64
www.saff.ba Izetbegovićev misaoni koncept bio je univerzalni, nikako partikularni i on do kraja svog života nije napustio taj koncept Dr. Admir Mulaosmanović, autor knjige “Iskušenje opstanka; Izetbegovićevih deset godina 1990.-2000.” za Saff: Borba za opstanak RS je Aušvic na Balkanu i treba je pretvoriti u muzej sramote Hutba Profil savremenog muslimana Pogled iz budućnosti Dolina vukova! Deset stepeni velikodušnosti (darežljivosti) Ko je od nas spreman staviti svoju čast i život na raspolaganje drugima? Bosna i Ukrajina Prokletstvo povijestnog usuda Broj 358 7. mart 2014. 6. džumade-l-ula 1435. BiH 3 KM, dijaspora 5 eura Uvodnik: Je li ovo državni udar? ISSN-2233-0917

SAFF [broj 358, 7.3.2014]

Embed Size (px)

Citation preview

ww

w.s

aff.b

a

Izetbegovićev misaoni koncept bio je univerzalni, nikako partikularni i on do kraja svog života

nije napustio taj koncept

Dr. Admir Mulaosmanović, autor knjige “Iskušenje opstanka; Izetbegovićevih deset godina 1990.-2000.” za Saff:

Borba za opstanak

RS je Aušvic na Balkanu i treba je pretvoriti u muzej sramote

Hutba

Profil savremenog muslimana

Pogled iz budućnosti

Dolina vukova!

Deset stepeni velikodušnosti (darežljivosti)

Ko je od nas spreman staviti svoju čast i život na raspolaganje drugima?

Bosna i Ukrajina

Prokletstvo povijestnog usuda

Broj 3587. mart 2014.6. džumade-l-ula 1435.BiH 3 KM, dijaspora 5 eura

Uvodnik: Je li ovo državni udar?IS

SN

-223

3-09

17

SAFF MARKETING

duplerica

1/1

1/21/2

1/3

1/4

1/8

K-4

K-2 K-3

K-2 K-3

Cjenovnik oglašavanja

Kontaktirajte nas:tel./fax: +387 (0)32 734 901; mob: +387 (0)62 558 128e-mail: [email protected] Više informacija na: saff.ba/marketing

3

28

34

38

49

46

54

10

8

SAFF broj 358

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Ummet danas – bolest i lijek

Polumjesec

Veliki ljudi i velika djela

Naš hodža “sagradio” kuću “Allahu najdražu”

Politika i društvo

Kako je Adnan Jupić ponovo prevario Fahrudina Radončića?

Kako je propala revolucija u Zavidovićima?

Komentar polumjeseca

Povodom otvorenog vrijeđanja rejsa mr. Husejna ef. Kavazovića i dr. Enesa Karića

Pala i posljednja krinka šiija u BiH

Vjera i društvo

Elmedina Muftić

Slobodnomisleća Bošnjakinja

Iz arhiva

EVLIJA ČELEBIJA O BOŠNJACIMA (VII DIO)

Lista Bošnjaka jugoslovenskih prostora spomenutih u Sejahtnami (al-d)

Kutak za muslimansku omladinu

Asocijacija bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu

Dan nezavisnosti obilježen i u Kairu

Islamnet

Boris Johnson, gradonačelnik Londona

“Islamistima trebamo oduzeti djecu!”

7. mart - 6. džumade-l-ula

5

IzdavačUDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU OBRAZOVANJA, KULTURE I

MORALA “SAFF”Adresa: Munira Gavrankapetanovića

25, Sarajevo

MAGAZIN “SAFF”Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko

www.saff.ba e-mail: [email protected]

redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01; mob: +387 62 28 74 12;

marketing: +387 62 55 81 28.

Žiro račun: BOSNA BANK INTERNATIONAL

Za uplate u BiH: 141-306-53200347-07;za uplate u inostranstvu:

141-306-53101275-15; IBAN: BA391413065310127515

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

Redakcijski kolegijAbdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher

Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić,

Mersada Nurudina Agović, Nusret Hodžić, Nedim Botić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid NezoStalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes

Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin

Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin

Sinanović, Senada Mešanović, Senad Mešanović, Jusuf Džafić

Ostali saradnici:Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković,

Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Ale Kamber, Sead Zubanović,

Fatima JašarevićŠtampa

AMOSGRAF d.o.o., SarajevoČasopis izlazi svakog drugog petkaRukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćajuISNN 1512-651X

Časopis je upisan u evidneciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu

obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Nekoliko zvaničnika oka-rakterisalo je februarsko „događanje naroda“ kao

državni udar. Kao što nema tog fašizma koje će sebe nazvati fašiz-mom, tako nema ni tog državnog udara koji će sebe nazvati državnim udarom. Stoga ne možemo očeki-vati od pojedinih kolovođa „ple-numa građana“ da kažu kako su predvodnici državnog udara. Oni se predstavljaju kao reprezenti na-rodne volje, ogorčenosti, socijalne patnje i pravde. Mnogi su diktato-ri baš tako dolazili na vlast, u ‘’ime narodne patnje’’. I mnogi su dolazili na vlast uz podršku Zapa-da, tog samozvanog kan-tara demokratije. Svjedoci smo šta se sve izdešavalo posljednjih godinu-dvije u arapskom svijetu. Zapadu su puna usta legalizma, a kad se silom ruše vlade u arapskom svijetu, i kad se preko državnih i vojnih udara uspostavlja nova vlast, onda za legalizam niko ne mari. Vidjeli smo da su zapadni diplomati otvoreno podržali „plenume građana“, kao or-gane koji su uzurpirali pravo da us-postave novu vlast. A šta ćemo sa či-njenicom da bi ta nova vlast bila su-protstavljena izbornoj volji građana, koji su 2010. godine glasali za koga su glasali, i izabrali koga su izabra-li? Može li nekoliko stotina ljudi u Sarajevu, Tuzli, Zenici biti starije, i legitimnije, od desetine hiljada ljudi koji su glasali na izborima? Naravno da ne može! Ako zapadni diplomati podržavaju nelegalnu i nelegitimnu uspostavu vlasti u krajevima sa boš-njačkom većinom, kako misle iz te pojave izdvojiti vlasti u krajevima sa srpskom i hrvatskom većinom koje, dakle, nastavljaju nesmetano funkcionirati? Ispade da za jedne važi, a za druge ne važi isti zakon. Ova nelogičnost logična je samo u sklopu nastojanja da se u krajevi-ma sa bošnjačkom većinom stvori bezvlašće, i anarhija, usljed koje će biti moguće plasirati velikosrpske i velikohrvatske ambicije da se Boš-njaci zatoče u geto. Zapadni diplo-mati su otvoreno podržali bezvlašće nad Bošnjacima, kao podlogu za rasplamsavanje terora, koji treba da ojača tu režiranu argumentaciju Be-

ograda i Zagreba da je BiH neodr-živa. A bezvlašće je brižno režirano, uz pomoć unutarnjih snaga zavjere, vjerovatno mnogih Bošnjaka koji su prethodnih mjeseci, a možda i go-dina, potplaćivani od Beograda i Zagreba, pa im sada služe. Nevjero-vatna je ta obamrlost pameti u Boš-njaka, čiji zvaničnici nemaju snage da poruče kako – ne dolazi u obzir da ikakav „plenum građana“ imenu-je vlast, jer je to suprotno zakonu! To što Zapad podržava te „plenume građana“ ne znači da su „plenumi“ u pravu, i da su iznad zakona - kao što iznad zakona nije smio biti ni

Zlatko Lagumdžija kada je na zahtjev Amerike isporu-čio tzv. Ažlirsku grupu na Guantanamo! Zakon mora biti iznad svih nas, i iznad zapadnih mentora haosa, a zakon jasno propisuje kako se jedino može formirati vlast, ili putem redovnih ili putem vanrednih izbo-ra. Sve drugo nije legalno, i sve drugo ima dimenziju državnog udara. Bezvlašće

koje je instalirano u Sarajevskom, Tuzlanskom, Zeničkom i Unsko-sanskom kantonu, svjesno i projek-tovano, dugo traje, samim tim što ne postoje zakonske i proceduralne pretpostavke da se vlast formira na osnovu logike ulice. Koja grupa, konkretno, ima pravo da predloži vlast koju će, pod ucjenom, imeno-vati Skupština Kantona? Ni jedna! S kojim pravom ikakva grupa može imenovati ikakvu vlast?! To mogu samo stranke koje imaju parlamen-tarnu većinu. I tu je kraj priče. Jedi-ni ispravan potez bio bi transparen-tno odbijanje kantonalnih skupština da prihvate ucjenu „građanskih ple-numa“ i da odbiju ostavke prethod-nih vlada ili da imenuju nove vlade. Ali, ni po koju cijenu kantonalne skupštine ne bi smjele prihvatiti da vlast imenuje nekoliko stotina lju-di sa ulice, koji su uzurpirali i po-vrijedili ustavno pravo svih drugih građana da biraju vlast. Izbor vlasti je reguliran Izbornim zakonom, i to pravo pripada svima, i to se pravo ne može uzurpirati, i to se pravo može ostvariti samo na Izborima. Zato je ovo državni udar! Protiv tog zla tre-ba se boriti insistiranjem na zakon-skim normama i procedurama.

ImpressumUvodnik

Je li ovo državni udar?

7. mart - 6. džumade-l-ula

6

Hutba

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah u Kur’anu je obja-vio: Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na

strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.)

S obzirom na ulogu koju je Uzvišeni Stvoritelj odredio čovjeku, islam veliku pa-žnju posvećuje izgradnji ljudske ličnosti koja će biti dostojan nosilac Božanskog emaneta. Koje to onda osobine treba da posjeduje na-mjesnik Božiji na Zemlji, e da bi iznio ema-net koji mu je povjeren i da bi se ostvario i potvrdio kao ličnost i koristan član društvene zajednice?

Baveći se ovom tematikom, u turbulen-tnim vremenima prve polovice dvadesetog stoljeća, koja su bila obilježena stagnacijom i dekadencom islamskog ummeta, i poku-šavajući portretirati profil muslimana koji će se moći nositi sa svim životnim izazovima i koji će znati ponuditi islamski odgovor i rje-šenje na mnogobrojne društvene probleme, poznati muslimanski intelektualac i aktivista, Hasan el-Bena, spomenuo je deset temeljnih vrijednosti i osobina islamske ličnosti.

Hasan el-Bena je spomenuo sljedeća svojstva: ispravna akida (vjerovanje), ibadet, stalni samoobračun, postojan ahlak, čuvanje vremena i planiranje, zdravo i snažno tijelo, svestrano obrazovanje, mogućnost privređi-vanja i služenje ljudima.

Spominjući ova svojstva, Hasan el-Be-na želio je naglasiti da je u muslimanskim društvima koja su stenjala pod čizmom kolonijalizma i opće zaostalosti, ponajprije izgubljena muslimanska ličnost, pa stoga za njom prvo treba i tragati. A prvo što je izgu-bljeno kod muslimanske ličnosti jesu iskrena vjera, islamski moral, uzvišene težnje i snaga volje i želje da se pozitivno djeluje u društvu i da se bude spremno na odricanje i žrtvu za uzvišene vrijednosti, jer je bez toga nemogu-će zamisliti bilo kakvo buđenje, preporod i napredak. Život bez vjere i ibadeta je besmislen

Islamsko vjerovanje je ono što određuje kompletan život muslimana i muslimanke. Razumjeti islamsku akidu i Allahova imena i svojstva znači istinski uživati u životu, biti sretan, biti siguran u nafaku, biti smiren, ali istovremeno biti aktivan, biti dobročini-telj i od koristi svim ljudima. Kada je jedan siromašni musliman upitan šta jede i kako se hrani, on je u svom odgovoru pokazao ispravnost razumijevanja vjere i života i sna-

gu svoga ubjeđenja. Odgovorio je: “Hranim se iz riznica Vladara svih svjetova do kojih lopov ne može doći, niti puteve do tih ri-znica poznaje škrtica.’’ Stoga, nije čudo što su islamski učenjaci s ushićenjem govorili: “Islam je blagoslovljeno piće koje utažuje žeđ i održava život, a sve mimo islama je samo fatamorgana i priviđenje.’’

Allah, dž.š., podario je zdravlje, imetak, razum, ljepotu, mogućnost da uživaju u dunjalučkim blagodatima, svim ljudima, ali jednu stvar daje samo iskrenim vjernicima, a to je duševni mir i zadovoljstvo. Rukopis životnog dnevnika jednog vjernika je u zna-ku sreće koja ne prestaje, a smrt je samo tačka koja je također dio te sreće, pa se nakon nje nastavlja novi red tog rukopisa koji seže u vječnost - do Dženneta i njegovih neprolaznih užitaka. Samoobračun

Ljudska duša je poput djete-ta, ako je odgajaš i brineš o njoj bit će dobra i ustrajna u dobru. Ako je ostaviš i zapustiš upropa-stit ćeš je. Ljudska duša je osnov preporoda pojedinca, porodice, društva. Kada se ljudske duše očiste, a nema čišćenja bez vjere i ibadeta, onda život postaje istin-ska sreća i užitak.

U nekim predajama stoji da je, kada se osamila sa Jusufom, a.s., i kada je htjela počiniti gri-jeh s njim, Zulejha pokrila lice kamenom idolu koji je bio u njenoj sobi, da ih ne gleda dok budu činili grijeh. Na to je Jusuf, a.s., rekao: “Teško tebi! Stidiš se tog mrtvog kamena, a ne stidiš se vječno Živog Koji bdije nad Svojim stvorenjima!”

Alija, r.a., govorio je: “Pod-stići svoju dušu na pokornost Allahu i bori se protiv nje kao da se boriš sa najvećim neprijateljem, jer, najjači je onaj čo-vjek koji vlada svojom dušom.”

Spominje se da je jedan student posje-tio Ibn Tejmijju dok je bio u zatvoru, pa je u jednom trenutku, gledajući svoga šejha tako bespomoćnog, student počeo plakati. Ibn Tejmijje mu je rekao: “Zar plačeš zato što sam u zatvoru?! Allaha mi, pravi zatvore-nik je onaj ko je kapije svoga srca zatvorio za Allahovu vjeru, a pravi zarobljenik je onaj ko robuje svojim strastima.›› Uči, u ime Gospodara svoga!

Vjera islam pridaje veliku pažnju znanju i spoznaju i podstiče na traganje za znanjem. Prva objava Muhammedu, sallallahu alejhi

ve sellem, bila je: Uči, u ime Gospodara svoga! Allah se u Kur’anu zaklinje sredstvima

za pisanje i slovima koja ispisuju ta sredstva, kao što stoji u ajetu: Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu. (El-Kalem, 1.).

Znanje je jedna od najvećih Allahovih blagodati i preko njega se postižu visoki ste-peni i na dunjaluku i na ahiretu.

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Po-slanik, a.s., rekao: “Traženje znanja je obave-za svakog muslimana.”

Alija, r.a., je govorio: “Znanje je bolje od imetka, jer znanje tebe čuva a ti moraš čuvati imetak. Znanje je vladar, a imetak je

podanik. Imetak se umanjuje trošenjem i dijeljenjem, a znanje se time povećava.”

Imam El-Muzeni prenosi da je Ibn Abbas rekao: “Šejtani su pitali Iblisa: ‘Hoćeš li nam objasniti zašto se raduješ smrti učenjaka, a ne raduješ se smrti pobožnjaka?’ Nakon toga, Iblis ih je odveo do pobožnjaka koji nije učen i pitao ga: ‘Može li Allah učiniti da cijeli dunjaluk stane u ljusku jajeta?’ Pobožnjak je odgovorio: ‘Ne znam.’ Na to je Iblis rekao šejtanima: ‘Ovo je pobožnjak koji obožava Allaha svojim neznanjem, i zato ne zna odgovor na ovo pitanje.’ Zatim ih je odveo kod učenjaka koji je držao predavanje svojim studen-tima i postavio mu isto pitanje, na koje je učenjak odgovorio po-tvrdno. Iblis ga je upitao: ‘A kako to?’ Učenjak je odgovorio: ‘Kada Allah nešto hoće onda samo kaže: -Budi!, i ono biva!’ Tada je Iblis rekao šejtanima: ‘Jeste li shvatili razliku između pobo-žnjaka i učenjaka. Zaista, nama učenjaci kvare naše planove.’”

Muslimani danas nemaju veće potrebe od proučavanja, prije svega, svo-je vjere, pa onda svih korisnih nauka i rada po tom znanju. Muslimani i muslimanke mora-ju pratiti stanje, odnosno kretanja u društvu u kojem žive, a to se ne postiže osim čitanjem, učenjem i stalnim proširivanjem vidika.

Nepoznavanje stvarnosti može imati ka-tastrofalne posljedice. Kao što je rekao jedan muslimanski intelektualac: “Naš problem nije samo u nepoznavanju islama, već u ne-poznavanju stvarnosti u kojoj živimo.’’

A ta stvarnost obilježena je i pozitivnosti-ma i negativnostima. Što se tiče pozitivnosti, naše vrijeme je vrijeme naučnog napretka, tehnologije, slobode, ljudskih prava, oslo-bađanja od kolonijalizma, vrijeme brzih komunikacija i progresa, vrijeme planiranja,

Profil savremenog muslimana

7. mart - 6. džumade-l-ula

Želeći ukazati na važnost vremena

i njegovog iskorištavanja u dobru, Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, je rekao:

“Stanovnici Dženneta ni za čim neće

tugovati kao za trenucima koji

su im prošli bez zikra i veličanja

Allaha.”

7

uređenih sistema, vrijeme u kojem se gleda na budućnost. A što se pak negativnosti tiče, naše vrijeme obilježeno je materijalizmom i egoizmom u kojem je čovjek praktično pot-činjen materiji, a ne uzvišenim ciljevima i principima. Ovo je vrijeme moralnog suno-vrata, tjeskobe, depresije, društvenih sukoba koji su zastrašujuće krvavi.

Žalosno je to što mnogi muslimani i muslimanke danas, kada završe škole pre-stanu sa istraživanjem i naobrazbom. A još je žalosnije to što su nam, umjesto čitanja i studioznog bavljenja naukom, televizija i in-ternet postali osnovni izvori spoznaje.

Fransis Bekon govorio je: “Znanje je moć”, a danas, kada je svijet postao glo-balno selo, najskuplja stvar je informacija, znanje, spoznaja, i onaj ko danas posjeduje znanje, on vlada svijetom. Poznate su tako-đer Napoleonove riječi: “Postoje dvije snage ili moći koje vladaju svijetom: sablja i ra-zum. U dogledno vrijeme sablja će biti po-ražena pred snagom razuma.” Mi moramo iznova čitati Allahovu Knjigu, onako kako je Allah zadovoljan da se čita i proučava i da se radi po njoj. Nikada više sebi ne smijemo dozvoliti da budemo kao oni koji nose knji-ge na svojim leđima, a ne rade po njima, jer, Kur’an takve poredi sa magarcom koji nosi knjige i zna samo da mu je teško, a ne zna šta nosi na svojim leđima. Zaista tvoje tijelo ima pravo kod tebe

Poziv u islam i ustrajnost na putu dobra zahtijeva također fizičku spremu, snagu, iz-držljivost, pa nije čudo što je Poslanik, a.s., govorio: “Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Žudi za onim što će ti korisititi, pouzdaj se u Allaha i ne očajavaj!” (Muslim). Naša islamska po-vijest je svjedok da su generacije muslimana, koje su spojile duhovnu, moralnu i fizičku snagu, s lahkoćom osvajale svijet u svakom pogledu. Kao što je svjedok slabosti i stagna-cije nakon što su zanemarili ove izvore sna-ge. Važnost fizičke snage uz moralnu snagu, shvatila je i Šuajbova, a.s., kćerka onda kada je svome ocu predložila da uzme u najam Musaa, a.s., rekavši: “O oče moj”, reče jedna od njih, “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” (El-Kasas, 26.). Tako islam povezuje snagu imana i fizičku snagu. Na Sudnjem danu neće biti ništa teže od lijepog ahlaka

U islamu je veza između imana i ahlaka neraskidiva. Ko nema lijepog ahlaka, njegova vjera je vrlo slaba i upitna. Ahlak je jedan od četiri stuba u zgradi islama: iman, ahlak, iba-det i muamelat.  Poslanik, a.s., je rekao: “Ni-šta teže na Sudnjem danu neće biti od lijepog ahlaka.” Također je rekao: “Najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni lijepog ahlaka.”

Vrijednost ahlaka ogleda se i u tome što je on suštinski vezan za poslaničku zadaću, kao što stoji u hadisu: “Poslat sam da usa-vršim moral kod ljudi.” Zatim, cilj svakog ibadeta u islamu je izgradnja lijepog ahlaka. Ahlak je dokaz da smo razumjeli vjeru i da smo muslimani praktičari, a ne samo teore-tičari. I naposljetku, ahlak je najbolji način pridobijanja ljudskih srca za islam.

Spominje se da je jedan muslimanski trgovac stalno upozoravao svog radnika da mušterijama ukaže na mahane robe ako one postoje i da im falš robu prodaje po baga-telnoj cijeni. Jedanput je kroz to mjesto prošla karavana u kojoj je bio i jedan jevrej, pa je on ku-pio falš robu za 300 dirhema, a da mu radnik nije ukazao na mahanu robe. Kada je vlasnik dućana došao primijetio je da je falš roba prodata, pa je pitao mladića kome ju je prodao, a on mu je rekao da je naišao jedan jevrej i kupio robu za 300 dir-hema. Vlasnik dućana je istog trenutka uzjahao svoga konja i krenuo za karavanom. Tek treći dan je stigao karavanu i tražio jevreja koji je kupio falš robu da mu vrati njegov novac. Zadiv-ljen tim postupkom, jevrej ga je upitao: “Zašto si to uradio i zašto si tri dana išao za nama da bi mi vratio novac?” Odgovorio je: “Uradio sam to zbog toga što sam musliman i što je naš Po-slanik, a.s., rekao: ‘Ko nas vara nije od nas.’” Tada mu je jevrej rekao: “Želim ti reći da su i moji dirhemi bili falsificirani, a evo ja ti sada dajem novih tri-sta dirhema i više od toga, jer svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., Njegov poslanik.” Čuvanje vremena i planiranje

Vjernik i vjernica ne mogu živjeti bez ja-snog životnog programa i uređenog vreme-na, jer šta je drugo vrijeme nego život.

Allah se u Kur’anu zaklinje vremenom i pojedinim dijelovima vremena. Zaklinje se danom, noći, jutrom, zorom, a ono čime se Allah zaklinje u Kur’anu upućuje na njegovu vrijednost i značaj. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Iskoristi petero prije drugih petero: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzeto-sti, mladost prije starosti i bogatstvo prije si-romaštva.” (Hakim). Hasan el-Basri je govo-rio: “Zapamtio sam ljude koji su više brinuli o vremenu nego vi o dirhemima i dinarima.”

Želeći ukazat na važnost vremena i njegovog iskorištavanja u dobru, Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“Stanovnici Dženneta ni za čim neće tu-govati kao za trenucima koji su im prošli bez zikra i veličanja Allaha.” Najbolji je onaj čovjek koji najviše koristi ljudima

Rad, trud i aktivizam zauzimaju poseb-no veliko i počasno mjesto u islamu. U tom smislu dovoljno je spomenuti riječi Posla-nika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi nastupio Sudnji dan a u ruci nekog od vas bude sadnica, ako može neka je zasadi prije Sudnjeg dana.” (Ahmed). Rad je sam po

sebi poželjan i musliman treba ostati aktivan sve dok posljed-nja kap ulja iz lampe njegovog života ne iscuri.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće niko jesti bolju hranu od one koju je zaradio svojim rukama. Davud, a.s., se hranio od truda i rada svojih ruku.”

Cilj rada i privređivanja u islamu nije samo stjecanje op-skrbe, iako je to osnova, već ostvarivanje društvene sigur-nosti i stabilnosti.

Alija, r.a., je govorio: “Noše-nje kamenja s vrha planine draže mi je od poklona. Ljudi govore da je u radu poniženje, a ja ka-žem da je poniženje u pružanju ruke i traženju od drugih.”

Prenosi se da je Šekik Bel-hi, učenik i prijatelj Ibrahima ibn Edhema, krenuo na put radi trgovine, ali se nije dugo

zadržao na tom putu. Ibrahim ibn Edhem se začudio njegovom brzom povratku kući i upitao ga je zašto se vratio, a on mu je odgovorio: “Kada sam, u toku putovanja, odmarao na jednom mjestu vidio sam u jednoj ruševini slijepu pticu, a onda je doš-la druga ptica i donijela joj hranu. Ja sam nekoliko dana posmatrao taj prizor i odlu-čio sam da se vratim. Rekao sam samom sebi: ‘Onaj ko daje opskrbu slijepoj ptici, dat će i meni.’ Na to mu je Ibrahim rekao: “Subhanallah, zar si zadovoljan time da budeš kao slijepa ptica pa da čekaš da ti neko drugi donese hranu?! Zašto ne želiš da budeš zdrava ptica koja radi, privređuje i pomaže sebi i drugima.”

Stoga, neka nam motivacija u našem društvenom aktivizmu i ustrajnosti na putu dobra budu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Najdraži ljudi Alla-hu su oni koji najviše koriste drugim ljudi-ma, najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce vjernika ili mu oktloniti nevolju, ili mu pomoći da vrati dug, ili ga nahraniti ako je gladan.” (Sahihul-džami’).

7. mart - 6. džumade-l-ula

Žalosno je to što mnogi muslimani

i muslimanke danas, kada završe škole prestanu sa

istraživanjem i naobrazbom. A još je žalosnije to što su nam,

umjesto čitanja i studioznog

bavljenja naukom,

televizija i internet postali osnovni izvori

spoznaje.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: Mesdžidu-n-Nebevijj

(Poslanikova džamija u Medini)

Hatib: dr. Ali el-HuzejfiPreveo i sažeo: Amir Durmić

Čovjek koji bude imao iskren i besprijekoran odnos prema svome Gospodaru, On će mu

podariti svako dobro i na dunjaluku i na ahiretu. To prije svega znači da obožava samo Njega, Jednog i Jedi-nog, da se samo Njemu s dovama usrdno obraća, da se samo na Njega oslanja, da samo pred Njim istinski strepi, da samo Njega veliča i slavi, da zarad Njegovog zadovoljstva čini do-bra djela, namaz klanja, posti i hadž obavlja, daje zekat i dijeli sadaku, ro-diteljima čini dobročinstvo i posjeću-je rodbinu te da se kloni svega onoga što je On zabranio i prekorio. Ovakvi će na dunjaluku lijepo živjeti, i oni na ahiretu neće tugovati: O sinovi Ade-movi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činiti neće ničega bojati niti će bilo za čim tugovati. (El-‘Araf, 35.); Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” - pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svi-jetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete. Bit ćete počašće-ni od Onoga Koji prašta i Koji je mi-lostiv.” (Fussilet, 30.-32.). Uzvišeni Allah najdosljednije ispunjava dato obećanje, a iz spomenutih i sličnih ajeta vidimo da je On iskrenim vjer-nicima obećao uspjeh na oba svijeta. On im je obećao i pomoć, ali pod uvjetom da iskreno vjeruju i dobra djela čine: ...A Allah će sigurno pomo-ći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan. One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, mo-litvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih - A Allahu se na kraju sve vraća. (El-Hadždž, 40.-41.). Istinski Allahovi štićenici uvijek Allahovom zadovoljstvu daju pred-nost nad zadovoljstvom stvorenja. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko bude težio Allahovom zadovoljstvu pa i po cijenu da tako rasrdi ljude, Allah će

njegove nosioce odbijajući da činjenicama pogledaju u oči i priznaju da nije nestalo Sun-ca već da su oni oslijepili i da se baklja islama nije ugasila već da su je oni, zbog svoje duhovne i fizičke slabosti, svjesno odbacili. Ovakvima poručujemo da ne želimo drugu vjeru osim islama i da čvrsto vjerujemo da je jedini ispravan recept da ummet povrati svoju snagu i moć, povratak našim korjenima, tj. ispravnom vjerovanju i prak-tičnoj primjeni šerijatskih propisa. Na tom putu uvijek

treba imati na umu Poslanikove, s.a.v.s., metode koje je primijenio kada je uda-rao temelje islamskog društva nakon preseljenja u Medinu. Znajući da su jedinstvo i međusobna ljubav vjernika neizostavne komponente za utemelje-nje zdrave i moćne zajednice, Poslanik, s.a.v.s., je pobratimio muhadžire i en-sarije koji su poput jednog para stopala zajednički koračali ka ustoličenju islama na Zemlji. Neka i nama bude na umu da islamski ummet na globalnom planu neće povratiti svoju snagu i nekadašnju moć osim kroz ujedinjenje i zajedništvo, te davanje prednosti općim nad ličnim interesima. Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Jedinstvo je milost a nejedinstvo je ka-zna.” (Ahmed). Uzvišeni Allah je rekao: Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! (El-Enbija, 91.). Uzvišenog Allaha najiskrenije molimo da ovih či-njenica postanu svjesni prije svega mu-slimanski vladari a onda i svi pojedinci islamskog ummeta. To je, uz Allahovu pomoć, siguran način da zakoračimo putem prvih, vrlih generacija ummeta, i Zemlju ponovno ispunimo Istinom i pravdom nakon što su se laž i nepravda, od Istoka do Zapada, po njoj proširili.

Ummet danas – bolest i lijek Allah je Zaštitnik vjernika

7. mart - 6. džumade-l-ula

Hatib: dr. Salih Alu TalibPreveo i sažeo: Amir Durmić

Čovječanstvo prolazi kroz izuzetno težak pe-riod svoje egzistencije

na Zemlji. Otkada su se ljudi udaljili od izvorne Objave i osnovnih moralnih principa, otkada su sebičnost i lična ko-rist nadvladale velikodušnost i plemenitost, čovječanstvo ja zapalo u duboku krizu u kojoj caruju nasilje i neprav-da kao i progoni i razarajući ratovi. Nažalost, u svom tom haosu koji vlada već dugo, muslimani su najveće žrtve. Mnogobrojni neprijatelji sa svih strana su navalili na njih, te poput krvožednih zvijeri grizu i žderu iznureno tijelo islamskog ummeta. A tu su i unutarnji sukobi. Razjedinje-nost i nesloga, uskogrudnost i manjak tolerancije, rad na lokalnom a ne globalnom bla-gostanju i prosperitetu, samo su neki od mnogobrojnih problema koji islamski ummet stavljaju u još nezavid-niji položaj od onog u kojem se trenut-no nalazi. Palestina, blagoslovljeni Šam, Burma, Centralna Afrika..., u ovim tre-nucima su najveće rane na tijelu napaće-nog ummeta koje obilno krvare i gotovo na izdisaju, čekaju prvu pomoć i lijek. Ali ko će im lijek pružiti? Mi smo sljedbeni-ci posljednjeg Allahovog Poslanika i za-dnjeg objavljenog Allahovog vjerozakona i sa ponosom kažemo da je svijet u prvim stoljećima islama uživao u pravdi i blago-datima ove lijepe vjere islama. To je bilo vrijeme u kojem su muslimani uspjeh i prosperitet tražili u islamu i njegovoj praktičnoj primjeni u svakodnevnom ži-votu, pa im je Uzvišeni Allah zbog toga podario uspjeh u svakom pogledu. Po-stali su predvodnici čovječanstva i pred-njačili u svakom dobru. A onda su vrle prethodnike zamijenili loši potomci koji su Uputu i sreću počeli tražiti u materi-jalizmu i strastima, pa čak i u učenjima naroda koji su zalutali ili onih na koje se Allah rasrdio. To je bio početak sunovrata koji traje do danas. Nažalost, pojedinci koji potiču iz islamskog ummeta za ova-ko teško stanje muslimana danas, koje li ironije, optužuju tradicionalni islam i

Ovakvima poručujemo da ne želimo drugu vjeru osim islama i da čvrsto vjerujemo da je jedini

ispravan recept da ummet

povrati svoju snagu i moć,

povratak našim korjenima,

tj. ispravnom vjerovanju i praktičnoj

primjeni šerijatskih propisa.

9

Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Hatib: Muhammed SelimPreveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Allah Uzvišeni na Zemlji je posta-vio zakone i sunnete i na

vjerniku je da razumije te zakone i da prema njima uskladi svoj život i rad. Neminovno je da će vjernici danas, kao i oni prije, udariti na iskušenja i nedaće, međutim Allah hoće da kod vjernika vidi reakciju koja dokazu-je njihov iman i njihovu privrženost vjeri. U iskušenju vjernik bježi Alla-hu, traži oprost za svoje grijehe koji su vrlo često i glavni uzrok istih, i da traži izlaz u jedinstvu i slozi koja je po-stala izgubljena stvar muslimana. Na iskušenja ne treba gledati samo crno, jer ako pogledamo u velika iskušenja kroz koja je prošao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je nakon njih došao veliki hajr koji bi promijenio tok događaja. Današnja iskušenja muslimana u Africi, Iraku, Palestini i Šamu treba tako posmatra-ti kao uvod u veliku pobjedu islama i muslimana kako je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u događajima koji će pretho-diti Sudnjem danu. Osim toga, isku-šenja nam pomažu da spoznamo ko su ti koji naginju nifaku i ljubavi prema

ga učiniti neo-visnim od ljudi, a onaj ko bude nastojao da udo-volji ljudima srdeći time Alla-ha, Allah će ga prepustiti ljudi-ma.” (Tirmizi). I mi, uz Alla-hovu pomoć, možemo postati Njegovi štićeni-ci. Naše vjero-vanje mora biti iskreno, čisto i bespri jekorno, bez ikakvih pri-

mjesa licemjerstva ili bilo kakvog oblika širka. Kur’an nam mora biti najbolji i najvjerniji drug. Naši gri-jesi nam moraju biti najveća briga, a pokajanje i ustrajno činjenje dobrih djela svakodnevnica. Svugdje oko nas moramo prepoznavati jasne znakove Allahove svemoći i savršenstva u ono-me što je stvorio: On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude za-hvalan. (El-Furkan, 62.); On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pa-meti imaju. (En-Nur, 44.). Nijedno dobro djelo ne smijemo potcjenjivati, pa makar ono u očima ljudi bili ne-što mizerno i beznačajno jer trebamo znati da svojom iskrenošću dotično “sitno” djelo možemo učiniti ogro-mnim. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ne potcjenjuj ni jedno dobro djelo pa ma-kar se radilo o tome da sa bratom mu-slimanom popričaš razdragana i vesela lica...” (Ebu Davud). Iskoristimo zato zdravlje i slobodno vrijeme u obožava-nje našeg Uzvišenog Gospodara te se trudimo da postanemo Njegovi štiće-nici prije nego nas sustigne smrt koja nam je svima popisana. Uzvišeni nas k tome poziva: Odazovite se Gospoda-ru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Toga Dana utoči-šta nećete imati i nećete moći poricati. (Eš-Šura, 47.).

nemuslimanima, a ko pravi i iskreni vjernici na koje tre-ba računati.

