28
93 Muhidin Džanko Filozofski fakultet, Sarajevo DR. SAFET-BEG BAŠAGIĆ KNJIŽEVNI HISTORIČAR I KRITIČAR: PIONIR BOŠNJAČKE NAUKE O KNJIŽEVNOSTI “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti” – Uvod: elitis- tička teorija kulture U uvodu za svoju kapitalnu naučnu studiju: “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti” (Sarajevo, 1912.) Safet-beg Bašagić je pojas- nio i historijat nastanka ovoga velikog djela, koje zapravo predstavlja neznatno izmijenjenu verziju njegove doktorske disertacije odbranjene u Beču 1910. godine pod nazivom: “Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der Orientalischen Literatur”. Poticaj za pisanje Mirza Safet je dobio još od svoga oca, Ibrahim-bega Bašagića-Edhema, od kojega je kao dječak slušao usmene narodne predaje o znamenitim Bošnjacima iz prošlosti: o “vrlim junacima”, “mudrim državnicima”, “ve- likim učenjacima” i “vrsnim pjesnicima” – kako ih je sa dosta patetike sam Bašagić imenovao. Bašagić će reći da se još od prvog dodira sa knjigom u njemu pojavila “misao da očinu predaju dovodi(m) u savez s historijom” kako bi oživio “zamrle uspomene na glasovite Bošnjake: junake, vojskovođe, državnike, učenjake, pjesnike, dobrotvore. U duhu nacionalromantičarske patetike Bašagić će ustvrditi: “Uspomene na velike ljude iz mog naroda meni su uvijek bile svete, uvijek ih ču- vam kao najdragocjenije amanete”. Upravo će kroz uspomenu na slavne pretke iz vlastitoga naroda Bašagić izložiti svoju elitističku te- oriju kulture po kojoj je kultura bila privilegij samo odabranih krugova ljudi, a u Bašagićevom slučaju to znači pripadnika plemičkoga sloja: “U svim naraštajima bilo je uvijek, imade sada i biće vazda masa niskih i neznatnih ljudi, koji se gube bez uspomena i imena kao ostali stvorovi. Pa ipak u toj jednolikoj prostoti bilo je uvijek ljudi koji su se dizali visoko iznad svoje okoline i svojim djelima zadužili potomstvo da im čuva uspomenu”. 1 Beg Bašagić, bosanski koljenović, doživljavao je, razumijevao i tuma- čio kulturu bošnjačkoga naroda isključivo kao kulturu aristokracije i velikodostojnika (“Mudrih Sokolova”, “plemenitih Hercegovića”, “jun- ačkih Hranušića”, “velikodušnih Husrev-bega”, “učenih Kafija”, “da- rovitih Nerkesija”), dok je narod za njega bio “masa niskih i neznatnih stvorova” koji nisu vrijedni nikakvoga spomena. To je bilo tipično 1 Bašagić, Safet-beg: “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”, Sara- jevo, 1986., str. 9. U daljem tekstu v. pod: “Bošnjaci i Hercegovci”. Razlika/Diffèrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Safet-beg Bašagić Književni Historičar i Kritičar

  • Upload
    dobrak

  • View
    47

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

History

Citation preview

  • 93

    Muhidin Danko Filozofski fakultet, Sarajevo

    DR. SAFET-BEG BAAGI KNJIEVNI HISTORIAR I KRITIAR: PIONIR BONJAKE NAUKE O KNJIEVNOSTI

    Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Uvod: elitis-tika teorija kulture

    U uvodu za svoju kapitalnu naunu studiju: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912.) Safet-beg Baagi je pojas-nio i historijat nastanka ovoga velikog djela, koje zapravo predstavlja neznatno izmijenjenu verziju njegove doktorske disertacije odbranjene u Beu 1910. godine pod nazivom: Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der Orientalischen Literatur. Poticaj za pisanje Mirza Safet je dobio jo od svoga oca, Ibrahim-bega Baagia-Edhema, od kojega je kao djeak sluao usmene narodne predaje o znamenitim Bonjacima iz prolosti: o vrlim junacima, mudrim dravnicima, ve-likim uenjacima i vrsnim pjesnicima kako ih je sa dosta patetike sam Baagi imenovao. Baagi e rei da se jo od prvog dodira sa knjigom u njemu pojavila misao da oinu predaju dovodi(m) u savez s historijom kako bi oivio zamrle uspomene na glasovite Bonjake: junake, vojskovoe, dravnike, uenjake, pjesnike, dobrotvore. U duhu nacionalromantiarske patetike Baagi e ustvrditi: Uspomene na velike ljude iz mog naroda meni su uvijek bile svete, uvijek ih u-vam kao najdragocjenije amanete. Upravo e kroz uspomenu na slavne pretke iz vlastitoga naroda Baagi izloiti svoju elitistiku te-oriju kulture po kojoj je kultura bila privilegij samo odabranih krugova ljudi, a u Baagievom sluaju to znai pripadnika plemikoga sloja: U svim naratajima bilo je uvijek, imade sada i bie vazda masa niskih i neznatnih ljudi, koji se gube bez uspomena i imena kao ostali stvorovi. Pa ipak u toj jednolikoj prostoti bilo je uvijek ljudi koji su se dizali visoko iznad svoje okoline i svojim djelima zaduili potomstvo da im uva uspomenu.1

    Beg Baagi, bosanski koljenovi, doivljavao je, razumijevao i tuma-io kulturu bonjakoga naroda iskljuivo kao kulturu aristokracije i velikodostojnika (Mudrih Sokolova, plemenitih Hercegovia, jun-akih Hranuia, velikodunih Husrev-bega, uenih Kafija, da-rovitih Nerkesija), dok je narod za njega bio masa niskih i neznatnih stvorova koji nisu vrijedni nikakvoga spomena. To je bilo tipino

    1 Baagi, Safet-beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sara-jevo, 1986., str. 9. U daljem tekstu v. pod: Bonjaci i Hercegovci.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 94 Muhidin D ank o

    srednjovjekovno shvaanje kulture i knjievnosti koje e Baagi pro-micati kroz itavu naunu studiju Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Baagiu je stalno na umu da predstavi bosansku aris-tokraciju kao visoko kultivisani sloj koji svoju kulturu duguje prvenstveno svome arijskom rodu, pa e povodom izuzetne uenosti Bonjaka Sudija izrei jedan gotovo rasistiki stav: Uostalom mislim da Bonjak Sudi kao lan arijskog roda imade vie prava i smisla za perzijski jezik nego Turin - Nadi, pa makar bio lan i najplemenitije mongolske pasmine. 2Ovakav rasistiki stav opasno se pribliava rasistikoj teoriji o Hrvatima kao potomcima arijevske rase porijeklom iz Irana, makar se kod Baagia to nigdje eksplicitno ne spominje. Prije se tu radi o elitistikom osjeanju begovtine, tj. o poziciji sa koje je Safet-beg, sa visoka, gledao na mogunost bilo kakvog oblika populistike kulture. Taj hochkulturalni stav najoigledniji je u onom dijelu Studije gdje Baagi pie o nemaru Bonjaka prema vlastitoj kulturnoj batini, a posebno prema djelima velikih ljudi kakav je prim-jerice bio Hasan Kafi el-Akhisari: Toga - negdje uvaenog uenjaka i spisatelja - danas se nakon tri stotine godina iza njegda smrti ni po imenu ne sjeaju potomci, jer je uspomena na njega kao i na sve nae pjesnike i knjievnike zamrla sa zadnjim trzajem kulturnog ivota, kad je Bosnom zavladalo mrtvilo. Svega je nestalo, pa i uspomena na ve-like ljude, jer su tada narodni ideali postali hajduci i panduri, kojih se i danas imena s njihovim pustolovinama prenose po cijelom narodu u stotinama epopeja. Rijetki su muslimani u Bosni koji ne znadu imena konja erzeleza, Taleta, Hrnjica i dr., a na prste se dadu nabrojiti koji po imenu poznaju Dervi-pau, Alidedeta, Kafiju i druge velike sinove iz nae ponosne dobe.3 Iz ovoga se odlomka najbolje vidi Baagieva otra kritika epske kolektivistike kulture ije prodiranje u narodu on povezuje sa pogrenim uzgojem bonjake mladei: To je alosno, ali je istina, koja se ne da opovrgnuti. Krivnja lei u uzgoju, o kome se u nas odavna ne vodi rauna; za to nijesmo ni svjesni svoje plemen-ske sposobnosti, koja se u letargiji malo-pomalo gubi i koja e s vre-menom sasma zamrijeti, ako se za vremena ne probudimo iz mrtvila i ne osvijestimo mlai narataj.4

    Zapravo, Baagieva elitistika teorija kulture usko je skopana sa njegovom teorijom narodnoga prosvjetitelja: narod se moe prosvjei-vati jedino kroz kulturu dostignua i slavnu prolost svoje begovske elite. Tek u kontekstu ovakve teorije moe se shvatiti prilino nelogi-an Uvod za Baagievu studiju Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti u kojemu on nairoko objanjava nemaran odnos bon-jakoga puka prema svojim visokim dostojanstvenicima i glasovitim uenjacima i pjesnicima. Taj se uvod pribliava maloj karak-terolokoj studiji o mentalitetu Bonjaka, to je ujedno i prvi pokuaj karakterolokog oslikavanja bonjakoga mentaliteta i moda prvi tekst u povijesti bonjake etnopsihologije.

    Baagi otvoreno lamentira nad mlitavim potomcima Ponosnih Bonjaka, predstavljajui ovaj narod u prolosti kao energian, na-predan i portvovan elemenat, dok ih u sadanjosti vidi kao masu 2 Isto, str.55. 3 Isto,, str.82.,83. 4 Isto, str.83.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 95 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    zaputene i duevno zakrljale svjetine. Kao prononsirani elitist Baagi jasno razlikuje masu i njezine velikane na polju prosvjete, politike i junatva, smatrajui prolost u kojoj je vladala aristokracija kao zlatno, viteko doba bonjakoga naroda. Kao konzervativist i begovski nostalgiar Baagi ali to su se izgubile temeljne vrijed-nosti vitekog doba, to su pregaene dostignuima tehnike, eko-nomije i spekulacije. Istaknuvi da su se svi evropski narodi latili modernog oruja (nauke i kulture), Baagi, sljedstveno teoriji novoga oruja, apelira na Bonjake da i oni to isto uine, makar se nalaze pod austrijskom okupacijom. Da bi iznio svoju kljunu historijsku tezu o masovnom prelasku bosanskih bogumila na Islam - Baagi postavlja itav set retorikih pitanja: Zato mi ivimo u trzavici i dan-danas -zato se ne moemo sprijateljiti s novim prilikama, koje nam je doni-jela okupacija, kad su nai prei u mnogo teoj situaciji stvorili brzo odluku prema svome osebnom karakteru i preporodili se kroz kratko vrijeme?5 Navodni bogumilski potez masovnog prelaska na Islam Baagi smatra inom odvane mudrosti i trijeznosti bosanske srednjovijekovne vlastele koja je izbjegla pogromake napade ugar-skih kraljeva i priklonila se sjajnoj moi turskog sultana. Bogumilskim velikaima sultan je podario plemiki naziv beg, a niim vlastelinima naziv spahije. No, prema Baagievom miljenju, bosanskim bego-vima nije ni to bilo dovoljno da bi izrazili svoju lojalnost prema sultanu, te su traili da se u adami oglan uzimaju bosanski muslimani na dobrovoljnoj osnovi kako bi preuzeli prvenstvo ne samo u Bosni ve i u itavoj Turskoj Carevini. Kao historiar turkofilske orijentacije Baagi iznosi tezu o napretku bonjakoga naroda u doba turske vladavine, pri emu ovaj put oigledno poistovjeuje sudbinu naroda sa privilegiranim poloajem njegove begovske oligarhije. ta vie, Baagi neumjereno velia znaaj Bonjaka i Hercegovaca u Turskoj Carevini, drei da je njihovim potiskivanjem s turskog dvora poelo propadati i itavo Carstvo.

    U samom Uvodu za studije Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Baagi posredno iskazuje i svoje kroatofilstvo pozivajui se na miljenje turskog povjesniara Alija koji je pribrajao Bonjake u pleme Hrvata. Na koncu, itav Uvod Baagi poentira ponovnim isti-canjem bogumilskih velikaa koji su navodno poslali peticiju turskom sultanu da se njihova djeca dobrovoljno uzimaju u adami oglan. Time su oni, prema Baagievom nahoenju, pokazali mudrost i pro-raunatu opreznost koja proizilazi iz njihova prilagodljivog karaktera. Meutim, za Baagia je najvanije da su prihvatanjem Islama bogu-milski vlastelini osigurali gospodstvo u svojoj domovini, to je za njega bilo jednako ouvanju dravne autonomnosti Bosne. Zahvaljujui tome gospodstvu Bonjaci su, veli Baagi, dali i velikane na polju istone prosvjete i stoljeima brali lovorike na vrhovima Istonoga Parnasa.

