Upload
others
View
11
Download
0
Embed Size (px)
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SANDRO SLANINA
KONKURENTNOST HRVATSKE TEKSTILNE INDUSTRIJE
U EUROPSKOJ UNIJI
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
KONKURENTNOST HRVATSKE TEKSTILNE INDUSTRIJE
U EUROPSKOJ UNIJI
DIPLOMSKI RAD
KOLEGIJ: EKONOMIKA REGIONALNIH INTEGRACIJA
MENTOR: PROF. DR. SC. ALEN HOST
STUDENT: SANDRO SLANINA
JMBAG: 0081091627
SMJER: GOSPODARSTVO EU
Rijeka, rujan 2013.
I
SADRŽAJ
1. UVOD ................................................................................................................ 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ........................................................................... 1
1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................ 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .............................................................................................. 2
1.4. Znanstvene metode ......................................................................................................... 2
1.5. Struktura rada .................................................................................................................. 2
2.REGULATORNI OKVIR MEĐUNARODNE RAZMJENE
TEKSTILNIH PROIZVODA ............................................................................ 4
2.1. Sporazumi o međunarodnoj trgovini tekstilom .............................................................. 5
2.2. Standardi u međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda .............................................. 7
3. TEKSTILNA INDUSTRIJA U EUROPSKOJ UNIJI ............................... 10
3.1. Osnovne odrednice konkurentnosti tekstilne industrije u EU ...................................... 12
3.2. Tekstilna industrija u BDP-u Europske unije ............................................................... 14
3.3. Zaposlenost i tekstilna industrija Europske unije ......................................................... 15
3.4. Tekstilna industrija u intra i ekstra robnoj razmjeni EU ............................................... 16
II
4. HRVATSKA TEKSTILNA INDUSTRIJA ................................................. 19
4.1. Temeljni makroekonomski pokazatelji hrvatske tekstilne industrije ........................... 20
4.1.1. Udio u BDP-u ......................................................................................................... 21
4.1.2. Udio u zaposlenosti ................................................................................................. 23
4.1.3. Udio u izvozu .......................................................................................................... 24
4.2. SWOT analiza hrvatske tekstilne industrije ................................................................. 25
4.3. Bilanca hrvatske tekstilne industrije ............................................................................. 28
5. PERSPEKTIVA HRVATSKE TEKSTILNE INDUSTRIJE U EU ......... 31
5.1. Aktualni trendovi u hrvatskoj tekstilnoj industriji ........................................................ 32
5.2. Razvojna strategija hrvatske tekstilne industrije .......................................................... 34
5.3. Politike i mjere za tržišno repozicioniranje hrvatske tekstilne industrije ..................... 37
5.3.1. Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije ........................................................ 9
5.3.2. Doprinos države i drugih institucija u povećanju konkurentnosti hrvatske tekstilne
industrije ........................................................................................................................... 40
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 43
LITERATURA .................................................................................................. 45
POPIS ILUSTRACIJA ..................................................................................... 48
PRILOG ............................................................................................................. 49
1
1. UVOD
Tekstilna industrija jedna je od važnih gospodarskih djelatnosti u Europskoj uniji. S obzirom
da je od krize koja je nastupila 2008. godine došlo do opadanja udjela ove industrije u
ukupnoj industrijskoj proizvodnji Europske unije vidljivo je smanjenje njezinog doprinosa
zaposlenosti, BDP-u, te uvozu i izvozu. Gospodarska kriza ostavila je posljedice na
cjelokupnu ekonomiju, a samim time i na sektor tekstilne industrije. Globalizacija je donijela
velike promjene i restrukturirala tekstilnu industriju što je dovelo do zaoštravanja
konkurencije i modernizacije poslovanja.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem diplomskog rada izražen je u suočenosti industrije kako u Europskoj uniji tako i u
Hrvatskoj sa niskom produktivnošću rada i općenito nižim troškovima rada u odnosu na ostale
djelatnosti prerađivačke industrije. Problem tekstilne industrije uočljiv je i padom
zaposlenosti koja je intenzivno uslijedila posljednjih desetak godina.
Predmet rada bio je analizirati osnovne odrednice industrije tekstila u Europskoj uniji i
Republici Hrvatskoj. Na temelju podataka iznesena je situacija unutar EU čija je članica
postala i Hrvatska. Opća situacija industrije tekstila EU i Hrvatske prikazana je na temelju
makroekonomskih pokazatelja.
Strategija razvitka hrvatske tekstilne industrije kao nove članice EU prikazana je kao objekt
istraživanja diplomskog rada te je ukazana perspektiva budućeg razvitka industrije tekstila.
Njenoj uspješnoj provedbi pridonose država i Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije
kao temeljne institucije u provedbi razvojne strategije.
1.2. Radna hipoteza
Temeljem postavljenoga problema istraživanja, a u smjeru ostvarivanja postavljenih ciljeva,
može se definirati slijedeća radna hipoteza: temeljem spoznaja o osobitostima tekstilne
industrije u Hrvatskoj, te sustavnom analizom tekstilne industrije u Europskoj uniji može se
2
prepoznati aktualno stanje tekstilne industrije i njezine glavne prednosti uključivanja u
Europsku uniju što otvara perspektive za poboljšanje dosadašnjeg stanje i modernizaciju
poslovanja u skladu s europskim standardima.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha pisanja diplomskog rad bila je prikazati aktualno stanje na tržištu industrije tekstila, te
ukazati na snage i slabosti hrvatske tekstilne industrije i prilike i prijetnje koje dolaze od
konkurentskog okruženja. Također je bilo nužno ukazati na mogućnosti i potencijal ove
industrije u Hrvatskoj te važnost ulaganja u razvoj za nastup na međunarodnom tržištu.
Ciljevi rada očituju se kroz:
analizu sporazuma i standarda u industriji tekstila,
pozicioniranje hrvatske tekstilne industrije u industriji Europske unije,
prikaz trendova hrvatske tekstilne industrije,
mjere za povećanje konkurentnosti u međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda.
1.4. Znanstvene metode
Prilikom pisanja diplomskog rada korištene su znanstvene metode analize i sinteze,
deskriptivna metoda, metoda klasifikacije, metoda komparacije i statistička metoda.
1.5. Struktura rada
Rad se sastoji od šest poglavlja. Započinje Uvodom u kojemu je ukratko opisana tematika
diplomskog rada, njegov predmet proučavanja, problem i objekt istraživanja, zatim je
postavljena glavna hipoteza te pomoćne hipoteze. U uvodnom dijelu još se navode osnovna
svrha i ciljevi istraživanja te korištene znanstvene metode.
3
Drugo poglavlje pod nazivom Regulatorni okvir međunarodne razmjene tekstilnih proizvoda
početak je razrade teme u kojemu su prikazani temeljni sporazumi i standardi industrije
tekstila u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj.
Tekstilna industrija u Europskoj uniji treće je poglavlje u kojem je analizirana međunarodna
razmjena tekstilnim proizvodima, prikazana je važnost europske tekstilne industrije kao
izrazito konkurentne u međunarodnoj razmjeni. Dan je opći uvid u stanje tekstilne industrije u
BDP-u, zaposlenosti i uvozu i izvozu tekstila.
Nakon šireg obuhvata industrije tekstila unutar granica Europske unije prikazano je stanje u
Hrvatskoj tekstilnoj industriji. Na temelju osnovnih makroekonomskih pokazatelja pružen je
uvid i stanje zahvaćeno padom proizvodnje tekstila i smanjenom zaposlenošću zbog velikih
otkaza i stečaja tvrtki u posljednjih desetak godina. Također je u poglavlju prikazana SWOT
analiza i bilanca hrvatske tekstilne industrije.
Nakon općih odrednica hrvatske tekstilne industrije slijedi peto poglavlje Perspektive
hrvatske tekstilne industrije u Europskoj uniji. U poglavlju je prikazana razvojna strategija
hrvatske tekstilne industrije i uvjeti za povećanje konkurentnosti u međunarodnoj razmjeni.
Također je ukazano na djelovanje Hrvatske agencije za razvoj tekstilne industrije i potpora
države u cilju poboljšanja cjelokupnog stanja industrije.
Rad završava Zaključkom u kojem su poglavlja sintetizirana u jednu cjelinu, dano je
sveobuhvatno mišljenje na proučenu temu.
4
2. REGULATORNI OKVIR MEĐUNARODNE RAZMJENE
TEKSTILNIH PROIZVODA
Međunarodno poslovanje, iznad svega izvoz roba i usluga na međunarodno tržište, predstavlja
izuzetnu važnost za brži i snažniji gospodarski rast i razvoj. Prvi korak u reguliranju
međusobne suradnje i trgovine u međunarodnoj razmjeni je sklapanje sporazuma o trgovini i
međusobnoj suradnji. Osnovni cilj ovih sporazuma je ostvarenje principa najpovlaštenije
nacije, zatim liberalizacija uvoza u EU, kao i ukidanje kvantitativnih restrikcija i ograničenja
(Vuković i Vizjak, 2001: 113). Europski sporazumi stvaraju određeni okvir za poticanje
ekspanzije međunarodne razmjene i ubrzanje ekonomskog razvitka. Dosada sklopljeni
sporazumi Europske unije otvaraju nove oblike suradnje stvarajući preduvjete za razne oblike
financijske i tehničke pomoći u međunarodnoj trgovini. Globalna liberalizacija međunarodne
trgovine uklonila je sve prepreke unutar Europske unije te su zemlje članice ukinule carine za
trgovinu, između ostalog i za trgovinu tekstilnim proizvodima. Osim toga ujedinile su svoju
carinu za robu uvezenu izvana granica Europske unije. Liberalizacija trgovine je povećava
svjetski rast na dobrobit svih, a potrošači imaju veći izbor proizvoda između kojih mogu
birati. Liberalizirana trgovina omogućuje najučinkovitijim kompanijama Europske unije da se
pošteno natječu sa svojim konkurentima u drugim zemljama.
Uklanjanje prepreka trgovini unutar EU-a značajno je doprinijelo njezinom napretku te je
ojačalo posvećenost globalnoj liberalizaciji. Kada su zemlje članice među sobom uklonile
carine za trgovinu, ustanovile su zajedničku carinsku tarifu prema trećim zemljama. Veliku
ulogu u kontekstu načela i ciljeva međunarodne razmjene ima trgovinska politika, a očituje se
kroz tri dimenzije (Trgovinska politika, 2011.) :
Multilateralna – WTO – Doha pregovori,
Bilateralna – FTA sporazum o slobodnoj trgovini,
Unilateralna – GSP Generalizirani sustav povlastica, EBA Europski sustav
financijskog nadzora.
Jedan od najvažnijih razloga zašto su zemlje zainteresirane za uključivanje u međunarodnu
razmjenu je njihov razvoj i specijalizacija proizvodnje te proizvodnja robe u velikim
5
količinama koje šire njihove plasmana na druga tržišta. Osim toga, značajno je da se izvozom
ostvaruju devizna sredstva. Na taj način, liberalizacija vanjske trgovine odigrala je veliku
ulogu smanjivanjem carinskih barijera i povećanjem konkurentnosti tekstilnih proizvoda.
Tekstil je uz poljoprivredu bio jedan od najvažnijih tema prilikom konferencije održane u
Dohi te je upravo tamo odlučeno da se provede liberalizacija tekstilnog sektora i smanje
uvozne kvote. Kako bi se zaštitila tekstilna industrija i smanjio negativan utjecaj ukidanja
carinskih kvota, EU je odlučila zadržati minimalne kvote jer se predviđalo da će se
liberalizacijom tekstilnog sektora zatvoriti veliki broj radnih mjesta. Štete bi bile prvenstveno
kod velikih proizvođača tekstila, kao što su SAD i EU, dok bi tržišta s jeftinijom radnom
snagom, poput Indije i Pakistana, nastupile na svjetskom tržištu s niskim cijenama.
Kako bi se ostvarili učinci na području industrije tekstila i odjeće na međunarodnom tržištu
važno je da vanjskotrgovinska robna razmjena ima što veću pokrivenost uvoza izvozom.