Svjetske organizacije i udruženja za zaštitu ljudskih prava te oni koji nas napa-

daju i ubijaju, nisu ništa drugo do je-dan milet, milet kufra. Oni nisu naši pomagači, nego je to Allah i iskreni vjernici. Također, vjernik se treba po-moći sa istigfarom, jer kako smo kazali, iskušenja često dolaze i zbog grijeha od kojih muslimani vrlo malo se ustruča-vaju. Isto tako, uklonite nedaće uzima-njem uzroka u obzir, jer kako se bolest otklanja liječenjem, neznanje znanjem, siromaštvom radom, isto tako slabost i nesloga imaju svoje uzroke koji se da-nas, kao nikad prije, trebaju naći kod muslimana. Jednako tome, vjernici tre-baju da budu pronicljivi i mudri, te da znaju izvagati ljude sa kojim sarađuju ili žive. Musliman se nikada ne smije oslanjati na one koji su ogrezli u grije-šenju ili koji na stvari vjere gledaju sa podsmijehom i prezirom. Jedan dio ta-kvih prije dvije sedmice ismijavao se sa našim namazom za kišu, salatul-istiska, govoreći: “Eto pade kiša”, a ne znaju jadnici da je jedan od velikih razloga uskraćivanja kiše upravo to što se oni i njima slični nalaze medu nama. Allaha molimo za kišu i za svaki vid pomoći nama i svim Njegovim robovima.

Iskušenja ovog ummeta

7. mart - 6. džumade-l-ula

Musliman se nikada ne smije oslanjati na one koji su ogrezli u griješenju ili koji na stvari

vjere gledaju sa podsmijehom i

prezirom.

Naši grijesi nam moraju biti najveća briga, a pokajanje i

ustrajno činjenje dobrih djela

svakodnevnica. Svugdje oko nas moramo prepoznavati

jasne znakove Allahove svemoći

i savršenstva u onome što je

stvorio.

10

PolumjesecDemonstranti koriste

instrukcije iz Beograda!

Dijeljenje letaka

7. mart - 6. džumade-l-ula

Izvor: Agencija Patria

Demonstranti i i članovi plenuma koji posljednjih dana blokiraju

gradove širom FBiH rasturaju letke sa detaljnim instrukcijama i to prema priručniku za građanski neposluh koji je sročen u Beogradu, saznaje bh. no-vinska agencija Patria (NAP).Riječ je o instrukcijama grupe CAN-VAS (Centar for Appilied Nonviolent Action and Strategis), koja ima sjedište u Srbiji, a koje su urađene na osnovu knjige “Od diktature do demokracije”.Između ostalog, u uputstvima stoji da organizatori snimaju izrežirano nasilje nad masom i takve video isječke ustu-paju medijima kako bi mediji animi-rali što veći broj demonstranata kroz stvaranje bunta.Primjena ovog uputstva je evidenta po-sljednja dva dana, kada demonstranti privlače pažnju medija incidentima u kojima, navodno, vozači udaraju u de-monstrante. Evidentno je da se to već dva puta desilo na sarajevskim demonstraci-jama, a u oba slučaja imamo video ovih incidenata na internet stranici Youtube.Također u instrukcijama stoji da se prave video isječci podrške policije de-monstrantima te se nastoji na taj način pridobiti policija na stranu demon-stranata (obasipanje cvijećem policije, grljenje policajaca...).Jedno od upustava je da se prave video isječci u kojima se prosvjedi žele pri-kazati kao velika zabava naroda (pjeva se i pleše na ulici). Instruktori su kod ovog uputstva napomenuli da ovo iza-ziva simpatije kod većeg broja ljudi čak i onog neodlučnog koji tada ima potrebu pridružiti se demonstrantima kako bi se prosvjed omasovio.Sve gore navedeno uveliko je viđeno na ulicama širom Federacije Bosne i Herce-govine. Između ostalih uputstva sadrže preporuku pritiska na zvaničnike (izrugi-vanje zvaničnika, salijetanje istih, bdije-nje ispred njihovih prostorija).

Proglas Rijaseta Islamske zajed-nice u BiH o štetnom djelova-

nju šiijske fondacije Mula Sadra u Bosni i Hercegovini na vidjelo je izbacio istinu, pravu sliku o šiija-ma i šiizmu u Bosni i Hercegovini. Šiijska fondacija Mula Sadra se tek reda radi oglasila na prozivke. Time su stavili do znanja da ih uopće ne zabrinjava stav Islamske zajednice u BiH o njihovom radu u Bosni i Hercegovini. Zašto je to tako? Zato što su šiijske misionarske organi-zacije, kao što su Mula Sadra i Ibn Sina, od završetka agresije na BiH do danas uspjele proizvesti veliki broj domaćih šija. Zahvaljujući bla-gonaklonom stavu Islamske zajed-nice prema šiijskim misionarima iz Irana i ostatka svijeta, zahvaljujući jednom broju službenika Islamske zajednice koji su privrženi šiizmu, Mula Sadra, Ibn Sina i ostale šiij-sko-misionarske organizacije uspje-le su ugraditi šiizam u bošnjačko društvo. Očito je došlo vrijeme da Bošnjaci, koji su prihvatili šiizam preuzmu misionarski posao od svo-jih učitelja iz Mula Sadra i Ibn Sine. To se najbolje vidjelo ovih dana, nakon što je Rijaset IZ-e u BiH objavio proglas o štetnom djelova-nju fondacije Mula Sadra. Odmah su uslijedile reakcije domaćih šiija. Facebook je bio preplavljen uvre-dama na račun reisa Huseina ef. Kavazovića i profesora dr. Enesa Karića. Te domaće šiije jasno su stavili do znanja da se ne boje re-akcija Islamske zajednice i da ih te reakcije ne zanimaju. Na Facebook profilima na kojima se “okupljaju” domaće šiije izrečene su teške uvre-de na ime reisa Kavazovića i pro-fesora Karića. Profesor Enes Karić je prozvan da je velečasni, da je nitkov, konj cionistički, a za reisa Huseina ef. Kavazovića kažu da je licemjer koji igra kako kažu vehabi-je i cionisti.Navedene reakcije dokaz su da su do-maće šiije odgojene u duhu tekfirske ideologije. Sve one koji se ne slažu sa njima u pogledu vjerovanja domaće šiije istinski mrze. To je donekle i očekivano, jer šiije se odgajaju kroz priču da su oni prevareni od strane sunija, da su svi oni koji ne mrze Ebu Bekra, Omera, Aišu i druge ashabe Allahovog Poslanika njihovi

neprijatelji, ljudi koji ne vole poro-dicu Muhammeda, alejhis-selam. Oni samo pričaju kako je Alija, r.a., izigran, kako su halife Ebu Bekr, Omer i Osman neprijatelji islama i slično. Kad završe sa halifama onda vrte priču o Kerbeli. Doduše, bosan-ske šiije u zadnje vrijeme uče dove za vojnike Hezbolaha, da proliju što više krvi, kako to oni kažu, vehabija u Siriji. Mnogi su skloni reći kako su šiije bezopasne, kako oni niko-me ništa ne rade i slično. Nažalost, istina je sasvim drukčija. Dovoljno je pogledati samo način na koji šiije šire svoja uvjerenja. Naprimjer, kada šiijski misionar priđe nekom musli-manu suniji i pokuša ga privoliti na šiizam on ga ne poziva u vjerova-nje u jednog Boga, jer taj musliman sunija u to već vjeruje, ne poziva ga da vjeruje da je Muhammed Božiji poslanik, jer i to vjeruje, ne poziva ga da klanja, posti, daje zekat, jer sve to radi. Pa u šta ga onda pozi-va? Pa poziva ga da vjeruje da su vodeći ashabi Božijeg poslanika Muhammeda prevarili Aliju, r.a., da su oni ashabi koje poštuju sunije prevaranti i ubice Huseina, r.a., da su hadisi u čiju istinu vjeruju sunije lažni i slično. Na ovaj način šiije u startu proizvode pristalicu koji će u osnovi mrziti sve druge muslimane koji ne vjeruju isto kao i oni. Osim toga, poslije širenja vjerovanja da su sunije prevarile šiije, domaće šiije aktivno šire mržnju prema musli-manima koje nazivaju vehabije. Oni na tom planu vrše veoma agresivnu propagandu. Po njima vehabije nisu muslimani i najbolje bi bilo kada bi se neko našao da ih pobije sve re-dom. Posljedice takvog djelovanja su evidentne, na ovaj način ubacuje se opasna smutnja među muslimane u BiH.Nažalost, svjedoci smo kako neki islamski profesori nastupaju na opi-sani način, a također znamo koliko je smutnje uneseno među muslima-ne takvim djelovanjem spomenutih profesora.Dugoročno gledano, porast šiizma u BiH proizvest će totalnu podjelu među muslimanima (Dok traje rat u Siriji domaće šiije zajedno sa ekstre-mnim dijlovima Srba i Hrvata po-državaju Bašara Asada, Hezbolah, odnosno ubijanje sirijskog naroda.

Domaće šiije dr. Karića nazvali nitkovom, a reisa Kavazovića vehabijsko-cionističkim plaćenikom

Nakon proglasa Rijaseta IZ-e u BiH o štetnom djelovanju fondacije Mula Sadra

Kada se treba obračunavati sa suni-jama muslimanima šiije rado stupa-ju u savez sa četnicima i ustašama).Profesor dr. Zuhdija Adilović pred-ložio je ovih dana da Islamska zajed-nica oformi stručnu komisiju koja bi istražila sve forme širenja šiizma u BiH, da bi muslimani u našoj zemlji

znali prepoznati tu vrstu djelovanja protiv islamske tradicije na ovim prostorima. Cijenimo da je ovo do-bar put ka rješavanju ovog problema.Pozivamo bosanske šiije da budu ra-zumni i ne dozvole da budu pred-met zloupotreba i novog dijeljenja Bošnjaka.

Vrijedni aktivisti udruženja “Prosvjetitelj” iz Srebrenice i

danas su položili patriotski ispit, učinili su sve da se Dan nezavisno-sti BiH osjeti u cijelom Podrinju. “Prosvjetitelji” su danas obišli pet gradova u Podrinju gdje su zajedno sa Bošnjacima obilježili Dan neza-visnosti BiH. “Prosvjetitelji” nisu zaboravili ni nanu Fatu Orlović. “Nana Fata je odlučila da Dan ne-zavisnosti provede kod svoje kuće u Konjević Polju. Nana je bila odu-ševljena našom posjetom, srce joj je bilo puno radosti što danas nije bila sama. Pored njene starosti našli smo je kako obrađuje svoju

avliju. Nakon posjete Srebrenici i Konjević Polju, uputili smo se na zvorničku opštinu gdje je gost bio hafiz Čajlaković. Nakon manife-stacije u Janji prezentovali smo rad udruženja pred oko 400 povratni-ka u Janju. Sala je bila krcata. Cilj “Prosvjetitelja” je biti sa svojim Bošnjacima i kada država slavi svoj rođendan”, govori nam prof. Nisvet Mujanović lider sektora za edukaci-ju Udruženja “Prosvjetitelj”.

Prošle sedmice poslije jacija-nama-za u Prinčevoj džamiji u Tuzli, pred

glavnim imamom hafizom Ahmed ef. Huskanovićem i u prisustvu svoga muža, Njemica Marijana je prihvatila islam. Ovaj svečani događaj snimio je jedan od

naših čitala-ca iz Tuzle. Prema našim saznanjima još nekoliko bivših nemuslimana prote-klih mjeseci prihvatilo je islam u Tuzli.

11

Naš hodža “sagradio” kuću “Allahu najdražu”

Veliki ljudi i velika djela

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Allahu je najdraži onaj dom

u kome se nalazi zbrinuto siroče.” (Hadis prenosi Ebu Umame.).Prije nekoliko dana jedan hodža iz Hercegovine “sagradio” je dom koji je “Allahu najdraži”. Kupio je kuću po-rodici Delić -jetimima - Elvinu, Fati i Meliki.Humanitarna organizacija “Dirhem” nedavno je pokrenula akciju za stambe-no zbrinjavanje porodice Delić Hasiba iz sela Pulac kod Travnika, koji je prije 40-tak dana umro i iza kojeg je ostala supruga i troje male djece od kojih je najmlađe 5 godina. Na ovaj poziv od-mah se javio efendija iz Hercegovine, koji je obavijestio aktiviste “Dirhema” da će on sam kupiti kuću jetimima porodice Delić. Efendija je imao samo jedan uslov, da se ne spominje nje-govo ime. Efendija je odmah uplatio 15.400.00 KM (Izvještaj o zbrinutoj jetimskoj porodici možete vidjeti na našem portalu.).Ime ovog efendije poznato je redakciji Saffa. On je veliki čovjek, njegov život ispunjen je svakodnevnim radom za islam, ustrajnom borbom za Bosnu i Hercegovinu i iskrenom brigom o lju-dima, naročito o starim i iznemoglim, siromasima, jetimima.Naš efendija često je usamljen u borbi i radu za pobrojane vrijednosti, među-tim to ga nijednog trenutka nije poko-lebalo i navelo da odustane. Njegova vrlina je ustrajnost. Lijepo je biti dio naroda koji ima ovakve ljudine, kao što je naš efendija iz Hercegovine. Dok je tako imamo se čemu nadati.Blago zemlji u kojoj se “grade” Allahovi najdraži domovi!

7. mart - 6. džumade-l-ula

“Prosvjetitelji” sa nanom Fatom podijelili radost Dana nezavisnosti BiH

U Prinčevoj džamiji u Tuzli Njemica Marijana sinoć prihvatila islam

RS

Tuzla

12

Sudbina Tahira Ćatovića ogledalo povratničkog života u jugoistočnoj

Hercegovini

Trebinjska hronika Husein ef. Hodžića

Treći je dan nastao od kako je u prošli četvrtak u selu Đeče,

Plana kod Bileće pronađen na svo-me imanju bolestan Tahir Ćatović, koji od posljedica tada dobijenog moždanog /povratničkog/ uda-ra leži na odjeljenju za intenzivnu njegu u trebinjskoj bolnici. On je prvi povratnik u mjesnu zajedni-cu Plana, kome su prvi put 1993. devastirali kuću, a po povratku novosagrađenu-doniranu minirali i sa zemljom sravnili neljudi. On je prvi poslijeratni predsjednik IO Medžlisa IZ-e Bileća

Eto, Tahir bije svoju jednu od mnogobrojnih bitaka sada u bolni-ci sa ojađenom porodicom, koja se pita ko će i kako će platiti troškove liječenje jer Tahir nema zdravstveno osiguranje, jer po zatečenom statu-su Tahirovo liječenje će platiti nje-gova porodica u omjeri 1:3 /tri puta skuplje, jer je Tahir STRANAC (penzija iz Federacije a lična karta iz RS-a), što je paradoks umijeća vladanja svih naših političara, mini-stara, doministara, savjetnika, bes-poštednih novopečenih bogatuna i tajkuna.

Ako u ovoj ljudskoj nevolji ima svjetla i dobroga onda je to veče-rašnja posjeta ovome bolesniku od strane tri imama iz tri ovdaš-nja istočnohercegovačka medžlisa Trebinja, Bileće i Gacka. Molimo Boga za Tahirovo zdravlje i dug vi-jek. Amin!

7. mart - 6. džumade-l-ula

Ne prestaje interesovanje bh. jav-nosti o priči kako će se od uku-

pnog broja popisanih stanovnika u BiH brisati gotovo 300.000 osoba.Ovo je izjavila zamjenica direkto-ra Agencije za statistiku BiH Slavka Popović govoreći da će od popisanih 3.791.622 stanovnika, broj biti sma-njen jer će doći do “statističkog čišće-nja podataka”.Tražili smo zvaničan stav Agencije za statistiku BiH i obrazloženje o čemu se zapravo radi, ali iz Agencije su samo kazali da se Popis stanovništva, doma-ćinstava i stanova 2013. godine u BiH provodi po metodologiji koja je uskla-đena sa Međunarodnim standardima za popise stanovništva i domaćinstava koje definišu UNECE i Eurostat, a koje je odobrila Konferencija evrop-skih statističara kao Preporuke za Popise stanovništva i domaćinstava 2010.“Zatim sa Odredbom (EK) o popi-sima stanovništva i domaćinstava, te mjerama implementacije, Osnovnim načelima zvanične statistike, usvo-jenim od strane Statističke komisije UN, kao i sa Kodeksom prakse evrop-ske statistike proglašenim od strane Evropske komisije. Navedeni među-narodni statistički standardi koristiće se i tokom obrade podataka popisa u BiH, a prema preporukama i pod

nadzorom Međunarodne monitoring misije”, kažu iz Agencije za statistiku BiH.Na pitanje ko će to od popisanih biti izbrisan iz evidencije popisa koji je bio ocijenjen izuzetno uspješnim od strane svih međunarodnih organizaci-ja i Evropske komisije iz Agencije su kazali:“Sav popisni materijal prvo se skenira, u izvornom obliku, kakav je došao sa terena. Nakon toga prolazi kroz sof-tverske, logičke i kontrole kontigenata čime se izbjegava svaki subjektivizam, odnosno bilo čiji uticaj na rezultate”, dodali su iz Agencije.Na osnovu čega neko može izbrisati toliki broj ljudi koji su uredno popisa-ni nisu precizirali, ali su napomenuli da je ukupni broj stanovnika defini-san u Metodologiji za pripremu, or-ganizaciju i provođenje Popisa 2013. godine u BiH, u Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2013. godine u BiH i gore navedenim dokumentima.

Evo dokaza da je Popis, ipak, nastavak genocida nad Bošnjacima

Agencija za statistiku BiH

Graditelji zgrade Bošnjačkog kul-turnog centra iskoristili su tople

zimske dane da privedu kraju završetak prve faze izgradnje ovog važnog objekta. Kao što se vidi na priloženoj fotografiji zgrada BKC-a dobiva krov. Čestitamo investitorima i graditeljima na usješnom završetku prve faze izgradnje zgrade BKC-a u Srebrenici i nadamo se da će i ostatak izgradnje ovog objekta biti reali-ziran na planiran način.

Završena prva faza izgradnje zgrade

Bošnjačkog kulturnog centra u Srebrenici

Podrinje

13

Sinoć je na Plenumu u Gračanici bio gost Jusuf Huseinović, predstavnik

tuzlanskog plenuma. Drug Jusuf je predstavljen kao neko ko će nas uputiti kako Plenum treba da djeluje te da pre-nese svoja iskustva i na nas u Gračanici. Drug Jusuf Huseinović je cijelo vrije-me vrbovao prisutne na našem plenu-mu da se da podrška prijedlogu Edina Osmanbegovića za premijera Vlade TK iza kojeg stoji Plenum Tuzla. Također, drug Jusuf je u više navrata spomenuo kako se putem Plenuma vode aktivno-sti smjene načelnika u Kalesiji, Lukavcu i Živinicama, tj. da je gotovo prikupljen broj potpisa za smjenu istih. Na moje pitanje: “Koliko ste vi u Tuzli sakupili potpisa da smijenite načelnika Jasmina Imamovića”, odgovorio je: ‘Nismo po-krenuli peticiju za smjenu načelnika Imamovića’. Vidio sam da mu nije bilo drago moje pitanje. Jusuf Huseinović nije zaboravio da nam spomene i izmi-šljeno obećanje Alije Izetbegovića o zlat-nim kašikama. Osim što je providno to što tuzlanski plenum čuva leđa načel-niku Jasminu Imamoviću, a sve druge žele posmjenivati, smiješna je i njihova ikonografija. Čemu služe komunističke zastave i slike Tita na stranici tuzlan-skog plenuma kao i na protestima? Šta nam se to pokušava podvaliti? Zar je za njih nemoguća sloga i jedinstvo za sve pod zastavom Bosne i Hercegovine? Šta će biti ako se neko pojavi sa sli-kom Alije Izetbegovića? Ko se to krije iza antifašizma? Suživot, multikultura i tolerancija su identitet ove zemlje, a ne komunizam.Kako je moguće da Plenum TK sebe predstavlja kao izraz građanske opcije a toliko se trudi da zaštiti fotelju načelni-ka Jasmina Imamovića, da nametne ko-munističke simbole, odnosno da obez-vrijedi simbole Bosne i Hercegovine?

Plenum TK je politički pobačaj Jasmina Imamovića

Gračanica

7. mart - 6. džumade-l-ula

Zanima me Vaše tumačenje šejha u sufizmu? Zašto oni šejha smatraju

duhovnim vođom, zašto neki derviški redovi misle da je njihov šejh potomak Poslanika a.s. (te uče “wird”, i vjeruju da on je duhovno povezan s njima). Teško je objasniti ovakvim ljudima neke stvari koje se meni čine poptuno pogrešnim, jer nisam baš upućena, ali bi mi puno pomoglo da mi Vi obja-snite ova shvatanja, i ako jesu, zašto su pogrešna? I da li mogu imati ikakve veze sa sunnetom? Odakle uopšte vodi porijeklo ideje “duhovnog” vođe? Da li je tim šejhovima uistinu dato nešto više nego ostalim (pošto neki redovi vjeruju u to)?Unaprijed hvala!

Odgovor

Nemamo nekog našeg posebnog tu-mačenja pozicije šejha u sufizmu. Ono što mi možemo reći jeste da bilo koji postupak šejha ili nekog drugog koji nije u skladu sa šerijat-skim propisima i islamskim edebom, nije prihvatljivo, bez obzira kojim tumačenjem se pokušalo opravda-ti. Tretiranje šejha kao nekog di-rektnog potomka Poslanika, a.s., kao nepogrješivog autoriteta, nije

prihvatljivo. Pozicija šejha je pozi-cija učitelja, upućivača i uzora i on bi trebao tako djelovati i ponašati se u svom životu. Tvrdnje o nekakvim nadnaravnim vezama, svojstvima i osobinama zbog kojih bi se trebalo klanjati pred šejhom ili ga ljubiti nisu prihvatljive. Potrebu za šej-hom obično imaju nesigurne osobe koje nisu u stanju ili ne žele preu-zeti odgovornost za svoje postupke i odluke. Ona je katkada i razumljiva ljudska potreba, a nekada ne. Nisu svi tarikati isti niti su svi šejhovi isti. Prema tome teško je davati ge-neralne sudove. Pretpostavljamo da ideja duhovnog vođstva potječe od Božijih poslanika, budući da su oni bili istinske duhovne vođe, a neki su bili, osim duhovnih, i političke vođe svoga naroda. Oko šejhova su se isplele razne legende, priče i mašte, tako da je tu teško razlučiti istinu od zablude. U svakom slučaju treba biti oprezan kod donošenja sudova u konkretnim slučajevima.

Fetva i emin o statusu šejha u sufizmu

IVZ u BiH

Foto polumjesecaKebo plavuša sa tornjaNajbolji komentar za postupak Mirsada Kebe je mudra misao Don Herolda: Treba puno stvari da dokažeš da si pametan, ali samo jedna stvar je dovoljna da dokaže da si budala.

14

Bosna i Ukrajina

Društvo

Javnosti su dostupne mnoge činjenice koje te paralele, ali i razlike, čine očitim i razložnim, podrazumivajući ogromnu disproporciju u redu veličina. Ukrajinci i Ukrajina spadaju u prvi red evropskih veličina među zemaljama i narodima, ali i među slavenskim narodima, a Bosna i Bošnjaci se u tim relacijama čine više kao “povijestni presedan”. I Bosnu i Ukrajinu ujela je guja koju su gajili u svojim njedrima, i jedna i druga su žrtve “bratske” hegemonije na temelju iste ideologije, zaogrnute idejom panslavizma, koju je lansirao velikoruski ekspanzionizam u 19. stoljeću, a zapravo se radilo o legalizaciji prava “velikog brata”, tj. prava jačeg.

Piše: Safet Kadić

Dramatični događaji u Bosni i Ukrajini u posljednje vrijeme kao da ukazuju na zajednički

povijestni usud ovih dvihu europskih i slavenskih zemalja, barem po jeziku zajed-ničkog slavenskog porijekla. Pored onoga već spominjanog grafita na jednom veli-kom zidu duž pruge u zapadnoukrajin-skom gradu Lvivu (rus. Ljvov, sh. Lavov): Ukrajina i Bosna protiv države i kapitala, Bosnu i Ukrajinu uporedio je i lider ukra-jinske opozicije i kandidat za predsjednika Ukrajine, Vitalij Kličko. Ovaj nekadašnji svjetski šampion u profesionalnom boksu iztiče da su u obadvije države razlozi za demonstracije isti, a to je “neuspjeh vlasti da dobro vode državu”. Aleksandar He-mon, jedan od najuzpješnijih bosansko-američkih pisaca srednje generacije, ro-dom iz Sarajeva, kojeg bosanski književni akademik, Abdulah Sidran, odavno vidi kao slijedećeg dobitnika godišnje tuzlan-ske književne nagrade Cum grano salis, pravi nešto širu uzporedbu:

“Lako bi bilo povući paralele između nedavnih događaja u Ukrajini i u Bosni i Hercegovini. Recimo: slične pseudo-demokratske političke strukture koje iz-borima dođu na vlast, a onda uz pomoć poslušne birokratije i policije tu vlast ne

puštaju; institucionalizovana pljačka – iliti prvobitna akumulacija – kao domi-nanti lokalni oblik kapitalizma, pri čemu nema vidljive razlike između nacionalnih i kriminalnih elita; besramna eksploataci-ja etničkih razlika – Janukovič je šef i dio tzv. donjecke bande, koja potiče iz istočne Ukrajine, gdje ima veliki broj Rusa – ko-jima manipuliše veliki etnički monolitan susjed; samoubilačka arogancija vlasti koja smatra da to tako može, sve dok im na ulicama ne kažu da ne može. Postoje, naravno, i značajne razlike. Najznačaj-nija je u tome što u Ukrajini već postoji tradicija protesta koji su dovoljno ozbiljni da stvari značajno promijene. Na stranu august 1991, Ukrajinci su na ulicama bili još 2004, okupljeni pod barjakom Na-randžaste revolucije. Ono što Putin, Janukovič, raznoboj-ni BiH političari i ini kon-stantno prodaju, bez obzira na strukturalnu amoralnost društva kojim predsjedavaju, upravo je navodna udobnost predvidljivih ishoda, obećanje da će svaka promjena voditi u domen strašno nepozna-tog. Tamo je uvijek gore nego ovdje i sada, koliki god bili razmjeri trenutne katastrofe. Sa tih pozicija su pucali Janu-kovičevi snajperi – cilj je bio stvaranje haotične nepoznato-sti, osjećaj da ne znaš šta će se desiti sljedećeg trenutka, a ka-moli na sljedećim izborima”, zaključuje Hemon.

Javnosti su dostupne mno-ge činjenice koje te paralele, ali i razlike, čine očitim i ra-zložnim, podrazumivajući ogromnu disproporciju u redu veličina. Ukrajinci i Ukrajina spadaju u prvi red evropskih veličina među zemaljama i na-rodima, ali i među slavenskim narodima, a Bosna i Bošnjaci se u tim relacijama čine više kao “povijestni pre-sedan”. I Bosnu i Ukrajinu ujela je guja koju su gajili u svojim njedrima, i jedna i druga su žrtve “bratske” hegemonije na temelju iste ideologije, zaogrnute idejom panslavizma, koju je lansirao velikoruski ekspanzionizam u 19. stoljeću, a zapravo

se radilo o legalizaciji prava “velikog bra-ta”, tj. prava jačeg. Panslavizam nije ništa drugo nego eufemizam za velikoruski hegemonizam, čija se minorna replika na Balkanu javlja u vidu južnoslaveniz-ma, zapravo velikosrbskog hegemonizma. Zato treba vrlo oprezno upotrebljavati ideoložke panslavističke termine kao što su npr. Južni Slaveni ili južnoslavenski je-zici. Svjetski trend “izama” (panslavizam,

pangermanizam, panislami-zam i sl.) javlja se pod geslom etničke i(li) ideoložke homo-genizacije globalnih razmjera u 19. stoljeću, koji je nosila nastupajuća buržoazija sa prin-cipom tržištne proizvodnje, kapitala i profita.

Tačke razdjelnice

Kao Bošnjak u ovom deli-katnom vremenu osjećam ne samo ljudsku potrebu nego i građansku obavezu i moral-nu dužnost, kao i odgovor-nost prid svojom savješću, da povodom upoređivanja bosanske i ukrajinske krize podijelim sa javnošću neka lična izkustva i intelektual-ne refleksije, budući da sam boravio dvije školske godine (1981–1983) u svojstvu “lek-tora-predavača srpskohrvat-skog jezika i jugoslovenskih književnosti” na Državnom univerzitetu “Taras Ševčen-ko” u Kijivu, glavnom gra-du tadašnje Ukrajinske SSR u sastavu SSSR-a. Ки́їв  je ukrajinski naziv za glavni grad Ukrajine sa tri miliona stanovnika, izgovor je Kijiv, a latinična transkripcija je Kyjiv. Ruski naziv je Ки́ев, izg. Kijev, a latinična tran-skripcija je Kiev. Ukrajina i Ukrajinac su iz slavenskog jezika, dok je Rusija (rus.

Россия/Rossija) i Rus (Русь) grčkog porijekla, izvedena iz grčkog Ῥῶς. Tu je koncem devetog vijeka nastala prva istočnoslavenska država Ки́ївська Русь, ukr. izgovor: Kijivs’ka Rus’, a latinska transkripcija Kyjivs’ka Rus’. Ruski naziv je Ки́евская Русь, izg. Kijevskaja Rus’, u lat. transkripciji Kievskaja Rus’. Bo-

Prokletstvo povijestnog usuda

7. mart - 6. džumade-l-ula

Nažalost, u globalnoj

prerazpodjeli moći među

velikim planetarnim igračima na

udaru su se našli oni geopolitički prostori, zemlje

i narodi i one civilizacijske

vrijednosti koje se ne uklapaju u polarizirane

krajnosti i koje treba

modelirati prema projektovanim

ciljevima globalnog

faraonskog družtva.

15

sanski mediji listom koriste ruski naziv za ukrajinski glavni grad Kijev, kako ga je propisala srbsko-hrvatska standar-dna norma, što u najmanju ruku nije fer prema Ukrajincima, čiji je to grad i koji se koprcaju da se izvuku iz zagrljaja “velikog brata”. Međutim, kod novinara se već javljaju obadvije varijante, naža-lost polarizirane, kod upotrebe ostalih naziva. Tako će Z. Šuko komentarišući utakmicu Дніпро-Tottenham u Dnipro-petrovsku na BHT koristiti samo rusku varijantu Dnjepar i Dnjepropetrovsk. Međutim, njegov kolega V. Spaho upo-trebljava ukrajinski oblik Dnipro. Šuko upotrebljava, također, i ruski izgovor nogometnog tima Šahtjor iz Donjecka (Шахтёр ili Шахтьор Донецк). Ali B. Bilić sa FTV upotrebljava dosljedno ukrajinske nazive Dnipro i Dniprope-trovsk (on izgovara kao Dnjipro), kao i ukrajinski naziv “rudarskog” tima Šah-tar (ukr. Шахтар Донецьк) prema engl. Shakhtar (шахтёр (izg. šahtjor) i na ruskom i na ukrajinskom jeziku znači rudar). Nasuprot tome, ukrajinski glav-ni grad izgovara po ruskom Kijev. Teško je razabrati šta je tu službena književno-jezička politika ovih medijskih kuća u sastavu javnog servisa, a šta individualni izbor novinara.

