Sabrane Ruske Bajke - Druga Knjiga

Embed Size (px)

Citation preview

15

15. Sejalija i vuk

1.

Bili baba i deda. Deda kae babi:

Ti, baba, peci pirog, a ja odoh da lovim ribu.

Ulovio ribu i vozi kui puna kola. Ide on, tako, i ugleda lisicu, lei na putu savijena u klupko. Deda sie s kola, prie lisici, a ona ni da mrdne, lei kao da je mrtva.

Ovo e biti lep poklon eni, ree deda, uze lisicu, stavi je na kola i krenu. A lisica iskoristi priliku i pone da izbacuje polako s kola jednu po jednu ribicu, i tako redom izbaci ona svu ribu, pa i sama side.

Vidi, stara, ree deda, kakav sam ti okovratnik za bundu doneo.

Gde je?

Tamo na kolima je i riba i okovratnik.

Prie baba kolima, kad tamo nema ni okovratnika ni ribe, i poe grditi mua:

Ah ti, stara mrcino! Kako moe biti takav? Hteo si jo i da me prevari!

Tu se deda doseti da lisica nije bila mrtva; malo je tugovao, tugovao, ali ta se tu moglo?

A lisica je pokupila na gomilu svu razbacanu po putu ribu, sela i poela da jede. U susret joj ide vuk.

Zdravo, kumice!

Zdravo, kume!

Daj mi malo ribe!

Ulovi sam, pa e i jesti.

Ja ne umem.

A vidi koliko sam ja sama nalovila. Ti, kume, idi na reku, spusti rep u otvor i riba e se sama na njega nahvatati, ali pazi: sedi to due, inae je nee uloviti.

Ode vuk na reku, spusti rep u rupu u ledu, jer to je bilo zimi.

Sedeo je on, sedeo, celu no je presedeo, a na rep mu se nahvatao led. Pokua da se pomeri, ali ni makac.

'Oho, toliko se ribe nahvatalo da ne moe ni da ga izvue', pomisli on.

Gleda, a ono ene idu na vodu. A one, kad ugledae suroga, povikae:

Vuk, vuk! Udrite ga! Udrite ga!

Dotrae i stadoe tui vuka, ko obramicom, ko vedrom ta je kome dolo pod ruku. Vuk je skakao, otimao se sve dok mu se nije rep otkinuo, pa pobee glavom bez obzira.

'Dobro, dobro, vratiu ti ja ovo, kumo'!

Asejalija, poto jepojelaribu, htelaje da vidi ne bi li jo neto mogla da smota; uvukla se u jednu kuu gde su ene pekle palainke, pa zavukla glavu u kaicu sa testom, umazala se i pobegla. Kad eto ti vuka njoj u susret.

A tako ti mene ui? Svega su me isprebijali.

Eh, kume, ree sejalija, tebi krv curi, a meni mozak; mene vie boli, jedva se vuem.

U pravu si, ree vuk, kuda si, kumice, htela da ide; sedni na mene, ja u te odneti.

Lija mu sede na lea i on je ponese. I tako, sejalija sedi i ispotiha govori:

Bijeni nebijenoga nosi, bijeni nebijenoga nosi.

ta to, kumice, govori?

Ja, kume, velim: bijeni bijenoga nosi.

Tako, kumice, tako. Nego hajde, kumice, da napravimo sebi kolibe.

Hajde, kume.

Ja u sebi napraviti od like, a ti od leda.

Latie se posla i napravie sebi kolibe: liji od like, a vuku od leda i poee da ive u njima.

Doe prolee i vukova se koliba istopi.

E, kumice, ree vuk, ti si me opet prevarila, zbog toga u te pojesti.

Hajdemo, hajdemo, kume, jo emo videti ko e koga pojesti.

I tako, sejalija dovede vuka u umu do duboke jame i veli:

Skai! Ako ti preskoi jamu ti e mene pojesti, a ako ne preskoi, ja u pojesti tebe.

Vuk je skoio i upao u jamu.

E, ree lisica, sedi tu! i ode.

Ide ona, tako, nosi oklagiju u apama i moli seljaka da je pusti u kuu:

Pusti sejalija da prenoi.

Nama je i bez tebe tesno.

Ja vas neu pritesniti; lei u na klupicu, repi pod klupicu, a pod pe oklagijicu.

I pustie je. Legla ona na klupicu, repi pod klupicu, pod pe oklagijicu. Rano ujutru lija je ustala, bacila u vatru svoju oklagiju, a onda pita:

Gde je moja oklagija? Ne bih je dala ni za gusku!

Seljaku nije bilo druge, dade joj gusku za oklagiju. Uzela lisica gusku, ide i peva:

Ila sejalija putem,

Nosila oklagiju,

Za oklagiju gusku!

Kuc, kuc, kuc! kuca ona na vrata drugoga seljaka. Ko je tamo?

Ja sejalija, pustite me da prenoim. Nama je i bez tebe tesno.

Ja vas neu pritesniti; lei u na klupicu, repi pod klupicu, a pod pe guicu.

I pustie je. Ona je legla na klupicu, repi pod klupicu, a pod pe guicu. Ujutru rano je skoila, gusku zgrabila, oerupala i pojela, pa kae:

Gde je moja guska? Ne bih je dala ni za urku. Seljak nije imao kud, dade joj urku za gusku. Uzela lija urku, ide i peva:

Ila sejalija putem, Nosila oklagiju, Za oklagiju gusku, Za gusku urku!

Kuc, kuc, kuc! kuca ona na vrata treega seljaka.

Ko je tamo?

Ja, sejalija, pustite me da prenoim.

Nama je i bez tebe tesno.

Ja vas neu pritesniti, lei u na klupicu, repi pod klupicu, pod pe urkicu.

I pustie je. Legla ona na klupicu, repi pod klupicu, pod pe urkicu. Ujutru rano lisica je skoila, urku zgrabila, oerupala i pojela, pa kae:

A gde je moja urka? Ne bih je dala ni za nevestu.

Seljak nije imao kud, dade joj nevestu za urku.

Lisica je stavila u vreu, ide i peva:

Ila sejalija putem, Nosila oklagiju, Za oklagiju gusku. Za gusku urku, Za urku nevestu!

Kuc, kuc, kuc! kuca ona na vrata etvrtog seljaka. Ko je tamo?

Ja, sejalija. Pustite me da prenoim.

Nama je i bez tebe tesno.

Ja vas neu pritesniti. Lei u na klupicu, repi pod klupicu, a pod pe vreicu.

I pustie je. Ona je legla na klupicu, repi pod klupicu, a pod pe vreicu. Seljak polako izvue iz vree nevestu, a u nju gurne psa. Spremi se ujutru sejalija na put, uzme vreu, ide i veli:

Nevestice, nevestice, pevaj pesmice! kad tamo zarea pas. Lisica se prepade, a kada se vrea sa psom pomeri, pobee glavom bez obzira.

I tako, bei naa sejalija i ugleda na kapiji petla. Ona mu ree:

Petliu, petliu! Doi ovamo, prii k meni da te ispovedim. Ti ima sedamdeset ena i grean si za sva vremena.

Petao sie, a ona ga zgrabi i pojede.

2.

Iao seljak umom i vozio ribu. Lisica ukrala seljaku ribu, stavila u bokal, pa sela pod stog da pojede. Dojuri izgladneli vuk.

Kumo, kumo, ta to jede? pita on lisicu.

Ribice, odgovori ona.

Daj i meni!

Ulovi sam.

Ali ja ne umem, veli vuk.

Evo ti bokal, natakni ga na rep i spusti kroz otvor.

Posluao vuk, a lisica e u sebi: 'Jasne, jasne na nebu zvezdice! Zamrzni se vuji repu!'

Odjuri lija u selo. Ula u jednu kuu, pa kako je htela

da uvue glavu u nave s testom, podigne larmu. Bei lisica iz sela, a za lisicom narod i nabasaju pravo na vuka. Vuk od straha htede da pobegne, ali rep mu se bee zamrzao. Jedva ga iupa, pola repa otkide. Stie vuk lisicu u umi, a ona se pretvara da je bolesna.

Ah, kume! veli, svu su me izubijali i glavu mi razbili, ne mogu da se mrdnem.

Onda sedni, kumo, na mene, ree vuk.

I tako, lisica jae vuka i pevui:

Bijeni nebijenog nosi!

Sta to govori, kumo? pita vuk.

Buncam, kumiu! odgovara lisica, a sve, lopua jedna, dopeva:

Bijenoga zadnjica boli!

Tebi skaska, a meni up masla.

3.

U jednom su selu, u zadnjem dvoritu, stajali zimi stogovi sena. Na jedan od njih se popela lisica. Ulovila ona negde ribu, pa sela da jede. Tuda je nou prolazio vuk. Video on lisicu pa joj veli:

Zdravo, kumice!

Zdravo, kume, odgovori ona.

Sta to jede?

Ribu.

A gde si je nala?

Ulovila u ribnjaku.

A ime?

Ako hoe, pokazau ti.

Biu ti zahvalan.

E pa, hajdemo.

Povela lija kuma do otvora na ledu:

Sedi tu i spusti rep u vodu, a riba e se uz njega uspuzati da se ugreje.

Seo kum i spustio rep u otvor, a kuma za sebe mrmlja: 'Jasno, jasno nebo! Mrzni, mrzni, vuji repu!'

Sta to zbori, kumo?

E, brate, mamim ti ribu.

Hvala ti za to!

Kad je lisica videla da se otvor zamrznuo, rekla je:

Idem u selo po med.

Odjurila je i nestala bez traga.

A prevarenog vuka sa promrzlim repom u ribnjaku ugledae seljaci i ubie ga.

Ja sam tamo bio, medovinu pio, po brkovima mi je teklo, ali niz grlo nije uteklo.

4.

Bili deda i baba. Deda je imao petlia, a baka kokicu. Jednog dana im oni odlutaju do ubrita da potrae sebi hranu. Petli je naao penino zrno, a kokica zrno maka. Deda je omlatio zrno i samleo brano, a baba je oistila i istucala mak, pomeala sa medom i od dedinog brana napravila pirog s makom, ali kako u svojoj velikoj nematini nisu imali ni pei ni vatre, stavila je taj pirog na prozor svoje kolibice da se na suncu ispee. Ba u to vreme prolazili tuda lisica i vuk. Lija veli: Kako bi bilo, brate vujo, da ukrademo ovaj pirog i da ga izmeu sebe bratski podelimo? Dobro, lisice sestrice, ukraemo ga. I lija ga ukrade. Ali kad ga je donela, vide da pirog jo

nije bio dobro ispeen i da treba da se jo malo na suncu dopee.

Hajdemo mi za to vreme da malo odspavamo, pa emo kad se probudimo slatko dorukovati.

Tako je lija nagovarala vuka i on ubrzo zaspa. Za to vreme ona je uzela pirog, razlomila ga, slatki nadev pojela, a umesto njega stavila ... izvinite za izraz sami pogodite ta... i, zalepivi, vratila.

Vuk se probudio, a i lisica posle njega. Krenue da dele pirog i lisica prva primeti da u njemu nije onaj isti nadev pa navali da grdi vuka. Vuk se na boga poziva, kune se, zemlju celiva, ali ne vredi lisica mu ne veruje. Na kraju predloi da se provere tako to e oboje da legnu prema suncu pa kome od vruine po telu izbije vosak taj je i pojeo med. Pristadoe.

Vuk spokojno zaspa, a lisica otra u oblinji pelinjak, ukrade sae, pojede med, a voskom po itavom telu oblepi vuka. Vuk se probudi i poto tako bi uhvaen u lai, priznade da je to uinio, iako se nije mogao setiti kako se to desilo. Ah posle tako oevidnog dokaza priznade krivicu i pristade, kad sledei put dou do neega, da nema udela u tome ve da sve ustupi lisici. I onda se raziu na razne strane da trae hranu.

Lisica, spazivi da idu rabadije sa kolima, lee na put, prostre se koliko je duga, kao da je mrtva, i stade iz sve snage isputati vetrove. Rabadije je primetie i u prvi mah pomislie da je iva, ali kad su joj prili blie i na nekoliko koraka od nje osetili kako strano smrdi, povikae:

Crkla je, brao, oseate li kako zaudara! pa je uhvatie i bacie na kola gde im je bila riba.

Prvo to je lisica uradila bilo je da progrize asuru i

pone da izbacuje ribu. Poto je izbacila koliko joj je bilo potrebno, ului priliku i skoi iz kola, pokupi svu ribu na gomilu i stade je u slast jesti.

A vuk je prokrstario uzdu i popreko, ali se praznih aka vratio na zborno mesto. Tu ugleda lisicu i raskoni pir pred njom.

Lisice sestrice! Daj mi makar jednu ribicu...

O, brate vujo, ulovi i ti kao to sam i ja ulovila, pa e jesti koliko ti dua eli!

Lisice sestrice! Daj mi makar glavu.

O, brate vujo! Ne dam ti ni koice! Namuila sam se dok sam ja lovila i mnogo sam gladna.

Gde, kako i ime si je ulovila?

Pa to je, bar, prosto! Eno, nedaleko je reka, idi tamo, ubaci rep u otvor na ledu, sedi i govori: hvataj se, ribo, i mala i velika, hvataj se, ribo, i mala i velika! Onda izvadi rep: ima tek da vidi koliko si izvukao ribe.

