ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINIUNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

Skripta iz Savremenih akaidskih tema

Radili:Haris Veladi, Ammar Bai, Admir BlitoviSarajevo, 2011. GodinaUvod(Adnan Silajdi)Kao posljedica antropocentrinog poimanja svijeta, odnosno metafizike osloboenoga ovjeka, dolo je do ozbiljne krize vjerskoga identiteta. Ona se ponajprije ogleda u ozbiljnoj redukciji religije, tj. njenom svoenju na jednu u nizu kulturnih dimenzija ovjeka, zatim krizi tradicionalnih formi ljudske religioznosti, krizi tradicionalnog autoriteta, rijeu osporavanju svake socijalne, drutvene, kulturne, politike uloge religije u modernim sekularnim graanskim drutvima.Savremeni zapadnokranski bekgraund(al-Attas)Mariten je pisao kako kranstvo i zapadni svijet prolaze kroz teku krizu koja se manifestira u neomodernistikom miljenju koje se javlja meu kranima i intelektualcima-filozofima, teolozima, pjesnicima koji predstavljaju zapadnjaku kulturu i civilizaciju. Neki kranski teolozi su na poetku XX-totg stoljea predvidjeli takve krize koja se naziva sekularizacijom. Ve na poetku XIX-tog stoljea Ogist Kont je predskazao uspon znanosti i pad religije, vjerovao je da zapadnjako drutvo evoluira i razvija se iz primitivne u moderne faze i smatrao je da se metafizika nalazi u tranziciji iz teologije ka znanosti. Zapadnjaki filozofi, pjesnici anticipirali su dolazak sekularizacije i pozdavili je nakon to su izvrili pripreme za emancipirani svijet u kome nema mjesta za Boga i religiju i zbog sekularizacije nastale su religijska i teoloka kriza. Neki od uticajnih kranskih teologa su prihvatili sekularizaciju i smatrali su da ona svoje korijene ima u biblijskoj vjeri i da je ona plod Evanelja i umjesto da se suprostave procesu sekularizacije oni su smatrali da kranstvo treba da pozdravi ovaj proces. Evropski i ameriki teolozi poput Bartha, Gogartena, Bultmanna, Paula van Burena i drugih su nali razloge da pozovu na radikalne promjene u interpretaciji Evanelja, te prirode i uloge Crkve. Krani koji su se suprostavili sekularizaciji i sami su poeli, nesvjesno, da sudjeluju u tom procesu i taj proces Mariten naziva imanentnom apostazijom. Na taj nain oni u kranstvo uvode jedno novo kranstvo koje je otueno od svoje tradicionalne verzije. Papa Ivan XXII je pozvao da se iznau naini i sredstva kojima bi se prevazila revolucionarna kriza u kranskoj religiji i teologija i da se odupre procesu sekularizacije pozivom na ekumenski pokret, na razgovor sa muslimanima kako bi se protjerao imanentni neprijatelj. Mariten, Gilsonovi uenici, Dewart su ili tako daleko u osudi helenizacije kao faktora u kvarenju kranske dogme i smatrali su da je helenizacija odgovorna za usporavanje u razvoju kranske dogme.

SEKULARIZACIJA RELIGIJE (Jakov Juki)U drevnim kulturama i njihovim religija sve stvari su se dijelile na svete i svjetovne. U mnogim mjestima prvo se tuju sveta mjesta(uma, izvor rijeke, vrovi brda, pilje, kamenje), zatim sveto vrijeme(blagdani, nedjelja, postovi, hodoae i obredni dani),sveti ljudi(kraljevi, vraevi, proroci, propovjednici),svete zajednice(obitelji, plemena, sekte, crkve i narod). Sve to nije bilo sveto, bilo je svjetovno i ovo znai da je postojala sve vea tenja za sakralizacijom, posveenjem, osoba, stvari, dogaaja. Proces koji svete stvari, osobe i dogaaje stavlja u pozadinu, a u prvi plan istie svjetovne stvari, osobe i dogaaje nazivamo sekularizacijom.Povijest pojma sekularizacijaIzraz sekularizacija prvi put je zabiljeena 1734. Godine u djelima hanoverskog dvorskog savjetnika Johanna Gottfrieda. U poetku je ona predstavljala pravni in razvlatenja crkvenih posjeda, samostana i biskupijskih podruja te njihov prijelaz u dravno vlasnitvo.Ponekad je i crkva sekularizirala svoje posjede i dobra kao kad je htjela da osnuje sveuilite u Munsteru i iz ovoga slijedi da je pojam sekularizacije u poetku bio ideoloki neutralan.Poslije 1803. ovaj pojam e poet oznaavati nasilno oduzimanje crkvenih dobara sa naglaenim ideolokim sadrajem. U XIX stoljeu pojam sekularizacije je podrazumijevao osloboenje kulture i kolstva od uticaja religije. Htjela se uvesti nastava koja bi bila u potpunosti svjetovna, odvojena od svake teologije i crkvenih upliva. Krajem XIX i poetkom XX stoljea njemaka klasina sociologija religije je prva poela ozbiljnije razraivati pojam sekularizacije. Pojmu sekularizacije e ponovo vratiti ugled niko drugi do protestantska teologija. Gogarten, koji je najvie zasluan da se pojam sekularizacije nae u sreditu zanimanja teologije, napravio je razliku izmeu sekularizacije i sekularizma. Sekularizacija je povijesni postupak prepoznavanja i priznavanja drutva u njegovoj svjetovnoj zbiljnosti, dok je sekularizam zatvaranje tog drutva u njegovu potpunu ideoloku dovoljnost. Sekularizam je dakle izroenje i izopanje sekularizacije. Prema Gogartenu sekularizacije je plod kranstva, pa se ne moe drugaije shvatati nego kao teoloki problem. Seklurazacija takoer oznaava ovjekovo oslobaanje od mitskog miljenja koje je ljudski rod dralo u obmani i zabludi, dok sekularizam predstavlja ustroj svijeta kad potpuno iskljui vjeru iz ivota ili kad ne titi duhovnu i religioznu slobodu pluralistikod drutva.Prema sociologiji religije, sekularizacija bi bila ideoloki neutralan pojam jer tko govori o sekularizaciji taj prije svega misli na nepristrasno i neopredjeljeno istraivanje drutvene stvarnosti.Odreenje pojma sekularizacija1.Prvi pokuaj definiranja pojma sekularizacija susreemo jo 1955. kod amerikog sociologa religija W.H. Pfautza i prema njemu sekularizacija je jedan openit drutven proces pod iji uticaj ne dolaze samo religijske institucije, nego i politike i gospodarske i zbog toga postaju svjetovne.2.Yinger smatra da sekularizacija oznaava pojavu koja ovjeka dananjice stavlja u poloaj da sve vei broj svojih odluka donosi bez povezivanja i pozivanja na religiju.3.Sekularizacija ne oznaava samo promjene u drutvu nego prije svega promjenu drutva u njegovu temeljnu ustroju i ustaljenu iskazu.4.Izraz sekularizacija je proces kojim religijske ustanove, djelatnosti gube svoje drutveno znaenje.5.Sekularizacija je ime za povijesni proces opadanja drutvene vanosti religije6.Sekulrizacija moe biti shvaena kao i dekristijanizacija drutva, odnosno gubitak drutvenog znaenja kranskog svjetonazora7.J. Matthes definie sekularizaciju kao istoznanicu drutvene emigracije Crkve.Shiner pokuava dati 5 odrednica pojma sekularizcaija:1.Sekularizacija kao povijesno propadanje i zalaenje religije. Taj zalaz je shvaen kao gubitak vanosti religije u drutvenom i politikom ivotu.2.Sekularozacija kao desakralizacija svijeta; to je bolje oznaeno sa dva dogaaja:laicizacijom drutva i davanjem objanjenja svemu izvan religijskim tumaenjem3.Sekularizacija kao podudarnost i suglasje religije sa svijetom; sa ovim se hoe da kae da je dolo do poveana i ope ravnodunosti religijskih skupina i njezinih lanova u odnosu na drutvo.4.Sekularizacija kao osloboenje drutva od religije; ovdje je rije o privatizaciji vjerovanja.5.Sekularizacija kao premjetanje sadraja vjerovanja i modela vjerskog ponaanja iz religijskog podruja u svjetovno podruje.Prema Dobbleru postoji nekoliko dimenzija sekularizacije:1.Prva dimenzija je laicizam koji obiljeava proces kojim razliite drutvene ustanove zadobivaju svoju potpunu neovisnost i zato stvaraju neku ideologiju, uspostavljaju samo svjetovne odnose i odreuju pravila za vlastito funkcionisanje. Na svim podrujima religija ulazi u suparnitvo i natjecanje sa jednom novom vizijom ovjekova mjesta u svijetu, koju treba osvojiti, ustrojiti i preobraziti. Crkve koje seu prolosti bile sredstva za socijalizaciju pojedinaca i za drutveni nadzor, u laiciziranoj sredini naglo gube i njenu ulogu preuzimaju druge svejtovne ustanove2.Druga dimenzija sekularizacije odnosi se na promjenu religiozne situacije u drutvu: padu vjerske prakse, smanjenju broja izjanjenih vjernika, slabljenu autoriteta crkvenih propisa i njihovo nepridravanja u svakodnevnom ivotu. Ovakav gubitak utjecaja religijskih ustanova daoveo je do toga da crkeve prihvate nagodbu sa svijetom i popuste u odnosu na vladajua pravila u drutvu.3.Treaa dimenzija tie se religijskih promjena , pa je povezana sa prethodnom dimenzijom. Ona otkriva kako religijske ustanove ne trpe jedino preoblikovanje kulturolokog i sociolokog okolia.Drutvena ovjera sekularizacijeTeologijski pojam sekularizacije prethodio je sociologijskom, a sociologijski pastoralnom. Kada se govori o sociologijskom pojmu koji je prethodio pastoralnom, onda nezaobilazno mjesto zauzima Le Bras u Francuskoj i Matthes u Njeamkoj. Meutim knjiga koja je najdublje uzbudila krane bila je Francuska, zemlja misija. Koju su 1943. objavili Godin i Danici koji su upozoravali