26
S. A. Jesenjin (1895.-1925.) Pjesme

S.a.jesenjin - Pjesme

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Izabrane pjesme , Jesenjin

Citation preview

Page 1: S.a.jesenjin - Pjesme

S. A. Jesenjin (1895.-1925.)

Pjesme

Page 2: S.a.jesenjin - Pjesme

2 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Doviđenja prijatelju, doviđenja

Doviđenja, dragi, doviđenja

ti mi prijatelju jednom bješe sve.

Urečen rastanak, bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova

nemoj da ti bol obrve povije,

umrijeti nije ništa na ovome svijetu nova,

ali ni ţivjeti nije baš novije.

Page 3: S.a.jesenjin - Pjesme

3 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Pismo majci

Jesi l’ ţiva, staričice moja?

Sin tvoj ţivi i pozdrav ti šalje.

Nek uvečer nad kolibom tvojom

Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često

zbog mene veoma zabrinutu

i da ideš svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često

uvijek isto priviđenje muči:

kako su u krčmi finski noţ

u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!

Od utvare to ti srce zebe.

Tako ipak propio se nisam

da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam njeţan,

i srce mi ţivi samo snom,

da što prije pobjegnem od jada

Page 4: S.a.jesenjin - Pjesme

4 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu

rašire se grane pune cvijeta.

Samo nemoj da u ranu zoru

budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,

nek' miruje ono čega ne bi:

odveć rano zamoren ţivotom,

samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!

Nema više vraćanja ka starom.

Ti jedina utjeha si moja,

svjetlo što mi sija istim ţarom.

Umiri se! Nemoj da te često

viđaju onako zabrinutu,

i ne idi svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

-1924.-

(Dobriša Cesarić)

Page 5: S.a.jesenjin - Pjesme

5 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Ti ne voliš i ne žališ mene

Ti ne voliš i ne ţališ mene,

nisam više mio srcu tvom?

Gledajuć u stranu strast ti vene

sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,

riječi moje ni njeţne, ni grube.

Kolike si voljela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela

ne srevši se sa plamenom tvojim.

Mnogima si na koljena sjela,

sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene

i ti sanjaš o drugome nekom,

ali ljubav prošla je i mene,

pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne ţeli,

plahovita bješe ljubav vruća--

i ko što smo slučajno se sreli,

Page 6: S.a.jesenjin - Pjesme

6 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene

da prokockaš sve te tuţne zore.

Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći

u ljubavi, stojeći na cesti,

moţda i ja onuda ću proći

i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliţe pleći

ti ćeš glavom kimnuti mi lako.

"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.

"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,

duše bit će smirene posvema --

tko izgori, taj ne moţe planut,

tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

-1925.-

(Golob)

Page 7: S.a.jesenjin - Pjesme

7 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri štali,

gdje rogoz se zlati pod gredom,

oštenila sedmero malih,

riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,

mati ih češljala njeţna;

od trbuha njene topline

voda se topila snjeţna

A uveče, kao i vazda,

kad koke na lijegala kreću,

tmuran je stigao gazda

i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala

slijedeć mu tragove hoda

i dugo uz val do vala

hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća

i znojna probi kroz sjene,

Page 8: S.a.jesenjin - Pjesme

8 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

njoj se mjesec vrh kuća

ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu

i cvilila nasred druma,

a mjesec na putu kasnu

sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega

za bačenim kamenom kreće,

ko zlatne zvijezde sred snijega

kotrljahu oči se pseće.

-1915.-

( Krklec )

Page 9: S.a.jesenjin - Pjesme

9 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Što sam? Tko sam?

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,

čiji pogled gasne u magli i memli,

ţivio sam usput, ko da sanjam,

kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,

zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,

zato usput, ko što palim cigarete,

govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",

a u duši vazda ista pustoš zrači;

ako dirneš strast u čovjekovu biću,

istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza

odbijenih ţelja, neshvaćene tuge.

Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,

stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako traţeć neku srodnu dušu.

vezan protiv ţelje, utonem u sjeti,

nikad neću da te ljubomorom gušim,

Page 10: S.a.jesenjin - Pjesme

10 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,

čiji pogled gasne u magli i memli,

i volim te usput, ko da sanjam,

kao mnoge druge na toj zemlji.

-1925.-

( Gerić )

Page 11: S.a.jesenjin - Pjesme

11 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Ispovijest mangupa

Ne moţe sav svijet

pjevati, ni da jabukom

do tuđih nogu pada.

Ovo je najveća ispovijest

jednog mangupa do sada.

Ja se namjerno i raščupan i nesan,

glave nalik petrolejskoj lampi, smucam.

Ja volim da kroz ogoljelu jesen

vaših mračnih duša zasvjetlucam.

Ja volim kada na mene se sruči

ko ţestoka kiša kamen poruge.

Ja samo čvršće stisnem u toj tuči

mjehur kose, poput prsle čvoruge.

