344

S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 2: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Sadržaj DEMINUTIVBOŽJI LJUDIŠTRAUS SA GRBAVICEMEJTAŠIPROFESOROČEVIDRUGARSKE VEČERICRNI BISERPRIČA O COCA-COLIPARTAJAPLAVA OSMRTNICADVIJE RUŽEDOKTOR ČAVKAROBNA KUĆAUMIJEĆE PLESADOM PISACARIBARDRUGAČIJI LJUDIMEKO ‘S’OSMIJEH PROTE ZIMONJIĆAJEKOVACLUCIFERDRVENIJAŽELJEZNIČKA STANICAVELIKI SNIJEGDA VRAG NE ČUJEGLUMCIPRIČA O OLOMANUSARAJEVSKA KINATRI TRADICIJEZAŠTO PADA SNIJEGSMRZNUTI SVIJETVREMEPLOV ŽIVOTADVOJNI CAUTSAJDERALIJA

Page 3: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SJEĆANJE NA DEMIR KAPIJURUDI I REJHANHAUZMAJSTORSTOCKŠKOLSKA FOTOGRAFIJAGENIJFUDBALSKA KRAĐAPISAK ĆIREKULAPAPEPIZZAVELIKE TRAGEDIJENIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITIKANTAUTORZEMLJOTRESILJETOVANJAGRANAPOZBILJNO PITANJEREVOLUCIJASARAJLIJEPROSJAK IZ ZABORAVANOGOMETNI LOMOVIPOVIJEST SRCAGRENADIRMARŠTUŽNA GEOGRAFIJAOLIMPIK EKPRESIGRE BEZ GRANICAZVONONAGRADA ILI KAZNAILUZIJESARAJEVSKA OPERALIJEPE ŽENE I RUŽNI MUSKARCIZLATNE TITOVE GODINEĆAMILCIRKUS PLACFILDŽAN I ŠOLJICAEUROKREM

Page 4: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NOVOGODIŠNJA SARMAFLORA I FAUNABIBA BRIFERMALI ZMAJMARATONAC VELJKONAOČALESOK OD ŠLJIVAOPERAPJESNIK I SVETACCIMCIRASTE ŠAMŠAREKOPAČKEANDRIĆEVA KOSAHAMBURGERTVORNIČKA GREŠKA U VREMENUDEBITANTIHOTEL EUROPAPOZORIŠTE U KUĆIEMA EMILIOLIMPIJSKE IGRESMEĆEVARIOLA VERAART BJELAVEUSMJERENO OBRAZOVANJEPROROCIJUGOŠVABOMARKETINGRED FUDBALSKIH STVARITELEFONSKI IMENIKNESVRSTANI SVIJETFJODR FEDČEŠINAPSOLUTNO TVOJGINA071ČARAPEKNJIŽARASTRANACSEPETERAVAC

Page 5: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

STRAHČARDAKMILICIJAVISKIMAGLASAMOĆAOHO LJEPILOVELEŽKUPEKAKANJNOVČIĆGREŠKAHONDURASMODAPREDZADNJA STRANICAAZRAHAVASARAJEVSKE TIŠINEPRODAVAČ LOZOVAŠAHČESIĆIROČELIKDANIOSMIJEHSIMPATIJAPJESMEZEMLJAVUKOVA ŠIBICAZAGREBAČKA DŽAMIJAFESZASTAVNIKMOSTARPIONIRSKA DOLINASUPER RIFLEDOKTOR I PORUČNIKDAVID

Page 6: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČILESLOVENCI

Page 7: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DEMINUTIVDEBELE ŽENSKE USNE, NAMAZANE ružičastim karminom koji

skriva lahki jesenji herpes, mjehurić ne veći od glave čiode koji će sesljedećih dana, između sedam i tri pretvoriti u krasticu koju će, kao isve drugo, prekriti ukrasni premaz sjecanja. Iznad usana je mladež ilimadež kako se to danas kaže, ili ben kako smo u to vrijeme govorili.Iz njega rastu tri duge crne dlake koje su dječaku ulijevalestrahopoštovanje i koje su potvrđivale kako je odvratno odrasti.Usne, ben, herpes i tri dlake pripadali su teti iza šaltera. Ona sezvala teta Behija, teta Rada ili teta Milica. Radila je u banci. Banci jebilo ime Privredna banka Sarajevo, a u nju se dolazilo iz pedagoškihrazloga. Za rođendan dječak je dobio kasicu, metalik plave ili zlatneboje, od teškog zeničkog metala. Kroz prorez su se ubacivale pare,samo one bijele, nikada žute jer su žute premalo vrijedile. Nakon štobi se kasica napunila odlazilo se teti Behiji, Radi ili Milici da jeotključa i da pare položi na štednu knjižicu. Smisao kasice i štedneknjižice bio je da dječak ima para kada odraste. On nije znao čemuće mu te pare služiti, niti mu je to itko rekao, ali se činilo da odraslostnečim treba kupiti.Nakon crtanog filma u sedam i petnaest išle su reklame. Loša

animacija, glas Brankice koja je inače vodila dječiji kviz i pjesmica:"Štedi danas, štedi sutra kod Privredne banke, pa ćeš i ti imatilopticu i sanke." Dječak nije vjerovao u pjesmu. Nisu mu ubacivali ukasicu zbog sanki jer je sanke već imao, a riječ loptica iritirala ga jevise od svega. Koja loptica? Ping-pong loptica ili loptica na gumicikoja se kupovala u samoposluzi. Loptica bi se otvorila, a u njoj je bilažvaka. Znao je da nije riječ ni o jednoj, ni o drugoj. Odrasli su pisalite pjesme u kojima je sve bilo u deminutivima. Mislili su da djecademinutive vole i da ih bolje razumiju. Spuštali su se na dječakovnivo, ali to vise nije bio nivo, nego nivoičić. Puno godina kasnije, kadveć sasvim odraste, život će ga odvesti u grad gdje su sve imeniceizrečene u deminutivima. Čak i imenica koja je u grupu i gomiluokupljala njegove prijatelje. Imenica muslići. Ta imenica zvučala jegrozno jer je bila jesen 1993. Većina muslića o kojima se govorilo bilisu okruženi bodljikavom žicom. Nitko nije spominjao mjesto nakojem su muslići bili u žici. To mjesto je tako ostalo bez deminutiva.

Page 8: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Dretelj nikada nije bio Dreteljčiž. Ta riječ izgovara se samo ukrajevima u kojima nema deminutiva.No, vratimo se banci. Nakon godina štednje nije ostalo ništa jer je

došla inflacija. Ukinute su metalne kasice i ukinut je metalni novac.Ono što je bilo na knjižici pojela je inflacija, a štednja je skupa sasankama i lopticom vrlo brzo zaboravljena. Teta Behija, Rada iliMilica se s odrastanjem negdje izgubila, nestale su njezine usne injezin ben sa tri duge dlake. Izmisljeni su džambo plakati koji sustajali pokraj auto puta i ljudima u autima poručivali sta da čine sasvojim parama. Privredna banka Sarajevo imala je novi slogan:"Štednja je mudrost trošenja."Ni to nije ništa značilo. Bilo je besmisleno ili bar onakvo kakav je bio

mrtvi čvor na slikama graficara Eschera. Taj čvor nije imao ni kraja nipočetka i nije se mogao raspetljati. O štednji kao mudrosti trošenjanitko nije razmišljao. Svi su prodavali dinare i kupovali devize jer je idalje vladala inflacija. Smisao slogana uvijek je bio u tome da slogandobro zvuči, a da previše ne znači. Ovaj je dobro zvučao jer u njemunije bilo deminutiva.I da ne zaboravimo: teta Behija, Rada ili Milica imala je oblajhanu

kosu. Ta kosa je bila bijelo-žuta, ali se govorilo da je plava. Okostruka teta Behija, Rada ili Milica vezivala je veliki pleteni šal. Zašto?Jer je prehlađena na bubrege, mislio je dječak. Godine su prošle ivise nitko ne vezuje te šalove. To ne znaci da vise nitko nijeprehlađen na bubrege, nego znači da ni teta Behija, Rada ili Milicanije bila prehlađena na bubrege. Riječ je samo o tome da sePrivredna banka Sarajevo događala u nježno vrijeme naivnosti kadase vjerovalo da pleteni šal liječi bolne i obilne menstruacije.

Page 9: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

BOŽJI LJUDIBIO JE TO GOROSTASAN BRADONJA, U velikom sivom kaputu i

raspadnutim čizmama omotanim komadima žice. Zvao se Ostoja ibio neka vrsta mejtaškog vjetrokaza: ako bi on silazio s Bjelava, avjetar puhao s Trebevića, po smradu bi i nakon desetak minuta rajasa Sepetarevca, iz Kevrinog Potoka, Ćurka i Abdićeve znala da jeprošao Ostoja. A ako bi puhalo sa Podhrastova, kod zelenare naMejtašu već se znalo da je Ostoja negdje kod Krunićeve pekare naBjelavama. Bez Ostoje, čitave generacije ostale bi lišene saznanjakako i koliko živ čovjek može zaudarati.Izgledao je opasno i bio prevelik da bi ga iko uzeo u zajebanciju. Za

razliku od ostalih čudnih ljudi, on nije činio ništa blesavo: nijerazgovarao sam sa sobom, nije vikao, niti je zavirivao u haustore;jednostavno je išao svojim putem, a da nitko nikada nije saznaokamo taj put vodi i ništa ga, osim odjeće i smrada, nije odavalo.Niskim nije razgovarao, niti je ikoga pozdravljao, tako da je ostalatajna otkud smo znali i da se zove Ostoja.Nestao je onih godina, sedamdeset osme, devete ili osamdesete,

kada je umirao drug Tito, a možda nije ni nestao, nego vise nijesilazio od Bjelava prema Mejtašu.Drugi čovjek zvao se Duško. Bio je oniži, pogrbljeni veseljak.

Stanovao je u jednoj šupi na vrhu Sepetarevca. Cijepao je drva,unosio je ćumur, prenosio klavire i ormare, razgovarao s djecom i,naravno, bio predmet bezbrojnih i beskrajnih provokacija. Vikali smoza njim, jalijaši koji su već bili preveliki za Dom "Ljubica Ivezić" apremali za popravni dom u Stocu, smaknuli bi mu kapu s glave, alisve to Duška nije jako ljutilo. Uvijek je bio tako radostan da ga je bilonemoguće poniziti. Kada danas čujem božićnu pjesmu Radujte senarodi, uhvati me uvijek ista nježnost. Jednom sam, u društvu nujnihkatolika, pokraj božićnog drvca, dodao njihovoj pjesmi: Radujte sekao Duško. Odmahnuo sam na upitne poglede.Jedne godine Duško se oženio. Djevojka je u njegovu šupu došla

noseća. Valjda su je roditelji izbacili iz kuće nakon što je s nekimkoga u našoj priči nema vanbračno zanijela. Duško više nije biosamo radostan, nego je bio i sretan. Žena ga je redila, prala mukošulje i čistila jedino, sivo odijelo. Dijete se rodilo u šupici, a Duško

Page 10: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

je trčao niz Sepetarevac i vikao: "Rodio se sin!" Komšiluk sepodsmjehivao, znajući da sin nije njegov, a gdje ćes veće blesavostinego se radovati tuđem djetetu. Drukčije bi bilo prije dvije tisućegodina, da se sin rodio u štalici, a ne u šupici, i da se sretnik zvaoJosip, a ne Duško.Dva tjedna nakon rođenja, žena je odnijela dijete i vise se nikada

nije vratila. Duško je narednih nekoliko mjeseci bio tih. Unosio jećumur kod gopođe Metikos, ona ga je ponudila rakijom, iskapio jepolić i rekao: "Nema te žalosti kao kada ocu uzmu sina!"Vidali smo ga sve do onih vremena kada je Milošević otišao na

Kosovo polje, raspao se Četrnaesti kongres Partije, a Jugoslavijapobijedila na pjesmi Eurovizije. Vremena su bila frkovita, pa je Duškoiščezao kao što iščeznu sjećanja na ljubavne filmove koji ne noseništa osim suza. Borci protiv patetike rekli bi da se plače i od luka, pane moramo još i od knjiga, pjesama, filmova i života. Dobri stariFrank Capra na to je ustvrdio: "Od luka se plače, ali još nijepronađeno povrće koje bi nagonilo na smijeh."Strah od Ostoje, prvi je veliki strah koji pamti generacija dječurlije s

Bjelava, Sepetarevca i Mejtaša. Ostojin smrad prvi je nepatvorenivonj neuljepšanog života. A Duško se radovao preko mjere. Da nijebilo njega tko zna kada bi i kako čovjek naučio koja je mjeranormalne radosti. Duško je volio preko mjere, recimo svoga sina, štose opet nije smatralo normalnim, premda je vjera stotina milionaljudi, vjera u Isusa Krista, u sebi sadržala i iskustvo oca Josipa kojinije bio otac svome sinu. Ljudi vjeruju u jedno, ali žive nešto sasvimdrugo. Oni drukčiji, koji su kao Ostoja i Duško, bili su tu kao potvrdada je tako.Zato ih i zovu Božjim ljudima.

