Embed Size (px)
Citation preview
1
Sadržaj
1. UVOD ......................................................................................................................................................... 3
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA DJETETA .................................................................................... 4
2.1. Razvoj spoznaje ................................................................................................................................ 5
2.1.1. Uzroci koji dovode do usporenog spoznajnog /kognitivnog razvoja ....................................... 9
2.1.2. Karakteristike usporenog spoznajnog/kognitivnog razvoja -prisutna odstupanja .................. 9
2.2. Emocionalno-socijalni razvoj...........................................................................................................10
2.2.1. Odstupanja kao znakovi upozorenja. ..................................................................................... 16
2.3. Razvoj motorike..............................................................................................................................16
2.3.1. Karakteristike i odstupanja u razvoj motorike.......................................................................17
2.4. Razvoj vida........................................................................................................................................19
2.4.1. Osjet vida...............................................................................................................................19
2.4.2. Razvoj vida.............................................................................................................................19
2.4.3. Karakteristike odstupanja kod razvoja vida...........................................................................21
2.5. Govorno - jezični razvoj i razvoj slušanja..........................................................................................22
2.5.1. Odstupanja u razvoju slušanja, jezika i govora.......................................................................25
2.5.2. Osnovne smjernice koje mogu upudivati na zaostajanje i mogude ozbiljnije teškode u
govorno - jezičnom razvoju....................................................................................................26
2.6. Razvoj senzorne integracije...............................................................................................................27
2.6.1. Razvojni koraci........................................................................................................................28
2.6.2. Karakteristike poremedaja senzorne integracije....................................................................30
2.6.3. Simptomi odstupanja.............................................................................................................30
3. KOMPONENTE MODELA RANE INTERVENCIJE................................................................................32
3.1.Detekcija djeteta..............................................................................................................................32
3.2. Upudivanje u program rane podrške...............................................................................................33
3.3. Inicijalni kontakt i incijalni posjet ...................................................................................................33
3.4. Procjena - interdisiplinarna / transdisciplinarna ............................................................................. 34
3.4.1 Procjena spontanih pokreta i motoričkih funkcija kroz analizu kvalitete pokreta i kretanja . 34
3.4.2. Procjena funkcionalnog vida .................................................................................................. 36
3.4.3. Edukacijsko rehabilitacijska procjena (procjena djetetovih razvojnih sposobnosti po
područjima) ...................................................................................................................................... 37
3.4.4. Procjena ranog razvoja komunikacije .................................................................................... 38
3.4.5. Procjena socio-emotivnog razvoja ......................................................................................... 40
3.4.6. Procjena razvoja senzorne integracije ................................................................................... 40
3.4.7. Radnoterapijska procjena ...................................................................................................... 41
2
3.5. AKTIVNOSTI RANE INTERVENCIJE KROZ PODRŠKU U OBITELJI ....................................................... 41
3.5.1. Individualni obiteljski plan podrške ....................................................................................... 42
3.5.2. Obiteljska mapa ..................................................................................................................... 42
3.6. RANA INTERVENCIJA KROZ AKTIVNOSTI U CENTRU ....................................................................... 49
3.6.1. Fizioterapijski modeli u ranoj intervenciji .............................................................................. 49
3.6.2. Terapijsko plivanje po Halliwick konceptu ............................................................................. 52
3.6.3. Senzorna integracija ............................................................................................................... 53
3.6.4. Radna terapija ....................................................................................................................... 54
3.6.5. Iskustvena skupina ................................................................................................................. 55
3.6.6. Logopedska terapija ............................................................................................................... 56
3.6.7. Vibroakustična terapija .......................................................................................................... 56
3.7. Ponovna procjena nakon 3-6 mjeseci ............................................................................................. 57
3.7.1. Nastavak rane intervencije .................................................................................................... 57
4. STRUČNA PODRŠKA U OBITELJI .............................................................................................................. 58
4.1. Stručna podrška u obitelji ................................................................................................................ 58
4.2. Metodologija rada prema portage modelu .................................................................................... 61
4.3. Stručnjak u ranoj intervenciji .......................................................................................................... 63
4.4. Smjernice za provođenje edukacijsko rehabilitacijskih postupaka ............................................... 64
4.4.1. Osjet dodira (taktilne stimulacije ) ......................................................................................... 64
4.4.2. Osjet sluha ( auditivne stimulacije ) ....................................................................................... 65
4.4.3. Osjet mirisa ( olfaktorne stimulacije ) .................................................................................... 65
4.4.4. Osjet okusa ( gustativne stimulacije ) .................................................................................... 65
4.4.5. Vestibularni i proprioceptivni osjet ........................................................................................ 66
4.4.6. Vidne stimulacije .................................................................................................................... 66
PRILOZI ........................................................................................................................................................ 69
Prilog 1 .................................................................................................................................................... 69
Prilog 2 .................................................................................................................................................... 71
Prilog 3 .................................................................................................................................................... 72
Prilog 4 .................................................................................................................................................... 78
LITERATURA ................................................................................................................................................ 79
3
1. UVOD
Europska mreža za ranu intervenciju Earlyaid definira ranu intervenciju kroza sve oblike
poticanja usmjerenog prema djeci i savjetovanja usmjerenog prema roditeljima koji se
primjenjuju kao izravne i neposredne posljedice nekog utvrđenog razvojnog uvjeta. Rana
intervencija uključuje dijete, kao i njegove roditelje, obitelj i širu okolinu (Dinnenbeil, Hale i
Rule, 1999.).
U RH novim Zakonom o socijalnoj skrbi rana intervencija definirana je kao socijalna usluga koja
obuhvada stručnu poticajnu pomod djeci i stručnu i savjetodavnu pomod njihovim roditeljima i
drugim članovima obitelji, te udomiteljima za djecu. Na uslugu rane intervencije imaju pravo
djeca kod kojih je utvrđen neki razvojni rizik ili razvojna teškoda u dobi od rođenja, pa do
navršene 7. godine života. Ova usluga se pruža djeci i njihovim roditeljima, odnosno
udomiteljima, u obitelji djeteta ili kod pružatelja usluga, radi uključivanja u širu socijalnu mrežu.
Kao što vidimo Zakon je definirao ovu uslugu, ali s obzirom da je tek prije nekoliko mjeseci
krenuo u primjenu, vedina podzakonskih akata koji bi Zakon trebali pretočiti u praksu nije
razrađena i donijeta, pa još uvijek velik broj djece rođene sa nekim razvojnim rizikom ne dobiva
pravodobnu pomod vezanu uz rehabilitaciju i edukaciju i ti su sadržaji često zanemarivani.
Također zasad nije uspostavljena mreža rane intervencije i podrška koju dijete i obitelj mogu
dobiti, što, osim o vrsti djetetovih poteškoda, ovisi i o prebivalištu. Tako su obitelji iz velikih
gradova u boljoj situaciji, a oni iz manjih dulje lutaju i teže dolaze do stručne pomodi. Upravo su
prve godine života iznimno važne, jer se u toj ranoj dobi grade temelji za bududnost. Sa što
ranijom rehabilitacijom i edukacijom prilagođenom individualnim potrebama djeteta,
osiguravamo mu mogudnost da napreduje i ostvari samostalnost.
Sustav rane podrške slijedi ista načela neovisno o vrsti rizičnih čimbenika, dok je sama
intervencija ovisna o obilježjima i psihičkim potrebama kako djeteta tako i njegove obitelji.
Važno je da se s podrškom počne čim se uoči odstupanje ili rizik za njegov nastanak, ne čekajudi
medicinske nalaze i dijagnozu.Ona slijedi ideju prevencije jer rana podrška počinje od
prepoznatog rizika. Intervencija mora biti balansiran i planski vođen proces u kojem se
rehabilitacijski postupci namijenjeni unapređenju djetetovih vještina primjenjuju usporedno sa
strategijama koje trebaju minimalizirati negativne učinke poteškoda na razvoj. Stoga ona i može
4
biti učinkovita samo ako je dobro osmišljena i rano započeta - najbolje u prvih šest mjeseci
života.
"Ured UNICEF-a za Hrvatsku u suradnji s Gradom Zagrebom i Dnevnim centrom za rehabilitaciju
djece i mladeži Mali dom - Zagreb, u rujnu 2010. godine pokrenuo je projekt „Rana intervencija
u djetinjstvu: Stručna podrška u obitelji djece s razvojnim odstupanjima/teškodama (0-3)”. Cilj
projekta je bila izrada sveobuhvatnog, dostupnog i odgovarajudeg modela za stručnu podršku
u obitelji, koji bi poslužio kao okvir i nacionalni primjer za uspostavu sustava usklađenih usluga
u zajednici za djecu s razvojnim odstupanjima/teškodama (0-3) i njihove obitelji.
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA DJETETA
Mala djeca ved i prije nego što se rode upijaju različite podražaje iz okoline. Tako dijete osjeti
majčine pokrete, sluša otkucaje srca i zvukove iz okoline, osjeda toplinu i sl. Često djeca
reagiraju na dodir tako da počnu iz trbuha udarati nakon što osjete dodir ili čuju neki jači zvuk iz
okoline. Na taj način ved prenatalno počinju komunicirati s okolinom.
Nakon što se rodi, dijete se intenzivno razvija na različitim područjima, u skladu s maturacijom
svog živčanog sustava. Maturacija živčanog sustava najintenzivnija je u dobi do tri godine
(prema nekim autorima do 6 godina). Razvoj mozga tada ne prestaje, ali je znatno sporiji.
Činjenice:
Razvoj mozga počinje prije rođenja i do trede godine rast se odvija nevjerovatnom brzinom
Po rođenju mozak ima 100 biliona delija koje nisu povezane
Svaka delija ima i do 15 000 veza a signali koji teku kroz ove veze jačaju ih
„U ljudskom se mozgu nalazi oko sto bilijuna moždanih stanica, neurona, a broj mogudih
veza između tih stanica u svakom pojedinačnom mozgu vedi je nego što je broj atoma u
svemiru!" (Robert Ornstein i Richard Thompson)
U suštini, učenje se odvija putem sinapsi (veza). Sinapse su, jednostavno rečeno „mostovi" koji
povezuje dvije strane, u ovom slučaju neurone. Neuron prima određenu informaciju i prenosi je
drugom neuronu samo ako postoji sinapsa preko koje de se ta informacija „proslijediti" i tako
preko cijele neuronske mreže. Ukoliko je broj sinapsi koje se uspostavljene i koje se lako i
5
neprestano koriste vedi, samim tim je i potencijal za učenje vedi. Važno je znati da se veze među
neuronima stvaraju i ojačavaju samo ako je mozak „stimuliran", odnosno ako postoje aktivnosti
i stimulusi koji potiču korištenje i ojačavanje razlilitih dijelova mozga (slično kao i s mišidima).
Osnovna karakteristika novorođenčetovog mozga je plasticitet i sposobnost intenzivnog razvoja
pod utjecajem poticaja iz okoline. Pod utjecajam senzoričkih stimulacija djeteta unutar prve tri
godine života pobuđuje se rad osjetila koja direktno utječu na ubrzano umnožavanje broja
živčanih stanica u mozgu, te se stvaraju i pojačavaju veze među njima.
Prvi stupanj odgovora na senzoričku stimulaciju bilo kojeg osjetila je refleksna reakcija. Kasnije
se kod djeteta javlja usmjeravanje pozornosti na određeni podražaj. Nakon nekog vremena
počinje razlikovati dva različita podražaja i na kraju prepoznavati pojedini podražaj.
2.1. RAZVOJ SPOZNAJE
Spoznajni razvoj odnosi se na mentalne procese pomodu kojih dijete pokušava razumjeti i sebi
prilagoditi svijet koji ga okružuje. Djeca su u početku svjesna samo onoga što vide (što im je u
vidokrugu), a kasnije postaju svjesna da postoje predmeti i ljudi i kad nisu izravno u njihovom
vidokrugu.
Tijekom djetetovih aktivnosti, ono opaža promjene koje je proizvelo, opaža odnose među
predmetima (njihove sličnosti i razlike). Dijete upija ta opažanja te se prilagođava
novostečenom iskustvu. Mišljenje djeteta se razlikuje od mišljenja odraslih zbog nerazvijenosti
zamjena za stvarnost. Jedna od najpoznatijih teorija dječjeg razvoja svakako je teorija stupnjeva
spoznajnog razvoja Jeana Piageta.
6
Prema Piagetu su 4 određene faze razvoja spoznaje.Redoslijed je isti kod sve djece - svaki
stupanj je nadogradnja na raniju fazu, ali brzina napredovanja nije.
I SENZOMOTORIČKA FAZA (OD ROĐENJA DO 2 GODINE ŽIVOTA)
1.STUPANJ: VJEŽBANJE REFLEKSA (od rođenja do 1.mjeseca)
Prilagodbeni aparat novorođenčetova ponašanja ograničen je na jednostavne, biološki
određene reflekse. Ponašanja se shvadaju kao automatski odgovor na okolinske podražaje, koji
se tek neznatno mijenjaju tijekom prvog mjeseca.
2.STUPANJ: RAZVOJ SHEMA (od 1. do 4. mjeseca)
Mijenja se terminologija: refleks postaje senzomotrička shema. Senzomotoričke sheme su
kognitivne strukture najranijeg djetinjstva. Taj izraz se odnosi na uvježbane i uopdene sklopove
ponašanja pomodu kojih dijete djeluje i razaznaje svijet oko sebe (npr.shema sisanja).
U ovom razdoblju pojedinačne sheme postaju sve savršenije, početno neovisne sheme počinju
se usklađivati u vede cjeline, sheme počinju uključivati različite osjetilne kanale-vid, sluh, okus,
miris...
3.STUPANJ: POSTUPCI OTKRIVANJA (od 4. do 8. mjeseca)
Dolazi do jasnijeg pokazivanja zanimanja za vanjski svijet. Sheme se počinju mijenjati od
usmjerenosti na djetetovo tijelo prema istraživanju okoline. Jedan od znakova te povedane
svijesti o okolini jest i to što dijete otkriva postupke kojima može ponoviti zanimljive događaje.
4.STUPANJ: NAMJERNO PONAŠANJE ( od 8. do 12. mjeseca)
Dijete prvo opaža željeni cilj, a zatim razmišlja kako de ga ostvariti. Pritom dijete pokazuje prvo
istinsko namjerno ponašanje. Dijete mora biti sposobno upotrijebiti jednu shemu kao sredstvo
koje de ga dovesti do neke druge sheme koja tada postaje cilj ili svrha. Prema Piageta-u četvrti
je stupanj „prvi stvarni inteligentni obrazac ponašanja“.
5.STUPANJ: NOVOST I ISTRAŽIVANJE (od 12. do 18 mjeseca)
Piaget naziva peti stupanj „otkride novih sredstava pomodu aktivnog istraživanja“. Dijete na 5.
stupnju počinje smišljeno i sustavno mijenjati svoje ponašanje stvarajudi tako nove sheme i
nove učinke.Dijete može otkriti potpuno nova rješenja pomodu aktivnog procesa pokušaja i
pogrešaka. Dijete pomodu aktivnog eksperimentiranja uči o svijetu oko sebe.
7
6.STUPANJ: MENTALNO PREDOČAVANJE (od 18. do 24. mjeseca)
Napredak na 6.stupnju sastoji se u tome da dijete postaje sposobno prvi put predočiti nešto, tj.
sposobno je misliti i planirati aktivnosti iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje. Predočavanje je
upotreba simbola kako bi se iznutra zamislilo i djelovalo na svijet.
II PREDOPERACIJSKA FAZA (OD 2. DO 6. GODINE)
Ključno obilježje promjene od senzomotoričkog prema predoperacijskom je pojava sposobnosti
predočavanja ili simbolička funkcija. Taj pojam odnosi se na sposobnost upotrebe neke stvari
(kao što je mentalna slika ili riječ) kao simbola za predodžbu o čemu drugom.
Piaget je naveo pet vrsta ponašanja: unutrašnje rješavanje problema, sposobnost baratanja s
nevidljivim premještanjem predmeta kao vrstu problema sa stalnošdu predmeta, prva pojava
riječi, pojava neizravnog oponašanja (oponašanje modela opaženog ranije u prošlosti),
simboličke igre (oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar namjerno se pretvarajudi da
je nešto drugo).
Psiholog Piaget je govorio o tri vrste igre djece s objektima. Prvi oblik igre koji se javlja kod djece
je istraživačka igra. Ona se odnosi na period od godinu dana i opisuje se kao udaranje s
objektima, stavljanje u usta raznih objekata, njihovo treskanje, bacanje. Drugi tip igre koji se
javlja kod djece je kombinatorička igra i ona se odnosi na dovođenje predmeta u međusobne
odnose npr. stavljanje lutke u krevetid. Tredi tip igre je simbolička igra. Ona se javlja oko druge
godine života i odnosi se na to da dijete uzima jedan predmet i pomodu njega reprezentira drugi
predmet npr. bojica služi kao puška, ili igramo se frizera. Veliki broj istraživanja pokazao je
povezanost između pojave kombinatoričke igre i jezičnog razvoja. Igra je zapravo dobar
pokazatelj kognitivnog razvoja djeteta tj. nastanka simboličkih sposobnosti koji su bitni za
usvajanje govora.
8
TABLICA 1: VRSTE IGARA S OBZIROM NA SPOZNAJNU RAZINU
VRSTA IGRE DOB OPIS PRIMJER
SENZOMOTORNA
IGRA
Od 6/8 mjeseci Odigrava se simultano u
dijadi s odraslim. Igra s
jednim objektom.
ORGANIZIRANA
IGRA
Od 6/9 mjeseci Igrčke su organizirane
prema dječjoj namjeri bez
obzira na njihovu funkciju.
FUNKCIONALNA
IGRA
Od 9. do 12/18
mj.
Dijete je svjesno pažnje
drugih ljudi dok se igra,
poštuje funkciju igračake,
rani dijalog.
SIMBOLIČKA
IGRA
Od 18 mjeseci Dijete je sposobno za
internalnu reprezentaciju-
može zamisliti što drugi
ljudi misle.
FUNKCIONALNA
IGRA
Od 18 mjeseci Jednostavni mišićni pokreti
koji se ponavljaju s
predmetima ili bez njih.
Tresenje zvečke,
skakanje gore-dolje.
KONSTRUKTIVNA
IGRA
Od 18/24.
mjeseca
Baratanje predmetima s
namjerom da se od njih
nešto stvori.
Gradnja kule od
kocaka, rezanje i
ljepljenje slika.
IGRE
PRETVARANJA
Od 18/24.
mjeseca
Upotreba predmeta ili ljudi
kao simbola za nešto što
oni inače nisu.
Pretvaranje da je
trupac broda, igranje
Batmana ili supermana
s prijatejima.
Prema Beyer i Gammeltoft, 1998.
9
2.1.1. Uzroci koji dovode do usporenog spoznajnog/kognitivnog razvoja
Prenatalni uzroci su : kromosomski poremedaji, različiti sindromi, poremedaji metabolizma,
poremedaji razvoja mozga, posljedice zbog nepovoljnog utjecaja okoline na trudnodu.
Perinatalni uzroci su : intrauterini i neonatalni poremedaji. Postnatalni uzroci ( vežu se za period
od poroda do 18. godine života ) su : povrede glave, infekcije, degenerativni poremedaji,
toksično - metabolički poremedaji, neuhranjenost, nepovoljni utjecaj okoline.
Mnoga djeca usporenog kognitivnog razvoja imaju perservacije, ona ponavljaju isti pokret
ponovo i ponovo, kao da su ulovljena u zamku beskonačnog ciklusa. To djeci pruža osjedaj
sigurnosti. Također mogu perseverirati zbog toga što ne znaju kako prijedi na slijededi korak, pa
ponavljaju istu radnju. Još jedan od razloga može biti i ugoda, jer se tako samostimuliraju.
2.1.2.Karakteristike usporenog spoznajnog/kognitivnog razvoja - prisutna
odstupanja
Biološke teškode se mogu kategorizirati prema njihovu ispoljavanju u svakodnevnom životu:
1) senzorička reaktivnost - dijete može imati problema kod moduliranja informacija koje prima
iz okoline putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svestranosti tijela.