Na geopolitičkom planu Bosna i Ukrajina su dvije tačke razdjelnice na zamišljenom meridijanu između dvahu civilizacijskih blokova: Iztoka i Zapada. Najizrazitija sličnost je u multivjerskom i multietničkom karakteru ovih društava. Iako Ukrajinci čine većinu u Ukrajini, kao i Bošnjaci u Bosni, značajan procenat je koloniziranih Rusa, osobito na iztoku i jugu zemlje. Na Krimu su Rusi ogro-mna većina od polovice prošlog stoljeća, jer je odatle Staljin izselio jedan cijeli ta-tarski domicilni narod u ledeni Sibir, a naselio Ruse na mediteranski topli jug, slično kao u Bosni koju su Srbi kolonizi-rali progonom Bošnjaka. U vjerskom po-gledu Ukrajinci su katolici, pravoslavci i unijati, s tim da su u zapadnoj Ukrajini katolici, a u istočnoj pravoslavci, pretež-no Rusi, dok su u Bosni većina Bošnjaci muslimani kao unikat među svim Slave-nima, uz grkopravoslavce i rimokatolike. (Iako je etnički sastav Bošnjaka manje slavenski, nego ilirski, ovdi naziv Slaven za Bošnjake uzimam samo u smislu sla-venskog jezika.) Nema primjera u svijetu da su se na tako malo prostoru susrele tri velike svjetske monoteističke religije i izmiješali i spleli njihovi domicilni lju-di. Ipak, najekskluzivnija veza Bošnjaka i Ukrajinaca je ikavski jezik kao etnički jezik i jednih i drugih. Naime, od svih Slavena samo su Ukrajinci i Bošnja-ci etnički ikavci (uz Dalmate). Mnogi nedovoljno upućeni bi se zabezeknuli kada bi saznali da se iste ikavske riječi iz Uskufijinog Ričnika u stihu na bosanskom

jeziku iz 1631. godine mogu naći i u ukrajinskim, što ne-sumnjivo govore o zajednič-kom porijeklu. Samo što je i današnji književni ukrajinski jezik ikavski, kakav je bio i kod najslavnijeg ukrajinskog kobzara (pjevača/pjesnika) Tarasa Ševčenka, za razliku od današnjeg bosanskog ije-kavskog, koji se razlikuje od Kulinovog i Uskufinog staro-bosanskog ikavskog. Prostor Ukrajine je, inače, kolijevka svih Slavena, njihova pra-majka. U biblioteci Duhovne akademije u Kijevu čuva se najstariji staroslavenski pisani tekst iz 10. stoljeća, napisan na sedam stranica pergamene prvim slavenskim pismom glagoljicom za potrebe bi-zantskih hrišćanskih misionara, u nauci poznat kao “kijivski listići”. Najveći ko-hezioni faktor Ukrajinaca je ukrajinski maternji ikavski jezik, koji su Ukrajinci sačuvali i kodificirali kao svoj književni ikavski jezik, a Bošnjaci su svoj izgubili, a prihvatili nametnuti ijekavski. Boš-njaci imaju u svom bosanskom jeziku ekskluzivan “princip haka”, koji je dje-limično prisutan još jedino kod Ukraji-naca. Ukrajina je, kao i druge okupirane stare kavkazske i srednjeazijske države i narodi, bila doslovno pod ruskom oku-pacijom i hegemonijom u sastavu Save-za Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), što uključuje i zabranu ukrajin-skog jezika u javnoj upotrebi, kao što se desilo i sa Bošnjacima u Bosni u okvi-ru obadvije Jugoslavije. Savremenom Europljninu je neshvatljivo da jednom tako velikom narodu i velikoj zemlji bude zabranjen njegov vlastiti maternji jezik u sopstvenoj domovini.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Slavenska linija

Pored “slavenske linije”, Bosna i Ukrajina su imale i druge veze. Pripadali su neko vrijeme zajedničkoj državi: Otomanskom carstvu. Bosna je bila granična administrativ-no-teritorijalna oblast Carstva na Balkanu prema Evropi, a sa-dašnje ukrajinsko crnomorsko priobalje, uključujući i Krim, bilo je u sastavu Carstva pre-ma neprijateljskim Rusima. Bošnjaci i Ukrajinci su se mo-gli susretati i u dvorskoj službi i oba su se jezika mogla čuti na dvoru: i bosanski i ukrajinski. O tome govori i jedan, mož-da bizaran detalj: savremenici i značajni činioci na dvoru Sulejmana Veličanstvenog bili

su Ukrajinka Rokselana, supruga-sul-tanija Hurem i najveća sultanova ljubav te Bošnjak iz Visokog, Nasuh Matrakči, (ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija), čovjek od najvećeg sultanovog povjerenja, istaknuti historičar, matema-tičar, geograf, kartograf, kaligraf, ratnik, mislilac, pisac i umjetnik.

Postoje sličnosti i razlike i u sticanju nezavisnosti: Obadvi su nakon mnogo vremena ugnjetavanja “osvojile” državnu i nacionalnui nezavistnost razpadom vje-štačkih državnih aglomeracija kao što su bili: SSSR i SFRJ. Bosnu su bez iakvog prava napali Srbija i Srbi odmah nakon referenduma i proglašenja nezavistnosti, i separirali okupirani dio teritorije, da bi na 22. rođendan provalio bošnjački narod-ni socijalni bunt, a Ukrajina se prividno mirnim putem razdružila sa Rusijom, kao i ostalih 14. republika bivšeg Sovjet-skog Saveza i stvaranja Saveza Nezavisnih Država. Ali to je bio samo privid. Sve je

U vjerskom pogledu Ukrajinci

su katolici, pravoslavci i

unijati, s tim da su u zapadnoj

Ukrajini katolici, a u istočnoj pravoslavci,

pretežno Rusi, dok su u Bosni

većina Bošnjaci muslimani kao unikat među svim

Slavenima, uz grkopravoslavce i rimokatolike.

ostalo isto, ostao je ruski hege-monizam, samo se ime promi-jenilo. Ali u Ukrajini je ostala ruska vojska u vojnim bazama, sa moćnom Crnomorskom flotom u Sevastopolju. Kada je Ukrajina naumila, 23 godine poslije, dokinuti taj ograničeni suverenitet i postići stvarnu nezavistnost, Rusi su, svjesni svoje nadmoći i međunarodne pozicije, zazveckali oružjem i zaprijetili vojnom intervenci-jom i separatizmom kolonizi-ranih oblasti na istoku i jugu. I dobro bi bilo da se na tome sve završi, kao što će se uglavnom i završiti. Ovo “uglavnom” znači da i ako dođe do međusobnih oružanih okršaja, oni će biti ograničeni i po obimu i inten-zitetu i strogo kontrolisani, ali će postići svoj efekat.

I u krajnje pojednostavljenoj en passant analizi može se zaključiti da bi to bio su-kob Davida i Golijata. Ukrajina se sama ne može odbraniti od daleko moćnijeg susje-da. EU je, također, ne može odbraniti niti

ima interesa za to u odnosu na ruski energetski i rudni, prven-stveno “plinski reket”. Ameri-kanci sa svojim saveznicima bi je mogli odbraniti, ali ona je mali ulog u odnosu šta bi do-bili, a šta izgubili, prvenstveno partnerstvo sa globalnom silom kakva je Rusija. Ukrajinci se ne bi smili u to pouzdati. U takav nerazumni rat sa nuklearnim oružjem Amerikancima bi se izplatio samo ako bi okupirali Rusiju i domogli se neograni-čenih bogatstava nepreglednih ruskih prostranstava. Ali takvu obću katastrofu ne mogu pri-

zivati ni najbolesniji umovi, mada takvih ima. Turci, kojih se ovaj konflikt neposred-no tiče, također je ne mogu odbraniti, a i kad bi mogli, mnogo im je važnije partner-stvo sa Rusijom i podjela interesnih sfera, u srednjoj Aziji i sfera uticaja prvenstveno nad onim turkofonskim srednjeazijskim državama koje pripadaju musliman-skom kulturno-civilizacijskom krugu i koje su bile u okviru Otomanskog carstva.

16

To je najviše što Turci mogu izvući iz ove krize, a najetičnije bi bilo da zaštite tatar-sku muslimansku manjinu na Krimu, imajući historijsku dužnost i pravo, jer su sukrivci njihove nezapamćene tragedi-je. To je najmanje što im duguju, kao i Bošnjacima. Uzimajući u obzir neposred-no historisko izkustvo ruskih, posebno Staljinovih progona i razseljavanja, Tatari bi trebali biti zadovoljni ako ponovo ne dožive genocid i izbore pravo obstanka na svojoj povijestnoj zemlji i da uspiju posti-ći barem kulturno-prosvjetnu autonomi-ju u okviru Autonomne Republike Krim. Jer, tako slabi i nerganizovani, vođeni emocijama, a ne razumom, pozivajući se na svoja historijska prava autohtonih i domicilnih žitelja Krima, Tatari su već jednom nogom zakoračili u pakao, svrsta-vajući se na ukrajinsku stranu u totalnom ruskom okruženju i organizujući antiru-ske demonstracije, provocirajući njihov osvetnički gnjev. Od toga bi ih Turci ili Amerikanci iz humanitarnih razloga tre-bali odvratiti. Oni će biti najveća i najtra-gičnija epizoda ukrajinsko-ruskog spora i kolateralna šteta njihovog eventualnog, svakako ograničenog oružanog sukoba.

Nije neosnovano predpostaviti da Ukrajinu, možda, čeka bosanska sudbina i rješenje te međunarodne krizne situacije po već prohabanom “bosanskom mode-lu” – zemlja cijela iz dva dijela. Ukrajina bi mogla biti podijeljena na dva entiteta: na istočnoukrajinski, proruski i zapad-noukrajinski, proeuropski te autonomni status Krima. Između njih bi bila pri-rodna granica posred Ukrajine velikom plovnom rijekom, koju Ukrajinci zovu Dnipro (ukr. Дніпро), a Rusi Днепр/Dnjepr (sh. Dnjepar). U vrijeme prve istočnoslavenske države Ки́ївська Русь ova rijeka je nazivana Slavutič. Najviše što Ukrajinci mogu postići jeste da Ukrajina po “bosanskom modelu” zadrži držav-ni okvir, a unutrašnje uređenje može ići od federalnog do konfederalnog statusa ovih entiteta, s tim da Krim ne pripadne ni jednom entitetu, nego da zadrži sta-tus Autonomne Republike Krim i bude ravnopravna (kon)federalna jedinica dr-žave Ukrajine. Ako kod Ukrajinaca bude mudrosti oni će sve snage usmjeriti u ovo rješenje, koliko god bolno bilo, umjesto što će se pripremati za porazni oružani obračun. Ukrajinci trebaju biti sretni (u ekstremnoj varijanti) i zadovoljni ako ne dođe do potpunog cijepanja zemlje, po kojem bi se istočna Ukrajina pripojila Rusiji. U najboljem slučaju Ukrajinu čeka sudbina “bosanskog modela” kombinova-nog sa “kiparskim modelom”, jer će, po famoznom principu kompromisa, kao ustupak Rusima, EU prihvatiti unutraš-nju podjelu zemlje i primiti samo Zapad-nu Ukrajinu u svoje članstvo. To je ona gorka pilula koju bi Ukrajina, kao što je i Bosna, morala progutati.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Nije neosnovano predpostaviti da Ukrajinu, možda, čeka

bosanska sudbina i

rješenje te međunarodne

krizne situacije po već

prohabanom “bosanskom modelu” –

zemlja cijela iz dva dijela.

17 7. mart - 6. džumade-l-ula

I dok Ukrajina proživljava svoje najsudbonosnije dane u novijoj povije-sti, pehlivaneći na rubu obstanka, Bo-sna je dočekala i traljavo obilježila svoj Dan nezavisnosti, 1. marta, u atmosferi bošnjačkog narodnog bunta i najdublje krize od završetka srbsko-hrvatske agre-sije, na ivici građanskog i bratoubilač-kog rata i razpada zemlje. Ova kriza je posljednja opomena i narodu i vlasti, a najviše Bošnjacima da ih je ovakvo vod-stvo dovelo na rub propasti i da je spas samo u odlučnim promjenama, a neke su se jasno čule na protestima, jer mogu izgubiti i ovo što dasad imaju, sudeći po neprijateljskim reakcijama, i unutraš-njim i spoljnim. Jasno je uočljiv jedan od nedobronamjernih ciljeva ovih pro-testa koji se u podtekstu mogu izčitati, a to je dodatno oslabiti poziciju Bošnjaka na predstojećim izborima i u predstoje-ćim neminovnim ustavnim promjena-ma. Ako znadnu pravilno razumiti ovaj šamar naroda, Bošnjaci će se osvijestiti i napraviti odlučan zaokret u borbi za ob-stanak “na svojoj zemlji, u svojoj vjeri” prije nego što ih zgnječi dušmanska čiz-ma. I neka se ne zavaravaju oni koji su se napljačkali ovoga naroda da će moći pobjeći od ovoga usuda.

Nažalost, u globalnoj prerazpodjeli moći među velikim planetarnim igrači-ma na udaru su se našli oni geopolitički prostori, zemlje i narodi i one civilizacij-ske vrijednosti koje se ne uklapaju u po-larizirane krajnosti i koje treba modelirati prema projektovanim ciljevima globalnog faraonskog družtva. Nestankom velikih ideoložkih hladnoratovskih blokova, vrši se globalna prerazpodjela moći, veliki se udružuju u još veće globalne interesne blokove i grčavito bore za što bolje startne pozicije u odlučujućem finišu stvaranja tzv. Svjetske vlade, čiju je šemu precizno izcrtao trokut i šestar. Pod tim žrvnjem našle su se, po ko zna koji put, igrom povijestne sudbine, svaka u svome behu-tu, Bosna i Ukrajina. Sve će se na kraju završiti kompromisom između Europ-ske Unije, Amerike i Rusije priko leđa Ukrajine i ukrajinskog naroda koji sanja o slobodi i suverenitetu nad svojom po-vijestnom zemljom, kao i Bošnjaci. Ubit će im te snove, ako treba zgazit će ih i ten-kovima, ali će ostaviti malko odškrinuta vrata nade. Kroz ta jedva odškrinuta vrata naivnim Bošnjacima lansirana je nakon protesta još jedna lažna nada o ukidanju entiteta, koja navodno dolazi od Obame. Trebat će možda još dosta vremena da i Ukrajinci i Bošnjaci (ali i ostali) shvate da su svi ovi nemiri i protesti samo dio dramskih rekvizita u dobro izrežiranoj predstavi da bi se došlo upravo do ova-kvog epiloga u globalnom teatru absurda. To je to prokletstvo bosansko-ukrajinskog povijestnog usuda o kojem ja govorim. Živi bili pa vidili!

Strah od majstora Wolanda

U vrijeme moga boravka u Kijivu na čelu moćnog Sovjetskog Saveza bio je Ukrajinac Leonid Bre-

žnjev, posljednji komunistički diktator, ali sam na Držav-nom univerzitetu u Kijivu, kao i na Slavističkoj katedri Filološkog fakulteta, izuzetno srdačno dočekan, kolegijalno prihvaćen i dostojno tretiran.

Pored moga nesebičnog stručnog angažovanja u radu sa studentima, na to su, predpostavljam, uticale i dvije sretne okolnosti, na koje sam bio ponosan: dolazio sam iz Sarajeva, grada koji je već bio odabran za domaćina narednih Zimskih olim-pijskih igara i, drugo ne manje važno, najveće bosanske građevinske firme gradile su tada ekskluzivno odmarališće za sovjetsku elitu na obalama Crnog mora, u gradu Sočiju. To me tada izpunjavalo ponosom, kao što me sada ispunjava stidom što su te firme dušmanski uništene kada su nam najviše trebale u poslijeratnoj izgradnji. Naravno, tada nisam mogao ni predpostaviti da će baš Soči biti organizator ovogo-dišnjih tek mihnulih Olimpijskih igara.

Planirao sam da ću, uz rad sa studentima svih pet studijskih godina i pored iztraživanja građe o poznatom slavisti Vatroslavu Jagiću, na preporuku beogradskog profesora Asima Pece, proširiti znanje ruskog jezika i, što je za mene bilo posebno izazovno, naučiti ukrajinski jezik, jezik velikih književnih stvaralaca kao što su Šev-čenko, Bulgakov i mnogi drugi. Ali slijedilo je veliko razočarenje. Samo je ruski bio službeni jezik. Ukrajinski jezik, jezik iz praslavenske kolijevke, nigdje javno se nije mogao čuti: ni na ulici, ni na Univerzitetu, ni na televiziji. Ukrajinski studenti nisu smili ni pomisliti da njime javno komuniciraju, izuzev u uskom porodičnom krugu. Jedno vrijeme mogli su se viditi dvojezični ukrajinsko-ruski nadpisi na ustanovama, trgovima, ulicama i drugim javnim prostorima, a u metrou stanice su interfonom najavljivane dvojezično, na ukrajinskom i ruskom, ali je to iznenada prestalo i ostao je samo ruski. O tome se ni privatno na osami nije razgovaralo, a kamo li da su organizovani pritesti zbog toga. Bio sam šokiran i tek tada u pravom smislu shvatio položaj Bošnjaka i bosanskog jezika u SFRJ, jer Ukrajina je velika zemlja i Ukrajinci veliki narod a bio im je zabranjen jezik u sopstvenoj zemlji. Primijetio sam na Kate-dri nesvakidašnju atmosferu, jedni su bili vedri, drugi potišćeni. Kada sam oprezno, gotovo konspirativno, pokušao saznati razloge za takav potez vlasti, odgovoreno mi je da je uvođenje dvojezičnih naziva bio pogrešan potez i nepotreban eksperimenat te da nema potrebe za tim jer svakako svi znaju ruski jezik! U konspirativnom diskursu mi je rečeno da je to bio zahtjev istočnog dijela Ukrajine, jer oni svi govore (samo) ruski. Pomislio sam da bi to bilo isto kao kada bi neko Italijanima ili Špancima zabra-nio njihov jezik i uveo npr. engleski. Nakon toga nije mi bilo teško razumiti zašto su studenti bili oduševljeni Jugoslavijom, koja je za tadašnju Ukrajinu bila “zapad”, ali me je donekle povrijedilo što skoro ništa ne znaju o Bosni i Hercegovini. Tim više što je prije mene na lektoratu u Kijivu boravio moj zemljak iz BiH, iz trebinjskog kraja, pjesnik Todor Dutina, inače Dučićev pjesnički epigon. “Bolje obaviješćeni” studenti nagađali bi da tamo žive u izolaciji grupa balkanskih muslimana, zaostalih iza Tur-skog carstva. Osim Dučića, znali su ponešto o Šantiću i Ćopiću, čuli za pjesnika Izeta Kiku Sarajlića koji “peva na srpskom jeziku”. Ipak, njihov idol bio je Momo Kapor. Ni studenti završnih godina studija nisu ništa znali, primjerice, o Meši Selimoviću, Maku Dizdaru, Dervišu Sušiću, Nikoli Šopu, Dari Sekulić ili Dušku Trifunoviću i drugim velikim savremenim bosanskim književnicima, da se i ne govori o tadašnjoj nastupajućoj, a već afirmisanoj generaciji Velimira Miloševića, Nedžada Ibrišimo-vića, Stevana Tontića, Abdulaha Sidrana, Irfana Horozovića, Marija Suška, Ranka Risojevića, Kemala Mahmutefendića, a da i ne spominjem tada najmlađe Slobodana Blagojevića, Gorana Simića, Dževada Karahasana, Admirala Mahića i mnoge druge.

Kada su mi u jednoj šetnji Kijivom neki studenti krišom pokazali dosta skro-mnu, ali otmjenu starinsku rodnu kuću autora “Majstora i Margarite”, svjetski poznatog ukrajinskog pisca Mihaila Bulgakova, u strmoj i zapušćenoj ulici Podol, iznad kijivske luke na širokoj i opjevanoj rijeci Dnipro, bio sam užasnut prizorom: prozori od ulice bili su spolja zakovani unakrsnim daskama, kao da se radi o kužnoj kući od prije pet vijekova. Bojali su se, valjda, majstora Wolanda. Na kraju dvogo-dišnjeg boravka univerzitetske vlasti su me nagradile putovanjem i jednomjesečnim boravkom u drevnim gradovima iz vremena punog procvata islamske civilizacije, Buhari i Samarkandu, biserima centralne Azije, ali sam ja, radi nesigurnog i dalekog puta i rata u Afganistanu, izabrao Moskvu i čuveni Univerzitet Lomonosov kako bih mogao istražiti literaturu o slavisti Vatroslavu Jagiću u Lenjinovoj biblioteci, a na Lomonosovu je tada boravio na studijskom boravku i jedan moj prijatelj sa Sarajevskog univerziteta.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Pred časnim i legitimnim ciljem – ukidanja dejtonskog poretka i povratka referendumske volje u ustavno uređenje BiH – drhte svi neprijatelji Bosne i Hercegovine, jer znaju da je to oružje protiv kojeg ne postoji štit

Piše: Fatmir Alispahić

U Banjoj Luci je organiziran skup o perspektivama boš-njačke politike u Republici

Srpskoj. Organizatori su dva bošnjač-ka udruženja, jedno u vlasništvu Sej-fudina Tokića i drugo, privatizirano, u vlasništvu Senadina Lavića. To što se u Bošnjačkom pokretu za ravnopravnost pokreće samo Sejfudin Tokić, i to što je nekada časni i moćni “Preporod” redu-ciran na prosječnog Senadina Lavića – nipošto ovom skupu ne odriče važnost. Ali, takav skup je morao biti organizi-ran prije 18 godina, odmah nakon us-postave “nepravednog mira koji je bolji od rata”, kada je trebalo bošnjačke per-spektive u Republici Srpskoj podići na nivo ultimatuma za opstanak dejton-skog poretka. Naravno, bošnjački po-vratak u bošnjačke kuće je antifašistički, humanistički, pravdoljubivi imperativ, ali, on je ujedno i pravna kategorija, utoliko što je potpisivanje Dejtonskog sporazuma uslovljeno Aneksom sedam i povratkom svih na svoje. To znači da ako se povratak ne sprovodi, i ne spro-vede, onda je ništavan Dejtonski spo-razum, i dejtonski poredak uopće, čije je postojanje određeno povratkom pro-gnanih i izbjeglih lica. Ko zna zašto boš-njačka politika nije imala ni pola sekun-de pameti da uoči ovu posljedičnu vezu između dejtonskog poretka i Aneksa sedam?! Zar je moguće da je bošnjačka politika taj “nepravedni mir koji je bolji od rata” prihvatila kao statičnu i trajnu

kategoriju? Već godinama se vidi da je dejtonski poredak okvir za nestanak Bosne i Bošnjaka, za jačanje hegemoni-stičkih separatizama u BiH, i da opsta-nak Bosne i Bošnjaka ovisi od rušenja entitetskog i etnonacionalnog poretka, a u svrhu rehabilitacije građanske par-lamentarne demokratije. Napose, Refe-rendum od 1. marta 1992. u prvi plan je istakao građane, pa tek onda narode, a to znači da jedino legitimno uređenje BiH tre-ba služiti prvo građanima, pa onda narodima. To ne znači negiranje ili marginaliziranje etnokulturnih posebnosti, kao što rade kvazigrađanski intelektualci koji građanski kocept vide kao antinacio-nalizam, a antinacionalizam vide kao diskriminaciju na-rodnih identiteta. Za njih su bošnjačka, srpska i hrvatska kultura izraz nacionalizma, a ne civilizacijska vrijednost. Ti lažni tzv. građanski inte-lektualci su primitivci koji ne razumiju suštinu Bosne, u kojoj građansko ne smije negirati etničko, ni obratno. A pošto građanska demokra-tija nosi integralističku ideju jednakopravnosti svih gra-đana i naroda, to je suprot-stavljeno etnonacionalnom apartheidu velikosrpskog i velikohrvatskog koncepta u BiH. Dokidanje tog dej-tonskog zla učinilo bi da na dobitku budu Bošnjaci i svi drugi normalni ljudi, a na gubitku velikosrbi i velikohrvati, koji-ma dejtonski apartheid pruža krpeljsku mogućnost bujanja na račun uništenja Bosne i njenih građana. Paradoks je da najveći, a zapravo lažni zagovornici gra-đanske BiH danas izviru iz dejtonskih sehara, ali s ciljem da stalno proble-matiziraju bošnjačko pitanje, jačajući velikosrpske i velikohrvatske pozicije, namjesto da ruše dejtonski poredak koji je sav baždaren da udovolji onome što su davno dogovaravali Cvetković/

Milošević i Maček/Tuđman. Paradoks je i da zapadni pametnjakovići uporno sponzorišu nakaradu koju ne bi uveli ni u svoju štenaru, a kamo li u svoje drža-ve. Dejtonski poredak je krhak i rušljiv u dodiru sa ma kojom zapadnom de-klaracijom. Ako je to tako, onda je pra-va enigma zašto bošnjačka politika, ni u jednom sazivu, ni u jednoj varijanti,

nikada nije razmatrala poli-tičku perspektivu bošnjačkog povratka, niti je imala viziju rušenja dejtonskog poretka kao uvjeta za opstanak Bosne i Bošnjaka. Nije moguće da se u glavi bošnjačke politike nastanio fildžan kao najveći mentalni i patriotski domet?! Možda je tih nekoliko pro-fiterskih i tajkunskih mreža, koje su uzjahale bošnjač-ku politiku, uistinu vidjelo svoju ličnu perspektivu u ekonomskom ovladavanju krajevima sa bošnjačkom većinom, gdje su se zabavili kriminalnim privatizacijama, rasprodajama i ćevapima.

Dejtonski šamar

Kao što u godišnjoj pu-tanji ima ona tačka kada je Sunce najbliže Zemlji, tako i mi ulazimo u fazu kada je ideja o ukidanju entiteta naj-bliža Bosni i Hercegovini. Teroristički napadi u kraje-vima sa bošnjačkom veći-nom, iz kojih treba izdvojiti i spasiti opravdani socijalni

bunt poniženih građana, dali su i neke pozitivne efekte. Jedan od njih je što se otvorilo pitanje održivosti i smislenosti dejtonskog poretka. Režiranim pro-testima i paljevinama se htjelo kazati kako je Bosna i Hercegovina neodrži-va, a zapravo se kazalo kako je neodrživ dejtonski poredak, koji generira razna zla, odnarođenu vlast, stalne tenzije, a nadasve stalna nastojanja velikosrpske i velikohrvatske politike da dokažu kako je separatizam jedino rješenje. Na nji-

Republika Srpska je Aušvic na Balkanu i treba je pretvoriti u muzej sramote

7. mart - 6. džumade-l-ula

Paradoks je da najveći, a zapravo lažni zagovornici

građanske BiH danas izviru iz dejtonskih sehara, ali s

ciljem da stalno problematiziraju

bošnjačko pitanje, jačajući velikosrpske i velikohrvatske

pozicije, namjesto da

ruše dejtonski poredak.

19

hovu žalost, a na radost svih patriota, prevagnulo je mišljenje o neodrživosti dejtonskog poretka. Bez obzira na po-četnu namjeru evropskih diplomata da se ufate u kolo sa februarskim teroristi-ma, prevladao je razum u ime kojeg i zapadna diplomatija vidi do koje mjere je očit odron dejtonskog poretka. Ono što pričinjava najveću radost u ovom otvaranju dejtonerije za raspravu, je-ste kad Karadžićev nasljednik Milorad Dodik govori o opasnosti ukidanja Re-publike Srpske. On to meće u kontekst nekakvih razmirica sa novinarima i ne-vladinim organizacijama, ali, svejedno, važno je da izgovara sintagmu – uki-danje Republike Srpske. To znači da su on i njegovi svjesni mogućnosti da Republika Srpska bude ukinuta, kao što je ukinuta, recimo, nekadašnja Autono-mna pokrajina Vojvodina. Ko se danas sjeća da je Vojvodina godinama bila nekakva “autonomna pokrajina”? Tako će i Republika Srpska pasti u zaborav, izuzev kao mjesto na kome će se srp-ske generacije odgajati onako kako se njemačke generacije odgajaju na Aušvi-cu. Republika Srpska je Aušvic, pojam koji će zauvijek biti obilježen slikama ljudskih kostura, zapravo, bošnjačkih i jevrejskih civila ubijenih u planskom genocidu. Ovo je istina koja se kotrlja takvom silinom da je ništa više ne može zaustaviti. Jedino, moguće je, i potreb-no je, ubrzati ove procese, i u to ime nastaje ovaj tekst.

U narednom periodu treba trasirati dvije važne operacije: prva, mobilizi-ranje Bošnjaka za glasanje u Republici Srpskoj, i druga, pokretanje pravosud-nih mehanizama za ukidanje dejton-skog poretka, odnosno, Republike Srp-ske. Danas kad 1.300.000 bh. građana u dijaspori postaju konačno svjesni da mogu biti ljudi bez domovine, kao što su to umnogome postali Palestinci, otvara se šansa da se ta energija straha usmjeri ka borbi za opstanak. Politička realnost je ogolila okupaciju Bosne i Bošnjaka, s ambicijom da se stvori geto za Bošnja-ke, u okolini Zenice, i u okolini Bihaća. Neće to biti geto multikulture, slobo-de i dostojanstva, već geto projektova-nog terora i straha. Baš tako cionistički teroristi u Pojasu Gaze i na Zapadnoj Obali obesmišljavaju palestinsku želju da se vrate u Palestinu i želju preosta-lih Palestinaca da opstanu u ove dvije enklave. Projekcija dejtonskih terorista je da se u ovom getu za Bošnjake in-staliraju totalitarizam i policijska država s ciljem maltretiranja i ponižavanja tih getoiziranih Bošnjaka. Šta će se doga-đati sa dijasporom koja, ipak, održava makar emotivne kontakte sa BiH? Ta dijaspora će vremenom shvatiti da od povratka nema ništa, ali, da nema ni-šta ni od posjeta svojoj domovini, čiji se

bosanski duh jedva još osjeti u ove dvije bošnjačke enkla-ve, oko Zenice i oko Bihaća. (Sarajevo ne pominjemo, jer je za Sarajevo u ovom scena-riju planiran status distrikta, a ne pominjemo ni Tuzlu, koja je odavno već bijeljin-ska provincija, obavještajno, ekonomski, kulturno i men-talno.) Dijaspora, dakle, po prvi put sada shvata da osta-je bez Bosne i Hercegovine, kao što je dejtonska država, svjesno i genocidno, ostala bez bh. dijaspore. Ali, jedno je ambicija dejtonske geno-cidne države da broju ubi-jenih Bošnjaka pripiše i broj raseljenih Bošnjaka, a drugo je pitanje – hoće li Bošnjaci na to pristati. Hoće li, zapra-vo, ljudi u dijaspori pristati da budu usmrćeni i zauvijek izgubljeni za svoju zemlju? Imaju li izbora? Naravno da imaju.

Kota na koju se bije bitka za otpisiva-nje dijaspore iz veza sa BiH je genocidni Popis, kao i izborni proces. Dijaspora je na Popisu pokazala primjerenu orga-niziranost, jer su desetine hiljada ljudi prilagodili godišnje odmore vremenu Popisa. Uprkos tome, službenici geno-cida nad Bošnjacima iz Zavoda za stati-stiku saopćavaju da će nestati 300.000 popisanih. A gdje su tek oni nepopi-sani, i oni kojima je dejtonska država onemogućila pravo da se popišu u di-plomatsko-konzularnim predstavniš-tvima, što je svukud uobičajena praksa, samo ne kod nas? Dejtonska država je jedina država koja se bori za odstranji-vanje svoga iseljeništva, i zato je dejton-ska država genocidna država. Da li Fon-dacija “Popis”, koju predvodi Islamska zajednica, i dalje misli da je - “Popis uspješan za Bošnjake”? Popis je morao

7. mart - 6. džumade-l-ula

biti rušen, kao genocidni akt, ali, ni jedna bošnjačka adresa tu misao nije ni izgovorila, a kamo li pretvorila u stra-teški plan. Kad bi dijaspora bila organizovanija, mogla bi pokrenuti sudski proces za dokazivanje genocidnosti Popisa iz 2013. godine. Di-jaspora mora postati svjesna jasne namjere dejtonske dr-žave da Bosnu svede na geto za Bošnjake, a da bošnjačke iseljenike odstrani iz bh. real-nosti. Tome se treba suprot-staviti pravnim sredstvima, s ciljem da se ruše sve diskri-minirajuće odredbe zakona, kakve postoje u vezi popisa, ili, kakve već godinama po-stoje u vezi izbora. Naime, namjesto pasivne registracije za izbore, koja bi važila po osnovu ličnih dokumenata, bh. građanin u dijaspori se

mora svaki put registrirati da bi glasao. To je svjesno otežavanje ovog ustavnog prava. Trebalo je i politički i sudski tra-žiti da se ova diskriminacija ukine. Dok se to ne dogodi, dijaspora treba ove či-njenice razumjeti kao genocidni šamar dejtonske države, na koji treba reagirati motivacijom i mobilizacijom – kako bi se što više ljudi iz dijaspore prijavilo za Izbore 2014. godine. Tu dolazimo do centra priče.

Buđenje žrtava

Dijaspora neće da glasa jer nema za koga glasati. Nek’ glasa za sebe! Ako ne valjaju političari, nek’ valja narod! Zato treba glasačku energiju dijapo-re osloboditi od uvjerenja da se to za nekoga glasa, za ovu ili onu stranku, za ovog ili onog kandidata. Stranke i političari više nisu bitni. Bitno je poli-

Režiranim protestima i

paljevinama se htjelo kazati

kako je Bosna i Hercegovina neodrživa, a zapravo se kazalo kako je neodrživ dejtonski

poredak, koji generira razna

zla, odnarođenu vlast, stalne

tenzije, a nadasve stalna

nastojanja velikosrpske i velikohrvatske

politike da dokažu kako

je separatizam jedino rješenje.

tičko prisustvo ljudi koji su protjerani, i koji samo tako mogu posvjedočiti da iseljeništvo nije njihova volja, već je rezultat genocida. Dijaspora mora poslati poruku da se ne odriče Bosne i Hercegovine. Tapija na domovinu nije emotivna već pravna i činjenična kategorija. Možeš ti do mile volje vo-ljeti sevdalinku, burek, šerbe i šami-ju, ali od tog se ne živi, već – za to se živi. Kao što moraš zaraditi novac da bi kupio ono što ti treba ili ti je srcu milo, tako moraš i ostvariti realne pretpostavke da raspilaviš svoje emo-cije prema Bosni i njenim ljepotama. Bosni su danas od dijaspore potrebni konkretni dokazi patriotske ljubavi, a što znači ulaganje u one političke me-

hanizme koji svjedoče da se iseljeništvo nije predalo i da nije odustalo. Prelistajte naslove srpskih i hrvatskih listova i portala sa posljed-njih izbora, pa ćete vidjeti sa koliko radosti izvještavaju da “bh. dijaspora više ne želi izlaziti na izbore”. Oni ima-ju realnog razloga da slave pobjedu, jer od 1.300.000 ljudi prijavi se tek nekoliko desetina hiljada, a za razli-ku od prvih poslijeratnih izbora kada se za izbore pri-javilo gotovo pola miliona iseljenika, tačnije 458.000 građana. Gdje je nestala ta

20

politička armija koja je 1996. svjedoči-la da se iseljenici misle vratiti i ostva-rivati svoje ustavno pravo da biraju i budu birani? Ovih 458.000 iseljenika nestali su u dejtonskom genocidu, u Izbornom zakonu koji ih je vremenom osipao, s konačnim ciljem da žrtve etničkog čišćenja pretvori u žrtve ge-nocida, dakle, mrtve ljude. Dejtonski genocidaši jedino nisu računali da bi se nekada mogao probuditi taj ubijeni iseljenik, koji u momentu kad shvata da ostaje bez domovine odlučuje da se registruje za Izbore i svojim brojem po-kaže da je tu – svoj na svome. Upravo na ovim premisama vrijedi mobilizira-

ti bh. dijasporu, čije bi pri-sustvo na Izborima u Repu-blici Srpskoj ojačalo, ozva-ničilo, popečatalo realnu ambiciju svih bh. patriota i istinskih antifašista, a zasi-gurno i mnogih normalnih Srba – da Republika Srpska, taj Aušvic na Balkanu, bude ukinuta. Rusko petljanje u Ukrajinu podstiče američ-ku sujetu koja zadovoljenje može imati u petljanju u neke ruske zone interesa, što znači da se začas može dogoditi da Amerika, kako bi kontrirala Rusiji, otvori proces ukidanja entiteta i kantona. A pošto je Srba i Rusa 300 miliona, ne bi bilo loše da Milorad Dodik kri-minalnu Republiku Srpsku osnuje na Krimu.

