Sayers----Ruže grimizne boje

8/8/2019 Sayers----Ruže grimizne boje

http://slidepdf.com/reader/full/sayers-ruze-grimizne-boje 1/105

Dorothy L. Sayers RUE GRIMIZNE BOJE«Biblioteka DOMIN«Knjiga 6Dorothy L. Sayers: RUE GRIMIZNE BOJE Naslov izvornika: STRONG POISONCopyright © by Dorothy L. Sayers All rights reservedOblikovanje i prijelom: BRANKO GREDELJ Lektura: JASENKA MAJPRUZ Korektura: TEA G

RGURIÆ Urednik: VELJKO KRULÈIÆDOROTHY L. SAYERSRuegrimizne bojePrijevod Marija Razum _ftUII-'bCIP - Katalogizacija u publikaciji KNi'i.! 1CA Nacionalna i sveuèilina knjinica - ZagrgbL L l N A.SAYERS, Dorothy L.Rue grimizne boje / Dorothy L. Sayers; <prijevod Marija Razum>. -Zagreb : V.D.T.,2008. -(Biblioteka Domino ; knj. 6)Prijevod djela: Strong Poison

ISBN 978-953-6838-66-01Na klupi su leale grimizne rue; izgledale su poput mrlja od krvi.Sudac je bio star; tako star da se èinilo da je ivio dulje i od samog vremena, promjene i smrti. Njegovo papagajsko lice i papagajski glas bili su suhi, poput njegovih staraèkih ruku s izraenim venama. Njegov crveni ogrtaè bio je u neskladu s grimiznom bojom rua. Sjedio je veæ tri dana u ovoj zaguljivoj sudnici, ali nije pokazivaonikakvih znakova umora.Nije gledao u zatvorenicu dok je slagao svoje biljeke na urednu hrpicu i okrenuose kako bi se obratio poroti. Meðutim, zatvorenica je gledala u njega. Njezine oèi,poput tamnih mrlja ispod tekih èetvrtastih obrva, doimale su se jednako i bez straha i bez nade. Èekale su."Èlanovi porote -"

Strpljive stare oèi obuhvatile su ih pogledom i paljivo promatrale. Tri ugledna trgovca - jedan visok i svadljiv, drugi krupan i pomalo zbunjen, s ovjeenim brkom, itreæi nesretan i sa stranom prehladom; direktor velike kompanije, koji nije elio gubiti dragocjeno vrijeme; gostionièar, neprimjereno raspoloen; dva mlaðahna mukarca, izradnièke klase; teko odredljiv postariji mukarac koji je odavao^dojam obrazovanog èovjeka, ali mogao je biti bilo to po zanimanju; umjetnik s crvenom bradicomRue grimizne bojekojom je nastojao sakriti svoju slabu bradu; tri ene - postarija usidjelica, krupna sposobna ena koja je vodila slastièarnicu, i izmuèena ena i majka èije su misli, èinise, neprestano lutale njenom naputenom srcu."Èlanovi porote - posluali ste s velikom strpljivoæu i paljivoæu dokaze iznesene u ovonemirujuæem sluèaju, a sada je na meni red da ukratko izloim èinjenice i argumente koje

je postavio pred vas uvaeni tu

ilac i jednako tako uva

eni odvjetnik obrane, i isprièam ih to je jasnije moguæe, kako bih vam pomogao da donesete svoju odluku.

Ali, najprije bih moda trebao reæi nekoliko rijeèi o odluci kao takvoj. Znate, siguran sam, da je temeljno naèelo na kojem poèiva englesko zakonodavstvo postavka da se svaka optuena osoba smatra nedunom dok se ne dokae suprotno. Nije potrebno da on iliona dokau nedunost, to je posao Krune, i ako ste posve zadovoljni da je to uèinjenoiznad svih sumnji, vaa je dunost da presudu pretvorite u 'nije kriva'. To ne znaèinuno daje zatvorenica ustanovila svoju nedunost na temelju dokaza; jednostavno znaèida Kruna nije uspjela u vaim umovima proizvesti nesumnjivo uvjerenje u njenu krivnju."Salcombe Hardy je, podiuæi oèi na trenutak sa svog novinarskog bloka, navrljao tri rijeèi na komadiæ papira i pogurao ga do Wafflesa Newtona. "Neprijateljski raspoloen sudac." Waffles je kimnuo. Bili su kao psi na krvavom tragu.

Sudac je zakripao."Moda biste eljeli èuti od mene to termin 'izvan svake sumnje' znaèi. On se odnosi na onoliko sumnje koliko biste mogli imati u svakodnevnom ivotu o nekoj sasvim obiènoj



stvari. Ovdje se radi o ubojstvu i prirodno je da pomislite kako, u ovom sluèaju,ove rijeèi znaèe neto vie. Ali to nije tako. One ne znaèe da morate traiti fantastiènaja za neto to vam se èini posve jasnim i jednostavnim. Niti se radi o onim stranim sumnjama koje nas ponekad muèe u èetiri sata ujutro i ne daju nam spavati. Ne, tra-6 Dorothy L. Sayerszimo dokaz koji biste prihvatili u svakidanjim situacijama prilikom kupovine iliprodaje, ili sliène transakcije. U tom smislu, ne smije biti prenagljenih odluka o

zatvorenièinoj nedunosti kao ni proglaavanja je krivom prije nego li se pomno prouèesvi dokazi.S ovih nekoliko rijeèi, elio sam smanjiti moguæi pritisak teke dunosti koja je postavljena pred vas. No, sada æu poèeti od poèetka i pokuati vam iznijeti prièu koju smo èuli tjasnije moguæe.Kruni je sluèaj predstavljen ovako: zatvorenica, Harriet Vane, ubila je Philipa Boyesa, trujuæi ga arsenom. Ne moram vas zamarati raznim dokazima koje su ponudili sir James Lubbock i ostali lijeènici nastojeæi ustanoviti uzrok smrti. Kruna je utvrdila da je umro od trovanja arsenom i obrana to nije nastojala osporiti. Dokaz je, dakle, da je smrt izazvana arsenom, i to morate prihvatiti kao èinjenicu. Jedinopitanje koje ostaje za vas jest je li, ustvari, arsen namjerno upotrijebljen odstrane zatvorenice s namjerom da ubije.

Preminuli Philip Boyes bio je, kaoto ste èuli, pisac. Imao je tridest

est godina, iobjavio je pet romana i velik broj èlanaka i eseja. Èitav njegov literarni rad mogl

i bismo popularno nazvati vrlo 'naprednim'. Zagovarao je doktrine, koje bi se nekima od nas mogle èiniti nemoralnim ili revolucionarnim, poput ateizma, anarhije,i takozvane 'slobodne ljubavi'. I svoj je privatni ivot, barem u jednom razdoblju, vodio u skladu s tim idejama.U svakom sluèaju, on je 1927. godine upoznao Harriet Vane. Sreli su se u jednom odonih umjetnièkih i knjievnih krugova gdje se raspravljalo o tim 'naprednim' temama, i nakon kratkog vremena postali su vrlo bliski. Zatvorenica je takoðer spisateljica po profesiji, i vrlo je vano naznaèiti da je pisala takozvane 'misterije', odnosno 'detektivske' prièe, koje se i bave razlièitim domiljatim metodama poèinjavanja ubojstava ili drugih zloèina.Èuli ste svjedoèenjasame zatvorenice, ali i iskaze raznih drugih ljudi koji su posvj

edoèili o njenom karakteru. Reèeno vam jeRue grimizne bojeda je rijeè o mladoj eni velikih sposobnosti, odgojenoj po strogim religioznim principima koja je, ne svojom krivicom, u dobi od dvadeset i tri godine, ostavljenada se sama snaðe u svijetu. Otad do sada, kada ima dvadeset devet godina, radila je naporno kako bi se uzdravala, i slui joj na veliku èast daje, vlastitim naporima,postigla neovisnost legalnim putem, ne dugujuæi nikome nita i ne prihvaæajuæi pomoæ ni odkoga.Sama nam je rekla, prilièno otvoreno, kakoje postala duboko privrena Philipu Boyesui kako se, dosta dugo, odupirala njegovim nastojanjima da ivi s njim u grijehu.Nije bilo, zapravo, nikakvih prepreki zato je ne bi èasno oenio; ali, navodno, on seprotivio svakom formalnom braku. Imate svjedoèenja Sybil Marriot i Eiluned Priceda je zatvorenica bila neizmjerno nesretna zbog takvog njegovog stava, a èuli stetakoðer da je preminuli bio neobièno privlaèan i zgodan mukarac kojemu su ene teko odolevale.U svakom sluèaju, u oujku 1928. godine, zatvorenica se, veæ umorna, prema vlastitim rijeèima, od njegovih neprekidnih molbi, predala i pristala ivjeti s njim, izvan okvira braka.Sada biste moda mogli osjetiti, i sasvim opravdano, kakoje to bilo potpuno pogreno. Mogli biste, nakon prihvaæanja i priznanja njene nezatiæene pozicije,jo uvijek misliti kakoje rijeè o osobi nestabilnog i upitnog karaktera. Neka vas ne zavede lani glamur koji pojedini pisci bacaju na pojam 'slobodne Ijubavi'zbog kojeg biste pomislili da je rijeè o neèemu to nije obièan, vulgaran i potpuno pogrean èin. Sir Impey Big, vrlo je opravdano, koristeæi vlastitu rjeèitost za dobrobit svoje klijentice, opisao ovaj postupak Harriet Vane pomalo ruièastim rijeèima; govorio je, tako, o nesebiènoj

portvovnosti i podsjetio vas da, u takvoj situaciji, ena uvijek mora platiti vie nego mukarac. Siguran sam da neæete obraæati previe pozornosti na te njegove rijeèi. Znamda odlièno poznajete razliku izmeðu ispravnog i pogrenog u takvim stvarima, i mogli



biste vjerovati da bi, ako Harriet Vane nije postala u odreðenoj mjeri iskvarena nepoeljnim utjecajima8 Dorothy L. Sayerspod kojima je ivjela, pokazala veæu hrabrost odbijajuæi Philipa Boyesa i njegovo drutvo.Ali, s druge strane, morate biti paljivi i ne pridavati preveliko i pogreno znaèenjeovoj stvari. Jedna je stvar za mukarca ili enu ivjeti nemoralnim ivotom, a sasvim n

eto drugo poèiniti ubojstvo. Mogli biste pomisliti da je nakon prvog prekraja mnogolake napraviti i sljedeæi, no neka to ne utjeèe na vaa razmiljanja. Doputam da to uzmeu obzir, iako ne smijete gledati na to s predrasudama."Sudac je zastao na trenutak, a Freddy Arbuthnot je laktom udario u rebra lorda Petera Wimseya, koji je izgledao vrlo potiten."I nadam se da neæe. K vragu, kad bi svaka igrica vodila do ubojstva, trebalo bi nas polovicu objesiti jer èinimo to drugoj strani.""A kojoj bi strani ti pripadao?" zanimao se lord, zureæi netremice nekoliko trenutaka u njega svojim hladnim pogledom."rtva", reèe èasni Freddy, "bio bih rtva. Kao le u biblioteci.""Philip Boyes i zatvorenica ivjeli su ovako", nastavio je sudac, "gotovo èitavu jednu godinu. Brojni su prijatelji posvjedoèili daje u tom periodu meðu njima vladala z

ajednièka naklonost i privrenost. Gospoðica Price je rekla, iako je Harriet Vane oèitoosjeæala posljedice svog nesretnog poloaja - udaljavajuæi se od obiteljskih prijatelj

a i izbjegavajuæi svako drutvo u kojem bi mogla doivjeti neugodu zbog naèina ivota kojije odabrala -ipak je bila neobièno odana svom ljubavniku i bila izrazito sretna iponosna stoje mogla biti njegovom druicom.Meðutim, u veljaèi 1929. godine izbila je svaða, i par se rastao. Nitko ne porièe daje dolo do spomenute svaðe. Gospodin i gospoða Dyer, koji su ivjeli na katu iznad Boyesovastana, rekli su da su èuli glasan i ljutit razgovor, mukarac je psovao, ena plakala, i da je narednog dana Harriet Vane pokupila svoje stvari i zauvijekRue grimizne bojesagleda stvari na pravi naèin, zauvijek æu odustati. Bit æu u gradu 20. lipnja. Obavijesti me kad te mogu doæi posjetiti.Tvoj, P."

To je, kao to ste i sami shvatili, vrlo neodreðeno pismo. Sir Impey Biggs je, s izuzetno dobrim argumentima, upozorio na istu stvar i naveo nekoliko primjera kao tosu izrazi 'prepustiti se sudbini i otiæi na zapad', 'ne mogu vie izdrati ovdje', i'zauvijek odustati'. Njima je preminuli elio istaknuti kako ne eli vie ostati na ivotu ako neæe doæi do pomirenja s optuenom. Istièe kako je 'otiæi na zapad' poznata metafora za umiranje, i to vam, naravno, moe zvuèati uvjerljivo. Ali gospodin Urquhart je,kad ga je o toj temi ispitivao dravni tuitelj, rekao da se pismo odnosi na projekt, koji je sam predloio preminulom, da ode na put preko Atlantika u Barbados, kako bi promijenio okruenje. I uvaeni dravni tuitelj misli na to kad se u pismu kae 'nemogu vie izdrati ovdje'. Pretpostavlja da Boyes misli na Britaniju, ili moda samo 'ovdje u Harlechu', a kad bi se fraza odnosila na samoubojstvo jednostavno bi glasila 'ne mogu izdrati vie'."Nema sumnje da ste formirali svoje miljenje o toj stvari. Vano je primijetiti dapreminuli zahtijeva sastanak 20. lipnja. Odgovor na to pitanje je pred nama; u njemu stoji sljedeæe:"DRAGI PHIL,moe doæi oko 20. lipnja oko 21.30 h ako eli, ali zasigurno me neæe uspjeti nagovoritipromijenim miljenje."I potpisano je jednostavno kao 'M'. Vrlo hladno pismo, pomislili biste - gotovoneprijateljski ton. A ipak, sastanak je dogovoren za 21.30 h.Molim vas, da pripazite samo na jo jedno, osobito - jer ste èitavo ovo vrijeme bilivrlo strpljivi i revni - zato to sada stiemo na dan same smrti."Stari je sudac poloio jednu ruku preko druge na hrpicu papira koji su leali isprednjega i nagnuo se malo naprijed. Imao14 Dorothy L. Sayers

je sve u svojoj glavi, iako do prije tri dana nije znao nita o tome. Jo nije stigao do faze da trabunja o zelenim poljanama i vremenu svoga djetinjstva; i dalje se èvrsto drao u sadanjosti.



"Philip Boyes i gospodin Vaughan vratili su se zajedno u grad uveèer 19. lipnja, ièini se da nema nikakve sumnje da je Boyes u to vrijeme bio savrenog zdravlja. Boyes je proveo noæ u kuæi gospodina Vaughana, a tamo su i zajedno doruèkovali - jaja, tost, marmeladu i kavu. Oko jedanaest sati Boyes je popio i jedno pivo, Guinness,primjeæujuæi daje, prema reklami kojom se oglaavalo, ono bilo 'dobro za vas'. U jedansat je ruèao u svom klubu, a kasnije, tog istog poslijepodneva, odigrao i nekoliko setova tenisa s gospodinom Vaughanom i nekim drugim prijateljima. Tijekom igre

, jedan od igraèa primijetio je kako je Harlech utjecao pozitivno na Boyesa, kojije, pak, odgovorio da se veæ dugo nije osjeæao tako dobro.Negdje iza devetnaest i trideset otiao je do svog roðaka gospodina Normana Urquharta na veèeru. Nitko nije zamijetio nita neobièno u njegovu ponaanju ili izgledu. Veèera je posluena toèno u osam sati, te mislim da bi bilo dobro kad biste pri-biljeili to vrijeme (ako to veæ dosad niste uèinili) te takoðer listu svega to su tada jeli ili pili.Dva su roðaka veèerala sama. Najprije su, kao aperitiv, popili èau serija. Rijeè je bilao izvrsnom Olerosu iz 1847. koji je slukinja natoèila iz nove boce i posluila im gapred njima dok su sjedili u knjinici. Gospodin Urquhart dri se tradicionalnog, i veæ staromodnog naèina da slukinja bude prisutna tijekom èitave veèere, tako da smo time,zapravo, dobili dva svjedoka o tome to se dogaðalo u to vrijeme. Vidjeli ste slukinj

u, Hannah Westlock, svjedoèila je ovdje pred vama, i mislim da ste i sami donijelizakljuèak da se radi o' razumnoj i vrlo pronicljivoj svjedokinji.Dakle, najprije su pili eri. Zatim je na red stigla hladna juha koju je posluila Hannajp Westlock iz zdjele koja je stajala na ormariæu za posuðe. Rijeè je bila o jakoj, dobroj juhi koja je tre-Rue grimizne bojebala proèistiti eludac. Oba su je mukarca jela, a poslije veèere, juhu su dovrile kuharica i gospoðica Westlock u kuhinji.Nakon juhe, uslijedio je obliæ s umakom. Porcije su opet najprije izrezane na ormariæu koji se nalazio pored stola, zdjelica s umakom dodavana je naizmjenièno jednompa drugom, a jelo je zatim poslano u kuhinju.Zatim je stigao poulet en casserole - to jest, piletina polako pirjana s povræem uvatrostalnoj posudi. Oba mukarca posluila su se i ovim jelom, koje je naposljetku

iznova zavrilo u kuhinji. Slukinje su pojele ostatak.Posljednji je na redu bio slatki omlet, koji je pripremio sam Philip Boyes. I gospodin Urquhart i njegov roðak nastojali su da se omlet pojede èim bi izaao iz tave -stoje vrlo dobro pravilo, i ja svima vama savjetujem da postupate na jednak naèin. Ne dopustite da omlet stoji predugo i tako postane tvrd. Na stol su donesena èetiri jaja. Gospodin Urquhart je razbio jedno po jedno u posudu, dodavajuæi eæer. Ondaje posudu predao gospodinu Boyesu ovim rijeèima, Ti si pravi struènjak s omletima, Philipe - ostavljam tebi da dovri.' Philip Boyes je zatim istukao eæer i jaja, te ispekao omlet u posudi i dodao dem koji je donijela Hannah Westlock. Jelo je podijelio u dvije porcije, dajuæi jedan dio gospodinu Urquhartu, a drugi sebi.Nastojao sam vas vrlo paljivo podsjetiti na ove stvari, kako biste se uvjerili iprimili neporeciv dokaz da je svako jelo, servirano kod veèere, kuano od najmanje dviju, a ponekad i èetiri osobe. Omlet - jedino jelo koje nije otilo u kuhinju - pripremio je sam Philip Boyes, i kasnije podijelio sa svojim roðakom. Ni gospodin Urquhart ni gospoðica Westlock, a ni kuharica, gospoða Pettican, nisu osjetili nikakveloe posljedice ove veèere.Napomenuo bih takoðer da postoji neto stoje kuao samo gospodin Boyes. Rijeè je o bociburgundca. Bio je to dobar stari Corton, i na stol je stigao u svojoj originalnoj boci. Gospodin Urquhart je potegnuo èep i zatim bocu, nedirnutu, predaoDorothy L. SayersPhilipu Boyesu, uz objanjenje da æe on propustiti - lijeènik mu je, navodno, savjetovao da ne pije izmeðu obroka. Philip Boyes popio je dvije èae, ali ostatak tekuæine ostao je saèuvan. Kao to ste veæ imali prilike èuti, vino je poslije dano na analizu kojomje utvrðeno daje posve u redu.I tako dolazimo do devet sati naveèer. Poslije veèere posluena je kava, ali Boyes je

odbija rijeèima da mu turska kava i ne prija previe, te da æe je vjerojatno piti kodHarriet Vane. U 21.15 h Boyes naputa stan gospodina Urquharta na Woburn Squareu,i taksijem odlazi do kuæe u kojoj je gospoðica Vane iznajmila stan - na broju 100 u



Doughty Streetu. Udaljenost nije velika, otprilike osamstotinjak metara. Imamo svjedoèenja same Harriet Vane, zatim gospoðe Bright, stanarke s prizemlja, i policijskog narednika D. 1234, koji je u to vrijeme prolazio ulicom, da je Boyes stajaona pragu i zvonio na zatvorenièina vrata toèno u 21.25 h te veèeri. Gospoðica Vane gajeodmah propustila unutra.Sada, kako je ipak bila rijeè o osobnom razgovoru, preostaje nam da vjerujemo onome stoje isprièala optuena. Ona nam je isprièala da je Boyesu, neposredno nakon to je ua

o, ponudila 'alicu kave koja je veæ bila pripremljena i èekala na tednjaku'. Kad je uvaeni javni tuitelj èuo tu izjavu zatvorenice, odmah ju je upitao u èemu je pripremljena kava stajala. Optuena, oèigledno ne shvaæajuæi svrhu samog pitanja, odgovorila je 'ulimu, kako bi ostala topla'. Kad je pitanje ponovljeno, ovaj put postavljeno mnogo jasnije i razumljivije, gospoðica Vane je objasnila da je kavu pripravila u tavi, i da je to ono stoje bilo postavljeno na tednjaku u limu. Javni tuitelj je, zatim, skrenuo zatvorenièinu pozornost na izjavu koju je prije dala policiji, a u kojoj je upotrijebila ove rijeèi: Èekala ga je gotova alica kave kad je stigao. Odmah æeteuvidjeti vanost ovoga. Ako je kava pripremljena i posluena u alice prije dolaska preminuloga, postojala je, naravno, ogromna moguænost da u jednu od njih optuena ulije otrov i ponudi je Philipu Boyesu; ali ako je kava nalivena iz lonèiæa u prisutnosti gospodina Boyesa, moguænost bi bila svakako manja, iako ne i

Rue grimizne bojenemoguæa - stvar se lako mogla urediti tako to bi se preminulome na trenutak omela

panja. Zatvorenica je objasnila da je u svojoj izjavi frazom 'alica kave' zapravosamo mislila na 'odreðenu kolièinu kave'. Vama preputam da odluèite je li to uobièajen iprirodan naèin izraavanja. Optuena je rekla da u kavu nije stavila ni mlijeko ni eæer,a kako smo èuli iz svjedoèenja gospodina Urquharta i gospodina Vaughana navika je preminuloga bila da svoju veèernju kavu takoðer pije crnu i bez eæera.Prema zatvorenièinom svjedoèenju razgovor nije proao najbolje. S obje strane je palodosta tekih rijeèi, i negdje oko deset sati preminuli je izrazio elju da ode. Reklaje da je izgledao nemirno, i primijetila je da se ne osjeæa najbolje, dodajuæi da gaje njeno ponaanje prilièno uznemirilo.U deset i deset - elim da vrlo paljivo upamtite ova vremena - taksistu Burkeu, koji je stajao na uglu Guilford Streeta, priao je Philip Boyes i rekao mu da ga odve

ze do Woburn Squarea. Izjavio je da je Boyes prièao vrlo uurbano i nesuvislo, poputosobe koju ozbiljno muèi neto. Kad se taksi zaustavio ispred kuæe gospodina Urquharta, Boyes nije izaao, stoga je Burke otvorio vrata kako bi vidio to se dogaða. Pronaaoje preminuloga stisnutog u kutu kako se rukom dri za trbuh. Lice mu je bilo blijedo i prekriveno znojem. Upitao ga je osjeæa li se loe, a preminuli je potvrdno odgovorio. Burke mu je pomogao da izaðe i pozvonio je na vrata, pridravajuæi ga jednom rukom dok su stajali ispred vrata. Hannah Westlock je otvorila vrata. Philip Boyes jedva daje mogao hodati; tijelo mu je bilo zgrèeno, i brzo se sruio u stolac u kutu i zatraio brandy. Donijela mu je èau brandyja sa sodom iz blagavaonice, i nakon stoje to popio, Boyes se oporavio dovoljno da izvadi novac iz depa i plati taksi.No, kako je jo uvijek izgledao vrlo bolesno, Hannah Westlock je pozvala gospodinaUrquharta iz knjinice. Ovaj je pogledao Boyesa i rekao: 'Zdravo, momèe - to nije uredu?' Boyes je odgovorio: 'Sam Bog zna! Grozno se osjeæam. Nije valjda kriva onapiletina koju smo jeli.' Gospodin Urquhart je odvratio da se18 Dorothy L. Sayersiskreno nada da nije stvar u tome, on sam nije primijetio nita loe, a Boyes je odgovorio da je vjerojatno rijeè o jednom od njegovih napadaja, iako se nikada nije osjeæao ovako loe. Pomogli su mu da se uspe gore i ode u krevet. Pozvan je dr. Grainger jer je bio najblii slobodan lijeènik.Prije nego to je doktor stigao, pacijent je snano povraæao i nastavio nakon njegovadolaska. Dr. Grainger je dijagnosticirao akutni gastritis, uz povienu temperaturui ubrzan puls. Pacijentov abdomen je bio bolan na dodir, ali nita nije, prema doktorovu miljenju, ukazivalo na slijepo crijevo ili upalu potr-bunice. Stoga se vratio natrag u svoju ordinaciju, i dao mu lijek koji je trebao smiriti povraæanje -mjeavina potaevog bikarbo-nata, naranèine tinkture i kloroforma.

Povraæanje se nastavilo i sljedeæi dan; pozvan je dr. Weare da se konzultira s dr. Graingerom. Dr. Weare je bio dobro upoznat s Boyesovom povijesti bolesti."Ovdje se sudac zaustavio i pogledao na sat.



"Vrijeme odmièe, i kako jo moramo proæi medicinske dokaze, prekinut æemo zasjedanje radi pauze za ruèak.""Stari smutljivac", reèe Freddy, "prekida u najgroznijem trenutku, kad je svima nestao apetit. Podigni se, Wimsey, poðimo ubaciti neto u gladne eluce! Hej!"Wimsey se progurao i ne obaziruæi se na njega, i uputio se prema sredinjem dijelu sudnice gdje je stajao sir Impey Biggs i savjetovao se sa svojim mlaðim partnerima."Èini se da je rijeè o velikoj zbrci", reèe gospodin Arbuthnot, zamiljeno. "Pitam se zat

o sam i doao gledati ovu vraju predstavu. Zamorno, zar ne? A djevojka èak i nije neka ljepotica. Mislim da se neæu vratiti nakon stanke."Protegnuo se i naao se licem u lice s vojvotkinjom od Denvera."Poðimo i ruèajm«, vojvotkinjo", reèe Freddy pun nade. Sviðala mu se vojvotkinja.Rue grimizne bojeKNJINICA ZELINA"Èekam Petera, ali hvala na pozivu, Freddy. Tako zanimljiv sluèaj i ljudi, takoðer, nemisli li, iako ne znam to porota misli o svemu, s onim njihovim kokojim licima, izuzetak je jedino onaj umjetnik, koji i ne bi bio nita posebno da nije one njegovegrozne kravate i brade zbog koje izgleda kao Krist, samo ne poput pravog, veæ onakvog kakvim ga prikazuju talijanski slikari - u ruièastoj halji i s krunom na glavi. Nije li ona Peterova gospoðica Climpson u poroti? Pitam se to ona radi ondje?"

"Smjestio ju je u neku kuæu u blizini, pretpostavljam", odvrati joj Freddy, "s uredom da ga vodi i ivi iznad radnje i izvodi svoje komiène dobrotvorne podvige. Smijena duica, zar ne? Kao da je izala iz nekog èasopisa iz devedesetih. Ali, èini se odgovaraju jedno drugome i da obavlja dobar posao za njega.""Da - i rijeè je o tako plemenitoj stvari, odgovarati na sve te sumnjive oglase izatim zvati te ljude onamo, to je vrlo hrabro jer su neki od njih stvarno odvratni tipovi, ubojice s automatskim pitoljima u depovima, i peænicama punim kostiju, poput Landrua. Bio je tako pametan, zar ne? I takvim enama - roðenim ubojicama sa svinjskim licima, iako to zapravo i ne zasluuju, a fotografije im nimalo ne pomau, jadnice."Vojvotkinja je blebetala i vie nego obièno, pomislio je Freddy, i dok je govorila,oèi su joj lutale do njenog sina s nemirom koji joj nije bio svojstven."Sjajno to se Wimsey vratio, zar ne?" reèe on obzirno. "Prekrasno to ga toliko zanim

a sve ovo. Èim stigne kuæi, skaèe veselo poput starog konja iz rata koji se nadisao T.N.T.-a. Stvarno se sav unio u to.""Pa, radi se o sluèaju vieg inspektora Parkera, a oni su tako dobri prijatelji, zna,poput Davida i Beershebe - ili je to Daniel?"Wimsey im se pridruio u ovom kompliciranom trenutku, i s najveæom njenosti uzeo majèinu ruku."Najdublje se isprièavam to sam te ostavio èekati, majko, ali trebao sam razgovaratis Biggyjem. Ne uiva previe, a taj stari20 Dorothy L. Sayerssudac Jeffrey izgleda kao da æe svaki èas odapeti. Idem kuæi spaliti svoje knjige. Opasno je znati previe o otrovima, ne misli li tako? Budi èist kao led, bijel kao snijeg, ali neæe pobjeæi starom Baileyu.""Èini se da mlada ena nije iskuala taj recept, zar ne?" primijetio je Freddy."Ti bi trebao biti u poroti," odvrati mu Wimsey, s neobiènom gorèinom u glasu. "Kladim se da to svi oni govore u ovom trenutku. Uvjeren sam da je predsjednik porotetrezvenjak - vidio sam kako unose pivo od ðumbira u sobu za porotnike, i samo senadam da æe eksplodirati i razletjeti se kroz njegovu lubanju.""U redu, u redu", uzvratio je gospodin Arbuthnot umirujuæe, "ono to tebi treba jestpiæe."*Rue grimizne boje2Utiala se bitka za sjedala; porota se vratila; zatvorenica se odjednom pojavila usudnici, poput lutka koji iskaèe iz kutije; sudac je takoðer zauzeo svoje mjesto. Snekih su cvjetova rua ispale latice. Starije glas nastavio prièu tamo gdje je stao

."Èlanovi porote - nema potrebe, pretpostavljam, da ulazimo u detalje o tome kako se razvijala bolest Philipa Boyesa. Medicinska je sestra pozvana 21. lipnja, i ti



jekom tog dana lijeènici su triput posjetili pacijenta. Njegovo se stanje neprestano pogoravalo. Povraæanje i proljev bili su uèestala pojava, i nije nikako mogao zadrati bilo kakvu hranu ili lijek. Sljedeæeg dana, 22. lipnja, bilo mu je jo gore - u velikim bolovima, puis je postajao sve slabiji, a koa iznad usta sve sua i poèela seIjutiti. Lijeènici su mu pruili svu svoju panju, ali nisu mogli uèiniti nita za njega.ozvali su i njegovog oca, a kad je ovaj stigao, zatekao je sina pri svijesti, ali u nemoguænosti da se pridigne iz kreveta. Meðutim, mogao je govoriti, i u prisutno

sti svog oca i sestre Williams ovaj je primijetio, 'Odlazim, oèe, i drago mi je daje sve konaèno gotovo. Harriet æe me se sada rijeiti - nisam znao da me je toliko mrzila.' Dakle, to je vrlo znaèajna izjava. Èuli smo dvije interpretacije ovoga stojereèeno. Na vama je da zakljuèite je li, po vaem miljenju, mislio: Uspjela me se rijeiti, nisam znao da me mrzila dovoljno da me otruje; ili je mislio neto posve drugo:22 Dorothy L. Sayers -Kad sam shvatio da me toliko mrzi, odluèio sam da ne elim vie ivjeti. A moda je rijeèneèem sasvim treæem. Kad su ljudi jako bolesni, ponekad im na pamet padaju fantastièneideje, i èesto odlutaju umom. Stoga, ne prihvaæajte ovo kao gotovu èinjenicu. Ipak, te su rijeèi dio dokaza, i morate ih uzeti u obzir.Tijekom noæi postao je sve slabiji i izgubio je svijest; u tri sata ujutro je umro, bez da je ponovo povratio svijest. To je bilo, dakle, 23. lipnja.

Do tada, meðutim, nitko nije posumnjao u okolnosti smrti. I dr. Grainger i dr. Weare zakljuèili su da je uzrok smrti akutni gastritis, i ne bismo ih smjeli krivitizbog toga zato to je to bilo u skladu ne samo sa simptomima navedene bolesti, nego je i odgovaralo povijesti pacijentove bolesti. U novinama je zatim objavljenaobavijest o smrti, i pogreb je zakazan za 28. lipnja.Pa, onda se desilo neto to se obièno dogaða u takvim sluèajevima. Netko je poèeo prièatidje je to bio sluèaj sa sestrom Williams. Moda biste pomislili da je to bilo pogrenoi vrlo indiskretno od nje, ipak, uèinila je dobru stvar, kad sve uzmemo u obzir.Naravno, trebala je o svojim sumnjama reæi dr. Graingeru i dr. Weareu u to vrijeme, ali nije to uèinila, a nama moe biti jedino drago znati, prema miljenju lijeènika, èakda je to i napravila i da su oni otkrili kako je bolest prouzrokovana trovanjemarsenom, ne bi mogli uèiniti nita vie da spasu ivot ovog jadnika. U svakom sluèaju, sestra Williams je otila njegovati, tijekom posljednjeg vikenda u lipnju, jo jednog

pacijenta dr. Graingera, koji je, èini se, pripadao istim umjetnièkim i literarnim krugovima poput Philipa Boyesa i Harriet Vane. Dok je bila tamo, prièala je o Philipu Boyesu. Napomenula je da je, prema njenom miljenju, bolest nalikovala onoj prouzrokovanoj trovanjem. Spomenula je èak rijeè arsen. Pa, znate i sami kako se takvestvari poènu iriti. Jedna osoba prièa drugoj, o tome se razgovara uz èaj ili - kako todanas popularno nazivaju - na koktel zabavama, i prièa se ubrzo proirila, te ljudijpoènu spominjati imena i opredjeljivati se za strane. Ubrzo su za to saznale i gospoðice Marriot i Prièe,Rue grimizne bojete je dolo i do uha gospodina Vaughana. Gospodin Vaughan je sada bio prilièno uznemiren i iznenaðen zbog smrti Philipa Boyesa, osobito nakon to je bio s njim u VValesu, i vidio koliko mu se poboljalo zdravlje, a smatrao je, takoðer, da se Harriet Vane ponijela loe u njihovoj ljubavnoj vezi. Gospodin Vaughan je smatrao da se netomora poduzeti, stoga je i otiao do gospodina Urquharta i iznio mu èitavu prièu. Gospodin Urquhart je odvjetnik, i kao takav oprezan prema razlièitim glasinama i sumnjama. Upozorio je gospodina Vaughana da nije pametno iæi okolo i optuivati ljude, zbog moguæe optube za klevetu. U isto vrijeme, naravno da se nije osjeæao najugodnije zbog toga to je reèeno o roðaku koji je umro u njegovoj kuæi. Njegov sljedeæi korak - vrlorazuman, ako mene pitate - bio je konzultacija s dr. Weareom. Predloio mu je da ako je zaista siguran da je bolest uzrokovana gastritisom, i nièim drugim, treba poduzeti korake da ukori sestru Williams i stavi toèku na 'i' èitavoj stvari. Dr. Weare je bio, naravno, vrlo iznenaðen i uznemiren zbog onoga to èuje, ali kad je veæ to predloeno, nije mogao zanijekati da je - uzimajuæi u obzir jedino simptome - postojalablijeda moguænost neèega sliènog, jer su, kao to ste veæ èuli svjedoèenja medicinskih stka, simptomi trovanja arsenom i akutnog gastritisa prilièno slièni i ne moe ih se pre

cizno razlikovati.Kad je ovo prenijeto gospodinu Vaughanu, njegove su se sumnje potvrdile pa je napisao pismo starom gospodinu Boyesu predlauæi istragu. Gospodin Boyes je, naravno,



bio izrazito okiran, i odmah izjavio da se neto mora poduzeti. Znao je za sinovu vezu s Harriet Vane, i primijetio je da se nije ni raspitivala o Philipu Boyesu,niti je prisustvovala pogrebu, i to mu se èinilo kao vrlo beæutno. Na kraju je obavijetena i policija i dobiven je nalog za ekshumaciju.Èuli ste rezultate analize koju su izvrili Sir James Lubbock i gospodin Stephen Fordyce. Bilo je dosta rijeèi o metodama analize i o tome kako se arsen ponaa u ljudskom tijelu i tako dalje, ali mislim da se ne moramo mnogo zamarati tim istanèanim

24 Dorothy L. Sayersdetaljima. No, navest æu samo neke glavne dokaze, koje moete i predbiljeiti, ako to elite.Radi potrebe analize iz tijela su izvaðeni odreðeni organi - eludac, crijeva, bubrezi, jetra i tako dalje - i u svima su pronaðeni tragovi arsena. Izvagali su kolièinu utim razlièitim dijelovima, i prema tome je izraèunata kolièina arsena prisutna u èitavom tijelu. Morali su, naravno, oduzeti dio koji je preminuli izbacio iz tijela povraæanjem i proljevom, i takoðer kroz bubrege, zato to oni igraju veliku ulogu u eliminiranju tog odreðenog otrova. Nakon to su temeljito prouèili ove stvari, zakljuèeno jeda je velika i smrtonosna doza arsena - vjerojatno èetiri ili pet grama - unesenau tijelo otprilike tri dana prije smrti.Ne znam koliko ste precizno i paljivo slijedili sve tehnièke argumente koji se tièu o

ve stvari. Pokuat æu vam iznijeti glavne toèke, onako kako sam ih ja razumio. Arsen,naime, vrlo brzo prolazi kroz tijelo, osobito ako je uzet s hranom ili neposredn

o nakon jela, zato to otrov podrauje rad unutarnjih organa i ubrzava proces eliminacije. Proces je bri ako arsen uðe u tijelo u obliku tekuæine, nego stoje to sluèaj akoje u obliku praha. Uzet s hranom, ili odmah nakon obroka, gotovo sav bi nestaoiz tijela unutar dvadeset i èetiri sata od pojave bolesti. Tako, iako vam se kolièina arsena pronaðena u tijelu moda èini malom, puka èinjenica da je uopæe neto otrova i oslo, nakon tri dana neprestanog povraæanja i proljeva, upuæuje na veliku dozu uzetu prije nekog vremena.Velika je diskusija nastala prilikom pokuaja utvrðivanja kad su se simptomi prvi put pojavili. Obrana je predloila da je Philip Boyes moda sam uzeo arsen u periodu izmeðu naputanja stana Harriet Vane i pozivanja taksija u Guilford Streetu; kao potvrdu svojih rijeèi naveli su primjere iz knjiga u kojima stoji da pojava bolesti na

jèeæe uslijedi nedugo nakon uzimanja arsena - èetvrt sata, mislim, bilo je najkraæe vrijeme spomenuto kad je otrov unesen u cijelo u tekuæem obliku. Zatvorenièina izjava je- druge niti nemamo - da je Philip Boyes otiao od njeRue grimizne bojeu 22 h, a deset minuta kasnije bio je u Guilford Streetu. Tada je veæ izgledao bolesno. Taksiju nije trebalo mnogo, osobito u to doba noæi, da ga odveze do Woburn Squarea, i kad je stigao onamo, bol je veæ bila otra i jedva da je mogao stajati. Guilford Street je jedva tri minute hoda udaljen od Doughty Streeta - i morate sipostaviti pitanje, ako je zatvorenièina izjava toèna, to je radio u tih deset minuta.Je li se povukao u neki mirni kutak i uzeo arsen, koji je u tom sluèaju morao uzeti sa sobom u oèekivanju neuspjenog razgovora s optuenom? Moram vas podsjetiti ovdjeda obrana nije iznijela nijedan dokaz koji bi ukazivao na to da je Philip Boyesikada uopæe imao arsen. To ne znaèi da ga nije mogao nabaviti - sluèaj Harriet Vane pokazuje kako zakonski propisi koji se odnose na prodaju otrova nisu uvijek uèinkoviti kako bismo mi to eljeli. Meðutim, preostaje èinjenica da obrana nije uspjela dokazati daje preminuli imao u svom posjedu arsen. I dok smo na toj temi, spomenut æuovo, to je vrlo zanimljivo, da u analizama nisu uspjeli pronaæi tragove ugljena, indiga, koje dolaze u mjeavini s trgovaèkim arsenom. Bilo da gaje kupila optuena ili preminuli, oèekivali biste tragove sredstva za bojenje, lako moda mislite da bi nestao iz tijela prilikom povraæanja ili èiæenja crijeva.to se tièe prijedloga o samoubojstvu, trebali biste upitati o tih deset minuta - jeli Boyes uzeo arsen u tom periodu, ili se, to je takoðer moguæe, poèeo osjeæati loe i so negdje kako bi se oporavio, ili je, pak, moda, samo lutao uokolo, neto to svi èinimo kad se osjeæamo uznemireno ili nesretno. A onda, moete pomisliti da je optuena pogrijeila, ili namjerno lagala o vremenu kad je Boyes otiao iz njenog stana.

No, kada se razmatra o tome, dolazi se do zakljuèka kako je pitanje pojave simptoma bolesti ostalo prilièno nejasno. Èuli smo razne lijeènike koji su prièali o svojim iskustvima i sluèajevima citiranima od strane medicinskih autoriteta u knjigama, i pr



imijetit æete kako uopæe ne postoji sigurnost o vremenu kad se oèekuje pojava prvih simptoma. Nekad se radi o èetvrt sata, pola26 Dorothy L. Sayerssata, dva sata, a ponekad je rijeè èak o pet ili est sati, a zabiljeen je i sluèaj kad su se pojavili tek nakon sedam sati."Na to ustane javni tuitelj i reèe: "U tom sluèaju, mislim da sam u pravu kad kaem da je otrov uzet na prazni eludac."

"Zahvaljujem na toj primjedbi. Da, potonji je sluèaj kad je otrov uzet na prazan eludac. Te sluèajeve spominjem samo kako bih vam ukazao da se bavimo vrlo nesigurnimfenomenom, i iz tog razloga sam vas i elio podsjetiti na sve prilike u kojima jePhilip Boyes jeo toga dana - 20. lipnja - jer uvijek postoji vjerojatnost da ito trebate uzeti u obzir."Zvijer, prokleta zvijer", promrmljao je lord Peter Wimsey."Namjerno sam, dosad, izbjegavao spomenuti jojednu stvar proizalu iz analize, a toje prisutnost arsena u kosi. Preminuli je imao kovrèavu kosu, koju je nosio prilièno dugu. Tragovi arsena su pronaðeni blizu korijena kose, a sir James Lubbock kae daje kolièina mnogo veæa nego od one prirodne. Ponekad, u ljudi se naðu tragovi arsenau kosi i na koi, ali ne u kolièini koja je pronaðena ovdje. To je miljenje sir Jamesa.Reèeno vam je - i svi se medicinski struènjaci, koje smo èuli ovdje, slau s tim - da ak

o osoba uzme arsen, odreðena kolièina ostane na koi, noktima i kosi. Zadr

at æe se na korijenu kose, i kako kosa raste, arsen se prenosi zajedno s njom, tako da moete dob

iti grubu ideju, iz poloaja arsena u kosi, koliko dugo je veæ prisutan na tijelu. Mnogo se diskutiralo o tome, ali mislim da je postignuto razmjerno opæe suglasje da, ako uzmete dozu arsena, zasigurno æete pronaæi tragove u kosi, blizu skalpa, nakonotprilike deset tjedana. Kosa naraste obièno za petnaestak centimetara na godinu,istovremeno se pomièe i arsen i ostaje na kosi sve dok se ona ne odree. Siguran sam da dame u poroti to vrlo dobro razumiju, zato to se ista stvar dogaða s onim to sezove 'trajna ondulacija'. Val se napravi na jednom dijelu kose, no nakon to onaizraste blizu tjemena, val se izravna. Prema poloaju kovrèe moete pretpostaviti kadje 'trajna' stavljena.Rue grimizne bojeReèeno je da prisutnost arsena na i oko tjemena kose Philipa Boyesa ukazuje da je

otrov vjerojatno uzeo barem tri mjeseca prije svoje smrti. Shvatit æete vanost togaako uzmete u obzir kupovinu arsena koje je optuena obavila u travnju i svibnju,te napadaje koje je preminuli pretrpio u oujku, travnju i svibnju. Svaða sa zatvorenicom odigrala se u veljaèi; bolestan je veæ bio u oujku, da bi zatim umro u lipnju.Izmeðu svaðe i smrti prolo je pet mjeseci, èetiri izmeðu bolesti i smrti, i vjerojatno æepomisliti da ti datumi imaju svoju vanost.Sada stiemo do ispitivanja koje je vodila policija. Kad je podignuta sumnja, detektivi su pomno prouèili kretanja Harriet Vane i na kraju su otili do njenog stana kako bi uzeli izjavu od nje. Kad su joj rekli da je Boyes umro od trovanja arsenom, èinila se poprilièno iznenaðena i rekla je, 'Arsen? Kako neobièno!'Tada se nasmijalai rekla, 'Pa, ja piem knjigu o trovanju arsenom.' Upitali su je o kupovini arsenai drugih otrova, a ona im je posve spremno priznala i dala objanjenje koje ste takoðer veæ mogli èuti u sudnici. Zanimalo ih je stoje uèinila s otrovima. Odgovorila jeda ih je spalila zato to je vrlo opasno imati takve stvari uz sebe. Pretraili su njen stan, ali nikakav otrov ili otrovi nisu pronaðeni, osim uobièajenih stvari poputaspirina i nekoliko drugih lijekova. Apsolutno je zanijekala davanje arsena ilibilo kojeg drugog otrova Philipu Boyesu. Upitali su je je li arsen mogao sluèajnodospjeti u kavu; odvratila je da je to prilièno nemoguæe jer je unitila sve otrove jo prije kraja svibnja."Ovdje je sir Impey Biggs upao u rijeè sucu i ponizno zatraio da njegovo gospodstvotreba podsjetiti porotu na dokaze koje je iznio gospodin Challoner."Svakako, sir Impey, zahvaljujem vam na tome. Sjeæate se da je gospodin Challonerliterarni agent gospoðice Harriet Vane. Svjedoèio je daje veæ prolog prosinca razgovarao sa svojom kli-jenticom na temu njene sljedeæe knjige za koju mu je ona rekla da æebiti o otrovima, najvjerojatnije o arsenu. Vjerojatno æete zakljuèiti kako to govor

i u prilog optuenoj. Naime, o tome je raz-28 Dorothy L. Sayersmiljala i mnogo prije svoje svaðe s Philipom Bovesom u veljaèi. Oèito je temi posvetila



mnogo panje; pronaðene su brojne knjige na njenim policama o forenziènoj medicini itoksikologiji, te takoðer izvjetaji s nekoliko poznatih sluèajeva koji se bave trovanjem, ukljuèujuæi sluèaj Madeleine Smith, sluèaj Seddon i Armstrong - svi su bili sluèajevitrovanja arsenom.Pa, ovo je sluèaj kakav je predstavljen vama. Ova je ena optuena za ubojstvo svog biveg ljubavnika tako to gaje otro-vala arsenom. On je nesumnjivo uzeo arsen, i akoste uvjereni da mu ga je ona dala, s namjerom da ga ozlijedi ili ubije, i da je

posljedica toga njegova smrt, vaa je dunost da je proglasite krivom za ubojstvo.Sir lmpey Biggs, u svom vrlo elokventnom govoru, natuknuo vam je da je optuena imala vrlo malo razloga i motiva za takvo ubojstvo, ali moram vam reæi da se ubojstva najèeæe i èine zbog, kako se na prvi pogled èini, sasvim neprikladnih motiva - ako, naravno, bilo koji motiv moemo nazvati primjerenim za takav zloèin. Osobito ako je rijeè o muu i eni, ili osobama koje su ivjele kao da su u braku. U takvim sluèajevima nisurijetki vrlo strastveni osjeæaji koji mogu dovesti do zloèina u osoba neprimjerenogmoralnog standarda i neuravnoteenog uma.Optuena je imala sredstva - arsen, raspolagala je potrebnim struènim znanjem, a takoðer je imala i prilike da upotrijebi otrov. Obrana kae da to nije dovoljno. Tvrdeda Kruna mora iæi dalje i dokazati da se otrov nije mogao uzeti na bilo koji druginaèin - sluèajno, ili s namjerom da se poèini samoubojstvo. To morate sami procijenit

i. Ako smatrate da postoji opravdana sumnja da je optuena dala otrov Philipu Bovesu namjerno, morate presuditi u njenu korist i osloboditi je optube. Vaa dunost nij

e da odluèite kako je otrov dan, i je li ga uopæe dala optuena. Prosudite sluèaj u cjelini, i recite do kakvog ste zakljuèka doli."Rue grimizne boje3Neæe biti dugo unutra, pretpostavljam", rekao je Waffles Newton, "oèito je kao dan.Sluaj, starija idem baciti ovo na papir. Obavijestit æe me to se dogaða?""Naravno", reèe Salcombe Hardy, "ako ti nije teko ostaviti moj materijal u redakciji. Ne moe mi poslati piæe telefonom, zar ne? Usta su mi potpuno suha." Pogledao je na svoj sat. "Bojim se da æemo propustiti izdanje u 18.30 h, osim ako se ne poure. Stari je paljiv, ali je prokleto spor.""Barem se iz pristojnosti moraju pretvarati da raspravljaju o sluèaju", reèe Newton.

"Dajem im dvadeset minuta. Neki od njih æe htjeti i pripaliti cigaretu. I ja to elim. Vraæam se u deset do, ako zatreba."Otkrivudao je van. Cuthbert Logan, koji je izvjetavao za jutarnje novine, i bio mnogo oputeniji, smjestio se kako bi ukratko iznio èinjenice o sluèaju. Bio je flegmatièna i vrlo trezvena osoba koja je mogla jednako udobno pisati u sudnici kao i bilo gdje drugdje. Volio je biti na mjestu dogaðaja i zabiljeiti sve poglede, promjeneu tonu glasa, boje na licu i sliène stvari. Njegovi su izvjetaji uvijek bili zabavni, a ponekad èak i vrlo razlièiti od ostalih.Freddy Arbuthnot, koji ipak nije otiao kuæi nakon ruèka, odluèi da je vrijeme da to uèinisada. Mekoljio se, i Wimsey ga30 Dorothy L. Sayerspogleda Ijutito. Vojvotkinja od Dovvagera progurala se izmeðu klupa i sada se stisnula uz lorda Petera. Sir lmpey Biggs, pazeæi do posljednjeg na interese svoje klijentice, nestao je èavrljajuæi veselo s javnim tuiteljem, uz pratnju manjih pravnih ribica. Prednji dio sudnice ostao je prazan. Na klupi su ostale samo crvene rue èijesu latice nastavile ispadati.Vii inspektor Parker, odvajajuæi se od grupe prijatelja, probio se polako uz gomilui pozdravio Dovvagera. "I, to ti misli o tome, Peter?" dodao je, okreæuæi se prema Wimseyu. "Prilièno zgodan skup, zar ne?""Charles", reèe Wimsey, "ne bi smio izaæi van bez mene. Napravio si pogreku, stari.""Pogreku?""Ona to nije uèinila.""Oh, molim te.""Ona to nije uèinila. Sve je vrlo uvjerljivo i neosporivo, ali potpuno pogreno.""Ne misli to zaista."

"Mislim."Parker je izgledao vrlo uznemireno. Imao je povjerenja u Wimseyev sud, i, bez obzira na svoju vlastitu sigurnost, doimao se ozbiljno uzdrman.



"Dragi moj prijatelju, u èemu je stvar? Pronaao si manu?""Ne, nikako. Nita ne mogu osporiti, osim da je djevojka neduna.""Polako se pretvara u kakvog psihologa", reèe Parker, nevoljko se smijeeæi. "Zar ne, vojvotkinjo?""Da sam barem poznavala djevojku", odgovori vojvotkinja na svoj uobièajeno neodreðennaèin, "tako zanimljiva i doista izvanrednog lica, iako moda nije posve zgodna, noto je èini jo zanimljivijom, jer su zgod/ii ljudi èesto potpuni glupani. Proèitala sam

jednu njenu knjigu, stvarno dobro napisanu, i nisam pogo-Rue grimizne bojedila ubojicu sve do dvjestote stranice, inaèe mi je dovoljno nekih petnaestak stranica. Kako je neobièno to pie knjige o zloèinima, a da zatim i sama bude optuena za jedan. Neki bi ljudi mogli reæi da se radi o sudbini. Pitam se, ako sama nije poèinilazloèin, zna li moda pravog krivca? Pretpostavljam da pisci detektivskih prièa ne zamjeæuju mnogo toga u stvarnom ivotu, zar ne? Osim Edgara VVallacea, naravno, koji jeuvijek, èinilo se, bio svugdje i dragog Conana Doylea i onog crnca, kako li se zvao, i naravno onog Slatera. Koji je to bio skandal, iako je to, kad se bolje sjetim, bilo u kotskoj gdje imaju tako èudne zakone o svemu, osobito o enidbi. Pa, uskoro æemo znati, ne nuno istinu, nego to o svemu tome misli porota.""Da, zadrali su se dulje nego to sam mislio. Ali, Wimsey, da si mi barem rekao -"

"Prekasno, prekasno, ne moesada uæi. Zakljuèao sam srce u srebrnu kutijicu i pribio ga zlatnim èavliæem. Sada vie nije vano nièije miljenje osim onog od porote. Pretpostavl

m da je gospoðica Climpson zapoèela sa svojim prièama. Kad jednom krene, teko je se moezaustaviti, barem ne sat ili dva.""Pa, sad su veæ pola sata unutra", reèe Parker."Jo èekate?" upita Salcombe Hardy, vraæajuæi se do stola za novinare."Da - to je ono to ti zove dvadeset minuta! Sada veæ tri èetvrt sata!""Nema ih veæ sat i pol", reèe djevojka svom zaruèniku. Par se nalazio odmah iza Wimseya. "Pa, o èemu mogu toliko razgovarati?""Moda misle da ona to ipak na kraju nije uèinila.""Glupost! Naravno da jest. Mogao si to proèitati na njenom licu. Tako kruto. I nijednom nije zaplakala.""Oh, naravno", reèe mladiæ.

32 Dorothy L. Sayers"Ne eli mi valjda reæi da joj se divi, Frank?""Oh, pa, ne znam. Ali meni nije izgledala poput ubojice.""A ti zna kako izgledaju ubojice? Jesi li ikada sreo ijednog?""Pa, vidio sam ih kod Madame Tussaud.""Oh, ubojice od voska. Svatko izgleda kao ubojica kad ga se napravi od voska.""Pa, moda je to istina.""Dva sata i èetvrt", reèe Waffles Newton, nestrpljivo. "Vjerojatno su veæ i zaspali. Morat æe biti specijalno izdanje. to ako èitavu noæ ostanu vijeæati o tome?""I mi æemo sjediti èitavu noæ ovdje, to je sve.""Pa, sada je moj red za piæe. Obavijestit æe me, zar ne?""Apsolutno!""Razgovarao sam s jednim od sudskih slubenika", reèe Èovjek Koji Je Znao Sve Smicalice, vano svom prijatelju. "Sudac ga je ba poslao do porote da ih upita moe li im onkako pomoæi.""I, je li? to su oni odgovorili?""Ne znam.""Sad su veæ prola tri i pol sata", proapæe djevojka iza Wimseya. "Umirem od gladi.""Doista, draga? Hoæemo li krenuti?""Ne - elim èuti presudu. Èekali smo tako dugo, moemo valjda ostati do kraja.""Pa, otiæi æu nam samo po sendvièe.""Oh, to bi bilo krasno. Ali, nemoj dugo. Sigurna sam da æu postati histerièna kad èujem presudu."Rue grimizne boje"Pourit æu se koliko mogu. Budi sretna to nisi u poroti -njima nije nita doputeno."

"to? Nita za jelo ili piæe?""Apsolutno nita. Mislim da èak ne smiju imati upaljeno svjetlo ili vatru.""Jadnici! Ali, imaju valjda grijanje, zar ne?"



"No, ovdje je dovoljno vruæe. Godit æe mi daak hladnog zraka."Pet sati."Na ulici je velika guva", reèe Èovjek Koji Je Znao Sve Smicalice, vraæajuæi se sa izviðaa. "Neki su veæ poèeli izvikivati neugodne stvari zatvorenici, a hrpa drugih ih je napala. Jedan je èak zavrio u bolnici.""Doista, kako zabavno! Pogledaj! Eno gospodina Urquharta; vratio se. Tako mi gaje ao. Vjerojatno je strano kad netko umre u tvojoj kuæi."

"Razgovara s javnim tuiteljem. Svi su oni, naravno, dobro veèerali.""Javni tuitelj nije tako zgodan kao sir Impey Biggs. Je li istina da uzgaja kanarince?""Tko? Javni tuitelj?""Ne, Sir Impey.""Da, istina je. Osvojio je i brojne nagrade s njima." "Boe, kako smijeno!""Izdri, Freddy", reèe lord Peter Wimsey. "Èini se da dolaze."Svi u sudnici dignu se na noge. Sudac je zauzeo svoje mjesto. Zatvorenica, kojaje izgledala vrlo blijeda pod elektriènim osvjetljenjem, sjela je iznova na optuenièkoj klupi. Vrata koja su vodila do sobe za porotnike takoðer se otvore.34 Dorothy L. Sayers"Pogledaj im lica", reèe zaruènica. "Kau da ako namjeravaju optuenika proglasiti krivi

m porotnici nikad ne gledaju u njegovo lice. Oh, Archie, primi me za ruku!"Porotnicima se obrati sudski slubenik tonom koji je odavao i formalnost i prijezir."Èlanovi porote, jeste li jednoglasno donijeli presudu?"Predsjednik porote ustane s bolnim i razdraljivim pogledom na licu."ao mi je to ovo moram reæi, ali nismo uspjeli postiæi suglasnost."Sudnicom se pronese otegnut uzdah i mrmljanje. Sudac se nagne naprijed, vrlo uljudno i nimalo umorno."Mislite li da bi vam jo malo vremena pomoglo da postignete suglasnost?""Bojim se da ne." Predsjednik porote pogleda bijesno prema jednom kutu porotnièkeklupe gdje je sjedila postarija usidjelica pognute glave i èvrsto stisnutih dlanova. "Ne vidim uopæe moguænost usuglaavanja naih miljenja.""Mogu li vam ja ikako pomoæi?"