sve slabijeg prisustva vjernika u crkvenim obredima. Zato je Boulard zapoeo veliki poduhvat utvrivanja stanja vjerske prakse u Francuskoj. Rezultati sociologijskog istraivanja otkrili su da se na prostorima kranske civilizacije pojavila sekularizacija i rast sekularizacije. Dok se ateistika ideologizacija zbivala izvan religije sekularizacija je nastajala u pravilu unutar religije i nju slabila. Zbog toga sekularizacija svoj put ne poinje izvana, nego unutar vjere pa je prvenstveno problem samoga kranstva. Ateizam je sad znaio obinu nevjeru nevjerniku, a sekularizacija proizvodi nevjeru vjerniku. Sredinji religiozni problem suvremenog svijeta nije ateizam, nego vjerska ravnodunost, navikavanje na potpunu svjetovnost i nekranstvo krana. U istraivanjima se pokazalo da je sekularizacija zahvatila sva podruja tradicionalnog kranstva, da su se crkeve poele prazniti iako kranstvo nije nestajalo. Brojevi do kojih se dolo su ubrzo bili prenesi na zemljopisne karte pa je Boulard prvi izradio veliki atlas homogeniih zona religijske prakse za ruralnu Francusku, a 1968. Izrauje jo jednu kartu i naziva je urbana(socioreligijska karta).Uzroci procesa sekularizacije u drutvuSavremene teorije koje pokuaju da odgovore na pitanje koji su uzroci sekularizacije su: racionalizacija, privatizacija, pojava religijskog trita, diferencijacija, i marksistika teorija. Funkcionalizacija U slijedu povjesnog prihvaanja prva od njih je funkcionalizacija. Ona se vee za W. Herberga koji razlikuje konvncionalnu od operacionalne religije. Prva je tradicionalno shvaena religija, dok druga samo obavlja funkciju religije u drutvu. Prema ovoj toriji je sekularizacija slabljnje konvencionalne religije, i jaanje funkcionalnih ekvivalenata religije. Danas je postalo poznato da tradicionalne religije u drutvu imaju drugorazrednu ulogu. Teorija Herberga se moe saeti ovako: integrativna funkcija je vano obiljeje svake religije, organizirane religije ne izvravaju vie tu integrativnu funkciju, tu su funkciju u drutvu preuzele druge ustanove. Racionalizacija Zaetnik ove teorije je Veber, prema njemu rezlog sekularizacije je sveopa racionalizacija. ovjekovo spasnje nije vie traeno na razini mistine kontempalacije i sakramentalnog ivota nego na zazini svakidanjeg rezumskog djelovanja. U naem vremenu ovom torijom se najvie slui B.Wilson koji razloge dijele na unutranje i vanjeske. Unutranji se tiu samo Crkve i njenog unutranjeg ivota a vanjski doseu iri vidokrug i cijeli drutveni kontekst. On smatra da same promjene koje se deavaju u crkvi vode do sekularizacije. Meu njima treba spomenuti: institucionalno slabljenje crkve te nastanak sve veeg broja sekti i denominacija. Pored unutranjih on veliku panju poklanja i vanjskim faktorima. Uticaj politike znanosti i umjetnosti u modernom obliku bili su veoma nepovoljni za religijski ivot, tako je religija istisnuta na rub drutvenog ivota. Racionalizacija a time i sekularizaciaj obuhvata pet glavnih ivotnih djelatnosti: rad, rat, trgovina, pravo i dravna uprava, odgoj i znanost. Najvie je svjtovnou zahvaen moralni ivot. Ono to je moralano svagdje je zamijenjeno sa onim racionalnim, i tehnikim. Za svaki problem koji se desi na bilo kojem ivotnom polju, njegovo rijenje se na trai u religiji nego u ivjekovim tehnikim vjetinama. Drutvo se manje oslanja na dobre i estite ljude a vie na strunjake i strojeve. Wilson utvruje da racionalizacija iskljuuje potrebu za boanskim. Racionalizacija i religija stoje u oprenosti jer jer je racinalizacijom zapadnog drutva religija izgubila uticaj koji je imala na ovjekovo miljenje ponaanje i cjelokupni ivot. Privatizacija Ovdje najprije treba da spomenemo Luskmanna koji je prvi sociolog koji je pojam sekularizacije promislio na posve drugaiji nain, taj pojam kod njega nije ogranien samo na crkvenu religiju, jer bi po njemu onda bilo da pored crkve religije nema drugih vrijednosti koje vrijede panje. Dok stari oblici religije ulaze u krizu novi se nezaustavljivo ire. Za njega ne mogu istodobno postojati i drztvena openitost religioznosti i institucionalna specijalizacija religije. Neto mora otpasti. Prema njemu religija je sve ono to nadilazi ovjekovu biloku narav i utemeljuje njegova posljednja znaenja. Posljednja znaenja koja predlae crkvena ustanova imaju ogranien odjek u drutvu ime crkvena religija postaje sporedna tvorba. Budui da pojedinac osjea stalnu potrebu za postojanjem opeg sustava on stvara privatnu religiju koja e biti preputena slobodnoj igri, pojedinanom ukusu i modi jer je ona rezultat osobitog izbora. Tema osobne samostalnosti je sredinja tema nevidljive (privatne) religije. Pored ove tu su jo samoostvarenje i samoiskazivanje koje predstavljaju centralne teme religije. Za Luckmana sekularizacije je zapravo prelaz od jedne javne slube religije na privatnu religiju koja je, jo dodue , nevidljiva ali koja e sigurno zavladati u modernom svijetu.Religijsko triteOva teorija se vee za P. Bergera prema kome svako moderno drutvo ubija u ovjeku osjeaj za sveto. Nasuprot toj sekularizaciji drutva pojedinac nezaustavljivo trai religijske odgovore. Tako se na tritu ideja ne nalazi samo jedna crkva i njeno uenje nego mnotvo razliitih religija, svjetonazora i ideologija. On smatra da je religija danas postala sastojak luksuzne potronje u velikom supermarketu pluralistikog drutva a taj pluralizam dovodi do religijskog trita. Prema tome, religijska tradicija koja je mogla biti nametnuta od svojih autoriteta sada mora biti baena na trite kao svaka roba jer se mora prodati muterijama zadnjih znaenja koji je vie nisu prisiljeni prihvatiti. Religijske zajednice prelaze iz stanja monopola u stanje religijskog trita i sada moraju se ustrojiti da privuku panju potroakoga mnotva. U takvoj prilici pojedinac e biti stavljen u poloaj da stalno sam bira i ponovo stvara vlastiti model religioznosti ali uvijek u ovisnosti od onoga ta mu duhovno trite proizvoda nudi.DiferencijacijaUtemeljiva je T. Parsons koji probleme sekularizacije izjednaava sa problemima diferencijacije (razlikovanja, razdvajanja) u drutvu. On zakljuuje kako zapadnjaka religijska batina nije bila preputena zakonu sigurnog propadanja a niti su crkve prodale duu svijetu, nego su one dole u povijesno stanje da igraju razliitu ulogu to se je desilo sa mnogim drugim ustanovama, naprimjer porodicom. On smatra da je sekularizacija premijetanje vjerovanja i ponaanja sa religioznog na sekularno podruje. Pored ove imamo jo i radikalnija miljenja prema kojim se vjerovanja iz sakralnog prenose u isto svjetovni kontekst. Takoer D. Savranis smatra da se savremeno industrijsko drutvo ne moe nazvati kranskim ali da je ono ipak kransko po ivotu svog svakidanjeg djelovanja.Marksistika teorijaIako se klasini marksizam nije nikad izravno zanimao za sekularizaciju niti je poznavao u njenom dananjem obliku, savremeni njegovi nasljednici uputaju seu prosudbu ove zanimljive pojave. 1970 g. u Moskvi je izdat poseban zbornik koji tretira ovo pitanje. Ova teorija nastoji da sekularizaciju poistovjeti sa nagovjetajem povjesnog materijalizma i skorom nestanku religije u drutvu. Povijesni materijalizam predvia apsolutni kraj i smrt religije. To razmiljanje o sekularizaciji ne razlikuje se mnogo od izvoda o povijesnom materijalizmu pa zbog svoje oite slinosti teko moe biti smatrano ozbiljnijim znanstvenim stajalitem. Pojave religije i nereligije nisu neto u sebi nepomirljivo nego su njihove sri promjenljive pojave.Kritika sociologijskih teorija o sekularizacijiIako se sociologija religije najvie bavi sekularizacijom kao drutvenom pojavom i razlozima njezinog nastanka, oito da su njene znanstvene tenje vee i dalekosenije. Sociologija religije poduzima poduhvat ispitivanja teorije o sekularizaciji. Na temelju razliito shvaenog pojma religija sociolozi najavljuju istinu ili o potpunom nestanku ili preobrazbi religije u neki drugi prikladniji oblik svoga iskazivanja. Definicija religije nee vie biti polazna taka u drutvenom istraivanja sekularizacije nego tek dio predmeta koji se istrauje. Zato ne smijemo traiti definiciju religije to e biti valjana za sve prilike i sve poloaje, nego se trebamo zadovoljiti upotrebom razliitih definicija religije ali koje su svejedno uvijek jednake za jednaki drutveni proces. U pet spomenutih sociologijskih teorija o sekularizaciji sluaj je upravo obrnut. One polaze od posve odreenog zamiljaja religije koji nije socioloki utemeljen nego ideologijski pretpostavljen. Iz toga slijedi da je pojam sekularizacije zapravo izokrenuta slika prethodno usvojenog pojma religije. B. Wilson oznaava religiju kao bitno iracionalnu kategoriju, onda e mu sekularizacija biti sve ono racionalno u drutvu. To nas vodi do druge kritike primjedbe: teorije o sekularizaciji su u velikoj mjeri