JAVNA USTANOVA''Gimnazija Ismet Mujezinović'' TUZLA

Predmet: Historija

NASTAVNO GRADIVO IZ HISTORIJE

SEMINARSKI RAD

Učenik: Predmetni nastavnik:

Amina Krajšnik prof. Nedžad Aljić

Tuzla, februar, 2012

SADRŽAJ:

1. Uvod 1.1 Aleksandrovo djetinjstvo2. Grčko društvo – Grčka I Makedonija pred dolazak na vlast Aleksandra Makedonskog( U OVOM NASLOVU OPIŠI JAČANJE MAKEDONIJE I FILIPA II MAKEDONSKOG A NE PRILIKE U GRČKOJ U 5 ST. S.E.) 2.1 Pripreme za pohod na Perziju…………………………………STR 2.2 Aleksandar u Egiptu ………………………………………… 2.3 Bitka kod Gaugamele 3. Pohod na Istok4. Pohod na Indiju 4.1 Ustanak u Baktriji I Sogdijani 4.2 Ratovi u Indiji : Hidasp I Hifasis 5. Smrt Aleksandra Makedonskog 6. Historijski značaj Aleksandra Makedonskog

Zaključak LITERATURA

1. Uvod

Sigurno da danas ima malo ljudi koji nisu nikada čuli za ovog slavnog vojskovođu, Aleksandra Velikog Makedonskog. Njegovo ime umnogome asocira na biblijskog Davida, koji je isto tako malen izgledao naspram Golijata, kao i Aleksandar naspram golemog Persijskog carstva. Njegova odvažnost se graničila sa ludilom. Poveo je malenu, iako organizovanu vojsku protiv najjače impere tadašnjeg sveta i uspeo je oboriti na kolena. Zahvaljujući svom mladalačkom žaru, ali ipak najpre svom intelektu, uspeo je u ovom velikom poduhvatu. Činjenica je da je Persija u to vreme ipak predstavljala “džina na glinenim nogama”, ali je uprkos tome predstavljala i najveću vojnu silu toga vremena. Ali Aleksandar Makedonski je bio idealist. Učinio je sve da svoje ideje sprovede u delo. Možda nije u potpunosti uspeo u svom naumu da osvoji svet, ali je stvorio državu koja je živela na temelju Aleksandrove ideje stapanja istočnih i zapadnih kultura u jedinstvenu “helenističku kulturu”. Aleksandar je nastojao izmiriti Istok i Zapad, pomoći u međusobnom razumevanju ovih veoma različitih kultura. Značaj ovog dela daleko prevazilazi politički značaj njegovih osvajanja.

slika 1.1

11.1 Aleksandrovo djetinjstvo

Aleksandrovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II Makedonski i epiriska kraljica Olimpijada. Aristotel ga je nadagnuo pričama o Homeru i Ilijadi, a posebno ga je nadahnuo Ahilej, u kojem je i vidio svog uzora, pa čak kao što je Ahilej zavezao mrtvog Hektora za konja i vukao ga oko Troje, Aleksandar je i sam zavezao svog protivnika i vukao ga, samo što je taj za razliku od Hektora, još bio živ. U bitci kod Heroneje 338. g Kr. Gdje je Filip II pobjedio udružene Atenu i Tebu, Aleksandar je zapovjednik lijevog krila Kada se Filip rastao od Olimpijade i ponovo oženio drugom, te dobio sina, Aleksandar se s ocem žestoko posvađao. Isprva je Aleksandar otišao s majkom u Epir. Ipak, ubrzo se vratio u Makedoniju i izmirio s ocem. Filip je 336 GOD. S.E.ubijen od svog sluge Pausinasa.. Aleksandar se odmah, uz podršku vojske a bez veće opozicije, proglasio kraljem. U to vrijeme Makedonija je imala veliku vojnu premoć nad Grčkom pa se moglo krenuti na veliki vojni pohod na Perziju.