"Ne, hvala vam. Dokazi su nam prilièno jasni i razumljivi, ali nikako se ne moemo sloiti oko njih.""Tojezaista vrijedno aljenja. Smatram da biste trebali pokuati jo jednom, a onda, ako i dalje ne moete donijeti odluku, vratite se i izvijestite me o tome. U meðuvremenu, ako vam moje poznavanje zakona ikako moe pomoæi, stojim vam, naravno, na raspolaganju."Porota se smeteno i mrzovoljno pokupi i ode. Sudac je vukao za sobom svoj dugi skarletni ogrtaè. Mrmljanje okupljene publike pretvori se sada u glasno klepetenje."Tako mi svega", reèe Freddy Arbuthnot, "mislim daje tvoja gospoðica Climpson odgovorna za èitavu ovu zbrku, Wimsey. Jesi li vidio kako ju je pogledao predsjednik porote?"Rue grimizne boje"Dobra je ona", reèe Wimsey. "Oh, naprosto sjajna! Strano èvrsta savjest, neæe tako olako popustiti.""Pa ti si utjecao na porotu, Wimsey. Jesi li joj signalizirao ili uèinio takvo to?""Nisam", odvrati Wimsey. "Moe mi, ali i ne mora vjerovati. Nisam ni obrvu podignuo,jedva sam se suspregnuo da to ne uèinim.". "On to reèe i tako mora biti", promrmlja Freddy, "odajmo mu priznanje za to. Alije prokleto drukèije i tee za one koji samo ele svoju veèeru."est sati. est i pol sati."Napokon!"Kad se porota po drugi put pojavila, na njima zamijetie oèite znakove umora i suza.Izmuèena ena je oèigledno plakala. Jo je uvijek jecala u svoj rupèiæ. Mukarac s gadnomhladom izgledao je gotovo mrtav. Umjetnikova je kosa bila potpuno razbaruena. Direktor tvrtke i predsjednik porote doimali su se kao da bi najradije zadavili nek

oga, a postarija je usidjelica zatvorila oèi i samo je micala usnicama kao da se moli."Èlanovi porote, jeste li suglasni oko vae presude?" "Ne, prilièno smo sigurni da je



potpuno nemoguæe da se ikada sloimo.""Prilièno ste sigurni?" reèe sudac. "Ne bih vas elio pourivati ni na koji naèin. Spremansam èekati ovdje koliko god vi elite."Rezanje direktora kompanije moglo se èuti èak i u galeriji. Predsjednik porote se uspio suzdrati, i odvrati glasom punim gorèine i umora: "Nikada se neæemo sloiti - èak i ako ostanemo ovdje do Sudnjeg dana.""Beskrajno alim zbog toga", reèe sudac, "ali u tom sluèaju, ne preostaje mi nita drugo

nego raspustiti porotu i pokrenuti36 Dorothy L. Sayerssasvim novo suðenje. Siguran sam da ste uèinili sve to je bilo u vaoj moæi, da ste upregnuli svoje umne i intelektualne sposobnosti i savjest nakon to ste vrlo paljivo igorljivo sasluali dokaze. Ovime vas oslobaðam vae dunosti porotnika, i imate svako pravo izuzeti se iz svake sudske slube u sljedeæih dvanaest godina."Prije nego to su sve formalnosti bile dovrene, i dok je suèev ogrtaè jo leprao na dovrku njegovih odaja, Wimsey se probio do mjesta gdje su sjedili odvjetnici. Branitelja je dohvatio za halju."Biggy, èestitam! Dobar poao! Dobio si drugu priliku. Dopusti da napiem prièu o tome isigurno æemo uspjeti.""Misli, Wimsey? Rado priznajem da smo èak proli i bolje nego to sam oèekivao."

"Sljedeæi put æe biti jobolje. Hajde, Biggy, prisegnut æu kao slu

benik ili ne

to sliènom je intervjuirati."

"Koga? Moju klijenticu?""Da. Imam predosjeæaj o ovom sluèaju. Moramo je osloboditi, a ja znam da se to moe uèiniti.""Pa, posjeti me sutra. Sada moram razgovarati s njom. Bit æu u svom uredu u deset.Laku noæ."Wimsey pojuri do pokrajnjih vrata iz kojih je upravo izlazila porota. Posljednjase pojavila postarija usidjelica, s nakrivljenim eirom i ogrtaèem koji se èudno objesio preko njenih ramena. Wimsey je pohitao do nje i uhvatio je za ruku."Gospoðice Climpson!""Oh, lorde Peter. Oh, Boe!. Kakav je ovo straan dan bio. Znate lija sam ta koja jeprouzroèila sve te probleme, uglavnom, iako sam imala i hrabru podrku dvoje porotn

ika. Oh, lorde, nadam se da nisam uèinila nita krivo, ali nisam, ne, moja mi savjest nije doputala dS kaem da je to uèinila kad sam sigurnaRue grimizne bojeda nije. Oh, Boe, oh, Boe!""Potpuno ste u pravu. Ona to nije uèinila, i hvala Bogu da ste se vi usprotivili itako joj pruili novu priliku. Dokazat æu da nije kriva. A vas æu izvesti na veèeru, i- gospoðice Climpson!""Da?""Nadam se da vam neæe smetati to se od jutra nisam obrijao, ali odvest æu vas do sljedeæeg mirnog kutka i tamo vas poljubiti."38 Dorothv L. Sayers4Sljedeæi je dan bila nedjelja, ali sir lmpey Biggs je otkazao dogovor za golf (s neto manje aljenja jer je lijevalo kao iz kabla) i odrao neobièno ratno savjetovanje."Pa, sada, Wimsey", reèe odvjetnik, "to ti misli o ovome? Mogu li ti predstaviti gospodina Croftsa, iz Croftsa & Coopera, koji zastupaju optuenu.""Ja mislim da gospoðica Vane to nije uèinila", reèe Wimsey. "Usuðujem se reæi da vam je taideja veæ pala na pamet, ali, s obzirom na snagu uma koji stoji iza nje, nema sumnje da jo snanije djeluje na vau matu."Gospodin Crofts, koji nije bio siguran je li ovo trebalo ispasti smijeno ili glupo, nasmijeio se pokorno."Slaem se", reèe Sir lmpey, "ali zanima me koliko je porot-nika doivjelo to na taj naèin.""Pa, mogu ti odgovoriti na to pitanje jer, naime, poznajem jednu porotnicu. Jedna i pol ena i otprilike tri èetvrtine jednog mukarca."

"to to znaèi?""Pa, porotnica, moja poznanica, nije odustajala od ideje da gospoðica Vane nije osoba koja bi mogla poèiniti takav zloèin. Naravno, poprilièno su*e gnjavili, jer, naime



, nije mogla pronaæiRue grimizne boje 39oslonac svojoj prièi u samim dokazima koji su bili preèvrsti i bez mana, ali ona jenaglasila da je otuenièino ponaanje takoðer dokaz koji ima pravo uzeti u obzir. Na sreæu, ona je jaka, mrava, postarija ena zdrave probave, borbenog kræanskog duha i nepokolebljive savjesti. Neobièno izdrljiva. Dopustit æe da se svi izmore do smrti, a onda idalje tvrditi da optuena nije kriva za ubojstvo."

"Vrlo koristan podatak", reèe sir Impey. "Osoba koja je spremna vjerovati u sve postavke kræanske vjere neæe oklijevati kad je rijeè o malenkosti kao to je opreèan dokaz.li nikada se ne moemo nadati da æemo imati porotu saèinjenu od okorjelih nepopustljivaca. to je sa spomenutom drugom enom i mukarcem?""Pa, ena je dola prilièno neoèekivano. Rijeè je o bogatoj, krupnoj eni koja vodi uspjelastièarnicu. Rekla je da misli da sluèaj nije u potpunosti dokazan i da je savreno moguæe da je Boyes sam uzeo otrov, ili da mu ga je dao njegov roðak. Na nju je utjecalo, stoje prilièno neobièno, èinjenica daje prisustvovala jednom ili dvama suðenjima koja su bila zasnovana na trovanju arsenom, i nije bila zadovoljna presudama u nekima od njih -prije svega u sluèaju Seddon. Kae da nema neko opæe miljenje o mukarcima (pokopala je veæ treæeg supruga) i, u pravilu, skeptièna je prema svim struènim dokazima.Rekla je da, osobno, misli kako je gospoðica Vane mogla poèiniti ubojstvo, ali da me

dicinski dokazi nisu dovoljni (za nju) ni da se objesi psa. Najprije je namjeravala glasovati u skladu s veæinom, ali predsjednik porote joj se nije svidio, nastojao ju je nadvladati svojim mukim autoritetom, i napokon je rekla da æe podrati mojuprijateljicu gospoðicu Climpson."Sir Impey se nasmije."Vrlo zanimljivo. Kad bismo mogli uvijek dobivati ovako iscrpne informacije o porotnicima. Muèimo se paklenski da pripremimo dokaze i sluèaj, a onda jedna osoba donese svoju odluku na temelju neèega to èak i nije dokaz,,a druga ju podr-40 Dorothy L. Sayersava iz razloga to se ne moe osloniti i vjerovati dokazima. to je s mukarcem?""Rijeè je o umjetniku, jedinoj osobi koja je doista razumjela ivot kakav ti ljudi ive. Povjerovao je verziji svaðe vae klijentice i rekao da je, ako je djevojka zaistaosjeæala tako prema momku, posljednja stvar koju je eljela uèiniti bila da ga ubije.

Radije bi stajala sa strane i promatrala njegovu bol. Bio je, takoðer, spreman povjerovati u èitavu prièu o nabavci otrova koja se ostalima, naravno, èinila prilièno mutna. Rekao je takoðer da je Boyes, prema onome stoje èuo o njemu, bio umiljena budala,i onaj tko ga je ostavio, uèinio je drutvu uslugu. Imao je tu nesreæu da je proèitao neke od njegovih knjiga, i smatrao ga je posve suvinim smetnjom svijetu. Zapravo, èinilo mu se i vie nego vjerojatno da je poèinio samoubojstvo i bio je spreman poduprijeti svakoga tko je mislio isto. Osim toga, obavijestio je porotu da je posve navikao na kasne noæne sate i da nema ni najmanje primjedbe ako æe morati ostati budni èitavu noæ. Gospoðica Climpson je na to napomenula da, ako je rijeè o opravdanom razlogu, manja osobna neugodnost je posve zanemariva i beznaèajna, i pridodala da ju jenjena religija pripremila na post. U tom trenutku, treæa je ena doivjela napad histeriènosti a mukarac, koji se sljedeæeg dana spremao zakljuèiti jedan izvanredno vaan posao, gotovo da nije poludio i tako je, kako bi izbjegao nasilje, predsjednik porote rekao da bi bilo najbolje za sve da se sloe da se ne mogu sloiti. Tako se, dakle, sve to odigralo.""Pa, pruili su nam novu priliku", reèe gospodin Crofts, "to je odlièno za nas. Do sljedeæeg suðenja ostaje nam nekih mjesec dana i vjerojatno æemo dobiti Bancrofta koji nije toliko strog sudac kao Crossley. Stvar je u ovome, moemo li uèiniti ita kako bismo poboljali izgled svojeg sluèaja?""Bit æu neumoljiv", reèe Wimsey. "Negdje mora postojati nekakav dokaz. Znam da ste se svi dobrano namuèili radeæi na ovom sluèaju, ali ja æu se potruditi jo jaèe. A imam i jnu prednost koju vi niste imali."Rue grimizne boje"Vie mozga?" predloi sir Impey, cereæi se."Ne - nisam to ni pomislio, Biggy. Ali ja doista vjerujem u nedunost gospoðice Vane

.""K vragu, Wimsey, nije li te moja elokventna zavrna rijeè uvjerila da sam i sam pristalica te ideje?"



"Naravno da jest. Gotovo da nisam zaplakao. Evo starog Biggyja, rekao sam sebi,napustit æe Komoru i prerezati sebi grlo ako presuda ne bude u njegovu korist, zato to æe izgubiti vjeru u britanski pravosudni sustav. Ne - tvoja je zasluga to si postigao ovo neslaganje meðu porotnicima. Vie nego to si oèekivao. Tako si rekao. I, akonije nezgodno pitanje, tko te plaæa, Biggy?""Crofts & Cooper", odvrati sir Impey prepredeno."Oni su uli u sluèaj iz posve iz zdravstvenih razloga, pretpostavljam?"

"Ne, lorde. Zapravo, trokovi za ovaj sluèaj pokriveni su od izdavaèa gospoðice Vane i odreðenim novinama, koje æe objaviti njenu novu knjigu u nastavcima. Oèekuju izvanredanuspjeh. Ali, iskreno, ne znam to æe reæi na spomen trokova za èitavo novo suðenje. Oèekda æu se danas èuti s njima.""Strvinari", reèe Wimsey. "Pa, bolje da ustraju. Ne, ipak ne spomininji moje ime.""To je vrlo velikoduno -""Uopæe ne. Ni za to ne bih propustio ovo. Ali zauzvrat mora uèiniti neto za mene. elioih vidjeti gospoðicu Vane. Uredi da me propuste k njoj kao dio tvog osoblja, takoda èujem njenu verziju prièe. Ako je moguæe da nam bude zajamèena makar minimalna privatnost...""Mislim da se to moe urediti", reèe sir Impey. "U meðuvremenu, ima li nam to za predloi?"

"Jonisam imao vremena istra

ivati. Ali, naæi æu ne

to, ne brini. Veæ sam poèeo potkopavaovjerenje policije. Vii inspektor Parker je otiao kuæi saditi cvijeæe za vlastiti grob

."42 Dorothy L. Sayers"Molim te, budi paljiv", reèe mu sir Impey. "Sve to moda otkrijemo bit æe mnogo efektivnije ako optuba unaprijed ne zna za to.""Obeæajem ti, hodat æu na vrcima prstiju. Ali ako pronaðem stvarnog ubojicu, neæe imatia protiv da njega ili nju dam uhititi?""Ne, neæu se protiviti tome. Ali policija moda hoæe. Pa, gospodo, ako je to sve za sada, najbolje da prekinemo na sastanak. Uredit æete sve to je potrebno za lorda Petera, gospodine Crofts?"Gospodin Crofts je iskoristio svoj silni utjecaj i osigurao lordu Peteru ispraves kojima se sljedeæeg jutra pojavio na vratima Holloway Goala.

"Oh, da, gospodine. Prema vama æe se postupati na isti naèin kao i prema zatvorenièinuodvjetniku. Da, dobili smo odobrenje i od policije, i to je u redu, gospodine. Èuvar æe vas povesti dolje i objasniti vam pravila."Èuvar je Wimseya vodio kroz èitav niz golih i sivih hodnika dok nisu stigli do malene sobe sa staklenim vratima. Unutra se nalazio dugaèak stol i nekoliko stolica."Stigli smo, gospodine. Vi æete sjesti na jedan kraj a zatvorenica na drugi. Ne smijete se micati sa svojih sjedala ili predavati jedno drugome bilo kakve predmete preko stola. Ja æu biti vani, meðutim, promatrat æu vas kroz staklo, ali neæu moæi èutia od vaeg razgovora. Izvolite zauzeti svoje mjesto, dovest æe zatvorenicu."Wimsey je sjeo i èekao. Za-nekoliko trenutaka zaèu zvuk koraka i zatvorenica, u pratnji èuvarice, uðe u sobu. Sjela je nasuprot Wimseyu. Èuvarica se povukla i zatvorila vrata za sobom. Wimsey ustane i proèisti^rlo."Dobro jutro, gospoðice Vane", reèe pomalo beæutno.Rue grimizne boje 43Zatvorenica ga pogleda."Molim vas, sjednite", reèe mu zanimljivim, dubokim glasom koji ga je veæ i privukaou sudnici. "Vi ste lord Peter Wimsey, pretpostavljam, i stigli ste od gospodinaCrofta.""Da", reèe Wimsey. Njezin miran pogled ga je obeshrabrivao. "Da. Ja - pa - pratiosam sluèaj i sve to, i - pa - mislio sam da bih mogao uèiniti neto/'"To je vrlo ljubazno od vas", odvrati mu zatvorenica."Nikako, nikako, do ðavola! Hoæu reæi, poprilièno uivam u istraivanju, ako znate na toim.""Znam. Buduæi da piem detektivske prièe, prouèila sam s velikim zanimanjem vau karijeru."

Odjednom mu se nasmijeila i pretvorila njegovo srce u vodu."Pa, to je na neki naèin dobro, zato to onda razumijete da zapravo nisam takav idiot kao to izgledam u ovom trenutku."



Ovo ju je nasmijalo."Ne izgledate poput idiota - ne vie nego to bi izgledao bilo koji mukarac u ovom trenutku. Èitava ova pozadina ba i ne odgovara vaem stilu, ali ipak ste melem za oèi. Aja sam vam doista vrlo zahvalna, iako smatram da sam prilièno beznadan sluèaj.""Ne govorite to. Ne moe biti beznadno, osim ako doista niste uèinili to, a znam daniste.""Pa, zapravo i nisam. Ali osjeæam kao da sam se nala u jednoj od svojih knjiga, u k

ojoj sam poèinila tako savreno neosporiv zloèin koji moj detektiv nikako ne moe dokazati, veæ prisiljava ubojicu da sam prizna svoje nedjelo.""Ako je potrebno, i mi æemo uèiniti isto. Pretpostavljam da ne znate tko je ubojica?""Mislim da takav i ne postoji. Doista vjerujem da je Philip sam uzeo otrov. Znate, bio je poprilièno maloduan."44 Dorothy L. Sayers"Pretpostavljam da mu je teko pao va raskid?""Pa, mogu reæi da je to djelomièno istinito. Ali, mislim da je vie stvar bila u tomeda je osjeæao kako nije dovoljno cijenjen. Bio je sklon misliti da su se ljudi urotili protiv njega kako bi mu pokvarili njegove anse.""I jesu li doista?"

"Ne, nikako. Ali, mislim da je uvrijedio velik broj ljudi. Èesto je zahtijevao stvari jer je smatrao da na njih ima pravo - a to zna razljutiti ljude, znate.""Da, shvaæam. Je li se dobro slagao sa svojim roðakom?""Oh, da, iako je, naravno, uvijek govorio da je samo po sebi razumljivo da se gospodin Urquhart brine o njemu, da je to njegova dunost. Gospodin Urquhart je poprilièno imuæan, i ima mnogo profesionalnih veza, ali Philip zaista nije imao to zahtijevati od njega. To nije bio ni obiteljski novac, niti ita slièno. Njegovo je miljenje bilo da veliki umjetnici zasluuju da ih se uzdrava i hrani na raèun obiènog èovjeka."Wimsey je bio dobro upoznat s tom stranom umjetnièkog temperamenta. No, pogodio gaje, meðutim, ton njena odgovora, pun gorèine, èak i prijezira. Sljedeæe je pitanje postavio blago oklijevajuæi."Oprostite to vas pitam, ali vi ste voljeli Philipa Boyesa?" "Morala sam s obzirom na okolnosti, zar ne?" "Ne nuno", reèe Wimsey odvano, "moda vam ga je bilo ao, ili v

as je oèarao, ili èak dodijavao nasmrt." "Sve navedeno." Wimsey razmisli na trenutak. "Jeste li bili prijatelji?""Ne." Rijeè je izletjela iz nje. Prestraila gaje surovost s kojom ju je izgovorila."Philip nije bio tip mukarca koji bi mogao biti prijatelj sa enom. On je zahtijevao odanost. Ja sam mu je pruila. Jesam, zaista. Ali nisam mogla podnijeti da radibudalu od mene.Rue grimizne bojeDa me stavi na svojevrsni probni rok, kao kakvo potrèkalo, da vidi jesam li ga zavrijedila. Zaista sam mislila da je iskren kad je rekao da ne vjeruje u brak - ato je naposljetku ispao test za mene, da se uvjeri da je moja odanost dovoljno jaka. Ipak nije bila. Nisam eljela brak kao nagradu za loe ponaanje.""Ne krivim vas", reèe Wimsey."Zaista?""Ne. Èini mi se da je momak bio prava sitna dua - da ne kaem hulja. Poput onog stranog èovjeka koji se pretvarao da je slikar, a zatim unesreæio onu mladu enu s teretom za koji ona nije bila spremna niti roðena. Ne sumnjam da je bio savreno nepodnoljiv sa svim time, sa svojim pradavnim roðacima i obiteljskom srebrninom, naklonima i takvim stvarima."Harriet Vane se jo jednom nasmije."Da - smijeno je - ali takoðer i poniavajuæe. Pa, eto, rekla sam. Mislim da je Philipi mene i sebe uèinio smijenima, i istog trenutka kad sam to shvatila, prekipjelo mije i odluèila sam prekinuti tu farsu.""Razumijem vas", reèe joj Wimsey. "Takvo viktorijansko ponaanje, takoðer, za èovjeka stako naprednim idejama. Pa, drago mi je da mislite o tome na taj naèin.""Doista? U ovoj vam situaciji to i neæe biti od velike pomoæi."

"Ne, gledao sam iznad toga. Ono to sam elio reæi je to da kad sve bude gotovo, elim da se udate za mene, ako æete me moæi podnijeti i sve to."Harriet Vane, koja mu se èitavo vrijeme smijeila, sada se namrti i neki neodreðeni izr



az gnuanja pojavi se u njenim oèima."Oh, zar ste i vi jedan od njih? To vas èini ukupno èetrdeset sedmim.""Èetrdeset i sedmim to?" upita Wimsey prilièno zapanjeno.46 Dorothy L. Sayers"enidbenom ponudom. Neprestano mi stiu potom. Pretpostavljam da je mnogo ovakvih luðaka koji ele oeniti svaku koja je imalo ozloglaena.""Oh", uzdahne Wimsey. "Da, to je doista èudna situacija za vas. Ali, znate, meni n

ije potrebna nièija ozloglaenost. I svojim vlastitim snagama mogu uæi u novine. Ne, ne gledam na to na takav naèin. Moda je bolje da to vie ne spominjem."Zvuèao je povrijeðeno, i djevojka ga pogleda pomalo pokajnièki."ao mi je, ali èovjek drukèije gleda na stvari kad se naðe u ovakvoj situaciji. Susrelasam se otad s kojekakvim gnusobama.""Shvaæam", reèe lord Peter. "Bilo je glupo od mene -""Ne, mislim da sam ja bila glupa. Ali zato -?""Zato? Oh, pa pomislio sam da ste privlaèna osoba koju bih rado uèinio svojom enom. Toje sve. Mislim, poèeo sam osjeæati neto za vas. Ne mogu vam reæi zato. Znate, u tome nema nekih pravila.""Razumijem. Pa, to je doista lijepo od vas.""Da barem ne zvuèite kao da vam je sve ovo toliko smijeno. Znam da imam pomalo luck

asto lice, ali ne mogu nita protiv toga. Zapravo,

elio bih nekoga s kim mogu razumno razgovarati, tko bi uèinio ivot zanimljivim. I mogao bih vam pruiti mnoge zaplete

za vae knjige, ako je to ikakav motiv za vas.""Ali, vi ne biste eljeli suprugu koja pie knjige, zar ne?""Naprotiv, bilo bi to nadasve zabavno. Mnogo zanimljivije od obiène supruge koja misli samo na odjeæu i prireðivanje zabava. Ne da time mislim da odjeæa i zabave nisu uredu, ali samo ako je umjereno. I zaista nemam nita protiv odjeæe.""A stoje s obiteljskom srebrninom i porodiènim stablima?""Oh, ne bih vas gnjavio time. To umjesto mene radi moj brat. Ja skupljam prva izdanja i inkunabule, to jest malo zamorno, ali vi se ne biste trebali brinuti o tome, osim ako vas doista ne zanima."Rue grimizne boje"Nisam tako mislila. to bi va otac rekao na to?"

"Oh, bitna je samo moja majka, a ona, prema onome to je vidjela, ima veæ visoko miljenje o vama.""Tako, dakle, odluèili ste me nadzirati?""Ne, prokletstvo. Danas nekako uspijevam izgovoriti samo pogrene stvari. Onaj prvi dan u sudnici, bio sam apsolutno oèaran, i pojurio sam k majci, koja je nevjerojatno draga, i osoba koja doista razumije stvari, i rekao sam joj/Sluaj! Rijeè je ozaista jedinstvenoj eni koja prolazi kroz pravi pakao. Molim te, doði sa mnom i drime za ruku!' Ne razumijete kako je to nepoteno bilo.""Da, zvuèi doista bijedno. ao mi je ako sam bila brutalna. Ali, pretpostavljam da imate na umu da sam imala ljubavnika.""Oh, da. No, kad smo veæ kod toga, i ja sam imao ljubavnicu. Zapravo, nekoliko njih. Rijeè je o stvari koja se moe svakome dogoditi. Mogu vam ponuditi niz potvrda osvom ponaanju. Rekli su mi da sam prilièno dobar ljubavnik - samo to sam trenutno unezgodnom poloaju. Teko je biti uvjerljiv kad vas s vrata promatra onaj momak.""Vjerovat æu vam na rijeè. Ali, èini se vjerojatnim da -""Nastavite.""Da vjerojatno neæu preivjeti da iskuamo vau ponudu.""Ne budite tako prokleto obeshrabeni", reèe joj Wimsey. "Veæ sam vam paljivo objasnioda ovaj put ja preuzimam istragu u svoje ruke. Netko bi mogao pomisliti da nemate povjerenja u mene.""I prije se dogaðalo da osude nevine ljude." "Upravo tako, i sve stoga to ja nisambio tamo." "Nisam razmiljala o tome.""Razmislite sada. Shvatit æete da je prekrasno i nadasve inspirativno. Moda vam èak pomogne da me razlikujete od one ostale èetrdesetestorice, ako sluèajno zaboravite moje lice ili

48 Dorothy L. Sayersneto slièno. Oh, ja vam se valjda ne gadim, zar ne? Zato to, ako je to sluèaj, odmah æuskinuti svoje ime s vae liste èekanja."



"Ne", reèe Harriet Vane ljubazno i pomalo tuno. "Ne, nikako mi se ne gadite.""Ne podsjeæam vas na pua sluzavca ili vas ne prolaze marci od pogleda na mene?""Nipoto.""Drago mi je zbog toga. Svaka manja preinaka, poput razdjeljka u kosi, ili uklanjanja naoèala, znate, sve æu to rado uèiniti za vas.""Nemojte", reèe gospoðica Vane, "molim vas, nemojte se mijenjati ni u kom pogledu.""Zaista to mislite?" Wimsey se blago zacrvenio. "Nadam se da to ne znaèi da to god

uèinio, neæu biti poeljan za vas. Svaki put æu doæi u drugom odijelu kako biste dobili potpunu sliku o meni. Bunter - moj batler, znate - pobrinut æe se za to. Ima savren ukus za kravate, èarape i takve stvari. Pa, pretpostavljam da bih morao krenuti. Viæete razmisliti o prijedlogu, zar ne? Ne morate uriti. Samo nikako nemojte oklijevati i reæi mi da ni u kom sluèaju ne biste mogli pristati. Ne elim vas ucjenom uvuæi ubrak, znate. Mislim, istrait æu ovo to god da se dogodi, razumijete li me?""To je vrlo ljubazno od vas -""Ne, ne, nikako. To je moj hobi. Ne nuditi brak, nisam to mislio, veæ istraivati stvari. Pa, dr'te se. I opet æu svratiti, ako mi doputate.""Reæi æu slugi da vas svakako primi", reèe pomalo sumorno optuenica, "uvijek æete me zatekod kuæe."Wimsey je hodao prljavom ulicom s osjeæajem istinske oamuæenosti.

Vjerujem da æu uspjeti. Ona je, naravno, ranjiva. Nije ni èudo, nakon svega stoje prola s onom nemani, ali ne osjeæa gnuanje,Rue grimizne bojene funkcionira ako ti se taj drugi gadi, koa joj je poput meda, trebala bi nositi arkocrveno i stari nakit, mnotvo prstenja (onog staromodnog). Uzet æu kuæu, naravno.Jadno dijete, svakako æu se truditi nadoknaditi joj sve, ima takoðer osjeæaj za humor,mozak, barem ne bi bilo dosadno, probudili bismo se ujutro i pred nama bi bio èitav dan za raditi zabavne stvari, a onda bismo se vratili kuæi i otili u krevet; i to bi, takoðer, bilo zabavno. I dok bi ona pisala, ja bih istraivao svoje sluèajeve, tako da nijednome od nas ne bi bilo dosadno. Pitam se je li Bunter dobro izabraoovo odijelo - pomalo je tamno, iako su linije dobre -Zaustavio se ispred izloga jedne trgovine kako bi potajice promotrio svoj odrazu staklu. Pogled mu privuèe natpis:

IZVRSNA PONUDA SAMO JEDAN MJESEC"Oh, Boe!" reèe tiho, kao da se iznenada otrijeznio. "Jedan mjesec - èetiri tjedna -trideset i jedan dan. Nema mnogo vremena. A ne znam ni odakle1 da krenem."50 Dorothy L. Sayers5ra, dakle", reèe Wimsey, "zato ljudi ubijaju jedni druge?"Sjedioje u privatnom uredu gospoðice Katharine Climpson. Mjesto je zapravo bilo tipkaæi ured, i doista tamo su bile tri vrlo uèinkovite daktilografkinje koje su, s vremena na vrijeme, obavljale izvrstan posao za pisce i znanstvenike. Posao je dobro napredovao i bilo gaje mnogo, èesto su morali i odbijati brojne ponude jer je osoblje veæ i sada radilo pod punim pritiskom. Ali na ostalim katovima zgrade odvijale su se i druge aktivnosti. Svi zaposleni su bile ene - uglavnom postarije, s nekolicinom ipakjo mladih i privlaènijih - no sve su one u drutvu bile oznaèene kao "suvine". Tu su bile usidjelice koje su ivjele od malih mjeseènih prihoda, ili uopæe bezprihoda; udovice bez obitelji; ene koje su ostavili njihovi muevi i koje su ivjeleod ogranièene alimentacije, te koje, prije svog angamana kod gospoðice Climpson nisuimale drugog posla osim brida i cjelodnevnih traè-partija. Tu su se nale i razoèaraneuèiteljice; glumice bez posla; hrabre ene kojima su propale njihove trgovine eira i èajane; èak i nekoliko zanosnih mladih ena kojima su bezbrojne zabave i noæni klubovi veæpomalo dosadili. One su, èini se, najvie svo§ vremena provodile odgovarajuæi na oglase.Neoenjena gospoda koja su eljela upoznati dame;Rue grimizne boje 51ivahni ezdesetogodinjaci koji su traili domaæice; domiljata gospoda s financijskim plovima i u potrazi za kapitalom; pisci u potrazi za enskim suradnicama; dobronamjerna gospoda koja su savjetovala ljude kako mogu zaraditi novac i u svoje slobodn

o vrijeme - takva su gospoda bila sigurna da æe vjerojatno dobiti uslugu od osoblja gospoðice Climpson. Moda je bila tek puka sluèajnost da su se pojavljivali najèeæe krao prije nego to bi bili optueni za prijevaru, ucjenu ili svoðenje, ali èinjenica je ta



koðer da se ured gospoðice Climpson ponosio privatnom telefonskom linijom sa Scotland Yardom, i da nekoliko dama koje su radile ovdje, nisu bile toliko nezatiæene kao to se èinilo. Èinjenica je takoðer da je novac kojim se plaæao najam i odravanje prostorija potjecao s bankovnog raèuna lorda Petera Wimseya. Njegovo je gospodstvo bilo poneto utljivo o tome, ali ponekad, kad bi se zatekao u drutvu vieg inspektora Parkeraili drugih bliskih prijatelja, govorio je o tome kao o "svojoj Cattery".Gospoðica Climpson, prije nego to mu odgovori, stavi ispred njega alicu s èajem. Na ru

ci je imala mnotvo malih narukvica koje su glasno zveckale pri svakom njenom pokretu."Zaista ne znam", reèe, oèito razmiljajuæi o problemu s psiholokog gledita, "to je toliopasno, koliko i nemoralno. Pitam se kako itko ima drskost upustiti se u takvo to. A najèeæe se toliko malo dobiva time.""To elim i reæi", istakne Wimsey, "to se time namjerava postiæi? Naravno, neki to èine samo iz za bave, poput one Njemice, kako se zvala, koja je uivala u ubijanju ljudi.""Kakav neobièan ukus", reèe gospoðica Climpson. "Bez eæera, pretpostavljam? Shvaæate li,rde, bila sam kraj brojnih samrtnièkih postelja, i premda su mnoge od njih - kao smrt mog oca - bile vrlo kræanske i prekrasne, ne bih ih mogla nazvati zabavnima. Ljudi imaju razlièite predodbe o zabavi, naravno, i osobno nikada nisam mnogo marila

za Georgea Robeya, iako me Charlie Chaplin uvijek uspije nasmijati. Ipak, mnogoje neu-52 Dorothy L. Sayersgodnih detalja kad se èovjek naðe uz neèiju samrtnu postelju, shvaæate li? Teko da netkovidi uitak u tome.""Slaem se s vama", reèe Wimsey. "Ali vjerojatno je zabavno, u nekom smislu, osjeæatida imate kontrolu po pitanjima ivota i smrti. Shvaæate li to mislim?"'To je iskljuèiva povlastica Stvoritelja", reèe gospoðica Climpson."Ali prilièno je krasno uivjeti se u ulogu boanskog, da se izrazim na taj naèin. Priznajem daje to fascinantno. Ali iz praktiènih razloga, taje teorija vraja. Isprièavam se, gospoðice Climpson, potovanje za svete osobe, mislim, nezadovoljavajuæe je jer biodgovaralo kako jednoj tako i drugoj osobi. Ako moramo pronaæi manijakalnog ubojicu, najbolje da si odmah prereem grlo."

"Ne govorite to", molila je gospoðica Climpson, "èak ni u ali. Va rad ovdje, koji je tako dobar i koristan, bio bi vrijedan i unatoè najtunijim osobnim razoèaranjima. Znamza sluèajeve kad su se ale takve vrste pretvorile u neto vrlo loe i iznenaðujuæe. Biojedan mladiæ kojeg smo nekad znali, koji se takoðer izraavao na takav nemaran naèin -bilo je to vrlo davno, dragi lorde Peter, dok ste vi jo bili u pelenama, ali mladiæi su i tada bili divlji, èak i tada, to god sada govorili o osamdesetima - i on jerekao jednog dana mojoj jadnoj majci, 'Gospoðo Climpson, ako danas ne napravim dobar rezultat, upucat æu se' (jer je osobito volio sport), i on je izaao van s pukom,preko nogostupa, okidaè mu je zapeo za ivicu i puka je opalila i raznijela mu glavuu komadiæe. Tada sam bila jo mlada djevojka, i èitav me je dogaðaj strano uznemirio, zato to je bio vrlo privlaèan mladiæ, sa zalis-cima koji su nam se neobièno dopadali, iakobi ih danas vjerojatno ismijali. U eksploziji puke bili su potpuno spaljeni. Nastala je takoðer strana rupa u njegovoj lubanji, barem tako kau, jer mi nisu, naravno, dopustili da ga vidim.""Jadnik", reèe lord. '<Pa, okanimo se za trenutak razmiljanja o ubilaèkim nagonima. Iz kojeg jo razloga ljudi poèine ubojstvo?"Rue grimizne boje"Tu je, svakako, strast", reèe gospoðica Climpson, kratko oklijevajuæi, "koju ne bih eljela pomijeati s ljubavlju.""To je objanjenje iznijela i optuba", reèe Wimsey. "Ja ga, meðutim, ne prihvaæam.""Naravno da ne. Ali je moguæe da je bilo i drugih nesretnih mladih ena koje su bilepovezane s gospodinom Boyesom, i koje su se osjeæale osvetnièki prema njemu, zar ne?""Da, ili mukarac koji je bio ljubomoran. Ali vrijeme predstavlja problem. Morateimati neki uvjerljiv izgovor kad dajete nekome arsen. Ne moete ga samo uhvatiti n

a stepenicama pred vratima i reæi, 'Hej, popij ovo, hoæe li?'""Ali, tu je onih deset minuta koje ne moemo objasniti", primijeti gospoðica Climpson otroumno. "Nije li mogao uæi u neki lokal na osvjeenje i tamo sresti neprijatelja?





mjer grof od Praslina - ako je kod njega rijeè o ubojstvu. Samo, gdje je boca?""Boca?""Pa, zasigurno ga je prenosio u neèem. Moda i u papiru, ako je arsen bio u prahu, iako je to neuobièajeno. Je li itko traio bocu ili papir?""Gdje bi ih traili?" upita gospoðica Climpson."U tome je kvaka. Ako ih nije nosio sa sobom, tada se nalaze bilo gdje oko Doughty Streeta, a sada, nakon est mjeseci, bit æe pravi pravi posao pokuati pronaæi tu boc

u ili papir. Zaista prezirem samoubojstva - tako ih je teko dokazati. Sluajte, dakle, gospoðice Climpson. Imamo otprilike mjesec dana da ovo rijeimo. Èetiri tjedna dapronaðemo nove dokaze. Hoæete li vi i vae osoblje prionuti svim svojim snagama na to?Ne znam jo to æu eljeti, ali siguran sam da æu htjeti da se neto napravi."56 Dorothy L. Sayers"Naravno, lorde Peter. Znate da mi prièinja i preveliko zadovoljstvo uèiniti bilo toza vas - èak i da èitavo osoblje nije u vaoj slubi, to jest. Samo mi javite, u bilo koje doba dana ili noæi, i ja æu uèiniti sve stoje u mojoj moæi kako bih vam pomogla."Wimsey joj zahvali, postavi par pitanja o radu ureda i zatim ode. Pozvao je taksi koji gaje odmah odveo do Scotland Yarda.Vii inspektor Parker se, kao i obièno, vrlo obradovao to vidi lorda Petera, ali na njegovom se priprostom, iako vrlo ugodnom licu, mogao opaziti zabrinut izraz dok

je pozdravljao svog posjetitelja."to te muèi, Peter? Sluèaj Vane, pretpostavljam?""Da. Postao si prilièno muèan to ste tièe ovoga, prijatelju, zaista jesi.""Pa, nisam siguran. Nama se sluèaj èinio prilièno jasan.""Charles, nikada ne vjeruj sluèaju koji je toliko jasan, èovjeku koji te gleda pravou oèi i savjetu koji dolazi ravno iz konjskih usta. Samo najvjetiji obmanjivaè moe sipriutiti biti toliko otvoren. Èak je i put do raja zavojit - tako nam barem govore. Za ime Boje, uèini to moe, prijatelju, prije nego to sluèaj doðe ponovo pred porotuti nikada neæu oprostiti. K vragu, ne eli valjda objesiti pogrenu osobu, a ktome i enu?""Uzmi cigaretu", reèe Parker. "Ima neki divlji pogled u oèima. to to èini sebi? ao miko misli da smo uhvatili pogrenu osobu, ali dunost je obrane da dokae gdje smo pogrijeili, a naalost, ne mogu reæi da su u tome uspjeli."

"Ne, pusti njih. Biggy je dao sve od sebe, ali ona budala i zvijer Crofts nije mu nimalo olakao. Proklet bio on i one njegove gadne oèi! Znam da neman vjeruje da je ona to uèinila. Nadam se da æe gorjeti u paklu!""Kakva rjeèitost!" raèe Parker, neimpresioniran. "Èovjek bi pomislio da si poblesaviozbog te djevojke."Rue grimizne boje"Zar tako govori prijatelj", reèe Wimsey, pomalo ogorèeno. "Kad si ti skrenuo zbog moje sestre, moda sam bio malo neljubazan - priznajem da jesam - ali kunem se da se nisam poigravao tvojim najnjenijim osjeæajima i tvoju privrenost svojoj sestri opisivao rijeèima 'poblesaviti zbog djevojke'. Ne znam otkud ti takvi izrazi, kao stoje sveæenikova ena rekla papigi. 'Poblesaviti', zaista! Nikada nisam èuo nita tako prosto.""Zaboga", usklikne Parker, "ne misli valjda ozbiljno-""Oh, ne!" odvrati Wimsey, ogorèeno. "Od mene se ni ne oèekuje da budem ozbiljan. Lakrdija, to sam ja. Znam toèno kako se osjeæa Jack Point. Nekad sam mislio da je Yeomansentimentalno smeæe, ali sada uviðam da je i preistinito. eli li moda vidjeti kako plem?""ao mi je", odvrati Parker, aludirajuæi to vie tonom glasa nego rijeèima. "Ako je tako, prokleto mi je ao. Ali to mogu uèiniti?""Eto, sada dolazimo na to. Sluaj, najvjerojatnijim se èini da je na momak Boyes poèinio samoubojstvo. Obrana nije uspjela pronaæi ni traèka arsena u njegovom vlasnitvu, ali onda, najvjerojatnije ne bi mogli pronaæi ni stado crne stoke u polju prekrivenom snijegom usred bijelog dana - èak ni da trae mikroskopom. elim da vi to istraite.""Boyes. Traiti arsen", reèe Parker, biljeeæi to u svoj blok. "Jo neto?""Da. Otkrij je li Boyes navratio u koji od pubova u susjedstvu Doughty Streeta i

zmeðu, recimo izmeðu 21.50 i 22.10 sati u noæi dvadesetog lipnja. Ako se susreo s nekim tamo, stoje pio.""To æe biti uèinjeno. Boyes. Ispitati u pubu." Parker je napravio jo jednu biljeku.



"I kao treæe, ispitaj je li u okrugu pronaðena bilo kakva boca ili papir koji je sadravao ostatke arsena.""Oh, doista? A ne bi li moda elio da pronaðem i auto-busnu kartu koju je gospoða Brownbacila ispred Selfridgea u58 Dorothy L. Sayersvrijeme prologodinje boiène guve? Nema smisla da bude prelako.""Arsen se vjerojatnije nalazio u boci nego papiru", nastavi Wimsey, ignorirajuæi g

a, "zato to mislim da je uzet u tekuæem obliku kako bi njegovo djelovanje bilo bre."Parker se nije protivio dalje, ali je svejedno zabiljeio "Boyes. Doughty Street.Pronaæi bocu." I zastao je u ièekivanju. "Da?""To je sve zasad. Noja bih pokuao u vrtu na Mecklenburgh Squareu. Stvar bi vjerojatno mogla leati sve ovo vrijeme ispod onog grmlja tamo.""U redu. Dat æu sve od sebe. A ako ti pronaðe ita to doista dokazuje da smo bili na krivom putu, javit æe nam, zar ne? Ne bismo eljeli napraviti ogromnu greku i tako se osramotiti pred javnoæu.""Pa - upravo sam iskreno obeæao obrani da neæu uèiniti takvo to. Ali, ako spazim kriminalca, dopustit æu vam da ga uhitite.""Zahvaljujem ti na tim mrvicama dobrostivosti. Pa, sretno! Smijeno kako smo sadana suprotnim stranama, zar ne?"

"Vrlo", odvrati Wimsey. "ao mi je zbog toga, ali sam si kriv za to.""Nisi smio biti izvan Engleske. Osim toga -" "Da?"

"Shvaæa valjda da je sve stoje na mladi prijatelj uèinio tijekom onih deset minuta bilo to da je stajao negdje na Theobalds Roadu i èekao kakav zalutali taksi?""Oh, uuti!" dovikne Wimsey Ijutito i izaðe van.Rue grimizne boje 596Sljedeæi je dan osvanuo blistav i jasan, i Wimsey je osjeæao odreðeno uzbuðenje dok se vozio polako prema Tweedling Parvi. Automobil "Gospoða Merdle"(nazvan tako prema slavnoj dami), bio je nesklon "buèenju", poskakivao je ivahno na svojih dvanaest cilindara. U zraku se osjeæao mraz i hladnoæa. Sve je ovo pogodovalo njegovu dobrom raspoloenju.Wimsey je stigao na svoje odredite oko deset sati. Upuæen je na upni dvor, jednu od

onih ogromnih, isprekidanih i nepotrebnih graðevina koje gutaju prihode sveæenika tijekom njegova ivota i ostavljaju njegove nasljednike s ogromnim raèunom i trokovimanakon to umre.Veleèasni Arthur Boyes je bio kod kuæe i sa zadovoljstvom æe se sresti s lordom Peterom Wimseyem.Sveæenik je bio visok, blijed mukarac, s duboko izbraz-danim borama zabrinutosti nalicu i blagim plavim oèima koje su odavale zbunjenost prouzrokovanu sveopæim nezadovoljavajuæim stanjem stvari. Crni mu je ogrtaè veæ bio star i visio je, pomalo depresivno, u naborima preko njegovih pogrbljenih uskih ramena. Pruio je Wimseyu ruku izamolio ga da sjedne.Lordu Peteru èinilo se pomalo tekim objasniti svoj posao. Njegovo ime oèito nije pobudilo nikakve asocijacije u glavi ovog blagog i nesebiènog sveæenika. Odluèio je ne spominjati svoj60 Dorothy L. Sayershobi kriminalnog istraitelja, nego se predstaviti, s jednakom toènoæu i istinitoæu, kaorijatelj zatvorenice. To æe moda biti bolno, ali barem razumno. Dakle, zapoène, pomalo oklijevajuæi:"ao mije to vas gnjavim, osobito jer je sve ovo vrlo uzne-mirujeæe za vas, ali rijeè je o smrti vaeg sina, i suðenju i tim stvarima. Molim vas, ne bih elio da pomislite da elim samo dosaðivati, ne, ja sam duboko zainteresiran - osobno zainteresiran. Vidite, poznajem gospoðicu Vane - ja - zapravo, vrlo mije draga, i ne mogu si pomoæi dane mislim daje u pitanju neka pogreka - i ja bih je elio ispraviti, ako je moguæe.""Oh, oh, da!" usklikne gospodin Boyes. Paljivo je brisao svoj cviker i namjestioga na nos. Zurio je u Wimseya; èinilo se da mu nije bilo mrsko ono stoje vidio, paje nastavio:

"Jadna zavedena djevojka! Uvjeravam vas, ne vode me neki osvetnièki osjeæaji - to jest, nitko ne bi bio sretniji od mene da znam da je neduna u èitavoj toj stranoj stvari. Zaista, lorde Peter, èak i da je kriva, jako bi me boljelo da vidim kako odslu



-uje zatvorsku kaznu. to god uèinili, ne moemo mrtvog povratiti u ivot, i radije bih da osvetu prepustim njemu, kojem ona i pripada. Svakako, nita ne bi bilo gore negouzeti ivot nevine osobe. Progonilo bi me do kraja ivota ako bih smatrao da postoji i najmanja vjerojatnost za to. I priznajem da su me, kad sam vidio gospoðicu Vane na sudu, poèele progoniti sumnje je li policija imala pravo kad ju je optuila zazloèin.""Hvala vam", reèe Wimsey, "vrlo je ljubazno od vas to ste to rekli. Èini moj posao po

malo lakim. Oprostite, rekli ste 'kad ste ju vidjeli na sudu'. Niste je upoznaliprije toga?""Ne. Znao sam, naravno, da je moj nesretni sin stupio u nezakonitu vezu s mladomdjevojkom, ali nisam se mogao prisiliti da je upoznam i doista, vjerujem daje iona, sasvim razumljivo, odbila dopustiti Philipu daje upozna s njegovom obitelji. Lorde Peter, vi ste mnogo mlaði od mene, pripadate generaciji mog sina, i moda æete razumjeti da - iako nije bio lo, ili pokvaren,Rue grimizne bojenikada ne bih to pomislio o njemu - ipak nekako nije postojalo ono puno povjerenje izmeðu nas dvojice, onakvo kakvo bi trebalo postojati izmeðu oca i sina. Nema sumnje da velika krivica za to lei na meni. Da je samo njegova majka bila iva -""Dragi moj gospodine", promrmlja Wimsey, "savreno vas razumijem. To se èesto dogaða.

Zapravo, neprestano se dogaða. Poslijeratne generacije i tako dalje. Mnotvo ljudi skrene malo s traènica - iako u tome nema prave tete. Samo se ne mogu nikako sloiti s

a starijim ljudima. Obièno prestane nakon nekog vremena. No, nikoga se ne moe zaista okrivljavati. Znate kako su mladi pomalo ludi.""Nisam mogao opravdati", reèe gospodin Boyes tuno, "ideje koje se toliko kose s religijom i moralom - moda sam i preotvoreno to izricao. Da sam imao samo vie razumijevanja -""To ne funkcionira tako", odvrati mu Wimsey. "Svatko to mora rijeiti za sebe. I kad piu knjige, i kad se poènu kretati u takvom drutvu, skloni su tome da svoje miljenje izraavaju poprilièno glasno, ako razumijete na to mislim.""Moda, moda. Ali, svejedno se prekoravam zbog toga. Ipak, to vam ni najmanje ne pomae. Oprostite mi. Ako postoji i najmanja pogreka, i porota oèito nije bila zadovoljna, moramo uloiti sve svoje snage kako bismo to ispravili. Kako vam mogu pomoæi?"

"Pa, najprije", reèe Wimsey, "i mrsko mi je to vas to moram pitati, ali je li va sinikada rekao, ili napisao neto to vas je moglo navesti da pomislite da je bio umoran od svog ivota ili neto slièno? Doista mi je ao.""Ne, ne, nipoto. Isto mi je pitanje, naravno, postavila veæ policija i odvjetnik obrane. Iskreno vam mogu reæi da mi takvo to nikada nije palo na pamet. Nita nije upuæivalo na to.""Èak niti kad se prestao viðati s gospoðicom Vane?""Èak ni tada. U stvari, vjerujem da je bio vie ljut nego oèajan. Moram vam priznati da sam bio prilièno iznenaðen kad sam62 Dorothy L. Sayersèuo za to, nakon svega to se desilo meðu njima, da je odbila njegovu prosidbu. Jo uvijek to ne mogu shvatiti. Njezino ga je odbijanje sigurno strano pogodilo. Pisao mije s takvim veseljem o tome kako æe je zaprositi. Moda se sjeæate pisma?" Petljao jeneto po neurednoj ladici. "Imam ovdje pismo, ako ga elite pogledati.""Moete samo proèitati dio u kojem se govori o tome," predloi Wimsey."Da, oh, svakako. Dakle, da vidimo. Da, pronaao sam. 'Oèe, tvojoj æe moralnosti bitiudovoljeno jer sam, naime, odluèio ozakoniti situaciju, kako bi dobri ljudi rekli.' Ponekad je pisao i izraavao se poprilièno nemarno, jadni djeèak, to nije nimalo prilièilo njegovom dobrom srcu. 'Moja djevojka je dobra dua, i odluèio sam postupiti ispravno. Ona to stvarno zasluuje, i nadam se kad sve to uèinimo kako treba, da æe je prihvatiti kao otac. Neæu traiti da sam izvri obred - kao to zna, mom stilu vie odgovaran matièni ured, i iako je i sama odgojena u vjerskom duhu, poput mene, ne vjerujemda æe inzistirati na slubi u crkvi. Obavijestit æu te o terminu, tako da moe doæi i udeliti nam svoj blagoslov (ako veæ ne sveæenièki, onda oèinski) ako smatra da si u moguænoi uèiniti to.' Vidite, lorde Peter, bio je prilièno ustrajan u tome da postupi ispra

vno. Dirnulo me je jer je elio da i ja budem prisutan.""Svakako", reèe lord Peter, i pomisli. "Daje barem taj momak iv, kako bih ga rado udario u stranjicu."



"Pa, onda je tu i ono drugo pismo u kojem mi javlja da od vjenèanja neæe biti nita. Evo ga. 'Najdrai oèe, zahvaljujem ti na èestitkama, ali, naalost, one su suvine. Vjenèanje otkazano, a mlada je pobjegla. Nema potrebe da ti detaljno preprièavam stvar.Harriet je uspjela uèiniti budalu od sebe i mene, to je sve to ti mogu reæi.' Kasnijesam èuo da se nije osjeæao dobro - ali vi to veæ sve znate." «"Je li vam naveo kakav razlog te njegove bolesti?"Rue grimizne boje

"Oh, ne - uzeli smo zdravo za gotovo da je rijeè o eluèanim smetnjama koje su ga i ranije muèile. Nikada ba nije bio robustan mladiæ. Pisao mije u vrlo obeæavajuæem tonu iz Harlecha, napominjuæi da se osjeæa mnogo bolje. Pisao je i o putu na Barbados koji jeplanirao poduzeti.""Je li?""Da. Smatrao sam da æe mu to vrlo pomoæi, kako bi prestao razmiljati o drugim stvarima. Spomenuo je to samo tek kao razmiljanje, nita jo èvrsto dogovoreno.""Je li rekao jo neto o gospoðici Vane?""Njeno mi je ime spomenuo ponovo tek na svojoj samrtnoj postelji.""Da, i to ste mislili o tome stoje tada rekao?""Nisam znao to da mislim. Tada nismo imali uopæe pojma o bilo kakvom trovanju, naravno, i pretpostavljao sam da se odnosi na svaðu koja je i utjecala na njihov preki

d.""Razumijem. Pa, gospodine Boyes. Pretpostavimo da nije rijeè o samoubojstvu -""Doista mislim da nije moglo biti samoubojstvo." "Postoji li, dakle, jo netko, bilo tko, tko bi mogao biti odgovoran za njegovu smrt?""Zar takav uopæe postoji?" "Neka druga ena, na primjer?""Nikad mi nije spomenuo neku drugu. A zasigurno bi, da je takva postojala. Nijebio tajnovit o tim stvarima, lorde Peter. Bio je neobièno otvoren i izravan."Da, prokomentira Wimsey za sebe, volio se hvaliti time, pretpostavljam. Naglas jednostavno reèe: "U obzir dolaze i druge moguænosti. Je li, na primjer, sastavio oporuku?""Da. No, jadnik, nije ba imao mnogo za ostaviti. Knjige su mu vrlo pametno napisane - bio je prilièno inteligentan - ali nisu mu, lorde Peter, donosile mnogo novca. Pomogao sam mu

64 Dorothy L. Sayerss malim zajmom. Uspijevao je nekako ivjeti s time i s onim stoje zaraðivao piuæi za novine.""Ipak, ostavio je nekome svoja autorska prava, zar ne?""Da. elio ih je ostaviti meni, ali bio sam prisiljen reæi mu da to ne mogu prihvatiti. Vidite, nisam odobravao njegove ideje i miljenja, i smatrao sam da je pogrenokad bih profitirao na njima. Ne, prava je ostavio svom prijatelju gospodinu Vaughanu.""Oh! Smijem li upitati kad je oporuka sastavljena?""Da, dao ju je napraviti u vrijeme posjeta Walesu. Vjerujem daje ono ranije ostavljao sve gospoðici Vane.""Doista?" reèe Wimsey. "Pretpostavljam da je znala za nju." U glavi je premetao razne kontradiktorne moguænosti. Doda: "No, u svakom sluèaju, nije se radilo o znatnojsumi novca?""Oh, nikako. Ako je moj sin zaraðivao godinje pedeset funti od svojih knjiga, i toje previe, lako mi govore", pridoda stari gospodin, tuno se smijeeæi, "da æe se, nakonovog, knjige mnogo bolje prodavati.""Vrlo vjerojatno", odvrati Wimsey. "Dovoljno je da se ime pojavi u novinama, èitalaèku javnost uopæe ne zanima razlog. Ipak, to je to. Pretpostavljam da nije imao neki osobni novac koji je mogao ostaviti?""Apsolutno nita. U naoj obitelji nikada nije bilo novca, lorde Peter, èak ni s eninestrane. Doslovce smo kao crkveni mievi." Slabano se nasmijeio ovoj svojoj ali. "Osim, pretpostavljam, Cremorne Garden.""Oprostite, koga?""enine tetke, poznate Cremorne Garden." "Dragi Boe, da, bila je glumica?"

"Tako je. Ali ona, naravno, nikada, nikada nije bila spominjana. Nismo je ispitivali kako je dola do novca. Nije bila nita gora od ostalih, rekao bih, ali u ono smo se vrijeme prilièno oki-



Rue grimizne bojerali. Nismo èuli nita o njoj niti je vidjeli preko pedeset godina. Vjerujem da je danas veæ u prilièno djetinjastom stanju.""Gospode! Nisam imao pojma da je jo iva!""Da, vjerujem da jest, iako ima veæ preko devedeset godina. No, Philip nikada nijeprimio novac od nje.""No, tako iskljuèujemo novac. Je li moda va sin, kojim sluèajem, imao policu ivotnog os

iguranja?""Ne, koliko ja znam. Nismo je pronali meðu njegovim dokumentima, i koliko je meni poznato, nitko nije izvrio nikakva potraivanja.""Je li ostavio za sobom kakva dugovanja?""Neka potpuno beznaèajna. Sve u svemu, nekih pedeset funti duga.""Zahvaljujem vam", reèe Wimsey, ustajuæi; "time smo raèistili mnoge stvari.""Bojim se da niste odmakli nita dalje.""Ne, ali barem, u svakom sluèaju, znam gdje trebam traiti", reèe Wimsey, "a time æemo dobiti na vremenu, znate. Bili ste neobièno pristojni to ste dopustili da vas ovakognjavim.""Nipoto. Pitajte me to god elite. Nitko ne bi bio sretniji od mene da se ta nesretna mlada ena oslobodi."

Wimsey mu je ponovo zahvalio i otiao. Veæ je prilièno daleko odmakao kad mu je jedna

alosna misao pala na um. Okrenuo je automobil, uputio se do crkve, napunio ruku n

ovèanicama i ubacio ih u kutiju oznaèenu kao "crkveni trokovi", i nastavio je put grada.Dok je manevrirao automobilom kroz grad, pala mu je na pamet ideja i, umjesto dase uputi prema Piccadillyju, gdje je ivio, zaokrenuo je u ulicu juno od Stranda,gdje su se smjestile prostorije izdavaèke kuæe Messers Grimsby & Colea, koji su66 Dorothy L. Sayersobjavljivali djela gospodina Philipa Boyesa. Nakon kraæeg èekanja, uveden je u uredgospodina Colea.Gospodin Cole je bio podeblji, ivahni èovjek i bio je neobièno zainteresiran èuti da se"ozloglaeni" lord Peter Wimsey zanima za poslove jednako tako "ozloglaenog" gospodina Boyesa. Wimsey, predstavivi se kao strastveni kolekcionar prvih izdanja, izj

avio je da bi rado osigurao primjerke svih djela pokojnog Philipa Boyesa. Gospodin Cole je s aljenjem odvratio da mu ne moe pomoæi i, pod utjecajem prilièno skupe cigare, postao prilièno povjerljiv s njime."Bez elje da zvuèim okrutno, dragi moj lorde Peter", reèe, udobno se zavaljujuæi u stolici i umnaajuæi broj svojih podbra-daka dok je to èinio, "izmeðu vas i mene, gospodin Boyes nije mogao uèiniti bolje za sebe nego to je ubijen na ovakav naèin. Svi su primjerci njegovih knjiga rasprodani tjedan nakon to su objavljeni rezultati ekshumacije, dva nova izdanja njegove posljednje knjige nestala su uoèi poèetka samog suðenja -po originalnoj cijeni od sedam ilinga i est penija, a u knjinicama je nastala takva potranja za njegovim ranijim djelima da smo morali otisnuti jo jedno izdanje. Utiskari se radilo danonoæno, ali uspjeli smo. Knjige su upravo na uvezu. Zapravo,uz svu moguæu sreæu i novac, mislim da u Londonu neæete naæi nijedno prvo izdanje. Ovdjeimamo samo svoje uredske primjerke, ali uskoro æemo izbaciti specijalno memorijalno izdanje, s portretima, na papiru izraðenom rukom, u ogranièenom broju, po cijeniod jednog gvineja. Nije to ista stvar, ali -"Wimsey je zatraio da predbiljei njegovo ime na spomenuti set, dodajuæi:"Tuno je to, zar ne, to autor nema koristi od svega toga?""Duboko uznemirujuæe", sloio se gospodin Cole, pritièuæi svoje debele obraze u dvama uzdunim potezima od nosnica do ustiju. "A jo je tunife to ne moe proizvesti jo toga. Vrtalentiran mladiæ, lorde Peter. Uvijek æemo se sjeæati sa sjetnimRue grimizne bojeponosom, gospodin Grimsby i ja, znajuæi da smo prepoznali njegovu kvalitetu, prijenego to je postojala ikakva moguænost financijske nadoknade. Succes d'estime, to je sve, do ove alosne okolnosti. Ali, kad je rad dobar, nije nam obièaj raspravljatio novèanim probicima."