ideoloki obojene. Sociolog J. Lauvres je pokazao ideoloki temelj tih teorija koji daleko od toga da bude neutralan sadri program drutvene akcije i ini da te teorije postanu realnost. U novije vrijeme na istom tragu sve isti broj sociologa zastupa miljenje da je sekularizacija daleko vie ideologijska tvorba nego drutvena teorija. U teorijama o sekularizaciji mogue je uglaviti tri aprioizma koja im umanjuju znanstvenost i pribliavaju ih mitu:1.Idealizacija prolosti od koje se uvijek polazi da bi se iskazao svaki kasniji gubitak uticaja religije2.Nedokazana pretpostavka o istovrsnosti religijskog ponaanja3.Izjednaavanje religioznosti i crkvenog postupka opravdavanja vlastite prihvatljivosti u drutvuNajvanija je ipak tvrdnja da religija i religioznost nisu isto iz ega zakljuujemo: religijske ustanove mogu biti sekularizirane ali ljudska uroena religioznost ne. Italijanski sociolog G. Guizzardi dri da ideoloki sadraj o teorijama o sekularizaciji vie koristi crkvenim nego ateistikim krugovima. to se sociologija religije bude vie bavila sekularizacijom to e se manje zanimati za religiju tako da je ona ustvari ona zaokupljena ne religijom, novim svijetom u kojim religije vie nema ili je ima sve manje. To je isto kada bi se biologija bavila samo mrtvom materijom. Oito je da je sekularizacija bila poela prazniti svijet od znaenja i svrhe stvarajui duhovnu pusto. eljan religioznih utoista sekularizirani ovjek je poeo traiti u samoj svjetovnosti temelj svoje izgubljene smislenosti. Ubrzo je postalo jasno da se zadnje znaenje ivota ne moe nai u vrednotama koje nudi sekularizirani svijet, zato je ovjek odluio potraiti saklarnu hranu u crkvi. Naalost, kranske ustanove nisu pokazale dovoljno sposobnosti da zadovolje zahtjeve svjetovnog ovjeka za religioznou. Zato e mladi ivjeti jednu postsekularnu religiju, odgojeni u duhu sekularizma ti ljudi e pokupavati udnim i naopakim putevima otkriti religioznu odrednicu vjere. Ima sociologa koji smatraju da e religija be samo nastaviti ivjeti u sekulariziranim drutvima nego e ta sekularuzacija biti jedan poseban oblik religije koji odraava duh vremana. Zato su ove nove religije manje na rubu drutava a vie u njenom sreditu. Mnoge organizacije koje su se pojavile kao npr. Za zatitu okolia, panje prema zdravlju i tako dalje imaju elemente religijoznosti, a osim toga religije jo uvijek uvaju sposobnost simboliziranja zadnjeg znaenja i beskrajene moi i uzviena milosra.Attas Dileme muslimanaAttasov diskurs (antiislamska izgradnja Zapada)Uzroci povijesne netrepeljivosti zapadne civilizacije prema islamu seu od poetka islama i dolaska Muhammed, a.s. Jako je bitno znati uzrok postojanja neega, jer nas poznavanje uzroka vodi poznavanju prirode prouzroenog stanja ili stvari. Tako je kranstvo, kao integralni dio civilizacije Zapada, uvijek imalo tenju da bude prihvaeno kao univerzalna religija. I nijedna religija ili svjetonazor (judaizam, zoroastrizam, hinduizam, budizam i konfuijonizam) nije mogla da se razvije u svjetski dominirajuu religiju, jer nijedna nije nadmaila okvire svoje nacije, kulture ili svijeta u kojem je nastala. Islam pak, zagovara univerzalnost religije od prvog ovjeka na zemlji, a i sama povijest svjedoi o islamu kao takvoj religiji za manje od jednog stoljea nakon to je islam objavljen u svojoj konanoj i savrenoj verziji islamski Ummet objedinio je ne samo Arape i druge semitske narode ve i Perzijance, Egipane, Berbere, Evropljane, afrike narode, Indijce, Kineze, Turke i Malajce. Islam nije morao ekati dva milenija da bi postigao svoj univerzalni karakter. Odmah po pojavljivanju u svome totalitetu, islam se suprotstavio tvrdnjama o pravu kranstva na posjedovanje univerzalnosti. Zapravo, Islam je od svoje pojave pa u najmanje narednih hiljadu godina, (od)igrao dominantnu ulogu u formiranju svjetske povijesti. Kontranapad Zapada uslijedio je tek kasnije, sa poetkom naune revolucije u Zapadnoj Evropi u 13. stoljeu, koja je bila praena postepenim razvojem njegove ekonomske i vojne moi.Ope dileme muslimana i gubitak edebaNaa trenutna opa dilema prouzrokovana je:1.Konfuzijom i pogrekama u znanju, to stvara uvjet za:2.Gubitak edeba u Ummetu. Uvjeti koji proizilaze iz 1. i 2. su:3.Uspon lidera koji nisu kvalificirani da ispravno vode muslimanski Ummet, koji ne posjeduje visoke moralne, intelektualne i duevne kvalitete koji se trae za islamsko upravljanje i koji omoguavaju uvjet iz gore navedene prve take, te da njima slini kontinuirano kontroliraju poslove Ummeta dominirajui svim sferama ivota.Kao unutarnje uzroke dileme u kojoj se nalaze muslimani, Attas vidi krizu koja se moe nazvati gubitak edeba. Pod ovim pojmom se podrazumijeva disciplina tijela, uma i due, koja osigurava raspoznavanje i pozicioniranje ovjeka u drutvu shodno njegovim fizikim, intelektualnim i duhovnim kapacitetima, sve s ciljem ostvarenja hijerarhije u drutvu. Prisustvo ovakvog edeba odraava stanje pravednosti, a kada je nestalo edeba, nestalo je i pravednosti, te samim tim je dolo do konfuzije u znanju. To je na elo izbacilo lane lidere koji su se bogatili koristei stanje nepravednosti. Takvi lideri uvijek nastoje iste takve ostaviti iza sebe, te oni tako neprestano dre dominaciju nad pitanjima i poslovima Ummeta.Tri razloga ekspanzije ZapadaProgresivno slabljenje Svijeta Islama omoguilo je Zapadu kolonizaciju znatnoga dijela toga Svijeta poevi od 17 stoljea, pa sve do danas. A sa kolonizacijom i kulturnom kontrolom nad vitalnim podrujima Svijeta Islama, Zapad je mogao ostvariti refleksiju svoga svjetonazora na muslimane i njihove umove, to mu je omoguilo i intelektualnu dominaciju nad muslimanima.Odnos autoriteta i znanjato se tie pogleda na znanje u islamu i islamskom svijetu, ono je utemeljeno na autoritetu. Interpretacija i jasnoa znanja u islamskom svijetu provedene su od strane autoriteta, a legitimni autoritet priznaje i poznaje hijerarhiju autoriteta koja kulminira u linosti poslanika Muhammeda, a.s. Kur'an je izvor istinskog znanja. Znanje se mora dostii kroz potovanje i skruenost. Interpretacija i jasnoa znanja u islamskom svijetu provedena je od strane autoriteta, a glavni autoritet je Muhammeda, a.s. Mi smo obavezni da imamo vlastiti stav spram legitimnih autoriteta, jer oni nam interpretiraju i pojanjavaju ljubav, respekt, skruenost i intelektualno povjerenje u vjerodostojnom znanju. Mi moemo dostignuti ove vrline samo ako priznamo da u ljudskoj vrsti ima hijerarhije, u kontekstu da je neko inteligentniji, krijeposniji i s veom duhovonom spoznajom.

Proces nivelacijeProces nivelacije (levelling) podrazumijeva jednako postavljanje svega, u umu i u stavu, na isti nivo na kome se nalazi taj koji vri ovu nivelaciju. Glavni simpton gubitka edeba u Ummetu jeste proces nivelacije (individualizam, arogancija, tvrdoglavost, narcizam.) Pod Nivelacijom Attas podrazumijeva jednako postavljanje svega, u umu i u dranju ili stavu, na isti nivo na kome se nalazi taj koji vri ovu nivelaciju. Ovaj proces podstie pojavu pogrenih lidera, koje se izjednaavaju s velikanima, razarajui time validnu hijerarhiju. Nakon njih se proces nivelacije nastavlja ka onima koji su ispod njegaKorumpirano znanjeNazadak muslimana prouzrokovan je korumpiranim vodstvom. Meutim, ono to je korumpirano kod muslimana je znanje njihovih lidera. Dakle korumpirano vodstvo je posljedica greaka u znanju o islamu i njegovom svijetonazoru. Ovo znanje stavlja akcenat na pojedince a ne na drutvo, dravu ili Ummet. Zato nam je potreban obrazovni sistem unutar kuranskog okvira I utemeljenog na islamskim principima koji mogu obrazovati muslimane kako bi bili dobri muslimani koji nee biti u konfuziji.Kritika modernih reformista i tradicionalnih reformistaNe postoji velika razlika u osnovnim idejama i temama, u karakteru i kvalitetu modernih reformista i njihovih rivala tradicionalnih reformista u nae vrijeme. Svi oni primjere izvode kritikujui ulemu bez autoriteta.Pogled na kategorije obavezaDolo je do poremeaja kategorija znanja u islamu, tj fard-ajna i fard-kifaje, tako da sad postoji konfuzija ta je ta. Pogrena ulema nije sposobna da razvije tumaenja mudtehida u njihovim vlastitim tokovima i njihovo tumaenje beznaajnih stvari dovodi do zanemarivanja stvarnog problema obrazovanja. Oni se zadovoljavaju naputanjem temeljnog muslimanskog znanja na nivou fardi ajna dok sebi doputaju da razvijaju znanje na nivou fardi kifaje. Na ovaj nain se poveava koliina svjetovnog znanja tako da muslimani vie izuavaju ovaj svijet a manje izuavaju svoju vlastitu vjeru. Na taj nain dobivamo slabe muslimane, slabe i tetne lidere. Zapad ne poznaje znanje iz fard-ajna (individualna obaveza - 5 dnevih namaza isl.), jer su oni uvijek imali ovu drugu vrstu znanja, kod muslimana oznaeno sa fard-kifaje (obaveza