UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTETAkademska 2011/2012. god.

Seminarski rad iz nastavnog predmeta

MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI

EKONOMIKA INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA

Predmetni nastavnik: Kandidati:Dr.sc. Edin Osmanbegović, docent

Tuzla, april 2012.

SADRŽAJ

UVOD .................................................................................... Error: Reference source not found

1. RAZLOZI UVOĐENJA IT U ORGANIZACIJE ........... Error: Reference source not found 1.1. Produktivnost kao mjera uvođenja IT .............................................................................. 5 1.2 Koristi i troškovi uvođenja IT .......................................................................................... 5 1.3. IT u funkciji smanjenja efekata ekonomske krize ............................................................ 6

2. INFORMACIONA TEHNOLOGIJA NA TRŽIŠTU KAPITALA ........................................ 7 2.1 Modeli elektronskog poslovanja .......................................................................................72.2 Globalno plasiranje informacija pomoću IT ................................................................... 10 2.3 Plasiranje informacija institucionalnih investitora .......................................................... 10 2.4 Prednosti i rizici, standardizacija razmjene informacija ................................................. 1 4

3. ISPLATIVOST I ANALIZA IZVODLJIVOSTI UVOĐENJA INFORMACIONIH SISTEMA ................................................................................................................................ 1 5

3.1 Koristi uvođenja informacionih sistema ......................................................................... 1 63.2 Proces analize izvodljivosti .............................................................................................193.3 Primjer prihvatanja i korištenje IT u preduzećima ......................................................... 2 1

ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 2 2

LITERATURA.. ....................................................................................................................... 2 3

2

UVOD

Informacione tehnologije podrazumijevaju različite elemente i vještine za stvaranje, čuvanje i prenošenje informacija, koje su bitne za organizaciju i njeno poslovanje. Dakle, postoje razlozi za uvođenje IT u organizaciju koje su navedeni u prvom dijelu, kao i odlučujući faktori za uvođenje.

Kako je uvođenje IT bitno za organizaciju, isto tako je bitno i na tržištu kapitala, tj. elektronskom poslovanju, što je detaljnije obrazloženo u drugom dijelu rada.

Međutim, u trećem dijelu ćemo nešto reći o analizi izvodljivosti uvođenja IT, kao i o isplativosti njihovog uvođenja.

3

1. RAZLOZI UVOĐENJA IT U ORGANIZACIJE

Pod terminom informacione tehnologije podrazumijevaju se različiti elementi i vještine za stvaranje, čuvanje i prenošenje informacija. Informacione tehnologije imaju fundnamentalan uticaj na moderno društvo i zato se, ne bez razloga, kaže da živimo u informtičkom dobu. Načini razmjene i prijenosa, kao i količina najrazličitijih informacija danas su veći nego ikad prije u ljudskoj historiji. Danas, poslovne organizacije koriste informacione tehnologije za poboljšanje kvaliteta proizvoda i usluga, povećanje produktivnosti rada, uštedu energije novca i na kraju za povećanje profita.

Opći razlozi za uvođenje IT-a u organizacije su1:

1. obavljanje postojećih funkcija za kraće vrijeme sa ciljem povećanja efikasnosti2. uvođenje novih IT dovodi do unapređenja indeksa price-to-performance i veće

efektivnosti

Odlučujući faktori za uvođenje IT2:

Tehnološki:

Relativne komparativne prednosti Kompleksnost tehnologije poslovanja Kompatibilnost tehnoogije Troškovi Imidž firme u poslovnim krugovima

Organizacioni faktori

Veličina firme Kvalitet i kompatibilnost IT sa postojećom opremom Potrebe za specijalizacijom Podrška rukovkodstva

Faktori okruženja

Uticaj konkurencije Uticaj kupaca i dobavljača Političke mjere Uloga države

Individualni faktori

Inovativnost menadžera

1 Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/ ppt (14.03.2012)2 Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/.ppt (14.03.2012)

4

Poznavanje informacionih tehnologija od strane menadžera

Koliko se isplati investicija u IT i kako je izmjeriti?3 Evaluacija:

produktivnosti koristi troškova drugih ekonomskih aspekata IT

1.1. Produktivnost kao mjera uvođenja IT

Produktivnost je indeks izlaza i ulaza. Protivriječnost koja se javlja pri pokušaju prikazivanja porasta output-a na osnovu investicija u IT na nacionalnom nivou naziva se paradoks produktivnosti. Moguće objašnjenje paradoksa produktivnosti4

problemi sa podacima ili analizama skrivaju porast produktivnosti postignut primjenom IT

dobit na produktivnosti od IT se neutralizuje gubicima u drugim oblastima povećanje produktivnosti od IT se neutrališe troškovima ili gubicima samih IT.

Vrijednost informacije – evaulacija

Slika 1. Vrijednost informacije

Izvor:www.efos.hr

1.2. Koristi i troškovi (Cost-Benefit) uvođenja IT

Postoji razlika između investiranja u IT infrastrukturu i IT aplikacije. IT infrastruktura predstavlja osnovu za IT aplikacije (baze podataka, mreža, date warehouse, baze znanja) i to su dugoročne investicije koje se koriste u cijelom preduzeću. IT aplikacije su specifični

3 Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/ ppt (14.03.2012)4 Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/ ppt (14.03.2012)

5

programi i sistemi za konkretne aktivnosti (obračun plata, stanje magacina, narudžbine) koje obavlja nekoliko odjeljenja u preduzeću, i čiji su efekti vidljivi na kraći rok.

Evaluacija IT investicija5

Vrijednost informacija za donošenje odluka Tradicionalna Cost-Benefit analiza (opipljivo) Scoring Matrix ili Scorecard (neopipljivo)

Neki od pokazatelja dubine svjetske ekonomske krize:

U 2009. godini  rast IT budžeta na svjetskom nivou je približno ravan. Pad od 3.3% do 0.16% je skroman u poređenju sa nekim drugim sektorima. Prema ekonomskim analizama, 3,5% veće ulaganje u informatičku industriju podiže

bruto domaći proizvod (BDP) za oko jedan odsto. Ukidanje ulaganja u IT na nivou preduzeća, smanjuje troškove za tek jedan odsto, a

dobit za trećinu!

1.3. IT u funkciji smanjivanja efekata ekonomske krize

Informacione tehnologije su uvijek bile vezane za promjene. IT su nosilac transformacije preduzeća, tržišta i društva, a sposobnost transformacije postaje kritična kompetitivna sposobnost. Fokus IT je usmjeren na poslovne procese, podatke o poslovanju i odnose sa poslovnim partnerima i klijentima. IT lakše i jednostavnije, a što je najvažnije i brže, postižu efekte koji su od uticaja na poslovanje.

