23
SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „ VITEZ I TRAVNIK “ „Novac – srestvo razmjene“

Seminar Ski Moj Rad

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Seminar Ski Moj Rad

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „ VITEZ I TRAVNIK “

„Novac – srestvo razmjene“

Page 2: Seminar Ski Moj Rad

SADRŽAJ :

1. Uvod....................................................................................3

2. Nastanak novca....................................................................4

3. Oblik novca..........................................................................5

3.1 Kovani novac...................................................................5

3.2 Papirni novac...................................................................5

3.3 Depozitni novac...............................................................5

4. Funkcije novca........................................................................7

4.1 Novac kao srestvo razmjene............................................7

4.2 Novac kao platežno srestvo..............................................7

4.3 Novac kao mjera vrijednosti.............................................8

4.4 Novac kao blago...............................................................8

5. Novac kao svjetski novac........................................................9

6. Novac kao međunarodno srestvo plačanja.............................10

7. Zaključak................................................................................12

Page 3: Seminar Ski Moj Rad

-Uvod-

Svakondnevno u životu susrečemo se pod imenom ekonomija i ekonomskim kategorijama

kao što su: tržište, cijena, novac, devizni kurs, inflacija, bruto, društveni proizvod, nacionalni

dohodak, kamata itd.

Istoriski pregled pokazuje da je novac prešao nekoliko prelaza prvobitne zajednice u

robovlasniško društvo. Od tada do danas novac, novac je sastavni dio ljudskog života, a

njegovo izručavanje i spoznaja postaje neophodnost. Novac je jedno od najvećih ljudskih

otkriča, olakšava i ubrzaje razmjenu i doprinosi društvenoj podjeli rada.Šta je to šta jedan

komad parapira, sam po sebi bezvrijedan, čini korisnim i upotrebivim srestvom razmjene,

a neki drugi komad iste veličine nema nikakvu vrijednost?

Novac nije više ni manje nego upravo ono što jest: ono što se obično daje ili prima

prilikom kupovanja ili prodaje roba i usluga. Međutim, nauka i naučna shvatanja novca

njegovu funkciju i ulogu cjelokupnom društvenom sistemu. Sama riječ novac je simbol:

drustvenog položaja, dostignutog nivoa blagostanja, tržišne privrede, jezik

sporazumjevanja među ljudima, karika koja povezuje robne proizvođače, ali i glavni

razlog mnogim kriminalnih radnji.

Jedna od definicija novca je da je novac roba koja ima svoju upotrebnu vrijednost i

vrijednost kao svaka druga roba , ali za razliku od ostalih roba novac je opšte priznat ili

opšte prihvatljivo srestvo razmjene koja se koristi kao pri plačanja roba i usluga.

U svom razvoju kroz historiju novac kao opšti ekvivalentnik razmjene pomoću koga se

izražava vrijednost svih drugih roba, pojavljuje se u različitim oblicima i tog u obliku

metalnog i kovanog novca, papirnog novca i depozitnog novca. Država kao glavni

regulator novca u zemlji, proglašava papirni novac zakonskim srestvom plaćanja,

propisujuči mu oblik, veličinu, boju i slično.

Page 4: Seminar Ski Moj Rad

2.Nastanak novca

Proces razvoja različitih oblika razmjene robe prestavlja procs nastavka novca, nastanak

novca je bio objektivno uslovljen potrebama razmjene. Novčani oblik razmjene javlja se u

situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovljna razmjena, a društvena podijela rada raširena.

Proces nastanka novca je bio veoma dug ekonmski proces. U početku se kao novac najčešće

prihvatala stoka jer je bila lako pokretljiva i jer za njom postaju velike potrebe ( hrana i

upotreba u poljopvriredi), pa su je svi stanovnici prihvatali kao opšte srestva razmjene. U

nekim drušvima novac su bili predmet od određenih vrsta metala, načešće bakra, ali i druge

vrste korisnih proizvoda. Vremenom se ova funkcija počela vezivati za robe koje

su po svojim prirodnim karakteristikama bile pogodne da služe kao opšte sredstvo

razmjene. Te robe su bili plemeniti metali, ali se i unutar njih zlato izdvojilo kao

najpogodnije za obavljanje ove funkcije. Razlog zašto su ljudi u različitim društvima

prihvatali zlato kao svjetski univerzalno sredstvo razmjene treba tražiti u prirodnim

osobinama koje ono ima.Prvo, i male količine zlata u prometu predstavljaju veliku

vrijednost.Do zlata je veoma teško doći jer su njegove zalihe u poređenju sa drugim

vrstama metala veoma male i teško se otkrivaju.

