26
SADRŽAJ 1. UVOD...................................................... .......................................................... ..............2 2. ZEMLJIŠTE................................................. .......................................................... ............3 1.1. Značaj i uloga mikroorganizama u zemljištu.............................................. ..............4 3. PESTICIDI................................................. .......................................................... ..............5 3.1. Podjela i karakteristike pesticida.............................................. ..............................6 3.1.1. Podjela pesticida prema namjeni..................................................... ............ ...7 3.2. Pesticidi i mikroorganizmi.............................................. .........................................8 4. PROCESI KOJI ODREĐUJU SUDBINU PESTICIDA U ZEMLJIŠTU.......................................9 4.1. Adsorpcija pesticida za zemljište................................................... ..........................9 4.2. Degradacija pesticida................................................... ...........................................10 4.3. Kretanje pesticida u zemljištu................................................... ..............................11 1 | Page

seminarski ekologija mikroorganizama

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: seminarski ekologija mikroorganizama

SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................2

2. ZEMLJIŠTE.......................................................................................................................31.1. Značaj i uloga mikroorganizama u

zemljištu............................................................43. PESTICIDI.............................................................................

............................................53.1. Podjela i karakteristike

pesticida............................................................................6

3.1.1. Podjela pesticida prema namjeni................................................................. ...7

3.2. Pesticidi i mikroorganizmi.......................................................................................8

4. PROCESI KOJI ODREĐUJU SUDBINU PESTICIDA U ZEMLJIŠTU.......................................9

4.1. Adsorpcija pesticida za zemljište.............................................................................9

4.2. Degradacija pesticida..............................................................................................10

4.3. Kretanje pesticida u zemljištu.................................................................................11

5. MIKROBIOLOŠKA BIOMASA..............................................................................................12

5.1. Djelovanje herbicida na mikrobiološku populaciju i njenu aktivnost u zemljištu.................................................................................................................................14

6. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................16

1 | P a g e

Page 2: seminarski ekologija mikroorganizama

7. LITERATURA.....................................................................................................................17

1. UVOD

Pesticidi, ili sredstva za zaštitu bilja, je zajedničko ime za sva ona jedinjenja koja su proizvedena za primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji da bi se spriječili ili ograničili štetni efekti bioloških agenasa, kao što su insekti, glodari, prouzrokovači biljnih bolesti, nepoželjne biljne vrste (korovi) i dr. Pesticidi su nastali kao potreba za većom količinom zdrave hrane i potrebe da se iskorijene mnoge bolesti u kojima štetočine imaju ulogu prenosioca. Koriste se u poljoprivredi i šumarstvu (90%), a znatno manje u veterinarstvu i zdravstvu. Za razliku od većine zagađujućih materija koje se u radnu i životnu sredinu unose bez određenog cilja (osim ako se ciljem ne smatra oslobađanje od nepotrebnih otpadnih materija), pesticidi se unose sa namjerom da pomognu čovijeku, povećanjem prinosa u poljoprivredi, voćarstvu, vinogradarstvu i šumarstvu suzbijanjem štetnih mikroorganizama. Uticaj pesticida na biocenoze je veoma složen i raznovrstan. U svakoj biocenozi polaznu grupu predstavljaju fitofage (organizami koji se hrane biljkama). Brojnost insekata-fitofaga reguliše se sitomofagama njihove grabljivice i parazita. Zbog toga, do eksplozivnog razmnožavanja štetočina za čije je uništavanje neophodno primjeniti pesticide. Sistematska primjena pesticida predstavlja neposredno dejstvo na biocenozu i vodi do djelimičnog uništavanja korisnih insekata-oprašivača, mrava, negativno deliju na ribe, beskičmenjake i ptice, a efekti dejstva zapaža se na životinjama i kod čovijeka. S druge strane, smanjivanje ili prestanak upotrebe pesticida može dovesti do naglog razmnožavanja onih štetočina, koje su se duže vreme nalazile pod njihovim dejstvom ali su uspjele da prežive. Značajnija narušavanja u biocenozama registruju se pri sistematskoj primeni visokotoskičnih pesticida, uglavnom organohlornih jedinjenja. Ovi preparati se slabo razlažu u vodi i zemljištu, posjeduju sposobnost akumulaacije u organizmima biljaka i životinja, pa njihova dugotrajna primjena u neograničnim količinama ispoljava značajna dejstva na biocenoze. Veliku opasnost

2 | P a g e

Page 3: seminarski ekologija mikroorganizama

predstavlja prisustvo pesticida u lancu ishrane. Postepeno akumulirani u jednim organizmima, ovim putem ishrane lako se predaju drugim. Većina pesticida (među njima i organohlorni) poseduju izrazitu sposobnost koncentrovanja i ispoljavaju aktivno biološko dejstvo na toplokrvne životinje. Brojni su podaci o delovanja pesticida na ptice, posebno one vrste koje se hrane ribom i ptice grabljivice, tj. one vrste koje se nalaze na kraju lanca ishrane. Uništavanje korisnih insekata je najzapaženije pri upotrebi insekticida u šumama i voćnjacima, koji igraju značajnu ulogu u regulisanju štetočina. Opasnost uništavanja populacije korisnih insekata pri hemijskoj obradi velikih površina znatno je veća, nego pri obradi malih, gde je zamena uginulih jedinki moguća njihovim preseljavanjem iz susednih čistih oblasti. Veliki uticaj na posljedice primjene pesticida ima i vreme upotrebe. Rana “obrada” šuma, prije formiranja travnatog pokrivača, znatno smanjuje opasnost po etnosmofage. Veliki značaj pripada i ostacima pesticida u šumama posle “obrade” određenim preparatima a ostaci mogu u dugom vremenskom periodu ispoljavati štetno dejstvo na biocenozu. Kod prolećnih obrada voćnjaka uništavaju se štetočine koje prezimljavaju na biljkama, dok se štetno dejstvo na korisne insekte ne ispoljava, pošto se oni u to vreme nalaze u zemljištu. Posljedice djelovanja pesticida zavise od karaktera dela ili cijelog ekosistema i od fizičko-hemijskih osobina upotrebljenih preparata.

2. ZEMLJIŠTE

Zemljište je složena dinamička cjelina, u kojoj se neprekidno odvijaju različiti procesi i promjene, što ima za posljedicu stvaranje novih formi zemljišta. Jedno od njegovih najbitnijih obilježja je antizotropnost u vertikalnom smislu, tj.sukscesivna pojava niza horizonata koji se međusobno razlikuju po morfološkim, fizičkim, hemijskim i drugim karakteristikama.