Nova ekonomija, koje smo već postali dio, kao najvrijedniji resurs ne gleda na prirodne resurse, koji su bili toliko zastupljeni i vrijedni u industrijskom dobu, već na informacije. Konkurentska prednost velikih svjetskih korporacija se sve više ogleda u kvalitetu informacija koje posjeduje i na kojima može bazirati svoje poslovno odlučivanje. S obzirom da kapital prelazi iz ruke države u ruke privatnih i institucionalnih investitora, efikasno plasiranje i prikupljanje kvalitetnih informacija postaje primarni zadatak svih nas. Investitori takođe moraju svoje odluke bazirati na dostupnim informacijama koje moraju biti pravovremene, tačne i istinite.

IT u nakon niza godina omogućile efikasno i efektivno kreiranje, publikovanje, razmjenu, prikupljanje i analizu informacija. Cilj rada je da opiše neke od tih tehnologija, mehanizama i standarda koji se danas koriste na tržištima kapitala i pokaže da će njihova uloga biti još značajnija u trenutnoj globalnoj krizi na tržištu kapitala.

2. INFORMACIONE TEHNOLOGIJE NA TRŽIŠTU KAPITALA

5 Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/ ppt (14.03.2012)6

Elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti se vezuje za pojam elektronskih tržišta, odnosno tržišta čije središte poslovanja nije fizičko, već virtuelno. Informacione tehnologije omogućuju stvaranje tih virtuelnih tržišta koja nisu ograničena na jednu fizičku lokaciju, regiju ili čak kontinent. Virtuelna tržišta su u pravom smislu riječi globalna, jer omogućuju kupcima sa jednog kraja planete da obavljaju transakcije sa preduzećima sa drugog kraja.

Globalizacija prodire u naš region i državu, čime se postavlja za zadatak optimizacija naših fizičkih tržišta i kreiranje virtuelnih, odnosno elektronskih. Kada se govori o specifičnim tehnologijama, treba pomenuti Internet i sve tehnologije i aplikacije (softver) koji se vezuje za njega i koji modernim kompanijama omogućava da iskoriste pogodnosti elektronskog trgovanja. Iako su u prošlosti postojali heterogeni informacioni sistemi, danas je Internet preuzeo primat nad elektronskim trgovanjem jer je postao unificirani, homogeni medij za komunikaciju između svih preduzeća i pojedinaca.

S obzirom da se naše okruženje tek od početka ove decenije razvija po pitanju tržišta kapitala i informacionih tehnologija, elektronsko trgovanje sa hartijama od vrijednosti je relativno novija usluga koju pružaju berzanski posrednici. Danas, korišćenjem informacionih tehnologija, investitori i ostali učesnici mogu vrlo brzo da komuniciraju sa brokerima i daju naloge za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti, odnosno da trguju sa njima6.

Elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti kao osnovni cilj ima povećanje efikasnosti i kvaliteta trgovanja sa hartijama od vrijednosti na tržištu kapitala. Dakle, korištenjem informacionih tehnologija moguće je unaprijediti proces klasične predaje naloga za kupovinu/prodaju instrumenata. Pod klasičnim, podrazumjevamo proces koji je zahtijevao face-to-face (engl. licem u lice) komunikaciju, odnosno dolazak klijenta u preduzeće, izražavanje svojih zahtjeva (komunikacija sa brokerom) i potpisivanje naloga za kupovinu ili prodaju instrumenata.

Najveći nedostatak ovog procesa se ogleda u izrazito dugačkom vremenskom okviru koji je neophodan da bi se realizovao jedan nalog, odnosno da bi se on uopšte unio u sistem za trgovanje i realizovao. Elektronsko trgovanje zamjenjuje fizičko prisustvo sa on-line aplikacijama, kojima klijent pristupa u bilo kojem trenutku i mjestu preko jedinstvene svjetske mreže (Interneta).

2.1. Modeli elektronskog poslovanja

6 Erić D., Finansijska tržišta i instrumenti. Beograd : Čigoja Štampa, 2003, str 88-1567

U skupu modela elektronskog poslovanja, elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti možemo uvrstiti u Business To Consumer (B2C) ili čak Business To Business (B2B). Da bi shvatili zašto elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti spada upravo u ova dva modela, moramo detaljnije pojasniti njihovo značenje i povezati modele sa učesnicima na tržištu hartija od vrijednosti. Business To Consumer (B2C) model elektronskog trgovanja

Business To Consumer model, ili poslovanje između kompanija i potrošača, je orijentisano ka kupcu, odnosno krajnjem korisniku usluge ili proizvoda. Ovaj model je najnoviji vid elektronskog poslovanja, koji se svoju ekspanziju doživio kasnih 90-ih godina prošlog vijeka na Internetu, kada su Web sajtovi za elektronsko trgovanje bili primarni generatori tokova novca (eBay, Amazon, i slični). Primjena ovog modela zapravo znači da kompanije koriste Internet i njegove tehnologije (softver i komunikacione kanale) kao novi način promocije i prodaje svojih proizvoda i usluga.

Na tržištu kapitala kao kupci se definišu investitori, odnosno sva pravna i fizička lica koja stiču (kupuju) ili prodaju finansijske instrumente, odnosno hartije od vrijednosti. Elektronsko trgovanje omogućuje, dakle, ovim investitorima da putem Interneta trguju sa tim instrumentima.

Business To Business (B2B) model elektronskog trgovanja

Business To Business model, ili poslovanje između kompanija, je orijentisano ka obavljanju poslovnih transakcija između više kompanija putem elektronskih tržišta. Berzanski posrednici su kompanije na tržištu kapitala koje nude usluge elektronskog trgovanja, odnosno predstavljaju posrednike preko kojih se vrši kupovina i prodaja instrumenata na tržištu kapitala. Pored investitora, koje smo definisali u B2C modelu, u hijerarhiji trgovine se pojavljuju i ovlašćeni učesnici na tržištu kapitala (investicioni fondovi, kastodi banke i drugi), koji zapravo predstavljaju kompanije koja dalje plasiraju instrumente krajnjim investitorima.

Da bi bolje obavljali svoje poslovane, ovlašćeni učesnici zavise od brzine i kvaliteta realizacije naloga, odnosno njihovog plasiranja u pravom vremenu i pravovremene realizacije. Elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti upravo ovo i omogućava, ali i stavlja akcenat takođe na snižavanje ukupnih troškova, jer se eliminiše veliki broj dokumenata koji su se inače štampali, potpisivali i distribuirali u materijalnom obliku.