    Kao kulturni elitist Safvet-beg Baagi je u begovtini (gospodstvu) vidio jedini zalog bonjake kulturno-civilizacijske posebnosti, te je i sam nastojao pisati svoju studiju gospodstvenim, barokno kitnjastim stilom, to se ogledlao u brojnim uenim frazama i sentencama, ak-ribikim aluzijama na analogne pojave iz prolosti, u velianju svojih 5 Isto, str.14.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 96 Muhidin D ank o

    zemljaka i izraenom lokalpatriotizmu. Interesantno je i kako je De-mal ehaji protumaio ovaj uvod, osobito u smislu Baagievog prenaglaavanja znaaja kulturnog rada Bonjaka: Istina, i jedan iza-zov da osmanski period bosanskohercegovake prolosti predstavlja "praznu i tamnu stranicu", odricanje Muslimanima Bosne i Hercego-vine bilo kakvog kulturnog rada i stvaranja, ignorisanje knjievnosti na orijentalnim jezicima koju su stvarali autori porijeklom iz Bosne i Her-cegovine i drugih naih zemalja, poricanje bilo kakvog kontinuiteta kulture u Bosni i Hercegovini proizvelo je kod drugih, pa i kod Baagia, odreene reflekse da je neke stvari u svom radu Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti prenaglaavao, polemisao i bra-nio. Baagi je bio ponasan ovjek. On se oduevljavao i ponosio svo-jim precima, a kao pedagog i prosvjetitelj, nastojao je tim da musli-manske mase uzdigne, da probudi u njima nekadanji ponos i dosto-janstvo, da im ulije snagu da izdre, nadajui se u bolje sutra. 6 Dakle, ehaji, s pravom, ukazuje na kulturni kontekst u kojemu je Baagi stvarao svoje djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, budui da je kulturno ozraje tjeralo samoga Baagia da esto polemizira sa tezama drugih kritiara i znanstvenika, pa je u aru polemike znao ponekad biti i pristrasan i pretjerano subjektivan. Pokuajmo sada ukazati na osnovne sadrinske i metodologijske vri-jednosti Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjiev-nosti, posmatrajui je ujedno u ozraju dosadanjih kritikih studija (Demal ehaji, Muhsin Rizvi, Alija Nametak, Ahmed Muradbego-vi, Vano Bokov, Slavko Leovac, Esad Durakovi i dr.).

    Drutveni i historijski kontekst nastanka studija Bonjaci i Her-cegovci u islamskoj knjievnosti

    Doavi na studij islamskih jezika u Beu, 1895. godine, Safvet-beg Baagi je obnovio svoju staru elju da napie knjigu o knjievnim i kulturnim djelima Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima. Tu je svoju elju i nastojanje jo vie rasplamsao 1897. godine kada je na poziv Odbora sarajevske Kiraethane (Muslimanske itaonice) na Bentbai prihvatio da nastavi ranije zapoeta predavanja intendanta Zemaljskog muzeja Koste Hrmanna. Hrmann je drao predavanja o povijesti Bosne u starom i srednjem vijeku, a Baagi je govorio o dobu turske vladavine u Bosni. Tako je-prema vlastitoj tvrdnji Safvet-beg nakon svretka studija u Beu (1900) odluio publicirati prvo nauno djelo o povijesti Bosne i Hercegovine: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od god. 1463.-1850., koju je napisao na osnovu domaih i turskih vrela. U toku prikupljanja materijala za ovu histo-riografsku radnju Baagi je marljivo sabirao i manuskripte o ivotu i djelu znamenitih Bonjaka koji su pisali na arapskom, turskom i perzi-jskom jeziku. Baagi je ve tada procijenio da je na osnovu prikupljenih manuskripta bilo dovoljno materijala da se napie jedna zasebna studija o knjievnom stvaralatvu Bonjaka na orijentalnim jezicima, ali je isto tako znao i da mu treba jo vremena da bi tu stu-diju znanstveno-akribiki zaokruio. Zato je za poetak objavio do-

    6 Isto, str. 276.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 97 Dr. Safet-beg Baagi knjievni histori ar i kriti ar

    datak uz knjigu Kratka uputa... koji je naslovio sa: Herceg-Bosna i istona prosvjeta, pri emu bismo sintagmu istona prosvjeta u duhu savremenog jezika mogli oznaiti kao orijentalna kultura. Ovaj je dodatak bio prva nauna studija o knjievnosti Bonjaka na orijen-talnim jezicima, mada su prije Baagia u bosanskim Salna- mama objavljene nekolike biografije bonjakih knjievnika koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Te su biografije pisali Baagiev otac Ibrahim-beg i Mehmed Teufik Oki.7 Baagi je napisao dodatak Herceg-Bosna i istona prosvjeta iz najmanje dva razloga: na jednoj strani htio je pokazati da Bonjaci kroz svoju povijest nisu samo umjeli vjeto perom baratati, ve i prebirati ice na istonoj liri,, to se u pot-punosti uklapalo u njegovu prosvjetiteljsku teoriju novog oruja, te na drugoj strani, Baagi je imao i jedan posve pragmatian razlog za pisanje ovoga dodatka - htio je preko njega uputiti molbu svim Bon-jacima koji su imali literaturu o naim piscima na orijentalnim jezicima da mu istu po mogunosti posude kako bi mogao na opu korist na-pisati cjelovito djelo o Bonjacima koji su se istaknuli na polju istone knjievnosti. U ozraju teorije novoga oruja (nauke i kulture) Baagi je ukazao da su Bonjaci pisali omana djela iz raznih kulturolokih oblasti: knjievnosti, filozofije, teologije, logike, historije, ime je htio pokazati svima onima koji su uporno gajili predrasude o navodnoj ne-pristupanosti Bonjaka kulturi tokom turske vladavine - da su Bon-jaci u najmanju ruku poluili takve knjievne i kulturne domete na polju istonjakih knjievnosti kakve su dali primjerice hrvatski latinisti.

    Baagi je u Dodatku saeto prikazao knjievni rad 27 bonjakih pis-aca na orijentalnim jezicima, poevi sa Adnijem, a zavrivi sa Habi-bom Stoevi i Arif-begom Stoeviem zvanim Hersekli Hikmet.

    Deset godina kasnije (1910.) Safvet-beg Baagi e u Beu odbraniti doktorsku disertaciju pod nazivom: Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der Orijentalischen Literatur. Teko je prihvatiti procjenu Demala ehajia da je ovo Baagievo djelo bilo upueno prvenstveno muslimanskom itaocu. Ono je prvobitno bilo nauno, akademsko djelo izloeno pred komisijom austrijskih akademika-tada veoma uglednih i referentnih evropskih orijentalista. Zato je veoma

    7 Mehmed Teufik Oki (1870.-1932.) bio je Baagiev vrnjak i pisao je bi-ografske skice o bonjakim knjievnicima koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Te je skice objavljivao na turskome jeziku u sarajevskom listu Va-tan. Zna se pouzdano da je M.T. Oki imao u rukopisu i djelo pod nazivom Nai preci u kojemu je cjelovito predstavio knjievni rad bosanskoherce-govakih muslimana to su pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, ali je, na alost, taj rukopis (vjerovatno napisan prije 1910. godine) izgorio u velikom poaru koji je zahvatio privatnu biblioteku Ali efki-ef. Junuzefendia u Carigradu (o tome v. Muhamed Tralji: Istaknuti Bonjaci, Sarajevo, 1998., str. 260-264.). Izgubljeni Okiev rukopis bio je uz studije Herceg-Bosna i is-tona prosvjeta (1900.) i Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (1912.) Safvet-bega Baagia i prvi nauno zasnovan knjievno-historijski pregled literarnog rada Bonjaka na orijentalnim jezicima. Tako se Ibrahim-beg Baagi i hafiz Mehmed Teufik ef. Oki mogu smatrati preteama bon-jake knjievne historiografike koja se, razumljivo, u svome zaeu moe poistovijetiti tek sa amaterskim biografizmom, odnosno sa prouavanjem knjievnih biografija na osnovu starih osmansko-turskih tezkira, ivotopisa i biografskih djela.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 98 Muhidin D ank o

    zanimljivo i znaajno razmotriti miljenje i strune ocjene austrijskih znanstvenika o Baagievoj doktorskoj disertaciji, koja e kasnije u neznatno izmijenjenoj verziji biti objavljena i na bosanskome jeziku pod nazivom: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Ostaje pitanje zato je Baagi promijenio naziv u bosanskoj verziji, prevodei doslovni Bonjaci i Hercegovci na polju orijentalnih knjievnosti u naziv gdje je termin orijentalnih promijenjen u islamskoj (knjievnosti). ini mi se da je na ovo pitanje do sada najtaniji odgo-vor dao dr. Esad Durakovi u svojoj studiji: Razvoj knjievnohistori-jske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista (1998.): Ve naslovom svoga djela Bonjaci i Hercegovci u islam-skoj knjievnosti Baagi postavlja temelje u pristupu ovoj knjiev-nosti, naznaavajui vane stvari. Prvo, bez obzira na to to je odred-nica islamska knjievnost problematina budui da najprije konotira odreivanje knjievnosti u religijskom smislu, ovdje valja posmatrati odrednicu islamska kao izraz istraivake svijesti da bonjaka knjievnost na orijentalnim jezicima pripada vrlo velikoj cjelini u kojoj, dakle, stvaralaki participiraju i etniki Bonjaci (i Hercegovci). Me-todoloka dragocjenost ovog naslova - svejedno to izraz islamska treba zamijeniti adekvatnijim - sadrana je u naslovno ekspliciranoj tvrdnji da knjievnost koju su Bonjaci i Hercegovci stvarali na orijen-talnim jezicima pripada golemom sistemu stvaralatva koje valja uzeti kao nadnacionalni.8 Durakovi, dakle, dri da je Baagi svjesno upotrijebio termin islamska knjievnost, kako bi tu odrednicu prikazao kao nadnacionalni knjievni sistem u okviru kojeg se razvijala i stoljeima trajala bonjaka nacionalna knjievnost kao stvaralaka komponenta unutar jedne velike kulturno-civilizacijske cjeline. U biti ovo Durakovievo miljenje je potpuno tano, ali ne treba ispustiti iz vida niti injenicu da je Baagi mogao promijeniti naziv svojoj knjizi slijedei i usvajajui sugestije i primjedbe svojih mentora u izradi dok-torske disertacije, austrijskih profesora Maksimiliana Bittnera i Josefa Karabaceka.

    O Baagievom doktoratu do sada je jedini pisao Demal ehaji i iz njegove studije donosimo originalne ocjene Disertacije, to su ih kao referat i koreferat napisali univerzitetski profesori iz Bea, Dr. Maximil-ian Bittner, profesor orijentalnih jezika na kraljevskon univerzitetu u Beu i Dr. Josef Karabacek, profesor za historiju orijenta i pomone historijske discipline na Kraljevskom univerzitetu i dugogodinji direk-tor Kraljevske biblioteke u Beu. Originali ocjena Baagieve dis-ertacije nalaze se u prilogu rukopisa njegove teze u Univerzitetskoj biblioteci u Beu (br. D-13971, podaci prema D-. ehajiu, Bonjaci i Hercegovci, Sarajevo, 1986., str. 277.-278.). Safvet-beg Baagi podnio je 11.5.1909. godine zahtjev dekanatu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beu da pristupi tzv. Rigorosen-u (ispiti poslije kojih kandidat moe braniti doktorsku tezu). Rigorosen se sastojao iz dva dijela: I. Ispit iz orijentalistike pred ispitnom komisijom: Dr. M. Bittner, Dr. J. Karabacek, H. M. Muler, Wettstein (3. 3. 1910.); II. Filozofija,

    8 V. Esad Durakovi: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista, u: Enes Durakovi - Fahrudin Rizvanbego-vi: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost, Knjievna kritika, knj. VI., Sarajevo, 1998., str.20.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 99 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    pred ispitnom komisijom: Lawrence Mulner, Stohr, Wettstein (25. 4. 1910.), dok je promocija odrana 20. 5. 1910. godine.

    U referatu Dr. M. Bittnera stajalo je (u prijevodu): Bonjaci i Herce-govci u oblasti orijentalne knjievnosti od Safvet-bega Baagia - Priloena disertacija, marljivo i savjesno uraena, djelo je roenog Bonjaka, koji je sam djelovao u svom zaviaju kao pisac i pjesnik, i kao nastavnik arapskog jezika na Vioj gimnaziji u Sarajevu, ukazuje mu samo svu poast i daje mu, zacijelo, pravo da bude preputen strogim ispitima - Rigorosena (sa islamskim jezicima kao glavnom strukom).