zajednice). Stoga, zapanjaka koncepcija znanja utemeljena na iskustvu i svijesti mora voditi u sekularizaciju.Islam i kriza ivotne sredine(Nasr)Ukoliko se povrno pogleda, odnosno ukoliko ivotna sredina se bude prouavala na osnovu stanja u muslimanskim zemljama, onda bi se moglo zakljuiti da se islamski pogled na prirodu ne razlikuje od pogleda Zapada na prirodu. Meutim, ukoliko dublje pogledamo, onda emo uvidjeti da se islamski pogled na ivotnu sredinu razlikuje od zapadnog koji preovladava u posljednjih nekoliko desetljea. Neki kur'anski ajeti obraaju se prirodnim formama isto kao i ljudima, budui da Bog uzima kao svjedoanstvo i neljudske lanove Svoga stvaranja kao to su biljke i ivotinje i Kur'an ne povlai jasnu razdiobnu liniju izmeu prirodnog i natprirodnoh, niti izmeu svijeta ovjeka i svijeta prirode.Kosmiku dimenziju Kur'ana stoljeima su opisivali mnogi muslimanski mudraci koji su ukazivali na kosmiki ili ontoloki Kur'an(el-Kur'an el-tekvini) kao neto razliito i komplementarno meu korice sakupljenom i napisanom Kur'anu(el-Kur'an et-tedvini). Za njih su prirodne forme bile doslovni znakovi Boiji. U svakom pogledu moe se rei da je Bog sam, prema islamskom vienju stvari, ona konana ivotna sredina koja okruuje i obujmljuje ovjeka. Od beskrajnog je znaaja injenica da se u Kur'anu za Boga veli da je Sveobuhvatni(Muhit), kako i stoji u jednom ajetu Bogu pripada sve to je na nebesima i na zemlji!On je taj koji obuhvata(Muhit) sve! Od velikog je znaaja injenica da termin muhit znai takoer i ivotna sredina. Ustvari, ovjek je uronjen u boansku sveobuhvatnost, samo on toga nije svjestan zbog svoje zaboravnosti i on to moe nadvladati spominjanjem Boga(zikr). Sjeati se Boga znai vidjeti ga posvuda i iskusiti Njegovu Realnost kao Sveobuhvatnog(Muhit). Moglo bi se rei da je kriza ivotne sredine prouzrokovana ovjekovim odbijanjem da vidi Boga, pravu ivotnu sredinu koja okruuje ovjeka i okrepljuje njegov ivot. Biti svjestan Boga kao Sveobuhvatnog znai ostati svjestan kvaliteta prirode, realnosti prirodnih fenomena kao znakova Boijih. Kur'an na mnogo mjesta manifestira na postojanje vidljivog i nevidljivog svijeta(alemul gajbi ve-ehadeh). Vidljivi je manifestacija jednog daleko veeg svijeta koji ga transcendira i iz kojeg proizilazi. Ovaj vidljivi svijet je nalik onom prostoru koji smo u stanju vidjeti oko logorske vatre za vrijeme boravka u tamnoj pustinjskoj noi. Islam smatra da je ovjek namjesnik na zemlji(halifa), ali je ovjek i Boiji rob i prema tome ovjek se mora potinjavati Bogu. ovjek kao abdullah mora biti pasivan pred Bogom, biti primalac milosti koja se izljeva iz vinjeg svijeta, a kao halifa mora biti aktivan u svijetu, irei milost kojoj je on posrednik jer je on sredinje stvorenje u zemaljskom poretku. Ne postoji opasnijeg stvorenja na zemljiod halife koji vie sebe ne smatra abdullahom i koji shodno tome ne smatra da je duno potinjavati s biu ponad samog sebe. Takvo stvorenje je u stanju posjedovati mo destrukcije koja je prava satanska mo jer takav ovjek vlada zemljom destruktivnom vladavinom. Dolaskom renesansnog humanizma, zapadna civilizacija je apsolutizovala zemaljskog ovjeka koji gleda na prirodu kao svog neprijatelja i koji razara ivotne sredine u ime prava ovjeka koja on smatra apsolutnim. Takvo bie smatra da je ivot apsolutan i nastoji da produi ivot po svaku cijenu, stvarajui medicinu koja je proizvela kako udo tako i uase ukljuujui i destrukciju ekoloke ravnotee zahvaljujui ljudskoj prenaseljenosti.Dva su glasa u zadnjih 150 godina dolazila iz islamskog svijeta, glas tzv. fundamentalistikih reformatora i glas modernista. Selefije ili vehabije su u poetku odbijali zapadnu tehnologiju, vie juridiki nego intelektualno, meutim na kraju su je i sami uvodili u svoje drutvo krajem 20. st.Modernisti su gorljivo branili zapadnu nauku i tehnologiju jo od poetka 19. st. Jo od Sejjida Ahmeda Kana u Indiji pa sve do Muhameda Abduhua u Egiptu, Zia Gokalpa u Turskoj pa do Takizadeha u Perziji,modernisti su smatrali da zapadna tehnologija ne moe biti pogrena ve da vodi materijalnoj pa ak i duhovnoj srei muslimana.Praktini razlozi zbog kojih islamski svijet nije bio uspjeniji u izbjegavanju i spreavanju krize ivotne sredine jesu u vezi sa globalnom dominacijom Zapada koja je bila prije svega ekonomska dominacija a koja se ogledala u ekonomskoj eksploataciji. Te posljedice se vide u Egiptu, budistikom Tajlandu, kranskoj Evropi ili hinduistikoj religiji. Pored ekonomske eksploatacije, kolonijalna vladavina je sa sobom odnijela i posljedicu odbacivanja veeg dijela erijata sa njegovim brojnim uenjima koja se tiu odgovornosti spram prirodne sredine a sve na raun favoriziranja belgijskoh, francuskih ili britanskih zakona koji imaju malo toga rei o prirodi.Islamski svijet mora uraditi dva iroka programa glede razaranja prirode. Prvi program tie se formiranja i stvaranja u savremenom jeziku onoga to se naziva perenijalnom(trajnom) mudrou islama koja se tie prirodnog poretka, religijskog znaenja itd, na nain da se kritiki pristupa modernoj znanosti.Drugi program sastoji se u razvijanju svijesti o erijatskim uenjima koja se odnose na etiki tretman prirodne sredine.New age-Nova religija modernog doba(Hrvoje Lasi)New age, novi znanstveni i mistini duhovni pokret, koji je poznat kao Nova religioznost, Novi savez, teozofija, scijentologija, ve nekoliko desetljea plijeni pozornost javnosti nudei rjeenja svih njihovih problema. Zbog njegova religijsko-reigijozna obiljeja new age je za neke postao novom religijom a za druge univerzalnom znanou zbog njegove tenje za univerzalnom znanou. Zagovornici new age su svjesni injenice da je ovjek nesavreno i neslobodno bie koje tei ka usavravanju pod vodstvom sposobnih i duhovno jakih pojedinaca. Takoer su znali vanost religije u ovjekovom ivotu, zato su religijske metode i koristili u irenju svojih metoda.rije je o stvaranju nove svijesti u ovjeku i u drutvu na temelju novog naina ivljenja koji je puno sadrajniji, bezbriniji i bogatiji, koji je drugaiji od prijanjeg. U takvim okolnostima ovjek je otvara prema svemu to je izvan njega i sposoban je posegnuti za svime to mu se nudi u materijalnom, tjelesnom i duhovnom pogledu s ciljem da postigne svoju sreu i potpunu neovisnost. Ideje new age stvarali su i irili kulturni i prosvjetni djelatnici kao i znanstveni istraivai prirodnih i duhovnih znanosti. Poeci new age su naziru na stranicama asopisa Time sredinom sedamdesetih godina. Dva su nezaobilazna autora u razvoju New age: Ferguson, amerika spisateljica sa djelima Vodenjakova zavjera, Prekretnica i Put fizik;i Capra, atomski fiziar u Americi i Evropi. New age se pojavljuje i oznauje razliitim imenima i izrazima kao to su Novo doba, nova religija, novi religijski pokreti itd. i po svojim temeljnim svojstvima New age se razlikuje od uenja Crkve. U New age Bog je neosoban, ljudi su dijelovi boanskog, svijet je iluzija. Sljedbenici new age su slue religijskim izrazima. Oni radije govore o vrhunskom iskustvu nego susretu s Bogom, o prosvjetljenju nego o spasenju, o znanju nego o vjeri, o neznanju nego o grijehu, o Avataru a ne o Kristu. New age svodi religiju na antropologiju, ovjek stvara svemir i Boga, svemir i ovjek su jedno, ovjek je Bog. Bitna obiljeja New age su: Cjelovitost, koja se postie sveobuhvatnim pogledom na svijet; Preobrazba svijesti, ne samo pojedinca nego i struktura kako bi se postiglo zajedniko spasenje; Povezanost mrea koja obuhvaa sve religijske pokrete: misli globalno, djeluj lokalno.new age je mjeavina vie svjetonazora, istonjakih i zapadnih. Nema utemeljitelja ili ovlatenih voa, nego se razvija u obliku zavjere. Ovaj pravac ima korijene u ezoterizmu, okultizmu, spiritizmu, istonim religijama, Bibliji, gnozi, i u biti eli postati religijom treem milenija.KRIZA RELIGIJSKOG IDENTITETA U DANANJEM SVIJETU, Adnan SilajdiKriza modernog svijetaRene Guenon, koji u svojim djelima govori o krizi moderne znanosti, filozofije, prava, istie kako je ovjek ve due vrijeme zahvaen krizom univerzalnih vrijednosti kao to su dobro, lijepo, plemenito, moralno, itd. Slinim pitanjima, poput krize idejnih osnova cjelokupnog evropskog ivota bavi se tzv. frankfurtska kola, koja se bavila kritikom moderne znanosti i filozofije na nain da je analizirala ono to je znanost ili filozofija uspjela/nije uspjela ostvariti. Za razliku od frankfurtske kole, Guenon se vie usmjerio na analizu odvajanja filozofije i znanosti od prirode, ime su one na neki nain postale neka vrsta mita. Zbog toga se danas dosta govori o odsustvu Boga u svijetu, a zbog ega znanost, filozofija, pravo, politika, religija prolaze kroz veoma ozbiljnu krizu.Kriza religijskog identiteta sa Akvinskim! Kriza religijskog identiteta se ogleda prije svega u razdvojenosti i suprostavljenosti