Prednosti uvođenja IT i elektronskog poslovanja8

Elektronsko trgovanje predstavlja jednu novu pogodnost za investitore, jer u poslovnom značenju omogućava7:

Smanjenje troškova – smanjeni troškovi komunikacije i transfera informacija, odnosno procesa unosa, obrade i izvještavanja o izvršenim i neizvršenim nalozima za kupovinu/prodaju hartija od vrijednosti, sa strane investitora

Optimizaciju poslovnih procesa – smanjenje radnog okvira u poslovnim procesima kod berzanskih posrednika, gdje prijem i izvršenje naloga traje višestruko manje, jer investitori vrše manuelni unos informacija, a komunikacija se u potpunosti svodi na elektronsku; optimizacijom se dobija organizacija čija je produktivnost po angažovanom brokeru veća; kvalitet postaje veći, jer se eliminišu ljudske greške pri duplom unosu informacija i greške u komunikaciji (nerazumjevanje zahtjeva klijenta), kao i dugotrajni procesi komunikacije sa klijentima

Smanjeno vrijeme reakcije (engl. response time) – investitor može plasirati naloge u sekundama nakon pojavljivanja značajne informacije u medijima, a koja se odražava na njegovu sadašnju ili buduću poziciju na tržištu

Međunarodne/međutržišne transakcije – korišćenjem metoda elektronskog trgovanja, investitor može pratiti stanje na inostranim (svjetskim) tržištima i plasirati kupovne ili prodajne naloge na svim berzama na kojima djeluje određeni berzanski posrednik, ili preko drugih berzanskih posrednika na tim tržištima sa kojima postoje sklopljeni ugovori u poslovnoj saradnji

Diversifikacija rizika investiranja – plasiranjem kupoprodajnih naloga na većem skupu tržišta, investitor je u mogućnosti da reducira rizik investiranja, odnosno da diversifikuje svoj portfelj.

Kako bi se realizovali prednosti koje nude informacione tehnologije, odnosno elektronsko trgovanje, vrlo je važno obezbjediti da informacioni sistemi budu spremni da reaguju na moguće sigurnosne incidente. Vrlo važno je promovisati savjest o rizicima vezanim za elektronsko trgovanje, jer se oni najbolje mogu eliminisati kvalitetnim upravljanjem i razvojem sigurnosnih mehanizama.

Najveći rizik u elektronskom trgovanju je krađa identiteta, odnosno opasnost da se neko predstavlja lažno, preuzimajući identitet poznatog klijenta, odnosno investitora. S obzirom da se korisnici sistema za elektronsko trgovanje identifikuju pomoću svojih korisničkih imena, lozinki i drugih sigurnosnih metoda, moguće je da neko „probije“ zaštitne mehanizme i zloupotrebi prava i usluge koje mu ne pripadaju. Danas, naravno, postoje mehanizmi koji izuzetno dobro štite klijente[4], ali njih je neophodno konstantno unapređivati i vršiti njihovu evaluaciju – efikasnosti u zaštiti i reviziju svih sigurnosnih problema ili pokušaja krađe identiteta.

Rizik ljudske greške se odnosi na to da klijent može greškom poslati nalog sa pogrešnim informacijama i izvršiti transakciju u onom obliku kakvom nije prvobitno želio. Zaštita od

7 Morović, Kristijan. Informacijska tehnologija kao čimbenik stvaranje vrijednosti u novoj ekonomiji. Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski Fakultet, 2002. Str 72-74

9

ovog rizika je prvenstveno edukacija korisnika i mehanizmi provjere informacija (engl. data validation).

2.2. Globalno plasiranje informacija (transparentnost) pomoću informacionih tehnologija

Korporativno upravljanje je danas ključno za uspostavljanje stabilnih tržišta kapitala, jer se jedino putem njega može osigurati da kompanije rade ono što je u interesu investitora i da se kapital troši na dobar način, odnosno vrše dobre investicije. Bez korporativnog upravljanja, menadžment može da namjerno blokira određene finansijske transakcije koje bi poboljšale profitabilnost ili ekonomsku efektivnost kompanije.

Korporativno upravljanje uključuje monitoring rezultata kompanije (korporacije) i kapacitet za odgovor na loše rezultate, odnosno performanse (observacija i reakcija). Transparentnost se odnosi na sposobnost da se prate informacije vezane za kompaniju, a koje u suština ona i objavljuje. Bez pravovremenog i potpunog objavljivanja informacija, transparentnost u radu kompanije je na niskom nivou i investitori ne mogu ocjeniti učinak menadžmenta, kao ni procjeniti buduća kretanja unutar kompanije i na tržištu na kojem ona djeluje.

Transformacija svjetske ekonomije i globalizacija je čvrsto povezana sa informacionim tehnologijama i novom ekonomijom koja nastaje upravo iz njih. Ipak, informacione tehnologije ne mogu same po sebi da stimulišu razvoj i da osnaže ekonomiju, već predstavljaju jedan medij i naravno tehnološku prednost koja se koristi za razvoj tržišta . Ove tehnologije su dakako ključne u cijeloj ideji o transparentnim tržištima jer omogućavaju brzu raspodjelu, odnosno objavljivanje informacija i njihovu asimilaciju, odnosno informisanje investitora i šire javnosti (budućih investitora ili povezanih lica).

2.3. Plasiranje informacija institucionalnih investitora

Posmatrajući učesnike na tržištu kapitala, u primarnom fokusu su ovlašteni učesnici koji predstavljaju institucionalne investitore8, odnosno investicioni fondovi i društva koje upravljaju tim investicionim fondovima. Njih posmatramo iz razloga jer oni posjeduju kapital investitora, koji plasiraju kroz individualne kupoprodajne transakcije i time obezbjeđuju investitorima određeni prinos po akciji ili udjelu investicionog fonda.

Investitori, odnosno vlasnici udjela ili akcija u fondovima, imaju pravo da prate performans fonda u koji su uložili određeni novac, jer time se obezbjeđuju da investicioni fond radi upravo u njihovu korist, a ne u korist nekih trećih lica.

8 Erić, Dejan. Finansijska tržišta i instrumenti. Beograd : Čigoja Štampa, 2003, str 88-15610

Institucionalni investitori, dakle, imaju daleko veću obavezu objavljivanja informacija od drugih učesnika na tržištu, za šta je potreban efikasan mehanizam, kao što je Internet. S obzirom da je Internet danas široko rasprostranjen i da se iz godine u godinu povećava širokopojasni (broadband) pristup Internetu, on predstavlja primarni kanal za distribuciju informacija. Njegova lakoća korišćenja, rasprostranjenost i relativno niski troškovi održavanja su doprinjeli njegovoj svjetskoj korporativnoj popularnosti. Web sajtovi (portali) investicionih fondova postaju primarna sjedišta za objavljivanje informacija, koje možemo struktuirati prema slijedećem dijagramu:

Dijagram 1 – Informacije koje se objavljuju na Web portalima investicionih fondova i društava za upravljanje investicionim fondovima

Izvor: http://todorovic.biz/2010/11/uloga-informacionih-tehnologija-u-globalizaciji-trzista-kapitala/

Primarni zahtjev za implementaciju i funkcionisanje Web portala je potpuna posvećenost menadžmenta preduzeća za tu poslovnu aktivnost, u našem slučaju investicionog fonda i društva za upravljanje tim fondom. Menadžment jedino može ugraditi transparentnost u sve poslovne procese i osigurati pravovremeno objavljivanje informacija. Privlačenje stranih investitora, odnosno plasiranje fonda na globalno tržište kapitala iziskuje potrebu za objavljivanjem svih informacija na engleskom jeziku. Pored toga, neophodno je stranim investitorima predstaviti i markoekonomsku situaciju u regionu, kao i ostale relevantne informacije, koje se često previde.