Kada je lisica zavrila s jelom, odvede ga do otvora. Vuk ubaci svoj rep i stade govoriti:

Hvataj se, ribo, i mala i velika! a lisica tri oko njega i zbori: Mrzni, mrzni, vuji repu!

ta to govori, lisice sestrice?

To ja tebi pomaem, a sve i dalje isto govori: Mrzni, mrzni, vuji repu!

Kako vuk izgovori: Hvataj se, ribo, i mala i velika! lija e nato: Mrzni, mrzni, vuji repu!

Vuk opet: Hvataj se, ribo, i mala i velika! a lisica: Mrzni, mrzni, vuji repu!

ta to govori, lisice sestrice?

To ja tebi pomaem!

Vuk ve hoe da izvue rep iz otvora, ali mu lija pripreti:

Priekaj, nije se jo dovoljno nalovilo!

I opet nastave da se natpevaju. A kad god vuk hoe da izvadi rep, lisica mu kae:

Priekaj, jo je rano! a tada je bio takav mraz da ti se srce sledi, pa je lija, kad je proraunala da je ve vreme, doviknula vuku:

Vuci!

Vuk povue, ali ni makac! Rep mu se bio u reci zamrzao pa sad nije mogao da ga izvadi ostade gde je bio.

A lisica se polako izvukla i pojurila u selo pa stala vikati:

Ovamo, ljudi! Pourite da ubijete vuka, zamrzao se pokraj otvora!

Svi pojurie na. vuka: ljudi s toljagama, sekirama, ene s grebenama, testijama. Bili su ga, bili, udarali sve dotle dok vuk, prealivi ga, ne otkide rep i onako kus pobee kud ga oi vode. Kad su ljudi onako svi krenuli na vuka, jedan seljak bio je ostavio ak i svoje sanke i konja. Vuk nalete na njih, uskoi u sanke, potera konja putem i tako se izvue iz sela.

A lisica je usred te opte zbrke, kad su svi jurnuli da tuku vuka, uskoila u praznu kuu, ugledala nave s testom, upala u njih, sva se testom umazala, istrala na put i legla. Nedaleko iza sela ugleda vuk na putu lilsicu sestricu prebijenu, izranavljenu i jedva ivu. Saalivi se od sveg srca, vuk odmah doe do nje. Ona mu se stade alilti da su je tako strano pretukli, da su joj, eto, i sav mozak prosuli.

Strpi se, lisice sestrice! Evo i ja sam bez repa ostao, pa ta mogu! Idi za mnom ja sam snaniji od tebe, pa u te tititi.

Lisica ga zamoli da je pusti u sanke, ali joj vuk ree da

ni za njega nema dovoljno mesta. ta da radi? Krene lisica polako iza vuka. Ali ne proe dugo, a ona ga stane moliti da joj dozvoii da stavi na sanke makar samo jednu apu, i to onu to je najvie stradala, nita drugo do samo tu apu. Vuk se dugo nekao, nekao, ali na kraju pristade.

Stavivi apu, lisica je posle dugog nagovaranja izmolila da stavi i drugu, i treu, i etvrtu; zatim je namolila vuka da se saali i na njen jadni rep koji se putem alosno vukao, i tako se, na kraju, sasvim popela na sanke.

Vuk uje kako sarike krckaju pa joj stade prebacivati.

To ja, brate vujo, orahe krcam!

Krenue dalje; uje vuk kako sanke opet krckaju, pa je opet stade koriti.

To ja, brate vujo, orahe krcam!

Na kraju su se sanke sasvim raspale.

Ode vuk da nasee drva za sanke, a lisica ostane da napase konja. Od dosade je pojela sve meso konju, nagurala tamo ive vrapce, a rupu ispod repa zapuila slamom.

Vuk je popravio sanke, doao i upregao konja.

i, i, i, i! a konj ni s mesta. Vuk spazi da konju ispod repa viri slama pa ree:

Vidi kako se naderao, ak mu slama pozadi izlazi!

Izvadi je.. vrapciizletee, a prazna konjska koa pade na zemlju. Lisica se jo uvek pretvarala da boluje od uboja, pa je dugo ubeivala vuka sve dok ga nije nagovorila da sam vue sanke. Vuk se upregne i stane da zapeva:

Bijeni bijenu vozi! Bijeni bijenu vozi!

A lisica apue:

Bijeni nebijenu vozi!

Sta to ti govori, lisice sestrice?

To ja, brate vujo, velim: bijeni bijenu vozi!...

5.

Ukrala jednom lisica kola i konja pod punom opremom, pa udarila u etnju po umi. Susretne je uskoro medved.

Lijo, povezi i mene, veli medved.

Sedaj, sivonogi avole!

Medved sedne. Krenu dalje. Sretne ih vuk.

Lijo, povezi i mene, veli vuk.

Sedaj, suri lopove!

Posle toga eto im u susret zrikavi zec.

Lijo, povezi i mene, veii o on.

Sedaj, zrikavi!

I tako krenue uetvoro i zapevae. Odjednom im se slomi rukunica. Lisica veli medvedu:

Idi ti, Miko, donesi novu rukunicu.

Medved poe u umu, uma samo treti; polomio je udo boje drvea i na kraju izabrao najvee i najdeblje stablo i doneo lisici.

Ne valja to za rukunicu, sivonogi Miko! Idi ti, suri vue! veli lisica. Vuk ode, ali i on donese isto tako itavo jedno stablo, dodue malo manje. Ni to ne valja, veli lisica, idi ti i donesi, zrikavi zee

Zec ode i donese pruti.

Niste vi nizata! Idem ja sama, veli lisica.

Dok je ona ila po umi, medved i vuk, su pojeli konja, a konjsku kou napunili mahovinom i opet upregli kao da je konj iv. A lisica je izbrala pravo drvo

za rukunicu, prila kolima, kad tamo nema ni medveda, ni vuka, ni zeca. Ona promeni rukunicu i stade da tera konja, a on ni s mesta. Vukla ga je za uzdu i tukla tapom, sve dok se konj nije sruio. Sie lisica s kola, pogleda konja i vide da je on nabijen mahovinom, a meso sve pojedeno. Plakala je, poplakala, pa je opet nastavila da ide po umi peice.

Navadila se lisica da krade iz ribnjaka ribu. Seljaci se dosetili i reili da uhvate lopova, ali je lija bila otroumna pa je, ukravi poslednji put ribu, otila u umu. Tamo je susrete suri vuk.

ta to jede, lijo? upita je vuk.

Ribu, kume.

A gde je nalazi?

Sama je lovim.

Pa kako je lovi? Naui i mene!

Hou, kume! Uzmi vedro, zavei ga za rep i spusti u vodu kroz otvor na ledu; riba e ti sama ui u vedro; ali mora oko dva sata da posedi kraj otvora!

Vuk je tako i uinio, ali posle dva sata njegov rep se tako zamrzao da, ma koliko se trudio, nije uspeo da ga iupa. Ujutru su doli seljaci i ubili ga.

Onda dola lisica kod medveda u brlog i izmolila ga da prezimi kod njega. A za zimu se ona bila snabdela piliima, stavila ih ispod sebe i malo pomalo jela. Ali je jednom medved upita:

ta to jede, kumice?

Sta bih drugo, kume, iz ela izvlaim creva pa ih jedem.

Je li slatko? upita medved.

Slatko, kume.

Daj da probam!

Ona mu dade malo piletine. Polakomi se Mika pa htede i on da vue iz ela creva i sve je dotle kopao dok nije crkao. A lisica to jedva doekala. Ostade joj i hrane za itavu godinu, i mekana postelja, i topla kuica.

6. Za opanak kokoku, za kokoku gusku

Ila lija putem i nala opanak. Doe kod seljaka i zamoli ga:

Domaine, pusti me da prenoim. On joj ree:

Nema gde, lijo! Tesno je! . Zar meni treba mnogo mesta? Ja u na klupu, a rep pod klupu.

Pustili je da prenoi, a ona veli: Stavite moj opanak kod vaih kokoaka. Stavie, a lija nou ustade i izbaci svoj opanak. Kada su ujutru ustali, lija zatrai svoj opanak, a domaini joj kau:

Lijo, izgleda da je nestao! E, onda mi dajte za njega kokoku. Uzela je kokoku, dolazi u drugu kuu i moli da njenu kokoku stave kraj domainovih gusaka. Nou je lisica sakrila kokoku i ujutru dobila za nju gusana. Dolazi u sledeu kuu, moli da prenoi i kae da njenog gusana stave kod ovnova. Opet je prevarila, uzela za gusana ovna i pola jo u jednu kuu. Ostala je da prenoi i molila da stave njenog ovna kod domainovih bikova. Nou je lisica ukrala i ovna, a ujutru je zahtevala da joj za njega daju bika.

Ona je i kokoku, i gusana, i ovna, i bika zaklala,

meso sakrila, a bikovu kou napunila slamom i stavila na put. Idu medved i vuk, a lija im kae:

Idite, ukradite sanke, pa emo poi da se sankamo.

I tako oni ukradoe i sanke i am, upregoe bika i posedae svi u sanke. Lija krenu da vozi i vie:

Oh, oh, biiu, ti slameni! Sanke su tue, a ni am nije moj, krei, ne stoj!

Ali bik ni da mrdne! Ona iskoi iz sanki i povika:

Ostajte zbogom, budale! i ode.

Medved i vuk se obradovae plenu i poee da erupaju bika; upali su, upali pa, kad videe da je to sama koa i slama, zavrtee glavom pa batalie i odoe svak svojoj kui.

711. Lisica babica 7.

iveli kum i kuma vuk i lija. Imali su kacu meda. A lija, zna se, voli slatko. Lee, tako, kum i kuma u kuici, a kuma kradom lupka repom.

Kumo, kumo, ree vuk, ko to kuca?

Ah, to mene na babine zovu, promrmlja lija.

E, pa onda idi, ree vuk.

A kuma, im je izila iz kolibe, pravo prema medu, nalizala se i vratila.

ta je dao bog? pita vuk.

Gornjoja, odgovara iisica.

Drugi put opet lei kuma i lupka repom.

Kumo! Ko to kuca? kae vuk.

Zna se, zovu na babine!

Pa idi.

Otila lisica pa opet pravo na med, sita se nalizala, tako da je meda ostalo samo na dnu. Dolazi kod vuka.

ta je dao bog? pita je vuk.

Sredoja.

Trei put je opet tako lisica prevarila vuka i polizala ceo med.

ta je dao bog? pita je vuk.

Donjoja.

Ne prode dugo, a lija se pretvorila da je bolesna i moli kuma da joj donese meda. Kum ode, kad tamo meda ni kapi.

Kumo, kumo, povika vuk, ceo med je pojeden.

Kako pojeden? Ko ga je pojeo? Ko bi, ako nisi ti? hitro odgovori lija. Ali vuk se kune i zaklinje da nije.

E, kad je tako, ree lija, hajde da legnemo na sunce, pa kome pone da se topi med, taj je kriv.

I tako oni legoe. Liji se ne spava, a vuk hre li, hre. Kad odjednom, kod kume se pojavi med. Ona brebolje poe njime da mae vuka.

Kume, kume, gura vuka, ta je ovo? Eto, ko je pojeo!

A vuk, ta je mogao drugo, priznade.

Vama skaska, a meni up masla.

8. iveli vuk i lisica. Lisica je imala kolibu od leda, a vukova je biia od like. Doe leto i lisiina koliba se istopi. Ode ona vuku i stade ga moliti:

Pusti me, kume, makar na lestvicu.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti me, kume!

Dobro, popni se!

Popela se kuma na lestvicu, a sve misli kako da se pei domogne? Stade ona moliti vuka, ali ne odjednom, nego polako, izokola.

Pusti me, kume, na doksat.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti me, kume!

Dobro, popni se!

Popela se na doksat.

Pusti me, kume, u trem.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti me, kume!

Dobro, popni se!

Popela se u trem:

Pusti me, kume, u kuu.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti, kume!

Dobro, popni se!

Ula je u kuu:

Pusti me, kume, na pregradu pored pei.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti, kume!

Dobro, popni se!

Popela se na pregradu:

Pusti me, kume, na klupu pored pei.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti, kume!

Dobro, popni se.

A sa klupe stade moliti:

Pusti me, kume, na pe.

Neu da te pustim, kumo.

Pusti, kume!.

Popni se ve jednom! ljutito ree vuk...

Legla kuma na pe, a sve lupka repiem:

uje, kume, zovu me na babine.

Idi, veli joj kum.

Pola kuma na tavan, nala up masla i naela ga. Vratila se u kuu. Vuk je upita:

Sta je bog dao, kumo?

Povrinicu.

Legla opet, pa lupka i veli:

Cuje, kume, opet me zovu na babine.

Idi, kumo!

Otila lija na tavan i vratila se. Pita je vuk:

Sta je bog dao, kumo?

Sredinicu.

Legla opet na pe, pa lupka i veli:

Cuje, kume, zovu me na babine.

Idi, kumo!

Vratila se kuma, a vuk je pita:

Sta je bog dao, kumo?

Grebenicu.

Vuku se prohtelo da pri utipke, pa poao na tavan, kad tamo nema masla. Pita on kumu:

Da nisi ti, kumo, pojela maslo?

Ne, ti si, kume! Hajde da se presamitimo preko motke pa emo videti kome e maslo iscureti?