I tada mi se u ţiv spomen vrati

šibljikav prud i sipljiv šumor jova,

i da negdje ţive otac moj i mati,

kojima sada nije do mojih stihova;

a kojima sam drag ko krv i raţ u polju

ko proljetni daţd pod kojim livade zelene.

I vilama bi pošli na vas , da vas kolju

Page 12: S.a.jesenjin - Pjesme

12 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

za svaku ruţnu riječ i povik protiv mene.

O jadni, jadni seljaci!

Zacijelo poruţnjeste, patite

u strahu od boga i pokislih usijeva.

O, kad biste mogli shvatiti

da je vaš sin najbolji

pjesnik u Rusiji!

Zar niste nad njim zebli kad je bosim

noţicama gackao kroz kal jesenjih mlaka?

A sad cilindar nosi,

i cipele od laka.

Al u njemu plamsa stara narav

seoskog vragolana i lole.

On se svakoj kravi s cimera mesara

izdaleka klanja da ga leđa bole.

I kad na trgu kočijaše spazi

te se sjeti smrada gnoja s rodne oranice,

on je pripravan pomesti svakoj razi

rep ko šlep vjenčanice.

Ja volim zavičaj.

Ja tako volim zavičaj!

I mada mu tuga rđom vrba soči,

drage su mi blatne svinjske njuške

Page 13: S.a.jesenjin - Pjesme

13 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

i zvonka kreka ţaba u gluhoj noći.

Od sjećanja na mladost tiha bol me muči

i travanjski sumrak sanjam, svjeţ i snen.

Vidim gdje pred vatrom zore čuči,

ţeljan da se ugrije, naš klen.

O, kako sam često krao jaja vranja

verući se uza nj, do gnijezda gore!

Je li i sad isti, pun zelena granja,

Je li i sad svjeţe snaţne kore?

A ti, moj dragi,

vjerni šarove?

Od starosti i sipljiv i slijep,

ne nalaziš njuhom ni vrata ni torove

pa dvorištem lunjaš, podvinuvši rep.

O, i sad me nestašluk naš veseli,

kad sam znao majci čitav hljeb ukrasti,

da bismo ga naizmjence jeli,

bez uzajamna gađenja, u slasti.

Isti sam kao prije.

U srcu sam isti kao prije.

Na licu cvatu oči ko različak u raţi.

Dok zlatnom steljom stiha zemlju krijem,

još bih nešto njeţno htio da vam kaţem.

Page 14: S.a.jesenjin - Pjesme

14 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Laku noć!

Svima laku noć!

Utihnu u travi mraka kosa zore.....

Volio bih danas, kad se veče stiša,

s prozora i mjesec da....

Sjaju plavi, sjaju tako plavi!

U tom plavetnilu tko da mrijeti ţali.

Pa što, ako cinikom se pravim

vješajuć o zadak fenjer mali?

Pegazu moj stari, dobri, isluţeni,

treba li to meni tvoj lagašan kas?

ja sam došao ko majstor nesmiljeni

da štakore pjesmom slavim, a ne nas.

Moja tikva kosom vedro

šiknu kao rujan vinom.

Ţelim biti ţutim jedrom

U zemlju koju plovimo.

-1920.-

(Gerić)

Page 15: S.a.jesenjin - Pjesme

15 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Haljina modra

Haljina modra i plave oči,

Lagao sam dragoj jedne noći.

Draga me pitala:" Mećava vije?

Spremit ću postelju, peć da se grije."

Odgovorih dragoj: "Netko sa visine

cvjetovima bijelim prekriva daljine.

Postelju spremi, peć da se grije,

bez tebe u srcu mećava vije."

-1925.-

(Golob)

Page 16: S.a.jesenjin - Pjesme

16 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

LISICA

A. M. Remizovu

Na razmrskanoj nozi se dovukla

i savila kraj brloga uz brijeg.

Krvava nit je granicu povukla,

odijeliv joj od mrka lica snijeg.

Odzvanjo pucanj još kroz dim je pusti,

ljuljo u oku šumski joj se put.

Iz dţbunja vjetar razbarušen, pusti,

raznosio je zvonku sačmu svud.

Nad njom ko ţuna kruţila je magla.

Vlaţno se veče ţarilo u krug.

Uznemirena glava već se sagla

i hladan bje na rani jezik dug.

Ko baklja ţuti rep u snijeg je pao,

i dah gnjiloće obuze je svu.

Inja i dima vonj se širit stao,

a krv je tiho kapala po tlu.

-1915.-

( Krklec )

Page 17: S.a.jesenjin - Pjesme

17 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Majčino pismo

Što mogu reći još

u času tome,

i na što treba

odgovora dati?

preda mnom tu,

na stolu sumornome,

još leţi pismo

što ga posla mati.

Ona mi piše:

"Ako imaš volje,

doputuj golube

na praznike k nama.

Kupi mi šal,

a ocu gaće bolje-

u kući vlada oskudica sama.

Nikako ne volim

što si poeta

što si dočekao

ove slavne dane.

Draţe bi mi bilo

da od ranih ljeta

išao si za ralom u poljane.

Page 18: S.a.jesenjin - Pjesme

18 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Ostarjela sam već

i nemam daha.