U nerazvijenim i slabo razvijenim tržištima, institucionalni investitori se vode samo zakonskom regulativom, koja propisuje obavezne izvještaje (finansijski izvještaji, izvještaji o neto vrijednosti imovine i sl). Potpuna transparentnost se, međutim, ne zasniva na zakonskoj regulativi, već kodeksima i standardima korporativnog upravljanja, kojima se definišu pravila

11

dobrog ponašanja između preduzeća i njegovih investitora. Investicioni fondovi, dakle, treba da informišu svoje investitore o značajnim događajima i performansu, da bi zadržali postojeće i privukli nove investitore.

Na tržištu kapitala Republike Srpske još nije uvedena praksa dobrog korporativnog upravljanja i objavljivanja informacija (transparentnosti). Prema analizi, investicioni fondovi prosječno javno objavljuju samo 31% svih informacija koje posjeduju, odnosno nešto više od 20% informacija u pravom vremenu (bez kašnjenja). Informacione tehnologije na našem tržištu dakako postoje, već duži niz godina, ali je očigledno da postoji problem, jer menadžment ne podržava ili izričito ne forsira objavljivanje informacija na Web portalima.

Edukacija menadžmenta o značaju korporativnog upravljanja, transparentnosti i informacionim tehnologijama je jedno područje rada koje će biti značajno u idućem periodu, ako se želi riješiti relativno loša situacija na tržištu.

Plasiranje informacija korporacija

Ronald J. Gilson tvrdi da je za efektivno uvođenje i kontrolu transparentnosti nad korporacijama koje kotiraju na tržištima kapitala neophodno slijedeće9:

regulisati zahtjeve za transparentnost i kredibilitet (tačnost i istinitost) informacija usvojiti dobre računovodstvene standarde unaprijediti rad nezavisnih revizorskih kuća osigurati da preduzeća regularno objavljuju informacije implementirati mehanizam za efikasno prikupljanje i disperziju (objavljivanje)

informacijaPrema Gilson-u, preduzeća takođe posjeduju informacije koje su značajne za sadašnje i buduće investitore. Kao i kod investicionih fondova, za korporacije koje kotiraju na berzama značajni su finansijski izvještaji, akti, podaci o upravi, direktorima, odborima i ostale informacije. Međutim, plasiranje ovih informacija na globalna tržišta je značajno posebno kada korporacije kotiraju na više međunarodnih berzi.

Kada posmatramo skupove informacija koji se objavljuju, pravovremeno izvještavanje o značajnim događajima možemo definisati kao najznačajnije, jer bilo koji događaj koji ima uticaj na korporaciju ima uticaj i na vrijednost njihovih hartija od vrijednosti. Korporativni Web sajtovi su primarno mjesto na kojima se objavljuju ove informacija, ali na na modernim globalnim tržištima, to više nije dovoljno. Danas, preduzeća moraju posjedovati mehanizme, odnosno tehnologije koje omogućuju da ove informacije slobodno putuju do svih investitora, berzi, Web portala, novina i drugih medija.

Dijagram 2 – Smjerovi disperzije informacija sa korporativnih Web sajtova

9 Erić D., Finansijska tržišta i instrumenti. Beograd : Čigoja Štampa, 2003, str 88-15612

Izvor: http://todorovic.biz/2010/11/uloga-informacionih-tehnologija-u-globalizaciji-trzista-kapitala/

Danas je u svijetu informacionih tehnologija vrlo značajan skup tehnologija pod nazivom Web 2.0 koje se baziraju na efikasnoj razmjeni informacija. Klasična, odnosno prvobitna verzija Web-a je podrazumjevala objavljivanje informacija od strane jednog aktera i njihovo čitanje i ručno preuzimanje. Sve do početka 21. vijeka, transfer informacija na Web-u je bio spor i neefikasan, zbog čega su se formirale nove tehnologije koje su omogućavale brži, odnosno efikasniji i efektivniji transfer.

Takođe, svi posjetioci Web sajtova mogli su po prvi put da koriste informacije i na svojim sajtovima i aplikacijama, odnosno po prvi put se kompletna ideja Interneta vezala za efikasnu globalnu razmjenu informacija, a ne samo objavljivanje informacija na jednom centralnom mjestu. Razvojem Web 2.0 rješenja, moguća je disperzija korporativnih informacija sa Web sajta korporacija putem mnogih kanala, kao što su RSS[10] i ostali XML-bazirani servisi, klasični SOAP Web servisi, podcast i drugi.

Prednost koju donose Web 2.0 rješenja za korisnike, odnosno investitore je orijentisanost ka konačnim informacijama – investitori više ne moraju da provode svoje dragocjeno vrijeme na traženje i prikupljanje informacija (engl. searching and gathering), već na njihovo objedinjavanje i analizu, jer se informacije vrlo lako agregiraju, prikupljaju, ažuriraju i objedinjuju.

2.4. Prednosti i rizici standardizovane razmjene informacija

13

Standardizovana elektronska razmjena informacija putem XBRL-a omogućava korporacijama, institucijama i regulatorima na tržištima kapitala slijedeće prednosti10:

bržu i jednostavniju razmjenu informacija, oslanjajući se na jedinstveni standard, a ne na velike grupe međusobno nekompatibilnih i neusvojenih standarda

razmjenu tačnih informacija, odnosno da ne vrše polu-automatsku ili potpuno manuelnu razmjenu informacija, već da uspostave informacione sisteme koji generišu izvještaje iz postojećih skladišta podataka u XBRL formatu

nezavisnost od softverskih rješenja, odnosno kompanije koja definiše standarde; XBRL je otvoreni standard i omogućava kompanijama da implementiraju rješenja od bilo koje softverske kuće ili da razvijaju sopstvena (in-house)

nezavisnost od softverske arhitekture, operativnih sistema i jezika, jer XBRL standard je dizajniran tako da omogućava interoperabilnost između svih poznatih operativnih sistema i softverskih arhitektura, jer se distribuira kao „čisti tekst“ (engl. clear text)

Pored navedenih prednosti kod elektronske razmjene informacija, postoji takođe, i nekoliko rizika koji su vezani za široku implementaciju XBRL-a11:

nepotpuna standardizacija, odnosno postojanost nekoliko verzija XBRL-a, kojima treba vremena da se konsoliduju između institucija, regulatora i korporacija

digitalni potpisi – XBRL ne posjeduje mehanizme za digitalno potpisivanje, te se stoga moraju koristiti dodatne tehnologije ili softverski alati

loše interne kontrole – ako u kompaniji koja dostavlja XBRL izvještaje ne postoji interna kontrola informacija, odnosno hijerarhija u kojoj postoji osoba odgovorna za tačnost informacija, informacija postaju nekredibilne.