"Ah, pa!" usklikne Wimsey. "Ponekad se isplati bacati kruh nad vodama. Prilièno religiozno, zar ne - osobito dio o tome da 'obilno iznositi na vidjelo dobra djelaneka bude i obilno nagraðeno'. Dvadeset i peti stih po Svetom Trojstvu."



"Svakako", odvrati gospodin Cole, sa smanjenom dozom entuzijazma, moda zbog svogslabog poznavanja Biblije, ili stoga to je naslutio traèak poruge u glasu svog sugovornika. "Pa, uivao sam u ovom razgovoru. ao mije to ne mogu uèiniti nita za vas u pogledu prvih izdanja."Wimsey mu reèe da to ni ne spominje, i ljubazno se opro-stivi, odjuri hitro niz stepenice.Njegov sljedeæi korak bio je posjet uredu gospodina Challonera, agenta Harriet Van

e.Challoner je bio nagao, taman, omanji mukarac vojnièkog izgleda, s neurednom kosomi debelim naoèalama."Bum?" upita kad se Wimsey predstavio i spomenuo svoje zanimanje za gospoðicu Vane. "Da, naravno da je pravi bum. Prilièno gadno, doista, ali tu nema pomoæi. Moramo uèiniti ono to je najbolje za naeg klijenta, bez obzira na okolnosti. Knjige gospoðiceVane su se oduvijek prodavale prilièno dobro - otprilike tri do èetiri tisuæe primjeraka godinje samo u zemlji - ali, naravno, sve je ovo dodatno potaknulo stvari. Posljednja je knjiga veæ dobila tri nova izdanja, a nova se rasprodala u sedam tisuæa primjeraka èak i prije objavljivanja.""Financijski vrlo isplativo, zar ne?""Oh, da, ali iskreno govoreæi, ne znam koliko ova neprirodna prodaja utjeèe na autor

ovu reputaciju na dulje staze. Tko visoko leti, nisko pada, znate. Kad oslobodegospoðicu Vane -"68 Dorothy L. Sayers"Drago mi je èuti to kaete 'kad'.""Ne doputam si razmiljati ikako drukèije. Ali kad se to dogodi, interes javnosti æe brzo splasnuti. Ja, naravno, osiguravam najpovoljnije ugovore koje mogu u ovom trenutku za sljedeæe tri ili èetiri knjige, ali to je sve. Pravi dobitak ovisit æe o prodaji, a tu predviðam podbaèaj. Ipak, dobro nam ide s autorskim pravima na seriju, koja su izuzetno vana kad se radi o trenutnim povratima.""U cjelini, kao poslovni èovjek, niste u potpunosti zadovoljni ovim razvojem situacije.""Gledajuæi na dulje staze, nisam. Osobno, i ne moram reæi da sam osobito oaloæen, i da osjeæam kako je gotovo sigurno rijeè

0 nekoj pogreci.""To je i moje miljenje", reèe Wimsey."Koliko mi je poznato, mogu reæi da je vae zanimanje1 pomoæ najbolja pomoæ koju gospoðica Vane uopæe moe imati.""Oh, hvala, hvala vam puno. No, ta knjiga o arsenu, ne biste mi mogli dopustitida zavirim u nju, pretpostavljam?""Naravno, ako vam moe biti od pomoæi." Pozvonio je. "Gospoðice Warburton, donesite migrubi otisak knjige Death in the Pot. Trufoot pouruje objavljivanje. Knjiga jo nije bila dovrena kad je dolo do uhiæenja. S rijetko viðenom energijom i hra-broæu, gospoVane ju je zavrila i sama napravila korekciju. Naravno, sve je moralo proæi kroz ruke zatvorskih vlasti. Meðutim, nije nam ni bila namjera da skrivamo neto. Ona svakako zna sve o arsenu, jadna djevojka. Ovi su gotovi, zar ne, gospoðice Warburton?Izvolite. Mogu li vam jo nekako pomoæi?""Samo jo jedna stvar: to mislite o Messers Grimsby & Coleu?""Nikada ne razmiljam o njima", reèe gospodin Challoner. "Ne namjeravate valjda imati posla s njima, lorde Peter?"Rue grimizne boje"Pa, nisam siguran.""Ako æete, dakle, to uèiniti, paljivo proèitajte svoj ugovor. Ne kaem da ga donesete ovdje nama -""Ako ikada objavim neto u Grimsbvju & Coleu", reèe lord Peter, "obeæajem da æu to uèinitipreko vas."70 Dorothv L. Sayers7Lord Peter Wimsey je gotovo doskakutao do zatvora Holloway sljedeæeg jutra. Harrie

t Vane ga je pozdravila s pokajnièkim smijekom."Pa, ipak ste se opet pojavili.""Dobri Boe, naravno! Sigurno ste to i oèekivali? Pretpostavljam da sam ostavio taka



v dojam. Sluajte - sjetio sam se dobrog zapleta za detektivski roman.""Doista?""Da, prvorazrednog, kakvog ljudi iznose i kau. 'Namjeravao sam to uèiniti sam, kadbih samo naao vremena da sjednem i napiem to.' Pretpostavljam da je samo sjedanjesve to je potrebno za proizvodnju vrhunskih umjetnièkih djela. No, samo trenutak, najprije se moramo baciti na posao. Da vidimo -" Zastane kako bi konzultirao svojnotes. "Ah, da. Znate li moda je li Philip Boyes sastavio oporuku?"

"Vjerujem da jest, kad smo ivjeli zajedno.""U èiju korist?""Oh, u moju. Ne da je imao toliko toga za ostaviti, jadnik.Bilo je to poglavito zato to je elio imati nekog da se brine zanjegova neobjavljena djela."«"Jeste li vi i sada izvriteljica njegove oporuke?" -- Rue grimizne boje 71"Zaboga! Nikad nisam pomislila na to. Uzela sam zdravo za gotovo da æe je promijeniti kad smo se rastali. Vjerujem da jest, ili sam trebala èuti o tome kad je umro,zar ne?"Pogledala ga je iskreno, a Wimsey se osjetio pomalo nelagodno."Dakle, niste znali da ju je promijenio. Prije nego stoje umro, mislim?"

"Nikad poslije nisam razmiljala o tome, zapravo. Da jesam - naravno da bih to pretpostavila. Zato?"

"Nita", reèe Wimsey. "Sretan sam, ipak, to oporuka nije spomenuta na onome kako se veæ zove.""Mislite na suðenje? Ne morate se toliko ustruèavati da spominjete to. elite reæi, da sam znala da sam jo uvijek njegova nasljednica, mogla sam ga ubiti zbog novca. Ali, znate, ja sam zaraðivala èetiri puta vie od njega.""Oh, da. Samo taj smijeni zaplet koji imam u glavi. Ali je prilièno smijean sad kadse sjetim toga.""Isprièajte mi.""Pa, vidite", Wimsey se malo zagrcnuo, a zatim je hitro isprièao svoju ideju."Pa, radi se o djevojci (ili mukarcu, ali zvat æemo je ipak djevojka) koja pie romane - detektivske prièe, zapravo. I ona ima prijatelja koji je takoðer pisac. Nije rij

eè o piscima bestselera, vidite, samo obiènim romanopiscima.""Da? To je neto to se moe dogoditi.""I taj prijatelj sastavlja oporuku, ostavljajuæi svoj novac - sav dobitak od knjiga - djevojci.""Razumijem.""A djevojka - kojoj je on veæ poprilièno dosadio, znate -smilja veliku zavjeru koja æeoboje od njih uèiniti slavnima.""Oh, da?"72 Dorothv L. SayersDa. Rjeava ga se na isti naèin koji je opisala u svojoj posljednjoj knjizi.""Odvaan udarac", reèe gospoðica Vane ozbiljnim tonom."Da. I naravno, njegove su knjige odmah postale bestseleri. A ona provodi svojevrijeme u zatvoru."'To je doista domiljato. Potpuno nov motiv za ubojstvo -neto za èime sam udjela godinama. Ali ne mislite li da bi to bilo malo preopasno? Mogla bi èak postati osumnjièenja za ubojstvo."'Tada bi i njene knjige postale bestseleri, takoðer.""Kako je to istinito! Ali moda neæe poivjeti dovoljno dugo da uiva u dobiti."'To je, naravno", reèe Wimsey, "neprilika.""Zato to bi ako bi bila osumnjièena, uhiæena i optuena, zavjera samo polovièno uspjela.""Zar ne", reèe Wimsey. "Ali, kao iskusan pisac misterija, ne biste li mogli zaobiæito nekako?""Usuðujem se reæi da bih. Mogla bi osigurati savren alibi, na primjer. Ili kad bi bila stvarno zlobna, prebaciti krivnju na nekog drugog. Ili navesti ljude da pomisle da je njen prijatelj odluèio sam skonèati svoj ivot."

"Suvie blijedo", reèe Wimsey. "Kako bi to uèinila?" "Ne mogu to odmah reæi. Dobro æu razmisliti o tome i javiti vam. Ili - evo ideje!" "Da?""Ona je osoba s fiksnom idejom - ne, ne - ne mislim na onu ubojitu. To je dosadn



o, i zapravo nije poteno prema èitateljima. Ali postoji netko za kog eli da se okoristi njenom smræu - netko, recimo, na primjer: otac, majka, sestra, ljubavnik ili roðak kojem je hitno potreban novac. Ona sastavlja oporuku u njegovu, njezinu ili njihovu korist, i dqputa da je objese zbog zloèina, znajuæi da æe onda njeni ljubljeni dobiti novac. to kaete na to?"Rue grimizne boje"Sjajno!" uzviknuo je Wimsey, ponesen idejom. "Samo - prièekajte trenutak. Ne bi j

oj dali novac njenog prijatelja, zar ne? Nije doputeno profitirati na temelju zloèina.""Oh, k vragu! Istina. To bi smio biti samo njen novac. Mogla bi to izvesti kao dar ili dobro djelo. Da, sluajte! Kad bi to uèinila odmah po ubojstvu, kad bi nekomedarovala sve to posjeduje, to bi ukljuèivalo i ono stoje dobila po prijateljevoj oporuci. Mislim da to zakon ne bi mogao sprijeèiti!"Pogledala gaje sa arom u oèima."Gledajte", reèe Wimsey. "Niste sigurni. Mnogo ste pametniji od mene. Ali dobra jeprièa, zar ne?" "Pravi zgoditak? Hoæemo lije napisati?" "Svakako, hajdemo!""Samo, znate, bojim se da neæemo imati prilike za to.""Ne biste to smjeli govoriti. Naravno da æemo je napisati. Prokletstvo, pa zato samja ovdje. Èak i kad bih se mogao pomiriti s èinjenicom da vas izgubim, ne mogu izgu

biti svojuansu za bestselerom!""Ali, dosad ste mi jedino dokazali da sam imala vrlo uvjerljiv motiv za ubojstvo

. Mislim da nam to ba i neæe biti od velike pomoæi.""Ne", reèe Wimsey, "dokazao sam da to upravo i nije bio motiv.""Kako?""Ne biste mi isprièali sve o njemu da je to sluèaj. Lagano biste me udaljili od teme. I, osim toga -""Da?""Pa, razgovarao sam s gospodinom Coleom iz Grimsbyja & Colea, i znam tko æe najvieprofitirati smræu Philipa Boyesa. I nekako ne mislim da je on ljubljeni objekt.""Ne", reèe gospoðica Vane, "a zato ne? Znate li da sam uspjela izbrojiti svaki podbradak na njegovom licu?"74 Dorothy L. Sayers

"Ako vam se, dakle, sviða podbradak", reèe Wimsey, "pokuat æu uzgojiti koji, iako mislim da æe to biti prilièno teak posao. No, u svakom sluèaju, nastavite se smijeiti - pristaje vam."Sve je, ipak, u najboljem redu, pomislio je kad su se vrata zatvorila za njim. Veseli razgovor oivljuje pacijenta, ali ne vodi nas nikamo dalje. to je s tim momkom Urquhartom? Èinio se dobrim u sudnici, ali èovjek nikada ne moe biti siguran. Mislim da æe biti najbolje da svratim do njega.Predstavio se primjereno u Woburn Squareu, ali je ostao razoèaran. Gospodin Urquhart je otiao hitno posjetiti bolesnog roðaka. No, vrata nije otvorila Hannah VVestlock, veæ podeblja starija ena, za koju je Wimsey pretpostavio da je kuharica. elio juje ispitati, ali smatrao je da bi ga gospodin Urquhart teko primio kad bi saznaoda je ispitivao sluge iza njegovih leða. Zadovoljio se stoga pitanjem koliko dugoæe se gospodin Urquhart zadrati izvan grada."Ne bih vam mogla pravo reæi, gospodine. Pretpostavljam da ovisi o tome koliko jedama bolesna. Ako bolest brzo proðe, vratit æe se odmah, jer je, koliko znam, osobito zaposlen u posljednje vrijeme. Ako, pak, dama premine, ostao bi neko vrijeme urediti stvari oko ostavtine i imanja.""Razumijem", odvrati Wimsey. "Pomalo je èudno, zato to bih to prije elio razgovaratis njim. Moda biste mi, kojim sluèajem, mogli dati njegovu adresu?""Pa, gospodine, nisam sigurna da bi gospodin Urquhart elio da to uèinim. Ako se radi o poslu, moete se raspitati u njegovom uredu na Bedford Rowu.""Zahvaljujem vam", reèe Wimsey, zapisujuæi broj. "Nazvat æu onamo. Moda æe moæi uèiniti o elim, a da ga uopæe ne uznemiravaju.""Da, gospodine. to (ju reæi tko je navratio?"Wimseyjoj je predao svoju posjetnicu i dodao:

Rue grimizne boje"Ali postoji moguænost da se ubrzo vrati?""Oh, da, gospodine. Posljednji put ga nije bilo samo nekoliko dana, kad je gospo



din Boyes skonèao na onako uasan naèin.""Da, doista", reèe Wimsey, zahvalan to je tema sama izala na vidjelo. 'To je zasigurno bilo veoma uznemirujuæe za sve vas.""Pa", odvrati kuharica, "ne volim ni razmiljati o tome, èak ni sada. Gospodin otrovan i umire u kuæi, a ja sam mu kuhala veèeru.""No, nije stvar bila u veèeri, nikako", reèe Wimsey ljubazno."Oh, zaboga, ne, gospodine - ustanovili smo to s najveæom preciznoæu. U mojoj se kuhi

nji i ne mogu dogoditi takve nesreæe - da mi je to vidjeti! Ali, ljudi svata govore. Ipak, gospodin nije pojeo nita to nismo kuale i Hannah i ja. Bila sam vrlo zahva-lana na tome, ne moram vam ni govoriti.""Zasigurno, uvjeren sam u to." Wimsey se spremao na novo pitanje, kad ih je prekinula iznenadna zvonjava na stranjim vratima."To je vjerojatno mesar", reèe kuharica. "Isprièat æete me, gospodine. Sobarica lei u krevetu zbog gripe, a sama sam ujutro. Reæi æu gospodinu Urquhartu da ste navratili."Zatvorila je vrata, a Wimsey se uputio prema Bedford Rowu, gdje ga je primio postariji slubenik, kojemu uopæe nije bilo nimalo teko dati adresu gospodina Urquharta."Izvolite, lorde. Ali mislim da neæe biti odsutan dugo. U meðuvremenu, moemo li uèinitineto za vas?""Ne, hvala. elio bih ga vidjeti osobno. Zapravo, rijeè je o nesretnoj smrti njegovo

g roðaka, gospodina Philipa Boyesa.""Je li? okantna stvar, to sve. Gospodin Urquhart je bio vrlo uznemiren, osobito tose sve odigralo u njegovoj kuæi. Pristojan mladiæ, gospodin Boyes. On i gospodin Urquhart bili su veliki prijatelji, i njegova ga je smrt neizmjerno potresla. Jeste li bili prisutni na suðenju, lorde?"76 Dorothy L. Sayers"Da. to kaete na presudu?" Slubenikje napuæio usne."Ne moram skrivati da sam bio vrlo iznenaðen. Èinio mi se kao jasan sluèaj. Ali porotnici su veoma nepouzdani, osobito ovih dana, kad su meðu njima i ene. U ovoj profesiji susreæemo mnogo pripadnica ljepeg spola", reèe sa slabanim smijekom, "i malo je onihkoje se mogu podièiti posjedovanjem pravnièkog uma.""Prava istina", reèe Wimsey. "Da nema njih, ipak, bilo bi daleko manje parnica, paje sve to dobro za posao."

"Ha, ha! Vrlo dobro, lorde. Pa, moramo prihvaæati stvari kako dolaze, ali po mom miljenju - ja sam staromodan èovjek-dame su vrijedne divljenja samo kao ukras i inspiracijia i kad ne preuzimaju aktivnu ulogu u poslu. Ovdje smo imali mladu damu slubenicu - ne kaem da nije bila dobra radnica - ali neto ju je uhvatilo i odlazi kako bi se udala, ostavljajuæi me u kripcu, ba kad je i gospodin Urquhart odsutan. No,kad je rijeè o mladiæu -brak ga smiruje i jo vie pribliava njegovom poslu, ali s mladim damama je upravo suprotno. Naravno, treba se udati, ali je neprikladno, i u odvjetnièkom uredu povremena pomoæ ne djeluje kako treba. Dio posla je povjerljive naravi, i, u svakom sluèaju, poeljna je atmosfera stalnosti."Wimsey je suosjeæao s nedaæama glavnog pisara i poelio mu ugodan nastavak dana. Uputio se hitro do telefonske govornice na Bedford Rowu i odmah nazvao gospoðicu Climpson."Lord Peter Wimsey pri telefonu, oh, halo, gospoðice Climpson! Je li sve u redu, sjajno i prekrasno? Odlièno. Da, sluajte me sada. U uredu gospodina Normana Urquharta, odvjetnika, ispranjeno je mjesto povjerljive slubenice, na Bedford Rowu. Imateli moda koga? Oh, dobro! Da, poaljite ih sve, izuzetno je vano da imamo nekoga ondje. Oh, ne! Ne radi se o nekoj osobitoj istrazi, samo uhvatiti glasine o gospoðiciVane i njenom sluèaju. Da, izaberite one koje izgledaju najpouzdanije, kojeRue grimizne bojenemaju previe pudera na licu i pobrinite se da im suknje budu nekoliko centimetara ispod koljena. Odgovarale bi glavnom pisaru koji je zaduen za njih, a posljednja je djevojka iznenada napustila posao kako bi se udala, pa stoga i nije previe naklonjen enskom spolu. Dakle! Ubacite je unutra, a ja æu joj dati sve potrebne upute. Bog vas blagoslovio i neka se vaa sjena nikada ne poveæa!"78 Dorothy L. Savers

8^Buntere!""Da, lorde?"



Wimseyje tapkao prstima po pismu koje je upravo primio."Osjeæate li se sjajno i doista fascinantno? Sjaji li sunce usprkos zimi i hladnoæinad izglaèanim Bunterom? Proimaju li vas osvajaèki osjeæaji? Poput Don Juana, tako govoreæi?"Bunter, balansirajuæi posluavnikom u svojim rukama, zaka-ljaoje usrdno."Imate dobru, uspravnu, impresivnu figuru, ako to mogu primijetiti", nastavio jeWimsey, "jasan i lunjajuæ pogled kad ste izvan dunosti, brz jezik, Bunter i, uvjer

en sam, ima dobar naèin ophoðenja. to bi vie mogla poeljeti jedna kuharica ili sobaric""Uvijek nastojim", odvrati Bunter, "izvuæi najbolje iz sebe kad sam u slubi Vaeg gospodstva.""Svjestan sam toga", priznao je lord. "Neprestano si ponavljam, 'Wimsey, ovo neæepotrajati. Jednog od ovih dana ovaj æe vrijedni èovjek odbaciti uzde robovanja i smjestiti se u nekom pubu ili slièno', ali nita se ne dogaða. Ipak, jutro za jutrom, moja me kava èeka, kupka mi jt? pripremljena, moja britvica spremna i naotrena, moje kravate i èarape posloene i moja unka iRue grimizne bojejaja doneseni na gospodskom tanjuru. Bez pogovora. Ovaj put zahtijevam malo pogibeljniju vrstu odanosti - pogibeljnu za nas obojicu, dragi moj Bunter, da mi vi

odete, kao bespomoænartva braka, tko bi mi onda donosio kavu, pripremao kupku, o

trio britvicu, i obavljao sve druge rtvene rituale? A ipak -"

"O kome se radi, lorde?""Rijeè je o njih dvije, Bunter, dvije dame. Sobaricu si veæ vidio. Njeno je ime Hannah Westlock. ena od otprilike tridesetak godina, pretpostavljam, i nipoto runa. Druga, kuharica - ne mogu izgovoriti njene slogove njenog imena, jer mi ono nije poznato, ali nesumnjivo je Gertrude, Cecily, Magdalen, Margaret, Rosalys, ili nekoslièno slatko zvuèno ime - dobra ena, Bunter, zrela, moda, ali nita loija zbog toga.""Zasigurno ne, lorde. Ako mogu tako reæi, ena u zrelim godinama i gospodske figureje èeæe prijemljivija ovakvoj vrsti panje od lakoumne i nepromiljene mlade ljepotice.""Istina. Pretpostavimo, Bunter, da postanete nositelj uljudnog pisma na adresu gospodina Normana Urquharta iz Woburn Squarea. Biste li se mogli, u tom kratkom periodu koji vam je na raspolaganju, neopazice uvuæi u samo srce kuæanstva?"

"Ako je to Vaa elja, lorde, uèinit æu to na zadovoljstvo Vaeg gospodstva.""Plemenit momak. U sluèaju da doðe do loma, ili bilo koje posljedice tog opisa, odgovornost æu, naravno, snositi ja.""Zahvalan sam Vaem gospodstvu. Kada Vae gospodstvo eli da zapoènem?""Èim napiem pismo gospodinu Urquhartu. Pozvonit æu.""Vrlo dobro, lorde."Wimsey je otiao do pisaæeg stola. Nakon nekoliko trenutaka, podigao je pogled, pomalo mrzovoljno."Bunter, imam osjeæaj da te neto muèi i da oklijeva zbog neèeg. Ne sviða mi se to. Savjejem ti da mi kae o èemu se80 Dorothy L. Sayersradi. Smatra li prijedlog neukusnim, ili eli da nabavim novi eir? to uznemirava tvojsavjest?""Neka mi Vae gospodstvo oprosti. Palo mi je na pamet pitati Vae gospodstvo, uz svoduno potovanje -""Oh, zaboga, Bunter, ne okoliaj. Ne mogu to podnijeti. Zabodi no i ubij to stvorenje. Stoje?""elio sam vas pitati, lorde, ako je Vae gospodstvo pomiljalo napraviti neke promjene u svom kuæanstvu?"Wimsey je odloio olovku i pogledao ga prodorno."Promjene, Bunter? Upravo sam tako elokventno izloio o svojoj neprolaznoj odanosti prema voljenoj rutini kave, kupke, britvice, èarapa, jaja i slanine, i starim, poznatim licima? Ne eli me upozoriti na neto, zar ne?""Ne, nikako, lorde. Bit æe mi osobito ao napustiti slubu Vaeg gospodstva. Ali, pomislio sam da moda, ako se Vae gospodstvo sprema povezati nove petlje -"

"Znao sam da ima veze s mojim odijevanjem! Samo reci, Bunter, ako smatra potrebnim. Jesi li imao na umu neki posebni uzorak?""Vae me je gospodstvo krivo shvatilo. Mislio sam na petlje u domaæinstvu. Ponekad,



kad gospodin reorganizira svoje kuæanstvo na braènoj osnovi, dama eli imati svoj glasu odabiru gospodinovih osobnih pomoænika, a u tom sluèaju -""Bunter!" usklikne Wimsey zabezeknuto, "mogu li pitati otkud vam uopæe takva ideja?""Usudio sam se izvesti zakljuèak, lorde.""Evo to se dogaða kad poduèava ljude detektivskom poslu. Jesam li hranio psa tragaèana vlastitom kuænom pragu? Smijem li pitati jeste li otili tako daleko da mi moete dati

i ime dotiène dame?""Da, lorde."Za trenutak je nastupila tiina.Rue grimizne boje"Pa", reèe Wimsey, prilièno priguenim tonom, "stoje s tim?" "Vrlo ugodna dama, ako mogu primijetiti, lorde.""Doima se takvom, zar ne? Naravno, okolnosti su vrlo neuobièajene.""Da, lorde. Moda bih mogao biti tako hrabar i nazvati ih romantiènima.""Moe biti hrabar i iæi tako daleko da ih nazove prokleto mrskima, Bunter.""Da, lorde", odvrati Bunter suosjeæajno."Neæe, dakle, napustiti brod?""Ni u kom sluèaju, lorde."

"Onda me nikad vie nemoj tako prepla

iti.

ivci mi nisu ono

to su nekad bili. Ovdje jepismo. Odnesi ga onamo i uèini sve to je u tvojoj moæi."

"Vrlo dobro, lorde.""Oh, i, Bunter.""Lorde?""Èini se da postajem osobito providan. Nemam elju biti nita takvog. Ako primijeti dase ponaam tako, hoæe li mi ukazati na to?""Svakako, lorde."Bunter se polako izgubio van, a Wimsey je uznemireno stao pred ogledalo.Ne vidim nita, reèe samome sebi. Nema crvenila na mojim obrazima. Nemam vruæicu, ne znojim se u tjeskobi. Pretpostavljam, ipak, daje nemoguæe pokuati zavarati Buntera.No, nije bitno. Posao je na prvom mjestu. to je sljedeæe? Onaj momak Vaughan?Kad god bi Wimsey trebao obaviti neka istraivanja u Bohemiji, zatraio bi pomoæ gospoði

ce Marjorie Phelps. Izraðivala82 Dorothy L. Sayers -je figurice od porculana, i obièno ju je mogao pronaæi ili u njenom studiju ili studiju nekog drugog. Telefonski poziv u deset sati ujutro vjerojatno æe je zateæi nad tednjakom kako sprema omlet. Istina je da je postojao odnos izmeðu njih to je uèinilo malo nezgodnim i bezobzirnim da joj govori o Harriet Vane, ali zato to mu je na raspolaganju bilo tako malo vremena, Wimsey je zaobiao razmiljanje o moguæim skrupulama. Nazvao ju je. Odahnuo je kad je èuo kako se javlja. "Halo!""Halo, Marjorie! Ovdje Peter Wimsey. Kako si?""Oh, dobro, hvala na pitanju. Drago mi je ponovo èuti tvoj melodiozan glas. to moguuèiniti za lorda istraitelja?""Poznaje li èovjeka po imenu Vaughan, umijeanog u misterij oko ubojstva Philipa Boyesa?""Oh, Peter! Bavi se time! Prekrasno! Na kojoj si strani?""Na strani obrane.""Hura!""Èemu to pompozno ushiæenje?""Pa, tako je mnogo uzbudljivije i tee, zar ne?""Bojim se da jest. Poznaje li, osim toga, gospoðicu Vane?""Da i ne. Vidjela sam je u drutvu u kojem su se kretali Boyes i Vaughan.""Dopada ti se?""Tako-tako.""Je li ti se on dopadao? Boyes, mislim?" "Nikada mi nije ubrzao puls." "Pitao sam, je li ti se dopadao?""I jest i nije. On nije bio najugodnije drutvo tog razdoblja, znate."

"Oh! Kakav je Vaughan?" "Privjesak." ,"Oh?"Rue grimizne boje



"Pas èuvar. Nita ne smije ometati razvoj mog prijatelja genija. Tako nekako." "Oh!""Nemoj samo govoriti 'Oh!' eli li se naæi s Vaughanom?""Ako to neæe biti prevelika neprilika.""Pa, doði noæas ovamo taksijem i iæi æemo uokolo. Sigurno æemo negdje naletjeti na njega.Takoðer i na suparnièku ekipu, ako i njih eli - pristae Harriet Vane.""One djevojke koje su svjedoèile?""Da. Svidjet æe ti se Eiluned Price, mislim. Prezire sve to hoda u hlaèama, ali pravi

je prijatelj.""Doæi æu, Marjorie. Hoæe li veèerati sa mnom?""Peter, neizmjerno bih to voljela, ali mislim da neæu. Imam uasno mnogo posla.""U redu! Dokoturat æu se onda oko devet ovamo." Upravo kao stoje bilo reèeno, PeterWimsey se u devet sati naveèer naao u taksiju s Marjorie Phelps, u obilasku raznihatelijera."Kad si otiao od mene, bacila sam se na telefoniranje", reèe Marjorie, "i mislim daæemo ga naæi kod Kropotkyja. Oni su za Boyesa, boljevike i mjuzikle. Posluuju uasno lopiæa, ali ruski im je èaj odlièan. Hoæe li nas taksi èekati?""Da, èini se da æemo morati hitro uzmicati.""Pa, zgodno je biti bogat. Atelijer se nalazi dolje uz Petrovitchove staje. Bolje da ja krenem u izviðanje."

Nali su se na uskom i zakrèenom stubi

tu, na kraju kojeg su izmije

ani zvuèi klavira,

ici lupkanja kuhinjskog posuða najavili da je u tijeku neka vrsta zabave.

Marjorie je udarila glasno na i bez èekanja na odgovor, irom ih otvorila. Wimsey, slijedeæi je, naao se kao pogoðen u lice neèijom akom, gustim zaguljivim valom vruæine,m, dimom, i mirisom prenja.84 Dorothy L. Sayers -Bila je to vrlo mala prostorija, slabo osvijetljena samo jednom elektriènom aruljom, priguenom u svjetiljci od obojanog stakla, i bila je stijenjena meðu ljude èije su se noge u svilenim èarapama, gole ruke i blijeda lica ocrtavala pred njim kao krijesnice u tami. Spiralni krugovi duhanskog dima lebdjeli su gore-dolje po sobi. Ujednom se uglu nalazio tednjak od antracita, sjajeæi se crveno i smradno, koji se natjecao s glasnom plinskom peæi u drugom uglu kako bi podigao atmosferu uarenosti.Na tednjaku je stajao ogroman kotao iz kojeg se puilo; na stolu pored nalazio se v

eliki samovar; iznad plina stajala je nejasna figura koja je okretala vilicom kobasice u tavi, dok se pomoænik bavio neèim u peænici, stoje Wimsey, svojim izrazito selektivnim nosom, prepoznao, izmeðu svih ostalih miomirisnih elemenata ove mjeavine,kao losos. Pored klavira, koji je stajao odmah pored vrata, mladiæ razbaruene crvene kose svirao je neku èehoslovaèku melodiju uz violinsku pratnju osobe neodreðenoga spola odjevene u prugasti demper. Nitko ih nije pogledao kad su uli. Marjorie se probijala preko rasprenih udova na podu i, odabravi mladu enu u crvenom, viknula jojje u uho. Mlada je ena kimnula i mahnula Wimseyu. Premostio je zapreku, i bio predstavljen mravoj eni s vrlo jednostavnom formulom: "Peter, ovo je Nina Kropotky.""Zadovoljstvo mi je", povikala je madame Kropotky kroz buku. "Sjednite pored mene. Vanya æe vam donijeti piæe. Prekrasno je, zar ne? Ono je Stanislas - takav genije- njegov novi rad na Piccadilly Tube Stationu - sjajno, n'est-cepasl Pet dana se neprekidno vozio pomiènim stepenicama kako bi upio vrijednosti tonova.""Kolosalno!" uzviknuo je Wimsey."Dakle, i vi tako mislite? Ah! Vi to moete cijeniti! Razumijete da je to zaista velik orkestar. Na klaviru to ne znaèi nita. Treba mu limena glazba, efekti, timpani. Brrrr! Tako! Ali posjeduje formu, obrise. Ah! Zavrava! Grandiozno! Prekrasno!"Prolomio se ogroman pljesak. Pijanist je napravio grimasu i pogledao zbunjeno uokolo. Violinist je odloio svoj instrumentRue grimizne bojei ustao, otkrivajuæi, po nogama, da je rijeè o eni. Prostorija je eksplodirala u razgovoru. Madame Kropotkvje preskoèila preko gostiju koji su sjedili i poljubila znojnog Stanislasa u oba obraza. Tava je podignuta sa tednjaka uz prskanje masti, prolomio se uzvik "Vanya!" i trenutno se pred Wimseyem pojavilo mrtvaèki blijedo licei duboki grleni glas ga je upitao: "to æete popiti?" dok je istovremeno preko njeg

ovih ramena opasno lebdio tanjur s lososom."Hvala", reèe Wimsey, "upravo sam veèerao, upravo veèerao", viknuo je beznadno, "pun sam, gotov!"



Marjorie gaje dola spasiti vriteæim glasom i jo odluènijim odbijanjem."Nosi te odvratne stvari odavde, Vanya. Zlo mi je od njih. Dajte nam èaja, èaja, èaja!""Èaja!" odzvanjao je mrtvaèki blijed mukarac, "oni ele èaja! to mislite o Stanislasovojkladbi? Snana, moderna, eh? Dua pobune u gomili - sukob, revolt u srcu èitavog mehanizma. Daje burujima za misliti, oh, da!""Pih!" rekao je glas Wimseyu u uho, kad se mrtvaèki blijed mukarac okrenuo, "nije t

o nita. Burujska glazba. Programska glazba. Krasno! Trebali biste èuti Virlovitcha injegovu skladbu 'Ekstaza na slovo Z'. To je èista vibracija nimalo zastarjelih uzoraka u sebi. Stanislas - on previe misli na sebe, ali uasno je zastario - moete osjetiti dekompoziciju u pozadini svih njegovih nesklada. Samo zamaskirana harmonija. Nita u njoj. Ali sve ih opèinjava svojom crvenom kosom i strukturom kostiju."Govornik svakako nije grijeio u tim stvarima zato to je bio æelav i okrugao kao biljarska kugla. Wimsey je odgovorio umirujuæe: "Pa, to moete uèiniti s nesretnim i staromodnim instrumentima naeg orkestra? Dijatonska ljestvica, pih! Trinaest oèajnih, burujskih, ba! Izraziti beskrajnu kompleksnost moderne emocije, potrebna mu je ljestvica od trideset i dvije note u oktavi."86 Dorothy L. Sayers"Ali zato ih prilijepiti oktavi?" upitao je debeli mukarac. "Dok ne odbacite oktav

u i sentimentalne asocijacije vezane uz nju, i dalje ste zaglavili u konvencijama.""To je pravi duh!" reèe Wimsey. "Oslobodio bih ih svih èvrstih tonova. Napokon, ne treba ih ni maèka za svoje ponoæne melodije, a koliko su snane i izraajne. Ljubavna glad pastuha ne uzima u obzir oktave ili intervale u iskazivanju poklièa strasti. Samo je èovjek, sapet smijenim konvencijama. Oh, halo, Marjorie, oprosti. to je?""Doði razgovarati s Rylandom Vaughanom",odvrati Marjorie. "Rekla sam mu da si ogroman oboavatelj knjiga Philipa Boyesa. Jesi li ih èitao?""Neke od njih. Ali mislim da postajem prilièno oamuæen.""Osjeæat æe se jo i gore za sat ili dva. Zato je bolje da doðe odmah." Usmjerila ga jeema udaljenom kutku blizu plinske peæi, gdje je sjedio, smjeten na jastucima na podu, izuzetno vitak mukarac, jeduæi kavijar iz staklenke. Pozdravio je Wimseya s vrstom utuèenog entuzijazma.

"Vraje mjesto", reèe, "sve je vraje. Ovaj je tednjak pre-vruæ. Popijte neto. to se doa drugo i moe èiniti? Dolazim ovamo jer je Philip obièavao dolaziti. Navika, znate. Mrzim ga, ali kamo da èovjek ode?""Poznavali ste ga prilièno dobro, naravno", reèe Wimsey, sjedajuæi na na papirnatu kutiju, sa eljom da je odjeven u kupaæi kostim."Bio sam njegov jedini pravi prijatelj", odvrati Ryland Vaughan, alobno. "Svi ostali su samo kljucali po njegovom mozgu. Majmuni! Papagaji! Prokleti bili!""Èitao sam njegove knjige i smatram ih prilièno dobrima", reèe Wimsey s poneto iskrenosti u glasu. "Ali doimao mi se kao vrlo nesretna dua.""Nitko ga nije razumio", reèe Vaughan. "Prozivali su ga tekim - tko ne bi bio teak kad je toliko stvari protiv kojih se moraRue grimizne boje 87boriti? Ispili su krv iz njega, a njegovi prokleti izdavaèi uzeli su svaki novèiæ na koji su mogli poloiti svoje prste. A onda ga je ona kuja od ene otrovala. Moj Boe, kakav ivot!""Da, ali to ju je nagnalo da to uèini, ako je, naravno, to uèinila?""Oh, uèinila je to ona, svakako. Potpuno, zlobno pakosna i ljubomorna, u tome je stvar. Samo zato to nije mogla napisati nita osim bezvrijednog smeæa. Harriet Vane jepoput svih tih prokletih ena - umisle da mogu napraviti neto. Mrze mukarca i njegov rad. Pomislili biste da joj je dovoljno da pomae i brine se za genija poput Phila, zar ne? Zastoju je, k vragu, morao traiti savjete o svom radu - njene savjete! Dobri Boe!""Je li ih sluao?""Sluao? Nije mu ih eljela davati. Rekla mu je da ne daje miljenja o radu drugih autora. Drugih autora! Koje li drskosti! Kako nije mogla shvatiti razliku izmeðu njen

og i svog uma. Naravno da je od samog poèetka bilo pogreno za Philipa da se uopæe petlja s takvom enom. Genije treba sluiti, a ne svaðati se s njima. Upozorio sam ga tada, ali on je bio zaslijepljen njome. A onda, elio se oeniti njome - ja"



"Iz kojeg razloga?" upita Wimsey."Vjerojatno ostaci crkvenog odgoja, pretpostavljam. Bilo je to doista jadno. Osim toga, mislim da je taj momak Urquhart uèinio dosta tete. Slatkorjeèiv obiteljski odvjetnik. Poznajete li ga?""Ne.""On ga se dohvatio nagovoren od strane obitelji, pretpostavljam. Vidio sam silutog utjecaja i prije negoli je poèela prava nevolja. Moda je i dobra stvar to je mrt

av. Bilo bi odurno promatrati ga kako se smiruje i udovoljava konvencijama.""Kad ga se onda dohvatio taj njegov roðak?""Oh, prije otprilike dvije godine, moda i malo vie. Traio je da veèera s njim i takvestvari. Èim sam ga vidio, znao sam da88 Dorothy L. Sayerseli unititi Philipa, i njegovo tijelo i duu. Ono to je elio - to je Philip elio, mi- bila je sloboda i mjesto na kojem je mogao biti takav, ali sa enom, roðakom i ocem u pozadini. Oh, dobro! Nema smisla plakati sad nad time. Iza njega ostaje njegov rad, a to je najbolji dio. Barem mije prepustio to na brigu. HarrietVane, ipak, nema svoje prste u tome.""Uvjeren sam da je potpuno sigurno u vaim rukama," reèe Wimsey."Ali kad èovjek pomisli to se moglo dogoditi", reèe Vaughan, okreæuæi svoje zakrvavljene

oèi oèajnièki prema lordu Peteru, "dovoljno je da poelite nekome prerezati grlo, zar ne?"

Wimsey je izrazio svoje slaganje."A vi ste", reèe Wimsey, "bili s njim tog èitavog posljednjeg dana, dok nije otiao dosvog roðaka. Ne mislite da je imao neto kod sebe - otrov ili slièno? Ne elim zvuèati neljubazno - ali on je bio nesretan - bilo bi pokvareno i pomisliti da bi on...""Ne", reèe Vaughan, "ne. Kunem se da to nikada ne bi uèinio. Rekao bi mi. Vjerovao mi je poprilièno u tom zadnjem periodu. Dijelio je sve svoje misli sa mnom. Ona prokleta ena ga je oèajnièki povrijedila, ali nikako ne bi otiao bez pozdrava ili objanjenja zato to èini. A, osim toga, nikada ne bi izabrao taj put. Zato bi? Mogao sam mu dati..."Zastao je i pogledao Wimseya, ali, ne nalazeæi na njegovom licu nita osim suosjeæajnepozornosti, nastavio je: "Sjeæam se da smo razgovarali o drogama. Hyoscine, veron

al, i takvim stvarima. On je rekao, 'Ako ikada poelim otiæi, Rylande, ti æe mi pokazati put.' Uèinio bih to da je to doista bilo ono to je elio. Ali arsen! Philip, koji je toliko volio ljepotu. Mislite li da bi odabrao arsen? Prigradski trovaèev pribor. To je potpuno nemoguæe.""Da, nije ba najprikladniji izbor", sloio se Wimsey. "Sluajte", reèe Vaughan, promuklo i s uzbuðenjem, na vrh svog kavijara neprestance je dodavao konjak, i veæ mu je polakoRue grimizne bojenestajalo zaliha, "pogledajte ovamo! Pogledajte ovo!" Izvukao je malu bocu iz depa na grudima. "To je èekalo dok nisam bio gotov s ureðivanjem Philipovih knjiga. Utjeno je znati da je imate i da je moete pogledati s vremena na vrijeme. Smirujuæe. Izaðite kroz vrata od bjelokosti - to je klasika - odgojen sam na klasicima. Ovi bise ljudi smijali momku, ali ne morate im odati da sam vam rekao. Prokletstvo! Jadan Phil!"U tom je trenutku gospodin Vaughan briznuo u plaè i stao gladiti svoju malu bocu.Wimsey, èije su ui i glava tutnjale kao da sjedi u strojarnici, ustao je polako i udaljio se. Netko je zapoèeo neku maðarsku pjesmu, a tednjak je izgarao od vruæine. Pokuao je privuæi Marjorieinu panju. Ona je sjedila u kutu i razgovarala s grupi-com mukaraca. Jedan od njih joj je, èinilo se, èitao svoju pjesmu ustima posve uz njeno uho,a drugi je crtao neto na pozadini omotnice, uz pratnju povika oduevljena ostalih.Buka koju su pravili, ometala je pjevaèicu koja je zastala usred pjesme i povi-kala Ijutito:"Ah! Ta buka, to ometanje! To je neprihvatljivo! Gubim se! Prekinite! Krenut æu nanovo, od poèetka."Marjorieje ustala, isprièavajuæi se.

"Okrutna sam. Krim red u tvom zvjerinjaku, Nina. Ponaamo se potpuno neprilièno. Oprosti mi, Marya, loe sam raspoloena. Najbolje da pokupim Petera i odlepramo odavde. Pjevat æe mi neki drugi dan, draga, kad æu se osjeæati bolje i kad budem spremnija za du



hovno uzdizanje. Laku noæ, Nina, doista smo uivali i, Borise, ta je pjesma najbolje to si ikada napisao, samo to je nisam mogla èuti kako treba. Peteru, reci im kakvesam loe volje noæas i vodi me kuæi.""Govori istinu", reèe Wimsey, "razdraljiva, znate, lo uèinak na manire i slièno.""Maniri su za buruje", reèe iznenada vrlo glasno bradati mukarac.90 Dorothy L. Sayers"Upravo tako", reèe Wimsey. "Samo postavljaju ogranièenja i nareðuju to se ne smije èinit

i. Doði, Marjorie, ili æemo svi morati postati pristojni.""Krenut æu iznova", objavi pjevaèica, "od poèetka.""Uh!" povikne Wimsey kad su se nali na stepenitu."Da, znam. Prava sam muèenica kad to podnosim. U svakom sluèaju, vidio si Vaughana.Prilièno lijep primjer ovisnika o drogama, zar ne?""Da, ali ne mislim da je on ubio Philipa Boyesa. Morao sam ga vidjeti kako bih se uvjerio. Koje nam je sljedeæe odredite?""Pokuat æemo kod Joeyja Trimblesa. To je glavno uporite opozicije."Studio Joeyja Trimblesa nalazio se iznad konjunice. I tamo se okupilo slièno drutvo,slièan dim, jo veæe kolièine lososa i piæa te jo vie vruæine i razgovora, uz ipak, sjabljetavo svjetlo, gramofon, pet pasa i snaan miris ulja na platnu. Oèekivali su Sylviju Marriot. Wimsey se naao ukljuèen u razgovor o slobodnoj ljubavi, D. H. Lawrence

u, razbludnosti, prividnoj èednosti, i nemoralnom znaèenju dugih suknji. Na vrijemeje, meðutim, bio spaen dolaskom miiæave sredovjeène ene sa zavjernièkim osmijehom i pirata u rukama, koja je stala svima proricati njihovu buduænost. Drutvo se skupilo oko nje, a u isto je vrijeme ula djevojka i objavila da je Sylvia uganula gleanj ineæe stiæi. Svi su suosjeæajno izjavili, 'Oh, kako tuno, jadnica!' i gotovo u istom trenutku zaboravili na to."Odmaglit æemo odavde", reèe Marjorie. "Ni ne trudi se pozdravljati ih. Nitko te nine primjeæuje. No, imamo sreæu sa Sylvijom. Bit æe barem kod kuæe i neæe nas moæi izbjeæi.kad poelim da svi uganu glenjeve. A ipak, gotovo svi ti ljudi stvaraju neto dobro,zar ne? Èak i Kropotkyjeva skupina. I sama sam jednom uivala u takvim stvarima.""Starimo polako, ti i j j", reèe Wimsey. "Oprosti, to je bilo prosto. Ali, zna li,Marjorie, da se pribliavam èetrdesetoj."Rue grimizne boje 91

"I nosi odlièno svoje godine. Ali, dragi, veèeras izgleda pomalo umorno. to nije u redu?""Nita, samo mala kriza srednjih godina." "Uskoro æe poèeti razmiljati i o smirivanju, ako ne pripazi.""Oh, ali ja sam veæ godinama smiren.""Da, s Bunterom i svojim knjigama. Peter, ponekad ti zavidim."Wimsey nije nita rekao. Marjorie gaje promatrala s oèiglednim nemirom. Smjestila jesvoju ruku u njegovu."Peter, budi sretan, molim te. Mislim, uvijek si bio osoba s kojom je vrlo ugodno i koju nita ne moe pogoditi. Nemoj se promijeniti. Neæe, zar ne?"To je bio drugi put da je od Wimseya zatraeno da se ne mijenja; prvi ga je put taj zahtjev oduevio; no sada ga je prestravio. Dok se taksi vukao du kiovitog Embankmenta, osjetio je po prvi put tupu i Ijutitu bespomoænost koja je prvi upozoravajuæiudar trijumfa nestabilnosti/promjenjivosti. Poput otrova-nog Athulfa u Fool's Tragedy, mogao je uzviknuti: "Oh, mijenjam se, mijenjam se, uasno se mijenjam." Bilo da njegov sadanji pothvat uspije ili propadne, stvari nikada vie neæe biti iste. Nije bila rijeè o tome da æe njegovo srce biti slomljeno nesretnom ljubavi - preivio je veæ agonije mladenaèke vrele krvi, i upravo je u toj slobodi od iluzije prepoznaogubitak neèega. Od sada na dalje, svaki æe sat bezbrinosti biti ne prednost veæ uspjeh-jo jedna sjekira ili boca spaena, u maniri Robinsona Crusoea, s broda koji tone.Po prvi put, takoðer, posumnjao je u svoju sposobnost da provede ono stoje zamislio i na to se obvezao. Njegovi osobni osjeæaji veæ su i prije ove istrage bili umijeaniu njegove sluèajeve, ali nikada u tolikoj mjeri da mu zamagle um. Preturao je, drao se nesigurno za ovu ili onu nevjerojatnu moguænost. Postavljao je pitanja posvenasumièno, bez ikakve veze s njego-

92 Dorothy L. Sayersvim predmetom, a manjak vremena, koji bi ga ranije stimulirao, sad gaje preplaioi zbunio.



"ao mi je, Marjorie", reèe, trgnuvi se, "bojim se da sam prilièno dosadan. Manjak kisika, moda. Hoæe li ti smetati ako malo spustimo prozor? Sad je bolje. Daj mi dobar obrok i malo zraka za udisati i doskakutat æu, poput koze, do besramne starosti. Ljudi æe prstom pokazivati na mene, kao na nakazu, æelavog i utog potpomognutog diskretnim steznikom i u nekom noænom klubu mojih pra-praunuka, i govoriti, 'Pogledaj, draga! To je greni lord Peter, slavan po tome to posljednjih devedeset i est godina nije izrekao jednu smislenu reèenicu. Bio je jedini aristokrat koji je izbjegao gil

jotinu u revoluciji 1960. godine. Drimo ga kao ljubimca za nau djecu.' A ja æu nakriviti glavu i pokazati svoje sjajno novo zubalo i reæi, 'Ah, ha! Ne znaju oni za zabavu kakvu smo imali u mojim mladim danima, ta jadna stvorenja!'""No, onda neæe biti noænih klubova u koje æe se moæi zavuæi, ako su ljudi tako disciplinini kao to si opisao.""Oh, da, priroda æe imati svoju osvetu. Preostat æe im igranje solitairea u katakombama nad vrèem nesteriliziranog obranog mlijeka. Je li to mjesto?""Da, nadam se da ima nekog dolje tko æe nas pustiti unutra, ako je Sylvia udesilanogu. Da, èujem korake. Oh, to si ti, Eiluned. Kako je Sylvia?""Dobro, sve u svemu, samo je natekao zglob, to je sve. Dolazite gore?""Moemo lije vidjeti? Je li odjevena?""Da, savreno pristojno."

"Dobro, zato stoje sa mnom i lord Peter Wimsey, takoðer.""Oh", reèe djevojka. "Kako ste? Vi istraujete stvari, zar ne? Jeste li doli po le ilinet« slièno?""Lord Peter radi na sluèaju Harriet Vane."Rue grimizne boje"Je li? To je dobro. Drago mi je da se netko bavi time." Ona je bila niska, krupnija djevojka præastog nosa i sa sjajem u oèima. "to vi mislite to je to bilo? Ja smatram da je on to uèinio sam. Bio je jedan od onih koji su se voljeli samosaalijevati, znate. Halo, Syl, ovdje je Marjorie, s tipom koji æe pomoæi izvuæi Harriet iz zatvora.""Neka se odmah pokae!" odgovoreno je iz unutranjosti. Vrata se otvore i ukae se mala spavaæa dnevna soba u jednom, namjetena s najveæom strogoæu i jednostavnoæu, koju jeirala blijeda, mlada ena s naoèalama, sjedeæi u stolici s nogom u zavoju ispruenom pre

ko velike kutije."Ne mogu ustati jer, kao to je Jenny Wren rekla, moja su leða loa, a noge slabe. Tkoje taj ampion, Marjorie?"Wimsey je predstavljen, a Eiluned Prièe odmah zapita, prilièno okrutno:"Moe li piti kavu, Marjorie? Ili mu je potrebnije neko muevnije osvjeenje?""On je savreno poboan, pravedan, trijezan i pije sve osim kakaa i pjenuave limunade.""Oh! Pitala sam samo jer poneki od tvojih mukih pratitelja trebaju stimulans, a mi nemamo potrebna sredstva i pub se upravo zatvara."Otila je do stoliæa za kavu, a Sylvia reèe:"Ne obazirite se na Eiluned. Voli s njima postupati grubo. Recite mi, lorde Peter, jeste li pronali kakve tragove ili slièno?""Ne znam", odvrati Wimsey. "Postavio sam nekoliko zamki. Nadam se da æe se uhvatiti neto.""Jeste li veæ razgovarali s onim stvorenjem od roðaka - Urquhartom?""Za sutra smo dogovorili sastanak. Zato?""Sylvijina je teorija da je on to uèinio", javi se Eiluned."Zanimljivo. Zato to mislite?"94 Dorothy L. Sayers"enska intuicija", odgovori Eiluned naglo. "Ne sviða joj se kako èelja kosu.""Samo sam rekla da je preuglaðen da bude istinit", protestirala je Sylvia. "A tkoje drugi to mogao uèiniti? Sigurna sam da nije Ryland Vaughan; on je nepodnoljivi glupan, ali iskreno je utuèen zbog Boyesove smrti."Eiluned je zafrktala prezrivo, i otila kako bi napunila èajnik."I, to god Eiluned mislila, ne vjerujem daje Philip Boyes to uèinio sam."

"Zato ne?" upitao je Wimsey.'Toliko je govorio", reèe Sylvia. "I imao je stvarno predobro miljenje o sebi. Mislim da ne bi svojevoljno oduzeo svijetu privilegij èitanja svojih knjiga."



"Ali, bi", reèe Eiluned. "Uèinio bi to iz inata, da dokae neto nama odraslima. Ne, hvala." Kad se Wimsey pourio da prihvati èajnik, ona reèe: "Sasvim sam sposobna nositi tri litre vode.""Ponovo smlavljen!" uzvikne Wimsey."Eiluned ne prihvaæa konvencionalne uslunosti meðu spolovima", reèe Marjorie."U redu", odgovori Wimsey, prijateljski. "Prihvatit æu ulogu puke dekoracije. Imate li kakvu ideju, gospoðice Marriott? Zato bi se taj preuglaðeni odvjetnik elio rijeiti

svog roðaka?""Ni priblino. Jednostavno sam se vodila starom bazom Sherlocka Holmesa. Kad eliminirate nemoguæe, to god onda preostalo, koliko god bilo nevjerojatno, mora biti istinito.""Netko je to rekao i prije Sherlocka. Prihvaæam zakljuèak, ali u ovom sluèaju, sumnjamu premise. Bez eæera, hvala vam.""Mislila sam da svi mukarci vole pretvoriti svoju kavu u sirup." ,"Da, ali ja sam vrlo neobièan. Niste li to veæ primijetili?""Nisam imala mnog« vremena da vas promatram, ali kavu æu uzeti kao bod u vau korist."r- Rue grimizne boje 95"Neobièno sam zahvalan. No, moete li mi reæi kako je gospoðica Vane reagirala na vijest

i o ubojstvu?""Pa", Sylvia je razmiljala na trenutak, "kad je umro, bila je, naravno, uznemirena.""Bila je zaprepatena", reèe gospoðica Prièe, "ali, moje je miljenje daje bila zahvalna ga se rijeila. Nije ni èudo. Sebièna zvijer! Iskoristio ju je, prisilio na onakav ivot i jo ju je na kraju uvrijedio. A on je bio jedan od onih pohlepnika koji nikakonisu putali neto. Bila je sretna, Sylvia, nema smisla da to nijeèemo.""Da, moda. Kakvo olakanje to je sve to bilo napokon gotovo. Ali ona tada nije znalada je rijeè o ubojstvu.""Ne. Ubojstvo je malo pokvarilo stvari - ako je uopæe bilo ubojstvo, u to ne vjerujem. Philip Boyes je oduvijek nastojao biti rtvom, i strano je iritantno stoje na kraju uspio u tome. Mislim da se ubio iz tog razloga.""Ljudi ponekad èine takve stvari", primijeti Wimsey zamiljeno. "Ali, teko je dokazat

i. Misli, porota je spremnija povjerovati u neki opipljiviji razlog, poput novca. No, u ovom sluèaju ne mogu pronaæi nikakav novac."Eiluned se nasmije."Ne, nikada nije bilo mnogo novca, osim onoga stoje zaraðivala Harriet. Smijena javnost nije cijenila Philipa Boyesa. Nije joj to mogao oprostiti, znate.""No, zar nije imao koristi od novca?""Naravno da jest, ali svejedno joj je zamjerao. Njena je dunost bila da potpomae njegov rad, a ne da zaraðuje za njih oboje svojim nezavisnim smeæem. Ali, takvi su mukarci.""Nemate ba predobro miljenje o nama, ne?""Poznavala sam i previe onih koji su samo uzimali", reèe Eiluned Prièe, "i mnogo onihkoji su htjeli da ih se dri za ruke. No, i ene su jednako loe, ili ne bi doputale takve stvari. Hvala nebesima, nikada nisam posudila i dala, osim enama, a one uvijek vraæaju."96 Dorothy L. Sayers"Ljudi koji naporno rade, obièno vraæaju, pretpostavljam", reèe Wimsey, "osim genija.""Nitko ne mazi ene genije", reèe gospoðica Prièe namrteno, "pa uèe da to ni ne prihvaæaj"Prilièno smo skrenuli s teme, zar ne?" upita Marjorie."Ne", odvrati Wimsey. "Polako poèinjem stjecati uvid u sredinje figure ovog problema, koje novinari vole nazivati protagonistima." Nakrivio je usta. "Èovjeka doistaprosvijetli to opako snano svijetlo koje se nadvija nad stratitem.""Ne spominjite to", zamoli ga Sylvia.Negdje izvan sobe zazvonio je telefon i Eiluned Prièe je izala kako bi se javila."Eiluned je protiv mukaraca", reèe Sylvia, "ali je vrlo pouzdana osoba."Wimsey je kimnuo.

"Ali u krivu je to se tièe Phila. Nije ga podnosila, naravno, i sklona je vjerovati.""Za vas je, lorde Peter", reèe Eiluned, vraæajuæi se u sobu. "Hitajte, sve se rijeilo.



Trae vas u Scotland Yardu."Wimsey je pourio van."Jesi li to ti, Peter? Preturili smo èitavi London u potrazi za tobom. Pronali smopub.""Nemoguæe!""Zaista jest. I na tragu smo paketiæa s bijelim prakom." "Dobri Boe!""Moe li odmah ujutro svratiti ovamo? Moda æemo imati sve spremno za tebe."