svetog i profanog(svjetovnog). Ova kriza nije poela sa racionalizacijom modernih drutava kao to neki misli, ve je tu krizu mogue pratiti jo od Tome Akvinskog koji u svojoj skolastikoj filozofiji uvodi otru podjelu izmeu razuma i osjeaja, to na koncu rezultira redukcijom religijskog. Zahvaljujui nerazumijevanju islamskog koncepta uma ('akl), Akvinski e uvesti evropsku tradiciju u ozbiljnu suprostavljenost onoga vjerujem i znam. Nakon Akvinskog, njemaki idealizam e ovo suavanje religije jo vie produbiti tvrdnjom da Bog ne prodire u ovjekovu iskustvenu spoznaju, ime religija ne postaje samo razumska stvar, nego postaje privatna stvar svakog pojedinaca. Konano, u zavrnoj fazi krize religijskog identiteta javlja se scijentizam 19. stoljea, ime se svi problemi nastoje znanstveno objasniti.Dvostruka redukcija religioznostiShvaanjem religije kao privatne stvari svakog pojedinca kasnije e zavriti u raznim formam neartikulirane, difuzne i subjektivne religioznosti. Upravo se u ovoj dvostrukoj redukciji nalaze korijeni svakog sekulariziranog miljenja o irelevantnosti religije u drutvu. Zbog toga e religija u protekla dva stoljea zavriti ili na razini nerazumne i apstraktne religioznosti, na razini formalizma, ili pak u modernim formama gnostike religioznosti. U sva tri navedena sluaja dolo je do suavanja religijskog fenomena, to je dovelo do religioznoga neutralizma (gdje se vjeri oduzima karakter svetosti, i gdje se njena nadnaravna snaga transformira u naravnu), odnosno religioznoga misticizma (gdje se vjera pojavljuje kao snaga koja nema dodira sa stvarnim ivotom). U takvim okolnostima, vjernici su iz vlastitog religijskog uenja prihvaali ono to njima odgovara, ime su i sami doprinijeli suavanju znaenja vlastite religije i religijske tradicije. Tako da su umjesto da ive, vjernici su poeli da troe religiju.Jezik modernih religijskih intelektualacaTa suena i redicirana religioznost najoitije se iskazivala u jeziku i svakodnevnom ivotu religioznih intelektualaca, mislilaca, pa i obinih ljudi. Umjesto da govore i piu jezikom vjere koja je zaokupljena onim to je stalno i vjeno, vjernici i religiozni intelektualci govore i piu iskljuivo jezikom nauke o vjeri, tj. piu jezikom znanosti, religiologije, teologije, filozofije, sociologije, psihologije, tj, znanostima koje su zaokupljene onim to je mjerljivo i prolazno. Oni su izgubili osjeaj za dublja ezoterna i simbolika itanja Kur'ana, ime su bili uskraeni za poznavanje svoje autentine duhovne i intelektualne jezgre. Svima je dobro poznato da nije isto govoriti o vjeri iz vlastitog religijskog osvjedoenja i iz literature. Stoga se postavlja pitanje da li su profesori, muderrisi, imami, hatibi, itd., dok govore jezikom nauke o vjeri istodobno i odgajatelji, odnosno da li oni svojim ivotom na ispravan nain predstavljaju islam. Odnosno, kakva je razlika izmeu profesora teologije koji govori o vjeri ex katedra (bez vlastitog osvedoenja religije) i profesora prestinih evropskih i ameriih univerziteta koji se samo bave islamom, poput Esposita, Lewisa, Arkouna... Oni mogu biti zanimljivi, elokventni, ali i jedni i drugi govore o islamu spolja, a bez dubokog prodiranja unutarnjih dimenzija ljudskog bia nije mogue dosegnuti niti unutarnje ljepote svetog teksta, niti vjere. Nova ili promjenjena religioznostKrajem 19. i poetkom 20. stoljea dolazi do odreenih politikih, drutvenih i religijskih prilika, ime se mjenja odnos evropskih intelektualaca prema fenomenu sekularizacije. Time se polahko progovara o povratku ili preporodu svetoga, u formi nove religioznosti, ime ovjek pokazuje da u sebi nosi tragove religioznoga, i da ono ega ga se nastoji osloboditi, pojavi se svaki put iznova. O toj novoj ili promjenjenoj religioznosti u svijetu se ve due vrijeme govori, ali kod nas u BiH, zbog odreenih drutvenih okolnosti se jo uvijek uti. Kada govorimo o religiji moramo imati na umu jedan veoma irok spektar religioznih osjeanje koji se mogu ispoljiti kao neartikulirane, difuzne i subjektivizirane religioznosti karakteristine za fenomen New Age-a. U tome veoma vanu ulogu imaju individualizam i pluralizam. Sa indivudualizmom tradicionalne religijske institucije zapaduju u veoma ozbiljnu krizu-slabljenje tradicionalnog autoriteta. Ovdje se religijski fenomen utemeljuje iskljuivo na individualnom svjedoenju vjerskih uvjerenja, a ne na temelju pripadanja ovoj ili onoj religijskoj instituciji. Danas mladi ljudi imaju vlastitu viziju svijeta u kojem ive pa tako i njegove osnovne vrijednosti, kojima podreuju vjerske institucije, uenja... Zato dolazi do slabljenja osjeanja pripadnosti drutvenoj grupi ili religijskoj instituciji. Zbog transformacije ljudske religioznosti s drutvene na subjektivnu religioznost dolo je do krize institucionalne religioznosti, tako da ljudi ive svoju vjeru na jedan implicitan nain. Nalije individualizma je pluralizam. Tako slobodan i nezavisan ovjek u svome miljenju i ponaanju je mogao ostvariti svoje snove iskljuivo u pluralizmu. Danas religiozni ljudi ive u pluralistikom svijetu koji je karakteristian ne samo po broju ljudi razliitih boja, jazika, ve i po modelu ljudske svijsti. ak se i u pojedinim religijskim skupinama vie ne moe govoriti o zajednitvu nego o pluralnosti puteva pojedinanog vaninstitucionalnog razumijevanja svetog.

Sekularizacija kao rezultat postmodernistikog oivljavanjaRadikallizacija sekularizacije gotovo uvijek raa novu religiju, nove trendove kao to su raznolike forme mistine religioznosti, fundamentalizma, ... Stoga se danas u svijetu izdvajaju velika sredstva kako bi ti novi fenomeni bili shvatljivi, a koji govore o utjecaju religije na politiku i politika zbivanja. U takvom kulturnom svijetu, vjernici se nalaze u nekoj vrsti rascjepa izmeu tradicionaliteta i moderniteta, tradicije i moderne. Tanije, oni stoje na rascjepu izmeu slijeenja, normativne islamske tradicije i zahtjeva za njenim smjeravanjem civilizacijskim tekovinama dananjeg svijeta. Stoga se otvaraju dileme poput mogu li se spojiti tradicija i modernitet, i sl.Na takva pitanja se ne mogu dati precizni i eksplicitni odgovori, iz razloga to na to utie niz drugih okolnosti.Svjetovnost i islamPod svjetovnosti se ovdje misli na prirodni objektivni svijet koji je poloen u same temelje islamske pobonosti i islamske slike svijeta. Islamu nije protivan zakon prirode, ali velik broj muslimana odbacuje mogunost ivljenja islama u dananjem svjetovnome svijetu, kao da je takav svijet muslimanima apsolutano stran. Zato ne bismo jednostavno rekli svjetovnost i islam su jedno, jer se za islam takvo to moe rei prije nego li za kranstvo ili neku drugu religiju. Transformacija islamskih vjerskih zajednicaProla su vremena kada se islamska zajednica morala staleki zatvarati, sada je dolo vrijeme kada se ona nuno mora otvoriti. Taj proces je nuan, i on e se odvijati, bez obzira htjeli mi to ili ne. Time se ne eli umanjiti znaaj samih institucija, ve se eli rei da institucije moraju postati servisom koji e stvarati uvjete da svaki musliman pojedinano intektualno i moralno razvija svoju vjeru, a ne da optereuje vjernike normativnim shvaanjem islama za koje nema interesovanja. Stoga bi u radu institucije trebali uestvovati najsposobniji muslimani sa jakim personalitetom i jakom osobnom religioznou, a ne samo hode i hadije koje ive islam koji ne odgovara ovjeku 21. stoljea. Za razliku od kranstva koji veu panju kod religije poklanja institucionalizaciji, islam je svoju vitalnost savao zahvaljujui jakoj noti individualne vjere. Stoga muslimanima i danas treba duboko osoban i ivljen islam, koji e biti duevno, moralno i intelektualno zreliji i punoljetniji. Moderna paradigma islamskog razumijevanja svijetaNuno je stvoriti takvu paradigmu islamskog razumijevanja svijeta koja e sve pozitivne tekovine zapadne civilizacije moi apsorbirati i ugraditi unutar vlastitog svjetonazora. Meu njih svakao ubrajamo ovjekov personalitet, individualnost, njegovu slobodu. Bitno je naglasiti da i zapadna civilizacija, kao i svaka druga sa sobom nosi i odreene mrane strane: porast sebinosti, bjeg u narcizam, oholost...Tano je da ljudi danas ive slobodnije i naizgled bolje, ali oni prolaze kroz duboku unutranju krizu identiteta osjeajui sve vie potrebu za zajednitvom, druenjem. Stoga je naa zadaa da u dananjoj, modernoj civilizaciji spaavamo njene pozitivne vrijednosti koje postepeno nestaju i propadaju u kulturi zabave, oubiznisa. Vjeru je danas nuno racionalno dokazivati i sistemano intelektualno razvijati u njenim detaljima. Paradigmu islamskog razumijevanja svijeta, najkrae bi mogli definirati kao sekularnost (svjetovnost) pred religijskijm obzorom.Vie je nego jasno da muslimani moraju prihvatiti znanost tehniku, jer nauni duh nije niti moe biti protivan islamu.