Budući da je na taj način moguć pozitivan utjecaj međunarodne razmjene, odnosno izvoza na
povećanje BDP-a, dugoročno se osigurava rast standarda i razvoj trgovine tekstilnim
proizvodima. Kod podizanja dodane vrijednosti izvoznih proizvoda, najznačajniji faktori su
vezani uz primjenu znanja i inovacija te upotrebu novih tehnologija na području tekstilne
industrije. Isto tako, izrazito je važna primjena najnovijih znanja vezanih uz marketing,
prodaju i distribuciju tekstilnih proizvoda, a za uspjeh hrvatske tekstilne industrije u pogledu
međunarodne razmjene najveće značenje nesumnjivo ima transfer znanja i tehnologija te
strateško povezivanje s međunarodnim tekstilnim subjektima. (Kovač, 2012: 90)
2.1. Sporazumi o međunarodnoj trgovini tekstilom
Od 1974. godine razvijene su zemlje ograničavale uvoz tekstila i odjeće kroz razne kvote koje
su bile usvojene Sporazumom o međunarodnoj trgovini tekstilom, poznatom pod nazivom
MFA. To je bio Sporazum kojim se uvoz dobrovoljno ograničavao. Sklopljen je od strane
zemalja GATT-a te EZ-a, SAD-a i zemalja koje su bile najveći izvoznici tekstila. MFA je
zemljama sa razvijenom tekstilnom industrijom omogućio uspostavljanje sustava kvota na
uvoz tekstila i odjeće iz zemalja koje su bile u razvoju (Sporazum o tekstilu i odjeći, Članak
2.). Kako bi se nadgledalo provođenje sporazuma osnovan je i Tekstilno nadzorno tijelo koje
je bilo usmjereno na nadgledanje poduzetih mjera zemalja članica.
6
Sporazum o tekstilu i odjeći na taj je način bio usmjeren na ukidanje kvota za uvoz tekstila u
narednih deset godina te smanjenju carina. Međunarodna trgovina tekstilom postala je
transparentnija, a konkurencija je bila znatno pravednija. Sporazum o tekstilu i odjeći, koji je
stupio na snagu 1. siječnja 2005. godine, ukinuo je dvjesto europskih uvoznih kvota te je
rezultirao naglim porastom uvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda (Zelenika i Grilec Kaurić,
2011: 544).
Veliku ulogu u međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda ima i Svjetska trgovinska
organizacija (WTO). Osnovana je 1994. godine i predstavlja jednu od vodećih organizacija
koja upravlja svjetskim trgovinskim sustavom. Glavni cilj WTO-a je uklanjanje necarinskih
trgovinskih barijera poput kvota i slično, te njihova zamjena carinskim ograničenjima, kao i
smanjenja carinskih stopa na što nižu razinu. Pritom se ističe da su glavne zadaće ove
međunarodne trgovinske organizacije (Grgić i Bilas, 2008: 220) :
upravljanje trgovinskim sporazumima,
forum za trgovinske pregovore,
rješavanje trgovinskih sporazuma,
nadziranje nacionalnih trgovinskih politika,
tehnička pomoć zemljama u razvoju,
suradnja s drugim međunarodnim organizacijama.
Uvođenje liberalizacije trgovine posebice se odrazilo na dva sektora, među kojima je i tekstil,
a drugi se odnosi na poljoprivredu. U svjetsku trgovinu robama i uslugama ugrađena su načela
koja promiču liberalne i otvorene trgovinske sustave, tako da članice mogu ostvariti sve
probitke koje trgovina u uvjetima neiskrivljene i poštene konkurencije donosi. Ona su dodatno
precizirana i ugovorima, kao što su (Matić, 2001: 702) :
Ugovor o carinskoj osnovici,
Ugovor o inspekciji robe prije isporuke,
Ugovor o tehničkim zaprekama trgovini,
Ugovor o primjeni sanitarnih i fitopatoloških mjera,
Ugovor o postupku izdavanja uvoznih dozvola,
7
Ugovor o zaštitnim mjerama,
Ugovor o subvencijama i protumjerama,
Ugovor o antidampingu,
Ugovor o ulagačkim mjerama povezanim s trgovinom,
Ugovor o tekstilu i odjeći,
Ugovor o poljoprivredi i
Ugovor o pravilima podrijetla robe.
U okviru Svjetske trgovinske organizacije nalaze se i drugi sporazumi kao što su GATS i
TRIPS. GATS je opći sporazum o trgovini uslugama kojega čine skup pravila za liberalizaciju
trgovine usluga, a zemlje članice potpisuju da u trgovini uslugama primjenjuju sva načela
koja su propisana i koja se primjenjuju kod trgovine robama. Od članica se zahtijeva da
izmjene svoje propise kako bi mogle ukloniti sve prepreke koje ograničavaju međusobnu
razmjenu usluga između zemalja članica. Drugi sporazum TRIPS ima za cilj da se zaštiti
intelektualno vlasništvo u međunarodnoj razmjeni kao što je pravo na umnožavanje, patente,
industrijski dizajn, te robni i trgovački znakovi koji se uvelike koriste u industriji tekstila i
odjeće.
2.2. Standardi u međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda
Standardi su međunarodni jezik za komuniciranje zahtjeva kupca prema njegovom
dobavljaču. Da bi se osiguralo da tekstilni proizvod ispunjava željene uvjete, dobavljač
zauzvrat mora osigurati cjelinu tekstilnu opskrbnog lanca, od predenja do proizvođača
odjeće. Svaki dio opskrbnog lanca može zauzvrat biti posebno zadužen za određene aspekte
željenog standarda (TC 38 Tekstil, 2012.).
Cilj uvođenja standarda u međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda je da se olakša
razmjena i uklone barijere u trgovini. Tu glavnu ulogu ima Međunarodna organizacija za
normizaciju. Kako bi se osigurala kvaliteta tekstilnih proizvoda u međunarodnim razmjerima
potrebno je da se provode određene norme, pravila i standardi. Za tekstilnu industriju je
osobito važna kvaliteta poslovanja, kvaliteta opreme i strojeva, kvaliteta obrazovanja i
obučavanja zaposlenika i na kraju kvaliteta proizvoda koji se proizvode. Kako bi se
8
spomenuto moglo ostvariti potrebno je zadovoljavati zakonske propise Europske unije,
nacionalne propise i uspostaviti sustav upravljanja kvalitetom.
S ciljem pronalaženja novih rješenja za postizanje veće konkurentnosti tekstilnih proizvoda u
međunarodnoj razmjeni, na inicijativu tekstilne i odjevne industrije u 2004. godini pokrenuta
je tekstilna Europska tehnološka platforma nazvana Budućnost tekstila i odjeće, a
organizirana je od strane EURATEX-a. Uloga je EURATEX-a da informira članice o glavnim
standardima koje se primjenjuju u tekstilnoj i odjevnoj industriji Europske unije. EURATEX
je član promatrač CEN TC 248 tehničkog odbora za tekstil te surađuje sa svim sudionicima
uključujući Europsku komisiju, NORMAPME i druge organizacije vezano uz standarde
relevantne za sektor. (Vukušić, 2007: 455)
Industrija tekstila mora se držati određenih smjernica stoga je Europska zajednica propisala
određene standarde kako se ne bi dovodila u pitanje sigurnost potrošača. Oni su (TC 38
Tekstil, 2012):
Sadržaj vlakana u označavanju direktiva; direktiva EC-a 2008/121/CE,
REACH- propis, evaluacija, autorizacija i ograničavane kemikalija, regulatorni
okvir za sigurnost kemikalija,
Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda (GPSD), EC Direktiva 2001/95/EC.
Svi ti standardi neophodni su za sigurnost i zaštitu potrošača, ali i za odvijanje nesmetane
međunarodne razmjene tekstilnih proizvoda. Standardi su doneseni kako bi se ispunjavali
zahtjevi glede kvalitete, zaštite potrošača, upravljanja okolišem i razvojem novih proizvoda te
kako bi u konačnici osigurali daljnji napredak na tržištu tekstilne industrije.
U Republici Hrvatskoj postoji niz propisa iz područja tekstilne industrije, a to su (Kvaliteta u
tekstilnoj industriji, 2012.) :
Pravilnik o sirovinskom sastavu i nazivima tekstila,
Pravilnik o određenim metodama kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina
tekstilnih vlakana,
9
Pravilnik o metodama kvantitativne analize trokomponentnih mješavina tekstilnih
vlakana,
Pravilnik o označavanju materijala glavnih dijelova obuće namijenjene prodaji
potrošaču,
Zakon o državnim potporama,
Uredba o državnim potporama.
Ono što je danas sve više zastupljeno u međunarodnoj razmjeni su eko proizvodi. Tekstilna
industrija također nastoji smanjiti negativne efekte na životnu sredinu i uvodi ekološke
proizvode. Eko-oznake na tekstilnim proizvodima omogućuju potrošačima da se uvjere u
sigurnost proizvoda i njegovu kvalitetu, te također podliježe standardizaciji od strane
međunarodne tekstilne industrije. Trenutno se koriste sljedeći eko standardi u tekstilnoj
industriji (Mizdraković et al. 2012: 288) :
Eco-Tex Standard 100,
Eco-Tex Standard 1000,
GUT-Label,
TOX-Proof,
Green Cotton,
EPEA-Label,
ELTAC-Label.
Eko standardi i označavanje tekstilnih proizvoda ukazuju na ekološku ispravnost cjelokupnog
procesa proizvodnje. Povećava se primjena prirodnih vlakana, proizvodnja uz kontrolu učinka
na ekologiju i okoliš. Tekstilna industrija sve više napora ulaže u smanjenje negativnih
efekata tekstila na ljudsko zdravlje i zdravlje osobe koja nosi tekstil zbog raznih sastavnica
materijala koji mogu nepovoljno djelovati na ljudsko zdravlje.
10
3. TEKSTILNA INDUSTRIJA U EUROPSKOJ UNIJI
Europska tekstilna i odjevna industrija u posljednjih 15 godina prolazi kroz intenzivan proces
modernizacije i restrukturiranja, a restrukturiranje je rezultiralo zatvaranjem poduzeća,
modernizacijom proizvodnje i rastom proizvodnosti. Na strukturne promjene i na razvitak
proizvodnje tekstila i odjeće utječu brojni čimbenici u okruženju te kao imperativ postavljaju
modernizaciju proizvodnih procesa. Najvažniji su čimbenici zasićenost tržišta Europske unije
i relativan pad izdataka za odjeću, promjene u preferencijama potrošača, liberalizacija tržišta i
pojačana cjenovna konkurencija, promjene u distribuciji i primjena novih tehnologija
(Zelenika i Grilec Kaurić, 2011: 545). Također je važan i ljudski potencijal kao neizostavan
čimbenik cjelokupne industrije tekstila i odjeće.
Industrija tekstila liberalizacijom trgovine otvorila je vrata za povećanje prihoda i mogućnosti
zapošljavanja u zemljama diljem svijeta. Podaci upravo ukazuju na veličinu ove industrije pa
je tako u 2009. godini, ukupan promet industrije tekstila i odjeće u EU27 je bio 178
milijardi eura, dok je ukupan promet samo za tekstilnu industriju, bez odjevne, u 2009. godini
iznosio 70 milijardi eura. U 128.000 kompanija u tekstilnoj i odjevnoj industriji još uvijek je
zaposleno više od 2 milijuna zaposlenika, a samo u tekstilnoj ih je u 2009. godini bilo 686
400 zaposlenika. Promet u 2009. godini u tekstilnoj industriji smanjen je za 22% u odnosu
na 2007., a broj zaposlenika je također smanjen u 2009. u odnosu na 2007. za 323 600
zaposlenika. (TC 38 Tekstil, 2012.).
Iako je tretirana kao industrija na zalazu i opadajućeg značaj, europska industrija tekstila i
odjeće ima i dalje važnu gospodarsku ulogu i znatan udio u zaposlenosti i BDP-u. Zbog
djelovanja brojnih čimbenika u okruženju, ta je industrija u proteklih desetak godina
zabilježila duboke strukturne promjene (Anić i Teodorović, 2008: 35). Sve veća
konkurentnost uvoza nastala je pod utjecajem nižih troškova rada, te je s time dovedena u
pitanje i budućnost industrije tekstila kako u Europskoj uniji tako i u Hrvatskoj koja je od ove
godine i njezina članica.
11
Iz naredne tablice 1. vidljivi su podaci o ekonomskom značenju tekstilne industrije u
razdoblju od 2007. do 2009. godine, te je na najbolji način prikazano stanje u tekstilnoj
industriji godinu dana prije i nakon nastupa krize.
Tablica 1. Ekonomsko značenje tekstilne industrije Europske unije od 2007. do 2009.
godine
2007. 2008. 2009.
Broj poduzeća 76 852 63 570 60 000
Promet (mil. EUR) 110 000 :: 70 000
Proizvodna vrijednost
(mil. EUR) 100 000 80 000 66 000
Bruto operativna dobit 9 000 6 000 4 000
Broj zaposlenih 1 010 000 780 000 686 400
Proizvodnost rada 30 30 29
Bruto operativna stopa 9,00 6,80 6,00
Izvor: Statistics on textiles and clothing, Eurostat, 2007., ( :: podaci nedostupni)
Industrija tekstila i odjeće danas se ubraja među najglobaliziranije industrije na svijetu, a
liberalizacija tržišta dovela je do pojačanog uvoza, cjenovne konkurencije i repozicioniranja
gotovo cjelokupne prerađivačke industrije, što se pogotovo odnosi na tekstilnu i odjevnu
industriju. Statistički podaci o tekstilnoj industriji Europske unije prikazuju da je došlo do
pada broja poduzeća unutar ove djelatnosti u promatrane tri godine, što je znatno umanjilo i
ukupan promet od međunarodne razmjene tekstilnih proizvoda. Bruto operativna dobit se
prepolovila, ono što najviše zabrinjava je činjenica da je u samo tri godine zaposlenost
smanjena sa 1 010 000 radnika u 2007. godini na njih 686 400 u 2009. Godini.