Vuk je zaspao, a lisici je iscurilo maslo. Ona je njime namazala kuma. Probudi se vuk, a lisica mu ree:

Vidi, kume, da si ti pojeo!

On veli:

Ne, ti si, kumo!

Tako su se prepirali i prepirali, i nikako nisu mogli jedno drugom da dokau...

Kuma se rasrdila, otila i legla na put. Prolazio tuda seljak s ribom; on je, pomislivi da je lisica crkla, uzeo i bacio na sanke. A ona mu je progrizla bavu s ribom, a ribu svu izbacila.

Doao seljak kui i posla enu:

Idi, eno, da vidi, doneo sam ti lisicu.

ena pola, nema ni ribe ni lisice. A lisica je pokupila ribu i otila kod kuma vuka:

Pogledaj, kume, koliko sam nalovila!

Povedi i mene, kumo, naui me.

Evo kako da lovi: umoi rep u vodu.

Poao vuk, umoio rep, a on mu se smrzao. Lisica se stade podsmevati kumu:

Jasno, jasno nebo, mrzni, mrzni vuji, repu!

On nije dobro uo, pa je zapita:

ta to, kumo, govori?

Da ti bog da to vie ribe.

Zene dole i ubile vuka, a lisica je pobegla.

9. iveli vuk i lisica u istom mestu. Vuk je imao kuu od kore, a lijina je bila od leda. A kad doe prolee krasno, lijina kua se rastopi : kao da je nije bilo. ta da radi? Ali, lija je mudra, ode vuku pod prozor, pa mu veli:

Vue, golube! Pusti mene, siroticu, makar u dvorite.

A ovaj e debelim glasom:

Doi, lisice!

Vue, golube! Pusti me makar na doksat.

Doi, lisice!

Vue, golube!.Pusti me makar u kuu.

Doi, lisice!

Vue, golube! Pusti me makar ispred pei.

Doi, lisice!

Vue, golube! Pusti me makar na pe.

Dodi, lisice!

I eto ti lisice, sedi na pei i repom vrti; htela bi nekako da sazna gde vuk hleb dri, jer ve tri dana nije nita okusila. Krene da trai; traila je, traila i nala u ostavi korpu istucanog ovsa i up masla. Popela se opet na pe. Kuc, kuc, kuc! A vuk e:

Lisice, ko to kuca?

Lisica odgovori:

Vue, golube! Tebe za kuma, a mene za kumu zovu.

Podi ti, lisice, mene mrzi.

A lisica je to i htela. Skoila je s pei, pa hop! u ostavu i tamo je lizala maslo, zobala ovas; lizala je, zobala dok sve nije pojela. Iz ostave, hop! na pe i legne kao da nije nita bilo. Vuk je spavao, spavao pa kad mu se prohtelo da jede, ode u ostavu.

Kakva nevolja! zavapi vuk. Ah, kakva nevolja! Ko je maslo pojeo i ovas pozobao?

A lisica e nato:

Vue, golube! Nemoj da pomisli da sam ja.

Ma kakvi, kumo! Ko bi posumnjao na tebe!

I tako se to zavrilo, a vuk nemade ime da utoli glad.

Idi, kumo, u Rusiju, veli vuk lisici, to nae, donesi, inae u od gladi umreti.

Lija ne ree nita, ve mugnu u Rusiju. Izala je na put i vidi ide seljak i vozi haringe. Napravila se da je mrtva i legla popreko. Naiao seljak na lisicu.

Ah, veli, vidi lisica! Kakva dlaka, kakav rep!

Podie je i baci na kola. A lisica je to i htela. Uze da razmie haringe pa kad je dola do dna, stade gristi rogozinu. Progrizla je rogozinu i stala gristi dno sanki. Progrizla je i dno. Haringe su sve poispadale kroz rupu, aonajeiskoila. Seljakjedremaoinitanijeznao. A lisica je lepo skupila haringe i donela ih kod vuka u kuicu.

Na, na veli, vue, golube! Jedi i baci brigu na veselje!

Vuk ne moe da se naudi odakle kumi tolika riba.

Pa kako si, kumo, toliku haringu nalovila?

Oh, kume, golube! Kako spustim rep kroz otvor, tako ulovim haringudve, haringudve!

Naumi vuk da i sam isproba to nevieno udo. Natrpao je punu torbicu hleba i krenuo da lovi haringu kako ga jekumanauiJa. Doad je na reku, spustio rep u vodu i stao da eka, a lisica za to vreme moli:

Jasno nebo, jasno nebo! Mrzni se, mrzni, vuji repu!

Udari mraz i zamrzne vuku rep.

Dole su onda popove keri i pratljaom pretukle vuka, a od koe bundu sebi saile! A lisica ostade da ivi sama, i sada jo ivi, i na e da nadivi.

10.

iveli kum i kumica, vuk i lisica. Naumili oni da od snega naine kolibu i u njoj da ive. to su naumili, to su i uinili. Ali ne moe se nita zaas uraditi, zaas se samo bajka moe ispriati. I tako oni sagradie kolibu pokraj sela. Kum je hranio svoju kumicu teletinom i ovetinom, a kumanjega kokicama i piliima.

Jednom ree kuma svome kumu:

Kume, hajdemo zajedno u selo da se zasladimo. Ja u drati strau, a ti e donositi.

Spremie se za lov i odoe u selo. A u selu svi seljaci i ene na kosidbi, a deica po batama.

E pa, kume, iroko nam polje, moemo se po selu kretati do mile volje i initi to nam dua eli!

Lisica strugnu u staju i udavi dve kokoke. Dola i donela plen, pa veli kumu:

Sad ti, kume, idi, na tebe je red. Ja u straariti i na sve strane motriti.

Vuk je optrao pola sela i najednom mu se uini da uje kako laje pas zatvoren u kui. Obie itavo selo i zaustavi se kraj podruma. Vidi da ga niko ne goni, da se u selu ne uje nikakva vika ni galama, a i kumalija mu ne davae nikakav znak, pa polako otvori podrum, zgrabi up masla i nestade.

Kad su se vratili kui, ispekli su plen, pojeli i legli da spavaju.

Lisici se uinilo da je maslo veoma ukusno, prohte joj se jo malo da polie i kradom grlo podmae. Ona polako ustade i prie upu. U taj mah se vuk probudi i s boka na bok prevrnu. Lisica odskoi od upa kao oparena i opet lee. Vuk se dosetio da kuma lija hoe da se maslom zasladi pa ustade, iznese up pod trem i stavi ga na visoku policu da ga kuma ne moe dohvatiti. Kako ona sad kuma da prevari i maslo dohvati?

A kada je otiao vuk u umu po drva, da bi naloio vatru, tetalija je naslonila lestvice uz tavan, skoila s njih na policu i stala njuiti maslo. Htela je malo i da polie, ali se uplaila da je kum ne zatekne. Brzo se vratila, sela na pe i stala da eka kuma. A kum se dugo zadr

ao, beao je od pasa i kasno doao, poalio se da je mnogo umoran i legao da spava, ne pojevi nita.

Nou je lisica, leei pod prozorom, stala udarati repom u zid i tuim glasom govoriti:

Majko hraniteljko! Pomagaj u nevolji, spasavaj, ne daj umreti!

Ko je to tamo, veli vuk, ta je?

Ah, kume, to mene zec na babine zove.

Idi, ali se vrati do svitanja!

Ako bog da sree, odmah u se vratiti.

Zalupi vratima, kljocnu bravom, i napravi se da je izila u trem. Kad se sve utialo i vuk poeo da hre, lisica mugne na tavan, s tavana na policu i pravo na maslo.

Kad je zora svanula, naa ti je lisica pred vuka u kolibu banula.

ta je, kumo, ta je bog dao?

Gornjaka, kume, Gornjaka!

Druge noi lisica se posluila istim lukavstvom, i kljocnuvi bravom, dola kod vuka.

ta je, kumo, ta je bog dao?

Srednjaka, kume, Srednjaka!

Tree noi je kuma isto postupila i vuku objavila:

Donjaka, kume, Donjaka!

Jednom ree vuk lisici:

Kumo, maslo emo do praznika priuvati, a za praznik emo napraviti takvu gozbu da se o tome pria i pripoveda.

Kako da ne, kume, priuvaemo, priuvaemo! Ta, ti si ga sam sklonio, nema ko da ga uzme.

Uoi praznika oboje odoe u lov. Vuk je dovukao za ui svinju i jagnje, a lisica kokoku i pile, i poee da

spremaju jela. Ve je sve spremljeno, samo da se maslom zalije i pred goste iznese; za praznik treba malo masniji zalogaj!

Kume, veli lisica, idi i donesi maslo.

Odmah, odmah, kumo! i izade. Dohvati sa police up, ali up bee prazan, a od masla ni traga. Vuk se izbezumi i povika:

Kumo! Gde je maslo? Ko ga jepojeo? Kumo, ti si ga pojela!

ta ti je, kume? Ja maslo nisam ni oima videla, niti mu blizu prilazila. Ti si maslo visoko popeo i zna da ga ja nisam mogla dohvatiti. Da ga nisi tipojeo pa hoe na mene da svali?

Pa ko ga je pojeo?

Sigurno ti, kume, a meni hoe da podvali; mani se ale, nee ti mene prevariti.

Ljutit, vuk se stade kleti da on nije dirao maslo, no da ga je lisica pojela.

Prestani, kume, dosta je bilo ale. Saznaemo ko je maslo pojeo. Ko ga je pojeo, tome e se i istopiti. Hajde da legnemo trbuhom prema vatri pa da vidimo. Daj mi taj up, iako je prazan, da ga sklonim.

Vuk joj dade up, a lisica uvue u njega apu i svega ga omaza. Legoe oni onda ispred pei prema vatri. Vuk se ugrejao i odmah poe da hre. Lisica apom namaza pod'ispred vuka, a onda istom apom potrlja vuka po trbuhu. Vuk je upita:

ta to radi, kumo?

Pa eto, gledam kako ti se maslo topi; gledaj, i pod si zamastio. Vidi da sam ja dobro kazala: onome ko je maslo pojeo, tome e se i istopiti.

Vuk se pree po trbuhu apom i vide da je mastan.

E pa, kume, zar te nije stid da svoj greh na drugoga svaljuje? Poreci sad ako moe, lopove, optube koje su se obistinile.

Vuk se rasrdi da od ljutine i muke nae da bei, pa se vie nije ni vratio kui. Uto dode leto i koliba se istopi.

Ovu mi je istinitu priu sam vuk ispriao i zakleo se bogom da vie nikada nee iveti zajedno sa lisicom.

11. Imao vuk drvenu kolibu, a lijina je bila od leda. Doe leto i istopi se lijina koliba. Ode ona vuku pa mu veli: Kume, ti i ne zna za moju nevolju! Sta je, kumo, kakva te je nevolja snala? Koliba mi se istopila, pusti me da kod tebe ivim. Izvoli, kumo, doi da ivi kod mene. Lisica veli: Onda me, kume, probudi ranije; doi e da me zovu

na povojnicu.

Spusti se no, a vratima se privue druga lisica i pokuca. Cuo vuk i stade buditi svoju kumu:

Kumo! Ustaj, doli su po tebe.

Hvala ti, kume, to si me razbudio; ja bih pre

spavala.

Izala je i pustila svoju drugu da tiho ue pod trem. Onda su se popele na tavan gde je vuk imao mnogo meda i pojele polovinu kaice. Ispratila kuma svoju drugu i ula u kuu.

Kako su, kumo, nazvali novoroene? upita vuk.

Povrinica.

Sledee noi je ,bilo isto; kumice su pojele sav med.

A vuk opet pita:

Kako se zove?

Pogrebica.

A kad se razdanilo, lisica zanemoe:

Oh, oh!...

ta je, kumo, jesi li zanemogla?

Bolesna sam, kume, neto me glava boli.

Cekaj, kumo, sad u te ja izleiti; imam neto za tebe.

Pope se vuk na tavan, mai se, kad tamo nema meda u kaici. Razljuti se vuk, utra u kuu i upita:

Jesi li ti, lisice, pojela moj med?

Nisa'm, kume, ta ti je, bog s tobom! Ti zna da smo danju uvek zajedno, a nou ja odlazim na povojnicu; kad bih ja mogla da pojedem tvoj med?

A ne, labudice, gubi se iz moje kue, da te moje oi ne vide!

Lisica ode, a vuk nastavi po starom da ivi i med da sakuplja.

12. Lisica, zec i petao

Ziveli lisica i zec. Lisica je imala kolibu od leda, a zec od like. Kad je nastupilo prolee, lisici se koliba istopi, a zecu ostade kakva je i bila. Onda lisica zamoli zeca da je pusti da se kod njega prigreje, pa ga izbaci. Ide putem zei i plae, a u susret mu idu psi:

Av, av, av! Zato plae, zeiu?

A zec im odgovara:

Ama pustite me, psi! Kako da ne plaem? Imao sam kolibu od like, a lisica od leda; doe ona i zamoli me da je pustim unutra, pa me istera.

Neplai, zeiu! rekoe psi. Mi emo je isterati.

Ne, neete je isterati!

Isteraemo je!

Prioe kolibi: ,

Av, av, av! Izai, lisice, napolje!

A ona im sa pei odgovara:

Samo ako skoim pa vam iskoim, nee od vas ni traga ostati.

Psi se uplaie i odoe.

Zec opet ide i plae. U susret mu ide medved:

Zato, zeiu, plae?