Page 11: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ŠTRAUS SA GRBAVICEZATVORIŠ LI OČI ČAK I DANAS, NAKON svega što si gledao i što

te je u ovih sedam godina učinilo neosjetljivim, vidjet ćeš sasvimjasno sniježnu televizijsku sliku: u kadru je poluprofil muškarcačetrdesetih godina, usana rastvorenih u zijev užasa i desno oko izkojeg se osjeti kako više nikad i vise ništa neće oživjeti nestali Svijet.Već tada si, te 1985. pomislio kako je sreća što ga je kamera snimilaiz poluprofila i lijevo je oko izostalo sa slike. Cjelovit pogled značio bidvostruko više i bio bi toliko strašniji. Povod za sliku možda danas inije važan, možda će izostati iz povijesti koja će nam biti napisana, aostat će samo užas čovjeka, njegovog desnog oka, koji je svjestanda je poraz definitivan i da više nikada, više ništa i više nigdje nećebiti prilika za revanš ili za život koji bi započeo ispočetka.Pet godina kasnije čovjek sa slike ispraćen je pogrdama onih koji

su toga trenutka bili u pravu. On je predstavljao jace i moćnije, a onisu bili dio slabijeg svijeta, osuđenog na nesreću i poniženje. Bijesnoim je odmahnuo, a tebi se, dok si gledao televiziju, učinilo da je izdaonačelo plemenitog gubitništva i vlastitog poraza i da je, poputpodlaca i slaboga čovjeka, prešao na stranu nasilnih ibeskrupuloznih pobjednika. To mu nisi mogao oprostiti.Međutim, nakon što je počeo rat i nakon što su ubojice i pravednici

počeli izmjenjivati mjesta, a ideja koja ti se činila oružjem nasilnikapostala prezrena od svih i svakoga, postao si svjestan svoje greške.Smiljko Šagolj napisao je da je "Jugoslavija samo podlo ime" , au našem svijetu vise nije bilo onoga tko bi vjerovao u suprotno.Čovjek iz prvog i drugog televizijskog kadra zove se Ivica Osim. U

prvom prizoru bio je trener "Željeznicara", a u drugom selektornogometne reprezentacije Jugoslavije. Najprije je doživio poraz od"Videotona", a onda je uz zvižduke napustio maksimirski stadion. Daje pobijedio, njegov klub bi se u velikom finalu susreo sa madridskim"Realom", a da 1990. nije trenirao Jugoslaviju, a u naredne dvijegodine i beogradski "Partizan", u Hrvatskoj bi ga danas smatralinacionalnim velikanom.U vremena kojih se ne sjećas, a ne možes ih se ni sjetiti jer si bio

tek rođen, Ivica Osim bio je Štraus sa Grbavice. U to vrijeme imaoje lice dječaka za kojeg je očito da je odrastao u Sarajevu. Moraš

Page 12: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

izgledati zajebaniji nego što jesi, da te ne bi maltretirali na ulici i uškoli i da bi kod lokalne jalije mogao proći kao muškarac, a ne kaoštreber, peder, ćoro... Kasnije je to lice ostarilo u mrzovolju. Nasvakoj fotografiji trener "Željezničara" Ivica Osim izgledao jemrzovoljno, kao da mu cijeli svijet neprestano gaza po kurjim očima,što je jedan od razloga zbog kojih nije mogao biti jako omiljen udrugim jugoslavenskim republikama. Tipski Bosanac bio je osuđenna prilagođavanje, a mrzovoljno lice se nikome ne prilagođava.Metafora prilagodljivosti, lica od prezaslađene agde, bit ce ĆiroBlažević, jedan od onih Bosanaca spremnih platiti svaku cijenu da bibili voljeni. Upravo zato njegovo će ime biti ispisano krupnijimslovima u nogometnoj povijesti, a ostat će tek u fusnoti povijestibosanskoga sentimenta sedamdesetih i osamdesetih godina.Ivica Osim tip je inertnog i racionalnog Sarajlije. Predugo je bio

trener "Partizana" i selektor reprezentacije Jugoslavije jer mu se nijedalo micati i jer je, sasvim racionalno, procijenio da bi ekipe kojetrenira mogle postići veliki uspjeh. Otišao je tek kada je morao otići,a morao je otići samo zato što je pošten čovjek. U Austriji već stotinugodina trenira isti klub, iako bi ga selidba učinila većim i boljim.Njemu se, međutim, ne da.Osim je racionalno procijenio da nema fudbala bez nekakve

zajedničke lige u kojoj bi opet "Hajduk" igrao protiv "Partizana".Onda su ga napali da priča gluposti, a što je najgore, bili su u pravu.U vremenima koja su uslijedila nakon naših vremena, racionalni ljudičesto ispadaju glupani.Ako bi povijest slijedila metafizičku logiku, a to se, nažalost, nikada

ne događa, Ivica Osim bi trebao završiti svoju karijeru kaosedamdesetogodišnji trener "Pofalićkog" ili "Vratnika": već vidimokako se plasirao u polufinale Kupa pobjednika kupova i kako je uosamdeset devetoj minuti njegov tim primio gol nakon kojeg se svesrušilo. Uslijedio bi televizijski kadar koji bi još jednom objasnio sve.Osim je veliki vođa slabih i nemoćnih vojski; čovjek loše karme islabog horoskopa; kad bi se našao pred pobjedom raspadale su sedržave.Mrzovoljno lice odavalo je samo jednu želju: da ga ostave na miru.

Page 13: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MEJTAŠIKADA SE UZ DALMATINSKU POPNEŠ NA Mejtaš pred oči ti izbije

široka jednokatnica. U njezinom prizemlju je tih godina bila zelenara,vlasništvo društvenog preduzeća iz Kiseljaka, kojom je najmanjepetnaestak godina upravljao zelenar Aljo. Bio je to prosijedimuškarac, srednje visine i srednjih godina, a uza se je obično imaojednu ili dvije pomoćnice, mlade cure koje su tek završile Trgovačkuškolu. U Aljinoj radnji kupovalo se povrće i voće, banane Bonita inaranče Haifa, salata kristalka, romanijski krumpiri, crni luk i raštikaiz Hercegovine. Kupovala se stelja, pa bamija, a na samom ulazustajala je kaca s glavicama kiselog kupusa.Iako se kupovanje u zelenari smatralo znakom rastrošnosti i

nekućevnosti - na pijaci je sve bolje i jeftinije - u zelenari bi se čestostvorio red u kojem su stajale gospođje u šlafrucima i s viklerima naglavama, penzioneri i pijanci, pa djeca koju bi mater poslala po tričesna bijelog luka ili po zelen za supu. Aljo je hvalio svoju robu; i kadje bila najgora, uvijek je bilo nečega za šta se moglo reci da je friškoili da je domaće. Kod Alje se dolazilo na priču jer na Mejtašu, kao niu okolnim ulicama, nije bilo muškog brice, niti nekog drugog mjestana kojem bi se moglo postajati onako. Malo pred rat u zelenari sepočeo prodavati kruh. Bio je to znak da nam se bliži propast.U istoj kući, desetak metara udesno, bila je obućarska radnja koja

se još zvala cipelarska ili šusterska. Držao ju je postariji dedo. Predzimu bi se tu donosile čizme i cipele da im majstor udari gumu napete. Šusterova žena je obično sjedila s druge strane pulta i predsobom držala tacnicu s kafom. S vremenom posao je počeopreuzimati neki mladić, vjerojatno sin, ali se posao nikad nijemodernizirao, niti je mejtaškim obućarima palo na pamet da počnuizrađivati svoje cipele kako je to već bio običaj kod većine drugihšustera sredinom osamdesetih. U izlogu radnje stajale su prašnjave iizobličene cipele po koje mjesecima niko nije dolazio. Iznad je stajaorukom ispisan kartončić: NA PRODAJU.Preko puta kuće, odmah do vrha Dalmatinske ulice, dugo je bila

pumpa za lož-ulje. Ispred pumpe je rastao ogromni jablan.Sedamdesetih se pola mahale grijalo na lož-ulje, pa je na pumpiuvijek bila gužva. Odrasli su nosili kanistere od petnaest, dvadeset i

Page 14: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

dvadeset pet litara, a djeca od pet i deset. Kada si prvi puta bio takovelik da poneseš kanister od petnaest litara osjećao si se kaopolinezijski urođenik nakon inicijacijske borbe s divljim životinjama.Početkom osamdesetih počelo se grijati na termoakumulacione peći,pa je pumpa bila zatvorena. Malo kasnije osušio se i jablan koji je, tosmo tek tada shvatili, popio tko zna koliko lož-ulja jer je rezervoarvjerojatno bio porozan. Došli su ljudi iz RO Parkovi i dva dana gasjekli. Natovarili su drva na kamione, pa je jablan nestao kao da ganikada nije bilo.Do pumpe bila je stambena zgrada, a u njezinom prizemlju dvije

radnje: buregdžinica i radnja za plisiranje suknji koja je s godinamapostajala frizerski salon, pa krojačnica, pa higijenska čistionica.Prekoputa zgrade, još uvijek na mejtaškom platou, bila je trafika, ado trafike stambena zgrada sa samoposlugom u prizemlju. Ulice kojesu izlazile na Mejtaš su osim Dalmatinske bile Mehmed-pašeSokolovića, Ivana Cankara, Miladina Radojevića, AhmedaFetahagića, Mile Vujovića, Mustafe Golubica, Nemanjina. IzmedjuCankarove i Mehmed-pašine bila je tajanstvena zgrada saDavidovim zvijezdama na pročelju. U toj zgradi bile su nekekancelarije.Nigdje, na cijelom Mejtašu nije bilo ni traga džamiji i groblju.

Pregazilo ih je vrijeme obnove i izgradnje nakon Drugog rata, asamo je možda jablan, dok ga je bilo, povezivao nas s mrtvima štosmo im nad glavama hodali. Onaj tko je baš htio znati, mogao je čutida je džamija bila na mjestu samoposluge, ali nitko se živ na Mejtašunije sjećao kako se džamija zvala. Život na mjestu srušenih groblja niu jednom vjerovanju, a ni bez vjerovanja, ne može biti sasvim dobar.Nakon što je protutnjao još jedan rat i nakon što su mejtaške ulice

promijenile imena i nakon što je pomro i izginuo neki svijet, događajuse opet temeljite promjene. Nema više piljara Alje, a tamo gdje jebila zelenara uskoro će biti nešto drugo; šuster je proradio, ali to višenije ona radnja, niti se uopće čini da će joj posao biti duga vijeka.Drugi gradovi sastave i dvjesto godina, a da im se mejtaši ne

promijene. Sarajevo ne može ni pedeset. Ono što pamtimo iz svojihživota koji i nisu tako dugi, a što nam je dio nekakvih intimnihpovijesti, već se miješa sa vremenom Mula Mustafe Bašeskije i većje nestvarno poput mrtvih ljudi pod našim nogama.

Page 15: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 16: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PROFESORSTANOVAO JE U TITOVOJ ULICI, IZNAD slastičarne Korzo, u

garsonijeri koju bi, pričalo se, Ratko Radovanović mogao preći udvokoraku. Uvijek elegantno odjeven, namirisan i obrijan doimao sekao kombinacija Alfreda Hitchcocka i onog Gustava iz crtanog filma.Predavao je povijest umjetnosti generacijama Sarajlija u Prvojgimnaziji, sve do jeseni 1981. kada je umro, onako iznenada, bezvidljive bolesti i jasnog povoda, kako već umiru ljudi za koje kasnijene možeš reći jesu li otišli pod zemlju ili su se samo odselili iz tvogaživota. Sahrana je obavljena jednog oblačnog dana, na katoličkojparceli groblja Bare. Sanduk je u zemlju spušten bez svećenika, uzženski hor "Breze" koji je otpjevao Dizdarov Zapis o zemlji. Bilo jeprisutno nekoliko tisuća ljudi, učenika različitih generacija, od kojihsu neki izgledali starije od umrlog profesora.Već sutra je u Oslobođenju bilješku o umrlom napisao Sergije

Princip. Prepričao je nekoliko fora kojima je Mihač, profesor BoroMihačević, osvajao učenike nekih davnih pedesetih godina. Tekst jebio šokantan, kao otkriće dugo zatajene izdaje. Naime, ono što jeMihač govorio prije trideset godina, a za što su tadašnji učenicivjerovali da je jedinstveno i spontano, bilo je identično onome čimeje učenike osvajao do svoga posljednjega, predsmrtnog školskogsata.Narednih dana, pa i mjeseci i godina o Mihaču bi svako malo svoja

sjećanja pisali drugi sarajevski novinari, pisci, intelektualci izgubidani, sve sami bivši đaci. No, nitko od njih nije čitao tuđetekstove, tako da su se isti detalji i jednake priče, uz neznatnevarijacije u vremenu i smislu, ponavljale do u beskraj. Ili se svakomMihačevom učeniku činilo da je samo njegovo sjećanje autentično, ada je svako drugo samo loše fabriciran mit, cenzuriran snagomzaborava ili nedostatkom pričalačkog dara.Kada je počeo rat Mihač je postao neka vrsta duhovne poputbine

pri odlasku u svijet ili na ulazu u nova vremena koja je svatko u tovrijeme poredio s paklom. Jedan učenik s početka osamdesetih,imenom Zoran Radulović, je prije konačnog odlaska u Kanaduobjavio u Zagrebu knjigu svojih pjesama pod pseudonimom LudvigRalson. Iako ju je i danas moguće naći u zagrebačkim knjižarama

Page 17: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nitko nikada nije napisao nijedan prikaz Ralsonovih pjesama. Tenježne, opraštajuće i nostalgične tekstove, koji su bili vrlo pismenonapisani, nije imao tko pročitati. Ili je mjesto i vrijeme njihovogobjavljivanja bilo pogrešno. No, to sada više i nije važno. Važno je daje u toj knjizi pjesma koja do u tančine opisuje Radulovićeva sjećanjana Mihača.Otprilike u isto vrijeme Momo Kapor je u Beogradu objavio roman

Poslednji let za Sarajevo. U tom priručniku intimne i kolektivnemržnje prema Gradu, pedesetak stranica posvećeno je BoriMihačeviću. Sve drugo što je u knjizi Kapor napisao Sarajlijama jestrano i mrsko, osim te priče o Mihaču. Ona je bliska i tačna jergovori o autentičnom osjećaju koji se, eto, na razlikuje od Principa,preko Radulovića i tisuća bivših učenika, pa sve do jednog MomeKapora.Ovom prilikom zaboravimo zašto je taj profesor bio važan i čime je

zaslužio da ga se još uvijek sjećaju ljudi koji su danas raspršeni posvim dijelovima svijeta. Ono što sada valja zabilježiti i što se činihistorijski relevantnim jeste činjenica da u svim vremenima, usredkataklizme, nesreće i raspada, podjele svijeta na zle i dobre, navragove i anđele, na ubojice i preživjele, na one koji se svega sjećajui druge koji bi najradije sve zaboravili, čak i u takvim, najgorimvremenima postoji ono nešto što svijet drži na okupu i što se u nekimozbiljnim knjigama zove povijesnom konstantom. Bezbroj putaponovljena priča o čudesnom profesoru Bori Mihačeviću jedna je odsarajevskih povijesnih konstanti, čak i onda kada se ljudi ne mogusložiti niti oko jedne stvari koja se dogodila, događa se ili će se tekdogoditi.

