SekulicBliski Istok

31Arhitekt i njegov nacrt ... S. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊ 31-48 9[2001] 1[21] PROSTORPROSTORPROSTORPROSTORPROSTORZnanstveni prilozi Scientific Papers

Arhitekt i njegov nacrt u srednjem vijeku

I. Istok: Bizant, Islam

The Architect and his Design in the Middle Ages

I. East: Byzantium, Islam

arhitekt

arhitektonski crteæ

arhitektura srednjeg vijeka

Bizant

Islam

architect

architectural design

medieval architecture

Byzantium

Islam

U nastavku teme obrauje se arhitektura srednjeg vijeka. Arhitekti, njihovdruπtveni status, njihovo nazivlje i projekti prikazani su kao sinteza informa-cija koje su rasprπene u brojnoj svjetskoj literaturi. Tema je podijeljena u viπenastavaka, a prvi obrauje bizantsku i islamsku srednjovjekovnu arhitekturu.

This is the continuation of a series of articles and it deals with medieval architec-ture. Architects, their social status, terminology and projects are shown through asynthesis of information scattered throughout world literature. The subject is divi-ded into several parts, and the first is about Byzantine and Islamic architecture.

Sena SekuliÊ-GvozdanoviÊ

SveuËiliπte u Zagrebu

Arhitektonski fakultet

HR - 10000 Zagreb, KaËiÊeva 26

Izvorni znanstveni Ëlanak

UDK 72.033.2/.3

TehniËke znanosti

Arhitektura i urbanizam

2.01.04 - Razvoj arhitekture i urbanizma

»lanak primljen / prihvaÊen: 26.09. 2001. / 13.02. 2002.

Original Scientific Paper

UDC 72.033.2/.3

Technical Sciences

Architecture and Urban Planning

2.01.04 - Development of Architecture and Urban Planning

Article Received / Accepted: 26.09. 2001. / 13.02. 2002.

University of Zagreb

Faculty of Architecture

HR - 10000 Zagreb, KaËiÊeva 26

PROSTORPROSTORPROSTORPROSTORPROSTOR 1[21] 9[2001] 31-48 S. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊS. SekuliÊ-GvozdanoviÊ Arhitekt i njegov nacrt ...32 Znanstveni prilozi Scientific Papers

Profesija arhitekta nije se znatno mijenjaladolaskom krπÊanstva. U kasnom Rimskom Car-stvu III. i IV. stoljeÊa naπe ere arhitektura jedalje cvjetala, πto dokazuju brojni saËuvaniili djelomiËno saËuvani spomenici.

Dolazi do sve veÊega neposrednog utjecajamonarha na gradnju jer im je cilj izgradnjavelikih sakralnih graevina. Za te su sjajnegraevine uz arhitekte zasluæni patroni, a da-kako i anonimni majstori zidari.

Ipak, mijenjalo se stajaliπte prema graenju.ZnaËajno je da nakon pada Rima arhitekturanije viπe intelektualno zanimanje πto je kaobazu zahtijevalo slobodnu edukaciju veÊ em-pirijska vjeπtina koja se stjeËe odreenim„πegrtovanjem” A, Ëini se, manjkalo je i arhi-tekata, kako nam to oËituje edikt Konstanti-na Velikoga (306. - 337.), prvoga rimskog ca-ra koji je pruæio toleranciju krπÊanstvu. Car jeuputio edikt glavnom financijskom Ëinovnikuu Kartagi 334. godine, vjerojatno zbog potre-be gradnji u prekomorskoj novoj metropoliKonstantinopolisu.1 Konstantin kaæe tom pre-torijanskom prefektu:

Potrebno mi je πto je moguÊe viπe arhiteka-ta, a poπto ih nemam, neka Vaπa Visost ohra-bri studij takvih ljudi u afriËkim provincija-ma, ako imaju oko 18 godina i smisao zaumjetnost. Da ih se privuËe, naπa je volja dazajedno s roditeljima budu izuzeti iz onih sluæ-bi, πto inaËe moraju vrπiti pojedinci, a samimstudentima treba dati znatnu plaÊu.2

Srednji vijek

The Middle Ages

Bizantska arhitekturaBizantska arhitekturaBizantska arhitekturaBizantska arhitekturaBizantska arhitektura

BBBBByzantine Architectureyzantine Architectureyzantine Architectureyzantine Architectureyzantine Architecture

Godine 337., arhitekti, obrtnici i zidari izuzetisu iz javnih radova i osloboeni od porezada mogu svoje vrijeme posvetiti obavljanjuduænosti prema dræavi i svome gradu. O manj-ku u arhitektonskoj profesiji govori i davanjeπkolarine „studentima arhitekture”.

Nestala su „pravila redova” πto su ih izradilizasjenjeni Vitruvijevi sljedbenici - Faventinusi Palladius, ali je ostalo neπto od njihove prak-se. Kratki traktati kasnoantiknih arhitekata--pisaca nisu ni teoretski ni analitiËki, pa nisuod veÊe vaænosti. Arhitekti su ipak imali naraspolaganju „Deset knjiga”, prekomjerno zau-zeti zadacima za svoje gospodare.

Da je sâm Konstantin Veliki (kao i njegovamajka, carica Helena) bio vaæan inicijator gra-evina i velik mecena, svjedoËe njegove in-strukcije Macariusu, jeruzalemskom biskupu,odgovornom za izgradnju bazilike Svetogagroba:

S toga neka Vaπa Svjetlost stvori takve uvjeteradova, da bazilika bude najplemenitija nasvijetu i sve druge nadmaπuje. ©to se tiËe kon-strukcije i dekoracija, imam povjerenja u bri-gu naπeg prijatelja Dracilianusa, izaslanika pre-torijalnog prefekta i guvernera provincija, jerje primio instrukcije moje poboænosti da priskr-be sve radnike i umjetnike i sve πto je potreb-no za izgradnju, u konzultaciji sa Vaπom Sve-tosti. ©to se tiËe stupova i mramora bilo kojevrste, za koje smatrate da su najskuplji i naj-bolje sluæe svrsi, napiπite mi o tome nakonVaπe procjene, pa da iz Vaπeg pisma saznamkoliko toga i koju vrstu trebate, da se nabaveodasvud - s bilo kojeg udaljenog kraja car-stva. ©to se tiËe svodova, moraju biti obloæe-ni zlatom, pa æelim znati da li imate dovoljnosredstava u riznici. Nek me obavijesti VaπaSvetost koliko novaca trebate za ureaj pro-storije za radnike i Ëinovnike, te koliko stupo-va, mramora i zlata.

Spominje se ime arhitekta Zenobiusa, kao injegova suradnika arhitekta Eustathiusa, ko-ji je poslan iz Carigrada. Oba su bila u svojimprojektima ovisna o suradnji s birokracijomkojom se upravljalo iz carske palaËe. No, toje joπ naslijeeno iz antike, a poslije arhitektrazbija taj tradicionalni ritam.

Antemios iz Tralesa, autor Sv. Sofije (SvetaMudrost), bio je posljednji i najzanimljiviji ar-hitekt rimske imperijalne tradicije. Spominjuga suvremeni pisci kao liËnost visoke reputa-cije. Potekao je iz utjecajne obitelji: otac Step-

1 Konstantinova ROMA NOVA poslije je dobila ime KONS-TANTINOPOLIS u znak sjeÊanja na svog utemeljitelja. „EIS--TEN-POLIN” govorili bi Grci iduÊi u Carigrad, pa je iz togaiskvareno proizaπao turski ISTANBUL. „Idemo u grad” kaæu idanas, nakon pola milenija turske vladavine. RijeËi su trajnijeod politiËke moÊi! Slaveni su govorili „carev grad” pa odatleime CARIGRAD.2 Teodozijski kodeks, 13. 4. 1.C.

Sl. 1. Unutraπnjost crkve sv. Sofije, Carigrad

Fig 1 Interior of Hagia Sophia, Constantinople


hanus bio je poznati lijeËnik, kao i braÊa Dio-scuros i Alexandar. TreÊi brat Olmpius bio jepravnik u Rimu, a Ëetvrti, Metrodorus, knji-æevnik. Antemios je bio arhitekt, inæenjer, geo-metar i lijeËnik. »ini se da je studirao u Alek-sandriji, intelektualnom srediπtu kasnoga Rim-skog Carstva, izmeu 535. i 540. godine. In-terpretirao je Euklida i druge teoretiËare geo-metrije i matematike prijaπnjih razdoblja, tepoznavao svojstva stoπca i parabole, a posvoj je prilici prvi opisao konstrukciju elipse.Antemiosove spise o matematici poznavali susrednjovjekovni matematiËari i zapadnjaËkiArapi. Dio njegova posebnog rada o jednadæ-bama preæivio je, objavljen je u Francuskoj1777. godine i otad joπ nekoliko puta ponov-no objavljen.

O „prepredenosti” Antemiosova karaktera iz-vjeπtava pisac Justinijanova doba (527. - 565.)u anegdoti o Zenu, uspjeπnom carigradskomgovorniku koji je u govorniπtvu nadvladaoAntemiosa i time navukao njegovu srdæbu.Antemios je tada potajno uπao u podrum Ze-nove kuÊe i tu stavio parnu preπu koja jesruπila zgradu. Zeno je pobjegao misleÊi daje potres, no uspio je dovesti svoga progoni-telja pred sâmoga Justinijana. No car je re-kao da ne moæe kazniti Ëovjeka koji poputZeusa stvara gromove i poput Posejdona po-trese.

U djelu „Gradnja”3 Justinijanov povjesniËarpiπe:

Bez obzira na troπkove, car je strasno nava-ljivao poËetak radova (na Sv. Sofiji) i saku-pio umjetnike iz svih krajeva svijeta. Reguli-rajuÊi zadatke razliËitih obrtnika i priprema-juÊi projekt, carskim je entuzijazmom uprav-ljao Antemios iz Tralesa, najuËeniji i najvje-πtiji u umjetnosti graenja, ne samo od svihsuvremenika, nego i u usporedbi svih, πto suæivjeli davno prije njega. Suraivao je vrlointeligentan majstor-graditelj Izidor iz Mile-ta, vrijedan u pomoÊi Justinijanu. U tome sevidi koliku je poËast pruæio Bog Justinijanu,πto mu je dao sposobne ljude za zadatke,koje je æelio ispuniti. Svatko se mora diviti ioπtroumlju samog cara, da je iz Ëitavog svi-jeta znao izabrati sposobne ljude za takavosobit zadatak.

Kako je opisuje Prokopije, Sv. Sofija je „tri-jumf neopisive ljepote”, jedna od najveÊiharhitektonskih kreacija. ZnaËajan izbor istoË-njaËkih arhitekata dokazuje da se najboljamisao toga doba nije viπe mogla naÊi u Ri-mu, veÊ u istoËnom dijelu Mediterana. Sv.Sofija je sinteza razliËitih prethodnih tipovaarhitekture te sretan spoj longitudinalnog icentralnog prostora, a takvog je mjerila i ta-

kve smione konstrukcije da se moæe smatratioriginalnom. Nijedna joj crkva svijeta nijeusporediva po unutraπnjem arhitektonskomuËinku, i to zbog izvornosti tlocrta i savrπe-nih proporcija svih dijelova. Sporedne lae,odijeljene „zastorom” stupova i stupaca, for-miraju hale, πest metara viπe nego πto je bilaijedna rimska, πire nego ijedna gotiËka laa.Posjeduje i najveÊe pandantive svijeta (Sv.Petar u Rimu i Sv. Pavao u Londonu polazeod oktogona, pa im dosljedno pandantivi ima-ju manju projekciju; Panteon u Rimu ima ku-polu na kruænoj osnovi, firentinska katedralanema pandantive). Izgradnja Sv. Sofije (532.- 537., izgraena u roku od 5 godina i 10mjeseci) udarila je peËat VI. stoljeÊu umjet-niËko-historijskog znaËenja kakvo je teπko pri-pisati bilo kojem drugom dobu.