U tekstilnoj i odjevnoj industriji dvije trećine prometa ostvaruje se u pet najvećih zemalja.
Najveći promet, od 23%, ostvaruje se u Italiji, 15% u Francuskoj, 13% u Njemačkoj, 7% u
Španjolskoj te 6% u Velikoj Britaniji (Ban, 2012.). Kada se gleda stanje zaposlenosti u
europskoj tekstilnoj industriji situacija je znatno drugačija. Vodeću ulogu imaju zemlje
12
Rumunjska, Bugarska i Poljska kao najveći poslodavci, a jedan od glavnih razloga je jeftinija
radna snaga u tim zemljama.
3.1.Osnovne odrednice konkurentnosti tekstilne industrije u EU
U 21. stoljeću konkurentnost zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako
razvijenih tako i zemalja u razvoju. Konkurentnost predstavlja sposobnost svake zemlje da u
slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje testira
međunarodno tržište, a istovremeno se dugoročno povećava realni dohodak stanovništva.
Kada se pojam konkurentnosti odnosi na državu, tu je riječ o međunarodnoj konkurentnosti
nacionalnog gospodarstva. Glavne odrednice su usporedba i mjerenje makroekonomskih
pokazatelja i životnog standarda, pri čemu je u središtu pažnje produktivnost, dok je u užem
smislu sposobnost zemlje da izvozi svoje proizvode na svjetsko tržište (Leko Šimić, 1999:
77). U današnjoj ekonomiji konkurentnost zauzima središnje mjesto u ekonomskim
promatranjima, jer je konkurentnost proizvodnje određene zemlje preduvjet za pojavljivanje
na svjetskom tržištu te povećanje blagostanja te zemlje.
Vrlo se često kao primjer modela konkurentnosti uzima Porterov dijamant koji na najbolji
način prikazuje odrednice konkurentnosti. Sljedeća shema prikazuje Porterov model
konkurentskog okruženja koja se može primijeniti i na industriju tekstila i odjeće.
13
Shema 1. Porterov model konkurentskog okruženja
Izvor: Požega, J.: Pet konkurentskih snaga
Iz sheme 1. je vidljivo da Porterov model obuhvaća izravnu konkurenciju među poduzećima.
U središtu je rivalitet između konkurenata, a na njega utječe konkurencija izazvana pojavom
novih zamjenskih proizvoda na tržištu, snaga kupaca i dobavljača. Ovaj model idealan je za
ocjenu načina djelovanja i pojave konkurenata te koliki je njihov utjecaj. Moguće ga je
primijeniti i u tekstilnoj industriji što olakšava određivanje potencijala za ostvarenje profita i
aktivnosti koje se događaju na tržištu.
Konkurentnost zemlje u tekstilnoj industriji mora biti vođena stalnim ulaganjem u
obrazovanje kadrova što će pomoći poduzećima da izlaze na međunarodna tržišta i
povećavaju svoju produktivnost. Industrija tekstila se mora fokusirati prvenstveno na
određene tržišne niše što će joj pomoći da postane konkurentna i slijedi vodeće zemlje na
tržištu industrije tekstila.
Kako bi se istaknula među najboljima potrebno je da industrija određene zemlje odgovori na
izazove inovacija i bude kreativna, istražuje i ulaže u tehnologiju i implementaciju
informacijske tehnologije što je preduvjet konkurentnost visoko razvijenih zemalja tekstilne
industrije Europske unije.
RIVALITET IZMEĐU
KONKURENATA
PRIJETNJE POJAVE KONKURENATA
SNAGA KUPCA
PRIJETNJE POJAVE ZAMJENSKIH PROIZVODA
SNAGA DOBAVLJAČA
14
3.2. Tekstilna industrija u BDP-u Europske unije
BDP je najčešće korištena mjera kako bi se uvidio stupanj razvoja neke ekonomije te se
koristi i kao pokazatelj udjela u industriji tekstila. BDP prikazuje vrijednost finalnih dobara
proizvedenih u tekstilnoj industriji, u ovom slučaju promatran za zemlje članice Europske
unije. Sljedeća tablica prikazuje udio tekstilne industrije u BDV- u ukupnog gospodarstva
Europske unije. BDV je pokazatelj bruto dodane vrijednosti koji se uzima za prikaz udjela
tekstilne industrije zemalja EU i Hrvatske u ukupnom BDV gospodarstva Europske unije.
Tablica 2. Udio tekstilne i odjevne industrije u BDV- ukupnog gospodarstva Europske
unije
Izvor: Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od
2006. do 2015., Ekonomski institut Zagreb, 2007: 20
15
Prema prikazanim podacima iz tablice 2. vidljivo je da se bruto dodana vrijednost tekstilne
industrije Europske unije kroz godine postepeno smanjivala, a ista je situacija i u Hrvatskoj. U
svim promatranim zemljama Europske unije, njih 25, situacija je jednaka. Udio industrije
tekstila i odjeće opada u odnosu na ukupno gospodarstvo EU, dok je pad udjela tekstila i
odjeće u industriji nešto manji nego u ukupnom gospodarstvu.
3.3. Zaposlenost i tekstilna industrija Europske unije
Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji u 2004, godini bilo prema izvješću Eurostata
3,4 milijuna od toga je njih 46% u odjevnom sektoru, a 36% u tekstilnom. U razdoblju od
2000. do 2006. godine zabilježen je pad zaposlenosti u svim državama Europske unije, osim
Bugarske koja je jedina bilježila porast zaposlenosti te Slovenije i Slovačke (Vogler-Ludwig i
Valente, 2009: 39).
U Hrvatskoj industrija tekstila i odjeće još uvijek apsorbira oko 2,8% ukupnog broja
zaposlenih, što predstavlja značajno smanjenje u usporedbi s 4,1% 1997. godine. Udio tekstila
i odjeće u Hrvatskoj je više nego dvostruko veći od usporedbi s udjelom u EU. Od skupine
EU zemalja najviši udio zaposlenosti u tekstilnoj i odjevnoj industriji imaju Grčka, Italija,
Slovenija i Slovačka. S obzirom da je udio tekstila i odjeće u Hrvatskoj veći nego u EU isto je
i sa zaposlenosti u ovoj industrijskog grani. U tekstilnoj i odjevnoj industriji u Hrvatskoj
2005. godine bilo je zaposleno 13,2% ukupnog broja zaposlenih u industriji, što je gotovo
dvostruko više nego u Europskoj uniji (Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće
u Hrvatskoj, 2007: 22).
Iz sljedećeg grafikona vidljiva je zaposlenost u industriji tekstila i odjeće u zemljama
Europske unije. Prikazano je razdoblje od 2000. do 2010. godine, a kao indeks 100 uzeta je
početna promatrana godina, 2000.
16
Grafikon 1. Zaposlenost u industriji tekstila i odjeće EU od 2000. do 2010. (indeks
2000=100)
Izvor: Aninolfi, R.: In-depth assessment of the situation of the T&C sector in the EU and
prospects, European Commision, 2011., str. 35.
Grafikon 1. na najbolji način prikazuje pad zaposlenosti u posljednjih deset godina u
zemljama Europske unije. Pad je vidljiv za čak 50%, a svemu tome bitno je pridonijela i
globalna ekonomska kriza kada dolazi do najvećeg smanjenja zaposlenosti i otpuštanja
velikog broja radnika. Najveći pad zabilježen je u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj,
Češkoj te u Velikoj Britaniji. Sve zemlje EU imaju zabilježen pad od 55% dok je u Velikoj
Britaniji čak 67%. U Finskoj i Bugarskoj je situacija znatno bolja iako bilježi pad zaposlenosti
od 17% (Aninolfi, 2011: 35). Iako je u posljednjih deset godina zabilježen relativno veliki pad
zaposlenosti u zemljama EU, industrija tekstila i odjeće još uvijek zapošljava više od 1,87
milijuna radne snage.
3.4. Tekstilna industrija u intra i ekstra robnoj razmjeni EU
Industrija tekstila u zemljama Europe još uvijek predstavlja jednu od glavnih područja
međunarodne razmjene. Prema podacima svjetske trgovinske organizacije, industrija tekstila i
0
20
40
60
80
100
120
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Ukupnazaposlenost uindustriji tekstilai odjeće
Zaposlenosttekstilneindustrije
Zaposlenostodjevneindustrije
17
odjeće je u 2001. godini činila ukupno 7,7% ukupne svjetske proizvodnje, zapošljavala je više
od 14% ukupno zaposlenih i ono što je najbitnije za ovo poglavlje, imala je udio od 7,7% u
ukupnoj međunarodnoj razmjeni. Na razini svjetske proizvodnje i potrošnje tekstilnih
proizvoda, zemlje Europske unije imale su vodeću ulogu u 20. stoljeću (Aninolfi, 2011:35).
Pod utjecajem globalizacije međunarodna razmjena tekstilnim proizvodima počinje se
aktivnije razvijati, a vodeću ulogu su imale zemlje sa nižim troškovima rada.
Zemlje Europske unije u cilju povećanja svoje robne razmjene, premještale su svoje
proizvodne pogone s izraženom radno intenzivnom komponentom prema regijama u kojima je
jeftinija radna snaga i dostupniji su resursi. Na taj način se proširilo potencijalno tržište i
povećala mogućnost za izvozom europskih zemalja. Za razliku od njih pogoni sa visokim
sadržajem dodane vrijednosti razvijale se unutar zemalja Europske unije. Upravo je to jedan
od razloga zašto je danas Europska unija jedan od najvećih izvoznika znanja i vodećih sila u
međunarodnoj razmjeni tekstilnih proizvoda. Te proizvode karakterizira i kvaliteta za razliku
od pogona koji se nalaze izvan granica Europske unije. Naredna tablica prikazuje robnu
razmjenu tekstila zemalja Europske unije, te isto tako robnu razmjenu industrije tekstila i
odjeće.
Tablica 3. Robna razmjena industrije tekstila u zemljama Europske unije od 2006. do
2010. godine (u milijunima EUR )
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
Industrija tekstila i odjeće
Izvoz 77.049 80.414 80.577 75.010 83.102
Uvoz 35.238 36.521 36.268 30.511 32.888
Industrija tekstila
Izvoz 21.453 22.318 21.063 17.653 21.742
Uvoz 10.856 19.898 18.913 16.006 17.755
Izvor: EU-27 textiles and clothing structural data, Statistics on textiles, 2013.
Iz tablice 3. je vidljivo da je izvoz industrije tekstila rastao sve do 2008. godine koja je
označila početak velike gospodarske krize, nakon čega je uslijedio pad izvoza sve do 2010.
Godine kada se ponovno dovodi do stanja kakvo je bilo prije krize. Iako je ona još uvijek
18
prisutna ima naznake smanjenja što je i vidljivo iz podataka. Ista je situacija bila i s uvozom u
industriji tekstila, a s industrijom tekstila i odjeće situacija je nešto drugačija. Pad izvoza nije
se osjetio u 2008. godini, čak je nešto i porastao, te je značajan pad uslijedio 2009. godine. U
sljedećem grafikon prikazana je intra i extra robna razmjena kroz deset godina, 2000.-2010.
godine.
Grafikon 2. Postotak Intra i extra robna razmjena u razdoblju od 2000. do 2010. Godine
Izvor: Aninolfi, R.: In-depth assessment of the situation of the T&C sector in the EU and
prospects, European Commision, 2011., str. 41.