2) senzorička obrada - dijete može imati teškode u osmišljanju senzoričkih podataka koje prima.
3) tonus mišida, motoričko planiranje i održavanje redoslijeda - mogu se javiti teškode u
stvaranju i nizanju ili planiranju odgovora, odnosno dijete može imati poteškoda s voljnim
kretanjem svoga tijela.
10
Djeca usporenog kognitivnog razvoja i ona s odstupanjima imaju specifičan deficit u učenju
jezika, ekspresivne govorne vještine zaostaju za razumijevnjem govora. Imaju siromašan
riječnik. Vidjivo je siromaštvo govornog izraza i teškode u stvaranju smislenih govornih cjelina.
Prisutni su poremedaji artikulacije i poremedaji fluentnosti govora ( mucanje, ubrzan ili usporen
govor ).
U količini usmjerene pažnje ne mogu ispravno odabrati ono što treba upamtiti, imaju
poteškode u održavanju pažnje, prisutna je promjenjivost pažnje, te je smanjena sposobnost
prelaženja iz jedne situacije podražaja u druge.
Mogu biti prisutne i teškode vidne i slušne percepcije. Kod slušne percepcje to su: smanjenje
koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamdenja glasova, riječi i govornih cjelina. U vidnoj
percepciji javljaju se teškode kod diskriminacije oblika po izgledu, položaju i smjeru, teškode u
percipiranju prvog plana i pozadine, vidne integracije i vizuo-motorne koordinacije
2.2. EMOCIONALNO – SOCIJALNI RAZVOJ
Osim sto se dijete razvija tjelesno, motorički i spoznajno, ono postepeno razvija i odnose prema
sebi i ljudima iz svoje okoline. Nekoliko je elemenata koji se promatraju u okviru emocionalno-
socijalnog razvoja, a navodimo ih ovdje:
1. Temperament je specifičnost svake osobe koja se ogleda kao njegova reaktivnost na okolinu
i sposobnost samoregulacije ponašanja za koju se pretpostavlja da je biološki određena
(Starc i sur. 2004.). Sastavnice dječjeg temperamenta u prvoj godini života odnose se na
pozitivnu ((razina aktivnosti), smiješak i smijanje, glasanje i vokalizacija)) i negativnu
reaktivnost (nezadovoljstvo zbog ograničenja, strašljivost). Prema različitim kombinacijama
karakteristika dječjeg temperamenta, dijete se može lakše ili teže odgajati pa se prema
tome razlikuju djeca lakog, teškog te opreznog temperamenta. Obzirom na to kakav
temperament dijete ime, okolina de različito reagirati na dijete, a to de pak dovesti do
razvoja različitih vrsta privrženosti između djeteta i roditelja.
2. Emocionalni razvoj je jedan od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti, a rezultat je
međusobnih utjecaja naslijeđenih mehanizama reagiranja na emocionalne situacije i
procesa socijalizacije u djetetovoj obitelji i neposrednoj okolini.
11
U emocionalnom razvoju razlikuju se:
razvoj emocionalnog izražavanja;
razvoj emocionalnog razumijevanja tuđih emocija;
razvoj empatije
razvoj emocija samosvijesti.
Razvoj emocionalnog izražavnja ogleda se u prvim emocijama koje dijete izražava kao ugoda ili
sviđanje (manifestira se smiješkom, vokalizacijom i fiksiranjem pogledom) i neugoda ili
nesviđanje koje se najprije izražava plačem, a zatim mrštenjem i izrazima gađenja. Postupno se,
do kraja 6. mj. života, te prve emocije izdiferenciraju u šest temeljnih emocija: strah, ljutnja,
veselje, tuga, gađenje i iznenađenje. Daljnjim razvojem, izrazi emocija su sve prepoznatljiviji i
bogatiji.
Razvoj emocionalnog razumijevanja tuđih emocija odnosi se na prepoznavanje emocionalnih
poruka koje djeca dobivaju iz okoline i prilagođavaju im se. Ved u dobi od 3 mj. djeca reagiraju
na ton kojim mu se obradaju odrasli, krajem 6. mj. razlikuju osnovna emocionalna stanja
roditelja (ili skrbnika), oko 8. mj. počinju razumijevati smisao emocije kao reakcije na neki
događaj te traže podatke o emocionalnom stanju odraslih kako bi prema njemu prilagodili
vlastito ponašanje.
Razvoj empatije odnosi se na primjedivanje tuđih emocija te emocionalno uživljavanje u njihove
emocije. Empatija se razvija od primitivnih oblika kad dijete nesvjesno reagira istom emocijom
koju primjeduje kod druge osobe, a kad dijete postaje sposobno razumijeti tuđu emocionalnu
situaciju i reakciju, razvijaju se zreliji oblici empatije (zauzimanje tuđeg stajališta). Na razvoj
empatičkih reakcija utječe i razvoj govora (dijete lakše može razumijeti i utješiti drugoga), ali i
odgoj roditelja i drugih važnih osoba koji služe kao model za oponašanje i potiču prosocijalno
ponašanje djece.
Emocije samosvijesti razvijaju se pri kraju druge godine života i njihov razvoj je povezan s socio-
kognitivnim razvojem (jasniji pojam o sebi, osjedaj zasebnosti vlastitog bida). Tad se javljaju sve
složenije emocije kao što su stid, neugoda, krivnja, ponos i zavist koje se odnose na osjedaj
vlastite vrijednosti.
12
TABLICA 2. PRIKAZ RAZVOJA IZRAŽAVANJA EMOCIJA
3. Razvoj privrženosti Najvažniji oblik razvoja u okviru emocionalno-socijalnog razvoja je
razvoj privrženosti. Ta jaka emocionalna veza između roditelja (ponajviše majke) i
dojenčeta, privrženost, počinje se stvarati ved u prvim mjesecima, pa i prvim danima
djetetova života te ostaje „zapamdena“ na emocionalnoj razini.
Dob Veselje Ljutnja i tuga Strah Emocije samosvijesti
0-4
tjedna
Smješak u snu kao reakcija na maženje i dodir
Plač na sve vrste neugode (bol, glad, previše ili premalo stimulacije)
0-8
tjedana
Početak nejasnog izražavanja ljutnje
8
tjedana
Početak nejasnog izražavanja tuge kad izostaju pozitivne interakcije s odraslima
4-6
tjedana
Smiješak na naglu pojavu šarenog predmeta
6-10 tjedana
Socijalni smiješak upuden ljudskom licu
3 mj. Prvi "razgovor" (razmjena vokalizacija) s odraslom osobom
3-4 mj. Smijeh na dodir i igru
4 -6 mj. Sve jasnije i sve češde izražavanje ljutnje (u širem rasponu situacija)
6 mj. Upudivanje smješka samo poznatim licima
Strah od novih i nepoznatih predmeta; strah od nepoznatih lica, strah od visine
7-12 mj. Učestalije izražavanje ljutnje
Učestalije izražavanje straha
18-24 mj. Stid, neugoda (spuštanje glave, pogleda, pokrivanje lica), ponos
2
godine
Smijeh kao namjerna komunikacija radosti
3
godine
Zavist, krivnja
13
Za uspostavljanje zdrave ili „sigurne“ privrženosti odgovorna je okolina koja djetetu
mora osigurati stalnu emocionalnu i tjelesnu dostupnost i brigu jedne odrasle osobe (a
to je najčešde majka) koja de zadovoljavati djetetovu potrebu za tjelesnim kontaktom i
pružati mu osjedaj stalnosti i sigurnosti tog kontakta. Ovisno o reaktivnosti i osjetljivosti
roditelja za potrebe djeteta, dijete može razviti zdravu, sigurna privrženost ili
nekvalitetnu, nesigurnu privrženost.
Razni faktori mogu utjecati na vrstu privrženosti između majke i djeteta a među njima je
svakako i specifičnost djetetovih razvojnih potreba. No, bez obzira na eventualne
razvojne teškode, svako dijete osim hrane treba ljubav, čistodu, toplinu, zaštitu, pažnju i
prihvadanje od svoje okoline.
Glavni znakovi uspostavljene privrženosti su opadanje učestalosti „socijalnog smiješka“
te ograničavanje smiješka i pozitivnih reakcija na skrbnika i straha od nepoznatih osoba.
14
TABLICA 3. TIJEK RAZVOJA PRIVRŽENOSTI (PREMA VASTA I SUR., 1998)
0-6
TJEDANA
FAZA PRETPRIVRŽENOSTI
- DIJETE PREPOZNAJE MIRIS I GLAS MAJKE (SKRBNIKA), ALI PODJEDNAKO REAGIRA NA SVE OSOBE U SVOJOJ OKOLINI
- DIJETE OKOLINI UPUDUJE RAZLIČITE „SIGNALE PRIVLAČENJA“ (PRADENJE POGLEDOM, SMIJEŠAK,...)
- DIJETE SE UMIRUJE I UTJEŠUJE KAD GA SE PRIMI U NARUČJE, GLADI I GOVORI MU SE TIHIM GLASOM, ALI MU JE JOŠ SVEJEDNO KOJA OSOBA TO RADI
6
TJEDANA
–
6 (8)
MJESECI
FAZA NASTAJANJA PRIVRŽENOSTI
- DIJETE POČINJE ISKAZIVATI DRUGAČIJE REAKCIJE PREMA „NAJVAŽNIJOJ OSOBI“ NEGO PREMA OSTALIMA
- VIŠE GUKANJA I UPUDIVANJA SMIJEŠKA USMJERAVA PREMA SKRBNIKU NEGO PREMA OSTALIMA
- BRŽE SE UMIRUJE I PRESTAJE PLAKATI U NARUČJU MAJKE (SKRBNIKA)
- JOŠ NE POKAZUJE NIKAKAV STRAH ILI PROSVJED PRI ODVAJANJU OD SKRBNIKA
6(8) MJ.
– 18 (24)
MJ.
FAZA JASNO IZRAŽENE PRIVRŽENOSTI
- JAVLJAJU SE PROSVJED ZBOG ODVAJANJA I STRAH OD NEPOZNATIH LJUDI. RAZVOJ TIH ZNAKOVA PRIVRŽENOSTI POVEZAN JE S DJETETOVIM OSTALIM RAZVOJNIM POSTIGNUDIMA: S USPOSTAVLJANJEM POJMA POSTOJANOSTI PREDMETA, RAZVOJEM EMOCIJE STRAHA I S USAVRŠENIM KRETANJEM (PUZANJEM) ŠTO OMOGUDUJE SLIJEĐENJE SKRBNIKA
- SKRBNIK MOŽE NAJBOLJE I NAJBRŽE UTJEŠITI I UMIRITI DIJETE UZNEMIRENO ZBOG ODVAJANJA, I TO SAMOM SVOJOM NAZOČNOŠDU I DODIROM
- DIJETE POKAZUJE HRABROST I SIGURNOST U ISTRAŽIVANJU OKLINE U BLIZINI SKRBNIKA
18 MJ. -2
(3)
GODINE
FAZA RECIPROČNOG ODNOSA
- DIJETE POSTUPNO POČINJE RAZUMIJEVATI PRIVREMENOST ODVAJANJA, OSOBITO AKO MU SKRBNIK KRATKO I JASNO OBJASNI RAZLOG ODAVAJANJA TE KAKO DE DIJETE I S KIM PROVESTI VRIJEME ODVOJENOSTI
- PROSVJED ZBOG ODVAJANJA POSTUPNO SE SMANJUJE I VEDINA DJECE S NAVRŠENE TRI GODINE MOŽE PODNIJETI PRIVREMENU ODVOJENOST OD SKRBNIKA
4. Socio-spoznajni razvoj u razumijevanju pojma o sebi i razumijevanje odnosa s drugima
Socio spoznajni razvoj je poseban oblik razumijevanja svijeta oko sebe, kad dijete počinje
biti zainteresirano za sebe i ljude oko sebe.
Pojam o sebi razvija se postupno, „odvajanjem“ djeteta od okoline. Rođenjem dijete nije
svjesno sebe kao posebnog bida, različitog i odvojenog od okoline, ved sebe doživljava
glavnim dijelom okoline. U dobi od oko 15 mj. dijete ne prepoznaje svoj odraz u
ogledalu, a oko 18. mj. počinje se drugačije odnositi prema svojim slikama i
videozapisima. Nakon toga počinje sebe označavati u tredem licu ili svojim imenom,
15
onako kako ga zovu drugi. Početkom trede godine, vedina djece prepoznaje sebe na
fotografiji i počinje koristiti zamjenicu „ja“.
Uspostavljanju pojma o sebi kao zasebnom bidu, pomaže nekoliko elemenata:
Osjedaj vlastitog utjecaja na materijalnu okolinu
Osjedaj vlastitiog utjecaja na ljude oko sebe
Osjedaj posjedovanja i vlasništva predmeta
Upotreba jezika za označavanje sebe („ja“ i „moje“)
Pojam o sebi se dalje razvija do znanja o sebi. Znanje o sebi usklađeno je s razvojem
spoznaje. Znanje o sebi uključuje samoopis, ali i svijest o vlastitoj vrijednosti koju
uvjetuju komentari iz okoline, pohvale, usporedbe s drugom djecom. Svijest o vlastitoj
vrijednosti (samopoštovanje, samovrednovanje) odnosi se na znanje o vlastitim
osobinama, procjenu vrijednosti tih osobina te emocionalnu reakciju na to znanje.
Svijest o drugima se razvija istodobno s razvojem pojma o sebi kad dijete postaje svjesno
svoje različitosti od drugih.
5. Razvoj samoregulacije
Pojam samoregulacije odnosi se na upravljanje vlastitim ponašanjem, a njen najsavršeniji
oblik je uspostavljanje samokontrole tj. vladanja sobom.U razdoblju prve godine dječjeg
života roditelji reguliraju dječje emocije. Međutim, nešto kasnije, dijete razvija proces
samoregulacije, počinje misliti o događajima, te pronalazi različite načine njihove
samoregulacije i interpretacije, čime se smiruje.
Dijete tijekom tog razvoja postaje sposobno razumijeti vanjske zahtjeve za određeno
ponašanje, stječe znanja kako tim zahtjevima udovoljiti i uvježbava ponašanja koje je u
određenim situacijama najučinkovitije. Pojavljivanje samokontrole primjeduje se u tredoj
godini kad dijete ne želi poslušati naredbu roditelja ved želi nešto učiniti prema vlastitim
željama. Oblici postupnog razvoja samokontrole su:
Razvoj unutarnjeg govora
Odupiranje iskušenju
Odgoda zadovoljenja
6. Razvoj društvenosti usko je povezan s emocionalnim i socio-kognitivnim razvojem, a također
se razvija postepeno. Ved u dobi od 4 mj. razvoj društvenosti se očituje se kroz djetetovo
primjedivanje drugih beba i uspostavljanje interakcije putem pogleda i dodira. Sa 6 mj. djeca si
16
međusobno upuduju smiješak i gugudu, a u dobi oko 2 godine započinju pokušaj igre s drugim
djetetom. Na socio-emocionalni razvoj svakako utječe i privrženost, čvrsta emocionalna veza
koju dijete stvara u prvim mjesecima života. Tako znakove društvenosti prije pokazuju djeca
koja su okružena toplim roditeljskim reakcijama te je njihovo socijalno ponašanje
kompetentnije u svim fazama razvoja. Razvoj društvenosti najjasnije se očituje promjenama u
društvenoj razini igre.
2.2.1. Odstupanja kao znakovi upozorenja
Nema razlike u reakcijama na majku i druge ukudane ( 6 mj.)
Ne pokazuje strah od nepoznatih ljudi (9 mj.)
Ne pokazuje ljutnju ako mu se uzme igračka naglo iz ruke (9 mj.)
Stavlja predmete u usta te ih uglavnom oralno istražuje (15 mj.)
Ne pokazuje ljubomoru (18 mj.)
Ne ostaje u aktivnosti onoliko dugo koliko to čine njegovi vršnjaci,
Nekontrolirano slini (nakon 18. Mjeseca),
Ne traži ljubav, podršku ili tjelesni kontakt s roditeljem ili osobom koja o njemu brine,
Bezrazložni nastupi uznemirenosti i smijeha (nakon 18. Mjeseca),
Postoje intervali odsutnosti (nakon 18. Mjeseca), odbija kontakt očima,
Prisustvo stereotipnih pokreta (nakon 18. Mjeseca), ljuljanje tijela ili dijelova tijela u ritmu,
Bezrazložni napadi bijesa, vriskanja ili smijeha (nakon 24. Mjeseca),
Nemotivirana agresivnost prema sebi i drugima (nakon 3. Godine),
Bezrazložni strahovi ili odsustvo straha od realnih opasnosti (nakon 3. Godine),
Povlačenje u sebe i izolacija (nakon 3. Godine), fokusira se na neobične predmete ili
Aktivnosti kroz duže vrijeme i to voli više nego aktivnosti s drugom djecom,
2.3. RAZVOJ MOTORIKE
Razvoj motoričkih funkcija u ranoj razvojnoj dobi djeteta ovisi o sazrijevanju njegova središnjeg
živčanog sustava. S promjenama razvoja središnjeg živčanog sustava (SŽS) i dijete prolazi
određene razvojne faze u motorici kroz zadržavanje položaja tijela, izvođenja pokreta ili
kretanja. Dijete prima informacije iz okoline uz pomod tri sustava SŽS-a važnih za učenje,
regulaciju ili prilagodbu pokreta. To su vizualni, vestibularni i somatosenzorni sustav. Njihova
funkcija i aktivnost integrirana s motoričkim sustavom u ranoj razvojnoj dobi omogudava
17
zadržavanje položaja tijela te izvođenje pokreta i kretanja. Zdravo dijete brzo uči iskustvo
pokreta te ga ponavlja. U prvih 12 mjeseci života dijete prolazi razvojne faze kroz ležedi položaj
na leđima, boku, trbuhu te sjededem i stojedem položaju.
Kada se procjenjuje razvoj prijevremeno rođene djece potrebno je uzeti u obzir korigiranu dob
djeteta, a ne kronološku. Kronološka ili stvarna dob je starost (mladost) koja se računa od
rođenja, bez obzira bilo ono preuranjeno ili ne. Korigirana dob ili gestacijska dob je imaginarna
starost koja ukazuje koliko bi dijete imalo mjeseci da je rođeno na dan termina. To je stvarna
starost umanjena za vrijeme koje je dijete „trebalo“ provesti u maternici, a nije. U teoriji dijete
ima negativan predznak ispred oznake starosti sve do datuma termina. No kod prijevremeno
rođene djece vrlo je važno njihov razvoj povezati s njihovom korigiranom dobi sve do druge
godine života. Ukoliko se promatra razvoj djeteta rođenog prije 6 mjeseci u 24 tjednu trudnode
njegova stvarna korigirana dob je oko 2 mjeseca i promatra ga se kao dojenče u dobi od 2
mjeseca, a ne 6 mjeseci.
Normalan razvoj kretanja novorođenčeta i dojenčeta /Prilog 1./
2.3.1. Karakterstike i odstupanja u razvoju motorike
Prepoznavanje djeteta s mogudim motoričkim odstupanjima u razvoju se uglavnom odvija ved
u rodilištima ili na prvim pregledima kod nadležnog liječnika pedijatra, neuropedijatra ili
fizijatra. No kod određenog broja djece roditelji su prvi koji primjete određena ponašanja
djeteta te potom traže pomod. Ponekad se desi da to bude ved u kasnijoj dojenačkoj dobi. Iz tog
razloga važno je napomenuti određena odstupanja koja mogu biti prepoznatljiva za svaku
osobu koja je direktno ili indirektno uključena u interakciju s djetetom. Motorička odstupanja u
razvoju važno je prepoznati u što ranijoj razvojnoj dobi kako bismo prevenirali nastanak ved
fiksiranih obrazaca pokreta i kretanja koji otežavaju daljnji motorički razvoj kod djeteta. Za to je
potrebno poznavanje odstupanja u motoričkom razvoju te identifikacija obrazaca pokreta i
kretanja segmenata tijela.
18
Razvojna dob
Opis odstupanja
0-1 mj Dijete ne pokazuje izolirane pokrete prstiju šake i stopala. Prekomjerno prisutan sniženi ili povišeni mišidni tonus tijela. Poteškode disanja, sisanja i gutanja hrane.