A zec mu odgovara:

Pusti me, medvede! Kako da ne plaem? Imao sam kolibu od like, a lisica od leda; doe ona i zamoli me da je pustim unutra, pa me istera.

Ne plai, zeiu, ree medved, ja u je isterati.

Ne, nee! Psi su je terali, ali je ne isterae, pa nee ni ti.

Hou, isterau je.

Pooe da je isteraju:

Izadi, lisice, napolje.

A ona sa pei odgovara:

Samo ako skoim pa vam iskoim, nee od vas ni traga ostati.

Medved se uplai i ode.

Ide opet zec i plae, a u susret mu ide bik.

to plae, zaiu?

Pusti me, bie! Kako da ne plaem? Imao sam kolibu od like, a lisica od leda. Doe ona kod mene i zamoli me da je pustim unutra, pa me istera.

Hajdemo, ja u je isterati. ,

Ne, bie, nee moi. I psi su nju terali pa je nisu

isterali, medved je terao pa je nije isterao, nee je ni ti lsterati. '

Isterau je.

Pridoe kolibi:

Izadi, lisice, napolje!

A ona sa pei odgovara:

' AK5P0MKA XOXASuif54HT: Cn PBA EfelAA rAnU10HVA. AHfclH nOABOPS XO?Kff: UbinAAm'L 6hlB0M"8." X03AMHS nPMSblAb H0UJ8

Samo ako skoim pa vam iskoim, nee od vas nitraga ostati.

Bik se prepade i ode.

Ide opet zec i plae, a u susret mu ide petao i nosi

kosu:

Kukuriku! Zato plae, zeiu? Pusti me, petliu! Kako da ne plaem? Imao sam kolibu od like, a lisica od leda. Doe ona kod mene i zamoli me da je pustim unutra, pa me istera. Hajdemo, ja u je isterati. Ne, nee moi!

Psi su je terali pa je nisu isterali, medved je terao pa je nije isterao, bik je terao pa je nije isterao, nee je ni ti isterati!

Isterau je! Prioe kolibi:

Kukuriku! Preko ramena kosu nosim, hou liju da pokosim! Izai, lisice, napolje! A ona se, kad to u, uplai i ree: Oblaim se... Petao opet:

Kukuriku! Preko ramena kosu nosim, hou liju da pokosim! Izai, lisice, napolje! A ona govori: Bundu oblaim. A petao e trei put:

Kukuriku! Preko ramena kosu nosim, hou liju da pokosim! Izai, lisice, napolje!

Lisica iskoi; on je posee kosom i ostade da ivi sa zecom u svakom dobru i zadovoljstvu. Tebi skaska, a meni up masla.

1315. Lija ispovednica

13. Jednom je lisica itavu dugu jesenju no lutala po umi a da nita nije okusila. U zoru je stigla u selo, uvukla se seljaku u dvorite i popela na sedalo kod kokoaka. Samo to se prikrala i htela da zgrabi jednu kokoku, a petlu dolo vreme da peva: odjednom on poe da mae krilima, lupa nogama i kukurie na sav glas. Lisica se od straha tako strmoglavila, sa sedala da je tri nedelje u groznici leala. Jednom se petlu prohtelo da poe u umu da se

proeta, a lija ga odavno prati; sakrila se iza buna i eka nee li se uskoro pribliiti. A petao, ugledavi suvo drvo, polete i sede na njega. Lisici dosadilo tako da eka, htela je da primami odozgo petla. Mislila je, mislila i smislila: malo u mu polaskati. Prie drvetu i stade ga kao pozdravljati: Zdravo, petliu!

'Koji li je vrag doneo', pomisli petao.

A lija nastavi sa svojim lukavstvima:

Ja ti, petliu, elim dobro, hou da te navedem na

pravi put i razumu nauim. Eto, petliu, ti ima pedeset

ena, a nijednom nisi bio na ispovesti. Sii dole i pokaj

se, ja u ti sve grehove oprostiti i neu ti se podsmevati.

Petao stade da se sputa sve nie i nie i pade pravo liji

u ape. Uhvati ga lija i ree:

Sad u ja tebi pokazati! Za sve e da mi plati. Priseti se, bludnie i pakosnie, svojih loih dela! Seti se kako sam jedne mrane jesenje noi dolazila i htela da uzmem jedno pilence, ja tada tri dana nisam nita bila okusila, a ti zamahnu krilima i zalupa nogama...!

Ah, lijo! ree petao. Umilne su tvoje rei, premudra kneginjo! uj, uskoro e kod naeg arhijereja biti gozba; ja u tad zamoliti da te uzmu da im prosfore pravi, i imaemo mekih prosfora, proveemo divne pretpraznike dane i prouemo se nadaleko. Lisica olabavi ape, a petao prhnu na hrast.

14. udo nevieno! Ila lisica iz dalekih krajeva. Ugledavi petla na visokom drvetu, stade mu umilno govoriti: Opetle, milomojeedo! Sedinavisokomdrvetu, a

u glavi su ti loe i proklete misli; vi drite po mnogo ena: neko dri deset, neko dvadeset, neko trideset, a ponekom se desi i do etrdeset! Gde god bili, vi viete na svoje ene, kao da su vam nalonice. Sii, milo moje edo, na zemlju ipokaj se! Ja sam dola iz dalekih krajeva, nisam ni pila ni jela, i mnoge sam muke prebrodila, a sve da bih tebe, milo moje edo, ispovedila.

O lisice, mati moja! Ja nisam ni postio, niti sam se molio; doi drugi put.

O petle, milo moje edo! Iako nisi ni postio, niti se molio, ipak sii na zemlju pokaj se, da se oisti od grehova pre nego to umre.

O lisice, mati moja, eerna su tvoja usta, umilne su tvoje rei, slatkoreiva si na jeziku. Ne osuuj drugoga, pa nee ni tebi biti sueno; to poseje, to e i ponjeti. Ti hoe da me na silu natera na pokajanje; nee ti mene da spase, ve moje telo da pojede.

O petle, milo moje edo! Zato tako govori? Zar bih ja mogla tako neto da uinim? Jesi li itao priu o mueniku i fariseju, kako se muenik spasao, a farisej propao zbog gordosti? Ti e, milo moje edo, bez pokajanja na visokom drvetu stradati. Spusti se na zemlju nie, bie i pokajanju blie; sve e ti se oprostiti i vrata nebeskoga carstva otvoriti.

Oseti petao na svojoj dui teki greh, raznei se i zaplaka, pa se poe sputati s grane na granu, s prutia na pruti, s granice na granicu, s panja na panj; spusti se petao na zemlju i stade pred lisicu. Skoi lisica, kao lukava ptica, zgrabi petla svojim otrim kandama, gleda ga svirepim oima, krgue otrim zubima; hoe da ga, kao kakva prestupnika, iva podere. A petao veli lisici:

O lisice, mati moja, eerna su tvoja usta, umilne su tvoje rei, slatkoreiva si na jeziku! Zar e me tako spasti to e telo moje pojesti?

Nije mi toliko stalo do tvoga tela i arenih haljina, koliko hou da ti vratim milo za drago. Sea li se: jednom sam bila u kokoinjcu seljaka, htela sam samo malo pile da mu pojedem; a ti, glupane, neradnie, seae na visokom sedalu, u taj mah glasno zapeva, zakreta, nogama zalupa, krilima zamaha. Tada kokoke zakokodakae, guske zagakae, psi zalajae, drepci zarzae, krave zamukae. Zaue to seljaci i ene: ene dotrae sa metlama, a seljaci sa sekirama i zamalo me zbog pileta u smrt ne oterae. A sova, otkad se zna za njihov rod, kod njih ivi i stalno im kokoke jede. Tebi, glupane, neradnie, sad zbog toga nema vie ivota! Petao ree lisici:

O lisice, mati moja, eerna su tvoja usta, umilne su tvoje rei, slatkoreiva si na jeziku! Jue su me zvali kod truninskog mitropolita za crkvenjaka, proulo se nadaleko da sam delija divan i pametan, da knjige umem da itam i da lepo pevam. Mogu li te, lisice, mati moja, namoliti, najusrdnije te molei, da prosfore pravi? Tu emo se lepo ofajditi: davae nam slatke prosfore, raznih kolaia, masla, jaja i sira.

Dopade se lisici petlov predlog pa malo popusti svoje kande. Izvue se petao, polete na visoko drvo i zakretazakukurika snanim glasom:

Draga bojarko to prosfore pravi, e pa, ostaj mi zbogom! Jesi li se mnogo ofajdila, jesu li slatke bile prosfore? Jesi li nauljala hrbat nosei kolaie? Da ne bi moda, dumanko, orahe krckala? Bi li imala, lijo, za to zuba?

Ode lisica po umi da luta kao vrag ljuta, i gorko zakuka:

Otkako sam iva mnogo tota sam videla, ali ovakvu sramotu jo nisam doivela. Ko je to jo u ovom svetu video da petao bude crkvenjak, a lisica da prosfore pravi!

Njemu slava i hvala od sad pa do veka. Lija se pameti nauila i tako se bajka zavrila.

15.

Vukovi su kavgadije postali, I sebe su samo veliali. Otila svinja iz tale, I povela sa sobom prasie male, Lutala po umi sa njima, Klasje i ovas donosila svima, Zubi su njeni otri i jaki, Zagrize klas i prelomi svaki. Jednom je, tako, na vuka naila, I duboko mu se poklonila: ' Zdravo, vue, sivi vuiu! Nemoj, molim te, dirati moju deicu! Eh ti, svinjo, svinjice! Samo dok trepnem oima ostae bez svoje deice. A kad zavrim s njima, Bie to gozba prava, Kad ode i tvoja glava. Zgrabi vuk za ekinju Pa obori na leda svinju,

I stade joj kosti glodati,

A mekinu na gomilu skupljati.

Dojuri nevinace lija,

Pa se oko vuka privija:

Oh ti, kume, kumaine,

Udeli mi malo mekine.

Eh ti, kumo, kumice!

Uzalud ti to ljubazno lice,

Zar ne vidi da mi je Jermak,

Pao na prazan stomak?

Bei dok si itava

Da te ne snae sudba Jermakova.

Zau lisica tune rei ove,

Uplai se pretnje vukove,

Strah joj ne dade mira,

Pobee glavom bez obzira.

Dobea do Kozeljska grada,

U Kozeljsku ugleda tada

Visoka stabla rastu,

Jedno divno edo sedi

Petao na hrastu.

to si, petle, tako visoko,

Kao da si sivi soko?

Spusti se dole,

Sii na zemljicu

Da grenu ti ispovedim duicu.

Glupi petao poslua lisicu,

Spusti se dole,

Sie na zemljicu,

Ne znajui ta ga eka,

A lija ga u ape doeka,

Pa stade da vrti.

Petao, nemoan, sad trpi.

Oj ti, lijo, rida kneginjo, Lepotice kojoj nema para, Hajdemo do naeg gospodara, . Tamo te u goste ekaju, Palainke ti maslom zalivaju. Zaboravimo bednu hranu nau, Suv pirog i posnu kau. Pomeni bogu kod gospodara, Sidora i Makara I treega Zahara, Tri Matrjone i njihovu muku, Pa onda Petra i Luku, Seti se dede to rado med jede, Pomisli na Tjuu i Kauu I na babu Matrjuu!

16. Lija vidarica

iveli starac i starica. Starac posadi struk stabljike u podrumu, a starica u pepelu kraj ognjita. Stariina stabljika u pepelu sasvim svenu, a stareva je rasla, rasla i do poda porasla. Starac uze sekiru i na podu probi rupu za stabljiku.

Stabljika je i dalje rasla, rasla i do tavanice porasla. Starac opet uzme sekiru i na tavanici probi rupu za stabljiku. Stabljika je rasla, rasla i do neba porasla.

Prohtelo se starcu da baci pogled sa vrha stabljike? Uspe se na stablo i poe da se penje. Peo se, tako, peo, peo i do neba popeo; prorezao na nebu rupu i uao

tamo. Gleda: stoji vodeniko kamenje; kad se kamen okrene ispadne pirog i uvrh pun lonac kae. Starac se najede, napi i izvali da spava. Kad se naspavao, sie na zemlju i ree:

Eh, starice, starice! Kakav je ivot na nebu! Tamo ima vodeniki kamen, pa kako se okrene ispadne pirog i uvrh pun lonac kae.

Kako bih ja, stare, mogla dospeti tamo?

Uvuci se, starice, u dak i ja u te odneti.

Starica se malo razmiljala pa ue u dak. Starac uzme dak u zube i pone da se penje na nebo. Dugo se on tako peo, peo, sve dok se starici ne dosadi, i ona ga upita:

Je li to daleko, stare?

Jako daleko, starice.

I opet nastavi da se penje, penje.

Je li daleko, stare?

Jo pola puta.

I opet nastavi da se penje, penje. Starica ga ponovo upita:

Je li daleko, stare?

I taman kad je starac hteo da kae: Nije daleko, ispadne mu dak iz zuba, a starica padne na zemlju i sva se izubija. Starac se spusti niz stabljiku, podie dak, kad ono u njemu od starice ostale same kosti i to izdrobljene.

Krene starac iz kue gorko plaui. U susret mu ide lija.

Zato plae, stare?

Kako da ne plaem? Starica mi se sva izubijala.

Uuti, ja u je izleiti!