Page 18: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OČEVINIKAD VIŠE TAKVIH OČEVA KAO što IH je bilo u ono vrijeme kada

je Kinđe levate uzimao na roling. Uzmimo jedno ljetno popodne:petak, kraj radne sedmice. Sunce je zakuhalo kotlinu, Trebević sav uizmaglici, nebo svijetloplavo s jedva primjetnim iskidanim i iskrzanimoblačićima što podsjećaju na natpise koji se gube na nekom staromnišanu. Otac se uspinje uz Vratnik, Bistrik, Sedrenik ili Širokaču. Ubijeloj košulji, s plavom kravatom na kojoj je znak neke sportskemanifestacije. Preko lijevog ramena nosi prugasti sivi sako i aktovku,a na desnom ramenu kao bacač kugle, nosi lubenicu. Znoj mu se načelu pretvara u kapi rose, pa u zrna, pa u potočiće iz pjesme s Malogšlagera: Hej, potoče, kuda žuris druže moj, zašto tako plahovito jurigorki talas tvoj... No, otac nastavlja polako, nigdje mu se ne žuri jersvi znaju kad on stiže i jer baš ništa, tih godina i u ovim sjećanjima,nije takvo da bi on morao ranije doći kući. Usput sreće druge očeve.Svi imaju iste košulje, iste kravate, sako i aktovku, svi imaju lubenicuna desnom ramenu. Najednom se čini kako je ljetni petak popodneprepun očeva s lubenicima.Tamnozelene bile su bolje, ali ne zato što su bile slađe, nego zato

što im je utroba bila crvenija. One svijetle, tigraste, su, jednostavno,bile lošije dizajnirane. Zato su svi sinovi više voljeli kad bi otac doniotamnu lubenicu.U isto vrijeme očevi su dolazili kući i u isto vrijeme spuštali lubenicu

među cipele, vješali sakoe na ofingere, vadili maramicu iz džepahlača, obrisali čela i izgovarali istu rečenicu koja nije za ovog tekstajer predstavlja sinovljevsku tajnu koje se, da ne lažemo dalje,zapravo više i ne sjećamo. Uglavnom, tada bi očevi pred sebestavljali tacnu, bijelu tacnu sa islikanim ružama, na nju postavljalilubenicu i velikim, što većim nožem prerezali je na dva dijela. Ondabi rekli: "A, doooobra!" To bi trajalo taman onoliko dugo da sesinovi počnu diviti i da pomisle kako je kupovina dobre lubenice nekavrsta očinske magije, nešto što živ čovjek nikada ne može naučiti,nešto što nam traje dok traju očevi, a to je, kako nam se tada činilo,zauvijek.A onda bi očevi, majke, kćeri i sinovi jeli lubenicu. Majke su

govorile: "Nemoj gutat košpice!" Sinovi su gledali očeve i

Page 19: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pokušavali jesti lubenicu kao oni. Očevi su košpice pljuckali kao dabaš to čine cijeli život i kao da ništa osim toga nisu ni radili. Sinovi supokušavali ali su košpice završavale na podu. Majke su se, onakomalo, ljutile. Očevi su šutjeli. Dok se jela lubenica očevi nikada nisuprogovorili niti jednu jedinu riječ.Majke su napominjale da su lubenice zdrave za bubrege i da se od

lubenica puno piški. Očevi su o tome šutjeli, a ako bi i rekli, tada bi tobilo da se od lubenica piša, a ne piški. Sinovi su piškili i pišali, viseod autosugestije nego od lubenica. "Nakon lubenice nemoj pitivodu jer ćes dobiti proljev!" , govorile su majke. Sinovi nikada nisupopili času vode nakon pojedene lubenice, tako da je sasvimneistraženo ostalo dobija li se stvarno od toga proljev.Majke su bacale kore u smeće, a očevi su odlazili da prilegnu. U

frižideru je ostajala kriška koju niko nije mogao pojesti. Nikada niko,nijedna porodica, nijedni sinovi, sestre, majke i očevi, nisu pojeličitavu lubenicu.Nikad više takvih lubenica kao onih što su ih ljetnih petkova donosili

očevi. Da bi to znali nije moralo proći vrijeme. Dovoljno je bilo damajke jednom u stotinu godina donesu s pijace lubenicu. Nije bilaslatka iako su majke tražile da prodavač izvadi "čep", pa da probajuono što kupuju. Nikada nijedan otac nije tražio da mu iz lubenicevade "čep". Očevi su kuckali po lubenicama i osluškivali njihov jek.Hiljade sarajevskih očeva su u isto vrijeme kuckali po lubenicama.Taj jek odjekuje kroz povijest.A onda smo prestali jesti lubenice. Došla su takva vremena da smo

o svojim životima počeli brinuti sami. Ili je zauvijek prošla sezonaočeva koji su donosili lubenice.Bože, daj mi da dvaput kucnem po njoj i prepoznam koliko je slatka.

Page 20: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DRUGARSKE VEČERIBOG JE KOD NAS NEKADA DOBRO ŽIVIO. Jest da je bilo malo

svijeta u crkvama i džamijama, pa se svako malo s pragova hramamorala brisati prašina, ali se zato duh njegov mogao prošetatisvijetom, nije mu bilo tijesno i nije se morao u svete kuće zatvarati.Eto, recimo, šta je sve u ono vrijeme bilo bogovsko: bogovski su bilinedjeljni ručkovi, bogovska je bila Prva savezna nogometna liga,bogovski su bili vikendi u Dubrovniku, pa drugarske večeri Službedruštvenog knjigovodstva, Privredne banke ili Unioninvesta,organizirane povodom Osmoga marta ili Dana radne organizacije.E, zaustavimo se baš kod drugarskih večeri. Bolje stojeće firme

vodile su svoje radnike negdje izvan grada, recimo u Neum ili uMakarsku, a one obične organizacije udruženog rada zakupljivale suneku birtiju ili – još češće – salu doma kulture i priređivalenezaboravne derneke o kojima se i danas priča i kojih se naše majkei očevi sjete kad god im je teško, jer ne znaju na šta su potrošilimladost. Poslije im bude lakše jer su te drugarske večeri bilebogovske, jer ih danas više nema, jer se Bog u većini slučajevapovukao u džamiju i crkvu pa odatle ne izlazi da ne vidi bijedu svojezemlje.Zatvorimo oči i već ćemo s vrata vidjeti ljepotu dvorane priređene

za drugarsko veče. Radnici dolaze u sedam, a to je za petnaestakminuta, pa moramo požuriti sa opisima. Od primitivnih kafanskihstolova sa metalnim nogicama načinjeno je oko cijele sale velikoslovo U. Ono je prekriveno bijelim stolnjacima, a ako nije bilostolnjaka onda običnim čaršafima koji kada se prebace preko stolovaizgledaju kao stolnjaci. Na svakih metar i po su uske staklene vaze spo jednim karanfilom. Do vaza su zelenkaste boce Hepokovogbijelog vina. To vino do kraja drugarske večeri niko neće popiti. Onoje tu samo za ukras. Pit će se drugo vino o kojem ovdje neće bitiriječi. Na čelu velikog slova U je cvjetni aranžman načinjen odgerbera, irisa ili nekog sličnog cvijeća. Ispred aranžmana je prigodninatpis. Recimo: “Drage drugarice, srećan vam Osmi mart,međunarodni dan žena!” Ili jednostavnije: “Služba društvenogknjigovodstva garant je urednog financijskoga poslovanja – E.Kardelj.”

Page 21: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Duž slova U će uskoro biti raspoređeni ovali s hranom, boce skolom, sokovi, vina, a ispod će se grijati gajbe s pivama. U dvoranuće ući drugarice u zelenim, plavim i crvenim kostimima, sa lakovanimtorbicama prebačenim preko lijevih ruku, te sa zapečenim frizuramau obliku punđe, makovog cvijeta, izvrnute kineske vaze ili nekeslične, dobro stojeće forme, čvrste kao socijalizam i stabilne kaosamoupravni dogovor. Te frizure jedna su od metafora našegprethodnog života. One su iščeznule u isto vrijeme kada i iluzija da jekomunizam bogovska stvar i da smo svi u milosti njegovog duha. Uprvih pola sata drugarske večeri samo bi muškarci pili alkohol, ali bise nakon toga opuštale i drugarice. Viši referent Smajo ili portirZoran izvadili bi gitaru iz kufera i započinjala je pjesma. Pjevalo se:U tem Somboru, Suze liju plave oči, Kad ja pođoh na Bembašu, Mojočka ima konjčka dva (samo refren, jer niko nije znao ostalo), Biljanaplatno beleše, I proplakaće zora, Pijem da je zaboravim, te drugepjesme koje su evocirale prostore svih naših republika i pokrajina isvih naših naroda i narodnosti (osim Albanaca – njihove pjesme nikonije pjevao). A onda bi uslijedio ples. Referent Smajo ili portir Zoranuključivao je gramofon Tosca 15, pa su drugovi i drugarice plesalisentiš, valcer, rock&roll i na kraju kolo. Kod kola svi su već bili jakopijani.Drugarske večeri gasile su se negdje oko ponoći. Sat duže ostajali

su samo ovlašteni pjanci radne organizacije, te pokoja drugarica kojabi se od pive i vina malo zaboravila. Na kraju su i oni, uz pjesmu,dreku i viku, odlazili. No, uvijek je ostajao zaboravljen neko ko jespavao sa čelom priljubljenim uz stol. Toga su ujutro pronalazilečistačice i metlama ga, onako iznenađenog, izgubljenog imamurnog, izbacivale van.Drugarske večeri bile su bogovske, premda je malo ko vjerovao u

Boga. Bilo je to vrijeme kada je on bio tu i kada su svi, pa i budućizločinci, bili nevini. Nigdje kao u smiraju drugarske večeri nije takolijepo i prirodno nalijegao stih Nikole Šopa: “O Isuse, ti ćeš tadazadrijemati... I koji put, kad magla bude sniježno sipila, sipila natvoje sveto ruho, stavit će ti na glavu, sasvim nježno, oreol kojiti je pao na jedno uho.”

Page 22: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

CRNI BISERNA EKRANU BI SE POJAVIO NATPIS "U koloru" i ostajao tako pet-

šest minuta. Slijedila je emisija koja se nije razlikovala od drugih jersmo te godine, 1973., 1974. ili 1975., svi ili skoro svi imali crno-bijeletelevizore. Natpis "U koloru" upozoravao je da postoje i drugi ljudi,mislili smo - sretniji, koji svijet vide drukčije, iako ga gledaju istimocima. "U koloru" je nestalo, neprimjetno i neznano kada, nakon štoje Jugoslavenska radio-televizija većinu svojih emisija počelaemitirati u boji. Još nekoliko godina kasnije sintagma kolor televizorznačila je nešto veliko i važno, potvrdu socijalnog statusa, ljepotuzelene trave s prijenosa nogometne utakmice, drukčija i ljepsa licaljudi koji su se zvali Mirjana Jančic, Mebrura Topolovac, VladimirLevak, Slavko Budihna, Mufid Memija, Rinko Golubović, MićaOrlović,Kamenko Katić...Najelegantniji crno-bijeli televizor se zvao Crni biser. Dok je bio

isključen ekran mu nije bio mutno zelen kao u drugih televizora,nego je bio crn. I sve drugo je na tom televizoru bilo crno. Njegovakutija bila je naprosto idealna da se na nju stavi najljepši heklanimiljejčić čiji je jedan kraj bio prebačen preko ugašenog ekrana, kaočuperak kose na licu usnulog princa. Na miljejčiću je bio najvrednijisuvenir koji se mogao naći u kući. Obično nešto što je jednom nekodonio iz inostranstva: plastična gondola s gondolijerom ili figuricabika probodenog na koridi ili uspravni metalni tanjurić s gravurom AjeSofije.Televizor se obilno uključivao oko sedam navečer. Prethodno bi

majka uredno presložila miljejčic, porodica je pobožno posjedala nasvoja mjesta, otac je pušio i duboko uzdisao, djeca su sklopila rukena krilima i čekala crtani film u sedam i petnaest. Kalimero("Nepravda, pa to ti je"), Pera Detlić (s onomatopejom koja se,nažalost, ne da prevesti u pisanu riječ), Ivica ("Djeco, Ivica sezovem, kog nacrtam bude živ")... A onda su bile reklame, utrajanju od deset minuta, pa natpis "Dnevnik" koji je stajao dugih,dugih pet minuta. Zatim se ekranom zavrtio globus.Kažu da je prvi veliki bum u prodaji kolor televizora nastupio u

martu 1974. i to zaslugom Josipa Katalinskog i trinaeste minuteutakmice sa Španjolskom kada je savladao velikog Iribara i odveo

Page 23: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Jugoslaviju na svjetsko prvenstvo. Tada su odlučni očevi diglikredite, majke nisu smjele reći niti riječi jer se u njihovim očima čitaloludio vjerskih fanatika koji znaju da nijedne pare ovoga svijeta nemogu platiti dan kada će s nogometnom reprezentacijom otići u raj.Na kraju svjetskoga prvenstva bili smo osmi, kredit se otplaćivao jošgodinu dana, ali je porodici ostajao kolor televizor za kojeg je otac,kao po pravilu, izgubio interes.Odlučnih očeva bilo je malo. Više je bilo onih koji su, jednostavno

rečeno, bili previše siromašni. Kolor televizor je, naime, jednovrijeme koštao kao trećina novog fiće. Njima Josip Katalinski nijemogao pomoći, nego su morali čekati neka druga vremena u kojimaće kolor televizor biti jeftiniji ili na neki drugi način "prkositisiromaštvu jasnoće" , kako je to lijepo rekao Branko Miljković upjesmi o Titu.Tako se, recimo, bila pojavila folija koja je od običnog, crno-bijelog

televizora mogla učiniti nešto što je barem sličilo televizoru u boji.Radilo se o običnom zelenom najlonu koji bi se nalijepio na ekran ikoji su, navodno, preporučivali očni doktori jer, kao, poništava štetneutjecaje televizora na vid. Naravno, taj zeleni najlon radnička klasanije kupovala radi zdravlja, nego zato što se zeleni svijet činionekako prihvatljivijim i šarenijim od crno-bijelog. Tu foliju zvali su"filter". Posjedali bi oko televizora s filterom, evo već vidimo jednutakvu porodicu iz rudarske kolonije u Kaknju (godina 1975.), pa suzapočeli s cjelovečernjim uvjeravanjima samih sebe kako kolortelevizor i nema nekog smisla jer se za hiljadarku - što je vrijedilodvije kutije cigareta - dobije čarobni "filter" s kojim vidiš baš sve ukoloru. Zajebali su tako garavi rudari međunarodni kapitalizam i lošesocijalističke plaće. I neka im je vječno hvala na tome.I još jedna mala, ali važna fusnota ili historijska uzgrednica: Na

Crne bisere se nisu naljepljivale folije. Naime, Crni biser je bionajskuplji crno-bijeli televizor, pa ga sirotinja nije ni imala, a oni kojisu ga imali pri pojavi "filtera" već su skupili dovoljno novca ili kreditneodvažnosti i kupili prave kolor televizore. Novac im je omogućio davise vjeruju blagodatima kapitalizma nego svojoj mašti.