1-3 mj. Stalno okrenuta glava u jednu stranu tijela. Dostatno prisutno izvijanje tijela unazad. Problem sniženog ili povišenog mišidnog tonusa.
3-5 mj. Glavu ne dovodi u središnju liniju tijela. Dominantno izvodi pokret samo jedne strane tijela. Ruke ne dovodi ispred tijela i ne stavlja šake u usnu šupljinu. Palac postavljen unutar zatvorene šake.
5-9 mj.
Dominantan je samo jedan obrazac ( savijenost ili ispruženost ) pokreta segmenata tijela. U sjededem položaju uz potporu ne odiže glavu uspravno. Glavu i rameni obruč zabacuje unazad. Ne poseže niti hvata predmete. Šake su čvrsto stisnute te palac postavljen unutar šake. Donji udovi su ispruženi te se osjeti ograničen pokret u zglobu kuka, koljena i stopala. Ne pokazuje transfer leđa – bok - trbuh.
9 -12 mj. Ne koristi ruke u funkciji potpore u sjededem položaju. Ne pokazuje povezanost pokreta jednog donjeg uda u odnosu na drugi.
12-16mj. Samostalno ne sjedi te ne radi prijenose odnosno transfere iz sjededeg u četveronožni položaj i obratno. Stoji na prstima uz izraženu ispruženost nogu te njihov križani obrazac.
19
2.4. RAZVOJ VIDA
2.4.1 . Osjet vida
Nekad se smatralo, a to je mišljenje često još uvijek prisutno, da se dijete rađa slijepo. Danas su
se pojavila nova istraživanja prema kojima dijete ved u majčinoj utrobi reagira na svjetlosne
podražaje.
Oko je najrazvijeniji organ na tijelu prilikom rođenja, i razvija se brže nego bilo koji drugi nakon
rođenja. U 12 tjednu gestacije u fetusu se razvijaju očne jabučice. Diametar oka pri rođenju je
15 mm, a 24 mm u odrasloj dobi.
Kao i sve moždane funkcije, razvoj vida se najbrže razvija tijekom prve i druge godine života,
zatim razvoj postaje sporiji i traje do sedme, osme godine.
Dijete interpretira vizualni stimulans koji postaje smislena slika koja se koristi za interakciju s
okolinom, za učenje i razumijevanje lokacije, veličine, forme i pojave objekata, dijelova vlastitog
tijela, facijalne ekspresije i prepoznavanja poznatih ljudi. Kod normalnog razvoja dijete počinje
promatrati lice majke. Prilikom tog važnog kontakta očima, facijalna ekspresija se zamijeduje,
interpretira i dijete na nju reagira. Iskustvo prostora, udaljenosti i koordinacije oko – ruka su
važni koraci u izgradnji vizualnog sustava. Sve vizualne funkcije sazrijevaju upotrebom i
razvojem za vrijeme određenog perioda u senzitivnoj fazi da bi se postigla najbolja moguda
slika. Optimalni razvoj vida de se dogoditi ako dijete koristi svoj vid bez ikakvih ograničenja.
Dijete stimulira razvoj svog vida gotovo automatski jer je za njega interesantno istraživanje
okoline vizualnim putem.
2.4.2. Razvoj vida
Razvoj vida zbiva se slijededim redoslijedom:
svjesnost→pažnja→razumijevanje stimulusa
svjetlo → ljudi → predmeti
fiksacija → pradenje
bliži predmeti→ udaljeni predmeti
preferencija za poznatim predmetima → preferencija za novim predmetima
promatranje dijela predmeta → promatranje cijelog predmeta
interes za jednostavnom vizualnom metom → zatim za kompleksnije detalje i dizajne
20
TABLICA 4: VIZUALNI RAZVOJ
DOB
0-3 mjeseca
NOVOROĐENČE SE ZAGLEDAVA U IZVORE SVJETLA I LJUDSKA LICA TE OKREDE OČI I
GLAVU PREMA NJIMA.
OČNI KONTAKT SE RAZVIJA IZMEĐU 4 I 8 TJEDNA ŽIVOTA TE DIJETE POČINJE VIZUALNO
SLIJEDITI PREDMETE KOJI SE KREDU SPORO: NAJPRIJE U SMJERU VODORAVNO ZATIM I
VERTIKALNO.
DO KRAJA DRUGOG MJESECA POKAZUJE INTERES ZA RAZGLEDAVANJE MOBILA.
3-6 mjeseci
DIJETE OTKRIVA I PROMATRA SVOJE RUKE TE POČINJE SA VIZUALNIM ISTRAŽIVENJEM
OKOLINE UNUTAR DOSEGA:, POSEŽE PREMA PREDMETIMA TE POČINJE HVATATI
PREDMETE KOJI VISE. GLEDA U IGRAČKU KOJA JE PALA I OTKOTRLJALA SE. IZUZETNO JE
ZAINTERESIRANO ZA PROMATRANJE LJUDSKIH LICA I RAZLIČITIH FACIJALNIH EKSPRESIJA,
TE VOLI KOMUNICIRATI SA OKOLINOM. NA POZNATA LICA REAGIRA OMIJEHOM. U
PETOM MJESECU ŽIVOTA ZAPOČINJE RAZVIJATI SPOSOBNOST AKOMODACIJE LEDE KAKO
BI MOGLO DOBRO FOKUSIRATI PREDMETE NA RAZLIČITIM UDALJENOSTIMA.
7-10 mjeseci
POKRETI OČIJU POSTAJU GLATKI, PUNI I DOBRO KOORDINIRANI. SADA DIJETE MOŽE
POMAKNUTI OČI DO KRAJA NA SVE STRANE, PA PRILIKOM IGRE DJETETU SE MOŽE
POJAVLJIVATI NA RAZLIČITIM MJESTIMA. DOBRO JE POTICATI DIJETE U OVOM
RAZDOBLJU DA SE OKREDE I PRATI ODRASLOGA DOK SE KREDE I RADI PO PROSTORIJI.
ZAMJEDUJE MRVICE KRUHA NA STOLU: PRVO IH DODIRUJE A ZATIM IH POKUŠAVA I
HVATATI. VOLI SE ZAGLEDAVATI U CRTANJE JEDNOSTAVNIH OBLIKA, PREPOZNAJE
PREDMETE KOJI SU DJELOMIČNO SKRIVENI, PREPOZNAJE ČLANOVE OBITELJI NA TEMELJU
IZGLEDA I POZDRAVLJA IH OSMIJEHOM ČIM IH UGLEDA.
11-12 mjeseci
VIDNU PAŽNJU NAJVIŠE PRIVLAČE DETALJI. DO SAD JE DIJETE UPOZNALO PROSTORNOST
SVIJETA I PREDMETE U GLOBALU, A SADA GA ZANIMAJU MALI PREDMETI, TE SITNI
DETALJI NA PREDMETIMA. POČET DE DIZATI MALE MRVICE S POVRŠINA, PRIMJEDIVAT DE
DETALJE NA SVOJIM IGRAČKAMA I SL. VOLI IGRATI IGRICE „SKRIVAČA“, ZAGLEDAVATI SE
KROZ PROZOR I PREPOZNAVATI LJUDE. TAKOĐER POČINJE PREPOZNAVATI NEKE SLIKE.
PROUČAVA PROSTORNE ODNOSE «U» I «IZVAN», «GORE» I «DOLJE», TE VIDOM POČINJE
POVEZIVATI VELIČINU I UDALJENOST. TIJEKOM OVE FAZE DJETETOVOG ŽIVOTA
NAJDRAŽE SU MU IGRE BACANJA PREDMETA I PRADENJE ISTIH DOK PADAJU.
18 mjeseci
DIJETE SE VOLI IGRATI I VIZUALNO PROUČAVATI JEDNOSTAVNE PUZZLE.
ZAINTERESIRANO JE ZA KNJIGE I SLIKE I PREPOZNAJE SLIKE PREDMETA. VOLI
PROMATRATI CRTANJE DOK MU SE PRIČA PRIČA. IMENUJE SLIKE I PREDMETE. DOBRO SE
21
ORIJENTIRAJU NA POVRŠINI NA KOJOJ SE IGRAJU I DOBRO UOČAVAJU PROSTORNE
ODNOSE U PROSTORIJI, TE SE LAKO KREDU MEĐU NAMJEŠTAJEM.
24 mjeseca
DIJETE VOLI ŠARATI I BOJATI. SHVADA DA SLIKA MOŽE BITI MANJA ILI VEDA ALI DA IPAK
PREDSTAVLJA ISTI PREDMET. MOŽE SORTIRATI ISTE SLIKE U GRUPU. MALE SLIKE VIDI
JEDNAKO DOBRO SA DESNIM I LIJEVIM OKOM. S 24 MJESECA PROUČAVAJU PREDMETE
SAMO VIDOM, BEZ DA IH DODIRUJE, A S 48 MJESECI VIDNI SUSTAV IM JE U POTPUNOSTI
RAZVIJEN KAO I KOD ODRASLOGA.
24 – 30 mjeseci
DIJETE U OVOM PERIODU RADO VIZUALNO PROUČAVA PREDMETE NA DALJINU, IMITIRA
POKRETE DRUGIH, SPAJA BOJE, POVEDAN MU JE RASPON VIZUALNE PAŽNJE, SORTIRA
PREDMETE PO BOJI.
30 – 36 mjeseci
DIJETE MOŽE DISKRIMINIRATI I IDENTIFICIRATI POZNATE PREDMETE KAO ŠTO SU
IGRAČKE, HRANA, ODJEDA.
SPAJA GEOMETRIJSKE OBLIKE, CRTA KRUG, UMEDE KRUG, KVADRAT I TROKUT, SPAJA
DVA PARA PUZZLE ZAJEDNO.
2.4.3. Karakteristike odstupanja kod razvoja vida
Simptomi oštedenja vida mogu se kod djece primjetiti ved u prvim tjednima nakon rođenja. U to
vrijeme oni promatraju svjetla i odraze svjetla, no rijetko na njih reagiraju akcijom, tako da je
vrlo teško procijeniti vidi li dijete te podražaje ili ne.
Oko tredeg mjeseca javlja se tzv. prvi socijalni smješak. Na smješak bliskih osoba, dijete također
reagira smješkom. Ukoliko dijete ne reagira, bilo bi dobro procijeniti njegov vid, jer je mogude
da ono ne zamjeduje lica bliskih osoba. Također treba voditi računa o tome da dijete može
reagirati na glas, pa ukoliko želite provjeriti djetetov vid, treba tiho pridi djetetu. Dijete ponekad
ne reagira na lica iz drugih razloga, no prije uspostavljanja bilo kakve dijagnoze potrebno je
isključiti oštedenje vida.
a) kod djece u dobi od 4 mjeseca treba promatrati reagira li (promijeni li ponašanje) kad se upali
ili ugasi svjetlo u prostoriji; gleda li predmet jakog kontrasta na 20ak cm udaljenosti ispred sebe
i prati li ga pogledom (pri čemu, pokreti ne moraju biti glatki); reagira li na lica ljudi i imitira li
njihove izraze lica
b) kod djece stare 8 mjeseci obratiti pozornost gleda li predmet ili osobu blizu i daleko; traži li
vas pogledom po sobi kad se udaljite; ima li dijete strabizam (jesu li oči u pravilnoj ravnini ili
je neko okrenuto prema nosu ili van); prati li pogledom loptu koja se kotrlja prema i od
22
njega; prati li predmete pogledom (sada bi pokreti očiju trebali biti glatki); poseže li za
predmetima; kakvo mu je vidno polje, odnosno kada primjeti predmet ili osobu koja mu se
približava s lijeve, desne strane ili odozgo, odozdo
c) kod djece u dobi 12 mjeseci krede li se prema zanimljivoj igrački; uzima li sitne predmete sa
stola; kako gleda predmete, ravno u njih ili okrede, naginje glavu ili cijelo tijelo na jednu
stranu i sl.
Kod starije djece treba obratiti pozornost na sve navedeno. Također, treba promatrati kako se
dijete orijentira u okolini, procjenjuje li dobro udaljenost od namještaja ili mu se događa da se
udara u namještaj dok hoda. Neka djeca uspore na, npr. 1 m, udaljenosti od prepreke i polako
joj se i nesigurno približavaju, to može značiti da dijete ima teškoda u procjeni prostornih
odnosa i udaljenosti predmeta.
Neka djeca imaju pomaknutu točku fiksacije, pa dok vam gledaju u lice, vama se čini da gledaju
nekamo na stranu, pa ako vam se čini da vas dijete pozorno sluša, a ne gleda vas, možda dijete,
u stvari ima oštedenje vida. O tome treba posebno voditi računa dok se radi s djetetom, da ga
se ne opominje «gledaj u mene», jer on zapravo i gleda u vas.
Dijete, inače, treba promatrati kroz neki vremenski period, bududi da na ponašanje utječe i
motivacija i opdenito stanje djeteta, no čim postoji i najmanja sumnja na oštedenje vida, dijete
treba odvesti na pregled oftalmologu. On de ispitati vid i utvrditi postoji li pravo oštedenje vida,
te bi trebao dati upute za daljnje postupanje.
Dijete bi trebalo uputiti oftalmologu i primjetite li da su mu oči duže vrijeme crvene, suzne,
često ih trlja rukama, žali se da slabije vidi, približava igračke blizu očiju dok ih gleda, žali se da
ga bole oči, oči mu titraju (nystagmus), ili bilo što neobično u vidnom ponašanju djetea.
2.5. GOVORNO-JEZIČNI RAZVOJ I RAZVOJ SLUŠANJA
Govor se uči i razvija još od najranije dobi jer dijete ved u prvim mjesecima svog života osluškuje
zvukove u svojoj okolini, pa tako počinje reagirati umirivanjem ili smiješkom na poznati glas
bliskih osoba. Pretpostavka kasnijeg zdravog govornog ( kao i opdeg) razvoja je uspostavljanje
emocionalne komunikacije u prvim mjesecima života. Emocionalna komunikacija formira
motivaciju za komunikaciju i otvaranje djeteta spram socijalne okoline. Odrastanjem kod
djeteta od početne i slučajne produkcije glasova i vriskova (izražavanje ugode i neugode) dolazi
do spontane vokalne igre u raznim intonacijama i varijacijama. Tako ono uvježbava kontrolu
23
nad mišidima dijafragme i glasnica što de omoguditi kasniju produkciju glasovnih sekvenci. Na
toj ranoj produkciji temelji se kasnija voljna produkcija glasova i oponašanja onog što dijete
čuje. Pravovremena reakcija odraslih na djetetovo glasanje kroz imitaciju i poticanje njegovog
izričaja je vrlo važna, jer dijete postepeno počinje odgovarati i na vokalne igre roditelja i njegov
se glasovno-govorni i jezični sustav razvija relativno brzo. U fazi brbljanja (predlingvalnoj fazi)
javljaju se i prvi govorni elementi (intonacija i ritam) Usvajanje ritma i melodije početak je
nastajanja govornog sustava.
Međutim razvoj jezično-govornog sustava nije jednolik proces. Faze bržeg razvojnog tempa
smjenjuju se s fazama zatišja, čak i opadanja. Također u određenim razdobljima djetetovog
života dominira razvoj nekih drugih područja(npr.motorika u prvoj polovici druge godine), kada
govor privremeno i naizgled ne napreduje. Tada, iako nema jasno izražene i česte ekspresije,
kod djeteta se znatno razvija razumijevanje, kao podloga za kasnije smisleno izražavanje.
Individualne razlike u govorno-jezičnom razvoju su uvijek prisutne i one ovise o dosta
čimbenika: prematuritet, spol djeteta, odnosi dijete-okolina, bilingvalnost, prisutnost određenih
razvojnih poteškoda. Međutim, unatoč vremenskim razlikama u pojavnosti određenog
ponašanja ili sposobnosti, sve dok se javlja unutar predviđene dobi govorimo o urednom
komunikacijskom razvoju. Tu svakako treba uvažavati princip korigirane dobi kod prijevremeno
rođenog djeteta prilikom pradenja govorno-jezičnog razvoja.
Radi lakše preglednosti i pojavnosti određenog ponašanja u govorno-jezičnom razvoju istaknute
su najvažnije karakteristike prema dobi djeteta:
TABLICA 5. NORME DJETETOVOG GOVORNO-JEZIČNOG RAZVOJA
Djetetova dob Ponašanje/sposobnost
0-3 mjeseca Plače različito za različite potrebe
Dok mu se obradate često ispušta zvukove
Reagira na zvukove(smiješi se kad mu se obradate, uznemiri se na iznenadne i glasne zvukove)
Počinje se okretati prema izvoru zvuka
24
3-6 mjeseci Glasa se različitim glasovima uključujudi p, b, m
Glasa se kad izražava razna emocionalna stanja(uzbuđeno, nezadovoljno)
Reagira gugutanjem na glazbu, traži pogledom ili okretanjem izvor zvuka, zapaža zvučne igračke
Počinje gukati jedan ili dva sloga
6-12 mjeseci Oponaša različite govorne zvukove
Brblja u skupinama glasova(bababa, mamama, dedede) tzv.kanoničko brbljanje
Prepoznaje i razumije česte riječi (ne, pa-pa, mama, baba)
Reagira na vlastito ime i imena članova obitelji
Počinje samo inicirati komunikaciju
Počinje koristiti geste( maše „pa-pa“)
1-2 godina Prosječno oko prve godine pojava prve riječi sa značenjem
Svaki mjesec govori sve više riječi (razvoj aktivnog rječnika)
Razdoblje riječ-rečenica(kratki govorni iskazi, ali s psihološkim značenjem cijele misli tj.rečenice
Odgovara riječju ili gestom na jednostavna pitanja, Gdje je...?
Pokazuje imenovane slike u slikovnici
Na zahtjev pokazuje dijelove tijela
Počinje koristiti u govoru negaciju (nema, ne, nede)
Povezuje po dvije riječi i koristi pitanja( ide pa-pa, što to?)
2-3 godine Često traži predmete imenujudi ih
Koristi se rečenicom od 2-3 riječi
Govor je vedinom razumljiv poznatom krugu slušača
Prepoznaje i Imenuje radnje na slikama
Rado sluša jednostavne priče
Izvodi neke od svakodnevnih aktivnosti„kuha, čisti, pere“
Započinje postavljati pitanja koristedi Što? Gdje?
Počinje sudjelovati u razgovoru i priča doživljaje koristedi zamjenicu „Ja“
25
2.5.1. Odstupanja u razvoju slušanja, jezika i govora
Odstupanja ili veda zaostajanja u govornom razvoju mogu biti posljedica mnogih
uzroka, a nerijetko se dogodi da kod istoga djeteta nađe nekoliko uzroka koje je
teško razdvojiti. Zbog značajnog utjecaja različitih razvojnih područja: motorike,
sezorike, kognicije uz svakako i soci -kulturne prilike, govorno-jezični razvoj je vrlo
složen i osjetljiv na bilo kakva odstupanja koja se mogu pojaviti u tim segmentima.
Ljudski govor je ontogenetski najmlađa moždana funkcija pa je samim tim i
dodatno osjetljiv na bilo kakva centralna oštedenja. Faktor neurorizika nas upuduje
na pravovremeno i kontinuirano pradenje opdeg razvoj a djeteta od strane
stručnjaka, ali i roditelja koji često prvi primjeduju određena odstupanja i traže
pomod. Ako je dijete premalo za re/habilitaciju , roditelj de dobiti savjete za
postupak s njim u radu kod kude dok se ne steknu uvjeti za rad van obit eljskog
okruženja.