Što se tiče zemalja Europske unije vodeći izvoznik je Njemačka sa udjelom na
međunarodnom tržištu od 20%. Nakon Njemačke tu su zemlje Velika Britanija i Italija, a
činjenica je da međunarodna razmjena tekstilnim proizvodima ima veliki udio u ukupnoj
međunarodnoj razmjeni jer je upravo jedna trećina izvezenih tekstilnih proizvoda iz zemalja
Europske unije. Kod izvoza, Njemačka i Italija su glavni dobavljači sa 19% od prodanog
proizvoda u 2010. godini. Iz grafikona 2. je također uočljivo da je uvoz unutar granica EU u
posljednjih 10 godina ostao gotovo na podjednakoj razini bez obzira na gospodarsku krizu, no
izvoz ima tendenciju smanjenja. Izvoz EU prema trećim zemljama se povećao u promatranom
periodu, dok je uvoz izvan granica EU ostao na podjednakoj razini.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
2000 2010
Izvoz unutar EU
Uvoz unutar EU
Izvoz izvan EU
Uvoz izvan EU
19
4. HRVATSKA TEKSTILNA INDUSTRIJA
Najveću povezanost hrvatske industrije i njezine tradicije sa nastankom i razvojem ima
upravo tekstilna industrija. Opće odrednice tekstilne industrije Republike Hrvatske vidljive su
u velikom ukupnom broju zaposlenih radnika i vanjskotrgovinskom prometu prerađivačke
industrije čiji je dio i tekstilna industrija. Hrvatska industrija tekstila i odjeće jedna je od
dugogodišnjih partnera kako europskim tako i svjetskim kupcima. Danas se u Hrvatskoj
razlikuje tekstilna proizvodnja od proizvodnje odjeće, te se proizvodnja tekstila prvenstveno
odnosi na (Udruženje tekstilne i odjevne industrije, 2013.) :
pripremu i predenje tekstilnih vlakana,
proizvodnju tkanina,
doradu tekstila,
proizvodnju gotovih tekstilnih proizvoda,
proizvodnju pletenih tkanina i proizvoda.
Za razliku od proizvodnje tekstila, proizvodnju odjeće karakterizira proizvodnja kožne odjeće,
ostale odjeće i odjevnih predmeta, te doradu i bojanje krzna i njegovih proizvoda.
Obilježja proizvodnje tekstila i odjeće su (HGK, 2010: 1) :
velika disperzija tvornica u gotovo svim županijama RH,
radna intenzivnost,
izrazita izvozna orijentiranost,
proizvodnja organizirana u malim, srednjim i velikim tvrtkama,
otvorenost za suradnju sa svijetom,
spremnost na brzo prihvaćanje modnih zahtjeva,
poštovanje roka isporuke gotove robe,
visoka kvaliteta izrade, a često i dizajna gotovih tekstilnih i odjevnih predmeta,
tradicionalno posluje u tržišnoj strukturi gotovo je u cijelosti privatizirana,
u najvećem broju tvrtki vlasnici izravno i neizravno sudjeluju u upravljanju
poslovanjem i razvitkom,
20
osnovna je proizvodnja bitno smanjena,
postoje problemi u plasmanu gotove robe putem raznih kanala distribucije,
značajni su strukturni problemi s kadrovima
nedostatak stabilnih i povoljnih izvora financiranja kanala distribucije
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u 2009. godini u tekstilnoj i odjevnoj
industriji Republike Hrvatske poslovalo je 708 poduzeća, a od tog ukupnog broja njih je 200
poduzeća u tekstilnoj i 508 u odjevnoj industriji. Ukupan prihod od tekstilne i odjevne
industrije u 2009. godini iznosio je 4,94 milijarde kuna, tekstilna industrija je ostvarila 1,15
milijardi kuna, a odjevna 3,78 milijardi kuna (Zelenika i Grilec Kaurić, 2011: 550). Što se tiče
samih poduzeća ona najvećim dijelom privatizirana i usitnjena s pretežitim udjelom malih i
srednjih poduzeća po broju poduzetnika.
Hrvatska tekstilna industrija karakterizirana je prvenstveno malim, nezavisnim poduzećima.
Od ukupno 757 tvrtki čak njih 714 spada u kategoriju malih firmi, 37 je tvrtki srednje veličine
i 6 velikih firmi. Među stranim investitorima u sektoru tekstila i odjeće ističu se posebice
austrijski proizvođač Boxmark, talijanski Calzedonia te Benetton koji u Hrvatskoj zapošljava
500 ljudi, što u prodaji, što u proizvodnji (EU donosi velike izazove hrvatskoj tekstilnoj
industriji, 2012.). Ono što hrvatsku tekstilnu industriju još uvijek karakterizira je manji
troškovi radne snage. Radnici su u prosjeku manje plaćeni nego radnici u ostalim zemljama
Europske unije, pa se kao primjer može uzeti Italija u kojoj je radna snaga plaćena u prosjeku
više za 30 i 70 % nego u Hrvatskoj.
4.1. Temeljni makroekonomski pokazatelji hrvatske tekstilne industrije
Tekstilna industrija u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, određena obilježja i specifičnosti,
uobičajeno je radnointenzivnog karaktera često dohodovno neaktivna, ali orijentirana na
izvoz. Makroekonomsko okruženje i kretanja na domaćem tržištu utjecali su na promjenu
strukture hrvatskog gospodarstva i tekstilne industrije u smjeru povećanja udjela usluga.
Značajno je smanjen udio prerađivačke industrije u bruto dodanoj vrijednosti, a samim time i
udio tekstilne industrije. Razdoblje tranzicije obilježilo je negativno tekstilnu industriju iz
21
razloga što je rast ostvaren u drugim sektorima kao što je trgovina, posredovanje,
telekomunikacije i razne privatne usluge.
Strukturne promjene u razdoblju tranzicije morale su omogućiti pomake, i to tako da se
kapital i radna snaga zapošljavaju u onim djelatnostima koje postižu višu razinu
proizvodnosti, a time i BDP po stanovniku. Samim time utjecalo bi se i na povećanje
blagostanja svih građana. No, situacija je u hrvatskoj industriji tekstila i odjeće nešto
drugačija. To je jedina djelatnost koja bilježi realni pad industrijske proizvodnje u posljednjih
deset godina na što ukazuju podaci da je ukupna proizvodnja smanjivana godišnje za 4,1%
(Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj, 2007: 18).
Značaj tekstilne i odjevne industrije ocjenjuje se na temelju podataka o njenom udjelu u BDP,
zaposlenosti, te kretanju izvoza. Kriza je jedan od razloga zašto je ova djelatnost zahvaćena
padom udjela u BDP-u i smanjenjem zaposlenosti, a povećanju zaposlenosti u uslužnom
sektoru. Pad udjela industrije tekstila i odjeće posljedica je deindustrijalizacije Hrvatske i
seljenje kapitala u uslužni sektor.
Izvoz kao jedan od promatranih pokazatelja hrvatske tekstilne industrije u proteklih nekoliko
godina obilježen je procesima otvaranja i integriranja. Upravo je zbog relativno malog
domaćeg tržišta i ograničenosti prirodnih resursa tekstilna industrija usmjerena na izvoz i
međunarodnu razmjenu. Otvorenost gospodarstva povećava koristi međunarodne razmjene i
povećava mogućnosti kretanja na međunarodnom tržištu. Samim time povećava se izvoz
tekstilnih proizvoda.
4.1.1. Udio u BDP-u
Industrija tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj je jedna od vrlo važnih i dugo godina
zastupljenih djelatnosti u prerađivačkoj industriji Hrvatske. To je radno- intenzivna djelatnost
koja je u razdoblju 1997.-2005. zabilježila značajan pad udjela kako u Hrvatskoj, tako i u
Europskoj uniji. Tekstilna i odjevna industrija Hrvatske usprkos značajnom padu još uvijek
ima relativno visok udio u BDP-u od 1,3%. U narednoj tablici prikazani su podaci BDV-a, te
je važno naglasiti razliku između BDP-a i BDV-a, kako bi se promatrani podaci što bolje
22
razumjeli. Bruto domaći proizvod je najobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje nekog društva
i predstavlja mjeru tržišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj
zemlji tijekom jedne godine (Čičin-Šain). Dodana vrijednost razlika je između vrijednosti
proizvedenih dobara i troškova materijala i drugih nabava upotrijebljenih u njihovoj
proizvodnji. Dodana vrijednost je dodatno mjerilo doprinosa svake ekonomske jedinice bruto
domaćem proizvodu (Nacionalna klasifikacija djelatnosti, 2007.).
S obzirom na statističke podatke porast BDV, odnosno bruto dodane vrijednosti u industriji
tekstila i odjeće bio je sporiji od rasta BDV-a na nacionalnoj razini. Sve je to utjecalo na pad
udjela u industriji tekstila i odjeće u nacionalnom gospodarstvu što je vidljivo u narednoj
tablici koja prikazuje razdoblje od 2000. do 2004. godine. (Tablica 4.)
Tablica 4. Udio BDV-a industrije tekstila i odjeće u ukupnoj BDV Hrvatske
POKAZATELJ 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.
BDV, 000 HRK 123.669.118 134.281.112 147.774.198 162.865.619 178.815.395
BDV, industrija tekstila, 000
HRK
521.777 497.449 526.319 588.485 622.847
BDV, industrija odjeće, 000
HRK
1.260.679 1.397.556 1.434.071 1.489.154 1.463.533
Udio BDV industrije tekstila
i odjeće u BDV-u Hrvatske, u
%
1,44 1,41 1,33 1,28 1,17
Izvor: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2007.
S obzirom na pokazatelje kroz četiri godine vidljivo je da se udio BDV- a industrije tekstila u
BDV- u Hrvatske smanjuje kroz godine odnosno tu je riječ o opadajućoj djelatnosti, a uzrok
tome su brojna ograničenja koja su zahvatila ovu industriju tokom godina. Kao neki od
problema koji se često spominju i uzimaju kao glavni razlozi smanjenja udjela su problemi sa
privatizacijom, posljedice rata koje su u tekstilnoj industriji još nakon dugo godina vidljive,
uništeni proizvodni kapaciteti, a samim time i smanjenje tržišta i spora prilagodba
suvremenim trendovima na tržištu. Sve se to negativno odrazilo na industriju tekstila i odjeće
u Hrvatskoj i potrebno ju je restrukturirati u cilju povećanja opće koristi za tekstilnu industriju
Republike Hrvatske i njezinu konkurentnost na tržištu.
23
4.1.2. Udio u zaposlenosti
Tablica 5 prikazuje analizu broja zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj industriji u periodu od
2003. do 2008. godine. 2003. godine Hrvatska je imala najviše zaposlenih, njih 33 400
djelatnika dok je u tekstilnoj industriji 2003. godine bilo zaposleno oko 25 000 djelatnika što
bi značilo da je tada bilo zaposleno 2,8% ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Nakon
2003. godine zaposlenost opada i povećava se negativan trend smanjenja zaposlenika u ovoj
grani djelatnosti. ( Tablica 5.)
Tablica 5. Broj zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj industriji
Godina 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.
Broj zaposlenika 33 400 31 900 30 400 28 800 26 900
Izvor: Statističke informacije, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb
Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji 2009. godine bilo 22.447, što je 17,30% u
tekstilnoj i 83,79% u odjevnoj industriji. Ukupno je to 1,905 zaposlenih u Republici
Hrvatskoj. Godine 2010. broj zaposlenih pao je na 21.500 zaposlenih, a u travnju 2011.
godine porastao je na 21.700 zaposlenih.
Grafikon 3. Prikaz kretanja broja zaposlenih u industriji tekstila i odjeće od 2008. do
2010. godine
Izvor: Babić, V., Bolarić, D., Ceković, B.: Tekstilna industrija, 2011.
0
5000
10000
15000
20000
25000
2008 2009 2010
Proizvodanja tekstila
Proizvodnja odjeće
Proizvodnja kože
24
Iz grafikona 3. je vidljivo da se broj zaposlenih i u proizvodnji tekstila i u proizvodnji odjeće
smanjuje iz godine u godinu. Taj negativan trend ne odražava se povoljno s obzirom na krizu
koja je zahvatila državu.
U 2012. godini u hrvatskoj tekstilnoj industriji radilo je oko 20 tisuća građana, što je bitno
manje nego u devedesetim godinama, kada je zabilježena rekordna brojka od 83 tisuće
zaposlenih u tekstilnoj industriji. Daljnji izazovi za ovu branšu svakako se nalaze u velikoj
konkurenciji, pogotovo iz susjedne Bosne i Hercegovine i Kine koji su u mogućnosti ponuditi
još niže cijene (EU donosi velike izazove hrvatskoj tekstilnoj industriji, 2012.).
Ono što je zabrinjavajuća činjenica kod zaposlenosti u hrvatskoj tekstilnoj industriji je da su u
2009. godini čak četiri tekstilne tvrtke otišle u stečaj, te je izgubljeno oko 3 tisuće radnih
mjesta. S obzirom da je i u ostalim tekstilnim tvrtkama stanje relativno loše moglo bi još više
povećati nezaposlenost. Od 1990. godine radno mjesto je izgubilo veliki broj ljudi. U 1996.
godini u Hrvatskoj je bilo oko 200 tekstilnih poduzeća no danas je ta brojka gotovo u pola
manja. Smanjen je i broj djelatnika je u industriji tekstila dana zaposleno oko 20 00 radnika
(Sumrak tekstilne industrije, 2009.).
