Author
dragoslav-dragi-rakita
View
282
Download
2
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Seminarski, nuklearna medicina
UNIVERZITET U TRAVNIKU FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET SMJER: RADIOLOGIJA
Seminarski rad
NUKLEARNA MEDICINA
SCINTIGRAFIJA ŠTITNE ŽLIJEZDE
Profesor: Student: Rakita Dragoslav
Broj indeksa: 402/12
Travnik, April 2013. god.
Sadržaj
1. Uvod 3
2. Položaj i građa štitne žlijezde 4
3. Uređaji u scintigrafiji 5
4. Scintigrafija štitnjače 7
4.1. Definicija 7
4.2. Radiofarmaci i mehanizam biodistribucije 7
4.3. Metoda rada 8
4.4. Primjena 9
5. Zaštita 11
6. Zaključak 12
7. Literatura 13
2
1. Uvod
Scintigrafijom se mogu pregledavati gotovo svi organi ljudskoga tijela, te procijeniti njihov
izgled i funkcija, pa tako zaključiti da li su zdravi: mozak, štitna žlijezda pluća, srce, jetra,
bubreg, kosti, krvne žile i mnogi drugi. Vrlo često na scintigrafiju štitne žlijezde dolaze
bolesnici s promijenjenom funkcijom ili povećanjem štitne žlijezde (guša).
Scintigrafija štitnjače je slikovna metoda za dvodimenzionalni prikaz anatomije i
fiziologije štitnjače. Slikovni prikaz distribucije radionuklida, odnosno radiofarmaka, naziva se
scintigram. Scintigram je, dakle, prikaz morfologije nekog tkiva ili organskog sustava u
ovisnosti o funkciji stanica tog tkiva.
Najčešće medicinske indikacije za ovu pretragu su: čvorovi u štitnjači, evaluacija
palpabilnog čvora u štitnjači (funkcionalni/nefunkcionalni čvorovi), detekcija ektopičnog tkiva
štitnjače, subakutni tiroiditis, substernalana struma. Ograničenja scintigrafije štitnjače su
čvorovi manji od 1 cm i prekrivanje čvora normalnim tkivom. Na osnovi scintigrafije štitnjače
nije moguće razlikovati dobroćudne od zloćudnih čvorova. Komplementarne pretrage
scintigrafiji štitnjače su ultrazvuk štitnjače i eventualna ciljana citološka punkcija.
Od radiofarmaka danas se najviše primjenjuje Tc- 99m pertehnetat.
3
2. Položaj i građa štitne žlijezde
Štitna ili tireoidna žlijezda je žlijezda sa endokrinim lučenjem, koja se nalazi u vratnom
predjelu i sekretuje hormone tiroksin i tironin, koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva.
C ćelije štitne žlijezde sekretuju hormon kalcitonin, čija je uloga u regulaciji
koncentracije kalcijuma u krvi i ima antagonističko dejstvo parathormonu, koga luče paraštitne
žlijezde.
Štitna žlijezda je u obliku štita ili leptira i
nalazi se u vratnom dijelu neposredno ispod
grkljana, a ispred i sa strana dušnika.
Pričvršćena je za tireoidnu hrskavicu grkljana
i pokreće se prilikom gutanja. Sastoji se od
dva režnja, lijevog i desnog, koji su povezani
suženjem (lat: isthmus). Ponekad postoji i
treći, piramidalni režanj (lat: lobus
pyramidalis) u srednjem dijelu žlijezde. U
svakom režnju nalazi se veliki broj folikula,
koji su funkcionalne jedinice. Slika 1. Tiroidna i paratiroidna žlijezda
Folikuli su obloženi bazalnom membranom na kojoj se nalazi jedan red kockastih epitelnih
ćelija, koje sekretuju u unutrašnjost folikula supstancu koloid. Koloid sadrži glikoprotein velike
molekularne mase, tireoglobulin. Razlaganjem ovog molekula nastaju hormoni štitne žlijezde.
Između kockastih, epitelnih ćelija nalaze se i C-ćelije (parafolikularne ćelije), koje sekretuju
kalcitonin. Štitna žlijezda je jedna od većih žlijezda sa unutrašnjim lučenjem i njena težina je
oko 10-20 g. Neposredno iza štitne žlijezde sa obe strane prolazi povratni grkljanski živac (lat:
n. laringeus recurrens), bočno leži također sa obje strane zajednička karotidna arterija (lat: a.
carotis comunis), unutrašnja jugularna vena (lat: vena jugulsris interna) i živac vagus (lat: n.
vagus). Ispred je mišićni sloj prednje strane vrata.