Neće se promijeniti ništa dok se mi ne promijenimo. Prvi je korak velika kampa-

nja u vezi registracije za Izbore 2014., kako bi iseljenici, žrtve etničkog čišće-nja, posvjedočile svoju tapiju na svoju zemlju, a drugi je korak pokretanje sudskog procesa za obaranje Dejton-skog sporazuma, koji nije ispunjen, i koji je potpisan pod prisilom, s ciljem da se uređenje Bosne i Hercegovine vrati na prethodno pravno stanje, a to je Republika Bosna i Hercegovina, bez entiteta, bez kantona, sa dva nivoa vlasti, državnim i općinskim. Nikakav “Dejton 2”, nikakav novi referendum, sve drugo je prevara ili glupost, isprav-na je jedino borba za rehabilitaciju referendumske volje bh. građana, od-nosno, za poredak koji ima legitimitet blizu 64 odsto bh. građana koji su 1. marta 1992. izglasali suverenu i ne-djeljivu državu, zemlju ravnopravnih građana i naroda. Pred ovim časnim ciljem – ukidanja dejtonskog poretka i povratka referendumske volje u ustav-no uređenje BiH – drhte svi neprijate-lji Bosne i Hercegovine, jer znaju da je to oružje protiv kojeg ne postoji štit.

7. mart - 6. džumade-l-ula

U narednom periodu treba

trasirati dvije važne

operacije: prva, mobiliziranje Bošnjaka za glasanje u Republici Srpskoj, i druga,

pokretanje pravosudnih mehanizama za ukidanje dejtonskog

poretka, odnosno, Republike

Srpske.

22

Dr. Admir Mulaosmanović, autor knjige “Iskušenje opstanka; Izetbegovićevih deset godina 1990.-2000.“

Intervju

“Lik Alije Izetbegovića je nesporno utkan u sve događaje i mislim da je autor veoma dobro pratio ta dva plana, personalni i događajni plan novije bh. istorije. U konačnici, djelo Alije Izetbegovića može se jedino i shvatititi u kontekstu napete istorije devedesetih godina prošlog stoljeća. Knjiga je bazirana na relevantnim publikacijama, člancima i studijama, a ona nam nesporno prikazuje i Izetbegovića kao državnika, ali i intelektualca”

Razgovarao: Nedim Botić

U Sarajevu je nedavno odr-žana prva promocija dje-la  “Iskušenje opstanka.

Izetbegovićevih deset godina 1990.-2000.”, autora dr. sc. Admira Mu-laosmanovića. Ova publikacija je prvo naučno djelo o političko-dr-žavničkoj ulozi Alije Izetbegovića u zadnjoj deceniji 20. stoljeća, ali i svojevrsna bosanska historija ovog teškog i bremenitog perioda. Stoga s pravom predstavlja svojevrsni te-melj za buduća naučna istraživanja.

Profesor Adnan Jahić, jedan od promotora knjige, smatra da je to djelo koje nosi svjedočanstvo o jed-nom turbulentnom razdoblju savre-mene bh. historije, u kojem se BiH borila za opstanak nakon što je ste-kla međunarodno priznanje.

“Lik Alije Izetbegovića je nes-porno utkan u sve događaje i mi-slim da je autor veoma dobro pratio ta dva plana, personalni i događajni plan novije bh. istorije. U konačni-ci, djelo Alije Izetbegovića može se jedino i shvatiti u kontekstu napete

istorije devedesetih godina prošlog stoljeća. Knjiga je bazirana na re-levantnim publikacijama, člancima i studijama, a ona nam nesporno prikazuje i Izetbegovića kao držav-nika, ali i intelektualca”, istakao je Jahić.

U narednom periodu promocije će se održati širom BiH i dijaspore od kojih su neke već zakazane. Ge-neralni organizator budućih pro-mocija bit će Aktivna boš-njačka mreža (ABOM)  u saradnji sa ostalim suor-ganizatorima koji izraze želju za tom vrstom aktiv-nosti.

Ovim povodom smo za čitaoce magazina Saff upriličili razgovor s dr. Mulaosmanovićem s na-dom da ćemo na taj na-čin doprinijeti širenju i daljnjem izučavanju lika i djela Alije Izetbegovića.

SAFF: Dr. Mulao-smanović, srdačno vas selamimo u ime redak-cije lista Saff i čitalaca. U ime svih nas, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za razgovor. Naša tema jeste promocija Vaše dugoo-čekivane knjige koja govori o ra-hmetli Aliji Izetbegoviću. Možete li nam pojasniti šta Vas je podsta-klo da krenete putem izučavanja lika i djela prvog predsjednika nezavisne R BiH? Koliko je uop-će značajno naučno istraživanje i valorizacija ove tematike?

Mulaosmanović: Alejkumus-selam vama i vašim čitaocima. Alija Izetbegović je jedan od najznačaj-nijih Bošnjaka u 20. stoljeću, ako ne i u cijeloj bošnjačkoj historiji. Zbog te činjenice mi bismo trebali

naučno valorizirati njegovu pozici-ju ali i istaknuti značaj Izetbegovi-ća za naš narod tako što će jedna značajna naučna institucija nositi njegovo ime. Mislim da je to jedan normalan put koji je na Zapadu već isproban i samo ga treba preslika-ti. Nešto se na tom fonu pokušalo s osnivanjem Muzeja Alije Izetbego-vića, koji, iako ne želim biti previše kritičan, nije najbolji način, jer se

prema Aliji Izetbegovi-ću treba odnositi mnogo suptilnije, ozbiljnije i na-učnije. Neposredno na-kon što sam magistrirao razgovarao sam sa jednim prijateljem koji je rekao da bi dobro bilo izučava-ti Aliju Izetbegovića kao političara, što je u meni probudilo taj istraživački zanos, tako da se ideja od-mah ‘prilijepila’ i krenuo sam ka njenoj realizaci-ji. Razlog zašto sam tako postupio je vrlo prost i jednostavan, mislim da je Alija Izetbegović najzna-

čajniji bošnjački i bosanskoherce-govački političar u XX stoljeću. Po svojoj viziji i konkretnim politič-kim potezima odvojio se od drugih, da ih ne nabrajamo.

S obzirom da je stanje u BiH ovakvo kakvo jeste, prvo što sam se pitao bilo je koliko bi ova tema mo-gla da prođe na bh. univerzitetima, tako da sam odlučio da nastavim sa doktorskom disertacijom tamo gdje sam završio i magisterij, a to je na Filozofskom fakultetu Sveuči-lišta u Zagrebu. U osnovi određena hrabrost tu nije bila potrebna, po-trebna je istraživačka znatiželja, a ja sam je imao.

Izetbegovićev misaoni koncept bio je opći, univerzalni, nikako partikularni i on do kraja svog života nije napustio taj koncept

7. mart - 6. džumade-l-ula

Zbog toga se misli da

Bošnjacima treba lider, a ja mislim da im prije svega

trebaju timovi i institucije, obrazovne, odgojne,

ekonomske, političke, kulturne.

23

SAFF: Vaše proučavanje Izetbegovića obuhvata period od formiranja SDA do povlačenja iz Predsjedništva BiH. Među-tim, interesira nas Vaše mišlje-nje o Izetbegoviću prije aktivnog učešća u politici. Ko je i kakav je Izetbegović bio do aktivnog uključivanja u politiku?

Mulaosmanović: Prva stvar koja se uočava kada se sagledava kompletan Izetbegovićev život je da se radilo o čovjeku jakih prin-cipa, uvjerenja i veoma ponosnom čovjeku. Alija Izetbegović je u pr-vom redu bio mislilac, filozof, ra-cionalist. Ja ću podsjetiti na jednu epizodu kada su se “Mladi musli-mani” trebali priključiti u organe “Hidaje”, kako bi se tokom Drugog svjetkog rata sačuvali i ostali rela-tivno sigurni u svome djelovanju. Izetbegović je bio protiv toga. On je, recimo, izuzetno cijenio Kasima Dobraču i Mehmeda Handžića, ali-me koji su došli na tu ideju i koji su bdjeli nad muslimanskom omladi-nom u tom teškom ratnom vrmenu, ali je rekao da “MM” ima svoj put, taj put mora biti jasno definiran i da se nikome ne trebaju priklanjati. Iako je ono što su Dobrača i Han-džić uradili zapravo bilo dobro i za “Mlade muslimane” i trudbenike koji su pokušali da pomognu boš-njačkom narodu u toku Drugog svjetskog rata, Izetbegović je nasto-jao djelovati nezavisno i bez tutora. On je zapravo već tada pokazivao da je veliki individualac, što se u njegovom životu kasnije i pokazalo.

Dva hapšenja, koja ste spomenu-li, na njega su sigurno ostavila tra-ga, utisnula se na određeni način u njegov karakter. Međutim, ona nisu bila toliko značajna i suštinski dje-lovala na Izetbegovićevo poimanje

svijeta. Izetbegović je već krajem 60-tih i početkom 70-ih godina XX stoljeća bio izgrađen musliman-ski intelektualac sa veoma jasnom vizijom kako i šta treba da se radi prevashod-no u islamskom svijetu, ali i među muslimanima u Jugoslaviji da bi se po-stigao određeni društveni probitak i dobitak. Ono što je Izetbegovića najviše okupiralo, bilo je pitanje i čuđenje zašto su muslimani toli-ko nazadovali, propali, kada imaju Knjigu koja je jedina Istina i koja im obećava uspjeh ukoliko slijede upute Knjige. Pomalo je podsjećao na Šekiba Arslana u nekim tumače-njima nazadovanja i napredovanja naroda, kultura i civilizacija. Ovaj problem, nazadovanja muslimana, on je pokušao sagledati kroz odnos religija, civilizacija i društveno-po-litičkih sistema, odnos islama pre-ma krišćanstvu, prema judaizmu, odnosno prema socijalizmu i demo-kratskom kapitalističkom društvu, i pokušava da nađe puteve i odgovore u kome smjeru bi trebao da krene islamski svijet. Njegovi zaključci su ponekad bili briljantni. U djeli-ma kao što je “Islam između istoka i zapada” i “Islamskoj deklaraciji” zaista se vidi jedno dugogodišnje razmišljanje o tim problemima i iznalaženje rješenja za islamski svi-jet tako da je Izetbegović dobrog traga ostavio i na mlađe islamske intelektualce. Ja ću se samo sjetiti prof. dr. Hilme Neimarlije koji je povodom smrti Alije Izetbegovića izjavio da je zapravo čitavoj njegovoj generaciji on bio uzor i pokazatelj kako treba djelovati i na koji način se treba promišljati islamski svijet.

7. mart - 6. džumade-l-ula

SAFF: Kolika je ulo-ga i važnost djela Alije Izetbegovića za politič-ko sazrijevanje i organi-ziranje Bošnjaka u biv-šoj državi i danas?

M u l a o s m a n o v i ć : Izetbegovićeva uloga je bila krucijalna kada se govori o političkom or-ganiziranju muslimana. Naći ćete u “Sjećanjima”, njegovom autobiograf-skom djelu, da kaže kako

je još u zatvoru znao kako formirati stranku i kakva ona treba da bude, misleći na SDA. Dakle, okupiti muslimane Jugoslavije u jednu jaku muslimansku stranku bila je nje-gova vizija i on je to ostvario. Na-ravno, nije sam to ostvario već sa ljudima koji su razmišljali na sličan način i ljudima koji su vidjeli da Ju-goslavija ne može da opstane i da se mora naći određeni bošnjački poli-tički odgovor na negativne političke procese koji su se tokom 80-tih ra-zvijali. Izetbegović u tom segmentu nesumnjivo vrhuni, svi ostali poli-tički faktori, pojedinci, da li govo-rili o Zulfikarpašiću, Mahmutće-hajiću, da li govorili o Behmenu ili Čengiću, dali su svoj doprinos, ali ideja i vizija je Izetbegovićeva i on nije odstupio od te ideje i vizije. Kad kažem nije odstupio znamo da je Zulfikarpašić imao koncept Li-beralno bošnjačke stranke koja bi pokrivala samo teritorij BiH, dok je Izetbegović razmišljao o širokim muslimanskim masama Jugoslavije i formiranju muslimanske stranke sa malim “m”, dominantno teme-ljene na islamskim vrijednostima, i na muslimanima kao vjernicima, a ne na Muslimanima kao narodu. Time je nastojao unijeti u politiku

Izetbegović je bio na

čelu jednog nacionalnog pokreta, dok je SDA danas

jedna profilirana politička

stranka s kojom Alija Izetbegović

ne bio imao mnogo suglasja

niti bi bio zadovoljan.

moralni princip, što je, valjda, utopističko poi-manje politike u takvim ali i ovakvim društvima i političkim odnosima. Također, tu mi možemo vidjeti da je Izetbegovićev misaoni koncept bio opći, univerzalni, nikako par-tikularni i da on do kraja svog života nije izašao iz tog koncepta. Zbog toga, i one optužbe o “Islam-skoj deklaraciji” su smi-ješne i čisti isfabricirani politički proces, jer Izetbegović kada govori kao islamski mislilac uvijek govori o ummetu, o stanju u ummetu, o popravljanju stanja u ummetu, pa ako hoćete i o hilafe-tu. Uvijek se referira na musliman-ska područja gdje je cvjetala islam-ska kultura i civilizacija tako da Izetbegovića možemo promatrati i o njemu razmišljati jedino na taj način, kao osobi, političaru, misli-ocu, koji je razmišljao na univerza-lan, a nikako na neki partikularan i etnički način.

SAFF: Kad se prati razvojna linija Izetbegovića kao političara u periodu 1990.–2000., koje su najznačajnije promjene u njego-voj misli i djelu i kada su se one desile?

Mulaosmanović: Izetbegoviće-va politika i misija je bila jasna, da-kle, ravnopravna BiH i ravnopra-van bošnjački narod u okviru Jugo-slavije. BiH je u 80-im godinama XX stoljeća izgubila položaj ravno-

pravne republike zbog sil-nih političkih previranja u Jugoslaviji. Izetbegović je rekao - BiH i bošnjač-ki narod u njoj sa ravno-pravnim statusom prema drugim jugoslovenskim republikama i narodima -. Dakle, tu se nije ništa promijenilo. Izetbegović je imao jasan koncept i kada se zalagao za osta-nak Jugoslavije.

Značajan prijelomni moment je svakako kraj

1991. kad on postaje svjestan da Jugoslavija neće opstati, da je bor-ba za BiH vrlo neizvjesna i da će biti veoma žestoka. Tada se krenu-lo u priču o nezavisnosti BiH što se i dogodilo Referendumom iz februara/marta 1992. Drugi znača-jan momenat jeste njegov pristanak da pregovara s agresorom, odnosno s Karadžićem i Bobanom krajem 1992. To mu danas mnogi spočita-vaju kao izdaju Platforme Predsjed-ništva BiH, što, u osnovi, ne od-govara istini, jer je međunarodna zajednica jasno tražila da se prego-vara s onima koji su u tom trenut-ku predstavljali realnu političku i vojnu moć, a to su bili Karadžić i Boban. Kraj 1993. i početak 1994. također predstavljaju značajan pri-jelomni trenutak kada Izetbegović doista staje na poziciju bošnjačko-muslimanskog vođe.

Izetbegovićeva politika bila je reaktivna i ona je bila osuđena na reaktivnost. Sam Izetbegović je ka-

24

zao – Ja sam samo pratio događaje, nisam mogao biti njihov kreator. Dakle, Izetbegović je pratio doga-đaje i pokušavao je umanjiti štetu. I čitav problem bošnjačke politike je to što ne kreira događaje i druš-tvenu stvarnost već ih slijedi i po-kušava da umanji štetu. Da li je Izetbegović mogao drugačije, to je drugo pitanje, nije za historičara, a vjerujem da je na njega teško dati odgovor.

SAFF: Izetbegović je pred samu smrt rekao da je svjestan da je tokom političke karije-re napravio određene propuste, greške. Koje su to njegove najve-će greške?

Mulaosmanović: Teško je sada reći koje su najveće greške jer mi kao historičari detektiramo činje-nice i procese. Po mom mišljenju, mnogo politički nepotrebnih gre-šaka napravljeno je nakon 1996. godine. Kad govorimo o ratnom periodu, tu je teško bilo šta nazvati greškom, zbog sveopćeg konteksta djelovanja. U poslijeratnom peri-odu, kada je trebala jedna čvrsta ruka koja će urediti stvari na onom teritoriju kojim se vladalo, došlo je do situacije da je zavladala ne-pravda, mito i korupcija su došli do izražaja, lokalni predstavnici postali su lokalni moćnici koji ni-kome nisu odgovarali.

U tom segmentu Izetbegović može i treba snositi određenu vr-stu odgovornosti, jer je bio prvi među Bošnjacima i vjerujem da je tu napravio niz propusta. Narav-no, i u tom kontekstu treba gledati njegovo sveukupno stanje. Realno, nakon skoro četiri godine rata, pregovora u Daytonu te srčanog udara koji je preživio neposredno nakon toga, Izetbegović je bio po-trošen. Možda je najbolja odluka u tom trenutku bila da se povuče. U tom smjeru, najveća greška je nesređivanje situacije na unutraš-njem planu.

SAFF: Nekako se stiče dojam da je od Izetbegovićevog povla-čenja iz politike BiH krenula nadolje, iako je SDA ostala kao svojevrstan nasljednik njegove političke zaostavštine? 

Mulaosmanović: SDA se do-nekle s pravom smatra legitimnim nasljednikom Alije Izetbegovića, ali i neke druge stranke imaju do-brim dijelom jednako pravo, kao što je to, recimo, A-SDA. Kad o tome govorimo, mislim da mi kao narod treba da baštinimo ideje i političku filozofiju Alije Izetbego-vića, a ne neka politička stranka.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Teško je sada reći koje su

najveće greške jer mi kao historičari

detektiramo činjenice i

procese. Po mom mišljenju, mnogo politički

nepotrebnih grešaka

napravljeno je nakon 1996.

godine.

25 7. mart - 6. džumade-l-ula

Izetbegović je bio na čelu jednog nacionalnog pokreta, dok je SDA danas jedna profilirana politička stranka s kojom Alija Izetbegović ne bio imao mnogo suglasja niti bi bio zadovoljan. Koliko mogu pri-mijetiti, tamo dominiraju karijeri-sti, a Alija je nebrojeno puta rekao da takvu vrstu ljudi ne voli. Danas u SDA ima malo ideja o altruizmu, malo požrtvovanosti, moralnosti, idealizma, stavljanja općeg iznad pojedinačnog interesa. Ako je prva garnitura SDA na čelu s Alijom Izetbegovićem bila idealistička, a današnja karijeristička, nadamo se da bi jedna nova generacija koja se rađa u ovom vremenu mogla to sve nivelirati i tu političku opciju postaviti na zdrave noge, jer nam jedna tako jaka SDA treba.

Zbog toga se misli da Bošnjaci-ma treba lider, a ja mislim da im prije svega trebaju timovi i institu-cije, obrazovne, odgojne, ekonom-ske, političke, kulturne. Mi živimo jedan nedovršeni proces izgradnje nacije, a primjetno je, nažalost, da mnogi intelektualci i političari kažu da nama nacionalne institucije nisu potrebne. Mislim da su Bošnjacima potrebne bošnjačke institucije i da one ne bi štetile BiH ili bilo kome u BiH. Na kraju, ne znam zašto se postojanje bošnjačkih institucija stalno stavlja u kontekst slabljenja BiH kao države kada je to totalni apsurd i neistina.

Biografija

Admir Mulaosmanović rođen je 1973. godine u

Sarajevu gdje je završio osnov-nu i srednju školu. Tokom agresije bio je pripadnik 4. mo-torizovane brigade 1. korpusa Armije BiH. Završio je Filozof-ski fakultet u Sarajevu, odsjek historija, a magistrirao je na Fi-lozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temi “Privredni razvoj Bihaćke krajine 1971. – 1991. (utjecaj politike i politič-ke elite na privredni razvoj)’’. Prije dva mjeseca, tačnije 23. jula, na istom fakultetu u Za-grebu doktorirao je sa temom “Političar Alija Izetbegović - Od osnivanja SDA (1990.) do povlačenja iz Predsjedniš-tva BiH (2000.)”. Mentor mu je bio prof. dr. Ivo Banac. Dr. Mulaosmanović radi na Institu-tu za istoriju u Sarajevu. Ože-njen je i otac tri sina.

Mr.sc. Sedad Bešlija, predsjednik U.O. ABOM-a

Krajem prethodne godine, na desetu godišnjicu preseljenja na bolji svijet rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedniš-

tva R BiH, iz štampe (I.K. Dobra knjiga) je izišla knjiga pod naslovom “Iskušenje opstanka. Izetbegovićevih deset godina 1990.-2000.” autora dr. sc. Admira Mulaosmanovića, naučnog saradnika Instituta za istoriju u Sara-jevu. Za vrlo kratko vrijeme knjiga je naišla na veliko interesiranje čitalačke publike kako u domovini tako i u dijaspori. Razlog je jednostavan: ovo je prvo naučno djelo na prostoru JI Evrope, ali i šire, o političkom i državnič-kom putu Alije Izetbegovića, čovjeka koji je obilježio zadnje desetljeće 20. stoljeća bosanskohercegovačke historije, ali i svojim djelovanjem izmamio pažnju brojnih svjetskih krugova kojima civilizacijske vrijednosti nisu stra-ne. Naučnu “kartu” ovom projektu ovjerio je svojim mentorstvom ugledni profesor dr. Ivo Banac pred kojim je dr. Mulaosmanović doktorirao na Sve-učilištu u Zagrebu 2012. godine. Stručnu recenziju knige, koja je ujedno i prerađeni i dopunjeni doktorat, dao je prof. dr. Adnan Jahić sa Univerziteta u Tuzli. Da je knjiga vrlo zanimljiva, naučno potkrijepljena i otvorena za ra-spravu potvrdila su i izlaganja sa prve, sarajevske, promocije koja je održana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 28.2.2014. godine na kojoj su pored mo-deratora Mufida Memije govorili dr. Adnan Jahić i Mustafa ef. Spahić, kao i sam autor.  Distribuciju kao i sve naredne promocije (od kojih je njih neko-liko već zakazano) ovog vrlo važnog i vrijednog djela iz novije bh. historije preuzela je Aktivna bošnjačka mreža (ABOM) u samostalnoj organizaciji ili u suorganizaciji za zainteresiranim stranama. To je, ujedno, čast i priznanje našoj mladoj organizaciji na čemu se i ovim putem zahvaljujemo autoru na iskazanom povjerenju.

26

Pogled iz budućnosti

Politika

Kako doznajemo, međunarodna zajednica planira da poslije oktobarskih općih izbora na čelo Vijeća ministara BiH postavi Fahrudina Radončića, na mjesto ministra sigurnosti Almira Džuvu, a za direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Bakira Dautbašića

Piše: Ezher Beganović

Većina građana u Bosni i Hercegovini, bez obzi-ra na naciju i vjeru, živi

na rubu siromaštva. Gledajući sa te strane cijela Bosna i Hercegovina je morala ustati protiv kriminalne vlasti. Međutim, to se ne dešava, odnosno svjedoci smo da se prote-sti događaju isključivo tamo gdje su Bošnjaci većina. Također, i ti pro-testi, koji se događaju na bošnjački većinskim teritorijama Federacije BiH imaju svoje zanimljivo obiljež-je. Naime, od ukupnog broja Boš-njaka koji žive u gradovima gdje se svakodnevno održavaju protesti, ne protestira ni jedan posto Bošnjaka. Na ulicama Sarajeva, Tuzle, Zeni-ce i Mostara, te ponekad Bihaća ne bude više do stotinjak protestanata. Kome trebaju takvi protesti, šta je cilj održavanja u životu takvih pro-testa, naročito kakvu ulogu u svemu imaju takozvani plenumi građana?

Organiziranje protesta, svakodnevno održava-nje u životu tih protesta i osnivanje i rad plenuma građana imaju političku a ne socijalnu pozadinu.

Iza ovih protesta stoje međunarodne snage, koje preko svojih operativaca u BiH i uz pomoć zlou-potrebe teškog socijalnog stanja građana pokušavaju postići željeni politički cilj na štetu Bosne i Hercego-vine. Prema našim infor-macijama planirano je da se u ovoj godini dogode ključni politički procesi koji će bitno odrediti bu-dućnost Bosne i Hercegovine. Kako doznajemo, međunarodna zajed-nica planira da poslije oktobarskih

općih izbora na čelo Vije-ća ministara BiH postavi Fahrudina Radončića, na mjesto ministra sigurnosti Almira Džuvu, a za direk-tora Obavještajno-sigur-nosne agencije BiH Baki-ra Dautbašića. Dovođenje Fahrudina Radončića na čelo Vijeća ministara BiH podrazumijeva da će on time postati najbitnija lič-nost bošnjačke politike, tj. da će imati dovoljno prostora da u ime Boš-njaka prihvata sporazume o budućnosti BiH. Kon-trola Obavještajno-sigur-nosne agencije BiH i Mi-

nistarstva sigurnosti BiH važna je zbog kontrole bošnjačkog naroda, odnosno zbog realizacije zacrtanih

Dolinavukova!

7. mart - 6. džumade-l-ula

Prema dosadašnjem

razvoju događaja Fahrudin

Radončić ima dobre šanse da ga postave za

prvog u Bošnjaka. Bošnjački narod

je uništen siromaštvom,

svako spominjanje i pozivanje na patriotizam u

vrijeme ovakve teške socijalne

krize djeluje kao priča sa svrhom

odbrane aktuelne političke vlasti.

27

političkih ciljeva na štetu BiH, koji će uslijediti nakon izbora. Vidjeli smo ovih dana šta znači efikasna kontrola nad sigurnosnim apara-tom BiH. Oni koji stoje iza namje-štenih protesta uspjeli su uz punu kontrolu sigurnosnog sistema BiH, prije svega Ministarstva sigurnosti, OSA-e i SIPA-e, kroz pasiviziranje spomenutih sigurnosnih agencija da otvore put destruktivnim sna-gama da naprave planirani haos, da uz mali napor postignu željeni cilj. Ministar sigurnosti, SIPA i OSA su dopustili da se zapali zgrada Pred-sjedništva BiH, da šačica nasilnika totalno rasturi sigurnosni sistem u kantonima. Znamo da su ministar sigurnosti i direktor OSA-e ovih dana javno govorili da nisu imali informaciju da će se dogoditi nasilje i izvesti paljevina zgrade Predsjed-ništva BiH. Naravno, i djeca u pr-vom razredu znaju da obojica lažu i skrivaju pravu istinu.

Svetlana kao podvala međunarodnih krugova

Uloga plenuma građana i odr-žavanja svakodnevnih protesta je stvaranje operativnog prostora za pripremanje izborne prevare, odno-sno slamanje političke konkurencije i postizanje izborne pobjede politič-kog bloka kojeg predvode Fahrudin Radončić, Mirsad Kebo, Žljko Ko-mšić i drugi. To znači da ćemo do

izbora biti svjedoci broj-nih kriza i haosa. Narav-no, sve će se to događati samo na teritoriji sa boš-njačkom većinom (To ne isključuje mogućnost da će se povremeno iscenirati nebitni protesti, kao što se događa ovih dana sa pro-testima stotinjak boraca u Banjoj Luci. Cilj takvih protesta je odvraćanje pa-žnje Bošnjacima, odnosno pravljenje atmosfere da se i kod drugih događaju pro-testi, da Bošnjaci ne bi po-mislili da se sprema nešto sumnjivo.).

Prema dosadašnjem ra-zvoju događaja Fahrudin Radončić ima dobre šanse da ga postave za prvog u Bošnjaka. Bošnjački narod je uništen siromaštvom, svako spo-minjanje i pozivanje na patriotizam u vrijeme ovakve teške socijalne krize djeluje kao priča sa svrhom odbrane aktuelne političke vlasti. Čim spomeneš patriotizam odmah te napadnu da braniš Bakira Izetbe-govića ili druge političare i stranke koje su na vlasti. Narod je ugro-žen sa svih strana, obespravljen do kraja, niko nema kad razmišljati o ugroženosti naroda i zemlje. Takvo stanje je napravilo pravu pometnju među Bošnjacima, malo je onih koji su svjesni šta se događa. Zbog toga

7. mart - 6. džumade-l-ula

su Bošnjaci danas pogod-ni da svoj glas daju nepri-jatelju a da to i ne znaju. Pogledajmo samo kako zbunjeni Bošnjaci prihva-taju podvalu međunarod-nih obavještajnih krugova da Svetlana Cenić treba biti premijerka Tuzlan-skog kantona. Također, na čelo protesta danas su se stavili razni mešetari, ljudi sa sumnjivim politič-kim i obavještajnim veza-ma, pripadnici raznih ne-vladinih udruženja, ljudi koji imaju sasvim drukčije ciljeve (Radnici u Tuzli svaki dan ponavljaju da

iza Plenuma građana Tuzlanskog kantona stoje ljudi sa sumnjivim političkim pozadinama i da oni ne zastupaju građane i radnike.). Od ojađenosti naš narod ne primjećuje kakvi se smutljivci oko njih vrte.

Mi Bošnjaci danas nemamo nikakav sistem zaštite od propasti koja na nas ide. Uništeni siromaš-tvom i bijedom, bijesni zbog kri-minalnih političkih predstavnika, Bošnjaci ništa ne vide šta im se sprema. Zato je vrlo izgledno da se jedno jutro probudimo a Fahro Radončić stoji ko pravi lider Boš-njaka na vrh svoga tornja. A onda ćemo živjeti život kao u turskoj seriji “Dolina vukova”.

Kako doznajemo,

međunarodna zajednica

planira da poslije

oktobarskih općih izbora

na čelo Vijeća ministara

BiH postavi Fahrudina

Radončića, na mjesto ministra

sigurnosti Almira Džuvu, a za direktora Obavještajno – sigurnosne

agencije BiH Bakira

Dautbašića.

28

Kako je Adnan Jupić ponovo prevario Fahrudina Radončića?

Poltika i društvo

Za vrijeme održavanja licitacije na kojoj je prodan dio imovine IP Krivaja, u Zavidovićima su organizovani prvi protesti. Zanimljivo je da proteste nisu organizirali ni vodili ni sadašnji ni bivši radnici Krivaje nego ljudi koji s Krivajom nemaju nikakve veze. Već tokom tih prvih protesta (a po ranijem dogovoru) kao vođa se nametnuo Dervo Mušić Hodža. On će i na najmasovnijim protestima 07. 02. 2014. pokušati da se obrati masi i preuzme vođenje protesta ali je masa njegov istup izviždala.

Piše: Redakcija

Plan je razrađen na način po kome bi se opravdano nezado-voljstvo naroda trebalo isko-

ristiti za dovođenje Radončića na vlast i počeo se realizovati u Zavidovićima. “Revolucija” je pripremana po obrascu razrađenom od strane vođe pokreta “Ot-por” iz Srbije Srđe Popovića.

Nekoliko je razloga zašto su Zavido-vići izabrani kao početna tačka za poče-tak protesta: nezadovoljstvo i siromaštvo zbog propasti IP Krivaja, početak proda-je imovine IP Krivaja u stečaju, u Zavi-dovićima živi ambiciozni zamjenik pred-sjednika SBB-a BiH (Adnan Jupić) koji velikom vođi želi pokazati svoju moć.

Nakon što je Odbor povjerilaca IP Krivaja u stečaju zvanično obznanio da je Nikšićev i Džindin plan spašavanja pro­pao i da se kreće u prodaju imovine ovog prijeratnog giganta, Dnevni avaz najavljuje početak reali­zacije “Paklenog plana”.

Za vrijeme održavanja li­citacije na kojoj je prodan dio imovine IP Krivaja, u Zavi­dovićima su organizirani prvi protesti. Zanimljivo je da pro­teste nisu organizirali ni vodili ni sadašnji ni bivši radnici Kri­vaje nego ljudi koji s Krivajom nemaju nikakve veze. Već to­kom tih prvih protesta (a po ranijem dogovoru) kao vođa se nametnuo Dervo Mušić Ho­dža. On će i na najmasovnijim protestima 07. 02. 2014. po­kušti da se obrati masi i preuz­me vođenje protesta ali je masa njegov istup izviždala.