Godine 558. kupola se prvi put ruπi, pa jekao neπto viπu obnavlja Izidor Mlai, neÊakIzidora iz Mileta. Smatra se da su popustililukovi koji su nosili pandantive jer se Justini-janu æurilo s izgradnjom pa je dao skidatioplatu Ëim je luk dobio zaglavni kamen. Veli-ki su se lebdeÊi lukovi gradili na drvenoj oplati,koja je bila postavljena na posebno graenepomoÊne zidane pilone, po svoj prilici radiπtednje drva s obzirom na veliku visinu. Ju-stinijan je ubrzavao gradnju i naredio skida-nje oplate za daljnju gradnju Ëim se jedanluk zatvorio. Uruπenje se, doduπe, pripisujepotresu, ali stoji i Ëinjenica da su skele pre-rano skidane. Uzrokovale su i treπnju temeljazbog bacanja drvenog materijala s velike vi-sine. Nakon ponovne izgradnje, skele su zadr-æane Ëitavu godinu dana, a prilikom skidanjaprostor crkve napunio se vodom 1-2 m dubi-ne da bi se skele bacale bez potresanja tla.Treba, meutim, uzeti u obzir i Ëinjenicu dagraevina leæi na nejednolikom terenu, peÊi-nastom i mekom tlu. Dio terena morao senasipati jer se strmo ruπio prema zapadu. Na-kon πto je Izidor Mlai obnovio 6,5 m viπukupolu od Antemiosove, ona se ipak ponov-no djelomiËno dvaput uruπila, pa je u 13.3 Prokopije, (1. 1. 23. ∑ 26.)

Sl. 2. Crkva sv. Sergija i Bakha, Carigrad

Fig. 2 Church of SS Sergius and Bacchus,

Constantinople

Sl. 3. Tlocrt „Zimske palaËe”, Mshatta

Fig. 3 Plan of the „Winter Palace”, Mshatta


stoljeÊu dobila masivne kontrafore. Nije, da-kle, bila savrπena, ali svakako je najsmionijagradnja u povijesti arhitekture. Joπ i danas -unatoË u susjedstvu izgraenoj veÊoj PlavojDæamiji - ona je zbog izvanredno dobro oda-branoga urbanistiËkog poloæaja pravi urbani-stiËki akcent, posebice pri pogledu s mora,πto je bio srednjovjekovni pristup gradu.

Izidor iz Mileta bio je poput rimskoga CeleraSeverusa veÊi struËnjak za graevne materi-jale i metodu njihove primjene, ali je njegovneÊak Izidor Mlai bio oËito vrstan inæenjerkoji je shvatio da je Antemiosova kupola bilapreniska. Antemios je moæda bio presmion,ali je moguÊe i da su razlozi kolapsa kupolebili izvan njegove kontrole.4 Antemiosovo dje-lo moæda je i crkva Sv. Sergija i Bakha, kojaga u tom sluËaju potvruje ne samo kao ma-tematiËara, lijeËnika, konstruktora i gradite-lja nego i kao profinjena arhitekta za gra-evine manjega mjerila.

U Prokopijevim se spisima pojavljuju imenajoπ nekih arhitekata - Evarisa, Ivana, Theodo-rusa, ali o njima ne znamo niπta podrobnije.Kao i u prijaπnja vremena, postoje informaci-je samo o najveÊim liËnostima. Karijere istak-nutih arhitekata brisale su bezimene suvre-menike.

U svojoj poËetnoj fazi Bizant pripada rimskojpovijesti. To je zapravo zavrπno rimsko po-glavlje s projektantima Antemiosom i Izido-rom. U toj je fazi arhitekt uËen teoretiËar ipraktiËar. Prema traktatu geometra Pappusaiz Aleksandrije (oko 320. n. e.), idealan je od-goj arhitekata sadræavao teoretski dio: geo-metriju, aritmetiku, astronomiju i fiziku, apraktiËki je dio ukljuËivao: konstrukcije, te-sarstvo, slikarstvo, rad s metalima i praktiË-nu izvedbu. Geometrija je bila osnovana nadoktrini Herona Aleksandrijskog, struËnjakaza stereometriju i autora knjige o svodovi-ma, πto je opisano kao „nauk mehanike”. Kadje ovladao tom vjeπtinom, majstor je postaomechanicus (ili grËki mechanikos). Taj je na-slov pridan mnogim kasnorimskim i bizant-skim arhitektima, pa tako i Antemiosu i Izi-doru. Naslov je nadvisivao klasiËnu oznakuarhitekta „arhitekton ili arhitektus”, koji setada primjenjivao samo na arhitekte bez teo-retskog πkolovanja. Titula „mehanikus” ne opi-suje arhitekta samo kao tehniËara, veÊ indi-cira visoku akademsku disciplinu i prestiæ.Prema Pappusu, on je studirao ...stabilnost ipokretanje tijela od centra gravitacije i nje-govog kretanja u prostoru po prirodi, a i uspr-kos prirodi. Arhitekt je mislilac i idejni zaËet-nik, koji nije prakticirao arhitekturu u uæemsmislu, a njegove su ideje, kada su i grafiË-ke, izvodili majstori-graditelji ili arhitekti usada novom znaËenju te rijeËi. Mehanikus jemogao voditi neki dræavni ured i imati pri-kladnu titulu: u jednoj inskripciji iz Sirije Izi-

dor je „Magnificus et Illustrius” (veliËanstveni slavan). Razlika izmeu πkolovanih arhite-kata i majstora-graditelja postojala je sve dokraja bizantskog razdoblja.

Ne slaæuÊi se Ëesto s religijskom politikomdræave, monasticizam je bez sumnje imao vla-stite projektante i graditelje. Uz ostale kori-sne aktivnosti, kao πto su agrikultura, obu-Êarstvo, stolarstvo i kovanje - po pravilu sv.Bazila - graenje je takoer bilo neispustivozanimanje monaha. No, kao i ostali bizantskiarhitekti, radili su unutar strogo reguliranetradicije, osobito nakon ikonoklazma kada sezahtijevalo da umjetnost sluæi ponajprije Cr-kvi. No i dræava je upravljala gradnjom pre-ma strogo utvrenim pravilima i birokratski.Arhitekt nije imao prilike za istraæivanje no-vih oblika. Program je bio ograniËen ekono-

4 Donedavno su se smatrale sigurnim legendarne proporci-je Aje Sofije. Stigle su u zapadni svijet prije nego je bio omo-guÊen pristup graevini zbog pada Carigrada (1453.) i pretva-ranja graevine u dæamiju. Dodana su joj tada Ëetiri najruænijacarigradska minareta i tijekom stoljeÊa mnoge prigradnje kojenagruju vanjski izgled graevine.Izmjere Sv. Sofije temeljile su se veÊinom na tajnovitim spisi-ma i skicama putnika iz ranoga srednjeg vijeka, iz kojih sudosljedno proizaπla izvjeπtaËena i pogreπna shvaÊanja koja suse uvukla i u publikacije XIX. stoljeÊa s konvencionalnim pri-kazom tlocrta i presjeka. Prva moguÊnost preciznog ispitiva-nja i mjerenja graevine pruæena je zapadnjaËkim uËenjacima1935. godine, kada je postala muzej.Istraæivanja ameriËke πkole, s Robertom de Niceom na Ëelu,pokazala su neodræivim interpretacije konstrukcije koje su pri-hvaÊene u svim umjetniËko-historijskim publikacijama. U pr-vom redu, polukupole nisu povezane s glavnom kupolom.Pretpostavljalo se da su ljuske polukupola - koje toliko prido-nose lebdeÊem uËinku glavne lae - protuuporiπta, prijekopotrebna za ravnoteæu glavne kupole, i da je njihova inkorpo-racija u shemu diktirana strukturalnom funkcijom za koju subile pozvane da je izvrπe. Konvencionalni crteæi presjeka AjeSofije po duljoj osi glavne lae potvruju to popularno uvje-renje. Polukupole su prikazane poput kosih greda koje seupiru o kruniπte lukova, nad kojima se uzdiæe srediπnja kupo-la. To se objaπnjenje Ëinilo tako oËitim da su postojeÊi presje-ci crtani bez obzira na principe upravljanja sila kod sferiËnihljuski i bez mjerenja pravog stanja. Ljuske polukupola crtanesu deblje od ljuske glavne kupole, a polukupole eksedri crta-ne su s najdebljim presjekom. Takvi su crteæi doveli do posvepogreπnih interpretacija konstrukcije Aje Sofije. Tlak koji po-tjeËe od kupole raËunali su inæenjeri uz pretpostavku (nastaluiz eksperimentiranja) da u kruniπtu postoji samo pritisak, dokse tek niæe u krivulji poËinju razvijati prodorni pritisci premavan. U principu, dakle, kruniπta polukupola pokuπavaju pastiravno dolje i zbog toga ne mogu oËitovati nikakvu efektivnuhorizontalnu silu u smjeru tjemena velikih lukova. Niæe serazvijaju lateralne sile koje djeluju prema dolje i prema van.BuduÊi da su te sile radijalne i kod kupole i kod polukupola,samo u presjecima preko njihovih centara koincidiraju linijesila. Ali, i ovdje se sile ne sukobljavaju - kako se to opÊenitovjerovalo - veÊ djeluju u istom smjeru prema dolje. Ta suteoretska razmatranja dokazana preciznim mjerenjima i pra-vim oblikom elemenata koji su u pitanju. Velike polukupolenisu deblje od glavne kupole, a polukupole su eksedri zbogstandardne opeke neπto deblje nego πto bi trebale biti. Usvjetlu ove istine konstatiralo se da su konstruktivni elementiAje Sofije podijeljeni po prirodi njihovih optereÊenja u relativ-no neovisnim kategorijama: lateralni naponi kupole i njenmrtvi teret, zajedno s pandantivima i glavnim lukovima, voe-ni su u temelje putem glavnih pilova; sliËno su tereti velikihpolukupola voeni uglavnom sekundarnim pilovima, osim jed-ne treÊine koja pripada glavnim pilovima. Potpornjaci i glavnekolonade oËituju primarno vertikalni pritisak na temelje. Umje-rene lateralne sile, izazvane polukupolama eksedri, vezane sudebelim tamburima koji ne primaju znatniju potporu od svo-dova galerija jer su i oni debljine samo jedne opeke. Ti svodo-vi nemaju uloge u glavnom strukturalnom sustavu i njihovilokalni tereti prenose se na temelje putem stupova. Periferal-ni zidovi velikim su dijelom nenosivi. Poput modernih „cur-tain wall” nebodera, Aja Sofija je, dakle, daleko napredniji

Sl. 4. Harun al-Raπidova palaËa, Bagdad

Fig. 4 Harun al-Rashid’s Palace, Baghdad

Sl. 6. Spomenik πaha Umara

Fig. 6 Shah Umar’s Memorial

Sl. 5. Spomenik Zumurud Khatoon, Bagdad

Fig. 5 Zumurud Khatoon Memorial, Baghdad


mijom, funkcijom i stilom, a arhitektura kon-vencionalna. Bezimeni bizantski arhitekti obli-kovali su prema zahtjevima postikonografskihpotreba tipiËan tlocrt i nacrt „kriæa u kvadra-tu”, uz striktnu hijerarhiju prizora odreenihcrkvom. No, bez obzira na nemoguÊnost ino-vacija, neki su arhitekti bili u stanju kreiratibriljantne varijante strogo ustanovljenih te-ma, pa samo moæemo poæaliti πto su namostali anonimni.