Antizotropnost je posljedica djelovanja pedogenetskih procesa na matičnu stijenu, pri čemu se ti procesi mogu svrstati u tri osnovne grupe:

raspadanje primarnih minerala i sinteza minerala gline,

raspadanje organske materije i sinteza humusa kao specifičnog složenog jedinjenja,

migracija dijelova zemljišta putem vode i organizama u različitim pravcima.

Intenzitet ovih procesa različit je na različitim dubinama, pri čemu se u površinskom sloju najčešće akumulira humus ili vrši migracija i osiromašenje descedentnim tokovima vode. U donjim slojevima raspadanje je intenzivnije, ali može doći i do akumulacije i obogaćivanja mobilnim sastojcima. Posljedica ovog je diferencijacija zemljišta u vertikalnom pravcu na horizonte sve do matične stijene.

3 | P a g e

Page 4: seminarski ekologija mikroorganizama

Zemljište je trofazni sistem, sastavljen iz čvrste, tečne i gasovite faze. Ove faze su međusobno tako raspoređene da daju zemljištu osobine šupljikave, a ne kompaktne mase. Pore su životni prostor biljnog korijena i ostalih organizama koji žive u zemljištu. Na čvrstu fazu otpada približno 50% od ukupne zapremine, a ostalih 50% zauzimaju pore zemljišta, koje su ispunjene tečnom i gasovitom fazom. Čvrsta faza dijeli se na mineralni i organski dio.

25%

25%

45%

5%

VodaVazduhMineralna materijaOrganska materija

Slika 1. Zapreminski sastav pojedinih faza u zemljištu (%), tipično za površinski sloj zemljišta

Mineralni dio zemljišta potiče iz litosfere, a nastao je njenim trošenjem. Trošenje litosfere se vrši djelovanjem fizičkih, hemijskih i bioloških faktora. Minerali zemljišta se u zavisnosti od njihovog porijekla mogu podijeliti na primarne i sekundarne minerale.

Primarni minerali se obrazuju u termodinamičkim uslovima, drugačijim od onih koji vladaju u pedosferi, pa su zbog toga nestabilni, pri čemu raspadanjem daju nove spojeve.

Sekundarni minerali su uglavnom krajnji produkti raspadanja (oksidi i proste soli) pri čemu se dalje teško mijenjaju. Minerali gline su najvažniji sekundarni minerali zemljišta zbog svoje velike spoljne površine i velike reaktivnosti sa jonskim i organskim rastvorljivim spojevima.

Organski dio zemljišta vodi porijeklo od biljaka, dok životinje u tome imaju podređen značaj. Organski dio je pretežno u obliku humusnih koloida. Minerali i organski dio se međusobno povezuju i formiraju organo-mineralni kompleks zemljišta. Pore u zemljištu su ispunjene sa tečnom i

4 | P a g e

Page 5: seminarski ekologija mikroorganizama

gasovitom fazom i zemljište uvijek sadrži vodu u kojoj su rastvorene različite organske i mineralne materije.

2.1. Značaj i uloga mikroorganizama u zemljištu

Zemljište, kao dio životne sredine, predstavlja vrlo složen, dinamičan i kompleksan višefazni sistem. Treba ga posmatrati kao međupovršine gde se miješaju i međusobno reaguju litosfera, akvasfera, atmosfera i biosfera. Inače, sistem sačinjavaju čvrsta, tečna i gasovita faza. Čvrsta faza (koja čini oko 50%) sastoji se od organskog i neorganskog dijla. Organski dio sadrži aglomerate organskih čestica, biljne i životinjske ostatke i zemljišne mikroorganizme. Mikroorganizmi zemljišta su heterogena grupa koju čine aerobi i anerobi, heterotrofi, autotrofi, saprofiti, simbionti i paraziti, i značajna su karika u sistemu zemljišta biljka.

Oni imaju važnu ulogu u stvaranju i održavanju plodnosti; utiču na rast i razviće biljaka; razgrađuju pesticide i druge zagađivače i indikatori su promena fizičko-hemijskih osobina zemljišta koji nastaju pod uticajem različitih faktora iz spoljašnje sredine (Pascual i sar.,2000; Milošević i sar., 2001; Thompson i sar., 2001).

Procjenjuje se da na dubini orničnog sloja mikrobiološka biomasa iznosi nekoliko tona po hektaru. Bakterije su najbrojnija grupa u zemljištu i zato se njihov broj koristi kao ukupan broj mikroorganizama (Jarak i Govedarica, 2003). Brojnost im se, u zavisnosti od uslova sredine, kreće od nekoliko miliona do nekoliko milijardi po gramu apsolutno suvog zemljišta. To je najraznovrsnija sistematska grupa mikororganizama, koju čine uglavnom heterotorofi, mada ima i autotrofa. Izuzetno su značajne za pedogenezu, stvaranje i održavanje plodnosti zemljišta. Brojna istraživanja su pokazala da se ukupan broj mikroorgaizma, odnosno broj bakterija, može koristiti kao pokazatelj opšte biološke aktivnosti jednog zemljišta (Milošević i sar., 2001; Imberger i Chiu, 2002; Radivojević i sar., 2003).

Gljive su eukariotski organizmi koji žive u svim tipovima zemljišta. Do sada je otkriveno oko 80000 vrsta. To su heterotrofni organizmi, uglavnom saprofiti, a ima i patogenih vrsta. One učestvuju u brojnim biohemijskim procesima, a posebno je značajna njihova uloga u razgradnji složenih organskih molekula, kakvi su i pesticidi). Aktinomicete su specifična grupa bakterija koje po sistematici pripadaju različitim granama i redovima. Brojnost im se kreće 1-10 miliona po gramu apsolutno suvog zemljišta. To su heterotrofni organizmi, uglavnom saprofiti, a broj patogenih vrsta je mali. Imaju značajnu ulogu u procesima humifikacije i mineralizacijom organskih materija. Sposobne su da razlažu pektin, lignin, pesticide i druge ksenobiotike. Takođe, aktinomicetemogu da razlažu i najotpornije komponente humusa i tako stvaraju asimilative za biljke .

Celulolitski mikroorganizmi su heterogena grupa mikroorganizama koju čine aerobne i anaerobne bakterije, termofilne bakterije, filamentozne

5 | P a g e

Page 6: seminarski ekologija mikroorganizama

gljive, bazidiomicete, aktinomicete i neke protozoe. Ova gupa mikroorganizama stvara enzime endo-β-1.4-glukonazu, egzo-β-1.4-glukonazu i β-glukozidazu koji katališu razgradnju celuloze.