.

slika 1.2 Karta - Makedonija

2. Grčko društvo – Grčka I Makedonija pred dolazak na vlast Aleksandra

Makedonskog

1 Dr Fanula Papzoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str. 71

Grčko društvo građeno je hiljadama godina, počev od prehelenskih kultura koje se na

kopnu i ostrvima razvijaju sve od III milenijiumuma p.n.e. Krajem III milenijuma Grčku

preplavljuju helenski osvajači Ahejci. Tu rame uz rame stasaju kulture Mikene i Krita,

razmenjujući i usavršavajući svoje kulturne tekovine. Dorskom najezdom u XII v.

unesen je još jedan element na prostore Helade. Dorani su većinom preuzeli

tekovine ranijih civilizacija i nastojali ih usavršiti. Objedinivši sve te elemente stvorili

su temelje grčkog društva. Nakon najezde dolazi do nastanka novih centara. Jačaju

Sparta, Teba, Korint, Argos, Atina i drugi gradovi. Zbog prenaseljenosti matičnog

kopna, raznih socijalnih problema i sukoba pojavila se potreba za kolonizacijom.

Grčka kolonizacija se odvijala u 3 glavna pravca:

• zapad – obale Sicilije i Italije

• sever – crnomorska oblast

• jug – obale Afrike

Kolonije su postale potpuno samostalne društvene formacije, nezavisne od svojih metropola, kako u društvenom tako i u političkom pogledu. Za ovu temu od najvećeg značaja imaju grčke kolonije u Maloj aziji. Ovi jonski gradovi su inicirali grčko-persijske sukobe, koji će kasnije podstaći Aleksandra Makedonskog na njegov poduhvat.Grčki gradovi-države (polisi) su bili vrlo razjedinjeni. U Atini je polako stasala demokratija za razliku od Sparte, gde je vladala plemićka oligarhija. Osvajanjem Male Azije došla je u blisko susedstvo Grka. Persija je podržavala vlast tirana u grčkim gradovima, videvši tu svoju priliku za dalja osvajanja. Demokratski pokret je neprestano suzbijan. Jonski gradovi su bili opterećeni ogromnim porezima od čak 400 talenata u srebru godišnje. Persijski car Darije I je nakon neuspelog pohoda protiv evropskih Skita osvojio Trakiju i Makedoniju. Na jonskoj obali je buknuo snažan ustanak. Atina je taj ustanak odmah podržala, jer je bio demokratskog karaktera. Narod je širom Male Azije zbacivao sa vlasti tirane koje je podržavala Persija. Persija je veoma lako ugušila ustanak pokorivši buntovne gradove i onda se okrenula ka samoj Grčkoj.U prvom pohodu na Grčku, persijska vojska je poražena od Tračana i vratila se neobavljenog posla. Mnogi grčki gradovi priklonili su se Persijancima, osim Atine i Sparte, koje su užurbano počele s pripremama za odbranu. Sukobivši se kod Maratonskog polja, Grci su uspeli odneti pobedu i odbiti napad Persijanaca. To nije obeshrabrilo Darija. Ovakva uvreda nanesena Persijskoj imperiji morala se isprati krvlju. Ali 486.g. p.n.e. je umro Darije I, a naslijedio ga je njegov sin Kserkso. On je 480.g. krenuo u novi pohod. 2

2.1 Pripreme za pohod na Perziju

Godine 334. pr. Kr. Aleksandar je napokon krenuo na pohod na Perziju. Prvi sudar s perzijskom vojskom bila je bitka kod Granika, 334. pr. Kr.. Makedonska falanga pokazala se superiorna Perzijancima i Aleksandar je ostvario potpunu

2 Dr. Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str 23

pobjedu.Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je izbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja. Time se osigurao od eventualnih pobuna. U jednom gradu u Perziji je, da bi ujedinio istok i zapad, napravio veliko vjenčanje. Tisuću njegovih vojnika vjenčalo se s tisuću Perzijanki.Aleksandar je odbijao pomorsku bitku s Perzijancima, već je išao na osvajanje pomorskih gradova. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presjekao čuveni Gordijski čvor. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je tako ispunio proročanstvo. Darije III., perzijski kralj, poražen je i u drugoj bitci kod Isa, 333. pr. Kr.. Darije je pobjegao, ali je njegova obitelj zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod se nastavio. 332. pr. Kr. Aleksandar je bez otpora ušao u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja dok su mu egipatski svećenici ukazali "božanske počasti". U Egiptu je osnovao grad Aleksandriju, 331. pr. Kr.. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova,većinom iz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali Aleksandrija. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja Agisa III. u bitci kod Megalopolisa, 331. pr. Kr., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.Teško pristupačan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je sedam mjeseci, ali je zauzet 332. pr. Kr.. Nakon zauzimanja grada oko 10.000 ljudi je masakrirano a svi preostali, oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u bitci kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis 331. pr. Kr. nakon iscrpljujuće bitke kod Time je Perzijsko Carstvo bilo osvojeno. Aleksandar se proglasio nasljednikom Ahemenidskog Perzijskog Carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog carstva.