Islamska arhitekturaIslamska arhitekturaIslamska arhitekturaIslamska arhitekturaIslamska arhitektura

IIIIIslamic Architectureslamic Architectureslamic Architectureslamic Architectureslamic Architecture

Uz nekoliko iznimaka, iz ograniËenih se zapi-sa moæe naslutiti da je islamska arhitekturaimala drukËiji put. Arhitekti su oskudne teo-retske edukacije. Doduπe, Alamaddin Masla-ma ben Abdallah (geometar X. stoljeÊa nadvoru Cordobe), kao i Ibn Haldun,5 govori ovaænosti geometrije, matematike i poznava-nja starinskih sprava za odreivanje poloæa-ja zvijezda (astrolabija), ali su se arhitektiuglavnom razvili iz jednog ili viπe obrta - zi-darstva, keramiËarstva, te od metalnih i sliË-nih radnika. U tradiciji preteæito dekorativnihuËinaka to je zadovoljavalo, ali se za palaËe,dæamije i grobnice Perzije, Egipta, SjeverneAfrike i ©panjolske zahtijevalo od arhitektapoznavanje stabiliteta tih grandioznih kon-strukcija.

Gradnje sultana Hasana u Kairu, grobnicuOljeitu u Sultaniji, dæamiju u Isfahanu ili Je-drenima nije mogao izgraditi arhitekt bez ba-rem empirijskog iskustva u konstrukcijama.Ali, ne postoji stroga granica izmeu glavnogzidara i arhitekta.

Tri su naziva arhitekta: mimar, banna i mu-handis. Bitno se ne razlikuju iako nisu sino-

nimi. U srednjem je vijeku mimar vjerojatnonajniæe kategorije. Arhitekt je Ëesto opisankao „majstor” (ustad, muallim, sahib) πto jebila Ëasna titula i zraËila je posebnim respek-tom. No - osim u rijetkim sluËajevima ili zaOtomanskog Carstva kad je arhitekt imao po-loæaj na dvoru - ta je profesija oznaËavalaniæi druπtveni sloj, a arhitekti su smatrani slu-gama svojih investitora. I sâm je autor Sulej-manije, Sinan - iako je po svojoj posljednjojæelji htio biti sahranjen na tlu svoga veliËan-stvenog djela - pokopan tek „u sjeni dæami-je”, s druge strane ceste od graevine, kakoto pokazuje i danas njegova grobnica u Cari-gradu. Nije bio „dostojan” sahrane na isto-me tlu sa svojim gospodarom SulejmanomVeliËanstvenim.

PlaÊa gradskog arhitekta u dæamiji nije bilaveÊa od one majstora-klesara, a manja odvratara kapije. Ako je iznimno patron shvationjegovu veliËinu, mogao ga je posebno na-graditi. Prema anegdotama, krajnji je bio kom-pliment tek to da se majstorsko djelo nekogarhitekta nije smjelo imitirati. Upravo to do-kazuje da je muslimanski arhitekt crtao svojeplanove.

Zgrade primarno nose ime patrona, rijetkokada podsjeÊaju na svoga stvaraoca. »ak iizraz ala yaday (s rukama) obiËno oznaËavanadglednika gradnje, a ne arhitekta. Nadgled-nik je bio administrativni Ëinovnik, obiËno voj-ni oficir niæega ranga, u mameluËkom Egiptu,a civil u ©panjolskoj. Ako je sluËajno arhitektupisao svoje ime, to je bilo iza svih ostalihinskripcija koje veliËaju patrona i iza svih da-tuma. Iznimka su neki seldæuËki arhitekti ioni na teritoriju ©panjolske: tu ih ima, hra-bro, na rubovima medaljona ili u inskripcija-ma prije imena glavnoga nadglednika. Profe-sija nije bila povezana s religijom, kako je tokarakteristiËno na Zapadu. Premda je velikbroj muslimanskih graevina posveÊen reli-giji (dæamije, medrese, kutubi, zavije, groblje- grobnice), gradili su ih, uz manje iznimke,arhitekti-laici. VladajuÊa klasa - bilo vojna,bilo civilna - bila je neovisna o crkvenom au-toritetu.

Postoji i druga velika razlika u usporedbi saZapadom: dok su se gotiËke katedrale gradi-

monument od ostalih iz svojega doba. S obzirom na svojegotovo zastraπujuÊe deformacije (pilovi su nagnuti za 22 cm uvisini od 9 metara, izmeu galerijskog vijenca i viπeg vijencanad petom velikog luka; krajevi zidova potpornjaka izbaËenisu prema van za Ëitav metar u visini od 40 m, zbog Ëega je AjaSofija oko 2 m πira u vrhu potpornjaka nego na razini tla) -graevina se s inæenjerskog stajaliπta ne moæe smatrati bezu-vjetno uspjeπnom. Ali, svi arhitekti i inæenjeri, zajedno s gene-racijama laika - zadivljen neusporedivom prostornoπÊu - slaæuse u tome da su u oblikovanju graevine unutar nepoznatihkapaciteta inertnoga materijala - Antemios i Izidor traæili i naπ-li ispravno i veliko rjeπenje.5 Muqqadima, Ch. 25.

Sl. 8. Plan Samarre

Fig. 8 Plan of Samarra

Sl. 7. Dæamija, Samarra

Fig. 7 Mosque, Samarra


le desetljeÊima i stoljeÊima, a arhitekti slije-dili jedan za drugim - u islamu su se i gole-me graevine izvodile brzo, te projektirale irealizirale po prvotnom i istom arhitektu.

Kako je veÊ spomenuto, veÊini najslavnijih gra-evina poznata su samo imena patrona. »estose smatra da su oni kreatori ili bar idejni za-Ëetnici djela. Tako se petom abasidskom kali-fu Al-Mansuru pripisuje izgradnja Bagdada. Li-teratura opisuje dvorsku raskoπ i sjaj palaËenjegova unuka - legendarnoga Harun al-Raπi-da (786.-809.), kad je Bagdad postao politiËkii kulturni centar s populacijom od milijun sta-novnika. Dvije su grobnice joπ i danas svjedo-ci toga drevnog sjaja: Harunove æene-favorit-kinje Zobeide i Ezekijelova grobnica. Harunuse pripisuje i veliËanstvena palaËa Ukhaidira,sa zamrπenim nizom dvoriπta koja vode domonumentalnoga kriænog prijestolnog kom-pleksa. BuduÊi da su poËeci te izgradnje ipakneπto stariji, Harun je po svojoj prilici tek na-dogradio i uljepπao tu palaËu.

Doduπe, u ruπevinama je, ali s oËuvanim mi-naretom-cikuratom, glasovita i poznata dæa-mija Al-Mutawakkilija (847.-861.) u Samarri.Pripisuju mu se i brojne druge palaËe, rezi-dencije i prekrasan vrt palaËe Bulkawara uSamarri. Vrt je bio simbol raja, a ivani (mo-numentalne dveri) palaËe otvarali su se pre-ma kilometar velikoj terasi nad dolinom Ti-grisa - sa πirokim prolazima i fontanama.

U abasidskoj je arhitekturi poznat i Al-Mu’ta-sim koji je premjestio prijestolnicu iz Bagda-da u Samarru, udaljenu 90 kilometara, pa jena lijevoj obali Tigrisa dogradio taj grad.

OstvarujuÊi majstorska djela, kao πto su ahe-menidski Perzepolis ili sasanidski Ktesifont,Perzija je joπ i prije velikih islamskih osvaja-nja postala srediπnja zemlja istoËnoislamskearhitekture. Pokorivπi je, Arapi su u Perzijinaπli dotjerane oblike organiziranoga kultur-nog rada, po mnogoËemu joπ helenistiËku kul-turu.

Nakon Sasanida renesansa perzijske kulturepreπla je na Ghasnavide. Mahmud od Ghazna

(970.-1030.) bio je velik graditelj, kao πto je tobio i Mas’ud II., gotovo stoljeÊe poslije, te Ma-s’ud III. (1099.-1115.). Barem dio prekrasne pa-laËe Lashkari Bazar pokraj Busta mora se pri-pisati Mahmudu od Ghazne. Postoji joπ Ëitavniz perzijskih vladara - graditelja, od kojih jesvakako najpoznatiji πah Abas I. Veliki (1571.-1629.), kojega nazivaju „perzijskim Hadrija-nom” zbog upravo manijakalne izgradnje. Od-luËio je preurediti podruËje vrtova i polja iz-meu starih gradskih zidina i rijeke Zayandeh,transformirajuÊi tako novu metropolu Isfahan.Preoblikovao je mejdan (veliki trg), izgradiopo stranama bazare i druge javne graevine,meu kojima dominira jedna od najljepπih dæa-mija islamskog svijeta. Sukladno s postavommihraba prema Meki, dæamija ne slijedi os tr-ga - πto je tada bilo nezamislivo u zapadnjaË-koj renesansi, premda to nimalo ne ometaskladnu urbanistiËku pojavu.

Niz malenih aleja i vodenih kanala odjeljivaoje bazare od srediπnjega otvorenog prostorakoji je sluæio razliËitim, preteæito vjerskimspektaklima. Zbog srediπnje osi πah je zapo-Ëeo urbanistiËki projekt pravcem od mejdanai planirao promenadu - Ëar-bag - nazvanu ta-ko zbog Ëetiri vrta (bag = vrt). Pravac je vo-dio do rijeke, premostio je i produljio juæno,zavrπavajuÊi poslije golemim vrtom od goto-vo 1600 m2, sa sagovima ruæa na 12 terasa.Ali-Kapu („visoka vrata”) sluæila su kao glav-ni paviljon za primanja, a zapadniji »ehel Si-tun (tako su se nazivali paviljoni Samarkan-da i Indije - „Ëetrdeset ili mnogo stupova”)najbolje je ilustrirao perzijsku sklonost pove-zivanju unutraπnjeg i vanjskog prostora uskladnu cjelinu upotrebom vode i zelenila.

Fontane i bazeni odraæavali su ljepote vrta.Ti Ëarobni vrtovi nisu, na æalost, oËuvani. Bilisu poput sagova bezbrojnih vrsta cvijeÊa iruæa u Ëetiri boje. Na ilustracijama iz 1712.godine moæe se zapaziti da su postojala pro-strana jezera s otocima i paviljonima, pravil-ni voÊnjaci i Ëitav niz palaËa-paviljona.

©ah Abas kreirao je i glavne kaspijske vrtoveMazanderana. Ustanovio je svratiπta u inter-valima od oko 10 km uzduæ 200-kilometar-ske obalne ceste. „»itave πume naranaËa ilimuna” karakteristiËne su za podruËja kaspij-skih vrtova. Zbog tople i vlaæne klime te du-gih proljeÊa toga podruËja, bujne su livade iπume bile prekrivene brojnim vrstama cvije-Êa i voÊaka. Tradicija govori da je πahov vrt uAmolu bio poznat po veliËini i visini Ëempre-sa. Juæno od Barfurusha - stvoreno je uz po-moÊ rijeke jezero s umjetnim otokom u cen-tru, do kojeg se stiæe samo Ëamcem. I tu jeπahov posebno zamiπljen „carski i rajski vrt”- danas poznat po imenu Babol. ©ah je izveoi dva vrta u Sariju sa otvorenim paviljonima,Ëije su alabasterske fontane bili obrubljene

Sl. 10. Velika dæamija, Damask

Fig. 10 Great Mosque, Damascus

Sl. 11. Svetiπte na stijeni , Jeruzalem

Fig. 11 Temple on the Cliff, Jerusalem

Sl. 9. Tlocrt palaËe Ukhaidir

Fig. 9 Plan of the Ukhaidir Palace


zlatom. Izgradio je 1612. godine golem kom-pleks palaËa u Asharafu (danas Beshahr), saprekrasnim pogledom nad zaljevom Astera-bada.