    Gospodin Safvet-beg Baagi je razrjeavao svojim djelom jedan kra-jnje interesantan i hvale vrijedan zadatak, ne samo sa stanovita nje-govih zemljaka nego i s gledita istorije knjievnosti islamskih naroda, a naroito Turaka. On se trudi i nastoji da dokae da je srpski i hrvat-ski narod u Bosni i Hercegovini, stoljeima do u posljednje decenije gospodstva turske nacije, davao jedan potpuno zauujue velik broj heroja duha/uma koji se pod muhamedanskim imenima bore sa ro-enim Turcima za prvenstvo na podruju, kako autor kae, orijental-nih, ili bolje, turske (islamske) literature, naroito poezije i koji su mogli da pokau izvanredne uspjehe i da tako slue kao ponos (ukras)svojih muhamedanskih istovjernika.

    Posjedujui neobina znanja, autor je umio, prije svega, da otkrije i koristi one izvore, koje je ne samo teko nai nego iz kojih bi mogao da crpi bogat materijal za svoju temu. Djela koja je on konsultirao veinom su napisana na turskom, a mnoga su sauvana samo u ru-kopisu. Sigurno je, dakle, da nije bilo lako sakupiti materijal (grau) za ovu disertaciju i iz nje stvoriti priloeni rad koji se pokazuje kao jedna vrsta specijalne istorije knjievnosti u kojoj se nalaze opisani i vredno-vani ivot i djela svih onih mnogih Bonjaka i Hercegovaca koji su djelovali kao muhamedanski pisci, piui na turskom, ali i na perzi-jskom i arapskom jeziku. Autor je nabrojao 100 takvih turskih pisaca i upoznao nas sa izborom iz njihove poezije. Isto kao citate iz izvora, Baagi navodi i probe (primjere) od pjesnika u originalnom tekstu i u, ne bez vjetine, datom njemakom prevodu.

    U podnesenoj disertaciji, gospodin Safvet-beg Baagi pokazuje sas-vim izvanredno znanje koje je odlino koristio. Ako bi gospodin pisac htio da objavi svoj rad na njemakom jeziku bilo bi preporuljivo da se dadne jednom Nijemcu da ga revidira da bi se ispravili izrazi previe doslovno prevedeni sa srpsko-hrvatskog na njemaki jezik i da se stegnu, moda, ondje gdje govori svojim vlastitim zemljacima i gdje iz ive mate Muhamedanaca proistie mnotvo slika i poreenja koja ne bi mogla izvriti uvijek namjeravano djelovanje na itaoca koji ne poznaje islamske jezike. Uostalom, potpisanom gospodinu Baagiu se dozvoljava, na temelju podnesene disertacije, da se najljepim nainom prepusti strogim ispitima (Rigorosen).9

    9 Isto, str.279.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 100 Muhidin D ank o

    Dr. Josef Karabacek podnio je kratak koreferat: Potpisani se potpuno prikljuuje gornjem miljenju. On je, takoer, miljenja da e priloeni rukopis prije eventualnog tampanja trebati podvrgnuti reviziji ne samo njemakog teksta u pogledu stilizacije, nego i u pogledu pravopisa imena (np. Zimachschari pogreno, treba da stoji Zamachschari; Diarbezir pogreno, treba Diarbekr; Hidzr pogreno, treba Hidschra itd.itd.) i pored izvjesnih arapskih mjesta originala (na primjer st.44.).

    Uostalom, treba da se oznai da je predloeni rad zasluan poimence zbog koritenja rijetkih turskih originalnih izvora.10

    Kao to se moe primijetiti i iz podnesenog referata dr. M. Bittnera, Baagieva disertacija je relevantna ne samo za njegove zemljake, ve i za druge islamske narode, a osobito za Turke. Mada nije ire obrazlagao ovu svoju tvrdnju, Bittner je vjerovatno smatrao Baagiev rad vanim utoliko to je to bio ozbiljan pokuaj znanstvenog osvjetl-javanja jedne periferne knjievnosti unutar Turske Carevine, odnosno islamskog civilizacijskog okruga. Bittner, takoer, sugerira Baagiu da umjesto termina orijentalne koristi islamska (knjievnost), to je Baagi i usvojio u bosanskoj verziji rukopisa.

    Meutim, i kod Bittnera se osjea izvjesna konfuzija o poimanju naroda koji je u Bosni pisao knjievnost na orijentalnim jezicima. On dri da su to bili Srbi i Hrvati muhamedanske konfesionalnosti, to znai da Bonjake muslimane nije tretirao kao naciju, ve kao vjersku skupinu.

    M. Bittner istie kao posebnu vrijednost Baagieve doktorske dis-ertacije koritenje rukopisne grae na turskome jeziku, te anrovski odreuje ovaj nauni rad kao specijalnu historiju knjievnosti u koju je Baagi vjeto inkorporirao i vlastite prijevode (prepjeve) orijentalnih pjesnika na njemaki jezik. No, Bittner smatra da bi te prijevode tre-balo paljivo revidirati, na ta je upozorio i koreferent J. Karabacek osvrui se i na neke formalne greke u Disertaciji (stilistike i pra-vopisne pogreke). Ipak, i jedan i drugi sloili su se u ocjeni da su Baagievi prijevodi esto preslobodni ili doslovni, to je inae osobe-nost Baagievog prevodilakog rukopisa.

    Mada je teko i nezahvalno donositi neki vri sud o referatima aus-trijskih profesora, koji pokazuju osobine svojstvene tekstovima iz akademske korespodencije i sveuiline administracije, ipak bi se mo-glo rei da ni Bittner ni Karabacek nisu zapazili kljune vrijednosti Baagieve doktorske disertacije (spoj akribicije i pjesnikog stila, vrednovanje batine, temeljno poznavanje historijskoga konteksta), osim to su obojica ispravno ukazali na Baagievo perfektno pozna-vanje orijentalnih jezika i rukopisne grae, te na veoma solidno znanje njemakoga jezika (izuzimajui male prigovore oko pisanja orijentalnih imena prema pravilima njemake ortografije). Uostalom, za austrijsku orijentalistiku kolu ti dometi Baagieve disertacije bili su sasvim zadovoljavajui, budui da su i oni sami iz ovoga vrijednog rukopisa mogli crpiti i stei dragocjena saznanja i knjievnosti i kulturi balkan-skih zemalja koje su bile pod turskom vlau vie od etiri stoljea.

    10 Isto, str. 279., 280.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 101 Dr. Safet-beg Baagi knjiev ni historiar i kritiar

    Dosadanja kritika istraivanja Baagievog djela: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti

    Prvi ozbiljni kritiki prikaz Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti predoio je Ahmed Muradbegovi u ogledu Mirza Safvet (Kratak pregled njegova rada) objavljen u asopisu Gajret 1926. godine. U ovome ogledu A. Muradbegovi kritiki anal-izira knjigu Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti zajedno sa knjigom Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.-1850.) pri emu je veoma kritian spram Baagieve naune me-todologije, koju smatra embrionalnom i kolskom, znatno prevazie-nom u odnosu na modernu historijsku nauku. ta vie, on dri Baagiev nauno-historijski rad nedovoljnim i povrnim, te e u kra-jnje kritikom tonu pisati o ovim dvjema Baagievim knjigama: U tom svome radu on se nije ugledao u noviju metodu modernih historiara, da spoji historijski i kulturni dio u jednu cjelinu i tako iznese pred jav-nost potpuniju i openitiju sliku svoje ue domovine u minulim vremen-ima. On je oba ova djela, tj. kulturno i historijsko-kronoloko stanje odredio neodvisno jedno od drugog i tako nanio i jednom i drugom svome djelu mnogo manjkavosti i jednostranosti. Prvo je svoje djelo uinio jednostavnim biografskim pregledima pojedinih uenjaka i pjes-nika, koje je naa zemlja dala istonoj kulturi i islamskoj knjievnosti. Iz svega toga mi moemo razabrati, kad se je neto dogodilo u vo-jnikom, politikom i zavojevakom pogledu u histroiji nae zemlje i kakvih je sve ljudi dala naa zemlja istonoj kulturi, ali potpune slike o stanju kulturnom, socijalnom i ekonomskom ne moemo sebi predoiti na temelju tih radova. U tom pogledu je taj rad nedovoljan i povran.11Ahmed Muradbegovi je bio nemilosrdan u kritikoj analizi Baagieve naune metodologije, predbacujui mu nesposobnost za sintetiko sagledavanje historijskih i kulturnih pojava. Iz nae dananje perspektive moglo bi se postaviti pitanje je li Ahmed Muradbegovi ipak bio preotar u svojim kritikim ocjenama o Baagievom nau-nom radu, osobito kad je i sam znao da je Baagi bio pionir bon-jake nacionalne nauke. Tradicija biografizma bila je jedini zametak naunog rada u bonjakoj knjievo-historijskoj nauci i od te tenden-cije Baagi je morao i sam krenuti. Te neminovnosti u bilo kakvom pokuaju suvislog naunog rada bio je svjestan i Ahmed Muradbego-vi, te e donekle ublaiti svoje kritike ocjene ukazujui na Baagieve pionirske korake u nauci: Naravna stvar, da mi moemo samoga gosp. Baagia opravdati i dokazati, da on kao prvi poetak i prva lasta naega proljea nije mogao u dubine posegnuti, pogotovo kad ti njegovi radovi nose karakter fakultetskih disertacija itd. Ali ovdje se ne radi o linosti gosp. Baagia, nego o njegovom radu i znaenju toga rada. Meutim, kao poetak i kao ishodna taka za dalje poslo-vanje u tome pogledu ovaj je rad od neprocjenjive vrijednosti Na koncu i sam je gosp. Baagi u svojoj estitosti i skromnosti uviao, da njegov rad nije od tako opsenih dimenzija i pod tako visokim mjer-

    11 V. Gajret, 10/1926., 9, str.133-134.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 102 Muhidin D ank o

    ilom i ispriao se zato na nekoliko mjesta, pa ak i u prkosnom obliku: Ko zna bolje, iroko mu polje!12

    I pored sve blagonaklonosti prema Muradbegovievom kriticizmu, mora se primijetiti da u njegovoj kritici ima dosta cinizma, pa ak i zav-ist spram Baagieve fakultetske disertacije, to moe biti samo iz-raz prezira jednoga nadobudnog knjievnika spram univerzitetske re-putacije njegovog starijeg i opeuvaenog kolege. U svojoj mlade-lakoj nadobudnosti iao je Ahmed Muradbegovi bezostatno i do kra-jnosti, predstavljajui Baagia kao znanstvenog poetnika. To mu je ozbiljno zamjerio i Hamdija Kreevljakovi, veliki prijatelj i skrbnik bolesnoga Baagia, jer je dobro znao da Safvet-beg, onako ponosan i prkosan, a uz to i krhkoga zdravlja, nije mogao ostati ravnoduan spram ovakvih kritikih ocjena o njegovom naunom radu, tim prije to je i ranije kao pjesnik bio na udaru mnogobrojnih i esto tendencioznih kritiara. Zato e Ahmed Muradbegovi, to zbog suosjeanja prema Baagiu, a to i zbog Kreevljakovieve zamjerke, na mnogo uvia-jniji nain, u ogledu O znaenju Dr. Safvetbega Baagia u naoj knjievnosti istaknuti nesumljivi znaaj Baagievog naunog knjievno-historijskog rada, ali i ponovno podvui neke Baagieve metodoloke nedostatke, no, ovaj put bez ranijeg cinizma i sa punim respektom prema Safvet-begu kao opepoznatom i priznatom znanstveniku: Ali ono to daje dr. Baagiu posebno i zavidno mjesto u naem knjievnom i naunom svijetu to je njegov historijski rad i njegovi prevodi i tumai orijentalnih klasika i onih naih uenjaka i pjesnika, koji su pisali na turskom jeziku. On sam ispunjava radom jednu ogromnu prazninu u naoj kulturnoj i literarnoj historiji i da je imao malo manje mladenakog oduevljenja i onoga sopstvenog uveliavanja, koje je odlika sviju poletnijih duhova, a vie kritiarskog hladnog i analizatorskog duha, njegov bi rad odjeknuo po itavoj Ev-ropi i on bi postao jedan od prvih i jedinstvenih evropskih uenjaka. Koliko danas vrijede razni Goldziheri u naunoj Evropi, a koliko oni manje znadu od dr. Baagia, koji je bio i jezikom i duom blii tome orijentu od sviju tih uvaenih velikana. Jo nam nitko nije protumaio bit islama i njegove kulture, koja se pojavila jednom silnom i vehe-mentnom snagom u ivotu ovjeanstva, a dr. Baagi je to trebao i mogao. Da li su ga u tome sprijeile socijalne ili politike prilike ili sama naa muslimanska sredina, koja je zadojena strogim individual-izmom i ne podnosi niijeg kritikog ni analizatorskog suda, to ne znamo.13

    Tako je Ahmed Muradbegovi meu prvima naglasio Baagievu mladenaku oduevljenost i sopstveno uveliavanje, to e rei, pristrasnost u tumaenju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima. Tu e zamjerku Baagiu kasnije spoitavati i Vano Bokov, Demal ehaji, Slavko Leovac, Esad Durakovi.