"Doskakutat æu poput brdske koze. Jo æemo te pobijediti, gospodine suosjeæajni vii inspektore Parker.""Nadam se da hoæe", odgovori ljubazno Parker i spusti slualicu.Rue grimizne bojeWimsey se doepurio u sobu."Èini se da je gospoðica Prièe imala pravo", najavi Wimsey. "Rijeè je o samoubojstvu, gotovo potpuno sigurno. Cerit æu se poput psa i trèati gradom.""ao mi je to vam se ne mogu pridruiti", reèe Sylvia Marriott, "ali drago mi je ako sam u krivu.""Meni je drago to sam u pravu", reèe Eiluned Prièe ravnoduno."I vi ste u pravu i ja sam u pravu i sve je savreno u redu", reèe Wimsey.Marjorie Phelps ga je promatrala, ali nije nita rekla. Odjednom je osjetila kako

ju neto duboko u njoj ste

e poput tlaèioca.98 Dorothy L. Sayers

9Kojlm je dodvomKkim sa gospodin Bun.er uspio pretvoriti prenoenje pisma u poziv naèaj, bilo je najbolje znano njemu samome. U esnaest i trideset toga dana (dana koji je zavrio tako sretno za lorda Petera) sjedio je u kuhinji gospodina Urquhartai pripremao pogaèice. Svoju vjetinu pripravljanja istih izvjebao je gotovo do savrenosti, i ako je bio pomalo rasipan po pitanju maslaca, to nije povrijedilo nikogaosim gospodina Urquharta. Bilo je prirodno da razgovor skrene i na temu ubojstva. Nita ne pristaje tako dobro uz vatru i pogaèice kao kini dan vani i dostatna dozastrave unutra. to je kia jaèe lila i to su detalji bili odvratniji, okus kolaèiæa je bibolji. U spomenutoj prilici, svi sastojci posve prihvatljive zabave bili su prisutni u punoj mjeri.

"Izgledao je stravièno blijed kad je uao", reèe gospoða Pettican, kuharica. "Vidjela sam ga kad su me poslali da donesem boce vruæe vode. Njih tri. Jednu su mu stavili na noge, drugu na leða, a treæom su mu trljali trbuh. Bio je blijed i sav se tresao,i ta strana bol, nikad ne biste povjerovali. A kako je samo stenjao.""Zelen, meni se èiniozelen, kuharice", reèe Hannah VVestlock, "ili moda èakzelenkasto-ut. Mislila sam da se radi o utici, vie poput onih napadaja koje je imao u proljeæe.""I onda je imao n«ku stranu boju", sloila se gospoða Pettican, "ali nita kao ovaj posljednji put. I ti bolovi i grèevi uRue grimizne boje 99njegovim nogama bili su zastraujuæi. To je osobito pogodilo sestru Williams - dobradjevojka, ne tako uobraena poput nekih koje bih mogla imenovati. 'Gospoðo Pettican', rekla mi je, to smatram odrazom mnogo boljeg ponaanja nego kad me samo zovu 'kuharice', kao da ti daju plaæu za pravo da ti se ne obraæaju tvojim pravim imenom. 'Gospoðo Pettican', rekla je, 'nikada nisam vidjela ovakve grèeve osim u jednom drugomsluèaju koji je bio pljunut ovome', rekla je, 'i zapamtite moje rijeèi, gospoðo Pettican, ti grèevi nisu uzalud ovdje.' Ah! Kako sam slabo razumjela znaèenje tih rijeèi onda.""To je popratna pojava tih sluèajeva s arsenom, barem mije tako njegovo gospodstvoisprièalo", odgovorio je Bunter. "Vrlo uznemirujuæi simptomi. Je li i ranije imao neto poput toga?""Ne ono to biste mogli nazvati grèevima", reèe Hannah, "iako se sjeæam, kad je bio bolestan u proljeæe, da se alio na trnce u rukama i nogama. Neto poput pribadaèa i igala,opisao je to tim rijeèima. Zabrinulo ga je jer je ba dovravao neki èlanak, a jo s njegovim loim vidom, sve se to pisanje za jadnika èinilo pravim iskuenjem.""Prema onome to je rekao gospodin koji nastupa u ime optube, u razgovoru sa sir Ja

mesom Lubbockom", reèe gospodin Bunter, "pretpostavljam da su ti trnci, kao i pogoranje vida, bili znak daje uzimao arsen redovno, ako se mogu izraziti tako.""Kakva je to strana i pokvarena ena bila", reèe gospoða Pettican, "uzmite jo jednu poga



cu, gospodine Bunter, muèeæi tu jadnu duu tako dugo. Razbiti nekome glavu ili podiæi nanekoga no u bijesu, to mogu razumjeti, ali uas polaganog trovanja je posao ðavla preruenog u ljudski oblik, to je moje miljenje.""Ðavo je jedina prava rijeè, gospoðo Pettican", sloio se posjetitelj."A zloæa koja se krije iza svega", reèe Hannah, "prouzrokovati tako bolnu smrt drugom ljudskom biæu. Pa, samo miloæu sudbine nismo svi mi stavljeni pod sumnju."100 Dorothy L. Sayers

"Da, svakako", reèe gospoða Pettican. "Kad nam je gospodar rekao da su iskopali jadnog gospodina Boyesa i pronali sav onaj arsen u njemu, soba se poèela okretati oko mene poput konja na vrtuljku. 'Oh, gospodine!' rekla sam, 'to, u naoj kuæi!' To sam rekla, a on je rekao, 'Gospoðo Pettican,' rekao je, 'iskreno se nadam da nije istina.'"Gospoða Pettican, dodajuæi ovaj macbethski prizvuk u prièu, doda:"Da, to sam mu rekla. 'U naoj kuæi', rekla sam, i sigurna sam da tri noæi poslije toga nisam ni oka sklopila, s policijom koja je bila posvuda i zbog straha i ostalog.""Ali, naravno, niste imali potekoæa dokazati da se to nije dogodilo u ovoj kuæi?" primijeti Bunter. "Gospoðica Westlock dala je svoju izjavu tako prekrasno na sudu, isiguran sam da je razjasnila stvari poroti i sucu. Sudac vam je èestitao, gospoðice

Westlock, ni priblino dovoljno koliko je trebao - prièali ste tako jednostavno i jasno pred èitavim sudom."

"Pa, nikada nisam bila osobito srameljiva", prizna Hannah, "a i prola sam sve vrlopaljivo najprije s gospodarom, a onda i s policijom, znala sam koja æe mi pitanjapostaviti i bila sam pripremljena, kako se kae.""Èudio sam vam se kako ste mogli s takvom preciznoæu prièati o svakom detalju o neèemu tse zbilo prije poduljeg vremena", reèe Bunter, s divljenjem."Pa, vidite, gospodine Bunter, jutro nakon stoje gospodinu Boyesu pozlilo, gospodar je siao dolje, sjeo prijateljski u ovu stolicu na kojoj vi sada sjedite i rekao, 'Bojim se daje gospodin Boyes vrlo bolestan, i moguæe je daje stvar u piletini. Stoga elim da vi i kuharica', rekao je, 'proðete sa mnom sve to smo imali za veèerusinoæ kako bismo otkrili to bi to moglo biti.' 'Pa, gospodine', rekla sam ja, 'Mislim da se ne radi o neèem stoje gospodin Boyes pojeo ovdje, jer smo kuharica iâ ta

koðer sve kuale, a i vi, gospodine, i sve je bilo savreno kako i treba biti', odgovorila sam mu."Rue grimizne boje 101"Ja sam rekla to isto", odvrati kuharica. "Bila je to vrlo jednostavna i obièna veèera, takoðer bez ostriga ili dagnji ili bilo èega sliènoga, jer poznato je da su neki ljudi alergièni na koljke. Ne, imali smo samo dobru osvjeavajuæu bistru juhu, komad fine ribe, pileæi sloenac s repom i mrkvom, i omlet. to moe biti lake i bolje od toga? No, neki ljudi ne mogu smisliti jaja ni u kom obliku, moja vlastita majka je bilatakva, da ste joj samo dali kolaè u kojem je bilo jaja, odmah bi se razboljela i sva se osula pjegama, iznenadilo bi vas. Ali gospodin Boyes je volio jaja, a osobito omlet.""Da, te je veèeri sam pripremio omlet, zar ne?""Da, jest", reèe Hannah, "i to vrlo dobro, koliko se sjeæam, jer se gospodin Urquhart zanimao osobito za jaja, jesu li bila svjea, a ja sam ga podsjetila da su to bila ista koja je tog popodneva sam donio iz trgovine na uglu ulice Lamb Conduit,gdje su se uvijek mogla kupiti jaja svjee prispjela s farme, i ja sam ga podsjetila da je jedno od njih bilo malo napuknuto, a on je odgovorio, 'Tog æemo iskoristiti veèeras za omlet, Hannah', i ja sam donijela iz kuhinje posudu i stavila ih unutra - ono napuknuto i jo tri pored njega, i dok ih poslije nisam donijela na stol, nisam ih vie ni taknula. 'I tovie, gospodine', rekla sam, 'tu je jo preostalih osam jaja, pa se moete i sami uvjeriti da su savreno dobra i svjea.' To sam rekla, zarne, kuharice?""Da, Hannah. A to se tièe piletine, ona je bila mlada i vrlo mekana. Rekla sam Hannah da je teta od toga napraviti sloenac, zato to bi bila savrena za ispeæi. Ali gospodin Urquhart je vrlo pristran sloencu od piletine; kae da u njemu ima najvie okusa,

i ja sam uèinila kako je on elio.""Ako se pravi s dobrim goveðim odreskom", javio se gospodin Bunter, "i povræe se posloi pravilno u slojevima, s temeljem od slanine, ne premasne, i sve se dobro poso





primijeti Bunter."Moda je tako, ali on ne govori o tome", reèe Hannah, "ali razlogjesvakakona mjestu, inaèe ne bijuriostalnou Westmorland, odbacujuæi svoj posao i vrijeme, lako ja samanikako ne bih eljela poloiti svoje ruke na novac koji je tako rðavo steèen. Ne bi donio blagoslov sa sobom, gospodine Bunter.""Lako je govoriti, moja djevojko, kad zna da neæe biti stavljena pred takvo iskuenje", reèe gospoða Pettican. "Mnogo je velikih obitelji u kraljevstvu za koje nikada ne

bismo ni èuli da netko nije poao putem suprotnim od onog kojem nas uèe. Pronali bismomnogo kostura u njihovim ormarima da se sazna istina.""Ah!" reèe Bunter, "vjerujem vam. Vidio sam dijamantne ogrlice i krznene kapute nakojima bi trebala stajati oznaka 'Plodovi grijeha'. A tu su i obitelji koje dresvoje glave visoko u zraku, a ne bi èak ni postojale da ovaj ili onaj kralj nije svoju zabavu traio na krivom kraju postelje, kao to kae stara izreka.""Neki tvrde da je na slièan naèin zamijeæena i gospoða Wrayburn u svojim mlaðim danima", reèe Hannah sumorno. "Kraljica Viktorija joj nikada ne bi dopustila da nastupa predkraljevskom obitelji da nije znala previe o njenim poslovima.""Bila je glumica, zar ne?""Da, izuzetno lijepa, tako kau, iako se ne mogu sa sigurnoæu sjetiti njenog umjetnièkog imena", odvrati gospoða Pettican. "Bilo je pomalo èudno, znam, Hyde Park, ili neto

slièno. Taj Wrayburn za kog se udala, bio je nitko i nita - samo da zata

ka skandal,zato se i udala za njega. Imala je dvoje djece, a èija su bila, to ne mogu reæi. Obo

je je umrlo od kolere, stoje bez sumnje bio njihov usud.""Gospodin Boyes nije to nazivao tako", reèe Hannah samozadovoljno. "Vrag se pobrinuo za svoje, tako je on obièavao govoriti o tome."Rue grimizne boje 105"Ah! Prièao je neobazrivo", reèe gospoða Pettican, "i ne bismo se trebali èuditi, s obzirom na ljude s kojima je ivio. Ali, mislim da bi se otrijeznio na vrijeme da je poivio dulje. Znao je biti i vrlo ljubazan kad bi to elio. Doao bi ovamo i razgovarao o kojeèemu, vrlo zanimljivo i zabavno.""Preblagi ste s gospodinom, gospoðo Pettican", reèe Hannah, "svi su oni janjad za vas.""Dakle, gospodin Boyes je znao sve o gospoði Wrayburn?"

"Oh, da, sve je to bilo u obitelji, znate, i bez sumnje mu je gospodin Urquhartrekao mnogo vie no to mi znamo. Kojim je vlakom gospodin Urquhart rekao da stie, Hannah?""Rekao je da veèera bude spremna u sedam i trideset. Znaèi, dolazi onim u est i trideset. Pretpostavljam."Gospoða Pettican je bacila pogled na sat i Buntera. Ovaj je, shvaæajuæi to kao znak, ustao i pozdravio se."I nadam se da æete ponovo doæi, gospodine Bunter", reèe kuharica ljubazno. "Gazda nema nita protiv posjeta ugledne gospode u vrijeme èaja. Srijeda je moj slobodni dan.""Moj je petak", doda Hannah, "i svaka druga nedjelja. Ako ste evangelik, gospodine Bunter, veleèasni Crawford iz Judd Streeta je prekrasan propovjednik. Ali, moda æete biti izvan gracla za Boiæ."Gospodin Bunter je odgovorio da æe blagdane nesumnjivo provesti u Duke's Denveru,i otiao zadovoljno.106 Dorothy L. Sayers10//Qstigao si, Peter", reèe vii inspektor Parker, "a ovdje je dama koju tako eljno eli upnati. Gospoðo Bulfinch, dopustite da vam predstavim lorda Petera Wimseya.""Neizmjerno mi je drago", odvrati gospoða Bulfinch. Zacerekala se i lagano dodirnula svoje krupno, blijedo lice pokriveno puderom."Gospoða Bulfinch, prije udaje za gospodina Bulfincha, bila je dua i srce salon-bara 'Devet prstenova' na Gray Inn Roadu", reèe gospodin Parker, "i svima dobro znanazbog svog arma i duhovitosti.""Samo dajte", reèe gospoða Bulfinch, "pravi ste, zar ne? Ne obraæajte pozornost na nje

ga, Vae gospodstvo. Znate kakvi su ti policajci.""Tuna stvorenja", odvrati Wimsey vrteæi glavom. "Ali meni nije potrebno njegovo svjedoèenje; mogu vjerovati vlastitim uima i oèima, gospoðo Bulfinch, i samo mogu reæi da bi



h se, da sam imao tu sreæu i upoznao vas prije nego stoje bilo prekasno, èitav posvetio tome da izbriem gospodina Bulfincha s lica zemlje.""Jednako ste lo kao* on", reèe gospoða Bulfinch, neobièno zahvalna, "no ne znam to bi Bulfinch rekao na to. Bio je priliènoRue grimizne boje 107uznemiren kad je stigao policajac i zatraio da odem do Yarda. 'Ne sviða mi se to, Grade', rekao je, 'mi smo uvijek bili poteni. U ovoj kuæi nije nikada bilo problema

s piæem ili izazivanjem nereda, i jednom kad doðe onamo, tko zna kakva ti sve pitanjamogu postaviti.' 'Ne budi takav mekuac', rekla sam mu ja, 'svi me ti momci poznaju i nemaju nita protiv mene, i ele me samo ispitati o gospodinu koji je ostavio paket za sobom u baru. Nemam nita protiv da im isprièam o tome, ni za to mi ne mogu prigovoriti. to bi pomislili', upitam ga, 'kad bih odbila? Deset naprama jedan dabi posumnjali daje neto èudno u tome.' 'Pa', rekao je on, 'ja idem s tobom.' 'Oh, stvarno?' upitam ga. 'A stoje s novim barmenom kojeg si htio zaposliti jutros', rekla sam mu, 'jer ja ne namjeravam posluivati, pa ti radi to eli.'Tako sam ja otila iostavila ga tamo. Ipak, drago mi je da je to elio uèiniti. No, ne elim govoriti nitaprotiv Bulfincha, ali, s policijom ili bez nje, mislim da se znam dobro brinutisama za sebe.""Dakako", odvrati Parker strpljivo. "Gospodin Bulfinch nema razloga za brigu. Sv

eto

elimo jest da nam ka

ete, najbolje koliko se sjeæate, o tom mladiæu kojeg ste spomenuli i da nam pomognete pronaæi taj paketiæ. U moguænosti ste, moda, da spasite nedunu o

sobu od vjeanja, i mislim da se va suprug ne bi trebao protiviti tome.""Jadnica!" usklikne gospoða Bulfinch. "Kad sam proèitala izvjetaj sa suðenja, rekla samBulfinchu da sigurno -""Samo trenutak. Ako vam ne smeta da krenete od poèetka, gospoðo Bulfinch, lord Peteræe razumjeti bolje ono to nam imate za reæi.""Pa, naravno. No, lorde, prije nego to sam se udala, radila sam kao konobarica uDevetprstenova, kao stoje vii inspektor veæ rekao. Tada sam se zvala gospoðica Montague. To je svakako bolje ime nego Bulfinch, i bilo mi je gotovo ao kad sam se morala oprostiti od njega, ali to se moe! Djevojka mora biti spremna na poprilièan broj rtvi kad ulazi u brak, a jedna vie ili manje ne znaèi nita. Nisam radila nigdje osimu salon-baru,

108 Dorothy L. Sayersto i nije ba najfinije susjedstvo, iako mnogo ugledne gospode navraæa svaku veèer u salon. Pa, kao to sam govorila, radila sam ondje sve do udaje, dakle do prolog kolovoza, i sjeæam se da je jedne veèeri navratio jedan gospodin i -""Moete li se, kojim sluèajem, sjetiti toènog datuma?""Ne unutar dana ili dva, ne bih se mogla zakleti na Bibliju, ali nije bilo daleko od najduljeg dana u godini, jer se sjeæam da sam isto primijetila i rekla gospodinu tek toliko da kaem neto, znate.""To je dovoljno blizu", reèe Parker. "Negdje oko dvadesetog ili dvadeset i prvog lipnja, zar ne?""Tako je. To je najblie to mogu odrediti. A to se tièe toènog sata, to vam mogu reæi, zjuæi kako vi policajci uvijek drite oko na satu." Gospoða Bulfinch se ponovo zacerekala i pogledom traila odobravanje. "U baru je sjedio gospodin, nisam ga poznavala,bio je stranac u okrugu i pitao je kad zatvaramo. Odgovorila sam mu u jedanaest, a on je rekao, 'Hvala Bogu! Mislio sam da æu biti izbaèen u deset i trideset', i ja sam onda pogledala na sat i rekla, 'Oh, sve je u redu, gospodine. Taj sat uvijek ide petnaest minuta naprijed.' Na satu je bilo deset i dvadeset, pa tako znamda je stvarno prolo tek pet minuta iza deset. Pa smo nastavili razgovarati o timprohibicionistima i kako neprestano ele promijeniti dozvolu toèenja na deset i trideset, samo to mi imamo dobrog prijatelja na sudu, gospodina Judkinsa, i dok smoraspravljali o tome, sjeæam se vrlo dobro, vrata su se naglo otvorila i uao je mlaðigospodin, gotovo da nije pao, i povikao je, 'Dajte mi dupli brandy, brzo.' Pa, nisam ga eljela odmah posluiti, bio je blijed i èudan, i pomislila sam da je veæ popiokoje previe, a gazda je bio osobito strog kad se radilo o takvim stvarima. Ipak,prièao je sasvim u redu, prilièno jasno i nije se ponavljao ni nita slièno, a njegove oèi

- iako su izgledale pomalo èudno - nisu bile mutne, ako me razumijete. U naem poslu moemo prilièno dobro procijeniti ljude, znate. Drac*se anka, sav savijen i pognut,i rekao mi je, 'Neka bude jak. Osjeæam se uasno loe.' Gospodin s kojim



Rue grimizne boje 109sam razgovarala, obratio mu se, 'Èekaj', rekao je, 'to nije u redu?' Gospodin je odgovorio, 'Razboljet æu se.' I stavio je svoje ruke preko prsluka. Ovako!"Gospoða Bulfinch obuhvatila je rukama struk i dramatièno izbuljila svoje velike plave oèi."Pa, onda sam shvatila da nije pijan, i smijeala sam mu dupli Martell s kapljicomsode. Ispio je u jednom gutljaju i rekao, 'To je bolje.' Drugi ga je gospodin u

hvatio za ruku i pomogao mu da sjedne. Bilo je èitavo mnotvo ljudi u baru, ali ga nisu zamijetili, zabavljeni rezultatima utrka. Gospodin me onda zamolio za èau vode.Donijela sam mu, a zatim je rekao, 'Oprostite ako sam vas uplaio, ali upravo samdoivio straan ok i to je vjerojatno uzdrmalo sve unutra. Znate, patim od probavnihproblema', rekao je, 'i svaka briga ili ok uvijek utjeèe na moj eludac. Meðutim, modaovo zaustaviti to.' I izvadio je bijeli papirnati paketiæ s nekim prakom unutra, usipao gaje u èau svodom i promijeao olovkom. Na kraju je sve popio.""Je li bilo pjenuavo ili neto slièno?" upita Wimsey."Ne, samo obièan praak i trebalo je dulje vrijeme da ga promijea. Ispio ga je i rekao, 'To æe ga smiriti', ili neto poput toga. A zatim je rekao, 'Puno vam hvala. Veæ sam bolje i bolje da odem kuæi u sluèaju da me opet primi.' Podigao, je eir - bio je pravi gospodin - i otiao."

"Koliko je praka, po va

em mi

ljenju, stavio unutra?""Oh, popriliènu kolièinu. Nije mjerio ili neto slièno, samo isipao iz paketiæa. Moda jed

èitavu lièicu za desert.""A to se dogodilo s paketiæem?" pourio je Parker."Ah, u tome je stvar." Gospoða Bulfinch bacila je pogled na Wimseyevo lice i vidjela da je bio zadovoljan efektom koji je proizvodila."Upravo smo ispratili i posljednju muteriju van - negdje oko jedanaest i pet - iGeorge je zakljuèavao vrata kad sam primijetila neto bijelo na stolici. Pomislila sam da je moda neèiji rupèiæ,110 Dorothy L. Sayersali kad sam to podigla, shvatila sam da je paketiæ od papira. Pa sam rekla Georgeu, 'Hej! Gospodin je ostavio svoj lijek.' George je pitao da koji gospodin, ja sam mu rekla koji, a onda je on pitao, 'Kakav lijek?' Ja sam pogledala, ali naljep

nica je bila istrgnuta. Bio je to jedan od onih uobièajenih paketiæa kakve dobijeteod ljekarnika, s podignutim krajevima i naljepnicom preko, ali na ovom nije ostalo ni komadiæ naljepnice.""Niste èak mogli ni razaznati je li bila otisnuta u crnoj ili crvenoj boji?""Pa, sada." Gospoða Bulfinch stade razmiljati. "Pa, ne, ne mogu to reæi. No, sada kadste to spomenuli, èini se da se sjeæam daje bilo neto crveno na paketiæu, negdje, aline mogu se jasno prisjetiti. Znam da nije bilo nikakvog imena, zato to sam pogledala da vidim o èemu je rijeè.""Niste probali praak, pretpostavljam?""Ja ne. Moglo se raditi o otrovu ili neèem sliènom. Kaem vam, bio je stvarno èudna muterija." Parker i Wimsey izmijene poglede."Jeste li to mislili veæ u to vrijeme?" upita je Wimsey. "Ili vam je palo na pametkasnije, nakon to ste èitali o samom sluèaju, znate?""Naravno, pomislila sam to veæ u ono vrijeme", odgovori Iju-tito i odsjeèno gospoða Bulfinch. "Zar vam nisam rekla da iz tog razloga nisam ni eljela kuati praak? tovie, rekla sam to tada i Georgeu. Osim toga, ako nije bio otrov, moglo se raditi o kokainu ili neèem sliènom. 'Bolje je ne dirati', rekla sam Georgeu, a on je rekao, 'Baciga u vatru.' Ali nisam to htjela uèiniti. Gospodin se mogao vratiti po paketiæ. Pasam ga tako metnula na policu iza anka, gdje dre estoka piæa, i nisam uopæe poslije vipomislila na njega. Sve do juèer, kad ga je va policajac doao traiti.""Sve su pretraili ondje", reèe Parker, "ali se èini da ne mogu pronaæi nigdje.""Pa, ja ne znam nita o tome. Stavila sam ga onamo. Iz Prstenova sam otila u kolovozu, i to se poslije toga desilo sRue grimizne boje 11njim, ja ne mogu reæi. Moda su ga bacili kad su èistili. Prièekajte malo, ipak, u krivu

sam kad kaem da vie nikad nisam pomislila na to. Pitala sam se o tome kad sam èitala izvjetaj o suðenju u News of the World, i rekla sam Georgeu, 'Ne bi me iznenadiloda je to onaj gospodin koji je doao u Prstenove one veèeri i izgledao tako jadno.



Samo zamisli!' Rekla sam to tek tako. A George je rekao, 'Ne umiljaj si neto, Gracie, moja djevojko; ne eli biti upletena u policijski sluèaj.' George je, znate, uvijek visoko drao svoju glavu.""teta je to se niste ranije javili s ovom prièom", reèe Parker ozbiljno."Pa, kako sam mogla znati da je toliko vana? Taksist ga je vidio samo nekoliko minuta kasnije i tad mu je bilo loe, pa praak nije mogao imati veze s tim, ako je touopæe bio on, u to se ne mogu zakleti. I, u svakom sluèaju, nisam èula nita o tome sve

do zavretka suðenja.""No, bit æe i novo suðenje", reèe Parker, "i moda æe nam trebati vae svjedoèenje.""Znate gdje me moete naæi", reèe gospoða Bulfinch raspoloeno. "Neæu nikamo pobjeæi.""Vrlo smo vam zahvalni to ste doli", doda Wimsey ljubazno."Nema na èemu", odvrati dama. "Je li to sve, gospodine vii inspektore?""To je sve zasad. Ako pronaðemo paketiæ, moda æemo vas trebati da ga identificirate. I,osim toga, savjetujem vam da o ovim stvarima ne raspravljate s prijateljima, gospoðo Bulfinch. Ponekad se dame zaprièaju, i jedna stvar vodi drugoj, i na kraju sesjeæaju stvari koje se uopæe nisu dogodile. Razumijete to vam elim reæi?""Nikada nisam bila brbljavica", odgovori gospoða Bulfinch uvrijeðeno. "I moje je miljenje da kad treba zbrojiti neke stvari, dame to rade mnogo bolje."112 Dorothy L. Sayers

"Mogu ovo podijeliti s odvjetnicima, pretpostavljam?" upita Wimsey kad je svjedokinja otila."Naravno", odvrati Parker, "zato sam i elio da bude prisutan i èuje to - ako to ita vrijedi. U meðuvremenu, dat æemo se u lov na paketiæ.""Da", reèe Wimsey zamiljeno, "da, to æe uèiniti, naravno."Gospodin Crofts nije se èinio najzadovoljniji kad je ova prièa stigla do njega."Upozorio sam vas, lorde Peter", reèe, "to se moe dogoditi kad otkrivamo svoje kartepoliciji. Sad kad su doznali za taj incident, uèinit æe sve to je u njihovoj moguænosti da preo-krenu stvar u svoju korist. Zato niste prepustili nama da vodimo istragu?""Prokletstvo", reèe Wimsey Ijutito, "imali ste tri mjeseca da uèinite neto. Napraviliste nita! Policija je to iskopala za tri dana. Vrijeme je od presudne vanosti u ovom sluèaju, razumijete valjda."

"Naravno, ali zar ne shvaæate da policija sada neæe mirovati dok ne pronaðe taj dragocjeni paketiæ?""Pa?""Pa, i pretpostavimo da unutra uopæe nije arsen. Da ste to ostavili u naim rukama,mogli smo ih zaskoèiti time u posljednjem trenutku, kad bi bilo prekasno za bilo kakvu istragu, i tada bismo razbili optubu. Dajte poroti prièu gospoðe Bulfinch kakvajest i oni bi morali priznati da postoje neki dokazi daje preminuli otrovao samsebe. Ali sada æe, naravno, policija pronaæi ili lairati neto i pokazati daje praak biopotpuno bezazlen.""A pretpostavimo da ga naðu i da se pokae da je unutra doista arsen?""U tom sluèaju, naravno", reèe gospodin Crofts, "dobit æemo ponitenje. Ali, vjerujete li doista u tu moguænost, lorde?"Rue grimizne boje 1"Savreno je jasno da vi ne vjerujete", reèe Wimsey uzrujano. "U stvari, vi misliteda je vaa klijentica kriva. Pa, to nije moje miljenje."Gospodin Crofts je slegnuo ramenima."U interesu je nae klijentice", reèe, "da razmotrimo sve dokaze, pa i one nepovoljne, te takoðer da predvidimo korake koje æe najvjerojatnije poduzeti optuba. Ponavljam, lorde, da ste se ponijeli vrlo indiskretno.""Sluajte", reèe Wimsey, "uopæe nisam za presudu 'Nije dokazano'. to se tièe èasti i sreæspoðice Vane, jednako tako bi mogla biti proglaena krivom i osuðena na temelju èiste sumnje. elim da bude potpuno osloboðena i da se krivnja svali na pravu stranu. Ne elimnikakve sjenke sumnje da ostanu lebdjeti iznad nje.""Osobito poeljno, moj lorde", sloi se odvjetnik, "ali dopustit æete da vas podsjetimda se ne radi samo o pitanju sreæe i èasti, veæ o tome da spasi vrat gospoðice Vane od

vjeala.""A ja kaem", reèe Wimsey, "da bi bilo bolje da je odmah objese, nego da ivi i da svivjeruju kako se ubojica uspjela spasiti."



"Doista?" reèe gospodin Crofts. "Bojim se da to nije ponaanje kakvo obrana moe prihvatiti. Smijem li upitati je li to i miljenje gospoðice Vane?""Ne bih me iznenadilo da jest", odvrati Wimsey. "Ali ona je neduna, i uèinit æu sve kako biste povjerovali u to prije nego sve zavri."Sjajno, sjajno", reèe gospodin Crofts ulagivaèki, "nitko ne bi bio sretniji od mene. Ali, ponavljam da, po mom skromnom miljenju, njegovo gospodstvo ne vjeruje previe glavnom inspektoru Parkeru."

Wimsey je jo uvijek kljuèao u sebi od bijesa kad je uao u ured gospodina Urquharta na Bedford Rowu. Glavni ga je pisar zapamtio i pozdravio ga je s potovanjem koje zasluuje svaki114 Dorothy L. Sayersuzvieni i oèekivani posjetitelj. Zamolio je njegovo gospodstvo da sjedne na trenutak, i zatim je nestao u unutranjem uredu.Tipkaèica, jakog, neprivlaènog i pomalo mukobanjastog lica, podigla je pogled s mainekad su se vrata zatvorila i kimne iznenada lordu Peteru. Wimsey ju je prepoznaokao jednu od slubenica gospoðice Climpson, kraj èijeg je imena u svojoj glavi odmah stavio pohvalnu notu zbog njene brzine i uèinkovitosti. Nisu, meðutim, razmijenili nirijeèi, i za nekoliko se trenutaka vratio glavni pisar i zamolio lorda Petera dauðe unutra.

Norman Urquhart ustane od svog stola i prui prijateljski ruku. Wimsey ga je vidiona suðenju, i zamijetio je njegovo skladno odijelo, gustu, ravnu tamnu kosu, i opæi

dojam okretnog poslovnog èovjeka. Vidjevi ga sada izbliza, primijetio je da je mnogo stariji nego to se èinio na udaljenosti. Smjestio ga je negdje u srednje èetrdesete. Imao je blijedu i, stoje bilo zanimljivo, poprilièno èistu kou, ako se izuzmu brojne male pjegice, kao od sunca, posve neoèekivane za to doba godine, i to na mukarcuèija pojava nije odavala naznaka bavljenja nekim izvanjskim aktivnostima. Oèi, tamne i prodorne, èinile su se pomalo umornima, i lutale su naokolo, kao da zabrinutost nije bila nepoznat termin za njih.Odvjetnik pozdravi svog gosta visokim, ugodnim glasom i upita ga to moe uèiniti za njega.Wimsey objasni da se zanima za suðenje gospoðici Vane, te da ima ovlasti tvrtke gospode Crofta i Coopera da gnjavi gospodina Urquharta pitanjima, dodajuæi, kao i obièno

, da se boji da samo dosaðuje."Nipoto, lorde Peter, nipoto. Oduevljen sam to vam mogu pomoæi na bilo koji naèin, iakste, bojim se, èuli veæ sve to znam. Naravno, bio sam zapanjen rezultatima autopsije,no prilièno mi je laknulo, moram priznati, da ne postoji moguænost da se na mene baci sumnja, pod prilièno neobiènim okolnostima.""Strano neugodnoga vas", sloio se Wimsey. "Ali èini se da ste na vrijeme poduzeli sve potrebne mjere opreza."Rue grimizne boje 1"Pa, znate, pretpostavljam da nama odvjetnicima to ulazi u naviku. Ne da sam u to vrijeme imao ikakvu ideju o moguænosti trovanja ili, nepotrebno je reæi, inzistirao bih na istrazi. Ja sam vie imao na umu neku vrstu trovanja hranom; ne botuli-zam - simptomi nisu ukazivali na to - nego neka zaraza preko kuhinjskog posuða ili nekih bacila iz hrane. Drago mije to nije ni jedno ni drugo, iako je realnost neizmjerno gora. Pretpostavljam, zapravo, u svim sluèajevima iznenadne i neobjanjive bolesti, analiza izluèevina trebala bi postati rutinski dio posla, ali dr. Weare se èinio savreno zadovoljnim, a ja sam potpuno vjerovao njegovoj prosudbi.""Oèigledno", reèe Wimsey. "Èovjek, naravno, ne brza odmah sa zakljuèkom da se radi o ubojstvu, iako moram reæi, to se dogaða mnogo èeæe nego to bismo obièno pretpostavili.""Vjerojatno je tako, i da sam se ikada bavio kriminalnim sluèajevima, zasigurno bih posumnjao u neto, ali moj se posao gotovo u potpunosti odnosi na prijenos i ustupanje imovine i slièno, i dokazivanje pravovaljanosti oporuke, i razvodi, i takodalje.""Govoreæi o oporukama", reèe Wimsey nehajno, "je li gospodin Boyes imao ikakva financijska oèekivanja?""Koliko ja znam, ne. Njegov otac nije nikako bogat èovjek - obièni seoski upnik s mal

im prihodom i ogromnom upom i ruevnom crkvom. Zapravo, èitava obitelj pripada nesretnoj srednjoj klasi s previsokim porezima i vrlo male financijske snage. Mislim da Philip nije trebao naslijediti vie od nekoliko stotina funti, èak i daje nadivio v



eæinu svojih rrjctaka.""Mislio sam da negdje postoji neka bogata tetka.""Oh, ne, osim ako ne mislite na staru Cremornu Garden. Ona mu je pratetka, s majèine strane. Ali, ona godinama nije imala nikakve veze s njima."U tom je èasu lord Peter doivio jedan od onih trenutaka prosvjetljenja koji dolazeodjednom kad se dvije nepovezane116 Dorothy L. Sayers

èinjenice spoje u mozgu. U uzbuðenju proizalom iz Parkerovih novosti o bijelom papirnatom paketiæu, posvetio je premalo pozornosti na Bunterov izvjetaj o èajanki s HannahWestlock i gospoðom Pettican, ali sada se sjetio neèeg u vezi s glumicom, "koja sezove neto poput Hyde Park ili neto slièno". U njegovom se umu sve tako savreno mehanièki posloilo daje sljedeæe pitanje slijedilo gotovo bez pauze."To je gospoða Wrayburn iz Westmorlanda?""Da", reèe gospoða Urquhart. "Upravo sam se vratio iz posjeta njoj, zapravo. Naravno, da, pisali ste mi onamo. Postala je prilièno djetinjasta, jadnica. U takvom je stanju posljednjih pet godina. Nesretan ivot - patnja sebi i svima oko nje. Uvijekmi se èinilo okrutnim da se ne moe pomoæi tim jadnim starim ljudima da dostojanstveno napuste ovaj svijet - kao to to èinimo sa ivotinjama - ali zakon nam ne doputa tu vrstu milosrdnosti."

"Da, Drutvo za za

titu

ivotinja pozvalo bi nas trenutaèno na red kad bismo dopustili da maèka umire u mukama", reèe Wimsey. "Smijeno, zar ne? Slièno je i s ljudima koji piu u

novinama o dranju pasa u vjetrovitim kuæicama i ivo im se fuæka zbog toga, ili o kuæevlasnicima koji doputaju trinaestoèlanoj obitelji da spava u vlanim podrumina s prozorima bez stakla i bez prozora da ih stave unutra. Ponekad me to stvarno uasno naljuti, iako sam sasvim miroljubiv. Jadna stara Cremorna Garden, ipak se èini da jojse uskoro blii kraj. Sigurno ne moe dulje izdrati ovako.""Zapravo, neki dan smo svi pomislili da je gotovo s njom. Srce je izdaje, ima veæpreko devedest, jadnica, i s vremena na vrijeme ima te napadaje. Ali kod tih nekih starica postoji nevjerojatna vitalnost.""Pretpostavljam da ste vi sada njen jedini ivuæi roðak.""Pretpostavljam da je tako, osim jednog mog ujaka u Australiji." Gospodin UrcfUhart je prihvatio èinjenicu o srodstvu i ne pitajuæi kako je Wimsey saznao za to. "Ne

da moj boravakRue grimizne boje londje moe ikako pomoæi. Ali ja sam i njen odvjetnik, takoðer, pa je tako vjerojatno bolje da budem na mjestu kad se neto dogodi.""Oh, dakako, dakako. Buduæi da ste njen odvjetnik, poznato vam je, naravno, kako je raspodijelila svoje nasljedstvo.""Pa, da, naravno, lako zapravo ne shvaæam, oprostit æete mi to to pitam, kakve to veze ima sa sadanjim problemom.""Pa, zar ne vidite", reèe Wimsey, "palo mi je na pamet da se Philip Boyes uvukao uneku novèanu zbrku - dogaða se i najboljima - i odluèio je krenuti kraæim putem. Ali, ako je imao neke izglede za nasljedstvo od gospoðe Wrayburn, a stara je djevojka -mislim, jadna stara dama - bila tako blizu skidanja tog mrtvaèkog kako-se-zove, paonda bi on èekao ili neto slièno. Shvaæate to elim reæi?""Oh, razumijem, pokuavate prikazati sluèaj kao samoubojstvo. Pa, slaem se s vama daje to najpouzdanija obrana kojoj se prijatelji gospoðice Vane mogu nadati,ija vaspodravam.Èinjenica je da gospoða Wrayburn nije ostavila nita Philipu. Niti je on, koliko ja znam, imao i najmanjeg razloga vjerovati u suprotno.""Posve ste sigurni u to?""Prilièno. Zapravo", gospodin Urquhart je oklijevao, "pa, mogu vam sada i reæi da meje to isto pitao jednom, a ja sam bio primoran reæi mu da nema ni najmanje anse dadobije ita od nje.""Oh, on je to doista pitao?""Pa, jest, uèinio je to.""No, to je neto, zar ne? Kad je to bilo?""Oh, otprilike prije osamnaest mjeseci, pretpostavljam. Ne mogu sa sigurnoæu reæi."

"I kako je gospoða Wrayburn sada djetinjasta, pretpostavljam da se nije mogao nadati da æe ona ikad promijeniti svoju oporuku?""Ni najmanje."



118 Dorothy L. Sayers"Ne, razumijem. Pa, mislim da moemo izvuæi neto iz toga. Veliko razoèarenje, naravno, èovjek bi zakljuèio da je raèunao podosta na to. Rijeè je o velikoj svoti, zar ne?""Popriliènoj. Otprilike sedamdeset ili osamdeset tisuæa.""Odvratno, kad pomislite da æe sve to propasti, a ona neæe imati nikakve koristi odtoga. Usput, to je s vama? Dobivate li to? Molim vas, oprostite mi, znam da sam znatieljan i sve to, ali elio sam reæi, s obzirom da ste se brinuli za nju godinama i

njen ste jedini raspoloiv roðak, tako govoreæi, bilo bi sramotno da se to ne dogodi?"Odvjetnik se namrtio, a Wimsey se isprièao."Znam, znam, bio sam prilièno nesmotren. Moja greka. I, u svakom sluèaju, sve æe biti unovinama kad stara dama otegne papke, pa ne znam ni sam zato me to tako gorljivozanima. Zaboravite sve - ao mi je.""Ne postoji zapravo razlog zato ne biste smjeli znati", reèe gospodin Urquhart polako, "iako je stvar profesionalne etike ne otkrivati i govoriti o poslovima klijenta. Zapravo, ja sam odreðen njenim oporuènim nasljednikom.""Oh?" reèe Wimsey, razoèaranim glasom. "U tom sluèaju, prièa æe biti slaba, zar ne? Mislim, va se roðak mogao nadati, u tom sluèaju, da æete mu vi, to jest, naravno, ne znam to ste vi mislili o svemu -"Gospodin Urquhart je zavrtio glavom.

"Vidim nato ciljate, i to je sasvim razumna pomisao. Ali, zapravo, takvo raspolaganje novcem sasvim se kosilo s izraenom eljom oporuèiteljice. Èak i da sam zakonski m

ogao prijeæi preko toga, moralno sam se obvezao da to ne uèinim, i morao sam to objasniti Philipu. Mogao sam mu, naravno, s vremena na vrijeme dati poklone u novcu,ali da vam kaem istinu, mislim da to ne bih uèinio. Po mom miljenju, jedina nada uspasenje bila je da uspije preko svog rada,. Bio je sklon - iako ne volim prièatiloe o mrtvima - oslanjati se previe na druge ljude."Rue grimizne boje l"Ah, tako je. Bez sumnje je to, takoðer, bila zamisao gospoðe Wrayburn?""Zapravo i ne. Ne. Bilo je mnogo dublje od toga. Ona je smatrala da se njena obitelj loe ponijela prema njoj. Ukratko, kad smo otili tako daleko, nemam nita protivda vam dam njenu oporuku."Pozvonio je na zvonce koje se nalazilo na njegovom stolu.

"Nemam samu oporuku ovdje, ali imam njen nacrt. Oh, gospoðice Murchison, hoæete li biti tako ljubazni i donijeti mi kutiju s dokumentima koji su oznaèeni kao 'Wrayburn'? Gospodin Pond æe vam je pokazati. Nije teka."Dama je otila tiho u potragu za kutijom."To je sve prilièno neregularno, lorde Peter", nastavio je gospodin Urquhart, "alipostoje trenuci kad je previe diskrecije jednako loe kao i premalo, i volio bih da vidite zato sam bio primoran poduzeti takvo nepomirljivo ponaanje prema svom roðaku. Ah, hvala vam, gospoðice Murchison."Otvorio je kutiju s kljuèem prikvaèenim za snop koji je izvadio iz depova hlaèa te izvadio priliènu kolièinu dokumenata. Wimsey ga je promatrao s izgledom prilièno glupavogterijera koji oèekuje poslasticu."No, no", izustio je odvjetnik, "èini se da nije, oh, naravno, kako sam zaboravan.Tako mi je ao, u mom je sefu kod kuæe. Izvadio sam je prolog lipnja, kad je gospoða Wrayburn imala jedan od svojih napada, a u zbrci koja je uslijedila nakon smrti mog roðaka posve sam zaboravio vratiti je. Meðutim, sr svega je bila -"4M"Nema veze", reèe Wimsey, "nema potrebe za urbom. Ako sutra navratim do vae kuæe, modabih je onda mogao vidjeti.""Svakako, ako smatrate da je to tako vano, fsprièavam se zbog svoje nemarnosti. U meðuvremenu, postoji li jo neto to vam mogu reæi o èitavoj stvari?"120 Dorothy L. SayersWimsey je postavio nekoliko pitanja, pokrivajuæi podruèje koje je Bunter veæ proao u svojoj maloj istrazi, i ubrzo se oprostio i otiao. Gospoðica Murchison je ponovo radila u vanjskom uredu. Nije podigla pogled kad je proao uz nju."Zanimljivo", primijetio je Wimsey koraèajuæi du Bedford Rowa, "kako svi izuzetno ele

pomoæi oko ovog sluèaja. Veselo odgovaraju na pitanja koja se ni s kakvim pravom nebi smjela uopæe postavljati i nude objanjenja koja ih nitko nije traio. Nitko od njih, èini se, nema nita za skrivati. To je prilièno zadivljujuæe. Moda je momak doista poè



io samoubojstvo. Nadam se da jest. Kad bih ga barem mogao ispitati. Dobro bih gasamljeo. Imam barem petnaest razlièitih analiza njegovog karaktera - sve su drukèije... Vrlo je nedentlmenski poèiniti samoubojstvo, a da se ne ostavi oprotajno pismoili slièno, samo ljudima prièinja neprilike. Kad si propucam mozak..."Zaustavi se."Nadam se da to neæu ni poeljeti", reèe. "Nadam se da neæu morati. Majci se to ne bi svidjelo, a i neuredno je. Ali polako poèinjem mrziti ovaj posao u kojem ljudi bivaj

u na kraju objeeni. To je vrlo loe za njihove prijatelje... Neæu razmiljati o vjeanju.Uznemirujuæe je."Rue grimizne boje 12111Wimsey se u devet sati sljedeæeg jutra pojavio u Urquhartovoj kuæi i zatekao dotiènoggospodina za doruèkom."Mislio sam da bih vas mogao uhvatiti prije nego to odete u ured", izjavio je lord Peter, isprièavajuæi se. "Zahvaljujem se, veæ sam jeo. Ne, doista, nikada ne pijem prije jedanaest. Loe za eludac.""Pa, pronaao sam nacrt oporuke", reèe gospodin Urquhart ljubazno. "Moete je pregledati dokja pijem svoju kavu, ako æete mi oprostiti moje ponaanje. Otkriva malo obiteljski kostur, ali sve je to veæ davna prolost."

Dohvatio je komad papira iz stola u kutu pored njega i predao ga Wimseyu, koji je primijetio, mehanièki, da je istipkan na Woodstock pisaæoj maini, s okrhnutim malim"p", i velikim "A" koje nije bilo potpuno u ravnini s ostalim slovima."Najbolje da vam objasnim obiteljske veze Boyesovih i Urquhartovih", nastavio je, vraæajuæi se do stola za kojim je jeo, "tako da vam oporuka bude jasna. Zajednièki predak je stari John Hubbard, cijenjeni bankar s poèetka*prolog stoljeæa. ivio je u Nottinghamu, a banka, kao stoje bio obièaj u onim danima, bila je privatno, obiteljsko vlasnitvo. Imao je tri kæeri, Jane, Mary i Rosannu. Dao im je dobro obrazovanje,i one su trebale biti njegove nasljednice, ali starije momak napravio uobièajene greke,122 Dorothy L. Sayersnerazumna ulaganja, dopustio svojim klijentima da rade to ele - stara prièa. Banka je propala, a djevojke su ostavljene bez novèiæa.

Najstarija, Jane, udala se za mukarca imenom Henry Brown. On je bio uèitelj u koli,vrlo siromaan i odvratno moralan. Imali su jednu kæer, Juliju, koja se konaèno udalaza kapelana, veleèasnog Arthura Boyesa. Ona je majka Philipa Boyesa.Druga kæi, Mary, prola je financijski mnogo bolje, iako se, drutveno, udala popriliènoispod svoje razine. Prihvatila je pronju Josiaha Urquharta, koji se bavio trgovinom èipkom. To je bio udarac za starog oca, ali Josiah je izvorno potjecao iz prilièno pristojne obitelji, i bio je vrlo vrijedan èovjek, pa su dobro iskoristili svoje moguænosti. Mary je rodila sina, Charlesa Urquharta, koji je nastojao izbjeæi sramotne veze s trgovinom. Pristupio je odvjetnièkom uredu, ilo mu je prilièno dobro, i napokon je postao suvlasnik u tvrtci. On je bio moj otac, a ja sam njegov nasljednik u ovoj firmi.Treæa kæi, Rosanna, bila je napravljena sasvim od drukèije tvari. Bila je vrlo lijepa,izuzetna pjevaèica, graciozna plesaèica, i sve u svemu, osobito atraktivna i razmaena mlada dama. Na uas svojih roditelja, pobjegla je od kuæe i poèela je nastupati u kazalitu. Izbrisali su njeno ime iz obiteljske Biblije. Ona je odluèila opravdati njihove najgore sumnje. Postala je razmaena ljubimica mondenog Londona. Pod svojim umjetnièkim imenom, Cremorna Garden, ila je od jednog trijumfa do drugog. I, zamislite, imala je ona mozga. Bila je tip uzmi-i-zadri osobe. Uzimala je sve - novac, nakit, konje, koèije, i ostalo, i pretvorila to u èvrsta sredstva. Nikada nije bila rastrona, osim na sebe, za stoje smatrala da je dovoljna naknada za sve usluge, imoram reæi da jest. Nisam je uopæe vidio sve dok veæ nije bila stara, ali prije nego toje pretrpjela udar koji je unitio njen mozak i tijelo, jo je uvijek zadrala ostatke nekadanje nevjerojatne ljepote. Bila je proraèunata stara dama na svoj naèin, i vrlo pohlepna. Imala je one èvrste male ruke, debele^ uske, koje nisu nita davale, samo su traile. Poznat vam je taj tip.

Rue grimizne boje 123Pa, da ne duljimo, najstarija sestra, Jane - ona koja se udala za uèitelja - nije eljela imati nikakve veze s crnom ovcom obitelji. Ona i njen suprug ogradili su s



e u svojoj kreposti od nje i zgraali se kad bi vidjeli sramotno ime Cremorne Garden otisnuto na plakatima ispred Olympica ili Adelphija. Vraæali bi joj njena pismaneotvorena i zabranili joj pristup u kuæu, a vrhunac je bio kad ju je Henry Brownpokuao izbaciti iz crkve prilikom pogreba njegove ene.Moji djed i baka bili su manje kreposni. Nisu je nazivali ili pozivali u goste,ali povremeno bi otili pogledati neku njenu predstavu i poslali su pozivnicu kadim se enio sin, i bili su ljubazni na jedan udaljen naèin. Kao posljedica toga, zad

rala je uètivo poznanstvo s mojim ocem, i naposljetku je dala svoj posao u njegoveruke. Njegovo je miljenje bilo da je imetak imetak, kako god steèen, i izjavio da,ako odvjetnik odbije baviti se prljavim novcem, mogao bi polovicu svojih klijenata otpratiti kroz vrata.Stara dama nije nikad zaboravila ili zaboravljala ita. Sam spomen imena Brown iliBoyes prizivao je pjenu na njena usta. Stoga, kad je sastavljala oporuku, stavila je taj pasus koji imate pred sobom. Istaknuo sam joj da Philip Boyes nije imao nikakve veze s progonom, kao to, naravno, nije imao ni Arthur Boyes, ali staraje rana jo uvijek pekla, i nije eljela èuti ni rijeèi u njegovu korist. Pa sam tako sastavio oporuku onako kako je ona eljela; da nisam, netko drugi bi uèinio to, znate."Wimsey je kimnuo, i posvetio svoju pozornost oporuci, koja je datirana osam godi

na unatrag. Proglasila je Normana Urquharta jedinim izvriteljem i, nakon nekolikoodlomaka koji su se ticali novca koji je ostavljala slugama i nekim kazalinim ud

rugama, u oporuci je stajalo sljedeæegOstatak svoje pokretne i nepokretne imovine ostavljam praneæaku Normanu Urquhartuiz Bedford Rowa za njegova ivota, a da se poslije njegove smrti ravnomjerno124 Dorothy L. Sayersrazdijeli meðu njegovim zakonskim potomcima, ali ako ovdje spomenuti Norman Urquhart umre bez zakonskog potomka, spomenuta æe imovina prijeæi (ovdje su slijedila imena prije navedenih udruga). Ova odluka o raspodjeli imovine je u znak zahvalnostiza potovanje iskazano prema meni od strane mog, ranije spomenutog, pra-neæaka Normana Urquharta i njegovog oca, pokojnog Charlesa Urquharta. Ovime takoðer elim osigurati da niti jedan dio moje imovine ne doðe u ruke mog prane-æaka Philipa Boyesa ilinjegovih potomaka zbog nehumanog ponaanja iskazanog od strane obitelji spomenuto

g Philipa Boyesa. Nalaem spomenutom Normanu Urquhartu kao svoju samrtnu elju da neposudi ni prenese spomenutom Philipu Boyesu bilo koji dio prihoda proizalog iz imetka u posjedu spomenutog Normana Urquharta tijekom njegovog ivota niti uposli istog kako bi pomogao spomenutom Philipu Boyesu na bilo koji naèin."Hm", reèe Wimsey, "to je prilièno jasno, i prilièno osvetoljubivo.""Da, jest, ali to da radite sa starim damama koje ne ele sluati glas razuma? Izrièitaje bila u takvim otrim formulacijama prije nego to stavi svoj potpis na oporuku.""Vjerojatno je to dobro uzdrmalo Philipa Boyesa", reèe Wimsey. "Hvala vam. Drago mi je to sam to vidio, ovo èini teoriju o samoubojstvu mnogo vjerojatnijom."U teoriji bi jo i djelovalo, ali teorija se ba i nije poklapala onako dobro kao toje Wimsey elio s onim to je èuo o karakteru Philipa Boyesa. Osobno, bio je vie sklonvjerovati u ideju da je posljednji razgovor s Harriet bio odluèujuæi faktor u samoubojstvu. Ali ni to, takoðer? nije bilo zadovoljavajuæe. Nije mogao povjerovati daje Philip Boyes osjeæao tu vrstu pristranosti premaRue grimizne boje 125Harriet Vane. Moda je to, ipak, bilo stoga to nije elio misliti dobro o tom gospodinu. Emocije su mu, bojao se, zamutile malo prosudbu.Otiao je kuæi i dao se na èitanje Harrietinog romana. Bez sumnje je dobro pisala, alije takoðer bez sumnje znala i previe0 uèinku arsena. to je jo bilo i gore, knjiga je govorila o dvoje umjetnika koji su ivjeli u Bloomsbervju i vodili idealan ivot, pun ljubavi i smijeha i siromatva, doknetko nije neljubazno otrovao mladiæa i ostavio mladu enu neutjenu i strastveno posveæenu osvetiti njegovu smrt. Wimsey je naotrio zube i uputio se do Holloway Gaola,gdje umalo nije svojim ljubomornim ispadom napravio ludu od sebe. Na sreæu, spasio ga je osjeæaj za humor kad je unakrsno ispitivao svoju klijenticu koja je bila n

a rubu suza1 premorenosti."ao mi je", reèe, "èinjenica je da sam prokleto ljubomoran na tog momka Boyesa. Ne bi



h trebao biti, ali jesam.""To je upravo to", reèe Harriet, "i uvijek æete biti.""A ako jesam, ne bih bio poeljan za ivot s nekim drugim.0 tome je rijeè?""Bili biste vrlo nesretni. Prilièno razlièito od svih ostalih mana.""Ali, gledajte", reèe Wimsey, "da se udate za mene, ne bih bio ljubomoran, zato tobih tada znao da vam se doista sviðam

1 sve to.""Mislite da ne biste bili. Ali biste.""Zar bih trebao biti? Oh, zasigurno ne. Zato? To bi bilo jednako kao da sam oenioudovicu. Jesu li svi muevi broj dva ljubomorni?""Ne znam. Ali nije sasvim isto. Nikada mi doista ne biste mogli vjerovati, i tobi nas unitilo.""Ali, k vragu i sve", reèe Wimsey, "kad biste samo jednom rekli da vam je malo stalo do mene, sve bi bilo u redu. Vjerovao126 Dorothy L. Sayersbih tome. Ali zato to ne elite to reæi, ja umiljam svakojake stvari.""Nastavili biste umiljati stvari i dalje. Ne biste mi mogli dati svoje potpuno povjerenje. Nijedan mukarac ne bi."

"Nikada?""Pa, vrlo rijetko.""To ne bi valjalo", reèe Wimsey ozbiljno. "Naravno, kad bih se pokazao takvim idiotom, stvari bi bile prilièno beznadne. Znam na to mislite. Poznavao sam momka kojegje ubo alac ljubomore. Ako njegova supruga nije uvijek visila njemu oko vrata, rekao je da to pokazuje da ona nimalo ne mari za njega, a kad je i iskazivala svoje osjeæaje, zvao bi je licemjerkom. Postalo je prilièno nemoguæe, i ona je pobjegla snekim za koga nije uopæe marila, a on je nastavio govoriti da je bio u pravu glede nje od samog poèetka. No, svi ostali su shvatili da je to bila njegova glupa pogreka. Sve je to vrlo komplicirano. Prednost je, èini se, na strani one osobe koja prva postane ljubomorna. Moda biste mogli postati ljubomorni na mene. elio bih to jer bi to dokazalo da se barem malo zanimate za mene. Da vam isprièam neke detaljesvoje pokvarene prolosti?"

"Molim vas, nemojte.""Zato ne?""Ne elim znati sve o drugim ljudima.""Ne elite, doista? Mislim da je to prilièno obeæavajuæe. Mislim, da gajite majèinske osjeje prema meni, bili biste eljni da budete puni pomoæi i razumijevanja. Prezirem kadmi se eli pomoæi i razumjeti me. I, napokon, ni prema jednoj nisam osjeæao bogznato,osim prema Barbari, naravno.""Tko je bila Barbara", upita Harriet prilièno brzo."Oh, djevojka. Prilièno joj dugujem, zaista", odvrati Wimsey samozadovoljno. "Kadse fidala za drugoga, poèeo sam se baviti detektivskim poslom kao naèinom da zalijeèimsvoje ranjene osje-Rue grimizne boje 127æaje, i to se stvarno, ako sve uzmemo u obzir, pokazalo pravim zgoditkom. No, da,bio sam prilièno uzdrman u to vrijeme. Èak sam poèeo pohaðati i posebna predavanja iz logike zbog nje.""Dobri Boe!""Zbog zadovoljstva ponavljanja. Pronaao sam neku vrstu tajanstvene romantiène pjesme o stvari koja je nekako bila èisti izraz strasti. Mnoge noæi obasjane mjeseèinom mrmljao sam je slavujima koji su obitavali u vrtovima St. Johna, iako sam ja, naravno, pohaðao Balliol, ali zgrade su se nalazile u susjedstvu.""Ako se itko ikada uda za vas, bit æe to zbog zadovoljstva sluanja kako govorite besmislice", reèe Harriet otro."Poniavajuæi razlog, ali bolje takav nego nikakav.""I sama sam nekad vrlo dobro govorila besmislice", reèe Harriet, sa suzama u èima, "ali to je nekako izbijeno iz mene. Znate, zaista sam namjeravlala biti vesela i

dobro raspoloena, sva ova tuga nije pravi odraz mene. Ali, izgubila sam ivce, nekako.""Nije ni èudno, jadno dijete. Ali prijeæi æete preko toga. Samo se nastavite smijeiti i



prepustite sve ujaku Peteru."Kad je Wimsey stigao kuæi, naao je poruku koja ga je èekala.Dragi lorde Peter, kao to ste se i sami mogli uvjeriti, dobila sam posao. GospoðicaClimpson je poslala est djevojaka, sve s razlièitim prièama i preporukama, naravno,i gospodin Pond (glavni pisar) uposlio je mene, naravno, uz odobrenje gospodinaUrquharta.Ovdje sam tek nekoliko dana, stoga Vam i ne mogu reæi mnogo o svom poslodavcu, oso

bno, osim da je slab na slatkie i da èuva tajne zalihe èokoladne kreme i turskih deliea u svom stolu, koje kriom vaèe dok diktira. Djeluje prilièno ugodno.No, tu je ipak jedna stvar. Pretpostavljam da bi bilo zanimljivo istraiti njegovefinancijske aktivnosti. Dosta128 Dorothy L. Sayerssam na ovaj ili onaj naèin upoznata s poslovanjem dionicama, znate, i juèer sam u njegovoj odsutnosti preuzela za njega poziv koji nisam trebala èuti. Obiènoj osobi ne »bi znaèio nita, ali meni jest, zato to sam znala neto o èovjeku koji se nalazio s drugestrane linije. Istraite je li . gospodin U. imao ikakve veze s Megatherium Trustprije njihovog velikog sloma.Daljni izvjetaji slijede kad bilo to zanimljivo iskrsne.Vaa odana,

Joan Murchison."Megatherium Trust?" reèe Wimsey. "Na se ugledni odvjetnik upleo u krasnu stvar. Pitat æu Freddyja Arbuthnota. Glupan je to se tièe svega, osim dionica i burze. Iz tkozna kojeg nepoznatog razloga razumije ih savreno."Ponovo je proèitao pismo, mehanièki primjeæujuæi da je otipkano na Woodstock pisaæoj mains okrhnutim malim "p" i velikim "A" koje je bilo malo izvan reda s ostalim slovima.Odjednom kao da se probudio i pismo je proèitao i treæi put, primjeæujuæi, nikako vie mehanièki, okrhnuto "p" i nepravilno "A".Zatim je sjeo, napisao poruku na komad papira, presavinuo ga, adresirao na gospoðicu Murchison i poslao Buntera da ga poalje potom.Po prvi put, u ovom uznemirujuæem sluèaju, osjetio je blago strujanja voda dok se jasna ideja probijala sporo i teko iz najdubljih dubina njegovog mozga.