4.1.3. Udio u izvozu
U ukupnom izvozu Hrvatske ova industrija sudjeluje s 5,86%. U 2009. godini zabilježen je
deficit u iznosu od 443.177 milijuna u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Izvoz je uglavnom
pokriven i ostvaruje se u uslužnim poslovima, čime je prosječno popunjeno 80 do 95%
proizvodnih kapaciteta. Roba hrvatskog podrijetla ostvaruje najveći izvoz u proizvodnji
odjeće. Najveća tržišta na koja se posebice izvoze muška odjela su tržišta Velike Britanije,
Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Rusije. Isto tako ženska odjeća izvozi se na tržište
Slovenije, Češke i Bosne i Hercegovine. Na tržište Njemačke, Austrije i Slovenije izvozi se
trikotažna roba, dok se pređe i tkanine uglavnom izvoze u Italiju i Njemačku. Značajan izvoz
muških i ženskih čarapa ostvaruje se u Italiju, njemačku i Nizozemsku. Tekstil i odjeća
pokrivaju 8 posto svih hrvatskih izvoza, odnosno 5 posto svih uvoza 27 zemalja članica EU
(HGK, Proizvodnja tekstila i odjeće, 2009: 4)
25
.
Grafikon 4. Uvoz i izvoz hrvatske tekstilne industrije od 2008. do 2010. godine
Izvor: Babić, V., Bolarić, D., Ceković, B.: Tekstilna industrija, 2011.
Podaci iz grafikona 4. ukazuje da izvoz hrvatske tekstilne industrije ima dosta negativnu
tendenciju. On je za razliku od uvoza neznatan, a uz to se i svake godine smanjuje što je
vidljivo kroz tri promatrane godine. Za razliku od izvoza podaci za uvod tekstilne industrije
također prikazuju tendenciju smanjenja uvoza no on je još uvijek znatno veći od izvoza i
bilježi veće brojke.
4.2. SWOT analiza hrvatske tekstilne industrije
Najvažniji vanjski i unutarnji čimbenici za budućnost cjelokupne industrije nazivaju se
strateškim čimbenicima. Oni se sumiraju u SWOT analizi. U konačnici bi SWOT analiza
trebala identificirati prilike koje se trenutno ne mogu iskoristiti zbog nedostatka potrebnih
resursa i jedinstvene kompetencije koje poduzeće posjeduje i superiornog načina na koji ih
koristi. Glavna fokusiranost analize je u vanjskim i unutarnjim čimbenicima, stoga su snage i
slabosti unutarnji čimbenici, a prilike i prijetnje vanjski. (Božac, 2008: 20)
Snage se najčešće interpretiraju kao sposobnosti i resursi koji čine određeno poduzeće ili
djelatnost konkurentnom i jakom. To su vještine kojima se tekstilna industrija ističe na tržištu.
0
500000
1000000
1500000
2000000
2500000
3000000
3500000
4000000
2008. Uvoz 2008. Izvoz 2009. Uvoz 2009. Izvoz 2010. Uvoz 2010. Izvoz
Proizvodnja tekstila
Proizvodnja odjeće
Proizvodnja kože
26
Dugogodišnja tradicija u poslovanju jedna je od glavnih snaga hrvatske tekstilne industrije, a
zahvaljujući iskusnoj radnoj snazi ostvaruju se željeni učinci. Kao snage se u industriji tekstila
Republike Hrvatske još ističe njezina tehnološka opremljenost i fleksibilnost te geografska
blizina tržištima Europske unije.
Slabost industrije vidljiva je u nedostacima koji se mogu odraziti na konkurentnost
poslovanja, smanjenje poslovne uspješnosti, a samim time i na smanjenje vještina i važnosti
ljudskih resursa. Slabost u tekstilnoj industriji Hrvatske znak je da nešto nedostaje i ne odvija
se na pravi način što dovodi do slabije tržišne pozicije. Sve je to uzrok smanjene
profitabilnosti, smanjuju se i plaće te se to odražava sveukupno na smanjenje proizvodnje.
Prilike su vanjski čimbenici koji su nužni kako bi se razvijala strategija svakog poduzeća ili
industrije. Kada se prilike spoznaju nudi se mogućnost za ostvarenjem profitabilnog rasta.
Samim time omogućuje se da se proizvodnja pomiče prema proizvodima veće dodane
vrijednosti, ostvari se bolja suradnja s poduzećima, a isto tako da se iskoriste sve mogućnosti
koje su na raspolaganju nakon pristupa EU.
Promjene u vanjskom okruženju koje znatno mogu utjecati na budućnost industrije su razne
prijetnje iz okoline. S njima se susreće svakodnevno i najčešće se manifestiraju kroz cijene
konkurenata, odnosno cijene i standardi industrija tekstila koje su veće od hrvatskih.
Kao najvažnije prijetnje ističu se intenzivna cjenovna konkurencija posebno u doradnim
(lohn) poslovima, rastući pritisak organiziranih moćnih trgovačkih korporacija na cijene i
standarde u poslovanju hrvatskih proizvođača, pogoršanje odnosa cijene i kvalitete rada,
pritisak na troškove vezane uz uvođenje ekoloških, zdravstvenih i drugih standarda (Mirković,
2010: 23).
Upravo se u tablici 6. prikazuju spomenute komponente SWOT analize hrvatske tekstilne
industrije.
27
Tablica 6. SWOT analiza hrvatske tekstilne industrije
SNAGE SLABOSTI
tradicija u poslovanju
iskusna postojeća radna snaga
tehnološka opremljenost vodećih
proizvođača
kvaliteta proizvoda
geografska blizina tržišta EU
mogućnost isporuke u kratkom roku
fleksibilnost u malim serijama
nizak udio bazne proizvodnje
ovisno o uvoznom know-howi
usitnjena proizvodnja (
nekonkurentnost na količini robe)
nedostatna suradnja
niske plaće i fluktuacija radne snage
nedostatak naprednih menadžerskih
vještina
strukovna naobrazba
niska ulaganja u razvoj novih
proizvoda
nedostatno praćenje konkurencije,
potrošača i tržišta
slabo tržišno pozicioniranje
niska produktivnost rada
niska profitabilnost
PRILIKE/MOGUĆNOSTI PRIJETNJE
potražnja u specifičnim tržišnim
nišama
razvoj vlastitih proizvoda i vlastitih
robnih marki
pomak u proizvodnji i prodaji prema
višim razinama dodatne vrijednosti
unapređenje transfera tehnologije i
znanja jačom suradnjom sa
znanstveno – istraživačkim i
obrazovnim institucijama
iskustvo u suradnji s partnerima iz EU
– mogućnost za transfer znanja i
tehnologije
pristup državnim i EU fondovima
članstvo u EU
jačanje partnerstva u lancu dodane
vrijednosti, zajednička distribucija i
razvoj robnih marki ( co-branding)
normalizacija političkih i ekonomskih
odnosa, porast izvoza
transfer znanja i proizvodnje na tržišta
s nižom cijenom rada
intenzivna cjenovna konkurencija
rastući pritisak trgovačkih lanaca na
snižavanje prodajnih cijena
proizvođača
rast troškova proizvodnje
nedovoljno učinkovita koordinacija u
provedbi programa i projekata
nefleksibilno tržište rada u
nedostatak stručnih kadrova
pogoršanje odnosa cijene i kvalitete
rada
nestanak bazne proizvodnje
dislokacija nositelja proizvodnje u
druge zemlje
rast cijena energenata, zemljišta u
komunalnih naknada
pritisak na troškove vezane uz
uvođenje ekoloških, zdravstvenih i
drugih standarda
Izvor: Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od
2006. do 2015., Ekonomski institut Zagreb, 2007: 4.
28
SWOT analiza predstavlja osnovu hrvatske tekstilne industrije za budući razvoj. Kako bi se
taj razvoj što adekvatnije odvijao potrebno je da se industrija tekstila okrene prema vanjskom
tržištu i odgovori na izazove konkurencije. Poticanje inovacija i vlastitih marki osnova je da
se industrija tekstila u Hrvatskoj podigne na jednu višu razinu i odgovori na sve snage i
slabosti poduzeća, te vanjske prilike i prijetnje.
4.3. Bilanca hrvatske tekstilne industrije
Bilanca se definira kao financijski izvještaj koji sistematizirano prikazuje stanje imovine,
obveza i kapitala u određenom vremenskom trenutku. Ona prikazuje financijski položaj
računovodstvenog subjekta u određenom trenutku. Njezin formalniji naziva je izvješće o
financijskom položaju zbog toga što je snimka u određenom trenutku, ona je izvješće stanja, a
ne toka. (Antony, Reece, 2004: 631). Kao jedan od temeljnih financijskih izvještaja definira ju
se kao vrijednosno stanje imovine na određeni dan. Ovim dokumentom se iskazuje stanje
cjelokupne imovine, obveza i kapitala nekog poduzeća. Sastavlja se u pravilu za svaku
poslovnu godinu sa stanjem na određeni dan. Bilanca se sastavlja na temelju podataka nastalih
transakcija u toku poslovne godine ili razdoblja, pa je to razlog da se izrađuje na samom kraju
razdoblja. Bilanca iskazuje sva sredstva i sve izvore financiranja pa se njena podjela može
iskazati na dvije osnovne grupe stavaka: aktiva i pasiva.
Tablica 7. prikazuje stanje imovine, obveza i kapitala u točno određenom trenutku kroz dvije
promatrane godine, 2005. i 2006. za hrvatsku tekstilnu industriju.
29
Tablica 7. Bilanca proizvodnje tekstila u 2005. i 2006. godini, u HRK
STRUKTURA/GODINA 2005. 2006.
I. PODACI IZ BILANCE
A. AKTIVA 2.611.139.451 3.084.475.064
1. Dugotrajna imovina 1.399.263.418 1.554.442.240
1.1. Nematerijalna imovina 24.325.849 32.667.821
1.2. Prirodna bogatstva 152.514.807 206.435.135
1.3. Materijalna imovina 1.003.378.381 1.063.757.086
1.4. Financijska imovina 189.044.381 251.582.199
2. Kratkotrajna imovina 1.024.499.821 1.263.043.236
2.1. Zalihe 426.435.969 471.787.668
2.1.1. Sirovine, materijal, rezervni dijelovi 117.142.917 145.602.257
2.1.2. Gotovi proizvodi 140.929.272 164.276.774
2.1.3. Trgovačka roba 82.755.119 86.490.101
2.2. Financijska imovina 531.184.072 711.334.246
2.2.1. Potraživanja od kupaca u inozemstvu 166.328.464 204.143.322
2.2.2. Potraživanja od kupaca u zemlji 243.926.933 283.874.618
2.2.3. Potraživanja od države 34.693.057 43.460.072
2.3. Novac 66.879.779 79.921.323
B. PASIVA 2.611.199.451 3.084.475.062
3. Kapital i rezerve 1,088.149.966 1.336.298.235
3.1. Upisani odnosno temeljni kapital 1.120.453.026 1.321.689.361
4. Dugoročne obveze 736.990.167 728.148.055
4.1. Obveze za kredite inozemnih banaka i zajmovi 169.640.562 216.919.010
4.2. Obveze za kredite domaćih banaka i zajmovi 447.201.818 384.107.125
4.3. Obveze za financijske najmove 7.884.681 12.761.952
4.4. Obveze prema dobavljačima iz inozemstva 22.296.668 18.943.267
4.5. Obveze prema dobavljačima iz zemlje 13.355.064 4.179.106
5. Kratkoročne obveze 768.787.348 977.674.764
5.1. Kratkoročne obveze i predujmovi 215.941.741 305.053.492
5.2. Obveze prema dobavljačima 414.817.600 487.021.047
5.3. Obveze za poreze, doprinose i druga javna
davanja
51.502.947 68.547.892
Izvor: Anić i suradnici: Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici
Hrvatskoj, Ekonomski institut, Zagreb, 2008: 278
30
Analizom bilance hrvatske tekstilne industrije kroz dvije godine uočljivo je da dugotrajna
imovina za obje godine ima najveći udio u ukupnoj aktivi te je se u narednoj godini njezina
vrijednost povećala. Isto tako vidljivo je da su potraživanja od kupaca u zemlji, odnosno
unutar EU veća nego potraživanja izvan nje. U pasivi bilance tekstilne industrije povećale su
se kratkoročne obveze, dok su izdaci za dugoročne obveze smanjene u 2006. u odnosu na
2005. godinu. Povećanje rasta potraživanja pokazivalo je tendenciju rasta i povećanja prometa
u hrvatskoj tekstilnoj industriji, dok je povećanje kratkoročnih obveza pokazatelj potrebe za
većom zaduženosti. Pokazatelji iz analize bilance pokazuju kretanje hrvatske tekstilne
industrije u godinama prije početka svjetske gospodarske krize ( 2008. godina).