Starac se baci liji pred noge:

Izlei je, platiu koliko veli.

E pa, zagrej banju, pripremi tamo dak ovsenog brana, up masla i donesi staricu, a onda stani iza vrata i ne gledaj unutra.

Starac je zagrejao banju, doneo sve to treba i stao iza vrata. Lisica ue u banju, zakljua vrata i poe da pere stariine kosti. Pere li, pere, a sve ih gloe.

Starac zapita:

Kako je starici?

Mrda se, odgovara lija, a ve je bila pojela staricu, skupila kosti i sloila ih u ugao, pa se onda bacila da sebi spremi ovsenu kau s maslom.

Starac je ekao, ekao, pa opet upita:

Kako je starici?

Evo, ve secji! odgovara lija, a sama se gui jedui kau. Kad je pojela, ree:

Stare, otvori irom vrata.

On ih otvori, a lisica iskoi iz banje i pobee svojoj kui. Starac ue unutra, kad tamo ima ta da vidi: samo stariine kosti ispod klupe, i to sve oglodane, a ovseno brano i maslo pojedeno. Ostade, tako, starac sam i bez igde iega.

17. Starac se penje na nebo

iveli starac i starica. Starac je kotrljao, kotrljao jedno zrno graka, i ono padne na zemlju. Traili su ga, traili oko nedelju dana, i ne mogae ga nai. Prode nedelja dana i starac i starica ugledae kako je zrno pustilo klicu. Poeli su da je zalivaju, i graak je krenuo da raste iznad kolibe.

Kada je graak sazreo, uspeo se starac uz graak, naupao pun zaveljaj, i poeo da silazi niz vreu. Starcu zaveljaj ispadne i staricu ubije; na tome se zavrilo.

18. Starac na nebu

Ziveli deda i baba, i imalu kolibu. Posadio deda zrno boba, a baba zrno graha ispod stola. Zrno graha je pokljucala kokoka, a bob je izrastao do samoga stola. Podigli su sto, ali on je rastao sve vie, skinuli su brvna, krov, a on raste li, raste dok nije porastao do samoga neba. Deda poe da se penje na nebo; peo se, peo, kad tamo koliba, a zidovi joj od palainki, klupe od po , gae, pe od sira, a sva namazana maslom. On navali da jede, najede se i lee na pe da se odmori.

Dodoe dvanaest sestara koza. Jedna ima jedno oko, druga dva, trea tri i tako redom; a u poslednje dvanaest. Primetivi da im je neko probao kolibu, popravie je i odoe, a jednooku ostavie da je uva.

Drugog dana deda opet ode tamo, spazi jednooku i poe da joj govori:

Spavaj, okance, spavaj!

Koza zaspa, a on se najede i ode. Sledeeg dana straarila je dvooka, zatim trooka, i tako redom. Deda im je govorio:

Spavaj, okance, spavaj drugo, spavaj tree! i

tako dalje.

Ali kod dvanaeste koze deda je pogreio, spomenuo je samo jedanaestoro oiju; koza ga je ugledala dvanaestim i uhvatila.

1920. Lisica narikaa

19.

Ziveli starac i starica pa imali ker. Jednom dok je ona jela bob, jedan joj padne na zemlju. Bob je rastao, rastao i do neba porastao. Starac se popeo do neba, uao tamo, hodao po njemu i divei se govorio:

'to ne bih ja doveo ovamo staricu, ala bi se ona obradovala!'

Spustio se na zemlju, stavio staricu u dak, uhvatio dak u zube i uspeo se opet gore. Dok se tako peo, peo, umorio se, i dak ispustio. Brzo se spustio dole, otvorio dak, kad ima ta da vidi starica lei, zube iske1 zila, oi prevrnula. On joj ree:

to se ti, starice, smeje? Zato si iskezila zube? ali kad vide da je mrtva, sav se obli suzama.

A oni iveli sami samciti usred pustare, nikog nije bilo da zaplae za staricom. I onda starac uhvatu i stavi u vreu tri para belih kokoaka i pode da trai narikau. Vidi ide medved, i on mu ree:

Plai malo, medvede, za mojom staricom. Dau ti dve bele kokoke.

Medved zagrme:

Ah ti, jadnice, moja rodena bakice! Kako mi te je ao!

Ne, ree starac, ti ne ume da narie, i krene dalje. Iao je, iao i sreo vuka. I njega je zamolio da narie za babom, ali ni vuk nije umeo.

Krenuo je dalje i sreo lisicu. I nju je zamolio da narie za par belih kokoaka. Lija je poela da narie:

Kukulele, baba! Tebe ubi deda.

Seljaku se dopala tubalica i on natera liju da narie

drugi, trei i etvrti put; mai se za etvrti par, ali nije imao vie kokoaka. Starac ree:

Lijo, lijo! Ja sam etvrti par kod kue zaboravio, hajdemo k meni.

Lisica krenu za njim. Kad su stigli kui, uze vreu, ubaci tamo dve kuje, a odozgo stavi onih est lijinih kokoaka, i dade joj. Lisica uze i utee. Nije prolo mnogo vremena, a ona se zaustavi kraj jednog panja i ree:

Na panj u sesti i belu koku pojesti.

Pojela je i krenula dalje. Zatim je opet sela na panj i pojela drugu kokoku, pa onda treu, etvrtu, petu i estu. A kad je sedmi put otvorila dak, one kuje iskoie i na nju navalie. Lisica nae da bei. Beala je, beala i pod trupinu se sakrila, sakrila i stala da pita:

Ui, ui moje! ta ste radile?

Mi smo sluale, sluale da kuje liju ne bi smazale.

Oi, oi moje! ta ste radile?

Mi smo gledale, gledale da kuje liju ne bi smazale.

Noge, noge moje! ta ste radile?

Mi smo trale, trale da kuje liju ne bi smazale.

A ti, repino moja? ta si ti radila?

Ja sam za panjeve, za grmove i trupine zapinjala samo da bi kuje liju uhvatile i rastrgle.

A, repu, takav li si ti! Kad je tako, evo vam, kuje, poderite moj rep! i izbaci rep, a psi se uhvatie za rep, ali izvukoe i samu lisicu i rastrgnue je.

20. Bili starac i starica. Starica umre, a starac ostade sam i alostan pa poe da trai narikau. Iao je i idui tako sreo medveda:

Kud si poao, stare?

Da traim narikau, umrla mi starica.

Uzmi mene.

Starac ga pita:

Ume li ti da narie?

On zaplaka:

Me!

Starac veli:

Ne ume, nije dobro, glas ti ne valja!

Krene dalje. Sretne ga lisica:

Kud si poao, stare? upita ga.

Da traim narikau, umrla mi starica.

Uzmi mene.

Ume li da narie? Hajde, da vidim.

Ona stade da narie:

Seljak imao staricu, ujutru je rano ustajala, lan prela, orbu spremala, starca hranila.

Starac veli lisici:

Poi sa mnom, ti si prava narikaa! i povede je kui. Namesti je kraj stariinih nogu i ona stade naricati, a starac ode da napravi sanduk. Kad se starac vratio, u kui nije vie bilo ni starice, ni lisice; lisica je pojela i otila. Starac je malo plakao, i nastavio da ivi sam.

2123. Seljak, medved i lisica

21. Orao seljak njivu, a medved mu pride i ree:

Seljae, smodiu te!

Bolje nemoj da me dira; evo, ja sejem repu, pa u ja uzeti korenje, a tebi u dati lie.

Neka bude tako, ree medved, ali ako me prevari, ne dolazi kod mene u umu po drva.

Ree to, i ode u dubravu. Doe vreme: seljak repu vadi, a medved iz dubrave izlazi: Hajde, seljae, da delimo!

Dobro, medo! Ja u ti doterati lie, i odveze mu kola lia. Medved je bio zadovoljan potenom podelom. Seljak je natovario svoju repu na kola i krenuo u grad da je proda; vozi on kola kad eto ti u susret njemu medveda:

Seljae, kuda ide?

Pa eto, medo, idem u grad da prodam korenje. Daj mi da probam kakvo ti je korenje! Seljak mu dade repu. Tek to je probao, medved zamumla:

A, seljae, ti si me prevario! Tvoje je korenje slatko. Od sada mi ne dolazi vie po drva, rastrgnuu te.

Seljak se vratio iz grada, ali se boji da ode u umu: pogoreo je sve police, klupe i kaice, i na kraju nije bilo druge, morao je da ide u umu. Polako se prikradao; kad iznenada eto ti lisice.

to se ti, seljae, pita ona, tako prikrada? Bojim se medveda, ljut je na mene, zapretio je da e me rastrgnuti!

Ne boj se ti medveda, no idi i seci drva, a ja u vikati izglasa; ako medved pita: ta je to? ti reci: hvataju vukove i medvede.

Seljak poe da see drva; gleda tri medved i vie:

Ej, stare! Kakva je ono vika?

Seljak odgovori:,

Hvataju vukove i medvede.

Oh, seljae, stavi me na sanke, prekrij drvima pa

i

onda zavei uetom; moda e pomisliti da su to same klade.

Seljak ga stavi na sanke, uveza uetom i stade medveda tada uicama sekire udarati po glavi, dok ga nije sasvim dotukao.

Dotra lija i ree:

Gde je medved?

Evo ga, lipsao je!

E pa, seljae, sada treba ti mene da asti.

Izvoli, lijo! Hajdemo kad mene, pa u te astiti.

Seljak ide, lisica tri ispred njega; kad se seljak pribliio kui, zvizne svojim psima i napujda ih na lisicu. Lisica hitro utee u umu i uskoi u rupu; onako sakrivena u rupi, poe da pita:

Oh vi, oi moje, ta ste gledale dok sam trala?

Oh, lijo, mi smo gledale da se ne spotakne.

A vi, ui, ta ste radile?

A mi smo sluale hoe li te dugo psi goniti?

A, ti, repu, ta si radio?

A ja, ree rep, stalno sam ti se motao oko nogu, ne bi li se spotakla i pala pa tako psima u zube dopala.

Ah, nevaljale! E pa neka te psi pojedu.

I izbacivi iz rupe svoj rep, lija povika:

Pojedite, psi, lijin rep!

Psi povukoe za rep, ali i liju uhvatie.

Tako esto i biva: zbog repa nekada strada i glava.

22.

Ziveli seljak i medved u velikom prijateljstvu. Naumili da seju repu. Posejae i stadoe se dogovarati ta ko da uzme. Seljak veli:

Meni korenje, a tebi, Mio, lie.

Izrasla repa; seljak uze za sebe korenje, a Mia lie. Vidi Mia da je pogreio pa veli seljaku:

Ti si meni, brate, podvalio! Kada budemo neto drugo sejali, nee me, vala, nasamariti.

Prode godina. Seljak veli medvedu:

Hajdemo, Mio, da sejemo penicu.

Hajde, kae Mia.

I tako posejae penicu. Sazrela penica i seljak veli:

ta e sad uzeti, Mio? Korenje ili lie?

Nee mi, brate, sad podvaliti! Daj meni korenje, a sebi uzmi lie.

Skupie penicu i podelie., Seljak namlatio penicu, napekao sebi belog hleba, doao kod Mie i pita ga:

E pa, Mio, kakvo je lie?

Sluaj, seljae, veli mu medved, ljut sam na tebe i pojeu te!

Seljak ode i zaplaka. Ali eto gde ide lija i veli seljaku:

Sto plae?

Kako da ne plaem i ne jadikujem? Medved hoe da me pojede.

Ne boj se, ia, nee te pojesti! i ode da se sakrije u grm, a seljaku naredi da ostane gde je i bio. Zatim je izala otuda i pita:

Seljae, ima li ovde vukovakurjaka i medveda?

Uto naide medved pa ree seljaku.

Oh, seljae,nemoj da kae, pa te neu pojesti.

Seljak ree lisici:

Nema!

Lisica se nasmeja i ree:

A ta je to to kraj kola lei?

Medved apnu seljaku:

Reci da je to cepanica.

Da je cepanica, odgovori lisica, bila bi na kola natovarena i vezana! pa opet pobee u grm.

Medved ree seljaku:

Svei me i stavi na kola.

Seljak tako i uini. Lisica se opet vrati i upita seljaka:

Seljae, da nema tu kod tebe vukovakurjaka i medveda?

Nema! veli seljak.

A ta ti je to na kolima?

Cepanica.

Da je cepanica, u nju bi bila sekira zabijena!

Medved tiho ree sehaku:

Zabij u mene sekiru.

Seljak mu zabi sekiru u lea i medved izdahnu. Tada lisica ree seljaku:

ta e mi dati, seljae, za moj trud?

Dau ti par belih kokoaka, a ti nosi i ne gledaj.

Uze ona od sehaka vreu i poe. Nosila je, nosila pa pomisli: 'Daj da pogledam!' Pogleda, kad tamo dva bela psa. Psi iskoie iz vree i pojurie za njom. Lisica je beala, beala, pa kad je ugledala rupu ispod panja, u nju se uvukla i sakrila. Sedi, tako, i sama sa sobom govori:

Sta ste, ui moje, radile?

Mi smo sve sluale.

A vi, noge moje, ta ste radile?

Mi smo sve beale.

A vi, oi moje?

Mi smo sve gledale.

A ti, repu?

Ja sam ti sve smetao da bei.