26
2.5.2. Osnovne smjernice koje mogu upudivati na zaostajanje i mogude
ozbiljnije teškode govorno-jezičnog razvoja
ne reagira na nagle i vrlo bučne zvukove
slaba, jednolična vokalizacija ili potpuni izostanak spontane vokalne igre
ne oponaša različite govorne zvukove u raznim intonacijama
ne koristi prirodne komunikacijske geste koje se javljaju još u predgovornom razdoblju
usporeni jezično-govorni razvoj, ne govori i ne razumije govor (nakon 24. mjeseca),
dijete govori vrlo tiho ili vrlo glasno,
ne govori glasove ili riječi koje su uobičajene za djecu njegove dobi.
dijete ne reagira kada ga se zove s udaljenosti, čak i kad se radi o vrlo zanimljivim
stvarima, okrede tijelo tako da je jedno te isto uho uvijek okrenuto prema zvuku,
pojačava TV ili radio, na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem (nakon 3.
godine),
ne pokazuje inicijativu u komunikaciji, ne postavlja pitanja i ne verbalizira potrebe
dijete u govoru zamuckuje i muca (izuzev fiziološkog mucanja nakon 3. godine),
pogrešno ispunjava zahtjeve ili ne razumije jednostavne naloge (nakon 3. godine),
često traži da mu se ponovi ved rečeno (nakon 3. godine),
prisutan je agramatičan govor (nakon 5. godine),
preaktivno je ili ne sudjeluje u aktivnostima druge djece,
poteškode u razvoju igre, prisutnost jednolične, stereotipne igre i ponašanja
prisutnost eholalija, često van komunikacijskog konteksta
nazadovanje u jezično-govornom razvoju, odnosno gubitak ranije stečenih sposobnosti
izražavanja i razumijevanja u dužem razdoblju
27
2.6. RAZVOJ SENZORNE INTEGRACIJE
Senzorna integracija je sposobnost organiziranja senzornih utisaka za smisleno korištenje.
Podrazumijeva svaki neurološki proces kojim se uređuju senzorni podražaji o vlastitiom tijelu i
okolini što osobi omoguduje svrhovito djelovanje (Ayres 1972.).
Živčani sustav je mreža međusobno povezanih živčanih stanica raspoređenih po tijelu. Osjeti
nastaju stimuliranjem živčanih stanica, oni osiguravaju energiju i znanje potrebno da upravlja
tijelom i umom.
Integracija je vrsta organizacije, sastavljanja različitih dijelova u cjelinu.
Putem osjetila dobivamo informacije o fizičkom stanju našeg tijela i okoline koja nas okružuje.
Senzorna integracija je organizacija osjeta da bismo ih mogli upotrijebiti.
Svako dijete rodi se sa sposobnošdu senzoričke integracije, no mora je razviti dolazedi u odnose
sa mnogim stvarima i podražajima oko sebe kako bi steklo različita iskustva i pilagodilo svoje
tijelo i mozak različitim izazovima tijekom djetinjstva. Najvedi broj integracije osjeta događa se
za vrijeme adaptivne reakcije. Adaptivna reakcija je svrhovit, prema cilju usmjeren odgovor na
osjetni doživljaj (npr. Dijete vidi zvečku i rukom poseže za njom. Posezanje je adaptivna reakcija,
a jednostavno besciljno mahanje nije).
Kada je sposobnost senzorne integracije mozga dostatna da se suoči sa zahtjevima okoline,
djetetov odgovor je učinkovit, kreativan i zadovoljavajudi.
28
2.6.1. Razvojni koraci
PRVI MJESEC ŽIVOTA:
DODIR – novorođenče može odmah odgonetnuti neke tjelesne osjete i odgovoriti im
urođenim refleksnim pokretima jer njegovo osjetilo dodira ved nekoliko mjeseci prilično
dobro djeluje u majčinoj utrobi
VID – vidna percepcija još nije dobro organizirana, fokus je mutan i ne može razlikovati
složene oblike i boje
SLUH – reagira na zvuk zvečke ili zvonca i na ljudski glas. Jednostavna reakcija na zvuk je
prvi element u razvoju govora.
OKUS I MIRIS – dobro je razvijeno osjetilo i ne postaje istančanije kod starijeg djeteta kao
što je to kod osjetila vida i sluha
U prvom mjesecu dojenče je ved izvršilo značajan broj adaptivnih reakcija na podražaje posebno
one koji dolaze iz vlastitog tijela i sile teže. Bez integracije koja se pojavljuje u jednostavnoj
senzomotoričkoj aktivnosti, pravilan razvoj bi u kasnijem žuvotu bio nemogud.
DRUGI I TREDI MJESEC:
OČI I VRAT – djetetov mozak integrira osjetilne doživljaje iz unutarnjeg uha te očnih i
vratnih mišida koje dobiva iz okoline, npr. dok gleda po sobi
USPRAVLJANJE – nakon što nauči kontrolirati glavu svojim vratnim mišidima u ležedem
potrbušnom položaju koristi gornje mišide leđa i ruku da podigne prsa od poda.
HVATANJE – u tredem mjesecu šake su vedinu vremena otvorene, poseže za predmetima i
ljudima ali za precizno hvatanje nedostaje mu koordinacija oko – ruka. U toj dobi hvatanje
je još uvijek automatska reakcija na osjet dodira na dlanu ruke. Pri hvatanju ne koristi
pravilno palac i kažiprst ved predmet drži s ostala tri prsta i dlanom. To osjetilo dodira šalje
podražaje u mozak koji mu onda povratno pomaže da drži predmet.
PETI I ŠESTI MJESEC:
RUKE I ŠAKE - sada dijete radi velike kretnje kao što su lupanje žlicom po stolu i zbog
djelovanja na vanjski svijet doživljava uzbuđenje. Počinje razvijati svijest o položaju svojih
ruku u prostoru tako što ih počinje doticati i gledati. Može manipulirati predmetima i igrati
se na puno novih načina jer zbog okretanja ručnog zgloba može okrenuti šaku.
29
Šestomjesečno dijete voli da ga se ljulja, diže, baca u zrak, prevrde i vrti. Ugoda dolazi iz
doživljaja snažnih osjeta sile teže i kretanja koje dijete sada integrira.
OD ŠESTOG DO OSMOG MJESECA:
POKRETLJIVOST - dijete se najprije mora postaviti u prednji ispruženi položaj na trbuhu.
Refeks uspravljanja vrata aktivan je od rođenja i pomaže djetetu da se prevrne sa leđa na
trbuh.
PERCEPCIJA PROSTORA – pokretanjem dijete stječe spoznaje o prostoru te udaljenosti
između sebe i predmeta u svojoj okolini.
MOTORIČKO PLANIRANJE - u ovom razdoblju dijete počinje gledati za predmetima koji su
pokriveni ili su izvan vidokruga. Doticanjem i kretanjem oko predmeta ono uči da predmeti
postoje i kad ih ne može vidjeti. To je početak mentalne sposobnosti stvaranja predodžbi.
GUGUTANJE – dijete od 8 mjeseci prepoznaje neke riječi i značenje nekih zvukova. Može
ponavljati jednostavne slogove kao npr: „ma“ i „da“
DEVET DO DVANAEST MJESECI:
IGRA – rukom doseže predmete koji su bliže drugoj strani tijela. Taj pokret razvija
sposobnost prelaska središnje linije tijela što je vrlo važna sposobnost koja je kod djece s
teškodama senzoričke integracije ponekad slaba.
PODIZANJE U STOJEDI POLOŽAJ - to je završni dio integracije sile teže, kretanja tijela te
živčanih podražaja iz mišida i zglobova koja se odvija ved mjesecima.
RAZUMIJEVANJE/GOVOR – sada može razumijeti priličnu količinu riječi što mu govore
roditelji, ali govoriti može samo nekoliko jednostavnih riječi kao što su „mama“ ili „tata“.
DRUGA GODINA:
u drugoj godini dijete uči hodati, govoriti i planirati kompleksnije radnje te ih efikasnije
izvršavati
LOKALIZACIJA GOVORA – sposobnost planiranja pokreta ovisi o preciznosti djetetova
sustava za dodir
KRETANJE – uzima predmete i baca ih, gura i vuče igračke, hoda uz i niz stepenice, istražuje
svoj dom i okolinu i često se uvlači u sve objekte oko sebe. Dijete treba priliku za interakciju
sa svojom okolinom isto koliko treba hranu i ljubav.
30
PERCEPCIJA TIJELA – dijete u ovoj dobi uživa u hrvanju, naguravanju, nošenju na leđima i
ramenima, ljuljanju. Te mu aktivnosti pružaju obilje senzornog unosa iz tijela i osjetila za
silu težu koja su smještena u unutarnjem uhu.
2.6.2. Karakteristike poremedaja senzorne integracije
Poremedaj senzorne integracije znači da mozak ne obrađuje ili ne organizira tijek senzornih
impulsa na način koji pojedincu pruža dobru, preciznu informaciju o sebi i svijetu oko njega.
Dobra senzorna integracija i obrada omoguduje svim impulsima da lako teku i stignu brzo do
svog odredišta. Bez dobre senzorne integracije učenje je teško, a pojedinac se često osjeda
neugodno i ne može se lako nositi sa uobičajenim zahtjevima.
Oštedenje mozga je jedna okolnost koja često vodi do slabe senzorne obrade.
Dijete s teškodama senzorne integracije vjerojatno de imati teškoda u baratanju pojmovima,
generalizacijom iskustava no vedih problema uglavnom de imati s motoričkim planiranjem, a
manjih sa intelektualnim funkcioniranjem.
Važno je znati da je poremedaj senzoričke integracije loše funkcioniranje, a ne odsutnost
funkcioniranja.
Živčani sustav razvija se u vrijeme života fetusa, mozak je u to vrijeme vrlo osjetljiv.
Djeci kojoj u životu nedostaje interakcije sa osobama i različitih iskustava sa predmetima ne
razvijaju adekvatno senzorno, motoričko ili intalektualno funkcioniranje.
2.6.3. Simptomi odstupanja
Kod teškoda senzoričke integracije svako dijete ima svoj vlastiti skup simptoma po kojima se
može zaključiti da su prisutna odstupanja u razvoju senzoričke integracije.
HIPERAKTIVNOST I DISTRAKTIBILNOST – često je prvi znak teškoda senzoričke integracije
koje roditelji uočavaju. Vedina djetetovih aktivnosti nije svrhovita
31
PROBLEMI PONAŠANJA – dijete je konfuzno, razdražljivo, teško se umiruje. Ne uživa u
provođenju vremena sa svojom obitelji ili u igri s vršnjacima. Preosjetljivo je, lako ga je
povrijediti. Ne može se nositi sa novim i nepoznatim situacijama
RAZVOJ GOVORA – govor i jezik ovise o mnogim procesima senzorne integracije, stoga
se oni razvijaju sporije kad god postoji neka nepravilnost u bilo kojem dijelu senzorne
obrade
TONUS MIŠIDA I KOORDINACIJA – tonus mišida omoguduju osjeti iz vestibularnog i
proprioceptivnog sustava. Tonus mišida održava tijelo u uspravnom položaju. Dijete s
teškodama senzorne integracije mora upotrijebiti veliki napor samo da bi održalo glavu i
tijelo uspravno, protivno sili teži što ga brzo umara. Slaba motorička koordinacija
posljedica je disfunkcije vestibularnog, proprioceptivnog i taktilnog sustava. Vrlo čest
rani znak teškoda senzoričke integracije jest nezrela igra, dijete koje ne može slagati
kocke, manipulirati igračkama ili sastaviti slagalice.
Opdenito dijete s poremedajem senzoričke integracije ima problema sa snalaženjem u prostoru
oko sebe, često se sudara sa stvarima i ljudima jer ne može procijeniti gdje se njegovo tijelo
nalazi u odnosu na okolinu.
32
3. KOMPONENTE MODELA RANE INTERVENCIJE
3.1. DETEKCIJA DJETETA
Vedina novorođenčadi razvija se posve uredno, a kod malenog broja dolazi do određenih
odstupanja, ako ih se zanemari, mogu dovesti do vedih teškoda.
Tijekom trudnode, poroda ili neposredno nakon poroda mogu se javiti različite komplikacije
koje ugrožavaju razvoj djeteta. One ne moraju obvezno štetno utjecati na kasniji razvoj djeteta,
ali kod manjeg broja djece ipak mogu uzrokovati privremeni ili trajni razvojni poremedaj.
Ovakve se komplikacije nazivaju neurorizični faktori, a djeca izložena njihovom djelovanju
neurorizična djeca. Manji broj neurorizične djece može imati:
prolazne ili
trajne (blaže ili teže) poremedaje.
Prolazni se poremedaji očituju u dojenačkom razdoblju, u vidu sindroma razdražljivosti ili
sindroma distonije odnosno stanja promjene mišidnog tonusa koji se manifestira kao povišeni
i/ili sniženi tonus mišida. Takva stanja upuduju na pradenje djeteta zbog mogudeg nastanka
razvojnih poteškoda. Uz medicinsku intervenciju i pravovremenu habilitaciju znatan dio
navedenih prolaznih poremedaja može nestati nakon 12. mjeseca života. Kod manjeg broja
djece dojenački poremedaji ipak prelaze u trajne razvojne poremedaje.
Trajni razvojni poremedaji također mogu biti u blažem ili težem obliku, ovisno o oštedenju
mozga. Niska gestacijska dob, mala porođajna težina osobito < 1000g, prijevremeni porod
uzrokovan intrauterinom infekcijom te obavljena mehanička ventilacija kod novorođenčeta
nakon porođaja povedavaju rizik oštedenja mozga. Prijevremeno rođena novorođenčad su
najrizičnija skupina za različita odstupanja u razvoju. Ta odstupanja su najčešde oštedenja vida i
sluha, poteškode motoričkog razvoja, učenja, poremedaja pažnje, problema koordinacije,
epilepsije te u manjem postotku ( oko 5 – 8 % ) razvija se klasifikacije cerebralne paralize.
Stoga je neophodno uvesti ranu habilitaciju na Odjelima intenzivnog liječenja nedonoščadi,
educirati roditelje, te poboljšati uključivanje neurorizične djece što ranije u programe
habilitacije, bez obzira, gdje ona žive.
Detekciju provode: neonatalozi, neuropedijatri u rodilištima, pedijatri u ambulantama, stručni
timovi u vrtidima, patronažne sestre,roditelji , te stručnjaci iz drugih ustanova.
33
Kriteriji za uključivanje djeteta:
neurorizični faktori
senzorička oštedenja
razvojna odstupanja
postnatalna trauma
malformacijski sindromi
drugo
3.2. UPUĆIVANJE U PROGRAM RANE PODRŠKE
U program rane intervencije dijete upuduju:
zdravstveni djelatnici ; specijalist (neonatolog, neuropedijatar, fizijatar)
bududi se pojedine razvojne teškode mogu detektirati kasnije, u program RI dijete mogu
upudivati : pedijatar, psiholog, rehabilitator, logoped,..
upudivanje u program rane intrevencije se vrši obrascem za upudivanje (prilog 2)
obrazac zaprima roditelj i s njim ide u nadležni Centar za socijalnu skrb
3.3. INICIJALNI KONTAKT I INICIJALNI POSJET
Po primitku obrasca za upudivanje, odnosno socijalne uputnice, koordinator programa kod
pružatelj usluge Rane intervencije telefonskim putem dogovara incijalnu posjetu s obitelji.
Prilikom razgovora roditelja informira, obrazlaže korake stručne podrške u obitelji i pruža
podršku.
Stručni postupci u obitelji započinju prvim inicijalnim posjetom socijalnog radnika/psihologa i
rehabilitatora (1-2 posjeta prema potrebi)
Socijalni radnik/psiholog u inicijalnom posjetu:
Prikuplja socio-anamnestičke podatake
Predstavlja i obrazlaže programe i sadržaje rane intervencije
Objašnjava proces rane podrške obitelji i kronologiju postupaka
Opservira i procjenjuje obiteljske rizike i resurse obitelji
Opservira i procjenjuje postojanje/nepostojanje mreže podrške obitelji
34
Uloga i funkcija rehabilitatora u inicijalnom posjetu:
Obavlja uvid u medicinsku dokumentaciju
Opservacija djeteta kroz interakciju i promatranje ponašanja u aktivnosti
Uvid u stanje djeteta kroz razgovor s roditeljima
Naručuje dijete i roditelja na interdisciplinarnu procjenu
3.4. PROCJENA - INTERDISIPLINARNA / TRANSDISCIPLINARNA
Djeca prolaze kroz proces razvoja novih vještina u nekom predvidljivom vremenu. Kod vedine
djece u određeno se doba razvijaju određene vještine, na osnovu kojih se stvaraju razvojne
ljestvice.
Kada dijete dostigne određenu kronološku dob, a ne usvoji vještine koje se u toj dobi očekuju,
roditeljima i stručnjacima, to je znak upozorenja mogudeg postojanja razvojnih poteškoda. Dob
u kojoj se očekuje pojava određene vještine uvijek je prikazana kroz razdoblje, npr. od 12. do
18. mjeseca pa se za to razdoblje kaže da je okvir u kojem se očekuje pojava nove vještine.
Razvojne poteškode ili zaostajanja u razvoju, javljaju se kad dijete nije usvojilo znanja i vještine
koje se očekuju za njegovu dob.
3.4.1. Procjena spontanih pokreta i motoričkih funkcija kroz analizu kvalitete
pokreta i kretanja
Danas se u fizioterapiji koriste specifična znanja te metode procjena ranog djetetovog razvoja.
Rana i sveobuhvatna procjena je najvažniji segment programa rane intervencije. Ukoliko postoji
potreba za uključivanjem djeteta u određene modele intervencije važno je to primijetiti ved u
prvim mjesecima života. Pravovremeno uključivanje djeteta i obitelji u re/habilitacijske
postupke je ujedno i prevencija nastanka odstupanja u razvoju. Danas se roditelji s djetetom
najčešde upuduju fizioterapeutu od strane liječnika i to najčešde neuropedijatra ili fizijatra. Vrlo
važan segment kvalitetne fizioterapijske procjene djetetovog razvoja je suradnja sa
stručnjacima uključenih u dijagnostički i/ili habilitacijski program pradenja djetetovog razvoja.
Prilikom svake procjene djetetovog razvoja preporuča se okolinu te svoj pristup učiniti ugodnim
za što optimalniji razvoj daljnje interakcije s djetetom i suradnje s roditeljem/skrbnikom.
Fizioterapeuti danas u praksi svakodnevno koriste prilagođene igračke kao predmet motivacije
35
ovisno o dobi djeteta te njegovim mogudnostima ili interesu. Tako dijete lakše prihvada situaciju
u kojoj se nalazi. Preporuka je za svakog stručnjaka da procjenu započinje s položajem koje
dijete inače najčešde koristi odnosno u kojem se najugodnije osjeda. Na taj način se umanjuje
djetetova reakcija plača i/ili straha.
Motoričke funkcije u ranoj razvojnoj dobi se procjenjuju na temelju spontane motorike,
položajnih reakcija, mišidnog tonusa te procjene refleksa. Ti segmenti su važan dio
neuropedijatrijskog pregleda djeteta. Isto tako fizioterapeut uključen u tretman djeteta mora
poznavati segmente procjene djetetovog razvoja kako bi fizioterapijski tretman bio kvalitetno
usmjeren na djetetove potrebe.
Spontana motorika predstavlja temelj procjene motoričkog razvoja u ranoj dojenačkoj dobi.
Procjenjuje se u ležedem položaju na leđima, trbuhu, sjededem te stojedem položaju. Ujedno se
procjenjuju motorički obrasci segmenta glave, trupa, ramenog i zdjeličnog obruča te obrasci
pokreta gornjih i donjih udova kroz navedene položaje ili obrasce kretanja npr. puzanje ili
hodanje. Osim navedenih položaja za razvoj grube motorike vrlo je važno procijeniti i razvoj fine
motorike odnosno funkciju šake.
Mišidni tonus u ranoj razvojnoj dobi je inače povedan i naziva se fiziološki hipertonus. No
ukoliko se pojavi u kombinaciji s drugim simptomima neuromotornog odstupanja ili ukoliko je
izrazito prisutan sniženi ili povišeni mišidni tonus postoji potreba za daljnjom dijagnostikom te
upudivanjem djeteta u prilagođeni program habilitacije.
U segmentu procjene fizioterapeuti koriste specifična znanja te standardizirane i
nestandardizirane opservacijske testove za procjenu djetetovog razvoja. Oni osim što daju uvid
u postojedi razvoj djeteta te omogudavaju lakše definiranje djetetovih mogudnosti i/ili
poteškoda u razvoju isto tako njihovim korištenjem pratimo odnosno evaluiramo djetetov
razvoj.