slika 1.3 Vojska – pohod na Perziju 3

2.2 Aleksandar u Egiptu

Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod se nastavio. 332. p. n. e. Aleksandar je bez otpora ušao u Egipat, gdje su ga slavili kao osloboditelja dok su mu egipatski svecenici ukazali "božanske pocasti". U Egiptu je osnovao grad Aleksandrija, 331. p. n. e.. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko

3 Dr. Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str. 80

desetaka gradova,vecinom iz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali Aleksandrija. U meduvremenu, Antipater je u Grckoj porazio spartanskog kralja Agisa III. u bitci kod Megalopolisa, 331. p. n. e., pa je pohod mogao biti mirno nastavljen. Teško pristupacan i okružen morem grad Tir se odbijao predati. Opsada Tira trajala je sedam mjeseci, ali je zauzet 332. p. n. e.. Nakon zauzimanja grada oko 10.000 ljudi je masakrirano a svi preostali, oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u bitci kod Gaugamele i zauzeo Perzepolis, 331. p. n. e.. Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim nasljednikom kao Artakserko IV.. Bes je 329. p. n. e. uhvacen od Makedonaca i ubijen. Time je Perzija bila osvojena. Aleksandar se proglasio nasljednikom Perzijskog carstva i Babilon proglasio glavnim gradom svog imperija. 327. p.

2.3 Bitka kod Gaugamele

Ujutro je Aleksandar prinio žrtvu bogovima, a tad je rasporedio svoje trupe i pokrenuo svoju inovativnu strategiju. Svoje je bočne trupe postavio pod kutom, a ne u ravnini s perzijskom vojskom što je zbunilo Perzijance i osnažilo njihovo mišljenje da mogu okružiti Makedonce. Aleksandrova taktika u prijašnjim bitkama bila je da izravno falangom i pješaštvom napadne protivnika, a s konjicom ga okruži i po principu čekića i nakovnja zdrobi između svojih snaga. To nije bilo moguće kod Gaugamele zbog brojnosti Perzijanaca pa je Aleksandar razradio novu strategiju koja je promijenila način ratovanja.Svom najstarijem i najpouzdanijem zapovjedniku Parmenionu dao je pod zapovjedništvo lijevi bok pješaštva. Središnjicu njegovih trupa činila je falanga, a konjicu na desnom boku uzeo je pod svoje zapovjedništvo. Perzijanci su snažnim snagama napali pješaštvo, a Aleksandar je svoju konjicu poveo u desno i počeo jahati u smjeru koji se Perzijancima činio kao da vodi izvan bojnog polja. Darije je naredio Besu koji je bio zapovjednik njegove konjice da krene za Aleksandrom te su dvije konjice počele jahati usporedno. Iza Aleksandrove konjice kretali su se laki pješaci s kopljima i praćkama koji su bili ključ Aleksandrove strategije.4

4 Dr.Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str 99

Aleksandrov odlučni napad . slika 1.4

Darije je naredio većini svojih trupa na čelu s bojnim kolima napad na makedonsko pješaštvo

i falangu. Makedonci su otkrili način da unište bojna kola tako da svoje trupe prestroje u oblik

slova „U“, a vojnici u središnjem dijelu dočekaju konje s podignutim kopljima tako da će konji

ujahati u svojevrsnu „mišolovku“. Vojnici na stranama s pruženim kopljima uništit će kola i

njihove vozače. Kako je Darije slao sve više trupa u bitku tako se njegova borbena linija

počela stanjivati, sve dok nije nastala praznina među njegovim trupama. Kada je Aleksandar

ugledao rupu u perzijskim redovima, okrenuo je svoju konjicu za 180 stupnjeva i pohitao

prema pukotini. Lako pješaštvo koje ga je pratilo nasrnulo je na perzijsku konjicu,

omogućivši Aleksandru da se neometano vrati u središte bitke.Falange su sa konjicom

probile rastrojenu perzijsku liniju i našli se pred Darijem. Darije se s djelom trupa dao u bijeg

pred Aleksandrom, no on je odlučio pomoći Parmenionovom lijevom krilu koje je pucalo pod

napadom Perzijanaca. Spasio je svoju vojsku i porazio Perzijance. Izvori govore da je

poginulo do 40.000 perzijskih vojnika, a da su Makedonci izgubili samo 4.000 vojnika. 5