Aminoheterotrofi, koje čine aerobne, anaerobne, sporogene i asporogene bakterije i gljive, učestvuju u procesima amonifikacije, odnosno razgradnje i transformacije proteina u mineralne i/ili nove organske forme. Mineralizacijom proteina izdvaja se azot koji dalje učestvuje u stvaranju biljih hraniva.

Slobodnu aerobnu azotofiksaciju obavljaju uglavnom bakterije, a najaktivnije su one iz roda Azotobacter. Rod Azotobacter ima sposobnost da redukuje elementarni azot iz atmosfere prvo do amonijaka koga biljke najlakše usvajaju, a zatim ga prevode do organskog oblika. Bakterije iz roda Azotobacter žive kao slobodne forme u zemljištu u rizosferi ili na površini korena biljaka i ne izazivaju morfološke promene na korenu. Brojnost ovog roda se kreće od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada po gramu zemljišta. Najveću aktivnost imaju u neutralnimzemljištima, pri vlažnosti 60-80% punog vodnog kapaciteta i temperaturi 15-25oC

U procesu kruženja fosfora u zemljištu mikroorganizmi učestvuju u razlaganju neorganskih i organskih jedinjenja fosfora, imobilizaciji neorganskih anjona i njihovoj ugradnji u ćelijske komponente. U svim ovim procesima ključnu ulogu imaju fosfomineralizatori i fosfomobilizatori.

3. PESTICIDI

Pesticidi (eng. pest - štetocina; lat. ceadere - ubiti) su proizvodi kemijskog ili biološkog porijekla koji su namijenjeni zaštiti ekonomski značajnih biljaka i životinja od korova, bolesti, štetnih insekata, grinja i drugih štetnih organizama. Pod štetnošću se podrazumijeva ekonomska šteta ljudskoj poljoprivredi i industriji – smanjenje prinosa ili količine i kvaliteta proizvedene hrane.

Štetnost nije biološka, niti ekološka osobina organizama. Svako korištenje pesticida sa sobom nosi negativne posljedice na ekosustav u kome se primjenjuje i okolne ekosisteme. Smanjenje upotrebe pesticida je jedan od temelja održive poljoprivrede i ideja održivog razvoja.

Selektivne uglavnom sintetske toksicne tvari namijenjene za potpuno ili djelimično uništavanje štetnih životinjskih i biljnih organizama.

Na području zaštite bilja, pesticidi su sredstava za zaštitu bilja a na području desinsekciji oni se nazivaju "biocidi". Proizvođači često preferiraju izraz "zaštitno sredstvo", a kritičari često rabe izraz pesticid.

Pesticidi su i sredstva za privlačenje (atraktanti) i odbijanje kukaca, ptica i sisavca primjerice uz pomoć spolnih hormona (feromoni).

6 | P a g e

Page 7: seminarski ekologija mikroorganizama

Mnogi pesticidi djeluju štetno za ljude a mogu uzrokovati akutni ili kronična trovanja. Češće u zemljama u razvoju ili kod osoba koje ih upotrebljavaju ne-stručno.

3.1. Podjela i karakteristike pesticida

Postoji klasifikacije pesticida na osnovu objekata njihovog dejstva, prema načinu ulaska u organizam, prema dejstvu u organizmu na osnovu toksičnosti i prema hemijskom sastavu. Na osnovu objekta delovanja nastala je uobičajena podela na insekticide, akaricide, baktericide, virocide, fungicide, herbicide i zoocide. Iz grupe zoocida izdvajaju se rodenticidi (uništavaju glodare), nematocidi (za nematode), korvicidi (za ptice) i limacidi (za puževe). Prema načinu prodiranja i dejstvu pesticidi se dele na kontaktne ( uništavaju štetočine dodirom), digestivne (prodiru preko želudačno-crijevnog trakta) i sistemske (pogađaju ili uništavaju štetočinu preko nekog od njegovih sistema). Na isti način se herbicidi dele na kontaktne, sistemske, orenske i sjemenske. Glavna zamjerka podjeli herbicida prema načinu prodiranja u organizam i delovanju je u tome što većina ovih vrsta pesticida prodire u organizam i deluje u njemu istovremeno na više načina. Prema dejstvu u organizmu na osnovu toksičnosti, pesticidi se dele na toksične (kontaktni, sistemski, digestivni, funigentni) i fiziotropne (stimulansi, inhibitori).Prema hemijskom sastavu pesticidi mogu delovati mehaničko-hemijski (repelanti, straktanti).Sa stanovišta zaštite ljudi, pesticidi se dijele na bezopasne, opasne, vrlo opasne i najopasnije. Ustanovljene su četiri grupe pesticida na osnovu stepena toksičnosti, koje su date u tabeli 1. Nedostatak podele na četiri grupe toksičnosti je u tome, što uzima u obzir samo direktnu toksičnost bez faktora kao što su fiziko-hemijske osobine jedinjenja, njegov metabolizam, kumulacija, depozicija i postojanost u spoljašnjoj sredini. Hemijski klasifikovani pesticidi se uglavnom dele na neorganske i organske. Zbog nedostatka pesticida neorganskog porekla, kao što su visoke doze, postojanost u spoljnoj sredini, odsustvo selektivnog dejstva, mogućnost trovanja ljudi i životinja, u poslednje vreme njih sve više zamenjuju pesticidi organskog porijekla.

Tabela 1. Klasifikacija pesticida preme stepenu toksičnosti

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)

Rusija LD 50 (mg/kg)

Bezopasni niskotoksični veća od 1000

7 | P a g e

Page 8: seminarski ekologija mikroorganizama

Opasni srednje-toksični

200–1000

Vrlo opasni jače-toksični 50-200Najopasniji visoko- toksični manje od 50

Detaljnom hemijskom klasifikacijom svi pesticidi bi se mogli podeliti na halogene, derivate ugljovodonika, homoloze i derivate benzola, fosforna jedinjenja (neorganska i organska), derivate karbaminske kiseline, triazinske preparate, dipiridile, nikotinske, kumarinske, arsenate, jedinjenja žive i ostalih metala.

Postoji hemijska klasifikacija pesticida na šest grupa i to:

- pesticidi – halogeni derivati ugljovodonika (insekticidi- DDT i homolozi, cikloheksanska jedinjenja, derivati lindana , doksafaen i polihorkamfen i dr),

-homolozi i derivati benzola (insekticidi- fungicidi, baktericidi i herbicidi),

- jedinjenja fosfora (neorganski -Zn 3P2, organski insekticidi, akaricidi, nematocidi, fungicidi, herbicidi i dr.),

- karbomidi: fungicidi, insekticidi, herbicidi (sebin, cinet, maneb, ciram, karbam, dokarban, tioura),

- triazinski preparati (herbicidi-atrezin, alnezin, atramet, prometrin, simazin, amitrol, totacid, kamalor).