Danas u ranoj dijagnostici djetetovog razvoja postoji potreba za edukacijom stručnjaka u
područjima užih specijalizacija procjene odnosno korištenja opservacijskog instrumentarija.
Osobito u segmentu ranog otkrivanja određenog stupnja neurorizika. Jedna od takvih metoda
je i procjena kvalitete spontanih pokreta ( eng. General movements – GM). Vrlo osjetljiva
procjena koja zahtijeva dodatno usavršavanje stručnjaka, kliničku praksu kao i određeni broj
sati supervizije od osobe koja ima iskustvo rada u tom području procjene.
Cilj procjene kvalitete spontanih pokreta je rano prepoznavanje djeteta ved u najranijoj
razvojnoj dobi s visokim ili niskim rizikom za razvojne poteškode. Pokazala je svoj značaj u
ranom prepoznavanju mogudeg razvoja klasifikacija cerebralnih smetnji pokretanja. Kroz
36
longitudinalne procjene spontane motorike kvalitetnije se postavlja procjena sadašnjeg
razvojnog stanja djeteta te upuduje na mogudi razvojni ishod djeteta. Paralelno s procjenom
spontane motorike potrebno je provesti dijagnostičke metode po preporuci liječnika
neuropedijatra ili fizijatra koje de također doprinjeti kvalitetnijim saznanjima o djetetovom
razvoju. Na osnovu procjene te dobivenih rezultata određenih testova roditeljima se daju
potrebne informacije o djetetovom razvoju. Po potrebi roditelji se postepeno uvode u
habilitacijski program prilagođenih edukacija ili savjetovanja važnih za daljnji razvoj njihova
djeteta. Na osnovu sveobuhvatne procjene stručni tim postavlja klasifikaciju djetetovog razvoja
te definira terapijske ciljeve kao i izbor odgovarajudeg terapijskog modela intervencije.
Na programu Mali dom fizioterapeuti teže i ostvaruju suradnju s liječnicima iz područja
neuropedijatrije te fizijatrije te stručnjacima edukacijsko rehabilitacijskog područja.
3.4.2. Procjena funkcionalnog vida
Procjena funkcionalnog vida podrazumijeva procjenu vizualnih funkcija (bazičnih, složenijih) te korištenje
preostalog vida u svakodnevnim situacijama.
Cilj procjene funkcionalnog vida je utvrditi koliki je ostatak vida kod djeteta prisutan za vrijeme
rješavanja nekog zadatka koji zahtjeva korištenje vida te koje tehnike dijete treba naučiti kako
bi što bolje iskoristio utvrđeni ostatak vida. U procjeni se koriste svakodnevni materijali koji su
djeci vidno stimulativni te standardizirani i nestandardizirani testovi kojima se provodi
testiranje funkcionalnog vida male i neverbalne djece.
37
Procjena funkcionalnog vida kombinira ved dobivene rezultate, rezultate funkcionalnih testova i
opservaciju ponašanja djeteta tijekom: komunikacije, orijentacije i kretanja, zadataka na blizinu
I aktivnosti svakodnevnog življenja
Rana procjena funkcionalnog vida kod djece omogudava utvrđivanje ostatka vida te na koji
način i da li uopde dijete koristi vid kao izvor informacija te služi kao početna točka za izradu
edukacijsko (re)habilitacijskog programa, vidnih stimulacija ili vidnih vježbi.
3.4.3. Edukacijsko rehabilitacijska procjena (procjena djetetovih razvojnih
sposobnosti po područjima)
Edukacijsko-rehabilitacijska procjena je usmjerena prema sveobuhvatnoj procjenu djetetovih
fizičkih, intelektualnih, komunikacijskih, emocionalnih i socijalnih razvojnih kapaciteta na
osnovu kojih se nadograđuju daljni programi za poticanje razvoja istih.
U okviru potrebe za uključivanjem u širu društvenu sredinu neophodno je da svako dijete bude
«obradjeno» u okviru kompleksne dijagnostike i procjene radi usmjeravanja jednih prema
drugima, a u zajedničkom cilju da se na najbolji mogudi način pomogne djetetu koje ima
probleme. Pri tome se koriste različiti razvojni testovi i mjerni instrumenati kao što su: Portage
Guide to Early Education Checklist, HELP Checklist (0-3) i HELP Strands (3-6), The Oregon
Project Skills Inventory.
38
Edukacijsko-rehabilitacijska procjena se odvija uz opservaciju djeteta u interakciji s roditeljem i
ispitivačem pri čemu se evaluacija djeteovih reakcija prati kroz sljededa područja;
1. Razlog dolaska: Ovaj skup pitanja identificira problem zabrinutost i kada je prvi put
problel ili eventualna sumnja detektirana. Prikuplja se obiteljska anamneza o tijeku
trudnode, poroda i ranom postnatalnom razvoju; eventualne komplikacije tijekom
trudnode i proda , tijek ranog postnatalnog razvoja (zdravstveni problemi).
2. U razgovoru s roditeljima/skrbnicima prikupljaju se podaci o hranjenju i prehrambenim
navikama te obascima i ritmu spavanja što može ukazivati na neke od problema u
senzoričkoj integraciji. Kroz neposrednu opservaciju djetetovih reakcija na podražaje
promatraju se reakcije i donose zaključci o razvojnim karakteristikama u sljededim
razvojnim područjima
3. Motorički razvoj; obrasci kretanja ovisno o dobi djeteta, obrasci fine motorike i
grafomotorike.
4. Socijalne interakcije; ostvarivanje interakcijie s drugim članovima obitelji, prijateljima ili
strancima
5. Spoznajni razvoj i igra; odnosi se na oblik djetetovog razumijevanja svijeta oko sebe te
na načni kako ga prilagođava sebi
6. Jezik / komunikacijske vještine: djetetova komunikacija
Cilj ove procjene je ne samo utvrditi eventualne smetnje u razvoju, ved i utvrditi djetetove
prednosti i slabosti. Uspješna, kompletna procjena razvoja treba dodi do nekih zaključaka o
razvoju djeteta i biti prvi korak u formiranju programa intervencije ako problem postoji.
Nakon završetka edukacijsko-rehabilitacijske procjene, stručnjak roditeljima/skrbnicima na
osnovi opserviranih i dobivenih rezultata daje mišljenje, preporuke i predlaže sastavnice
individualnog edukacijsko-rehabilitacijskog plana koji se može provoditi i proširivati u suradnju s
ostalim stručnjacima i srodnim ustanovama.
3.4.4. Procjena ranog razvoja komunikacije
Razvoj ranih komunikacijskih vještina započinje još od prvog kontakta i odnosa, najčešde majke
i djeteta koji stvara temelj za kasniju interakciju djeteta s okolinom, odnosno njegovu
intrinzičnu potrebu za komunikacijom. Stoga ved u najranijem razdoblju djetetovog života
postoje određeni pokazatelji koji mogu upudivati na uredan razvoj ili odstupanja u usvajanju
39
komunikacijskih vještina. Stručnjak-logoped opserviranjem djeteta u različitim situacijama
(spontanoj igri i ponašanju, u odnosu sa drugim ljudima, razumijevanju i pradenju
komunikacijskog konteksta) te uz primjenu različitih testova donosi svoje mišljenje i nalaz na
osnovu kojeg planira daljnje re/habilitacijske postupke i savjetovanje sa roditeljima, odnosno
skrbnicima.
Mnoga ponašanja koja se javljaju prije nego dijete počne govoriti mogu ukazivati na postojanje
razvojnih teškoda, pa se i u predgovornom razdoblju procjenjuju slijededi vidovi razvoja:
1. emocije i kontakt očima koji upuduju na promatranje primjerenosti emocionalnih reakcija
djeteta i usmjerenost na druge osobe.
2. komunikacija se odnosi na opserviranje ponašanja i sposobnosti uključivanja djeteta u
interakciju sa drugim osobama(traženje pomodi, elementi združene pažnje)
3. slušna pažnja i diskriminacija kojom procjenjujemo djetetove reakcije na zvučne
podražaje, orijentaciju prema izvoru zvuka i posezanje za predmetom. Utvrđuje se
djetetova sposobnost slušanja u obradi neke informacije ili sadržaja, što je neophodno
zbog uske veze govora i sluha.
4. geste -prije nego što počnu govoriti , djeca pokazuju znakove razumijevanja, reagirajudi na
ono što im se kaže izražavajudi se pomodu gesta. Prisutnost geste upuduje na djetetovu
razinu razumijevanja i pradenja sugovornika, te spremnost i motivaciju za komunikaciju.
5. razumijevanje čini osnovu smislene komunikacije koja podrazumijeva kvalitetnu (jasnu)
izmjenu poruka između djeteta i njegove okoline. Ispitivanje razumijevanja u ranoj
razvojnoj dobi se odnosi na reagiranje i izvršavanje jednostavnih verbalnih naloga
(reakcija na dozivanje, pokazivanje poznatih predmeta, igračaka, osoba, orijentacija na
sebi i drugome, razumijevanje situacijskog konteksta npr.odlazak vani i sl.)
U govorno-jezičnom razdoblju čiji intenzivniji period razvoja započinje nakon prve godine
djetetovog života procjena se usmjerava na:
6. izražavanje (govor i jezik) procjenjuje se djetetova ekspresija od prvih glasova i slogova(
te njihove varijabilnosti), odnosno spontane vokalne igre do pojave prvih izraza i riječi sa
značenjem.Prati se razvoj aktivnog rječnika odnosno imenovanje pojmova,razvoj rečenice
tečnost govora, artikulacija glasova, da li govor prati komunikacijski kontekst.
40
3.4.5. Procjena socio-emotivnog razvoja
Procjena socio-emocionalnog razvoja radi se u sklopu sveobuhvatne psihološke procjene
djeteta pri čemu se, standardiziranim psihološkim instrumentima, osim kognitivnog razvoja,
razvoja motorike i okulomotorike te jezično-govornog razvoja, procijenjuju emocionalni i
socijalni razvoj (ili društvenost). Kako je prvi djetetov odnos koji razvija s okolinom upravo
emocionalnoi odnos, znakovi emocionalnog i socijalnog razvoja primijeduju se vrlo rano u
dječjoj dobi.
Unutar emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta promatraju određeni razvojni procesi i
osobine:
Temperament
Emocionalni razvoj u smislu izražavanja vlastitih emocija i razumijevanju tuđih
Razvoj privrženosti
Socio-spoznajni razvoj u razumijevanju pojma o sebi te odnosa s drugima
Razvoj samoregulacije tj. vladanja sobom
Razvoj društvenosti
3.4.6. Procjena razvoja senzorne integracije
Odgovarajuda obrada podražaja od strane taktilnog, vestibularnog, proprioceptivnog i ostalih
sustava nužna je za razvoj složenijih neuroloških funkcija. Stoga je poremedaje navedenih
senzornih sustava potrebno prepoznati što ranije.
Procjena senzornih funkcija je jedan od dijagnostičkh parametara sveobuhvatnog modela rane
intervencije. Koristi se incijalni snimak te standardizirani testovi prilagođeni djetetovoj dobi.
Procjena se provodi u kabinetu za senzornu integraciju gdje se tijekom inicijalnog snimka
promatra i bilježi intrinzična motivacija za aktivnost djeteta u prostoru, kretanje, organizacija
ponašanja te korištenje pokretnih i statičnih sprava u kabinetu. U procjeni sudjeluje i roditelj
koji kroz Upitnik za roditelje daje važne informacije o funkcioniranju djeteta u svakodnevnom
životu.
41
3.4.7. Radnoterapijska procjena
Radnoterapijska procjena je skup različitih oblika prikupljanja informacija kroz: inicijalni
razgovor, opservaciju djeteta, analizu i sintezu dobivenih rezultata drugih stručnjaka, te
upotrebu standardiziranih (Bayley III , COPM) i ne standardiziranih testova (globalna radno
terapisjka procjena).
Dijete se na radnoterapijsku procjenu može uputiti od najranije dobi ( rođenja) kada zato
postoji određena indikacija ( npr. krvarenje u mozgu, hemiplegija, i sl .)
Procjenjuju se sve komponente razvoja, ovisno o dobi, sa naglaskom na aktivnosti
samozbrinjavanja ( hranjenje, pijenje, svlačenje, oblačenje), igru, te finu motoriku, manipulaciju
i grafomotoričke vještine.
3.5. AKTIVNOSTI RANE INTERVENCIJE KROZ PODRŠKU U OBITELJI
Nakon inicijalne posjete, procjene te provedene opservacije stručni tim u suradnji s roditeljima
izrađuje Individualni obiteljski plan podrške (IOPP).
Nakon procjene i izrade mišljenja, stručni tim dodjeluje patronažnog terapeuta (rehabilitatora)
koji provodi stručne postupke u obitelji. Sigurno i opušteno obiteljsko okruženje omoguduju
cjelovitu implementaciju edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka u svakodnevni život djeteta.
Stručnjak potiče jačanje otpornosti obitelji – pomaže obitelji zadržati zdrave obrasce
funkcioniranja, oporavak od stresnih događaja te jačanje zaštitnih čimbenika. Osvještavanje
snaga, njihovo definiranje i svakodnevno podržavanje snaga obitelji , postaje podržavajude za
rast i ravoj djeteta.
Stručnjak u ranoj intervenciji provodi individualni plan, ukazuje na ono što dijete može,
prilagođava aktivnosti i sredstva djetetu, daje sugestije za uređenje prostora u kojem dijete
boravi, pruža podršku roditeljima u provođenju aktivnosti (daje informacije i prezentira
provođenje aktivnosti), opservira i evaulira dijete kroz dulji vremenski period, usmjerava na
provođenje aktivnosti koje de utjecati na optimalan razvoj djeteta, osigurava ravnotežu iz više
razvojnih područja (komunikacija, spoznajni razvoj, socio – emotivni razvoj, senzorička
integracija, motorički razvoj).
42
Stručnjak prenosi informacije, daje uvid u funkcioniranje obitelji i djeteta ostalim stručnjacima
koji rade s djetetom izvan obiteljskog okruženja. Piše mišljenje i preporuku za ponovnu
interdisciplinarnu procjenu.
3.5.1. Individualni obiteljski plan podrške
Individualni obiteljski plan podrške (IOPP) dokumentira rano intervencijski proces te služi kao
vodilja pružatelju usluga i obitelji djeteta (korisnika rane podrške). Kroz kreiranje tog
dokumenta članovi obitelji i stručnjaci rane intervencije rade kao tim kako bi planirali,
implementirali i evaluirali usluge krojene po specifičnim potrebama, prioritetima i resursima
obitelji.
IOPP (prilog 3) sadrži:
Djetetovo inicijalno funkcioniranje na područjima spoznaje, motorike, komunikacije, socio –
emotivnog razvoja, senzoričkog stupnja razvoja (senzorna organizacija)
Obiteljske resurse, prioritete i usmjerenost spram poticanja razvoja djeteta
Kriteriji, procedure i rokovi u svrhu određivanja napretka djeteta po razvojnim područjima
Frekvenciju, intenzitet i metodu pružanja specifičnih usluga rane intervencije.
Okolinu u kojoj de se odvijati pružanje usluga (centar, obiteljski dom).
Izradu dugoročnih ciljeva kroz timski rad roditelja /skrbnika i stručnjaka.
Izjavu o suglasnosti sa kreiranim Individualnim obiteljskim planom podrške.
IOPP sadržava i Individualni edukacijski plan za korisnika. Razlika između IOPP – a i
individualnog edukcijskog plana je što je prvi usmjeren na obitelj kao cjelinu a drugi na samog
korisnika usluge (dijete).
Individualni edukacijski plan (IEP) – je dokument koji sadrži dugoročne i kratkoročne ciljeve,
pristupe i sredstva te tko i pod kojim uvjetima provodi aktivnosti determinirane zadanim
ciljevima. Uz pomod njega se provodi pradenje i evaluacija napretka korisnika.
3.5.2. Obiteljska mapa
Obiteljska mapa je skup podataka o djetetu i obitelji koju popunjavaju roditelji, članovi obitelji,
liječnici i stručnjaci uključeni u rehabilitaciju djeteta.
43
Služi obiteljima s malom djecom kojima je potrebna pomod i podrška. Roditelji/ staratelji je
mogu nositi sa sobom na preglede, terapije, u vrtid, na sva mjesta na kojima se raspravlja o
stanju i razvoju njihova djeteta.
Obiteljska mapa je predviđena za obitelji uključene u programe rane podrške, međutim može se
koristiti i za stariju djecu. Dizajnirana je i za profesionalce kako bi im pružila obavijesti o podršci
koju obitelj ima, kako bi tekuda papirologija o djetetu bila na jednom mjestu.
Obiteljska mapa je korisna ako:
• se obitelj sastaje s puno različitih ljudi, zbog brige oko zdravlja ili razvoja vašeg
djeteta
• se ved zna da dijete ima određeni rizik ili utvrđenu poteškodu, ali roditelji/staratelji
žele saznati više o tome kako najbolje koristiti bilo kakvu pomod ili podršku koja je
dostupna
• je obitelj primatelj podrške više stručnjaka ili ustanova te je ponekad teško
ostvariti dogovor između svih uključenih.
44
Svrha obiteljske mape:
Potiče komunikaciju i pomaže profesionalcima koji rade sa djetetom u ostvarivanju
partnerskog odnosa s roditeljima
Olakšava koordinaciju između više stručnjaka iz različitih ustanova
Pomaže dati pravu informaciju o obitelji i djetetu ljudima koji rade sa njima
Potiče sve uključene da redovito upisuju nove informacije o djetetu i obitelji
Potiče zajedničko planiranje, naročito ako je uključeno više različitih stručnjaka
Dopušta planiranje slijededeg koraka na koordiniran način
Ako postoji netko koga obitelj viđa redovito te im pomaže koordinirati i daje im informacije o
mogudnostima, to bi mogla biti osoba koja bi pomagala obitelji popunjavati obiteljsku mapu. To
može biti patronažna sestra, fizioterapeut, patronažni terapeut (rehabilitator), pedijatar.
Podijeljena je u nekoliko poglavlja:
OBITELJ
TO SAM JA
STRUČNJACI UKLJUČENI U RAD S DJETETOM
BILJEŠKE,PITANJA I PLANOVI
DOKUMENTACIJA
KONTAKTI
Obitelj
Podatke upisuju roditelji/staratelji. Upisuju se podaci o djetetu i obitelji koji se često
ponavljaju, npr. datum rođenja, predviđeni datum rođenja, ime i prezime roditelja, stručna
sprema, kontakt te podaci koje obitelj želi podijeliti sa stručnjacima
Pomaže roditeljima / starateljima: ne moraju ponavljati iste podatke svaki put kada dolaze na
terapije, preglede itd. Ovdje se mogu upisati podaci o stanju djeteta, poteškodama,
ograničenjima koje dijete ima.
45
To sam ja
“To sam ja” poglavlje je o korisniku. Preporuča se upisati datum jer su to podaci koji se često
mijenjaju. Kako komuniciram, Stvari o kojima volim razgovarati, Mjesta na koja volim idi,
Stvari koje ne mogu podnijeti, Moji prijatelji, Posebni ljudi su poglavlja koja su navedena u
mapi.
Ne moraju se uvijek popunjavati sva poglavlja. Mogu se umetnuti stranice sa roditeljskim
idejama te se mogu umetnuti slike. Stručnjaci mogu savjetovati roditelje/staratelje koje
informacije bi im koristile.
46
Stručnjaci uključeni u rad s djetetom
Sastoji se iz dva dijela:
Prvi dio sadrži popis stručnjaka sa osnovnim podacima o njima
Drugi dio se odnosi na stručnjake koje obitelj susrede češde, npr. patronažni terapeut,
fizioterapeut
Ovo poglavlje bi trebali popuniti stručnjaci
Također je bitno da se upisuje datum jer se podaci mijenjaju kako dijete raste
Pomaže kada stručnjak želi dobiti informacije što je do sada učinjeno, koje stručnjake je obitelj ved posjetila te što se tamo događalo.