Hodža Dervo Mušić je prva i velika greška vođe (Ra­dončića) i njegovog zamjeni­ka (Adnana Jupića). Da Jupić nije znao za problematičnu prošlost Hodže Derve Mušića je i razu­mljivo jer je Adnan Jupić rat proveo u Doboju. Čudo je da ministar sigurnosti nije obratio pažnju na obavještajne po­datke koji jasno govore da Hodža Der­vo Mušić zbog svoje prošlosti nije osoba koja može zadobiti povjerenje građana.

Zavidovićani se još dobro sjećaju da je taj isti Dervo Hodža u odsutnim tre-nucima za Zavidoviće (1993.) napustio grad i državu BiH.

Svoj odlazak (čitaj bijeg) iz Zavidovića dobro je pripremio. Zemlju je napustio službenim vozilom (mobilisano od PTT-a). Prije odlaska sam sebi je izdao ovlaštenje da može koristiti pečat Ratnog predsjedniš-tva opštine Zavidovići van granica BiH, a radi prikupljanja humanitarne pomoći.

Prema svjedočenju građana, niko u Zavidovićima nije vidio rezultate njego-vih aktivnosti na prikupljanju humani-tarne pomoći!

Nakon rata vraća se u BiH gdje ga čeka sudski postupak zbog dezertiranja i drugih radnji koje je činio dok je na po-četku rata boravio u BiH.

Koristeći svoje veze sa srpskim krugo-vima, nakon rata iz Srbije dobija diplomu

profesora historije. Dervo Mu-šić vremenom dolazi i na po-ziciju direktora Doma kulture u Zavidovićima. Prema nalazi-ma službi u Zavidovićima i tu poziciju je Dervo Hodža isko-ristio za lične interese. Tako je sebi trajno dodijelio trosoban stan površine 86 kvadratnih metara u naselju Centar, lame-la III, sprat II, ulaz I, stan broj 4, koji je do tada bio u vlasniš-tvu Doma kulture.

Vođe revolucije

(Kako saznajemo u ovom predmetu se dovodi u vezi falsificiranih potpisa tadaš-njeg predsjednika Upravnog odbora Doma kulture a što će po svemu sudeći dobiti i sudski epilog.)

Za njega se veže još jed-na afera. Koristeći zakonsku

odredbu da samo tri čovjeka mogu os-novati i registrovati udruženje građana, Dervo Mušić postaje predsjednik udru-ženja Patriotska liga Zavidovići. Potvrde o učešću u Patriotskoj ligi, na osnovu kojih se upisivao vojni staž Dervo Hodža je izdavao za 24 KM. Na prostoru općine

Kako je propala revolucija u Zavidovićima?

7. mart - 6. džumade-l-ula

Zbog činjenice da danas uz

Senadu i Dervu stoji samo mala

grupa njima bliskih ljudi, dvadesetak

rođaka i plaćenika, i

da predstava sa šatorskim naseljem u

centru grada nije uspjela,

voždovog zamjenika hvata

panika, koja polako prerasta u

histeriju.

29

Zavidovići svoje učešće u Patriotskoj ligi na osnovu tih potvrda dokazalo je 4.290 osoba. Množenjem ovog broja sa cijenom potvrde od 24 KM dolazimo do cifre od 102.960,00 KM. Kako je ovaj novac utro-šen ne može se odgonetnuti jer je udru-ženje Patriotska liga po završetku ovog posla ugašeno, a Dervo Hodža zajedno sa Ismetom Mahmutovićem Čehnom osni-va novo udruženje Branilaca općine Zavi-dovići 91-95.

Iako zvanično nema zasnovan radni odnos Dervo Hodža na proteste dolazi u luksuznom terencu. On ovakav pred-stavlja gladne Zavidovićane. Kada bi prodao samo jednu gumu sa ovog te-renca mogao bi nahraniti deset gladnih Zavidovićana.

Zbog ovih činjenica koje su dobro poznate svima u Zavidovićima Radončić i njegov zamjenik Jupić morali su izvršiti zamjenu “vođe revolucije”.

Kao rješenje se nametnula Senada Ke-serović. Kako je i sama kazala gostujući u Centralnom dnevniku Face TV od 15. 02. 2014. godine u proteste se uključila naknadno od 11. 02. 2014. godine. (Od momenta kada su Radončić i Jupić shva-tili da Dervo Hodža nema nikakvu podrš-ku u Zavidovićima.)

Iako Senada i njen muž Hedin vode svoju privatnu firmu u Sarajevu, nije im bilo teško da se aktivnije uključe u pro-testne aktivnosti u Zavidovićima. Zašto su Senadi i Hedinu važniji protesti u Zavidovićima od vođenja vlastitog bi-znisa u Sarajevu?!

Prvi razlog težak je 229.600 KM!

Senada K. i njen muž He-din (poznat u Zavidovićima kao štampač diploma o zavr-šenom kursu informatike) već duže vrijeme preko lažnih fa-cebook profila vode kampanju protiv aktuelnog načelnika u Zavidovićima. Razlog tome je strah da na vidjelo ne izađu podaci o kupovini atraktivnog zemljišta u strogom centru Za-vidovića.

Još 2003. godine Senada K. je od općine Zavidovići kupila zemljište površine 287 kvadra-tinh metara na parceli k.č. 1238 upisanoj u P.L. 232 k.o. Zavidovići, po nevjerovatnoj niskoj cijeni od 12,80 KM po metru kva-dratnom, uz obavezu da uposli 7 radnika.

Iako nije ispunjavala uslove iz konkursa Senada je pomoću veza koje je ostvarila kao Predsjednik upravnog odbora Agencije za pri-vatizaciju Ze-do kantona uspjela isposlovati da pod povoljnim uvjetima dobije zemljište.

Kako Senada K. ni do danas (11 godina kasnije) nije ispoštovala uvjete iz konkursa i poslovnog plana, Keserovići se plaše da općina ne zatraži da se atraktivno zemljište plati po tržišnoj cijeni.

Zemljište na obližnjim parcelama je pla-ćano po cijeni većoj od 820 KM po metru kvadratnom, tako da bi Keserovići morali platiti razliku od 800 KM po metru kva-dratnom. Razlika u cijeni iznosi 800 KM x 287 m2 = 229.600, 00 KM.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Zbog toga Senada Kese-rović mora po svaku cijenu biti vođa protesta u Zavido-vićima!

Drugi, jednako važan, razlog.

Senadu K. hvata panika na spomen revizije privatiza-cije koja je radnike dovela na ivicu bijede, a mnoga predu-zeća uništila. Uvažena Sena-da K. je kao kadar Stranke za BiH (SBiH) bila predsjednik Upravnog odbora Agencije za privatizaciju Ze-do kantona i kao takva snosi odgovornost za rad Agencije, odnosno procese

privatizacije.Senadin cilj je da aktivnosti Agencije

u mandatnom periodu kada je ona ve-drila i oblačila ne budu predmet revizije, ili ukoliko do toga ipak dođe da ona kao predstavnik građana može utjecati na tok revizije. Zašto se toliko boji?!

Zbog činjenice da danas uz Senadu i Dervu stoji samo mala grupa njima bli-skih ljudi, dvadesetak rođaka i plaćeni-ka, i da predstava sa šatorskim naseljem u centru grada nije uspjela, voždovog zamjenika hvata panika, koja polahko prerasta u histeriju.

Da li će mu veliki vođa oprostiti za ovu blamažu, kao što mu je oprostio no-vac potrošen u predizbornoj kampanji 2010. godine ostaje da se vidi (http://www.inmedia.ba/potpredsjednik-sbb-a-najbolji-radoncicev-ucenik/).

Iako zvanično nema zasnovan

radni odnos Dervo Hodža na proteste dolazi u luksuznom

terencu. On ovakav predstavlja

gladne Zavidovićane. Kada bi prodao

samo jednu gumu sa ovog terenca mogao

bi nahraniti deset gladnih Zavidovićana.

30 7. mart - 6. džumade-l-ula

31 7. mart - 6. džumade-l-ula

DuplericaFacebook svijet

32 7. mart - 6. džumade-l-ula

“Naš cilj nije da se svi složimo oko nečega, već da se ne razilazimo i ne razbijamo naše jedinstvo’’Pripremio: Semir Imamović

I među Bosancima i Hercegovcima sve je više korisnika društvene mreže Facebook. Ova društvena mreža koristi se na različite nači-

ne. Neki su tu radi upoznavanja, neki radi razmjene iskustava i podataka, neki radi plasiranja obavješte-nja, nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radi mogućno-sti reklame, a neki jednostavno žele da sa drugima podijele svoja razmišljanja, svoje stavove i slično...U ovom broj donosimo izbor nekoliko zanimljivih sta-tusa korisnika Facebooka.

33 7. mart - 6. džumade-l-ula

34

Povodom otvorenog vrijeđanja reisa mr. Husejna ef. Kavazovića i dr. Enesa Karića

Komentar polumjeseca

I kada se javio reis Kavazović sa saopćenjem da nam zaštiti našu vjeru i naš din i kada se javio dr. Karić sa FIN-a da u svom stilu jednog intelektualnog erudite na kulturan, civiliziran način, perom jednog akademika objasni pogubnost takvih nebuloza u našem muslimanskom ehlisunnetskom miljeu koji ima svoju ulemu i svoje znanstvenike, gdje takve laži i objede ne mogu proći, domaće šiije, koje smo gajili godinama kao guju u njedrima po šiijskim iranskim institucijama, njihovom koledžu i institutu u našoj zemlji, jasno stavljaju do znanja preko svojih medija da se ne boje reakcija Islamske zajednice i izrekli su teške, nesuvisle uvrede pa su profesora Karića prozvali da je “velečasni, nitkov, konj cionistički”, a za reisa Kavazovića da je “licemjer koji igra kako kažu vehabije i cionisti”, što je dokaz njihove očite tekfirske ideologije u kojoj nikoga od ehlisunneta ne štede pa makar bio najumjereniji, makar bio reis i makar bio akademik isl. nauka, ako se ne slaže sa njihovim pogrešnim stavovima

Piše: Dr. Muharem Štulanović

Događaji u zadnje vrijeme jednostavno pretiču jedan drugog tako da čovjek više

u toj poplavi događanja nije siguran šta je najaktualnije: protesti, napad na državu i Bošnjake, državne institucije ili napad na islamske vrijednosti. Kao vjernici ipak dajemo primat onom što se događa na vjer-skom planu u našoj zemlji.  Posljednja događanja veza-na za djelovanje bosanskih  šiija, produžene ruke Te-herana,  nimalo ne iznena-đuje one koji znaju istinu o šiijama, kao skrivenim, podmuklim i opasnim ne-prijateljima ehlisunnetskih muslimana, koji su historij-ski napadali na muslimane i njihove vrijednosti onda kada im je bilo najteže, onda kada je najopasnije za islam-ski ummet u pokušaju da nametnu svoju iskrivljenu akaidsku  i političku ideolo-giju muslimanskim masama koje ne smatraju vjernicima jer akidu/vjerovanje  nisu primili preko njihovih “bez-griješnih imama”. Glavna odlika njihovog djelovanja je da skrivaju svoju namjeru od pripadnika ehlisunneta kroz tzv. tukju prikazujući se kao i vjernici ehlisunne-ta a prikrivajući svoju istinsku mržnju prema svemu što je ehlisunnetsko.

Kada se pojavio problem Sirije, onda su ogolili svoju prijetvorničku akidu i stali direktno sa svim resursi-ma jedne jake, vojne i policijske države kakav je sada Iran, na stranu Bešara Eseda -njegove bezvjerničke sirijske alevijske elite koja je desetinama go-dina preko najokrutnijeg režima i vanrednog stanja vladala Sirijom - a protiv sirijskog naroda, ubijajući sve što se ubiti može od sirijskog naroda, uključujući i malu djecu, žene i starce, odnosno civile ili sirijski narod. Kome u primjeru Sirije nije bilo jasno ko su

šiije, u odnosu na ehlisunnet, valjda će biti sada jasno u BiH, nakon što su bez uvijanja -iako je to inače njihova, osnovna, skrivena, licemjerna taktika - napali zadnje što se može napasti od ehlisunnetskog islama, a to je Kur’an, prvi, temeljni izvor vjere koji su pro-glasili patvorenim, neoriginalnim i neautentičnim. I kada se javio reis

Kavazović sa saopćenjem da nam zaštiti našu vjeru i naš din i kada se javio dr. Karić sa FIN-a da u svom stilu jednog intelektualnog eru-dite na kulturan, civiliziran način, perom jednog aka-demika objasni pogubnost takvih nebuloza u našem muslimanskom ehlisunnet-skom miljeu koji ima svoju ulemu i svoje znanstvenike, gdje takve laži i objede ne mogu proći, domaće šiije, koje smo gajili godinama kao guju u njedrima po ši-ijskim iranskim institucija-ma, njihovom  koledžu i in-stitutu u našoj zemlji, jasno stavljaju do znanja preko svojih medija da se ne boje reakcija Islamske zajednice i izrekli su teške, nesuvisle uvrede pa su profesora Kari-ća prozvali da je “velečasni, nitkov, konj cionistički”, a za reisa Kavazovića da je “licemjer koji igra kako kažu vehabije i cionisti”, što

je dokaz njihove očite tekfirske ideo-logije u kojoj nikoga od ehlisunneta ne štede pa makar bio najumjereniji, makar bio reis i makar bio akademik isl. nauka, ako se ne slaže sa njihovim pogrešnim stavovima.

Ovim je pala i posljednja krinka koju su nosile šiije i njihove pristalice u BiH, skrivajući se iza toga kako su oni muslimani, braća koja pomažu i sl. A njihov rad uperen na to da nam uni-šte našu vjeru. A njihovih simpatizera ili njihovih pristalica po onome što se čuje ima čak i kod nas na kantonu.

Ali zar je toliko vremena trebalo da se u BiH vidi ko su šiije?!

Pala i posljednja krinka šiija u BiH

7. mart - 6. džumade-l-ula

Naime, da budem jasniji,

šta znači to posredništvo: to znači kad umre neki potomak od ehlul-bejta onda

se ukopa i na njegovom kaburu se napravi turbe, mauzolej i tu se onda ide moliti tom mrtvacu da on za njih

posreduje kod Boga i to je

njihova vjera.

35

PRVO:Od vremena rata i agresije ja sam

bez uvijanja kazao ko su oni i doživio i preživio sve moguće napade i iz IZ-e zbog toga. Njihova doktrina i njihovi planovi počinju od sijanja fitne i sum-nji u muslimanske mase da bi vreme-nom došli piramidalno i do samog vrha IZ-e kako je bio školski primjer u slučaju BiH u kojoj su muslimani ehli-sunnetske provenijencije i ogromno, većinski pripadnici hanefijskog mezhe-ba, ali se u toj masi prozivaju nekakve vehabije (a vidjećemo ko su vehabije po njihovim objedama) a po čijem diktatu igra i reis ef. IZ-e u BiH, po njihovim kvalifikacijama.

Oni su izmislili i inovirali termin vehabizma. A o čemu se radi?

Termin vehabizma nije ništa drugo, nego samo još jedan od “izama” koje neprijatelji islama poturaju muslimani-ma nakon što su iskušali mnoge druge prije toga kao što su fundamentalizam, ekstremizam, panislamizam i sl. da bi u konačnici muslimane proglasili tero-ristima protiv kojih se, danas, bori čitav savremeni svijet.

Ako hoćemo da razumijemo ovaj prežvakani i izvikani termin kao i sadaš-nje konotacije njegove upotrebe, vrati-mo se knjizi iranskog, šiijskog, vjerskog vođe Homeinija, koja je izdana 1941. godine a nosi naziv “Otkrivanje tajni”.

(Ovo je prijevod knjige sa persij-skog koja je izdana u Teheranu 1941. godine. Originalni prijevod naslova na arapskom je: “Kešful-esrar”.)

U toj knjizi Homeini na-vodi šiijski “hadis”, koji je za ehlisunnet apokrifan,  izmi-šljen i slagan na Poslanika, a.s., a na temelju kojeg šiije grade svoj odnos prema vjeri i muslimanima ehlisunnet-ske provenijencije.

Iz tog  lažnog hadisa ra-zumije se da su kaburovi Alijinih potomaka vredni-ji od poslanika i njihovih kaburova. To su “džennet-ska” mjesta. Ko ih posjeti, biva nagrađen kao i onaj ko ode sedamdeset  puta na dobrovoljni hadždž (osim obaveznog hadždža) i po-staje “čist” od grijeha kao da ga je majka tek rodila. Ko bude gradio mauzoleje (turbeta) na njihovim kaburovima, kao mje-sta ibadeta, imaće nagradu kao da je pomagao Sulejmanu Davudovu u iz-gradnji Kudusa… Nasuprot toga, ko to ne bude vjerovao i bude to osuđivao kao što osuđuje zinaluk (i druge gri-jehe), biće “najgori” u Poslanikovu, a.s., ummetu, i neće biti obuhvaćen njegovim šefa’atom (zagovorništvom).

Dakle, po ovome izmišljenom, šiij-skom hadisu takvi postaju VEHABIJE po imenu Ibn Abdul-Vehhaba koji je sa svojim pristalicama očistio Arabij-sko poluostrvo od turbeta, mauzoleja, svetišta i dovišta na kaburovima, pro-movišući čisti monoteizam ili čisto vje-rovanje u Jednog i Jedinog Allaha, bez

7. mart - 6. džumade-l-ula

zabranjenog kaburskog, ili drugog posredništva, a koje opet, igra veliku ulogu u ši-ijskoj doktrini i “ibadetskoj” praksi.

Naime, da budem jasniji, šta znači to posredništvo: to znači kad umre neki poto-mak od ehlul-bejta onda se ukopa i na njegovom kaburu se napravi turbe, mauzolej i tu se onda ide moliti tom mrtvacu da on za njih posre-duje kod Boga i to je njihova vjera.

Zbog toga je Homeini u svojoj knjizi prosuo salve mržnje napadajući Saudijce (po njemu vehabije) i Sau-diju kao “zemlju koja se

odrekla vjere” (rušenjem turbeta, ma-uzoleja, nadgrobnih spomenika i bore-ći se protiv raznorazanih vjerskih izvi-toperenosti). Zato on traži “od države Irana i iranskog naroda da kazni” te “divljake i pustinjake iz Nedžda”. Prema njegovu mišljenju oni su “bez ikakvog znanja, iskustva i bogobo-jaznosti izišli iz okvira nauke, spo-znaje i vjere” pa im “treba uskratiti vjerska i dunjalučka prava”. (Sve ovo navedeno vidi na stranicama Homei-nijeve knjige “Otkrivanje tajni”: 20, 22, 45,  49, 58, 81…)

Ratnom inercijom i dolaskom mu-slimana iz islamskog svijeta kod nas, u Bosni je proturena ova borbena šiijska opcija iznutra, iz bošnjačkog korpusa

IZ BiH sa svim svojim

kapacitetima treba, zbog

svojih vjernika, da stane na put

agresivnom prozetilizmu šiija i kaže

ne! Mi imamo svoju vjeru,

svoju tradiciju i običaje, svoj mezheb, svoje

autentične vjerske izvore

i sve to se razlikuje od šiizma. To

treba stalno naglašavati.

na koji su oni znali djelovati, protiv tzv. vehabija, ustvari opcija koju su šiije lansirali protiv muslimana autentične ehlisunnetske provenijencije i koja se praktično fokusira na one koji se najviše i najtvr-đe drže vjerske prakse, tran-sparentno je pokazujući čak i izgledom, bradom, nošnjom, dolaskom u džamiju, prihva-tanjem raznih sunneta, ada-ba i manje značajnih propisa (sunnetuz-zevaid). Svi oni se etiketiraju s atributom veha-bizma i shodno tome, pre-ma pokliču iz Homeinijeve knjige, treba im, “uskratiti vjerska i dunjalučka pra-va”. (Drugim riječima treba ih pobiti, da nestanu)... I to sada praktično rade u Siriji gdje vojnici iz Irana i iz Libanona i Hiz-bullaha ubijaju muslimane, musliman-sku djecu i civile po Siriji.

Ko je kod nas bio promotor ova-kvih ideja o vehabijama i vehabiz-mu, koje su dovodile do vjerske i ma-terijalne štete u BiH? Pa svi oni koji imaju bilo kakvu vezu sa šiizmom, njihovi sljedbenici i simpatizeri, iznutra našeg korpusa, i naravno sa-mozvani “eksperti” za islam i terori-zam, izvana.

DRUGO:Upravo je nevjerovatna naivnost

i blagonaklonost IZ-e koja graniči sa idiotizmom sa kojom se gledalo spram šiijskog učenja, nepriznatog od strane autentičnog islama, dugi niz godina i na aktivnosti njihovih zvaničnih centa-ra i instituta koji su osnovani pod pa-

tronatom Iranske ambasade uz osvjedočenu činjenicu da se kod nas bila još rano po-slije rata, pojavila i pokušala distribuirati knjiga “Svjetlo istine”, izdana od Kulturnog centra pri ambasadi Islam-ske Republike Iran u BiH, u kojoj se dva najautentičnija hadiska izvora, “Sahihajni” Buharije i Muslima, eksplici-te kvalifikuju kao “jasno… legende i bajke koje su ispričali primitivni laič-ki umovi”, odnosno to su “krivotvoreni i izmišljeni hadisi”, (Vidi, Muhammed Džafer Zarean, Mustafa Re-zvani, “Svjetlo istine”, Pre-vodioci: Nasiha Pašić, Hu-snija Neslanović), iako su to kod nas muslimana ehli-

sunnetske provenijencije, po konsezusu sve uleme, svih mezheba i svih musli-mana najvjerodostojnije zbirke i drugi izvor Šerijata po pravnoj snazi.

To je bila uvertira u daljnje napa-de i daljnje destruktivno djelovanje po islam i muslimane u BiH koje je rezul-tiralo napadom i na Prvi temelj islama (autentični Kur’an), poslije čega više nema ništa sveto što se još može napa-sti kod ehlisunnetskog učenja, odnosno pokušalo se osporiti autentičnost isla-ma, i reći kako slijedimo neispravnu, neautentičnu knjigu pa se trebamo pri-ključiti šiijama koje negdje u zapećku imaju “ispravni nepatvoreni Kur’an” i u pećini “bezgrješnog imama” kojeg moramo slijediti, a on se eto stoljećima ne pojavljuje. I kada su na ove nebulo-ze odgovorila dva islamska autoriteta u

36

BiH; prvi autoritet IZ-e u administra-tivnom smislu u ličnosti reisa ef. Kava-zovića i u intelektualnom smislu prof. Karić, vidjeli smo reakciju i salve mr-žnje i uvreda.

Ovdje su stvari jasne na prvi pogled. IZ-e i njeni djelatnici, njeni intelek-tualci, njene vođe i imami imaju pred sobom jasnu situaciju u pogledu nepri-jateljskog, destruktivnog, protuvjerskog djelovanja iranskih, šiijskih institucija i organizacija i njihovih konvertita u BiH.

IZ BiH sa svim svojim kapacite-tima treba, zbog svojih vjernika, da stane na put agresivnom prozetilizmu šiija i kaže ne! Mi imamo svoju vjeru, svoju tradiciju i običaje, svoj mezheb, svoje autentične vjerske izvore i sve to se razlikuje od šiizma. To treba stalno naglašavati.

Oni koji dovode u pitanje autentič-nost Kur’ana, koji je prvi temeljni izvor vjere, pa zatim dovedu u pitanje i drugi izvor u vidu najvjerodostojnijih knjiga hadisa Buharije i Muslima, koje su dru-gi temeljni izvor vjere bez kojeg se ne može razumjeti dovoljno ni Kur’an, oni koji su napali i izvrijeđali našeg vjerskog i naučnog autoriteta, oni pokušavaju potpuno poništiti islam kao ispravnu božiju vjeru.

A islam je zadnja, od Stvoritelja svi-jeta objavljena i sačuvana vjera, zadnje Božije javljanje svjetovima u vidu Obja-ve i Upute autentičnog Kur’ana:

Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knji-ga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će brzo obračunati.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Takva “vjera” i takvi “vjernici” nisu niti mogu

biti članovi i pripadnici

naše Islamske zajednice i oni su šiijski, još bolje iranski

konvertiti, makar im djedovi

stotinama godina bili i živili na

ovim prostorima. Nismo isti i

nismo pripadnici iste ideologije. I na tome trebamo

temeljiti naš odnos prema

njima.

37 7. mart - 6. džumade-l-ula

Nema drugog spasa i drugog puta Stvoritelju osim sa Muhammedom, a.s., osim sa ovim Kur’anom koji posje-duje islamski ummet, osim sa ovim isla-mom čiji smo mi sljedbenici. Sve drugo je krivi put. Uzvišeni kaže:

A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati. (Biće gubitnik)

Dakle kad kažemo da ovaj Kur’an i nikoji drugi treba slijediti onda to ka-žemo s pravom što je Kur’an, dokazano jedina nepatvorena, originalna sačuvana Božija objava, za šta se brine i Uzvišeni:

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zai-sta ćemo Mi nad njim bdjeti!

Samo ova Allahova garancija, a takvih je u Kur’anu na desetine, dovoljan je do-kaz iskrenom i ubijeđenom vjerniku da je Kur’an kojeg danas muslimani drže u svojim rukama, čitaju, uče, proučavaju i po kojem se vladaju, isti onaj kojeg je On Uzvišeni preko Svog povjerljivog glasnika, Džibrila, dostavio Svom povjerljivom Po-slaniku, a on cjelokupnom ljudskom rodu. Ono nad čim Allah Svemoćni, Silni, Sveo-baviješteni i Sveznajući, bdije, bez sumnje je najbolje čuvana stvar, kojoj se niko ne može približiti sa zlom namjerom, dotaći je, nanijeti joj bilo kakvu štetu, a kamoli je izvrnuti, uzurpirati, uništiti ili oskrnaviti.

Uz ovo Božansko čuvanje Uzvišeni je i ljudskim djelovanjem, zapisivanjem i uče-njem napamet čitavog Kur’ana dao nova dva sredstva za čuvanje autentičnosti Kur’ana.

Dakle, oni koji odu i zablude u šiizam, u kojem imaju nekakav svoj Kur’an, osim ovog Kur’ana koji mi posjedujemo, neka-kav svoj sunnet, osim naših izvora kao što je Buharija Muslim i dr., i nekakvu svoju vjeru makar je nazivali i islamom, i koji sada s takvom mržnjom napadaju na sve

što se može napasti od ispravnog ehlu-sunnetskog islama i pored razuma koji im je dao Uzvišeni, pa vjeruju u nekakve nebuloze, skrivene, “bezgriješne“ imame, vjeruju da je vrednije otići na kabur i ma-uzolej nego obaviti sedamdeset puta had-ždž, vjeruju da odlazak na te mauzoleje tukući i povređujući samog sebe do krvi, obred je vredniji od sedamdeset dobro-voljnih hadždžskih, vjeruju da naš Kur’an nije autentičan, da su Buharija i Muslim sakupljali lažne hadise;  e takva “vjera” i takvi “vjernici” nisu niti mogu biti člano-vi i pripadnici naše Islamske zajednice i oni su šiijski, još bolje iranski  konvertiti, makar im djedovi stotinama godina bili i živili na ovim prostorima. Nismo isti i nismo pripadnici iste ideologije. I na tome trebamo temeljiti naš odnos prema

njima. Molimo Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njega istinski obožavaju, i onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo pod-nijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upući-vati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrt-ni čas učini lahkim, da nam kabur učini džennetskom baščom, da nam na Sud-njem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

38

Elmedina Muftić

Vjera i društvo

Slobodnomisleća Bošnjakinja Elmedina Muftić nije propustila niti jednu aktuelnu situaciju i društveni problem, a da se nije oglasila kako bi doprinijela njihovom rješavanju. Na to je obavezivala njena ljubav prema islamu, bošnjaštvu, domovini, pravdi, istini i općem dobru

Piše: Mersada Nuruddina Agović

Odnos između majke i kćerke je jedan od najznačajnijih i najkompleksnijih odnosa

dva ljudska bića. Majke i kćerke se me-đusobno ponekad oslikavaju u najvećoj mjeri do, takoreći, genetskog nivoa i jedne drugima su mjere na osnovu ko-jih procjenjuju uspjeh u životu. Jedna takva majka, Fadila, uzor je svojim kće-rima Amiri i Elmedini u borbi za oču-vanje visokomoralnih načela po kojima treba živjeti.

Elmedina Muftić, Fadilina kći, žena koja živi po islamskim propisima, nasli-jedila je od majke veliku hrabrost i osje-ćaj za pravdu. Sjeća se Elmedina koliko se njena majka trudila da svoje kćeri odgoji po propisima islama, pruži im svu majčinsku lju-bav i bude uzor na svim ži-votnim poljima. Najviše od svega cijenila je čast i ljudsko dostojanstvo, čistotu duše, srca, tijela i životnog prostora. Iskrena, hrabra i požrtvovana majka Fadila je budno bdjela nad odgojem svojih posluš-nih kćeri, spremajući ih za budući život koji će smisleno i časno živjeti i biti lijep uzor generacijama koje dolaze.

“Znate šta vam je činiti!”

Sjeća se Elmedina, u najvećem jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu Ami-ra je imala 23, a ona samo 17 godi-na. Jednog jutra majka im je upala u

sobu. Žurno je pretraživala nešto po ormaru. Viknula je zabrinuto: “Dola-ze ustaše!” Djevojke su ustale. Iz za-motuljka je izvadila primitivnu staru bombu, predala je starijoj kćeri i rekla:

“Znate šta vam je činiti!”Nastavila je spremati

odbranu kuće i porodice, a djevojke su ostale suočene sa strahom, sa samo jednom bombom u rukama, odluč-ne da je aktiviraju ako ustaše uđu u sobu. Bile su spremne poginuti u odbrani svoje ča-sti i svog prava na dostojan-stven život. ...Elmedina je tog dana zauvijek pobijedila strah.

Gradonačelnik Vareša

...Kasnije, kada se u Varešu birao gra-donačelnik SDA-ovac, vjernici muslimani su se radovali. Elmedina je kroz mnoge svoje aktivnosti učinila sve da pomogne realizaciji njegovog izbora, kako bi na vlast

Slobodnomisleća Bošnjakinja

7. mart - 6. džumade-l-ula

Tekst “Kad iz svoje ćase kusaš” kojim je pohvalila

Hadžifejzovićev hrabri jasno izrečeni stav

je na facebook mreži razdijeljen

1.700 puta.

39

došao čovjek koji će konačno razumjeti potrebe Bošnjaka i svih drugih građana. Mislila je, onaj ko da sve od sebe kad se kandidat bira, imat će kasnije pravo i da kritikuje rad ili nerad tog kandidata. Pre-varila se. Kasnije se više nije smio nikakav javni stav iskazati koji bi čovjeku na vlasti narušio ugled.

Kad je gradonačelnik Vareša, spome-nuti SDA-ovac (kojeg nećemo reklamirati spominjanjem njegovog imena), iz čudnih razloga počeo priznavati nekakve tobožnje zločine Bošnjaka nad Hrvatima, Elmedina je bila šokirana. Kao odgojena, slobodno-misleća Bošnjakinja sjela je i napisala tekst kojim je uspješno odbranila čast Bošnjaka vareškog kraja, a iskritikovala izdajničko i čudno ponašanje gradonačelnika Vareša. Imala je zbog toga kasnije problema od strane nekih građana hrvatske nacionalno-sti i nekih inferiornih Bošnjaka. Međutim, Elmedina je nastavila postupati po svojoj savjesti i živjeti po visokomoralnim načeli-ma koja su joj u djetinstvu usađena.

Centralni dnevnik

Nedavno se na svom Centralnom dnevniku, dosta hrabrim i jasnim stavom, oglasio Senad Hadžifejzović, kada je boš-njačkim političarima na vlasti u lice sasuo sve što misli o njima i njihovom odnosu prema Centralnom dnevniku i državi uopšte. Tačno je da je Sandžaklija iz Sje-nice, Senad Hadžifejzović, bio “ime” prije mnogih današnjih političara na vlasti, da je od početka agresije na Bosnu i Herce-govinu bio na strani njene odbrane i da je pravi profesionalac u svom poslu. Ali, također je činjenica da je Hadžifejzović iz nekih razloga ponekad pitanjima smišlje-no provocirao neke naše prvake u Bošnja-ka, pokušavao da umanji njihov značaj u društvu u vrijeme kad im je trebao pružiti ruku podrške i čak medijski svim sredstvi-ma podržati plemenite projekte koje su počinjali graditi, takoreći, od nule. Had-žifejzović se pod krinkom “slobodnjaka” ipak često puta nerazumno priklanjao strani koja je nepotrebno otežavala opći bošnjački preporod.

Pod krinkom “slobodnjaka” i umno-gome navijajući za tzv. bosanstvo Hadžifej-zović je propustio mnoge lijepe šanse da, u punoj mjeri, pomogne svome narodu i on se, eto, kao apolitični “slobodnjak” mnogo puta u zadnje vrijeme politično priklonio toj strani, pa se pitamo šta se dogodilo sa onim njegovim početnim entuzijazmom da brani prave vrijednosti svoga naroda.

(Lično Hadžifejzoviću bih oprostila što često nije htio dati istinsku podršku projektima koji su od neizmjerno velikog značaja za opstanak Bošnjaka, ali mu ne opraštam potpuno nepotrebno njegovo javno umanjivanje njihovog značaja u svo-joj emisiji, uz onaj njegov ponekad, tako-đer nepotrebno, kiseli osmijeh.)