Muslimani izmeu tradicije i moderniteta(Adnan Silajdi)Jo od vremena humanizma i renesanse, 14-16 stoljee, religiozni ljudi ive u rascjepu izmeu vlastite duhovne, religijske i kulturne tradicije i moderne kulture kao svojevrsne paradigme novoga, modernoga doba. Pod tradicijom mislimo na normativno i ukupno intelektualno iskustvo jednoga naroda, tj. njegovu konstitutivnu i interpretativnu predaju. Slikovito reeno, ako duhovno, intelektualno i kulturno iskustvo jednoga naroda predstavlja jedno jedinstveno stablo sa svojim bogatim granama, onda je tradicija u najboljem smislu te rijei korijen tog stabla. Funkcije tradicije su trostruke: konstituirajua-konstituira praksu jednog naroda kontinuirajua-uva to je nastalo i to treba prenositi i obogaivati, odgojna-predstavlja ivu svijest o sebi i volju za trajanjem. Glavna razlika izmeu moderne i tradicije je u tome to moderna civilizacija osporava svaku, a posebno religijsku tradiciju. Tradicija i modernitet se iskljuuju i to se najbolje ogleda u tome to se svaka religija, a posebno islam usredsreuje na Boga kao Stvoritelja, Uzdravatelja, Suca dok moderni svijet tendira ka osporavanju boanske realnosti. Modernizam je donio izazove tradiciji, tako da religijska tradicija prolazi kroz krizu relevancije i krizu identiteta. to vie jedna religijska tradicija pokuava postati relevantnom u sekularnoj dananjici to e i sama biti dublje uvuena u krizu vlastitog duhovnog i kulturnog identiteta i obratno.Moemo sebi postaviti pitanje kako se odnositi prema moderni? Jedni su odbili sve, ak i tehniku. Doim, drugi su zanemarli islam i posvetili panju zapadnim vrijednostima. Izmeu te dvije krajnosti bili su oni koji su pravili bajpas. Ima ih vrsta razliitih. Abduhu je za uzimanje vrijednosti koje donosi modernizam uz striktnu lojalnost islamu, njegov argument je to da su te vrijednosti zapada u osnovi vrijednosti izvornog islama: racionalizam, demokratija, parlamentarno ureenje, emancipacija ena. Drugi kau da treba napraviti selektivno mijeanje vrijednosti i zapada i islama. Kako? Duhovne vrijednost iz islama a materijalne sa Zapada. Spoitali su im da su materijalne vrijednosti samo odraz duhovnih vrijednosti i da su nerazdvojne. Trei zagovaraju perspektivnu transformaciju religiju, tj. funkcionalnu a ne strukturalnu promjenu religije. Oni polaze od stava da muslimani moraju prihvatiti injenicu da ive unutar kulture sekularnog humanizma. Drugi im odgovaraju da islamu nije potrebna nikakva restauracija na tekovinama moderne ve da muslimani moraju prihvatiti znanost i tehnoloki razvoj, ali tek onda kad ih se demistificira.Jedna od moguih paradigmi suvremenog razumijevanja religije: sekularnost pod obzorjem religije. Niti bezizgledna borba protiv znanosti, tehnike i napretka, a ni za znanost, tehnologiju, industriju i materijlani razvoj, kao krajnji smisao ovjekova opstojanja. Ovakvim nainom nee se sauvati sve funkcije religije, ali e se zadrati one najvanije. Budui da cijelo ovjeanstvo prolazi kroz krizu istinske intelektualnosti, od svih kulturnih naroda svijeta trai se doprinos u prevazilaenju te krize. Nuno je stvoriti novu paradigmu islamsko-zapadnjakog razumijevanja svijeta koja e sve pozitivne tekovine islamske-zapadne civilizacije moi integrirati unutar vlastitog religijskog iskustva.Ljudska prava i Kur'an(Hamid Algar)Zapad se ve due vrijeme smatra jedinim pravim izvorom opih vrijednosti i kreatorom kriterija po kojima se svi ostali moraju mjeriti i teiti njihovom ponaanju. Zapad je razvio doktrinu ljudskih prava koju je proglasio jedino valjanom i prema kojoj se odnosi kao prema temelju meunarodnih standarda. Znatan broj zapadnih pisaca je u skorije vrijeme sebi dao za pravo da ocjenjuje islamske propise i krpenje ovih propisa. Tako Elizabet Mejer govori da u postojeoj terminologiji islamskog prava postoji odsutnost bilo kojeg izraza koji odgovara sintagmi ljudska prava, ali da je sintagmi ljudska prava slina sintagma hakk el.abd. Smisao ajeta O ljudi bojte se Gospodara svoga, koji vas od jedne sutine stvara, a od njega je i njegovu drugu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. Allaha se bojte- s imenom ijim jedni drugi molite, rodbinske veze ne kidajte jer Allah zaista nad vama stalno bdi se prije svega odnosi na uzajamne obaveze mukarca i ene, ali imamo i tumaenje jednog sufije koji kae da to znai traite zatitu jedni od drugih putem Njega. Ovo jedinstveno vienje ovjeanstva odjekuje u jezgrovitoj Kur'anskoj objavi dostojanstva i plemenitosti ljudskog bia. Ajet 32. Sure el-Maide koji glasi Zbog toga smo propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekog koji nije ubio nikog, ili onoga koji na Zemlji nered ini-kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva- kao da je svim ljudima ivot sauvao se naravno odnosi na ubistvo Habila od strane Kabila. Prikladno tumaenje ovog ajeta je hadis Ko god uvede lijep obiaj dobit e nagradu za to i nagradu svih onih koji rade skladno njemu; a svako ko uvede lo obiaj snosit e kaznu za to i kaznu svih koji rade skladno njemu. Muhamed Asad smatra da ovaj ajet predstavlja najraniji proglas univerzalnog i vjeno vaeeg moralnog principa. U svim sluajevima postoji stvarna jednakost izmeu ubijanja jednog ovjeka i ubijanja cijelog ovjeanstva sa jedne strane te ouvanje jednog nevinog ivota i spaavanja cijelog ljudskog roda sa druge strane. Ibn Arebi tumai ovaj ajet na sljedei nain:Svaka osoba posjeduje ono to posjeduju svi pripadnici ljudske vrste; postojanje vrste ovisi o postojanju pojedinca, premda izvana djeluje da ovisi o ukupnosti njihovih lanova. U kranstvu i judaizmu ne postoji sigurnost za pripadnike drugih vjera, to je doprinijelo pojavi sekularnog uenja o ljudskim pravima. injenica da islam ne pati od takvog nedostatka jedan je od mnogih razloga to muslimani ne tee da prihvate bilo koju postojeu shemu ljudskih prava proizvedeno od strane Zapada i to iskljuivo u njihovu korist.Vjerski dijalog pred izazovima modenog razumijevanja slobode(Adnan Silajdi)Nema dijaloga bez stvarne slobodeNovi, moderni pojam slobode podrazumijeva prelazak sa evropskog politikog unilaterizma, prema kojem je kranstvo u moralnom i praktinom smislu jedino ispravna religija, na ideju multilaterizma, multikulturalizma koja je svojstvena islamskome pogledu na druge religiozne i kulturne narode i ovo ideju multilaterizma je snano je produhovio Drugi vatikanski koncil. Brojni prouavaoci interreligijskog dijaloga smatraju da ukoliko se eli voditi dijalog, onda se mora voditi rauna o treem, pritajenom sugovorniku, tj. modernizmu i modernistikom poimanju slobode pa samim time i slobode religijskog iskazivanja u dananjem svijetu. Proces pozitivizacije religijskog zakona(prava na slobodu) u novijoj povijesti poinje slubeno sa Katolikom crkvom koja na Drugom vatikanskom saboru prihvaa iz meunarodnog, sekularnog prava pojam religijske slobode te ga ugrauje kao slubeni stav u Deklaraciju o odnosu crkve prema nekranskim religijama(NOSTRA AETATE - nae vrijeme) i Deklaraciju o vjerskoj slobodi i Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu. Dijalog pred izazovima filozofije globalizmaPosljednja barijera za uspostavu univerzalnog poretka predstavlja lokalizam kji je retrogradni pol svijeta, i taj lokalizam je ustvari islam kojeg treba ukloniti sa povijesne scene. Ernest Renan je utemeljitelj filoloke religije prema kojoj budunost ovjeanstva lei na evropskin narodima ali da bi suvremeni svijet mogao ostvariti takvu budunost nuno je iz civilizacije otkloniti semitske elemente i teokratsku mo islama.

Muslimani i svijet pravoslavljaJedan od ozbiljnih izazova pred kojim muslimani stoje u dijalogu jeste svijet pravoslavlja, koji je imao vanu ulogu osobito u povijesnim zbivanjima u drugoj polovini prologa stoljea. Negativan percepcija islama i muslimanskog svijeta nastala je na istoku, u okviru bizantiskog bogoslovlja. Stoga je mogue govoriti o kontinuitetu pravoslavno-islamskog sukoba ili pravoslavnog negativnog gledanja na islam i muslimane. Dogaanja iz nae dalje ali i bliske prolosti nas u to snano uvjeravaju(genocidni ratovi). Koliki antagonizam vlada izmeu ovih dviju civilizacija, govori nam injenica da pravoslavni svijet poduzima rat protiv muslimana upravo nakon pada komunizma i raspada SSSR-a(rat u Bosni, eeniji). Dok je vladao komunistiko-ateistiki model, islam i pravoslavlje su bili u prividnom miru, ali nakon zavretka ateizacije pravoslavlje naputa istinsku u korist nacionalne i ideoloke religije.Dijalog sa reformiranim crkvamaDominantnu ulogu u kranskom svijetu preuzimaju reformatorske crkve koje e oivit negativno pamenje(prema islamu i muslimanima) sada artikulirano u ideologiji globalizma, odnosno neoliberalizma i kolonijalizma, a iza ovih crkava stoje transnacionalne kompanije sa ogromnim kapitalom, prije svega idovskim. Izvanredan je primjer Marius Baar koji smatra da je islam etvrta zvijer iz Ivanova evanelja. Paradoksalno je da hiperglobalisti, odnosno krani reformiranih crkava, iza kojih danas stoje: transnacionalni financijski kapital, korporacije i MMF, mona informatika i medijska sredstva, veliko trite demokratije koji postaju univerzalnom socijalnom formulom koja osvaja sve prostore svijeta, pozivaju muslimane na dijalog iz religiozne filozofije prema kojoj muslimani ne pripadaju duhovnoj vertikali Abrahama i socijalne filozofije koja umjesto pozitivne ekonmske integracije muslimane ini jo siromanijim i politiki marginalnijim faktorom.Globalizacija-dva lika svijeta(Miroslav Peujili)Globalizacija (globalisation, mondialisation, globalisierung) je rije koja je dola gotovo niotkuda, danas krui svuda, obiljeavajui najmoniju silu koja oblikuje ivot savremenog svijeta. Globalni poredak je do juer djelovao tako daleko i tue, kao da se zbiva u nekom drugom svijetu, kao da se deava nekim drugim ljudima. Ve danas on postaje sila koja pokree nevidljive konce naeg svakodnevnog ivota.

Rivalske teorijeGlobalizacija, njeno poimanje i karakter su polje strasnih teorijskih i ideolokih sporova, sukoba rivalskih koncepcija.uvena Heldova (david held) klasifikacija, podjela na struje:1. HIPERGLOBALISTI-za njih je globalizacija historijska neizbjenost. Svijet koji je vladao prije pet stoljea i izgledao vjean, svijet nacionalnih ekonomija, suverenih drava i samosvojnih kultura pripada prolosti: a) ekonomske sile pretvaraju nacionalne ekonomije u svoje lokalne jediniceb) globalizacija znai smrt nacionalne dravec) informatiko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi najavljuju kraj nacionalne kulture i identiteta.d) u krug hiperglobalista se ukljuuje i uvena Fukujamina slika svijeta, njena najava kraja historije.2.SKEPTICI- njihov pogled je iz temelja razliit. a) Ekonomska globalizacija je samo mit. Svijet je danas manje integrisan nego to je bio uoi I svjetskog rata. Regionalizacija je tok suprotan globalizaciji.b) Poetak 21.vijeka ne samo to ne najavljuje smrt nacionalne drave, ve predstavlja eru proliferacije novih nezavisnih drava.c) Umjesto integracije svijeta, na snazi je njegova fragmentacija. Vizija skeptika prua vana teorijska upozorenja, ali je slijepa za novu, nezadrivu i brzo nastajuu realnost, globalizaciju planetarnog ivota.3.TRANSFORMACIONISTI- Nosea teza transformacionista je ta da globalizacija pokree i dinamizira socijalne, politike i ekonomske promjene, i da preobraava kako moderna drutva tako i cjelokupan svjetski poredak.njihovi pogledi ublaavaju ekstremne poglede.4.STRUJA KRITIKE TEORIJE GLOBALIZACIJE-ova struja istovremeno ocrtava i svijetle i tamne strane globalizacije, njene dobitnike i gubitnike.