3. Pohod na Istok

327. pr. Kr. Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod, dalje na istok. Premda je

5 Trupa, vojska od mnogo vojnika.

ukupni broj ljudi iznosio više od 100.000 to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i

drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove bivšeg Perzijskog

Carstva osvojio je bez većeg otpora. Dočekao ga je indijski vladar Pors velikom

vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. Bitka kod Hidaspa, 326. pr. Kr., bila

je krvava. U toj bitci je poginuo njegov slavni konj Bukefal. Slonovi su nabijali

Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U pomutnji koja je

nastala slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, a

zatim oslobodio i prepustio civilnu upravu zemlje.

U Indiji se sukobio i s Radžom koji je imao 50.000 pješaka i brojne ratne slonove. Aleksandar je svejedno pobijedio, ali ga se toliko dojmila Radžina hrabrost što mu se suprotstavi da ga nije ubio nego mu je vratio cijelo kraljevstvo. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok do kraja svijeta vojska je počela pokazivati znakove da postoji mogućnost pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su vojni moral. Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema legendi, kada su ga vojnici odbili slijediti i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. 323. pr. Kr. Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever Afrike. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro.

slika 1.56 Aleksandar sa jakom vojskom. Lavovi oslikavaju jake vojnike.

4. Pohod na Indiju

Kada je Aleksandar Veliki, jedan odnajmoćnijih osvajača koje je svijet imao, riješio da pokori Indiju, koja je u tovrijeme bila poznata kao Zlatna Ptica ili zemlja mogućnosti, kao što je to

6 Dr.Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str 125

Amerika danas, njegov učitelj Aristotel mu je rekao, da tamo ima mnogo mudracačiji je smisao života, da pronađu samo jedno, a to je Atman. Rekao mu je: Idešu Indiju, gdje je mnogo mudraca koji su transedirali iskustvo materije, ipoznaju spiritualne dimenzije. Nemoj samo da provodiš vreme osvajajućimateriju. Moraš da iskoristiš priliku i da naučiš kako da osvojiš ono što je izamaterije. Iz poslušnosti prema svom mentoru, Aleksandar je riješio da krene upotragu za takvim prosvetljenim ljudima za vreme svog putovanja po Indiji. Jednogdana se desilo da je naišao na jednog, koji je sjedio na stijeni go, sam, usred šume.Aleksandar je odmah stao ispred golog mudraca, ali se povukao unazad, uprkoscijeloj svojoj naoružanoj vojci, koja je išla za njim gde god da je krenuo, dokje mudrac ostao potpuno miran. Pitao ga je: Zar se ti ne plašiš da mi seuprotstaviš, pored svih mojih vojnika, koji bi mogli da te smrve u trenutku?Mudrac mu se nasmijao, ali ništa nije rekao. Aleksandar je pomislio da je on unajmanju ruku lud, sjedeći tako go i smijući se u lice, jednom od najvećihosvajača na svijetu. Iz znatiželje mu je postavio mnoga pitanja, da je na krajuzadivljen njegovim odgovorima, riješio da povede prosvetljenog mudraca, sa sobomu Grćku.