    Meutim, za razliku od kritikih stavova Ahmeda Muradbegovia izre-enih na raun Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Hamdija Kreevljakovi i Alija Nametak, inae veliki

    12 Isto, str.134. 13 V. Spomenici na proslavu 55-godinjice roenja dra Safvetbega Baagia, Mostar, 1926., str. 26. U daljem tekstu v.pod: Spomenica.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 103 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    prijatelji Safvet-begovi, sasvim e se suprotno izjasniti spram ove Baagieve knjige. Hamdija Kreevljakovi e je gotovo apologijski veliati: I kad ovjek ita i lista ovu radnju i uzme na oko, to je na Mirza uinio, onda se upravo divi sposobnosti i maru ovog ovjeka. I cijeli ivot bi trebalo utratiti dvojici trojici ljudi, da izrade ovako djelo. Muan je bio ovo posao, jer je trebalo pretresti tisue starih rukopisnih djela i tiskanih knjiga, dok se napie ovakva radnja. I da Safvetbeg nije nita drugo uinio, on se sjajno oduio rodu svome. Ogroman je broj naih ljudi koji se svojim djelima proslavie u islamskoj knjiev-nosti, a Baagi je jedini ovjek kod nas, koji se sa svojom poznatom ljubavlju za sve, to je nae, mogao zanijeti svim svojim srcem i umom za njih i njihova slavna djela.14

    Poput Kreevljakovia i Alija Nametak e veliati znaaj Baagievog djela Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti: Ono je jed-instveno u naoj literarnoj historiografiji i vjerovatno mu se nee ni-kada nai zamjena. Jednostavno zato, to mi ne podgajamo podmladak, koji bi poznavao i prouavao orijentalne jezike, na kojima je napisana golema literatura, a starih je poznavalaca sve manje, a i u koliko ih ima, s rijetkim iznimkama, neaktivni su.15

    Tako e se Ahmed Muradbegovi, Hamdija Kreevljakovi i Alija Nametak prikljuiti velikom broju naih knjievnih historiara i kritiara koji e na razliite i esto do paroksizma suprostavljene naine valor-izirati Baagievo djelo. 16

    Zapravo, fenomen cjelokupnog Baagievog djela, a posebno njego-vog literarno-historiografskog rada, obiljeen je stalnim oprekama u njegovom vrednovanju. Njegov knjievno-historijski i knjievno-kritiki rad u tome smislu ne predstavlja bilo kakav izuzetak, navlastito u kri-tikim radovima koji su nastali u posljednjih tridesetak godina XX. stol-jea. Na jednoj strani, Baagi se odreuje kao kritiar i pjesnik prosvjetiteljske i neoromantiarske provencije, a njegovo kritiko dje-lovanje oznauje se jednim biografskim i filolokim metodom koji ne iskljuuje impresionistiki nain vrednovanja dela (Slavko Leovac)17, dok se na drugoj strani Baagieva kritika proglaava modernom, jer je, navodno, Baagi, pristupio (je) istraivanju vlastite batine, ople-menjen savremenom metodologijom Zapada i sreom, bio svjestan da nuni filoloki pristup valja odmah prevladati estetskom analizom, vrednovanjem i kompariranjem djela18 (Esad Durakovi).

    14 V. Spomenici str.19. 15 Alija Nametak: Sarajevske uspomene, Zagreb, 1997., str.22. 16 Kratke prikaze Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti napisali su, izmeu ostalih: Vjekoslav Klai, Husein ogo, Hasib Imamovi, Munir ahinovi Ekremov i drugi, ali njihove prikaze ne tretiramo posebno u naoj knjizi, jer su u njima ocjene ovog Baagievog djela uglav-nom sadrane u prikazima Ahmeda Muradbegovia, Hamdije Kreevljakovia i Alije Nametka. (O ovim prikazima pogl. Literaturu, u knjizi: Safvet-beg Baagi: Izabrana djela, II, Sarajevo, 1971.) 17 V. Slavko Leovac: Knjievna kritika 1878-1941., Sarajevo, 1991., str.93. 18 V. Esad Durakovi: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista, u knjizi: Enes Durakovi - Fahrudin Riz-vanbegovi: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost -

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 104 Muhidin D ank o

    I Leovevo i Durakovievo miljenje o Baagievoj kritici paradig-matina su po svojim usiljenim nastojanjima da se ova kritika na jed-noj strani relativizira i to vie obezvrijedi (kod Leovca), a na drugoj strani da se gotovo apsolutizira i vrednuje kao modernistika kritika u evropskom smislu te rijei (kod Durakovia). U nastojanju da se Baagieva kritika oznai modernistikom, stajalite Esada Durakovia predstavlja samo vrh jedne piramide, jer je tezu o moder-nosti Baagievog kritikog izraza iznosio i Muhsin Rizvi, koji je u analizi Beharove kritike pokuao reprezentirati spregu Baagievih poetskih i kritikih nagnua (Pored odnosa turskih modernista prema francuskim dekadentima, Baagi indirektno pokazuje i svoj stav prema hrvatskoj moderni i srpskom simbolizmu, slijedei i praktino, u svojoj vlastitoj poeziji, vie pravac turske moderne poezije, koja spaja istok sa zapadom u skladu sa domaim poetskim dugom i sen-zibilitetom, i izbjegavajui raspoloenja dosade, bezizlaznosti i splina. Taj pojam spajanja istoka sa zapadom, kao proces i kao knjievni, duhovni i kulturni rezultat, koji je Baagi upotrijebio kao kvalifikaciju moderne turske knjievnosti u prikazu Teufik Fikretove zbirke Razbi-jene gusle, u njegovom vlastitom poetskom opusu i u cjelini njegovog kulturnog rada ostajao je i dotada a nalazie se kasnije kao kljuna taka knjievnog sistema i prosvjetno-kulturnog programa)19 Tezu o Baagievom kritikom i pjesnikom modernizmu na planu jezikog izraza izloio je i Ibrahim Kajan u studiji Uvod u Baagia, ali bez ikakve argumentacije, o emu vie piemo u 2. Poglavlju ove knjige.

    Oigledno je da se teza o Baagievom kritikom modernizmu ukla-pala u preporodni mit to ga je u bonjaku knjievnu histroiografiju usadio sam Baagi, a 1970-tih godina tu e nacionalnopreporodnu mitologiju do kulminacije dovesti Muhsin Rizvi u dvjema svojim knji-gama: Behar. Knjievnoistorijska monografija (1971.) i Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrou-garske vladavine, I-II, (Sarajevo, 1973.). Dok je Rizvi doivljavao i tumaio Baagiev modernizam kroz svojevrsnu vezu istoka i za-pada, Esad Durakovi je nastojao prikazati kritiara Baagia kao zapadnog, evropskog mislioca koji je u svome kritikom fenotipu esto nadilazio tzv. filoloki i pozitivistiko-biografski metod. Mada je Baagieve studije o bonjakim piscima koji su stvarali na orijental-nim jezicima svrstao u okvire orijentalne filologije, Esad Durakovi ne tretira Baagia iskljuivo kao klasinog orijentalnog filologa, ve ga pokuava predstaviti kao suvremenog kritiara iji je kritiki genotip bio zasnovan na tzv. vrednovanju batine i na komparativnoj me-todologiji prouavanja pisca i djela:njegovo istraivanje bonjake batine danas moemo ocijeniti kao pionirski rad koji je odbio potpuno svoenje na zamornu nauniku akribiju i estetiki neutralnu filoloku analizu, ve je u iznenadni i povijesno dugo odlagani susret sa ras-konim bonjakim stvaralatvom na orijentalnim jezicima unosio onu

    Knjievna kritika, knj.VI., Sarajevo, 1988., str.9. U daljem tekstu v.pod: Esad Durakovi. 19 V. Muhsin Rizvi: Behar. Knjievnoistroijska monografija, Sarajevo, 1971., str.82.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 105 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    vrstu vedrine i uzbudljivog nijansiranja koje moemo nazvati vredno-vanjem batine, kompariranjem pojedinih djela i knjievnih pojava.20

    Meutim, Slavko Leovac vidi to vrednovanje batine jedino u okvirima Baagievog impresionizma, ali njegove glavne kritike zasluge otkriva u biografsko-filolokoj obradi i klasifikaciji bonjakih pisaca to su stvarali na orijentalnim jezicima: Velika je zasluga Safvet-bega Baagia to je on prvi zapoeo taj veliki posao i to ga je uradio bi-ografskim i filolokim metodom koji ne iskljuuje impresionistiki nain vrednovanja djela. Zatim, Baagi je gotovo dao (makar nedevoljno potpunu) panormu karakteristinih, lepih i dobrih, tekstova ove litera-ture u cilju ilustrovanja i dokazivanja svojih zapaanja i miljenja. 21

    I pored najbolje volje teko je osporiti dominaciju biografsko-pozitivistikog, filolokog i impresionistikog metoda u Baagievom kritikom prouavanju bonjakih pisaca i njihovih djela na orijentalnim jezicima, tim prije to je u fazi njegovog pionirskog istraivanja to bilo jedino i mogue, jer su prije Baagievih postojali samo biografski ra-dovi njegovog oca Ibrahim-bega i Mehmeda Teufika Okia. Ve smo napomenuli da su ti radovi graniili sa diletantskim biografizmom. Svi-jest o pionirskom, ali i nedostatnom znaaju svoga knjievnohistori-jskog i kritikog rada posjedovao je i sam Safvet-beg Baagi, te e bez ikakvog ustruavanja ili susprezanja, skromno i autokritiki, priznati: U ovom djelu neka se ne oekuje kakova historija literature ili zaokruena literarna radnja, jer to nije bilo mogue izvesti. Sve kom-binacije da se uzroci i posljedice dovedu u ma kakav savez i tako ci-jeloj radnji dade nekakav opi pogled, ostale su bezuspjene. Prizna-jem: da je jednostavni kronoloki red suhoparan, kad cijela radnja nema suvisle forme, ali, da to izvedem, moram takoer priznati da sam danas kratkih rukava.22

    Interesantno je kako ove Baagieve nedvosmislene konstatacije i za njega nimalo kurana priznanja tumai Esad Durakovi. Prvo na to on eli ukazati jeste injenica da je Baagi imao visoko izraenu svi-jest o potrebi da se napie sustavna historija bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima, te je naglasio da je takva historija bila njegov neostvareni znanstveni ideal. Na drugoj strani, prema Durakovievom miljenju, Baagi je imao i svijest o pionirskom znaaju svoga knjievno-historijskog rada, kao i o nedovoljnom stupnju istraenosti knjievne grae u doba kada je on radio na svojoj doktorskoj dis-ertaciji. U ovom dijelu svojih zapaanja Esad Durakovi je bio potpuno

    20 V. Predgovor, str, 119. U knjizi: Enes i Esad Durakovi, Fehim Nametak: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Starija knjievnost, knj. I., Sara-jevo, 1998. Mada u potpisu ovog predgovora stoji: Prireivai, tekst i sadrin-ski i stilski korespondira sa tekstom: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnok-ritike misli u redovima bonjakih orijentalista (knj.VI), pa je sasvim opravdano kao autora Predgovoranavesti Esada Durakovia. Oba ova tek-sta, zapravo, predstavljaju Durakovievo sagledavanje doprinosa bonjakih orijentalista u dosadanjem izuavanju bonjake knjievnosti, kao i mogue platforme za pisanje neke budue historije bonjake knjievnosti, iji bi jedan znaajan dio morao biti posveen izuavanju bonjake knjievnosti na orijen-talnim jezicima. 21 V. Slavko Leovac, str.93. 22 V. Bonjaci i Hercegovci, str.11.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 106 Muhidin D ank o

    Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    u pravu, ali potom on izvodi i zakljuak o Baagievoj spoznaji i djeliminoj primjeni imenentne analize knjievnih djela. Sa ovim zakljukom teko se moe sloiti, jer je u cjelokupnoj bonjakoj knjievnoj kritici imanentna analiza knjievnih djela zaivjela tek 1970-tih godina, prvo u kritici Midhata Begia, a kasnije i kod Kasima Pro-hia, Hanife Kapidi-Osmanagi, Enesa Durakovia, Tvrtka Kuleno-via, a u manjoj mjeri i kod Muhsina Rizvia. Dakle, o imanentnoj analizi knjievnih djela u bonjakoj knjievnoj kritici moe se govoriti tek 60 godina nakon Baagievog pionirskog rada Bonjaci i Herce-govci u islamskoj knjievnosti.