- dipiridili (herbicidi-parakvat, gramokson),

- ostala jedinjenja ( kumarinski preparati-rodenti, nikotinski-(insekticid, organska jedinjenja žive-fungicidi, Na-fluoroacetat jedinjenja fenoksisirćetne, fenoksibuterne, propionske kiseline, derivati anilina, jedinjenja bakra i sumpora -fungicidi).

3.1.1. Podjela pesticida prema namjeni

Algicidi – sredstva za suzbijanje rasta algi

Avicidi – sredstva za zašstitu od ptica

Akaricidi – sredstva za suzbijanje štetnih grinja

Arboricidi_- sredstva za suzbijanje rasta luga

Baktericidi - sredstva za suzbijanje bakterija

Fungicidi – sredstva za suzbijanje gljiva

Herbicidi – sredstva za suzbijanje korova

8 | P a g e

Page 9: seminarski ekologija mikroorganizama

Insekticidi – sredstva za suzbijanje štetnih kukaca

Molluskicidi – sredstva za suzbijanje puževa

Nematocidi – sredstva za suzbijanje štetnih oblića

Rodenticidi – sredstva za suzbijanje štetnih glodavaca

Virucidi – sredstva za suzbijanje virusa

3.2. Pesticidi i mikroorganizmi

Nakon primjene pesticidi dospevaju u zemljište gde do kontakta pesticida i mikroorganizama i do dolazi uspostavljanja različitih odnosa između njih. S jedne strane, neke populacije mikroorganizama su sposobne da razgrađuju pesticide i koriste ih kao izvore biogenih elemenata i energije za odvijanje svojih fizioloških procese. S druge strane, pesticidi mogu da djeluju na mikroorganizme, mijenjajući njihov biodiverzitet, brojnost, aktivnost i ritam razmnožavanja tetiše ga oko 200 vrsta bakterija i manji broj gljiva i aktinomiceta.

Fosfataze katališu hidrolizu estara i anhidrida fosforne kiseline. Podijeljene su u pet grupa, a najviše su proučavane fosfomonoesteraze. Fosfomonoesteraze su, na osnovu optimalne aktivnosti u alkalnoj ili kiseloj sredini,podijeljene na alkalne (ortofosforna monoestar fosfohidrolaza, i kisele fosfataze (ortofosfornamonoestar fosfohidrolaza, EC 3.1.3.1). One su, zajedno sa ureazama, najviše proučavani enzimi. Imaju značajnu ulogu u procesima kruženja fosfora, a supstrati su im specifične humusne materije, nukleinske kiseline, fosfolipidi i fosfoproteini koji u zemljište dospevaju iz biljnih ostataka i mikrobiološke biomase.

Glukozidaze ili glukozid hidrolaze (EC 3.2.1) su enzimi koji katališu reakcije razgradnje glikozida. Prema tipu hemijskih veza koje raskidaju, sve glukozidaze su podeljene u 39 grupa. β-glukozidaze (EC 3.2.1.21) su otkrivene 1967. godine i veoma su rasprostranjene u prirodi. One su katalizatori hidrolize β-D-glukopiranozida, maltoze i celobioze kojom se oslobađa energija za fiziološke procese mikroorganizama.

4. PROCESI KOJI ODREĐUJU SUDBINU PESTICIDA U ZEMLJIŠTU

Kao što je nešto ranije rečeno, pod „sudbinom“ pesticida u životnoj sredini, podrazumevaju se procesi kretanja i transformacije (Slika 1), od kojih su najznačajniji oni koji se dešavaju u zemljištu.

9 | P a g e

Page 10: seminarski ekologija mikroorganizama

Slika 1. Procesi koji određuju sudbinu pesticida u zemljištu

Na sudbinu pesticida u životnoj sredini utiču procesi koji se mogu grupisati u tri cjeline:

1) ADSORPCIJA (vezivanje pesticida za mineralnu i organsku materiju zemljišta)

2) DEGRADACIJA (hemijska, fotohemijska i mikrobiološka)

3) TRANSPORT (kretanje pesticida u životnoj sredini – isparavanje, ispiranje, spiranje i usvajanje biljkama). S obzirom da se detoksifikacioni mehanizmi, kao što su mobilnost, degradacija (prije svega mikrobiološka) i usvajanje pesticida biljkama, tj. ciljanim organizmima, odnose samo na slobodnu (nesorbovanu) frakciju molekulabpesticida, može se uzeti da je adsorpcija najvažniji proces koji određuje sudbinu pesticida u zemljištu (Welhouse i Bleam, 1992; Pignatelo i Xing, 1996; Yu i sar., 2006).

4.1. Adsorpcija pesticida za zemljište

Adsorpcija predstavlja vezivanje supstance iz gasovite ili tečne faze za površinu čvrste faze. Kako je većina pesticida slabo isparljiva, kada se govori o adsorpciji ovih jedinjenja, uglavnom se misli na adsorpciju iz tečne faze. Adsorpcija molekula pesticida za zemljišne čestice, generalno usporava kretanje ovih jedinjenja kroz zemljište. Stepen ovog usporavanja je pri tome najviše izražen u zoni korijenovog sistema, koji je najbogatiji organomineralnim koloidnim kompleksom i zavisi od fizičko-hemijskih osobina zemljišta i osobina pesticidnog jedinjenja. Mehanizmi adsorpcije su složeni, i uprkos velikom broju istraživanja u ovoj oblasti, može se reći još nedovoljno izučeni. Kao osnovno mjerilo stepena adsorpcije pesticida za

10 | P a g e

Page 11: seminarski ekologija mikroorganizama

zemljište i druge geosorbujuće površine, koristi se zemljišni adsorpcioni koeficijent Kd, koji se definiše kao odnos količine pesticida adsorbovane za zemljište (cs) i količine zaostale u zemljišnom rastvoru (ce) u uslovima ravnotežne raspodjele:

Kd=c s /c eTreba imati u vidu da je adsorpcioni koeficijent Kd mjerilo vezivanja datog jedinjenja za dati

tip zemljišta, tj. da njegova vrednost u velikoj meri zavisi od fizičko-hemijskih karakteristika zemljišta (tipa zemljišta, sadržaja organske

materije i gline, jon-izmenjivačkog kapaciteta, pH vrednosti i vlažnosti). Sve pomenute karakteristike zemljišta određuju broj i prirodu, tj.