Služi kao potsjetnik kada posjeduju npr. bolnicu zbog pregleda ili terapije ili kada terapeut dolazi k njima. Također daje informaciju stručnjacima kada se mogu dogovoriti za slijededi sastanak
Bilješke, pitanja, planovi
Pomaže kao predložak za dogovor i raspravu sa stručnjacima koji rade s djetetom. Koji nam je
prioritet, slijededi korak, što je realno da se može dogoditi slijedede i slično. Također pomaže
stručnjacima da znaju koje usluge i podrške trenutno obitelj ima, da li one pomažu, možda
postoje usluge koje se mogu dobiti a pomogle bi obitelji. Također nam služi kao podsjetnik i
mjesto gdje pregledno možemo vidjeti mjesečne obaveze.
47
Plan usluga koje su nam potrebne
Prioriteti i slijededi koraci
Sastoji se od slijededih lista:
Daju mogudnost da se jasno napiše što je najvažnije u ovom trenutku. Pomaže nam osvijestiti
slijededi korak.
Usluge koje možemo u ovom trenutku dobiti i mjesečni planer
48
Da ne zaboravimo pitati
Dokumentacija
Dio obiteljske mape predviđen za svu dokumentaciju za koju roditelj/staratelj misli da bi bili
potrebni prilikom odlazaka na preglede, terapije i slično.
Npr. rezultati procjena, otpusna pisma, mišljenja, dokumentacija o propisanom ortopedskom
pomagalu, o slijededoj operaciji, pregledu i slično.
Kontakti
Dio mape sa podacima o udrugama, ustanovama, centrima za socijalnu skrb i slično. Podaci su
ved ponuđeni, međutim roditelji/skrbnici, stručnjaci koje susredu mogu umetnuti i novije
podatke.. Roditelji/skrbnici mogu popuniti cijelu mapu, mogu umetati slike, mogu sami kreirati svoje
obrasce ukoliko su potrebe drugačije ili preraditi postojede. Takođek mogu printati ved ponuđene
obrasce koliko god im je potrebno
49
3.6. RANA INTERVENCIJA KROZ AKTIVNOSTI U CENTRU
Nakon provedene inicijalne procjene djetetovog motoričkog razvoja te postavljanja glavnog
problema fizioterapeuti daju preporuku za potrebno uključivanje djeteta u određene terapijske
postupke. Izbor terapijskog postupka ovisi o postavljenim terapijskim ciljevima od strane
fizioterapeuta te rezultatima sveobuhvatne procjene cjelokupnog stručnog tima.
Stručno educirani fizioterapeuti provode ranu razvojnu re/habilitaciju kroz niz specifičnih
terapijskih intervencija.
Program ranih intervencija uključuje modele fizioterapijskih metoda po Bobath konceptu, Vojta
konceptu, Osteopatskom pristupu te tehniku Kinesio Tapinga. Svaka tehnika ima svoje
specifičnosti kojima se doprinosi ostvarivanju postavljenih ciljeva važnih za djetetov razvoj.
Pružanje vedeg broja specifičnih terapijskih usluga u području neuropedijatrije omogudava
djetetu pružanje ciljane potrebne usluge. Ovakav model fizioterapijskih usluga omogudava
kombinaciju terapijskih intervencija što doprinosi uspješnijem ishodu djetetovog razvoja. U
svakom terapijskom modelu poželjno je težiti transdisciplinarnom pristupu te vršiti razmjenu
informacija s drugim stručnjacima o evaluaciji djetetovog razvoja.
3.6.1. Fizioterapijski modeli u ranoj intervenciji
3.6.1.1. Neurorazvojna terapija po Bobath konceptu
Neurorazvojna terapija po Bobath konceptu ( Neurodevelopmental Therapy, NDT ) u programu
ranih intervencija ima vrlo značajnu primjenu u ranoj novorođenačkoj ili dojenačkoj dobi
ukoliko postoji određena sumnja na mogudnost nastanka razvojnih poteškoda. Tehniku
primjenjuje NDT certificirani terapeuti. Terapeut specijaliziran u Bobath terapiji koristi
specifične tehnike handling – a ili rukovanja s djetetom kako bi djelovao na normalizaciju
mišidnog tonusa kao preduvjeta za normalan pokret te njegovo izvođenje . Ovisno o djetetovoj
dobi te njegovim mogudnostima i/ili poteškodama potrebno je tretman usmjeravati na ciljane
aktivnosti koje otežavaju ili onemogudavaju pokret ili kretanje djeteta. Princip vježbanja osobito
u segmentu davanja informacija roditeljima je njihova edukacija o pravilnom postupanju s
djetetom za vrijeme svih svakodnevnih aktivnosti koje oni s njima provode. To su podizanje s
podloge te spuštanje na podlogu, nošenje, hranjenje, kupanje, mijenjanje pelena te igranje. Igra
kao funkcionalna aktivnost u kojoj djeca uživaju je neophodan segment neurorazvojne terapije.
Kod djece ona je ujedno i razlog za kretanje. Svaki fizioterapeut u programu ranih intervencija
50
mora to uzimati u obzir. U terapijskom radu vrlo je važno prilagoditi aktivnost odnosno igru
djetetovoj dobi kao i njegovim mogudnostima ili željama. Aktivnost u koju se dijete uvodi je
ujedno i strategija učenja za zadržavanje ili izvođenje određenih pokreta ili kretanja. Cilj ovog
specifičnog pristupa je omoguditi djetetu iskustvo normalnog pokreta odnosno kretanja u
njegovoj okolini koristedi znanja i vještine neurorazvojne terapije. Od prve procjene djetetovog
razvoja roditelj postaje aktivan sudionik u davanju i primanju informacija o djetetovom razvoju
kroz savjetovanja kao i prilagođene edukacije.
3.6.1.2. Terapija refleksne lokomocije po Vojta konceptu
Terapija refleksnom lokomocijom primjenjuje se u terapiji rizične djece novorođenačke,
dojenačke dobi te djece svih dobnih skupina s motoričkim poteškodama u razvoju.
Rana primjena ovog koncepta ved u novorođenačkoj dobi daje daleko bolje terapijske rezultate
jer tad patološki obrazac pokretanja još nije fiksiran.
Terapeut aktivacijom određenih točaka odnosno zona na djetetovom tijelu dovodi do aktivacije
muskulature u točno određenenom koordinacijskom slijedu. Ti koordinacijski slijedovi su
umjetno izazvani i ne pojavljuju se spontano. Dva su obrasca kretanja, refleksno puzanje i
refleksno okretanje.
Nakon podraživanja, odnosno terapije, aktivirani obrazac zadržava se najmanje pola sata te
omogudava djetetu aktivno korištenje tog obrasca. Upravo iz tog razloga potrebno je najmanje
4 puta dnevno provoditi terapiju.
Vrlo je važna edukacija i suradnja roditelja koji zajedno s terapeutom kontinuirano provode
terapiju.
51
3.6.1.3. Osteopatija
Osteopatija je terapijski pristup koji se zasniva na preciznim palpatornim (manualnim)
zahvatima kojima se utvrđuju tenzije i blokade u tkivu. Temelji se na znanjima iz funkcionalne
anatomije, biomehanike, fiziologije i patofiziologije.
Osteopat kroz palpaciju sluša, odnosno „vodi dijalog sa tkivom“ i pronalazi blokade u tijelu te ih
osteopatskim tretmanom odblokira.
Metode osteopatskog tretmana koje se koriste kod djece su: kraniosakralna osteopatija,
visceralna osteopatija (manualni zahvati na utrobi), miofascijalna metoda, generalna
osteopatska tehnika.
Kod djece s poteškodama u razvoju primjenjuje se za normalizaciju mišidnog tonusa, bolju
propriocepciju te povedanje vlastitih unutarnjih potencijala. Također se primjenjuje kod
poteškoda u koordinaciji; problema s ravnotežom; poteškoda sa sisanjem, gutanjem,
hranjenjem; kod djece s autizmom, kod hiperaktivne, dezorjentirane i dezorganizirane djece te
kod djece sa teškodama učenja i koncentracijom; kod nistagmusa i strabizma, kod djece s
astmom i drugim respiratornim problemima; te za tretiranje ožiljaka.
Također se može primjeniti preventivno kod beba nakon produljenog i traumatičnog poroda;
kod kolika; opstipacije; diarrhea; neprestanog plakanja i povradanja; poteškode s ritmom
budnost-spavanje; kod ukočenosti vratnih mišida ili tortikolisa.
Osteopatski tretman ima za cilj uspostaviti ravnotežu unutar i među tjelesnim strukturama,
pokrenuti unutrašnji mehanizam zdravlja koji de dati potencijal tijelu da radi na najbolji mogudi
način u danim uvjetima, što de utjecati na poboljšanje kvalitete života djeteta.
Osteopatija je na našim područjima novija metoda terapijske intervencije koja svojim
rezultatima vrlo uspješno zauzima važno mjesto u tretmanu kod djece najranije razvojne dobi.
Iz tog razloga je vrlo pozitivno prihvadena od strane svih stručnjaka uključenih u program rane
intervencije.
3.6.1.4. KinesioTaping
Kinesiotaping je tehnika bazirana na procesu prirodnog liječenja vlastitog tijela. Koristi se u
različitim poljima fizioterapije i rehabilitacije, kao pripomod drugim metodama i
rehabilitacijskim tehnikama, poboljšavajudi samu terapiju. Bandaža KINESIOTAPING je sačinjena
52
od posebnog materijala koji zajedno s upotrebom kinesiotaping metode omoguduje optimalne
rezultate i jednostavnu primjenu.
Funkcija KinesioTapinga je:
1. Normalizacija funkcije mišida. KinesioTaping je efikasan u vradanju
normalne napetosti mišida: povedava ili umanjuje mišidnu aktivnost
(ovisno o primijenjenoj tehnici).
2. Povedava cirkulaciju krvi / limfe. KinesioTaping pomaže u odstranjivanju
ekscesivnih edema i/ili krvarenju između kože i mišida.
3. Smanjuje bol. Neurološko uklanjanje boli proizlazi prilikom aplikacije
kinesiotapinga na ozlijeđenu zonu, kao što je opisano pod brojem 2
4. Pomaže u korekciji zglobne pravilnosti. Pomak zgloba iz zglobne čahure
kao rezultat prekomjerne mišidne napetosti. Kinesiotapingom se radi
korekcija s krajnjim rezultatom oporavka funkcije i fascije mišida.
KinesioTaping dokazuje svoju efikasnost aktivacijom neuroloških i cirkulatornih sustava.
U području fizioterapije ima vrlo široku primjenu kao i u odnosu na dob korisnika terapije.
U području rane intervencije zauzima vrlo važno mjesto kao specifičan terapijski pristup koji se
može kombinirati s drugim prilagođenim terapijskim modelima.
3.6.2. Terapijsko plivanje po Halliwick konceptu
Program terapijskog plivanja po Halliwick konceptu provode certificirani instruktori s iskustvom
rada s djecom s poteškodama u razvoju. Kroz igru dijete uz pomod roditelja i instruktora stječe
pozitivno iskustvo pokretanja u vodenom mediju. Cilj je djetetu ostvariti kontrolu disanja,
ravnoteže i pokreta, samostalnost te socijalnu interakciju s ostalom djecom, roditeljima i
terapeutima.
53
Princip rada unutar Halliwick programa je jedan na jedan ( jedan instruktor,jedan plivač) što se
primjenjuje do potpune neovisnosti plivača u vodi. Program se realizira kroz medij igara koje
moraju zadovoljavati princip primjerenosti odnosno potpunu prilagođenost plivaču.
Davanjem ispravne potpore plivač je u prilici osjetiti pokrete koje ne može iskusiti na kopnu.
Cilj takve vrste rada je da se plivač u potpunosti psihički prilagodi na vodeni medij te savlada
sve tehnike ravnoteže koje vode ka samostalnom izvođenju pokreta u vodenom mediju
odnosno plivanje. Pored toga cilj je naučiti plivača kako održati sigurnu poziciju disanja te na
koji način dodi u nju izvodedi bilo koji drugi pokret. Plivač uči kako započeti, kontrolirati i
zaustaviti sve dostižne rotacije tijela u vodi te kako djeluju sile uzgona, turbulencije i otpora u
pokretu zajedno sa metacentričnim efektima.
3.6.3. Senzorna integracija
Prepoznavanje teškoda razvoja senzorne integracije u djece služi stručnjacima kao smjernica u
osmišljavanju adekvatnih i pravodobnih terapijskih postupaka.
Terapija senzorne integracije provodi se u kabinetu opremljenom različitim pokretnim i
statičnim spravama te materijalima gdje dijete samostalno bira aktivnosti. Prostor kabineta
daje puno mogudnosti za izlaganje djeteta vestibularnim, proprioceptivnim, taktilnim i ostalim
podražajima. Uloga terapeuta je da prostor i aktivnosti prilagodi djetetovim potrebama i
mogudnostima a svaka intervencija terapeuta vođena je samim djetetom, njegovim aktivnim
sudjelovanjem u terapiji i adaptivnim reakcijama koje tijekom terapije pokazuje.
Cilj terapije senzorne integracije je da dijete aktivno sudjeluje u smislenim aktivnostima u
terpijskom prostoru, upoznaje i kroz terapijske postupke poboljša obradu senzornih utisaka, tj.
različitih podražaja kako bi ih svrhovito moglo upotrijebiti u svakodnevnom životu.
54
3.6.4. Radna terapija
Radnoterapijska intervencija je usmjerena ka promicanju funkcije i uključenosti djece u ranoj
dobi, kao i njihovih obitelji/skrbnika u svakodnevnim rutiniranim aktivnostima koje uključuju
aktivnosti razonode, samozbrinjavanja, produktivnosti, te grupne aktivnosti.
Radni terapeut također kroz savjetovanja pomaže roditeljima u traženju, učenju i primjeni
različitih tehnika i principa rada koji su primjenjivi za njihovo dijete, a koje djetetu osiguravaju
optimalan razvoj vještina i sposobnosti u skladu s dobi.
Tabelarni prikaz razvoja hvata:
REFLEKSNI STISAK PREDUVJET ZA DALJNI RAZVOJ SLOŽENIJIH HVATOVA
GRUBI PALMARNI HVAT
POČETAK SVRHOVITOG HVATANJA
PALMARNI HVAT
OTVARANJE ŠAKE, PREDUVJET ZA DALJNJI RAZVOJ RADIALNOG PALMARNOG HVATA I OTVARANJE PALCA ( OPOZICIJA PALCA KOJA OMOGUDAMHA FUNKCIONALNO ZADRŽAVANJE PREDMETA)
RADIJALNI PALMARNI HVAT
POČETAK FUNKCIONALNOG HVATANJA I RAZVOJA SLOŽENIJIH HVATOVA.
GRABLJASTI HVAT/KOSI HVAT
TAKTILNI KONTAKT SA PREDEMTIMA KOJI POTIČE SENZORIČKI RAZVOJ DOJENČETA
RADIALNO DIGITALNI HVAT/TROPRSTI HVAT
RAZVOJ MOTORIČKE KONTROLE I BALANSA PRITISKA, ZA VRIJEME ZADRŽAVANJA PREDMETA , PRSTIJU. RAZVOJ KOORDINACIJE POKRETA
55
PINCETNI HVAT- INFERIOR
DALJNI RAZVOJ OPOZICIJE PALCA SA OSTALIM PRSTIMA, NAPOSE KAŽIPRSTOM ŠTO DOJENČETU OMOGUDAVA HVATANJE SITNIJIH PREDMETA, TE POVEDAVA PRECIZNOST I KONTROLU POKRETA
3.6.5. Iskustvena skupina
Iskustvena skupina je dio rano intervencijskog programa. Takav oblik rada postoji i u Dnevnom
centru „Mali dom-Zagreb“ . Djeca i roditelji dolaze u skupinu jednom mjesečno ili češde ovisno
o dobi djeteta i o preporuci stručnog tima. Grupe su kreirane prema dobi i potrebama obitelji.
Kod mlađih dobnih skupina (0 – 1 g.) naglasak je na pružanju podrške obitelji a u djece starije od
1 g. na učenju kroz iskustva zajedno sa roditeljima.
Područja edukacijsko rehabilitacijskih aktivnosti su usmjerena prema razvoju self koncepta,
razvoju senzoričke integracije, razvoju slike tijela, socio emotivnih vještina, fine/grube motorike,
spoznaje, govora/komunikacije , osamostaljivanje u aktivnostima svakodnevnog života i
svladavanju separacije od roditelja. Uz edukacijsko rehabilitacijske aktivnosti djeca prema
potrebi opserviraju i drugi stručnjaci u centru.
Rad u skupini je podijeljen u nekoliko etapa kao što su: slobodan tijek aktivnosti, rad po
„kutidima“, aktivnosti na poligonu, aktivnosti u dvorani, kineziterapijske aktivnost uz korištenje
terapijskog psa, aktivnosti u senzomotoričkom kabinetu, aktivnosti svakodnevnog života, rad na
računalu, grupne aktivnosti (pozdravni „krugid“, obrada tema kroz priče i pjesme), rad s
56
Montessori priborom i istraživačke aktivnosti s materijalima različitih taktilnih kvaliteta.
Roditelji su aktivno uključeni u aktivnosti skupine da li u svrhu edukacije ili osposbljavanja za
određene aktivnosti.
3.6.6. Logopedska terapija
Uloga logopeda kao stručnjaka za jezično-govorni razvoj , kao i usvajanje komunikacijskih
vještina opdenito, je značajna jer prati dijete u ranim fazama komunikacijskog i simboličkog
razvoja koji podrazumijeva: emocionalni aspekt komunikacije (očni kontakt, osmjeh,
afektivnost), usmjerenost djeteta na druge osobe( inicijativu i reciprocitet u komunikaciji),
prisutnost prirodne geste koja se javlja prije govora, te pradenje razvoja verbalnog izražavanja
i razumijevanja.
Važno dio je svakako i procjena građe i pokretljivosti orofacijalne muskulature i sposobnosti
žvakanja i gutanja , kao jednog od osnovnih preduvjeta urednog jezično-govornog razvoja.
Glavna područja djelovanja logopeda u ranoj intervenciji su: procjena i pradenje djeteta,
individualni rad sa djetetom, evaluacija, te savjetovanje roditelja o postupcima i načinu rada
kod kude , jer oni naročito u ranom razdoblju djetetovog života imaju nezamjenjivu ulogu u
poticanju prirodnog razvoja djeteta u obiteljskom okruženju.
Individualni rad se bazira na poticanju govorno-jezične komunikacije koja se u ranoj dobi
ostvaruje najčešde floor time pristupom kroz situaciju igre i istraživačkih aktivnosti. Zajednička
usmjerenost na određenu aktivnost (predmet), te izmjena uloga u igri je jedna od osnovnih
pretpostavki izgradnje komunikacijskih odnosa između teraputa i djeteta.
3.6.7. Vibroakustična terapija
Vibracijsko akustična terapija je terapijska metoda koja koristi sinusoidni zvuk niske frekvencije
u rasponu od 40 – 120 Hz. Zvuk se putem pretvornika (eng. transducera) pretvara u vibracije
koje se prenose na tijelo djeteta putem vibracijske jedinice (vibro madrac ili vibro jastuk). Dijete
se za vrijeme terapijske seanse izlaže vibracijama postavljajudi na ključne točke tijela vibro
jastuk ili pozicionirajudi ga na vibro madrac. Tijekom pozicioniranja koriste se pravilni posturalni
položaji te se djetetu omogudava i dodatna potpora senzoričkim jastucima. Intenzitet vibracije
57
podešen je na razinu koja je ugodna za dijete te ono ne percipira zvuk auditivno, ved samo
proprioceptivno, tj. kao vibraciju.
Ovom vrstom senzorne stimulacije podražuju se proprioceptori u mišidnim snopovima što može
uzrokovati normalizaciju mišidnog tonusa tretiranih područja tijela. U našem Centru ova se
metoda najčešde i koristu u svrhu poboljšanja grubih i finih motoričkih funkcija djeteta.
3.7. PONOVNA PROCJENA NAKON 3-6 MJESECI
Ponovna procjena radi se u svrhu evaluacije napretka i evaluacije ponuđene usluge. Kod
kreiranja obiteljske mape se utvrđuju datumi za ponovne re-evaluacije te se nakon toga dijete
upuduje u druge programe ili ostaje u postojedem programu. Kad dijete navrši dvije i pol godine
provodi se sveobuhvatna procjena kako bi se definirali daljnji koraci u edukaciji i rehabilitaciji.