    Zato je onda Esad Durakovi pourio da Baagia prikae kao zaetnika moderne knjievne kritike kod Bonjaka? Mislim da su mo-guni odgovor na ovo vrlo zanimljivo pitanje krije u samoj kritikoj po-ziciji Esada Durakovia, koji se, piui namjenski o Baagiu i o bon-jakoj orijentalistici, u okviru jednog sintetiki zamiljenog kulturnog projekta, kakva je bila hrestomatija Bonjaka knjievnost u knjiev-noj kritici naao u situaciji svojstvenoj tzv. nerazvijenim nacionalnim kritikim praksama. U svojevrsnom sumiranju i sinteziranju bonjake orijentalistike Esad Durakovi je traio uporine take sa kojih bi mogao posmatrati perspektivu te specifine znanstveno-kritike disci-pline i sasvim je razumljivo da su mu u tome smislu mjesto i uloga Safvet-bega Baagia bili osnova za bilo kakvo ozbiljnije razmatranje nacionalne knjievne historiografije, kritike i uope nauke o knjiev-nosti. Imajui stalno na umu vlastitu kritiku poziciju, koja se nije mnogo razlikovala od negdanje Baagieve pozicije, Esad Durakovi je jedini pogled naprijed mogao traiti u tenji da se napie sustavna historija bonjake knjievnosti, te je to gledite projicirao u samu prolost, koja je poinjala i zavravala sa Baagiem. Drugim rijeima, Esad Durakovi je pripisivao Baagiu ona gledita koja je imala Durakovieva generacija na koncu XX stoljea, a to je bila tenja da se napie jedna moderna povijest nacionalne knjievnosti. Ako se i moe govoriti o nekakvom obliku historije knjievnosti kod Baagia, onda se to moe oznaiti jedino kao specijalna historija knjievnosti- kako je to veoma realno i kritiki umjereno okarakterizirao Demal ehaji, nesumnjivo najprieljniji istraiva i poznavatelj Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. ehaji e u vezi sa ovom knjigom doslovce kazati: Baagievo djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti je sinteza istorijsko-knjievnog i biografskog, ali ipak se, u izvjesnom smislu, pribliava vie biografiji, to je sluaj i sa Hammerovom Istorijom otomanskog pjesnitva. Ovo Baagievo djelo bi se moglo tretirati kao specijalna istorija knjiev-nosti, ili istorija knjievnosti u irem smislu rijei, ili istorija pismenosti knjige, budui da je u njemu sagledano i interpretirano, pored umjet-nikog, cjelovito stvaranje Muslimana Bosne i Hercegovine na polju islamskih znanosti: prava, istorije, filozofije i empirijskih nauka, to pomenutom djelu daje, izmeu ostalog, izuzetan kulturoloki smisao i vrijednost. 23ehaji pridaje Baagievoj disertaciji izuzetan kultur-oloki znaaj, ali ne preuveliava niti mistificira Baagiev metodoloki

    23 Demal ehaji: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti od Safvet-bega Baagia, Sarajevo, 1912. , izd. Institut za jezik i knjievnost u Sara-jevu, Godinjak Odjeljenja za knjievnost, knj. VII., Sarajevo, 1979

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

    ., str.91.

  • 107

    M

    pristup, to Esad Durakovi, ponekad, moda i nesvjesno, stavlja u vrh svojih kritikih tenji. Zapravo, i on sam je svjestan svojih pomalo nategnutih teza o Baagievoj kritiko-znanstvenoj metodologiji, te pravda vlastiti stav slijedeim zakljukom: Metodologiji Safvet-bega Baagia dajemo relativno mnogo prostora zbog toga to je smatramo vrlo znaajnom ne samo za ono vrijeme: ona je i danas aktuelna, kao anticipacija modernih i savremenih metoda u pristupu knjievnoj tra-diciji. Povijesne okolnosti nisu dopustile da Baagi u istraivanjima knjievne batine dosljedno primijeni svoje knjievnohistorijske me-tode, ali je izuzetno znaajno da je svjestan njihove vanosti, da je odmah ukazao na njih i izrazio uvjerenje da e ih kasnije generacije moi primijeniti-kada knjievna graa, koju je on mogao pregledati, najzad postane pregledna u povijesti. 24 Ipak, treba kazati da je Esad Durakovi s pravom ukazao na temeljnost Baagieve znanstveno-kritike metodologije o emu je pisao i Demal ehaji, aplicirajui metod istraivanja i kritike izvora kojima se Baagi sluio u svojoj doktorskoj disertaciji. Posebno je znaajno da ehaji akribikoj analizi dokazuje kako se Baagi u metodolokooslanjao prvenstveno na osmanske tezkire, neke vrste piografija, ali je po strukturiranosti svoga knjievno-historijskogBaagi nastojao slijediti metodike postulate iz uvenGeschichte der Osmanischen Dichtkunst (Historija ospjesnitva) Hammera Purgstalla. I Purgstallova i Baagiestrukturirane su kao leksikon, popisi pisaca, njihovih biograbrani izvodi iz njihovih knjievnih djela, za razliku od knjige of Ottoman poetry (Historija osmanskog pjesnitva) E. J. kojoj je ovaj engleski orijentalist pokuao prevazii bipozitivistiki metod u pristupu osmanskoj poeziji kroz istraivaina podrijetla, prirode i karaktera, kao i njezina ideologijskoguvjeta i ambijenta u kojima se kroz stoljea razvijala. Demaprimjeuje da Baagi u disertacijskoj literaturi ne spominjeknjigu, to naravno, ne znai da on za nju nije znao, ali i aoigledno mu nije odgovarala Gibbova antipozitivistika metoTo je dokaz vie da se Baagi kretao utabanim stazamabiografizma, ali znatno savremenijeg od onoga kakav je apligov prethodnik, otac Ibrahim-beg ili hafiz Mehmed T. Oki.

    Nakon to je opirno naveo sve izvore koje je Baagi koristisvoje doktorske disertacije Demal ehaji je pokuao rekometodologiju Baagievog pristupa piscima i djelima, zatim jeobjasniti Baagievo shavatanje knjievnih vrijednosti (kritikte, to je posebno vano, kontekstualizirati Baagiev romaokviru njemakoga romantizma i njemake orijentalne fololojzad, dati pregled kritikih ocjena Baagievog djela Bonjacegovci u islamskoj knjievnosti u rasponu od 1912. do 1976kada je objavljena famozna studija Vane Bokova pod Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u Bosnigovini u kojoj su na kunju i pod kritiku sumnju stavljeneBaagieve znanstvene i kritike teze. Zapravo, Vano Bzamjerio Baagii to je njegova interpretacija bonjake knna orijentalnim jezicima imala izrazito apologetski karakter,

    24 V. Esad Durakovi, str.12.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije radu na u svojojuhidin D ank o

    m smislu sanih bi- pogleda e knjige manskog va knjiga fija i pro-A History Gibba, u ografsko-nja njez- ozraja, l ehaji Gibbovu ko jeste, dologija.

    kritikog cirao nje-

    o u izradi nstruirati nastojao i fenotip), ntizam u gije i na-ci i Her-. godine, nazivom

    i Herce- nekolike okov je jievnosti to je po

  • 108 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    Bokovljevom miljenju onemoguilo objektivno vrednovanje ove lit-erature. Baagi nije krio svoje apologetske namjere jer bonjaku literaturu na orijentalnim jezicima on ne promilja iskljuivo kao kriti-ar, ve i kao prosvjetitelj koji nastoji drugima skrenuti panju na jednu zanemarenu i zabaenu knjievnost i kulturu uope, pri emu on pravi paralelu naspram junoslovenskih pisaca koji su stvarali na latinskom ili italijanskom jeziku i iznosi tezu da evropska kritika nije prihvatala bonjaku knjievnost na orijentalnim jezicima iskljuivo zbog vjerskih predrasuda. Takoer, Baagi eli drugima dokazati da je itava ta knjievnost bila izraz bonjakog narodnog genija, to nije nita drugo do recidiv romantiarskih ideja o narodnoj dui ili duhu jednog naroda koji se ingeniozno ispoljava kroz njegovu literaturu. Budui da je ta literatura izraz duha naroda kojemu pripada, ona, kao i sam taj narod, po uvjerenju jednoga kasnog romantiara kakav je bio Baagi, moe biti samo uzviena, a zadaa je kritiara te literature da ozvanie njezin uzvieni karakter. Vano Bokov je otvoreno ukazao na te Baagieve apologetske namjere, ali ih je pokuao i donekle razumjeti u kontekstu slinog odnosa prema orijentalnoj poeziji kakav se gajio u njemakoj kritici jo od Geteova vremena. Na Bokovljev stav o ne-dostatku objektiviziranog vrednovanja bonjake knjievnosti na ori-jentalnim jezicima, kako kod Baagia, tako i kod drugih bonjakih orijentalista, reagirao je Esad Durakovi, pokuavajui da problem tzv. objektivnog vrednovanja knjievnog djela postavi na viu teorijsku raz-inu, uvaavajui miljenja modernih evropskih kritikih kola: Problem je ovdje u tome to pozivanje na objektivno vrednovanje, kao reviziju Baagievog knjievnokritikog rada, ne razumije elementarnu stvar, ije razumijevanje je implicirano Baagievim odbijanjem obaveza da prihvati sudove pjesnikovih savremenika i drugih naunika - naime, neshvatanje da se knjievna djela nikada ne mogu objektivno vredno-vati. Knjievno djelo kao tekst, kao nepromjenjiva struktura, uvijek isti zbir slova i rijei, jeste jedna vrsta injenice podatne gotovo eg-zaktnoj filolokoj analizi koja u vlastitome, ali i nedostatnom pristupu djelu moe ostvariti ideal naunosti ili objektivnosti. Meutim, knjievno djelo kao (umjetnika) vrijednost nije nepromjenjiva in-jenica: ono se kao vrijednost realizira u promjenljivim relacijama, u mome ili tvom odnosu prema djelu kao vrijednosti; ta uvijek ista struk-tura prolazi kroz razliite svijesti u kojima se, zbog njihove relativne razliitosti, realizira kao relativno razliita vrijednost. Naravno, relativ-nost se kree u horizontu tzv. knjievnog ukusa (nejednakog u svim vremenima), naeg zajednikog opeg iskustva o knjievnosti i iskustva knjievnosti same. O ovome se moe, naravno, nairoko pisati, ali za potrebe ovoga rada u kome sumiramo Baagiev knjiev-nokritiki i knjievnohistorijski metod dovoljno je rei da revidiranje Baagievih sudova ne moe predendirati na objektivno vrednovanje u nekakvom scijentistikom smislu, ve u najboljem sluaju - ukoliko je vrednovanje valjano i temeljito obrazloeno samim djelom, a ne ute-meljeno samo u impresionistikom pristupu - moe pretendirati na intersubjektivnost. Dodamo li svemu izloenom da pozivi na objektivno vrednovanje (kao reviziju Baagievog objektivnog vrednovanja) potjeu iz pera filologa ija znanost, po prirodi stvari, dodue obrauje knjievnost, ali ne kao sistem umjetnikih vrijednosti, onda se pokazje jasnom bespredmetnost i besperspektivnost objektivnog vredno-vanja. Prema tome, ukoliko danas i ne moemo bezrezervno prihvatiti

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 109

    Baagieve sudove, to ne znai da njegovo djelo nije metodoloki val-jano. Naprotiv, velika vrijednost toga djela upravo je u vrednovanju koje udahnjuje ivot povijesnim artefactima, a objektivno vrednovanje ostaje velika filoloka zabluda.25

    Ipak, na pomalo eufemistian nain i Esad Durakovi sam ukazuje na subjektivnost pojedinih Baagievih kritikih stavova, naglaavajui pritom da se Baagi nije ogrijeio o ideal objektivnosti. Ono to Esad Durakovi zamjera Baagiu kao kritiaru jesu dvije injenice: 1. Neobrazloenost pojedinih kritikih sudova koji usljed nedovoljne ek-splikativnosti i argumentacije esto znaju ostati na razini impresije; 2. Izricanje vrijednosnih sudova na temelju jednog ili nekoliko bejtova (stihova).

    Dok za prvu svoju zamjerku Esad Durakovi nije niti pokuao braniti Baagia, za drugu zamjerku traio je opravdanje u naslijeenom orijentalnom poimanju kritike i nominativne poetike po kojima za ocjenjivanje umjetnike vrijednosti neke pjesme nije neophodna kri-tika analiza njezine cjeline, ve je vrijednosni kritiki sud mogue us-postaviti i na temelju njezinih perfektnih reprezentativnih dijelova.