Ponudio mu je sva bogatstva koja može da poželi, bogatstvo i moć, i daće sve to dobiti ako krene sa njim u Grcku. Aleksandar nije pravio kompromis.Htio je da ga povede da bi zadivio svog učitelja. Aleksandar je probao danamami munija, čije je ime bilo Kaljan, sa bogatsvom i konforom, ali je bioodbijen. Kad ništa drugo nije pomoglo, Aleksandar je riješio da upotrijebi silu, iprijetio mu je da će ga ubiti, ako ne krene sa njim. Ali Kaljan muni mu jeodgovorio: Šta ćeš da ubiješ? Ti ne možeš da mi naudiš. Ja sam besmrtni Atman.Mač ne može da ubije moju besmrtnu dušu, niti vatra može da je izgori. Ja sambesmrtan. Bez i jednog treptaja je to izgovorio, Samo napred, uradi šta godželis. Ne vjerujem da možeš da me ubiješ. To je bila snaga njegovog ubedjenja.Nije se kolebao ni za trenutak. Suočen sa smrću, imao je isto ubedjenje oAtmanu, kao što ga je imao i pre nego sto se našao u životnoj opasnosti zbogistog. Samo osoba takvog kalibra, moze preuzeti na sebe praksu djnana joge. Sve dok vaša ubedjenja nisu toliko jaka, da u njih nemate sumnje ili pitanja,necete moći da shvatite Atmana u sebi.7

4.1 Ustanak u Baktriji I Sogdijani

Stabilnost koju je uživalo Aleksandrovo carstvo, u prvi mah, izgledala je potpuno ostvariva i odstranjena svih pokušaja podrivanja od strane starosjedilačkih plemena, dok je grčki oslobodilački pokret bio u stanju hibernacije. Buđenje Grka je bilo

7 Dr. Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967 str 126- 129

postepeno, uslovljeno dezinformacijama o smrti Aleksandra Velikog. Neredi su tresli i Kirenaiku, na suprotnoj strani carstva, zbog mješanja grčkih najamnika u unutrašnje sukobe. 325. pne. godine u Baktriji i Sogdijani došlo je do pobune helenskih kolonista koji su pokušali da organizuju povratak u domovinu. Nošeni osjećajem odbačenosti na kraj carstva i nostalgijom za rodnom zemljom, nisu mogli da podnesu život među ljudima koje su smatrali varvarima. Narodnost otpadnika nije bio čist grčki, već su se bunili i Makedonci, Tračani i poluhelenizovani Maloazijci. Brojčanu ekspanziju pobunjeni kolonisti su doživjeli odmah pošto je bilo izvjesno da je kralj mrtav. U početku je bilo 3000 ljudi da bi se brojka popela na 23.000 Za vođu su izabrali Anijanca Filona koji je uzeo i titulu kralja. Ubijen je u sukobu, ali to nije natjeralo ostale da odustanu od svoje namere. Poslije surovog gušenja pobune, medijski satrap Peiton je imao nameru da pobunjenike privuče ka sebi i dozvoli im da se vrate u naselja, ali je presudila Perdikina neumoljiva volja. On je naredio da se ustanici poubijaju i da se razdeli njihova imovina, poslavši Peitonu vojsku u tu svrhu.

4.2 Ratovi u Indiji : Hidasp I Hifasis

Došao je do rijeke Hidaspa. Na drugoj strani rijeke, kralj Por vladao je velikom i bogatom kraljevinom. Bio je to najmoćniji radža Pendžaba. Odbio je Aleksandrov poziv da mu se pokloni i sakupio ogromnu vojsku da ga sačeka na granici svoje države. Tu na obali Hisdapa odigrala se krajem maja 326. godine najveća bitka u Aleksandrovom ratovanju i jedna od najvećih u istoriji Starog veka. Plutarh navodi podatak da je trajala osam sati. Por je bio poražen Aleksandar ga je izmirio sa Taksilom i ostavio ga da upravlja svojom dotadašnjom zemljom i još ga je bogato darivao. U ovoj bitci palo je hiljadu Makedonaca i 23 000 Indijaca. Aleksandar je osnovao grad Nikeju u čast ove pobede i grad Bukefaliju po svom konju Bukefalu.Aleksandar je ostavio Kratera sa jednim delom vojske na Hidaspu, a sam je pošto je pokorio Singalu došao do Hifasisa - najistočnije od pet reka Petorečja. To je najistočnija tačka do koje je Aleksandar stigao. On je želio da nastavi osvajanja, ali vojska je bila iscrpljena, nastalo je kolebanje, nezadovoljstvo želja da se vrate. Aleksandar je odlučio da odustane od svoje namjere i objavio povratak. Na pragu nepoznatog sveta pokazalo se da je taj svet mnogo moćniji i veći no sto se mislilo, i on je odustao. Ponekad se kaže da je ovo bio prvi i jedini poraz Aleksandrov i to poraz koji su mu nametnuli njegovi vojnici. Posle ovoga Aleksandar nije doživeo ni jednu veliku pobedu, ali ovde je odneo pobedu nad samim sobom, jer je ocenio realne mogućnosta svoje vojske sa kojom je izvojevao mnoge pobjede što mu je donelo slavu vojskovođe koji nikad nije bio poražen.Na obali Hifasisa Aleksandar je naredio da se podigne stub na kome je pisalo: "Ovde se zaustavio Aleksandar", i nakon prinošenja žrtava zahvalnica, krenuo nazad. Ostavio je za sobom Porovu zemlju i plovio Hidaspom.