Da nisi otišo

iz doma svoga

uz mene bi sada

bila snaha

i zibala bih

unučića koga.

No ti si djecu

sijo na sve strane

i ţenu svoju

drugome si dao.

Bez drugova i doma,

svoje dane

u krčmama si ludo

prokockao.

Što je to s tobom,

moj ljubljeni sine,

bio si tih i blag

i svi su meni

isticali te tvoje vrline,

govoreći: koliko je sretan

otac tvoj Aleksandr Jesenjin!

Page 19: S.a.jesenjin - Pjesme

19 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

No ispunio nisi

naše nade.

i zbog toga je

bol u duši veći,

jer ocu tvome

zalud na um pade

da pjesmama ćeš

mnogo novca steći.

No ako stečeš--

stran je tebi dom.

gorčine zato

u mom pismu ima,

jer dobro znadem

po slučaju tvom:

da novaca ne daju pjesnicima.

Nikako ne volim

što si poeta,

što si dočekao

ove slavne dane.

Draţe bi mi bilo

da od ranih ljeta

išao si za ralom u poljane.

Page 20: S.a.jesenjin - Pjesme

20 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Mori me briga

i bijede se bojim.

Ni konja više nema.

No da si ti u domu

imali bismo svega,

a ti sa umom tvojim--

i mjesto predsjednika

u volispolkomu

Tad bi se ţivjelo mirno,

nitko nas dirao ne bi,

i ti ne bi znao

za taj umor cio.

Učila bih ti ţenu

da prede samoj sebi,

a ti bi kao sin

utjeha naša bio."

Ja guţvam pismo,

samoća me peče.

Zar izlaza nema

na putu zavjetnom?

No što mi dušu mori

ja ću da izrečem--

ja ću da izrečem

u odgovoru svom.

Page 21: S.a.jesenjin - Pjesme

21 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Odgovor

Starice mila,

ţivi ko i prije.

Njeţno me dira

tvoja ljubav ţiva.

No ne znaš ti

i tebi jasno nije

zbog čega ţivim

i o čemu to snivam!

U vas je zima,

i kad mjesec sija

ja znam da misliš

često ko i prije

da netko neznan

višnju našu svija

i bijelim snijegom

o prozore bije.

O majko!

Po toj buri kom se drijema?

Iz dimnjaka se čuju

čudni glasi.

Ti ţeliš leći,

Page 22: S.a.jesenjin - Pjesme

22 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

no postelje nema

i vidiš grob

u kome umrla si.

Pa sablasno cvili,

ko hor crkvenjaka

nariče i pjeva --

ta mećava-tuga!

I snijeg se taloţi

u vidu petaka,

a za lijesom nema

ni ţene, ni druga.

Najdraţe od svega

proljeće je meni

i poplavu volim

u naglome toku,

kad je svaki iver

kao brod u pjeni,

a beskrajni prostor

otimlje se oku.

Page 23: S.a.jesenjin - Pjesme

23 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

No proljeće ovo --

moju ljubav sada --

ja slavnom revolucijom

nazivam,

i samo zbog nje

tugujem i stradam.

I samo nju

ja čekam i dozivam.

No, ova rugoba --

ledena planeta!

Nju ni sunce - Lenjin

rastopiti neće!

Zato bolne duše

nemoćna poeta

traţio sam kavge

i pio svako veče.

Page 24: S.a.jesenjin - Pjesme

24 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

O, probudi me ...

O, probudi me rano sutra,

strpljiva, briţna moja mati!

Poći ću iza humke puta

dragoga gosta dočekati.

Ja vidjeh danas kraj gušćaka

širokih kola trag u lugu.

Vjetar ispod šatre oblaka

vije njegovu zlatnu dugu.

Proći će sutra u ranoj zori,

kaput-mjesec prignut pod granom,

a kobila će da vijori

crvenim repom nad poljanom.

O, probudi me rano, mati,

osvijetli naš sobičak uski.

Govore da ću ja postati

uskoro slavni pjesnik ruski.

Page 25: S.a.jesenjin - Pjesme

25 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Tebe i gosta ću opjevati,

našu peć, krov i pijevca, brava...

Na pjesme će se prolijevati

mlijeko tvojih riđih krava.

-1917.-

( Vitez )

Sestri Šuri

U tom svijetu prolaznik sam samo,

ti veselom rukom mahni meni.

U jesen i mjesec isto, znamo,

od svjetla je njeţan, tih i sneni.

Prvi put me mjesec sada grije,

prvi put od studeni me štiti.

Opet ću da ţivim, da se smijem

toj ljubavi koje neće biti.

Page 26: S.a.jesenjin - Pjesme

26 | S . A . J e s e n j i n - P j e s m e

Tom je kriva ta naša ravnica

što se ljeska od pješčanih pruga,

davna njeţnost nečijega lica,

i nečija od rođenja tuga.

Zbog toga i sakrit neću htjeti,

ista ljubav u nama je, zna se.

Ovu zemlju voljet ćemo smjeti

zajednički, a ne svaki za se.

-1925.-

( Prica )