3.7.1. Nastavak rane intervencije
Nakon ponovne procjene vrši se evaluacija razvojnog napretka djeteta i ponuđenih usluga.
Ovisno o rezultatima procjene, čimbenicima rizika te dinamici napretka u skladu s dobi, stručni
tim daje mišljenje i preporuku za nastavak (re)habilitacijskih postupaka.
Ako postoji potreba za nastavkom habilitacije, stučni tim daje preporuku za onaj program koji
najbolje odgovara potrebama djeteta; sveobuhvatnost razvojih područja s naglaskom na uske
specijalnosti ustanove/pružatelja usluga (motoričke poteškode, oštedenje vida, oštedenje sluha,
intelektualne poteškode, pervazivni razvojni poremedaj i drugo) koje svojim programom
omoguduju habilitaciju u najkvalitetnijem opsegu.
Dijete i obitelj ostaju u programu rane intervencije do navršene 3 godine života. Prije izlaska iz
programa, u dobi djeteta od 2,5 godine, potrebno je učiniti sveobuhvatnu procjenu u cilju
definiranja i preporuke daljnjih koraka u edukaciji i (re)habilitaciji. Ovisno o programu RI
pružatelja usluga, mogud je nastavak habilitacije u dosadašnjoj ustanovi ili u drugoj ustanovi.
Tijek kudne posjete se ne mijenja, mijenja se IEP (postavljanje novih ciljeva) :
frekvencija, intenzitet i metoda pružanja specifičnih usluga rane intervencije te
okolina u kojoj de se odvijati pružanje usluga (centar, obiteljski dom).
58
Sva djeca uključena u program rane intervencije mogu biti uključena i u iskustvene skupine
prema Portage modelu.
U slučaju kad rezultati ponovljene procjene ukazuju na usklađenost razvojnih postignuda s dobi
djeteta te odstustvo potrebe za daljnjim habilitacijskim postupcima, dijete i obitelj izlazi iz
programa RI bez obzira na djetetovu dob. Naravno, ako se pojavi sumnja ili uoče neka
odstupanja u razvoju do navršene 3. godine života djeteta, roditelji se ohrabruju da ponovo
potraže savjet stručnjaka rane intervencije.
4. STRUČNA PODRŠKA U OBITELJI
4.1. STRUČNA PODRŠKA U OBITELJI
Tim za stručnu podršku sastoji se od: defektologa-rehabilitatora, radnog terapeuta, psihologa,
logopeda i fizikalnog terapeuta. Cilj tima je da djeluje holistički na razvoj djeteta, te na taj način
kroz provođenje rehabilitacijskog procesa ima u vidu sve preporuke i upute svih članova tima.
Primjerice, s roditeljima djeteta razgovara se o njihovu viđenju djeteta. Oni se izjasne o tome
što smatraju da su djetetove mogudnosti i interesi, zbog čega su zabrinuti te što je djetetov
primarni problem.
Rehabilitator pronalazi koje su situacije učenja prikladne za dijete s obzirom na njegovu dob i
potrebe, na koji se način poboljšava djetetov funkcionalni vid ili kako dijete jača kompenzatorne
vještine.
Radni terapeut pronalazi načine kako dijete motivirati na prihvadanje i manipulaciju
predmetima dok logoped razvija strategije kako bi se poboljšale djetetove komunikacijske
sposobnosti.
Ostali članovi uključuju se s obzirom na djetetove potrebe. Svi zajedno dogovaraju se kako te
aktivnosti integrirati u svakodnevni život obitelji. Roditelji i stručnjaci uče jedni od drugih i
primjenjuju znanja u interakciji s djetetom.
Patronažni terapeut, uglavnom ranointerventni rehabilitator, odlazi u dom djeteta otprilike
jedan put u tjedan dana. Za vrijeme kudnog posjeta se radi s djetetom, razgovara s roditeljima
te se roditelj i terapeut dogovaraju o tome što de se raditi dalje, na koji de se način provoditi
59
vježbe, kako prilagoditi okolinu (npr. sobu) u kojoj dijete boravi te kako integrirati vježbe u
svakodnevni obiteljski život.
Roditelji s djetetom dolaze ambulantno na fizioterapeutski tretman i ostale terapijske programe
(npr. vibroakustična terapija i sl.), također jedan put na tjedan.
Stručnjak koji počne raditi u obitelji često se susrede s raznim pitanjima vezanima uz dijagnozu
postavljenu djetetu, kakve su prognoze za dijete u odnosu na datu dijagnozu i sl. U takvim
slučajevima rehabilitator mora biti osoba između liječnika i roditelja koji de na roditeljima
prihvatljiv i razumljiv, ne stručan, način objasniti što su liječnici napisali u nalazima.
U odnosu s roditeljima, rehabilitator mora biti podrška roditeljima u svim trenucima. U početku
se roditelji nose sa šokom rođenja djeteta s teškodom u razvoju, prihvadanjem tog djeteta,
depresivnim stanjima, osjedajem krivnje i sl. i nisu niti svjesni svih tih svojih emocija. U tim
trenucima rehabilitator mora prihvatiti sva ta emocionalna stanja roditelja, te ih preraditi i
vratiti im ih u, za njih, jasnoj i prihvatljivoj formi. Roditelji de se lakše nositi s emocionalnim
problemima ukoliko im se pojasne ta stanja i ukoliko shvate da je to normalno što im se
događa. Kada roditelji ublaže sve svoje emocionalne probleme vezane uz rođenje djeteta s
teškodom u razvoju kvalitetnije de se modi posvetiti svome djetetu.
Roditelji djeteta s teškodom u razvoju se često osjedaju usamljenima, jer «to se događa samo
njima i nikome koga oni poznaju», stoga im treba omoguditi upoznavanje drugih roditelja djece
s teškodama u razvoju. Roditelji djece s teškodama jedni druge najbolje razumiju, a na žalost,
često se upoznaju nakon što su se sami nosili s najtežim problemima prvih godina djetetova
života.
Na roditelje i njihove potrebe i emocionalna stanja, pored djeteta utječu i drugi razni činioci iz
okoline, a to su različiti sustavi podrške od strane državnih službi. Ukoliko državne službe zakažu
u pružanju pomodi djeci roditelja s teškodama u razvoju, oni se osjedaju još više zanemarenim,
marginaliziranim i očajnima u svojim pokušajima da pomognu sami sebi i svom djetetu.
Također, na roditelje utječe i čitava obitelj. Često su bake i djedovi glavni «pomagači» u odgoju i
rehabilitaciji djeteta s teškodom u razvoju, no i oni proživljavaju dolazak ovog djeteta u obitelj
na svoj način. Naravno da njihovo proživljavanje susretanja s teškodama djeteta utječe na same
roditelje djeteta. Rehabilitator u takvim situacijama ne smije zanemariti ostale članove obitelji,
naročito ako bake i djedovi žive u istom kudanstvu s roditeljima i djetetom. On mora i ostalim
ukudanima objasniti isto što i roditeljima i dati im podršku. Ukoliko roditelj ili rehabilitator
osjete potrebu, mogu organizirati druženje obitelji, pa čak i prijatelja obitelji kako bi svi mogli
60
pitati rehabilitatora što ih zanima u vezi s potrebama određenog djeteta. Često je ljudima
neugodno baviti se nečijim djetetom iz straha da ga ne «ozljede», pa im je sigurnije čuti
sugestije za odnošenje prema tom djetetu od stručnjaka, nego od samog roditelja.
Brada i sestre djeteta s teškodom na svoj način proživljavaju dolazak djeteta s teškodom u
razvoju. Često oni mogu osjetiti ljubomoru, jer roditelj puno vremena posveduje novom djetetu.
Mogu osjedati strah od onoga što se događa njihovom bratu ili sestri, te strah da bi se to moglo
dogoditi i njima samima. Događa se, također, kad su djeca manja, da niti ne razumiju što se
događa s bratom ili sestrom, te im se na prihvatljiv način to mora objasniti, ali paziti da se ne
stvori odbojnost djeteta prema bratu ili sestri. Roditelji često pokušavaju sami zaštititi svoje
dijete bez teškode u razvoju od saznanja što se događa bratu ili sestri, pokušavaju ih zaštititi od
šoka i različitih emocionalnih stanja koje sami proživljavaju, no djeca sve to osjete. Stoga je
bolje zajedno s roditeljima razgovarati s bradom i sestrama djeteta s teškodom u razvoju.
Rehabilitator koji radi u intervencijama rane životne dobi, što podrazumijeva rad u domu
obitelji djeteta, mora imati sluha za sve probleme s kojima se susrede obitelj. On ne radi samo s
djetetom, ili s roditeljem, rehabilitator mora raditi s cijelom obitelji kako bi dijete s teškodom u
razvoju moglo rasti u najboljim mogudim uvjetima. Mora biti otvoren za prihvadanje roditelja
bez ikakvih predrasuda. Mora voditi računa da njegova procjena roditelja ne utječe na njegov
odnos prema djetetu. Također, bez obzira kako je procijenio roditelje, mora ga prihvadati kao
partnera u procesu (re)habilitacije.
61
4.2. METODOLOGIJA RADA PREMA PORTAGE MODELU
Portage model predstavlja skup edukacijsko-rehabilitacijskih aktivnosti u stručnoj podršci u
obitelji za djecu od 0-3 godine sa odstupanjima i poteškodama u razvoju . Portage je model
podrške djetetu i obitelji. Portage je grad u Wisconsinu, SAD-u gdje je prvi put zapoželo
"podučavanje u obiteljskom domu". Grad je smještem između dvije rijeke, a ime potječe od
francuske riječi "porter" - što znači "prenositi". Cilj modela je rad s obitelji kako bi se
unaprijedila iskustvena kvaliteta obiteljskog života između članova, kako bi se stvorila zdrava
okolina u kojoj dijete može učiti, igrati se i napredovati
Neke od glavnih karakteristika su ;
redovitost kudnih posjeta
podrška razvoju igre, komunikacije, kreiranju odnosa i učenja djeteta u obiteljiskom okruženju
u suradnji s roditeljima / skrbnicima unutar obitelji, preuzimanje vodede uloge u ostvarenom partnerskom odnosu
pomaganje roditeljima u prepoznavanju onog što je važno za njih i njihovo dijete i kreiranju plana ciljeva učenja i sudjelovanja
vođenje zajedničkih evaluacija djetetovog napretka o dogovaranje na pitanja i probleme koji se javljaju
fleksibilno reagiranje na djetetove potrebe i potrebe obitelji
suradnja sa ostalim stručnjacima i agencijama
Tri ključne elementa su sljededa;
1. dijete vodi igru: vrijeme provedeno tijekom kude posjete je kreirano prema djejetovim reakcijama
2. fokus na obitelj: osigurati vrijeme i za riješavanje jednog dijela obiteljskih prioriteta
3. strukturirano učenje: planiranje i provođenje strukturirane aktivnosti.
62
Ono što se ne smije zaboraviti da je svaki posjet drugačiji, kao i provedeno vrijeme u
određenim aktovnostima, jer sve ovisi o djetetu i obiteljskim potrebama.
Slijededi ključne elemente tijek kudne posjete je slijededi;
1. Igra s djetetom promatranje djetetovih reakcija
dijeljenje interakcija s naglaskom na dječje prioritete i namjere
raspravljanje i slavljenje svakog koraka koji vodi djetetovoj samostalnosti i aktivnom
učenju
opservacija spontane i vođene igre snimanje značajan igrati promatranja
2. Generalizacija novonaučenih vještina
objašnjavanje načina kako dijete koristi novu vještinu
uvođenje novih igara ideja za poticanje učenja
integriranje igre u svakodnevne aktivnosti
3. Strukturirano podučavanje/učenje i postavljanje ciljeva
Tijekom planiranja individualnog edukacijskog plana, moramo osvijestiti što dijete trenutno
može i što de postidi podučavanjem. Drugim riječima moramo identificirati tzv.baseline i
postaviti dugoročni cilj.
Mogudi dugoročni ciljevi proizlaze iz razgovora s roditeljima i odražavaju njihove prioritete,
misli i poznavanje svog djeteta. Koristedi svoje ideje i znanja, terapeut u kudnoj posjeti
ostavruje te ciljeve u partnerstvu s roditeljima.
DIJETE
VODI IGRU
STRUKTURIRANO
UČENJE
TEACHING
PORTAGE
FOKUS NA
OBITELJI
63
4.3. STRUČNJAK U RANOJ INTERVENCIJI
Rana intervencija provodi se timskim radom težedi transdisciplinarnom modelu. Osnovne
karakteristike takvog načina rada su da su roditelji djece aktivni članovi tima. Svi članovi tima
zajednički rade u provođenju procjene te zajednički razvijaju strategije za provođenje rano
interventnih aktivnosti kako bi se djelovalo na cjelokupan djetetov razvoj. Roditelji i stručnjaci
uče jedni od drugih i koriste znanja u interakciji s djetetom. Cilj tima je da djeluje holistički na
razvoj djeteta, takvim načinom provođenja rehabilitacijskog procesa uzimaju se u obzir sve
preporuke i upute svih članova tima.
U svakom timu trebaju biti prepoznate jedinstvene i zajedničke potrebe djece te razrađene
strategije za razvoj usklađenog pristupa koji de optimalno odgovarati djetetovim potrebama. Da
bi se pomoglo definiranju uloge i odgovornosti svakog člana tima, dobro bi bilo odgovoriti na
sljededa pitanja te osvijestiti svoje načine rada:
Koja je naša stručna uloga i odgovornost u radu s obitelji i djetetom u programu ranih
intervencija?
Koje je naše viđenje situacije kao stručnjaka u timu?
Koja stručna znanja i kompetencije stručnjak treba imati da bi mogao kvalitetno raditi s
djecom s odstupanjima u razvoju?
Koje strategije koristiti da bi integrirali ciljeve rada u svakodnevni život djeteta?
Kako aktivno pridonositi razvoju efikasnog timskog pristupa?
Svaki ranointerventni tim koji radi s djecom s odstupanjima u razvoju trebao bi si oslanjati na
transdisciplinarni pristup koji uključuje zajednički rad stručnjaka različitih profila i obitelji
djeteta.
Terapeuti koji rade s djetetom trebali bi, između ostalog, biti upoznati s djetetovom
dijagnozom, utjecajem dijagnoze na rani razvoj, u koje sve terapije je dijete uključeno te s
mišljenjem roditelja i njihovim ciljevima i prioritetima.
Kako bi terapeuti mogli upoznati različite djetetove potrebe te integrirati i primjeniti znanja iz
različitih disciplina (područja), potrebno im je osigurati dodatno vrijeme za izmjenu informacija,
usvajanje dodatnih znanja i ostvarivanje suradnje s obitelji djeteta.
Samo na taj način de dijete i njegova obitelj dobiti sadržajnu, koordiniranu i djetetu prilagođenu
podršku.
64
4.4. SMJERNICE ZA PROVOĐENJE EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKIH POSTUPAKA
Recipročna veza između odrasle osobe i djeteta prva se treba uspostaviti jer ona uvjetuje sve
ostale stupnjeve djetetovog razvoja. Recipročno znači da dijete signalizira svoje potrebe, a
roditelji i teraputi u takvoj interakciji reagiraju na djetetove potrebe vodedi brigu o njima. Kako
bi dijete savladavalo miljokaze potrebni su mu odnosi sa roditeljima, terapeutima, vršnjacima i
ostalima, koji usmjeravaju ove na emocijama utemeljene interakcije ovisno o djetetovom
individualnom profilu, njegovim slabim i jakim stranama. Emocije imaju ulogu vođe i upravljaju
čitavim mentalnim timom te stoga nije potrebno da radimo na svakom djetetovom području
razvoja zasebno. Dijete koje sudjeluje u dvosmjernoj komunikaciji namjerom razvija svoje
govorne vještine, ali ujedno i motoričke, perceptivne, senzoričke, kognitivne, socijalne
4.4.1. Osjet dodira (taktilne stimulacije)
Taktilne stimulacije, uz to što potiču razvoj svjesnosti o različitim materijalima i predmetima iz
okoline, uvelike potiču razvoj sheme tijela i svjesnosti o vlastitom tijelu.
1. Razvoj tjelesne osjetljivosti dodirom
Svojom rukom masirajte dijete. Pratite reakcije djeteta i njima prilagodite intenzitet i
tempo masaže. Lagano lupkajte, masirajte dijelove trupa, ruke, noge, dlanove, tabane, lice
te područje oko usta. Za vrijeme izvođenja ove aktivnosti poželjno je da je vaša ruka
konstantno u dodiru sa tijelom djeteta. Imenujte dijelove tijela koje dodirujete!
2. Doživljaj posrednog dodira
Za ovu vrstu stimulacija možete koristiti slijededa sredstva: vata, plišani predmeti, krznene
igračke, mekani kistovi. . .
Na dijelu tijela koji dijete voli započnite dodirivanje, koristedi pri tom materijal koji je
djetetu ugodan, primjerice vatu. Njome kožu gladite, lupkajte, masirajte.
Pratite reakcije djeteta i njima prilagodite dužinu i intenzitet podražaja.
3. Cjelovitog doživljaj tijela korištenjem različitih materijala
Materijali koje ovdje možete koristiti su plastične loptice, komadidi stiropora, lišde, loptice
od vate, pjenušava kupelj u boji, pijesak. . .
65
Različite taktilne informacije materijala biti de pohranjene u mozgu te de omoguditi djetetu
generalizaciju iskustava na svakodnevne aktivnosti
4.4.2. Osjet sluha ( auditivne stimulacije)
Materijali koji se koriste su instrumenti ( bubanj, def, glazbena kutija, zvečke. . . ), zvečke koje
djeca sama mogu izraditi od prirodnih materijala, sredstva iz svakodnevnog života ( šuškavi
papiri, šuškavi jastuci. . . ), a također se zvuk može proizvesti i pojedinim dijelovima tijela (
rukama, nogama, prstima. . . )
Približite djetetu instrument i potaknite ga da ga istraži i upozna dok ga vi svirate i neka i dijete
pokuša proizvesti zvuk.
Naučite dijete kako može svojim tijelom proizvesti zvuk, neka plješde rukama, udara nogama o
pod (samostalno ili uz vašu pomod ) ili načinite šuškavi jastuk gdje de dijete svakim svojim
pokretom činiti zvuk.
4.4.3. Osjet mirisa (olfaktorne stimulacije)
Svaki miris objasnite i uvijek obratite pažnju da to bude miris koji dijete može susresti u
svakodnevnom životu. Imenujte svaki miris.
Postupno pred dijete možete postaviti zadatak da samo diskriminira mirise i imenuje.
Eterična ulja mogu biti prestimulativna za neku djecu i izazvati loše reakcije pa stoga možete u
bočice staviti zrnca kave, koru naranče, limuna, komadide sapuna, pastu za zube, šampon i sl.
4.4.4. Osjet okusa ( gustativne stimulacije)
Djetetu se ponude različiti okusi započinje se sa suprotnostima u paru:
- slatko – kiselo
- blago – ljuto
66
- slano – slatko
- gorko – kiselo
Pratite reakcije i verbalizirajte ih « Sviđa ti se ovo? «, « Ovo ti baš nije fino? «. . .
Osvještavajte kod djeteta različite okuse i vrste hrane.
4.4.5. Vestibularni i proprioceptivni osjet
Vestibularni i proprioceptivni osjeti stimuliraju se promjenama položaja tijela (pravilno
pozicioniranje i handling!!). Dijete se može ljuljati na ljuljajudim spravama ili možete koristiti
plahte, deke u kojima dete u paru ljuljati dijete. Korištenjem različitih podloga dijete de uz
vestibularne dobiti i različite taktilne i proprioceptiven informacije. Aktivnost ljuljanja u plahti je
također dobra prilika za poticanje komunikacije gdje svojom facijalnom ekspresijom i
opisivanjem situacije možete dijete potaknuti na imitaciju i komunikaciju sa vama.