Štitna žlijezda stvara i sekretuje u krv hormone: tiroksin, tironin i kalcitonin.
4
3. Uređaji u scintigrafiji
Scintigram je sumacijska 2D projekcija stvarnih 3D aktivnosti, a u sebi sjedinjuje podatke
o morfologiji i funkciji organa
Dva su osnovna ureñaja za sintigrafiju: scintigraf i gama kamera
1. SCINTIGRAF (skener)
Je pomični scintilacijski detektor u sondi s kolimatorom pomiče se postupno u redovima iznad
područja interesa impulsi se obrañuju gama spektrometrijom i podatci se direktno ispisuju na
papir ili film.
2. GAMA KAMERA
a) Detektor čija upotreba prevladava u nuklearnoj medicini zbog brojih prednosti nad
scintigrafom: bolja je kvaliteta snimke, ima veliko vidno polje, može snimati u svim
položajima, povećana je učinkovitost detekcije manjih aktivnosti, povećana je brzina snimanja,
zapis se može snimati i pohranjivati u memoriju…
Slika 3. Gama kamera je uređaj za dobijanje medicinske slike pomoću snimanja raspodele radionuklida emitera gama zračenja u telu.
b) Osnovni element je isti, kristal NaI (Tl),
uglavnom kružnog oblika, promjera (250-400mm)
zbog visoke gustoćeizvrsno apsorbira gama zrake
tanji kristali imaju bolju rezoluciju, ali slabije zaustavljaju zrake veće energije, pa se u
dijagnostici rabe radionuklidi s energijom do 400 keV.
5
c) Kolimator je olovni blok ili ploča s kanalićima koji usmjeravaju gama zrake, analogno
optičkim lećama osnovna uloga im je poboljšanje rezolucije i smanjenje raspršnog zračenja.
Više je vrsta kolimatora (sl.2):
paralelni – najčešće upotrebljavan, na kristalu daje
sliku izvora u prirodnoj veličini,
konvergentni – daje veću sliku,
divergentni – smanjuje sliku izvora,
pinhole – jedini daje obrnutu sliku izvora, ima
odličnu rezoluciju, ali manju učinkovitost, koristi se
za snimanje manjih organa: štitnjača, šaka…
Slika 2. Vrste kolimatora
d) Kompjutorizirane gama kamere povezane su s računalom što omogućuje pohranjivanje slike
u digitalnom obliku, matematičku obradu slike (poboljšanje kontrasta, otklanjanje šumova,
zaglađivanje) i izvođenje dinamičkih studija u kojima se računalno generiraju dinamičke
krivulje iz regija interesa te se tako podatci mogu analizirati ne samo kvalitativno već i
kvantitativno.
Dva su načina slikanja i prikaza podataka gama kamerom:
• planarni scintigrami: 2D slike 3D objekata (gubitak informacije o dubini)
• tomogrami: slike 3D volumena na temelju rekonstruiranih slika slojnih presjeka (SPECT)
6
4. Scintigrafija štitnjače
4.1. Definicija
Scintigrafija štitne žlijezde je slikovna metoda za dvodimenzionalni prikaz anatomije
fiziolofije i patologije štitnjače. Uz pomoć Tc-99m pertehnetata prikazuje se mehanizam
akumulacije, a pomoću radionuklida joda mehanizam akumulacije i organifikacije joda.
Scintigrafijom štitnjače dobijaju se podaci o veličini strume (povećanještitne žlijezde usljed
smanjenje sinteze hormona štitne žlijezde i hipotireoze, sl.3) ili čvora u štitnjači, o položaju
tkiva štitnjače na vratu i substernalno, o funkcionalnom stanju čvora, ektopičnom (udaljenom)
tkivu štitnjače. Takođe služi za procjenu hipertireoze, hipotireoze, tireoiditisa kao i kod
supresivnog i stimulacijskog testa.