31
5. PERSPEKTIVA HRVATSKE TEKSTILNE INDUSTRIJE U EU
S obzirom da je Hrvatska relativno malo i neistraženo tržište tekstilne industrije, njeno
uključivanje na međunarodno tržište preduvjet je za daljnji razvitak. Kao izlaz iz monotonije i
lošeg stanja tekstilne industrije Hrvatske ističe se potreba ulaganja u inovacije, kvalitetu,
kreativnost i dizajn. U suprotnom se poduzeća orijentiraju samo na cjenovnu konkurentnost,
smanjuje se održivost proizvodnje i izvozna konkurentnost. Ukoliko ovakve tendencije
prevladavaju gubi se zanimanje za primjenu znanja i ljudskih potencijala. Upravo oni
omogućuju da se ostvare određeni pomaci prema dizajniranju i razvoju raznih proizvodnih
programa koji će omogućiti povećanje dodane vrijednosti. Hrvatskoj se ulaskom u Europsku
uniju i pristupom na nova tržišta pružaju brojne perspektive za razvoj no kako bi se to
ostvarilo potrebna je modernizacija i reorganizacija poslovnih procesa. Kao izvor
konkurentnosti u EU ističe se stalno ulaganje u proizvodnju, razvoj vlastitih proizvoda i
robnih marki kojima će se konkurirati na europskom tržištu.
Samo poduzeća koja su značajno investirala i modernizirala svoju tehnologiju i proizvodne
procese imaju perspektivu i njihov opstanak na suvremenom međunarodnom tržištu ne dovodi
se u pitanje. Veliku ulogu u njezinu poboljšanju ima država i njezine potpore koje imaju
perspektivu da svojim poslovnim i razvojnim programima omoguće oporavak i razvitak
hrvatske tekstilne industrije.
Liberalizacijom tržišta i ukidanjem carina nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji
omogućeno je da se bolje realizira izvoz i pruži poticaj hrvatskoj tekstilnoj industriji. To može
imati i negativne aspekte koji se očituju kroz povećanje uvoza tekstilnih proizvoda stoga je
bitno da se razradi strategija razvoja hrvatske tekstilne industrije u cilju povećanja
konkurentnosti i prepoznatljivost na tržištu. Otvorenost domaćeg tržišta izloženo je kretanjima
i utjecaju međunarodnog tržišta Europske unije. Razina se kvalitete nakon pristupanja Uniji
znatno smanjila i niža je od razine zemalja EU. Unutar EU provode se stroge kontrole i
standardi kvalitete roba i usluga, te se zemlje koje uvoze štite od konkurencije, dampinga i
pada kvalitete. Tržište EU potiče industrije da ulažu u kvalitetu što u konačnici rezultira i
porastom konkurencije. Stoga je potrebno da se takva načela provode i u Hrvatskoj što
prvenstveno podrazumijeva stvaranje perspektive koja omogućuje bolju poziciju na
32
međunarodnom tržištu i konkurentnost poslovanja. Kako bi se to uopće moglo postići
potrebno je da se primjeni (Buturac, 2008: 187) :
institucionalna kontrola deklariranih normi na uvoznim proizvodima, potrebno je
uskladiti norme koje moraju zadovoljavati tekstilni i odjevni proizvodi koji se prodaju
na tržištu RH s istim takvim proizvodima u EU i uskladiti procedure za provođenje i
kontrolu poslovanja,
poboljšanje tehničkog i organizacijskog rada Državnog inspektorata: potrebno je
unaprijediti proces kontrole kvalitete proizvoda prilikom ulaska na domaće tržište i
prilikom ponude na prodajnim mjestima, troškove kontrole moraju snositi uvoznici,
preciznije definiranje carinskih prijelaza za ulaz proizvoda specifičnih grupacija, iz
razloga što pogoduje otvaranju novih poduzeća i poticanju izvoza.
Kako bi se perspektive povećanja izvoza na tržište EU i povećanje konkurentske pozicije
ostvarili, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske provodi projekt
u suradnji sa Hrvatskim izvoznicima. Riječ je o projektu „Hrvatska izvozna ofenziva“ koja
omogućuje da se u dužem razdoblju poveća izvoz i broj izvoznika na tržište EU, promjeni
struktura izvoza te jača tvrtke koje proizvode repromaterijal i razne komponente za složene
proizvode (Hrvatska izvozna ofenziva :7) . Ukoliko Hrvatska želi izboriti svoje mjesto u
industriji tekstila i odjeće Europske unije potrebno je da se usmjeri na razvoj poslovanja na
međunarodnom tržištu što će se ujedno odraziti na prihode i dobit.
5.1. Aktualni trendovi u hrvatskoj tekstilnoj industriji
Tekstilna industrija u Hrvatskoj već godinama pada. Mnogo je tvrtki propalo, a one koje nisu
teško se bore protiv konkurencije iz azijskih zemalja i globalnih brendova. Rijetki su primjeri
uspješnog poslovanja hrvatskih tekstilaca, ono što će označiti uspjeh hrvatske industrije
tekstila i odjeće je njezina sposobnost da pronađe nove proizvode, i razvije vlastite robne
marke. Kod kreiranja vlastitog proizvoda, razvoj i sustavna izgradnja vlastite robne marke
predstavljaju značajan preduvjet povećanja tržišnog udjela. Pri tome se posebna pažnja valja
posvetiti izgradnji imidža robne marke (Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće
33
u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015, 2007: 46). Ono što je ključno za stvaranje modnih
trendova da se za odgovarajuću kvalitetu tekstilnog proizvoda pruži i prava cijena.
Glavni trendovi koji se javljaju na tržištu tekstilne industrije su uzgoj pamuka bez upotrebe
pesticida, alternativni načini bojanja tkanina bez upotrebe vode, strojevi koji će štedjeti
energiju, suvremeni načini recikliranja i smanjenje otpada uz pomoć modernog dizajna. Nike
je jedan od pozitivnih primjera koji provodi trend smanjenja štetnih kemikalija te se obavezao
da će je u potpunosti reducirati iz svojih proizvoda do 2020. Godine (Greenpeace analizirao
najveće modne marke, 2013.).
Potaknuta pozitivnim trendovima na međunarodnom tržištu hrvatska tekstilna industrija
također sudjeluje u novim trendovima pa je jedna takva suradnja ostvarena između tvrtki
Varteksa i Čateksa. Trend je također u tekstilnoj industriji i i suradnja uglednih dizajnerskih
imena s poznatim i cjenovno pristupačnim brendovima, koji je pokrenula švedska tvrtka
H&M. Lokalni je primjer uspješan projekt Fashion.hr industrija, osmišljen da bi se pomoglo
hrvatskoj tekstilnoj industriji i unaprijedilo je te poduprli hrvatski modni dizajneri (Brza moda
trend je koji moraju prihvatiti i hrvatski tekstilci, 2012.). Također se u međunarodnoj
tekstilnoj industriji razvio trend tehničkog tekstila koji je danas jedan od najbržerastući
segmenata tekstilne industrije na svjetskoj razini. Karakterizira ga široka mogućnost upotrebe
što u medicini, biotehnologiji, transportu i građevini, a upravo je i hrvatska tekstilna industrija
specijalizirana za ovaj rastući trend specijalne namjene u ponudi Varteksa i Čateksa.
Tekstilna industrija Europske unije vodeća je u modnim trendovima i tehničkom dizajnu sa
učinkovitom proizvodnjom i distributivnim lancima stoga je pristup Hrvatske Europskoj uniji
još jedan od pozitivnih aspekata jer se otvaraju nove mogućnosti za kontinuirani razvoj
poslovanja i uspostavljanja novih partnerskih odnosa sa svjetski poznatim tekstilnim
industrijama.
34
5.2. Razvojna strategija hrvatske tekstilne industrije
Polazeći od sadašnje tržišne pozicije hrvatske tekstilne i odjevne industrije, njene
tehnološkotehničke opremljenosti, kadrovske strukture i organiziranosti, nužno je razraditi
razvojnu strategiju ove industrijske grane. Sadržaj razvojne strategije detaljizira operativni
plan hrvatske tekstilne i odjevne industrije, pri čemu će biti poticani samo neki od sljedećih
programa (HGK, 2010: 5) :
restrukturiranje i konsolidacija poduzetnika u teškoćama,
poticanje istraživanja, razvoja i primjene prenesenih i vlastitih znanja u poslovanju,
akvizicije u procesima okrupnjavanja djelatnosti,
dislokacija proizvodnih jedinica u RH i korištenje lokacijske rente,
obrazovanje i stručno osposobljavanje kadra,
razvoj distribucije,
tehnološkotehnička obnova proizvodnje,
kadrovsko restrukturiranje, zbrinjavanje i novo zapošljavanje,
razvoj poduzetništva, kooperacije i robnih marki.
Razvoj industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj prvenstveno se orijentira na tržišne
prilike i mogućnosti koje se mogu iskoristiti, zatim je okrenuta ciljevima i organizacijskoj
strukturi kako bi se cjelokupni koncept mogao učinkovito provoditi. Razvojni ciljevi
usmjereni su na tržišno repozicioniranje koje je u skladu s mogućnostima i sposobnostima
hrvatskih tekstilnih tvrtki, potrebno je ulagati u vlastita znanja, te prijenos tehnologija i
inovacija, kako bi se postigla veća pregovaračka sposobnost potrebno je okrupnjavati tekstilne
tvrtke hrvatske industrije tekstila, no kako bi se sve spomenuto moglo ostvariti važno je
ulagati u kadrove i usmjeravati ih prema novim tržišnim, tehnološkim i organizacijskim
uvjetima poslovanja i razvoja.
Strategija razvoja hrvatske tekstilne industrije prikazana sljedećom shemom iskazuje da je
potrebno identificirati nositelje razvoja tekstilne i odjevne industrije, a dio kojih će biti
pratitelji razvoja tekstilne industrije. Kada se tekstilne tvrtke identificiraju provodi se njihova
podjela na dvije skupine, tj. na nositelje i pratitelje koji zatim razrađuju odgovarajuće
35
kriterije u skladu sa vizijom, ciljevima i programima razvojne strategije. Ključno je, međutim,
da su i nositelji i pratitelji razvoja članovi klastera hrvatske tekstilne i odjevne industrije.
Razvojnu strategiju potrebno je provoditi uz podršku određenih institucija, odnosno uz
Hrvatsku agenciju za razvoj tekstilne industrije. Ona je zadužena za provođenje aktivnosti
određenih razvojnom strategijom i usklađuje, koordinira, informira, analizira i izvještava o
svim aktivnostima koje hrvatske tekstilne tvrtke provode. Osim agencije za provedbu
razvojne strategije potrebno je uvesti poseban centar koji će voditi brigu o tekstilnom dizajnu,
pa je za taj vid potrebno formirati hrvatski centar za tekstilni dizajn.
Shema 2. prikazuje koncept razvoja hrvatske tekstilne industrije i način na koji bi se
prethodno spomenuti ciljevi trebali provoditi u skladu sa hrvatskom agencijom za razvoj
tekstilne industrije i centra koji će voditi brigu o tekstilnom dizajnu.
36
Shema 2. Koncept razvoja hrvatske tekstilne industrije
Izvor: Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od
2006. do 2015., Ekonomski institut, Zagreb, 2007: 54
Razvojna strategija hrvatske tekstilne i odjevne industrije namijenjena je prije svega
poduzetnicima, kao usmjerenje za individualno i zajedničko provođenje strateških
opredjeljenja, programa i projekata kako u pojedinostima tako i u cjelini. Razvojni problemi,
međutim, neće prestati izradom strateškog dokumenta, stoga je potrebno da se svim
problemima pristupi sa posebnom pažnjom orijentirajući se na svaki problem zasebno. Ona je
usmjerena na prilagodbe iz okruženja koje se javljaju na dinamičnom tržištu. Također je
orijentirana ka tehničkim i tehnološkim promjenama koje su osnova modernom razvoju
pomalo zaostale hrvatske tekstilne industrije. Stoga je važno da se pristupi i organizacijskim
promjenama za što bolju provedbu strateških ciljeva.
37
Hrvatska tekstilna industrija mora biti usmjerena prema stalnom tehnološkom napretku i
specijalizaciji te na tržišnu konkurenciju tekstilnih proizvoda kako bi se u konačnici ostvarila
veća dodana vrijednost za cijelu industriju. Stoga razvojna strategija treba voditi brigu o
sadašnjim obilježjima hrvatskog gospodarstva, prihvaćajući proces globalizacije, liberalizacije
i internacionalizacije kao zadane okvire ali i priliku za uspjeh (Nušinović, 2008: 250).