Sestrinska podrška

Naša Elmedina, također, kad joj je to bilo potrebno, nije bila podržana od ove “kuće”. Ali, odgojena kako jest, da bra-ni “svoga” i da podržava hra-bre (a u toj emisiji je to Senad tog dana bio), Elmedina je i (profesionalcu) Senadu poka-zala kako se daje podrška, kako Bošnjaka sestra Bošnjakinja umije braniti i hvaliti. Tekst “Kad iz svoje ćase kusaš” kojim je pohvalila Hadžifejzovićev hrabri jasno izrečeni stav je na facebook mreži razdijeljen 1.700 puta. Sigurno je njegov sadržaj i samog Hadžifejzovića ganuo i, nadamo se, natjerao na preispitivanje. Možda je Elmedina hva-leći Senada pomislila da se njegov stari en-tuzijazam vratio ili ga na to nagovara.

Kao da se on, rodom Sandžaklija, ne-kako i izrodio od svog (i mog) Sandžaka. Mnogi koji ovaj tekst budu čitali tek će sad da je Sandžaklija saznati, s obzirom koli-ko on to malo javno spominje. Ako mu još uvijek savjest radi, a nadamo se, sad bi se trebao osjećati zaduženim da podršku Elmedini vrati kad god joj je ona potreb-na, ako ne istom mjerom, barem dijelom. Elmedina je takva osoba da ništa neće tra-žiti, ni očekivati, ali bi to bio red.

Elmedinin aktivizam

Slobodnomisleća Bošnjakinja Elmedi-na Muftić nije propustila niti jednu aktu-elnu situaciju i društveni problem, a da se nije oglasila kako bi doprinijela njihovom rješavanju. Na to je obavezivala njena lju-

7. mart - 6. džumade-l-ula

bav prema islamu, bošnjaš-tvu, domovini, pravdi, istini i općem dobru. O krovnoj nacionalnoj instituciji Svjet-skom bošnjačkom kongresu Elmedina veli: “Prvi put u hi-storiji Bošnjaci su sebi osnovali ovakvu organizaciju koja će ih ujediniti i približavati matici Bosni, kao i jedne drugima. Postajemo svjesni svoje vri-jednosti i bogatstva naše kul-ture, tradicije, a svoju snagu crpimo s izvora islama. Više nismo ‘obezglavljena skupina koja luta dunjalukom’, sve više postajemo faktor bez kojeg se u budućnosti neće moći odlu-čivati na ovim turbulentnim balkanskim prostorima.”

Elmedina razborito detektira i pro-blem nemogućnosti djece u Konjević Polju da pohađaju nastavu na svom ma-ternjem bosanskom jeziku i dobiju naci-onalnu grupu predmeta kao širi problem, pa kaže: “Hoćemo li razumjeti da ovo nije borba za opstanak Bošnjaka u Konjević Polju? Ovo je pitanje opstanka Bošnjaka na ovim prostorima. Moramo shvatiti da nema više sultana Fatiha, da dođe, vrije-me takvih ljudi je prošlo, sultana Fatiha moramo tražiti u nama. Moramo bajrak opstanka sami da ponesemo. Ne smijemo biti borbeni samo u ratu. Borbenost i svje-snost je važna i u miru.”

Ona daje podršku i mirnim radničkim demonstracijama, osuđuje paljenje i uni-štavanje državne imovine, jednom riječju Elmedina kao slobodomisleća Bošnjakinja je ponos svoga naroda i društva koje zna cijeniti moralne vrijednosti i zalaže se za njihovu pobjedu.

Elmedina Muftić, Fadilina

kći, žena koja živi po islamskim propisima, naslijedila je od majke

veliku hrabrost i osjećaj za

pravdu. Sjeća se Elmedina koliko se njena majka trudila da svoje

kćeri odgoji po propisima

islama, pruži im svu majčinsku ljubav i bude

uzor.

40

Deset stepeni velikodušnosti (darežljivosti)

Islamske teme

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom rekao: “Zar ne može niko od vas biti poput Abu Damdama?” Ashabi su pitali: “Ko je Abu Damdam, Allahov Poslaniče?” On je odgovorio: “To je čovjek koji, kada ustane ujutro, kaže: ‘O Allahu, ja predajem svoju čast i život Tebi?’ Zbog toga, on ne uzvraća na zlo onome koji mu učini zlo, ne griješi prema onome ko je pogriješio prema njemu, niti udara onoga ko je njega udario.“ (Ebu Davud, 4887.)

Pripremio: Semir ImamovićIzvor: Islamtoday.net

Velikodušnost je plemenita osobi-na, a Allah voli

one koji je posjeduju. Ona je znak snage i istinskog ljudskog osjećaja te važan instrument za osvajanje ljudskih srca. Velikodušnost se javlja u raznim oblicima. Možemo biti velikodušni s našim bogatstvom, našim autoritetom, našim zna-njem, našom snagom i sl.

Velikodušnost ima i svo-je stepene:

1. Biti velikodušan svojim životom. Ona zna-či spremnost žrtvovanja vlastitog života u odbrani i zaštiti drugih. To je najveći izraz velikodušnosti.

2. Biti velikodušan sa svojom lider-skom pozicijom. Liderstvo je veliki test i ispit. Velikodušni lider stavlja svoje po-danike na prvo mjesto i spreman je uči-niti sve za njihovu dobrobit u svakom trenutku. Ako opći interes bude nalagao njegovo povlačenje i predaju pozicije nekome drugom, onda je to ono što ve-likodušni vođa mora učiniti.

3. Biti velikodušan sa svojim bo-gatstvom. Svako od nas naporno radi da bi zaradio, uštedio, obezbijedio potrebna sredstva za život i uvećao svoju imovinu. Ako nešto od toga udijelimo kao sadaku si-romašnima, koji oskudijevaju sa osnovnim životnim potrebama, ili prosjacima koji nas ponizno zamole za pomoć, svjesni da oni nisu bili u stanju i nisu imali priliku raditi i zaraditi, možemo postići visok stepen časti. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti. (El-Hašr, 9.).

4. Biti velikodušan sa znanjem. Ovaj stepen velikodušnosti je bolji od prethod-nog. Znanje je dragocjenije od novca, jer se bogatstvo troši korištenjem, a znanje, su-protno tome, uvećava. Kada neko postavi pitanje, velikodušan odgovor na to pitanje je onaj koji je kompletan i sveobuhvatan. Nije velikodušnost dati minimum infor-macija o nekom pitanju, ako su mogućno-sti veće od toga.

5. Biti velikodušan sa svojim au-toritetom i društvenim statusom. To znači koristiti svoj utjecaj i poziciju u društvu kako bi pomogli drugima da ispune svoje potrebe.

6. Biti velikodušan s fi-zičkom snagom. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Obaveza je dati sadaku na svaki zglob, u ljudskom tijelu, u svakom danu u kojem Sunce izlazi. Pravedno presuditi između dvoje ljudi je sadaka. Pomoći čovjeku da se popne na svoju jahalicu i dodati mu prtljag je sadaka. Ljubazna riječ je sada-ka. Svaki korak prema džamiji je sadaka i uklanjanje prepreka s puta je sadaka.” (Buharija, 2989. i Muslim, 1009.).

7. Biti velikodušan sa svojom časti. To se postiže praštanjem onima koji su nas moralno, materijalno ili fizički povrijedili i netraženjem zado-voljštine. To je velikodušnost koja izvire iz dubine srca. Po-

slanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom rekao: “Zar ne može niko od vas biti poput

Ko je od nas spremanstaviti svoju čast i životna raspolaganje drugima?

7. mart - 6. džumade-l-ula

Poslanikova velikodušnost je bila isključivo za dobrobit islama i u Božije ime. On je, svojom velikdušnoću, tražio Božije zadovoljstvo.

Ukazujući pažnju i ljubav siromašnima i potrebnima, trošeći svoj imetak na

Božijem putu, htio je približiti i omiliti islam

ljudima.

41

Abu Damdama?” Ashabi su pitali: “Ko je Abu Damdam , Allahov Poslaniče?” On je odgovorio: “To je čovjek koji, kada ustane ujutro, kaže: ‘O Allahu, ja predajem svoju čast i život Tebi?’ Zbog toga, on ne uzvraća na zlo onome koji mu učini zlo, ne griješi prema onome ko je pogriješio prema nje-mu, niti udara onoga ko je njega udario.” (Ebu Davud, 4887.).

Vrlina bolja od dijeljenja na Boži-jem putu

8. Biti velikodušan pokazujući str-pljenje u pogledu tuđih pogrešaka. To donosi veću nagradu darovatelju od da-vanja novca. Samo najbolji i najjači ljudi su sposobni za to. Oni od nas koji nisu u stanju biti velikodušni s novcem, trebaju nastojati biti velikodušni na ovaj način, jer to daje svoje plodove kako na budućem tako i na ovome svijetu. Allah, dželle šanuhu, opisuje bogobojazne ljude kao one: ...koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine. (Prijevod zna-čenja, Alu Imran, 134.). On također kaže: A onome ko od odmazde odustane, bit će mu to od grijeha iskupljenje. (Prijevod značenja, El-Ma’ide, 45.).

9. Biti velikodušan lijepim ponaša-njem. Druželjubivost i učtivost je vid huma-nosti, velikodušnosti i sadake. Oni koji su ve-likodušni na taj način mogu postići veću na-gradu od onoga koji je proveo dan u postu i noćnom stajanju u molitvi. Prednosti dobrih manira su bezbrojne. Nitko od nas, pa ni oni najbogatiji, ne može dijeliti svoje bogatstvo sa

svim ljudima, međutim, svi mi možemo podijeliti naše dobro ponašanje sa svima.

10. Biti velikodušan nepo-kazivanjem želje za onim što drugi posjeduju. To znači da ne gledamo čeznutljivo u tuđu imovinu i blagodati. Abdullah b. Mubarak je rekao da je ova vrlina bolja od vrline trošenja bogatstva na Božijem putu.

Velikodušnost je jedna od Allahovih plemenitih osobina. Jedno od njegovih lijepih ime-na je El-Dževvad, Najvelikodušniji, Najda-režljiviji. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je veliko-dušan i darežljiv, i On voli one koji su ve-likodušni i darežljivi. On voli lijepe manire a mrzi loše ponašanje.” (El-Hakim, 1/48.).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je Allah, dželle šanuhu, re-kao: “O robovi Moji! Kada bi se svi ljudi i džini, prve i potonje generacije, zajedno okupili na jednom mjestu i tražili od Mene, a Ja svakom od njih dao ono što traži, to ne bi umanjilo u Mom bogatstvu ni koliko umanji igla kada se zamoči u okean i izvadi iz njega.” (Muslim, 2577.).

Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, je bio najdarežljiviji čovjek, a najda-režljiviji je bio u ramazanu kada mu je do-lazio Džibril. On mu je dolazio svaku noć ramazana i preslušavao ga Kur’an. Allahov Poslanik bio je darežljiviji od blagog povje-tarca koji je poslan s neba.” (Buharija, 6.; Muslim, 2308.)

7. mart - 6. džumade-l-ula

Safvan b. Umejje, radija-llahu anhu, je rekao: “Kunem se Allahom da mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao sve što sam mu tra-žio, kada mi je bio najomraže-niji čovjek na svijetu, i nije mi prestao davati, sve dok mi nije postao najdraži čovjek na svije-tu.’’ (Muslim, 2313.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dao Safvanu dolinu punu deva, na-što je on rekao: “Svjedočim da je samo neko, ko ima poslanič-

ko srce i dušu, spreman dati takav dar.”Poslanikova velikodušnost je bila isklju-

čivo za dobrobit islama i u Božije ime. On je, svojom velikodušnošću, tražio Božije za-dovoljstvo. Ukazujući pažnju i ljubav siro-mašnima i potrebnima, trošeći svoj imetak na Božijem putu, htio je približiti i omiliti islam ljudima. Dok je kraljevima darivao najdragocjeniji imetak, on lično je živio iznimno siromašnim životom. Znala su proći po dva mjeseca a da se iz njegove kući ne vidi dim od ognjišta. Ponekad je morao vezati kamen oko struka za ublažavanje gladi koju je trpio.

Jednom mu se njegova kćerka Fatima požalila da joj je, zbog napornog posla, potreban sluga koji bi joj pomogao u kućanskim poslovima. On joj je savjetovao da pomoć traži u spominjanju Allaha, dželle šanuhu, prije odlaska na počinak a zatim rekao: “Neću vam dati slugu i zapostaviti ljude koji gladni borave u džamiji, i kojima se od gladi prevrće želudac u stomaku.” (Ahmed, 596., 838.).

Prednosti dobrih manira su

bezbrojne. Nitko od nas, pa ni

oni najbogatiji, ne može dijeliti svoje bogatstvo sa svim ljudima,

međutim, svi mi možemo

podijeliti naše dobro ponašanje

sa svima.

42

Osvrt na neke od mudrosti i koristi islamskih propisa

Islamske teme

Da je islam prirodna vjera ukazuju ibadeti muslimana koji su u prirodnoj vezi sa svim stvorenim, jer sve što je Allah stvorio, stvorio je da nam bude na usluzi, od pomoći i da nam ukrašava naš život na Zemlji. Tako vrijeme naših svakodnevnih namaza i početak i prekid posta određujemo pomoću Sunca i njegovog položaja, a naše mjesece određujemo na osnovu pojave mladog mjeseca, pa tako znamo kad nam počinje ramazan - mjesec posta i kad nam završava, također pomoću njega određujemo vrijeme početka obreda hadža i drugih vremena kada je lijepo dobrovoljno postiti

Autor: Mirsad Crnalić

Dr. Justin Barrett, viši istra-živač u Centru za antropo-logiju i um na

Univerzitetu Oxford, tvrdi da djeca imaju predispozici-ju da vjeruju u više Biće jer pretpostavljaju da je sve na svijetu stvoreno sa svrhom. On tvrdi da mala djeca vje-ruju iako ih to niko nije na-učio kod kuće ili u školi, čak kaže da bi i ona djeca koja bi odrasla sama na pustom oto-ku razvila vjeru u Boga.

“Razmatranje naučnih do-kaza prikupljenih u posljed-njih deset godina pokazalo je da se mnogo više toga formira tokom razvoja dječijeg mozga nego što smo ranije mislili, uključujući predispoziciju da se svijet posmatra determini-ran na način kao da iza svega stoji neko inteligentno biće”, rekao je Barrett za “BBC radio 4”.

On ukazuje na jednu studiju u kojoj su djeca starosti šest i sedam godina, na pitanje zašto postoje pti-

ce, odgovarala “da stvaraju lijepu muziku” ili zato “da svijet izgleda lijepo”.

Drugi eksperiment na 12-mjesečnim bebama pokazao je da su one iznenađene filmom u kojem je kotrljajuća lopta naizgled stvorila uredan red kocki iz nasumične gomile.

Barrett ističe da postoje dokazi da djeca stara samo četiri godine shvataju, da iako su neke stvari izgrađene od ljudi, prirodan poredak stvari izgleda drugačije. On također kaže da djeca radije vjeruju u kreacionizam nego u evoluciju, bez obzira na to što im kažu učitelji i roditelji.

Da je islam prirodna vjera ukazuju mnoge preporuke, naredbe i zabrane sa kojima je došao, pa ćemo navesti neke.

Čovjek se rađa u islamu i kad postane punoljetan samo to potvrdi srcem, jezikom i

djelima i ne treba da ide nekom od stvo-renja ili da čini neke posebne rituale i ceremonije da bi bio musliman, a što je slučaj sa drugim vjerama.

Djeca radije vjeruju u kreacionizam nego u evoluciju, bez obzira na to što im kažu učitelji i roditelji

7. mart - 6. džumade-l-ula

Na prirodnost islama ukazuje

i to da se musliman

može moliti bilo gdje na

Zemlji, u prirodi, u prevoznim sredstvima

(brod, avion, voz), izuzetak

su samo mjesta koja su Šerijatom zabranjena kao groblja, nečista

mjesta...

43

Čovjek po svojoj prirodi voli da mu se čini dobro a ne voli da mu se čini zlo i nepravda pa nas tako islam odgaja i uči da činimo drugima ono što želimo da oni nama čine.

Uzvišeni Allah nam opisuje vjernike:...zatim se Allaha boje i vjeruju i onda

se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine. (Kur’an, El-Ma’ide; 93.).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas kako da budemo pra-vi vjernici i kaže: “Ko voli da se udalji od Vatre i uvede u Džennet, neka sve, dok mu ne dođe smrt, vjeruje u Allaha i Sudnji dan i neka čini ljudima ono što voli da se njemu čini!?” (Muslim).

Kako znamo da je islam prirodna vjera?

Da je islam prirodna vjera ukazuju ibadeti muslimana koji su u prirodnoj vezi sa svim stvorenim, jer sve što je Allah stvorio, stvorio je da nam bude na usluzi, od pomoći i da nam ukra-šava naš život na Zemlji. Tako vrijeme naših svakodnevnih namaza i početak i prekid posta određujemo pomo-ću Sunca i njegovog položaja, a naše mjesece određujemo na osnovu pojave mladog mjeseca, pa tako znamo kad nam počinje ramazan - mjesec posta i kad nam završava, također pomoću njega određujemo vrijeme početka obreda hadža i drugih vremena kada je lijepo dobrovoljno postiti.

Na prirodnost islama i na to da je to vjera za sve ljude na Zemlji ukazuje i to da se lunarni mjeseci pomjeraju kroz sva

godišnja doba, tako se npr. mjesec posta - ramazan po-mjera svake godine za deset dana, pa tako u toku trideset i šest godina bude ”gost” sva četiri godišnja doba na cijeloj planeti Zemlji, što znači da svi ljudi bez obzira na kojem dijelu Zemlje živjeli poste u tom periodu kroz cijelu godinu. Tako ove godine na jednom dijelu Zemlje mu-slimani poste usred ljeta kad su dani najduži i najtopliji dok drugi istovremeno poste usred zime kad su im dani kratki i hladni pa je puno lakše postiti. Kada se to ne bi tako pomjeralo to bi onda bilo nepravedno i teško za one koji po-ste ljeti, ali Uzvišeni Allah je Pravedan i Milostiv prema Svojim robovima pa im ništa teško u vjeri nije propisao i iz Svo-je pravde je odredio da nekad postimo ljeti nekad u jesen, nekad zimi a nekad u proljeće i hvala Mu na tome. Na ovaj red ne može utjecati čovjek, pa čak i kada bi se svi ljudi skupili i željeli to, jer je islam vjera Jednog Jedinog Istinskog Boga, Allaha Uzvišenog i niko ne može da je mijenja niti prilagođava sebi.

Na prirodnost islama ukazuje i to da se musliman može moliti bilo gdje na Zemlji, u prirodi, u prevoznim sredstvi-ma (brod, avion, voz), izuzetak su samo mjesta koja su Šerijatom zabranjena kao groblja, nečista mjesta...

Također, čovjek može moliti Alla-ha za sve ono što mu je potrebno a što je dozvoljeno (uputu, zdravlje, ime-

7. mart - 6. džumade-l-ula

tak, sreću, kišu, za zaštitu na putu...) i to direktno bez nekog posrednika, dok kod nekih npr. kada čovjek želi da se pokaje mora da se is-povijedi pred svećenikom ili moli pred slikom, ili odre-đenim figurama i predmeti-ma, što je neprirodno. Allah je bez ičije pomoći stvorio čovjeka i podučio ga da Mu se direktno obraća i moli.

Allah je pohranio u čo-vjeku mnoge lijepe i korisne prirodne osobine, putem isla-ma je ukazao na njih i odre-dio propise kako ih usavršiti i sačuvati, koje su koristi po-sjedovanja tih osobina i koje

su štete kada se izgube. Spomenut ćemo samo dvije - stid i blagost.

Čovjek se rađa sa stidom pa ga islam odgaja i uči, podstiče i pomaže da ga sačuva jer čovjek bez stida se ne razlikuje puno od životinje, a to ne do-liči čovjeku jer je najodabranije stvo-renje. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Stid donosi samo dobro.” (Muttefekun alejhi).

Nevevi kaže: “Učenjaci su rekli: ‘Stid se sastoji u osjećaju koji navodi na ostavljanje lošeg i otklanjanju koleba-nja u izvršavanju obaveza.’”(Rijadus-sa-lihin, str. 246.).

Blagost je uzrok svakog dobra, pa islam podstiče vjernike da budu blagi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Do-ista je Allah blag i voli blagost. On zbog blagosti nagrađuje više nego zbog grubo-sti, i više od ičega drugog.” (Muslim).

Allah je pohranio u

čovjeku mnoge lijepe i korisne

prirodne osobine, putem

islama je ukazao na njih i odredio propise kako ih usavršiti

i sačuvati, koje su koristi posjedovanja tih osobina i koje su štete

kada se izgube. Spomenut ćemo samo dvije - stid

i blagost.

44

Međunarodna zajednica od 1992. godine nije prestala rušiti ovu državu i ponižavati i izluđivati njen domicilni narod s konačnim ciljem njegovog nestanka

Pogledi

Mudra i krajnje pokvarena politika sa istim ciljem je nastavljena u ovom post-dejtonskom frankenštajn “uređenju“ naše države. Ali da ne bi njihov dušmanluk bio baš očigledan, pristupilo se drugom scenariju planiranog postepenog urušavanja države, a samim tim i iskorjenjivanja Bošnjaka jer bez Bosne ni njih neće biti. Izvršena je navodna reforma sudstva uz obrazloženje da se ono mora odvojiti od politike. Utrošene su, normalno, ogromne pare poreskih obveznika evropskih zemalja da bi se montirale “tempirane bombe nadolazećeg projektovanog i, što je najteže, opravdanog nezadovoljstva ljudi koji će izvršiti kasnije destrukciju društvenog uređenja“, a projektante haosa dovesti do planiranog cilja

Piše: Sead Zubanović

Da ne bismo više lagali sami sebe,

treba pogledati isti-ni u oči i glasno reći: “Nama Bošnjacima je takozvana međuna-rodna zajednica nami-jenila sudbinu nestan-ka poput one musli-mana srednjovjekovne Španije i sve čini jav-no, a pogotovo tajno, da do toga dođe. Da li postoji neko ko je pre-živio period od 1992.-1995. godine u BiH, a da nije zapamtio f loskule koji su sva-kodnevno u bezbroj navrata koristili ta-kozvani međunarodni političari izluđujući nas, kao što su: “Tri

zaraćene strane”, “svi pucaju”, “vjerski rat”, “građanski rat”, “embargo na oružje je (zna se kome) opravdan”, “musliman-ske snage” i tako dalje i tako redom. O bratskoj “saradnji” oba agresora i kršćanskih naj-većih oficira UN-a nema po-trebe govoriti. Zajedno su jeli, pili i silovali Bošnjanke. Ne-koliko mjeseci po padu Sre-brenice su koljačima “vraćali” preživjele ljude koji su polu-mrtvi od gladi i pješačenja od njih tražili pomoć.

Mudra i krajnje pokvarena politika sa istim ciljem je na-stavljena u ovom post-dejton-skom frankenštajn “uređenju” naše države. Ali da ne bi nji-hov dušmanluk bio baš očigle-dan, pristupilo se drugom sce-nariju planiranog postepenog urušavanja države, a samim tim i iskorjenjivanja Bošnjaka jer bez Bosne ni njih neće biti. Izvršena je navodna reforma sudstva uz obrazloženje da se ono mora odvojiti od politike. Utrošene su, normalno, ogro-mne pare poreskih obvezni-ka evropskih zemalja da bi se

montirale “tempirane bombe nadolazećeg projektovanog i, što je najteže, opravdanog nezadovoljstva ljudi koji će izvršiti kasnije destrukciju društve-nog uređenja”, a pro-jektante haosa dovesti do planiranog cilja. Paraliza rada novona-stalog sudstva izvršena je totalnom blokadom tužilaštava na svim njegovim nivoima. Javni tužioci u drža-vi BiH ne smiju, ne mogu, a mnogi pot-kupljeni i neće da po-kreću sudske postup-ke, naročito protiv privrednog kriminala. Pred očima doslovno gladnog naroda odi-gravale su se tako jav-

Ima da nas nema

7. mart - 6. džumade-l-ula

Bojim se da i organizatori

plenuma građana koji su takođe rezultat,

napominjem, opravdanog

nezadovoljstva i protesta, nisu pod uticajem

ili čak na finansijskim “jaslama”

dušmana ove države.

45

ne milionske pljačke, za koje niko nije odgovoran. Zbog ne-procesuiranja lopovluka svih vrsta rasplamsala se korupcija koja je tako očigledno prisutna u svakom segmentu društva. Logično, stvorilo se na taj na-čin ogromno nezadovoljstvo u najširim masama koje su svje-doci nesankcionisanja tako ozakonjene privatizacijske pljačke i krajnje nehumanog raslojavanja društva na dva staleža, podjele na izuzetno bogate i izuzetno siromašne. Ovih dana smo svjedoci kako je uspješno, po idejne tvorce, dugim vremenskim periodom akumulirana negativna energi-ja pokrenula mase u destrukci-ju onoga što je uslov opstanka jednog naroda - vlastite insti-tucije. I to je učinjeno planski perf idno, vatrom. Kako vam zvuči informacija da je sa me-đunarodne strane aktuelizira-no ukidanje odjela tužilaštva za privredni kriminal Kan-tonalnog suda u Sarajevu uz obrazloženje da taj odjel nije ni potreban jer do sada nije pokrenuo niti jedan postupak. A, na TV ekranima i štampi

se govorilo i govori o desetinama kilograma papira koji dokumen-tuju kriminalne rad-nje, samo za pojedina javna gradska predu-zeća. Vezivanjem ruku tužilaštvu omoguće-no je, namjerno, bez-vlašće. Zahvaljujući toj činjenici na samom vrhu države su ljudi protiv kojih nisu pokrenuti sudski proce-si o kojima se mnogo toga u javnosti odavno zna. Oni, kao pojedinci, su iz tog razloga u stanju mjesečno kupiti dva do tri stana i to na biranim loka-cijama. To im se sa razlogom omogućava. A, sjetimo se da i kada je kojim slučajem bivala podignuta neka optužnica pro-tiv ovih velikih “riba”, presu-da je na kraju obavezno bivala oslobađajuća. Vjerovatno su se te sudske farse održale samo sa ciljem “discipliniranja” po-menutih, normalno u stranom interesu.

Bojim se da i organizatori plenuma građana koji su ta-kođe rezultat, napominjem, opravdanog nezadovoljstva

7. mart - 6. džumade-l-ula

i protesta, nisu pod uticajem ili čak na f i-nansijskim “jaslama” dušmana ove države. Da stvarno žele pomo-ći promjeni sadašnjeg stanja na bolje, sva-kodnevne proteste bi već davno premjestili pred zgradu do koje

vodi most poprskan krvlju Suade Dilberović i Olge Su-čić! Tamo se nalazi ustanova iz koje se samo mogu deblo-kirati tužilaštva i omogućiti normalan rad pravosuđa što bi situaciju, u kojoj se nalazi država i njeni stanovnici, za kratko vrijeme promijenilo iz temelja. Uslov svih uslova je da konačno, ali zaista, u BiH profukcioniše vladavina prava. Na kraju, tu sjedi dejtonska vlast i u njoj je stvarna moć. Interasntno, kažu da je na tom istom mjestu Aleksandar Sa-vojski, austrougarski vojskovo-đa po čijoj je naredbi Sarajevo spaljeno doslovno do temelja, svojevremeno razapeo svoj ša-tor. Ko ono reče da se istorija stalno ponavlja, pogotovo ako joj se to dozvoli?

O bratskoj “saradnji”

oba agresora i kršćanskih

najvećih oficira UN-a nema

potrebe govoriti. Zajedno su jeli,

pili i silovali Bošnjanke.

46

Evlija Čelebija o Bošnjacima (VII dio)

Iz arhiva

Bali-beg Smederevski, Gazi. Poznatiji kao Bali-beg Malkočević (Malkočoglu). Bio je sandžakbeg smederevski (1474-1475) i sandžakbeg bosanski (1475-1477). Proslavio se akindžijskim upadima u Ugarsku i Slavoniju. Evlija piše o njegovim pohodima na Vršac i na Staru Palanku kod Banatske Palanke. Kako Evlija spominje, osnovao je palanke Batočinu kod Kragujevca i Kolari kod Smedereva (danas sela) i grad Kladovo, te tekiju u Smederevu. (68, 69, 309, 311, 312, 375, 535, 537, 541, 544-545)

Piše: Hfz. Jusuf Džafić

Ali-paša, Gazi i Ali-paša. Ista osoba. Zavještao Ali-pašinu džamiju u Sarajevu, sagra-

đenu 1561. godine. Evlija piše da se u njoj izučavao i hadis (islam. tradici-ja). Umro je u Sarajevu 1557. godine. Ne treba ga miješati sa Hadim Ali-pašom. (107, 109).

- Ali-paša, muhafiz Leve?*. Izgubio grad Levu (danas Levice, zapadna Slo-vačka) nakon poraza u bici kod Leve (19. jula 1664.) tokom hazburško-osmanskog rata 1660.-1664. Tada je zarobljen, pa pušten na slobodu. Kasni-je je pogubljen radi tog poraza. (502).

- Ali-paša Čengić*. Član poznate porodice Čengić. Bio je dugo vremena bosanski alajbeg. Radi ratnih zasluga u Dalmaciji imenovan je hercegovačkim sandžakbegom (1650.-1652.). Dalje je bio zvornički (1652.-1654.), ponovo hercegovački (1654.), zatim ćustendil-ski, pa po treći put hercegovački san-džakbeg (1657.-1661.). Godine 1661. postao je valija Temišvara. Poginuo je 1664. godine u bici kod Svetog Got-harda (najzapadniji grad u današnjoj Mađarskoj). Bijaše sagradio odžak (dvor) i džamiju u Bijeljini koji su na-stradali u Velikom bečkom ratu. Ob-novio je hercegovačku tvrđavu Gabelu,

o čemu nas izvještava Evlija, koji spo-minje i njegovo učešće u borbama oko Knina, Šibenika, Splita i Klisa. Tako-đer, Evlija je posjetio odžake Čengića u Zagorju (danas Kalinovik i okolina) i nekadašnjem selu Čifluk Čengića kod Gacka. (158-159, 174, 407, 408, 448, 460, 479).

- Ali-paša, Ćose*. Bio je namjesnik Bosne (1660.-1663.). Osvojio je Veliki Varad u Erdelju (1660.) i Ujvar (1663.) u Unđurovini. Evlija ga na nekoliko mjesta naziva Ali-paša, osvajač Velikog Varada. Preminuo je 1663. godine u Budimu. (59, 96, 141, 258, 313-325, 442, 505).

- Alija, Fakir Hadži?. Jed-na beogradska mahala je no-sila njegovo ime. (85)

- Alija, Hadži?, beograd-ski. Sagradio Hadži Ali-jinu džamiju u Beogradu 1061. godine po Hidžri (1651/52.). (86-87).

- Alija, Hadži, mostarski. Izgradio džamiju u Mostaru prije 1664. godine. Džami-je je nestala u vihoru vreme-na. (467).

- Alija, Hadži, pljevalj-ski. Zavještao 1763. godine džamiju u Pljevljama koja i danas postoji. (394).

- Alija, Hadži, sin Musa-age. Po-digao džamiju u Počitelju 1563. go-dine. (458).

- Alija, Jagdži Hadži?. Imao je 1660. godine vinograd kod Beogra-da, koji je ujedno bio i jedno od beo-gradskih izletišta. (91).

- Alija, beogradski ranar?*. (89).- Arslan-paša Jahjapašić (Jahjaoglu),

Kodža. Sin Mehmed-paše Jahjapašića. S ocem uzima učešće u zauzimanju Sla-vonije. Bio je prvi sandžakbeg Požeškog sandžaka od 1537. do 1543. godine. Nakon toga je upravljao raznim san-džacima, da bi 1565. godine postao bu-dimski valija. Pogubljen je pod Sigetom 1566. godine zbog ratnih neuspjeha. Podigao je džamiju u Iloku i baruthanu

u Budimu. Pisao je divansku poeziju pod pjesničkim imenom Sinani. (501-502, 505, 516).

- Atlibegović, gazija*. Učestvovao u Kandijskom ratu. (178).

- Atlibegović, mladi beg*. Učestvovao u Kandijskom ratu. Evlija ga spominje glede jedne čarke sa Splićanima 1660. godine. (143-148 (passim)).

- Aziz Muslihuddin-efendija. Evlija je zijaretio njegovo turbe u Užicu. (385).

- Baba Džafer*. Bio je ključar Mehmed-bega Fer-hadpašića. (285).

- Bajezid-baba. Fočanski derviš koji je, prema Evliji, podigao najznamenitiju od tadašnjih 8 fočanskih tekija. Evlija spominje i njegovo turbe. Bajezid-babina tekija je bila jedina preostala teki-ja u novijoj povijesti Foče sve dok, zajedno sa Baje-zid-babinim turbetom, nije bila uništena 1992. godine u četničkim divljanjima. (404, 405).

- Bajram-baba?. Evlija spominje njegovo turbe kod Osijeka. (367).

- Bajram-beg?. Dugogo-dišnji sandžakbeg Sremskog, te Smederevskog sandžaka

(1557.-1568.). Bio je veliki vakif Beo-grada. Evlija spominje njegovu mahalu, džamiju, medresu, sebilj i hamam u Be-ogradu, te džamiju u Sremskoj Mitrovi-ci. Najdulje je opstala njegova beograd-ska džamija koja je postala poznata kao Kara džamija, pošto ju je srpska vlast pretvorila u kotlovnicu beogradskog Narodnog pozorišta. Nažalost, i ona je srušena između 1897. i 1890. godine. (84, 85, 87, 88, 90, 352).

- Bali, Hadži. Podigao ćupriju u Čajniču. (395).

- Bali-beg Jahjapašić (Jahjaoglu), Kučuk, Gazi. Najstariji sin Jahja-paše. Bio je sandžakbeg Valone (1506.) u juž. Albaniji, Smedereva (1513.-1515., 1521.-1523., 1524.-1527.), Bosne (1519.-1521.), Vidina (1523.-1524.)