Rue grimizne boje 12912W imsey je obièavao reæi, kad je veæ bio star i razgovorlji-viji nego obièno, da gaje sjeæanje na taj Boiæ u Duke's Denveru progonilo u noænim morama, redovno svake noæi, narednih dvadeset godina. Ali moguæe je da se sjeæao toga s prednoæu. Nema sumnje da je to bilo veliko iskuenje za njegovu narav. Poèelo je nepovoljno jo za vrijeme èaja, kad je gospoða "Nakaza" Dimsworthy svojim visokim bahatim glasom izjavila: "I je li istina, lorde Peter, dragi, da branite onu stranu trovaèicu?" Pitanje je djelovalo kao izvlaèenja èepa od ampanjca. Nakupljena znatielja èlanova zabave o sluèaju Vane izala jeo na povrinu."Nimalo ne sumnjam da je ona to uèinila, i ne krivim je", reèe kapetan Tommy Bates,"savreno nesnosan glupan. Ima svoju fotografiju na omotu svojih knjiga, znate - takav je bio. Prekrasno, ene padaju na takve nitarije. Èitavu gomilu njih trebalo biotrovati poput takora. Pogledajte tetu koju èine ovoj zemlji.""Ali on je bio vrlo dobar pisac", usprotivi se gospoða Featherstone, dama u svojimtridesetima, èija je snana zbijena figura sugerirala da je bila u neprestanoj borbi da uskladi svoju teinu s p^rvim slogovima svog imena, radije nego posljednjim."Njegove su knjige posve galske po svojoj smjelosti i suzdranosti. Smjelost nijerijetka, ali ta savrena konciznost stila je dar koji -"130 Dorothy L. Sayers -"Oh, ako vam se sviða smeæe", prekine ju kapetan, prilièno nepristojno."Ne bih njegov rad nazvala tako", reèe gospoða Featherstone. "On je, naravno, samo iskren, a to je ono to ljudi u ovoj zemlji ne oprataju. To je dio nae nacionalne licemjernosti. Ali ta ljepota pisanja stavlja sve na viu razinu.""Pa, tu prljavtinu ne bih nikako imao u svojoj kuæi", reèe kapetan odluèno. "Uhvatio sa

m Hildu s knjigom i rekao joj, 'Poalji tu knjigu odmah u knjiaru.' Ne mijeam se u to, ali èovjek mora negdje povuæi crtu.""Kako ste znali o èemu je rijeè u knjizi?" upita Wimsey nevino.



"Pa, èlanak Jamesa Douglasa u Expressu bio je dovoljan za mene", odvrati kapetan Bates. "Odlomci koje je citirao bili su besramni, posve besramni.""Pa, dobra je stvar to smo ih svi proèitali", reèe Wimsey. "Unaprijed upozorenje unaprijed naoruan.""Toliko toga dugujemo novinama", reèe vojvotkinja Dovvager; "tako je ljubazno od njih to su iznijeli sve u glavnim crtama i potedjeli nas problema èitanja knjiga, zarne mislite tako, i takva radost za siromane jadne ljude koji si ne mogu priutiti

sedam ilinga za knjigu ili èak i upis u knjinicu. Pretpostavljam, iako sam sigurna da to ispada prilièno jeftino ako netko èita brzo. Ne da æe siromani posegnuti za tim knjigama jer sam pitala svoju sobaricu, tako pametnu djevojku i uvijek eljnu novihznanja, stoje mnogo vie to mogu reæi za veæinu svojih prijatelja.To je, bez sumnje, zbog slobodnog obrazovanja i sumnjam u srcu da bi ona glasala za laburiste. Nikadje nisam pitala jer mislim da to nije poteno i, osim toga, ne bih se smjela osvrtati na to, zar ne?""Ipak, ne mislim da ga je djevojka ubila upravo zbog toga", reèe njena snaha. "Prema«svim procjena ona je bila jednako loa kao i on."Rue grimizne boje 131"Oh, hajde", reèe Wimsey, "ne misli valjda to, Helen. Prokletstvo, ona pie detektivske prièe, a u detektivskim prièama krepost uvijek pobjeðuje. To je najèiæa literatura koj

znam.""Ðavo je uvijek spreman citirati Pismo kad mu to ide u korist", reèe mlaða vojvotkinja, "i kau da prodaja knjiga te nesretnice ne poznaje granice.""Moje je vjerovanje", reèe gospodin Harringay, "da je èitava stvar samo marketinki trik koji je poao po krivu." On je bio krupan dobroduan èovjek, izuzetno bogat i s izvrsnim vezama u Cityju. "Nikada ne znate na to su ti momci u oglaavanju spremni.""Pa, izgleda kao vjeanje guske koja nese zlatna jaja ovaj put", reèe kapetan Bates,glasno se smijeeæi. "Osim ako Wimsey ne namjerava izvesti neki od svojih magiènih trikova.""Nadam se da hoæe", reèe gospoðica Titterton. "Oboavam detektivske prièe. Promijenila bihpresudu u doivotni zatvor pod uvjetom da svakih est mjeseci napie novu prièu. To bibilo mnogo korisnije od èeljanja kuèine ili ivanja potanskih torbi.""Ne brza li malo sa zakljuècima?" primijeti Wimsey blago. "Pa jo nije ni osuðena."

"Ali bit æe sljedeæi put. Ne moe protiv èinjenica, Peter.""Naravno da ne", reèe kapetan Bates. "Policija zna svoj posao. Ne stavljaju ljudena optuenièku klupu ako za to ne postoji dobar razlog."Ovo je bio straan lapsus jer je i sam vojvoda od Denvera, prije ne tako mnogo godina, stajao na suðenju pod lanom optubom za ubojstvo. Nastala je grozna tiina, koju je razbila vojvotkinja ledeno izjavivi: "Doista, kapetane Bates!""to? Ha? Oh, naravno, elio sam reæi, znam da se ponekad deavaju pogreke, ali ovo je posve drukèija stvar. elio sam reæi, ova ena, s nimalo morala u sebi, to jest, mislim -""Uzmi piæe, Tommy", reèe lord Peter ljubazno, "danas ti nedostaje tvoje uobièajene taktiènosti."132 Dorothy L. Sayers"Ne, ali, recite nam, lorde Peter", zahtijevala je gospoða Dimsworty, "kakvo je doista to stvorenje? Jeste li razgovarali s njom? Mislim da ima prilièno ugodan glas, iako je sasvim jednostavna.""Ugodan glas? Oh, ne", reèe gospoða Featherstone. "Prije bih ga nazvala zlokobnim. Upotpunosti me je zgrozio. Èitavim tijelom su mi proli trnci. I mislim da bi bila prilièno privlaèna, s tim èudnim mutnim oèima, samo da se odjene pravilno. Neka vrst femme fatale, znate. Pokuava li te hipnotizirati, Peter?""Proèitala sam u novinama", reèe gospoðica Titterton, "daje primila stotine i stotinebraènih ponuda.""Iz jedne omèe u drugu", reèe Harringav, glasno se smijeeæi."Mislim da nikako ne bih eljela oeniti ubojicu", reèe gospoðica Titterton, "osobito onu koja je stekla praksu na detektivskim prièama. Èovjek se ne bi mogao prestati zapitkivati nije li neto èudno u okusu kave.""Oh, svi su ti ljudi ludi", reèe gospoða Dimsworthy. "Imaju morbidnu elju za isticanj

em. To je poput luðaka koji priznaju zloèine koje nisu poèinili, samo da postanu poznati.""Ubojica moe postati prilièno dobra supruga", reèe Harringay. "Sjeæate se Madeleine Smi



th - ona je takoðer upotrijebila arsen - udala se, ivjela sretno i doivjela pristojnu starost.""A je li i njen suprug doivio pristojnu starost?" interesirala se gospoðica Titterton. "To je bitnije, zar ne?""Jedno/n trovaèica, uvijek trovaèica, vjerujem", reèe gospoða Featherstone. 'To je strast koja raste u vama - poput piæa ili droge.""Rijeè je o opojnom utjecaju moæi", reèe gospoða Dimsworthy. "Ali, lorde Peter, recite n

am -""Peter!" usklikne njegova majka. "eljela bih da ode vidjeti to se dogodilo s Geraldom. Reci mu da se èaj hladi. Mislim daRue grimizne boje 133je u konjunici i razgovara s Freddyjem o upali kopita ili neèem sliènom. Zamorno je kako je uvijek neto s tim konjima. Nisi dobro odgojila Geralda, Helen. Bio je takotoèan kao djeèak. Peter je uvijek bio onaj zamoran, ali pod svoje starije dane postaje gotovo èovjeèan. To je zasluga onog njegovog prekrasnog batlera koji ga dri u redu, izuzetna liènost i tako inteligentan, jedan od onih iz stare garde, znate, savreni gospodin i dentlmen. Neki bi amerièki milijuna lako platio tisuæe funti za njega, prilièno impresivno. Pitam se ne boji li se Peter da æe mu jednog dana otkazati slubu,ali zaista vjerujem da mu je neizmjerno odan, mislim Bunter Peteru, iako, takoðer

, vrijedi i suprotno. Sigurna sam da Peter pridaje vie pa

nje njegovom mi

ljenju negomom."

Wimseyje izbjegao ovaj govor i sad je bio na putu od staja. Sreo je Geralda, vojvodu od Denvera, vraæajuæi se s Freddyjem Arbuthnotom u kuæu. Prvi je primio poruku vojvotkinje sa smijekom."Pretpostavljam da se trebam pojaviti", reèe. "Ponekad poelim da nitko nikada nijeni izmislio èaj. Unitava tvoje ivce i kvari apetit prije veèere.""Prokleta stvar", sloio se Freddy. "Sluaj, Peter, elio sam se naæi s tobom.""Ista stvar sa mnom", reèe Wimsey naglo. "Osjeæam se prilièno umoran od ovog razgovora. Proeæimo malo sobom za bili-jar i malo ojaèajmo prije nego to se suoèimo s artiljerijom.""Dananja velika misao", reèe Freddy entuzijastièno. Odskakutao je veselo za Wimseyemu sobu za biljar, i bacio se u veliku stolicu. "Koja dosada, Boiæ, zar ne? Svi ljud

i koje èovjek mrzi okupljeni na jednom mjestu u ime dobre volje i sliènog.""Donesite nam dva viskija", reèe Wimsey lakeju. "I, Jamese, ako netko pita za gospodina Arbuthnota ili mene, recite da mislite da smo izali van. Pa, Freddy, evo nam sreæe! Je li se pojavilo ita, kako bi novinari rekli?"134 Dorothy L. Sayers"Namuèio sam se kao smrad da slijedim tog tvog èovjeka", reèe gospodin Arbuthnot. "Zaista, zna li, uskoro æu biti posve kvalificiran da se bavim tvojom vrstom posla. Naafinancijska kolumna, koju ureðuje ujak Buthie - takva vrsta stvari. Prijatelj Urquhart je ipak bio vrlo paljiv. I treba biti - ugledan obiteljski odvjetnik i takoto. Ali juèer sam vidio èovjeka koji poznaje momka koji je pak èuo od tipa koji je rekao da je Urquhart malo preduboko zaglibio.""Jesi li siguran, Freddy?""Pa, ne mogu ba reæi da sam siguran. Ali taj èovjek, vidi, duguje mi, da se tako izrazim, to sam ga upozorio na Megatheriuma prije nego to je bilo prekasno, i on misli,ako moe doæi do momka koji poznaje - ne tipa koji mu je to rekao, razumije, nego jedan drugi - da bi mogao izvuæi neto iz njega, osobito ako bih mogao urediti neto s onim drugim momkom.""I bez sumnje ima pokoju tajnu za prodati.""Oh, pa, moglo bi se isplatiti tom drugom momku, zato to imam ideju, preko jednogtipa kojeg moj èovjek poznaje, da momak nema mnogo izbora, kao to bi rekao, jer jeuhvaæen s nekim dionicama Airwaysa, i kad bih ga povezao s Goldbergom, moda bih gamogao izvuæi iz rupe. A Goldberg æe biti u redu, zato to, razumije, roðak starog Levyjakoji je ubijen, i svi ti idovi koji se dre zajedno kao pijavice i, zapravo, mislim da je to sjajno od njih.""Ali to stari Levy ima s tim?" upita Wimsey prevræuæi u glavi dogaðaje iz tog poluzabor

avljenog ubojstva."Pa, zapravo", reèe Freddy pomalo nervozno, "ja, hm, izveo sam mali trik, kao to biti rekao. Rachel Levy æe, pa, zapravo postati gospoða Freddy i tako." '



"Vraja ena", reèe Wimsey, zvoneæi na zvonce. "Ogromne èestitke i sve to. To se spremalodugo vremena, zar ne?""Da, da", reèe Fredtly. "Da, jest. Vidi, problem je bio to sam ja kræanin; mislim, krtsam i sve to, iako sam istaknuo daRue grimizne boje 135nisam dobar, osim, naravno, to drimo obiteljsku klupu u crkvi i odlazimo onamo zaBoiæ i tako dalje. Jedino to im to i nije toliko smetalo koliko èinjenica da sam neidov

. No, tome se ne moe pomoæi. A onda je tu i potekoæa s djecom, ako ih bude. Ali objasnio sam im da mi uopæe nije vano pod to æe ih ubrojiti. I nije, zna, zato to bi, kao tm govorio, bila velika prednost biti s Levyjevom i Goldbergovom skupinom, osobito ako bi momci ispali neto u financijskom smislu. A onda sam se prilièno omilio lady Levyn, govoreæi da sam sluio Rachel gotovo sedam godina. To je bilo izuzetno pametno, ne misli li tako?""Jo dva viskija, James", reèe lord Peter. "Briljantno, Freddy. Kako si se dosjetiotoga?""U crkvi", reèe Freddy, "na vjenèanju Diane Rigby. Mlada je kasnila petnaest minutai morao sam raditi neto, a netko je ostavio Bibliju na klupi, vidio sam je, i rekao sebi daje stari Laban bio malo strog, zar ne? Namjeravao sam to iskoristiti sljedeæi put kad ih posjetim, i jesam, a stara je dama bila neobièno dirnuta time."

"I da skratimo prièu, sada je sve sreðeno", reèe Wimsey. "Pa, uzdravlje. Jesam li ja kum, Freddy, ili æe se vjenèanje obaviti u sinagogi?""Pa, da, bit æe u sinagogi, morao sam pristati na to", reèe Freddy, "ali vjerujem daukljuèuje neku vrstu mladoenjinog prijatelja. Stajat æe uz mene, stari moj, zar ne? Ne zaboravi drati eir na glavi.""Imat æu to na umu", reèe Wimsey, "a Bunter æe mi objasniti proceduru. Sigurno je zna.On zna sve. Ali, sluaj, Freddy, neæe zaboraviti na nau malu istragu, zar ne?""Neæu, stari momèe. Dajem ti svoju rijeè. Dojavit æu ti èim saznam neto. Ali doista mislida moe raèunati da æemo otkriti netû tome."Wimsey je pronaao neku utjehu u tome. U svakom sluèaju, toliko se sabrao da je mogao biti srce i dua prilièno ukroæene pijanke u Duke's Denveru. Vojvotkinja Helen, doista, primijetila136 Dorothy L. Sayers

je prilièno ogorèeno vojvodi da je Peter svakako prestar da igra ludu, i da bi bilobolje da se uozbilji i smiri."Oh, znam", reèe vojvoda, "Peter je èudna zvjerka jer nikada ne zna o èemu razmilja. Jednom me izvukao iz guve i ne elim mu se mijeati u posao. Ostavi ga na miru, Helen."Lady Mary Wimsey, koja je stigla kasno na Badnjak, drukèije je gledala na stvar. Uletjela je u sobu svog mlaðeg brata u dva sata ujutro na Stjepanje. Plesalo se i pjevalo i bilo vrlo naporno. Wimsey je sjedio zamiljeno pred vatrom u svojoj garderobi."Hej, stari moj", reèe lady Mary, "izgleda malo groznièavo, zar ne? Neto nije u redu?""Previe pudinga od ljiva", reèe Wimsey, "i previe prirode. Ja sam muèenik, to sam gorimu brandyju kako bih izdrao ovaj obiteljski blagdan.""Da, gadno je, zar ne? Ali, kako ivi? Nisam te vidjela veæ godinama. Tako te dugo nije bilo.""Da, a ti se èini prilièno zaokupljena svojim poslom dekori-ranja kuæa.""Èovjek mora raditi neto. Mrzim biti besposlena, znate." "Da. Hej, viða li to starog Parkera ovih dana?" Lady Mary je zurila u vatru."Veèerala sam s njim jednom ili dvaput, kad sam bila u gradu.""Jesi li? Vrlo pristojan momak. Pouzdan, jednostavan. No ne previe zabavan.""Pomalo krut.""Kao to kae - pomalo krut." Wimsey je zapalio cigaretu. "Ne bih volio da se ita uznemiravajuæe dogodi Parkeru. Primio bi to vrlo teko. Mislim reæi, ne bi bilo poteno poigravati se njegovim osjeæajima i tome^lièno."Mary se nasmijala.Rue grimizne boje 137"Zabrinut, Peter?"

"Ne. Ali volio bih da se postupa poteno s njim.""Pa, Peter, ne mogu zapravo reæi da ili ne dok me on to ne pita, mogu li?""Ne moe?"



"Ne njemu. Poremetilo bi njegove pojmove o doliènosti, ne misli li tako?""Pretpostavljam da bi. Ali vjerojatno bi ih uznemirilo jo i vie kad bi ti i postavio to pitanje. I sama pomisao na to da èuje kako batler najavljuje 'Vii inspektor ilady Mary Parker' imala bi neto okantno u sebi."'Tada smo na mrtvoj toèki, zar ne?""Mogla bi prestati veèerati s njime.""Mogla bih to uèiniti, naravno."

"A jednostavnu èinjenicu koju ti ne vidi - ja, eto, vidim. Hoæe li pomoæi ako zahtijevam da mi otkrije svoje namjere na pravi viktorijanski naèin?""Otkuda ta iznenadna elja da skine svoju obitelj s vrata, stari moj? Peter, nitkose ne ponaa loe prema tebi, zar ne?""Ne, ne. Osjeæam se pomalo poput dobrohotnog ujaka, to je sve. Starost me sustie. Nastojanje da budemo korisni koje napada i najbolje od nas kad zaðemo u odreðene godine.""Poput mene i dekoriranja kuæa. Ja sam, osim toga, dizajnirala te pidame. Ne misli li da su prilièno vesele? Ali oèekujem da vii inspektor Parker preferira staromodne noæne koulje, poput dr. Spoonera ili tko god to bio.""To bi bilo strano", reèe Wimsey."^lema veze. Bit æu hrabra i odana. Ovdje i sada odbacujem svoje pidame zauvijek!"

"Ne, ne", reèe Wimsey, "ne ovdje i sada. Imaj potovanja prema osjeæajima svog brata.U redu. Reæi æu svom prijate-

138 Dorothy L. SayersIju Charlesu Parkeru da ako odbaci svoju prirodnu skromnost i zaprosi te, ti æe odbaciti svoje pidame i pristati na njegovu pronju.""Bit æe to ogroman ok za Helen, Peter.""Pusti Helen. Mislim da to neæe biti najgori ok koji æe ikada doivjeti.""Peter, ti kuje neto ðavolje. U redu. Ako eli da ja budem zasluna za prvi ok i takoublaim sljedeæi - uèinit æu to.""Savreno!" reèe Wimsey leerno.Lady Mary je poloila jednu ruku oko njegovog vrata i pruila mu jedan od rijetkih trenutaka sestrinske brinosti."Ti si pristojan stari idiot", reèe mu, "i izgleda izmoreno. Poði u krevet."

"Idi do vraga", reèe lord Peter ljubazno.Rue grimizne boje 13913Gospoðica Murchison je osjetila nalet uzbuðenja u svom postojanom srcu kad je pozvonila na vrata stana lorda Petera.To nije bilo prouzrokovano iz obzira prema njegovoj tituli ili bogatstvu ili njegovom momatvu, zato to je gospoðica Murchison èitavogsvog ivota bila poslovna ena, i bila je naviknuta posjeæivati neenje svih opisa bez da bi i dvaput razmislila o stvari. Ali njegova je poruka bila prilièno uzbudljiva.Gospoðica Murchison je imala trideset i osam godina, i bila je vrlo priprosta. Radila je u istom financijskom uredu dvanaest godina. To su, sve u svemu, bile dobre godine - sve do posljednje dvije kad je poèela shvaæati da taj briljantni novèar koji je onglirao s toliko spektakularnih pothvata nije sada onglirao i s vlastitim ivotom. to se tempo vie ubrzavao, on je dodavao nova i nova jaja onima koja su se veæ vrtjela u zraku. Ogranièen je broj jaja koje moe okretati ljudska ruka. Jednog je dana jaje skliznulo i razbilo se - zatim i drugo - a onda i èitav omlet jaja. onglerje utekao s pozornice i pobjegao u inozemstvo, njegov si je pomoænik propucao mozak, publika je zvidala i galamila, zastor se spustio, a gospoðica Murchison je u trideset sedmoj godini ostala bez posla.Dala je oglas u novine i javila se na mnotvo drugih. Veæina je eljela tajnice mladei jeftine. Nije bilo nimalo ohrabrujuæe.140 Dorothy L. SayersNo, onda je dobila odgovor gospoðice Climpson koja je drala daktilografski ured, nanjen oglas.To nije bilo ono to je eljela, ali je ipak otila. Otkrila je da to i nije pravi daktilografski ured, veæ neto mnogo zanimljivije.

Lord Peter Wimsey, koji se tajanstveno nalazio u pozadini svega toga, nije bio uzemlji kad se gospoðica Murchison pridru- 1 ila "Konjici", i nije ga ni upoznala sve do prije nekoliko tjedana. Ovo æe biti zapravo prvi put to razgovara s njim. Èudno



vata osoba, pomislila je, ali ljudi su tvrdili da ima mozga. U svakom sluèaju -Vrata je otvorio Bunter koji ju je, èini se, oèekivao i uveo je odmah u dnevnu sobu èiji su zidovi bili okrueni policama za knjige. Na njima su se nalazile i neke fineumjetnièke slike. Tu je jo bio i Aubusson sag, veliki klavir, mnogo namjetaja Chesterfield i brojne duboke i udobne stolice postavljene smeðom koom. Zastori su bili navuèeni, u sredini se nalazio kamin, a ispred njega stajao je stol, sa srebrnim servisom za èaj èije su prekrasne linije godile oèima.

Dok je ulazila, njezin se poslodavac digao iz naslonjaèa, odloio fascikl od crne koekoji je paljivo prouèavao, i pozdravio ju je hladnim, promuklim i prilièno sporim glasom koji je veæ èula u uredu gospodina Urquharta."Strano ljubazno od vas to ste doli ovamo, gospoðice Murchison. Gadan dan, zar ne? Siguran sam da elite svoj èaj. Moete li jesti pogaèice? Ili biste vie voljeli neto suvrenije?""Hvala", reèe gospoðica Murchison, kad se Bunter nagnuo do nje, "oboavam pogaèice.""Oh, dobro! Pa, Bunter, sami æemo se boriti s èajnikom. Daj gospoðici Murchison jo jedan jastuk i onda moe odle-prati. Vratimo se na posao, hoæemo li? Kako je na gospodin Urquhart?""U redu je." Gospoðica Murchison nikada nije bila osobito prièljiva djevojka.Rue grimizne boje 141

"eljela sam vam reæi jednu stvar -""Imamo dosta vremena", reèe Wimsey. "Nemojte pokvariti èaj." Èekao ju je s nekom vrsto

m eljne uljudnosti to joj je vrlo godilo. Iskazala je svoje oduevljenje prema velikim bronèanim krizantemama koje su bile razmjetene posvuda u prostoriji."Oh! Drago mi je to vam se sviðaju. Prijatelji mi kau da daju dodir enstvenosti èitavommjestu, ali Bunter se brine za to, zapravo. Oivljavaju sobu, ne mislite li tako?""Knjige izgledaju dovoljno muevno.""Oh, da, one su moj hobi, znate. Knjige i zloèin, naravno. Ali zloèin nije vrlo dekorativan, je li? Ne marim za skupljanje krvni-kovih konopa ili ubojièinih ogrtaèa. tobi èovjek trebao raditi s njima? Je li èaj u redu? Trebao sam vas zamoliti da nam natoèite, ali uvijek mi se èini pomalo nepotenim pozvati osobu i zatim njoj prepustitida radi èitav posao. Èime se bavite kad ne radite? Imate li kakvu tajnu strast ili s

lièno?""Odlazim na koncerte", reèe gospoðica Murchison. "A kada nema koncerata, pustim netona gramofon." "Glazbenica?""Ne, nikad si nisam mogla priutiti da nauèim pravilno. Ipak, trebala sam biti. Aliposao tajnice je daleko isplativiji.""Pretpostavljam da jest.""Ako niste prvorazredan glazbenik, a ja to nisam mogla biti, nema smisla. Treæerazredni muzièari su samo smetnja.""I njima je loe, takoðer", reèe Wimsey. "Strano ih je vidjeti u kinima, jadne betije, svirajuæi najgroznije smeæe, pomijeano sa zalogajima Mendelssona i isprekidanim komadima Beethovena. Uzmite sendviè. Volite li Bacha? Ili samo moderne «Hazbenike?"Odskakutao je do klavirske stolice."Preputam to vama", reèe gospoðica Murchison, prilièno iznenaðena.142 Dorothy L. Sayers"Osjeæam se prilièno poput Italian Concerta veèeras. Bolje zvuèi na èembalu, ali nemam gaovdje. Bach je dobar za mozak. Neprekidan utjecaj i sve to."Odsvirao je Concerto u potpunosti, a onda, nakon nekoliko sekundi pauze, preao jena jedan od Forty-eight. Svirao je dobro, i pruio je zanimljiv dojam suzdrane moæi,koja je, u mukarcu tako vitkom i hirovitog ponaanja, bila neoèekivana i èak pomalo tjeskobna. Kad je zavrio, reèe, jo uvijek sjedeæi za klavirom:"Jeste li istraili ono to sam od vas traio glede pisaæeg stroja?""Da, kupljenje novi prije tri godine.""Dobro. Pretpostavljam, usput, da ste vjerojatno u pravu glede Urquhartove vezes Megatherium Trustom. To ste savreno zamijetili. Smatrajte se pohvaljenom.""Hvala vam."

"Je li iskrsnulo neto novo?""Ne, osim stoje one veèeri nakon to ste posjetili gospodina Urquharta u njegovom uredu, ostao ondje jo dugo nakon to smo svi mi otili, tipkajuæi neto."



Wimsey je zapitao:"Kako znate koliko je dugo ostao i to je radio ako ste svi otili kuæi?""Rekli ste da elite znati sve kako god beznaèajno bilo, te to je barem malo neobièno.Pomislila sam da je neobièno to ostaje sam u uredu, pa sam tako etala du Princeton Streeta i oko Red Lion Squarea do pola sedam. Onda sam vidjela da je ugasio svjetla i otiao kuæi. Sljedeæe sam jutro primijetila da su neki papiri, koje sam ostavila upisaæem stroju, pomaknuti, pa sam tako zakljuèila da je zasigurno morao tipkati neto

.""Moda ih je spremaèica poremetila." ^"Ona ne. Nikada ne bsie prainu ondje."Wimsey je kimnuo glavom.Rue grimizne boje 143"Imate sve znaèajke prvorazrednog njukala, gospoðice Murchison. Vrlo dobro. U tom sluèaju, morat æemo se latiti naeg posla. Sada, sluajte, svjesni ste da æu vas zamoliti dauèinite neto ilegalno.""Da, razumijem.""I to vam ne smeta?""Ne. Pretpostavljam da æete ako me ulove, platiti potrebne trokove.""Naravno."

"A ako odem u zatvor?""Mislim da ipak neæe doæi do toga. Postoji, dodue, malen rizik, priznajem - to jest ako sam u krivu o tome to mislim da se dogaða - da bi vas mogli privesti zbog pokuajakraðe ili zbog posjedovanja alata za provaljivanje, ali to je vjerojatno najgore to bi se moglo dogoditi.""Oh, pa, to je sve ukljuèeno u posao?""Doista u to vjerujete?""Da.""Prekrasno. Pa, znate za onu kutiju s dokumentima koju ste donijeli u ured gospodina Urquharta onog dana kad sam bio ondje?""Da, ona na kojoj pie Wrayburn.""Gdje je dre? U vanjskom uredu, gdje je moete lako pronaæi.""Oh, da, stoji na polici s èitavom gomilom drugih."

"Dobro. Mislite li da bi bilo moguæe da ostanete u uredu nasamo jedan dan, recimobarem na pola sata?""Pa, u vrijeme pauze za ruèak trebala bih izaæi u dvanaest i trideset i vratiti se ujedan i trideset. Gospodin Pond izlazi tada van, ali se gospodin Urquhart ponekad vraæa. Ne mogu biti sigurna da me neæe zateæi ondje. A izgledalo bi smijeno kad bih144 Dorothy L. Sayers -eljela ostati nakon 16.30 sati, pretpostavljam. Osim ako se ne bih pretvarala dasam napravila neku pogreku i eljela je ispraviti nakon radnog vremena. Mogla bih to uèiniti. Ili bih mogla doæi rano ujutro kad je spremaèica ondje, ili je opasno ako me vidi tamo?""Gotovo da i nije", reèe Wimsey zamiljeno. "Vjerojatno bi pomislila da imate nekogzakonitog posla s kutijom. Ostavljam vama da izaberete vrijeme.""Ali, to bih trebala uèiniti? Ukrasti kutiju?""Zapravo ne. Znate li obiti bravu?""Bojim se da ne.""Èesto sam se pitao zato uopæe idemo u kolu", reèe Wimsey. "Èini se da nikada ne nauèimodoista korisno. Ja sam to mogu izvesti prilièno dobro, ali, kako nemamo vremena ikako vam treba prilièno intenzivna poduka, mislim da je najbolje da vas odvedem struènjaku. Hoæe li vam smetati ako odjenete kaput i odete sa mnom posjetiti jednog prijatelja?""Nipoto. Bilo bi mi drago.""On stanuje na Whitechapel Roadu, ali je vrlo drag momak, ako vam ne smetaju njegova vjerska miljenja. Osobno, drim ih prilièno osvjeavajuæima. Bunter? Pozovi nam taksi, hoæe li?"Na putu prema East Endu, Wimsey je inzistirao na razgovoru o glazbi, stoje uznem

irilo gospoðicu Murchison; pomislila je kako je neto pomalo zlokobno u tom namjernom odbijanju da razgovaraju o predmetu svoga puta."No", odvaila se, prekidajuæi Wimseya koji je govorio neto o formi fuge, "ta osoba k



ojoj idemo, ima li ime?""Sad kad ste to spomenuli, vjerujem da ima, ali nikada ga ne zovu po njemu. On je Rumm.""Pa i nije ba, moda, ako daje poduku iz obijanja brava.""Ne, mislio sam da je^njegovo ime Rumm.""Oh, kako se, dakle, zove?"Rue grimizne boje 145

"K vragu! Rumm je njegovo ime." "Oh! Oprostite mi.""No, vie mu i nije stalo do njega - sad kad je potpuni apstinent.""Kako ga onda zovu?""Ja ga zovem Bili", reèe Wimsey, kad se taksi pribliio ulazu u usko dvorite, "ali kad je bio glavni u svojoj profesiji, zvali su ga 'Blinfold Bili'. U svoje je vrijeme bio vrlo velik èovjek."Plaæajuæi taksistu (koji ih je oèigledno zamijenio za obiène radnike dok nije vidio velièinu njegove napojnice, i sada nije znao to da uèini s njom), Wimsey je poveo svoju pratilju dolje niz prljavu ulièicu. Na samom njenom kraju nalazila se mala kuæa, iz èijih su se osvijetljenih prozora razlijevali zvuèi ljudskih glasova, praæenih harmonijem i ostalim instrumentima."Oh, zaboga!" reèe Wimsey. "Naili smo na sastanak. No, nema pomoæi. Krenimo."

Èekajuæi dok tonovi "Slava, slava, slava" nisu bili praæeni zvukom poput gorljive molitve, pokucao je strastveno na vrata. Ubrzo je djevojèica provirila glavom van i, vidjevi lorda Petera, ispustila zvuk oduevljenja."Halo, Esmeralda Hyacinth!" reèe Wimsey. "Je li tata kod kuæe?""Da, gospodine, izvolite, gospodine, bit æe presretni, hoæete li uæi i oh, molim?""Pa?""Molim vas, gospodine, hoæete li pjevati 'Nazaret'?""Ne, neæu pjevati 'Nazaret', ni u kom sluèaju, Esmeralda; èudim ti se.""Tata kae da 'Nazaret' nije svjetovna pjesma, a vi je pjevate tako prekrasno", reèeEsmeralda s pomalo klonulim izrazom.Wimsey je sakrio lice u ake.146 Dorothy L. Sayers"To je sve jer sam jednom uèinio budalastu stvar", reèe. "Nikada se ne zaboravlja. N

eæu nita obeæati, Esmeralda, ali vidjet æemo. Ali elio bih razgovarati o poslu s tatom kad zavri sastanak."Djevojèica je kimnula; u istom je trenutku moleæi glas utihnuo usred povika "Aleluja", a Esmeralda, iskoritavajuæi ovu stanku, otvori irom vrata i reèe glasno:"Evo gospodina Petera i dame."Prostorija je bila mala, uarena, i puna ljudi. U jednom se kutu nalazio harmonij,s glazbenicima koji su ga okruili. U sredini, stojeæi oko okruglog stola pokrivenog crvenom tkaninom, stajao je krupan, èetvrtast mukarac, s licem poput buldoga. U ruci je drao knjigu, i izgledalo je kao da æe ba najaviti himnu, ali je, zapazivi Wimseya i gospoðicu Murchison, poao im ususret i ispruio veliku i snanu ruku."Dobrodoao jedan, dobrodoli svi!" reèe. "Braæo, ovdje su dragi brat i sestra pristigliu Gospodu iz razvratnog ivota West Enda da nam se pridrue u pjevanju Pjesama o Zionu. Pjevajmo i veselimo se! Aleluja! Znamo da æe mnogi stiæi s Istoka i Zapada i sjesti na Gospodinovu gozbu, dok æe mnogi koji se smatraju izabranima biti baèeni u tamu. Stoga ne recimo, zato to ovaj èovjek nosi sjajne naoèale, da on nije izabrana posuda, ili da, zato to ova ena nosi dijamantnu ogrlicu i vozi se u Rolls Royceu, neèeodjenuti bijeli ogrtaè i zlatnu krunu u Novom Jeruzalemu, niti zato to ovi ljudi putuju Blue Trainom do Rivijere, neæe odbaciti svoje zlatne krune pored Rijeke Vode ivota. Èujemo da ponekad razgovaraju tamo u Hyde Parku nedjeljama, ali je loe i glupavo i vodi sukobu i zavisti, a ne milosrðu. Svi mi volimo zabludjele ovce i ako mogu to reæi, bio sam crn i pokvaren grenik dok me ovaj gospodin ovdje nije spasio ibio instrument poslan od Boga koji me je odvratio od puta koji je vodio u unitenje. Oh, braæo, kako je to bio sretan dan za mene, aleluja! Pljusak blagoslova spustio se na mene milotu Bojom! Zdruimo se sada u molitvi. Esmeralda, daj naem dragom prijatelju knjigu himni."

Rue grimizne boje 147"ao mi je", reèe Wimsey gospoðici Murchison. "Moete li podnijeti to? Pretpostavljam daje to posljednji nastup."



Harmonij, harfa, trublja, cimbal, i sve ostale vrste glazbala provalili su u dreci koja je gotovo probuila bubnjiæe, zbor je podigao svoje glasove, a gospoðica Murchison, na svoje se veliko iznenaðenje pridruila, najprije smeteno, a zatim s nevjerojatnom estinom u uzbudljivoj pjesmi-Jurnuti kroz dveri Jurnuti kroz dveri Novog Jeruzalema Pomazan u krvijaganjcaWimsey, kojemu je to sve bilo vrlo zabavno, zapjevao je s ushitom, bez i najmanje smetnje. Je li to bilo zato to je bio naviknut na vjebu, ili jednostavno zato to

je on bio jedan od onih hladnokrvnih samozadovoljnih ljudi koji ne mogu zamisliti da se osjeæaju kao stranci u bilo kojem okruenju, to gospoðica Murchison nije moglaodrediti.Na njeno veliko olakanje, ta je vjerska vjeba zavrila himnom, a drutvo se poèelo razilaziti. Zaredalo je rukovanje. Glazbenici su ispraznili nakupljenu vlagu iz svojih puhaæih glazbala u kamin, a ena koja je svirala harmonij povukla je poklopac preko tipki i prila naprijed kako bi pozdravila goste. Predstavljena je jednostavno kao Bella, a gospoðica Murchison je, ispravno, zakljuèila da je ona bila supruga gospodina Billa Rumma i Esmeraldina majka."Pa, sada", reèe Bili, "od pjevanja i sviranja osui se grlo. Ponudit æe se èajem ili kavom, zar ne?"Wimsey je objasnio da su upravo pili èaj, ali zatraio da obitelj samo nastavi sa sv

ojim objedom."Jo nije pravi èas za to", reèe gospoða Rumm. "Moda da najprije dovri svoj posao s damgospodinom, Bili, osjeæat æe se moda ponukani poslije da nam se pridrue. Imamo noice",pridoda puna nade.148 Dorothy L. Sayers"To je vrlo ljubazno od vas", reèe gospoðica Murchison neodluèno."Noice zahtijevaju podosta udaranja", reèe Wimsey, "i kako na posao neæe oduzeti mnogovremena, rado æemo prihvatiti, ako ste sigurni da vam neæemo smetati.""Nikako", odvrati gospoða Rumm srèano. "Osam prekrasnih noica, i s komadiæem sira, prijat æe savreno. Hajdemo, Meraldy, tata ima posla.""Gospodin Peter æe pjevati", reèe dijete, upuæujuæi prijekoran pogled Wimseyu."No, nemoj gnjaviti njegovo gospodstvo", prigovori gospoða Rumm. "Sramim te se.""Pjevat æu poslije veèere, Esmeralda", reèe Wimsey. "Odskakutaj sada dalje kao dobra d

jevojèica ili æu se naljutiti na tebe. Bili, doveo sam ti novu uèenicu.""Uvijek mi je zadovoljstvo sluiti vam, gospodine, znajuæi da je sve to Boji posao. Neka mu je slava.""Hvala", reèe Wimsey skromno. "Vrlo je jednostavno, Bille, ali kako mlada dama nema iskustva s bravama i sliènim stvarima, poveo sam je da je poduèi. Razumijete, gospoðice Murchison, prije nego stoje Bili ugledao svjetlo -""Slava Bogu!" dodao je Bili."Bio je jedan od najizobraenijih provalnika i obijaèa sefova u tri kraljevstva. Nesmeta mu to vam to govorim, zato to je uzeo lijek i zavrio s tim i sada je vrlo poten i sjajan bravar posve uobièajene vrste.""Hvala je Njegova stoje omoguæio tu pobjedu!""Ali, s vremena na vrijeme, kad mije potrebna mala pomoæ, a u pravedne je svrhe, Bili mi prua povlastice svog velikog iskustva.""I, oh! Kakva je to sreæa, gospoðice, pretvoriti te talente koje sam tako nepravednozloupotrijebio u slubu Boju. Neka njegovo sveto ime bude blagoslovljeno stoje izzla napravio dobro."Rue grimizne boje 149"Tako je", reèe Wimsey i klimne glavom. "No, Bille, bacio sam oko na odvjetnikovukutiju s dokumentima, koja moe, a i ne mora sadravati neto to æe mi pomoæi da izbavimdunu osobu iz neprilike. Ova mlada dama moe doæi do kutije, ako joj vi pokaete kako da se snaðe u njoj.""Ako?" zagunðao je Bili, sa suverenim zadovoljstvom. "Naravno da mogu! Kutija s dokumentima, maèji kaalj. Tu nema mjesta za neko vrhunsko umijeæe. Ukrasti djetetu kutiju s novcem, to je s tim bezvrijednim malim bravama. Nema niti jedne kutije s dokumentima u ovom ovdje gradu koju ne bih otvorio s povezom preko oèiju i s boksaèkim

rukavicama sa tapom od kuhanih makarona.""Znam, Bili, ali nisi ti taj koji æe to trebati uèiniti. Moe li poduèiti damu kako da tonapravi?"



"Naravno da mogu. O kojoj je djeèjoj bravi rijeè, gospoðo?""Ne znam", reèe gospoðica Murchison. "Obièna brava, pretpostavljam. Mislim da se otvara obiènim kljuèem, ne Bramahom ili neèim poput toga. Gospodin, to jest odvjetnik, imajedan set kljuèeva i gospodin Pond drugi - samo obièni kljuèevi s cilindrom i jeziècem.""Ha!" usklikne Bili. "Pola sata æe biti dovoljno da vas nauèim sve to trebate, gospoðice." Otiao je do ormariæa i izvadio desetke razlièitih brava i gomilu zanimljivih, siæunih icanih kukica povezanih zajedno.

"Je li to za obijanje brava?" upita gospoðica Murchison znatieljno."Da, tako je, gospoðice. Oruðe sotone!" Zavrtio je glavom kad je s ljubavlju obuhvatio sjajni èelik. "Mnogo su puta kljuèevi poput tih ostavili jadne grenike ispred vrata pakla.""Ovog æe puta", reèe Wimsey, "pustiti jadnu nedunu osobu iz zatvora u sunèevu svjetlost, ako takve ikada i bude, u ovoj groznoj klimi."150 Dorothy L. Sayers"Hvalimo Njega na Njegovim raznim milosrðima! Pa, gospoðice, prva stvar koju treba razumjeti je konstrukcija brava. Pogledajte ovamo."Podigao je jednu od onih brava i pokazao kako, dreæi oprugu, zapor moe izbaciti."Nema potrebe za svim tim otmjenim rijeèima, vidite, gospoðice. Cilindar i jezièak - otome se radi. Samo pokuajte!"

Gospoðica Murchison je posluala i poku

ala, i otvorila nekoliko brava s lakoæom koja juje iznenadila.

"Pa, sada, gospoðice, tekoæa je, vidite, da kad je brava na mjestu, ne moete se sluitivlastitim oèima. Ali, ostaje vam va sluh i imate osjet, u prstima, dan Njegovom providnoæu (hvalimo Njegovo Ime!) u tu svrhu. Ono to, dakle, morate uèiniti, gospoðice, jest zatvoriti oèi i gledati svojim prstima.""Bojim se da sam nespretna", reèe gospoðica Murchison nakon petog ili estog pokuaja."Nemojte se uzrujavati, gospoðice. Samo se smirite i vidjet æete da æete uspjeti, sasvim iznenada. Osjetitite kad je pravi èas i pustite ruke da rade same. Doæi æe vam. Hoæete li vi pokuati sa ifriranom bravom dok ste ovdje, gospodine? Imam jednu prekrasnuovdje. Dao mi ju je Sam, znate na koga mislim. Mnogo puta sam mu pokuao ukazatina pogrenost toga to èini. 'Ne, Bili', rekao mi je, 'nemam nikakve koristi od religije', rekao je, jadna izgubljena dua, 'ali neæu se svaðati s tobom, Bille', kae on, 'i

zato bih ti elio dati ovaj mali suvenir.'""Bille, Bille", reèe Wimsey, tresuæi pogrdno prstom, "bojim se da ovo nije steèeno napoten naèin.""Pa, gospodine, da sam poznavao vlasnika, vratio bih mu je s najveæim zadovoljstvom. Prilièno je dobra, razumijete. Mala je, ali je prava krasotica - tj., novi model za mene. Ali, svladao sam je", reèe Bill, s nepopravljivim ponosom, "za sat ilidva.""Trebat æe mi poprilièno sreæe da nadmaim tebe, Bili." Wimsey je postavio bravu ispredsebe, i poèeo je manipu-Rue grimizne boje 151lirati njome. Prsti su mu se pokretali s izuzetnom finoæom i sagnuo je glavu kakobi zaèuo kljocaj koji je znaèio da je brava provaljena."Gospode!" uzvikne Bili, ovaj put bez imalo religiozne namjere, "kakav biste struènjak bili, da se odluèite baviti time to vam Gospodin u Svom milosrðu zabranjuje!""Bili bi to previe posla za mene, Bili", reèe Wimsey. "Prokletstvo. Izgubio sam je."Okrenuo je lokot i krenuo ispoèetka.Do vremena kad su noice posluene na stol, gospoðica Murchison je stekla znatnu lakoæurukovanja s uobièajenijim vrstama brava i prilièno poveæala svoj respekt prema provalni-tvu kao profesiji."I, nikako se nemojte uriti, gospoðice", bila je Billova posljednja uputa, "inaèe æeteostaviti ogrebotine na bravi i samo æete se uvaliti u nepriliku. Prekrasan primjerak, zar ne, lorde Peter?""Izvan granica moje moæi, bojim se", reèe Wimsey sa smijekom."Vjeba", reèe Bili, "sve je u tome. Da ste dovoljno rano poèeli, postali biste izvanr

edan obrtnik." Uzdahnuo je. "Nema mnogo pravih ovih dana - slava im - koji moguuèiniti pravi umjetnièki posao. Srce me boli kad vidim da se takva elegantna stvarèicaraznese u komadiæe nitroglicerinom. to je nitroglice-rin? Svaka ga budala moe upotr



ijebiti ako joj ne smeta napraviti veliku larmu. Brutalno, kaem ja.""No, nemoj sada aliti za tim stvarima", reèe gospoða Rumm prijekorno. "Hajde, sada, idemo veèerati. I ako æe itko èiniti tako prljavu stvar kao obijanje sefova, kakve imeveze radi li to umjetnièki ili ne?""Ne govori li poput prave ene? Oprostite joj, gospodine." "Pa, znate da je to istina", odvrati gospoða Rumm.152 Dorothy L. Sayers

"Znam da ove noice izgledaju vrlo umjetnièki", reèe Wimsey, "i to je dovoljno za mene."Noice su pojedene, i "Nazaret" propisno otpjevan, na veliko zadovoljstvo i divljenje obitelji Rumm. Veèer je ugodno zavrena izvedbom himne, i gospoðica Murchison se zatekla kako hoda VVhitechapel Roadom s gomilom sprava za obijanje brava u svojimdepovima i nekim iznenaðujuæim spoznajama u svojoj glavi."Imate svakako vrlo zanimljive poznanike, lorde Peter.""Da, pravi su, zar ne? Ali Blinfold Bili je jedan od najboljih. Zatekao sam ga jednu noæ na svom posjedu i sklopio svojevrstan sporazum s njim. Davao mije podukui sve to. Isprva je bio pomalo srameljiv, ali preobratio ga je jedan moj drugi prijatelj - duga je to prièa - a poanta je daje pokrenuo svoj bravarski zanat, i vrlo mu dobro ide. Osjeæate li se sada kompetentni po pitanju brava?"

"Mislim da da.to trebam tra

iti jednom kad otvorim kutiju?""Pa", reèe Wimsey, "stvar je u ovome. Gospodin Urquhart mi je pokazao neto to je tre

balo biti nacrt oporuke koju je sastavio prije pet godina za gospoðu Wrayburn. Napisao sam njen saetak na komad papira za vas. Ovdje je. No, kvaka je u tome to je oporuka napisana na pisaæoj maini koja je, kao to ste mi rekli, bila kupljena nova odproizvoðaèa prije samo tri godine.""Mislite li da je to ono to je tipkao one veèeri kad je ostao dulje u uredu?""Èini se tako. No, pitanje je zato? Ako je imao originalni nacrt, zato mi ga nije pokazao? Zapravo, nije imao razloga pokazati mi ga uopæe, osim ako me time nije namjeravao navesti na krivi trag. Onda, iako je rekao da dokument dri kod kuæe, i sigurno je znao da se nalazi ondje, zato se pretvarao da ga trai u kutiji gospoðe Wrayburn? Opet, zato? Da me navede da pomislim da veæ postoji. Zakljuèak je ovaj: ako i postoji oporuka, nije sastavljena u onim crtama kao nacrt koji mije pokazao."

Rue grimizne boje 153"Izgleda da je tako, zasigurno.""Stoga,elim da potraite pravu oporuku ili original ili kopiju; jedno od toga morabiti ondje. Nemojte je uzimati. Pokuajte upamtiti glavne crte, osobito imena glavnog nasljednika i preostalih nasljednika. Upamtite da preostali nasljednik dobiva sve to nije izrièito navedeno da se ostavlja nekom drugom, ili sve to potpada podimovinu umrlog nasljednika prije sastavljanja oporuke. Osobito elim doznati je liita ostavljeno Philipu Boyesu ili je li ime obitelji Boyes uopæe spomenuto u oporuci. U nedostatku oporuke, moda naiðete na neke druge zanimljive dokumente, poput tajne zaklade koja obvezuje njenog izvritelja da razdijeli novac na neki osobit naèin. Ukratko, elim specifiènosti o svakom dokumentu koji bi se mogao pokazati zanimljivim. Ne gubite previe vremena praveæi biljeke. Saèuvajte podatke u glavi ako moete i zapiite ih kad se maknete iz ureda. I pobrinite se da ne ostavite za sobom svoj alat."Gospoðica Murchison je obeæala slijediti dane upute, i, kad je ubrzo stigao taksi, Wimsey ju je smjestio unutra i pourio je prema njenoj destinaciji.154 Dorothy L. Sayers14Gospodin Norman Urquhart je bacio pogled na sat, bilo je 16.15 i povikao kroz otvorena vrata."Jesu li te izjave uskoro gotove, gospoðice Murchison?""Upravo sam na posljednjoj stranici, gospodine Urquhart.""Donesite ih èim zavrite s njima. Veèeras bi trebali veæ biti kod Hansona.""Da, gospodine Urquhart."Gospoðica Murchison je premetala buèno po kljuèevima, lupajuæi polugom nepotrebnom estino

m, i tjerajuæi gospodina Ponda da jo jednom zaali zbog smetnji koje prouzrokuju ene zaposlene na ovakvom mjestu. Dovrila je stranicu, ukrasila donji dio nizom otmjenih linija i toèkica, prela valjkom, pritièuæi stranice ogromnom brzinom, slauæi ih energ



uzimajuæi ih pod ruku i odlazeæi s njima u unutarnji ured."Nisam imala vremena proèitati ga u cijelosti", objavi."U redu je", reèe gospodin Urquhart.Gospoðica Murchison se povukla, zatvarajuæi vrata za sobom. Skupila je svoje stvari,izvadila malo zrcalo iz torbice i bez imalo stida napudrala svoj prilièno velikinos, nagurala èitavu gomilu sitnica u svoju isrûpèenu torbicu, stavila papir u pisaæumainu za sljedeæi dan, dohvatila svoj eir s vjealice i namjestila

Rue grimizne bojega na glavu, gurajuæi pramenove kose ispod njega nemirnim i energiènim potezima.Zazvoni zvonce gospodina Urquharta - dvaput."Oh, zaboga!" usklikne gospoðica Murchison silno se zarumenjevi.Ponovo je skinula eir i odgovorila na poziv."Gospoðice Murchison", javio se gospodin Urquhart tonom koji je odavao znatnu uzrujanost, "znate li da ste izostavili èitav odlomak na prvoj stranici?"Gospoðicu Murchison jo jaèe oblije rumenilo."Oh, jesam li? ao mi je."Gospodin Urquhart je drao dokument, a na licu mu se ocrtavala snana uznemirenost."To je zaista neugodno", reèe. "Radi se o najduem i najvanijem od ukupno tri, i potreban je hitno sutra ujutro."

"Uopæe ne razumijem kako sam mogla napraviti takvu smijenu pogre

ku", promrmlja gospoðica Murchison. "Ostat æu dulje veèeras i nanovo to istipkati."

"Bojim se da æete morati uèiniti tako. Naalost, neæu ga moæi sam provjeriti u cijelosti,ali nita drugo se ne moe napraviti. Molim vas, budite paljivi ovaj put, i pobrinitese da ga Hanson dobije prije deset sati ujutro.""Da, gospodine Urquhart. Bit æu osobito paljiva. Doista mije vrlo ao. Ovaj put æe svebiti ispravno. Sama æu mu ga odnijeti.""U redu. Dakle, dogovorili smo se", reèe gospodin Urquhart. "Nemojte da se ovakvo to opet dogodi."Gospoðica Murchison je pokupila papire i izala iz ureda, izgledajuæi vrlo uzbuðeno. Povukla je poklopac s pisaæe maine s podosta buke i bijesa, izvukla ladice stola, izvadila prazni papir i estoko navalila na stroj.Gospodin Pond, koji je upravo zakljuèao vlastiti stol i ogr-nuo vrat svilenim alom,

pogleda ju pomalo zabezeknuto.156 Dorothy L. Sayers"Morate li jo tipkati veèeras, gospoðice Murchison?""Èitavu prokletu stvar ispoèetka", odvrati gospoðica Murchison. "Ispustila sam odlomakna prvoj stranici - naravno da se takvo to desi na prvoj stranici - a on eli stvar gotovu do sutra ujutro u deset."Gospodin Pond je zagunðao i zavrtio glavom."Ovi vas strojevi èine nepaljivima", prekori je. "U starim danima, pisari su dvaputpromiljali prije nego bi napravili ovakvu budalastu pogreku jer to je znaèilo prepisivanje èitavog dokumenta rukom.""Drago mi je to nisam ivjela u to vrijeme", odvrati gospoðica Murchison kratko. "Jednako tako ste mogli biti i rob na galiji.""I nismo zavravali s poslom u pola pet, takoðer", reèe gospodin Pond. "U onim smo danima doista radili.""Moda ste i radili dulje", reèe gospoðica Murchison, "ali niste napravili toliko toènona vrijeme.""Radili smo precizno i uredno", reèe gospodin Pond, naglaavajuæi ovo dok je gospoðica Murchison nervozno pokuavala odvojiti dvije tipke koje su se prilikom njenog brzogtipkanja zaglavile.Vrata gospodina Urquharta se otvore, a odgovor gospoðice Murchison na primjedbu gospodina Ponda ostane neizreèen. Gospodin Urquhart se oprosti i izaðe. Gospodin Pondpoðe za njim."Pretpostavljam da æete zavriti prije nego to spremaèica ode, gospoðice Murchison", reèe"Ako ne, u tom sluèaju ne zaboravite ugasiti svjetlo i predati kljuè gospoði Hodges upodrumu."

"Da, gospodine Pond. Laku noæ.""Laku noæ."Njegovi su koraci dtijekivali hodnikom, a onda se opet zaèuli dok je prolazio uz p



rozor, da bi posve utihnuli kad se uda-Rue grimizne boje 157Ijio u smjeru Brownlow Streeta. Gospoðica Murchison je nastavila tipkati sve dok nije zakljuèila da se veæ sigurno smjestio u podzemnu eljeznicu na Chancery Laneu. Zatim je ustala, brzo se osvrnula oko sebe i pribliila se visokom nizu polica na kojima su bile poslagane kutije s dokumentima. Na svakoj od njih stajalo je istaknutim slovima napisano ime klijenta kojoj je pripadala.