5.3. Politike i mjere za tržišno repozicioniranje hrvatske tekstilne industrije
Politika restrukturiranja tekstilne i odjevne industrije može se definirati kao aplikativna,
disciplinarna i višedisciplinarna znanost koja proučava i primjenjuje zakonitosti akcija,
instrumenata i pripadajućih resursa, potencijala, kapaciteta i mogućih smjerova
restrukturiranja promatrane industrije u područjima tekstilne i odjevne tehnologije,
proizvodnih mogućnosti, organizacije proizvodnje, ekologije proizvodnje i zakonskih okvira
(Zelenika, Grilec, 2011: 554). Temeljni preduvjet za postizanje alternativnog scenarija
uspješnog restrukturiranja je tržišno repozicioniranje hrvatske industrije tekstila i odjeće.
Pozicioniranje proizvoda određeno je načinom kako se proizvod doživljava u svijesti
potrošača, u odnosu na konkurentne proizvode. Pozicioniranje predstavlja mjesto koje
relevantna skupina potrošača doživljava i ta se skupina potrošača naziva ciljnim segmentom
tržišta. Neodgovarajuća tržišna pozicija ističe da je potrebno da se poboljšaju tržišni učinci , te
je odgovarajućim strateškim akcijama moguće promijeniti i poboljšati percepcije u svijesti
potrošača. Kako bi se te promjene mogle ostvariti ključnu ulogu ima repozicioniranje. Ono je
osnova kako bi se odredilo ciljni tržišni segment usmjerilo na novu ponudu i utvrdilo buduće
tržišne učinke. tržišno repozicioniranje u tekstilnoj industriji Republike Hrvatske vidi se u
povećanju prihoda od prodaje i rastu produktivnosti.
U konceptu rasta prihoda od prodaje, dugoročno strateško usmjerenje hrvatske industrije
tekstila i odjeće jest postupan prijelaz ka povećanju udjela vlastitih proizvoda s markom u
strukturi prihoda. Navedeni prijelaz podrazumijeva orijentaciju na širenje baze zadovoljnih i
lojalnih kupaca s proizvodima prilagođenim zahtjevima istih. U tom smislu važnim se drži
kompletirati skup komplementarnih proizvoda (kolekcija), pri čemu se posebno pozornost
valja posvetiti odnosu cijene i kvalitete (Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i
odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015.,2007: 6). Kako bi hrvatska tekstilna
38
industrija mogla ići u korak s ostalim industrijama tekstila posebice EU nakon pristupanja,
potrebno je da ustraje na fleksibilnosti, kvaliteti, brzoj isporuci i stručnosti kadrova. Hrvatskoj
je potrebno da na taj način repozicionira svoju tekstilnu industriju jačajući konkurentske
prednosti industrije tekstila. Cilj restrukturiranja je jačanje konkurentske sposobnosti ove
industrije, što se treba odraziti na porast produktivnosti rada. Sve je to nužno usklađivati sa
uvjetima koji vladaju na međunarodnom tržištu i pod utjecajem su globalnih procesa.
Za povećanje profitabilnosti hrvatske tekstilne industrije potrebno je da se poveća kvaliteta
proizvoda što će sukladno s povećanjem kvalitete povećati i cijene tekstilnih proizvoda te
stvoriti veći udio dodane vrijednosti. Konkurentsku prednost moguće je ostvariti u
repozicionirati uvođenjem novih robnih marki na tržište. Preduvjet uvođenju novih robnih
marki ima marketing, ulaganje u razvoj proizvoda, te distribucija proizvoda potencijalnim
potrošačima. Promatranjem hrvatskog tržišta uočljivo je da su malobrojne hrvatske modne
marke opstale na tržištu, te nisu prepoznatljive i dovoljno zastupljene, a kao razlog tome
uzima se da je u hrvatskoj industriji tekstila i odjeće marketing ne primjenjuje dovoljno.
Koncept vlastite robne marke omogućuje proizvođačima tekstila i odjeće ostvarivanje veće
dobiti po zaposlenom. Stoga je potrebno da se ulaže u robne marke jer one dobiva sve veću
ulogu u hrvatskoj industriji tekstila i odjeće dijelom zbog svjetskih trendova koji nalažu
razvoj marki, dijelom zbog povećanja svjesnosti o profitabilnijem poslovanju poduzeća koja
razvijaju marke (Grilec Kaurić, 2009: 231).
Osim spomenutog kod repozicioniranja hrvatske tekstilne industrije potrebno je da se riješi
problem distribucije koja je povezana s gospodarskim subjektima, njihovom financijskom
sposobnošću. Jedan od mogućnosti distribuiranja u industriji tekstila odnosi se na franšizu
koja omogućuje da se uz manja ulaganja i bržu tržišnu penetraciju ostvari rast prodaje.
Potrebno je da se Internet uvelike uključi u proces distribucije jer je on jedan od vodećih
kanala informiranja potrošača kako za hrvatsku tako i za međunarodnu industriju tekstila. Sve
prethodno spomenuto polazište je tržišnog repozicioniranja i budućeg razvoja hrvatske
industrije tekstila.
39
5.3.1. Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije
Kako bi se strategija razvoja hrvatske tekstilne industrije mogla uspješno provoditi 2008.
godine osnovana je Agencija za razvoj tekstilne industrije poznata pod nazivom HARTI. Na
taj se način pokušala uvesti podrška institucije u obliku posebne organizacije kao što je
Agencija.
Temeljni zadatak Agencije je dugoročno usmjerena izgradnja klastera hrvatske tekstilne
industrije. U tome se Agencija postavlja u ulogu menadžera zajedničkih razvojnih aktivnosti,
među kojima se osobito ističu plansko usklađivanje, koordinacija, informiranje, analiza i
izvještavanje o zajedničkim aktivnostima hrvatskih tekstilnih tvrtki sa ključnim osloncem u
provedbi na nositelje razvoja (Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u
Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015, 2007: 53).
Osnivači agencije većinom su tekstilne tvrtke i smatra ih se nositeljima razvoja, no isto tako
tu su ulogu u osnivanju imali i sindikati, razne interesne organizacije, istraživačke i obrazovne
institucije, a s njima i država. Članovi HARTI-ja su tvrtke Varteks, Kotka, Čateks, Estare
Culto, Orljava, Regeneracija, Kamensko, Potomac i TKZ zlatna igla (Predstavljena strategija
razvoja tekstilne industrije, 2008.). Osnivanje institucije kao što je Hrvatska agencija za
razvoj tekstilne industrije smatra se za hrvatske prilike modelom industrijalizacije i načina na
koji se ostvaruju strukturne prilagodbe u industriji tekstila i odjeće.
Uloga je agencije i da pruža određene angažirane stručnjake za pojedina područja koji će
stvoriti vanjsku mrežu institucija i suradnika. Pritom je neophodno da vodi brigu o
ekonomičnosti i racionalnosti poslovanja, te minimizira sve troškove. Isto tako usmjerava
svoje funkcije na razvojne programe koji su u skladu sa vizijom i ciljevima razvojne strategije
hrvatske tekstilne industrije. Agencija se razvija sa osnovnom zadaćom da na načelima
klasterizacije maksimizira sinergijske učinke zajedničkog nastupa hrvatskih tekstilnih tvrtki
na tržištu. Uspostavlja i širi svoje veze sa svim institucijama na načelu partnerstva,
komplementarnosti i podjele rada (Nušinović, 2008: 256). Ta suradnja nije orijentirana sam
na hrvatsku tekstilnu industriju već ima ulogu i da se poveže sa svim strateškim institucijama i
organizacijama tekstilne industrije kako u Hrvatskoj tako i na međunarodnom tržištu.
40
Agencija djeluje u cilju učinkovitog ostvarivanja sastavnica razvojne strategije hrvatske
tekstilne industrije.
5.3.2. Doprinos države i drugih institucija u povećanju konkurentnosti hrvatske
tekstilne industrije
Postoje programi državnih potpora kojima se nastoji održati konkurentska pozicija hrvatske
tekstilne industrije, a ti su dokumenti usvojeni od strane Vlade Republike Hrvatske 2007.
godine. Oni se očituju kroz (Operativni program potpora održanju konkurentnosti tekstilne
industrije, 2009: 3) :
analizu dosadašnjeg razvoja i stanja industrije tekstila i odjeće u EU i Hrvatskoj,
strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje 2005.-
2015. godine,
razvojna strategija hrvatske industrije tekstila i odjevnih predmeta za razdoblje 2008.-
2015. godine.
Kako bi se spomenute strategije što učinkovitije provodile nužno je da se u hrvatskoj
tekstilnoj industriji ulaže u razvoj novih proizvoda i poboljšaju postojeći, potrebno je ulagati u
razvoj novih tehnoloških procesa, proširenje cjelokupne ponude i asortimana tekstilne
industrije. Također je važno da se poboljša organizacijska struktura u cilju poboljšanja
međusobne suradnje i zajedničke distribucije. Neizostavno je i ulaganje u kadrove i
zbrinjavanje zaposlenika kako ne bi došlo do pretjeranog otpuštanja radnika u procesu
restrukturiranja. Sve su to ciljevi koji su usvojeni u strateškim dokumentima kao osnova za
dugoročni razvoj hrvatske tekstilne industrije.
Veliku ulogu u razvoju hrvatske tekstilne industrije i njezinoj konkurentnosti na tržištu ima
država ali i poduzetnici. Uloga države prvenstveno je vidljiva u stvaranju stabilnog
makroekonomskog i poslovno-poticajnog okruženja dok poduzetnici imaju ključnu ulogu u
stvaranju dodane vrijednosti, povećanju prihoda i zaposlenosti. Cilj je države da nakon
pristupanja EU i otvaranja vrata međunarodnom tržištu ubrza prilagođavanje hrvatske
41
tekstilne industrije što će dovesti do rasta konkurentnosti hrvatske industrije
tekstila.(Tablica8.)
Tablica 8. Uloga države i poduzetnika u povećanju konkurentnosti tekstilne industrije
DRŽAVA PODUZETNICI Dugoročno stabilno makroekonomsko okruženje Kontinuirano praćenje tržišta, praćenje
konkurenata (benchmarking) Pravilan odabir kombinacije konzistentnih i komplementarnih gospodarstvenih politika
Identifikacija poslovnih prilika i izrada razvojnih programa
Pravilan odabir kombinacije konzistentnih i komplementarnih gospodarstvenih politika
Razvojno i poslovno planiranje
Koordinacija i poticanje promotivnih aktivnosti na
inozemnim tržištima Tržišno, poslovno i organizacijsko repozicioniranje
Unaprjeđivanje programa obrazovanja i stručnog osposobljavanja
Unaprjeđivanje lanca vrijednosti od kupaca, preko proizvodnje do distribucije
Umrežavanje znanstvenih potencijala Hrvatska Agencija za razvoj tekstilne industrije (HARTI)
Informacijski sustav prilagođen potrebama industrije tekstila i odjeće
Permanentno obnavljanje inovacija, stručnih i osobito menadžerskih znanja
Izvor: Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od
2006. do 2015., Zagreb, 2007: 66.
Hrvatska je okrenuta europskom tržištu i s njim je i najviše povezana, te bi trebala ostvariti
transfer tehnologije i znanja iz Europske unije, kao što bi trebala i repozicionirati dio
proizvodnje iz Hrvatske u države s nižom cijenom rada. Jedna od prvih inicijativa u obliku
kreativnih novih rješenja dolazi od strane mladih hrvatskih dizajnera koji nastoje povezati
modnu s tekstilnom i odjevnom industrijom i stvoriti „hrvatsku modnu industriju“ koja će
povećati konkurentnost hrvatske tekstilne industrije (Zelenika, Grilec Kaurić, 2011: 553).
Fashion.hr koncept, uz pokroviteljstvo Hrvatske gospodarske komore, osnovao je Fashion.hr.
industriju radi povezivanja poznatih hrvatskih modnih dizajnera i poduzeća hrvatske tekstilne
i odjevne industrije u međunarodnim razmjerima.
Potpore hrvatskoj tekstilnoj industriji najviše dolaze od strane države i upravo je u 2009. i
2010. godini Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, odnosno Uprava za industriju i
privatizaciju, dodijelila ukupan iznos potpora od 80.000.000 kuna, potpore je dobilo ukupno
125 poduzeća, dok su potpore 2010. godine iznosile 40.000.000,00 kn. Najveću potporu od
5,1 milijuna kn državnih potpora dobilo je poduzeće Varteks, 4,5 milijuna Čateks, gotovo 4
42
milijuna kn Amadeus, a najmanju potporu od svega 1972 kn dobilo je poduzeće Čuljat-tekstil
s 43 zaposlenika (Zelenika, Grilec Kaurić, 2011: 556).
Državne potpore predstavljaju veliki poticaj hrvatskoj tekstilnoj industriji stoga je potrebno da
se ovakav vid doprinosa države povećava iz godine u godinu, a sve u cilju poboljšanja
konkurentskog položaja na međunarodnom tržištu.