A, znai, ti si samo smetao! E pa, ekaj, sad u te ja njima dati! i izbaci rep psima. Psi se za njega uhvatie izvukoe lisicu i rastrgoe je.

23. Posejao seljak zajedno sa medvedom repu, i repa im dobro rodila. Medved ree seljaku:

Tvoje je korenje, a moje lie.

Seljak je svu zimu jeo, a medved od gladi umirao. Druge godine medved ree seljaku:

Hajde da posejemo penicu.

Penica je dobro rodila.

Sad ti uzmi ono to je iznad zemlje, veli medved seljaku, a moje neka bude ono to je ispod zemlje ostalo.

Seljak je svu zimu jeo, a medved zamalo nije umro od gladi. Tree godine seljak krene sam da ore. Dode k njemu medved pa mu preti:

Ja u, seljae, da te pojedem zato to me vara.

A seljak e nato:

Saekaj da zavrim oranje.

Medved lee ispod seljakovih kola. Uto projuri tuda lisica pa ree seljaku:

Seljae, spasiu te od smrti; ta e mi za to dati?

Seljak veli:

Vreu kokoaka.

Dobro. Ja u te upitati: ta to lei ispod kola?

A medved seljaku veli:

Reci da je to cepanica.

Lisica e nato:

Da je cepanica, bila bi na kola uvezana.

Ode lisica i sakri se iza grma, pa se posle opet vrati i ree seljaku:

ta ti je to na kolima?

Seljak ree:

Cepanica.

E, da je cepanica, u nju bi bila sekira zabijena.

Medved ree seljaku:

Zabij u mene sekiru.

Seljak zabije sekiru u medvea lea i medved izdahne. Lisica veli seljaku:

Donesi mi vreu kokoaka to si obeao.

Sledeeg dana doe seljak na njivu i skine s kola vreu. U njoj behu dve kokoke i brzi pas. Onda opet dode lisica i pita seljaka:

Jesi li doneo kokoke?

Doneo sam.

E, sad putaj jednu po jednu, a ne sve odjednom.

Seljak pusti jednu kokoku, pa drugu, a zatim psa. Pas za lisicom, a lisica se od psa sakrije u rupu. Stoji pas ispred rupe, a lisica sama sa sobom govori:

Noge, ta ste radile?

Beale smo.

A vi, oi?

Gledale smo.

A vi, ui?

Sluale smo.

A ti, repu?

Ja sam ti se, veli, meu noge motao ne bi li se spotaknula.

Lisica se naljuti na rep i izbaci ga iz rupe:

Na, pseto, pojedi rep!

Pseto zgrabi lisicu za rep, izvue je i rastre.

24. Staro se dobro zaboravlja

Upao kurjak u zamku, jedva se izvukao iz nje i nastavio put prema gustoj umi. Ugledae ga lovci pa se dadoe za njim. Beei, kurjak morade da prede put, a u tom trenutku je, vraajui se iz polja, iao putem seljak sa vreom i mlatilom. Kurjak e njemu:

Smiluj se, seljae, sakrij me u vreu! Gone me lovci.

Seljak pristane, sakrije ga u vreu, zavee i uprti na lea. Ide on tako, a lovci mu u susret:

Seljae, da nisi video kurjaka? upitaju oni.

Ne, nisam video, odgovori seljak.

Lovci odjurie dalje i nestadoe.

Jesu li otili moji zlotvori? upita kurjak.

Otili su.

E, sada me pusti na slobodu.

Seljak razveza vreu i pusti ga da ide kud mu je volja. Vuk ree:

Sada u ja tebe, seljae, pojesti!

Ah, kurjae, kurjae! Zar ja tebe iz takve nevolje spasao, a ti hoe da me pojede!

Staro se dobro zaboravlja, odgovori vuk.

Seljak vidi da mu se loe pie pa veli:

Ako je tako, hajdemo dalje i ako prvi koga sretnemo kae isto kao ti da se staro dobro zaboravlja, onda nema druge, pojedi me!

I tako oni krenue dalje. Sretoe staru kobilu. Seljak je upita:

Smiluj se, kobilo, i presudi! Ja sam kurjaka iz velike nevolje izbavio, a pn hoe da me pojede, i ispria joj sve kako je bilo. Kobila je mislila, mislila pa ree:

ivela sam kod domaina dvanaest godina, dala sam mu dvanaestoro drebadi, radila sam za njega koliko sam god mogla, a kad sam ostarela i onemoala, on me je bacio niz strminu, i ja sam se pela, uspinjala i jedva popela, i sad se evo vuem kud me oi vode. Da, staro se dobro zaboravlja!

Eto vidi, pravda je na mojoj strani! ree kurjak.

Seljak se oalosti i zamoli kurjaka da prieka dok nekog drugog ne pitaju. Kurjak i na to pristane. Sretnu oni staroga psa. Seljak mu postavi isto pitanje. Pas je mislio, mislio pa ree:

Sluio sam kod jednog domaina dvadeset godina, uvao mu kuu, i stoku, a kada sam ostareo i prestao da lajem, on me je isterao iz dvorita i, evo me sad kako se vuem kud me oi vode. Da, staro se dobro zaboravlja!

Eto vidi, pravda je na mojoj strani!

Seljak se jo vie oalosti i zamoli kurjaka da se strpi dok i nekog treeg ne sretnu:

A onda uradi kako ti bude drago kad moje dobro nee da zapamti.

Trei put im u susret ide lisica. Seljak joj ponovi svoje pitanje. Lija poe da se udi:

Nije moguno da se kurjak, takva silna telesina, mogao smestiti u tako malu vreu?

I seljak i kurjak su se zakleli da je to prava istina, ali lisica nikako da poveruje pa ree:

Dede, seljae, pokai kako si ga smestio u vreu!

Seljak rairi vreu i kurjak uvue u nju glavu. Lisica povika:

Zar si samo glavu bio sakrio u vreu?

Kurjak se sasvim uvue.

Dede, seljae, nastavi lisica, pokai kako si ga bio zavezao?

Seljak ga zaveza.

A sada, seljae, pokai kako si u polju ito mlatio?

Seljak poe da udara mlatilom po vrei.

A kako si se, seljae, okretao?

Seljak stade da se okree, i mlatnu lisicu po glavi, usmrti je i ree:

Staro se dobro zaboravlja!

25. Ovca, lisica i vuk

Seljaku iz stada pobegla ovca. U susret joj ide lisica i pita:

Kuda si, kumo, krenula?

Ah, kumo! Bila sam kod seljaka u stadu, ali mi je ivot dodijao, kad god ovan zgrei uvek sam samo ja, ovca, kriva! I eto, naumila sam da odem kud me oi vode.

I ja isto tako, ree lija. Kad god moj mu odnese kokoku, uvek sam im ja, lija, kriva. Hajdemo da beimo zajedno.

Ne proe dugo, srete ih vuk.

Zdtavo, kumo!

Zdravo, ree lija.

Jesi li se na daleko uputila?

Ona odgovori:

Kud me oi vode! pa kad ispria vuku svoju muku, on joj ree;

I ja isto tako! Gde god da vuica zakolje jagnje, uvek sam ja, vuk, kriv. Hajdemo zajedno.

I tako pooe. Uz put kurjak kae ovci:

Da nije moj, ovco, taj kouh to je na tebi?

Lija, uvi to, prihvati:

Je li stvarno tvoj, kume?

Stvarno je moj.

Bi li se u boga zakleo?

Bih!

I poloio bi zakletvu?

Poloio bih.

E pa, hajde da poljubi zakletvu!

Tu se lija doseti da su seljaci na putu postavili zamku; dovede kurjaka do same zamke i ree:

Evo, ovde poljubi!

Tek to glupi kurjak spusti svoju njuku, zamka kljocnu i uhvati ga. Lija i ovca hitro utekoe od njega zdrave i itave.

. i_

2627. Zveri u jami

26.

Ila svinja u Piter. da se bogu pomoli. Kad eto ti vuka njoj u susret:

Svinjo, svinjo, kud si naumila?

U Piter, da se bogu pomolim.

Povedi i mene.

Dobro, kume!

Ili su oni, tako, ili, kad eto ti lisice njimu u susret:

Svinjo, svinjo, kuda ide?

U Piter, da se bogu pomolim.

Povedi i mene.

Hajde., kume!

Ili su oni, ili, kad eto ti zeca:

Svinjo, svinjo, kuda ide?

U Piter, da se bogu pomolim.

Povedi i mene sa sobom.

Krei, razroki!

Jo je i veverica molila da je povede, i tako su oni ili, ili... kad odjednom na putu jama, duboka i iroka. Svinja skoi i upade u jamu, a za njom i vuk, i lisica, i zec, i veverica. Dugo su sedeli i silno ogladneli nieg nije bilo da se pojede. Lisica se doseti:

Hajde, ree ona, da zapevamo, pa u koga bude najtanji glas, toga emo i pojesti.

Vuk je zapevao debelim glasom: O, o, o! Svinja malo ta'nje: U, u, u! Lisica jo tanje: E, e, e, a zec i veverica tankim glasiem: I, i, i! Zveri odmah rastrgoe zeca i vevericu i pojedoe ih zajedno sa svim koicama. Drugog dana lisica opet ree:

Hajde da zapevamo, pa ko zapeva najdebljim glasom, toga emo pojesti.

Vuk je zapevao najdebljim glasom: O, o, o, pa ga i pojedoe. Lisica je pojela meso, a iznutrice sakrila ispod sebe. Posle dvatri dana ona uze da jede creva. Svinja je pita:

Sta to, kumo, jede? Daj i meni.

Eh, svinjo! Vidi da svoja creva izvlaim; raspori i ti svoj trbuh, izvuci creva i jedi.

Svinja tako i uradi, raspori svoj trbuh i tako lisica dobi ruak. Ostade lisica sama samcata u jami; da li je izala iz nje, ili jo uvek tamo sedi, ne bih vam znao tano rei.

27. Bili starac i starica i nita nisu imali do jednog ukopljenog vepra. Poao vepar u umu da jede ir. Sretne ga vuk.

Vepre, vepre, kud si poao?

U umu da jedem ir.

Povedi i mene sa sobom.

Ja bih te, kae njemu vepar, poveo sa sobom, ali tamo ima jedna duboka i iroka jama koju ti ne moe da preskoi.

Ne brini, veli, preskoiu.

I tako podoe. Ili su, ili po umi i doli do one jame.

Hajde, veli vuk, skai.

Vepar skoi i preskoi. Skoi i vuk, ali pravo u jamu. A vepar se lepo najede ira i vrati kui.

Drugog dana uputio se opet vepar u umu. Sretne ga medved.

Vepre, vepre, kud si poao?

U umu da jedem ir.

Povedi, veli medved, i mene sa sobom.

Ja bih te, veli, poveo sa sobom, ali tamo ima jedna duboka i iroka jama, nee moi da je preskoi.

Ne boj se, veli, preskoiu.

Dooe do te jame. Vepar skoi i preskoi; medved skoi ipravo u jamu uskoi. A vepar se lepo najede ira i vrati kui.

Treeg dana uputio se opet vepar u umu da jede ir. Sretne ga zrikavi zec.

Zdravo vepre!

Zdravo, zrikavi zee!

Kuda ide?

U umu da jedem ir.

Povedi i mene sa sobom.

Ne mogu, zrikavi, tamo ima jedna iroka i duboka jama, nee moi da je preskoi.

Guje, neu preskoiti; kako da ne preskoim!

Odoe i dooe do jame. Vepar skoi i preskoi. Zec skoi i u jamu uskoi. Vepar se lepo najede ira i ode kui.

etvrtog dana ode vepar u umu da jede ir. Sretne ga lisica. I ona zamoli vepra da je povede sa sobom.

Ne mogu, veli vepar, ima tamo jedna duboka i iroka jama, nee moi da je preskoi.

Ii, veli lisica, preskoiu.

Ali, i ona upadne u jamu. I tako se u jami naoe njih etvoro. Stadoe da brinu kako da nau hranu. Ali lisica ree:

Hajde da zavijamo glasom; ko ne moe da zavija no prestane, toga e da nestane.

I poee da zavijaju; jedino zec zape, a lisica sve nadjaa svojim glasom. Zgrabie zeca, raskomadae ga i pojedoe. Kad su opet dobro ogladneli, dogovorie se da nanovo zavijaju: ko zapne i prestane, toga e i da nestane.

Ako ja zastanem, veli lisica, i mene ete pojesti!

Poee da zavijaju; samo vuk zape, nije mogao nikako da zavija glasom. Lisica i medved ga uhvatie, raskomadae i pojedoe. Ali lisica je podvalila medvedu: dala mu je samo malo mesa, a ostalo je sakrila i kradom jela. Medved je opet ogladneo pa veli:

Kumo, kumo, gde ti nabavha hranu?

E, moj kume! Uzmi i ti pa provuci apu sebi pod rebra, izvuci rebro pa e videti ta je hrana.

Medved je tako i uinio, rebra je apom provalio i

crkao. Tako je lisica ostala sama. Kad je dokrajila medveda, stade i ona gladovati.

Iznad te jame je bilo drvo, a na tom drvetu je svijao gnezdo drozd. Lisica je sedela, sedela u jami, a sve gledala drozda, pa mu jednom ree:

Drozde, drozde, ta radi?

Svijam gnezdo.

A zato ga svija?

Hou mlade da izvedem.

Drozde, nahrani me jer ako me ne nahrani, pojeu tvoje mlade.