Reaktivnost aktivnih centara adsorpcije na koje se mogu vezati pesticidi i drugi molekuli. Takođe, bitan faktor su i fizičko-hemijske karakteristike pesticidnog jedinjenja, prije svega rastvorljivost u vodi, oktanol/voda podeoni koeficijent – Kow i stepen disocijacije (Barriuso i sar., 1992;

Morrica i sar., 2000).Ustanovljeno je da je adsorpcija pesticida za zemljište u pozitivnoj korelaciji sa njihovim Kow koeficijentima, tj. u negativnoj sa njihovom rastvorljivošću u vodi. vod vodo vodi vodi vodi vodi.

4.2. Degradacija pesticida

Pod degradacijom pesticida se podrazumijeva razgradnja molekula ovih jedinjenja do koje dolazi usljed hemijskih, fotohemijskih i mikrobioloških transformacija. Ovaj pojam ne treba poistovećivati sa pojmom iščezavanja (gubljenja) – [eng. dissipation] date supstance, koje može nastati kao rezultat degradacije, isparavanja, ispiranja, spiranja i usvajanja drugim organizmima, a koji se često koristi u situacijama kada nije moguće utvrditi koji procesi dovode do smanjenja koncentracije osnovnog pesticidnog jedinjenja. Fotodegradacija predstavlja proces razlaganja pesticida pod dejstvom sunčeve svetlosti, pri čemu ona zavisi ne samo od intenziteta svetlosti, već i od karakteristika zemljišta, vegetacije i fizičko-hemijskih osobina pesticida. Mikrobiološka degradacija je transformacija molekula pesticida do CO2, H2O i drugih neorganskih jedinjenja pod dejstvom zemljišnih mikroorganizama. Ona u velikoj mjeri zavisi od stepena adsorpcije molekula pesticida, jer se odnosi samo na slobodnu (nevezanu) frakciju molekula. Hemijska degradacija predstavlja razlaganje molekula pesticida mehanizmima u koje nisu uključeni živi organizmi. Tip i brzina hemijske transformacije, stepen adsorpcije molekula pesticida, pH vrednost, temperatura, vlažnost i sastav zemljišta, su glavni faktori koji utiču na stepen hemijske degradacije. Najzastupljeniji tipovi hemijske degradacije molekula pesticida u zemljištu su hidroliza i redoks reakcije. Kako se fotohemijska transformacija pesticida odvija isključivo na površini zemljišta, i kako je njen doprinos ukupnoj transformaciji najmanji, većina istraživača je usmjerena na proučavanje hemijske i mikrobiološke degradacije. Po većini ovih istraživača, mikrobiološka degradacija pesticida

11 | P a g e

Page 12: seminarski ekologija mikroorganizama

je dominantnija od hemijske u površinskom sloju zemljišta, tj. u zoni korjenovog sistema. Međutim, kada pesticid napusti biološki aktivnu zonu korjenovog sistema, tj. prodre u dublje slojeve zemljišta, broj mikroorganizama se značajno smanjuje, tako da dominantnu ulogu preuzimaju hemijski procesi.

4.3. Kretanje pesticida u zemljištu

Posle primjene preparata, molekuli aktivne materije izvesno vrijeme ostaju na mestu na koje su i nanijeti, a zatim se pod uticajem kretanja vazduha ili vode mogu transportovati u atmosferu (isparavanje), u dublje slojeve zemljišta (ispiranje) ili lateralno po površini zemljišta (spiranje) (Slika 1). Intenzitet isparavanja zavisi od napona pare, tj. Henrijeve konstante datog jedinjenja, ali i od mnoštva drugih faktora, kao što su vlažnost površinskog sloja zemljišta, temperatura, strujanje vazduha i sorpcione sklonosti datog jedinjenja prema datom zemljištu. Spiranje predstavlja horizontalno premeštanje molekula pesticida po površini zemljišta. Ovaj proces obuhvata kretanje u vodi rastvorene ili suspendovane količine jedinjenja, kao i deo jedinjenja koji se zajedno sa vodom kreće sa tretirane površine, jer je fizički vezan za zemljišne čestice (erozija). Ovaj proces je izražen u situacijama kada je akumulacija vode na površini zemljišta više izražena od njene infiltracije u zemljište, a može biti izazvan padavinama, vjetrom, erozijom, nagibom tla, itd. Količina pesticida koji učestvuje u ovom transportnom procesu zavisi od niza faktora, kao što su: geografske karakteristike terena, njegova vlažnost, klimatski faktori (trajanje i količina padavina, temperatura), tekstura zemljišta i pesticid-voda zemljišne interakcije (rastvorljivost, adsorpcija, itd.). Ispiranje je od pomenutih procesa najvažniji proces sa stanovišta zaštite životne sredine, jer predstavlja potencijalnu opasnost zagađenja podzemnih voda. Ovaj proces predstavlja vertikalno premeštanje jedinjenja po profilu zemljišta, pri čemu njegov intenzitet zavisi od niza faktora: sklonosti datog jedinjenja da se sorbuje za zemljišne čestice, njegove rastvorljivosti u vodi, teksture zemljišta, sadržaja organske materije, učestalosti i količine padavina, itd. Generalno, pesticid mora biti rastvoren u vodi da bi se kretao kroz zemljišni profil. Kako između sorpcije i ispiranja važi obrnuta proporcionalnost, detaljna diskusija o procesu sorpcije, tj. Faktorima koji utiču na nju (Poglavlje ADSORPCIJA PESTICIDA ZA ZEMLJIŠTE), može se primeniti i na proces ispiranja pesticida. Zbog toga, ukoliko su poznate fizičko- hemijske karakteristike jedinjenja i ako je određena, tj. poznata vrednost koeficijenta sorpcije KOC, može se ocijeniti i potencijal ispiranja. Jedan od najčešće korišćenih kriterijuma je predstavljen u tabeli 2.