Zbog toga su i minimalne količine ovogplemenitog metala veoma vrijedne. Na ovaj način se

za male količine zlata mogu mjenjatii relativno značajne količine drugih roba.U 7. vijeku

p.n.e. uveden je u grčkim gradovimakovani novac od plemenitih metala, tako da je dugi niz

godina atenska srebrena drahmabila dominantan oblik novca u tom dijelu svijeta. U Rimu je

postojao srebreni dinarius izlatni aureus.

Tokom cijelog srednjeg vijeka novac se kovao od plemenitih ili drugih

metala. Međutim, nisu samo prirodna svojstva ućinila plemenite metale, u prvom redu

zlato, novcem, vec činjenica da je novac roba kao i svaka druga roba, da ima vrijednost

koju dobija u razmjeni, kao i svoju ponudu i potražnju; takođe i svoju upotrebnu

vrijednost ( izrada nakita, ukrasnih predmeta itd.), a potom upotrebnu vrijednost

zbog svoje ekonomske funkcije koju vrši. Sa razvojem i širenjem robe,

zlato je postepeno prestajalo da obavlja funkciju opšteg sredstva razmjene tokom

XIX, a u toj funkciji potpuno isćezlo tokom XX stoljeca.1

Page 5: Seminar Ski Moj Rad

3.Oblik novca

3.1 Kovani novac:

Najstariji oblik novca je kovani tj. metalni novac, pod kojim podrazumjevamo sav novac

u obliku kovanica. Može biti od jedne, dvije ili više vrsta metala. Ako je u pitanju jedna

vrsta onda se takva vrsta novca naziva monometalizam, a kada su u pitanju dva ili više

metala onda se naziva bimetalizam, tj. multimetalistička vrsta kovanica. Veći stepen

razvijenosti robne proizvodnje, potreba za lakšim odvijanjem robnog predmeta u kome

zlato ima ulogu novca, teškoće u mjerenju i određivanju kvaliteta zlata koje se nalazi u

različitim oblicima i sl., uslov su za uvođenje metalnog oblika novca. Novac iskovan od

plemenitih metala teško se može falsifikovati, jednostavno se raspoznaje po boji, težini,

znaku itd., a država je ta koja utvrđuje njegov oblik, apoene u kojima će se kovati kao i

njegovu finoću. Kao što je već pomenuto kovani novac čiju masu, oblik, naziv ái kvalitet

određuje država nazivamo moneta.

3.2 Papirni novac:

Vjekovna upotreba zlatnog i srebrnog novca u robnom prometu, koja je imala za

posljedicu da u opticaju funkcionišu monete koje su izlizane i znatno oštećene, koje su po

težini manje od punovrijednih moneta, a imaju istu vrijednost, dovela je do pojave

papirnog novca, koji je u suštini znak- reprezent punovrijednog novca. Specifičnost

papirnog novca sastoji se u tome da on koji sam po sebi ima zanemarljivu vrijednost, od

države dobija znatno veću reprezentativniju vrijednost sa kojom učestvuje u razmjeni.

Kao i kovani novac i papirni novac država proglašava zakonskim sredstvom plaćanja,

propisujući mu oblik, veličinu, boju, apoene i dr, na osnovu kojih se papirni novac jedne

zemlje znatno razlikuje od papirnog novca druge zemlje. Kovani i papirni novac zajedno

predstavljaju gotov novac.

3.3 Depozitni novac

Treći oblik novca je depozitni odnosno bankarski, kreditni, i žiralni novac. Depozitni

novac se definiše kao potraživanje od depozitne (poslovne) banke tj. novac koji se nalazi

Page 6: Seminar Ski Moj Rad

na računima ili na čuvanju kod poslovnih banaka i koji se brzo može pretvoriti u gotov

novac odnosno kovanice ili papirni novac. Čuvanje novca u bankama sa jedne strane je

težnja za razmjenom proizvodnje i robnog prometa na drugoj strani, i oni su uslovili da

banke na osnovu depozita jednih odobravaju kredite drugih uz obavezu primaocima

zajma da odobreni iznos kredite vrate u određenom vremenskom periodu i uz određenu

kamatu.