Glavnim vrtom - Bagom, i »ehel Situnom (vrtmnogostupovnih portika) dominira palaËa spristupom iz πiroke avenije. Bila je zasaenas 18 m visokim Ëempresima, platanama i ja-blanovima. U proËelju palaËe, na najviπojterasi, iz pravilnoga su bazena vodili niz terasekanaliÊi i vodoskoci. Bio je to vrt silazeÊihterasa, vodenih kaskada i fontana... VoÊnjacii vrtovi vjerojatno su potjecali joπ iz Semira-midinih vrtova iako su πah Abas i njegovi sljed-benici kreirali originalnu, „domaÊu” vrtnuumjetnost.

Krajem XIV. stoljeÊa, joπ prije πaha Abasa, pro-slavio se kao velik graditelj divlji ratnik, mon-golski kan Timur (Tamerlan). On je dopro usrce Perzije, ali je poπtedio mnoge gradove ispomenike. Sistematski je skupljao sve vrsteumjetnika i odveo ih u svoj grad Samarkand(glasovite su i palaËe u rodnome mjestu osva-jaËa: Shah-i-Sabzu).

Samarkand je Timurovo najambicioznije dje-lo. Nijedan azijski monarh ne moæe se po-hvaliti niËim usporedivim. Timurove su grad-nje izraz carske moÊi i ponosa, formuliranimperzijskim estetskim genijem i iskustvom.

Vrijeme Timurida (Timur 1335.-1405.; njegovsin, πah Rukh 1405.-1447.; njegov unuk Ulug--beg + 1449.; Abu Said 1451.-1469.; πeik Umar1469.-1494.; Babur-buduÊi vladar Indije, 1526.-1530.; Ulug-beg Miranπah 1469.-1501.; AbduRazzak + 1515.6 ), otpoËeto strahovitim ma-sakrima, bilo je relativno mirno i neobiËnoproduktivno.

Umjetnici i arhitekti imali su moguÊnosti zapotpun razvoj svoje nadarenosti. Timur ih je„pokupio” iz ©iraza, Bagdada, Damaska, Ale-pa, pa Ëak i iz Rusije. Moæda nema nijednogadrugog razdoblja u svjetskoj povijesti arhi-tekture u kojem su boje i oblik postigli tolikoharmoniËnu ravnoteæu projekta i smisla kaopod Timuridima. PoËivajuÊi na staroperzijskojtradiciji, πto su je naslijedili Seldæuci i ople-menili Ikanidi, Timuridi su doveli do vrhuncatehniku inkrustracije u opeci.

Timur je umro 1405. godine i pokopan u nje-mu kao graditelju pripisanoj grobnici Gur-i--Amir u Samarkandu, gdje su naπli mir goto-vo svi njegovi muπki nasljednici. Tu je poko-pan i Timurov najmiliji unuk, sultan Muha-med, koji je 1402. godine umro mlad u Tur-skoj od ratnih rana i zbog kojega je Timur

ubrzavao gradnju. Gur-i-Amir dovrπio je i do-gradio arhitekt Muhamed ibn Mahmud iz Isfa-hana 1404. godine. U poËetku, to je velebnodjelo stajalo bez dogradnji. Visoki tambur, savobloæen golemim kufskim inskripcijama, diæese nad oktogonom i nosi golemu vanjsku ku-polu do visine od 36 m. To je prvi i najslavnijistupanj timuridske arhitekture, s gotovo me-galomanskom teænjom veliËini mjerila.

SusreÊemo se, dakle, u Perziji i s imenimaarhitekata. Joπ iz klasiËne perzijske islamskearhitekture Seldæuka poznato je ime arhitek-ta Muhamed ibn Makkija iz Zinjana kojemuse pripisuje izgradnja grobnih kula Kharraqa-na (zapadna Perzija) 1067.-68., a poslije ih jegradio (1093. godine) njegov brat ili sin.

Iz doba rane perzijske muslimanske arhitek-ture Ghasnavida spominje se ime arhitektaπaha Bahrama (oko 1090.) koji je izgradio poz-

6 Postoje kod Timurida i dvije glasovite æene-graditeljice:Gawhar Shad (+1457.), æena πaha Rukha, Timurova sina, zapi-sana je kao graditeljica u Haratu; najstarija æena Abu Saida,Habibah Sultan Begum, graditeljica je grobnice za mladu umr-lu kÊer Ishrat Khaneh, 1460.-1464.

Sl. 12. Pogled na kompleks isfahanskih palaËa i

vrtova (ilustracija iz 1712. godine)

Fig. 12 View of the Isfahan palaces and gardens

(illustration from 1712)


nati minaret u Ghazni, tada Mahmudovoj me-tropoli Perzije. Ne znamo ime nekoÊ glasovitogaupravo po arhitekturi grada Sultanije, gdje jepreostala samo veliËanstvena grobnica Oljei-tu (1306.-1317.). Bio je po majci krπÊanin, alije pod utjecajem jedne od svojih æena po-stao musliman i primio ime Muhamed Khu-dabanda. Naredio je izgradnju Sultanije (po-kraj sigurnijega Qazvina). Djelo je zapoËeo joπnjegov otac Arghun 1270. godine u zamjenuza ihanidsku metropolu Tabriz.

Arhitekti Khwajah Hassan Shirazi i Shams AbdAllah Shirazi izgradili su svetiπte i grobnicuslavnoga sufitskog πeika Ahmada Yasanija uYasi 1394.-1397. godine (danas Turkestan),neobiËna tlocrta, kojega grobna arhitekturapodsjeÊa na grobnicu Oljeitu, ali i na anato-lijske medrese.

Poznato je i ime velikoga timuridskog arhi-tekta - Gavama al-Dina iz ©iraza (+1438.). Bioje graditelj Velike dæamije u Mashadu, grob-nice Abdalaha Ansarija u Gazur Gahu, a sva-kako je bar zapoËeo i veliku medresu u Khar-girdu, a dovrπio ju je Ghiyath al-Din iz ©iraza,moæda njegov sin. Gavam ili njegova πkolaautori su brojnih veliËanstvenih grobnica i sve-tiπta. Njihova genijalnost leæi u savrπenoj ar-tikulaciji i ravnoteæi povrπinskih dekoracija sgraevnim povrπinama.

Iz podruËja Sirije poznato nam je ime arhi-tekta Alija ibn al-Dimishqija iz Damaska, kojije 1375. godine izgradio u Seljuku (blizu an-tiknog Edeza) petkovsku dæamiju za emiraIsa Beka. Graevina podsjeÊa na dæamiju uDamasku. S podruËja Iraka spominje se imearhitekta Shakira ibn Abi al-Faraja, graditeljaImam Dura u Samarri (1085.-1086.).

U Indiji je mauzolej æene-favoritkinje MumtazMahal πaha –ehana - Taj-Mahal u Agri - jednaod najimpresivnijih gradnji perzijske forme po-vezane s izrazom Indije. Identitet arhitektavrlo je zamrπen. Donedavna se pripisivao IsiMohamedu iz Carigrada i Francuzu Austinu izBordeauxa (koji je u Agri pokopan). Odne-davna se pripisuje Ustadu (majstor) Ahmadu,podrijetlom iz Herata. Imao je nadimak nadiral-Asar. Bio je matematiËar i arhitekt. Njegovsin Lutfullah, takoer matematiËar, izjavio je1655./56. godine da je njegov otac projekti-rao Taj-Mahal, kao i tvravu Agre, te petkov-sku dæamiju u Delhiju. Drugi je kandidat MirAbdul Karim pod imenom Ma’mur Khan, kojije radio za πaha –ehana u Mandu i Lahoreu,pa ga je πah 1631. godine pozvao u Agru,gdje je i umro 1648. godine. TreÊi je moguÊiarhitekt Mulla Murshid Shirazi, s titulom ka-na Mukarrimata, koji je radio na palaËama uDelhiju. No, moæda moramo dati najveÊe po-vjerenje za koncepciju samom πahu –ehanukoji se znao okruæiti najboljim profesionalci-ma toga doba.

Taj-Mahal je superiorna kombinacija jedno-stavnosti koncepcije i kompleksnosti deta-lja, te povezanosti s okolinom putem vrtakoji raste iz vode, zemlje i raslinja evocirajuÊiraj. Graevina pripada najveÊim i najmaπto-vitijim djelima arhitekture. Ona poËiva na tlutako delikatno da se Ëini kao da lebdi. Rafi-nirana je i organizacija svjetla i sjene. DojamËvrstine pruæen je bazi kupole s podruËjemsjene u prostranoj srediπnjoj niπi, a sa svakestrane sliËan tamni oblik u malim niπama ubr-zava ritam uspona do malih kupola. Koleba-juÊa nepravilnost svjetla i sjene, πto ih baca-ju kupole i minareti mijenjajuÊi se svakog sa-ta ili trenutka, umekπava linije i ujedinjujesve dijelove. NajmraËnije zelenilo nalazi se uvrtu, s masom bljeπtavoga cvijeÊa - simbolaæivota, i s tamnim Ëempresima - simbolomsmrti i vjeËnosti.

Ostale brojne mogulske gradnje indoislam-skog amalgama nose samo imena svojih „in-vestitora” pa iako je poneki od njih u pra-vom smislu arhitekt, daleko bi nas odvelo daih ovdje nabrajamo.

Od velikih islamskih patrona - investitora, amoæda i kreatora, treba joπ istaknuti - i to naBliskom Istoku - Abd al-Malika (685.-705.) kojije zapoËeo oko 685.-688. godine izgradnjuglasovitoga „Svetiπta na Stijeni” u Jeruzale-

Sl. 13. Isfahan ∑ plan πaha Abasa

Fig. 13 Isfahan ∑ Shah Abbas’s plan

Sl. 15. Velika dæamija, Isfahan

Fig. 15 Great Mosque, Isfahan

Sl. 14. Velika dæamija, tlocrt, Isfahan

Fig. 14 Plan of the Great Mosque, Isfahan


mu ∑ Qubbat al-Sakhra. Dovrπio je graevinu692. godine. To je „sveto mjesto” odakle je,prema legendi, „Muhamed poletio u nebo”.(Graevina ima i æidovsku povijest, Ëak odvremena Salomona, kao i krπÊansku od Kon-stantinove majke, carice Helene, pa sve dokriæara).

Malikov nasljednik Al-Valid I. (705.-715.) na-ruËio je obrtnike iz Egipta za izgradnju dæa-mije al-Aqsa u Jeruzalemu.

Tek kod otomanskih Turaka susreÊemo doi-sta arhitekte - profesionalce. Murat I. (1317.-1389.) zauzeo je 1366. godine Adrianopol (sa-da Edirne ili kod nas Jedrene) i tako usposta-vio metropolu na europskom tlu. Mehmed II.OsvajaË pokorio je 1453. godine Carigrad, Se-lim i Egipat, te 1517. „sveta arapska mjesta”.Vladavina Sulejmana II. Kanunija (= VeliËan-stvenoga 1520.-1566.) oznaËila je kulminaci-ju otomanske kulture, arhitekture i hortikul-ture. DolazeÊi s Istoka, Turci su islamskojumjetnosti pruæili novu energiju i specifiËnuobradu.