Zabrinu se drozd i stade misliti kako e lisicu nahraniti. Odleteo je u selo i doneo joj kokoku. Lisica je smazala kokoku i opet veli:

Drozde, drozde, jesi li me nahranio?

Nahranio sam te.

E pa, sad me napoj.

Zabrinu se drozd i stade misliti kako e lisicu napojiti. Odleteo je u selo i doneo joj vode. Napila se lisica, pa veli:

Drozde, drozde, jesi li me nahranio?

Nahranio sam te.

Jesi li me napojio?

Napojio sam te.

A sad me izvadi iz jame.

Zabrinu se drozd i stade misliti kako e lisicu izvaditi. Skupljao je palice i bacao ih u jamu. Toliko ih je nabacao da se po njima lisica uzverala i tako oslobodila, pa je pokraj samog drveta legla i istegla se.

Sluaj, veli, drozde, jesi li me nahranio?

Nahranio sam te.

Jesi li me napojio?

Napojio sam te.

Jesi li me izvadio iz jame?

Izvadio sam te.

E, sad me zasmej.

Zabrinu se drozd i stade misliti kako e lisicu zasmejati.

Ja u, veli, poleteti, a ti, lisice, idi za mnom.

I tako drozd odlete u selo, slete na kapiju bogatog seljaka, a lisica lee ispod kapije. Drozd stade vikati:

eno, eno, donesi mi komad masla! eno, eno, donesi mi komad masla!

Tu iskoie psi i rastrgoe lisicu.

Ja sam tamo bila, medovinu i vino pila, po usnama mi je teklo, ali niz grlo nije poteklo. Dadoe mi sivi kaftan; ja pola, a gavrani lete i viu:

Sivi kaftan, sivi kaftan!

Meni se uini: 'Skini kaftan', pa ga skidoh. Dadoe mi krasnu kapicu. Gavrani lete i viu: Krasna kapica, krasna kapica! Meni se uini: 'Kradena kapica', pa sam je skinula i bez svega ostala.

28. Lisica i tetreb

Jurila lisica po umi i ugledala tetreba na drvetu pa mu

kae:

Tetrebe, tetrebe! Ja sam u gradu bila. Bububu, bububu! Pa ta, bila pa bila. Tetrebe, tetrebe! Ja sam naredbu dobila. Bububu, bububu! Pa ta, dobila pa dobila. Da vi, tetrebi, ne treba da sedite po stablima, ve da

etate po zelenim lugovima.

Bububu, bubu! Pa ta, da etamo, da etamo. Tetrebe, ko to ide? pita lija, uvi konjski topot i psei lave. Seljak.

A ko za njim ide? drebe.

A kakav mu je rep? Kao kuka uvijen. E onda zbogom, tetrebe! Ja urim kui.

29. Lisica i detli

iveo detli na hrastu, savio sebi gnezdace, sneo tri jajca i izlegao tri mladunca.

Navadila se kod njega lisica: kuc, kuc repinom po starome hrastu:

Detliu, detliu! Sii sa hrasta. Hou da ga oborim.

Eh, lijo! Ne da mi da izvedem ni jedno mladune.

Ej, detliu! Baci mi ga, ja u ga dati da kova postane.

Detli joj ga baci, a ona, od buna do buna, od ume do ume, i pojede ga.

Opet ona doe kod detlia i kuc, kuc repinom po starome hrastu.

Detliu, detliu! Sii sa hrasta, hou da ga oborim.

Eh, lijo! Ne da mi da izvedem ni jedno mladune.

Ej, detliu! Baci mi ga, ja u ga dati da obuar postane.

Detli joj ga baci, a ona, od buna do buna, od ume do ume, i pojede ga.

Opet ona doe kod detlia i kuc, kuc repinom po sta

rome hrastu:

Detliu, detliu! Sii sahrasta, hou da gaoborim. Eh, lijo! Ne da mi da izvedem ni jedno mladune. Ej, detliu! Baci ga ti meni, ja u ga dati da kroja

postane.

Detli joj ga baci, a ona od buna do buna, od ume

do ume, i pojede ga.

30. Lisica i dral

Sprijateljila se lisica sa dralom, ak su i kumovi postali.

Jednom lija naumila da poasti drala, i pozva ga u goste:

Dodi, dragi moj kume, doi! elim da te ugostim!

Zdral doe na zakazanu gozbu, a lija nakuvala kae od griza i razmazala je po tanjiru. Nudi ga i gosti:

Probaj, kume, probaj, golubiu moj! Sama sam je spremila.

dral hlop, hlop, poe da lupa kljunom, lupao je, lupao, ali nita nije uspeo da pojede. A Jija za to vreme kau lie li, lie i tako je sve sama i pojela.

Kad sva kaa bi pojedena, lija ree:

Ne zameri, dragi kume! Nemam te ime drugim poastiti.

Hvala ti, kumo, i na ovome! Doi i ti kod mene u goste.

Drugog dana dolazi lisica, a dral spremio orbu okroku, nasuo u bokal sa uskim grliem, stavio na sto i kae:

Jedi, kumice! Nemam ime drugim da te ugostim.

Lija je poela da se vrti oko bokala, proba ovako, onako, pa nita, liznula ga, onjuila, ali nita nije dohvatila! Ne moe da uvue glavu u bokal. A dral za to vreme kljuje li, kljuje, dok nije sve pojeo.

Ne zameri, kumo! Nemam te ime drugim poastiti.

Naljutila se lisica, a nadala se da e se za celu nedelju najesti, pa ode kui prazna eluca. Kako si uradio, tako e ti se i vratiti! Otada je i prijateljstvo lisice i drala prestalo.

31. Sneana i lisica

Bili starac i starica i imali unuku Sneanu. Krenule njene drugarice u umu po jagode i pozvale je da ide sa njima. Starci zadugo nisu na to pristali, ali posle mnogih

molbi pustie Sneanu, ali joj pripretie da ne zaostaje za drugaricama. Idui po umi i skupljajui jagode od drveta do drveta, od buna do buna Sneana zaostade za svojim drugaricama. One su je dozivale, dozivale, ali Sneana ih nije ula. Ve se bilo smrklo i drugarice odoe kui. Sneana se, videi da je ostala sama, pope na drvo i pone gorko da plae i narie:

Jao, jao, Sneanice, jao, jao, golubice! Imali deda i baba unuku Sneanu; devojke je u umu namamile, namamile i ostavile.

Ide medved i pita:

Zato ti, Sneana, place?

Kako da ne plaem, ika medo? Baba i deda imaju samo mene, unuku Sneanu; mene su devojke u umu namamile, namamile i ostavile.

Sii, ja u te odneti.

Neu ja se tebe bojim, pojee me!

Medved ode. Ona opet poe da plae i narie:

Jao, jao, Sneanice, jao, jao, golubice!...

Ide vuk i pita:

Zato ti, Sneana, plae?

Ona mu ree isto to i medvedu.

Sii, ja u te odneti.

Neu, ja se tebe bojim, pojee me!

Vuk ode, a Sneana opet poe da plae i narie:

Jao, jao, Sneanice, jao, jao, golubice!...

Ide lisica i pita:

Zato ti, Sneana, place?

Kako, lijo, da ne plaem! Mene su devojke u umu namamile, namamile i ostavile.

Sii, ja u te odneti.

Sneana sie, sede na lea lisici, a ova pojuri s njom;

kad je stigla pred kuu, lisica stade repom da udara na vratnice.

Ko je tamo?

Lisica odgovori da je to ona starcu i starici donela njihovu unuku Sneanu.

Eh ti, mila naa i premila. Te ovakava, te onakva. Ui nam u kolibu. Ah, gde da te posadimo da sedne, ime da ugostimo?

Prinee joj mleka, jaja, sira i stadoe da aavaju lisicu za njenu uslugu. A lisica im ite da joj za nagradu daju kokoku, pa da je puste da ide dalje. Starci se oprostie s lisicom pa u jednu vreu stavie kokoku, a u drugu psa i odnee za njom na dogovoreno mesto. Pustie kokoku i tek to se lisica baci za njom, pustie i psa. A lisica, kad opazi psa, utee pravo u umu, te tako i ode.

32. Lisica i rak

Lisica i rak stajali i ovako se razgovarali. Lisica veli raku:

Hajde da se utrkujemo.

Rak e nato:

Dobro, lijo, hajdemo!

Poeli su da se utrkuju. Tek to je lisica krenula da tri, rak joj se zakai za rep. Sve dok lija nije stigla do mesta, rak se nije otkaio. Kada se lija okrenula da pogleda, mahnu repom, a rak se otkai i ree:

Ja te ve davno ekam ovde.

33. Hlepi

Bili starac i starica. Starac zamoli staricu: Ispeci, starice, hlepi. Od ega da ga ispeem? Nemam brana. Eh, starice! Idi u ambar, po sanduku izgrebi, po

navama pometi i tako e se brana nakupiti.

Uzela baba perce, po sanduku izgrebla, po navama

pomela i nakupila pregrt, dve brana. Zamesila pavla

kom, ispekla na maslu i stavila na prozor da se dobro

ohladi.

Hlepi tu leao, leao pa se odjednom otkotrljao

s prozora na klupu, s klupe na pod, po podu prema vra

tima, pa preskoio preko praga u trem, iz trema na dok

sat, sa doksata u dvorite, iz dvorita za kapiju dalje i

dalje.

Kotrlja se hlepi putem; srete ga zec: Hlepiu, hlepiu! Ja u te pojesti. Nee me pojesti, razroki zeko! Ja u ti pesmu spe

vati, ree hlepi i zapeva:

Po sanduku sam greben,

Po navama meten,

S pavlakom umeen,

A na maslu peen,

Na prozoru hlaen;

Dedi sam pobegao,

Babi sam pobegao,

I tebi u, zee, ja lako pobei!

I otkotrlja se dalje; zec i ne vide kud se dede!... Kotrlja se hlepi; srete ga vuk:

Hlepiu, hlepiu! Ja u te pojesti! Nee, nee ti mene pojesti, suri vue! Ja u ti pesmicu spevati:

Po sanduku sam greben,

Po navama meten,

S pavlakom umeen,

A na maslu peen,

Na prozoru hladen;

Dedi sam pobegao,

Babi sam pobegao,

Zecu sam pobegao,

I tebi u, vue, ja lako pobei!

I otkotrlja se dalje; vuk i ne vide kud se dede!... Kotrlja se hlepi; sretne ga medved: Hlepiu, hlepiu! Ja u te pojesti! Gde ti, trapavko, da me pojede?

Po sanduku sam greben,

Po navama meten,

S pavlakom umeen,

A na maslu peen,

Na prozoru hlaen;

Dedi sam pobegao,

Babi sam pobegao,

Zecu sam pobegao,

Vuku sam pobegao,

I tebi u, medo, ja lako pobei!

I nastavi da se kotrlja; medved i ne vide kud se dede!...

Kotrlja se, kotrlja hlepi; sretne ga lisica: Zdravo, hlepiu! Kako si lep! A hlepi zapeva:

Po sanduku sam greben,

Po navama meten,

S pavlakom umeen,

A na maslu peen,

Na prozoru hlaen;

Dedi sam pobegao,

Babi sam pobegao,

Zecu sam pobegao,

Vuku sam pobegao,

Medvedu sam pobegao,

I tebi u lijo, pogotovu pobei!

Kakva divna pesmica! ree lisica. Ali ja sam, hlepiu, ostarela, slabo ujem; sedni mi na njuku i otpevaj jo jednom glasnije.

Hlepi skoi lisici na njuku i zapeva istu pesmu.

Hvala ti, hlepiu! Divna je pesmica! Rado bih je jo jednom ula! Sedni mi na jezik pa je otpevaj poslednji put, ree lisica i isplazi jezik; hlepi glupai skoi na njen jezik, a lisica am! i pojede ga.

3436. Maak, petao i lisica 34.

Bio starac i imao maka i petla. Starac ode u umu za poslom, maak mu odnese da jede, a petla ostavie da uva kuu. Uto doe lisica.

Kukuriku, petle, Pozlaene kreste! Izviri kroz prozor van, Da ti zrno graka dam.

Tako je lisica pevala sedei pod prozorom. Petao otvori prozore i provue glavu da pogleda ko to tamo peva. Lisica cap petla u kande i ponese ga. Petao povika:

Odnese me lija, odnese petla iza tamnih gora, u krajeve daleke, u zemlje tuinske, daleko, daleko, iza trideset zemalja, ak u trideseto carstvo. Marko Markoviu, spasi me!

Maak u polju u petlov glas, baci se u poteru, stie lisicu, ote petla i donese kui.

Pazi Pea petliu, ree mu maak, ne izviruj kroz prozor, ne veruj lisici; ona e te pojesti, ni koice ti nee ostaviti.

Starac opet ode u umu za poslom, a maak mu odnese da jede. Odlazei, starac naredi petlu da uva kuu i da ne izviruje kroz prozor. A lisica je sve to pratila, htela je ona potopoto da pojede petlia; priunjala se kolibi i zapevala:

Kukuriku, petle, Pozlaene kreste! Virni kroz prozor van, Da ti slatkog graka, I drugog zrnjevlja dam.

Petao je hodao po kolibi i utao. Lisica je ponovo zapevala pesmicu i ubacila kroz prozor zrno graka.

Petao pojede zrno i ree:

Nee ti, lijo, mene prevariti! Ti hoe da me pojede, ni koice da ostavi.