Kod depozitnog novca razlikujemo više oblika kao što su: različiti oblici depozita i

štednje , mjenice, čekovi, elektonske kartice, elektronski novac i dr.

Mjenica predstavlja pismenu dužničku obavezu stroge, zakonski utvrđene forme koja

njenom vlasniku daje pravo da od dužnika traži isplatu određene sume novca.

Pogodna je za korištenje ali je ograničena rokovima, iznosima, i krugom učesnika.

Ček predstavlja novčani dokument, odnosno pismeni nalog vlasnika čekovne knjižice

banci ili sl. finansijskoj instituciji da sa njegovog računa isplati vlasniku čeka određenu,

na čeku ispisanu sumu novca. Ček se koristi u domaćem i međunarodnom prometu.

Kreditna kartica daje pravo vlasniku računa u banci da kupuje robe u trgovini bez

upotrebe gotovine .

Plastične kartice predstavljaju otvoren specijalni račun kod banke i uplaćen određeni

iznos u granicama u kojima se mogu kretati bezgotovinska plaćanja vlasnika kartice

Kovani novac: Papirni novac: Kreditne kartice:

Page 7: Seminar Ski Moj Rad

4.Funkcije novca

Novac zajedno sa robom čini centralnu kariku robne tj. tržišne privrede. Za njega

možemo reći da je to roba posebne vrste koja vrši funkciju opšteg ekvivalenta što znači

da ovladava sposobnošću da se razmjenjuje za bilo koju drugu robu. Dakle možemo reći

da je novac – roba opšti ekvivalent koji izražava vrijednost drugih roba i posreduje u

njihovoj razmjeni. Suština novca je u njegovim funkcijama a najvažnije su :

a)novac kao sredstvo razmjene ili prometa

b)novac kao platežno sredstvo

c)novac kao mjera vrijednosti;

d) novac kao blago

e) svjetski novac

4.1 Novac kao srestvo razmjeneFunkcija novca kao sredstva razmjene roba i usluga jedna je od najstarijih i najvažnijih

funkcija na osnovu koje se i određuje definicija novca kao ošteprihvaćenog sredstva

razmjene ili sredstva plaćanja.

Do nastanka novca razmejna roba se obavljala direktno, neposrednom razmjenom robe za

robu tj. trampom. Pojavom novca kao višeg stepena razvijenosti robne proizvodnje, roba

se razmjenjuje, prodaje, za novac, za koji se kupuje druga roba, a dati robni promet ima

oblik roba-novac-roba R-N-R.

Ovo je neposredna razmjena jedne vrste robe za drugu tj. nema posrednika u razmjeni. To

je prvobitni oblik koji je bio karakterističan u nerazvijenoj ekonomiji, neizgrađenom

tržištu i u sitnoj robnoj prizvodnji. Uvođenjem novca kao sredstva razmjene u robnom

prometu dolazi do razdvajanja prodaje od kupovine, tako da u robnom prometu imamo

dvije faze :

- faza prodaje- roba za novac R-N;

- faza kupovine – dobijeni novac druga roba N-R.

Ovaj proces prelaska robe u novac, a novaca u robu nazivamo metamorfozom robe.

Page 8: Seminar Ski Moj Rad

http://bs.wikipedia.org/wiki/Novac

4.2 Novac kao platežno srestvo

Funkcija novca kao sredstva plaćanja ili kao sredstva odloženog plaćanja, nastala

je na osnovu razvijenih novčanih sistema i utemeljenih funkcija novca.

Prilikom razmjene može se destiti da se roba da kupcu a da on ne plati odmah, već poslije

nekog vremena , kao i u slučaju da se primi novac a da se roba isporuči tek naknadno

nakon određenog vremena. U prvom primjeru kupac je dužnik, a prodavac povjerilac.

Dužnik se obavezuje da će u određenom roku (ili u više rata) platiti robu koju je dobio na

krediti uz određenu cijenu koju nazivamo kamata. Novac funkciju sredstva plaćanja,

odnosno sredstva odloženog plaćanja, obavlja kada dospije rok za plaćanje robe.