Lista Bošnjaka jugoslovenskih prostora spomenutih u Sejahatnami (al-d)

7. mart - 6. džumade-l-ula

Danijal-paša. Podigao je

most na Buni. Most je u

blizini njegovog odžaka koji je u Evlijino doba bio poznat kao Danijal-pašin

Čifluk

47

u sjeverozap. Bugarskoj. Zauzeo je Sre-breničku banovinu i istočni Srijem. Bio je sudionik Mohačke bitke, a ratovao je i po Slavoniji. Tako Evlija navodi da je osvojio Slankamen kod Inđije, te Srem-ske Karlovce. Podigao je tekije u Smede-revu i Beogradu. U Sarajevu na Bistriku napravio je džamiju, hamam, česmu i ćupriju preko Bistričkog potoka. Do danas je opstala jedino džamija, u na-rodu poznata kao Balibegovica. Umro je 1527. godine. (73-75, 82, 509-510).

- Bali-beg Smederevski, Gazi. Pozna-tiji kao Bali-beg Malkočević (Malko-čoglu). Bio je sandžakbeg smederevski (1474.-1475.) i sandžakbeg bosanski (1475.-1477.). Proslavio se akindžijskim upadima u Ugarsku i Slavoniju. Evlija piše o njegovim pohodima na Vršac i na Staru Palanku kod Banatske Palanke. Kako Evlija spominje, osnovao je palan-ke Batočinu kod Kragujevca i Kolari kod Smedereva (danas sela) i grad Kladovo, te tekiju u Smederevu. (68, 69, 309, 311, 312, 375, 535, 537, 541, 544-545).

- Balta-beg, Hadži*. Bio je zaim, od-nosno imao odžak u blizini kasabe Gla-sinac kada je Evlija 1660. godine prošao tuda. Evlija ga ističe kao darežljiva čo-vjeka (101).

- Bekir, Hadži. Podigao džamiju u Staroj Gradišci u Slavoniji. (217).

- beg fočanski*. Podigao je u Evlijino doba znatan saraj u Foči. (399).

- beg zvornički. Sagradio je džamiju u Zvorniku. (478).

- Bektaš-beg, Gazi. Vojvoda herce-govačkog sandžakbega Mahmud-bega. Prema izvorima, bio je aktivan između 1521. godine i 1538. godine. Evlija ga spominje kao osvojitelja Skardina, Rakit-nice kod Šibenika i Korlata kod Benkov-ca u blizini Zadra. (160, 188, 227, 232).

- Berri-paša?*. Od njega je Evlija dobio stotinu dukata i konja u Som-boru. (524).

- Bešaret, Hadži*. Sarajlija kod koga je Evlija bio u posjeti 1660. go-dine. (120).

- Bešir, Hadži. Sarajlija koji podigao, prema Evliji, jedan od najznamenitijih sarajevskih hanova po njemu nazvan Hadži Beširov han. Nalazio se između Morića hana i Đulagine ulice. Ne treba ga miješati sa Morića hanom. (113).

- Bilak-beg. Bio je zvornički san-džak-beg. (188).

- ceribaša. Vakif jedne džamije u Užicu. (382).

- čauš beogradski?. Po njemu se zvala jedna beogradska mahala. (84).

- Čelebija?. Po njemu je nosila ime jedna beogradska mahala. Moguće da je u toj mahali bio sagradio džamiju. (84).

- Čelebi-efendija?*. Evlija ga navodi među najuglednijim Beograđanima. Brat mu je bio Šit-efendija, imam Mehmed-paše Jahjapašića džamije. (85, 89).

- Čultarević (Čultaroglu)*. Evlija ga spominje u vezi jed-nog vojnog pohoda na Split 1660. godine. (144).

- ćehaja Mehmed-bega Ferhadpašića*. (257-258).

- ćehaja Osječki?. Bio je sagradio je sebilj u Osjeku. (365).

- ćehaja požeškog-paše?*. Bio je 1664. godine ćehaja požeškog sandžakbega Ibra-

7. mart - 6. džumade-l-ula

him-paše Sarhošzadea. Evli-ja ga spominje u kontekstu hazburško-osmanskog rata (1660.-1664.). (494-496).

- ćehaja Pračalije Musta-fa-paše*. Bio ćehaja dotičnog paše kada je Evlija boravio u Hercegovini 1664. godine. Predao je Evliji Mustafa-pa-šine darove. (451).

- ćehaja Suhrab Mehmed-paše*. Bio je ćehaja dotičnog

Čelebi-efendija? Evlija ga navodi među najuglednijim

Beograđanima. Brat mu

je bio Šit-efendija, imam Mehmed-paše Jahjapašića

džamije.

paše kada je i Evlija bio u njegovoj službi 1664. godi-ne. (449-450).

- Danijal-paša. Podigao je most na Buni. Most je u blizini njegovog odžaka koji je u Evlijino doba bio poznat kao Danijal-pašin Čifluk. (455).

- Davud-aga. Bio je emin (povjerenik) u Slanom kod Trebinja. Kod njega je Evlija konačio 1664. godine. (437).

- defterdar-paša. To je ustvari Memi Šah-beg, po-znat kao defterdar-paša, porijeklom iz Foče. On je,

pored džamije koju Evlija spominje, prije 1569. godi-ne u Foči podigao i medre-su sa bibliotekom. Bio je alajbeg Bosanskog sandža-ka, pa onda nazir mukata u Hercegovačkom sandžaku. Godine 1580. postaje prvi defterdar Bosanskog ejaleta, a kasnije je bio defterdar Te-mišvarskog pašaluka. Umro je u Foči 1585. godine. (400).

- Derviš-beg Jahjapašić (Jahjaoglu). Sin Bali-bega Jahjapašića, a unuk Jahja-paše. Duži vremenski peri-

48

od je begovao u Segedinu (jugoistočna Mađarska). Utemeljitelj osmansko-dobne Jagodine, u kojoj je podigao džamiju, hamam, više hanova, stotinu dućana, imaret, musafirhana i druge građevine. Umro je mlad 1560. godi-ne. (67).

- Devrić (Devri-zade). Podigao je-dan od najpoznatijih mekteba u Banja-Luci. (212).

- dizdar jezerski*. Bio je dizdar je-zerske tvrđave 1660. godine. Evlija spominje da je priredio gozbu bosan-skom namjesniku Melek Ahmed-paši prilikom njegovog povratka sa vojne po Dalmaciji. (209).

- dizdar požeški?*. Bio je 1664. go-dine dizdar Požege. (495).

- dizdar sinjski*. Imao je jednu od najljepših sinjskih kuća 1660. godine. (151).

- dizdar voćinski*. Bio je dizdar tvr-đave Voćin 1660. godine. (239).

7. mart - 6. džumade-l-ula

LITERATURA:

Ovo je spisak opće literature. Ostala literatura spomenuta u tekstu.

1. Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

2. Evliya Çelebi Seyahat-namesi, Ikdam, Istanbul, 1896-1900, sv. 1-6, Türk tarih encü-meni kurumu, Istanbul, 1928, sv. 7-8, Ma’arif Vekaleti, Istan-bul, 1935, sv. 9, 1938, sv. 10.

3. John Freely, A History of Ottoman Arhitecture, Witt Press, Boston, 2011.

4. Joseph von Hammer, Narrative of Travels in Europe, Asia and Africa in The seventeenth Century by Evliya Efendi, Orien-tal Translation Fund for Great Britain and Ireland, London, sv. 1 u dva dijela 1834, 1848, sv. 2, 1850.

5. Marta Andrić, Simpozij o Evliji Čelebiji, Scrinia slavoni-ca, 12/2012, str. 377-380.

6. Robert Dankoff, Otto-man Mentality. The World of Ev-liya Çelebi, Brill, Leiden-Boston, 2006.

7. Robert Dankoff-Klaus Kreiser, Materialien zu Evliya Çelebi II (uključuje: A Guide to the Seyahat-name of Evliya Çelebi and Bibliographie raisonnée, Brill, Leiden, 1992.

8. Robert Dankoff-Semih Tezcan, An Evliya Çelebi Bibli-ography, www.bilkent.edu.tr/~ tebsite/evliya.pdf, 16.11.2013., 20:45.

Ali-paša, Gazi i Ali-paša. Ista osoba.

Zavještao Ali-pašinu džamiju

u Sarajevu, sagrađenu

1561. godine. Evlija piše

da se u njoj izučavao i

hadis (islam. tradicija). Umro

je u Sarajevu 1557. godine. Ne treba ga miješati sa Hadim Ali-

pašom.

U nedjelju 2. marta 2014. udruže-nje “Prosvjetitelj” održalo je svoju redovnu godišnju skupštinu na

kojoj se okupilo oko 100 članova iz 20 općina BiH. Nakon okupljanja u Memo-rijalnom centru Potočari klanjan je podne-namaz, zatim se prisutnim obratio profe-sor historije Azir Osmanović, nakon čega su prisutni obišli kompleks Memorijalnog centra. Na skupštini je pored redovnih godišnjih izvještaja o aktivnostima i finan-sijskom utrošku, prisutni su imali priliku upoznati uputstva za rad općinskih timo-va “Prosvjetitelja”. Tok radnog dijela skupštine “Prosvjetite-lja” podijeljen je u dva dijela. Prvi dio je imao više edukativni karakter sa ciljem prosvjetljenja znanja svih prisutnih člano-va. Poslije himne BiH kojom je otpočeo radni dio, prisutnima se obratio Mehemed Salihović učenik sedmog razreda osnovne škole u Križevićima kod Zvornika. On je u svom petominutnom izlaganju recitirao najvažnije poruke Bošnjaka koje su zapi-san u historiji uz napomenu da se pamti samo ono što je zapisano. Svi prisutni su se podsjetili na naše uspone i padove u historiji, uz vidljive emocije koje je izazva-lo isčitavanje ovih tekstova. Poslije toga prešlo se na radni dio u kojem su iznešena uputstva za rad općinskih timova te redov-ni izvještaji o radu “Prosvjetitelja” u 2013.

godini. Na početku, prisutnima se obratio osnivač Udruženja Mehdin Jakubović koji se zahvalio svim članovima na dolasku isti-čući zadovoljstvo brojem odazvanih. On je prezentovao rad Udruženja u protekloj godini, te plan rada u godini koja je pred nama. Također, Jakubović je prezentovao Upustvo za rad općinskih timova “Pro-svjetitelja”. U svom izlaganju, Jakubović je poseban akcenat stavio na društveni aktivizam i važnost žrtvovanja i zalaganja svakog po-jedinca na putu pozivanja na dobro i od-vraćanja od zla. Predsjednik Udruženja Nerzudin Hajda-rević je podnio redovni finansijski izvještaj u prethodnoj godini. Na skupštini je do-nesena odluka da funkciju predsjednika Skupštine u narednom periodu obavlja dugogodišnji član “Prosvjetitelja”, Mirnes Smajlović. Prisutni su se podsjetili da je Udruženje ostvarilo posebne rezultate u prethodnoj godini vrijedne historijske pa-žnje, a to je okupljanje bošnjačkih udruže-nja i formiranje Koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija sa Vijećem na čelu koje je u stalnom zasijedanju i sa među-sobnom rotacijom tako da je najmanje važno ko je predsjedavajući jer je sav rad stavljen u funkciju postizanja jedinstvenog cilja - bolje stanje države BiH i Bošnjaka u njoj i svih građana. Zatim smo se podsje-

tili na formiranje timova prosvjetitelja ši-rom BiH i dijaspore kao i uspostavu jakih veza sa bošnjačkom dijasporom i našim članstvom u dijaspori. Također izražene inovacije u internom i eksternom radu koje su polučile izuzetne rezultate. STVA-RANJE GLOBALNE MREŽE “PRO-SVJETITELJA. Prvi dio bio je radni u proširenom sastavu skupštine. Sastanku su prisustvovali pored starih članova skupšti-ne i dio članova iz svih timova “Prosvje-titelja” iz BiH. Sastanku su prisustvovali predstavnici općina: Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Brčko, Kladanj, Živi-nice, Kalesija, Lukavac, Tuzla, Srebrenik, Gračanica, Doboj Istok, Sarajevo ... Na-kon radnog dijela klanjan je ikindija-na-maz u Gradskoj džamiji u Srebrenici po-slije čega je uslijedio obilazak Srebrenice, srebreničkih džamija, sjedišta Udruženja, kahva, muhabet, slobodne aktivnosti itd. IDEJA “PROSVJETITELJA-MU-ALLIMA” IZ SREBRENICE POSTA-LA JE PREPOZNATLJIV BREND U NEVLADINOM SEKTORU U BiH I DIJASPORI. MILJENICI NARODA I JAK PARTNER VLADINOM I NE-VLADINOM SEKTORU.

Tokom proteklog vikenda, polaznici mekteba iz džemata Sepetari posjetili su mekteb džamije Princ Abdullah. Su-sret najmlađih članova džemata protekao je u prelijepoj

atmosferi druženja, igre i neformalne edukacije. Konačno, sve je bilo popraćeno mirisom roštilja što je polaznicima mekteba pričinilo naročito zadovoljstvo. Imami džamije Princ Abdullah, hfz. Edin ef. Peštalić i hfz. Ahmed ef. Rahmanović, pobrinuli su se za organizaciju ovog druženja, ponudivši prekrasan ambijent i naročito interesantan okvir unutar koga su mekteblije uživale u međusobnom druženju.

49

Kutak za islamsku omladinu

“Prosvjetitelj-Muallim”

MIZ Tuzla

Društveni aktivizam

7. mart - 6. džumade-l-ula

Redovna skupština udruženja nastavak stvaranja globalne mreže prosvjetitelja

U posjeti mektebu

Islam je, svojim učenjem i praksom, obuhvatio sve aspkete ljudskog života. Muslimanske omladinske organi-zacije u Bosni i Hercegovini, upravo svojim svestranim radom i djelovanjem pokušavaju ovu teorijsku činjenicu pretočiti u stvarni život. Naša novina, redovnim izvještavanjem o aktivnostima muslimanskih organizacaija i udruženja, želi dati svoj skromni doprinos u širenju svjesti o važnosti ispravnog predstavljanja islamskih teorij-

skih i praktičnih principa u svakodnevnom životu i podržati svaki pozitivan korak u tom smjeru.

Pripremio: Semir Imamović

50 7. mart - 6. džumade-l-ula

Na prošlosedmičnoj 35. interna-cionalnoj manifestaciji pred-stavljanja država u kairskom

“Klubu stranih studenata’’ učešće je uzela i Asocijacija bosanskohercegovač-kih studenata u Egiptu, čiji su članovi, tom prilikom, obilježili 1. mart - Dan nezavisnosti BiH u ovoj najmnogo-ljudnijoj arapskoj državi.Skupu je, pored velikog broja stranih studenata, prisustvovao i određen broj domaćih egipatskih zvanica, prijatelja Bosne i Hercegovine, koji su na di-rektan ili indirektan način povezani sa bosanskoherceovačkom kulturom. Pro-gram je otvorio Ibrahim Bukvić prou-čivši jedan odlomak iz Kur’ana, da bi se, potom, prisutnima obratio predsjednik Asocijacije bh. studenata Hamdija Isla-mović poželivši gostima dobrodošlicu naglasivši važnost datuma koji je prije 22 godine odredio budućnost svih gra-đana BiH. Publiku je sa najvažnijim crticama iz naše historije i kulture upo-znao Sedin Šut, dok je Ahmed Ćoraje-vić milozvučnim glasom publici otpje-vao sevdalinku “Djevojka sokolu zulum učinila’’. Riječ je, zatim, uzeo jedan broj

Egipćana koji su prisutnima prenijeli izraze svog oduševljenja prilikom nji-hove posjete Bosni i Hercegovini. Na izložbenom štandu, sada već tradicio-nalnog obilježavanja Dana nezavisnosti u Egiptu, mnogobrojni prisutni su ima-

li priliku pogledati neke od znamenitih bh. književnih naslova prevedenih na arapski jezik. Pored svega toga, među-narodnu publiku je posebno dojmila video-prezentacija Bosne i Hercegovine sa svim njenim prirodno-društvenim obilježjima, da bi se na kraju manifesta-cije prisutni počastili bosanskim sudžu-kom, kao i drugim gastronomskim sa-držajem. (Piše: Sedin Omerbašić)

Asocijacija bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu

Dan nezavisnosti obilježen i u Kairu

Udruženje “Svitanje” je nastavi-lo sa projektom Omladinskih druženja. Nakon kratke pauze,

ciklus druženja je nastavljen, a sinoćni gost predavač je bio dr. Šukrija Ramić inače profesor na Islamskom pedagoš-kom fakultetu u Zenici. Tema večeri je bila “Perspektive islamskog bankar-stva”. Prisustvovalo je oko 25 gostiju.

Održano druženje sa dr. Šukrijom RamićemUG “Svitanje”

Profesor je govorio o islamskom ban-karstvu i njegovoj ulozi u današnjem društvu. Dr. Ramić je istakao razliku između humanitarnih organizacija i islamske banke. Islamsko bankarstvo se temlji na trgovini po zakonu ponude i potražnje kroz transparentne i jasne ugovore. Islamsko bankarstvo pred-stavlja veliki potencijal za razvoj Bosne

i Hercegovine. Profesor je nakon pre-davanja odgovarao na pitanja prisut-nih. Napominjemo da je mjesto dru-ženja promijenjeno, nova lokacija je caffe bar “Sokak”, ulica Halači- preko puta Tabačkog mesdžida. “Svitanje” će nastaviti sa ovim događajem i poziva-mo sve zainteresovane da dođu i podrže ovaj hairli projekat.

Odgojno-obrazovne aktivnosti

Jedna od redovnih aktivnosti članova UG “Selsebil” Živinice su mjeseč-

na druženja u prostorijama udruženja. Gost predavač ovog puta je bio imam džemata Radakovo iz Zenica - hafiz Ishak ef. Efendić. Tema predavanja je bila “Važnost povezivanja ljudi u islamu”.

Mjesečno druženje članova udruženja

UG “Selsebil” Živinice

sečno potpomagati sa 210 KM, čime će njihovo uzrastanje značajno biti olakša-no. Na kraju, zahvaljujemo se donatoru koji je omogućio kupovinu ove kuće, kao i svim ostalim donatorima koji su svojim donacijama omogućili oprema-nje iste. Također, želimo se zahvaliti i svim institucijama, udruženjima i po-jedincima, na čelu sa našim vrijednim predstavnikom u Travniku, gospodinu Halilu Islamoviću, koji su svojim nese-bičnim zalaganjem omogućili uspješnu realizaciju ove humanitarne akcije. Da ih Allah, dž.š., obilato nagradi.

51 7. mart - 6. džumade-l-ula

2012. godine, u decembru mje-secu tokom posjeta svojoj kćer-ki koja je bila operirana, u tu-

zlanskoj bolnici sam zatekla i jednu svoju sestru po vjeri, sestru koju sam poznavala još od djevojačkih dana. Ležala je na drugom odjelje-nju, čitav mjesec dana nije mogla da hoda, da ustane iz bolničkog kre-veta... Gledala sam to lice čiju svje-tlost imana nije prekrio očaj zbog iskušenja: zdravstvenih i materijal-nih. Ali, na svoju bolest, ulcerozni kolitis i trombozu lijeve noge, nije toliko ni mislila koliko je brinula o svoje troje djece koje je ostavila s mužem kod kuće. Živjeli su kao podstanari u jednoj kući na područ-ju Tuzlanskog kantona. Muž je bio bez posla, vidno utučen situacijom, nije vidio nikakvog izlaza, nikome da se obrati... borili su se i sa bo-lešću i sa neimaštinom. Ovakvo je bilo stanje ove sestre 1.1.2013. kada sam apel za pomoć poslala braći s NUM stranice. Odmah po primit-ku apela, braća su poslala novac za pomoć. Jedva sam čekala da ga od-

nesem. Prije odlaska kupila sam u marketu čokolade za djecu. Da ste samo mogli vidjeti tu radost! Rodi-telji su se obradovali novcu, a djeca čokoladama, naročito mala Z., koja ju je za tren pojela. Nekoliko mjese-ci nakon toga, braća s NUM-a opet su poslala ovoj porodici novčanu pomoć i uspjela sam dobiti za njih jedan prehrambeni paket pomoći također od dobrih ljudi. I odnijela sam sve, ali ovaj put sam jednostav-no u žurbi zaboravila kupiti čokola-de. Mala Z. prišla mi je, sjela u kri-lo i svojim srnećim očicama blago me pogledala prozborivši: “Znaš, ja sam pojela onu čokoladu...” Ah, u tom trenutku ukočila sam se, kako sam mogla zaboraviti! “Znaš, ja vo-lim čokoladu...”, dirale su me u srce riječi ove male četverogodišnje dje-vojčice koja nema priliku tako često da jede ono što djeca inače vole i što svako od nas priušti svojoj dje-ci. Evo, od 1.1.2013. prošla je cijela godina, ova porodica je u istoj situ-aciji, bez posla, podstanari, ali braća s NUM-a koja su redovno slala nov-

čanu pomoć ovoj porodici, olakša-la su im ove teške dane i nastavila to činiti i u ovoj godini: 3.3.2014. godine, preuzela sam i odnijela 210 KM koje su svojim nesebičnim do-nacijama i uplatama u Humanitar-ni fond NUM stranice obezbijedila braća i sestre iz dijaspore, dobroči-nitelji kojima je Uzvišeni u srca ulio samilost prema vjernicima i usadio želju da nesebično pomažu potreb-ne. Molim Uzvišenog Allaha da iz Svog obilja nadoknadi svakom bra-tu i sestri koji svojim donacijama pomažu Humanitarni fond NUM stranice i da ih uvede u Džennet, a isto tako i vrijednu braću, urednike ove dobročiniteljske stranice! Ova porodica zahvaljuje se svima koji im pomažu moleći Uzvišenog da ih na-gradi najljepšom nagradom i da im pomogne onda kada im bude bilo najpotrebnije. Sestra S. Đ.

Humanitarna organizacija “Dir-hem”, MZ Bijelo Bučje-Pulac i MZ Turbe, kao i imami sa

šireg područja Turbeta, zajedno su po-krenuli humanitarnu akciju za stam-beno zbrinjavanje porodice Delić Ha-siba, koji je prije 40-tak dana umro i iza kojeg je ostala supruga i troje male djece od kojih je najmlađe 5 godina. Porodica Delić je i prije smrti Hasi-ba veoma teško živjela, bez ikakvih stalnih primanja, u jednoj neuslovnoj prostoriji stare, truhle kuće. Po opisu naših volontera, kuća u kojoj je živje-la ova porodica je u najlošijem stanju u čitavom selu. To nas je ponukalo da pokušamo riješiti njihovo stambeno pitanje. Pokrenuta humanitarna akcija je izuzetno brzo i kvalitetno realizira-na nakon što se H.O. “Dirhem” javio donator koji je želio ostati anoniman, a koji je donirao 15.400 KM za ku-povinu i prijevod kuće. Nakon njega, javili su se i mnogi drugi donatori koji

Humanitarne aktivnosti

Dobročinitelji s NUM stranice

Donirana kuća majci s troje siročadi iz Travnika

NUM

Humanitarna organizacija “Dirhem”, MZ Bijelo Bučje-Pulac i

su svojim donacijama omogućili da se kupljena kuća opremi novim namješta-jem, kućanskim aparatima, drvima za ogrjev te drugim neophodnim stvari-ma, ali i da se plati priključak struje na kuću. Posebno želimo istaknuti Udru-ženje “Pomozi.ba” koje je doniralo namještaj i kućanske aparate ukupne vrijednosti preko 3.000 KM, gospo-dina Elvira Dervić, vlasnika preduzeća Dervić d.o.o., koji je donirao 2.000 KM, premijera SBK-a, gospodina Ta-hira Lendu, koji je osigurao 1.500 KM, načelnika općine Travnik, gospodina Admira Hadžiemrića, koji je također osigurao 1.500 KM, građevinsku firmu Fuko Teling koja je donirala 500 KM, preduzeće Trgoten koje je doniralo 200 KM, te automehaničara Kemu iz Tur-beta koji je također donirao 200 KM. Time ukupna vrijednost prikupljenih donacija za ovu porodicu iznosi 24.300 KM. Pored ovoga, putem H.O. “Dir-hem” ovu će djecu jedan donator mje-

Istraživanja su pokazala da su žene muslimanke mnogo više izložene na-

padima uzrokovanim islamofobijom nego muškarci, naročito ako nose ni-kab ili neku drugu odjeću koja se pove-zuje s religijom.“Možda nas mrze” naziv je izvještaja o islamofobičnim napadima, autora Chrisa Allena, predavača socijalne po-litike na Univerzitetu u Birminghamu. Namjera je da se izradi statistika i pro-govori o ženama žrtvama islamofobije.Muslimanke s kojima je razgovarao Allen ispričale su svoja iskustva kao žrtve napa-da koje su doživjele zbog svoje vjerske ori-jentacije. Jedna od žrtava, Rachel ispričala je kako je morala bježati ispred muškarca koji joj je prijetio i vrijeđao na religijskoj osnovi a ona mu se prije toga samo obra-tila s pitanjem da pomjeri svoje auto ko-jim je blokirao prilaz njezinoj kući.Allen je intervjuirao 20 žena između 15 i 52 godine koje su ispričale svoja isku-stva. Jedna od njih je kazala kako su je

nazivali po Osami bin Ladenu i govorili da se vrati u Afganistan. U drugom slu-čaju jedna od žrtava je ispričala kako je, nakon što je došla po djecu u školu, bila presretnuta od nepoznate žene koja je fi-zički na nju nasrnula i postavljala pitanje zbog čega je pokrila svoje lice?Fijax Mughal koji je pokrenuo izradu jednog ovakvog izvještaja kazao je kako je ovo prvi put da su muslimanke otvo-reno pričale o predrasudama s kojim se suočavaju. “Stalno čujemo ljude kako govore; Koji su brojevi? To je razumlji-vo ali je važno da se pokaže pravi utje-caj koji islamofobija ostavlja na ljude”, kazao je Mughal.Telefonska linija koja je otvorena za prijavu islamofobije u Velikoj Britaniji pokazala je da se 58% svih prijavljenih incidenata između aprila 2012 i aprila 2013. godine odnosilo na napade na žene muslimanke a 80% njih je nosilo nikab ili neku drugu odjeću karakteri-stičnu za islam.

Ujedinjene nacije su objavile da su najmanje 703 Iračanina poginula

u nasilju u februaru, isključujući smrti pobunjenika i onih iz zapadne pokra-jine Anbar. Brojke koje je saopćila u subotu UN-ova misija u Iraku (UNA-MI) pokazuju da su 564 civila i 139 pripadnika sigurnosnih snaga ubijeni prošlog mjeseca. UNAMI dodaje da je 1.381 Iračanin, među kojima je 1.179 civila, ranjeno u nemirima. Prijestolni-ca Bagdad je najteže pogođena sa 239 poginulih osoba, prenio je Associated Press. Broj žrtava u januaru je bio 733,

isključujući pokrajinu Anbar, a sukobi traju između sigurnosnih snaga i po-bunjenika povezanih s Al-Kaidom. U saopćenju se navodi da postoje proble-mi u verificiranju “statusa ubijenih i ranjenih kao civila”. U saopćenju se ne navodi broj ubijenih pobunjenika.

54

IslamnetŽene muslimanke mnogo više izložene napadima nego muškarciIslamofobija

Irak

Boris Johnson, gradonačelnik Londona

Muslimansku djecu koju njiho-vi roditelji radikaliziraju treba

tretirati kao žrtve i izdvojiti iz njiho-vih porodica”, istakao je gradonačel-nik Londona Boris Johnson.Deca izložena riziku od islamskog ekstremizma treba da budu smje-štena u državne ustanove kako bi se spriječilo da postanu “potencijalne ubice ili bombaši-samoubice”, napi-sao je Johnson u autorskom tekstu za list Daily Telegraph, a prenijela agen-cija AFP. On je istakao da policija i socijalne službe nerado interveniraju u ova-kvim slučajevima zato što je Britanci-ma “usađeno da ne budu skloni osu-đivanju drugih kultura”, kao i zbog nedovoljno jasnih zakona. “Problem radikalizacije se značajnije ne pogoršava, ali nije ni počeo da se smanjuje”, istakao je gradonačelnik Londona i dodao: “Procenjuje se da možda postoji više stotina djece, po-sebno onih čiji roditelji pripadaju za-branjenoj ekstremističkoj vehabijskoj grupi El-Muhadžirun, koje poduča-vaju suludim stvarima. Njima usađu-ju ludu želju za ubistvom i smrću.” “Dijete sada može da bude oduzeto roditeljima ako je izloženo porno-grafiji ili je zlostavljano, ali ne ako je izloženo ovom krajnje nihilističkom pogledu na svijet, što bi moglo da re-zultira time da dijete postane ubica“, istakao je Johnson. On je dodao da bi zakon trebalo da tretira radikalizaciju kao oblik zlo-stavljanja djece i da bi trebalo da ih smjesti u državne ustanove “radi nji-hove sigurnosti i sigurnosti drugih ljudi.

7. mart - 6. džumade-l-ula

Tokom februara poginulo 703 osobe

“Islamistima trebamo oduzeti djecu!”

Pripremio: Nedim Botić

Najmanje 13.700 pripadnika afga-nistanskih sigurnosnih snaga po-

ginulo je u posljednjih 10 godina u sukobu s talibanima, prema podacima afganistanske administracije.Više od 16.500 vojnika, policajaca i afganistanskih obavještajaca je, tako-đer, ranjeno tokom istog perioda, obja-vila je Kancelarija za administrativne poslove (OAA). “Te cifre predstavljaju broj porodica žr-tava koje su dobile nadoknadu”, izjavio

je AFP-u danas Sajed Džavad Džaved, direktor OAA, istakavši da bi bilans mogao da bude veći unutar samih afganistanskih snaga. “To nije potpuni bilans, nemamo konačan broj”, naveo je Džaved, dok afganistanska ministar-stva odbrane i unutarnjih poslova samo u izuzetnim situacijama objavljuju po-datke o žrtvama.

55

Afganistan

Afganistan

Zabrana halal mesaDanska

Danska vlada donijela je za-branu vjerskog klanja ži-

votinja za proizvodnju halal i košer mesa. Novi zakon, koji su jevrejske vođe osudili kao ‘anti-semitski’, donesen je u Danskoj nakon kontroverznog ubistva ži-rafe kojom su u zoološkom vrtu nahranili lavove, što je izazvalo zgražanje javnosti diljem svijeta, piše The Independent.Muslimani širom svijeta protive se kontroverznom zakonu, te su stoga pozvali čelnike islamskih zemalja da prekinu uvoz mesa iz Danske dok god skandinavske zemlje ne budu poštivale njihova vjerska ubjeđenja.Jevrejske vjerske vođe nazvali su zakon ‘antisemtiskim’, a nepro-fitna grupa Danski halal izjavila je da se ovdje radi o ‘čistom upli-tanju u vjerske slobode i ograni-čavanju prava muslimana i Žido-va da prakticiraju svoju vjeru u Danskoj’, piše The Independent.Europski propisi zahtijevaju da se životinje prvo omame prije nego budu zaklane, ali odobravaju izu-zetke po vjerskoj osnovi. Danska je odlučila da neće uvrstiti te izu-zetke u novi zakon. Danski mini-star za poljoprivredu i prehranu Dan Jørgensen kazao je kako su ‘prava životinja ispred religije’.Zamjenik izraelskog ministra vjerskih službi rabin Eli Ben Da-han rekao je kako ‘europski anti-semitizam pokazuje svoje pravo lice u cijeloj Europi te da čak ra-ste u državnim institucijama’.

7. mart - 6. džumade-l-ula

NATO je odlučio da pripremi “sve opcije”, među kojim i

“potpuno povlačenje” svojih trupa iz Afganistana, budući da do sada nije postignut sporazum s Kabu-lom o ostanku stranih snaga posli-je 2014. godine. “Dogovorili smo se da je neophodno pripremiti sve eventualnosti, računajući i moguć-nost da nećemo ostati u Afganista-nu poslije 2014.”, izjavio je glavni sekretar NATO-a Anders Fogh Ra-smussen nakon sjednice minista-ra odbrane Atlantskog saveza. Već mjesecima, predsjednik Hamid Karzai odbija potpisati bilateralni

sigurnosni sporazum o američkoj prisutnosti u zemlji poslije završet-ka misije NATO-a u decembru. On ostavlja to pitanje svom nasljedniku koji će biti izabran u aprilu. “Bez zakonskog okvira, jednostavno ne može biti prisustva NATO-a posli-je 2014.”, kazao je Rasmussen. “To nije rješenje koje smatramo najbo-ljim za afganistanski narod”, dodao je on. SAD i NATO žele zadržati je-dan kontingent od 8.000 do 12.000 ljudi u Afganistanu poslije 2014. godine kako bi obučavali afgani-stanske snage i izvodili protuterori-stičke operacije.

NATO otpočeo sa pripremama za povlačenje

U sukobu sa talibanima poginulo 13.700 pripadnika

sigurnosnih snaga

56

General Sisi namjerava se kandidirati za

predsjednika

Egipat

7. mart - 6. džumade-l-ula

General egipatske vojske, Ab-dul-Fettah el-Sisi, egipatski

vojni zapovjednik i moćni čovjek otkako je svrgnuo islamističkog predsjednika Muhameda Mursija, izjavio je u da ne može “ignorirati” pozive naroda da se kandidira za predsjednika države.Kako je javila novinska agencija Mena, maršal Sisi ocijenio je da “ne može okrenuti leđa narodu u trenutku kad većina traži njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima”, dodavši da će “zvanič-ne mjere biti preduzete narednih dana”.Da bi se prijavio kao kandidat na predsjedničkim izborima, tre-ba najprije da podnese ostavku na dužnost zamjenika premijera i ministra odbrane prijelazne vlade koju su formirali vojnici i da na-pusti vojsku ili ode u penziju.Visoki predstavnici bliski Sisiju potvrdili su agenciji AFP da će on otići s dužnosti u vladi kada bude proglašen izborni zakon koji je okvir za predsjedničke izbore. Pri-vremeni predsjednik Adli Mansur treba da odobri tekst zakona za dvije sedmice ili kasnije.