Otomanski je stil formirao novu sintezu sve-ga πto je naslijedio preko Perzije, sve do svojedekadencije pod utjecajem europske deko-racije.

U otomanskoj je arhitekturi posebice nagla-πena sklonost vegetaciji i cvijeÊu, u prepleta-nju naselja i gradova sa zelenilom i vrtovima.

No, prije vanjskih turskih arhitekata treba spo-menuti nekoliko imena iz kasnijega turskogposjeda Anatolije. Islam je u Anatoliji poznattek od 11. stoljeÊa, ali je malo spomenikapreæivjelo iz doba prije kraja 12. stoljeÊa.

Anatolske dæamije mnogo duguju armenskimprototipovima, kao i prijenosu u kamen per-zijskih oblika u opeci. Arhitekt Khurramshahiz Ahlata projektant je Velike dæamije u Divri-gu. Malikaturan Malik, æena πaha Ahmada,dodala joj je oko 1230. godine moristan (bol-nica i skloniπte). Joπ je jedna æena zasluænaza izgradnju jednoga od najranijih karitativ-nih kompleksa - Mahperi Khatun. Pripisujejoj se petkovska dæamija Khwand u Kayseri-ju, s medresom i kupaliπtem. Djelo je dovrπionjezin sin Kaykhusrav II. 1237.-1238. godine.

Vjerojatno armenskog podrijetla, arhitekt Ka-luyan al-Qunawi sagradio je „plavu medre-su” Gök u Sivasu 1271. godine i za sahibaAkradina Ata karavanseraj i kupaliπte u Ilginu(1267.-1268.), sjeverozapadno od Konije. Ar-hitekt Kuluk Abdulah sliËan mu je po stilu paih neki poistovjeÊuju.

Prije davnoga turskog sna - osvajanja Cari-grada (1453.) - Turci su gradili u Bursi i Edir-ni. Kako to kaæe inskripcija7 , arhitekt Majji

Ivan, sin Ahija Bayazida, autor je kompleksadæamije Yasil („Zelena dæamija”) u Bursi 1413.-1421. godine. Nije stigao nadgledati dovrπe-nje jer je u to doba bio na duænosti guverne-ra. OpÊi dekor dæamije vodio je najvjerojatni-je Ali ibn Ilyas iz Burse, nazvan nakkas („pro-jektant”). Taj je kompleks prvi veliki trijumfotomanske arhitekture. Prva je u nizu carskihotomanskih dæamija koje kulminiraju u djeli-ma velikog arhitekta Sinana - dæamije Üç Se-refeli („S tri doksata”, 1438.). Dovrπena je1447. godine i pripisuje se Mehmedu II. Osva-jaËu ili nepoznatom arhitektu.

Arhitekt Sinan („slobodnjak”) je prvotni arhi-tekt Fatihove dæamije (dæamija Mehmeda II.OsvajaËa) u Carigradu. Taj Sinan iz XV. stolje-Êa nije bio po roenju musliman. Njemu injegovim nasljednicima pripisuje se transfor-macija carigradskih zidina. Asistent „Mehme-dova Sinana” bio je arhitekt Ilyas Beq (+1486.). Djelovao je kao carski arhitekt od 1471.godine. Njegov nasljednik Hajrudin poznat jekao projektant dæamije Bajazita II. u Carigra-du 1491. godine. Moæda je nije sam dovrπiojer inskripcija govori o godinama 1501.-1506.,ali svakako je izgradio kuliju (kompleks dæa-mije, medrese, bolnice, hana i kuhinje) Baja-zita II. (1481.-1512.) u Jedrenima, bazu mno-gih kasnijih arhitektonskih kompozicija.

Sinanova djela

Sinan’s work

Kodæa Sinan (roen oko 1490.-1588.) bio jemoæda Grk. Svakako je roen u Karamanu(gradu srediπnje Anatolije) od krπÊanskih ro-ditelja. Za takve nadarene mladiÊe TurskogaCarstva bila je jedina moguÊnost karijere -odlazak u janjiËare. Mogao je takav mladiÊpostiÊi visok poloæaj iako Êe uvijek ostati sul-tanov rob. Nije poznato gdje je uËio gradi-teljstvo. Vjerojatno je oko 1512. godine uπaou carsku konjicu, a 1526. zapeo je za okosultanu Sulejmanu pa je sluæio u njegovimrazliËitim kampanjama i putovanjima (na Kr-fu i u Pugliji 1537. godine). Nakon toga - veÊpoznat kao vojni inæenjer - sljedeÊih je 30godina bio glavni projektant i nadglednik ta-ko velikoga broja graevina da ih je teπko isamo nabrojiti. Mnoge joπ i danas postoje.

Sl. 16. Buhara

Fig. 16 Bukhara

Sl. 17. »ehel-Situn, Isfahan

Fig. 17 Chehel-Situn, Isfahan7 Hoag, 1977: 312.


Bio je oËigledno izvrstan organizator u stva-ranju radionice s brojnim pomoÊnicima, jerjedna osoba ne bi mogla svladati tolike po-slove u svome æivotnom vijeku. Bio je suvre-menik Michelangela i smatrao se njegovimrivalom. Poznato je da je nakon izgradnje dæa-mije Selimije u Adrianopolu, izjavio kako jeveÊi od zapadnjaËkog arhitekta jer je izgra-dio kupolu viπu i πiru od kupole Sv. Petra uRimu.

Vjerojatno mu je prvi uËitelj bio Hajrudin, avelik uzor Aja Sofija iako je ta nenadmaπivaAntemiosova graevina tek formalan poËe-tak njegovih transformacija. Glavna je Sina-nova karakteristika monumentalan zatvoreniobris i Ëvrstina tijela, unutar kojega znalaËkirazigrava arhitektonske detalje, uvijek u rav-noteæi s cjelinom. Posjedovao je snaæno Ëuloza proporcije i ËistoÊu siluete. Njegove dæa-mije na neki naËin odiπu klasiËnim duhom.

Po razliËitim pokrajinama carevine neumor-no je izgradio niπta manje od 81 dæamije, 50medæida, 55 medresa, 19 turbeta, 14 imare-ta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova,16 karavansaraja, 33 saraja, 35 hamama i dru-go. I Bosnu je zaduæio svojim radom. Osimza SokoloviÊev most, imaret i saraj, smatrase da je dao nacrt za Husrefbegovu dæamijuu Sarajevu.

Prvi veliki Sinanov zadatak u Carigradu bilaje dæamija ©ahzade (1543.). VeÊ su u toj gra-evini unutraπnji i vanjski prostor Ëvrsto i pre-cizno artikulirani. ∆uti se nenadmaπiva pro-porcionalna ravnoteæa Sinanovih kreacija. Go-dine 1550.-1557. on gradi remek-djelo Sulej-maniju. Stvara smiren prostrani interijer iakoje kompleksniji od ©ahzade. Kupola πirine oko30 m diæe se 60 m nad tlom. Premda je „na-slagao” ukupno 11 kupola i 6 polukupola,arhitekt je uspio u toj najljepπoj carigradskojdæamiji povezati sve elemente te stvoriti Ëi-stu i jasnu siluetu. Kao protuteæa golemoj

masi dæamije stoje na sjeverozapadu i sjeve-roistoku dva vitka minareta, te joπ dva neπtoniæa na sjeverozapadnom i sjeveroistoËnomuglu portikalnog dvoriπta. Uz dæamiju se na-laze oktagonalna turbeta Sulejmana i Rokse-lane.

Sinteza masa i jasna voluminoznost tijela do-πla je do izraæaja u svoj svojoj strogosti i uMihrimah-dæamiji (1540.-1550.).

U osnovi carigradske Rustem-paπine dæamijeveÊ se nalazi ideja Selimije: πiroka kupolanad kvadratom, poduprta s Ëetiri polukupolena kutovima kvadrata. Trebalo je joπ samo tuideju svesti na monumentalne dimenzije i ap-strahirati detalje da ne naruπavaju cjelinu. Ek-speriment je u tome smislu i dæamija Meh-med-paπe SokoloviÊa, boπnjaËkog zemljaka.Na uæim stranama kupolu podupiru pravo-kutne, dvije koso postavljene polukupole kojese meusobno dodiruju.

Sinanu tada postaje ideal apsolutno centra-lizirano tijelo sa simetriËno rasporeenim ele-mentima podreenima glavnom akcentu. Ta-kvo tijelo obuhvaÊa jedinstveno sintetiziransrediπnji prostor, dok se sporedni prostori svo-de na minimum.

Te su se ideje idealno ostvarile u Sinanovuposljednjem i najveÊem djelu - dæamiji SelimaII. (1569.-1574.) u Jedrenima (Adrianapolu).Kad je dæamija dovrπena, Sinan je „prevalio”osamdesetu, a njegov veliki mecena nije bioviπe æiv.

Aja Sofija ipak ostaje mjerilo vrijednosti. Si-nan piπe:

ZnaËajni arhitekti krπÊanskih zemalja misleda su nadmoÊni Muslimani, jer ti nisu bili umoguÊnosti ostvariti neπto, πto bi se moglousporediti sa Ajom Sofijom. Te su me tvrdnjeduboko kosnule. Uz pomoÊ SvemoguÊeg imiloπÊu mog gospodara Sultana uspio samna dæamiji sultana Selima podiÊi kupolu, ko-ja premaπuje kupolu Aje Sofije za 4 zire uπirinu i 6 zira u visinu.

Sulejmanijom je Sinan doista stvorio djelokoje moæe stajati uz bok „velikoj crkvi”.

Sa Sinanom zavrπava herojsko doba turskearhitekture. Doduπe, mnogo se gradi i u slje-deÊa dva stoljeÊa, ali stupanj arhitekture XVI.stoljeÊa nije viπe dosegnut.

Krajem XVI. stoljeÊa zaustavljena je i ekspan-zija Turskog Carstva na Zapad (bitka kod Si-ska!) i na Istok (rat s Perzijom). Od poËetkaXVII. stoljeÊa, vitalna snaga carstva poËinjepostupno, ali sigurno opadati.

UËenik i nasljednik velikoga Sinana bio je od1580-ih nadalje Davut-aga koji 1587. godinepostaje i sluæbeno Sinanov nasljednik. Izgra-dio je natkriveni bazar u Jedrenima. Projekti-

Sl. 18. Tlocrt grobnice Oljeitu, Sultanija

Fig. 18 Plan of Oljeitu’s Tomb, Sultanieh

Sl. 19. Ishrat Khaneh, tlocrt, Samarkand

Fig. 19 Plan of Ishrat Khaneh, Samarkand

Sl. 20. Taj-Mahal, Agra

Fig. 20 Taj-Mahal, Agra


Sl. 21. Tlocrt kuÊe Gamal al-Dina, Kairo

Fig. 21 Plan of Gamal al-Din’s House, Cairo

rao je 1587. godine prijestolnu salu u TopKapi saraju u Istanbulu. Pogubljen je 1599.godine zbog hereze, nakon πto je izgradioJeni-dæamiju u Carigradu za Sofiju, majku Meh-meda III. Graevina je zavrπena tek 1663. go-dine kao loπija imitacija Sinanove dæamije©ahzade.