Tabela 2. Kriterijumi za procenu pokretljivosti i postojanosti pesticida u zemljištu (Roberts, 1996)

Klasa pokretljivosti Kritična vrijednost Koc Klasa postojanjost

12 | P a g e

Page 13: seminarski ekologija mikroorganizama

Vrijeme poluraspadaJedinjenja mg/g jedinjenja DT50 (dani)Nepokretno ›4000 Nepostojano ‹5Slabo pokretno 4000-500 Slabo postojano 5-21Umjereno pokretno 499-75 Umjereno postojano 22-60Pokretno 74-15 Veoma postojano ›60Veoma pokretno ‹15

5. MIKROBIOLOŠKA BIOMASA

Mikrobiološka biomasa je živa komponenta organske materije u zemljištu. To je mali, veoma labilan rezervoar biljnih asimilativa koji će prvi biti razložen i postati dostupan biljkama. Mikrobiološki ugljenik čini 1-3%ukupnog ugljenika, mikrobiološki azot 1-5% ukupnog azota, a mikrobiološki fosfor 0.5-11% ukupnog fosfora u zemljištu. Smatra se da je mikrobiološka biomasa značajna i zato što je pokretač procesasinteze i razgradnje, uključujući i procese ragradnje pesticida. Poslednjih desetak godina istraživači se sve više bave proučavanjem mikrobiološke biomase. Imajući u vidu da se kroz biomasu oslikava kompletno stanje mikrobiološke zajednice, ovaj parametar se koristi za rano utvrđivanje promjena koje nastaju u nekom ekološkom sistem(Dalal, 1998; Hargreaves i sar., 2002004).

Rezultati brojnih istraživanja su pokazali da se u mikrobiološkoj biomasi dešavaju ozbiljne promene poduticajem antropogenog faktora, tj. različitih sistema obrade zemljišta (Wardle i sar., 1999), đubrenja (Emmerlingi sar., 2001), plodo reda (Moore i sar., 2000).To djelovanje može biti direktno i indirektno (Cearvelli i sar., 1978; Van Leeuwen i sar.,1985).Pesticidi najčešće djeluju direktno i izazivaju smrt ćelije,koja nastaje remećenjem raznih procesa, kao smanjene propustljivosti citoplazmatične membrane, narušavanja procesa katabolizma, prenosa elektrona i oksidativne fosforilacije, i promjena u procesu disanja i sinteziorganskih jedinjenja.

Neki mikroorganizmi, opet mogu da usvajaju pesticide, pri čemu mogu da stvaraju nova toksična jedinjenja, tako da dolazi do „samoubistva”ćelije. Prema istraživanjima Miškovića i saradnika (1983) velike koncentracije lenacila zaustavljaju rast Azotobacter chlorococcum, a pri nižim dolazi do promjena oblika ćelija, smanjene sposobnosti sinteze pigmenata i povećanja brzine formiranja cista. Indirektnim djelovanjem pesticida mijenjaju se neke od životnih funkcija mikroorganizama, kao na primjer: biosinteza proteina (odražava se na rast i razmnožavanje), struktura i

13 | P a g e

Page 14: seminarski ekologija mikroorganizama

propustljivost ćelijskih membrana (odražava se na odnos van/unutarćelijskih enzima), transport indolsirćetne kiseline, sinteza giberelina i nivo etilena.

I na kraju, kao posljedica ovih promjena nastaju poremećaji u građi i biodiverzitetu mikrobiološke zajednice. Johenseni saradnici (2001) smatraju da pesticidi toksičnije djeluju na mikroorganizme u nepovoljnijim uslovima spoljašnje sredine, odnosno kada su vlažnost i temperatura udaljeni od ekološkog optimuma. Da li će se i u kom stepenu ispoljiti djelovanje pesticida na mikrobiološku populaciji zavisi od velikog broja činilaca međusobno veoma zavisnih. Prvo, osobina samog pesticida (fizičko-hemijske karakteristike, postojanost i pokretljivost u zemljištu, količina i učestalost primene),a zatim i od osobina zemljišta (sadražaj minerala gline i organskih materija, mehanički sastav, pH, vlažnost, temperatura), kao i djelovanja čoveka (Stenersen, 2004; Abdelhafid i sar., 2000). Proučavanja delovanja pesticida na mikrobiološku zajednicu i njenu aktivnost imaju višestruki značaj. Prvo,iz ovih istraživanja dobijaju se egzaktni podaci o delovanju pesticida na ovu vrstu korisnih organizama, koji se dalje koriste za procenu rizika od zagađenja životne sredine. Drugo, istraživanja omogućavaju da se sagledaju stvarne promene u mikrobiološkoj populaciji koje nastaju pod uticajem jednokratne ili višegodišnje primene pesticida u poljoprivrednoj prozvodnji. I treće, na osnovu utvrđenih promena daju se preporuke za prevazilaženje nastalih problema (Carbonelli i sar., 2000; Struthersi sar., 1998).U ranijim istraživanjima su se, uglavnom, pratile promjene brojnosti pojedinih sistematskih i fizoloških grupa, dok se poslednjih godina sve više prate promene aktivnosti enzima, mikrobiološke biomase, disanja zemljišta i mikrobiološkog metabolitičkog koeficijenta (qCO2) da bi se dobila što egzaktnija slika odnosa pesticida i mikrobiološke populacije (OEPP/EPPO, 1995; Skipper i sar., 1996; Radivojević i sar., 1999; Johensen i sar., 2001). Promjene mikrobiološke biomase i aktivnosti enzima po mišljenju većeg broja istraživača (Allievi i Gigliotti, 2001; Monkiedje i sar., 2002; Ahtiainen i sar., 2003) mogu da ukažu na štetno djelovanje pesticida na ukupnu mikrobiološku zajednicu, ali ne mogu da ilustruju promjene u strukturi same zajednice, pa se nameće potreba da se uporedo sa ovim prati i brojnost sistematskih i fizioloških grupa mikroorganizama. Pošto su utvrdili da smanjenja broja osjetljivih, a povećanja broja otpornih i da u prisutvu pesticida dolazi do smanjenja vrsta, Johensen i saradnici (2001) smatraju da posebnu pažnju treba posvetiti biodiverzitetu populacija.

Promjene u strukturi mikrobiološke populacije nastaju zbog prilagođavanja bioloških sistema djelovanju činilaca iz spoljašnje sredine, a na osnovu biodiverziteta mogu se pratiti promene u biološkom sistemu koje je taj činilac izazvao. Efekti pesticida na mikroorganizme u zemljištu mogu se pratiti u laboratorijskim i poljskim ogledima. Laboratorijski ogledi se izvode u kontrolisanim uslovima. Imajući u vidu veliki broj činilaca iz spoljašnje sredine koji utiču na međusobni odnos pesticida i mikroorganizama, u

14 | P a g e

Page 15: seminarski ekologija mikroorganizama

kontrolisanim uslovima se sagledava samo efekat pesticida na mikrobiološku zajednicu. Radna grupa OECD-a za procjenu rizika hemikalija na mikroorganizme zemljišta dala je preporuku da se ispitivanja u laboratoriji izvode na zemljištima sa niskim sadržajem organske materije (0.5-1.5% humusa) i visokim sadržajem peijska (oko 70%), jer takvo zemljište omogućava minimalnu adsoprciju i maksimalnu koncentraciju pesticida u zemljišnom rastvoru (Park i sar., 2003).