3. ISPLATIVOST I ANALIZA IZVODLJIVOSTI UVOĐENJA INFORMACIONIH SISTEMA

10 Boban M., Sigurnosni i pravni aspekti elektroničkog poslovanja. Zagreb, 2005. 11 Boban M., Sigurnosni i pravni aspekti elektroničkog poslovanja. Zagreb, 2005

14

Izvodljivost nekog IT poduhvata može se sagledati s više aspekta pa tako postoji12:

Finansijska izvodljivost Operacijska izvodljivost Tehnička izvodljivost Vremenska izvodljivost Organizacijska izvodljivost Socijalna izvodljivost

Iako se na kraju sve svodi na finansijsku izvodljivost (isplativost sustava, povrat investicije, rizičnost ulaganja, privrženost menadžmenta…), ostale izvodljivosti također utiču na odluku o tome hoće li se investirati u projekt ili ne. Operacijska izvodljivost to analizira iz perspektive funkcionalnosti informacijskog sustava u svakodnevnim poslovnim procesima organizacije, usklađenosti s uobičajenim tokom informacija, veze između korisnika koji ga koriste te samog procesa edukacije rada s sistemom. Tehnička izvodljivost analizira projekt iz perspektive hardware-a i software-a (stabilnost korištene tehnologije, kvaliteta specifikacije zahtjeva, postojanost infrastrukture, mogućnost integracije, …) dok vremenska izvodljivost analizira izvođenje i implementaciju pojedinih faza projekta kako bi ono bilo odrađeno u zahtijevanim vremenskim okvirima koji u današnje vrijeme postaju sve više kraći i presudni za konkurentnost organizacije (mogućnost vremenske kompresije, usklađenost vremenskih faza s resursima,…). Nimalo manje važna nije ni organizacijska izvodljivost koja analizira kakav će utjecaj imati informacijski sistemna strukturu organizacije, zadatke zaposlenika i odnose između različitih odjela i partnerskih organizacija te koliko će sistembiti prihvatljiv od strane samih zaposlenika. Socijalna izvodljivost daje uvid u utjecaj IT sustava na samu ljudsku okolinu u kojoj se sistemkoristi (socio-psihološki efekt), odnosno, koliko je sistemprihvatljiv od strane krajnjih korisnika. Ova analiza najčešće je fokusirana na širu društvenu zajednicu i sagledava kakve bi trendove i koristi mogla potaknuti primjena informacijskog sustava kod čitave ili dijela zajednice. Također je bitno napomenuti i pravni aspekt u analizi izvodljivosti, što znači da dok god su ispunjeni svi pravni faktori vezani za projekt, on će biti izvodljiv.projekata

Svaki IT projekt je specifičan za sebe i kao takvom se treba pristupiti prilikom analize izvodljivosti. No, ipak ih možemo svrstati u nekoliko tipova:

strateški projekti – vođeni od strane visokog menadžmenta koji uključuju velike promjene poslovnih procesa i ciljeva. Riječ je o dugotrajnim projektima s visokim profilom rizika, koji se često planiraju kao niz inkrementalnih ili nezavisnih projekata svaki s svojim specifičnim koristima

“bolni” ili obvezni projekti – ovi projekti moraju se izvršiti kako bi se riješio organizacijski problem koji koči daljnji razvoj ili kako bi se omogućila daljnja

12 Turban E., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, 2005

15

konkurentnost poduzeća. Zbog toga što moraju biti implementirani, ovi tipovi projekta često zanemaruju analize izvodljivosti koje u ovakvim projektima mogu poslužiti za verificiranje same metoda analize te time povećati njihovu pouzdanost

taktički projekti – su manji kratkotrajni projekti koji bitno ne mijenjaju poslovne procese, a najčešće su usmjereni k redukciji troškova.

3.1. Koristi uvođenja informacionih sistema

Prilikom kalkulacija potrebno je uzeti u obzir mjerljive (opipljive) i nemjerljive (neopipljive) koristi. Mjerljive koristi su one koje se jednostavno mogu predočiti u metrici novca ili vremena dok je kod nemjerljivih to teško i komplicirano definirati. Nemjerljive koristi su često dugoročne. Pod mjerljive koristi spadaju npr. troškovi IT projekta koji uključuju hardware, software, licenciranje, komunikaciju, umrežavanje, osoblje, reduciranje troškova održavanja, konverziju podataka, integraciju i financije dok su primjeri nemjerljivih koristi npr. produktivnost, kvaliteta, zadovoljstvo i lojalnost kupca, dostupnost informacija, poboljšano vrijeme puštanja produkta ili usluge u korištenje (time-to-market), povećana različitost produkata i usluga, povećano zadovoljstvo zaposlenika, povećana korištenost sustava, automatizacija manualnih aktivnosti, veća produktivnost krajnjih korisnika i otpornost na promjene u budućnosti.

Upravo definiranje nemjerljivih koristi na način specifičan samoj organizaciji može omogućiti jasniji i cjeloviti prikaz ishoda same investicije i time ostvariti bolju komunikaciju s višim menadžmentom. Raspon između mjerljivih i nemjerljivih koristi prikazan je na slici

Slika 2. Mjerljive i nemjerljive koristi

Izvor:http://www.zpr.fer.hr/zpr/LinkClick.aspx?fileticket=C8H9qQksvNs%3D&tabid=78&mid=630&language=en-GB

No, poteškoće se upravo javljaju prilikom pokušaja da se izmjere nemjerljive koristi tehnologije, a najčešće se konfuzije javljaju prilikom definiranja objekta mjerenja (što), značenja samog mjerenja (zašto) i metode mjerenja (kako). Zbog toga, ali i zbog vremena i resursa koji su potrebni da se nemjerljivim koristima pridijeli financijska vrijednost, vrlo često se pribjegava ispuštanju nemjerljivih koristi iz same kalkulacije što može imati za posljedicu

16

krivi rezultat same analize. Samo mjerenje nije proces u kojemu se kao rezultat očekuje točan broj već se treba shvatiti kao reduciranje nesigurnosti o procijenjenoj kvantiteti, te izraziti rezultate kvantitete kao distribuciju vjerojatnosti definiranu kao područja mogućih ishoda i njegovih vrijednosti. Kako govorimo o procjenama napredak se ostvaruje ukoliko uspijemo smanjiti područja mogućih vrijednosti. Npr. procjena da će sistemomogućiti 10 do 30% brže zaprimanje naloga jest bolje od procjene 0-60%.