Nakon Davutove smrti, mjesto dvorskog ar-hitekta preuzeo je Dalgiç Ahmed-aga. Ovogaje 1606. godine naslijedio Mehmed-aga. Bioje roen kao krπÊanin u Europi oko 1540. go-dine, a doπao je u Carigrad 1563. godine.Radio je u Sinanovu „birou” i vodio ga zaSinanove odsutnosti.

Godine 1609. Mehmed je zapoËeo izgradnjudæamije za sultana Ahmeta I. (1603.-1677.),juæno od antiknoga hipodroma, πto je izaz-valo vjerski skandal jer je projektirano πestminareta kao u Meki, a ova je morala imatibarem jedan minaret viπe od ostalih dæamija.Morao se, dakle, na Ahmetov troπak izgraditisedmi minaret u Meki.

Popularno nazivana Ahmedija ili Plava dæa-mija veÊa je od slavne „susjede” Aje Sofije itrebala ju je natkriliti. Meutim, u urbanistiË-kom smislu joπ uvijek dominira Aja Sofija (ane Plava dæamija), posebice pri pogledu smorske strane, odakle su najËeπÊe dolazilisrednjovjekovni hodoËasnici.

U Sinanovo doba postaje sve vaænija profanaarhitektura, osobito dvorovi sultana. Najljep-πa prostorija harema Kapu Saraja jest spa-vaonica Murada III. (1574.-1595.). Kreirao juje Sinan nakon poæara 1578. godine. Recent-no je restaurirana u izvornom obliku.

Glasoviti Bagdadski kiosk na zapadnom kra-ju Ëetvrtoga dvoriπta izgradio je za MuradaIV. (1623.-1640.) Hasan-aga, dvorski arhitekt.Tom se graevinom slavilo ponovno zauzi-manje Bagdada 1639. godine. Potpuno je oËu-vana do danas. Profinjeni modri i bijeli cvjet-ni paneli niæih ploha zidova i polikromna ke-ramika u niπama mora da su kopije iz XVI.stoljeÊa, dok su u gornjim dijelovima zidova,na pandativima i kupoli zvjezdolike zlatnearabeske na crvenoj pozadini.

U svome padu, otomanska je arhitektura pri-hvatila utjecaje zapadne Europe, viπe u de-koru nego po tlocrtu. Tome je svjedok kioskAynali Kavk na Zlatnom Rogu, izgraen 1791.godine za Selima III. (1789.-1807.). Tu potpu-no prevladava rokoko-ornament, prevladava-juÊi stil u Istanbulu sve do posljednje Ëetvrti-ne XIX. stoljeÊa.

Islam je poprimio karakteristiËne vrijednostiu izravnom dodiru sa zapadnim svijetom utrenutku najveÊe krize - raspada jedinstveno-ga kalifata u Bagdadu. Jedinstvo arapskogasvijeta tada se raspada.

Kad su Abasidi 750. godine nasilno sruπilidinastiju Omejida, stvaraju se u sjevernoj Africii ©panjolskoj zasebni kalifati. Zauzevπi sje-vernu Afriku, muslimani su prodrli i u ©pa-njolsku, svrgnuvπi Vizigote 711. godine.

Ahmad ibn Tulun ulazi 868. godine u Kairogdje osniva abasidsku dinastiju koja vladado 905. godine, a zatim slijede Fatimidi, Aju-bidi i Mameluci.

Almoravidi i Almohadi su u Tuniziji (Tunis,Alæir, Maroko). Pobjegavπi, jedan je od Ome-jida uspio izbjeÊi pokolj i osnovati u CordobisuparniËku dræavu koja Êe potrajati od 755.do 1009. godine. Civilizacija muslimanske An-daluzije na vrhunskoj je kulturnoj razini. Po-stiæe klimaks u literaturi, znanosti i filozofiji,s Averroesom. On Êe prenijeti krπÊanskom svi-jetu Aristotelovu ostavπtinu.

Na Siciliji su Arapi od 9. stoljeÊa do 1072.godine, kada Êe ih protjerati Normani. Osta-vili su Siciliji u naslijee veoma naprednu po-ljoprivredu.

Sjeverna Afrika

North Africa

Premda ovo podruËje posjeduje Ëitav niz slav-nih djela svjetski poznate arhitekture, jedvada se spominju arhitekti. Kao graditelji obi-ljeæavaju se i ovdje vladari. Pitanje je, me-utim, jesu li oni autori ili samo mecene i„investitori”. Spomenut Êemo tek najvaænije.

Najstarija velika dæamija Kaira, Ibn Tuluna,nosi ime moæda doista svog autora - kalifaAhmada ibn Tuluna (roen 835. godine). Bioje sin turskoga roba. Sjajnim πkolovanjem zakalifa al Mas’uda (stolovao u Samarri), ubrzose istaknuo u kalifovoj sluæbi i postao guver-nerom Egipta 868. godine. Osnovao je aba-sidsku dinastiju koja je preæivjela do 905.godine i bila ponovno obnovljena 1261. go-dine.

Dæamija slijedi tradiciju ranog Iraka i Samar-re. Rekonstruirao ju je uzurpator Lajin 1296.-1299. godine s kordobijanskim elementima.Niska hipostilna molitvena dvorana, kao i mi-naret (πto podsjeÊa na cirkulat), govore o ra-noj perzijskoj arhitekturi i njenim arhitekti-ma.

Dva su slavna „urbanista” sjeverne Afrike: Uq-ba ibn Nafi, koji je utemeljio 663.-64. prvimuslimanski grad u sjevernoj Africi - Kairouan.Na æalost, pao je 12 godina poslije u bitki sBerberima.

Kao utemeljitelj Novog Feza 1276. godine -Fez al-Jedid - biljeæi se Abu Yusuf Yaqub (1250.-1286.).

Najstariji spomenik sjeverne Afrike - Velikudæamiju u Kairouanu - izgradio je ponovno

Sl. 22. Dæamija Ibn Tulun, Kairo

Fig. 22 Mosque of Ibn Tulun, Cairo

Sl. 23. Dæamija, Kairouan

Fig. 23 Mosque, Kairouan


Yazid ibn Hatim 772.-774. godine na mjestunegdaπnje, mnogo skromnije Sidi Uqbe-dæa-mije. Proπirio ju je Ziyadat Allah I. 836. godi-ne. Spomenik dokazuje da je joπ 770-ih go-dina bio u upotrebi karakteristiËan potkova-sti luk.

Dæamija se sastoji od molitvene dvorane, πi-rine oko 80 metara, sa 16 sporednih laa.Srediπnji brod vodi do kupole nad mihrabom.

Abu Ibrahim Ahmed (856.-863.) posve je pre-radio Ziyadatov mihrab i dodao mimbar, teriwaq („narteks”) s joπ jednom kupolom. Do-datni radovi, izvrπeni prije 1042. godine, no-se ime al-Muizza (1016.-1062.), tada keruan-skoga guvernera kairskih Fatimida.

Inskripcije potvruju da je 821. godine Ziya-dat Allah I. autor jugoistoËne kule - utvrde -dæamije Ribat u Susi. Bedemi su nastali joπprije 796. godine i, zajedno s juænim dveri-ma, podsjeÊaju na Ukhaidir i Samarru. »inise da je Ziyadatova kula bila signalna, komu-nicirajuÊi sa susjednim „ribatima”. To je moæ-da jedini saËuvani primjer tipa dæamije-utvr-de na islamskim granicama.

Radovi na Ubayd Allahovoj (909.-934.) metro-poli Mahdiji bili su zapoËeti 916. godine, po-put Mansurova Bagdada, kao administrativnosrediπte s komercijalnim i stambenim graevi-nama izvan zidina. Gradnja Velike dæamije uMahdiji poËela je oko 921. godine - kao odre-ena modifikacija keruanske dæamije.

Pribravπi arhitekte i graevne materijale izMahdije, Berberin Ziri utemeljio je 935.-936.godine Ashir u Alæiru. Njegov sin Jusif Bullu-gin osnovao je ziridsku dinastiju. Poznata pa-laËa Ashira sliËna je umajadskim i abasidskimpalaËama. Oblici stambene arhitekture zirid-ske dinastije zadræali su se u kasnijim dina-stijama Magreba sve do XIX. stoljeÊa. Utjeca-li su na sjajne palaËe Alæira i Maroka, pa Ëaki na πpanjolsku Alhambru.

Jedan od najljepπih primjera jest palaËa Ziri-jeva praunuka Hammada-ibn-Buluggin-ibn-Ziri-ja - Qala Bani Hammada u danaπnjem Alæiru.

Almoravidi su 1062. godine utemeljili Mara-keπ, 1082. godine Tlemcen i napokon stigli uAlæir (1085. godine doπli su i u ©panjolsku).

Odmah po utemeljenju Tagrarta (danaπnjiTlemcen), Yusuf ibn Tashufin zapoËeo je iz-gradnju Velike dæamije, a minaret je datiran1236. godine.

Velikoj dæamiji u Alæiru nije poznat njezin gra-ditelj, Ëak ni investitor.

Divna dæamija Qarawiyin u Fezu zapoËeta jekao nadarbina kÊerke (na æalost, bezimene)bogatog arapskog useljenika iz Kairouana. Pro-πirenja se pripisuju Abd ar-Rahmanu III. Mina-ret je, prema inskripciji, izgraen 956. godine.Fez je 1069. godine postao dio AlmoravidskogCarstva, grad od velike vaænosti, ako i ne kaometropola. A sultan Ali ben-Yusuf 1134.-1143.godine uvelike proπiruje dæamiju zbog ekspan-zije grada. VeÊina je obrtnika i zidara tom pri-likom stigla iz ©panjolske.

Almoravidi su 1141. godine zauzeli kao svojumetropolu Marakeπ. Dovrπavaju petkovskudæamiju u Marakeπu na temeljima kamene ci-tadele koju je izgradio Almoravid Yusuf benTashufin. VeÊa od dæamija u Tinmalu, podvo-struËena je oko 1162. godine. VeliËanstveniminaret vjerojatno je zapoËet gradnjom isto-dobno s proπirenjem dæamije, ali je dovrπentek u doba Yaquba al-Mansura (1184.-1199.).Isti je sultan obnovio ribat kao Ribat al Fatah1191. godine. U to je doba zapoËeo i izgrad-nju goleme petkovske dæamije u Rabatu, nozatekla ga je smrt 1199. godine, prije dovr-πetka gradnje. Da je bila potpuno dovrπena,mogla bi se usporeivati jedino s dæamijomu Samarri.

U Fezu postoje i dvije poznate medrese: sul-tan Abu Uthman (1310.-1331.) izgradio je At-tarine 1325. godine, a drugu, najveÊu od svihmedresa - Bou Inaniyu - sagradio je 1355. godi-ne Marinid Abu Inan (1348.-1359.).

U Egiptu su od 953.-1160. godine stolovaliFatimidi (koji su postavili stil) te Ajubidi (1169.-1249.) i Mameluci (1250.-1517.) - sve dok oto-manski Turci nisu osvojili Egipat.

Kairo je okruæio bedemima i monumentalnimulaznim dverima sicilsko-bizantski general

Sl. 24. Qaravijin dæamija, Fez

Fig. 24 Qarawiyin Mosque, Fez

Sl. 25. Medresa Bou Inaniya, Fez

Fig. 25 Bou Inaniya Madrasa, Fez


Jawhar 969. godine, uz dodatne gradnje ar-menskoga generala Badr al-Gamalija 1087.-1092. godine i gradnje slavljenoga sultana Sa-lah ad-Dina 1171. godine. To je Al-Malik al--Nasir I. ili kriæarima dobro poznat kao Saladin.