43
6. ZAKLJUČAK
Međunarodna razmjena tekstilnim proizvodima od 2008. godine pod utjecajem je krize te ima
izražen pad poslovanja i zaposlenosti. Republika Hrvatska stoga mora pronaći model
reorganizacije koja će najbolje pridonijeti njezinu oporavku. Situacija na europskom tržištu je
nešto bolja i većeg je značaja kako po broju zaposlenih tako i po prihodu. Kao razlog tome
često se navodi ulaganje u modele proizvodnje, razvoj robnih marki i praćenje suvremenih
trendova na području tekstila. Razlozi nerazvijenosti i zastarjelosti hrvatske tekstilne
industrije su nedovoljna orijentiranost na razvoj vlastitih proizvoda i marki koje će biti
prepoznatljive u širim razmjerima, distribucija je loša, a i izražen je nedostatak razvojne
strategije na kojoj se intenzivno radi posljednjih godina.
Pod utjecajem globalizacije i liberalizacije tekstilne industrije u Republici Hrvatskoj
konkurentska utakmica u međunarodnoj razmjeni se sve više zaoštrava. Tržišni trendovi vrše
stalan pritisak na tekstilnu industriju i postavljaju zahtjeve za modernizacijom,
restrukturiranjem i primjenom novih tehnologija u svojim poslovnim procesima. Složenost
procesa restrukturiranja je dodatno izražena nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji stoga
se za njegovu provedbu pružaju razne potpore od strane države i drugih institucija za razvoj
tekstilne industrije. Perspektive za daljnji razvoj industrije tekstila u Republici Hrvatskoj
nakon integracije u Europskoj uniji imaju veće mogućnost za ostvarenje jer se nalaze pod
utjecajem mjera europske industrijske politike.
Tekstilna industrija imaju svoje posebnosti, a jedna je od njih da je to proizvodni sektor koji
dominantno ovisi o poduzećima s brendom koje svoje poslovanje šire svijetom. Proizvodnja
se pretežito odvija u zemljama u razvoju i zemljama brzoga rasta čija su proizvodna odredišta
te uvjeti rada i nadnica najpovoljniji.
Hrvatska tekstilna industrija nalazi se u procesu kada se veliki broj poduzeća iz godine u
godinu zatvara, a s time dolazi i povećanje nezaposlenosti. Stoga je tekstilnoj industriji
potrebna strukturna promjena koja će omogućiti povećanje konkurentnosti. Nužno je da se
ulaže u proizvodnju koja je u silaznoj putanji te poveća proizvodnost rada kao osnovni
čimbenik konkurentnosti.
44
U cilj poboljšanja i kvalitetnijeg razvijanja hrvatske tekstilne industrije bitna je suradnja
tekstilnih poduzeća sa državnom i agencijama specijaliziranim za ovu djelatnost. Upravo je iz
tog razloga 2008. godine osnovana HARTI, Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije.
Kao što joj samo ime govori usmjerava svoje poslovanje na usklađivanje, koordinaciju,
informiranje, analizu te izvještava o zajedničkim aktivnostima hrvatskih tekstilnih tvrtki. No
osim Agencije od strane države postoje razni programi potpore tekstilnoj industriji u cilju
poboljšanja plasmana i konkurentnost proizvodnje.
Najuspješnije su one industrije tekstila koje ulažu u vlastite kreacije, u unaprjeđenje kvalitete,
istraživanje i razvoj, inovacije, nova znanja i obrazovanje kadrova. Primjena suvremenih
tehnologija i suradnja na međunarodnoj osnovi povećava vrijednost industrije tekstila. Da
industrija tekstila može biti uspješna djelatnost prikazuju podaci Italije koja je najveći i
najrazvijeniji sektor tekstilne industrije, a uspjeh je uočljiv iz specijalizacije proizvodnje i
povećanim udjelom dodane vrijednosti.
Zaključno je važno naglasiti da će uspjeh hrvatske tekstilne industrije u Europskoj uniji ovisiti
prvenstveno o sposobnosti proizvođača da povećaju svoj promet, pronađu nove proizvode i
provode specijalizaciju s velikim udjelom novih tehnologija i znanja. Inovativnost i praćenje
suvremenih trendova predstavlja ključ uspjeha poslovanja i povećanje konkurentske pozicije
na tržištu. Cilj je tekstilne industrije ulaganje u „drugačije“ proizvodne vrhunske kvalitete
koji će konkurirati na tržištu zasićenom brendovima. Tržište Europske unije traži stalna
ulaganja u inovacije i postavljanje novih trendova stoga se hrvatska tekstilna industrija uz
pomoć HARTI-ja i državnih potpora mora usmjeriti na suvremene modne trendove. Potencijal
je industrije tekstila u Hrvatskoj izrazito velik, no iskorištenost još uvijek nedovoljna.
45
LITERATURA
Knjige:
1. Antony R. N., Reece J. S. (2004.), Računovodstvo: financijsko i upravljačko
računovodstvo, RRIF, Zagreb
2. Anić, D.,I., Lovrinčević, Ž., Rajh, E., Teodorović, I.: Ekonomski aspekti razvitka
industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj, Ekonomski institut, Zagreb, 2008.
3. Grgić, M., Bilas, V.: Međunarodna ekonomija, Lares plus d.o.o., Zagreb, 2008.
Članci:
4. Aninolfi, R.: In-depth assessment of the situation of the T&C sector in the EU and
prospects, European Commision, 2011.
5. Božac, G.,M.: SWOT analiza i TOWS matrica- sličnosti i razlike, Ekonomska
istraživanja, Vol.21 No.1, 2008.
6. Grilec Kaurić, A.: Marketing mode u industriji tekstila i odjeće, Tržište, Vol. 21., br.
2., 2009.
7. Kovač, I.: Analiza međunarodne robne razmjene Republike Hrvatske od godine 2001.
do 2010., Ekonomski pregled, 63 (1-2) 87-118, 2012.
8. Leko Šimić, M.: Međunarodna konkurentnost hrvatskog gospodarstva u okruženju
tranzicijskih zemalja srednje i istočne Europe, Tržište, Ekonomski fakultet Osijek, vol.
11, br. 10, 1999.
9. Matić, B., Lazibat, T.: Od GATT do WTO, Ekonomski pregled, 52 (5-6), 2001.
10. Mizdraković, M., Kostić, M., Knežević, G.: Eko-oznake u tekstilnoj industriji,
Sinergija, 2012.
11. Vogler-Ludwig, K., Valente, A-C.: Skills scenarios for the textiles, wearing apparel
and leather products sector in the European Union, Munich, 2009.
12. Vuković, I., Vizjak, A.: Europska unija, CEFTA i hrvatsko gospodarstvo, Politička
misao, Vol.38 No.1, 2001Vukušić, S.B.: Servis tekstilnih europskih projekata, Tekstil
56, 2007.
13. Zelenika, R., Grilec Kaurić, A.: Ocjena ekonomskog položaja tekstilne i odjevne
industrije u Republici Hrvatskoj, Ekonomska misao i praksa, God. 20.,br. 2., 2011.
46
Ostali izvori:
14. Babić, V., Bolarić, D., Ceković, B.: Tekstilna industrija, online:
web.efzg.hr/dok/...//16.12.2011.%20TEKSTILNA%20INDUSTRIJA (22.08.2013.)
15. Ban, J.: Europsko tržište je prenapučeno, morate ulagati u industrijski tekstil i izvoz
izvan EU, Poslovni dnevnik, 2012., online: http://www.poslovni.hr/domace-
kompanije/marchi-europsko-trziste-je-prenapuceno-morate-ulagati-u-industrijski-
tekstil-i-izvoz-izvan-eu-216444, (18.08.2013.)
16. Brza moda trend je koji moraju prihvatiti i hrvatski tekstilci, online: (27.08.2013.)
17. Čičin-Šain, D.: Makroekonomika, online:
www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/1.../ekonomija/ekonomija 23.pdf ,
(11.09.2013.)
18. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Tekstilna industrija, online:
www.dzs.hr (22.08.2013.)
19. EU donosi velike izazove hrvatskoj tekstilnoj industriji, online:
http://www.crodnevnik.de/2012/07/16/eu-donosi-velike-izazove-hrvatskoj-tekstilnoj-
industriji/ (21.08.2013.)
20. EU-27 textiles and clothing structural data, Statistics on textiles, online:
http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/textiles/statistics/index_en.htm (25.08.2013.)
21. Greenpeace analizirao najveće modne marke, 2013., online:
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1107214, (11.09.2013.)
22. Hrvatska gospodarska komora, Sektor za industriju, Zagreb, 2010
23. Hrvatska izvozna ofenziva, online:
.vlada.hr/hr/content/do nload/12654/139909/.../HIO Strategija.pdf ,
(11.09.2013.)
24. Kvaliteta u tekstilnoj industriji, online: http://www.svijet-
kvalitete.com/index.php/industrija/452-kvaliteta-u-tekstilnoj-industriji, (17.08.2013.)
25. Mirković, M.: Analiza korporativnog web mjesta tvrtke iz tekstilne industrije,
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2010.
26. Nacionalna klasifikacija djelatnosti, DZS, onine:
http://www.poslovniforum.hr/nkd/metodologija.htm, (11.09.2013.)
47
27. Operativni program potpora održanju konkurentnosti tekstilne industrije, Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetništva, 2009., online:
.uoz.hr/pdf/objave/OPERATIVNI PROGRAM 1250836403.doc , (11.09.2013.)
28. Požega, J.: Pet konkurentskih snaga, online:
http://pozegacv.wordpress.com/projekti/poslovno/marketinska-okolina-analiza-stanja-
i-analiza-konkurenata/, (20.08.2013.)
29. Predstavljena strategija razvoja tekstilne industrije, Jutarnji list, 2008, online:
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=244703, (11.09.2013.)
30. Sporazum o tekstilu i odjeći, Članak 2., online:
ccvista.taiex.be/showDoc.asp?celex=21994A1223(06)&country=53, (10.09.2013.)
31. Statistics on textiles and clothing, Eurostat, 2007.,
ec.europa.eu/.../textiles/files/statistics/textiles en.pdf (20.08.2013.)
32. Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od
2006. do 2015., Ekonomski institut Zagreb, 2007.
33. Sumrak tekstilne industrije, online:
https://www.google.hr/search?client=opera&q=u+1996.+je+bilo+200+tekstilnih+podu
ze%C4%87a&sourceid=opera&ie=utf-8&oe=utf-8&channel=suggest (11.09.2013.)
34. TC 38 Tekstil, online: web.efzg.hr/dok/TRG/isutic/TC%2038.pdf (20.08.2013.)
35. Trgovinska politika, online: http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=103
(17.08.2013.)
36. Udruženje tekstilne i odjevne industrije, HGK, online:
http://www.hgk.hr/category/udruzenja/udruzenje-tekstilne-i-odjevne-industrije
(10.09.2013.)
48
POPIS ILUSTRACIJA
POPIS TABLICA
Tablica 1. Ekonomsko značenje tekstilne industrije Europske unije od 2007. do 2009. godine
.................................................................................................................................................. 11
Tablica 2. Udio tekstilne i odjevne industrije u BDV- ukupnog gospodarstva Europske unije
.................................................................................................................................................. 14
Tablica 3. Robna razmjena industrije tekstila u zemljama Europske unije od 2006. do 2010.
godine (u milijunima € ) ........................................................................................................... 17
Tablica 4. Udio BDV-a industrije tekstila i odjeće u ukupnoj BDV Hrvatske ........................ 22
Tablica 5. Broj zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj industriji...................................................... 23
Tablica 6. SWOT analiza hrvatske tekstilne industrije ............................................................ 27
Tablica 7. Bilanca proizvodnje tekstila u 2005. i 2006. godini, u HRK .................................. 29
Tablica 8. Uloga države i poduzetnika u povećanju konkurentnosti tekstilne industrije ......... 41
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Zaposlenost u industriji tekstila i odjeće EU od 2000. do 2010. (indeks 2000=100)
.................................................................................................................................................. 16
Grafikon 2. Intra i extra robna razmjena u razdoblju od 2000. do 2010. godine ..................... 18
Grafikon 3. Prikaz kretanja broja zaposlenih u industriji tekstila i odjeće od 2008. do 2010.
godine ....................................................................................................................................... 23
Grafikon 4. Uvoz i izvoz hrvatske tekstilne industrije od 2008. do 2010. godine ................... 25
POPIS SHEMA
Shema 1. Porterov model konkurentskog okruženja ................................................................ 13
Shema 2. Koncept razvoja hrvatske tekstilne industrije .......................................................... 36
49
PRILOG 1.
Deset najvećih proizvođača tekstila i odjeće prema ukupnom prihodu 2007. i njihove marke
proizvoda