Osim toga problem predstavlja i nepostojanje standardne konverzije pri pretvaranju metrika kojom se mjere nemjerljive koristi u financijsku vrijednost, no u takvim slučajevima kao referenca može se koristiti trošak resursa ili vrijeme puštanja produkta ili usluge u korištenje (time-to-market). Također je bitno ustanoviti relacije između pojedinih koristi kako se njihov efekt ne bi dvostruko računao, npr. povećana produktivnost može uzrokovati povećanu prodaju pa povećanje prodaje nije nezavisna korist proizašla iz implementacije IT sustava.

Jedan od načina definiranja nemjerljivih koristi jest da se pokušaju zamisliti dvije identične organizacije u kojoj jedna ima više izraženu korist npr. dostupnost informacija od druge. U tom slučaju moguće je komparacijom tih dviju organizacija definirati nemjerljivu korist i pridijeliti joj financijsku vrijednost. Osim toga, moguće je implementirati mjerenja koja se sastoje od skupa operacijskih indikatora pomoću kojih se mogu izmjeriti koristi proizašle iz pojedine investicije.

Uticaj različitih beneficija (koristi)

Kada se želi povećati produktivnost i koordinacija najčešće se odlučuje investirati u IT sisteme. IT sistemi generiranjem informacija i omogućavanjem njihove dostupnosti stvaraju povećan ulaz (input) u proizvodnji te se time ne povećava produktivnost. Stoga je potrebno IT investicije popratiti s investicijama u nove strategije, poslovne procese i novu organizaciju kako bi se mogao očekivati i povrat same investicije koji će se u tom slučaju desiti prije. No, to nije jednostavno ostvariti zbog toga što te promjene zahtijevaju vrijeme i resurse za re-inženjering, rekonstrukciju i redizajn organizacije. Povećanoj produktivnosti doprinose prijenosni profili korisnika, lakši i brzi pristup informacijama te različita poboljšanja u udaljenom pristupu podacima.

IT sistemi smanjuju troškove koordinacije, a samim time i ukupne troškove organizacije te poboljšavaju koordinaciju potrebnu za identificiranje ciljeva, aktivnosti, uloga u aktivnostima te njihove međusobne relacije. Nedostatak pouzdanosti ima utjecaja na organizaciju na dva načina. Prvi, kada su kritične poslovne aplikacije nedostupne, produktivnost korisnika opada i organizacija usporava. Drugo, za organizacije čiji prihodi proizlaze iz direktnog kontakta kupca s aplikacijom, nedostatak pouzdanosti pretvara se u gubitak prodaje, gubitak kupaca i smanjenom profitabilnošću.

Informacijski sistemomogućuje poslovnu prednost i fleksibilnost u okruženjima koja su u stalnoj i konstantnoj promjeni na način da omogućava organizacijama da na efektivan način razviju ad hoc rješenja koja mogu realizirati promjene i tako ostati konkurentne. Upravo kombinacija arhitekture koja se bazira na komponentama, odnosno, off-the-shelf komponentama (već gotove i spremne za integraciju) i programskim alatima omogućava

17

fleksibilnost koja se može realizirati kroz više opcijskih elemenata (modula). Također n-slojna arhitektura pruža efikasan dizajn aplikacija uz nizak trošak i brže vrijeme do tržišta kroz sistem integraciju.

Vrijeme do tržišta (time-to-market) ovisi o tri elementa: mogućnosti da se brzo educiraju zaposlenici, mogućnosti da se brzo pribave komunikacijske linije te o vremenu potrebnom za razvoj aplikacije. Mnoge velike organizacije imaju različite operativne sisteme, baze podataka, programske alate, arhitekture sustava i aplikacije stoga važan aspekt predstavlja integracija sustava koja može omogućiti smanjenje troškova, ali i dodatne prihode. To je vrlo bitno u organizacijama koje13:

imaju heterogeno IT okruženje integriraju akvizicije spajaju se s drugim organizacijama iniciraju partnerstva pružaju outsourcing IT usluga drugim organizacijama

Najvažniji faktor koji omogućava sistem integraciju jest podržanost javnih standarda i specifikacija. Neki od kritičnih faktora za uspjeh razvoja, implementacije i integracije te upravljanja informacijskim sistemima i projektima jesu upravljanje rizicima, uključivanje svih interesnih sudionika kojima IT sistemdonosi koristi, adekvatan stupanj spremnosti korištene IT tehnologije, fleksibilnost zahtjeva, što manji utjecaj vremenske kompresije projekta i postojanje kulture povjerenja unutar organizacije. Upravo razmatranjem tih faktora, odnosno, koristi koje iz njih proizlaze može se napraviti kvalitetna analiza izvodljivosti.

Kritične faktore uspjeha IT analize izvodljivosti možemo podijeliti u četiri kategorije14: ljudi, procesi, tehnologija te integritet i kvaliteta podataka.

Ljudi

Edukacija zaposlenika te njihovo prihvaćanje IT sustava svakako predstavlja kritičan faktor koji se treba uzeti u obzir prilikom kalkulacije izvodljivosti. Prihvaćanje IT sustava zahtjeva ulaganje dodatnog vremena kako bi se nadvladao mogući otpor na promjene. Najbolji način jest proaktivno, a ne reaktivno, upravljanje procesom promjena kroz voĐenje sastanaka, analiziranjem procedura, efikasnom komunikacijom i uzimanja u obzir povratnih informacija od svih interesnih sudionika IT projekta.

Procesi

13 Zavod za primjenjeno računarstvo; http://www.zpr.fer.hr/zpr/(15.03.2012)14 Zavod za primjenjeno računarstvo; http://www.zpr.fer.hr/zpr/(15.03.2012)

18

IT projekti trebaju biti fokusirani na rezultat kako bi sama analiza izvodljivosti bila što točnija jer inače kalkulacija može postati precijenjena ili podcijenjena. Upravo kontrola i upravljanje projektom i procesima može omogućiti bolji uvid te predvidivost i točnost.

Tehnologija

U računicu je potrebno uključiti troškove tehnologije koji se manifestiraju kroz održavanje starih sistema, integraciju starih i novih sistema kako bi oni mogli koegzistirati u zahtijevanom prijelaznom razdoblju, održavanje i razvoj infrastrukture potrebite za rad IT i njihov daljnji rad. Tu još treba uključiti i troškove dizajna i razvoja koji omogućavaju konkurentnost te troškove elemenata potrebnih za kreiranja brenda.

Integritet i kvaliteta podataka

Podaci i informacije koriste se za stvaranje strateških odluka stoga je vrlo bitna njihova kvaliteta i integritet. IT projekti mogu utjecati na informacije uzrokujući ponekad njihovo sjedinjavanje ili dupliciranje. Stoga podaci moraju biti konzistentni s okolinom u kojoj nastaju, moraju biti dostupni, sigurni, te se mora izbjegavati redundancija i kompleksnost kao i gubitak same informacije.