Pokorio je mnoga plemena, a naročito je bila teška borba sa Malima i Oksidračanima. Aleksandar je tad bio teško ranjen i pronela se vijest o njegovoj smrti. Vojnici nisu vjerovali da je živ sve dok se nije pojavio pred njima. "Mnogima su kod njegove neočekiva ne pojeve nehotice navalile suze na oči… Kad je uzjahao opet ga videše, pa je čitava vojska klicala i pljeskala, a odjeknuše i obale i obližnje šumske doline. Kad se već približavao svom šatoru, siđe sa konja da ga svi mogu videti kako hoda. Tada se svi sa svih strana približiše, jedni mu dodirivahu ruku, drugi kolena, treći i samo odeću. Neki bijahu zadovoljni da ga bar i izbliza vide i zatim se udaljiše, pošto su mu sreću poželeli."Brodovlje je u leto 325. godine došao do mesta Patale gde počinje delta Inda. Time je bio završen Indijski pohod.8

9 ( ? )

5. Smrt Aleksandra Makedonskog

Godine 324. godine Aleksandar je otpustio deset hiljada veterana u Opisu. Za vođu puta natrag u Makedoniju odredio im je Kratera koji je trebalo da zameni Antipatra čijom politikom prema Grcima Aleksandar nije bio zadovoljan. Posle ovog nameravao je da organizuje ekspediciju koja bi ispitala Karpisko more i oplovila Arabijsko poluostrvo. Međutim u poznu jesen te godine Aleksandra je 8 Valerio Masimo Manfredi, Aleksandar, Amonov Pesak, str. 201

9 Kolebanje, razmišljanje.

zadesio težak udarac-izgubio je svog najdražeg prijatelja Hefestiona. Da bi utišao bol za njim u zimu 323/4. godine preduzeo je pohod protiv Kosejaca koji su živeli između Medije i Susijane. To je bili njegovo poslednje ratovanje.

U Vavilon se vratio u proleće 323. godine. Ubrzo po povratku Aleksandar se

razboleo. Posle jednog pira dobio je groznicu koja ga nije napustala čitavih osam

dana. Kada su vojnici zatražili da prođu pored njegovog kreveta, svakom je stisnuo

ruku i isdravljao ih pogledom. Umro je uveče 11. juna 323. godine, u 33. godini

života, za atinskog arhonata Hegesija. Vladao je dvadeset godina i osam

meseci.Presto je morao naslediti ili njegov polubrat Filip Andrej ili Aleksandrov i

Roksanin sin rođen nakon njegove (očeve) smrti. Ali lična želja makedonskih

generala za vlasću nadvladala je odanost dinastiji. Vodila se duga borba oko prestola

u kojoj su pali svi članovi vladarske porodice Antigon zvani Jednooki, jedan od

najsposobnijih Aleksandrovih vojskovođa približio se ostvarenju ideje o jedinstvenom

carstvu kojim bi sam vladao, ali nije uspeo da namatne poslušnost celoj vojsci i da

prisili ostale generale da priznaju njegovu vlast. Protiv njega su se ujedinili: Lismah u