Jawhar je 970. godine poËeo graditi kairskudæamiju Al Azhar, gdje je osnovao sveuËiliπte988. godine. U dekoru dæamije osjeÊaju seutjecaji Aje Sofije i dæamije Ibn Tulun. Zidana„platna” unutraπnjega dvoriπta djeluju „svi-leno”.

Fatimidi su bili graditelji entuzijasti. Iskapa-nja 1912. godine u kairskom predgrau al--Fusat otkrila su poseban tip kuÊa s abasid-skim tradicijama Ukhaidira i Samarre. Poseb-no je istaknuta qa’a - soba za primanje, da-nas bismo je nazvali salonom.

Saladin je bio Ajubov neÊak, dakle osnivaËadinastije Ajubida, kurdskog podrijetla. Nakonsmrti posljednjih Fatimida Saladin je pregra-dio istoËne i zapadne zidine poËetno fatimid-skoga grada Kaira i 1176. godine zapoËeo iz-gradnju citadele koja se tijekom stoljeÊa mno-go izmijenila.

Na æalost, propala je i Saladinova medresa(religijska πkola) za propagandu sunitske dok-trine. Posljednji Ajubid, sultan Salih Negm ad--Din (1240.-1249.), bio je takoer velik gradi-telj unatoË svojoj kratkoj vladavini. Njegovaje medresa jedan od najveÊih urbanih spo-menika Kaira i islama uopÊe. Shajarat al-Dur,Salihova udovica, tu je uspostavila grobnicu(nakon πto je Salih pao u bitki s Francima1249. godine). I sama je u njoj pokopana go-dinu dana poslije (1250.).

Poznato je da su Ajubidi dovodili za svojegradnje sirijske zidare, no, na æalost, nisu poz-nati sirijski arhitekti.

Prvi veliki mameluËki sultan - Baybara al-Bun-duqdari (1260.-1277.), spasivπi Egipat od Mon-gola, naredio je izgradnju Velike dæamije 1267.godine, sjeverno od Saladinovih zidina. Ta jeBaybarova dæamija posveÊena veÊ 1269. go-dine. U vrlo je kratkom razdoblju (1280.-1285.)takoer izgraena veliËanstvena grobnica, slijepom medresom i muristanom (na æalost,u ruπevinama), Qula’una (1280.-1290.) - vete-rana bitaka u Palestini i Siriji. OËit arhaizamtih sjajnih graevina ima objaπnjenje: ponov-no je 1261. godine obnovljen abasidski kali-fat. Snaæni su Mameluci preferirali odjek oblikaslavne islamske proπlosti. Takoer, tu je utje-caj fatimidskih palaËa i slavnoga kordobskogkalifata.

Veliko podruËje grobnice-medrese sultana Ha-sana dovrπeno je 1359. godine kao moædanajznaËajniji spomenik egipatske islamske ar-hitekture. Gradio ga je, po svoj prilici, nekisirijski arhitekt, zasad nepoznata imena. Jed-nako je nepoznat arhitekt skromnije grobni-

ce-medrese sultana Qayata Baya, izgraene1472.-1474. godine. Ona nema veliËanstve-nost Hasanove grobne dæamije, ali joj se kva-liteta oËituje u rasporedu asimetriËno kom-poniranih elemenata u harmoniËnu cjelinu,to viπe πto je graevina uklopljena u gustuizgradnju.

Arhitektura palaËa ajubidskih i mameluËkihvremena (primjerice: palaËe sultana Saliha1241. godine; Kasr al-Áblaq sultana al-Nasira1315. godine ili Gamal al-Din al-Zahabija 1637.godine) ima takoer preteæito sirijski biljeg,a poznato je da su stambenu arhitekturu izXIII. stoljeÊa izgraivali zarobljeni kriæari.

©panjolska

Spain

Za 800-godiπnjega vladanja (711. - 1492.) Mau-ri su u ©panjolskoj ostvarili izvanredno veli-ke primjere islamske arhitekture, posebice ti-jekom „zlatnoga doba” - izmeu IX. i XI. sto-ljeÊa.

Mauri su izmijeπana hibridska populacija bar-barskih plemena i Arapa. Kad je pala dinasti-ja Omejida, jedan je potomak - Ëovjek izvan-rednih sposobnosti, Abd ar-Rahman - izmak-nuo krvoproliÊu, izbjegao u ©panjolsku i pro-glasio se nezavisnim emirom. S vremenomsu emiri prisvojili naslov kalifa i uspostavilinezavisan kalifat u Cordobi. Grad postaje naj-sjajnija europska metropola s profinjenom ar-

Sl. 26. Tlocrt, Alhambra, Granada

Fig. 26 Plan, Alhambra, Granada


hitekturom dæamija, palaËa i kuÊa - srediπteznanosti s najbogatijim knjiænicama Europe.Æivjeli su tu glasoviti matematiËari, astrono-mi, muziËari, knjiæevnici i kirurzi.

OsvajaËi Andaluzije ubrzo su se predali i uz-goju vrtova. Abd ar-Rahman planirao je vrtpo uzoru na vrt svoga djeda u Damasku. Uveoje u ©panjolsku æute ruæe, rajsku jabuku ijasmin. Bogataπi su slijedili taj primjer, pa jetakoreÊi Ëitavo zemljiπte Cordobe postalo go-lem vrt. Kreatori su im katkad bili bizantskiGrci ili specijalisti iz Egipta.

©panjolski arapski vrtovi doista su fantastiË-ni - mjesta uæivanja u ugodnoj sjeni vegeta-cije i voÊaka, u mirisima i bojama cvijeÊa, tenadasve u æuboru vode. Mauri su u naglaπe-noj mjeri uveli u arhitekturu miris cvijeÊa izvuk voda.

Graevine islamskog Zapada, utemeljene naomejidskim tradicijama, razvile su se u veÊojizolaciji od islamske arhitekture ostalih po-druËja. Raskoπan i fantastiËan detalj jest pre-dominantna kvaliteta te arhitekture. Bitna jeoznaka stila potkovasti luk, geometrijski or-nament povrπinskog karaktera, te rezbareni ipolikromni drveni stropovi - „artesonados”.Potkovasti je luk, doduπe, veÊ bio poznat izranokrπÊanske Sirije i vizigotske ©panjolske,ali su Mauri upotrebljavali i zamrπenije vrste- djetelinasti, kruæno-resiËasti, πiljati te sta-laktitni luk i svod. Dekorativne su teme naπleuzorak u geometrijskoj Ëipki, lebdeÊem spi-

ralnom ornamentu koji sugerira oblik, ali gane imitira. U duhu Dalekog istoka: Niπta nijeizreËeno, sve je samo sugerirano. Virtuozitetarapskog dekora istinski je izraz razvijenogageometrijskog senzibiliteta rafinirane kultu-re. Treba istaknuti joπ jednu Ëinjenicu kojautiskuje jedinstven biljeg πpanjolskoj islam-skoj kulturi: kao militantna snaga, muslimanisu stigli u ©panjolsku s veoma malim brojemæena. Æenili su se ©panjolkama pa je mnogoπpanjolskog æivlja preπlo na islam. To se ta-koer odraæava u umjetnosti.

Iako rijetko, srest Êemo se ipak u ©panjol-skoj s nekoliko imena profesionalnih arhite-kata.

Veliku dæamiju Cordobe poËeo je graditi Abdar-Rahman (786.-787.), nastavio Abd ar-Rah-man II. (821.-852., a 951. godine Abd ar-Rah-man III.).

Hakam II. poËeo je 962. godine s konaËnimjuænim proπirenjem. Postigao je vrhunac rasko-πne „Ëipke” sa srediπnjim brodom maksure(poËasno mjesto za kalifa) i zavrπetkom Ëu-desnog mihraba. KonaËno proπirenje s osamlaa prema zapadu (jer je rijeka prijeËila dalj-nje πirenje prema jugu) izvrπio je vezir al-Man-sur 987. godine. Preoblikovao je i proπirio sahn(zdenac za ritualno pranje).

Rezidencijalni i administrativni novi centar Me-dina al-Zahra glavna je gradnja Abd ar-Rah-mana III. (uz dogradnju njegova sina Hakima

Sl. 27. Pogled na zidine, Alhambra, Granada

Fig. 27 View of the walls, Alhambra

Sl. 28. Lavlje dvoriπte, Alhambra, Granada

Fig. 28 Court of Lions, Alhambra, Granada

Sl. 29. Dvoriπte Mirti, Alhambra, Granada

Fig. 29 Court of Myrtles, Alhambra, Granada

Sl. 30. Generalife, Alhambra, Granada

Fig. 30 Generalife, Alhambra, Granada


II.). Osobito je to kvalitetan kompleks arhi-tekture koji se u posljednje vrijeme arheolo-πki istraæuje i restaurira.

Zasad ni ovdje nisu pronaena imena arhite-kata. Ako autorstvo pripisujemo Rahmanu, tre-ba spomenuti i njegovu æenu-miljenicu Za-hru, barem kao inspiraciju. Njezin je lik po-stojao na jednom portalu unatoË zabrani pri-kazivanja ljudskog lika u islamu.

Ima, naravno, joπ mnogo ostvarenja istaknu-te arhitekture kordobskog kalifata. Ne navo-dimo ih jer su nepoznati graditelji. OpÊenito,moæe se spomenuti da je ta arhitektura na-stavak omejidske Sirije, modificirana lokal-nim inovacijama i Ëak dekorativnim rimskimoblicima. Taj se interes za antiku moæe pro-tumaËiti kontaktom Cordobe s Bizantom, aovaj je tada s makedonskom dinastijom ob-navljao antiku.

Velika dæamija u Sevilli izgraena je 1182. go-dine, u doba almohadskoga kalifa Abu Yaku-ba Yusufa I. (1163. - 1184.). Nadomjestila ju jeu XV. stoljeÊu krπÊanska gotiËka katedrala paje moguÊa samo hipotetska grafiËka rekon-strukcija. SreÊom, saËuvan je veliËanstven mi-naret - poznat kao toranj Giralda - a poznatoje i ime autora. ZapoËeo ga je graditi arhitektAhmad ibn Baso. Bio je i autor dæamije. Umroje iste godine kao i njegov „investitor” kalif,πto je zadræalo gradnju do 1189. godine. Ta-da je Yakub al-Mansur odredio nastavak gra-enja i povjerio ga arhitektu Aliju de Gomarakoji je Giraldu i dovrπio. Renesansni dodatakmanje je πtetio tornju od renesansnih balu-strada nametnutih arapskim biforama u pro-Ëeljima izvornoga djela.

Ibn al-Ahmar (1230.-1272.) uspostavio je 1238.godine kalifat Granadu i utemeljio dinastijuNasrida. Vladali su do konaËnog izgona iz©panjolske 1492. godine (iste je godine ot-krivena Amerika).

Ibn al-Ahmar podigao je citadelu, prozvanuALHAMBRA = „Crvena utvrda”. Meutim, no-vija istraæivanja dokazuju da su joπ prije po-stojali bîtni dijelovi. Izgradio ih je 1060. go-dine Yehoseph ibn Neghralla, æidovski vezirbarbarskog kralja Ibn Habbusa. U bazamavanjskih zidina postoje zidovi tipiËni za ha-busovsko razdoblje, a unutar palaËe preæi-vjelo je u originalnom stanju samo Lavlje dvo-riπte. U kasnijim dogradnjama i preoblikova-nju dekora treba joπ spomenuti Yusufa I.(1333. - 1354.), Ëije je ime - kao graditelja -napisano nad prozorima sjevernog zida ne-sumnjivo prijestolne dvorane koja se danasnaziva „Dvorana ambasadora”.