Page 24: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PRIČA O COCA-COLIPRVI AUTOMATI ZA COCA-COLU SU SE U našoj povijesti pojavili

početkom februara 1984. Bilo ih je četiri ili pet, u zgradi Radio-televizije Sarajevo, i radili su na kovanice od deset dinara. Ubaciškovanicu, pritisneš dugme, a uz tresak pred tebe izleti crvenakonzerva. Bile su to prve konzerve coca-cole koje su se mogle kupitiu Bosni i Hercegovini.Rijetki domoroci koji su tih dana mogli prodrijeti u RTV dom i

između brojnih stranaca stupiti pred automat s ushitom sukonstatirali da postajemo Svijet, da dolazi vrijeme u kojem ćerazglednice Pariza i Londona, filmski prizori kalifornijskih plaža, pa iMjesečeva površina dotaknuta stopama Neila Armstronga, prestatibiti inostranstvo i da će dolina Miljacke, skupa s našim malimgradom, postati Planet, Planet Sarajevo iz neke nove i drukčijeinterpretacije pjesme u kojoj ni Sidran vise nece biti Sidran, nego ćei Sidran biti u najmanju ruku Kirk Douglas. Stupali su naši ljudi predtaj automat kao pred oltar pred koji su polagali svoje nade i s onomdesetdinarkom kupovali budućnost koja se jasno čula kada bikažiprstom otvarali konzerve i kada bi se razlijegao zvuk koji je višeod svakog drugog bio zvuk Olimpijade.Posljednja konzerva coca-cole iskočila je iz automata onog dana

kada je otpjevana pjesma Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja uCalgariju. Neko vrijeme nadali smo se da će ovlašteni zastupnikpreko noći napuniti automate novim konzervama. Onda smo se maloljutili. I na kraju smo zaboravili. Prolazile su godine, prošao je iCalgari, a naši životi su nježno nalegli na nove nade i automatenismo ni primjećivali iako su sve vrijeme bili tu. U zgradi RTV domaostali su sve do početka rata. Iako je era Ante Markovića u našuzemlju pod normalno i zauvijek donijela konzerve s coca-colom, iakoone više nisu bile čudo ni u najudaljenijem selu, ti automati ostali sukao loš znak, kao predskazanje rata, a ako ne rata onda gorke istineda nikada nećemo postati Svijet i da će sve naše žudnje gorkoskončavati, a sve iluzije na kraju postajati utezi naše zlovolje kojaraste i razvija se otkako nas je Bog bacio u ovu nesretnu zemlju zakoju je Stevo Tontić rekao da je u plitkoj Europi i dubokoj Aziji, ajedan drugi čovjek je rekao da ta zemlja potvrđuje u sta se pretvara

Page 25: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

raj kada izgubi kontekst. Bosna je, eto, bila raj bez konteksta,automat za coca-colu bez coca-cole.Coca-cola u flašama, od litre i od četvrt litre, koje su punjene u

Hadžićima, nije bila ono pravo. Barem to nije bila za generacijurođenu šezdesetih godina. Toj generaciji bili su potrebni automati ikonzerve. To je zato što se generacija nije sjećala vremena kadcoca-cole uopće nije bilo. Generacija je željela napredak, ali nanjega nije mogla utjecati. Do napretka je uvijek stalo onima koji ganisu doživjeli. Starijima nije do napretka jer su ga imali u svomeiskustvu i jer im se čini da bi ih novi napredak poljuljao u njihovimuvjerenjima i udaljio od ideala za koje vjeruju da su ostvareni jošonoga dana kada je coca-cola, svejedno kakva i u kojem obliku,stigla do naših krajeva.Generacija rođena šezdesetih, a upravo to potvrđuje priča o coca-

coli, nije doživjela da joj bude bolje nego što joj je bilo jučer. Nijedoživjela nijednu revoluciju, nikakav rast standarda, penjanje postambenoj listi ili ostvarenje ijednog od kolektivnih snova. Tageneracija doživjela je rat i kraj rata. Samo što kraj rata nijenapredak. Napredak traži ispunjenje barem jedne, na prvi poglednevažne i razmažene zelje: da nam do ruku dođe stvar koja se u tomtrenutku nalazi u rukama ljudi u velikom Svijetu. Svejedno je o kojojse stvari radi. Nekada je to bila konzerva coca-cole, a danas je neštosasvim drugo. Ta stvar je, međutim, nužna da bi i mi znali šta jenapredak i da bi osjetili čemu naši životi služe.Bez toga ostaje nam samo nostalgija i to specifična vrsta nostalgije

za vremenima u kojima su naši roditelji ispunjavali svoje želje i skojima mi nemamo izravne veze. Sve priče o Titu, o Olimpijadi, outakmicama u Skenderiji i o televizijskim emisijama u kojima su svibili nasmijani i u kojima se čovječanstvo činilo besmrtnim, sveepizode iz sjećanja od kojih osjećamo poplave nježnosti zapravo suse dogodile pet minuta prije nego što smo, ali zaista, došli na ovajsvijet. Uostalom, i ta priča o automatu u RTV domu je zapravo pričaiz druge ruke. U vrijeme kada je taj automat radio nisam navršio niosamnaest godina i nisam mogao prići oltaru. Kada sam došao, onje bio spomenik, Nada, na španjolskom Ništa.

Page 26: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PARTAJAJEDNA OD RIJEČI KOJE SU NERAZUMLJIVE generacijama

rođenim sedamdesetih i osamdesetih godina jest riječ partaja. Našapovijest ih se tek kroz maglu sjeća, tih partaja, koje su živjele ucentru grada, uglavnom u starim austrijskim kućama u Titovoj ulici ioko nje. Raja niže Marindvora, na Dolac Malti i Alipašinom Polju većništa o njima nije znala, niti se o problemima partaja uopćerazgovaralo. Na partaje su zaboravili svi samoupravni forumi. Pokrajpartaja su ravnodušno promicali podstanari. Partaje nisu u obziruzimale stambene komisije jer se iz njihove perspektive činilo da supartaje riješile sve svoje stambene probleme.Ti ljudi čudnoga imena živjeli su svoje male intimne paklove, vodili

ratove i ginuli u tim ratovima od infarkta i moždanih udara, tužili sepo svim sudovima, pisali Maršalatu, žalili se komisijama i prijateljima,a oni su s razumijevanjem klimali glavama, premda zapravo ništarazumjeli nisu.Povijest partaja počinje 1945. Tada je u gradu falilo stambenog

prostora, a vlast se htjela obračunati s nazadnim građanskimelementima, pa su u velike lijepe stanove, pokraj obitelji koje su tustanovale, useljivani nesretnici kojima je negdje, na nekom selu, svepopaljeno. Starosjedioci bi, recimo, ostali u spavaćoj i djevojačkojsobi, a pridošlicama bi pripala dnevna i radna soba. Kuhinja ikupaonica sa zahodom bili su zajednički. Mislilo se kako će sve tobiti privremeno i kako će se uljezi ipak jednoga dana iseliti i nastavitisa životom u nekoj novogradnji, ali godine su prolazile, išle sudecenije, a s njima je rastao grozni osjećaj da ćeš svoju intimu dosudnjega dana dijeliti s tuđim ljudima, da tvoja kuhinja vise nikadaneće biti samo tvoja i da nikada bez straha i strepnje nećeš sjesti nadasku svoje zahodske školjke, rastvoriti Oslobođenje i bistritimetafizičke probleme. Tvoj partaja postao je tvoje vječito prokletstvo,kao što si i ti postao njegovo prokletstvo.A onda su sve pokusali riješiti arhitekti. Izmišljali su prostore za

nove kuhinje i nove zahode, pa su se lijepi austrougarski stanovipretvarali u neku vrstu stambenih monstruma koji nisu bili nigarsonijere, ni stanovi, nego jadne i bijedne barikade postavljene uobranu vlastitoga svijeta. I nakon što bi se s partajom podijelili na

Page 27: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

najidealniji način, ostajao je problem ulaznih vrata i zvona. Običnonije postojao način da se probiju još jedna vrata, tako da je iznadzvona ostajao, recimo, ovakav natpis: Hadžiselimović - zvonijednom, Biogradlić - zvoni dvaput. I uvijek si mogao znati:Hadžiselimović - zvoni jednom bio je starosjedilac, a Biogradlić -zvoni dvaput bio je došljak. I jedan i drugi bili su partaje. I jedan idrugi nadali su se da će partaja umrijeti. I jedan i drugi užasnuli bi sekada je partajina žena bila trudna jer je to značilo da će dijetenaslijediti stanarsko pravo i da nikada partaja neće ostati bezpartaje.Ratovi među partajama vodili su se sve do naših života. Ti ratovi bili

su jedini građanski ratovi na ovim prostorima jer su ih vodili bašgrađani, građanskim sredstvima, na građanskim frontovima, ukuhinjama i zahodima. Kao i u svim drugim ratovima, obično nije bilopobjednika i ratovalo se do primirja ili - cešće - do trenutka kada jeoružani sukob prelazio u fazu hladnoga rata. Stoga su iznimno rijetkibili partaje koji su se međusobno pozdravljali kada se sretnu nahaustoru ili u zajedničkom hodniku.Osloboditi se partaje bilo je više i značajnije nego izbiti na prvo

mjesto bilo koje stambene liste. Kada ti se partaja odseli, postaješpobjednikom nad vlastitom sudbinom i nad poviješću. Postaješ netkotko pripada onoj vrsti ljudi koji vlastite živote uspiju usmjeritinadhistorijskim tokom, ustvari onim tokom za koji bi partizanskibiograf rekao: "Nije živio u povijesti, nego ju je svojim životompisao."Danas vise partaja nema, premda postoje sustanari. Partaje su

umrli s nekim starim bakama i nanama, umrli su kada je umrla i nadada će jednoga dana u svojim stanovima ostati sami. Da nije izbiopravi rat i da se grad još jednom nije ispreturao, možda bi ponekipartaja dočekao dvadeset prvo stoljeće i možda bi tako svjedočio dasu ideje trošne, ali su njihove posljedice trajne. Vrijemekomunističkog zanosa i potrebe da se razori dekadentni građanskisvijet prošlo je davno i niko ga se ne sjeća, ali da nije bilo rata,partaje bi svojim životima potvrdili da su kuhinja i zahod zauvijekpodijeljeni u čast i slavu svjetske revolucije. Riječ partaja je kaocrvena zastava sa srpom i čekićem. Djeca se te zastave vise nesjećaju.

Page 28: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 29: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PLAVA OSMRTNICADRVARSKA ULICA BIJA JE ZIMI ZA sankanje jer je bila najstrmija.

Ljeti je bila samo najstrmija i ništa drugo. U dnu te ulice, s lijevestrane, prekoputa džamije stajala je jednokatnica u kojoj su živjeliotac, majka i dva sina. Sinovi su išli u Osnovnu školu "SilvijeStrahimir Kranjčević", udaljenu od kapije tačno dvadeset koraka.Stariji sin bio je loš učenik. Igrao je fudbal u školskom dvorištu i tomu je spasilo zivot. Mlađi sin bio je odlikaš. Dobar i tih kao uizmišljenim pričama. Majka je voljela obojicu. Otac se vraćao sroditeljskih sastanaka i s vrata vikao: "Jebem ti dušu, sad ću izvucikaiš". I svi su znali zbog koga izvlači kaiš. No, taj je, srećom, opetigrao fudbal u školskom dvorištu.Pri vrhu Drvarske ulice neko je nadograđivao kat na kući. Kažu da

se vratio iz Libije i da će uskoro udavati kćer. Kamion s pijeskom bioje parkiran uz kuću. Za volanom nije bilo vozača. Muklu škripu icvilež što su dopirali ispod kamiona niko nije čuo. Bio je početakjuna, lijepo sunčano, subotnje popodne, pa ljudi nije bilo na ulici.Onda je kamion krenuo niz Drvarsku. Sam od sebe. Niko ga nijevidio dok je prolazio pokraj prve, druge, treće, sedme kuće. Čuo setresak, nene su izvirile iz avlija i pri dnu ulice vidjele oblak prašinekoji je postajao sve veći. U tom oblaku kamion se nije ni primjećivao.Kamion je udario u ugao kuće na početku Drvarske ulice, ušao u

sobu dvojice dječaka. Otac i majka nisu bili kod kuće. Komšije sustajale pokraj ruševine, došla je milicija, ali niko nije znao sta trebačiniti. Skršeni namještaj, dijelovi kamiona, gomile pijeska, cigle icrijepovi, sve je bilo tu, a da se nije moglo otkriti ima li tu neke veće istrašnije nesreće. Komšije su znale da je to dječja soba, ali se nisuusuđivali kopati po ruševinama i tražiti djecu. U takvim se trenucimasudbina čini nedovršenom i sasvim neizvjesnom. Možda bi jedanpogrešan korak ili sasvim sitna oholost bili sasvim dovoljni da senesreća pojavi tamo gdje je po rasporedu stvari nije bilo.Otac je dotrčao nakon dvadeset minuta. Došao je stariji dječak.