Slika 3. Struma ili gušavost
4.2. Radiofarmaci i mehanizam biodistribucije
Od uvođenja u kliničku medicinu radionuklidi imaju vodeću ulogu u dijagnostici bolesti
štitnjače. Radiofarmaci su preparati koji sadrže jedinjenja ili biološke elemente obeležene
radionuklidima (atomi hemijskog elementa sa nestabilnoim jezgrima koji emituju višak
energije iz jezgra). Ispitaniku se daje radiofarmak, obično venskim putem pa se nakon nekog
vremena, koliko je potrebno za raspodelu markera po telu, vrši snimanje. Snimanje se obavlja
posebnim uređajem koji prati prostornu i vremensku raspodelu radiofarmaka u telu i na taj
način se dobija slika određenog organa ili organskog sistema gde se radiofarmak nakupio.
Najduže u primjeni je I-131-jodid. Relativno dugo vrijeme poluraspada (8 dana), znatno
ozračivanje i visoka energija doveli su do napuštanja ovog izotopa, osim u dijagnostici i
liječenju karcinoma štitnjače i u terapiji hipertireoze. Danas se najviše primjenjuje Tc-99m
pertehnetat koji se koncentriše u štitnjači transportnim mehanizmom joda, ali se ne
organifikuje, pa se ne može smatrati kompletnim obelježivačem jodnog metabolizma. Malo
ozračivanje i prikladna energija kao i dobijanje scintigrama za oko pola sata čine ga praktičnim
7
za rad. Zbog fizičkih svojstava i malog ozračivanja gotovo idealnim radionuklidom smatra se I-
123 koji se proizvodi ciklotronski, pa je skup i teže dostupan.
4.3. Metoda rada
Za scintigrafiju štitnjače danas se koristi uglavnom Gama-kamera sa pinhole-kolimatorom i
rezolucijom manjom od 1cm.
Prema tehnici snimanja razlikuju se statička i dinamska scintigrafija.
Statička scintigrafija se izvodi primenom radiofarmaka koje se vezuju u ispitivanom
organu. Snimanje se vrši posle određenog vremena od aplikacije, potrebnog za
akumulaciju radiofarmaka u ispitivanom organu. Planarna tehnika daje
dvodimenzionalnu prikaz distribucije radiofarmaka u celom organu, pa se snimanje vrši
u većem broju projekcija (položaja). Tomografskom tehnikom se prevazilazi problem
superponiranja i omogućava jasna vizuelizacija promena na scintigramima preseka
organa, napravljenim na nivou lezije.
Dinamska scintigrafija se izvodi u jednoj projekciji,
gama kamerom, povezanom sa digitalnim računarom.
Snimanje počinje istovremeno sa intravenskom
aplikacijom radiofarmaka i izvodi se u toku vremenskog
perioda koji odgovara ispitivanom fiziološkom procesu.
Celokupni period snimanja deli se na vremenske
intervale i za svaki interval se dobija po jedan
scintigram. Slika 4. Scintigram štitnjače
Postupak rada:
• radiofarmaceutik100 MBq Tc99m IV
• Skeniranje posle 15 minuta
• Peroralno I123, I131
• Skeniranje posle 24 časa
Normalna štitnjača scintigrafski ima oblik leptira, a desni lobus često je malo veći.
Najčešće su varijacije normalne žlijezde, nedostatak ili velika količina tkiva u istmusu
(suženju), značajna asimetrija ili funkcionalno tkivo u piramidnom lobusu. Rjeđe varijacije su
nedostatak jednog lobusa, lingvalna ili substernalna struma.
8
4.4. Primjena
Kod difuzne hipertireoze štitnjača je na scintigramu povećana, ravnomjerne raspodjele
nukleida i intenzivnog prikaza. Najvažnija primjena scintigrafije štitnjače je u procjeni
palpatornog čvora. Uobičajeno je čvorove u štitnjači prma scintigrafskom prikazu podijeliti na:
• nefunkcionalne (hladne, sl.4) koji nakupljaju radionuklid slabije od ostalog tkiva i
• funkcionalne (vruće, sl.5)koji se intenzivnije prikazuju od normalnog tkiva
Slika 4. Hladni čvor Slika 5. Vrući čvor
Prikaz nefunkcionalnog hladnog čvoravažan je jer se tako prikazuje većina karcinoma, ali nije
specifičan jer su takvi čvorovi većinom benigni (oko 90%).
Utvrđivanjem funkcionalnog vrućeg čvora s velikom se vjerovatnoćom isključuje zloćudnost. Većina
funkcionalnih čvorova nije uniformnog prikaza već sadrži zone oslabljene akumulacije kao posljedica
degenerativnih promjena.