Trakiji, Seleuk u Vaviloniji, Ptolomej u Egiptu i Kasandar u Makedoniji. Oni su zadali

odlučujući udarac Antigonu u bici kod Ipsa u Maloj Aziji 301. godine stare ere, u kojoj

je Antigon poginuo. Ovom bitkom rešen je problem Aleksandrovog Carstva: ono je

prestalo da postoji kao jedinstvena celina. Raspalo se na mnogo sastavnih delova od

kojih su najvažnija tri: Sirija, koja je obuhvatala istočne teritorije Aleksandrove

monarhije i neke oblasti u Malioj Aziji; njom su vladali Seleukidi; Egipat gde su

vladali Ptolomejevići, potomci Ptolomeja Laga (Sotera-taj naziv je dobio jer je spasao

Aleksandru život u borbi protiv Mala i Oksidracana) i Makedonija gde su

vladali Antigonidi, potomci Antigona Jednookog. U Egiptu i Siriji su "kraljevi", kako su

sebe nazivali svu vlast zasnivali na osvajačkom pravu kao dijadosi - Aleksandrovi

sledbenici. Oslanjali su se na najamničku vojsku.U Makedoniji Antigonidi su se

smatrali zakonitim naslednicima Filipove porodice i postepeno stekli poverenje i

podršku naroda.Budući da su ove tri dinastije vladale u zemljama koje su već bile

navikle na apsolutističku monarhiju, imale su izgleda da se duže održe.10

6. Historijski značaj Aleksandra Makedonskog

Carstvo koje je Aleksandar stvorio nije se održalo. Možda bi, da je duže živeo uspeo

da premosti velike razlike među zemljama koje bi trebalo da žive u jednom svetskom

Carstvu. Posle njegove smrti niko više nije mislio da ostvari njegovu zamisao. Veliko

Makedonsko carstvo raspalo se na svoje prirodne sastavne delove: Grčko-

makedonski svet, Egipat i Aziju.

10 Dr. Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str 158

Aleksandar je bio jedan od najvećih osvajača u istoriji i graditelj novog sveta. U bici je

uvijek bio na čelu udarne jedinice, neustrašiv, ulivao je svojim borcima

samopouzdanje, sam izvršavao najteži dio zadatka. Njegov pohod u Aziju je niz

uspjeha od Granika preko Ipsa, Gaugamele do bitke s Porom. Popuštanje vojsci na

Hifasisu predstavlja njegovu pobedu nad samim sobom. Sreća ga je od rođenja

pratila i nije dozvolila da doživi razočarenja i poraze. Umro je napobediv.

Sreća je htjela da se u trenutku Aleksandrovog dolaska na vlast na persijskom

prestolu nađe najslabiji vladar kojeg su Ahemenidi ikad imali - Darije - čije je carstvo

više imponovalo svoji fantastičnim bogatstvom i ogromnim razmerama nego vojnom

snagom.Makedonija je bila na vrhuncu svoje moći, persijske carstvo na rubu propasti

- to je bila stvarnost u kojoj je Aleksandar izvršio svoje grandiozno djelo. Ovakve

istorijske okolnosti su nesumnjivo mnogo doprinjele značaju koji on ima u istoriji, ali

bez Aleksandovog vojničkog dara, istrajnosti i upornosti, nepokolebljive vjere u

pobjedu, bez čarobne snage njegove ličnosti koja je ulivala divljenje i ljubav čovjeku

ratniku, bez takvog Aleksandra istorija bi svakako imala drugačiji tok.Aleksandar je

počeo da prihvata istočnjačke običaje radovao se da čuje da njegovi Makedonci

satrapi govore persijski. Uvodio je Persijance u makedonske vojne odrede,

proglašavao ih svojim rođacima. Ovakvi postupci izazvali su nezadovoljstvo

makedonskih oficira jer su se plašili da će izubiti svog kralja. U upravi carstva bilo je

više Persijanaca nego ostalih varvara a razlog tome je da su oni imali dobro izgrađen

administrativni aparat, a u castvu takvih razmera kakvo je bilo Aleksandrovo, bilo je

neophodno dobrvođenje administrativnih poslova.On je bio tvorac apsolutne

monarhije, i jedino se takvim oblikom vlasti moglo ostvatiti ujedinjenje raznorodnih

naroda.Kao vladar sa neograničenom vlašću on je činio sve da ostvari blagostanje u

svom carstvu. Unapredio je trgovinu, finansije, privredu.