    Da bi generalno opravdao Safvet-bega Baagia kao knjievnog historiara i kritiara, Esad Durakovi na koncu je ukazao na temeljni problem neistraenosti grae u vrijeme Baagievog pionirskog bavljenja knjievnohistorijskim i knjievnokritikim radom. Sljedstveno takvom predhistorijskom i predznanstvenom stanju istraenosti knjievne grae Baagi je nuno morao biti entuzijast koji je djelovao izvan i mimo zvaninih institucija, pa je u takvim okolnostima bila ra-zumljiva i njegova povremena povrnost u istraivanju i elaboriranju grae, na ta su primjerice ukazivali Alija Nametak, Fehim Bajraktare-vi, Vano Bokov, Ivo Andri, Mustafa Imamovi, Slavko Leovac. Posebno su znakovite zamjerke Vana Bokova usmjerene ka Baagievom kritikom vrednovanju bonjake knjievnosti na orijen-talnim jezicima. Te kritike ocjene iznesene su u kapitalnoj studiji Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, gdje je Baagi ek-splicirao nekoliko teza o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, a koje su kasnije bile predmet kritikih osporavanja: 1. Veina pjesnika iz Bosne i Hercegovine ini neki posebni genre na polju trurskog pjesnitva, to je izravna posljedica uticaja nae narodne poezije; 2. Turski historiari knjievnosti iz druge polovine XIX stoljea nisu posvetili adekvatnu panju bonjakim knjievnicima koji su pisali na turskom i drugim orijentalnim jezicima; 3. Bonjaka knjievnost na orijentalnim jezicima u mnogim svojim djelima ima iz-razitu estetsku vrijednost.

    Ovim se Baagievim postavkama otro suprotstavio Vano Bokov izloivi svoja kritika stajalita u ogledu pod nazivom: Neka razmil-janja o knjievnosti na turskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Bokov se najotrije okomio na Baagievu ocjenu estetske vrijednosti bon-jake knjievnosti na orijentalnim jezicima. Za njegove interpretacije ove knjievnosti iznosi slijedeu zamjerku: Meutim, osnovna slabost Baagieve interpretacije ove knjievnosti, odnosno poezije, lei u tome to njegov pristup ovoj knjievnosti nosi naglaen apologetski 25 V. Esad Durakovi, str.13.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 110 Muhidin D ank o

    Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

    karakter, ime je unaprijed onemoguen svaki objektivni sud i drugo, to nam ovu poeziju predstavlja kao poeziju doivljaja, to ona ni u kom sluaju to nije.26 Kritiziranjem ovih Baagievih kritikih postavki o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima Bokov je, zapravo, htio oboriti tezu o nacionalnoj i anrovskoj zasebnosti te literature, tretirajui je kao osmansku knjievnost u Bosni i Hercegovini. Dakle, time se ta knjievnost iskljuuje iz konteksta narodne, junoslavenske i evropske knjievnosti, to je dobro poznat i jo od 20-tih godina uvri-jeen kritiki stav o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima (J. Kri, I. Andri, V. orovi). U tome smislu Bokov odbacuje i tezu o nedovoljnoj panji turskih historiara knjievnosti naspram ove rubne literature, smatrajui da stanje tadanje turske knjievnosti histo-riografije nije ni dozvoljavalo tako ire zahvate i da se Bosna i Herce-govina u okviru Osmanskog Carstva nije smatrala posebnim kulturnim podrujem sa posebnom knjievnom tradicijom da bi ovi istoriari dopustili sebi prezrivi odnos prema knjievnicima iz Bosne i Hercego-vine.27

    Vidjeli smo da se Bokovljevoj, pomalo ideolokoj tezi o Baagievom apologetsko-subjektivnom vienju bonjake knjievnosti na orijental-nim jezicima odluno suprotstavio Esad Durakovi kontratezom o nemogunosti objektivnog vrednovanja knjievnih djela. Pri tome se Durakovi nije posebno obazirao na Baagievu tezu o zasebnosti bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima usljed utjecaja narodne poezije. Ovu je tezu naa orijentalistika gotovo u potpunosti odbacila (v. na primjer miljenje Nenada Filipovia u ogledu: Knjievna batina bosanskih muslimana na orijentalnim jezicima u svjetlu evropske ori-jentalistike, Sarajevo, 1990.). No, treba pretpostaviti i mogunost da Esad Durakovi, kao vrstan poznavatelj bonjake knjievnosti pisane na orijentalnim jezicima, svjesno nije pomenuo ovu Baagievu tezu budui da u naoj orijentalistikoj kritikoj praksi komparativna is-traivanja nisu ni zaivjela, pa tako o eventualnom uticaju bonjake usmene poezije na stvaralatvo na orijentalnim jezicima teko moemo govoriti na ovome stupnju istraenosti moguih uticaja i me-usobnih proimanja, kako u tematsko-motivskom, tako i u poetiko-formalnom smislu. To podruje tek treba postati predmet sustavnog istraivanja u naoj orijentalistici.28 Takoer, Esad Durakovi nastoji predstaviti Baagievu biografsku kritiku kao ivu duhovnu tvorbu koja komunicira i stvaralaki korespodira i s naim vremenom, mada, s pravom, zakljuuje da Baagi nije konsekventno razvio knjievnohis-torijski, pa ni knjievnokritiki sistem. Meutim, Esad Durakovi dri posebno vanim Baagievu stalno prisutnu svijest o nedovoljnosti i

    26 V. Vano Bokov: Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova sa naunog skupa Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja (Sarajevo, 26. i 27. maja 1976.), Sarajevo, 1977., str.61. 27 Isto, str.63. 28 Bokovljevim tezama suprotstavio se Demal ehaji tokom diskusije na skupu Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja. ehaji je iznio i neke prilino blijede argumente o uticaju bonjake narodne poezije na knjievnost Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima (o tome v. Zbornik Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih is-traivanja, Sarajevo, 1977., str. 227.-229.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 111

    nesposobnosti filolokog metoda da zahvati batinu kao umjetnost. Na drugoj strani, po Durakovievom miljenju, Baagi je respektirao historijski kritiki metod, ali nije robovao historicizmu niti scijentizmu, ve je knjievnim djelima i piscima pristupao iz perspektive vlastitog vremena. Taj kritiki fenotip dosljedno je primijenio u svojoj studiji Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, smatrajui posve ne-dostatnim model kronolokoga redanja pisca i djela, ve je, kako Durakovi napominje, zagovarao model historije knjievnosti, mada svjestan da on sam ne moe izvesti do kraja taj model, budui da nije imao izgraen niti stabilan knjievnokritiki sistem na koji bi se mogao metodoloki i strukturno osloniti. Ali Esad Durakovi izvanredno prim-jeuje da je Baagi bio uvijek svjestan potrebe svrstavanja knjievne grae u stabilan knjievnohistorijski i knjievnokritiki sistem koji e omoguiti pisanje sustavne historije knjievnosti. No, taj Baagiev ideal ostao je neispunjen i stoljee nakon njegove knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti.29

    Kritika analiza studije Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti

    Kroz itavo djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti evi-dentan je Baagiev napor da se kritiki udalji i emancipira od metoda klasinog biografizma. Zato je on izvrio periodizaciju bonjake knjievnosti pisane na orijentalnim jezicima, podijelivi njezino trajanje na etiri velika perioda: 1. Doba prije Gazi Husrev-bega (1463.-1521.); 2. Gazi Husrev-begovo doba (Sokolovia era); 3. Trei period (XVII vijek); 4. etvrti period (XVIII vijek).

    Demal ehaji smatra da je Baagi u samo nekoliko osvrta pro-komentarisao oblike svakog od pomenuta etiri perioda razvoja bosanskohercegovake knjievnosti na orijentalnim jezicima, ali i da je usredsredio svoje literarne analize i kritike ocjene oko pojedinih autora, tako da djelo, uzeto kao cjelina, predstavlja pregled, ali u isto vrijeme i vrednovanje i kritiku ocjenu te literature.30

    Meutim, sa ovim ehajievim miljenjem moemo se samo djelimino sloiti, jer Baagi ipak pokuava postulirati svaki od etiri pomenuta perioda u iri i povijesni i socijalno-kulturalni kontekst. Piui o pjesniku Adniju Baagiu prvo ukazuje na vanost knjiev-nosti u kulturnoj povijesti jednog naroda, te s ponosom istie da je vrijeme od XVI do XVIII stoljea bilo najsjajnije doba u historiji bon-jake kulture. S druge strane, Baagi je ukazao i na elitizam bon-jake knjievnosti na orijentalnim jezicima koju je stvarala i razumjela samo odabrana kasta: inteligencija-ulema, to po njegovom miljenju - nije dovoljno za trajni duevni razvitak bonjakog naroda. Tako-er, Baagi je kritizirao i krajnje nemaran odnos Bonjaka prema vlastitoj kulturnoj batini, smatrajui da bi ona potpuno pala u zaborav

    29 O gleditima Muhsina Rizvia na knjievnokritiki rad Safvet-bega Baagia pogl. u alineji ovoga poglavlja pod nazivom: Ostali Baagievi ogledi o isto-nim pjesnicima: Izmeu imperionistikog oduevljenja i kritike analize. 30 V. Bonjaci i Hercegovci, str.265.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 112 Muhidin D ank o

    da je nisu sauvali drugi islamski narodi. Zato Baagi apelira na mlai islamski narataj u Bosni i Hercegovini da se vie zauzme za ouvanje svoje bogate i prainom prekrivene knjievne zaostavtine iz osmanskog perioda. Sasvim je razumljiv ovaj Baagiev apel ako se zna njegova stalna prosvjetiteljska teza o Bonjacima kao izabranom narodu koji svojom literaturom i ukupnom kulturom treba da bude spona izmeu Istoka i Zapada.

    U eksplikaciji drugog perioda Baagi velia zasluge Gazi Husrev-bega za kulturni razvitak bosanskih muslimana i istie prvu generaciju iza Gazi Husrev-bega u kojoj se pojavio niz velikih bonjakih knjiev-nika koji su podigli trajne spomenike na polju istone literature. Ek-splikaciju drugog perioda Baagi je nastavio i u uvodu za trei period. On istie svijest prvoga narataja iza Gazi Husrev-bega o potrebi di-zanja vjerskih i kulturno-obrazovnih institucija u Bosni i o uplivu Bon-jaka u tursku dravnu administraciju, to im je davalo garancije za vlast u sopstvenoj zemlji. Meutim, vremenom je kod Bonjaka ta po-zitivna svijest sve vie kopnila da bi u drugoj polovici XI v. po Hidri polahko dolazilo do opadanja bonjake literature na orijentalnim jezicima. Tu je dekadenciju u literaturi Baagi povezao sa opom stagnacijom turske vojske i sa naglim opadanjem negdanje moi Osmanskog Carstva: Duevna djelatnost s rasapom drave ide rame uz rame. Stari klasicizam gubi svoj sjaj, a nadomjeuje ga banalna frazeologija.31

    Baagi dakle, dovodi razvoj bonjake literature na orijentalnim jezicima u izravnu vezu sa stanjem ekonomske i politiko-vojne moi turske drave i bosanskih velikodostojnika u njoj, te e u uvodu za etvrti period ilustrirati tu tezu podacima o brojnim vojnama Bonjaka u Bukovini, na Krimu, Srijemu, u umadiji i Perziji, zatim o unutarnjim razmiricama izmeu pojedinih stranaka, magnata, gradova i vezira, kao i o poharama kuge koje su dodatno desetkovale ratom opus-toeno bonjako stanovnitvo.

    No, samo na prvi pogled moe se uiniti da Baagi nije znao perio-dizirati bonjaku knjievnost na orijentalnim jezicima na osnovu ima-nentnih knjievno-estetskih kriterija. Za svaki od navedenih knjievno-historijskih perioda Baagi je odreivao vorine pisce i analizom njihove literature ukazivao je na dominantne poetike obrasce u doti-nim periodima. Tako je za prvi period istaknuo pjesnika Adnija, za drugi Dervi-pau Bajezidagia, Hasana Kafi el-Akhisarija i Nerkesiju, za trei period-Sabita Uianina, a za etvrti period Arif-bega Rizvan-begovia-Stoevia.