WRAYBURN je bila ondje, u redu, ali je tajanstveno promijenila svoje mjesto. Nato nije raèunala. Jasno se sjeæala da ju je stavila, neto prije Boiæa, na vrh hrpe s MORTIMER - SCROGGINS - LORD COTE - DOLBY BROS i WINGFIELD; a sad je bila ovdje, nadan poslije Stjepanja, na dnu hrpe pored BODGERS SIR J. PENKRIDGE - FLATSBY & COATE N - TRUBODY LTD i UNIVERSAL BONE TRUST. Netko je oèito pospremao za vrijeme praznika, i gospoðica Murchison pomisli da je prilièno nevjerojatno da je to uèinila gospoða Hodges.To æe oteeti posao, pomislila je. Sve su police bile pune, i trebat æe spustiti doljesve kutije i staviti ih nekamo da doðe do one s imenom WRAYBURN. A gospoða Hodges æeuskoro doæi, i iako ona zapravo nije bila vana, izgledat æe pomalo èudno...Gospoðica Murchison je uzela stolicu ispred svog stola (jer polica je bila priliènovisoko) i, stojeæi na njoj, spusti dolje UNIVERSAL BONE TRUST. Kutija je bila pote

za, a stolica (jedna od onih na okretanje, ne modernog tipa s jednom tankom nogom i èvrstom pozadinom) se zaljuljala nesigurno dok je ona paljivo sputala kutiju i poloila je na usku povrinu ormariæa. Ponovo je posegnula gore i uzela TRUBODY LTD i stavila je na BONE TRUST. Posegnula je i treæi put i dohvatila FLATSBY & CO ATEN. Zaustavila se na zvuk koraka koji je dolazio iz hodnika. Zapanjeni glas iza nje je upita:"Traite li neto, gospoðice Murchison?"Gospoðica Murchison se tako prestravila da se izdajnièka stolica zaljuljala unatraggotovo je odbacivi u naruèje gospodina Ponda. Spustila se nespretno jo uvijek dreæi kutiju u ruci.158 Dorothy L. Sayers"Kako ste me prestraili, gospodine Pond! Mislila sam da ste otili.""I jesam", odvrati gospodin Pond, "ali kad sam stigao do podzemne, sjetio sam se

da sam ostavio mali paket za sobom. Tako nezgodno. Morao sam se vratiti po njega. Jeste li ga vidjeli negdje? Mala okrugla staklenka, umotana u smeði papir."Gospoðica Murchison odloi kutiju FLATSBY & COATEN na stolicu i pogleda oko sebe."Èini se da nije u mom stolu", reèe gospodin Pond. "Boe, Boe, zakasnit æu. A ne mogu otibez njega, zato to je to zapravo veèera - u biti, mala staklenka kavijara. Veèeras imamo goste. No, gdje sam je mogao staviti?""Moda ste je odloili dok ste prali ruke", predloi gospoðica Murchison s nadom."Pa, sada, moda i jesam." Gospodin Pond je izjurio van i ona zaèuje kako se otvaraju vrata malene kupaonice u hodniku uz glasnu kripu. Odjednom joj padne na pamet da je ostavila svoju torbicu otvorenu na stolu. to ako su se mogli vidjeti oni mali kljuèevi za obijanje brava. Pojuri prema torbici. Gospodin Pond se vrati s trijumfalnim osmijehom."Zahvaljujem vam na vaoj ispravnoj pretpostavci, gospoðice Murchison. Bila je ondjeèitavo vrijeme. Gospoða Pond bi se silno uzrujala. Pa, laku noæ jo jednom." Okrenuo seprema vratima. "Oh, da vas pitam, traili ste neto?""Da, traila sam mia", odgovori gospoðica Murchison uz nervozni smijeak. "Sjedila sami radila kad sam ga spazila kako trèi po ormariæu i uz zid iza ovih kutija.""Prljave male zvijeri", odvrati gospodin Pond. "Mjesto je preplavljeno njima. Èesto sam govorio da bismo trebali imati maèku ovdje. Ipak, nema nade da ga sad uhvatite. Èini se da se ne bojite mieva onda?""Ne", odgovori gospoðica Murchison, zadravajuæi svoj pogled uz neizmjeran psihièki napor na licu gospodina Ponda.Rue grimizne boje 159Ako su kljuèevi za obijanje bili - a èinilo joj se da jesu - neprilièno izloeni na njenom stolu, bila bi ludost gledati u onom smjeru. "Ne. U vae vrijeme, pretpostavlja

m, sve su se ene bojale mieva.""Da, istina je", prizna gospodin Pond, "ali onda su, naravno, njihove suknje bile due."



"Kako prokleto za njih", odvrati gospoðica Murchison."Izgledale su vrlo ljupko u njima", reèe gospodin Pond. "Dopustite da vam pomognemvratiti ove kutije na mjesto.""Propustit æete svoj vlak", reèe gospoðica Murchison."Veæ sam ga propustio", odvrati gospodin Pond, pogledavajuæi na svoj sat. "Morat æu iæina onaj u 17.30 sati." Paljivo je podigao kutiju FLATSBY & COATEN i popeo se s njom u rukama na nestabilnu stolicu.

"To je neobièno ljubazno od vas", reèe gospoðica Murchison promatrajuæi ga kako vraæa kutiju na njeno mjesto."Nimalo. Ako biste bili tako ljubazni i dodali mi ostale -"Gospoðica Murchison prui mu TRUBODY LTD i UNIVERSAL BONE TRUST."Gotovo!" uzvikne gospodin Pond slauæi ih i briuæi ruke od praine. "A sad se samo moemnadati da je mi otiao zauvijek. Razgovarat æu s gospoðom Hodges o traenju prikladne maè.""To je odlièna ideja", reèe gospoðica Murchison. "Laku noæ, gospodine Pond.""Laku noæ, gospoðice Murchison."Njegovi su koraci odjekivali hodnikom, zaèula ih je opet glasnije kad je proao pored prozora i po drugi put su potpuno utihnuli kako je odmicao dalje du Brownlow Street.

"Pih!" usklikne gospoðica Murchison. Pouri prema svom stolu. Uzrujala se bez razloga. Torbica je bila zatvorena i kljuèevi se uopæe nisu mogli vidjeti.

160 Dorothy L. Sayers[IVratila je stolicu na njeno mjesto ispred stola i sjela. Sudar metle i kante koji je dolazio izvana najavio je dolazak gospoðe Hodges."Oh!" reèe gospoða Hodges zaustavljajuæi se na pragu kad je ugledala kako gospoðica Murchison marljivo radi na pisaæojI maini. "Oprostite, gospoðice, ali nisam znala da je netko joI ovdje.""Oprostite, gospoðo Hodges. Imam jo posla koji moram dovriti. Ali vi samo nastavite.Ne obazirite se na mene."

"U redu je, gospoðice", odvrati gospoða Hodges. "Mogu najprije poèistiti ured gospodina Partridgea.""Pa, ako je vama svejedno", reèe gospoðica Murchison. "Moram natipkati jo nekoliko stranica i - pa - napraviti neke precizne biljeke, znate, iz dokumenata gospodina Urquharta."Gospoða Hodges je kimnula i ponovo nestala. Uskoro je glasan zvuk, koji je dolazioodozgo, najavio njenu prisutnost u uredu gospodina Partridgea.Gospoðica Murchison nije èekala vie ni trenutka. Iznova je privukla stolicu uz ormars policama, sputala polagano, jednu za drugom, kutije BONE TRUST, TRUBODY LTD, FLATSBY & COATEN, SIR J. PENKRIDGE, i BUDGERS. Srce joj je udaralo divljaèki kad jekao posljednju dohvatila kutiju na kojoj je pisalo WRAYBURN i odnijela je do svog stola.Otvorila je torbicu i istresla njen sadraj. Na stolu se uz zveket nala hrpa kljuèevaza obijanje brava, pomijeana s maramicama, kutijom za puder i depnim èeljem. U prstima je osjeæala male goruæe trnce.Dok je podizala kljuèeve, traeæi najprikladniji, odjednom netko snano zalupa na prozor.Okrene se u smjeru prozora, prestravljena. Nije bilo nièega ondje. Metnuvi kljuèeve udep svog sakoa, na prstima se uputi do prozora i pogleda vam. U svjetlu uliène lampe primijeti trojicu djeèaka kako se penju uz èeliènu ogradu koja je opasavalaRue grimizne boje 161zgrade u Bedford Rowu. Prvi ju je spazio djeèak i gestikulirao joj neto, pokazujuæi prema dolje. Gospoðica Murchison je odmahnula rukom i uzviknula: "Hajde, nestanite!"Djeèak je povikao neto nerazumljivo i ponovo pokazao rukom. Zbrajajuæi dva i dva, gos

poðica Murchison je zakljuèila prema udarcu u prozor, gestikulaciji i poviku da je dragocjena lopta pala ovamo. Ozbiljno je odmahnula glavom i vratila se svom zadatku.



Ali, incident ju je podsjetio da prozor nema zastora i da su, pod svjetlom elektriène rasvjete, njeni pokreti vidljivi svakome na ulici. Jednako je tako mogla i stajati na osvijetljenoj pozornici. Nije bilo razloga pretpostavljati da su gospodin Urquhart ili gospodin Pond bili u blizini, ali muèila ju je neèista savjest. tovie, ako bi policajac prolazio ovuda, ne bi li on mogao prepoznati kljuèeve za obijanje brava i s udaljenosti od pedesetak metara? Ponovo je pogledala van. Je li tobila samo njena uzburkana mata, ili je doista lik u tamnoplavoj uniformi dolazio

iz smjera Hand Courta?Gospoðica Murchison se udalji od prozora i grabeæi kutiju ponese je u privatni uredgospodina Urquharta.Ovdje je, napokon, nitko neæe moæi vidjeti. Ako netko uðe unutra - èak i gospoða Hodges -njezina æe prisutnost moda izazvati iznenaðenje, ali èula bi unaprijed da netko dolazii bila bi na vrijeme upozorena.Ruke su joj bile hladne i tresle su se. Nije bila ni priblino u stanju da profitira na instrukcijama Blinfold Billa. Nekoliko je puta duboko udahnula. Reèeno joj je da nikako ne uri. U redu, onda i neæe.Odabrala je paljivo kljuè i gurnula gaje u bravu. Èinilo joj se da su joj bile potrebne godine dok je besciljno okretala kljuè da bi napokon èula kljocaj koji je odavao kako je brava otvorena.

U kutiji nije bilo mnogo dokumenata. Prvi dokument je bio podugaèka lista dragocjenosti poloenih u banci Lloyd. Zatim su162 Dorothy L. Sayerstu bile kopije nekih ugovora, èiji su originali takoðer bili smjeteni u istoj banci.Onda je naila na èitavu mapu koja je sadravala korespodenciju. U njoj je bilo pisamai od same gospoðe Wrayburn, posljednje je bilo datirano pet godina unazad. U dodatku su jo bila i pisma od njenih bankara, burzovnih meetara, s kopijama odgovora napisanih i potpisanih od strane gospodina Urquharta.Gospoðica Murchison je nestrpljivo premetala po njima. Nije bilo ni znaka od ikakve oporuke ili kopije oporuke, èak ni od sumnjivog nacrta koji je odvjetnik pokazaoWimseyu. Na dnu kutije ostala su samo dva papira. Gospoðica Murchison podigne prvi. Bio je to dokument datiran iz sijeènja 1925. kojim je gospoða Wrayburn davala punomoæ gospodinu Urquhartu da djeluje u njenim poslovima. Drugi je bio deblji i omot

an crvenom vrpcom. Gospoðica Murchison povuèe vrpcu i odmota dokument.Bio je to ugovor o nasljedstvu, kojim je gospoða Wrayburn svu svoju imovinu ostavljala Normanu Urquhartu s naznakom da joj on svake godine isplati odreðenu svotu zanjene osobne trokove. Dokument je datirao iz srpnja 1920. godine, i uz njega jestajalo pismo, koje je gospoðica Murchison na brzinu proèitala.Appleford, Windle, 15. svibnja 1920.Dragi moj Normane, hvala ti mnogo, moj dragi djeèaèe, na tvojoj roðendanskoj èestitci iprekrasnom alu. Lijepo je od tebe to si tako paljiv prema svojoj staroj teti.Palo mije na pamet da je, sada kad sam veæ prela osamdesetu, vrijeme da svoje poslove potpuno prepustim u tvoje ruke. Ti i tvoj otac ste sve ove godine odlièno upravljali njima, a ti si me, naravno, uvijek vrlo paljivo savjetovao prije nego to sampoduzela bilo kakav korak to se tièe ulaganja. Ali toliko sam veæ stara da sam poprilièno izvan dtdira s modernim svijetom, i ne mogu se pretvarati da moje miljenje ima neku pravu vanost. Takoðer samRue grimizne boje 163/ umorna starica, i iako si mi uvijek nastojao objasniti sve najjasnije, nalazimpisanje pisama vrlo zamornim i teretom u ovim svojim poodmaklim godinama.Stoga sam odluèila svu svoju imovinu staviti u zakladu kojom bi ti upravljao premasvojoj volji za mog ivota, bez da me mora konzultirati svaki put. I takoðer, iako sam jo vrlo zdrava i snana, drago mi je da to mogu reæi, i jo uvijek me slui zdrav razum, no to se stanje moe u bilo kojem trenutku promijeniti. Mogu ostati paralizirana ili poeljeti uèiniti neku glupost sa svojim novcem, kao to su smijene stare dame i èinile.Zato te molim da sastavi dokument te vrste i donese mi ga ovamo da ga potpiem. Tadaæu ti takoðer dati i neke upute o sastavljanju moje oporuke.

Zahvaljujem ti ponovo na dobrim eljama,tvoja odana pratetka,ROSAN NA WRAYBURN."





, elio od strane smrti vjeanjem. A mislio je da je pametan. Ogromna i kompliciranaimbecilnost stvari okruila ga je poput stupice. Nakesio je zube i stisnuo ih nemoæno u bijesu, koraèajuæi po svojoj bogatoj, ispraznoj sobi. Veliko venecijansko ogledalo iznad kamina pokazalo mu je vlastitu glavu i ramena. Ugledao je privlaèno, glupavo lice sa uækastom kosom zaglaðenom straga; monokl neprikladno postavljen ispod smijeno trzajuæe obrve; savreno obrijanu bradu, bez dlaka; prilièno visok ovratnik, utir-kan; kravatu elegantno privezanu, podeenu s bojom maramice koja je izvirivala stid

ljivo iz depa na prsima skupog odijela ivanog po mjeri. Dohvatio je teki bronèani predmet s okvira kamina - prekrasan primjerak; prstima je prelazio po metalu i nagonski poelio smrskati ogledalo i lice, razbiti ga u komadiæe nalik ivotinjskim jaucima i pokretima.Smijeno! To se ne md\. Naslijeðene inhibicije dvadeset civiliziranih stoljeæa prikovale su mu ruke i noge. to da je razbioRue grimizne boje 167ogledalo? Nita se ne bi dogodilo. Bunter bi uao unutra, miran i neiznenaðen, pomeo bi ostatke te mu preporuèio toplu kupku i masau. Sljedeæeg dana bi naruèili novo ogledalo, jer bi ljudi zasigurno postavljali pitanja, i sa aljenjem komentirali sluèajno unitenje starog. A Harriet Vane bi objesili, bez obzira na sve.Wimsey se sabrao, zatraio kaput i eir te otiao posjetiti gospoðicu Climpson.

"Imam posao", reèe joj,eæe nego

to je obièno nastupao, "koji bih

elio da vi preuzmetekome drugome ne mogu vjerovati."

"Kako ljubazno od vas to ste to izrekli na taj naèin", odgovori gospoðica Climpson."Problem je to vam ne mogu reæi kako se postaviti prema cijeloj stvari. Sve ovisi otome to æete naæi kad doðete onamo. elim da odete do VVindlea u VVestmorlandu i doðetepomalo skrenute i paralizirane stare dame po imenu gospoða Wrayburn, koja ivi u kuæikoja se zove Appleford. Ne znam tko se brine o njoj, ili kako æete uopæe uæi u kuæu. Ali, morate to uèiniti, i morate otkriti gdje dri oporuku i, ako je ikako moguæe, trebali biste je vidjeti.""Zaboga!" uzviknula je gospoðica Climpson."I to je jo gore", reèe Wimsey, "imate otprilike samo tjedan dana da to rijeite.""To je vrlo malo vremena", odvrati gospoðica Climpson."Vidite", poène Wimsey, "ako ne pruimo neki izvanredno dobar razlog za odgodu, sluèaj

gospoðice Vane bit æe zasigurno prvi na redu. Kad bih samo mogao uvjeriti odvjetnike obrane da postoji moguænost osiguravanja novih dokaza, mogli bi zatraiti odgodu.Ali, u ovom trenutku ne raspolaem nièime to bi se moglo nazvati dokazom - samo vrloblijedu slutnju.""Razumijem", reèe gospoðica Climpson. "Pa, nitko od nas ne moe uèiniti vie od onoga stoje u naoj moguænosti, i nuno je da imamo vjere. Vjera pokreæe i planine, tako nam baremkau."168 Dorothy L. Savers"Onda, uloite i koju rijeè za mene u svojim molitvama", reèe Wimsey sjetno, "zato stoje, koliko ja shvaæam, ovaj posao poput premjetanja Himalaja i Alpa, s dodatkom ledenog Kavkaza i Rocky Mountaina.""Moete raèunati na to da æu dati najbolje od sebe", odgovori gospoðica Climpson, "i zatrait æu vikara da se u svojoj propovijedi posebno osvrne na one koji poduzimaju nemoguæe pothvate. Kad biste eljeli da poènem?""Odmah", reèe Wimsey. "Mislim da je najbolje da poðete pod svojim pravim imenom, i odsjednete u nekom od lokalnih hotela -ne-pansiona;ta moje veæa vjerojatnost da èujete neka govorkanja. Ne znam mnogo o Windleu, osim da postoji tvornica cipela i daje pogled prilièno spektakularan, ali mjesto nije veliko i pretpostavljam da æe sviznati poneto o gospoði Wrayburn. Ona je izuzetno bogata, i bila je vrlo poznata usvoje vrijeme. Osoba s kojom biste se trebali sloiti je ena - vjerojatno postoji neka - koja njeguje i posluuje gospoðu Wrayburn i koja se, opæenito govoreæi, brine za sve. Kad otkrijete njenu posebnu slabost, odmah je stisnite. Oh! Osim toga - prilièno je moguæe da oporuka uopæe nije tamo, veæ se nalazi u rukama odvjetnika po imenu Norman Urquhart koji ima ured na Bedford Rowu. Ako je to sluèaj, sve to moete uèiniti jest da otkrijete bilo to - doista bilo to - to bi ilo na njegovu tetu. On je praneæak

spoðe Wrayburn, i ponekad je odlazi posjetiti."Gospoðica Climpson je pribiljeila ove upute."A sad æu odmagliti i ostaviti vas s time", reèe Wimsey. "Uzmite koliko vam je god p



otrebno novca. I ako trebate neku posebnu opremu, samo mi brzojavite."# .* *Nakon to je otiao od gospoðice Climpson, lorda Petera Wimseya ponovo je poè«o moriti osjeæaj samosaalijevanja. Ali sada je preuzeo oblik njene, proimajuæe melankolije. UvjerenRue grimizne boje 169u vlastitu ispraznost, odluèio je uèiniti ono malo dobra stoje bilo u njegovoj moæi prije umirovljenja u samostanu ili u ledenim pustoina Antarktika. Odvezao se namjer

no do Scotland Yarda i traio vieg inspektora Parkera.Parker je bio u svom uredu i èitao izvjetaj koji je upravo prispio. Pozdravio je Wimseya s izrazom lica na kojem se vie oèitovao stid negoli zadovoljstvo."Jeste li uspjeli pronaæi onaj paketiæ s prakom?""Ne, jo nismo", reèe Wimsey. "Pretpostavljam da vie nikada neæemo èuti nito o tome. Ne.adi se - o neèem prilièno delikatnom. Rijeè je o mojoj sestri."Parker ga je pogledao i pogurnuo izvjetaj u stranu."O lady Mary?""Pa - da. Razumijem da izlazi s tobom - pa - veèera - i takve stvari, zar ne?""Lady Mary me poèastila - u jednoj ili dvjema prilikama - svojim drutvom", reèe Parker. "Nisam mislio - nisam znao -odnosno, razumio -""Ah! Ali, jesi li razumio, u tome je stvar?" reèe Wimsey ozbiljno. "Zna, Mary je vr

lo draga djevojka, iako ja -""Uvjeravam te", reèe Parker, "da nema potrebe da mi to govori. Misli li da trebam krivo protumaèiti njenu ljubaznost? Obièaj je ovih dana da ene najvieg karaktera veèerajubez pratnje sa svojim prijateljima, a lady Mary je -""Ne predlaem pratioca", reèe Wimsey. "Kao prvo, Mary na to nikada ne bi pristala, imislim daje to sve ionako glupost. Ipak, kako sam njen brat i sve to - to je Geraldov posao zapravo, naravno, ali on i Mary se nikako ne slau jedno s drugim, razumije, i sumnjam da bi mu ona priapnula neku svoju tajnu, osobito kad bi za sve to kasnije doznala i Helen - to sam ono htio reæi? Oh, da, kao Maryn brat, zna, pretpostavljam da je moja - da se tako izrazim - dunost da poguram i kaem koju rijeè pomoæitu i tamo."170 Dorothy L. SayersParker je paljivo pritisnuo bugaèicu.

"Nemoj to raditi", reèe Wimsey, "nije dobro za tvoje pero. Uzmi olovku.""Pretpostavljam", reèe Parker, "nisam se trebao usuditi pomisliti -""to se nisi trebao usuditi pomisliti, stari momèe?" upita Wimsey. Nakrivio je glavupoput vrapca."Nita èemu bi se itko mogao protiviti", reèe Parker gorljivo. "Na to misli, Wimsey? Vidim da smatra neprikladnim, iz svog kuta gledanja, da lady Mary Wimsey veèera u javnom restoranu s policajcem, ali ako misli da sam joj ikada rekao i rijeè koja se nebi mogla drati pristojnom...""...u prisutnosti njene majke,ocrnjuje najèiæu i najljupkiju enu koja je ikada ivjela,vrijeða svog prijatelja", prekide ga Peter, uzimajuæi mu rijeèi iz usta i zakljuèujuæi o to je elio reæi. "Pravi si Viktorijanac, Charles. Trebalo bi te drati pod staklenimzvonom. Naravno da nisi nita rekao. Ono to bih elio znati jest zato?"Parker je buljio u njega."Posljednjih pet ili vie godina", reèe Wimsey, "gleda u moju sestru poput lude ovcei izbulji oèi poput zeca kad god se spomene njeno ime. to misli pod time? Uopæe nije ukusno, niti uzbudljivo. Uznemiruje jadnu djevojku. Ne daje mi pravu sliku o svojojhrabrosti. Mukarac ne voli vidjeti drugog mukarca kako je neodluèan u pogledu njegove sestre - barem ne tako dugo. To je runo. ivcira. Zato me ne udari po pleæima i kaeetere, moja draga stara blitvo, odluèio sam se ubaciti u staro obiteljsko stablo ipostati ti bratom?' to te spreèava? Je li rijeè o Geraldu? On je budala, znam, ali nije toliko lo, doista. A Helen? Ona je poneto teka, ali i ne mora je toliko viðati. Jeli stvar u meni? Zato to, ako je tako, razmiljam o tome da postanem pustinjak. Postojao je jedan Peter Pustinjak, pa ti tako neæu smetati, zar ne? Prebrodi to, prijatelju i svima æe biti bolje. No, no!"Rue grimizne boje 171

"Zar me pita o -?""Pitam te o tvojim namjerama, prokletstvo!" reèe Wimsey. "Ako to nije dovoljno viktorijanski, ne znam to jest. Razumijem da si dao Mary vremena da se oporavi od on



ih nesretnih veza s Cathcartom i Goylesom, ali, k vragu, dragi moj, pretjerao siu tome. Ne moe oèekivati da djevojka èeka zauvijek, moe li? to je, èeka prijestupnu""Sluaj, Peter, ne budi prokleta budala. Kako mogu traiti tvoju sestru da se uda zamene?""Kako to uèini, tvoja je stvar. Moe èak reæi 'to kae na brak, stara moja?' To je danno, jasno i razumljivo. Ili moe kleknuti na koljeno i pitati, 'Hoæe li me poèastiti svo

jom rukom i srcem?' stoje ljupko i staromodno i s dozom originalnosti u ova vremena. Ili moe pisati, brzojaviti, telefonirati. Preputam to potpuno tvojoj slobodnojvolji.""Ne moe biti ozbiljan.""Oh, Boe! Hoæu li ikada nadivjeti svoju pogubnu reputaciju lakrdijaa? Èini Mary izuzetnesretnom, Charles, i htio bih da se oeni s njom da to napokon rijeimo.""Èinim je nesretnom?" reèe Parker, gotovo zaviknuvi. "Ja -nju - nesretnom?"Wimsey se znaèajno lupnuo po èelu."Drvo - èvrsto drvo! Ali, èini se da se ovaj posljednji udarac probio. Da, ti - ona- nesretna - razumije li sada?""Peter - ako doista misli da -""Nemoj se sada uzrujavati", reèe Wimse, "gubi vrijeme na meni. Èuvaj to za Mary. Uèinio

sam svoju bratsku dunost i tu je kraj tome. Smiri se. Vrati se svojim izvje

tajima-"

"Oh, gospode, da", reèe Parker. "Prije nego to nastavimo s neèim drugim, imam izvjetajza tebe.""Ima? Zato to odmah nisi spomenuo?""Nisi mi dopustio."172 Dorothy L. Sayers"Pa, o èemu se radi?" "Pronali smo paketiæ." "to?""Pronali smo paketiæ.""Doista pronali?""Da. Jedan od barmena -""Pusti sad barmena. Siguran si da je to taj pravi paketiæ?" "Oh, da, identificirali smo ga." "Nastavi. Jeste li ga analizirali?" "Da, analizirali smo ga." "Pa, st

oje?"Parker gaje pogledao oèima onoga koji mora priopæiti loe vijesti, i reèe, nevoljko: "Soda bikarbona."4Rue grimizne boje16Gospodin Crofts, isprièavajuæi se, reèe: "Rekao sam vam", sir Impey Biggs bacio je kratak pogled, "zaista nesretno."Opisivati svakodnevni ivot lorda Petera Wimseya tijekom narednog tjedna ne bi bilo ni lijepo ni pouèno.Prinudna neaktivnost proizvede nepodnoljive simptome i kod najboljih. Nije ga pakni imbecilna sreæa vieg inspektora Parkera i lady Mary Wimsey uspjela smiriti, praæena, zamorna kakva je veæ bila, dosadnim iskazivanjima osjeæaja za njega. Poput èovjekau prièi Maxa Beerbohma, Wimsey je "mrzio biti ganutljiv". Tek ga je djelomièno razveselila vijest marljivog Freddyja Arbuthnota o tome da je gospodin Norman Urquhart manje ili vie duboko umijean u katastrofu Megatherium Trusta.Gospoðica Kitty Climpson, s druge strane, je ivjela u, kako je to sama voljela nazivati, "vrtlogu aktivnosti".Pismo, napisano drugog dana nakon njenog dolaska u Windle, obogatila nas je mnotvom pojedinosti.174 Dorothy L. SayersHilside View, Windle, Westmorland. 1. sijeènja 1930.Dragi lorde Peter, sigurna sam da ste nestrpljivo oèekivali, u najranijem moguæem trenutku, èuti kako napreduju stvari, i iako sam ovdje tek jedan dan, smatram da sam, uzevi sve u obzir, uèinila dosta.

Stigla sam prilièno kasno vlakom u ponedjeljak naveèer, nakon zaista jednoliènog puta,sa alosnim èekanjem u Prestonu, iako, zahvaljujuæi Vaoj dobroti i inzistiranju da putujem prvim razredom, nisam uopæe bila umorna! Nitko ne moe shvatiti kako veliku raz



liku predstavlja ta dodatna pogodnost, osobito kad godinama podnosi neugodna putovanja koja sam morala pretrpjeti u svojim danima siromatva; osjeæam kao da ivim u gotovo grenom luksuzu! Kupe je bio dobro zagrijan, doista, i previe, spustila bih malo prozor, ali je ondje bio ijedan vrlo debeli poslovni èovjek, umotan do grla ukapute i vunene prsluke, koji se osobito protivio da pustim malo svjeeg zraka! Mukarci su postali prave sobne biljke ovih dana, zar ne, za razliku od mog dragog oca koji nije doputao vatru u kuæi prije 1. studenog ili 31. oujka, iako je termometa

r pokazivao nulu!Nisam imala problema u pronalaenju udobne sobe u Station Hotelu, koliko god je kasno bilo. U starim danima, neudana ena koja u ponoæ stie u hotel s kovèegom u ruci, teko bi se smatrala potovanom - kakva je to razlika prema danas! Zahvalna sam to samuspjela doivjeti i vidjeti sve te promjene, jer to god staromodni ljudi govore o veæoj skromnosti i pristojnosti ena u doba kraljice Viktorije, oni koji se sjeæaju starih uvjeta, znaju kako su teki i poniavajuæi bili!Juèer ujutro, naravno, moj prvi zadatak je bio pronaæi odgovarajuæi pansion, u skladus Vttim uputama, i bila sam sretna to sam veæ u drugom pokuaju naletjela upravo na takav. Vrlo potovan iRue grimizne boje 175otmjen, a tamo sam pronala tri postarije dame koje su bile stalne stanovnice doma

, koje su bile dobro potkovane u gradskim traèevima. Nita nije moglo biti korisnijeza nau stvar!

Èim sam uzela sobu, izala sam van malo istraivati. Pronala sam vrlo uslunog policajcau High Streetu, i pitala sam ga gdje mogu pronaæi kuæu gospoðe Wrayburn. Znao je to vrlo dobro, uputio me da poðem omnibusom, kratka vonja do Fisherman Armsa i zatim jo pet minuta hoda. Slijedila sam njegove upute, i autobus me odveo izravno do raskrija s Fisherman Armsom iza ugla. Vozaè je bio vrlo ljubazan i od velike pomoæi, pokazao mije put, tako da sam bez problema pronala kuæu.To je prekrasna stara kuæa, stoji na vlastitim temeljima - prilièno velika kuæa, iz osamnaestog stoljeæa, s talijanskim trijemom i prekrasnom zelenom tratinom s cedrovima i klasiènim ruinim gredicama, a u ljeto je to vjerojatno pravi rajski vrt. Promatrala sam ga neko vrijeme s ceste - mislila sam da to neæe biti nimalo neuobièajenoponaanje, da me netko i vidio, jer svatko bi bio zainteresiran za ovako krasno st

aro mjesto. Veæina zastora je bila sputena, kao da je veæi dio kuæe bio nenaseljen, i nisam vidjela bilo kakvog vrtlara ili bilo koga drugog okolo - pretpostavljam dau ovo doba godine i nema mnogo posla u vrtu. Meðutim, iz jednog od dimnjaka je izlazio dim, pa je, dakle, bilo znakova ivota.Proetala sam malo niz cestu, vratila se i opet prola pokraj kuæe. Ovog sam puta vidjela slukinju kako prolazi iza ugla kuæe, ali ona je, naravno, bila predaleko da zapoènem s njom razgovor. Ponovo sam se vratila omnibusom i ruèala u Hillside Viewu kako bih se bolje upoznala sa stanovnicima pansiona.Razumljivo, nisam eljela odmah izgledati preznatieljna, pa nisam rekla nita u poèetkuo kuæi gospoðe Wrayburn, nego samo opæenito prièala o Windleu. Imala sam potekoæa pri izegavanju odgovora na pitanja dobrih gospoða, koje su se osobito èudile zato bi stranac doao u Windle u ovo doba godine, ali bez izgovaranja previe lai, mislim da sam ihostavila u uvjerenju da sam dola u posjed malog nasljedstva (?) i da sam u posjetu Lake Districtu kako176 Dorothy L. Sayersbih pronala prikladno mjesto na kojem bih se smjestila sljedeæeg ljeta. Prièala sam io crtanju - kao djevojke sve smo odgojene da se pomalo bavimo time - pa sam tako bila u moguænosti iznijeti prilièno dostatno tehnièko znanje kako bih ih zadovoljila.To mije pruilo izvanrednu priliku da ih upitam o kuæi. Rekla sam da je prekrasno staro mjesto i upitala stanuje li netko tamo. (Naravno, nisam to sve naizust izbrbljala - prièekalo sam dok mi nisu isprièale o priliènom broju zanimljivih lokacija u okrugu koje bi me kao umjetnicu zanimale!) Gospoða Pegler, vrlo krupna, maè-kasta stara dama dugog jezika (!) isprièala mi je sve o kuæi. Dragi lorde, ono to sada ne znamo raskalaenoj bezbonosti ivota gospoðe Wrayburn u njenoj mladosti, nije vrijedno spo

mena. Ali, ono to mije znaèilo i vie, bilo je da mije otkrila ime njegovateljice i drubenice gospoðe Wrayburn. Rijeè o stanovitoj gospoðici Booth, umirovljenoj medicinskojsestri, staroj otprilike ezdesetak godina, koja ivi potpuno sama u kuæi s gospoðom Wr



ayburn, izuzevi, naravno, poslugu i domaæicu. Kad sam èula da je gospoða Wrayburn takostara, paralizirana i krhka, upitala sam nije li preopasno da se gospoða Booth sama brine za nju, ali gospoða Pegler je odvratila da je domaæica vrlo povjerljiva ena koja je veæ dugi niz godina u slubi gospoðe Wrayburn i da je ona prilièno sposobna brinuti se o gospoði Wrayburn svaki put kad je gospoða Booth bila odsutna. Izgleda, dakle, da gospoða Booth izlazi ponekad iz kuæe. Nitko u toj kuæi, èini se, ne poznaje ju osobno, ali kau da je se èesto moe vidjeti u gradu u uniformi bolnièarke. Uspjela sam dobi

ti njen prilièno precizan opis, pa ako je kojim sluèajem sretnem, usuðujem se reæi da bih je mogla sasvim sigurno prepoznati!Toje zapravo sve to sam uspjela doznati u jednom danu. Nadam se da neæete biti prerazoèarani, ali bila sam prisiljena posluati poveæu kolièinu lokalne povijesti i, naravno, nisam eljela forsirati razgovor oko gospoðe Wrayburn ni na koji naèin koji bi pobudio sumnju.Javit æu Vam se èim doznam jo poneku informaciju.* Iskreno Vaa,Katherine Alexandra Climpson.Rue grimizne boje 177Gospoðica Climpson je dovrila pismo u privatnosti svoje spavaæe sobe, i spremila ga paljivo u svoju prostranu ruènu torbu prije nego to je sila dolje. Dugo iskustvo stano

vanja u raznim pansionima nauèilo ju je da bi izlaganje omotnice adresirane na bilo kojeg èlana plemstva bilo popraæeno iskazivanjem nepotrebne znatielje. Istina, to bi uèvrstilo njen status, ali u tom trenutku gospoðica Climpson nikako nije eljela biti u centru panje. Potiho se izvukla kroz vrata i uputila se prema centru grada.Prethodnog dana, zamijetila je jednu glavnu èajanu, dvije nove i konkurentske, jednu pomalo passe i propadajuæu, Lyons, èetiri vrlo neugledne i, u cjelini, nevane èajanekoje su kombinirale posluivanje osvjeavajuæih piæa s prodajom slastica. Sad je bilo deset i trideset. U sljedeæih sat ili sat i pol vremena moæi æe, s neznatnim naporom, prouèiti sav onaj dio populacije Windlea koji se preputao uivanju u jutarnjoj kavi.Poslala je pismo i zatim je malo oklijevala odakle zapoèeti. Napokon, odluèila je ostaviti Lyons za sljedeæi dan. Bio je to obièan jednostavan Lyons, bez orkestra ili tezge za toèenje bezalkoholnih piæa i posluivanje sladoleda. Shvatila je da æe njegova klijentela biti uglavnom domaæice i slubenici. Od ostale èetiri, najvjerojatnijom se èin

ila, moda, èajana Central. Bila je prilièno velika, dobro osvijetljena i vesela, i zvuèi glazbe dopirali su s njenih vrata. Bolnièarke obièno vole velike, dobro osvijetljene i melodiozne prostore. Ali Central je imao jedan nedostatak. Svatko tko je stizao iz smjera kuæe gospoðe Wrayburn morao bi proæi pored svih ostalih lokala kako bidoao do Centrala. Ta je èinjenica uèinila ovo mjesto neprikladnim za promatraènicu. Iztog kuta gledanja, prednost je leala na Ye Cosye Corneru. Sukladno tome, gospoðicaClimpson odluèila je zapoèeti svoju zadaæu odavde. Izabrala je stol pokraj prozora, naruèila alicu kave i dobro probavljiv kolaè, te se upustila u svoje bdijenje.Nakon pola sata, tijekom kojih nije spazila nijednu enu u uniformi bolnièarke, naruèila je jo jednu alicu kave i neke sla-178 Dorothy L. Sayersstièe. Poprilièan broj ljudi - uglavnom ena - svratio je, ali opet nitko nije odgovarao opisu gospoðice Booth. U pola dvanaest, gospoðica Climpson je zakljuèila kako bi dulje zadravanje ovdje izazvalo sumnju i moglo bi dosaditi vlasnicima. Platila je raèun i otila.U Centralu je bilo puno vie ljudi nego u Ye Cosye Corneru, i predstavljao je u odreðenom pogledu poboljanje, s udobnim stolicama od pletera umjesto tekih hrastovih,i ustrim konobaricama umjesto tromih dama u platnenim uniformama. Gospoðica Climpson naruèila je jo jednu alicu kave i zemièku s maslacem. Nije nala slobodno mjesto pokraj prozora, ali bilo je jedno pokraj orkestra s kojeg je mogla pregledati cijeluprostoriju. Mrekanje tamnoplavog vela na vratima uèinilo je da joj srce zakuca bre,ali ispalo je da pripada jedroj mlaðoj osobi s dvoje djece i kolicima, i nada je ubrzo ishlapjela. Do dvanaest sati odluèila je da neæe otkriti nita u Centralu.Njen posljednji posjet je bio Orientalu - mjesto loe ureðeno za pijunau. Sastojalo seod tri vrlo male prostorije nepravilnog oblika, slabo osvijetljeno i dalje zavi

jeno zavjesama i draperijama. Gospoðica Climpson, istraujuæi, pronjukala je sve kutkei skro-vita, uznemirujuæi neke ljubavne parove, prije nego to se vratila do stola pored vrata i sjela kako bi konzumirala svoju èetvrtu alicu kave. Ubrzo je prolo i pol



a jedan, ali nita od gospoðice Booth. Ne moe sada doæi, pomislila je gospoðica Climpson,veæ bi se trebala vratiti i dati svojoj pacijentici ruèak.Vratila se u Hillside View, ali s malo apetita za peèenu svinjetinu.U pola èetiri je ponovo izala van kako bi se prepustila uivanju u èaju. Ovaj put je ukljuèila Lyons i èetvrtu èajanu, poèevi na samom kraju grada i napredujuæi prema autobusnostanici. Bilo je to dok se borila sa svojim petim jelom, pokraj prozora u Ye Cosye Corneru, da je uurbani lik na ploèniku zaokupio njenu panju. Veæ je pao mrak* a ulièn

a svjetla nisu bila jaka, ali ona je jasno vidjela krupniju, sredovjeènu enu s crnom koprenomRue grimizne boje 179i sivim ogrtaèem kako hoda po bliem ploèniku. Savijajuæi vrat, mogla je vidjeti kako ustro hita prema autobusu za uglom i nestaje u smjeru Fisherman Armsa."Kako neugodno!" reèe gospoðica Climpson kad je vozilo nestalo. "Vjerojatno mije promakla negdje. Ilije moda pila èaj u nekoj privatnoj kuæi. Pa, bojim se da je ovo bioproputen dan. I tako sam puna èaja!"Gospoðica Climpson je bila, na sreæu, blagoslovljena zdravom probavom, jer je sljedeæeg jutra krenula s ponavljanjem juèeranje izvedbe. Bilo je moguæe, naravno, da gospoðicaBooth izlazi samo dvaput ili triput tjedno, ili da izlazi samo tijekom posli-jepodneva, ali gospoðica Climpson nije eljela riskirati. Barem je postigla tu sigurno

st da je autobusna stanica mjesto koje treba promatrati. Ovaj put je zauzela mjesto u Ye Cosye Corneru u jedanaest sati i èekala do dva. Nita se nije dogodilo i otila je kuæi.U tri popodne je opet bila tamo. Dosad ju je veæ konobarica upamtila, pokazujuæi strpljivo zanimanje za njene dolaske i odlaske. Gospoðica Climpson je objasnila da voli promatrati ljude kako prolaze, i izrekla je nekoliko rijeèi pohvale prema mjestu i usluzi. Divila se zanimljivom starom svratitu na suprotnoj strani ulice, i rekla da bi voljela napraviti njegov crte."Oh, da", reèe djevojka, "mnogo umjetnika dolazi ovamo zbog toga."To je dalo gospoðici Climpson ideju, i sljedeæeg se jutra pojavila s olovkom i blokom za skiciranje.Iznenaðujuæom izopaèenoæu kojom se stvari opæenito odvijaju, bilo je potrebno da samo narkavu, otvori blok i poène raditi grube skice svratita, kad se zaustavio autobus i i

z njega je izala krupna bolnièarka u plavoj i sivoj uniformi. Nije ula u Ye Coyse Corner, veæ je odmarirala ustrim korakom do suprotnog kraja ulice, a koprena joj je poskakivala poput zastave.Gospoðica Climpson ispusti otar uzvik kojim je iskazala svoju iritiranost, stoje privuklo panju konobarice.180 Dorothy L. Sayers"Kako uznemirujuæe!" reèe gospoðica Climpson. "Zaboravila sam ponijeti gumicu sa sobom. Najbolje da je odmah odem kupiti."Ostavila je blok za skiciranje na stolu i krenula prema vratima."Pokrit æu vam kavu, gospoðice", reèe djevojka usluno. "Prodavaonica gospodina Bulteela, dolje pored Beara, je najbolja papirnica.""Hvala vam, hvala vam", reèe gospoðica Climpson i izjuri van.Crna koprena je i dalje leprala u daljini. Gospoðica Climpson ju je slijedila bez daha, dreæi se na pristojnoj udaljenosti na drugoj strani ulice. Koprena je uronilau ljekarnu. Gospoðica Climpson je prela cestu malo iza nje i stala gledati u izlogpun odjeæe za bebe. Koprena je izala van, zastala neodluèno na ploèniku, okrenula se, prola uz gospoðicu Climpson i ula u duæan s cipelama."Ako je rijeè o vezicama za cipele, bit æe brzo gotova", pomisli gospoðica Climpson, "ali ako æe isprobavati neto, moglo bi potrajati èitavo jutro." Prola je polako uz vrata. Jedna je muterija, sreæom, ba izlazila, i vireæi iza nje, gospoðica Climpson je samouhvatila kratki pogled na crnu koprenu kako nestaje u stranjim prostorijama. iromje otvorila vrata. U prednjem dijelu trgovine nalazila se tezga s razlièitim sitnicama, a na vratima kroz koje je bolnièarka nestala stajala je oznaka "enski odjel".Kupujuæi par smeðih svilenih vezica, gospoðica Climpson je razmiljala u sebi. Treba lislijediti i iskoristiti priliku? Isprobavanje cipela je obièno dugotrajan posao. O

soba je poprilièno dugo prikovana u stolici, dok se pomoænik uspinje po Ijestvama iskida gomile kartonskih kutija. Takoðer je razmjerno vrlo lako zapoèeti razgovor s osobom koja isprobava cipele. Ali i u tome postoji kvaka. Kako bi dokazao svoju v



jerodostojnost na tom odjelu, i sam mora poèeti s isprobavanjem cipela. to se dogaða?Pomoænik te najprije onesposobi izuvanjem tvoje desne cipele,Rue grimizne boje 181a zatim nestaje. I pretpostavimo da, u meðuvremenu, va plijen zavrava svoju potragui izlazi van. Trebate li ga slijediti, poskakujuæi ludo na jednoj nozi? Trebate lipobuditi sumnju brzim obuvanjem vlastite cipele i izjurivanjem dok vam vezice slobodno lepraju, isprièavajuæi se neuvjerljivo da ste zaboravili na neki dogovor? Jo g

ore, pretpostavimo da ste u nezgodnoj situaciji, da imate jednu svoju ijednu cipelu iz prodavaonice. Kakav biste dojam ostavili iznenadnim bijegom sa stvarima na koje nemate pravo? Ne bi li gonitelj i sam ubrzo postao gonjen?Promiljajuæi o tom problemu, gospoðica Climpson je platila za vezice i povukla se. Veæje utekla iz lokala, a jedna nepodoptina bila je sasvim dovoljna za to jutro.Detektiv mukarac, osobito odjeven kao radnik, dostavljaè, telegrafist, ima sve predispozicije da uspije ostati prikriven. Moe se skitati bez da izaziva panju. S druge strane, ona moe beskonaèno dugo zuriti u izloge. Gospoðica Climpson je odabrala trgovinu sa eirima. S najveæom je pozornoæu prouèavala eire izloene u oba prozora, vraæalo neodluèno na jedan neobièno elegantan s velom preko oka i dvjema izboèinama nalikna zeèje ui. Upravo u trenutku kad bi bilo koji promatraè sa strane pomislio da se napokon odluèila uæi unutra i upitati za cijenu, bolnièarka je izala iz trgovine s cipela

ma. Gospoðica Climpson je odmahnula saaljenjem na zeèje u

i, vratila se do drugog izloga, pogledala, vratila se, oklijevala, i odmaknula se od izloga.

Bolnièarka je sada bila otprilike desetak metara ispred nje, kreæuæi se dobro, s dranjem konja koji mjerka svoju staju. Ponovo je prela preko ceste, pogledala izlog punraznobojne vune, razmislila, prola pored i krenula prema vratima Oriental Cafea.Gospoðica Climpson je bila u poziciji osobe koja je, nakon dugo odgaðane potrage, uspjela staviti staklenu èau preko moljca. Na trenutak je stvorenje sigurno i goniè hvata dah. Sada je problem kako izvuæi moljca bez da se poèini teta.182 Dorothy L. SayersLako je, naravno, slijediti osobu u kafiæ i sjesti za njen stol, ako je mjesto, naravno, slobodno. Ali ona vas moda ne bi prihvatila. Mogla bi smatrati èudnim to netko sjeda za njen stol ako su ostali potpuno prazni. Bolje je priæi s kakvom isprikom, poput podizanja rupèiæa koji je pao na pod ili privlaèenjem pozornosti radi otvoren

e torbice. Ako vam osoba sama ne omoguæi ispriku, sljedeæa najbolja stvar je da samiproizvedete jednu.Papirnica je bila samo nekoliko metara dalje. Gospoðica Climpson je ula unutra i kupila gumicu, tri razglednice, olovku i kalendar. Zatim je polako prela preko ulice i ula u Oriental.U prvoj je prostoriji zatekla dvije ene i malog djeèaka kako sjede u jednom separeu, postarijeg gospodina koji je pio mlijeko u drugom, i nekoliko djevojaka koje su konzumirale kavu i kolaèe u treæem."Oprostite", reèe gospoðica Climpson dvjema enama, "ali pripada li ovaj zamotuljak vama? Pronala sam ga ba ispred vrata."Postarija ena, koja je oèito bila u kupovini, brzo je napravila pretragu svojih brojnih raznovrsnih paketa, hvatajuæi svaki od njih kako bi se prisjetila njihova sadraja."Mislim da nije moj, ali ne mogu sa sigurnoæu tvrditi. Da vidim. Ovo su jaja i slanina i, to je to, Gertie? Je li to miolovka? Ne, prièekajte malo, to je lijek za kaalj, a ovo - to su èepovi od pluta tete Edith, a to je Nugget - ne, to su suene haringe, ovo ovdje je Nugget - pa, zaboga, vjerujem da sam ispustila tu mio-lovku - alito mi uopæe ne nalikuje.""Ne, majko", reèe mlada ena. "Zar se ne sjeæa da su dijelili miolovke?""Doista, to su èinili. Pa, to je znaèi to. Miolovka i dvije tave, i, naravno, sapun koji je kod tebe, Gertie. Ne, puno vam hvala, ipak, ali to nije nae; vjerojatno jeispalo nekom drugom."Stari gospodin je zanijekao vlasnitvo nad predmetom odluèno, ali ljubazno, a odvijesu se djevojke samo nasmijale na to. Gospoðica Climpson je nastavila dalje. Dvijemlade ene s

Rue grimizne boje 183njihovim mladiæima samo su joj propisno zahvalile u sljedeæoj prostoriji, i rekle dazamotuljak nije njihov.





i da zna neto, bio je to spiritualizam. To je cvijet koji se uzgaja hrabro u atmosferi pansiona. Vie nego jednom, gospoðica Climpson je sluala o oruðima duhovnih nivoai kontrola, istinskoj komunikaciji, astralnim tijelima, aurama i ektoplastièkim materijalizacijama dok se njen zdrav razum bunio protiv toga. Da je to za Crkvu bila zabranjena tema, znala je to vrlo dobro, ali bila je drubenica tolikih starijih dama.A tu je bio i onaj neobièan èovjeèuljak iz "Physical Research Societyja". Odsjeo je dv

a tjedna u istom privatnom hotelu kao i ona u Bournemouthu. Njegova je specijalnost bila istraivanje opsjednutih kuæa i otkrivanje duhova. Gospoðica Climpson mu se prilièno dopala, i ona je provela nekoliko vrlo zanimljivih veèeri sluajuæi o trikovimamedija. Pod njegovim je vodstvom i sama nauèila okretati stolove i proizvoditi razne pucketave zvukove. Vidjela je nevjerojatne gumene rukavice koje su ostavljaledojam da su ruke od duha u kanti s voskom i koje, kad se isprazni zrak iz njih,mogu biti izvuèene vrlo njeno iz èvrstog voska kroz rupu uu od djeèjeg zgloba. U teoriji je èak i znala, iako sama nije nikad iskuala, kako da joj priveu ruke iza leða takoda ih s lakoæom moe osloboditi, i kako da pobjegne iz sobe udarajuæi u bubanj u sumrak unatoè tome to je zavezana u tamnom ormaru s objema rukama punima brana. Gospoðica Climpson je èesto razniljala o ludostima i zloæi ljudskog roda.Sestra je nastavila govoriti, a gospoðica Climpson je odgovarala mehanièki.

186 Dorothy L. Sayers"Ona je tek poèetnik", reèe gospoðica Climpson u sebi. "Èita priruènik... I prilièno je neitièna... Sigurno zna da je ta ena veæ odavno razotkrivena... Ljude poput nje ne bi smjeli putati same van - osobito su podloni tome da budu prevareni... Ne znam za tugospoðu Craig o kojoj prièa, ali vjerojatno je bila savijena poput vadièepa... Moramizbjegavati gospoðu Craig; sigurno zna previe... Ako jadno zabludjelo stvorenje toproguta, progutat æe bilo to.""Èini se apsolutno prekrasnim, zar ne?" reèe gospoðica Climpson glasno. "Ali nije li takoðer i malo opasno? Reèeno mi je da sam sama vrlo osjetljiva, ali nikad se nisam usudila iskuati. Je li mudro otvoriti neèiji um tim superprirodnim utjecajima?""Nije opasno ako to èinite ispravno", reèe bolnièarka. "Osoba mora nauèiti izgraditi ljusku od èistih misli oko due, tako da nikakvi zli utjecaji ne mogu prodrijeti. Vodila sam tako ugodne razgovore s dragim osobama koje su preminule..."

Gospoðica Climpson naruèi jo èaja i poalje konobaricu po tanjur kolaèa."... naalost, sama nisam pogodna za medij - to jest, ne jo. Ne mogu uèiniti nita doksam sama. Gospoða Craig kae da æe i to doæi vjebom i koncentracijom. Prole noæi sam poka s ploèom za primanje poruka, ali uspjela sam dobiti samo spirale, a ne slova.""Va svjesni dio mozga je preaktivan, pretpostavljam", reèe gospoðica Climpson."Da, vjerojatno je to u pitanju. Gospoða Craig kae da sam prekrasno suosjeæajna. Postiemo savrene rezultate kad zajedno sjednemo. Naalost, sad je izvan zemlje."Srce gospoðice Climpson je tako poskoèilo da je umalo prolila svoj èaj."Vi ste medij, onda?',nastavila je bolnièarka. 'Tako kau", reèe gospoðica Climpson oprezno.\- Rue grimizne boje 187"Pitam se", poène bolnièarka, "kad bismo sjele zajedno -" Promatrala je gladno gospoðicu Climpson. "Ja doista ne volim -""Oh, dajte. Vi ste tako suosjeæajna osoba. Sigurna sam da bismo postigle dobre rezultate. A duhovi tako eljno èekaju da komuniciraju s nama. Naravno, ne bih ni pokuavala da nemam povjerenja u osobu. Toliko je lanih medija posvuda." Pa ipak znate toliko, pomisli gospoðica Climpson. "Ali s nekim poput vas, osoba je potpuno sigurna. Vidjeli biste kako bi to utjecalo na va ivot. Nekad me je toliko pogaðala bol i bijeda u svijetu - toliko je ima, znate - dok nisam shvatila pitanje opstanka i kako nam je sva patnja poslana kako bismo se prilagodili ivotu na vioj razini.""Pa", reèe gospoðica Climpson polagano, "voljna sam pokuati. Ali ne mogu reæi da doistavjerujem u to, znate.""Vjerovat æete - zaista hoæete.""Naravno, i sama sam vidjela neke èudne stvari - znak da ne moe biti rijeè o triku, z

ato to sam poznavala ljude - koje nisam mogla objasniti -""Navratite veèeras do mene, molim vas!" povièe bolnièarka s uvjeravanjem. "Imat æemo samo jednu malu seansu i onda æemo utvrditi jeste li doista medij. Nimalo ne sumnjam



u to.""U redu",reèe gospoðica Climpson. "Usput, kako se zovete?""Caroline Booth, gospoðica Caroline Booth. Brinem se o staroj, paraliziranoj damikoja ivi u velikoj kuæi na Kendal Roadu."Hvala Bogu na tome, u svakom sluèaju, pomisli gospoðica Climpson. Na glas reèe:"Moje je ime Climpson; mislim da negdje imam posjetnicu. Ne - ostavila sam je. Ali, odsjela sam u Hillside Vievvu. Kako da doðem do vas?"

Gospoðica Booth spomene adresu i vrijeme kad polazi autobus i dodala je poziv za veèeru, to je ova prihvatila. Gospoðica Climpson je otila kuæi i na brzinu napisala poruku:188 Dorothy L. SayersDragi lorde Peter, sigurna sam da ste se pitali to se dogodilo sa mnom. Ali baremimam vijesti! Osvojila sam tvrðavu! Veèeras sam pozvana u kuæu i moete oèekivati velikestvari!!!Uurbi, Iskreno Vaa, KATHARINE A. CLIMPSON.Gospoðica Climpson je otila ponovo u grad nakon ruèka. Najprije, kako je bila potena ena, uzela je blok za crtanje iz Ye Cosye Cornera i platila raèun, objanjavajuæi da jejutros naletjela na prijatelja i da je bila sprijeèena ponovo se vratiti. Zatim jeobila mnotvo razlièitih trgovina. Napokon je odabrala malu metalnu kutiju za sapun

koja je odgovarala njenim zahtjevima. Uglovi kutije bili su blago ispupèeni, i kadbi se zatvorila i blago stisnula, odskoèila bi s jakim pucketavim zvukom. Ovo, smalom napravom i jakim flasterom, prièvrstila je za jaku elastiènu podvezicu. Kad jenapravu gospoðica Climpson pritisnula èvrsto meðu koljena, kutija je proizvodila èitavniz prasaka koji bi zadovoljili i uvjerili i najskeptiènije. Gospoðica Climpson, sjedeæi pred ogledalom, sat je vremena vjebala dok nije proizvela prasak uz minimun fizièkog napora.Nabavila je takoðer komad èvrste crne ice, kakva se koristi za obod eira. Savinuta i omotana oko zgloba, s ovom je napravom mogla pomaknuti laki stol. Teina nekog veæeg stola bila bi previe za nju, bojala se, ali nije imala vremena naruèiti neto od kovaèa.Ipak, mogla je pokuati. Pronala je crnu barunastu kuænu haljinu s dugim, irokim rukavima. Zadovoljno je zakljuèila da æe ice biti dobro skrivene.U est sati, odjenula je haljinu, prièvrstila kutijicu za nogu -okrenuvi je prema van

, da prijevremeni praskovi ne bi preplaili ostale putnike, zamotala §e u teki ogrtaè,uzela eir i kiobran, i krenula u pohod kraðe oporuke gospoðe Wrayburn.Rue grimizne boje 189\17Veèera je bila gotova. Posluena je u prekrasnoj staroj sobi obloenoj hrastovinom s kaminom, i hrana je bila dobra. Gospoðica Climpson je bila napeta ali spremna."Sjest æemo u moju sobu, hoæemo li?" upita gospoðica Booth. "To je jedino doista udobno mjesto. Veæi dio kuæe je, naravno, zatvoren. Isprièajte me, samo æu skoknuti gore i dati gospoði Wrayburn njenu veèeru, jadno stvorenje, i onda moemo poèeti. Vraæam se za najvie pola sata.""Ona je, pretpostavljam, prilièno bespomoæna?""Da, prilièno.""Moe li govoriti?""Ne bih to nazvala tako. Ponekad mrmlja neto, ali je to prilièno nerazumljivo. Tunoje, zar ne? A tako je bogata. Bit æe to sretan dan za nju kad premine.""Jadna dua!" reèe gospoðica Climpson.Njezina ju je domaæica povela u malu, veselo ureðenu dnevnu sobu i ostavila ju je meðupokrivaèima od kretona i ukrasima. Gospoðica Climpson je oèima preletjela brzo prekoknjiga, uglavnom raznoraznih romana, s iznimkom nekih temeljnih djela izspiritualizma,azatim je usmjerila svoju panju na okvir kamina. Bio je pun fotografija, kao to obièno okviri kamina bolnièarki i190 Dorothy L. Sayersjesu. Istaknuta izmeðu onih koje su pokazivale grupice u bolnicama ili pojedinaène portrete potpisane s "Od Vaeg zahvalnog pacijenta" stajala je uokvirena fotografij

a mukarca u odijelu i s brkovima kako stoji pored bicikla, oèigledno na balkonu, au daljini su se vidjele planine. Okvir je bio srebrni, teak i kiæen."Premlad da joj bude otac", reèe gospoðica Climpson, kad ju je okrenula kako bi proèit



ala to pie na okviru, "ili od dragog ili najdraeg brata. Hm! 'Mojoj najdraoj Lucy, od njenog ljubljenog Harryja.' Nije rijeè o bratu, pretpostavljam. Adresa fotografa, Coventry. Prodavaè bicikala, moguæe. No, to se dogodilo s Harryjem? Oèito, ne brak. Smrt ili nevjera. Prvoklasni okvir i sredinja pozicija; gomila narcisa u vazi. Mislim da je Harry preminuo. to imamo sljedeæe? Obiteljske slike? Da. Imena prikladnoispod njih. Najdraoj Lucy na vanjskom rubu, mama i tata, Tom i Gertrude. Tom i Gertrude su stariji, ali vjerojatno su jo ivi. Tata je vikar. Poveæa kuæa - seoski rekto

rat, moda. Adresa fotografa, Maidstone. Samo trenutak. Ovdje je tata s grupicom nekih djeèaka. kolski uèitelj, ili daje privatnu poduku. Dvojica djeèaka imaju prugaste ere i vrpce, onda vjerojatno kola. to predstavlja taj srebrni kup? Thos Booth i tridruga imena - Pembroke College, 1883. Ne ba preskup koled. Pitam seje li tata bioprotiv Harryja zbog njegovog posla u prodaji i proizvodnji bicikala? Ona knjigaondje izgleda kao neka kolska nagrada. I jest. Maidstone College - zbog vrsnostiu engleskoj knjievnosti. Upravo tako. Vraæa li se? Ne, samo lana uzbuna. Mladiæ u kaki hlaèama, 'Tvoj ljubljeni neæak, G. Booth' Ah! Tomov sin, pretpostavljam. Je li preivio, pitam se? Da, vraæa se, ovaj put."Kad su se vrata otvorila, gospoðica Climpson sjedila je pored vatre, duboko udubljena u Raymonda."ao mi je to ste morali èekati", reèe gospoðica Booth, "ali jadnica je prilièno nemirna

ras. Bit æe dobro nekoliko sati, ali kasnije æu ponovo morati iæi gore.Hoæemo li odmah zapoèeti? Stvarno sam eljna iskuati to."Rue grimizne boje 191Gospoðica Climpson se spremno sloi."Obièno koristimo ovaj stol", reèe gospoðica Booth donoseæi mali, okrugli stol od bambusa, s ladicom izmeðu njegovih nogu. Gospoðica Climpson pomisli da nikada nije vidjelakomad namjetaja koji toliko odgovara predstavi koju æe izvesti, i zduno je odobrilaizbor gospoðe Craig."Hoæemo li sjediti na svjetlu?" upita znatieljno."Ne na jakom svjetlu", odvrati gospoðica Booth. "Gospoða Craig mi je objasnila da suplave zrake sunèevog svjetla ili onog elektriènog prejake za duhove. One ometaju vibracije, razumijete. Tako da obièno ugasimo rasvjetu i sjedimo samo pod svjetlom kamina, to je sasvim dovoljno za zapisivanje poruka. Hoæete li ih zapisivati vi ili

ja?""Oh, mislim da je bolje da to èinite vi jer imate mnogo vie iskustva", reèe gospoðica Climpson."U redu."Gospoðica Booth je dohvatila olovku i komad papira i ugasila svjetlo."Sada æemo sjesti i poloiti nae palèeve i prste lagano na stol, pored ruba. Bolje je,naravno, napraviti krug, ali nemoguæe je sa samo dvije osobe. I samo u poèetku, mislim da je bolje da uopæe ne prièamo dok izvjetaj nije kompletiran, razumijete. Na kojuæete stranu sjesti?""Oh, mislim da æe ovako odgovarati", odvrati gospoðica Climpson."Ne smeta vam vatra iza leða?"Gospoðica Climpson nije se nikako protivila toj èinjenici."Pa, to je dobar razmjetaj, zato to spreèava zrake da padaju po stolu.""To sam i sama pomislila", odvrati iskreno gospoðica Climpson.Poloile su palèeve i prste na stol i èekale.192 Dorothy L. SayersProlo je deset minuta."Osjeæate li kakvo kretanje?" proaptala je gospoðica Booth. "Ne.""Ponekad treba vremena." Tiina."Ah! Mislim da sam osjetila neto.""Ja osjeæam marce u prstima.""I ja takoðer. Uskoro æemo dobiti neto."Stanka."elite li se odmoriti malo?""Pa, prilièno me bole zglobovi."