Geneza (Nastanak, porijeklo globalizacije)Globalizacija koja je pokrenuta silama industrijske revolucije i kolonijalne ekspanzije, doivljava nevien polet koji traje od 19.st. do I svjetskog rata.Objektivni procesi globalizacije (tri objektivna procesa globalizacije)Jednu sutinsku dimenziju globalizacije ine objektivni procesi stvaranja sve tjesnije povezanosti, meuzavisnosti drutava-sve je iri krug djelatnosti kojima se ne moe upravljati iskljuivo unutar pojedinih drava.Prvo, talasi tehnolokih revolucija vode ka smanjivanju distanci i vremena potrebnog za sve razgranutije komunikacije. (npr. kad mlazni avion putuje brzinom 100 puta veom od starih brodova znai da su fizike distance neuporedivo manje, planeta se suava.Drugo, sve bre se stvara globalna ekonomija. Sve je vie izrazitija mo transnacionalnih sila nad lokalnim ekonomijama i dravama.Tree, informatiko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi (vijesti, dokumentarne i umjetnike serije, sapunske opere, muziki hitovi i filmovi) prelaze geografske granice, svojim kulturnim zraenjem preoblikuju lokalni kulturni prostor. Beskrajno se proiruju horizonti, vri homogenizacija ukusa. Pogledi na svijet nadilaze skueni provincijalni horizont. Internet-taj simbol informatike revolucije-na jedan pritisak dugmeta otvara trezore duhovnog bogatstva svijeta.Vladajua forma globalizacije (Ko u globalizaciji ima mo?)Forma globalizacije plod je interesa i svjetonazora, ideala i iluzija vladajueg krila globalne elitne moi, kreatora koji oblikuje projekat globalizacije. U drugoj polovini XX st. na svjetskoj sceni smjenjuju se dva rivalska projekta globalizacije. Projekat Novog svjetskog ekonomskog poretka i Grupe 77-pokret nesvrstanih vladao je svjetskom arenom pune tri decenije.

Neoliberalizam i globalizacijaNeoliberalizam se javlja kao moan generator silovito ubrzanog ritma globalizacije, instrument sve breg stvaranja sve veeg ekonomskog bogatstva svijeta. Svijet postaje bogatiji nego to su nai preci i u najneobuzdanijem uzletu mate mogli da zamisle. Generacija mladih na zapadu danas troi est puta vie od svojih roditelja.Meutim, neoliberalizam s jedne strane uveava bogatstvo uske elite, a s druge poveava socijalnu nejednakost, vodi ka globalizaciji siromatva. Socijalna nejednakost izmeu i unutar drutava postaje sve vea. U 90 zemalja svijeta ekonomska situacija je gora nego prije deset ili dvadeset godina.Kultura i globalizacija (Utjecaj globalizacije na kulturu)Postoje dva lika globalizacije u sferi kulture. Pored toga to dovodi do proirivanja lokalnih horizonata, raanja kosmopolitske kulture i identiteta graanina svijeta, ona dovodi i do izotravanja kulturnih konflikata. Kao posljedica globalizacije na jednoj strani se nalazi meusobna tolerancija, ukrtanje kultura, njihova sposobnost da istovremeno usvajaju uticaje koji ih obogauju, a i da ouvaju vlastite autentine vrijednosti, s druge strane se nalaze izlivi netolerantnosti, ekstremizmi i fundamentalizmi koji silovito zaotravaju sukobe civilizacija, dovode ih do ivice rata.Politika i globalizacija (Utjecaj globalizacije na politiku)I u sferi politike takoer imamo dva lika globalizacije. U sferi politike izrazito obiljeje politike globalizacije je rasprostiranje demokratije, ljudskih prava na prostranstva svijeta na kojima ona nisu cvjetala. No, istovremeno, izraziti su simptomi stvaranja autoritarnog, globalnog politikog poretka: a)autoritarne svjetske drava, b)unipolarnog, imperijalnog poretka, c)centralna uloga vojne sile u transformaciji svijeta.Transnacionalna drava, besklasna zajednica svijetaStvaranje globalne ekonomije nije mogue bez nekog vida transnacionalne drave. Na drugom polu nalazimo tendenciju oblikovanja autoritarne svjetske drave.Zamisao o svjetskom poretku bez hegemonije o besklasnoj zajednici svijeta, predstavlja nerealnu, utopistiku sliku viziju. Naputa se liberalna hegemonija koja izraava ne samo partikularne interese, ve i ire interese svjetske zajednice koja uvaava znaajnu mjeru multipolarnosti svijeta. Teroristiki in 11. septembra presjedniku Buu pruio je novu misiju, novi okvir za globalnu akciju protiv zajednikog neprijatelja: globalnog terorizma. Nova misija Amerike je agresivna, globalna policijska kontrola, totalni rat bez kraja.Demokratsko lice globalnog poretkaNeophodnost demokratizacije globalnog poretka je jedan od izazova stvaranja pristojnog svjetskog drutva. U ekonomsko-socijalnoj sferi, umjesto globalizacije siromatva zahtijeva se ublaavanje siromatva. Na politikoj areni nastaju projekti kosmopolitske demokratije. Od lokalne participacije graana, preko uea u odluivanju na regionalnom nivou do reforme OUN i donoenja demokratskog svjetskog zakonodavstva.GLOBALIZACIJA prijetnje i prilike, Abdoulreza JamalzadehDefinicija globalizacijeKako ne postoji unificirana definicija, podsjetit emo se ukratko na neke najpoznatije definicije globalizacije:- globalizacija oznaava skup procesa putem kojih cijelo ovjeanstvo prerasta u jednu kompaktnu zajednicu. (Martin Albrow)- globalizacija je svjetska mrea koja nekada potpuno razdvojena i meusobno izolirana drutva povezuje u svijet potpune meuovisnosti (Emmanuel Richter)Na osnovu ovih ali i drugih definicija globalizacije, moemo izdvojiti njene sljedee elemente: vremenski progres i prostorna ekspanzija, brisanje geografskih i nacionalnih granica. Politika dimenzija globalizacije ogleda se u smanjenoj ulozi nacionalnih vlada i jaanju uloge trans-nacionalnih kompanija i organizacija.Faze razvoja globalizacijePrema Robertsonu globalizacija je prola kroz sljedee faze:1.Prva ili poetna faza; ovu fazu karakterizira podjela crkve, pojava dravotvornih zajednica, pojava prve mape svijeta, itd.2.Prvi korak; u ovoj fazi suoavamo se sa pojavom nacionalnih drava, meunarodnih sajmova, sporazuma, pravnih ugovora, itd.3.Faza prekretnice; ovaj period karakterizira pojava pojma jedinstvenog ovjeanstva, razvoj i omasovljavanje meunarodne saradanje u oblasti kulture i sporta, ali i Prvi svjetski rat, masovne migracije itd.4.Faza nadmetanja za prevlast; ovo razdoblje obiljeio je Drugi svjetski rat, a potom i osnivanje Organizacije ujedinjenih naroda, Hladni rat, upotreba pojmova kao to su ratni zloin i zloin protiv ovjenosti, itd.5.Faza neizvjesnosti; u ovoj fazi ovjek je otkrio dijelove svemirskih prostranstava, posegnuo za izvanmaterijalnim vrijednostima, ali u isto vrijeme u svijetu postoje drutva u kojima vlada spolna, rasna, etnika diskriminacija.Prijetnje koje proistiu iz globalizacijePod pojmom prijetnje mislimo na sve opasnosti koje globalizacija moe donijeti drutvima i dravama svijeta. Moe se rei kako najozbiljnija opasnost koju moe donijeti globalizacija jeste pretvaranje svijeta u jedan unicentrini sistem ije e jezgro initi vrlo mali broj monih kapitalistikih sila. U takvom sistemu veina e ostati na periferiji. To e dovesti do razliitih posljedica kao to su kulturoloki uniformizam i otvaranje puteva politikom i kulturnom utjecaju preovlaujueg kapitalizma. Na ekonomskom planu dolazi do ubrzanog porasta uvoza i potronje u perifernim drutvima, te slabljenja domaih privreda. Globalizacija u ovom znaenju nosi sa sobom i izazove religije, i to u dvije sfere: sakralnoj i konvencionalnoj. U sakralnoj odnosno sferi religijske doktrine nameu se sljedea pitanja: treba li se suprotstaviti globalizaciji, na koji nain govoriti o globalizaciji iz perspektive religije, kakva je uloga Boga u globaliziranom svijetu, da li je mogue jedinstvo religije uz ouvanje njihovog mnotva...U sferi konvencionalnog, odnosno u domenu praktinih izazova koje religiji namee globalizacije moemo ukazati na sljedea pitanja: religija gubi svoju autoritativnost, slabljenje religijskog identiteta, slabljenje uloge tradicionalnih religijskih medija, itd.anse koje proistiu iz globalizacijeNajznaajnija prilika koju globalizacija nudi religiji je stvaranje pogodnog tla za ozbiljenje istinske globalizacije, za koju se zalau religije u samom svom sadraju. To je globalizacija koja se temelji na teistikom svjetopogledu kojemu pozivaju velike svjetske religije. Istinska globalizacija je ona u ijim oima ovjek ima svoj cilj i svrhu postojanja, ima mudrog i monog Stvoritelja.Globalizacija je sa sobom donijela dozu dinamike meu religijske mislioce i pokrete. Koristei potencijale novog doba, posebice medije, oni uspijevaju pronai svoje mjesto u novonastalim okolnostima. Stvaranje prilike za promicanje ideje globalizacije iz perspektive religije, s posebnim akcentom na spoznajnu krizu Zapada. injenica da ne postoji jedinstvena definicija globalizacije, otvara prostor za teoretiziranje u okvirima religijskog miljenja. Uz dostatno znanje o svijesti i vremenu u kojem ivimo zagovornici ovog miljenja mogli bi iskoristiti taj prostor i nametnuti jednu novu teoriju globalizaciju iz perspektive religije. Time bi se religijski kontekst nametnuo kao prioritet savremenog svijeta. Globalizacije iz perspektive religijePosmatrano iz perspektive religije, naroito islama, ljudi e postii konaan i izvjestan mir onda kada drutvom bude vladala