Otac se držao za glavu i govorio nešto sasvim nerazumljivo.Milicioner je rekao: "Druže, smirite se, je li nekoga bilo u kući?" Otacga nije slušao, nego je počeo preturati daske. Uto je stigla majka.Rekla je Sine moj! , a da nije gledala sina koji je stajao pokraj

Page 30: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ruševine. Tad su svi već znali šta se dogodilo. Stigao je vozačkamiona. Plakao je i vikao: "Nisam kriv, nisam kriv!" A onda je tiho isasvim mirno upitao: "Jesu li svi živi?"Sutra je na školskim vratima bila osmrtnica. Plava osmrtnica kojom

se u socijalizmu obilježavala smrt mladog čovjeka. Školski časovipočeli su minutom šutnje za poginulog druga. I to je bilo sve.Nekoliko sedmica kasnije kuća je popravljena i više se nikada niko,osim onih koji su ga poznavali, nije sjetio dječaka koji je poginuo usvojoj sobi jer je učio i subotom. I njegovog brata koji je ostao živ jerje i subotom igrao fudbal.Drvarska ulica je jedna od najstrmijih ulica na desnoj obali Miljacke.

Vozač nije bio kriv. Kamion je star i ko zna je li ikada skupio novac zanovi. Ko zna sta se događalo sa svim tim ljudima: ocem, majkom,sinom koji je bio loš učenik i vozačem kojega nisu ni poznavali.Prekoputa te kuće je, dakle, džamija. U vrijeme rata između Hrvata

i Bošnjaka jedan se lokalni pijanac unio u lice jednoj katolkinji koja sevraćala kući sa kanisterima, pa je rekao: "Ovo je džamija. Znaš li tito?" Ona mu je rekla: "Znam" . Ni pijanac, ni ona se više ne sjećajutog događaja.Ova povijest pamti svašta, ali ne i dječakovo ime. Je li on bio

musliman? Osmrtnica je bila plava, a osim nje nije ostao nikakavtrag. Nekog bi se moglo pitati, ali time bi bio poremećen sklad onihkoji se dječaka sjećaju. Džamija je nijemi svjedok. Razabirati duše jekao razabirati pahuljice koje padaju po Drvarskoj ulici čija strminasvoj ljudski smisao dobija samo na sankama.

Page 31: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DVIJE RUŽEGLEDAO SAM DVIJE RUŽE, DVIJE RUŽE kako venu, vidio sam

našu ljubav, vidio sam drugu ženu, pjevao je jedne jeseni, usredsmoga i teške sarajevske magle, Mahir Paloš iz japanskog Saniotranzistora koji je stajao na kuhinjskom prozoru u ulici MiladinaRadojevića broj 23. Tranzistor nije imao svoju bateriju, malučetvrtastu od četiri i po volte, nego dvije velike, pljosnate,pričvršćene uz tranzistor gumicom za kosu i povezane s njegovomelektronikom tankim golim žicama. U to neobično vrijeme domaćicesu vjerovale u štednju energije, iako su baterije bile jeftinije negodanas i iako štednja baš i nije bila naročita. Da nije bilo tih baterija, tegumice i tih žica, da nije bilo štednje, možda i ne bi bila upamćena iu povijest ubilježena pjesma Mahira Paloša Dvije ruže. A s njom bibila zaboravljena i jedna od tri slastičarne u Ulici kralja Tomislava,ona koja se nalazila tačno prekoputa Druge gimnazije.Tu je radio čovjek kojem niko nije znao ime, a svi su ga zvali

Komšo jer je on svakom gostu govorio "dobar dan, Komšo","prijatno, Komšo" i "dovidjenja, Komšo". Bio je to jedan od onih ljudikojima ne možeš odrediti godine. Svakako stariji od četrdeset pet, amlađi od sedamdeset pet. Izgledao je kao nečiji dobrodušni amidžakoji je prekjučer došao u goste iz Sanskoga Mosta ili Ključa, pa senije navikao na veliki grad, niti na to da prema svima ne smiješ bitijednako nasmiješen i dobar, niti baš svima s jednakom ljubavljusmiješ nuditi najgore kolače u Sarajevu. Komšo, naravno, nije bio niiz Sanskog Mosta, ni iz Ključa. Bio je Albanac, negdje s Kosova, aliza razliku od drugih gazda Albanaca on oko sebe nikada nikoga nijeimao, niti ga je ikada iko odmjenjivao u poslu, niti je u slastičarniikada iko prodavao kolače osim Komše. I ljeti, i zimi, ujutro i navečer,u svako vrijeme od osam ujutro do deset navečer. Slastičarna sezvala Dvije ruže.Tu baš ništa nije bilo ukusno. Nijedan kolač, nijedna baklava,

nijedan figaro. Sve je imalo podjednako loš, kartonast okus. Čak je iKomšina limunada bila kao mlaka vodica u kojoj su danimapotopljene ležale kutije za cipele. Poseban slučaj bile su male, bijeleokrugle torte sa smeđom glazurom od čokolade. Na te torte Komšoje bio ponosan. "Hoće li djetetu rođendan?" , pitao je, a dijete je

Page 32: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

iskalo tortu. Bez obzira na rođendan i bez obzira na opiranja ruke ukojoj je bila djetetova ruka. Dijete nije znalo kakvi su Komšini kolači.Zapravo, nije se htjelo sjećati kartonastog okusa jer je sjećanje natako dobrom mjestu, pred dobrim čovjekom i tortom koja je izgledalakao torta u crno-bijelim televizijskim serijama Televizije Beograd, bilosasvim nepristojno i jer se od sjećanja u takvim trenucima nije mogloživjeti. Slastičarna Dvije ruže pripadala je sadašnjosti, dragoj kaoplišani zec, pa smo zato i išli tamo i zato nam se danas ta sadašnjostčini upravo onakvom kakve su izgledale te male torte. Kao život kojije onakav kakvim treba biti u svim prospektima za život. Komšo jebio njegov dobri duh. Anđeo nad parkom kod Druge gimnazije.Pedesetak metara nize bila je druga slastičarna. U sjećanju nema

njezinog imena. U toj slastičarni okupljali su se lokalni pijanci jer setočio alkohol koji je zbog nižih poreza bio jeftiniji nego u pravimbirtijama. Ta slastičarna vonjala je na Badelov konjak, ukiseljenečarape i život koji se spremao na bezuvjetnu kapitulaciju. A bilo je tou Jugoslaviji, zemlji u kojoj niko nije imao pravo potpisati kapitulaciju,nego su se svi, tih ranih sedamdesetih, bili dužni boriti do posljednjekapi. U ovom slučaju, posljednje kapi konjaka koji bi natočila ljutitaAnđa koja je, kao kakva socijalistička sado-mazo domina, hodala ubijelim hulahopkama i razgaženim plavim borosanama.Prekoputa je bila jedina slastičarna u kojoj su se prodavali normalni

kolači. Ali kako nisu bili ni jako dobri, ni jako loši, njih i oveslastičarne najmanje je upamćeno u povijesti. Spominju se tek radipreciznosti, iako je njihov utjecaj na tadašnja i buduća zbivanjasasvim neznatan.Komšo je isčeznuo kada i sve drugo. To znači u vrijeme u kojem je

za nekoliko aprilskih dana završen mir. Pjesma Mahira Paloša išla jedalje: Suzama sam htio ruže da u novi život vratim, al' kad nisamnašu ljubav, sada moram sam da patim.

Page 33: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DOKTOR ČAVKANOVEMBAR, TEŠKA MAGLA, KESTENOVO lišće trune na asfaltu.

Zijevaš jer je osam ujutro, nisi se naspavao, probudili su te u polasedam, majčina ruka stišće tvoj oznojeni dlan, oči su ti punepospanih suza, a onda slijedi posljednji, dugi zijev koji traje odOsnovne škole "Miljenko Cvitković", sve do ulaza u bolnički krug.Nije to prava bolnica, ona koja te odmah zaboli i koja smrdi naaerosol i sredstva za dezinfekciju. To je "očna klinika" koja će tezaboljeti ako ne budeš ustajao rano, svakoga utorka i četvrtka i akone uspiješ papagaja smjestiti u kavez.Stižete do barake na kraju bolničkoga kruga. Unutra je čekaonica i

dječja ordinacija. U čekaonici roditelji i bake; djeca s flasterima prekooka ili sa socijalnim naočalama debelih stakala. Majka ostaje učekaonici, a ti sam ulaziš kod doktorice. Nije te strah. Tu si već stotiput. Sjedaš na stolicu koja se diže i spusta, naslanjaš bradu naledeno metalno postolje. Pred očima su dva okulara. Jednim okomvidiš kavez, a drugim papagaja. Desnom rukom hvataš plastičnuručku, duboko se koncentriraš i ručkom pokušavaš papagaja ubacitiu kavez. "U kavezu je!" Doktorica zabrinuto klima glavom.Započinje vježba. Čas nestaje papagaja, čas nestaje kaveza.Drugi put će i tebi staviti flaster na oko, pa će ti nakon mjesec dana

kapati atropin u oči, pa će ti raditi svašta, ali ništa ne boli, sve ćešizdržati, samo da ne bi došao u ruke strašnoga doktora Čavke. Onvrši operacije. Reže razroke oči one djece koja definitivno neuspijevaju smjestiti papagaja u kavez.I opet je novembar, opet magla, rano jutro i trulo lišće. Ko zna koliko

je već godina prošlo od prve vježbe. Doktorica djeluje zadovoljno.Već je sasvim sigurno da nećeš ići na operaciju. Naravno, akouredno budeš nosio naočale. Osjećaš se ponosno i odraslo. Predprvom životnom pobjedom. Mi kažemo škiljavost, a kada dođemo namore srest ćemo se s djecom iz Zagreba i Beograda. Njihove mamegovore razrokost. One govore kao doktor Čavka i tvoja doktorica savježbi. Kada se uozbilji, doktorica ne govori ni škiljavost, ni razrokost,nego kaže - strabizam. To je strašna riječ koja smrdi na operaciju, narezanje očiju nakon kojega život, tako ti se barem čini, postajesasvim nemoguć.

Page 34: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Nakon svih novembara odlučio si prestati sa nošenjem naočala. Biosi u ranom pubertetu i činilo ti se da žene ne vole muškarce sanaočalama. A ni muškarci ne vole takve muškarce. Govore im: Ćoro,Ćoro. Doktor Čavka je već bio u penziji. Otpala je prijetnja rezanjaočiju.Znao si da je taj čovjek slavan. Dolazili su ljudi iz Njemačke, Italije i

svih zemalja da ih on operira. Za sve bolesti išlo se iz Sarajeva,samo se za oči išlo u Sarajevo. Nikada nisi ni vidio, ni upoznaodoktora Čavku. On je bio mit. On je bio kao Bog kojega vidiš samojednom, kada tvoj grijeh postane prevelik i kada te odluči kazniti jernisi papagaja smjestio u kavez.Od svih sarajevskih legendi doktor Čavka je, možda, bio

najpoetičniji. Ne zato što je takav bio po prirodi jer o njegovoj prirodine znamo ništa, nego zato što je ljudima spašavao vid. Zamislinekoga Švabu, ćoravoga Švabu koji svoju Njemačku nije vidiootkako je bio dijete. Dovedu ga u Sarajevo, taj smrdljivi grad u kojemnjusi samo smog, trulo lišće i maglu, a onda ga operira doktor Čavkai prvo što Švabo vidi jest Sarajevo, drago Sarajevo koje je ljudimavraćalo očinji vid. To je grad kojega je Švabo vidio prije svojeNjemačke, rodni grad njegovih očiju, nježno mjesto u kojem su većprošli svi novembri.A ti, ti si papagaja zatvorio u kavez, izbacio Čavku iz svoga srca,

vidio sve što ti je Bog dao da vidiš i sklopio oči, potonuo u mrak isan. To je spomen-mrak za doktora koji je rezao oči da bi oči vidjeleSarajevo.