    U ogledu o Adniju Baagiu je prilino suzdran u donoenju vlastitih kritikih sudova o ovome pjesniku i uglavnom iznosi ocjene drugih kritiara, eksplicirajui svoju poznatu tezu o nedovoljnoj panji turskih kritiara o Adnijevoj poeziji. Tek u ogledima o pjesnicima iz drugog perioda Baagi iskazuje i vlastite kritike sudove, koji su ponekad apologetini i pretjerani, kao onaj o Sudiji, gdje se iznosi arijevska teza o Bonjacima. Baagiev kritiki vokabular je oigledno elitistiki, is-punjen begovtinom, a ponekad je udaljen od naunog stila. Baagi eli i u kritici biti pjesnik, pa pie baroknim, kitnjastim stilom o pjes- 31 Isto, str.127.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar 113

    nicima iju je poeziju posebno volio i cijenio. Tako e svoj ogled o Dervi-pai Bajezidagiu zapoeti u pjesnikom stilu: Usred krne Hercegovine, u bijelom gradu mostaru pokraj hladne Neretne u es-tom deceniju XVI vijeka rodio se u odlinog graanina Bajezid-age sin, kome je nadio ime Dervi.32 Takoer, Baagi esto inkorporira u svoj kritiki tekst brojne latinske, orijentalne i narodne sentence: Od mudrih rijei crpi se pouka, mogu kome kao savjet posluiti, ovjek nije ovjek, s kojim se ne rasvijetli (njegovo vrijeme) i koji ne ostavi na zemlji spomenika; Kad srea kome ruku prua ne pita iji je sin, nego ga vodi do odreene mu granice u carstvu zemnih blagodati, Uz nasilje nema pobjede; ovjek sa slubom ne postaje velik, nego sluba sa ovjekom itd. Uza sve to, Baagiev kritiki jezik zna se udaljiti od klasinog naunoh stila i prei u istu metaforiku, kao prim-jerice u ogledu o Ali-dede el-Bosneviju: Uzevi sve skupa, mi pred tom knjigom stojimo kao mornar bez buzole u nepoznatom moru. Gdje god zabrodimo, lutamo bez cilja i svrhe. Svako pitanje ini nam se zagonentno, a svaki odgovor lakonian i mistian. Tu se raspravlja o predmetima, koji nas potiu na razmiljanje; a nae misli prekratke, da ih shvate i razumiju Mi tu lebdimo izmeu idealnosti i realnosti kao dijete pred vratima od dva arena kanata i divimo se veleuenosti Ali-dedeta, mislei da ga razumijemo, a uistinu ga ne razumijemo.33

    Lijep primjer metaforikog, literarnog jezika nalazimo i u Baagievom ogledu o Dervi-pai Mostarcu: Svijet je udnovata knjiga, kako je ko ita, onakva mu se prikazuje. Vesela temperamenta u sigurnom azilu, pokraj obilja blagodati, izgleda kao veseli pozorini komad, u kome duhovitost kulminira. Naprotiv sentimentalnoj naravi ovjeka, koju ra-zorua na prvim stranicama s bijedom i nevoljom, pa poloi oruje i preda se u vlast sudbine, da ona ravna s njegovim radom, voljom i miljenjem, prikazuje se uasnom tragedijom.34

    I pomenuti primjeri pokazuju da Baagi nije bio u potpunosti ovladao formom i zakonitostima znanstveno-kritikog miljenja i izraavanja, odnosno on je doivljavao anr knjievne kritike veoma fleksibilno, mijeajui razliite forme i metode knjievno-kritikog iskaza: od pozi-tivistikog i biobibliografskog nabrajanja, preko impresionistikih ogleda do kritikih iskaza o odgoju, mentalitetu, vjerskoj inteligenciji, etnikoj kulturi, knjievnom ukusu itd. Baagi je esto znao biti veoma nezgodan i nemilosrdan kritiar, osobito tamo gdje je zasijecao u stanovite socijalne i kulturne anomalije. Tako e bez ikakvog zazora u ogledu o Pruaku kritizirati kolektivistike obrasce bonjake kul-ture i odgoja mladei u kojemu se ne vodi rauna o bogatom nasli-jeu duhovne aristokracije, ve o efemernim sitnicama iz epske prolosti: Svega je nestalo, pa i uspomena na velike ljude, jer su tada narodni ideali postali hajduci i panduri, kojih se i danas imena s nji-hovim pustolovinama prenose po cijelom narodu u stotinama epopeja. Rijetki su muslimani u Bosni koji ne znadu imena konja arzeleza, Taleta, Hrnjica i dr., a na prste se dadu nabrojiti, koji po imenu poznaju Dervi-pau, Alidedeta, Kafiju i druge velike sinove iz nae ponosne dobi. To je alosno, ali je istina, koja se ne da opovrgnuti. 32 Isto, str.65. 33 Isto, str.63.,64. 34 Isto, str.73.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 114 Muhidin D ank o

    Krivnja lei u uzgoju, o kome se u nas odavno ne vodi raun; za to nijesmo ni svjesni svoje plemenske sposobnosti, koja se u letargiji malo-pomalo gubi i koja e s vremenom sasma zamrjeti, ako se za vremena ne probudimo iz mrtvila i ne osvijestimo mlai narataj.35

    Ovdje se Baagi oitavao kao knjievni kritiar elitistiko-prosvjetiteljskog tipa. Njegova kritika uvijek je angairana i usmjerena prema konkretnim socijalnim i pedagokim problemima ili skupinama. Posebno je kritian prema bosanskoj ulemi i njezinoj ravnodunosti prema vrijednostima iz bonjake knjievne i kulturne prolosti. Tako e se u ogledu Allameku izravno okomiti na bosansku ulemu: Da Al-lamek nije rano legao u grob, sigurno bi dotjerao do meihata, a moda i knjievnih spomenika ostavio napretek, o kojima bi dananja ulema vie glavu razbijala i ee spominjala malog sveznalicu; na alost, danas ni u domovini o njemu niko nita ne zna, a to je testi-monium ignorantiae za nau ulemu, koja uope ne vodi rauna o naim preima i njihovim djelima, jer je indolentna prema svemu, to bi moglo narod podsjetiti na ueniju ulemu u Bosni i Hercegovini i u oima proste svjetine oboriti im ugled, koji uivaju bez zasluge za narod i za znanstvo.36

    Kao prononsirani duhovni i socijalni elitist Baagi se pomalo kritizer-ski odnosi prema bosanskoj ulemi, a motivi te kritike nisu samo kultur-oloke, ve i line naravi, o emu vie piemo u poglavlju pod na-zivom: Baagievi laicistiki tekstovi o vjeri.

    Mautim, Baagi u svojoj kritici ne tedi niti pojedine pjesnike, kao primjerice Nerkesiju, kod kojeg se obruio na nenaravnost tila, ali, istovremeno, on kritizira i Nerkesijine suvremenike koji su promicali takav stil: Taj til imade markantno obiljeje, koje po naem miljenju - iskljuuje klasinu ljepotu. Obskurnost i afektacija veli Macaulay, dvije su najvee mane tila, a te obje mahane nalaze se u Nerkesiji-noj prozi. Moemo li njega kriviti radi toga? Ne moemo, nego tre-bamo kriviti ukus njegovih savremenika, koji su se divili samo blijete-em tilu i neobuzdanoj dikciji.37

    Safvet-beg Baagi, bez obzira na svoju kritiku prirodu, trudio se da uvelia umjetniku vrijednost mnogih bonjakih pisaca na orijental-nim jezicima, te mu je zamjereno da je o njima pisao apologetski i subjektivistiki (V. Bokov) i bez potrebne kritike distance. Meutim, na drugoj strani, Baagi je otvoreno zamjerao turskim knjievnim his-toriarima i kritiarima da su se nemarno odnosili prema bonjakim piscima, kao primjerice prema Sabitu Uianinu, kojega je Muallim Nadi kritizirao zbog navodnog neposjedovanja dobrog literarnog ukusa. Baagi je bez ikakvog ustruavanja polemizirao sa Nadijinim stavom, nastojei da dokae originalnost i autentinost Sabitove poezije. Bila je to prva nauna polemika u historiji bonjake knjievne kritike, vea tim prije to se Baagi nije libio kritizirati itavu jednu nacionalnu knjievnu historiografiju kakva je bila turska knjievna his-torija. Na takav potez mogli su se usuditi samo intelektualci velikog

    35 Isto, str.83. 36 Isto, str.107. 37 Isto, str.95.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 115 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    formata, uvjereni u ono to rade i opremljeni najmodernijim znanjima iz tadanje knjievne historiografije.

    Baagi je smatrao odbranu bonjakih pjesnika iz turskog doba pi-tanjem nacionalne asti, to je u potpunosti odgovaralo njegovim lo-kalpatriotskim osjeanjima i elitistiko-prosvjetiteljskim uvjerenjima. Ona su do posebnoga izraaja dola u Baagievom ogledu o Hik-metu, gdje se u egzaltiranom tonu slavi muevna odvanost i herce-govaki ponos Hikmetov, kao i vjernost naelima i priroena naivnost, da bi u maniri pjesnika Baagi zapisao o Hikmetu: Pjevao je u tur-skom jeziku, pa uza sve to njegove su pjesme pune divote kao veli-anstveno vrelo Bune. U njima ima neto to nas podsjea na divlju hercegovaku prirodu. 38

    Kao kulturni elitist Safvet-beg Baagi je svjesno veliao istonu prosvjetu bosanskih muslimana, nastojei ih pokazati kao visoko kul-tivisan narod, odabran da bude spona izmeu istone i zapadne kul-ture. To je bila velika i plemenita tenja i zamisao Baagieva, koja e po svojoj privlanosti ostati aktuelna i do naih vremena. Znanstveni i umjetniki kriterij u vrednovanju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima ostat e trajnim putokazima za sve istraivae ovoga dijela bonjake kulturne batine. No, sam Baagi, kao knjievni kritiar, bio je veoma skroman i svojim kritikim sudovima nije elio obavezi-vati bilo koga. To najbolje potvruju dva pasusa iz njegova ogleda o Hikmetu, gdje Mirza Safvet govori o sebi kao kritiaru posve nepre-tenciozno: Zato u ovom djelu ne moe biti ni govora o kakvoj vjernoj slici Hikmetova ivota, a jo manje o dostojnoj ocjeni njegovih djela. Njegov ivot i djelo iziskuju studiju, kojoj ja nijesam dorastao, jer pred Hikmetom kao ovjekom i pjesnikom smatram se nespremnim za taj posao.39

    Eto pod takvim nutarnjim raspoloenjem stvorio sam za se sud o djelima naega Hikmeta, koji ne namee nikome, nego preputam svakom itatelju da stvori o njegovim djelima sud prema svojoj uvi-avnosti.40

    Makar u oitovanju ove skromnosti ima i pomalo kritike manirologije, Baagieva e knjievna kritika, objedinjena u kapitalnoj knjizi Bon-jaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, uvijek iznova zraiti novim poticajima za budue istraivae bonjake literature pisane na orijen-talnim jezicima.

    Ostali Baagievi ogledi o istonim pjesnicima: izmeu impre-sionistikog oduevljenja i kritike analize

    Bezmalo kroz sve Baagieve oglede o istinim pjesnicima provlai se jedna zajednika nit ili bolje reeno - Mirzina opsesija: pribliiti naem itatelju bogatstvo i ljepotu istone poezije. Baagi je zapravo, udio presaditi cvijee istone poezije u domau pjesniku bau, kako je

    38 Isto, str.210.,211. 39 Isto, str.208. 40 Isto, str.217.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 116 Muhidin D ank o

    sam govorio, jer je bio uvjeren da na jezik ima sve uslove da usvoji tri glavne pjesnike forme sa Istoka: rubaiju, gazel i kasidu. Stoga je na-pisao ogled Rubaija, gazel i kasida u kojemu u najkraim crtama upoznaje itatelje sa metrikom shemom i samim postankom ovih pjesnikih formi. Posebno je interesantna njegova eksplikacija postanka rubaija, koja se razvila iz povika jednoga djeaka prilikom igre ubacivanja oraha u rupu (tako-liho). Istu narativnu jezgru nalazimo i u Baagievoj prii udnovat zakljuak iz zbirke Uz-gredne biljeke, to najbolje svjedoi o njegovome slobodnom shva-anju autorstva i originalnosti tema koje se prozno obrauju. Uz ob-janjenja ovih triju istonih pjesnikih formi Baagi je dao i primjere vlastitih pjesama, molei eventualne kritiare da ne budu previe strogi prema tim prvijencima, jer svaka vrsta pjesme, kad je presa-ena iz tue knjievnosti u nau, nije bila ni formom ni sadrajem dot-jerana. Vrijeme ju je malo-pomalo ugladilo i dotjeralo prema uzoru.41 Iz ovog kratkog objanjenja vidljiva je opreznost sa kojom je Baagi prilazio usaivanju stranih poetskih formi u domau knjievnost, tako da ne stoje stroge kritike ocjene A.B imia po kojima je Baagi naivno i nasilno elio ugraditi istonjake poetske forme u hrvatsku poeziju s poetka XX stoljea. Baagi jedobro znao da e se te poet-ske forme tek s vremenom iskorijeniti u domaoj knji- evnosti, to govori o njegovome evolucionistikom shvatanju dinami- zma jedne nacionalne poezije i njezina popstupnog umjetnikog razvoja.

    Koliko je bio opinjen rubaijom i gazelom kao uzvienim formama pjesnikoga izraavanja, najbolje svjedoe Baagievi ogledi o Hafizu kao majstoru gazela i o Hajamu kao majstoru rubaija. Inae je Baagi preferirao klasinu poeziju drei Firdusija, Hajama i Hafiza stubovima klasinog orijentalnog pjesnitva.