'Tako je dok se ne naviknete. Kroz njih struji moæ."Gospoðica Climpson je podigla prste i lagano protrljala zglobove. Tanke crne kukice spustile su se potiho do kraja njenih dugaèkih rukava.



"Sigurna sam da se posvuda oko nas nalazi sila. Osjeæam hladno strujanje niz kraljenicu.""Nastavimo", predloi gospoðica Climpson. "Dovoljno sam se odmorila."Tiina."Osjeæam", proapæe gospoðica Climpson, "kao da me neto hvata za vrat.""Nemojte se micati.""I ruke su mi se od lakta na nie potpuno umrtvile." "Tiina! I meni je tako."

Gospoðica Climpson je mogla dodati da osjeæa i bol u svojim deltoidima, da je znalanjihova imena. To nije neuobièajena pojava kod sjedenja s palèevima i prstima za stolom, a bez oslonca na zglobove. «"Tresem se od glave do pete", reèe gospoðica Booth.Rue grimizne boje 193U tom se trenutku stol iznenada jako zatresao. Gospoðica Climpson je precijenila snagu potrebnu da se pomakne namjetaj napravljen od bambusa."Ah!"Nakon kratke stanke koja joj je trebala da se oporavi, stol se ponovo poèeo micati, ali mnogo njenije sada, dok se nije tresao ravnomjernom jaèinom. Gospoðica Climpsonje shvatila da je njenim podizanjem jedne poprilièno velike noge, mogla osloboditigotovo svu teinu s kukice sa svog zapeæa. To je bila sretna okolnost jer nije znala

hoæe li njihova graða izdrati taj napor."Hoæemo li mu se obratiti?" upita gospoðica Climpson.

"Prièekajte trenutak", reèe gospoðica Booth. "eli iæi postrance."Gospoðica Climpson je bila iznenaðena ovom izjavom, koja je, èini se, zahtijevala popriliènu kolièinu imaginacije, ali je ipak posluno blago zarotirala stol."Hoæemo li ustati?" predloi gospoðica Booth.Ovo ju je zbunilo, jer nije bilo nimalo lako pomicati stol i istovremeno biti pognut i stajati na jednoj nozi. Gospoðica Climpson je odluèila da æe pasti u trans. Spustila je glavu na prsa i tiho zastenjala. U isto je vrijeme povukla ruke, otputajuæi kukice, a stol se nastavio okretati ispod njihovih prstiju.Komadiæ ugljena pao je iz vatre s treskom, podiuæi sjajan plamen. Gospoðica Climpson setrgnula, a stol se prestao okretati i primirio se uzjaktresak."Oh, zaboga!" uzviknula je gospoðica Booth. "Svjetlo je rasprilo vibracije? Je li s

ve u redu, draga?""Da, da", reèe gospoðica Climpson neodreðeno. "Zar se neto dogodilo?""Snaga je bila golema", izjavi gospoðica Booth. "Nikad to nisam osjetila tako jako.""Mislim da sam zaspala", ustvrdi gospoðica Climpson.194 Dorothy L. Sayers"Pali ste u trans", reèe gospoðica Booth. "Duh je pruzeo vlast nad vama. Jeste li jako umorni, ili moemo nastaviti dalje?""Osjeæam se posve u redu", izjavi gospoðica Climpson, "samo malo pospano.""Vi ste nevjerojatno jak medij", ustvrdi gospoðica Booth.Gospoðica Climpson je, potajno savijajuæi gleanj, bila prisiljena sloiti se s tvrdnjom."Stavit æemo okvir ispred vatre ovaj put", reèe gospoðica Booth. "Tako je bolje. Sada!"Ponovo su stavile ruke na stol koji se gotovo u istom trenutku poèeo tresti."Neæemo vie gubiti vrijeme", reèe gospoðica Booth. Lagano je proèistila grlo i obratila se stolu."Je li neki duh ovdje?"Tresak!Stol se prestao micati."Mogu li dobiti jedan udarac za 'da' i dva za 'ne'?" Tresak!Prednost ove metode ispitivanja je ta to prisiljava ispitivaèa da postavi glavna pitanja."Jesi li duh nekoga tko je preminuo?""Da."

"Jesi li Fedora?" "Ne.""Jesi li jedan od duhova koji su me posjetili i prije?" "Ne.""Jesi li prijateljski duh?" "Da."



"Je li ti drago to nas vidi?" "Da. Da. Da."Rue grimizne boje 195"Jesi li sretan?" "Da.""Jesi li ovdje kako bi traio neto za sebe?" "Ne.""eli li nam nekako osobno pomoæi?" "Ne.""Govori li u ime nekog drugog duha?" "Da.""eli li on razgovarati s mojom prijateljicom?" "Ne."

"Sa mnom, onda?""Da. Da. Da. Da." (Stol se estoko zatresao.)"Je li to duh ene?""Ne.""Mukarca?" "Da."Malen uzdah."Je li to duh s kojim sam veæ pokuala komunicirati?" "Da."Stanka i ljuljanje stola."Hoæe li razgovarati s nama uz pomoæ abecede? Jedan udarac za A, dva za B i tako dalje?"Zakanjeli oprez, pomisli gospoðica Climpson.Tresak!

"Kako sezove?"Osam udaraca i dug uvuèen dah

Jedan udarac-"H-A -"Dug niz udaraca.196 Dorothv L. Savers"Je li to bilo R? Prebrzi ste." Tresak!"H-A-R. Jesam li u pravu?" "Da.""Je li to Harry?" "Da, da, da.""Oh, Harry. Napokon! Kako si? Jesi li sretan?""Da - ne - usamljen.""To nije bila moja pogreka, Harry.""Da. Slaba."

"Ah, ali morala sam misliti na svoje dunosti. Sjeti se tko je stao izmeðu nas." "Da. 0-T-A-""Ne, ne, Harry! Bila je to maj -" "-K-A!" zakljuèio je stol, trijumfalno. "Kako moe biti tako neljubazan?" "Ljubav prije svega.""Jasno mi je to sada. Ali bila sam samo djevojka. Ne eli li mi oprostiti sada?""Sve je zaboravljeno. I majci je oproteno."'Tako mi je drago. to radi ondje gdje se nalazi, Harry?""Èekam. Pomaem. Popravljam.""Ima li neku posebnu poruku za mene?""Idi u Coventry!" (Ovdje se stol poèeo tresti.)Ova je poruka, èini se, svladala postavljaèa pitanja."Oh, to si doista ti, Harry! Nisi zaboravio nau staru alu. Reci mi -"Stol je pokazao izuzetne znakove uzbuðenja u tom trenutku i iznio èitavu gomilu neèitljivih slova.Rue grimizne boje 197"to eli?" "G-G-G -""Mora da netko drugi prekida", reèe gospoðica Booth. "Tko je to, molim vas?""G-E-O-R-G-E" (Vrlo brzo.)"George! Ne poznajem nijednog Georgea, osim Tomovog sina. Pitam seje li mu se neto dogodilo.""Ha! Ha! Ha! Ne George Booth, veæ George Washington." "George Washington?""Ha! Ha!" (Stol je postao nevjerojatno uzbuðen, u tolikoj mjeri da ga je gospoðica Climpson jedva uspjela zadrati. Gospoðica Booth, koja je biljeila razgovor, sada je ponovo stavila svoje ruke na stol, stoje zaustavilo poskakivanje, ali se iznova poèeo micati.)

"Tko je sada ovdje?""Pongo.""Tko je Pongo?"



"Tvoj duh.""S kim sam to sada razgovarala?" & "S loim duhom. Vie ga nema." "Je li Harry jo uvijek ondje?" "Otiao je.""eli li jo netko razgovarati?""Helen.""Koja Helen?""Zar se ne sjeæa? Maidstone." "Maidstone? Oh, misli na Ellen Pate?" "Da, Pate."

"Zamisli to! Dobra veèer, Ellen. Drago mi je to te èujem." "Sjeti se svaðe."198 Dorothy L. Sayers"Misli na veliku svaðu u domu?" "Kate, loa djevojka.""Ne, ne sjeæam se Kate, osim Kate Hurley. Ne misli na nju, zar ne?""Zloèesta Kate. Ugaena svjetla.""Oh, znam to to pokuava reæi. Nakon to bi se ugasila svjetla, vie nije bilo kolaèa."'Tako je.""Jo uvijek vrlo loe srièe, Ellen." "Miss-Miss -""Mississippi? Jo nisi nauèila?" "Smijeno.""Ima li tamo gdje si mnogo djevojaka iz naeg razreda?" "Tu su Alice i Mabel. Pozdravljaju te." "Kako lijepo od njih. I ti njih pozdravi." "Da. Cvijeæe. Sunce." "toto -"

"P," javio se stol, nestrpljivo."Je li to opet Pongo?""Da. Umoran.""eli li da prekinemo?""Da. Drugi put.""U redu, laku noæ.""Laku noæ."Medij se naslonio u svojoj stolici s uzdahom umora i iscrpljenosti koji je bio savreno opravdan. Izmorilo ju je lupkanje slova abecede i veæ se pobojala da æe joj iskliznuti kutijica od sapuna.Gospoðica Booth jejupalila svjetlo."Bilo je prekrasno!" reèe gospoðica Booth.Rue grimizne boje 199

"Jeste li dobili neke od odgovora koje ste traili?""Da, doista. Zar ih niste èuli?""Uopæe nisam pratila", odgovori gospoðica Climpson."Malo je tee, brojati, dok se ne naviknete na to. Vjerojatno ste uasno umorni. Prekinut æemo sada i pripravit æu nam èaj. Sljedeæi put bismo mogli upotrijebiti ploèu za primanje poruka. Potrebno je upola manje vremena da dobijemo odgovore."Gospoðica Climpson je razmislila o tome. Svakako, bilo bi to manje zamorno, ali nije bila sigurna bi li mogla upravljati time.Gospoðica Booth je stavila èajnik na vatru i bacila pogled na sat."Zaboga! Gotovo je jedanaest sati. Kako je vrijeme prole-tjelo. Moram otrèati gorei provjeriti kako je stara dama. elite li moda proèitati pitanja i odgovore? Pretpostavljam da se neæu zadrati dugo."Vrlo zadovoljavajuæe dosad, pomisli gospoðica Climpson. Povjerenje je dobro uspostavljeno. Za nekoliko dana, moæi æe provesti svoj plan. Ali gotovo se spotaknula prekoGeorgea. I bilo je glupo stoje rekla "Helen". Nellie bi bilo uvjerljivije - postojala je neka Nellie u gotovo svakoj koli prije èetrdeset-pedeset godina. Ali, napokon, uopæe nije bilo vano to je rekla, druga osoba je èinila sve da pomogne. Noge i ruke su je oèajnièki boljele. Umorna, pitala seje li propustila posljednji autobus."Bojim se da jeste", odgovorila je gospoðica Booth, kad joj je ovo pitanje postavljeno nakon to se vratila. "Ali, pozvat æemo taksi. Na moj raèun, naravno, draga, inzistiram, zato to ste bili tako dobri i doli ovamo, samo da bi udovoljili mojoj znatielji. Zar ne mislite da smo uspostavili predivnu komunikaciju? Harry nikada prije ne bi doao - jadni Harry! Bojim se da sam bila strano neljubazna prema njemu. Oenio se, ali vidite, nikada me nije zaboravio. ivio je u Coventryju, i znali smo se aliti o tome -na to je mislio kad je rekao ono. Pitam se o kojoj se Alice i Mabe

l radi. Bila je jedna Alice Gibbons i Alice Roach - obje tako drage200 Dorothy L. Sayersdjevojke; mislim da se radi o Mabel Herridge. Udala se i otila u Indiju, prije mn



ogo godina. Ne mogu se sjetiti njenog prezimena nakon udaje, i nikada poslije vienisam èula o njoj, ali je vjerojatno prela na drugu stranu. Pongo je nova kontrola. Moramo ga pitati tko je on. Fedora je kontrola gospoðe Craig - ona je bila robinja u starom Rimu."Doista!" uzvikne gospoðica Climpson."Isprièala nam je svoju prièu jedne veèeri. Tako je romantièna. Bacili su je lavovima zato to je bila kræanka i odbila je imati ikakve veze s Neronom."

"Vrlo zanimljivo.""Da, zar ne? Ali, ne govori dobro engleski, i ponekad je vrlo teko razumjeti je.I ponekad puta neke doista zamorne duhove unutra. Pongo se vrlo brzo uspio rijeitiGeorgea VVashingtona. Ponovo æete doæi, zar ne? Sutra naveèer?""Svakako, ako to elite.""Da, molim vas. I sljedeæi put i sami morate pitati za poruku.""Naravno, hoæu", odgovori gospoðica Climposon. "Sve je to pravo otkriæe za mene - prekrasno. Nisam ni sanjala da posjedujem taj dar."I to je takoðer bila istina.«Rue grimizne boje 20118

Bilo je, naravno, beskorisno za gospoðicu Climpson da pokua sakriti od svojih sustanarki u pansionu, gdje je bila i to je radila. Njezin povratak taksijem u ponoæ veæ j

e pobudio ogromnu znatielju, i bila je prisiljena reæi istinu kako bi izbjegla optube za daleko veæu raskalaenost."Moja draga gospoðice Climpson", reèe gospoða Pegler, "neæete, vjerujem, pomisliti da seupliæem u vae poslove, ali moram vas upozoriti da se drite podalje od gospoðe Craig ili njenih prijatelja. Ne sumnjam daje gospoðica Booth sjajna ena, ali ne sviða mi sedrutvo u kojem se kreæe i ne odobravam spiri-tualizam. To je zabadanje u stvari o kojima ionako ne bismo trebali znati, i sve moe odvesti do vrlo neeljenih rezultata. Da ste udana ena, mogla bih se izraavati mnogo jasnije, ali moete mi vjerovati narijeè da to preputanje uicima moe ozbiljno utjecati na karakter osobe.""Oh, gospoðo Pegler", reèe gospoðica Etheredge, "mislim da ne biste smjeli govoriti tako. Jedan od najboljih i najljepih karaktera koje poznajem - ene koju ponosno nazi

vam svojom prijateljicom - je spiritualist, i prava je svetica.""Vrlo vjerojatno, gospoðice Etheredge", odvrati gospoða Pegler, izvlaèeæi svoju krupnu figuru do impresivne uspravnosti, "ali nije u tome stvar. Ne kaem da spiritualistine mogu ivjeti202 Dorothy L. Sayersispravno, veæ istièem da veæina njih ivi na izrazito nezadovoljavajuæi naèin, daleko od pvilnog i istinoljubivog.""Susrela sam se tijekom svog ivota s mnogim takozvanim medijima", sloila se pomaloogorèeno gospoðica Tvveall, "i svi su oni, bez iznimke, bili ljudi kojima nikada nebih povjerovala niti rijeèi.""To je toèno za veliku veæinu njih", reèe gospoðica Climpson, "i sigurna sam da nitko nije imao vie prilika od mene procijeniti ih. Ali mislim i nadam se da su neki od njih iskreni u priznavanju svojih pogreaka. to vi mislite, gospoðo Liffey?" dodala je, okreæuæi se vlasnici objekta."P-pa", reèe gospoðica Liffey - obvezna, po svojoj slubenoj dunosti, sloiti se koliko je to bilo moguæe sa svim zastupljenim stranama, "moram reæi, s obzirom na ono to samproèitala, a to nije mnogo, jer imam malo vremena za èitanje, mislim da postoji odreðena kolièina dokaza koja navodi da, u odreðenim sluèajevima i pod strogo osiguranim uvjetima, postoje neke osnove istine ispod spiritualistièkih tvrdnji. Ne da bih sama eljela imati ikakve veze s tim; kao to gospoða Pegler kae, ne sviðaju mi se previe ljudikoji se bave takvim stvarima, iako vjerojatno ima podosta iznimaka meðu njima. Mislim da je to predmet koji treba prepustiti kvalificiranim istraiteljima."'Tu se slaem s vama", reèe gospoða Pegler. "Nema rijeèi kojima bih mogla izraziti gaðenjekoje osjeæam prema zadiranju ena poput te gospoðe Craig u podruèja koja bi trebala biti sveta svima nama. Zamislite, gospoðice Climpson, da je ta ena -koju ne poznajem n

iti nemam namjeru poznavati - doista imala drskosti da mi napie da je primila poruku na jednoj od njenih seansi, kako ih naziva, ukazujuæi daje to poruka od mog dragog supruga. Ne mogu vam reæi kako sam se osjeæala. Da se generalovo ime povee, u ja



vnosti, s takvom pokvarenom gluposti! I, naravno, to je bila najobiènija izmiljotina, jer je general bio posljednja osoba koja bi imala veze s takvim stvarima. 'Opasne gluposti', tako ih je zvao u svom otrom vojnièkom stilu. I kadRue grimizne boje 203je dolo do toga da to kae meni, svojoj udovici, da je doao u kuæu gospoðe Craig i svirao harmoniku i traio posebne molitve koje æe ga izbaviti sa mjesta kazne, mogla samsamo gledati na to kao na proraèunatu uvredu. General je redovito odlazio u crkvu

i potpuno protiv molitvi za mrtve ili bilo èega katolièkog, a da je na nekom nepovoljnom mjestu, on je bio najbolji od mukaraca, èak i ako je povremeno bio pomalo grub. to se tièe harmonike, nadam se, gdje god da je, da radi neto bolje sa svojim vremenom.""Sramotan posao", reèe gospoðica Tweall."Tko je ta gospoðica Craig?" upita gospoðica Climpson."Nitko ne zna", reèe gospoða Pegler znakovito."Govori za sebe daje udovica lijeènika", reèe gospoða Liffey."Moje je miljenje", reèe gospoðica Tweall, "da nije nimalo bolja nego to bi trebala biti.""ena njezinih godina", reèe gospoða Pegler, "s tom crvenom kosom i naunicama koje visedo poda -"

"I u toj neobiènoj odjeæi", reèe gospoðica Tweall."I ti èudni ljudi koji odsjedaju kod nje", reèe gospoða Pegler. "Sjeæate se onog crnca,gospoðo Liffey, koji je nosio zeleni turban i obièavao moliti u prednjem vrtu, dok se policija nije umijeala u to.""Ono to bih eljela znati", reèe gospoðica Tweall, "jest odakle joj novac za te stvari.""Ako pita mene, draga, tu nije sve èisto. Sam Bog zna na to sve nagovara ljude tijekom tih svojih spiritualistièkih seansi.""Ali, to ju je dovelo u Windle?" upita gospoðica Climpson. "Mislila bih da je London, ili neki veæi grad, pogodnije mjesto za nju ako je ona osoba kakvom je opisujete.""Ne bih se iznenadila da se skriva od neèega", reèe gospoðica Tweall tmurno. "Ponekadmjesto postane jednostavno prevruæe."

204 Dorothy L. Sayers"Bez da potpiete svoju konaènu presudu", reèe gospoðica Climpson, "moram se sloiti da psihièka istraivanja mogu biti vrlo opasna u pogrenim rukama i, iz onoga to mi kae gospoca Booth, sumnjam da je gospoða Craig prikladna vodilja za neiskusne. Doista, osjeæam da je moja dunost da pripazim na gospoðicu Booth, i svakako æu ustrajati u tome. Ali, kao to znate, takvim se stvarima mora pristupati vrlo oprezno - inaèe moete osobu, tako reæi, gurnuti jo dublje u to. Prvi je korak zadobiti njeno povjerenje, i onda, malo po malo, utjecati na njeno razmiljanje i oblikovati jasniju sliku u njenom mozgu.""To je prava istina", izjavi gospoðica Etheredge hitro, a njezine su blijede plaveoèi svjetlucale od ivosti. "I sama sam gotovo pala pod utjecaj jedne strane, lukaveosobe, dok mi moja prijateljica nije pokazala bolji put.""Moda", reèe gospoða Pegler, "ali moje je miljenje da je najbolje drati se podalje od svega."Nezastraena ovim sjajnim savjetom, gospoðica Climpson je ipak otila na dogovoreni sastanak. Nakon ive predstave ljuljanja stola, Pongo je pristao na komunikaciju s ouija ploèom, iako mu je isprva bilo èudno raditi s njom. Pripisao je to, meðutim, èinjenici da nikada nije nauèio pisati dok je bio na Zemlji. Kad su ga upitali tko je on, objasnio je da je talijanski akrobat iz razdoblja renesanse, i da mu je puno ime Pongocelli. ivio je alosnim, neurednim ivotom, ali se iskupio time to je junaèki odbio napustiti bolesno dijete tijekom razdoblja velike kuge u Firenci. Sam je dobio kugu i umro od nje, i sad je bio na svojevrsnom probnom roku, slueæi kao vodiè i tumaè drugim duhovima. To je bila dirljiva prièa, i gospoðica Climpson je bila prilièno ponosna na nju.George Washington je bio osobito nametljiv, i seansa je patila od niza tajanstve

nih upada koje je Pongo opisao kao "ljubomorne utjecaje". Ipak, "Harry" se ponovo pojavio i isporuèio neke utjene poruke, i iznova se javila Mabel Herridge koja jeiznijela detaljan opis svc*g ivota u Indiji. U cijelosti, i uzimajuæi razlièite potek



oæe u obzir, veèer je bila izrazito uspjena.Rue grimizne boje 205U nedjelju nije odrana seansa, to se moglo zahvaliti pobuni koju je iskazala savjest medija. Gospoðica Climpson je osjeæala da ne bi mogla izdrati jo jednu. Umjesto toga je otila u crkvu i posluala, pomalo odsutnog uma, boiænu poruku.U ponedjeljak, meðutim, dva su istraivaèa ponovo zauzela svoja mjesta za bambusovim stolom, i ono to slijedi jest izvjetaj sa seanse, kao to gaje zabiljeila gospoðica Boot

h:19.30 hOvom prilikom postupak je zapoèeo odmah s ouija ploèom; nakon nekoliko minuta, glasan niz udaraca najavio je prisutnost duha.Pitanje: Dobra veèer. Tko je ovdje?Odgovor: Pongo ovdje. Dobra veèer. Nebesa vas blagoslovila.Pitanje: Drago nam je to si s nama, Pongo.Odgovor: Dobro - jako dobro. Evo nas opet!Pitanje: Jesi li to ti, Harry?Odgovor: Da. Samo bih te elio pozdraviti, ljubavi. Takva je guva.Pitanje: to vie, to bolje. Drago nam je susresti sve nae prijatelje. to moemo uèinitia tebe?

Odgovor: Obratite panju. Slu

ajte duhove.Pitanje: Uèinit æemo sve to moemo, ako nam kaete to da napravimo.

Odgovor: Zakuhajte svoje glave!Pitanje: Odlazi, George, ne elimo te ovdje.Odgovor: Makni se s linije, budalice.Pitanje: Pongo, ne moe li ga poslati odavde? (Ovdje je olovka nacrtala skicu izrazito runog lica.)Pitanje: Je li to tvoj portret?206 Dorothy L. SayersOdgovor: To sam ja. G. W. Ha, ha!(Olovka je krivudala divlje i pomaknula ploèu sve do ruba stola. Kad je zamijenjen, poèeo je pisati rukopisom koji smo povezivale s Pongom.)Odgovor: Poslao sam ga odavde. Vrlo je buèan noæas. F. je ljubomoran i alje ga da nas

ometa. Nema veze. Pongo je mnogo moæniji.Pitanje: Tko je ljubomoran?Odgovor: Nema veze. Loa osoba. Maladetta.Pitanje: Je li Harry jo uvijek ovdje?Odgovor: Ne. Drugi poslovi. Ovdje je duh koji eli vau pomoæ.Pitanje: O kome se radi?Odgovor: Vrlo teko. Prièekajte. (Olovka je napravila niz irokih petlji.)Pitanje: Koje je to slovo?Odgovor: Ludice! Ne budi nestrpljiva. Postoji problem. Pokuat æu ponovo.(Olovka je piskarala nekoliko minuta, a zatim napisala veliko C.)Pitanje: Imamo slovo C. Je li to toèno?O C-C-C -Pitanje: Imamo C.Odgovor: C-R-E -(Ovdje je opet dolo do naglog prekida.)Odgovor: (u Pongovorrr rukopisu): Pokuava, ali previe je protivljenja. Mislite pozitivne misli.Pitanje: eli li da zapjevamo himnu?Odgovor: (opetfongo, vrlo Ijutito) Glup! Umukni! (Ovdje se opet promijenilo pisanje.) M-0 -Rue grimizne boje 207Pitanje: Je li to dio iste rijeèi?Odgovor: R-N-A.Pitanje: Misli li Cremorna?Odgovor: (novim rukopisom) Cremorna, Cremorna! Prolo je! Sretna, sretna, sretna!

U tom se trenutku gospoðica Booth okrenula prema gospoðici Climpson i rekla vrlo zbunjeno:"To je doista èudno. Cremorna je bilo ime pod kojim je gospoða Wrayburn nastupala na



pozornici. Nadam se - sigurno nije mogla tako iznenada pre-minuti. Bila je savreno dobro kad sam je ostavila. Da radije poðem gore i provjerim?""Moda postoji jo jedna Cremorna?" predloila je gospoðica Climpson."Ali to je tako neobièno ime." "Zato je ne upitamo tko je?" Pitanje: Cremorna - koje je tvoje prezime? Odgovor: (olovka je pisala vrlo brzo): Rosegarden - lake sada.Pitanje: Ne razumijem te.

Odgovor: Rose - Rose - Rose - ludice!Pitanje: Oh! (Moj Boe, pomijeala je dva imena.) Misli li na Cremorna Garden?Odgovor: Da.Pitanje: Rosanna Wrayburn?Odgovor: Da.Pitanje: Jesi li preminula?Odgovor: Ne jo. U progonstvu.Pitanje: Jesi li jo uvijek u svom tijelu?Odgovor: Ni u tijelu ni izvan njega. Èekanje.208 Dorothy L. Savers(Pongo se umeæe.) Kad ono to nazivate umom ode, duh èeka u izgnanstvu na Veliku Promjenu. Zato ne moete razumjeti? Pourite se. Velike potekoæe.

Pitanje: Tako nam jeao. Jesi li u neprilici ili slièno?Odgovor: Velikoj neprilici.

Pitanje: Nadam se da to nema nikakve veze s lijeèenjem dr. Brovvna, ili mojem -Odgovor: (Pongo) Ne budi smijena. (Cremorna) Moja oporuka.Pitanje: eli li promijeniti svoju oporuku?Odgovor: Ne.Gospoðica Climpson. Na sreæu, zato to mislim da to nije legalno. to elite da uèinimo som, draga gospoðo Wrayburn?Odgovor: Poaljite je Normanu.Pitanje: Normanu Urquhartu?Odgovor: Da. On zna.Pitanje: On zna to treba uèiniti s njom?Odgovor: On je eli.

Pitanje: U redu. Moe li nam reæi gdje je moemo pronaæi?Odgovor: Zaboravila sam. Traite. Pitanje: Je li u kuæi?Odgovor: Kaem vam da sam zaboravila. Duboka voda. Bez sigurnosti. Padati, padati...(Ovdje je pisanje postalo vrlo blijedo i nepravilno.)Pitanje: Pokuaj se sjetiti.Odgovor: U B - L - B - (zbrka i olovka je posrtala divlje) Nije dobro. (Odjednom, drukèijim rukopisom iRue grimizne boje 209vrlo snano) Makni se s linije, makni se s linije, makni se s linije.Pitanje: Tko je to bio?Odgovor: (Pongo) Otila je. Lo utjecaj se vratio. Ha! Ha! Makni se! Gotovo sada. (Olovka je ispala iz ruke mediju i, kad je zamijenjena na stolu, odbila je odgovarati na daljnja pitanja.)"Kako strano naporno!" uzviknula je gospoðica Booth."Pretpostavljam da vi nemate pojma gdje se nalazi oporuka?""Ni najmanje. 'U B', rekla je. O èemu se, dakle, moe raditi?""Moda je mislila u banci", predloila je gospoðica Climpson."Moda. Ako je tako, naravno, gospodin Urquhart bi je jedini mogao iznijeti.""Ali, zato onda nije? Ona kae da ju je on elio.""Naravno. Onda se mora nalaziti negdje u kuæi. to bi jo B moglo znaèiti?""Moe znaèiti doslovno sve.""teta to nije mogla dovriti poruku. Hoæemo li pokuati opet? Ili æemo traiti na svim mmjestima?""Bolje da najprije potraimo, a ako je ne pronaðemo, moemo ponovo pokuati."

"To je dobra ideja. U jednoj od ladica komode nalaze se kljuèevi koji pripadaju njenim kutijama i sliènim stvarima.""Zato ne bismo pokuali s njima?" reèe gospoðica Climpson odvano.



"Uèinit æemo to. I vi æete nam pomoæi, zar ne?""Ako mislite da je to pametno. Ipak sam ja stranac ovdje.""Poruka se jednako odnosila na vas kao i na mene. Radije bih da poðete sa mnom. Pomoæi æete nam s predlaganjem mjesta."210 Dorothy L. SayersGospoðica Climpson nije pokazala daljnje znakove protivljenja, a zatim je pola gorena kat. Bila je to èudna stvar - praktièno pljaèkanje bespomoæne ene u korist osobe koju

nikad nije vidjela. Èudno. Ali motiv mora biti dobar, ako dolazi od lorda Petera.Na vrhu prekrasnog stepenita bio je dugaèak/irok hodnik, sa zidovima koji su od dnado vrha bili prekriveni portretima, skicama, uokvirenim pismima, programima, i svim podsjetnicima na sjajna svjetla pozornice."Èitav njezin ivot je ovdje u ove dvije sobe",, reèe bolnièarka. "Ako se ova kolekcijaikada proda, donijela bi poprilièno novca. Pretpostavljam da æe to i uèiniti, jednog dana.""Kome æe pripasti novac, znate li to?""Pa, oduvijek sam mislila da æe pripasti gospodinu Normanu Urquhartu - on je njenroðak; vjerojatno i jedini, koliko mi je poznato. Ali nikada nisam èula nita o tome."Gurnula je visoka vrata, otmjeno s vijugavim oplatama na zidu i klasiènim arhitravima, i upalila svjetlo.

Bila je to prilièno velika soba, s tri visoka prozora i stropom ukraenim vjenèiæima odcvijeæa. Èistoæa njenih linija bila je, meðutim, unakaena i nagrðena runim tapetama i te

askonim zastorima od grimiza s debelim zlatnim resicama i uadi, poput zastora u viktorijanskom kazalitu. Svaki komadiæ prostora bio je natrpan namjetajem - ormarima od mahagonija, stolovima s podnojem od tekog mramora i bronce, Sheraton komodama, kineskim vazama, svjetiljkama od alabastera, stolicama, otomanima svakog oblika,boje i razdoblja, gusto naguranima kao biljke koje se bore za opstanak u tropskoj dungli. Bila je to soba ene bez ukusa i smisla za umjereno, koja nije odbijala nita niti predavala nita, kojoj je èinjenica da posjeduje neto postala jedina èvrsta toèu svijetu prepunom gubitka i promjene."Moda je ovdje ili spavaæoj sobi", reèe gospoðica Booth. "Donijet æu njezine kljuèeve."Rue grimizne boje 211Otvorila je vrata s desne strane. Gospoðica Climpson, beskrajno znatieljna, tapkala

je na prstima iza nje.Spavaæa soba predstavljala je jo veæi uas od dnevne sobe. Elektrièna svjetiljka za èitansvijetlila je slabo pokraj kreveta, velika i pozlaæena, s draperijama od ruièastog brokata koje su padale u dugim naborima s baldahina koji su podupirali debeli zlatni kipovi Kupida. Izvan uskog kruga svjetla ocrtavali su se grozni garderobni ormari, nove komode, visoke krinje s policama. Na toaletnom stolu, ukraenom i naboranom, stajalo je trokrilno ogledalo i èudovina psiha u sredini sobe reflektirajuæi streæe i sjenovite obrise namjetaja.Gospoðica Booth otvorila je srednja vrata najveæeg garde-robnog ormara. Pokrenula suse sa kripom, isputajuæi veliki sloj praine. Nita, oèigledno nije promijenjeno u ovojobi otkada su tiina i paraliza pogodile njenu vlasnicu.GospoðicaCIimpsonjepristupilapolakokrevetu.Instinktivno se kretala oprezno poput maèke, iako je bilo evidentno da nita nikada vie neæe preplaiti ili iznenaditi njegovu stanovnicu.Staro, prastaro lice, tako siæuno u toj golemoj kolièini plahti i jastuka da se lakomoglo zamijeniti za lutku, zurilo je u nju svojim netreptajuæim oèima koje zapravo inisu mogle vidjeti. Liceje bilo pokriveno finim borama, poput ruke umoèene u sapunicu, ali sve velike linije izborane iskustvom bile su ublaene opu-tajuæim i bespomoænim miiæima. Oboje je bilo napuhnuto i izguvano. Podsjetilo je gospoðicu Climpson na ruisti djeèji balon, iz kojeg je gotovo èitav zrak ispuhan. Jedan se soptajuæi dah probiokroz mlitave usne, a ti su dahtavi zvukovi pojaèavali dojam balona. Ispod naborane noæne kape provirivalo je nekoliko glatkih èuperaka sijede kose."Smijeno, zar ne", reèe gospoðica Booth, "kako njen duh, dokona tako lei ovdje, moe komunicirati s nama."Gospoðicu Climpson je proeo snaan osjeæaj da èini svetogrðe. Samo je s izrazito velikim

porom uspjela sprijeèiti sebe212 Dorothv L. Saversod priznavanja prave istine. Podigla je ureðaj s kutijicom od sapuna iznad svog ko



ljena, sigurnosti radi, i sad joj se elastièna vrpca bolno urezivala u miiæe noge - svojevrsni podsjetnik na njenu pokvarenost.Ali gospoðica Booth se veæ okrenula i poèela izvlaèiti ladice komode.Prola su dva sata, a one su jo uvijek traile. Slovo B pruilo im je osobito veliki teren za potragu. Gospoðica Climpson ga je odabrala upravo iz tog razloga, i njena je dalekovidnost nagraðena. S malo domiljatosti, to je korisno slovo moglo pristajati gotovo svakom skrovitu u kuæi. Pa i stvari koje nisu poèinjale slovom B mogle su se

uzeti u obzir jer su svaka ladica, polica i najmanja rupa u namjetaju bile pretrpane novinskim izrescima, pismima i odabranim suvenirima pa su dvije tragaèice uskoro osjetile golem napor u svojim rukama, nogama i leðima."Nisam imala pojma", reèe gospoðica Booth, "da postoji toliko moguæih mjesta."Gospoðica Climpson, sjedeæi na podu, rasputene crne kose i podsuknje zadignute gotovodo visine kutijice za sapun, sloila se iscrpljeno."Strano je naporno, zar ne?" reèe gospoðica Booth. "Zato ne bismo odustale? Sutra mogusama nastaviti s potragom. Sramota je to vas umaram na ovakav naèin."Gospoðica Climpson je promislila o ovom prijedlogu. Ako se oporuka pronaðe u njenojodsutnosti i poalje se Normanu Urquhartu, bi li je gospoðica Murchison pronala prijenego to bi se ponovo sakrila ili unitila? Pitala se.Sakrivena, no ne i unitena. Sama èinjenica da bi oporuka bila poslana njemu od stra

ne gospoðice Booth, sprijeèila bi odvjetnika da je uniti jer postojao bi svjedok kojibi mogao potvrditi njeno postojanje. Ali mogao bi,je uspjeno sakriti na poprilièno

dugo vremena - a vrijeme je u ovom sluèaju bilo od presudne vanosti.Rue grimizne boje 213"Oh, nisam nimalo umorna", reèe ona veselo, sjedeæi na petama i popravljajuæi frizuruda poprimi neto vie od svoje uobièajene urednosti. U ruci je drala crni notes koji supronale u ladici jedne od komoda. Mehanièki je okretala njegove stranice. U oèi jojje upao niz brojki zapisanih ondje: 12,18,4, 0, 9, 3,15, i neodreðno se pitala na to se oni odnose."Pretraile smo svaki kutak ovdje", reèe gospoðica Booth. "Mislim da nam nita nije promaklo - osim, naravno, ako negdje ne postoji neka tajna ladica.""Mogla bi se nalaziti u jednoj od knjiga, zar ne?""Knjiga! Pa naravno! Smijeno je kako se nismo sjetile toga. U detektivskim prièama,

oporuke se uvijek skrivaju u knjigama.""Èeæe nego u stvarnom, ivotu", pomisli gospoðica Climpson, ali je ustala i protresla pranu sa sebe i rekla veselo:"To je istina. Ima li u kuæi mnogo knjiga?" "Na tisuæe", odvrati gospoðica Booth. "Dolje u biblioteci." "Ne bih oèekivala da je gospoða Wrayburn velika ljubiteljica knjiga.""Oh, mislim da nije ni bila. Knjige su kupljene zajedno s kuæom, tako mi je baremrekao gospodin Urquhart. Gotovo sve su vrlo stare, znate, velike i s konim koricama. Strano dosadne. Nikada ovdje nisam pronala nita za èitanje. Ali upravo vrsta knjiga u kojima bi èovjek oèekivao da se sakriju oporuke."Ule su u hodnik."Osim toga", reèe gospoðica Climpson, "neæe li posluga smatrati èudnim to ovako kasno lutamo po kuæi?""Svi spavaju u susjednom krilu. No, znaju da ponekad primam posjetitelje. GospoðaCraig je takoðer ostajala ovako dugo kad bismo imale zanimljive seanse. Postoji jedna rezervna spavaæa soba u koju mogu smjestiti ljude kad zatreba."Gospoðica Climpson nije se protivila dalje, pa su se spustile dolje stepenicama ihodnikom u biblioteku. Bila je velika, knjige214 Dorothy L. Sayerssu ispunjavale zidove i udubine posloene u nizovima - srcepa-rajuæi prizor."Naravno", reèe gospoðica Booth, "da nije inzistirala na neèemu to poèinje slovom B -""Da?""Pa - oèekivala bih da dokumenti budu dolje u sefu."Gospoðica Climpson je zastenjala energièno. Oèigledno mjesto, naravno! Da barem njenakrivo postavljena genijalnost -pa! Situacija se treba iskoristiti na najbolji mo

guæi naèin."Zato ne bismo pogledale?" predloi ona. "Slovo Bje moglo upuæivati na neto posve drugo. Ili je to moda bila upadica Georgea VVashingtona. Bilo je posve nalik njemu da



koristi slova koja poèinju sa B, ne mislite li tako?""Ali, da je u sefu, gospodin Urquhart bi zasigurno znao zato."Gospoðica Climpson je poèela osjeæati da preotvoreno pokazuje svoje namjere."Neæe koditi ako se samo uvjerimo", predloila je."Ali ja ne znam kombinaciju", reèe gospoðica Booth. "Gospodin Urquhart je zna, naravno. Mogle bismo mu pisati i pitati ga."

Gospoðica Climpson se iznenada dosjetila neèega."Vjerujem da je znam", uzviknula je. "U onom crnom notesu koji sam upravo gledala bio je niz od sedam brojaka. Palo mi je na pamet da vjerojatno predstavljaju podsjetnik na neto.""Brojke u notesu!" uzviknula je gospoðica Booth. "Pa, o tome se radi! Kako smo mogle biti takoglupe. Naravno da nam je gospoða Wrayburn pokuala reæi gdje da pronaðemo kombinaciju!"Gospoðica Climpson je ponovo blagoslovila beskonaènu korisnost slova B. ,"Otrèat æu gore i donijeti je", uzviknula je.Rue grimizne boje 2l5Kad je opet dola dolje, gospoðica Booth je stajala ispred niza polica za knjige koje su se nalazile u udubini u zidu iza kojih se skrivao ugraðeni sef. Drhtavim ruka

ma, gospoðica Climpson je dodirnula gumb i okrenula ga.Prvi je pokuaj bio bezuspjean zbog èinjenice da u biljeci nije jasno stajalo koji bise gumb trebao okrenuti prvi, ali iz drugog pokuaja kazaljka je prela do sedme brojke uz zadovoljavajuæi klik.Gospoðica Booth je posegnula za ruèicom, a teka su se vrata pomaknula i otvorila.Unutra se nalazio èitav sveanj papira. Na vrhu, zureæi im u lice, stajala je dugaèka, zapeèaæena omotnica. Gospoðica Climpson je navalila na nju.Oporuka Rosanne Wrayburn 5. lipnja 1920."Pa, zar to nije prekrasno?" uzviknula je gospoðica Booth. Gospoðica Climpson moralase sloiti s njom.216 Dorothy L. Sayers19Gospoðica Climpson provela je noæ u rezervnoj spavaæoj

sobi."Najbolje bi bilo", poène gospoðica Climpson, "kad biste napisali pismo gospodinu Urquhartu, objanjavajuæi seansu, i napominjuæi kako mislite da je najbolje i najsigurnije da mu poaljete oporuku.""Bit æe vrlo iznenaðen", reèe gospoðica Booth. "Pitam se to æe reæi. Odvjetnici, u pravile vjeruju u komunikaciju s duhovima. I smatrat æe prilièno smijenim da smo uspjele otvoriti sef.""Pa, duh nas je odveo ravno do kombinacije, zar ne? Teko da bi mogao zanemariti takvu poruku, zar ne? Dokaz vae dobre volje je da aljete oporuku izravno njemu. A to je jednako kao, ne mislite li, da ste ga pozvali da doðe ovamo i provjeri drugedokumente u sefu?""Ne bi li bilo bolje da zadrim oporuku i zatraim da doðe po nju?""Ali moda mu je hitno potrebna.""No, zato je onda nije doao potraiti?"Gospoðica Climpson je zakljuèila, pomalo razdraeno, da je, u stvarima koje nisu ukljuèivale spiritualistièke poruke, gos-Rue grimizne boje 217poðica Booth pokazivala znakove vrlo razvijenog i neovisnog rasuðivanja."Moda jo nije svjestan da je eli. Moda su duhovi predvidjeli potrebu koja æe se kod njega pojaviti tek sutra.""Oh, da, to je vjerojatno. Kad bi se ljudi samo malo vie prepustili vodstvu duhova, toliko toga bi se moglo unaprijed predvidjeti i osigurati! Da, mislim da steu pravu. Pronaæi æemo veliku omotnicu, ja æu napisati pismo i poslat æemo sve odmah ujutro.""Bolje da poaljemo kao preporuèeno pismo", predloi gospoðica Climpson. "Moete je povjer

iti meni i ja æu je odnijeti u potanski ured.""Uèinit æete to? To bi predstavljalo veliko olakanje. Pa, sada, mislim da ste umornijednako kao i ja. Zagrijat æu vodu za termofore i moemo poæi spavati. Hoæe li vam biti



udobno u mojoj dnevnoj sobi? Moram samo staviti plahte na krevet. to? Ne, doista,to je èas posla. Molim vas, nemojte se muèiti. Navikla sam pospremati krevete.""Ja æu se onda pobrinuti za vodu", reèe gospoðica Climpson. "Jednostavno vam moram nekako pomoæi.""U redu. Neæu dugo. Voda je poprilièno vruæa u kuhinjskom bojleru."Kad ju je ostavila samu u kuhinji, s loncem koji je veselo poskakivao i pjevuio na tednjaku, gospoðica Climpson nije gubila vrijeme. Na prstima se iskrala van i zas

tala na dnu stepenica oslukujuæi bolnièarkine korake koji su se gubili u daljini. Zatim se uputila u dnevnu sobu, uzela oporuku sa zapeèaæenom omotnicom u kojoj je bila,i dugaèak tanki no za pisma, koji je veæ upotrijebila kao izrazito korisno oruðe, i pourila natrag u kuhinju.Zadivljujuæe je koliko je potrebno kotliæu, koji izgleda kao da je na rubu da zakipi, da iz njegovog otvora izaðe para. Varljivi maleni izdisaji i stanke u njegovu pjevuenju muèe beskonaèno promatraèa. Gospoðici Climpson se èinilo da ima dovoljno vre-218 Dorothv L. Sayersmena napraviti i dvadeset kreveta prije nego taj lonèiæ zakipi. Ali èak ni lonac kojise promatra ne moe zauvijek zadrati vruæinu unutra. Nakon, kako se èinilo, èitavog sata,ali radilo se prije o sedam minuta, gospoðica Climpson, kriomice i s osjeæajem krivnje, drala je vrh omotnice iznad pare.

"Ne smijemuriti", govorila je sama sebi, "oh, blagoslovljeni sveci, ne smijem

uriti ili æu, inaèe, potrgati omotnicu."

Gurnula je no za otvaranje pisama ispod poklopca omotnice, podigla ga, jasno se otvorila, ba kad su se zaèuli koraci gospoðice Booth u hodniku.Gospoðica Climpson je okretno odbacila no iza tednjaka i gurnula omotnicu, namjetajuæije da se ponovo ne zalijepi, iza poklopca za suðe na zidu."Voda je gotova", uzviknula je veselo. "Gdje su termofori?"Samo zahvaljujuæi svojim dobrim ivcima napunila ih je mirnom rukom. Gospoðica Booth joj je zahvalila i uputila se gore, s jednim termoforom u svakoj ruci.Gospoðica Climpson izvukla je oporuku iz njenog skrovita, izvadila je iz omotnice ipreletjela je pogledom.Tekst dokumenta nije bio dugaèak i, unatoè pravnoj frazeologiji, lako je odgonetnulanjegov sadraj. U roku od tri minute stavila je oporuke u omotnicu i ponovo je za

lijepila. Smjestila ju je u dep svog kaputa - njena je odjeæa bila vrlo korisna zatakve stvari i prilièno staromodna - i otila je u potragu za smoènicom. Kad se gospoðica Booth vratila, mirno je pravila èaj."Mislila sam da æe to biti osvjeenje nakon napora koje smo pretrpjele", primijetilaje."Odlièna ideja", odvratila je gospoðica Booth; "zapravo, i sama sam htjela to predloiti."Gospoðica Climpson je odnijela èajnik u dnevnu sobu; gospoðica Booth ju je slijedite sa alicama, mlijekom i eæerom koje je nosila na posluavniku. Kad je èajnik mirno leao npolici, aRue grimizne boje 219oporuka na stolu, nasmijeila se i duboko udahnula. Njezina je misija bila obavljena.Pismo gospoðice Climpson lordu Peteru WimseyuUtorak, 7. sijeènja 1930.Dragi lorde Peter, kao to æe Vas moj brzojav uskoro obavijestiti, USPJELA sam! lakone znam kako æu svojoj savjesti opravdati metode kojima sam se koristila, vjerujem da Crkva uzima u obzir nunost varke u odreðenim situacijama i profesijama, kao toje na primjer posao policijskog detektiva ili pijuna u vrijeme rata, i nadam se da æe mojim izgovorima biti doputeno da uðu u tu kategoriju. Meðutim, Vi nikako ne elitesluati o mojim religioznim skrupulama. Stoga æu se pouriti isprièati Vam to sam OTKRILA!U svom sam posljednjem pismu objasnila plan koji sam zamislila, pa æete znati to uèiniti sa samom oporukom, koja je ovoga jutra kao preporuèeno pismo i bez imena poiljatelja poslana na ime gospodina Normana Urquharta. Kako æe samo biti iznenaðen kad ga

dobije! Gospoðica Booth je napisala sjajno pismo, koje sam uspjela proèitati te u kojem objanjava okolnosti i uopæe ne spominje IMENA. Poslala sam gospoðici Murchison brzojav da oèekuje dolazak paketa, i nadam se da æe kad stigne ona biti prisutna pri





"Ne, sve je u redu", odvrati ovaj gorko. "Samo budalasto pismo od budalaste pripadnice vaeg spola, gospoðice Murchison.""To nije nita novoga."Gospodin Pond se namrtio, odavajuæi da je ton kojim mu se obratila njegova podreðenabio posve neprikladan i drzak. Uzeo je pismo i ostatak poiljke i odnio sve u unutarnji ured.Gospoðica Murchison nagnula se preko stola i bacila pogled na omotnicu koja je leal

a na njemu, otvorena. Potanski ig bio jeizWindlea."No, to je sretna okolnost", reèe gospoðica Murchison sebi. "Gospodin Pond je jo daleko bolji svjedok od mene. Drago mije da je on otvorio omotnicu."Zauzela je svoj poloaj. Za nekoliko se minuta vratio gospodin Pond, blago se smijeeæi.Nakon pet minuta, gospoðica Murchison, koja se mrtila nad nekim biljekama, ustane ikrene prema njemu."Znate li stenografiju, gospodine Pond?"Rue grimizne boje 223"Ne", odvrati pisar. "U moje se vrijeme to nije smatralo potrebnim.""Nikako ne mogu odgonetnuti ovo", reèe gospoðica Murchison. "Izgleda kao 'dati svojpristanak', ali takoðer moe biti 'dati punomoæ' - velika je razlika u tome, zar ne?"

"Svakako", odgovori gospodin Pond suho."Moda je bolje da ne riskiram", reèe gospoðica Murchison. "Trebala bih to poslati danas. Najbolje da njega pitam."Gospodin Pond je zafrktao - i ne prvi put - na nepaljivost tipkaèica.Gospoðica Murchison je krenula okretno preko sobe i otvorila unutranja vrata bez kucanja - neformalnost koja je iznova natjerala uzdah na usta gospodina Ponda.Gospodin Urquhart je stajao leðima okrenut vratima, radeæi neto pokraj okvira kamina.Naglo se okrenuo, s bijesnim uzvikom."Veæ sam vam rekao, gospoðice Murchison, da volim da pokucate prije nego to uðete.""ao mi je, potpuno sam to smetnula s uma.""Nemojte da se opet ponovi. to je?"Nije se vratio do svog stola, nego je ostao, naginjuæi se na okvir kamina. Njegovazaglaðena glava, usmjerena prema sivo-smeðoj oplati od kamina, bila je malo nagnuta

unatrag, kao daje -pomislila je gospoðica Murchison - titio ili skrivao neto iza sebe."Ne mogu toèno odrediti neke rijeèi iz biljeaka vaeg pisma Tewkeu&Peabodyju", reèe gospoca Murchison, "pa sam mislila da je najbolje da vas upitam o tome.""Volio bih", poène gospodin Urquhart, upuæujuæi joj otar pogled, "kad biste vodili jasnije biljeke. Ako diktiram prebrzo, trebali ste mi to reæi. Potedjelo bi nas neprilika na kraju. Slaete li se?"Gospoðica Murchison se prisjetila niza pravila koje je postavio lord Peter Wimsey- pola u ali, a pola vrlo ozbiljno - kojima su se trebali voditi zaposlenici njegove "konjice". Posebice pravila224 Dorothy L. Sayersbroj sedam koje je glasilo: Nikad ne vjeruj èovjeku koji te gleda ravno u oèi. eli tesprijeèiti da vidi neto. Trai to.Usmjerila je oèi ispod pogleda svog poslodavca."Strano mije ao, gospodine Urquhart. Neæu dopustiti da se to ponovi", promrmljala je. Na rubu oplate od kamina bila je zanimljiva tamna linija ba iza odvjetnikove glave, kao da oplata nije pristajala u okvir. Nikad prije nije to primijetila."Pa, u èemu je problem?"Gospoðica Murchison je postavila svoje pitanje, dobila odgovor na njega i napustila ured. Dokje izlazila, bacila je pogled prema stolu. Oporuka nije bila ondje.Vratila se i dovrila svoja pisma. Kad ih je odnijela u ured kako bi ih gospodin Urquhart potpisao, iskoristila je priliku i ponovo pogledala prema oplati. Vie nije bilo ni traga onoj tamnoj liniji koju je zamijetila.Gospoðica Murchison napustila je ured toèno u esnaest i trideset. Imala je osjeæaj da ne bi bilo mudro da se zadrava u prostorijama. ivahno je krenula du Hand Court, skre

nula desno u Holborn, zatim opet ravno pored Featherstone Buildings i kroz Red Lion Street do Red Lion Squarea. Kroz pet minuta bila je na svojoj staroj ruti potrgu i prema Princeton Streetu. Ubrzo je, iz sigurne udaljenosti, vidjela kako



gospodin Pond izlazi, mrav i ukoèen, i kreæe iz Bedford Rowa prema Chancery Lane Stationu. Nedugo poslije, pojavio se i gospodin Urquhart. Zastao je na trenutak na pragu, pogledao nalijevo i nadesno, a zatim je krenuo preko ceste ravno prema njoj. Na trenutak je pomislila da ju je vidio, i stoga se brzo sakrila iza kamionakoji je stajao na rubu ploènika. Pod njegovom zatitom, povukla se do ugla ulice gdje je bila mesnica i zagledala se u izlog pun janjetine s Novog Zelanda i smrznute govedine. Gospodin Urquhart se sasvim pribliio. Njegovi su koraci postali glasn

iji, a zatim su se zaustavili. Gospoðica Murchison je zalijepila svoj pogled na jedan komad mesa. Glas iza nje se javio: "Dobra veèer, gospoðice Murchison. Odabiretekomad za veèeru?"Rue grimizne boje 225"Oh! Dobra veèer, gospodine Urquhart. Da, ba sam poeljela daje Providnost omoguæila viekomada mesa pogodnih za jednu osobu.""Da, èovjeku prilièno brzo dosadi govedina i ovèetina.""A svinjetina je gotovo neprobavljiva.""Upravo tako. Pa, trebali biste razmisliti o tome da prestanete biti sami, gospoðice Murchison."Gospoðica Murchison se zacerekala. "Ali ovo je dolo tako iznenada, gospodine Urquhart." Gospodin Urquhart je pocrvenio ispod svoje zanimljivo pjegave koe.

"Laku noæ", rekao je naglo i s izuzetnom hladnoæom.Gospoðica Murchison se morala nasmijati kad ga je gledala kako odlazi dalje."I mislila sam da æe ga to otpraviti. Velika je pogreka biti prisan s onima koji suti podreðeni. Mogli bi te iskoristiti."Promatrala ga je dok joj potpuno nije nestao iz vidokruga, zatim se vratila du Princeton Street, prela preko u Bedford Row i ula ponovo u urede zgrade. Dvorkinja je ba silazila stepenicama."Pa, gospoðo Hodges, evo me opet! Moete li me pustiti unutra? Izgubila sam jedan svileni uzorak. Mislim da sam ga morala ostaviti u svom stolu, ili mi je ispao negdje na podu. Jeste li ga moda pronali?""Ne, gospoðice, jo nisam ulazila u va ured.""Onda æu ga potraiti ondje. elim stiæi do Bournea prije pola sedam. To je takva glupost."