3.2. Proces analize izvodljivosti IT

No, većinom se implementacija sustava, mreža i aplikacija ne odvija po nekom “velikom” planu već je krajnji cilj implementacija informacijskog sustava dok se njegovo daljnje upravljanje i održavanje zapostavlja i ne uzima se u obzir prilikom planiranja. Često nedostaje alata, resursa i vremena za izvođenje analize izvodljivosti i isplativosti koje znaju biti dugotrajne i komplicirane ako se žele sagledati sve perspektive svih interesnih sudionika. U takvim uvjetima organizacije potrebno je ostvariti procese koji će uključivati analizu izvodljivosti i isplativosti projekata kako bi se što bolje uskladile IT strategije s biznis strategijama organizacije te se poboljšao sam proces odlučivanja.

Okvirnu uspostavu takvih analitičkih metoda i procesa moguće je uspostaviti prateći slijedeće korake:

Analiza uspjeha IT projekata – uspjesi u prijašnjim IT projektima mogu pomoći u identificiranju pragova rizika, individualnih prednosti i nedostataka organizacije, očekivanja projekata, poželjne metrike kojom se može mjeriti uspjeh te time pomoći pri odabiru metode za proces odlučivanja. Ovaj korak određuje povijesnu analizu svih rizika i koristi proizašlih iz IT projekata, ali omogućava i praćenje nadolazećih rizika i koristi, te bez toga metode analize izvodljivosti na buduće projekte gube svoj smisao. Kako bi se mogli pratiti rizici i koristi potrebno je identificirati mjerne “točke” u kojima će se mjeriti relevantni procesi i skupljati odgovarajući indikatori performansi.

Definicija projekta – povrat investicije je najvjerojatniji ako je definiran opseg projekta, faktori rizika i potencijalni ishodi te ako su definirani svi interesni sudionici kojima IT projekt donosi koristi (stakeholders). Jasna definicija projekta olakšava mapiranje svih mogućih scenarija. Metode koje će koristiti uglavnom su komparativne naravi, odnosno, omogućuju

19

odabir jedne od predloženih alternativa uspoređujući troškove i koristi svake alternative s fokusom na područja koja će stvoriti najveće vrijednosti biznisu.

Vrednovanje rizika i nagrada – potrebno je svakako uzeti u obzir prag rizika organizacije i to za svaki od prihvaćenih ishoda. Procjenu rizika potrebno je napraviti na individualnoj razini, ali i na razini odjela i organizacije kako bi se pokušao izbjeći rizik ili ga kontrolirati. Potrebno je uzeti u obzir i ishod, odnosno, posljedice koje se javljaju ako se ne implementira informacijski sistemi usporediti ga s rizikom investicije u projekt.

Odabir metode analize – u ovisnosti o specifičnoj strategiji i ciljeva projekta potrebno je odabrati metodologiju koja će se najbolje uklopiti s ciljevima organizacije i kulture rizika.

Mjerenje analitičkih procesa – vrlo je bitno da se na kraju projekta implementacije informacijskog sustava revidira metoda analize kako bi se usporedio stvarni ishod s planiranim, a rezultat treba pridodati sveukupnom IT uspjehu koji se mjeri u prvom koraku.

Općenito, kroz sve korake prisutne su aktivnosti15:

mjerenja s metrikom koja je fokusirana na iskoristivost IT sustava procjene troškova i koristi analize investicijskog ulaganja

Uzimanje u obzir svih vrijednosti koje pružaju organizacijske investicije znači proces reorganizacije u svrhu djelovanja na poslovne prilike kako bi se povećale organizacijske vrijednosti. Takav proces započinje tako da se prije svega odredi i shvati onaj dio aktivnog tržišta koje predstavlja poslovne prilike kojima se smanjenjem troškova, povećanjem dobit i poboljšanjem kapitalnog upravljanja povećavaju (ili održavaju) organizacijske vrijednosti. Nakon toga potrebno je razviti strategije koje su fokusirane na iskorištavanje upravo tih poslovnih prilika, a onda napraviti komparaciju i analizu taktičkih IT projekata koji će najbolje ostvariti takve strategije. Potrebno je identificirati sve osobe koje mogu profitirati od pojedinog projekta te kojima taj projekt donosi koristi (interesni sudionici) i uključiti njihove ciljeve, odnosno, poglede (perspektivu), te definirati mjerenja (operacijske indikatore) pomoću kojih se mogu utvrditi stvarne ostvarene vrijednosti za pojedinog interesnog sudionika.

Vrlo je bitno i pitanje kako finansirati investiciju što zahtjeva poznavanje raspodjele povrata kroz vremenski period. Kao posljednji korak potrebno implementirati odabranu soluciju što predstavlja kritičan korak jer se organizacijske vrijednosti ne mogu odrediti dok se ne završi implementacija. Tada je potrebno pratiti i upravljati performansama kroz vremenski period kako bi se utvrdilo da li je u stvarnosti realizirana očekivana organizacijska vrijednost.

3.3. Primjer prihvatanja i korištenja informacionih tehnologija u preduzećima

Podaci i činjenice o prihvatanju informatičkih tehnologija

15 Zavod za primjenjeno računarstvo; http://www.zpr.fer.hr/zpr/(15.03.2012)20

Postotak preduzeća koja imaju širokopojasni pristup Internetu (broadband) 35.0 Postotak zaposlenih osoba koje svakodnevno koriste računala 57.9 Postotak preduzeća koja imaju vlastitu web stranicu 94.9 Postotak preuzeća koja su prodala proizvode putem specijalizovanog Internetskog

tržišta75.0 Postotak preduzeća koja koriste Internet za obavljanje bankovnih i drugih finansijskih

usluga0.1 Postotak preduzeća čija su informatička uređenja automatski povezana sa

informatičkimuređenjima kupaca ili dobavljača (izvan preduzeća) 15.0 Postotak preduzeća čija su informatička uređenja za upravljanje prodajom

automatski povezani s drugim internim informacijskim uređenjima 0.1 Postotak preduzeća koja su primila narudžbu za prodaju stvari/dobara putem Interneta

ilinekog drugog oblika računarske komunikacije (udio ove prodaje mora iznositi više od 1% od ukupnog iznosa) 0.1

Slika 3. Broj korisnika interneta u svijetu

ZAKLJUČAK

21

Razmatranjem i obradom prvog dijela, razloga za uvođenje informacionih tehnologija u preduzeće, zaključili smo da u prilog ide dosta važnih stvari koje utiču na uvođenje informacionih tehnologija od kojih su najvažniji tehnološki, organizacioni, individualni i faktori okruženja. Isplativost uvođenja informacionih tehnologija se najčešće mjeri poređenjem troškova uvođenja IT-a u preduzeće i koristi koje njegovo uvođenje donosi.