Page 35: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ROBNA KUĆAVIC SE PRIČAO 1976. ILI 1977. GODINE:Bio Amerikanac u Sarajevu i vratio se kući. Pitaju ga njegovi kakvo

je to Sarajevo. Ma ništa, kaže on, selendra od tri kuće, nemaš je štavidjet. Ali što imaju policijsku stanicu, cijela Amerika nema toliku.U vrijeme tog vica Sarajlije se još uvijek nisu mogle priviknuti na

novu robnu kuću, imenom Unima, zbog koje je srušena stara kavanaIstra i još neke kuće, valjda stambene, koje ova povijest ne pamti.Unima se gradila duže od godine dana, pola Titove ulice bilo je ublatu, a kada je konačno niknula, onako plava i kockasta, ljudi su biliu tipično sarajevskom stanju skeptične fascinacije. Odmah su počelis ogovaranjem nove robne kuće, pričali su da je ružna, izmislili vic saAmerikancem, ali su povjerovali da s njome Sarajevo postaje jednaautentična metropola i pohrlili u Unimu glupo vjerujući kako će se tuprodavati nešto čega u drugim gradskim trgovinama nema.Godinama ih bog nije mogao uvjeriti da kaučevi, ćilimi, odijela,košulje, sijalice, igračke, kopačke i karniše iz Unime nisu ništa boljeod istih stvari u Bezistanu ili Nami. Džaba i to što se na etiketamamoglo vidjeti da je riječ o istim proizvođačima. Stvar kupljena uUnimi je, valjda po principu hrama i posvećenog mjesta, vrijedila viseod iste stvari kupljene na drugom mjestu.A kako je Sarajevo i tada bilo grad ne u Bosni, nego grad mimo

Bosne, Banjoj Luci i Zenici Unima je bila kao nož u srce. U onovrijeme bi se reklo "komune ne smiju biti zapostavljene u odnosuna republičko srediste" , pa su i drugi gradovi navrat-nanos počeligraditi robne kuce. Banjalučka je dobila ime Boska, a zeničkaBeograđanka. Obje su, kao i Unima, nastale nasred gradskih trgova,poput srednjovjekovnih katedrala, i postale središnja mjesta našesamoupravne duhovnosti.Rivalitet gradova je s robnim kućama "dobio na intenzitetu". U

Zaostrogu i Drveniku bosanska su se djeca klala u plićaku oko togačija je robna kuća bolja. Potrošački mentalitet je, barem u jednojsezoni, pobijedio sportski duh. Umjesto "Borca", "Čelika", "Želje" i"Sarajeva", naše uzdanice su bile Unima, Boska i Beograđanka.Veličanstvenim dječjim lažima i zavičajnim mistifikatorskim daromslavili smo naše robne kuće. Jedan Latif iz Zenice tvrdio je da u

Page 36: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Beograđanki postoji bazen, a za svjedoka je zvao oca Muhameda,livničkoga radnika, koji je jedva čekao da mu prođe godišnji odmor ida se vrati kući, pa je spremno podržao sina i tako zbuniokonkurenciju. Naime, tada se mislilo da odrasli ljudi ne lažu. Bio je tostrašan udarac Sarajlijama! To da Zeničani usred robne kuće imajubazen.Kada je osamdesetih Unima promijenila ime u Magros, to je već

bila ružna, dekadentna socijalistička građevina koju više niko nijevolio i u koju niko nije zalazio s osjećajem posvećene veličine, takoda se ni promjena imena nikoga nije ticala. Unima je zauvijek ostalaUnima. A to - zauvijek - trajat će onoliko dugo koliko budu trajaleSarajlije. Naime, novi stanovnici grada ne prihvataju kriptična imena,nego se, sasvim racionalno, opredjeljuju za ona koja službeno vaze.Sarajlije im se zbog toga smiju, ali i taj smijeh samo je potvrdaporaza i inferiornosti koja je tipična za ljude odrasle na asfaltu.Građani ginu od vlastitih viceva. Nakon što su jednom vidjeli

Ameriku i nakon što su u Americi vidjeli policijsku stanicu puno većuod robne kuće Unima, iz maloga mozga doplovio bi im davni vic. Našgrad je tako mali, kao što su male i naše duše u njemu, da je i robnakuća Unima (koja se zapravo sve vrijeme zove Sarajka, ali to nigdjene piše, a ponajmanje u srcu) manja od prosječne policijske staniceu velikome svijetu.

Page 37: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

UMIJEĆE PLESAPLESNA SEZONA ODAVNO JE PROŠLA. Odrastali smo u vrijeme

kada su valcer i tango ostali u getu plesnih škola, a maturalnih isvadbenih plesova sjećale su se mame i bake, kada bi im bilo teškou životu ili kada bi se našle u čudu kako su brzo odrasle i ostarile ikako su, skoro preko noći, u galopu nestali, niz Titovu ulicu i ObaluOtokara Keršovanija, svi prinčevi na bijelim konjima. Samo pederiplešu, činilo se ako si dječak, a djevojčice, što su one o tome mislile,to nikada nećemo saznati jer je sva naša povijest muška i jer unjihov svijet nismo htjeli zavirivati baš zato da ne bismo bili pederi.Ali, ipak, s historijske distance i na osnovu blijedih i nedovoljno

jasnih slika, sačuvanih s unutarnje strane oka, čini nam se da sudjevojčice ipak plesale, u igri koja se zvala "gume" ili "lastike". Ritamtom ženskom plesu davala je brojalica: E ma, es es a, es es a, pi pia. Nitko tada nije znao što znače ti glasovi, niti da se iza njih krijespelling rijeke Mississippi, malo iskvaren i iskrivljen, ali ipakprepoznatljiv, barem u naknadnom sjećanju.Curice naših djetinjstava za Mississippi nisu znale dok su nad

gumom plesale svoje prve inicijacijske plesove, dok su hvatale ritamneke druge igre koja će ih, možda, jednoga dana odvesti na tu rijeku,gdje će na turističkome parobrodu, kao u stripu o Zagoru Teneju,odigrati svoj svadbeni valcer s nekim rumenim, američkimunproforcem. Garant im tada neće pasti na pamet da im to nije prviples nad Mississippijem.Brojalica je imala i svoje varijacije. Recimo: E ma, e ma ma, robna

kuća Unima. Pa onda: Emica, es esica, es esica, kobasica. Lastikase podizala na sve veće visine, od članaka, koljena, bokova, doramena, pa visoko iznad glave. Djevojčice su podizale desnu, palijevu nogu, sijevale su gaćice sa ruzičastim cvjetićima i tratinčicama,sve dok se ples ne bi pretvorio u juvenilni kankan koji bi se igrao odBistrika do Kevrinog Potoka, od Ali-pašinog do Vratnika, i u kojemnitko, barem za naših djetinjstava, nije vidio ništa skaredno.One vrijeme odrastanja nisu dočekale nespremne. A dječaci su,

igrajući se partizana i Nijemaca i fudbala na male golove, oni sumogli postati samo ratnici ili nogometaši, a možda i inžinjeriarhitekture, automehaničari i novinari, ali skoro nitko nije našao svoju

Page 38: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

unproforku s kojom bi zaplesao nad rijekom Mississippi i koja bi gazauvijek uvela u svijet iza ogledala, onaj svijet u kojem sezona plesanikada ne prolazi, niti se životni putevi određuju strahom da nebudeš peder.Svaka drama, kao i svaka historija, ima takav tok da likovima koji u

njoj sudjeluju nije jasno što je u njoj važno, a što je nevažno, sve dokpriča ne dođe svome kraju. Tako ni igra "gume" nije bila ozbiljna svedok je ozbiljnome nisu učinila takva vremena. Kada ostaneš sam sasvojim životom i kada baš ništa tvoje, uključujući i pasoš, ne vrijedi nikoliko jedna razvučena lastika za gaćice, tada svoje dostojanstvomožeš kupiti od ljudi izvan ovoga svijeta. Znanje plesa spašavaživot, a svaki je ples samo e ma, es es a, es es a, pi pi a.Jedan ples katkad je dovoljan da izađeš iz ove povijesti i da te se

ona vise ne tiče, da sve zaboraviš, a ono što ne možeš zaboraviti -da sakriješ. Iza sebe čut ćeš samo daleke glasove: Kurvo! Pederu!Prije kraja plesne sezone bit ćeš već zaboravljen i moći ćeš skanadskim ili američkim pasošem doci u Sarajevo.

Page 39: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DOM PISACASABLASNO MJESTO GJDE SE POJAVIO vrag zvalo se Dom

pisaca ili Dom Gribojedovih. Tako je u romanu Majstor i Margarita,knjizi o fanatičnom mirotvorcu Isusu, realističnome Pilatu, crnommačku Behemotu i Kockastome građaninu koji je bio taj vrag. A našDom pisaca uređen je na samom kraju komunizma i Jugoslavije, kaomjesto koje je, po zamisli svojih tvoraca, trebalo vratiti dostojanstvoknjiževnicima i književnome životu, ali je umjesto toga tokom 1991. i1992. postao u isto vrijeme sarajevska Casablanca i sarajevski DomGribojedovih. Tu su se sastajali i rastajali prijatelji sa neprijateljima,tu se pojavljivao vrag sa najavama svoga mračnog, bezbožničkogdjela, tu su bosanski pisci alkoholom liječili sve svoje bolesti, nesluteći da će uskoro od loših komunista postati loši muslimani,pravoslavni i katolici.U vrtu Doma pisaca živio je paun, isti onakav kakvih je bilo ispred

Kuće cvijeća, posmrtnog počivalista predsjednika Tita. Taj paun jedopremljen u Sarajevo jer je netko valjda mislio kako je ta pticasinonim građanske elegancije i da će pijanim piscima on biti kao bogdobroga slučaja Kairos kojega jednom u životu uhvatiš za perčin ionda te, lakomislenog, lijenog i naivnog, vodi kroz život. Ali paun jesamo jezovito kričao, svima ledio krv u žilama, i više je sličio Vragukoji je zaostao u razvoju, Vragu imbecilu nesposobnom da čini zlo,ali vičnom da ga svojim glasom najavljuje.U Domu pisaca jele su se vezirske mahmudije i veseli bosanac. Ta

čudna jela su bez obzira na svoja orijentalno-nacionalna imena bilasasvim nesarajevska i tuda, kao što je u nekom višem smislu i Dompisaca bio otok nekog drugog, nepoznatog i zloslutnog, svijeta usredovog našeg, još uvijek socijalističkog, dobroslutećeg i nevinouvjerenog da će nas svi kijameti i sve nesreće samo zaobići, kao štosu oluje zaobilazile grad Eden i kao što uragani ženskih imena uvijekzaobiđu pustinju.Trećeg aprila 1992., bilo je osam navečer, u Dom pisaca ušao je

visoki, uredni čovjek u uniformi potpukovnika JNA. Sjeo je za stol dostaklenog zida, skinuo šapku i zagladio sijedu kosu dlanom, nalaktiose i lijeno čekao konobara. Naručio je vezirske mahmudije i časukisele. Pokreti tog čovjeka, izraz njegovog lica, način na koji je

Page 40: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

uzimao čašu, sve što je činio odavalo je mir i onu vrstu dostojanstvašto ju je najlakše primijetiti u ljudi koji su sve brige prebrinuli, djecuodškolovali, bolesti odbolovali i spremaju se na godišnji odmor,sasvim prazni od zlih i dobrih duhova.Oni koji su te večeri vidjeli potpukovnika i još povjerovali da je baš

on taj glasnik koji bi mogao dati odgovore na sva pitanja našihživota, oni su mogli biti sigurni da nikakvoga rata biti neće i danijedno zlo ne smije da se desi, barem do trenutka kada će taj čovjekizrazom lica ili pokretom pokazati da bi moglo biti drugačije. Ali on jemirno dovršio svoje vezirske mahmudije, pažljivo obrisao ustaplatnenom salvetom i duboko uzdahnuo. Tako uzdišu svi nahranjeni,od ljudi do lavova, a uzdišu vjerovatno i komarci, i mravi, ali o njimaništa ne znamo jer ih nikada nismo tako pažljivo promatrali kao štosmo promatrali potpukovnika.Platio je, osmjehnuo se konobaru tačno onoliko koliko treba i

sasvim lagano odšetao iz Doma pisaca i iz naših života.Potpukovnika vise nikada nismo vidjeli. Ako se ikada i pojavio bilo jeto u nekom drugom, neprepoznatljivom obličju, u kojemu jenajavljivao neku novu sudbinsku istinu. Nakon godina Dom pisaca jeprividno ostao isti, ali nema vise pauna, Casablance u kojoj serastajemo, a književnička pijanstva se uglavnom odigravaju nadrugim mjestima i prije svjedoče o lošim i tužnim životima, nego onaivnosti.