Bio je okružen pjesnicima, umjetnicima, i filozofima, gradio je gradove, podizao

spomenike, mnogo važnosti pridavao obrazovanju svojih podanika, doprineo velikom

kulturnom razvoju Carstva. Aleksandar je poznat kao jedan od najvećih graditelja

gradova. Po predanju podigao je 70 gradova, a otkiveno je 16. 11

Preduzimao je velike istraživačke ekspedicije i na osnoviu toga pojavljuje se kao

jedan od najvećih otkrivača sveta. Njegovo doba se po značenju meri sa dobom

otkrivanja Amerike. Pored toga što su ekspedicije imale za cilj povezivanja pojedinih

delova Carstva radi unapređenja trgovine, one su imale i čisto naučni karakter.

Ispitivani su rudnici srebra, zlata i soli. U Indiji Nearhova ekspedicija imala je zadatak

da li je Kaspijsko more otvoreno ili zatvoreno.

11 Dr. Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str. 159

Veoma značajan rezultat Aleksndrovih osvajanja bilo je ekonomsko jedinstvo Istoka i

Zapada. Tome je doprinelo podizanje gradova i osnivanje vojnih kolonija. Gradovi si

podizani na raskrsnicama ili polaznim tačkama karavanskih puteva i vrlo brzo se

razvili u važne trgovinske centre, a vojne kolonije na strateško važnim tačkama i bile

su oslonac vlasti.

Od velikog značaja za ekonomsko sedinstvo carstva bila je Aleksandrova monetarna

politika. Pustio je u opticaj blago iz riznica persijskih careva. Zbog velikog priliva zlata

promenio se odnos srebra i zlata. Uveo je jedinstveno važenje za zlatnu i srebernu

valutu. Kao novčanu jedinicu uzeo je atički novac, a ne persijski darik. Time je

privreda dobila helenski karakter.

Jedna od najznačajnijih tekovina Aleksandrovih osvajanja je mešanje grčke kulture

sa kulturom naroda Starog Istoka. Grčki jezik postao je jezik administracije, nauke i

kulture. Neke oblasti Carstva su potpuno helenizovane, a i stare istočne civilizacije

ostavile su trag u grčko–makedonskom svetu. Istočna shvatanja pomešala su se sa

njihovim shvatanjima i ponekad davala nov sadržaj njihovoj kulturi.

Aleksandarje ostavio veoma snažan utisak kako na savremenike tako i na kasnije

generacije. U uzrastu u kome je Aleksandar umro, Cezar je bio još sasvim nepoznat,

a Napoleon na početku svoje karijere. Narodna mašta propisala mu je najveća

junačka dela. Priča o Aleksandru ili božanskom Iskanderu živela je dve hiljade

godina na 24 jezika i u preko 80 verzija.

"Aleksandar je svoju slavu tražio u tome da sreću nadmaši svojom mudrošću a silu

hrabrošću smatrajući da ništa nije nesavladivo, a za kukavicu ništa dovoljno čvrsto."12

12 Dr.Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma, Beograd 1967, str 161

slika 1.6 Aleksandor spomenik u Makedoniji

Zaključak

Seminarski rad veoma poučan kako za mene tako i za moje prijatelje .Njime smo proširili svoje znanje a i ujedno ponovili učeno gradivo.Tema koju sam obradila je ''Aleksandar Makedonski''. Izgledalo mi je zanimljivo čitati o njemu,njegovim bitkama,uspjesima i značaju.

Ovaj seminarski rad je urađen po nekim definicjama iz knjige ali i drugim web-stranicama,koje sam navela u literaturi.Pomoću njih sam uspjela obradit i proširit nastavne teme. Ovim seminarskim sam proširila svoje znanje,i ujedno se nadam da će mi koristiti i u buduće.

LITERATURA

INTERNET : http://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Veliki

www.arheologija.fr.gd/Nepoznato- o - Aleksandru - makedonskom .htm

Knjiga : Aleksandar : Amonov Pesak Autor : Valerio Masimo Manfredi

Knjiga : Istorija Helenizma , Beograd 1967Autor. Dr.Fanula Papazoglu

OVAKO

1. Dr.Fanula Papazoglu, Istorija Helenizma , Beograd 1967

-NEMA KRUPNIJIH GREŠAKA. KORISTITI ISTI FONT SLOVA, TEHNIČKI UREDITI