Netumorske bolesti štitnjače
1. tireotoksikoza s hipertireozom
• Basedowljeva/Gravesova bolest
• multinodozna toksična struma
• toksični adenom (sl.6)
• trofoblastiĉna bolest (abnormalni stimulator funkcije štitnjače)
• hipertireoza s povišenim TSH
• Jod-Basedowljeva bolest
9
Slika 6. Scintigram toksičnog adenoma štitnjače - pojačano nakupljanje radionuklida
2. tireotoksikoza bez hipertireoze
• tireotoksikoza fakticija
• ektopično tkivo štitnjače
• upale štitnjače
• tireotoksiĉna kriza (nelijeĉeni oblici hipertireoze)
3. hipotireoza
• u odraslog i u djeteta;
• primarna idiopatska hipotireoza; postablativna hipotireoza; sporadični kretenizam; trofoprivna
hipotireoza (poremećaj hipothalamus-hipofizne osi); hipotireoza s gušom; enedemski kretenizam;
gušavost povezana s lijekovima-Li),
4. upale štitnjače
• limfocitni tireoiditis/Hashimoto
• subakutni tireoidits/De Quervainov granulomatozni
TUMORSKE BOLESTI
1. benigni tumori
• adenom; potrebna punkcija za distinkciju uz navoĊenje UZVom;
2. maligni tumori
• papilarni (ne metastazira hematogeno), folikularni (metastazira heematogeno, metastaze dobro
osjetljive na jod), Hurthleovih stanica, medularni, anaplastični...
10
5. Zaštita
Sa stajališta zaštite od zračenja radionuklidi i radiofarmaci koji se koriste u nuklearnoj
medicini su otvoreni izvori zračenja, što znači da može doći do kontaminacije, za razliku od
zatvorenih izvora gdje to nije moguće.
Doza zračenja za bolesnika pri dijagnostičkim postupcima u nuklearnoj medicini usporediva je
s dozom zračenja koju bolesnici primaju pri radiološkim dijagnostičkim postupcima.
Zbog mogućeg štetnog dejstva, unošenje radionukleida u organizam opravdano je samo kada
radionuklidne metode daju kvalitetnije rezultate od drugih metoda. Pri tome treba voditi
račuina o polu, starosti i fiziološkom stanju organizma. Posebna opreznost je potrebna za decu i
trudnice i u njih radionuklidne metode imaju samo specifične indikacije.
Posle donošenja odluke o primeni radionuklidnih metoda obraća se velika pažnja na izbor
radiofarmaka. Prednost imaju čisti gama emiteri, sa selektivnom distribucijom u organizmu i
kratkim fizičkim vremenom poluraspada ili brzim izlučivanjem iz organizma. Oni se unose u
organizam u najmanjoj aktivnosti koja može da obezbedi željene dijagnostičke informacije.
Posle aplikacije radionuklida bolesnici se posebno evidentiraju u medicinskoj dokumentaciji, sa
označavanjem vrste radionukida i njegove aktivnosti.
11
6. Zaključak
Napredak u tehnologiji i razvoju radiofarmaceutika tokom proteklih godina omogućio je
veću pouzdanost u primjeni nuklearnomedicinskih procedura kod dijagnostikovanja i liječenja
oboljenja tireoidne žlijezde.
Scintigrafija zauzima vodeće mjesto u paleti dijagnostikih pretraga patologije štitne žlijezde i
ovakav način dijagnostikovanja oboljenja štitnjače u svakom slučaju predstavlja veliki pomak u
medicini, zajedno sa ostalim digitalnim tehnikama, poput ultrazvuka, PET skena, magnetne
rezonance i kompjuterske tomografije.
Scintigrafija štitne žlijezde i MRI mogu se smatrati komplementarnim dijagnostičkim
modalitetima za otkrivanje malignih i ostalih stanja na žlijezdi, s obzirom na činjenicu da je
utvrđen visok stepen povezanosti njihovih nalaza u cjelini, što omogućava njihovo međusobno
nadopunjavanje u kliničkoj primjeni
12
7. Literatura
1. Fizika - Slikovne dijagnostike za medicinare, Davor Eterović, 2011.
2. KLINIČKA NUKLEARNA MEDICINA, Darko ivančević, Damir Dodig,
ZvonkoKusić, Medicinska naklada, Zagreb 1999. godina
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Gama_kamera
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Scintigrafija#Scintigrafija_.C5.A1titnja.C4.8De
13