Page 41: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

RIBARISTE NOVINE DVAPUT SU SE PRODAVALE: prvi put za čitanje, a

drugi put za sjedenje. Za čitanje koštale su tri dinara (govorilo se: tristoje), a za sjedenje pedeset para (ili: pet banki). Ispred stadiona,malo dalje od blagajne, stajao je škiljavi Mićo i vikao: "Novine zapod guzicu, navali, narode!" Ljudi su kupovali i nitko se nije bunio,niti je kome ikad palo na pamet da od kuće ponese stare novine.Znalo se pravilo za utakmice, kao što je postojao i utvrđentroškovnik: karta pedeset dinara (zapravo: pet hiljada), fišek košpi tridinara i novine za pod guzicu pet para. Isto je bilo i na Grbavici i naKoševu.A onda te jednom u dvije godine stari povede u Beograd ili Split i ne

možes se načuditi zašto tamo nema novina za sjedenje. Istina, uSplitu je beton vruć i nećes prehladiti bubrege, a u Beogradu, naMarakani, su plastične sjedalice, ali opet nije u redu da se ne poštujuobičaji i da se ne zna kako dnevne novine ne traju samo jedan dan ine prodaju se samo jednom.U to vrijeme su na teren najprije izlazili treneri sa "stručnim

štabovima", a tek za njima, minutu ili dvije kasnije, istrčavali su igračina zagrijavanje. Očevi bi na tribinama promrmljali: "Eno Ribara." ARibar, prosijedi četrdesetpetogodisnjak, malo čičkave kose (uvijek ješega kad je stariji čovjek malo čičkav), u plavoj "Željinoj" trenirci, sjeobi na svoju klupu i, ako nas sjećanje ne vara, zapalio cigaretu. Cijelistadion je sekundu-dvije gledao u njega. Ribar je bio trener sakarizmom. Pod njegovim pogledom pucale su cjevanice protivničkihnapadača.O "Željinoj" šampionskoj tituli mišljenja su se radikalno razilazila. U

Sarajevu se znalo da je Ribarev tim osvojio prvenstvo jer je bionajbolji, jer je dao najviše golova, osvojio maksimalan broj bodova,nitko toliko nije u svim prethodnim prvenstvima, i jer je na klupi imao"genijalnog stratega" koji je na gol stavio mladog Cobu Janjuša, kojije na mjestu centarfora imao strasnog Jozu Bukala, čije su lopteubijale i za kojeg se pričalo, premda to nitko nije vidio, da je udarcems trideset metara slomio prečku.Međutim, u ostatku Jugoslavije, pogotovu među navijačima velikih

klubova, prevladavalo je mišljenje da je "Željo" postao prvak jer je

Page 42: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Milan Ribar beskrupulozni ubojica i jer je njegova obrana suptilnimbeogradskim i splitskim napadačima lomila noge. Legenda o"Željinim" kostolomcima i o strašnom atamanu Ribaru naravno nijebila istinita, premda nije bila ni potpuna laž, a zapravo je savršenoodgovarala nastavku mitologije o okrutnim otomanskimvojskovođama pred kojima je civilizirani svijet bježao glavom bezobzira. Svi su u školi čitali Na Drini ćupriju i sjećaju se onog nabijanjana kolac. E, Milan Ribar je za "Zvezdine" i "Hajdukove" navijačeznačio nabijanje na kolac drugim sredstvima.A on je samo izmislio ono što je Vladanko Stojaković promuklo

formulirao kao "muški fudbal". Ribarova obrana lomila je kosti, alinikada hinjski i s leđa. Noge su pucale jer nisu očvrsnule i još uvijeksu igrale igru iz vremena romantike. "Željin" trener na to vrijeme nijedavao ni pet para. Budućnost je bila njegova, premda ni "Željo", niRibar od te budućnosti nikada neće imati velike koristi, niti će im itkou njoj priznati veličinu.Igrali su, u toj šampionskoj generaciji, i ljudi koji su se zvali Velija

(Bećirspahić) i Avdija (Deraković). Nesviknutim jugoslavenskimusima njihova su imena zvučala ženski, što se kosilo s tvrdom i ponježne duše pogubnom "Željinom" igrom. Bilo je to vrijeme u kojemsu paradoksi bili mogući i još uvijek se nije znalo tko će na krajubalade biti suđen da bude pobjednik, tko će postati prvak Europe, ačiji će stadion izgorjeti kao žrtva paljenica.Milan Ribar je umro u nekoj zagrebačkoj bolnici. O tome su

hrvatske sportske novine donijele jednu kratku vijest iz koje se ništapouzdano nije moglo znati, osim da je umro neki Sarajlija. Tog danapuhalo je jugo i vjerojatno su nekog ostarjelog "Hajdukovog" ili"Zvezdinog" igrača boljele davno lomljene kosti. Trebalo je s krovovanajviših nebodera u svim velikim gradovima bivše države niz vjetarbaciti stare novine, novine za pod guzicu, novine od pet banki,krizanteme za grob Milana Ribara.

Page 43: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DRUGAČIJI LJUDIACO JE ORDINIRAO U DVORIŠTU IZA Prve gimnazije. Dvorište

se zvalo Metalac, a Aco je bio mali, zrikavi debil. Kotrljala se tamasna, bibava kugla, smješkala se na sve strane i imala jednuživotnu čežnju: da pipka djevojčice po kosi. One bi se obrecnule, aAco je uzmicao poput psa lutalice koji obigrava okolo dok ulicomjedeš burek. Najsretniji bi na svijetu bio da ti ga može ukrasti, ali odželje je uvijek jači strah. Tako i Aco: možda nikad nije dodirnuožensku kosu.A jedan drugi, tko bi mu ime znao, urlao je po tramvaju. Putnicima

se krv ledila u žilama. Zapravo, ledila se samo onima koji su rijetkoputovali tramvajem ili nisu bili iz našeg grada. Ostali su mirno gledalikroz prozor i ne bi se ni štrecnuli kad mladić zaurla. Već odavnonaviknuti na njega znali su da se nakon urlika ne dogodi ništa i daon, osim tog urlika, nema drugog smisla i posla u životu. Lijeporazvijen i jak, ali gluhonijem i zapušten, ostavljen od onih kojima jebila dužnost voljeti ga, živio je svoj tramvajski život i, po svoj prilici,nije mogao ni zamisliti zašto se neki prestrave kad on iz grla pustiglas. Nije ni znao što je to glas i čemu služi, čime i kako se osjećaosim kao fino rastvaranje grla i plovidba zraka iz dubine pluća.Vjerovatno ga je zabavljao taj strah o kojemu nikad nije mogaodrugačije misliti osim kao o bezrazložnom užasu u očima putnika.A bio je jedan što je u trolejbus ulazio s volanom od fiće, sjedao na

prvo putničko sjedište, odmah iza vozača, i šofirao sve do Dobrinje inatrag. Predano je obavljao svoj posao, niti je primjećivaopodsmijehe, niti ga je ista moglo izbaciti iz takta. Taj je, zapravo, biosasvim sâm. Možda i nije vozio trolejbus. Možda je vozio svoj kadilakod istočne na zapadnu obalu Amerike i možda nitko od ljudi koji suse vozili trolejbusom nije ni postojao. Oni su bili privid, a on je biostvaran.A jedan je stalno trljao glavu. Bio je čovjek srednjih godina i nešto

mu unutra, u glavi, nije štimalo, ili je bio problem u kosi. Uglavnom,on je neprestano, naizmjence, u pravilnom ritmu, lijevom pa desnom,bijesno trljao glavu. Tako je hodao Titovom ulicom. Činilo se dadobro zna kamo ide i da ništa osim tog trljanja nije drukčije nego uostalih ljudi. Kada bi ušao u pun tramvaj i ne bi mogao sjesti, nego

Page 44: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

se držao za rukohvat, činio je to sa obje ruke, a glavu je trljaonadlakticama.Bilo je još ljudi koji su radili ono što ne čini ostali svijet ali su imali

želje koje nisu nikada ostvarivali, a zbog kojih su smatrani luđacima.Zapravo, postoji čitava imaginarna knjiga, cijeli jedan imenik, poputtelefonskog imenika ili školskog dnevnika, u kojem žive ljudi koji subez smisla i svrhe bili drugačiji od ostalih ljudi. Oni su grad činiligradom, kao što ga gradom čine i poznati psi lutalice, oni čije navikei običaje dobro poznajemo i koje, u skladu sa trenutnimraspoloženjem, napucamo nogom ili darivamo ostatkom kifle. UVeneciji svaka ulična mačka ima svoje ime. Venecijanci ta imenaznaju, kao što znaju i da su te mačke ničije. Ali ako svaka crkva,svaka uličica i svaki mostić preko kanala imaju svoja imena, tada ihu Veneciji trebaju imati i mačke.Sarajevo nikada nije bilo velegrad. Nikad to neće ni biti. Sarajevo je

jednostavno grad i po tome je slično Veneciji. Venecija, istina, tone ivise je spomenik slavnih vremena nego što je mjesto života, ali itamo mačke, psi i luđaci imaju svoje mjesto. Kad ugine mačkabeskućnica, Venecija postaje manje Venecijom, kao što je i Sarajevomanje Sarajevom za sve one blesave i ničije lude koji su se izgubili ubespućima povijesti, ali postoje u nekoj tajnoj i nenapisanoj knjizi.Poput davno srušenih mostova i kuća.

Page 45: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MEKO ‘S’EVO, SAD SE ČUDIM I KAŽEM: "EKI!" Mogao sam reci i "Eksi!", ali

to je nekako službenije. Onih godina znalo se ko govori "eki", a kogovori "eksi", kao što se znala i hijerarhija pri ulasku u dvorišteOsnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević". Mi mali, nevažni iustrašeni čudili smo se tiho: "Eki!". A Franjo Penzija, stari i većproćelavi klipan koji je u dvorištu igrao lopte s rajom izsrednjoškolskog doma, on bi govorio "Eksi!"Već u drugom razredu prestali smo dolaziti u "keceljama" u školu,

nego smo ih nosili u školskim torbama i oblačili ih tek u razredu. Svremena na vrijeme direktorica bi naložila domaćinu škole Šaćiru dastražari na školskoj kapiji i da ne pušta učenike bez "kecelja". Tadsmo ih morali oblačiti već u školskom dvorištu.Škola je imala dva ulaza, jedan s ulice Mehmed paše Sokolovića, a

drugi s Ivana Cankara. Na prva vrata mogli su ući samo nastavnici iroditelji kad bi dolazili na roditeljske sastanke (jednom mjesečno) ina "informacije" (svakoga ponedjeljka). Nisu prolazile učeničkemolbe i preklinjanja Saćiru da nas pusti na ta vrata, nego bismostisnuli strah i išli na ulaz u ulici Ivana Cankara. Tamo bi uvijek bioponeki jalijaš ili stariji učenik koji bi nam palio čvoke i klempe, a bioje i jedan, da mu ne spominjemo ime jer je još uvijek vrlo aktivan, kojibi zaustavljao djevojčice i tjerao ih da mu zavlače ruku u džep jer jetamo bio bombon. A nije bio bombon, nego probušen džep.Stariji su rado s nama igrali "moše". Trzne ti rukom pred očima, ti

naravno trepneš, a on te za kaznu odvali šakom po ramenu. Poslijebismo trenirali da ne trepnemo i iživljavali se na još manjima odsebe, ali bi nam jalijaši palili "mošu" i kad ne bismo ni maknuli očima.Bilo je to njihovo pravo, izboreno odrastanjem, jer ko bi se usudiojalijašu opaliti "tri kaznene" jer je bez povoda udario "mošu".Nakon što bi napokon ušao u školu, s bolom u ramenima i s novim i

starim modricama, sve je postajalo malo lakše. Razred je biozaštićeno mjesto. U razredu te nisu tukli, a sam si se, u skladu skolicinom urođenog samopouzdanja i stečene odvažnosti, mogaoboriti s pokušajima unutargeneracijskoga maltretiranja.Govor je često bio važniji od fizičke snage. Nisi smio pričati sasvim

pravilno, niti koristiti jako pametne rijeci. Ako si to ipak činio, prozvali

Page 46: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

bi te, recimo, "Naučnik" i tukli kad god bi imali prilike. Najbolja zaštitaje bila čim prije prihvatiti izgovor "mekoga s". Reci nekome "pun siviceva ko govno špiceva" sa što mekšim s značilo je postati diosvijeta koji će, odrastanjem, najprije prihvatiti načelo okrutnosti izkojega će se potom razviti sva druga životna načela, od prijateljstva idobrote, do lopovluka i pokvarenosti. Nježnost svoga grada upoznatćeš tek nakon što kao dječak u školskoj kecelji i s torbom na leđimaisprobaš sve njegove okrutnosti.Riječ eksi, navodno, na turskome znaci kiselo. A možda ne znači

to, nego znači nešto drugo. Ili ne znači ništa. U naše vrijeme ta jeriječ bila izraz čuđenja jakih i dominantnih. Iz nje je nastala riječ eki,kao mekše i tiše čuđenje onih drugih. Tih godina puno smo se čudili.Ili smo koristili svaku priliku da glumimo začuđenost. Kasnije sudošle druge mode i novi običaji. Ili je došlo odrastanje. Odrasli ljudise rijetko čude. Odraslima je čuđenje obično simptom neznanja ineobrazovanja. Zato se oni ne žele čuditi. Ali ne čude se vise nidjeca, pa tako s vremenom iz govora isčezavaju i eki i eksi. O timriječima niko ne brine, niti će one biti zabilježene u ozbiljnojlingvističkoj arheologiji. To je zato što eki i eksi nisu ni bile riječi. Biloje to nešto drugo, vjerojatno dragocjenije, što traje dok traju ljudskiživoti i dok sentimentalne povijesti jedne generacije mogu biti čitljive,dok se ne izgube i ne zarastu u duboku grobljansku travu u kojojnadgrobnici govore o našoj različitosti, premda nijedan ne pokazujeko je udarao "moše", a ko je bio udaran.

Page 47: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OSMIJEH PROTE ZIMONJIĆAPAMTIMO ONO ŠTO SMO DOŽIVJELI ILI što si umišljamo da smo

doživjeli, ali pamtimo i ono što su doživjeli ljudi koji su nas podigli,očevi i majke, bake i djedovi. Od njihove pričljivosti, a u nekomsmislu - i dobrote, zavisi koliko daleko nam sežu sjećanja u vremenaprije vremena kada smo se rodili. Svojoj djeci ne možemo prenositita ispričana sjecanja, tako da će ona nestati zajedno sa nama, zarazliku od naših doživljenih ili onih sjećanja što si umišljamo da smoih doživjeli.Jedno od takvih, naslijeđenih, sjecanja je ono što se odnosi na

smjenu godišnjih doba na Obali vojvode Stepe prije Drugogsvjetskog rata. Tuda je svakoga dana prolazila vitka,tridesetpetogodišnja gospođa, majka dvojice sinova i žena višegželjezničarskog službenika F.R. -a. U to vrijeme nije radila, samo jeprolazila, onako kako se prolazilo prije rata i kako se može vidjeti nastarim filmovima i razglednicama. Išla je na pijacu, u posjeterođacima, vraćala se iz pozorišta ili je jednostavno šetala. Miljacka uto vrijeme nije zaudarala, a Obalom nije vozilo puno auta, tako da jenjezin čist i ravnomjeran šum i kas niz kaskade što ih je sagradilaAustrija djelovao hipnotički prijatno. Ustvari, ta gospođa se svakogadana odmarala prolazeći Obalom vojvode Stepe.Priču o tome ispričala je četrdesetak godina kasnije svome unuku.