"Da, gospoðice, i uvijek takva gomila s autobusima i stvarima. Izvolite, gospoðice."Otvorila je vrata i gospoðica Murchison je ula unutra."Da vam pomognem potraiti, gospoðice?""Ne, hvala vam, gospoðo Hodges, nemojte se zamarati time. Mislim da æu ga ubrzo pronaæi."226 Dorothy L. SayersGospoða Hodges je uzela kantu i pola je napuniti na cijevi u stranjem dvoritu. Èim su njezini teki koraci zaèuli ponovo gore na prvom katu, gospoðica Murchison se uputila uunutarnji ured."Moram vidjeti to se nalazi iza te oplate."Kuæe u Bedford Rowu su visoke, simetriène, i s ostatkom glamura koji je podsjeæao i nanjihove bolje dane. Drvena oplata u uredu gospodina Urquharta, iako gotovo izbrisana mnogim naslagama boje, bila je zgodno dizajnirana. I iznad okvira kamina prolazio je vijenac od cvijeæa i voæa. Oplata je bila prilièno bogata za to razdoblje,s vrpcom i koarom u sredini. Ako je oplata skrivala neku tajnu oprugu, ova bi sesigurno nalazila unutar te dekoracije. Nakon to je privukla stolicu do kamina, gospoðica Murchison je prstima brzo prela preko vijenca, gurajuæi i tiskajuæi objema rukama, dok je jednim uhom pozorno oslukivala da je ne iznenade moguæi neeljeni gosti.Ova vrsta potrage ne predstavlja nikakvu tekoæu struènjacima, ali znanje gospoðice Murchison o tajnim skrovitima bilo je ogranièeno samo na ono stoje proèitala u razlièitim senzaci-onalistièkim romanima; nikako nije mogla pronaæi stvar. Gotovo nakon èetvrt sata, poèela je oèajavati.Zaèula je korake gospoðe Hodges - silazila je dolje.Gospoðica Murchison je tako brzo skoèila podalje od oplate da se stolica poskliznulai ona se morala èvrsto odbaciti prema zidu da bi se spasila od pada. Skoèila je dol

je, vratila stolicu na njeno mjesto, podigla pogled - i vidjela da je oplata otvorena.Najprije je pomislila da se radi o èudu, ali ubrzo je shvatila da se dok je padala



bacila postrance prema okviru oplate. Mali komad rezbarije pomaknuo se postrance, i otkrio unutranju oplatu s kljuèanicom u sredini.Zaèula je gospoðu Hodges u vanjskom uredu, ali je bila preuzbuðena da brine o tome to æegospoða Hodges pomisliti. Gurnula je teku stclicu na vrata, tako da nitko ne moe uæi bez odreðene potekoæe ili buke. U trenutku su joj se klju-Rue grimizne boje 227èevi Blindfold Billa nali u ruci - kakva sreæa da ih jo nije vratila! Kakva sreæa, takoð

, da se gospodin Urquhart pouzdavao u tajnost oplate, i da nije smatrao nunim daosigura svoje skrovite patentnom bravom!Nekoliko trenutaka brzog rada s kljuèevima i brava se okrenula. Povukla je i otvorila malena vrata.Unutra se nalazila gomila papira. Gospoðica Murchison je preletjela preko njih - najprije brzo - zatim opet, sa zbunjenim izrazom na licu. Priznanice za vrijednosne papire - dionice - Megatherium Trust - sigurno su imena ovih investicija bilepoznate njoj - gdje ih je...?Odjednom je gospoðica Murchison sjela, osjeæajuæi slabost, s hrpom papira u ruci.Shvatila je iznenada to se dogodilo s novcem gospoðe Wrayburn, kojim je upravljao Norman Urquhart, i zastoje pitanje oporuke bilo toliko vano. Zavrtjelo joj se u glavi. Uzela je komad papira sa stola i na brzinu stala zapisivati pojedinosti raz

lièitih transakcija kojih su ovo dokumenti bili dokaz.Netko se pojavio ispred vrata."Jeste li unutra, gospoðice?""Samo trenutak, gospoðo Hodges. Mislim da mi je ispao negdje na podu ovdje."Snano je pogurnula veliku stolicu, uèinkovito zatvarajuæi vrata.Morala je pouriti. U svakom sluèaju, saznala je dovoljno da uvjeri lorda Petera dase treba pozabaviti poslovima gospodina Urquharta. Vratila je dokumente na toèno mjesto odakle ih je i izvadila. Oporuka je takoðer bila ondje, primijetila je. Lealaje sa strane. Provirila je unutra. Jo je neto bilo ondje, pogurnuto sasvim u pozadinu. Gurnula je ruku unutra i izvukla tajanstveni predmet. Bio je to paketiæ od bijelog papira na kojem je bila naljepnica nekog stranog ljekarnika. Kraj je biootvoren i ponovo uguran. Izvukla je papir, i uvidjela da paketiæ sadrava otprilikedva grama finog bijelog pudera.

228 Dorothy L. SaversPored skrivenog bogatstva i tajanstvenih dokumenata, nita ne nudi vie senzacionalnih prijedloga od paketiæa nepoznatog bijelog pudera. Gospoðica Murchison dohvatila je jo jedan komad èistog papira i istresla naprstak praka u njega, stavila ostatak uormariæ i ponovo zakljuèala vrata. S drhtavim prstima gurnula je oplatu na svoje mjesto, pazeæi da je potpuno zatvori, tako da nema tragova izdajnièke tamne linije.Pomaknula je stolicu od vrata i povikala ivahno:"Pronala sam ga, gospoðo Hodges!""No, eto", odvrati gospoða Hodges, pojavljujuæi se na dovratku."Samo zamislite", reèe gospoðica Murchison, "gledala sam svoje uzorke kad je gospodin Urquhart pozvonio, i ovaj se vjerojatno uhvatio za moju suknju i ispao ovdje na podu."Trijumfalno je podigla maleni komad svile. Poderala ga je iz podstave torbice tijekom popodneva - dokaz, ako se ukae potreba, njene predanosti poslu, jer je torbica bila vrlo dobra."Doista", reèe gospoða Hodges. "Sva sreæa to ste ga pronali, zar ne, gospoðice?""Gotovo da i nisam", odvrati gospoðica Murchison; "nalazio se ba u onom mraènom uglu.Pa, trebala bih pouriti prije nego to se trgovina zatvori. Laku noæ, gospoðo Hodges."Ali mnogo prije nego to su gospoda Bourne & Hollingsworth zatvorili vrata svojihprostorija, gospoðica Murchison je zvonila na vrata na drugom katu na adresi 110APiccadilly.Kad je stigla, u tijeku je bilo vijeæanje. Tu je bio Freddy Arbuthnot, koji je izgledao vrlo ljubazno; vii inspektor Parker, koji je izgledao zabrinuto; lord Peter, koji je izgledao pospano; i Bunter, koji je, nakon to ju je najavio, zauzeo svoje mjesto na rubu skupa i izgledao vrlo ispravno tamo.

"Jeste li nam donijeli vijesti, gospoðice Murchison? Ako je tako, doli ste u pravovrijeme da zateknete sve orlove skupljeneRue grimizne boje 229



zajedno. Gospodin Arbuthnot, vii inspektor Parker, gospoðica Murchison. Sada, sjednimo i budimo sretni. Jeste li veæ pili èaj? Ili æete gutljaj neèeg jaèeg?"Gospoðica Murchison je odbila ponuðena osvjeenja."Hm!" reèe Wimsey. "Pacijent odbija hranu. Njene oèi bljete. Izraz je napet. Usne suodvojene. Prsti petljaju po kopèi torbice. Simptomi upuæuju na akutni napad komunikativnosti. Recite nam najgore, gospoðice Murchison."Gospoðica Murchison nije morala uriti. Isprièala im je svoje pustolovine, i imala je

zadovoljstvo drati svoju publiku na iglama od prve do posljednje rijeèi. Kad je naposljetku izvadila i komad papira sadravajuæi bijeli praak, osjeæaji prisutnog drutva iskazali su se u nizu aplauza, kojima se, diskretno, pridruio i Bunter."Jesi li uvjeren, Charles?" upita ga Wimsey."Moram priznati da sam teko potresen", prizna Parker. "Naravno, praak se mora predati na analizu -""I hoæe, olièenje opreza", reèe Wimsey. "Buntere, pripremi stalak i vijak za palce. Bunter je uzimao lekcije iz Marshovog testa, i izvodi ga na opæe oduevljenje. I ti zna sve o tome, Charles, zar ne?""Dovoljno za grubo testiranje.""Nastavimo onda, djeèice. U meðuvremenu, skupimo zajedno ono to smo dosad otkrili."Bunter je izaao van i Parker, koji je pravio biljeke u notesu, proèistio je grlo.

"Pa", reèe, "stvari stoje, pretpostavljam, ovako. Ti kaeda je gospoðica Vane nedu

na, ipokuava to dokazati tako to nalazi uvjerljivu optubu protiv Normana Urquharta. Dosad

, tvoji dokazi protiv njega su gotovo u potpunosti neutemeljeni na nekom postojanom motivu, podupirani nastojanjima da se istraga povede u krivom smjeru. Kae da su tvoja istraivanja dovela sluèaj protiv Urquharta do toèke na kojoj policija moe, ilimora, prihvatiti ih, i prisiljen sam sloiti se s tobom. Upozoravam te, meðutim, dajo uvijek mora utvrditi sredstva i prilike za zloèin."230 Dorothy L. Sayers"Znam to. Reci nam neto novo.""U redu, dokle god to zna. Dobro. Dakle, Philip Boyes i Norman Urquhart jedini su ivi roðaci gospoðe Wrayburn, ili Cremorne Garden, koja je bogata, i ima prilièno mnogonovca za ostaviti. Prije podosta godina, gospoða Wrayburn je prepustila upravljanje svojim poslovima Urquhartovu ocu, jedinom èlanu obitelji s kojim je ostala u pr

ijateljskim odnosima. Nakon oèeve smrti, Norman Urquhart je preuzeo ove poslove, i1920. godine gospoða Wrayburn mu je prepustila upravljanje svojim imetkom. Takoðerje sastavila oporuku, dijeleæi svoj imetak nejednako izmeðu svoja dva praneæaka. Philip Boyesje naslijedio èitavo nepokretno imanje i 50 tisuæa funti u gotovini, dokje Norman Urquhart dobio ostatak i postao je takoðer izvriteljem oporuke. Norman Urquhart, kad je ispitivan o ovoj oporuci, namjerno je lagao, tvrdeæi da je ukupan novacostavljen njemu, i otiao je toliko daleko da je sastavio dokument za koji je kazao da je nacrt te iste oporuke. Datum te oporuke odgovara onom koji je na oporuci, koju je otkrila gospoðica Climpson, ali nema sumnje daje nacrt sastavio sam Urquhart, svakako unutar posljednje tri godine, ali vjerojatno tek prije nekoliko dana. tovie, èinjenica da stvarna oporuka, iako na mjestu do kojeg bi Urquhart sasvimlagano mogao doæi, nije bila unitena, predlae da nije bila, zapravo, zamijenjena nikakvim sliènim dokumentom. Dakle, Wimsey, zato on jednostavno nije uzeo oporuku i unitio je? Kao jedini preivjeli roðak, naslijedio bi sve bez ikakvog osporavanja.""Moda mu to nije palo na pamet. Ili je moguæe da ima jo ivuæih roðaka. Stoje s onim ujam u Australiji?""Istina. U svakom sluèaju, nije ju unitio. 1925. godine gospoða Wraybur je ostala potpuno paralizirana i izgubila je moæ rasuðivanja, tako da nije postojala moguænost da ikada vie sastavi novu oporuku.Negdje upravo u to vrijeme, kao to znamo od gospodina Arbuthnota, Urquhart s« upustio u opasne vode pekuliranja i meetarenja. Napravio je niz pogreaka, izgubio novac,zaglibioRue grimizne boje 231jo dublje kako bi se sam oporavio, i bio je umijean velikim dijelom u slom Megatherim Trusta. Izgubio je daleko vie nego to si je ikada mogao priutiti, i sada nalazi

mo, prema onome to je gospoðica Murchison otkrila - i to ne bih volio doznati slubenim putem - da je dosljedno zloupotrebljavao svoj poloaj upravitelja i koristio novac gospoðe Wrayburn za svoje vlastite pekulacije. Uloio je njen novac kao polog za v



elike zajmove i tako nadoknadio gubitke nastale slomom Megatheriuma.Dokle god je gospoða Wrayburn bila iva, bio je prilièno siguran zato stoje morao plaæati samo iznose potrebne za odravanje i voðenje kuæe i imanja. Zapravo, sve raèune iz kuæanstva podmirivao je upravo on kao njen odvjetnik, a takoðer je plaæao i sve plaæe i, dok je god radio to, nije bio nièiji posao da pita to radi s glavnicom. Ali, èim gospoðaWrayburn umre, morao bi odgovarati drugom nasljedniku, Philipu Boyesu,za kapitalkoji je nezakonito prisvojio.

I onda, 1929. godine, upravo negdje u vrijeme kad se Philip Boyes posvaðao s gospoðicom Vane, gospoða Wrayburn je pretrpjela niz udara bolesti i gotovo je umrla. Opasnost je prola, ali mogla bi se povratiti svakog trenutka. Gotovo odmah nakon togaon postaje neizmjerno blizak s Philipom Boyesom i poziva ga da odsjedne u njegovoj kuæi. Dok je stanovao s Urquhartom, Boyes je takoðer pretrpio tri napada bolesti, koje je njegov lijeènik okarakterizirao kao napade gastritisa, ali koji jednakotako odgovaraju simptomima trovanja arsenom. U lipnju 1929. godine Philip Boyesodlazi u Wales i njegovo se zdravlje poboljava.Dok je Philip Boyes odsutan, gospoða Wrayburn ima jo jedan napad, i Urquhart uri u Windle, vjerojatno s idejom unitavanja oporuke u sluèaju da se dogodi najgore. Meðutim, ne dolazi do toga, i on se vraæa u London upravo na vrijeme da doèeka Boyesa kojise vratio iz Walesa. Te noæi, Boyes obolijeva od simptoma sliènih onima od prolog pro

ljeæa, ali sada s mnogo gorim uèinkom. Nakon tri dana, on umire.Urquhart je sada savreno siguran. Kao preostali nasljednik, dobit æe, nakon smrti gospoðe Wrayburn, sav novac prethodno232 Dorothy L. Sayersostavljen Philipu Boyesu. To jest, neæe ga dobiti, zato to ga je veæ uzeo i najveæim dijelom izgubio, ali vie ga neæe morati proizvesti i njegovi nepoteni poslovi neæe bitirazotkriveni.Dosad, motiv za zloèin je vrlo uvjerljiv i daleko vjerojatniji nego dokazi protivgospoðice Vane.Ali, eto tvog problema, Wimsey. Kad je i kada otrov dan Boyesu? Znamo daje gospoðica Vane posjedovala arsen i da mu ga je lako mogla dati bez prisustva svjedoka.Ali Urquhartova jedina prilika bila je za veèerom koju je dijelio zajedno s Boyesom i, ako je ita sigurno u ovom sluèaju, onda je to èinjenica da otrov nije upotrijebl

jen tijekom veèere. Sve stoje Boyes jeo ili pio, pio je i jeo Urquhart ili posluga, s iznimkom Burgundca, koji je saèuvan i analizom je otkriveno daje potpuno bezopasan.""Znam", reèe Wimsey, "ali to je i vrlo sumnjivo. Jesi li ikada èuo za obrok pri kojem su poduzete takve mjere opreza? To nije prirodno, Charles. Imamo, dakle, sherry, koji je slukinja toèila iz originalne boce; juhu, ribu i sloenac od piletine - nemoguæe je otrovati jednu osobu, a da se ne otruju sve koje takoðer jedu -omlet, takorazmetljivo pripremljen za stolom od same rtve; vino, zapeèaæeno i oznaèeno, ostaci pojedeni u kuhinji. Pomislio bi daje èovjek uèinio sve ne bi li ovaj obrok bio izvan svake sumnje. Vino je posljednji dodir koji èini èitavu stvar tako nevjerojatnom. Tvrdi da je u najranijem trenutku, kad svi misle da je bolest uzrokovana neèim sasvimuobièajenim, i kad bi odani roðak trebao biti shrvan brigom za bolesnika, prirodno ili vjerojatno da nevinom èovjeku padne na um moguænost trovanja? Ako je doista neduan, onda je morao sumnjati neto. Ako je imao sumnji, zato ih nije otkrio lijeèniku dase analiziraju izluèevine pacijenta? Zato bi ikada pomislio da se treba zatititi odmoguæih optubi ako takvih optubi uopæe nije ni bilo, osim ako nije znao da æe optuba bisasvim dobro utemeljena? A tu je onda i ona stvar s bolnièarkom.""Upravo tako. Ona je imala svoje sumnje." "Ako je znao za njih,<rebao je poduzeti korake i pobiti ih. Ali, smatram da nije znao za njih. Polazim od onog to si danas rekao.Rue grimizne boje 233Policija je ponovo stupila u kontakt s bolnièarkom, gospoðicom Williams, i ona im jeisprièala da je Norman Urquhart posebno nastojao da nikada ne ostane sam s pacijentom, i da mu nikada ne da nikakav lijek ili hranu, èak i kad je ona sama bila prisutna. Ne priziva li to lou savjest?"

"Neæe naæi nijednog odvjetnika ili porotu koja bi povjerovala u to, Peter.""Da, ali razmisli, ne èini li ti se to sve smijenim? Sluajte ovo, gospoðice Murchison.Jednog je dana bolnièarka radila neto u sobi i stavila je lijek na okvir kamina. N



eto je reèeno u vezi s tim, i Boyes je primijetio, 'Oh, ne brinite se, sestro. Norman mi moe dati lijek.' Odgovara li Norman, 'Naravno, stari!' kao to bismo uèinili viili ja? Ne! On kae, 'Ne, prepustit æu to sestri - mogao bih napraviti neto krivo.'Vrlo sumnjivo, ne mislite li?""Mnogi su ljudi nervozni kad se trebaju brinuti za bolesnika", reèe gospoðica Murchison."Da, ali veæina ljudi je sposobna izliti stvar iz boce u èau. Boyes nije buncao ili s

lièno - bio je posve priseban. Tvrdim da se èovjek namjerno pokuao zatititi.""Moguæe", odvrati Parker, "ali, napokon, momèe, kad mu je dao otrov?""Vjerojatno uopæe ne za veèerom", reèe gospoðica Murchison. "Kao to kaete, mjere oprezaprilièno oèigledne. Panja je zasigurno trebala biti usmjerena na veèeru i da se pritomzaborave sve druge moguænosti. Je li pio viski kad je stigao ili prije nego stojeizaao ili neto slièno?""Naalost, ne. Bunter je paljivo ispitao Hannah Westlock, i ona kae da je otvorila vrata gospodinu Boyesu kad je stigao, i da je odmah otiao u svoju sobu, da je Urquhart bio odsutan u to vrijeme i da je doao tek èetvrt sata prije veèere, i da su se dvojica mukaraca srela tek na èaici sherryja u knjinici. Klizna vrata izmeðu knjinice ilagavaonice bila su otvorena i Hannah se èitavo vrijeme kretala onuda postavljajuæistol, i sigurna je da je Boyes pio samo sherry i nita drugo."

234 Dorothy L. Sayers"Èak ni tabletu za probavu?" "Nita.""A poslije veèere?""Kad su zavrili s omletom, Urquhart je predloio da popiju kavu. Boyes je pogledaona svoj sat i rekao, 'Nemam vremena, stari; trebao bih krenuti do Doughty Streeta.' Urquhart je rekao da æe mu pozvati taksi i izaao van kako bi to i uèinio. Boyes je sloio svoj ubrus, ustao i otiao u hodnik. Hannah gaje slijedila i pomogla mu obuæikaput. Stigao je i taksi. Boyes je uao u taksi, i otiao bez da je ponovo vidio Urquharta.""Meni se èini", reèe gospoðica Murchison, "da je Hannah nevjerojatno vaan svjedok u obrani gospodina Urquharta. Ne mislite li - teko mi je to i predloiti - ali ne mislite li da su Bunteru osjeæaji zamaglili rasuðivanje?""On kae", odgovori joj lord Peter, "da vjeruje da je Hannah iskreno religiozna ena

. Sjedio je pored nje u crkvi i dijelio s njom njen molitvenik.""Ali to bi moglo biti najèiæe licemjerje", reèe gospoðica Murchison, prilièno srdaèno, jeona sama bila vrlo racionalna. "Ne vjerujem tim pobonim ljudima.""Nisam to ponudio kao dokaz Hannine vrline", reèe Wimsey, "veæ kao dokaz Bunterove neprijemèivosti.""Ali i sam izgleda kao ðakon.""Nikada niste vidjeli Buntera izvan slube", reèe lord Peter Wimsey, tmurno, "ja jesam, i mogu vas uvjeriti da je molitvenik jednako djeluje na njegovo srce kao i viski na anglo-indijsku jetru. Ne, ako Bunter kae daje Hannah potena, tada je ona potena.""Tada definitivno otpadaju piæe i veèera", reèe gospoðica Murchison, neuvjerena, ali spremna da to prihvati kao istinu. "A stoje s bocom za vodu u spavaæoj sobi?""Vraga!" povikao je Wimsey. "Poen za vas, gospoðice Murchison. Nismo se sjetili toga. Boca za vodu, da, savrenoRue grimizne boje 235dobra ideja. Sjeæa se, Charles, da je u sluèaju Bravo sugerirano da je nezadovoljan sluga stavio sredstvo za povraæanje u nju? Oh, Buntere - stigao si! Sljedeæi put kadbude drao Hannah za ruku, hoæe li je pitati je li gospodin Boyes pio vodu iz boce zavodu u spavaæoj sobi prije veèere?""Oprostite, lorde, ta mi je moguænost veæ pala na pamet.""Zar jest?" 1"Da, lorde.""Zar ti nikada ne previdi nita, Buntere?""Na menije da vam udovoljim, lorde.""Pa, onda, reci neto. Ne stoj sam tako. Stoje s vodom u spavaæoj sobi?"

"Namjeravao sam primijetiti, lorde, kad je stigla dama, da sam otkrio neke ponetoneobiène okolnosti koje se odnose na posudu s vodom.""No, sada stiemo do neèeg", reèe Parker, izravnavajuæi novu stranicu u svom notesu.



"Ne bih iao tako daleko da tvrdim to, gospodine. Hannah me je obavijestila daje otpratila gospodina Boyesa u njegovu spavaæu sobu kad je stigao. Ona se zatim povukla, kao to je i obièaj u takvim stvarima. Tek to je izala na stepenice, kad je gospodin Boyes provirio glavu iz sobe i pozvao je. Zatraio je da mu napuni bocu vodom.Poprilièno se iznenadila njegovom molbom jer se savreno sjeæala da ju je napunila kadje spremala sobu.""Je lije on sam mogao isprazniti?" upita Parker znatieljno.

"Nije mogao popiti vodu, gospodine - nije bilo vremena za to. A nije ni koristioèau. tovie, boca ne samo stoje bila prazna, veæ je bila potpuno suha iznutra. Hannah se isprièala za nemar, i odmah je uzela bocu i otila je napuniti.""Zanimljivo", reèe Parker. "Ali moguæe je da ju uopæe nije napunila."236 Dorothy L. Sayers"Oprostite, gospodine, ali Hannah je bila tako iznenaðena ovom epizodom da je sveisprièala gospoði Pettican, kuharici, koja je potvrdila da se jasno sjeæa da je napunila bocu tog jutra.""Pa, onda", reèe Parker, "Urquhart ili netko drugi mora da ju je ispraznio. Ali, zato? to bi netko normalno uèinio kad bi naao bocu praznu?""Pozvonio bi slukinji", odvrati brzo Wifnsey."Ili povikao za pomoæ", dodao je Parker.

"Ili", reèe gospoðica Murchison, "ako netko nije naviknut da ga se posluuje, mogao bisam natoèiti vodu iz vrèa u spavaæoj sobi."

"Ah!... Naravno, Boyes je bio naviknut na manje ili vie bohemski naèin ivota.""Ali sigurno", reèe Wimsey, "to je nepotrebno okolianje. Bilo bi mnogo jednostavnije otrovati vodu u boci. Zato privlaèiti pozornost na stvar èineæi je mnogo teom? Osim toga, ne moete raèunati na to da æe rtva upotrijebiti vrè i, kao to smo mogli vidjeti, niga upotrijebio.""A bio je otrovan", reèe gospoðica Murchison, "tako da otrov nije bio ni u vrèu ni u boci.""Ne, bojim se da u tome nema nièega.""Sve u svemu", reèe Parker, "taj me incident uvjerio. Nekako je prepotpun. Wimseyje u pravu; nije prirodno da obrana bude tako savrena.""Dragi Boe", reèe Wimsey, "uspjeli smo uvjeriti Charlesa Parkera. Nita vie nije nam p

otrebno. On je daleko neslomljiviji od bilo koje porote.""Da", reèe Parker skromno, "ali ja sam logièniji, mislim. I na mene ne utjeèe dravni tuitelj. Bio bih ipak sretniji kad bismo imali malo vie opipljivijih dokaza.""Imat æe ih. eli pravi arsen. Pa, Buntere, stoje s tim?""Aparatura je spremna, lorde."Rue grimizne boje 237"Odlièno. Poðimo vidjeti moemo li ^wpodinu Parkeru dati ono to eli. Vodi i mi æemo te sjediti."U maloj prostoriji koju je Bunter obièno koristio kao tamnu komoru, a u kojoj se nalazio slivnik, klupa i plamenik, stajala je aparatura potrebna za Marshov testna arsen. Destilirana voda veæ je kljuèala u boci, i Bunter je podigao malu epruvetukoja je leala nasuprot vatri plamenika."Primijetit æete, lorde", pripomenuo je, "daje aparatura potpuno nekontaminirana.""Uopæe nita ne vidim", reèe Freddy."To je, kao to bi rekao Sherlock Holmes, ono to oèekujete da æete vidjeti kad nièega nema tamo", reèe Wimsey ljubazno. "Charles, dodat æe mi vodu i bocu i epruvetu.""Hoæu.""Hoæe li je voljeti, potovati, i èuvati, u zdravlju i bolesti' Oprosti! Okrenuo dvijestranice odjednom. Gdje je taj praak? Gospoðice Murchison, identifirat æete ovu zapeèaæenu omotnicu kao onu koju ste donijeli iz ureda, i koja sadrava tajanstveni bijelipraak naðen na tajnom skrovitu gospodina Urquharta?""Tako je.""Poljubite knjigu. Hvala vam. Dakle -""Prièekaj malo", reèe Parker, "nisi provjerio samu omotnicu.""Istina. Uvijek je kvaka negdje. Pretpostavljam, gospoðice Murchison, da nemate sl

uèajno uz sebe jo jednu omotnicu iz ureda?"Gospoðica Murchison je pocrvenjela, i poèela petljati neto po torbici."Pa - ovdje imam malu biljeku koju sam nakrabala poslijepodne prijatelju -"



"U vremenu vaeg poslodavca, na papiru vaeg poslodavca", reèe Wimsey. "Oh, kako je upravu bio Diogene kad je lanternom traio potenog tipkaèa! Nema veze. Da vidimo."238 Dorothy L. SayersGospoðica Murchison je izvadila omotnicu i oslobodila je njenog sadraja. Bunter juje, prihvaæajuæi je paljivo na papiru za razvijanje, razrezao na male komadiæe, koje jespustio u bocu. Voda je ivahno brèkala, ali mala je epruveta i dalje ostala èista odjednog do drugog kraja.

"Hoæe li se neto uskoro poèeti dogaðati?" zanimao se gospodin Arbuthnot. "Zato to ovoj predstavi ipak nedostaje malo akcije, zar ne?""Ako ne eli sjediti mirno, poslat æu te van", opomenuo ga je Wimsey. "Nastavi, Buntere. Dodat æemo ti omotnicu."Bunter je otvorio drugu omotnicu, i paljivo je ispustio bijeli praak kroz irok otvor boce. Svih pet glava nagnulo se znatieljno preko aparature. I u istom trenutku,potpuno, magièno, u epruveti se poèela stvarati uska srebrna mrlja. Sekundu za sekundom, stala se iriti i tamnjeti do smeðe-crnog kruga sa sjajnim metalnim sreditem."Oh, prekrasno, prekrasno", reèe Parker s profesionalnim uitkom."Stoje? Upalila vam se lampica ili slièno?" upita Freddy. "Je li to arsen?" izustigospoðica Murchison blago. "Nadam se", reèe Wimsey, njeno odvajajuæi epruvetu i pri-noseæi je svjetlu. "Rijeè je ili o arsenu ili o antimonu."

"Dopustite meni, lorde. Dodatak male kolièine rastvorene kloridne limunske kiseline odgovorit æe nam na pitanje."Izveo je svoj sljedeæi test u napetoj tiini. Mrlja se rastopila i nestala pod djelovanjem otopine.""Dakle, arsen je", reèe Parker."Oh, da", reèe Wimsey nehajno, "naravno da je arsen. Nisam li vam govorio?" U glasu mu se osjeæao daak trijumfa."Je li to sve?" upitao je Freddy pomalo razoèarano."Nije li dovoljno?" reèe gospoðica Murchison.Rue grimizne boje 239"Ne sasvim", reèe Parker, "ali dug je put do toga. Dokazuje da Urquhart posjedujearsen, i vreæi slubenu istragu u Francuskoj, moemo vjerojatno otkriti je li paketiæ biou njegovu posjedu i prolog lipnja. Primijetio sam, osim toga, da je rijeè o obiènoj

arsenskoj kiselini, to se slae s nalazima pronaðenim kod pokojnika. To je prilièno zadovoljavajuæe, ali bilo bi daleko bolje kad bismo mogli odrediti priliku kad je Urquhart mogao dati arsen. Dosad smo uspjeli jasno potvrditi da ga nije mogao datiBoyesu ni prije, ni tijekom, a ni poslije veèere, tijekom perioda potrebnog da serazviju simptomi. Slaem se da je ta nemoguænost toliko poduprta svjedoèenjem sumnjivasama po sebi, ali, da bismo uvjerili porotu, treba nam neto jaèe od toga.""Neto smo previdjeli", reèe Wimsey, "toje sve. Vjerojatno neto posve oèito. Dajte mi sudsku halju i vlasulju i zaèas æu nas rijeiti te neprilike. U meðuvremenu, poduzet æe, bsumnje, korake kako bi osigurao, slubenim putem, dokaze koje su nai prijatelji prikupili poneto nekonvencionalnim metodama, i koji æe se moæi uporabiti prilikom uhiæenja pravog èovjeka kad za to doðe vrijeme?""Hoæu", reèe Parker, "rado. Bez obzira na sve osobne utjecaje, svakako bih radije vidio tog momka nauljene kose u zatvoru nego enu, i ako smo mi napravili pogreku, toprije je ispravimo, bit æe bolje za sve zabrinute strane."Wimsey je sjedio do kasno u noæ u svojoj knjinici, a visoki svesci knjiga promatrali su ga odozgo. Oni su predstavljali zalihe svekolikog znanja i poetske ljepote,a da ne kaemo nita o tisuæama funti koje su utroene na njih. Ali, vi su ti savjetnicisjedili nijemi na svojim policama. Rasprostrti na stolu i stolicama leali su grimizni svesci Notable British Trials - Palmer, Pritchard, Maybrick, Seddon, Armstrong, Madeleine Smith - veliki iskusni struènjaci u podruèju arsena okupljeni zajedno s vrhunskim autoritetima forenziène medicine i toksikologije.240 Dorothy L. SayersLjudi su se veæ poèeli vraæati iz kazalita, svjetla su bljetala nad praznim Piccadillyjem, teki noæni kamioni prolazili su sporo preko crnog ploènika, duga je noæ ièezla i nevoka se zimska zora raspregnula preko nagomilanih londonskih krovova. Bunter, tih

i nemiran, sjedio je u kuhinji, kuhajuæi kavu na tednjaku i èitajuæi stalno iznova istustranicu British Journal of Photography.U pola devet zaèuo je zvono iz knjinice.



"Lorde?""Moja kupka, Buntere." "Vrlo dobro, lorde." "I malo kave." "Odmah, lorde.""I vrati sve knjige na mjesto osim ovih." "Da, lorde.""Sada znam kako je zloèin poèinjen.""Doista, lorde? Dopustite da vam ponudim svoje iskrene èestitke.""Jo uvijek moram dokazati to.""Usputna stvar, lorde."

Wimsey je zijevnuo. Kad se Bunter vratio nakon minutu-dvije s kavom, on je spavao.Bunter je tiho pospremio knjige, i pogledao sa znatieljom na one koje su ostale leati na stolu. To su bile: Suðenje Florence Maybrick; Forenzièna medicina i toksikologija Dixona Manna; knjiga njemaèkog naslova koji Bunter nije uspio proèitati; i A Shropshire Lad A. E. Housmana.Bunter ih je prouèavao nekolfko trenutaka, a onda se blago lupnuo po èelu."Pa, naravno!" rekao je tiho. "Kakvi smo svi glupani bili!" Lagano je dodirnuo svog gospodara po ramenu."Vaa kava, lorde."Rue grimizne boje 24121

11 f\V/nda se neæete udati za mene?" upita lord Peter. Zatvorenica je zavrtjela glavom."Ne. Ne bi bilo poteno prema vama. I osim toga -" "Da?""To me plai. Èovjek ne bi mogao izaæi iz toga. ivjet æu s vama, ako elite, ali neæu sei za vas."Njezin je ton bio tako neizrecivo turoban da Wimsey nije osjetio nimalo entuzijazma za svoju ljupku ponudu."Ali takve stvari ne funkcioniraju uvijek", savjetovao ju je. "K vragu i sve, trebali biste znati - oprostite to vas podsjeæam na to i sve - ali je strano neprikladno, i ljudi se svaðaju jednako kao da su i u braku.""Znam to. Ali mogli biste biti slobodni kad god poelite.""Alija to uopæe ne bih poelio.""Oh, da, biste. Vi imate obitelji tradicije, shvaæate. Cezarova ena i takve stvari.

""Prokleta Cezarova ena! A to se tièe obiteljskih tradicija -na mojoj su strani, akoto ita vrijedi. to god Wimsey napravi, u redu je, i nebesa pomogla onome tko mu senaðe na putu. Imamo èak i stari obiteljski moto koji kae 'Drim se svoje æudi*', i to jesasvim istinito. Ne mogu reæi, kad se pogledam u ogledalo,242 Dorothy L. Sayersda vidim u sebi originalnog Geralda de Wimseya, ali svakako æu uèiniti ono to ja hoæu kad je brak u pitanju. Tko me moe zaustaviti? Ne mogu me pojesti. Ne mogu me èak niti sasjeæi, ako doðe do toga. ala, nenamjerna, dragi policajci."Harriet se nasmijala."Ne, pretpostavljam da vas ne mogu sasjeæi. Ne biste morali pobjeæi u inozemstvo s vaom nemoguæom enom i ivjeti u mraènim kontinentalnim ljetovalitima poput junaka u vikti-janskim romanima.""Zasigurno ne.""Ljudi bi zaboravili da sam imala ljubavnika?""Moje drago dijete, oni zaboravljaju takve stvari svakoga dana. Struènjaci su u tome.""I da sam bila optuena za njegovo ubojstvo?""I da ste bili trijumfalno osloboðeni optube, kako god snano izazvani.""Pa, ipak, neæu se udati za vas. Ako ljudi mogu zaboraviti sve to, mogu zaboravitii da nismo vjenèani.""Oh, da, mogu. Ali ja ne mogu, to je sve. Èini se da ne napredujemo s ovim razgovorom. Nadam se da opæa ideja da ivite sa mnom ne zvuèi tako odvratno?""Ali to je sve tako besmisleno", protestirala je mlada ena. "Kako mogu reæi to bih ili ne bih uèinila kad nisam slobodna i uopæe ne znam hoæu li preivjeti?"

"Zato ne? Ja mogu pretpostaviti to bih uèinio i u najèudnijim okolnostima, a ovo je potpuno sigurno.""Ne mogu", reèe Harriet èeznutljivo. "Molim vas, prestanite me ispitivati. Ne znam.



Ne mogu misliti. Ne mogu vidjeti dalje od - dalje od - nekoliko sljedeæih tjedana.Samo elim izaæi odavde i da me puste na miru.""U redu", reèe Wimse^, "neæu vas zabrinjavati. Nije poteno. Zloupotrebljavam svoje privilegije i tako. Ne moete reæi 'Svinjo' iRue grimizne boje 243izjuriti odavde, ne pod ovim okolnostima. Neæu vas vie nagovarati. Zapravo, sam æu izjuriti. Imam dogovor za manikuru. ivjeli!"

Manikerka, koja je pronaðena uz pomoæ vieg inspektora Parkera i njegovih detektiva, bila je djevojka maèjeg lica s ljubaznima manirima i pronicljivim pogledom. Nije nimalo oklijevala kad ju je njen klijent pozvao da veèera s njim, a niti je pokazalaikakvo iznenaðenje kad joj je u povjerenju promrmljao da ima mali prijedlog za nju. Poloila je svoje podeblje laktove na stol, nakrivila glavu i bila spremna prodati svoju èast.Kad je prijedlog stavljen pred nju, njeno se ponaanje stubokom promijenilo - biloje gotovo neto komièno u njemu. Njene su oèi izgubile svoju oblu nedunost, kosa joj se uèinila manje paperjastom, a obrve je namrtila u iskrenom èuðenju."Pa, naravno da bih mogla", reèe naposljetku, "ali zato ih zaboga elite? To mi se èinitoliko smijenim.""Nazovimo to samo alom", reèe Wimsey.

"Ne." Usta su joj oèvrsnula. "Ne bih to voljela. Nema smisla, ako razumijeteto mislim, zvuèi poput neke èudne ale, a takve stvari mogu jednu djevojku dovesti u neprili

ku. On nije jedan od onih, kako ih ono zovu? Bilo je neto o njima u kolumni madame Crystal proli tjedan u Susie's Snippetsu. Èarolije, znate, magija -okultno, takvestvari? Ne bih eljela da to naudi nekome.""Sluajte, jeste li vi djevojka koja moe èuvati tajnu?" "Oh, ja ne prièam okolo. Nisamtakva, poput obiènih djevojaka.""Ne, i mislio sam da niste. Zato sam i traio da doðete ovamo sa mnom. Dakle, sluajte, i isprièat æu vam."Nagnuo se prema njoj i poèeo prièati. Malo namazano lice pribliilo se njegovom i postalo je tako opèinjeno i uzbuðeno da je neki prijatelj, koji je veèerao nekoliko stolova dalje od njih, bio zelen od zavisti, osiguravajuæi Mabel stan u Parizu, Daimlera, ogr-

244 Dorothy L. Sayerslicu vrijednu tisuæu funti."Razumijete, dakle", reèe Wimsey, "koliko mi to znaèi." Mabel je uzdahnula."Je li to sve istina? Ne izmiljate? To je bolje od svake prièe koju sam dosad èula.""Da, ali ne smijete reæi ni rijeèi. Vi ste jedina osoba kojoj sam to isprièao. Neæete meodati njemu?""Njemu? On je prljava svinja. Naravno da mu neæu odati nita. Pristajem. Uèinit æu to zavas. Bit æe malo teko, jer æu morati upotrijebiti kare to inaèe ne radimo. Ali, snaæiVjerujte mi. Neæe to biti veliki, znate. Dolazi prilièno èesto, ali dat æu vam sve to mogu. I namjestit æu Freda. Uvijek trai Freda. Fred æe to uèiniti ako ja to od njega zatraim. to da radim s njima kad ih dobijem?"Wimsey je izvukao omotnicu iz depa."Stavite to unutra", reèe uzbudljivo, "unutra su dvije male kutijice. Ne smijete ih izvaditi dok ne dobijete uzorke, zato to su paljivo pripremljeni da budu apsolutno kemijski èisti, ako razumijete to mislim. Kad budete spremni, otvorite omotnicu,izvadite kutijice, stavite strugotine u jednu, a vlasi u drugu, odmah ih zatvorite, stavite u èistu omotnicu i poaljite na ovu adresu. Jeste li shvatili?""Da." Ispruila je ruku."Dobra djevojka. I ni rijeèi nikome.""Ni rijeèi!" Napravila je gestu pretjerane opreznosti."Kad imate roðendan?""Oh, nemam ga. Ja ne starim.""Naravno, onda vam mogu poslati neroðendanski poklon bilo kojeg dana u godini. Izgledali biste lijepo u samurovini, tako mi se èini.""Samurovini, tako mi se èini", oponaala ga je. "Kakav pjesnik, zar ne?"

"Vi me inspirirate", odvrati joj Wimsey ljubazno.Rue grimizne boje 24522



"Doao sam", reèe gospodin Urquhart, "zbog pisma koje ste mi poslali i neobièno sam znatieljan da èujem te nove informacije o nesretnoj smrti mog roðaka. Naravno, rado æu vam pomoæi ako to ikako mogu.""Hvala vam", odvrati Wimsey. "Sjednite, molim vas. Veæ ste veèerali, naravno? Ali, popit æete alicu kave. Draa vam je turska kava, pretpostavljam. Moj je batler odlièno radi."Gospodin Urquhart je prihvatio ponudu, i èestitao Bunteru na uspjenom pripravljanju

napitka.Bunter mu je zahvalio na pohvalnim rijeèima, i predloio kutiju jednako odvratne smjese zvane rahat lokum, od koje se ne samo izgubi tek i zalijepe zubi, veæ takoðer izagui konzumenta u branastom oblaku bijelog eæera. Gospodin Urquhart je trenutno napunio usta s velikom slasticom, mrmljajuæi nerazumljivo daje to izvorna istoènjaèka varijanta. Wimsey, s ozbiljnim osmijehom, uzeo je nekoliko gutljaja jake crne kave bez eæera ili mlijeka, i natoèio si èau starog brandyja. Bunter se povukao, i lord Peter,s otvorenim notesom na krilu, bacio je pogled na sat i zapoèeo s prièom.Ponovio je ukratko okolnosti ivota i smrti Philipa Boyesa. Gospodin Urquhart, zijevajuæi potajice, jeo je, pio i sluao.Wimsey,jo uvijek s pogledom na satu, napravio je zaokret246 Dorothy L. Sayers

prema prièi o oporuci gospoðe Wrayburn.Gospodin Urquhart, znatno zaèuðen, odloio je kavu sa strane, obrisao svoje ljepljiveprste o rupèiæ, pogleda ga, i upita: "Mogu li vas pitati kako ste doli do ove vrlo znaèajne informacije?"Wimsey je odmahnuo rukom."Policija", reèe, "prekrasna stvar, ta organizacija. Iznenadili biste se to sve mogu otkriti kad to odluèe. Ne nijeèete nita od toga, pretpostavljam?""Sluam", odvrati gospodin Urquhart namrgoðeno. "Kad zavrite sa svojim izvanrednim izlaganjem, moda æu onda otkriti to to trebam zanijekati.""Oh, da", reèe Wimsey, "pokuat æu vam to razjasniti. Naravno, ja nisam odvjetnik, alinastojat æu biti jasan koliko veæ mogu."Neumoljivo je nastavio dalje, a kazaljke na satu veæ su obile jedan krug."Koliko sam dosad shvatio", reèe, kad je razmotrio èitavo pitanje oko motiva, "jest

da je u vaem interesu osobito bilo rijeiti se gospodina Philipa Boyesa. I doista,momak je bio, po mom miljenju, bubuljica i bradavica, i na vaem bih mjestu mislioto isto o njemu.""I to je bit vae neobiène optube?" upita odvjetnik."Nikako. Sada dolazim na stvar. 'Polako ali sigurno', va je motiv, pretpostavljam. Primijetio sam da sam oduzeo veæ sedamdeset minuta vaeg dragocjenog vremena, ali,vjerujte mi, ovaj sat nije bio uzaludno utroen.""Doputajuæi da ova besmislena prièa bude istinita, to energièno pobijam", primijetio jegospodin Urquhart, "neobièno jako bi me zanimalo da èujem to mislite kako sam dao arsen. Jeste li se dosjetili neèega zanimljivoga? Ili sam u sve to umijeao svoju kuharicu i sobaricu kao svoje suuèesnice? Pomalo nepromiljenoRue grimizne boje 247od mene, ne mislite li, i izvanredna prilika za ucjenu.'""Prenaglo", reèe Wimsey, "to ne dolazi u obzir za èovjeka koji je toliko unaprijed planirao. Zatvaranje boce Burgundca, na primjer, priziva um otvoren za razne moguænosti. U stvari, ta mi je epizoda odmah zapela za oko.""Doista?""Pitate me kako ste i kada upotrijebili otrov? Niste to uèinili prije veèere, mislim. Promiljenost pokazana u pranjenju boce s vodom u spavaæoj sobi - oh, ne! To nam nije promaklo - briga s kojom ste se susretali s vaim roðakom samo u prisutnosti svjedoka i nikad nasamo - mislim da to iskljuèuje razdoblje prije veèere.""Mislim da bi moglo.""Sherry", nastavio je Wimsey zamiljeno. "Rijeè je bila o novoj boci, tek otvorenoj.Nestanak ostataka mogao bi izazvati komentare. Pretpostavljam da moemo osloboditi sherry."

Gospodin Urquhart se naklonio ironièno."Juha - nju su jele i kuharica i sobarica, i obje su preivjele. Sklon sam preskoèiti juhu, a ista se stvar moe primijeniti i na ribu. Bilo bi lako otrovati porciju



ribe, ali to bi ukljuèivalo suradnju s Hannah Westlock, a to nije u skladu s mojomteorijom. Teorija je sveta stvar za mene, gospodine Urquhart, gotovo jednaka onome to bismo mogli nazvati dogmom.""Nesigurno ponaanje uma", primijetio je odvjetnik, "ali s obzirom na okolnosti, neæu to osporavati.""Osim toga", reèe Wimsey, "da je otrov dan u juhi ili ribi, mogao bi poèeti djelovati prije nego je Philip - nadam se da ga mogu zvati tako - napustio kuæu. Dolazimo

do sloenca. Gospoða Pettican i Hannah Westlock mogu, pretpostavljam, potvrditi da je bio potpuno u redu. I, usput, iz opisa koji sam dobio, vjerojatno je bio savreno ukusan. Govorim to kao èovjek s iskustvom u pitanjima kulinarstva, gospodine Urquhart."248 Dorothy L. Sayers"Uvjeren sam u to", odvrati gospodin Urquhart ljubazno."I sada nam preostaje jedino omlet. Izuzetno divna stvar kad je dobro pripremljen i pojeden - to je tako vano - da se odmah pojede. armantna ideja da se jaja i eæerdonesu do stola i da se pripremi i ispeèe odmah na mjestu. Usput, pretpostavljam da u kuhinji nije bilo ostataka omleta? Ne, ne! Èovjek ne doputa da se neto tako dobro ne pojede do kraja. Mnogo je bolje da kuharica pripravi svje, ukusan omlet samoza sebe i svoju kolegicu. Nitko osim vas i Philipa nije okusio omlet, siguran s

am.""U pravu ste", reèe gospodin Urquhart, "nisam ni namjeravao zanijekati to. Ali, imat æete na umu da sam i ja sudjelovao u jedenju, a bez loih efekata. I, tovie, da jemoj roðak sam pripremio jelo.""Svakako, jest. Èetiri jaja, ako se dobro sjeæam, s obiènim eæerom i demom. Ne, sve je bo u redu sa eæerom i demom. Pa, vjerujem da sam u pravu kad kaem da je jedno jaje bilo malo napuknuto kad je stiglo do stola?""Moguæe je. Ne sjeæam se.""Ne? Pa, niste pod zakletvom. Ali Hannah Westlock se sjeæa da ste, kad ste donijeli jaja, sami ste ih kupili, znate, gospodine Urquhart, spomenuli da je jedno napuknuto i da ste osobito eljeli da se upotrijebi za omlet. Zapravo, sami ste ga stavili u zdjelu s tom namjerom.""I to s tim?" upita gospodin Urquhart, moda mrvicu nela-godnije nego dosad.

"Nije teko staviti arsen u prahu u napuknuto jaje", reèe Wimsey. "I sam sam to iskuao s malom epruvetom. Moda bi s malim lijevkom bilo jo i lake. Arsen je prilièno teka supstanca - sedam ili osam zrna stane u lièicu za èaj. Zadrava se na jednoj strani jaja, i svi tragovi s vanjske strane ljuske lako se mogu pobrisati. Tekuæi arsen se moeupotrijebiti jo lake, naravno, ali iz osobitih razloga svoj sfim eksperiment radio s obiènim bijelim prakom. Prilièno je topljiv."Rue grimizne boje 249Gospodin Urquhart je izvadio cigaru iz depa i s popriliènom je tekoæom pokuavao upaliti."Predlaete li", upitao je, "daje u smjesi od èetiri jaja, jedno osobito otrovano jaje ostalo nekako èudom odvojeno od ostalih i samo na jednom kraju omleta? Ili da je moj roðak namjerno pojeo ba taj otrovani dio, a ostatak prepustio meni?""Nikako, nikako", reèe Wimsey. "Samo sam predloio da je arsen bio u omletu i daje uao onamo kroz jaje."Gospodin Urquhart je bacio svoju ibicu u kamin. "Èini se da postoje neke pukotine uvaoj teoriji, jednako kao i u jajetu.""Jo nisam zavrio. Njen sljedeæi dio temelji se na poprilièno neznatnim indikacijama. Dopustite da ih nabrojim. Vaa nenaklo-nost da pijete tijekom veèere, va ten, nekolikootpadaka vaih noktiju, komadiæ ili dva vae dobro odravane kose - skupimo sve to zajedno, dodamo i paketiæ bijelog arsena pronaðenog u tajnom pretincu u vaem uredu, protrljamo malo ruke - tako - i dobijemo - konoplju, gospodine Urquhart, konoplju."Skicirao je oblik omèe lagano u zraku."Ne razumijem vas", reèe odvjetnik promuklo."Oh, znate vi", reèe Wimsey. "Konoplja - ono od èega rade uad. Sjajna stvar, konoplja. Da, no, o tom arsenu. Kao to znate, nije dobar za ljude u opæenitom smislu, ali i

ma nekih ljudi - na primjer oni dosadni seljaci iz Sirije o kojima toliko sluamo- koji ga jedu iz zabave. Poboljava njihovu probavu, tako kau, èisti njihov ten, i èini njihovu kosu glatkom i sjajnom, i daju ga iz istog razloga svojim konjima; zan



emarimo ten, zato to konji i nemaju ten, ali razumijete na to mislim. A tu je bioi onaj grozni èovjek Maybrick - i on ga je uzimao, ili tako barem kau. U svakom sluèaju, poznata je èinjenica da ga neki ljudi uzimaju i mogu, tijekom vremena, podnijeti i razmjerno velike kolièine - dovoljne da ubiju obiènu osobu. Ali vi to veæ sve znate."250 Dorothy L. Sayers"To je prvi put da èujem za neto slièno."

"to oèekujete kamo æe vas smjestiti? Nema veze. Pretvarat æemo se da je sve ovo novostza vas. Pa, jedan momak - zaboravio sam njegovo ime, ali sve je to u knjizi Dixona Manna - zanimao se kako smicalica djeluje, i upotrijebio ju je na nekim psimai stvarima i ubio ih je, èini se, podosta, i na kraju je zakljuèio da tekuæi arsen utjeèe loe na bubrege i opæenito je lo za sustav, ali da se kruti arsen moe davati dan zadanom, svaki put sve veæa doza, tako da se vremenom posve navikne na to i funkcionira normalno bez da se ita primijeti. Proèitao sam negdje knjigu da je sve stvar uleukocitima - tim veselim malim bijelim zrncima, razumijete - koji se nekako omotaju oko stvari tako da nema nikakve tete. U svakom sluèaju, bit je u tome da steuzimali kruti arsen poprilièno dugo - godinu ili tako neto - i razvili ste, zar ne,imunitet, i mogli ste podnijeti est ili sedam zrnca bez ikakvih problema.""Vrlo zanimljivo", reèe gospodin Urquhart.

"Oèito oni prokleti sirijski seljaci rade to na taj naèin i vrlo su paljivi da ne piju nikakvu tekuæinu sat ili dva nakon to su ga uzeli, iz straha da ne nateti bubrezim

a i postane otrovno. Bojim se, ne izraavam se struènim terminima, ali to je bit svega. Pa, palo mi je na pamet, razumijete li, stari momèe, da ako vam je najprije sinula sjajna ideja da sebe uèinite imunim, mogli ste lako podijeliti omlet otrovanarsenom sa svojim dragim prijateljem. Njega bi ubilo, a vama uopæe ne bi natetilo.""Razumijem."Odvjetnikje polizao usne."Pa, kao to sam rekao, imate vrlo lijep i èist ten - osim to sam primijetio daje arsen ostavio pigmente na koi ovdje ili ondje (ponekad se to dogaða), i imate sjajnu glatku kosu, i tako dalje, i primijetio sam da ste bili vrlo paljivi da ne pijeteza veèerom, i upitao sam samoga sebe, 'Peter, bistri momèe, stoje s tim?' I kad su pronali paketiæ bijelog arsena u vaem skrovitu - ne pitajte

Rue grimizne boje 251kako - rekao sam, 'Hej, hej, koliko dugo to veæ traje?' Va marljiv ljekarnik rekaoje policiji da je rijeè o dvije godine, je li to istina? Negdje od vremena sloma Megatherim Trusta, zar ne? U redu, ne morate mi reæi ako ne elite. Onda smo doli u posjed komadiæa vaih noktiju i vlasi, i gle èuda, bili su puni tragova arsena. Rekli smo si 'Pa - to!' I zato sam traio da doðete ovamo i porazgovarate sa mnom. Mislio samda biste nam mogli ponuditi neku vrstu objanjenja, razumijete li.""Mogu samo reæi", reèe Urquhart s groznim izrazom lica, ali savreno strogim profesionalnim naèinom, "da budete vrlo paljivi prije nego to iznesete ovu smijenu teoriju ikome. to ste vi i policija - koja je, iskreno, vjerujem sposobna za svakojake stvari - radili u mojim prostorijama, ne znam, ali optuiti me da sam ovisnik o drogi je kleveta i zloèin. Istina je da neko vrijeme uzimam lijek koji sadrava male kolièinearsena - dr. Grainger to moe potvrditi - i da je vjerojatno ostavio tragove na mojoj koi i kosi, ali dalje od toga, nemate osnove za te strane optube.""Nikakve?" "Nikakve.""Onda, kako je", upita Wimsey, poneto zlokobno svojim inaèe kontroliranim tonom, "kako je moguæe da ste veèeras konzumirali, bez vidljivog uèinka, dozu arsena dovoljnu da ubije dvoje ili troje obiènih ljudi? Ona odvratna slastica na koju ste onako navalili, ako smijem reæi, posve neprikladno za vau dob i poloaj, bila je zasiæena bijelim arsenom. Pojeli ste ga, neka mi Bog oprosti, prije sat i pol. Da arsen ima ikakav uèinak na vas, posljednjih sat vremena valjali biste se u agoniji i boli.""Prokleti bili!""Ne biste li mogli ipak producirati nekoliko simptoma?" upita Wimsey sarkastièno."Hoæu li vam donijeti lavor? Ili pozvati lijeènika? Gori li vam grlo? Grèi li vam se unutranjost u agoniji? Dan je veæ prilièno odmakao, ali s malo dobre volje mogli biste

pokazati malo osjeæaja, èak i sada."252 Dorothy L. Sayers"Laete. Ne biste se usudili uèiniti neto poput toga. To bi bilo ubojstvo."





tatka dokaza. Razumijem, potovani suèe, da je policija dola u posjed novih informacija koje definitivno dokazuju nedunost moje klijentice. Razumijem, takoðer, daje dolodo novog uhiæenja i da æe se provesti daljnja istraga. Potovani suèe, ova dama mora izaæi u svijet osloboðena, ne samo od ove porote, veæ i od javnog miljenja. Svaka neja-snoæa bila bi nepodnoljiva, i siguran sam, potovani suèe, da imam podrku uvaenog javnogtelja za ovo to sam rekao.""Naravno", odvrati tuitelj. "Duan sam reæi, potovani suèe, da u povlaèenju optunice pr

zatvorenice, Kruna je proglaava apsolutno nedunom.""Drago mi je da to èujem", reèe sudac. "Optuena, Kruna je, odbacivanjem ove strane optube protiv vas, dokazala vau nedunost na najjasniji moguæi naèin. Nakon toga, nitko nemoe pretpostaviti da i najmanja sumnja lei na vama, i ja vam najsrdaènije èestitam naovom vrlo zadovoljavajuæem zavretku. Sada, molim vas, suosjeæam s ljudima koji pljeæu, ali ovo nije ni kazalite ni nogometna utakmica, i ako se ne utiaju, morat æemo ih izbaciti. Èlanovi porote, nalazite li da je zatvorenica 'Kriva' ili 'Nevina'?""Nevina, potovani suèe.""U redu. Zatvorenica je slobodna i bez imalo mrlje na svom karakteru. Sljedeæi sluèaj."I tako je zavrilo, senzacionalno do samog kraja, jedno od najsenzacionalnijih suðenja za ubojstvo u ovom stoljeæu.

Harriet Vane, napokon slobodnaena, zatekla je Eiluned Prièe i Sylviju Marriot kakoje èekaju na dnu stepenita.

256 Dorothy L. Savers"Draga!" uzviknula je Sylvia."Triput glasno hura!" reèe Eiluned.Harriet ih je pozdravila pomalo blijedo."Gdje je lord Peter Wimsey?" upitala je. "Moram mu zahvaliti.""Neæe uspjeti", reèe Eiluned tupo. "Vidjela sam ga kako odlazi onog istog trenutka kad je izreèena presuda.""Oh!" reèe gospoðica Vane."Navratit æe veæ", reèe Sylvia."Ne, neæe", reèe Eiluned."Zato ne?" upita Sylvia.

"Prepoten je", reèe Eiluned."Bojim se da si u pravu", reèe Harriet."Sviða mi se taj mladiæ", reèe Eiluned. "Ne treba se ceriti. Dopada mi se. Skidam mu eiAko ga eli, morat æe ga sama potraiti.""Neæu to uèiniti", reèe Harriet."Oh, da, hoæe", reèe Sylvia. "Bila sam u pravu to se tièe ubojice, i bit æu u pravu i uom sluèaju."Lord Peter Wimsey otiao je te iste veèeri u Duke's Denver. Èitava je obitelj bila u uznemirenom stanju, osim vojvotkinje od Dowagera, koja je sjedila mirno usred tebuke i pravila pokrivaè."Sluaj, Peter", reèe vojvoda, "ti si jedina osoba koja ima utjecaja nad Mary. Mora uèiniti neto. Ona se eli udati za tvog prijatelja policajca.""Znam", reèe Wimsey. "Zato se ne bi udala za njega?""To je smijeno ,reèe vojvoda."Nikako", reèe lord Peter. "Charles je jedan od najboljih ljudi koje znam." *Rue grimizne boje 257"Vrlo vjerojatno", reèe vojvoda, "ali Mary se ne moe udati za policajca.""No, sluajte", reèe Wimsey, dreæi ruku svoje sestre u svojoj, "ostavite Polly na miru.Charles je napravio par pogreaka na poèetku ovog sluèaja ubojstva, ali ne èini mnoge,i jednog od ovih dana bit æe veliki èovjek, s titulom, ne bih se èudio. I ako se elitesvaðati s nekim, svaðajte se sa mnom.""Dragi Boe!" uzvikne vojvoda, "ti se valjda ne namjerava oeniti policajkom?""Ne ba", reèe Wimsey. "Namjeravam se oeniti za zatvorenicu.""to?" reèe vojvoda. "Dobri Boe, to, to?""Ako æe me htjeti, naravno", zakljuèi lord Peter Wimsey.

KNJINICA ZELINA258 Dorothy L. SayersBiblioteka DOMINO



1. Max Allan Collins Ubojstva na Titaniku2. Bill Pronzini Okorjeli nasilnik3. James Hadley Chase Zlatne ribice nemaju skrovita4. Agatha Christie Ubojstvo u Orient Expressu5. Howard Swindle Ovisnost6. Dorothy L. Sayers Rue grimizne boje«

Informacije i narudbe na [email protected] ili tel: 01/3698-774, GSM 098/380-331Nakladnici: V.D.T. & VEDIS www.vdt.hrZa nakladnika: VELJKO KRULÈIÆ Tisak: TISKARA ZELINA Zagreb 2008.Knjinica Zelina

Documents

Sayers----Ruže grimizne boje