pravda. Na temelju Boijeg stvaranja sve priveligije jednog ovjeka nad drugim su deplasirane, a mjere ljudskog kvaliteta su zbiljske vrijednosti poput svijesti o Bogu, estitosti znanja, napora u injenju dobra. To su osobine koje ovjeka ine bliim i draim Bogu, a osobe koji ih posjeduju trebale bi biti predmetom potovanja drugih.Na osnovu ovoga, svjetski poredak treba da ima sljedee karakteristike: uvaavanje suvereniteta svake drave, respektiranje razliitih kultura unutar jedne drave, potenciranje dijaloga u savladavanju razliitosti,globalna strategija borbe protiv siromatva, podrka demokratiji, razvoj znanosti, podrka globalnom miru, iskorjenjivanje svake vrste zloina i eksploatacije, koritenje tehnologije za dobrobit ovjeka, snaenje duhovnosti i potiranje destruktivnih ideologija poput nacizma, faizma i sl.Muslimanski model razumijevanja ideje pluraliteta u novoj EvropiDva toka miljenja mijenjaju i odreuju socijalni, politiki, kulturni i religijski reljef suvremenog svijeta: globalizam sa jedne i individualizam i pluralizam sa druge strane. Globalizam konceptom transnacionalne kulture i religijske paradigme, pluralizam i individualizam pluralizacijom individualiziranih odnosno subjektiviziranih univerzalnih kulturnih i religijskih vrijednosti. Islamsko iskustvo pluralnosti svijeta, pluralnosti religija, kultura i civilizacija su muslimani donijeli u Evropu i tada evropljani po prvi put otkrivaju ideju religijskog i kulturnog pluralizma(multikulturalizma). Meutim, ideja multikulturalizma odnosno multilaterizma bit e potiskivana u religioznoj filozofiji stare Evrope ideologijom kristocentrizma-religijskoga ekskluzivizma, odnosno ideologijom unilaterizma koja se stoljeima izraavala u formi evrocentrizma, kolonijalizma a danas u obliku neokolonijalizma, neoliberalizma.El-Biruni je napisao djelo Kitabul Hind u 11. Stoljeu i on je zasluio naziv prvog antropologa kao i prvog komparativiste i snano e uticati na pojavu komparativnih studija na zapadu gotovo osam stoljea nakon njegove smrti. On je tu predstavio indijsku civilizaciju onakvom kako su je vidjeli ili predstavili sami Hindusi, biljeei komentare njihovih obrazovanih ali i sasvim obinih ljudi. Zbog toga se ponajprije oslanjao na hinduistike izvore. On je izbjegavao donositi vrijedonosne sudove o obiajima i kulturi drugih naroda, dok je u istraivanju vlastite kulture bio neumoljivi kritiar.Na tragu Birunijevih istraivanja moemo zakljuiti da su nam u buduoj Evropi drugi potrebni koliko i mi sami, da bi realizirali svoju bit. U procesu stvaranja kulture svaki ovjek pojedinano, ali i svaka drutvena grupa uestvuju kao njen stvaralac ali i kao njen prijenosnik.Neki pojmoviPraktina moralna refleksija slui iskljuivo moralnoj orjentaciji u djelovanju i posve je razliita od teorijske refleksije koja spoznaje i objanjava svijet.Etika- je znanost o moralu; (filozofija morala), koja istrauje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uope zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja prouava ljudsko ponaanje koje je prihvaeno pod odreenim moralnim aspektom.Bioetika-gr. bios = ivot, ethos = ponaanje, znanstvena je disciplina, koja prouava ljudsko ponaanje na podruju ivota i zdravlja u svjetlu vrijednosti i moralnih naela. To je filozofsko razmiljanje o ljudskom ivotu, raanju, razvoju ovjeka, zrelosti, starosti, bolesti i smrti. Naziv je prvi upotrijebio Fritz Jahr 1927.Eutanazija-grka rije a znai blaga smrt, je namjerni postupak okonanja ivota osobe koja to zatrai, a izvritelj je druga osoba, najee lijenik.SZO-svjetska zdravstvena organizacijaBios- oznaava ivot i uglavnom se svodi na ovjekov ivot za razliku od rijei ivo koja oznaava neto to se mie.Oikos- oznaava stanite, dom, primjerice za neke vrste ivotinja ili za ovjeka i ljudske zajednice.Etos- se temelji na kolektivnom ivotu u nekom okoliu, a oznaava obiajnost.Murabbi- islamski uitelj, muallim, je istodobno i odgajatelj(murabbi)et-temagrub- bezuvjetna adaptacija na tekovine moderne'aql nazari ili aql el amali- temeljni instrumenti spoznaje kojima je Bog obdario ovjekaKelimetullah hiya 'ulya- Boija poruka u svijetuPrepartio evangelica- konano Boije objavljenjeEl-Kur'an et-tekvini- kosmiki ili ontoloki Kur'anEl-Kur'an et-tedvini- meu korice sakupljenom i napisanom Kur'anuEl-mebd- izvorEl-mead- svrha i ciljhaqqun ma'lumun-GMO-genetski modifikovana hranaGafleh-duhovna i moralna zaputenostUltramodernisti- zahtjevali potpuno odbacivanje islama, kao kulture i religije te nekritiko prihvatanje zapadnih normiNeka pitanja1.Nabrojite i kratko objasnite pet grupa teorija koje opisuju uzroke sekularizacije?2.Koji su kulturoloki razlozi geografske ekspanzije Zapada na Istok? 3.Kako Naqib el Atas ocjenjuje pisanu zaostavtinu reformista i modernista?4.ta podrazumijeva primjena koncepta fard-i-ajna i far-i kifaje na proces stjecanja znanja? 5.U kakvoj su vezi Lijepa Boija imena i ivotna sredina? 6.Koje su dvije kole s Istoka ponudile najsnanije reakcije na tehnoloki napredak Zapada? 7.ta se podrazumijeva pod pojmom New Age? 8.Koje oblike nove religioznosti poznajete?Novi religijski pokreti su zajednice vjernika koji su se odijelili od svojih, ve postojeih velikih religijskih zajednica i samostalno nastavili vlastiti put prema Bogu izabirui nove voe i stvarajui sebi nove dogme, odnosno nova vjerovanja. Izraz sekta ili sljedba u mnogome se podudara s nazivom novi religijski pokreti. Razlika je u tome to su sljedbe bolje organizirane i imaju vru nutarnju hijerarhijsku strukturu nego vjerski pokret. Najvea navala novih pokreta dogaa se danas u Junoj Americi kamo dolaze dobro organizirane i financijski jake sljedbe iz Sjeverne Amerike koje su neprijateljski nastrojene protiv Katolike Crkve koja je jo uvijek tamo najbrojnija. Sljedbe s najveim brojem sljedbenika su Soka Gakkai, Jehovini svjedoci , Mormoni (pripadnici Crkve svetaca posljednjih dana). Kod nas u Hrvatskoj najbrojniji su Jehovini svjedoci, zatim razne sljedbe adventistike provenijencije, sljedba Univerzalni ivot, Moonova Crkva ujedinjenja, te sljedbe hinduistikog porijekla kao to su Hare Krina te centri Sai Babe i drugih gurua. Uglavnom se radi o fanatinim separatistikim vjerskim skupinama koje se pozivaju iskljuivo na Bibliju koju jednostrano i, esto puta, krivo i fatalistiki tumae traei izvanredna religiozna iskustva i psiholoku sigurnost pomou osjeajne pobonosti i moralnog rigorizma.Postoje i drugi pseudoreligijski pokreti pridoli iz svijeta okultizma, magije i ezoterije, oblikujui svojevrsnu religiju sinkretistike naravi.9.Poznajete li neke nove religiozne pokrete prisutne u BiH?Protestanske crkve: evangelisti, baptisti, adventisti, jehovini svjedoci, metodisticka crkva, kristova crkva brace, mormoni (mormonska crkva u BIH je osnovana 2012.god), bosanska krstjanska crkva itd.kao navode u registru Ministarstva pravde BiH upisane su 34 nove crkve10.Objasnite u religijskom smislu odnos izmeu pojmova Individualizam i Pluralizam?11.ta podrazumijeva pojam nova paradigma islamskog razumijevanja svijeta po A. Silajdzic? Jedna od moguih paradigmi suvremenog razumijevanja religije: sekularnost pod obzorjem religije. Niti bezizgledna borba protiv znanosti, tehnike i napretka, a ni za znanost, tehnologiju, industriju i materijlani razvoj, kao krajnji smisao ovjekova opstojanja. Ovakvim nainom nee se sauvati sve funkcije religije, ali e se zadrati one najvanije. Budui da cijelo ovjeanstvo prolazi kroz krizu istinske intelektualnosti, od svih kulturnih naroda svijeta trai se doprinos u prevazilaenju te krize. Nuno je stvoriti novu paradigmu islamsko-zapadnjakog razumijevanja svijeta koja e sve pozitivne tekovine islamske-zapadne civilizacije moi integrirati unutar vlastitog religijskog iskustva.

12.ta je tradicija i kako je u islamskoj teologiji dijelimo? 13.Kakav je bio odgovor islamskih teologa i intelektualaca na izazove modernizma? 14.ta u teolokom smislu znai poruka asnog Kur'ana da se egzistencija jednog ovjeka moe valorizirati kao egzistencija cijelog ovjeanstva? 15.ta podrazumijeva novi pojam slobode? U Teolokom smislu? 16.Kakav je dijaloki odnos pravoslavnog i muslimanskog svijeta? 17.Koje su osnovne karakteristike fenomena globalizacije? 18.Navedite i kratko objasnite rivalske teorije procesa globalizacije? 19.Kratko objasnite pojmove: Murabbi,(Murabbi je bio islamski mislilac, medjutim termin murabi oznacava i odajatelja, osobu koja druge odgaja i utie na njihovu licnost. Svako od nas je odgajatelj (murabbi), i svako od nas svojim svakodnevnim ponaanjem, ophoenjem prema ljudima koje susreemo na namazu, u svojim dematima, u svojoj kui, na ulici, na poslu, utjee na drugoga.) et-temagrub (bezuslovno prihvatanje tekovina modernog ), unilateralizam (jednostranost), sveto (sveto:Uz vjerovanje u Nadnaravno, u religijama je razvijen i pojam ,,svetoga. Sveto se razlikuje od obinog, profanog, svakidanjeg. Sveto je odvojeno od profanog, za njega je vezan niz obiaja, obreda, pa i zabrana.), 'aql nazari, haqqun ma'lumun, eutanazija, GMO?P.S tekstovi na 231 i 248 stranici nisu obraeni!12