U laboratorijskim ogledima se koriste koncentracije koje su, često, od 10 do 100, a nekada i 1000 puta veće od onih koje se koriste u praksi. Ove količine su dragocjene za procjenu rizika od zagađenja životne sredine usljed višegodišnje primjene, ili nekih akcedentnih situacija sa pesticidima (Skipper i sar., 1996; Perrucci i Scarponi, 1996; Janjić i sar., 1996). Ogledi u polju mogu da daju realniju sliku onoga što se zapravo dešava u zemljištu posle primjene pesticida, ali kod ovakve vrste ispitivanja istraživači se sreću sa mnogim problemima. Jedan od njih je tumačenje rezultata i definisanja koje od nastalih promjena se zaista mogu pripisati djelovanju pesticida, a koje su nastale pod uticajem ekoloških činilaca koji variraju tokom godine (Hart i Brooks, 1996; Beulke i Malkomes, 2001; Ahtiaineni sar., 2003). Drugi problem je što se u polju pesticidi primenjuju kontinuirano, tako da se u trenutku ispitivanja u zemljištu mogu naći, pored jedinjenja koja se ispituju, i ostaci ranije primenjenih jedinjenja. Upravo ovo može navesti na pogrešne zaključke o nepovoljnijem djelovanju nego što to zapravo jeste (Greaves, 1979; Grossbard i Marsh, 1994).

O međusobnim odnosima insekticida, fungicida i mikroorganizama u zemljištu ima malo podataka u literaturi. U jednom od istraživanja sprovedenom u Novom Južnom Velsu (Australija), na zemljištu zagađenom DDT-jem i njegovim degradacionim prizvodima, utvrđeno je značajno smanjenje broja gljiva, bakterija, aktinomiceta, mikrobiološke biomase, disanja zemljišta i aktivnosti enzima (Edvantoro i sar., 2003). U eksperimentima sa hlorpirifosom rezultati su pokazali da ovaj insekticid značajno smanjuje mikrobiološku biomasu, aktivnost dehidrogenaze i ukupne fosfataze u zemljištu (Singh i sar., 2001). Do sličnih rezultata došli su i Das i Mukherjee (1998) i Traube i saradnici (2001), koji su, ispitujući delovanje forata i fenvalerata, utvrdili da izazivaju povećanje broja gljiva, aktinomiceta, fosfomineralizatora i fosfomobilizatora. Kada su u pitanju fungicidi, poznato je da oni zaustavljaju rast fitopatogenih gljiva, pa se može očekivati da ispoljavaju toksično delovanje i na mikroorganizme koji žive u zemljištu. O njihovom delovanju na populaciju mikroorganizama i njenu aktivnost u zemljištu postoje veoma različiti podaci.Tako, za fenpropimorf, fungicid koji se veoma intenzivno koristi u Nemačkoj (inhibira dva enzima značajna za sintezu ergosterola), rezultati pokazuju da ne djeluje toksično na saprofitne gljive, protozoe i bakterije, verovatno zbog toga što se u zemljištu vrlo brzo transformiše do fenpropimorfne

15 | P a g e

Page 16: seminarski ekologija mikroorganizama

kiseline koja se slabo adsorbujeni lako ispira u dublje slojeve zemljišta, gde je broj mikroorganizama manji (Bjornlund i sar., 2000).

Međutim, kaptan u koncentracijama od 60 do 400 mg/kg ispoljava prolaznu toksičnost za gljive, aktinomicete i mikrobiološku biomasu, a brojnost ovih grupa mikroorganizama se vraća na nivo kontrole već posle 35 dana. U istom ogledu broj bakterija se nije značajno mijenjao (Banerjee i Banerjee, 1987). Macalady i saradnici (1998) su utvrdili da je metam vrlo štetan za mikroorganizme, pa ni 18 nedelja poslije primjene preporučenih količina, ne dolazi do obnavljanja mikrobiološke populacije. Monkiedje i saradnici (2002) i Klose i Ajwa (2004) su ispitivali uticaj metalaksila i mefeksona na aktivnost dehidrogenaze, alkalne fosfateze i β-glukozidaze, a rezultati njihovih istraživanja su pokazali da su dehidrogenaze osetljivije na delovanje fungicida nego alkalna fosfataza i β-glukozidaza. Aktivnost dehidogenaza je bila smanjena za svo vreme trajanja ogleda (90 dana), dok je aktivnost alkalne fosfataze i β-glukozidaze bila inhibirana samo u toku prvih 14 dana. Do sličnih rezultata došli su i Jones i Anayeva (2001) u svojim istraživanjima sa metalaksilom.

Djelovanje karbendazima i tiabendazola na enzime amilazu, invertazu i celulazu ispitivao je Kannaiyan (1988). On je utvrdio da karbendazim i tiabendazol potpuno inhibiraju aktivnost celulaze, a smanjuju aktivnost amilaze i invertaze. Višegodišnja primjena benomila dovodi do poremećaja u kruženju azota i ugljenika u zemljištu. Utvrđeno je da se pod uticajem ovog fungicida smanjuje broj mikoriznih gljiva (80%) i bakterija (20%) koje su ključne za procese mineralizacije ugljenika i azota (Smith i sar., 2000).

5.1. Djelovanje herbicida na mikrobiološku populaciju i njenu aktivnost u zemljištu

Rezultati mnogih istraživanja su pokazali da u zavisnosti od osobina jedinjenja, količine i učestalosti primjene, kao i uslova spoljne sredine, herbicidi mogu da smanjuju ili povećavaju broj i aktivnost mikroorganizama u zemljištu.

Djelovanje triazina na mikroorganizme je dosta proučavano. Imajući u vidu da oni inhibiraju proces fotosinteze moglo bi se očekivati da ispoljavaju nisku toksičnost na organizme koji ne vrše fotosintezu. Međutim, rezultati velikog broja istraživanja su pokazali, upravo, suprotno.