4.3 Novac kao mjera vrijednosti

Funkcija novca u procesu razmjene je ta da novac mjeri vrijednost robe, tj. roba preko

novca postaje kvalitativno jednaka i kvalitativno uporediva. Količina novca koju je

potrebno dati kao protivrjednost da bi se kupila neka roba naziva se njenom cijenom.

Dakle bez obavljene uloge mjere vrijednosti roba ne bi bila novac. Da bi se novčanom

robom izmjerila vrijednost druge robe mora se utvrditi određena mjera za količinu kojom

se mogu količinski izražavati i međusobno upoređivati različite količine novčane robe, tj.

mora se utvrditi mjerilo cijene.

Svaka zemlja utvrđuje svoju sopstvenu novčanu jedinicu u kojoj se izražavaju cijene svih

drugih roba ili usluga na domaćem tržištu.

Pošto zlato ili neka druga roba više ne funkcionišu kao grumen već kao novac koji ima

težinu, sastavne dijelove i ime, taj novac nazivamo moneta.

Takođe treba pomenuti da se cijena neke robe mijenja (povećava ili smjanjuje ) zavisno

od faktora kao što su vrijednost robe, vrijednost novčane robe (zlata), promjena mjerila

cijene , a i drugih faktora kao što su: ponuda, tražnja, vremenski, politički i drugi faktori.

Smanjenje mjerila cijene, tj. smanjenje vrijednosti domaće valute u odnosu na zlato

naziva se devalvacija.

4.4 novac kao blago

Funkcija novca kao blaga tj. bogatstva naziva se još i funkcija novca kao zaliha i

vrijednosti, a koja potiče iz svojstva novca da se za njega može kupiti bilo koja roba, kao

i iz nastojanja pojedinaca da svoje zalihe vrijednosti čuvaju u novcu. Kroz funkciju novca

Page 9: Seminar Ski Moj Rad

kao prometnog sredstva može se uočiti da novac stalno prelazi iz ruke u ruku kada se

prodaja normalno odvija . Novac dobiven od prodaje roba tj. vršenja usluga može se

iskoristiti za nabaku druge robe ili čuvati kao zaliha za kasniju nabavku ili izmirenje

obaveza, odnosno plaćanje dugova itd. Kada se novac na neko određeno vrijeme drži van

opticaja i robnog prometa da bi se skupio i sačuvao to se u ekonomiji naziva zgrtanje

blaga. Pojam slobodnih novčanih sredstava kao rezultat prodaje roba ili usluga, njihovo

držanja u obliku zaliha , na računima kod banaka , omogućili su da se na osnovu njih daju

krediti i drugim licima .

5.Novac kao svjetski novac

Nema te društvene zajednice ili države koja je u stanju sama da proizvede sve

proizvode koji su nephodni za zadovoljenje potreba njenih stanovnika.Sve one su

nužno upućene na svjetsko tržište i na razmjenu sa drugim zemljama. U takvim

uslovima javlja se problem svjetskog novca ili robe koja će biti opšteprihvaćeno

sredstvo razmjene u različitim zemljama. Nacionalne valute funkcionišu samo na

tržištu nekoliko zemalja.

Uz to formalna vrijednost jedne valute, koju je utvrdila država svojom odlukom i

njena stvarna vrijednost na tržištu(crni kurs), mogu se značajno razlikovati.Isto tako,

može se desiti da papirni novac neke države brzo gubi na vrijednosti zbog visoke

stope inflacije. Nema privrednog subjekta ili države koji bi prihvatio da se plaćanje

obavi u toj valuti. Zbog toga se i pojavljuje potreba da postoji jedno jedinstveno

sredstvo razmjene koje bi bilo prihvatljivo za većinu zemalja.

Ulogu svjetskog novca preuzele su valute ekonomski najjačih zemalja, kao što su

dolar, marka, jen, franak i slično. Nužno je dati odgovor na pitanje kako su to

one mogle kad su u pitanje nacionalne valute.