Važnost informacionih tehnologija se najviše očituje na tržištu kapitala i hartija od vrijednosti, gdje se prepoznaje isplativost uvođenja informacionih tehnologija na globalno tržište čime se vrši povezivanje više tržišta kapitala u jedno. Informacije o kretanju kapitala i hartija od vrijednosti se dobijaju lakše, brže i jeftinije, njihovo upravljanje je pojednostavljeno, te se trošak uvođenja IT-a brzo nadomjesti.

Kako bismo saznali koliko je isplativo uvođenje IT-a, preduzeću je dostupno više metoda, na osnovu čijih rezltata će donijeti odluku o uvođenju IT-a ili poslovanju na tradicionalan način. Primjer nam dokazuje koliko je preduzeća dosad prihvatilo IT kao lakši način svog poslovanja.

Ovaj seminraski rad nam daje na uvid dosta informacija o postojanju IT-a na tržištu, njegovim troškovima koji nastaju prilikom uvođenja i isplativosti uvođenja, na osnovu čega se može reći da su informacione tehnologije veoma isplative, te se troškovi njegovog uvođenja isplate u relativno kratkom vremenskom roku.

LITERATURA

22

1. The Canadian Institute of Chartered Accountants. Audit and Control Implications of XBRL. Toronto : The Canadian Institute of Chartered Accountants, 2002

2. Morović, Kristijan. Informacijska tehnologija kao čimbenik stvaranje vrijednosti u novoj ekonomiji. Zagreb, 2002

3. Turban E., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, 2005

4. Boban M., Sigurnosni i pravni aspekti elektroničkog poslovanja. Zagreb, 2005

5. Erić D., Finansijska tržišta i instrumenti. Beograd : Čigoja Štampa, 2003

6. Zavod za primjenjeno računarstvo; http://www.zpr.fer.hr/zpr/

7. Poslovni informacioni sistemi; poslis.fon.rs/ppt

.

PITANJA

23

1. Koji su opći razlozi za uvođenje it-a i navesti odlučujuće faktore koji utiču na uvođenje.

Opći razlozi za uvođenje IT-a u organizacije su:1. obavljanje postojećih funkcija za kraće vrijeme sa ciljem povećanja efikasnosti2. uvođenje novih IT dovodi do unapređenja indeksa price-to-performance i veće

efektivnostiOdlučujući faktori su:

Ekološki Organizacioni Faktori okruženja Individualni

2. Produktivnsot kao mjera uvođenja IT-a.

Produktivnost je indeks izlaza i ulaza. Protivriječnost koja se javlja pri pokušaju prikazivanja porasta output-a na osnovu investicija u IT na nacionalnom nivou naziva se paradoks produktivnosti. Moguće objašnjenje paradoksa produktivnosti:

problemi sa podacima ili analizama skrivaju porast produktivnosti postignut primjenom IT

dobit na produktivnosti od IT se neutralizuje gubicima u drugim oblastima povećanje produktivnosti od IT se neutrališe troškovima ili gubicima samih IT.

3. Šta je elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti?

Elektronsko trgovanje hartijama od vrijednosti se vezuje za pojam elektronskih tržišta, odnosno tržišta čije središte poslovanja nije fizičko, već virtuelno. Informacione tehnologije omogućuju stvaranje tih virtuelnih tržišta koja nisu ograničena na jednu fizičku lokaciju, regiju ili čak kontinent. Virtuelna tržišta su u pravom smislu riječi globalna, jer omogućuju kupcima sa jednog kraja planete da obavljaju transakcije sa preduzećima sa drugog kraja.

4. Neophodni koraci prilikom uvođenja i kontrole transparentnosti na tržištu kapitala?

24

Ronald J. Gilson[8] tvrdi da je za efektivno uvođenje i kontrolu transparentnosti nad korporacijama koje kotiraju na tržištima kapitala neophodno slijedeće:

regulisati zahtjeve za transparentnost i kredibilitet (tačnost i istinitost) informacija usvojiti dobre računovodstvene standarde unaprijediti rad nezavisnih revizorskih kuća osigurati da preduzeća regularno objavljuju informacije implementirati mehanizam za efikasno prikupljanje i disperziju (objavljivanje)

informacija

5. Prednosti i rizici standardizovane razmjene informacija.

Standardizovana elektronska razmjena informacija putem XBRL-a omogućava korporacijama, institucijama i regulatorima na tržištima kapitala slijedeće prednosti:

bržu i jednostavniju razmjenu informacija, oslanjajući se na jedinstveni standard, a ne na velike grupe međusobno nekompatibilnih i neusvojenih standarda

razmjenu tačnih informacija, odnosno da ne vrše polu-automatsku ili potpuno manuelnu razmjenu informacija, već da uspostave informacione sisteme koji generišu izvještaje iz postojećih skladišta podataka u XBRL formatu

nezavisnost od softverskih rješenja, odnosno kompanije koja definiše standarde; XBRL je otvoreni standard i omogućava kompanijama da implementiraju rješenja od bilo koje softverske kuće ili da razvijaju sopstvena (in-house)

nezavisnost od softverske arhitekture, operativnih sistema i jezika, jer XBRL standard je dizajniran tako da omogućava interoperabilnost između svih poznatih operativnih sistema i softverskih arhitektura, jer se distribuira kao „čisti tekst“ (engl. clear text)

6. Koristi uvođenja Informacionih sistema?

Prilikom kalkulacija potrebno je uzeti u obzir mjerljive (opipljive) i nemjerljive (neopipljive) koristi. Mjerljive koristi su one koje se jednostavno mogu predočiti u metrici novca ili vremena dok je kod nemjerljivih to teško i komplicirano definirati. Nemjerljive koristi su često dugoročne. Pod mjerljive koristi spadaju npr. troškovi IT projekta koji uključuju hardware, software, licenciranje, komunikaciju, umrežavanje, osoblje, reduciranje troškova održavanja, konverziju podataka, integraciju i financije dok su primjeri nemjerljivih koristi npr. produktivnost, kvaliteta, zadovoljstvo i lojalnost kupca, dostupnost informacija, poboljšano vrijeme puštanja produkta ili usluge u korištenje (time-to-market), povećana različitost produkata i usluga, povećano zadovoljstvo zaposlenika, povećana korištenost sustava, automatizacija manualnih aktivnosti, veća produktivnost krajnjih korisnika i otpornost na promjene u budućnosti.

7. Nabrojati moguće izvodljivosti IT-a.

25

Izvodljivost nekog IT pothvata može se sagledati s više aspekta pa tako postoji:

Finansijska izvodljivost Operacijska izvodljivost Tehnička izvodljivost Vremenska izvodljivost Organizacijska izvodljivost Socijalna izvodljivost

26