Alhambra u Granadi maurska je verzija rasko-πne islamske palaËe. Izgraena je oko Ëita-vog niza unutraπnjih dvoriπta s fontanama isjenovitim trijemovima, u filigranskim „Ëip-

Sl. 32. PoËitelj

Fig. 32 PoËitelj

Sl. 31. Selimija ∑ Jedrene

Fig. 31 Selimiye ∑ Edirne

Sl. 33. Han, Vrana

Fig. 33 Han, Vrana

kama” i stalaktitima, s prekrasnim vrtom Ge-neralife, uz „pjevajuÊe i pleπuÊe” vode, iris iruæe, s Ëempresima i mirtom, te izvanrednimvizurama na udaljene breæuljke. Kao visokacitadela nad gradom, Alhambra se moæda mo-æe podiËiti najljepπim poloæajem na svijetu.

Unutraπnji zidovi sjaje od „perzijskih Êilima ikaπmirskih πalova”. Taj neotporni graevni ma-terijal ukazuje i na fanatiËnu prirodu popula-cije koja gradi za sadaπnjost, a ne za buduÊai sva vremena.

Zrak je proæet mirisom ruæa i jasmina, muzi-kom fontana i kanaliÊa; vinova se loza mrsi sËempresima i naranËama. OsunËana dvoriπta--vrtovi kontrapunkt su sjenovitim vestibuli-ma i dvoranama. U njihovim je soklima glazi-rana opeka, a po svim zidovima i stropovimaplemenit povrπinski ornament koji vibrira„pointilistiËkim” intenzitetom. Sve to stvarasvijet vizualne senzacije izvan fiziËkih zako-na teæine i potpora.

Evokacija „harmonije Paradiza” svih islamskihpalaËa i vrtova osobito je intenzivna u kom-poziciji Lavljeg dvoriπta, najintimnijega dijelapalaËe. Okruæena s 12 lavova (sudeÊi po mor-fologiji, moæda su Ëak vizigotskog podrije-tla), fontana napaja kanaliÊe koji rasporeujupodruËje u Ëetiri dijela, originalno zasaenalimunom i cvijeÊem.

Voda je naglaπen element prostorne organi-izacije, stari „moto” islamskog planiranja.

Alhambra je biser veliËanstvenih islamskih pa-laËa i predvorja. Taj je biser, sreÊom, saËuvanzahvaljujuÊi Ëinjenici da je Karlu V. ponestalonovca kad je zapoËeo s pregradnjama Alham-bre u doba renesanse, i to s inaËe izvrsnimarhitektom Machucom.


Literatura

Bibliography

1. Avaux, J. F. Felicien des (1687.), Recueil histo-rique de la vie & des ouvrages des plus céle-bres architectes, Pariz

2. Bargebuhr, F. P. (1907.), The Alhambra, Berlin3. Beaudoin, E. E. (1933.), Isfahan sous les grands

Shahs, Urbanisme II., No. 10, Pariz4. Beazley, E. (1965.), Surprise in Islam, “The Arc-

hitectural Review”, No. 95. Boyle, J. A. (1968.), Seljuks and Mongol Pe-

riods, Cambridge6. Briggs, M. S. (1924.), Muhammadan Architec-

ture in Egypt and Palestine, Oxford7. Briggs, M. S. (1927.), The architect in History,

Oxford8. Choisy, A. (1883.), L’art de bâtir chez les By-

zantine, Pariz9. »eliÊ, Dæ. (1960.), PoËitelj na Neretvi, “Naπe

starine”: 5-49.10.Dimand, M. S. (1972.), L’arte dell’ Islam, Firenca11.Davis - Meyer, C. (1971.), Early Medieval Art

300 - 1150, Prentice Hall12.Dowley, G. (1946.-48.), Byzantine Architects, By-

zantion 1813.Dowley, G., Meek, H. (1952.), The Architect and

His Profession in Byzantium, J. of Britain Archi-tecture, Lix

14.Ettinghausen, R., Grabar, O. (1989.), The Artand Architecture of Islam 650 ∑ 1250, PenguinBooks, London

15.Goddard, A. (1965.), The Art of Iran, New York16.Goodwin, G. (1971.), The History of Ottoman

Architecture, Baltimore17.Herzfeld, E. (1948.), Geschichte der Stadt Sa-

marra, Hamburg-Berlin18.Hoag, J. D. (1977.), Islamic Architecture, H. N.

Abrams, Inc. Publichers, New York19.Kostof, S. i dr. (1977.), The Architect, Oxford

University Press, New York20.Lethaby, W. R. (1929.), Architecture, London21.Mayer, L. A. (1956.), Islamic Architecture And

Their Works, Æeneva22.Meek, H. (1952.), The architect and his profe-

ssion in Byzantium, “Journal RIBA”, London23.Pevsner, N. (1942.), Terms of Architectural Plan-

ning in the Middle Ages, “Journal WCI”, 524.Pope, A. U. (1965.), Persian Architecture, The

Triumph of Form and Color, New York25.Pugachenkova, G. A. (1963.), Ishrat Khaneh and

Ak-Saray, Ars Orientalis V.26.Sebag, P. (1965.), The Great Mosque of Kai-

rouan, London-New York27.Talbot Rice, D. (1965.), Islamic Art, New York28.Talbot Rice, T. (1961.), The Seljuks in Asia Mi-

nor, New York29.Torres Balbâs, L. (1949.), Arte Almohade, Arte

Nazari, Arte Mudéjar, Ars Hispaniae, Vol. IV, Ma-drid

30.Wendell, C. (1971.), Bagdad, Imago Mundi andOther Fundation-Lore, “International Journal ofMiddle East Studies”, II.

31.Wilber, D. N. (1969.), The Architecture of Isla-mic Iran, the Il-Khanid Period, Princeton, NewYork


Summary

In the late Roman Empire and after the fall of Ro-me building proces continued as before but nowrulers, patrons and „investors” had a greater in-fluence on construction, although the work itselfwas performed by master masons. Architecture in-creasingly became a technical skill.Constantine the Great and his mother, Empress He-lena, were important supporters of construction inthis first period after the recognition of Christia-nity. Due to a lack of experts, „architects, craft-smen and masons” were exempt from public worksand freed of tax by imperial edict, so that theycould devote themselves to construction.Anthemius of Tralles, who built Hagia Sophia inConstantinople, was the last and the most intere-sting architect of the Roman tradition. He enjoyeda high reputation, he interpreted Euclid and othergeometricians and mathematicians of earlier pe-riods, and later medieval mathematicians and we-stern Arabs were familiar with his writings on mat-hematics. Procopius, Justinian’s historian, called Ha-gia Sophia a „triumph of indescribable beauty”.The participation of eastern architects on this struc-ture (Anthemius’s assistant was Isidore of Miletus),one of the greatest in the history of architecture,was important and shows the best creativity thatcould at that time no longer be found in Rome.Procopius’s writings also mention some other By-zantine architects, but give no closer information:Evarius, Ivan, Theorodus.In the early Byzantine period the architect was stilla learned theoretician and planner whose designs

were executed by master builders. The differencebetween educated architects and master-builderslasted until the end of the great Byzantine period.After the Iconoclasm the architect no longer hadthe opportunity to research new forms, and all pro-grammes were limited by economy, function andstyle. Nameless architects designed according tothe post-iconographic needs based on the typicalground plan of the „cross inscribed in a square”.Islamic architecture moved in a different direction.Architects usually developed from one or severalcrafts - builders, potters, metal workers and thelike, which satisfied the tradition that predominantlysearched for a decorative effect. Nevertheless, mag-nificent palaces, mosques and tombs demandedarchitects with knowledge of stability. There werethree names for architects ∑ mimar, banna andmuhandis. They were not anonymous, and whenan architect was described as a „master” (ustad,muallim, sahib) this was a title of special honour.But except for the Ottoman Empire, where the arc-hitect held an important position at court, the pro-fession was one of a lower social status and archi-tects were servants of their „investors”. The greatSinan, who built the Suleimania and many otherimportant structures in Constantinople, despite hislast wish to be buried in the soil of his magnificentwork, was buried in the „shadow of the mosque”on the other side of the street. He was not „worthy”of being buried in the same soil as his masterSuleiman the Magnificent.In the beginning buildings were named after their

The Architect and his Design in the Middle Ages

I. East: Byzantium, Islam

Prof. emerit. dr. sc. Sena SekuliÊ-GvozdanoviÊ,dipl. ing. arh., roena je u Banjoj Luci. Osnovnuπkolu, klasiËnu gimnaziju i MuziËku akademiju po-haala je u Zagrebu, a diplomirala je na TehniË-kom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu 1940. godine.Dugogodiπnja je redovna profesorica Arhitekton-skog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu na kojem jeobnaπala duænost dekanice u razdoblju od 1979.do 1981. godine. Za Ëlana suradnika HAZU izabra-na je 1975., a dopisna Ëlanica postaje 2000. godi-ne. Uæe podruËje djelovanja joj je povijest arhitek-ture πto je predavala brojnim generacijama stude-nata. Suradnica je mnogih struËnih i znanstvenihËasopisa, autorica nekoliko knjiga, a sudjelovalaje priopÊenjima na brojnim kongresima u zemlji iinozemstvu. »lanica je raznih profesionalnih udru-ga. Projektirala je stambene zgrade, muzeje i arhi-tektonske sklopove u povijesnim sredinama.

Biografija

Biography

patron. If the architect did inscribe his name, thiscame after all other inscriptions (with the excep-tion of the Seljuks and the Moors). For the majo-rity of the most celebrated buildings only the pa-tron’s name is known.When Persia became the centre of eastern Islamicarchitecture there were many important Persian buil-der-princes, the most famous of them Shah Abas,the „Persian Hadrian” who transformed the newmetropolis of Isfahan, created the Caspian Gardensand other famous structures. Even before this theMongolian Khan Timur (Tamerlene) gathered artistsof all kinds at his city of Samarkand.In Syria there was the architect called Ali Ibn al-Dimishqui of Damascus.One of the greatest monuments of India is the TajMahal; the names of its architects are still not cer-tain.It was not until the time of the Ottoman Turks thatprofessional architects reappeared.When the unified Baghdad Caliphate had disinte-grated, separate caliphates were formed in Africaand Spain, and Islam took on some new values indirect contact with the West. We know only thenames of the rulers for the grand buildings of theAbasid dynasty in Cairo, their heirs the Fatimid,Ajubid and Mameluk, and the Almoravids in NorthAfrica.The Moors in Spain preserved the names of theirarchitects, as we can see at the Alhambra in Grana-da that has the „finest position in the world”, andat the Great Mosque in Seville.

Sena SekuliÊ-GvozdanoviÊ

Prof. Emerit. Sena SekuliÊ-GvozdanoviÊ, Dipl. Eng.Arch., Ph. D., was born in Banja Luka. She atten-ded primary school, classical grammar school andthe Music Academy in Zagreb, and graduated fromthe Technical Faculty University of Zagreb in 1940.Professor at the Faculty of Architecture Universityof Zagreb, dean 1979-81, associate member of theCroatian Academy of Sciences and Arts since 1975,corresponding member since 2000. Her sphere ofwork is the history of architecture. She has lectu-red at numerous universities in the country andabroad, contributed to many professional and scien-tific reviews, published books, submitted papersat a large number of congresses in the countryand abroad and is a member of numerous profe-ssional associations. Designer in the sphere of hou-sing, museums and structures in historical envi-ronments.

Documents

SekulicBliski Istok