Ovo što se dešava u Ukrajini je kata-strofa. Putinovi plaćenici dolaze u

bolnice, odvode ranjene ljude i ubijaju ih. Mrtve ih nalazimo po okolnim šumama i kanalizacionim cijevima“, kazala je u ekskluzivnom razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria (NAP), dr. Larisa Peleško, ljekar u jednoj bolnici u Kijevu.Boji se da informacije koje svjetski medi-ji prenose iz Ukrajine, nisu baš korektne. Jer, Putin kontroliše sve, pa i informacije koje izlaze iz Ukrajine. Dr. Peleško objaš-njava da je najgora situacija na otoku Kri-mu.“Sudbina muslimana na Krimu je skoro identična situaciji Bošnjaka tokom agresi-je na BiH. U slučaju rata, Rusi sa Krima mogu pobjeći u Rusiju, Ukrajinci imaju familije u drugim dijelovima zemlje, i mogu spasiti živu glavu. Ali, krimski Ta-tari, muslimani, nemaju gdje da odu. Oni nemaju drugu domovinu osim Krima”, kaže Peleško za NAP.“Putina ne interesuju problemi muslima-na na Krimu. Jer on ih ionako ne voli. Jedina pomoć koju krimski muslimani trenutno imaju jeste od naroda iz Ukra-jine. Jučer je 25 porodica krimskih musli-mana, sa malom djecom, izbjeglo u Lviv (zapadna Ukrajina). Ukrajinski pravoslav-ci i katolici dali su im svoje kuće, stanove, telefone, hranu. Ovdje se za mir zajedno mole pravoslavci, katolici i muslimani“, objašnjava Peleško.

Kaže da je, zbog pomoći koju je zapadna Ukrajina ponudila krimskim muslimanima, Putin za ovaj dio zemlje rekao da ovdje io-nako žive samo ekstremisti, fašisti i teroristi.Peleško kaže da Ukrajinci tek sada vide da je Putin, zapravo, sve vrijeme kontrolirao situaciju u Ukrajini. Njegovi ljudi su bili u policiji, vojsci, obavještajnim službama...“Tražili smo od Janukoviča da riješi naše socijalne probleme. Ljudi u Ukrajini jako teško žive. Umjesto toga, on se sedam dana prije potpisivanja pristupnih ugovora sa EU, okrenuo Rusiji. Nije želio potpisati te pristupne ugovore. A kada su ljudi izašli na ulice da se pobune protiv toga, njegova specijalna policija i ruski plaćenici počeli su ubijati ljude. Tokom zadnjeg vikenda nesta-lo je oko 320 ljudi. Neke su susjedi pronašli u kanalizacionim cijevima, ubijene na naj-svirepiji način”, kaže ona. Peleško kaže da se Ukrajinci sada mobiliziraju u narodnu vojsku, kako bi se mogli odbraniti u sluča-ju izbijanja rata. “Ko god je izašao na ulice Rusije i držao transparent ‘Nećemo rat’, za-vršio je u zatvoru. Ali, nadam se da će ruski narod konačno srušiti Putina, a mi ćemo im pomoći u tome“, kaže Larisa Peleško.

Krimskim muslimanima prijeti genocid

Drama u Ukrajini

Veteranski španski novinar Marc Marginedas, otet u Siriji početkom

septembra prošle godine, oslobođen je, saopćio je u nedjelju premijer Mariano Rajoy. “Veoma sam sretan što sam ju-tros razgovarao s njim, on je u prilično dobrom stanju, on je sretan”, izjavio je

Rajoy za Radio 5, španski javni radio. Marginedas, novinar El Periodico de Catalunya, otet je 4. septembra u bli-zini zapadnog grada Hama i bio je pre-mještan na razne lokacije u područjima koje kontrolišu protivnici predsjednika Bašara el-Assada, navode novine na svom websiteu.Marginedas je trenutno u Turskoj sa špan-skim zvaničnicima.

Sirija

Oslobođen oteti španski novinar

57

Izraelska vojska koristi nepotrebnu silu

Amnesty International

7. mart - 6. džumade-l-ula

Međunarodna grupa za ljudska prava, Amnesty

International, koja je istraži-vala smrt 22 palestinska civila, koje su ubili izraelski vojnici na Zapadnoj obali, zaključila je da je vojska koristila nepotrebnu silu. AI navodi da su nađeni doka-zi namjernih ubistava, koja bi mogla da se označe ratnim zlo-činima. U danas objavljenom izvještaju navode se rezultati istraživanja pogibije Palestina-ca prošle godine, među kojima je bilo i djece. Četrnaestoro ih je ubijeno tokom protesta, a AI ističe da životi vojnika nisu bili ugroženi. Izraelska vojska odgovara da vojnici pokušavaju da suzbiju nasilje koje iniciraju Palestinci, bacajući kamenice i da je upo-treba metaka dozvoljena samo u situacijama opasnim po život. Amnesty, međutim, ističe da su se vojnici ponašali kao da ne mogu biti kažnjeni i da su se vojne istrage pokazale neodgo-varajućim, prenio je Associated Press.

Dr. Jusuf el-Karadavi, pred-sjednik Svjetske unije islam-

skih učenjaka, jedan je od rijetkih islamskih učenjaka koji otvoreno kritikuje vladare zaljevskih zema-lja zbog njihovog blagonaklonog držanja prema pučistima u Egiptu. Ovaj osamdesetosmogodišnji alim se u svojoj hutbi obrušio na vla-sti Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su se našle uvrijeđene, zbog, kako je rekao “dvije, tri riječi koje je progovorio o njima”. “Kako bi tek reagovali da sam cijelu hutbu posvetio njihovim sramotama i ne-pravdama?”, pita se u ljutnji Kara-davi i nastavlja: “Šta su drugo, osim žestoke kritike i osude, zaslužili oni koji su dali milijarde dolara za svrgavanje legitimnog predsjednika Egipta, Muhammeda Mursija, kojeg je izabrao narod, i umjesto njega na vlast doveli vojnu huntu, koja je iz usta egipatskog naroda otela milio-ne funti, i nisu se zadovoljili time, nego su tom istom narodu oduzeli elementarna ljudska prava, slobo-du, pravdu i demokratiju!? Dok

god budem živ, i dok god me budu služili tijelo, pamet i jezik, držat ću hutbe i govoriti istinu, sviđalo se to nekome ili ne, bio time neko zado-voljan ili ne. Ne interesuje me ljud-sko zadovoljstvo niti srdžba, jedino što me interesuje i čemu težim je-ste Allahovo zadovoljstvo. Ljudsko zadovoljstvo je svakako nedostižan cilj.’’ Da se njegov govor ne bi krivo shvatio i interpretirao, Karadavi, u nastavku hutbe, pojašnjava da ona nije usmjerena protiv bilo kojeg pojedinca, institucije, tijela, orga-nizacije ili države, nego da je njen isključivi cilj služba islamu i mu-slimanima, ujedinjavanje i buđenje islamskog ummeta. “Meni je 88 go-dina i šta bi čovjek u mojim godi-nama mogao poželjeti i postići od užitaka i dobara ovog svijeta?”, pita Karadavi one koji su njegove izjave pokušali protumačiti kao borbu za poziciju i materijalna dobra.

Jusuf el-Karadavi “Kako ne kritikovati

režim u UAE-u koji je dao milijarde kako bi skinuo

Mursija s vlasti!?”

Foto islamneta

58

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U ovom broju objavljujemo svjedočenje Predraga Radulovića zvanog “Pile”, bivšeg inspektora Državne bezbjednosti pri Centru službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka

Pripremio: Ramiz Hodžić

Predrag Radulović zvani “Pile”, bivši inspektor Državne bez-bednosti pri Centru službi bez-

bednosti (CSB) Banja Luka, završio je glavno ispitivanje na suđenju čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. Tokom 1992. godi-ne on je u okviru obaveštajne grupe “Mi-loš” izveštavao o zbivanjima na području Banja Luke.

Transkript svjedočenja

P: Spomenuli ste Šiprage. Ima li to kakve veze s Grabovicom?

O: Pa ima, gospodine tužioče. To je upravo urađeno u jednom zaseoku koji se zove... zove Grabovica, ali to je u blizini mjesta Šiprage.

P: Dobro. Na kraju bih prešao na Teslić. Recite nam, molim Vas, kako je došlo do toga da ste po prvi put čuli za grupu “Miće”. Kako je došlo do toga da ste čuli da je ta grupa formirana?

O: Ja sam se nalazio u Doboju, ope-rativno prisutan. I u prostorijama službe bezbjednosti u Doboju susreo sam svo-je sugrađane koje sam sve poimenično poznavao. Radilo se o tadašnjem načel-niku opštine, Nikoli Perišiću; radilo se o Predragu Markočeviću, radniku SUP-a; radilo se o Marinku Dukiću, radniku SUP-a; radilo se o Vidu Stojanoviću iz Teritorijalne odbrane i radilo se o gos-podinu Mišić... Mišiću, koga sam znao kao politički angažovanog čovjeka na po-dručju opštine Teslić. Ne znajući kojim su povodom tu, ja sam ih upitao zbog čega su?

Oni su mi, onako, dosta službeno odgovorili da su došli zatražiti pomoć iz Doboja jer je situacija u Tesliću dosta,

kako oni kažu, rekli su da podsjeća ih na žabokrečinu, tako da je ustajala. A oni smatraju da Teslić ima mnogo problema i oni su došli u Doboj da traže da... po-moć, ko bi malo ustalasao tu žabokreči-nu, da se ljudi osvijeste, tako su mi rekli, da je rat i da moraju da se ponašaju kao u ratu, a ne kao u miru. Evo, to je što je bilo u Doboju.

Znači, nisam tada znao da će oni do-biti kao pomoć grupu “Miće”. O tome sam tek saznao kasnije, kada su započeli oni svoju torturu u Tesliću. Mene... prvo, to me obavijestio sugrađanin Savo i moj roneni brat Nenad Radulović. Oni su me obavijestili o tome šta se dešava u Tesliću. Ja sam ta saznanja prenio...

P: Dopustite, molim Vas. Oprostite što Vas prekidam. Prenijeli ste informa-ciju CSB-u?

O: Na...načelniku Nacionalne be-zbjednosti, Kesiću, prek... putem... po-sredstvom Vojina Bere. Ako možete samo dodati ovo kad sam spomenuo Savu: radi se o Savi Stanić, Stanić. Savo Stanić.

P: Vratit ću se na to za koju minu-tu. Samo da pojasnimo ovaj Vaš odgovor u vezi sa sastankom kojega ste imali u... odnosno susret u Doboju s Nikolom Pe-rišićem.

Samo da pojasnimo, je li to bilo u zgradi CSB-a Doboj?

O: Tačno. U holu zgrade. Znači, na prvom spratu ima jedan malo veći hol, gdje se sada nalazi u... i sada je faktički, samo što je malo modernizovan taj ulaz, znači, gdje se i sada nalazi taj hol u... tu sam ih susreo.

P: Možete li nam reći, otprilike koli-ko je pripadnika grupe “Miće” došlo iz CSB Doboj?

O: Došlo je negdje oko 20 u prvom dolasku.

P: A tko je bio vođa te grupe iz CSB-a Doboj?

O: Ovako. Vođa te grupe nije bio iz CZ Doboj. Vođa je bio pripadnik Vojne bezbjednosti. Znam da je bio po činu kapetan. Uistinu, sad ga se ne mogu pri-sjetiti. Znači, “Miće” su bile sastavljene od aktivnih radnika Službe državne be-zbjednosti, aktivnih radnika Službe javne bezbjednosti, rezervnih radnika Službe državne bezbjednosti i jednog broja rad-nika Vojske Republike Srpske. Ne znam

da li su bili iz organa bezbjednosti ili su bili iz neke druge operativne jedinice. Među aktivnim radnicima Službe držav-ne bezbjednosti ja sam vidio Ćulibrk... Ćulibrka Dobrivoja, s kojim sam inače ranije radio u Službi državne bezbjedno-sti u Doboju. Vidio sam još neke radnike službe javne - koje sam znao - i državne bezbjednosti. Među njima, nažalost, vi-dio sam da su i pripadnici za koje sam znao odranije da su kriminalci, i to više-struki kriminalci sa područja Doboja i okruženja... okruženja iz Doboja.

P: Jesu li to bili isti ljudi koji su u maju 1992. zlostavljali nesrbe, bilo u zgradi CSB-a ili na drugim mjestima?

O: Bili su. Među njima su bili i ti.P: Kakva je bila uloga Milana Savića u

vezi s tim “Mićama”?O: U prvom trenutku ja nisam znao,

a saznao sam tek kad su pohapšeni i kroz razgovore, da je on faktički imao glavno-komandujuću ulogu.

P: A gdje su pripadnici grupe “Miće” bili stacionirani u Tesliću?

O: Na više lokacija. Jedna lokacija je bila u zaseoku Barići, oko 5 kilometara od Teslića. Jedna lokacija je bila u hotelu Kardijal, 2 kilometra od Teslića. A jedan broj je bio kod svojih ljubavnica, konku-bina. Tog se dobro sjećam jer smo ih na tim mjestima sve pohapsili.

P: Prije dolaska grupe “Miće” u Te-slić, da li se uopće vodio kakav oružani sukob?

O: Molim Vas, samo prije ovog odgo-vora, kad sam rekao “Barići”, da se i... sta-vi “Dulić”. Izvinite, to je blizu. Tačno su bili locirani u školi na Dulićima. E sad, ako mogu da odgovorim na Vaše pitanje?

P: Da. Pitanje je bilo: je li prije dola-ska grupe “Miće” u Teslić bio kakav oru-žani sukob u toj općini?

O: Nije bilo značajnijih oružanih su-koba. Ali bile su tri lokacije gdje otprilike nisu Srbi odlazili, a ni Hrvati izlazili sa tih lokaliteta. To je Stenjak, to je Ružević, to je Slatina i Komučina. Znači, u Slatini i Komučini još 1991. godine počelo je sa naoružanjem paravojnih formacija, koje su dosta dobro bile naoružane, koje su se deklarisale kao ustaše. U Ste-njaku je relativno dobro bilo... bio nao-ružan jedan dio ekstremnog dijela Boš-njaka, a u Ruževiću takođe dosta dobro naoružan jedan broj Bošnjaka -čak su imali i određeno artiljerijsko oruđe.

SUDIJA DELVOIE: [simultani pre-vod] Gospodine Olmsted, molim Vas. Mi smo prešli od ljudi iz Teslića koji su išli u Doboj tražiti pomoć, do dolaska grupe “Miće” u Teslić, pa bih ja htio pitati: po-stoji li veza između jednog i drugog? Dru-gim riječima, je li dolazak grupe “Miće”, odnosno te pomoći, dakle, da li je to od-govor na pitanje pomoći? Da li su “Miće” poslani u Teslić da bi tamo pomogli teslić-kim vlastima?

Grupa “Miće”

7. mart - 6. džumade-l-ula

59

SVEDOK: Časni sudija, Vi ste pra-vilno shvatili. Znači, to je ta pomoć koju su tražili predstavnici iz Teslića i ona je bila, znači, u vidu pomoći dola-ska grupe “Miće”.

SUDIJA DELVOIE: [simultani prevod] Hvala.

G. OLMSTED: [simultani prevod]P: Jesu li se i u Tesliću Srbi naoru-

žavali?O: Naravno.P: Spomenuli ste nešto ranije da

ste saznali što “Miće” u Tesliću rade od Save Stanića i od svojega brata. Sjećate li se otprilike kada ste dobili tu infor-maciju i kada ste o njoj izvijestili gos-podina Kesića?

O: A to sam dobio negdje u dru-goj polovini juna mjeseca. Og... oba-vijestio sam odmah gospodina Kesića. Tada nisam imao saznanja da su pri-padnici grupe “Miće” bilo koga likvi-dirali. Imao sam samo saznanja da su privodili; fizički maltretirali; da su za-veli policijski čas koji je trajao od 8.00h ujutro do 10.00h; da poslije toga niko ne smije biti na ulici; da se prozori mo-raju zamračiti, što me odmah asociralo na to kad neko u toku dana zamraču-je prozore i tako dalje, znači da ne želi da ima svjedoka. Pretpostavio sam da “Miće” rade svašta, a da ne žele da ima-ju svjedoke i zato su zatražili zamrače-nje prosto... prozora u toku dana. To je jedino logično bilo da zaključim.

P: Sjećate li se kako je gospodin Kesić reagirao na informaciju koju ste mu... koju ste mu po prvi put dali o “Mićama”, sredinom šestog mjeseca, o “Mićama” u Tesliću?

O: Pa jes’, sjećam se. Dosta nonša-lantno. Rekao je: “Šta nas briga za” re-kao. Da... pošto sam ja Teslićanin, mi-slio je na nekakav način da je to mene više zainteresovalo nego da se radilo o nekom drugom području.

P: Sjećate li se, odnosno jeste li Vi u to vrijeme, sredinom juna, pružili informaciju i gospodinu Župljaninu u vezi s time što se u Tesliću događa s “Mićama”?

O: Jesam. Ja sam nakon... P: Nastavite, molim.O: Ja sam nakon obavještenja - ja

koje sam dobio - od Save Stanića i svog brata, uputio na područje Teslića dva operativca iz grupe “Miloš”. Dao sam im imena lica sa kojim trebaju obaviti razgovor na okolnosti šta se dešava u Tesliću i rekao sam da me brzo informišu o tome šta se stvar-no zbiva u Tesliću. Moram da kažem da je saradničke pozicije jedino znao Goran Šajinović. Znači, pored njega niko nije znao iz grupe ko su naši sa-radnici, kooperativne veze, a svi ostali su znali prijateljsko-poznaničke veze. Ja sam ga poslao kod saradničkih po-

zicija i on me je nazvao u poslijepodnevnim časovi-ma i onako dosta uznemi-reno mi rekao: “Šefe, ovo je mnogo ozbiljnije nego što mi smo mislili.” On se šalio. Naravno, mene nije... nikada nije oslovljavao sa “šefe”, osim u ozbiljnim si-tuacijama. I ja sam rekao: “Dobro, dođi...dođite od-mah da me obavijestite.” I oni su stvarno došli, obavi-jestili me. Ja... mi smo na-pisali jednu informaciju, a ubrzo poslije toga, ne znam da li je prošao dan-dva i ne mogu se sada sjetiti, kod mene je lično došao načel-nik opštine, Nikola Perišić, i po prvi puta...

P: Dajte da Vas preki-nem, zato što se želim ba-viti još time, naravno, ali molim Vas odgovorite mi na pitanje. To je bilo negdje u vrijeme... sredinom juna 1992. Rekli ste bili da ste informirali gospodina Ke-sića o tome što “Miće” u Tesliću u to vrijeme rade. Moje pitanje je bilo: jeste li o tome obavijestili tada i gospodina Župljanina?

O: Ne.P: A o Vašem susretu sa

Perišićem ćemo govoriti malo kasnije.O: Ne. Znači, po prvim saznanjima

nisam obavijestio Stojana Župljanina jer su to bila prva početna operativna saznanja. Ali sam ga kasnije obavijestio i mogu reći kakva je reakcija bila.

P: Doći ćemo na to možda za sekundu. Ali da Vam osvježimo pamćenje, pogledajte paragraf 106

7. mart - 6. džumade-l-ula

Vaše izjave. Pročitajte ga u sebi, nemojte ga čitati naglas.

O: Pročitao sam.P: Posebno me zanima

zadnja rečenica toga odlom-ka. Nakon što ste je pročita-li, da li se sada bolje sjećate jeste li obavijestili gospodi-na Župljanina prije ili otpri-like u to vrijeme, sredinom juna, o “Mićama” u Tesliću?

O: Gospodine Tužioče, i bez sjećanja i podsjećiva-nja /sic/, ja znam - a vidim kako je navedeno ovde - ja znam šta sam rekao i kako je rečeno. Prvi dan, kada sam o tome direktno upo-znao Stojana Župljanina, znači prvi dan, istog dana je faktički data saglasnost za formiranje grupe za pa-sivizaciju tih odmetnika u Tesliću. I to je istog dana u poslijepodnevnim, da kažem večernjim, časovi-ma bila isključiva naredba i odluka Stojana Župljanina.

P: Trenutak, molim Vas.G. OLMSTED: [simul-

tani prevod] Samo zapisni-ka radi, kažemo i ovako: 51 stranica, deveti redak, piše “prvoga dana”, a ne “prvi put kada je rečeno”.

P: Gospodine Župljanin... Opro-stite. Gospodine Raduloviću, razgo-varat ćemo o Vašem sastanku sa Žu-pljaninom na kojem je bio gospodin Perišić, za koju sekundu. Samo bih htio da pročitate taj paragraf, da vidi-te da li Vam to osvježava sjećanje. Da-kle, da li ste Vi informirali Župljanina prije toga susreta s Perišićem?

Ja sam ga poslao kod saradničkih

pozicija i on me je nazvao u

poslijepodnevnim časovima i onako dosta uznemireno mi rekao: “Šefe,

ovo je mnogo ozbiljnije nego što

mi smo mislili.” On se šalio.

Naravno, mene nije... nikada

nije oslovljavao sa “šefe”, osim

u ozbiljnim situacijama. I ja sam rekao: “Dobro, dođi...

dođite odmah da me obavijestite.” I oni su stvarno

došli, obavijestili me. Ja... mi smo

napisali jednu informaciju, a ubrzo poslije

toga, ne znam da li je prošao dan-dva i ne mogu se sada sjetiti, kod mene je lično

došao načelnik opštine, Nikola

Perišić, i po prvi puta...

60

No comment

7. mart - 6. džumade-l-ula

Kina: U razredu od 22 učenika 20 su blizanciUčiteljica Xu Fei (28) radi u ško-li u kineskom gradu Wuhanu, a priznaje kako u učionici ponekad vlada konfuzija zbog velikog broja blizanaca. “Veoma ih je teško ra-zlikovati, a svi nose iste uniforme. Teško je znati kome se obraćam kada postavljam pitanje ili upozo-ravam zbog priče na času”, izjavila je Xu. No, kako vrijeme prolazi i kako se bolje upoznaje s učenicima, učiteljica počinje prevazilaziti svoj problem, jer je primijetila neke mi-nimalne razlike među blizancima. Uprava škole kaže da se ne radi o abnormalno visokom broju bliza-naca u regiji i da je samo slučajnost to što ih je mnogo završilo u istom razredu. (dnevnik.hr, 3. mart)

Nosi cipele broj 55!Siniša Šušić iz Ljubinja, čovjek sa vje-rovatno najvećim stopalom u Bosni i Hercegovini. Za ovog gorostasa nigdje nema odgovarajućih cipela. Nezaposleni Ljubinjac Siniša Šušić (31), otac jednoipogodišnjeg sina, vjerovatno je čovjek sa najvećim sto-palom u Bosni i Hercegovini, pišu “Novosti”. Za njega su dostupne jedi-no patike i to, kaže, ako ima sreće, pa mu ih pošalju iz inostranstva. Broj je - 55. Sa čežnjom gleda u izloge sa ci-pelama jer ih nikada nije obuo. Pošto za njegovo stopalo nema broja, u voj-sci čizme nije nosio. Patike Sinišine veličine prave se u posebnim serijama u Kanadi, Americi i Australiji. Cijena im je paprena. Najeftinije su 200 dolara, a teške su čak tri kilograma. “Pošto u mojoj porodici niko ne radi, sve mi je teže da dođem do obuće. I ta kvalitetna obuća traje mi mjesec-dva”, kaže on. Noge teško nose goro-stasa od 180 kilograma. On ističe da je još kao dječak u petom razredu no-sio patike broj 45. Kako je rastao “kao iz vode”, u osmom već nije dolazilo u obzir ništa manje od veličina 48 i 49. (Novosti, 4. mart)

Bebi uklonili tumor na mozgu, a ono što su pronašli u njemu šokiralo je liječnike!Unutar mozga 4-mjesečne bebe dokto-ri su otkrili tumor u kojem se nalazio zub, javlja Metro. Četveromjesečna beba iz Marylanda tako je vjerojatno prva osoba na svijetu kojoj je prona-đen zub u mozgu, kao rezultat speci-fične, rijetke vrste tumora. Tumor je kirurški otklonjen i beba se trenutno oporavlja. -Ne događa se svaki dan da vidite ovakav tip tumora u moz-gu, izjavio je kirurg nakon operacije. Nakon što je glava dječaka počela rasti brže no uobičajeno za djecu te dobi, doktori su posumnjali da nešto nije u redu, a snimka mozga pokazala je kako je riječ o tumoru u kojem se mogla vidjeti struktura nalik zubu. (vecernji.hr, 1. mart).

Časna sestra ugušila bebu da je ne izbace iz samostanaPolaznica katoličke škole za časne se-stre u Vašingtonu Sosefina Amoa (26) iz Samoe proglašena je krivom za ubi-stvo svoje tek rođene bebe. Naime, ona je svoje novorođenče ubila u svo-joj sobi u samostanu da niko ne bi mogao čuti njegov plač. Samoanka je priznala ubistvo, zbog čega je suo-čena s kaznom od 30 godina zatvora. Časna sestra rodila je samo pet dana nakon preseljenja u SAD da bi zapo-čela petomjesečni program zaređenja. Sosefina je 10. oktobra tražila da je se oslobodi dužnosti te je otišla u svoju sobu gdje je rodila istog jutra. Bojeći se da bi ostale časne mogle čuti plač no-vorođenčeta i otkriti da je lagala o sek-sualnim aktivnostima, navodno je na nekoliko minuta prekrila bebina usta i nos. Mlada žena ispričala je policiji da nije znala šta uraditi te da se plašila da ne bi neko saznao za njenu trudnoću. Kada je sklonila vunenu majicu kojom je prekrila dijete, ono je prestalo disa-ti. Poslije toga je brzo zamotala dijete te ga stavila na svoj krevet gdje je bilo do sljedećeg jutra, kada ga je pokaza-la jednoj časnoj sestri u samostanu. Samoanka je rekla sestri da je dijete pronašla kod samostana te su ga zajed-no odvele u bolnicu. Utvrđeno je da je beba umrla od gušenja, a policiji je nakon priznanja ubistva rekla da nije znala da je trudna. (avaz.ba, 4. mart)

Nećete vjerovati zbog čega ovaj muškarac tuži McDonald’sMušterija McDonalds’a tuži fast food restoran za 1,5 milijuna dolara jer je uz obrok dobio samo jednu salvetu, piše Daily Mail. Webster Lucas tvrdi kako nije bio sposoban za rad zbog ‘pretr-pljene duševne boli’ i ‘emocionalne iscrpljenosti’ koju je izazvao ‘incident’. Lucas, inače Afroamerikanac, tvrdi kako ga je djelatnik restorana počeo vrijeđati na rasnoj osnovi nakon što je zatražio još jednu salvetu. Zaposlenik je navodno kad je Lucas došao po još jednu salvetu promrljao nešto poput ‘vi ljudi...’ (vecernji.hr, 3. mart)

Hvalisanje djevojčice na Facebooku koštalo oca 80.000 dolaraŠezdesetdevetogodišnji Patrick Snay tužio je školu Guiliver Preparatory u Miamiju zbog dobne diskriminacije i dobio je 10.000 dolara troškova i 80.000 sudske nagodbe. Jedini uvjet je bio da Snay šuti o tome, odnosno da su detalji nagodbe tajni. No, kćer-ka Dana se “izlanula” na Facebooku i podijelila tu tajnu sa 1.200 prijatelja na toj društvenoj mreži. “Mama i tata Snay su dobili slučaj protiv Guilivera. Guiliver je službeno platio moj odmor u Evropu na ljeto”, napisala je djevoj-čica. Taj post koštao je 80.000 dola-ra, koliko je iznosila nagodba. Škola nikada nije uplatila iznos naglasivši da je Snay prekršio ugovor o tajnosti. Žalbeni sud Floride je to i potvrdio. “Snay je prekršio ugovor uradivši upravo ono što je rekao da neće ura-diti”, napisao je sudija. Snay može uputiti žalbu Vrhovnom sudu Floride. (klix.ba, 3. mart)

61 7. mart - 6. džumade-l-ula

Veliki uspjeh austrijskih naučni-ka – otkrili su kako tijelo može

uposliti vlastite ćelije u borbi protiv raka. To bi moglo biti ostvarenje sna čovječanstva: Pilula ili vakcina protiv raka. Iako ljudski imuni sistem ima mogućnost poslati tzv. “ćelije ubice” u borbi protiv raka, jedan protein u organizmu koči ovaj sistem. Naučni-ci su razvili molekul koji je u stanju isključiti tu tjelesnu kočnicu. Nakon toga imuni sistem može punom sna-gom proizvoditi “ćelije ubice”, poslati ih u napad na metastaze i tako ih uni-štiti. Ovaj molekul može se unositi u tijelo putem pilule ili injekcije.

Dijabetes, u narodu poznat kao šećerna bolest, predstavlja pore-

mećaj nivoa glukoze u krvi do kojeg dolazi kada žlijezda pankreas potpu-no ili djelimično prestane lučiti in-zulin. Poslije 20 godina istraživanja, vještački pankreas treba izgledati kao džep debljine nekoliko milimetara koji bi se ugradio u stomak pacijenta. Unutar tog polupropustljivog džepa se nalaze žive ćelije sposobne da di-rektno luče inzulin. Vještački pan-kreas se trenutno klinički ispituje na laboratorijskim životinjama, a prvi testovi na ljudima očekuju se krajem 2015. godine.

NaukaGrah je najizdašniji izvor proteina

Uskoro vještački pankreas

Treba obratiti više pažnje na poremećaje u snu

Izum koji bi mogao spasiti mnogo života

Banane liječe mnogo bolje od tableta

Grah je jedna od najkorisnijih namirnica i najizdašniji izvor proteina. Zbog svojih ljekovitih sastojaka obavezan je na trpezama najvatrenijih poborni-

ka zdrave ishrane. Grah se teško vari jer se bjelančevine i ugljikohidrati koje sadr-ži u tijelu razgrađuju na različite načine. Istraživači sa Harvarda tvrde da anemič-ne osobe i oboljeli od osteoporoze ne bi trebali jesti grah, jer sadrži fitinsku kise-linu koja otežava apsorpciju gvožđa i kal-cijuma. Bubrežni bolesnici ne smiju ga jesti zbog visokog sadržaja bjelančevina.

Spavanje predstavlja jedan od stubova zdravlja i zbog toga je neophodno obra-

titi više pažnje na poremećaj disanja u snu. Iako se većina poremećaja u spavanju može sprije-čiti i uspješno liječiti, manje od jedne trećine oboljelih se obrati ljekaru za pomoć, pokazuje statistika. Od poremećaja spavanja pati više od 45 posto populacije u svijetu. U EU postoji inicijativa da kod dobijanja vozačke dozvole ili njezinog produženja svi kandidati budu testira-ni na poremećaj disanja kod spavanja.

Glavni uzrok smrti od vatrenog i hladnog oružja je krvarenje.

Kod nekih rana krvarenje jednostav-no ne može se zaustaviti dovoljno brzo. Istraživači firme “RevMaX” ra-zvili su sjajan izum - špric sa velikim brojem sitnih sunđera, koji se direk-tno ubacuju u ranu, a onda je iznu-tra popunjavaju. Čak i kod najtežih rana, sunđeri bi mogli potpuno zau-

staviti krvarenje za najviše 15 minu-ta, a kako bi bili efikasniji premazani su i hemostatičkim agensom.

Ravnotežu u organizmu je moguće uspostaviti pomoću jedne banane

koja u sebi sadrži dovoljno kalijuma koji će pomoći u normalizaciji otkucaja srca, slanju kiseonika u mozak i reguliranju optimalne količine vode u tijelu. Osim hranjive vrijednosti dokazana je i njezina korist u otklanjanju brojnih tegoba kod kojih inače najčešće posežemo za table-tom. Banane sadrže pektin koji ubrzava probavu i podstiče izbacivanje toksina i teških metala iz tijela. Svako jutro pre-poručuje se da pojedete jednu bananu, koja će pritisak održavati na dozvoljenoj granici.

Pripremio: Saladin Kovačević

Ostvarenje sna čovječanstva: Pilula ili vakcina protiv raka?

CIKLUS VIIIKupon 1

ime i prezime

adresa

NAGRADNA IGRA “SA SAFFOM NA HADŽDŽ”

broj telefona

VELIKA NAGRADNA IGRA

1. Nasup Hanka, Stari Grad - Islam Tab

2. Đemil Rosić, Donji Vakuf - Qur'an Pen

3. Muković-Palić Edina, Turbe - Komplet 5 knjiga

4. Almir Ahmić, Vitez - SAFF pretplata

5. Odobašić Amel, Turbe - SAFF elektronska pretplata

Izvlačenje nagrada osmog CIKLUSA biće obavljeno u ponedjeljak 31.03.2014. u 20 sati na MTV Igman.

GLAVNA NAGRADA

3x hadždž

Islam Tab Qur’an Pen Komplet 5 knjiga

SAFF Pretplata

SAFF elektronska pretpl

ata

NAGRADE ZA OSMI CIKLUS

SPONZORI NAGRADNE IGRE

VODATON - SARAJEVO UDRUŽENJE SAFF

U SVAKOM

CIKLUSU

PET VRIJEDNI

H

NAGRADA

1. NAGRADA

2. NAGRADA

3. NAGRADA

4. NAGRADA

5. NAGRADA

MEDIJSKIPOKROVITELJ:

NAGRADNI KUPON DOBITNICI NAGRADA - CIKLUS VII

NA HADŽDŽ

SA SAFFOM