Ama kakvi, Pea petliu! Zar ja da pojedem tebe! Ja bih htela samo da ti dode kod mene da te ugostim, da

vidi gde ja ivot provodim i u kakvom se dobru nalazim! i ponovo zapeva:

Kukuriku, petle, Pozlaene kreste, Namalane glave! Virni kroz prozor van, Dadoh zrno graka, Pa jo zrna da ti dam.

Samo to je petao izvirio kroz prozor, lisica ga kandama zgrabi. Petao iz sveg glasa zakuka:

Odnese me lisica, odnese petla iza tamnih gora, iza borovih uma, po strmim obalama i visokim gorama; hoe lisica da me pojede, nee mi ni koice ostaviti!

Maak ga u polju uo, bacio se u poteru, oteo petla i doneo kui:

Zar ti nisam rekao: ne otvaraj prozor, ne izviruj kroz prozor, lisica e te pojesti, nee ti ni koice ostaviti. Pazi i posluaj me! Mi emo sutra jo dalje otii.

I tako, opet starac ode za poslom, a maak mu odnese hleba da jede. Lisica se prikrala pod prozor, istu onu pesmu zapevala; tri puta je otpevala, a petao sve uti. Lisica ree:

Sta je to, kao da je Pea onemeo!

Nije, lijo; nee ti mene prevariti, neu kroz prozor proviriti.

Lisica baci kroz prozor zrno graka i penice i opet zapeva:

Kukuriku, petle, Pozlaene kreste,Namalane glave!

8

19

Izviri kroz prozor, Pa pogledaj moj dvor, Tu u svakom uglu Penice itavo blago, Jedi koliko ti drago!

Zatim nastavi:

Samo da ti je videti, Pea, kakvog blaga ja sve nemam! Hajde, pojavi se, Pea! Nemoj da veruje maku. Da sam htela da te pojedem, ja bih te ve odavno pojela; zar ne vidi, ja tebe volim, ja hou svet da ti pokaem, da te pameti nauim, kako se ivi da ti pokaem. Ta hajde, pojavi se, Pea, evo, ja u se za ugao sakriti! i pritaji se blie uza zid. Petao skoi na klupu i izdaleka gleda; hteo je da sazna je li lisica otila. Samo to izbaci glavu kroz prozor, a lisica njega u kande i povue.

Petao je zapevao istu onu pesmu, ali ga maak nije uo. Lisica odnese petla u jelovu umu i pojede, samo mu rep i perje raznese vetar. Kada su starac i maak doli kui, ne naoe petla. Tugovali su nekoliko za njim, a onda rekoe:

Eto kako proe onaj ko ne slua!

35.

Bili maak i ovan pa imali petla.

Poli oni jednom da skidaju liku s drveta, a lisica se prikrala pod prozor i veli petlu:

Petliu, petliu, Zlatni eljiu, Namalana glavice!

Evo ti slatke pogaice. Kraj Karpova dvora, Stoji strma gora. Tamo te sanke ekaju to se same sputaju!

Petao izviri i ona ga odnese. Stade on uz put da vie:

Maku i ovne! Odnese me lisica ak iza visokih gora, iza tamnih uma.

Oni ga ue, povratie se i izbavie petla.

Drugog dana mu vele:

Pazi, ako doe lisica ne izviruj!

Dola lisica i opet zapevala onu istu pesmu; petao izviri i ona ga odnese. Maak i ovan su ga opet izbavili.

Treega dana mu vele:

Pazi, ne izviruj kroz prozor; mi emo ovoga puta daleko otii i neemo te uti kad bude zapomagao.

Dola lisica i zapevala tako umilnim glasom da petao nije mogao izdrati proviri; ona ga zgrabi i odnese kui. On je uz put vikao, zapomagao, ali nita nisu ga uli ni maak ni ovan. Kad su doli kui, videe da nema petla! Napravie gusle, zapee tanke strune i krenue da izbave petla.

Lisica je imala sedam keri. Maak i ovan stadoe pod prozor i zasvirae:

Drn, drn, gusle tankih struna! Bila jedna krasna lisica i ivela u svom zlatnom gnezdu; imala je sedam keri: prva se zvala Strailo, druga Podstrailo, trea Dajun, etvrta Bacimotku, peta Zatvoricev, esta Razgorivatru, sedma Pecipiroge!

Lisica ree:

Idi, Strailo, vidi ko to tako lepo peva?

Strailo izae, a oni nju po elu tresnue i u korpu strpae. Tako su pohvatali sve lisiine keri. Na kraju izae i lisica. Oni i nju po elu tresnue i u korpu strpae; uoe u kolibu, uzee jo ivog petla, pa se vratie kui i nastavie zajedno da ive.

36. iveli maak i petao. Poao maak u umu po liku i veli petlu:

Ako doe lisica i stane te u goste zvati, ne promaljaj glavu jer e te odneti.

Doe lisica i stade ga u goste zvati govorei:

Petliu, petliu! Poi sa mnom na gumno da jabuke zlatne kotrljamo.

On proviri, a ona ga odnese. Stade on dozivati:

Macane, macane! Odnese me lija iza strmih gora, iza sinjeg mora.

ub maak, doao i izbavio petla od lisice. Poao opet maak po liku i opet nareuje:

Ako doe lisica i stane te u goste zvati, ne promaljaj glavu jer e te opet odneti.

Dode lisica i stade ga opet zvati. Petao proviri i ona ga odnese. On opet stade dozivati:

Macane, macane! Odnese me lija iza strmih gora, iza sinjeg mora!

uo maak, doao i opet izbavio petla. Maak naumio da opet ide po liku i veli:

uj, ovoga puta u daleko otii. Ako doe lisica i stane te opet u goste zvati, ne promaljaj glavu jer e te odneti, a ja te neu uti kad bude vikao.

Maak ode, a lisica doe i stade opet dozivati. Petao

izviri i lisica ga opet odnese. Petao stade vikati. Vikao je, vikao, alinepomae nemamaka. Lisicajedonela petla kui i namerila da ga ispee. Uto dotra maak, pokuca repom u prozor i vikne.

Lijo! Neka srea prati i tebe i tvoje potomke: jednog sina Dimeu, drugoga Remeu, jednu ker uilku, drugu Pauilku, treu Motkicu i etvftu unicu!

Stadoe izlaziti jedno za drugim lisiina deca, a maak ih sve pokla. Na kraju izae i lisica, on i nju ubi i izbavi petla od sigurne smrti.

Vratie se oba kui i nastavie da ive u dobru i izobilju.

3740. Maak i lisica

37. Bio jednom jedan seljak i imao maka, ali je bio on velika tetoina prava nesrea! Dosadio seljaku. Seljak mislio, pa smislio uze maka, stavi u vreu, zaveza i odnese u umu. Donese ga i baci neka u umi crkne! Maak je lutao, lutao i nabasao na kolibu u kojoj je iveo umar. Popeo se pod krov i legao da se odmori. Kad ogladni poi e u umu da lovi ptice i mieve, najee se i opet na tavan, ivee kao bubreg u loju!

I tako jednom ode maak u etnju, kad eto ti lisice njemu u susret; vide maka i zaudi se: 'Koliko godina ivim u umi, a takvu zver jo nisam videla'. Pokloni se maku i upita ga:

Reci mi, dobar delijo, ko si ti, kojim dobrom si doao ovamo i kako te po rmenu zovu?

A maak nakostrei dlaku i ree:

Mene su iz sibirskih uma poslali ovamo za seoskog kmeta, a zovem se Marko Ivanovi.

Ah, Marko Ivanoviu, ree lisica, nisam znala za tebe, nisam ula; e pa, hajde kod mene u goste.

Maak ode kod lisice; ona ga uvede u svoju jazbinu, stade da gosti raznom divljai, a pri tom ga zapitkuje:

Jesi li, Marko Ivanoviu, oenjen ili si jo momak?

Momak, odgovori maak.

A ja sam lisica devica, uzmi me za enu.

Maak pristade i tada nasta veliko slavlje i veselje.

Sledeeg dana ode lisica da trai hranu i nabavi sve to je potrebno za ivot sa mladim muem, a maak ostade kod kue. Juri lisica, kad eto ide vuk; sretne je i poe da joj se udvara:

Gde si se, kumo, izgubila? Sve smo jazbine pretraili, a tebe nigde nema.

Pusti me, budalo! Nemoj da mi se udvara! Ja sam ranije bila lisica devica, a sada sam udata ena.

Za koga si se udala, Lizaveta Ivanovna?

Zar nisi uo da su nam iz sibirskih uma poslali seoskog kmeta, Marka Ivanovia? Ja sam sada kmetova ena.

Ne, nisam uo, Lizaveta Ivanovna. Mogu li da ga vidim?

U! Moj Marko Ivanovi je tako ljut; samo ako mu neko nije po volji, on ga odmah izjede! Nego ti mene posluaj, spremi jednog ovna i donesi mu na poklon; ovna ostavi, a ti se sakrij da te ne vidi, inae, brale, loe e proi!

Vuk odjuri po ovna.

Ide lisica, kad eto ti medveda, sretne je i poe da joj se udvara.

to me ti, budalo, krivonogi Mika, zadeva? Ja sam ranije bila lisica devica, a sada sam udata ena.

Za koga si se, Lizaveta Ivanovna, udala?

Pa za onoga to su nam ga poslali iz sibirskih uma za seoskog kmeta, zove se Marko Ivanovi, za njega sam se udala.

A mogu li da ga vidim, Lizaveta Ivanovna?

U! Moj Marko Ivanovi je tako ljut; samo ako mu neko nije po volji, on ga odmah izjede. Nego ti hajde, spremi jednog bika pa mu donesi na poklon; vuk e ovna da donese. Ali pazi, bika ostavi, a ti se sakrij da te Marko Ivanovi ne vidi, inae, brale, loe e proi.

Medved odjuri po bika.

Doneo vuk ovna, oderao mu kou i stao pa se misli; pogleda kad i medved vue bika:

Zdravo, brate Mihailo Ivaniu!

Zdravo, brate Levone!

Nisi video lisicu i mua joj?

Nisam, brate, ali jedva ekam.

Pa idi, zovi ih.

Neu ja, Mihailo Ivaniu! Idi ti, ti si hrabriji od mene.

Neu ni ja, brate Levone.

Odjednom ugledae zeca. Medved se razvika na njega:

Dodi ovamo, razroki vrae!

Zec se uplai i dotra:

Sluaj, razroki obeenjae, zna li gde ivi lisica?

Znam, Mihailo Ivaniu.

Idi odmah i reci joj da su Mihailo Ivani i brat mu Levon Ivani ve odavno spremni i da je ekaju da doe s muem; spremili su im na poklon ovna i bika.

Zec pojuri lisici koliko ga noge nose. A medved i vuk stadoe razmiljati gde da se sakriju. Medved ree:

Ja u se popeti na bor.

A ta ja da radim? Gde da se sakrijem? pita ga vuk. Ta, ja se nikako ne mogu popeti na drvo, Mihailo Ivaniu! Sakrij me, molim te, negde, pomogni u nevolji.

Medved ga sakri u bun i pokri suvim liem, a sam se pope na bor, i to na sam vrh, i poe da osmatra ne ide li maak Marko sa lisicom.

Zec je u meduvremenu stigao do lisiine jazbine, pokucao i rekao lisici:

Mihailo Ivani i brat mu Levon Ivani su me poslali da ti kaem da su oni odavno ve spremni, da te ekaju da doe s muem i da ele da vam poklone bika i ovna.

Idi ti, krivonogi! Sad emo i mi.

I eto, idu maak i lisica. Medved ih spazio pa govori vuku.

Evo, brate Levone Ivaniu, ide lisica s muem. Kako je on mali!

Dode maak i odmah se baci na bika, dlaka mu se samo kostrei, poe da kida meso i zubima i apama, a sve mrnjaue, kao da se ljuti:

Malo je, malo je!

A medved ree:

Mali, ali je prodrljiv! Nas etvoro ne bi toliko pojeli, a njemu jednome je i to malo. Kako je krenuo, i nas e pojesti!

Hteo je i vuk da vidi Marka Ivanovia, ali ne moe da gleda od lia! Poe da razmie ispred oiju lie, a maak u kako neto uka pa pomisli da je mi, skoi i pravo na vuka i zakai ga noktima po njuci. Vuk ipi

pa pobee koliko ga noge nose, i nestade. A maak se i sam prepade, pa pravo na drvo gde je bio medved.

'Eto ti sad', pomisli medved, 'video me je.' Da se spusti niz drvo, nije imao vremena, i on, uzdajui se u boga, tako tresnu s drveta na zemlju da umalo nije bubrege odbio, skoi pa poe da bei glavom bez obzira. Lisica povika za njim:

Pokazae vam on! Samo priekajte! Od tog vremena sve su se zveri poele bojati maka; a maak i lisica su se snabdeli mesom za itavu zimu i iveli su u zdravlju i veselju. I sad jo ive i traju i u svemu uivaju.

38. Bili starac i starica. Nisu imali ni sina, ni keri, s njima bee samo jedan sivi maak. On ih je hranio i pojio, donosio im kunice i veverice, letarke, tetrebove i razne druge zverice. Prolo vreme, i sivi maak iznemogao od starosti. Starica ree starcu:

Zato da mi, stare, drimo maka? Samo da nam mesto na pei z