Jednostavno zbog toga što to više nisu samo nacionalne valute, već je riječ o novcu

čija količina i vrijednost ne zavise samo od prilika na domaćem tržištu ili samo od

odluka vlade neka zemlje. Vrijednost tih valuta zavisi od opšteg stanja svjetske

ekonomije i odnosa između različitih valuta.

U funkciji svjetskog novca, novac obavlja iste funkcije koje obavlja i unutar zemlje-

služi kao mjera vrijednosti, sredstvo prometa i blago, samo što to sada obavlja na

svijetskom nivou, tj. u međunarodnim ekonomskim odnosima.Svjetski novac u funkciji

Page 10: Seminar Ski Moj Rad

mjere vrijednosti, čini robe proizvedene u različitim zemljama svijeta

kvalitativno jednakim i međusobno uporedivim.U funkciji sredstava prometa u međunarodnoj

trgovina dugo vremena služilo je zlato.Međutim, međunarodna trgovina se širila , obim

razmjene povećavao, a zlata nije bilo dovoljno za sve te činove razmjene.

Najrašireniji oblik razmjene između privrednih subjekata iz različitih zemalja je

korištenje jedne od valuta koje imaju karakteristiku svjetskog novca čija je

vrijednost duže vrijeme nepromijenjena i čije vlade nastoje da ih održe stabilnim.Da

bi neka zemlja došla u posjed odgovarajuće količine svjetskog novca, ona mora

izvoziti, pa je izvoz domaćih roba dugoročno jedina osnova na kojoj nastaje

mogućnost uvoza nedostajućih proizvoda iz drugih zemalja.

Postoji potreba da se novac pojavi i u funkciji blaga na međunarodnom nivou. U toj

funkciji može se pojaviti zlato jer ga mnoge zemlje i danas koriste u razmijeni sa

drogim zemljama, ali i valute najrazvijenijih zemalja svijeta.Sve zemlje moraju imati jednu

sumu stranih novčanih sredstava u rezervi(devizne rezerve zemlje) da bi mogle učestvovati u

međunarodnoj razmjeni.

To jednostavno znači da one izvlače iz međunarodnog prometa jednu količinu stranih

sredstava plaćanja i čuvaju ih kao blago.

Da bi papirni novac neke zemlje mogao funkcionisati kao blago na međunarodnom

planu, privreda te zemlje mora biti stabilna i bez visokih stopa inflacije. Samo u tom

slučaju postojaće povjerenje privrednih subjekata i stanovništva u različitim zemljama u

pomenutu valutu.

6.Novac kao međunarodno srestvo plaćanja

Međunarodna plaćanja su ona koja se vrše između pojedinih zemalja, bilo da ih vrši

država, stanovništvo ili privreda.

To su finansijske transakcije između zemalja po bilo kom osnovu, između deviznih

rezidenata i nerezidenata. U okvirima nacionalne ekonomije – domaćim rezidentima se

putem državne prinude nalaže obaveza korištenja nacionalne valute kao zakonskog

sredstva plaćanja, dok van granica nacionalne ekonomije – ne postoje uslovi za

realizovanje državne prinude za obavezno korištenje nacionalne valute kao zakonskog

sredstva plaćanja.

Page 11: Seminar Ski Moj Rad

„ Barać, S. sa saradnicima., "Praktikum za bankarstvo", Fakultet za menadžmet i bankarstvo, Beograd,

2008. ( poglavlje I i II ).Ekonomski institut, Beograd, 1995 “

U međunarodnim ekonomskim transakcijama (prodaji i kupovini roba, usluga, itd.)uvijek su u

pitanju odnosi između ekonomskih subjekata dviju zemalja. Njihovapripadnost različitim

monetarnim sistemima nameće pitanje oblika plaćanja. S jednestrane, sasvim je normalno što

izvršilac plaćanja (kupac ili dužnik) treba da obaviodređeno plaćanje u svojoj nacionalnoj

valuti.

S druge strane, takođe je normalno štoprimalac plaćanja (prodavac ili poverilac) treba da

primi to plaćanje u svojoj nacionalnojvaluti. To znači da novac izvršioca plaćanja ne samo što

mora da skine svoje nacionalnoruho, već mora i da obuče nacionalno ruho novca primaoca

plaćanja. Jednostavno, novacjedne zemlje treba da se konvertuje ili pretvori u novac druge

zemlje.