Kare i saradnici (2004) su utvrdili da u zemljištu čija je vrednost pH 7.2, prve tri nedjelje poslije primjene terbutrina i terbutilazina dolazi do značajnog povećanja disanja i nitrifikacione aktivnosti. Povećana aktivnost je nastala zbog toga što mikroorganizmi koriste herbicide kao izvore lako dostupnog ugljenika i azota. Karacakil i Baglar (1998) su registrovali smanjenu mikrobiološku aktivnosti u kiselim zemljištima (pH=5.5 i

16 | P a g e

Page 17: seminarski ekologija mikroorganizama

pH=4.5) na kojima su primenjeni terbutrin i terbutilazin. Oni smatraju da je do smanjenja aktivnosti došlo zbog povećane rastvorljivosti terbutrina i terbutilazina u kiseloj sredini, tako da je i koncentracija herbicida u zemljišnom rastvoru bila veća.

Nagaraja i saradnici (1998) su pratili delovanje atrazina na aktivnost ureaze, fosfataze i dehidrogenaze na neutralnom, kiselom i alkalnom zemljištu i utvrdili da atrazin inhibitorno deluju na enzime, pri čemu je najslabije delovanje na neutralnom, a najjače na alkalnom zemljištu. Tamburić i Lević (1995), zatim Govedarica i saradnici(1997) su utvrdili da se inhibitorni efekat atrazina na mikroorganizme pojačava povećanjem koncentracije u usjevu kukuruza, i da je najjači na početku vegetacije. Najveću osetljivost prema atrazinu ispoljavaju bakterije iz roda Azotobacter sp. i oligonitrofili, a najotpornije su gljive i aktinomicete. Entry i saradnici (1995) su u mladim i starim šumama pratili odnos brzine degradacije atrazina i mikrobiološke biomase i zapazili da je brzina razgradnje atrazina u direktnoj korelaciji sa mikrobiološkom biomasom.

Zatim, atrazin se brže razgrađivao u starijim šumama gdje je veća mikrobiološka biomasa. Značajan inhibitorni efekat simazina na mikrobiološku biomasu ugljenika i azota u svojim eksperimentima utvrdili su Harden i saradnici (1993) i Kodoma i saradnici (2001). Janjić i saradnici (1993a) i Radivojević (1997), su pratili djelovanje metribuzina na mikroorganizme u zemljištu u zavisnosti od temperature. Na višim temperaturama (30°C) metribuzin ispoljava toksičnije djelovanje nego na nižim (10 i 20°C). Na 30°C metribuzin je inhibitorno djelovao na ukupnu mikrofloru, aktinomicete, amonifikatore, Azotobacter sp., Clostridium sp. i disanje, a na 10 i 20°C samo na Azotobacter sp. i Clostridium sp. (Janjić i sar., 1993a; Radivojević, 1997).

Posljednjih dvadesetak godina razvijena je nova grupa herbicida, sulfoniluree, koje se, u zavisnosti od usjeva, primjenjuju u veoma malim količinama, 25-150 g/ha.

Sulfoniluree inhibiraju enzim acetolaktat sintazu, ključni enzim u sintezi aminokiselina valina, leucina i izoleucina (Brown, 1990; Haweks, 1993). Zbog ovakvog mehanizma djelovanja one su malo toksične za organizme koji ne sintetišu ove aminokiseline (sisari). Imajući u vidu da gljive i bakterije vrše sintezu ovih aminokiselina može se očekivati štetno delovanje sulfonilurea na mikrobiološke i biohemijske procese u zemljištu (Forlani i sar., 1995; Radivojević i sar., 2004).

Ovu pretpostavku su potvrdili Burnet i Hodgson (1990), a zatim Junnila i saradnici (1999) istraživanjima u kojima su pratili djelovanje hlorsulfurona i sulfometuron- metila na ukupan broj mikroorganizama, brojnost gljiva, nitrifikatora i celulolitskih mikroorganizama.

Ismail i saradnici (1998) su registrovali smanjenu aktivnost ureaza i amilaza u ogledu sa metsulfuron-metilom, dok je smanjena aktivnost

17 | P a g e

Page 18: seminarski ekologija mikroorganizama

proteaze bila prolaznog karaktera, i obnovila se posle 14 dana. Rimsulfuron u poljskim uslovima, u količinama koje se preporučuju za primjenu i 10 puta većim, ne izaziva značajnije promjene mikrobiološke biomase ugljenika i aktivnosti proteaze. U laboratorijskim ogledima rimsulfuron, u 10 i 100 puta većim količinama od preporučenih, značajno smanjuje mikrobiološku biomasu ugljenika, a povećava aktivnost proteaze i β-glukozidaze. Do povećanja aktivnosti enzima, prema mišljenju nekih istraživača, dolazi, vjerovatno, zbog oslobađanja enzima iz uginulih ćelija mikroorganizama (Perruci i Scarponi, 1996; Perruci i sar., 1999; Martins i sar., 2001).

6. ZAKLJUČAK

Nakon primjene pesticida dolazi do njegovog kontakta sa mikroorganizmima u zemljištu i do uspostavljanja veoma različitih i kompleksnih odnosa između njih, a kao posljedica tih odnosa nastaje brža ili sporija razgradnja pesticida i povećana, smanjena ili nepromenjena mikrobiološka aktivnost zemljišta. Rezultati do kojih su istraživači došli nisu uvek saglasni. Jedna grupa autora smatra da pesticidi imaju prolazan uticaj jer su pojedine grupe mikroorganizma sposobne da ih razgrađuju i tako ih koriste kao izvore biogenih elemenata i energije za svoj rast i razviće. Nasuprot njima, zastupljena su i mišljenja da pesticidi, kao toksikanti, štetno djeluju na mikroorganizme tako što menjaju njihovu brojnost, aktivnost, ritam razmnožavanja, biodiverzitet i dr.

18 | P a g e

Page 19: seminarski ekologija mikroorganizama

Imajući u vidu da i stepen djelovanja pesticida na populaciju mikroorganizama zavisi od velikog broja činilaca (edafski i klimatski faktori, način i učestalost primjene, navodnjavanje, đubrenje i dr.) nameće se potreba da se u ovoj oblasti sprovode dugoročna i sveobuhvatna istraživanja kako ne bismo narušavali prirodnu ravnotežu mikrobioloških procesa u zemljištu.

7. LITERATURA

[1.] Šarić T.,Beus V.,Gadžo D.,Đikić M., Uništavanje i zaštita zaljišta; Sarajevo 1999.

[2.] Begić S., EKOLOGIJA- zrak, voda, tlo, Tuzla ,Kartonaža Tojšići „EKO-ZELENI“ Tuzla; 2000.

[3.] www.poliklinika-harni.hr

[4.] www.wikipedia.org

[5.] www.iu-travnik.com

19 | P a g e

Page 20: seminarski ekologija mikroorganizama

[6.] http://www.pestrid.hr/sto-su-pesticidi

20 | P a g e