4.4.6. Vidne stimulacije
Metode koje utvrđuju ved postojede vidne puteve i uče djecu da optimalno koriste svoj
preostali vid. Vidne stimulacije pomažu djetetu da osvijesti svoj ostatak vida te da se usmjeri na
njega. One nede izgraditi vidni put tamo gdje ga nema, ali de dijete početi koristiti i mali ostatak
vida, ako postoji.
Različitim aktivnostima potičemo razvoj vidnih funkcija. Potičemo dijete da usmjerava pogled
prema vidnom podražaju, da ga fiksira, te nakon što uspostavi fiksaciju da ga počne pratiti
očima u svim smjerovima (vodoravno, okomito, dijagonalno, kružno). Kasnije se radi na
vizualnom uspoređivanju i skeniranju slike, odnosno prostora.
Za razliku od vidnih vježbi u vidne stimulacije nije uključena manipulacija predmetima, djetetov
je zadatak da promatra vidne podražaje.
Vidne stimulacije se mogu provoditi ciljano, osmišljeno i isplanirano, no mogu se i trebaju
provoditi i kroz svakodnevne aktivnosti, kako bi se dijete usmjeravalo na korištenje vida u svim
aktivnostima svakodnevnog života. Tako se npr. predmeti iz djetetove bliže okoline mogu
napraviti vidno poticajnijima (oblijepiti žarkim bojama, na njih zalijepiti svjetlo npr. od bicikla,
oblijepiti materijalima koji reflektiraju svjetlost). Npr. djetetovu bočicu se oblijepi tako da bude
67
dobro uočljiva, te kad se djetetu daje piti, ne davati ju direktno u ruke, ved mu ju pomicati
ispred očiju, kako bi ju dijete pratilo pogledom.
Način provođenja, materijali kojima se provode vidne stimulacije, te dužina trajanja se određuju
individualno u odnosu na sposobnosti djeteta, uzrok oštedenja vida i stanje vida. Kod djece s
vedim oštedenjima vida, koja reagiraju samo na svjetlost, vidne stimulacije se provode različitim
svjetlosnim podražajima, dok kod djece koja vide predmete pod dnevnim svjetlom, vidne
stimulacije provodimo takvim, vidno stimulativnim materijalima.
Prilikom provođenja vidnih stimulacija treba voditi računa o djetetovom cjelokupnom stanju,
dijete bi moralo biti odmorno, zdravo, sito i dobro raspoloženo.
Ukoliko dijete uz oštedenje vida ima i dodatnih teškoda u razvoju, to treba uzeti u obzir prilikom
kreiranja programa vidnih stimulacija, naročito ukoliko dijete ima epilepsiju.
4.4.6.1. Sugestije za provođenje aktivnosti vidnih stimulacija
Aktivnost ne treba biti dulja od 20 do 30 minuta dnevno – kako ne bi došlo do
prestimulacije vida i zamora djeteta, također je dobro ovo vrijeme rascjepkati npr. na 6
puta po 5 minuta dnevno.
Dijete mora biti u udobnom položaju koji treba povremeno mijenjati – položaj djetetu
mora omogudavati što bolje iskorištavanje ostatka vida, bitno je da dijete ne troši
previše energije na održavanje položaja tijela
Provode se kroz određeni vremenski period – obično ih se provodi 2 mjeseca, pa se
napravi 1 mjesec pauze – ovo se odnosi na ciljane vidne stimulacije
Materijali se prilagođavaju djetetovoj dobi, interesu i dijagnozi oštedenja vida
68
4.4.6.2. Materijali za vidne stimulacije
Light box (svjetleda kutija) – koristi se i za vidne stimulacije i za vježbe vida. Koristi se za
vidne stimulacije djece koja imaju ostatak vida na svjetlost. Na kutiju koja svjetli,
stavljaju se folije različitih boja, te se promatraju djetetove reakcije. Kasnije se stavljaju i
različiti oblici, koje dijete pod običnim svjetlom ne bi vidjelo.
Dijapozitivi – se koriste za vidne stimulacije djece koja imaju ostatak vida na svjetlost, te
i za djecu koja zamjeduju svjetlede slike, a ne vide ih pod dnevnim svjetlom. Najbolje je
slike prezentirati na bijelu zavjesu ispred djeteta. Slike na dijapozitivima mogu biti u bolji
ili crno bijele, važno je da su jednostavne i jasne.
Ultraljubičasto svjetlo (black box) – UV svjetlo se nalazi u crnoj kutiji. Pod njim se
prezentiraju crno bijeli ili različiti predmeti žarkih boja čija se boja pojačava pod UV
svjetlom. Važno je da se prezentiraju na crnoj pozadini kako bi bili uočljivi i kako bi se
istaknula figura od pozadine. Svi materijali koji su prezentirani pod UV svjetlom, moraju
biti prezentirani i pod običnim svjetlom, kako bi dijete moglo napraviti generalizaciju u
svakodnevni život – jer nakon što je vidjelo predmet pod UV svjetlom zna što treba
gledati pa to isto traži i pod dnevnim svjetlom
Kompjuterski program – je individualno vrlo prilagodljiv, zanimljiv i motivirajudi za djecu.
Djeca mogu pasivno promatrati slike, ili aktivno sudjelovati u provođenju vidnih
stimulacija pritiskivajudi miša i tako zaustavljati sliku ili sl.
Adaptivni materijali (video kazete, light snake, materijali s različitim vizualnim
senzacijama, auditivno vizualni materijali i predmeti iz svakodnevne upotrebe)
69
PRILOZI
Prilog 1
DOB
RAZVOJ KRETANJA NA LEĐIMA
RAZVOJ KRETANJA NA TRBUHU
RAZVOJ KRETANJA NA BOKU
NOVOROĐENČE
Glava je okrenuta u jednu stranu tijela. Ruke drži savijene u laktovima uz tijelo. Noge drži savijene u kuku i koljenu. Na svaki vanjski ili unutarnji podražaj reagira uplašenom reakcijom tako da ruke i noge u trzaju pruža sa strane s širenjem prstiju.
Okrede glavu po podlozi u obje strane. Drži ruke savijene sa strane s stisnutim šakama te palcem postavljenim unutar šake. Noge drži savijene sa strane te s zdjelicom u položaju prema gore.
Asimetrično držanje tijela. Trup je savijen u jednu ili drugu stranu. Ruke i noge su savijene u zglobovima tijela. Nestabilan položaj.
1.mj Par sekundi uspijeva zadržati glavu u sredini. Ruke i noge su ili savijene ili ispružene u zglobovima. Šake nisu stalno stisnute. Nestabilan položaj.
Leži s osloncem na obrazu, podlakticama i grudnom košu. Nakratko odigne glavu no ne podupire se. Zdjelica je odignuta od podloge. Noge su savijene u kuku i koljenu i pokazuju nevoljno kretanje. Nestabilan položaj.
Glava je okrenuta ili lijevo ili desno ili vrlo kratko u sredini. Leži s vedim težištem tijela na desnu ili lijevu stranu trupa. Nestabilan položaj.
2. mj Nakratko zadrži glavu u sredini. Ruke i noge dovodi u položaj ispred tijela. Leži nestabilno. Šake su sve češde otvorene.
Odiže glavu u sredini. Oslanja se na podlaktice s laktovima iza razine ramena. Težina tijela je u razini prsne kosti. Zdjelica se spušta malo iznad podloge. Manja savijenost ruku i nogu.
Okretanjem glave u stranu ovisi položaj udova. Na strani lica udovi su ispruženi, a na strani zatiljka udovi su savijeni u zglobovima.
3.mj Leži sigurno na leđima. Šake stavlja u usnu šupljinu. Šake su otvorene. Noge su odignute od podloge te savijene u kuku i koljenu. Stopala se dodiruju.
Odiže glavu od podloge. Pokazuje oslonac na podlaktice te se težina tijela pomiče prema pupku. Laktovi su ispred ramena. Zdjelica je skoro u razini podloge.
Trup je u ravnini. Ruke i noge su postavljene ispred tijela.
4.mj Leži sigurno i stabilno na leđima. Šakama i stopalima pokazuje pokret hvatanja.
Stabilan položaj. Laktovi su ispred ramena. Jednu ruku podiže prema predmetu, a drugom se oslanja podlakticom o podlogu. Ravnoteža je pomaknuta u
Kotrlja se u stranu. Ne održava ravnotežu na boku.
70
stranu.
5.mj Leži sigurno. Šakama dodiruje svoja bedra. Hvata manje predmete prstima i ispruženim palcem. Igra se s obje šake.
Ruke su ispružene prema naprijed. Težište tijela je na trbuhu, zdjelici i bedrima. Koljena su savijena te stopala odignuta od podloge. Ruke i noge nakratko odiže od podloge, pokazuje plivanje.
Zdjelica dolazi u kosi položaj. Radi voljan pokušaj okretanja na bok.
6.mj Leži stabilno. Odiže zdjelicu od podloge te pokazuje hvatanje stopala svojim šakama. Noge su odignete ispred tijela djeteta.
Dijete odiže glavu i trup od podloge s osloncem na ispruženim laktovima i otvorenim šakama. Težina tijela je isto tako na zdjelici i bedrima.
Okrede se s leđa na trbuh. Pomiče težinu tijela na bok. Hvata rukom preko sredine u drugu stranu.
7.mj Stavlja stopala u usnu šupljinu. Pomiče težinu tijela prema glavi te tako isteže donji dio kralješnice.
Odiže tijelo od podloge s osloncem na jednu šaku te istom stranom natkoljenice te suprotnog koljena.
Okrede se na obje strane leđa – bok- trbuh
8.mj Hvata ispruženim prstima i palcem. Cijelo tijelo s zdjelicom se odiže od podloge. Oslonac je na rukama i koljenima. Okrede se oko svoje osi.
Otkriva položaj na boku. Donja strana tijela je ispružena, a gornja savijena( ruka i noga ) . Okrede se s trbuha na leđa.
9.mj Početak samostalnog uspravljanja prema sjededem položaju.
Na laktovima povlači tijelo u stranu i naprijed. Igra se na boku i hvata predmete usmjeravajudi pokret ruke prema gore.
10mj Sjedenje na boku U 4 nožnom položaju radi prijenose težine tijela naprijed nazad. Nekoordinirano puzanje.
Pri puzanju odiže jednu nogu u oslonac te se postavlja u klečedi i stojedi položaj uz pridržavanje.
11mj Samostalno posjedanje i sjedenje. Koordinirano puzanje ruka – suprotna noga. Hoda u stranu uz pridržavanje o stabilnu podlogu.
12mj Preko boka ili puzanja se dovodi u stabilan sjededi položaj te se kratko zadrži u njemu i nastavlja dalje s kretanjem.
Puže preko prepreka. Odiže se u položaj „medvjeda“ s osloncem na šakama i stopalima te se tako krede.
Stoji i hoda slobodno
12 -16 mj Hoda i nosi loptu s obje ruke. Podiže manji predmet s poda bez pridržavanja. Penje se na krevet i silazi s njega.
16 -20 mj Penje se i silazi s tri stepenice pridržavajudi se s obje ruke. Puca loptu bez pridržavanja.
20 -24 mj Hoda na prstima bez pridržavanja. Stoji 3 sekunde na jednoj nozi. Skoči na mjestu bez padanja.
71
Prilog 2
UPUDIVANJE ZA PROGRAM RANE PODRŠKE U MALI DOM-ZAGREB
*Molimo ispuniti tiskanim slovima
1. PODATCI O DJETETU/RODITELJU
IME : PREZIME:
DAT.ROĐ:24.12.2010 SPOL : M Ž
IME I PREZIME RODITELJA: BRADA I SESTRE: BROJ: DOB:
PREDVIĐENI TERMIN PORODA:
PROCJENA GESTACIJE:
KUDNA ADRESA:
KUDNI TELEFON:
GSM 1: GSM 2:
E-MAIL:
2. RAZLOZI ZA UPUDIVANJE
NEURORIZIČNI FAKTORI SENZORIČKO OŠTEDENJE
RAZVOJNA ODSTUPANJA POSTNATALNA TRAUMA
MALFORMACIJSKI SINDROMI DRUGO
3. PODATCI O STRUČNJAKU/ORDINACIJI/CENTRU KOJI UPUDUJE
OSOBA KOJA UPUDUJE:
OSOBA KOJA JE UZELA PODATKE (*ako je različito od
osobe koja upuduje):
ADRESA:
TELEFON: FAX:
GSM: E-MAIL:
4. PODATCI PROGRAMA ZA RANU PODRŠKU
NAZIV: MALI DOM – ZAGREB ADRESA: BAŠTIJANOVA 1D
TELEFON: 6521 106 FAX: 6521 099
KONTAKT OSOBA: Tatjana Petrovid Sladetid
GSM:
E-MAIL:
5. PRISTANAK RODITELJA
Ja____ __________________________________dajem dozvolu nadležnoj stručnoj osobi
___ _______________________ , da podijeli informacije o mojem djetetu________________
________________________, sa programom za ranu podršku/intervenciju.
Potpis roditelja: Datum:
72
Prilog 3
Individualni obiteljski plan podrške
1. Podatci o djetetu Ime i prezime djeteta:
ž □ m □
Datum rođenja: Predviđeni termin poroda:
Datum zaprimanja formulara: Ime i prezime roditelja/skrbnika:
Adresa: Telefon:
Mob: E-mail:
2. Obiteljske informacije a) Kakvim Vam se doima razvoj i mogudnosti Vašeg djeteta?
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
b) Što trenutno smatrate najvedim problemima? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
c) Što biste kao roditelji Vašeg djeteta voljeli postidi? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
d) S kime najviše vremena provodi Vaše dijete? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
e) U kojim aktivnostima (ritualima) najviše uživate Vi i Vaše dijete? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
f) Obiteljski resursi ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
g) Mreža podrške __________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
73
3. Rezultati procjene po razvojnim područjima a) Komunikacija
Inicijalno stanje: Ciljevi:
b) Spoznajni razvoj Inicijalno stanje: Ciljevi:
c) Motoričke vještine Inicijalno stanje: Ciljevi:
d) Socio- emotivni razvoj i samozbrinavanje Inicijalno stanje: Ciljevi:
e) Senzorička integracija Inicijalno stanje: Ciljevi:
Ime i prezime terapeuta: _____________________________________
Datum:________________________________
74
DUGOROČNI CILJEVI
Vještine koje su navedene za svako područje su prisutne kod djeteta.
V j e š t i n e u r a z v o j u
Bazična stimulacija
Socijalizacija Samozbrinjavanje
Spoznaja
Motorika
Komunikacija
Dugoročni ciljevi – kako su dogovoreni s rodteljem/skrbnikom i bit de evaulirani datuma_____________.
75
INDIVIDUALNI EDUKACIJSKI PLAN
Datum kreiranja IEP:
76
INDIVIDUALNI MODEL PODRŠKE
Aktivnosti Okolina sporovođenja (centar, doma, ..)
Intenzitet i frekvencija
Usluga Početak i kraj trajanja usluge
Metoda, terapeut
Stručna
podrška u
obitelji
U obiteljskom
okruženju
60 minuta
tjedno
Rana
intervencija
Fizioterapija –
Bobath
koncept
Dnevni centar 45 minuta
tjedno
Rana
intervencija
Edukacija
roditelja za rad
s djetetom
U obiteljskom
okruženju
30 minuta
tjedno
Rana
intervencija
77
SUGLASNOST
Zaprimio sam kopiju ovog plana i razumijem stavke koje se odnose na dijete i nas kao obitelj.
Ovaj plan odražava ciljeve bitne za daljni razvoj moga djeteta.
Slažem se sa time da saznanja o ovom pisanom dokumentu i daljnim bududim dokumentima
dijele dolje navedeni stručnjaci.
Potpis roditelja: Stručnjaci:
_______________________ ______________________________
______________________________
Datum:
_______________________
78
Prilog 4
Cognitive Development Chart
for Blind & Visually Impaired Babies & Children
www.wonderbaby.org
Age Group Milestones
Birth to 3 months Recognizes primary caregiver
Plays with rattle
Cries when hungry or uncomfortable
4 to 6 months
Turns toward sound
Places objects in mouth
Shows preference in play materials
Reaches for object in contact with body
7 to 9 months
Explores different textures
Uncovers toy
Pulls string to activate toy
Searches briefly for object lost from grasp but not in
contact with body
Reaches for object based only on sound cue
Places object in container upon request
10 to 12 months
Moves or gestures toward you when called
Locates fixed (constant) object (ex. Highchair,
table, etc.)
Puts many objects in container
Learns that an object exists even if out of sight
Works to solve simple problems
Begins to understand cause & effect
13 to 15 months Uses 2 related objects (ex. strikes drum with stick)
Uses object to perform social action (ex. brushes hair,
puts on necklace, etc.)
22 to 24 months Matches objects
Pays attention to activities longer
3 years Fits shapes into matching holes
Sorts objects
Takes things apart & puts them together
5 years Follows simple directions & does simple puzzles
79
LITERATURA
1. A.Jean Ayres „Dijete i senzorna integracija“, Naklada Slap, 2. izdanje,2009.
2. Glascoe, FP. Early detection of developmental and behavioral problems. Pediatrics in Review
2000; 21(8):272-280.
3. Greenspan, S. I., Dijete s posebnim potrebama: Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja,
Ostvarenje, 2003.
4. www.zerotothree.org
5. Kenn Apel, Julie J. Masterson: Jezik i govor od rođenja do 6.godine, Ostvarenje, 2004.
6. Konkoli Zdešid, M.; Validžid Požgaj, A.: Stručna podrška u obitelji, Zdrav život, 2010.
7. Konkoli, M. : Rana intervencija i ispitivanje funkcionalnog vida kod djece s oštedenjima vida i dodatnim
teškodama u razvoju; časopis “Medix”, srpanj 2003; Zagreb
8. Lisica Dragan: Vodič za prepoznavanje djeteta usporena govorno-jezična razvoja, udruga
“Kornjača”, Split, 2008
9. Ljubešid, Marta: Stimulacija emocionalnog razvoja djece, Hrvatski časopis za javno zdravstvo
(2005) , 2; on line članak
10. Ljubešid, Marta; Brozovid, Blaženka.; Model dijagnostičko-savjetodavnog pradenja ranog dječjeg
razvoja i podrške obitelji. // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta. 3-4 (2002) ; 375-
388
11. Pinjatela R., Jokovid Oreb I.: Rana intervencija kod djece visokorizične za odstupanja u
motoričkom razvoju, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2010.
12. Poskhova Ilona: Od glasanja do prve riječi: razvoj govora u prvih 12 mjeseci, knjiga Razvoj
govora i prevencija govornih poremedaja u djece", Ostvarenje, 2000.
13. Poskhova Ilona: Od glasanja do prve riječi: razvoj govora u prvih 12 mjeseci, knjiga Razvoj
govora i prevencija govornih poremedaja u djece", Ostvarenje, 2000.
14. Škarid Ivo: Govorne poteškode i njihovo uklanjanje, Mladost, Zagreb, 1988.
15. The New Portage Guide: Birth to Six
16. Vasta, R., Haith, M.M., Miller S.A: Dječja psihologija, Naklada Slap, 1998.
17. Nancie R Finnie: handling the Young Child with Cerebral Palsy, Third Edition, Butterworth –
Heinemann ( 1997)
18. Lois Bly, M.A. : Babie Treatment Based on NDT Principles, Therapy Skill Builders ( 1996)
80
19. Mejaški Bošnjak V. : Rani neurološki razvoj djeteta, Medix Supplement ( 2004)
20. Zukunft Huber B.: Baby´s First Year: Growth and Development from 0 to 12 Month´s (2008)
21. Kase, Martin, Yasukawa : Kinesio taping in pediatrics, USA, 2006
22. Sneddon P., Coseschi P.: Osteopatija, Mozaik knjiga Zagreb ( 1998 )
23. Konkoli, M. i Petrovid Sladetid, T.; Važnost rane edukacije roditelja djece s oštedenjima vida i dodatnim
poteškodama u razvoju, Zrno, časopis za obitelj, vrtid i školu, br. 70 – 71 (96-97), ožujak – lipanj 2006,
str. 45 – 46
24. Konkoli, M. i Petrović Sladetić, T. ; Rehabilitacija Cerebralnog oštećenja vida, časopis
„Medix“, srpanj 2006; Zagreb