Međunarodna likvidnost (engl. international liquidity, njem. internationale Liquidität),

sposobnost izvršavanja obveza plaćanja inozemstvu. Sastoji se od svih sredstava kojima

raspolažu službeni monetarni organi jedne zemlje koja se upotrebljavaju u međunarodnim

plaćanjima pa su ta sredstva ujedno njezine međunarodne monetarne rezerve. Pored

funkcije međunarodnog platežnog sredstva, te rezerve služe za intervencije centralne

banke na deviznom tržištu kako bi se devizni tečaj održavao na određenim (prije

propisanim) granicama te za otklanjanje prolaznih deficita u platnoj bilanci. U zlatnom

standardu kao osnovno sredstvo međunarodne likvidnosti služilo je zlato, a pored njega i

devize koje su glasile na zlatne valute (tzv. zlatne devize) među kojima se isticala

engleska funta. U suvremenom međunarodnom monetarnom sustavu međunarodnu

likvidnost čine razne komponente kao što su devize, valute, rezervna pozicija u MMF i

plemeniti metali, na prvom mjestu zlato, bez obzira na to što je ono u sustavu MMF

demonetizirano. Valuta koja preuzima na sebe ulogu međunarodnog (svjetskog) sredstva

plaćanja predstavlja sredstvo rezervi međunarodne likvidnosti, isto kao što je to nekad

bilo zlato, i time figurira kao rezervna valuta. Da bi se količina svjetskih rezervi

likvidnosti povećala, MMF kreira koncem 60-ih godina specijalna prava vučenja koja

danas u međunarodnim plaćanjima znače isto što i zlato (popularno se zovu "papirna

valuta").

Page 12: Seminar Ski Moj Rad

7.Zaključak

U zaključku ćemo se osvrnuti na neke negativne pojave do kojih može

dovesti nekontrolisana ili bolje rečeno neodgovorna državna kontrola količine novca

u opticaju. Naime,svaka država treba da uskladi i vodi računa o količini novca u opticaju.

Tako, količina novcateoretski trebada budeusaglašena sa robnom proizvodnjom

dotične države.

Svaka država treba da uskladi i vodi računa o količini novca u opticaju.

Tako, količina novcateoretski trebada budeusaglašena sa robnom proizvodnjom

dotične države. Intervencije i zahvati države u nekom momentu,prije svega kada je u

pitanju recesija ( smanjenje obima proizvodnje, otpuštanje radnika, usporavanje stope

privrednog razvoja) ne moraju nužno voditi ka doštampavanju novca.Doštampavanje

novca uvodi privredu u inflaciju( pad vrijednosti novca ) a dalja misija novca i njegovo

puštanjeu opticaj dovodi do veoma opasne pojave u ekonomiji, poznate pod imenom

“inflatorna spirala”. Na ovaj način dolazi do ekonomskog sloma države, a tridesetih

godina prošlog vijeka kompletna svijetska privreda doživjela je iz tih razloga slom. Tih

godina cijene su za novine, mlijeko, hljeb i slično u Njemačkoj, dostizale vrijednost od

nekoliko desetina milijardi maraka. Inače,jedna minimalna inflacija (2-3% na godišnjem

nivou)je čak i poželjna.Suprotan proces od inflacije je deflacija koja podrazumijeva pad cijena

proizvoda, a što često može biti razultat povećane proizvodnje,koju ne prati dovoljna količina

novca u opticaju.I ova pojava može imati negativne efekte, jer proizvođači padom cijena

određenih roba gube interes za njegovu proizvodnju. Manje fleksibilni proizvođači, koji nisu

u situaciji da izvrše brze promjene u procesu proizvodnje,propadaju a to opet

neminovno vodi u socijalne krize, povećanje nezaposlenosti i sl.

Treći problem, s kojim se može sresti država je revalvacija tj. povećanje vrijednosti

Page 13: Seminar Ski Moj Rad

domaće valute u odnosu na svjetske valute. Ovo naročito pogađa izvozno

orijentisane privrede, u privredi npr. Japana čija se konkurentnost smanjuje, jer

revalvacija poskupljuje vrijednost njenje robe u inostranstvu,a samim tim pada i interes za

kupovinu tih roba.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Novac#Novac_kao_konzervator_vrijednosti.