    U ogledu o Hafizu Baagiu na posredan nain pie i o samom sebi kao pjesniku, odnosno prikazuje sliku idealnog pjesnika kroz Hafizov pjesniki portret: ta je imao mimo ostale pjesnike da ga toliko slave u domovini i u stranom svijetu? Jedan neobian dar, smion polet i ukus u izboru rijei i izraza. On pjeva o prirodi, ljubavi i vinu, o pjesmi sla-vulja, o veseloj mladosti, o slastima i astima bezbrina ivota; on gleda na svijet kroz ruiasto svjetlo i nastoji da nam ivot prikae kao vjenu sreu. No takav bi ivot bio monoton, a pjesme o njemu do-sadne; zato od zgode metne crne naoale, pa dugotrajnu radost iv-ota zaini s malo pesimizma, tj. u trajnu sreu unese malo nesree-ta je nesrea obino u ljubavi i tako dade posebni ar svome gazelu. Osim toga Hafiz je znao vjeto zainiti svoje umotvorine mistinom filozofijom i posuti ih aforizmima koji sraju kao iskre i lete kao krilatice od usta do usta, od knjige do knjige i prodiru u ire narodne mase. Izvanredna pjesnika ljepota mnogome njihovu stihu brzo je pomogla da postane poslovica. Uz svu svoju individualnost Hafiz se nije mogao oteti uplivu Chajjamovu. Prouavajui islam na vrelu i dolazei u dodir s ulemom i ehovima, koji su se u njegovo vrijeme, s jedne strane, meu se gloili, a s druge, podupirali u borbi proti slobodi volje i misli, brzo se uvjerio da su i jedni i drugi farizeji, koji s pobonosti na oku-nemaju svoju okolicu i izrabljuju svoj poloaj kao duobrinici, koji is-lam ne poznaje. To farizejstvo u Hafizu je izazvalo negodovanje, kome 41 Safvet-beg Baagi: Izabrana djela, knj.II., Sarajevo, 1971.,str.207.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 117 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kriti ar

    je dao oduka u mnogom gazelu, sve onako uz put pjevajui o ljubavi i vinu.42

    Lahko je u ovome Hafizovom pjesnikom portretu prepoznati i neke pjesnike crte i osebitosti samoga Baagia: slavljen u vlastitom narodu, poletan i smion duh, pjesnik sa izmijeanim osjeanjima iv-otnog optimizma i pesimizma, mistik i aforistiar, poklonik ljepote, zal-jubljenik u Hajamovu poeziju, otar i beskompromisan kritiar ortodok-sne uleme i njezina farizejstva. Sve su to odlike koje je i sam Baagi posjedovao ili je to bila uobrazilja koju su mu drugi nametnuli, slavei ga kao pjesnika i narodnog prosvjetitelja.

    Ogled o Hajamu znaajan je i po jo jednoj injenici. U njemu Baagi pokazuje svoje izvanredno poznavanje njemake i francuske literature o istonim pjesnicima, osobito o Hajamu, iz ega se vidi da je Baagi pratio evropsku znanstveno-kritiku i umjetniku literaturu koja se bavila ili se nadahnjivala poetskim arima Istoka. Ovaj ogled je pisan po naelima pozitivistiko-impresionistike metodologije i ima zanimljiv uvod u kojemu je Baagi odslikao dio atmosfere na sarajevskoj Baariji u ljeto 1915. godine. Baagi je tu objasnio itateljima kako je doao do jednog starog rukopisa na perzijskom jeziku (kupovinom na drabi na buvljoj pijaci u Telalima). On nije mogao sakriti svoje oduevljenje nad djelom Omera Hajama: njegov duh probudi u meni neko vie uvstvo, koje ni prije ni poslije nijesam osjetio ni prema jed-nom istonom pjesniku. Chajjamove rubaije u originalu, gdje su izl-jevene sve tajne njegova srca i due u jedrom i zvunom jeziku, druk-ije osvajaju nego najsavreniji prevodi S vremenom razvio se u meni neki osobiti kult prema Chajjamu, koji me potaknu na prou-avanje i prevaanje njegovih pjesnikih umotvorina.43

    U duhu impresionizma napisano je i Baagievo objanjenje samoga postanka rubaija: Kad svagdanjim radom izmuenim gostima i doma-inu vino ulije energije i dade poleta, obino se jezik razvee uenim i neukim ljudima. Neuki pjevanjem narodnih pjesama daju oduka svome veselju, a ueni otvaraju razgovor o aktuelnim ili znanstvenim pitanjima. Zamislite Chajjama u takovom drutvu, pa e vam odmah sinuti pred oima: kako su nastale rubaije. Branio je ivom rijei svoje nazore, dok je mogao da ne prekorai granice erijata, a kad je doao u kripac, dozvao je Muzu u pomo i jednom rubaijom rekao to ne bi smio rei u nevezanom govoru44 Iz ovog odlomka vidljiva je Baagieva angairanost u svojstvu intelektualca i esejiste. Gotovo u svakom svome eseju o istonim pjesnicima on eli istaknuti stanovitu socijalnu tezu, vlastiti intelektualni stav o pojedinim knjievnim, drut-venim ili kulturnim problemima. Tako e on u ogledu pod nazivom: Teufik i Fikret, moderni turski pjesnik iskazati svoj kritiki odnos prema pojmu modernizma, osobito prema turskom modernizmu ko-jega je ipak smatrao umjetniki plodotvornim: Taj je pokret kroz neko-liko godina pomladio i obogatio osmanlijsku knjigu s vie krasnih umotvorina - taj pokret rodio je vie mladih sila, koje, makar malo i skeptino bilo, s nekim prekrivenim ponosom gledaju u sjajnu budu-

    42 Isto, str.211.,212. 43 Isto, str.229. 44 Isto, str.235.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 118 Muhidin D ank o

    nost svojih modernih naela. Moderno je sjeme palo na plodno polje lijepe knjievnosti u Turskoj i kroz kratko vrijeme urodilo obilnim plo-dom. Ta ve je i biblioteka osonovana, da za malen novac prua duevnu hranu odabranoj italakoj publici. Dakako svi osmanlijski pisci i umjetnici ne sviraju uz diple modernih, ali im ne prave ni maiju muziku, kao nai vitezovi. Ne da se razumjeti: zato u nas duo-brinici unaprijed strepe pred svakim slobodoumnim i individualnim pokretom u knjievnosti i umjetnosti? Samo se za nokat udalji od tra-dicionalne forme i miljenja, pa si propao, jer e se odmah na te oboriti cijelo jato kritiara, koji su bajagi pozvani da bdiju nad duev-nim raspoloenjem pojedinca i mase.45 Koliko god se pohvalno izra-zio o turskoj moderni, koja je - po njegovom shvaanju moderniteta - svoj modernizam crpila iz usvajanja i nadogradnje tradicionalnih poet-skih oblika, Baagi je istodobno veoma kritian prema vladajuoj kritici u Bosni i drugim junoslavenskim zemljama, gdje se prema Baagievom miljenju - tvrdokorno branio svaki tradicionalizam. Ovi Baagievi stavovi o modernistikoj poeziji unekoliko se razlikuju od njegovog odnosa spram moderne to ga je oitovao kroz svoju poeziju u zbirci Misli i uvstva, gdje se upravo on zalagao za respek-tiranje tradicionalistikih formi pjevanja.

    Ipak, ogled o Teufiku Fikretu, makar bio paradoksalan u odnosu na-spram Baagieva pjesnitva, po mome miljenju, najuspjeliji je Baagiev ogled uope. U njemu Mirza Safvet pokazuje da je dobro razumio sukob moderne i tradicije, zalaui se kao kritiar za onu prvu, i to ne samo u turskoj nego i u junoslavenskim literaturama. Baagievo shvatanje moderne zasnivalo se prvenstveno na potrebi osuvremenjivanja pjesnikog jezika, uvoenja klasinih poetskih formi u novome ruhu i iskazivanja snane individualnosti pjesnika, kao to je Baagi mislio za Vojislava Ilia, smatrajui ga najmodernijim junoslavenskim pjesnikom.

    S druge strane, pjesniki modernizam za Baagia mora imati i svoju praktinu vrijednost: uklapati se u kulturni razvitak jedne zemlje i njez-inog naorda. Tu se Baagi ponovno deklarirao kao prononsirani prosvjetitelj koji nikada nije elio razgraniiti sebe kao pjesnika, ese-jistu i drutveno angairanog intelektualca. Zato se on nije ustruavao niti od polemikih obraanja kulturnoj javnosti, kao primjerice u sluaju njegova neslaganja sa kritikim stajalitima Ferida o poeziji Sabita Uianina, o emu je pisao i eki orijentalist Jan Rypka prireujui za tampu Sabitov Divan. Svoje primjedbe polemikoga karaktera Mirza Safvet je objavljivao u nastavcima u asopisu Gajret tokom 1926. godine (V. Dr. Jan Rypka: Beitrage zur Biographie Charakteristik und Interpretation des turkischen Dichters Sabit, Erster Teil, Prague, 1924.). Baagi se posebno okomljuje na Ferida koji je denuncirao Sabita kao pjesnika, trgajui neke Sabitove stihove iz konteksta, to je Baagia posebno iritiralo, te e odluno stati u odbranu Sabitova pjesnitva, i to prvenstveno kao pjesnik, a tek potom kao kritiar, drei odbranu jednoga bonjakog pjesnika pitanjem nacionalne i umjetnike asti: Ne znam, jer nisam nikada itao pjesnike u zloj namjeri, da po njihovim djelima lovim stihove, koji ne odgovaraju mome ukusu, ali mislim, da i u pjasmama najveih pjesnika, recimo 45 Isto, str.243.,244.

    Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

  • 119 Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i k ritiar

    Shakespearea i Goethea imade stihova, koji iupani iz cjeline ne bi mogli izdrati kritiku jednog zlobnog pisca, koji bi uzeo sebi za zadau, da ih izvrgne ruglu kao to je to Ferid uinio sa Sabitom. 46

    O kome god da je pisao, Mirza Safvet je titio dignitet pjesnika, nasto-jei da ga to vie priblii irem itateljstvu. U tome nastojanju bio je sadran moralni i socijalni smisao njegove knjievne kritike: braniti pjesnika i promicati pjesnitvo kao uzvieni produkt i promicati ih oboje u narodu, kako bi se neuki puk pomou poezije prosvjeivao i kulturno razvijao. No, Baagi je paljivo birao istone pjesnike o ko-jima e pisati, njegova selekcija uglavnom je bila antologijska, osim u nekoliko primjera gdje je nastojao predstaviti pjesnitvo nekih iston-jakih poetesa. Mahom je Baagi pisao o istonim klasicima koji su ve bili izrazito popularni u evropskoj knjievnosti (Hafiz, Hajam, Teufik Fikret).

    Baagiev kritiki prikaz Rypkinog izdanja Sabitovog Divana upeatl-jiv je i po otvorenom antiosmanlijskom stavu ovoga bosanskog pjes-nika, koji je u mnogim svojim djelima iskazao ipak turkofilsku ori-jentaciju. Meutim, nije bio rijedak sluaj da se Baagi oituje i kao antiosmanist, osobito u svome odnosu prema turskim doljacima u Bosni, koje je peorativno nazivao Turkuama. Baagi iznosi poli-tiku tezu da Turkue nisu nikada obnaale bilo kakve znaajnije poloaje u Bosni sve do doba Omer-paa Latasa, sredinom XIX stol-jea, kada su postavljeni na visoka mjesta u bosanskoj administraciji kako bi unitili starosjedilaki begovat. Meutim, ovaj Baagiev anti-turski stav treba shvatiti uvjetno, a kontekstu njegovih stalnih ideolokih tendencija da prikae bosanske bogove kao nosioce speci-fine bosanske dravne samostalnosti u doba turske vladavine.

    Posebno poglavlje o Baagievoj kritici predstavlja njegov prikazivaki rad u asopisu Behar, gdje je zajedno sa Osmanom Nuri Hadiem uglavnom ureivao i vlastitim prilozima ispunjavao rubriku kritikih prikaza knjievnih djela iz junoslavenskih i stranih knjievnosti. O ovome segmentu Baagievog knjievno-kritikog rada najiscrpnije i najbolje je pisao Muhsin Rizvi u knjievnohistorijskoj monografiji o asopisu Behar.

    Rizvi je najprije klasificirao knjievnu kritiku u Beharu na etiri glavna tipa: 1. Opeprosvjetarski; 2. Knjievno-utilitarni; 3. Estetski; 4. Filoloki. Rizvi, takoer, izvanredno primjeuje hibridnu kritiku os-novu u Baagievom knjievno-kritikom diskursu, to se ogledala u naslanjanju na hrvatsko-srpske izvore na jednoj i orijentalne na drugoj strani (prikaz Knjige Boccadoro Milana Begovia).

    Za razliku od otrih polemiko-faktografskih prikaza O. N. Hadia, Safvet-beg Baagi se na stranicama Behara priklanjao umjerenijem vidu kritikog izraavanja, osobi