Priču o toj šetnji, kako je bilo u proljeće, kako u zimu, kako u jesen iljeto. Godišnja doba su tih godina i u Sarajevu mirisala kao učitankama. Snjegovi su bili bijeli i debeli, žuto lisce hrskalo je podnogama, pokraj rijeke cvali su kukurijeci, nize Atmejdana Srbijanacje prodavao lubenice. Bez obzira na godišnje doba tim je istimputem, samo u suprotnome smjeru, svakoga dana išao protaZimonjić. Ništa drugo o njemu nije rekla, osim da je bio protaZimonjić, sijed i star, s bradicom i osmijehom čovjeka na koga se neprima nikakvo zlo.Ona nikada nije upoznala protu Zimonjića, premda je Sarajevo bilo

mali grad i premda su se svakoga dana susretali. Susretali su segodinama, u proljeće, ljeto, jesen i zimu. U početku su prolazili jednopokraj drugog, nakon mjeseci on se već osmjehivao posebnim, njoj

Page 48: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

namijenjenim osmijehom, nakon godina već su si govorili: "Dobardan!"Tako je bivalo i u aprilu, i u maju 1941., i svih mjeseci koji su

dolazili, sve dok jednoga dana prota Zimonjić nije izostao. Gradomse raširio šapat da ga je odvelo, vijest je došla i do nje i primila seonako kao što se na čovjeka prima tuga o kojoj nikome ništa nemože reći jer se ta tuga ne sastoji od događaja, nego slici komadićuduše koji se najednom otkinuo i sada plovi krvotokom. Nastupili sumjeseci gladi i straha, obiteljskih tragedija i pogleda koji vise nisutražili ljudska lica nego su gledali samo u vrhove cipela i u sljedećikorak. Gospođa je prestala šetati Obalom vojvode Stepe jer je došlovrijeme kad pristojni i dostojanstveni ljudi vise ne šetaju.Proljeće 1945. dočekalo ju je stariju, umorniju i nesretniju za smrt

sina. Molila je Boga da joj ga ne uzme, ali On je nije poslušao, pa jeprestala vjerovati u Njega. Nije postala ateist, nego je sklopila nekuvrstu ugovora s Njime: nije ga željela huliti, ali nije više imalanikakvoga razloga niti da ga hvali. Uskoro je opet, svakoga dana,nošena poslovima išla Obalom vojvode Stepe. Opet su sesmjenjivala godišnja doba i mirisi. Miljacka je još uvijek bila čista ičisto se čuo njezin šum. Šum rijeke katkad je dovoljan da se čovjekzanese i zaboravi ono što ga čini nesretnim. I baš svakoga dana,mjesecima i godinama očekivala je da će sresti protu Zimonjića. Biloje dovoljno da se malo zaboravi, da ne misli i da se prepustinesvjesnim damarima duše, pa da joj se pričini njegovo lice, kao liceosmjehnutoga Boga koji se pravilno kao zvono i kao molitvapojavljuje u Sarajevu.Prota Zimonjić bio je jedan od onih Sarajlija koje je u smrt povukla

neman što se u gradu pojavila 1941. i iz njega nestala 1945. Naša jepovijest ostala siromašna za te ljude i opustošena za ono što su onimogli biti. Na spomeniku na Vracama nalazi se dio njihovih imena.Knjigu mrtvih nemoguće je i nepotrebno učiti napamet, ali nešto iznje treba zapamtiti dok god sjećanje traje. Recimo, osmijeh proteZimonjića koji lebdi nad rijekom i nad očima koje ga nisu ni vidjele.

Page 49: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

JEKOVACJEKOVAC JE DOBIO IME PO ODJECIMA. Svaka riječ gore

izgovorena čuje se najmanje tri puta. Ljudi su se penjali na Jekovacda to provjere i da gledaju grad. Bilo je uvijek i onih koji bi se popelijer im vise nije bilo ni do riječi, ni do pogleda, nego bi se bacili udubinu i tako završavali živote koji su izgubili smisao ili im je onpostao tako nedohvatljiv da je jedini izbor bio potpisati bezuvjetnukapitulaciju, iako je i taj čin kažnjiv po zakonu, a jedna od najčvršćihrečenica koje smo čuli u našim životima bila je ona iz Ustava SFRJkoja je kazivala kako nitko nema pravo potpisati kapitulaciju našezemlje, niti ijednog njezinog dijela. A dio zemlje bili smo svi mi,svatko pojedinačno, uključujući i nesretnike koji su se bacili sJekovca.Oslobođenje bi objavilo vijest, obično na stranicama "Sarajevske

hronike", a u toj vijesti obično bi pisalo da se N. N. bacio u bezdanzbog "trenutnog nervnog rastrojstva". Formula je za čitateljstvo bilautješna jer nije podrazumijevala ništa od zbiljskih životnih užasa,ništa od onoga što nam jednog dana kao nesreća može pripasti,nego je, eto, samoubica bio bolestan, zanebesalo mu se u glavi,nešto mu je puklo i ciknulo, te se dogodilo ono što nama neće jersmo tako čvrsti i snažni.U vremenima mira ljudi su se zapravo ubijali zbog ljubavi. Rijetki su

bili oni koji su kidisali na sebe zbog dugova ili bolesti. Ali kakve su tozapravo bile ljubavi? Nikada nećemo saznati ništa o tome, a nekadnismo mogli ni slutiti, osim ako se i sami jednog dana ne zaputimoprema Jekovcu bez namjere da čujemo odjeke svojih glasova i bezželje da gledamo grad.Čovjek je slab. O tome pišu svete knjige, svjedoče mudraci i šapću

redovnici, derviši i kaluđeri. A ljubav je, međutim, jaka i često dolazikao kazna svim ljudskim slabostima i upozorenje da se iz slabostirađa patnja i to ona patnja koja traje doživotno i koju ništa i nitko nemože ublažiti jer nema toga tko bi čovjeka učinio manje slabim ililjubav prilagodio njegovoj krhkosti, tom skeletu koji ne može izdržatiopterećenja i težinu duše kada se ona dobro natopi i kada kaospužva upije sve ono što iz ljepote vodi u smrt.

Page 50: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Rat je jednog dana završio i ljudi su se počeli miriti sami sa sobom.Jednoga dana svatko će prežaliti svoje mrtve, kao što su se svi mrtviprežalili otkako je ljudi i ratova. Ono što se prežaliti neće jesu živi. Iližive ljubavi bez kojih smo ostajali zbog svoje i njihove slabosti, a dase nisu ugasile i nestale, niti su se pretvorile u žive mržnje. Te ljubavitraju u Sarajevu, kao što traju i u svim onim čudnim zemljama igradovima u kojima Sarajlija i Sarajki danas ima. Netko je ispratioženu na konvoj, netko je u aprilu 1992. sa ženom poslao i dijete,netko je otišao i ostavio ženu u Sarajevu, netko se više nikada nijejavio, pa šuti i danas. Velike ljubavi nisu se vratile jer su bile slabeprema životu. Preudale su se ili preženile, ili se dogodilo nešto trećešto je zauvijek zapriječilo nastavak priče i što sada leži na duši,zapravo na dvije duše, veliko i teško, teze od svih brda oko Sarajevai teže od jekovačke stijene.Teško je biti nevoljen, a nevoljeni su zapravo svi koji nisu halalili

prethodnu ljubav i tako napravili mjesta u dusi za novu. ManojloTomić napisao je 1993. da u životu želi samo dvije stvari: piti, voljetii biti voljen, a onda je shvatio da su to, zapravo, već tri stvari. NaJekovac su se tokom naše povijesti i svih prethodnih povijesti penjaliljudi kojima na kraju više nije bilo ni do pića.Sarajevo je danas grad sa najviše slabih kojima su dušu poderale i

kosti polomile jake ljubavi. Nema drugog takvog grada na svijetu,kao što nema ni grada koji se sav vidi s jedne jedine stijene, s kojese svaka riječ tri puta čuje i na kojoj je svaka bol tri puta veća. Tiljudi, istina, hodaju uspravno, ne gledaju na Jekovac i s mirompodnose terete svojih duša, ali povijest ih vidi kao one male ribarskečamce, privezane uz obalu, koje je zadesila neka velika oseka, pa ihsa čudom gledaš jer su na suhom, a ipak su privezani. Čak i ako ihodvežeš, oni nigdje neće otploviti. Postoje vremena kad plimaprestaje stizati na naše obale.

Page 51: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

LUCIFERJEDNE OD ONIH POSLJEDNJIH GODINA na stubu pored

samoposluge na Mejtašu pojavila se mala limena tablica oslikanacrnom i crvenom bojom. Iznad sjene vraga kojem je rep završavao ustrelicu pisalo je Lucifer, a u donjem desnom uglu tablice stajalo je50 m.Uz samoposlugu su stepenice na vrh kojih počinje ulica Mile

Vujevića, koja je uvijek izgledala kao najsiromašniji dio Mejtasa. Svaod trulih taraba, kuća koje su izgledale kao da su napravljene odblata i koje su bile naherene kao da će se svakoga trenutka srušiti,ta ulica uvijek je bila puna balave dječurlije, cura koje su išle uMedicinsku ili Trgovačku školu i žena s viklerima na glavama koje supo vas dan zalijevale ulicu limenim lavorima punim prljave sive vode.Metalna tablica ukazivala je da se Lucifer nalazi baš u Mile Vujevića

ulici. Zaputio bi se tamo da provjeriš o kakvom se vragu radi, je liriječ o videoteci ili o jednom od onih kafića koji se pojave u proljeće ado jeseni ih već nema, i prije nego što bi došao do vrha ulice, sdesne strane ukazivao se Lucifer, prostorija od dvadesetakkvadratnih metara, ukopana ispod nivoa ulice, u jednoj od malo boljedržećih kuća. Unutra su bili neki obični stolovi i stolice. Nije bilostolnjaka, niti je na stolovima bilo plastičnog cvijeća. Ali je bio metalnišank i iza njega kuhinja. Lucifer je, dakle, bio neka vrsta mejtaškogrestorana.Gazda je bio Jevrej i prezivao se Abinun. Imao je sijede brkove,

stas i držanje Divljeg Billa Hickocka iz neke stare crno-bijeleekranizacije. Izgledao je kao jedan od onih Sarajlija koji su se nakondugo vremena vratili u grad s nekih zapada na kojima su provelivažniji dio života, pa su eto došli da naprave neki životni intermezzo.Gazda nije bio toliko star da kažes kako je došao umrijeti u svomgradu. Baš je izgledao kao neko ko je tu samo privremeno, a jednogdana opet će nestati. Možda je taj Abinun samo tako izgledao imožda je njegova životna priča bila posve drukčija i sasvimsarajevska, ali to za ovu povijest nije važno. Bitan je dojam koji smostekli o njemu nakon što smo po prvi puta sjeli u Lucifer.Gazda je sam s pijace donosio robu za svoj restoran. Pješke je

vukao cekere uz Dalmatinsku ulicu, ali u toj sceni nije bilo socijalne

Page 52: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

dramatike. Više je djelovao kao konceptualni umjetnik koji radi nasvome projektu nego kao sitni restorandžija koji se s mukom penjeka vrhovima poslovnog uspjeha.Lucifer zapravo i jest bio neka vrsta neobičnoga umjetničko-

povijesnoga konceptualizma. Najbolje jelo bila je velika salataLucifer, koja je okusom, bojom i mirisom bila sasvim nesarajevska inemejtaška, iako su sastojci bili u osnovi sasvim obični. U dresinguje bilo nešto kiselkasto-slatko, paradajz je imao drugačiji okus negobilo gdje u gradu, jaja nisu bila kao druga jaja, pa se sve skupa ćutiloprijatnim u različitosti. Tekle su i grmile te godine, 1990. i 1991., asalata Lucifer davala im je okus koji neće biti ponovljen, niti će ikadabiti zaboravljen. Često se u dalekim gradovima, nekimamsterdamima, frankfurtima i londonima, čovjeku zna učiniti da unekom mirisu ili nekoj hrani, prije nego dodirne nepce, postoji taunutarnja boja Lucifera, ali je već prvi zalogaj tako daleko od nje.Lucifer ostaje samo u slutnji, u obrisu onog vraga sa repom u oblikustrelice, a njegovu salatu mogli bismo nazvati salatom Rastanka.Možda i salatom Zaborava. Naime, to mjesto, taj restorančić u uliciMile Vujevića danas malo ko pamti, a njegovo ime jednakozaboravljaju ljudi koji žive u Sarajevu, kao i oni koji žive negdje jakodaleko, pod nebima na kojima se zvijezde vide u nevrijeme, recimoonda kada sarajevska katedrala odzvoni podne. Ostalo je samosjećanje na taj podrumski miris i okus čudne, nesarajevske hranekao najave nekih od budućih sudbina i povijesti.Šta je bilo s gazdom Abinunom ne znamo. Ako nije kao divlji Bill

Hickock odjezdio niz pustinju da u nekom drugom gradu i zemlji ukoju nikada nećemo stići, po nekoj sličnoj siromašnoj ulici prospesvoje mirise i nekim tuđim ljudima dušu prizove u nepce.

Page 53: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DRVENIJAU JESEN BI MILJACKA NARASLA, IZ planina dolazile su gnjevne

vode, a u Oslobođenju bi izašao naslov: Hoće li Drvenija izdržati? Tajmali drveni most, najlomniji i najkrhkiji od svih sarajevskih mostova,visio je tog dana nad rijekom onako kako je u nekom filmu mladaJane Fonda visila nad bezdanom. Voda je tresla i potkopavalanjegove grede, ljudi su se okupljali na obali, nadajući se da će svojimočima vidjeti taj čas kad Miljacka odnosi Drveniju, a grad ostaje bezsvog mosta.Jedan od najžešćih naleta velikih voda dogodio se u jesen 1980.

godine i trajao je cijela tri dana, sve dok četvrtog jutra vodostaj nijepočeo padati i dok se Miljacka nije vratila u svoje normalno stanje,male, lijene i beznačajne rječice kojoj je samo činjenica da teče krozSarajevo i ispod sarajevskih mostova davala neki smisao i značaj.Drugoga dana velikog povodnja, dok se još čekalo sta će s

Drvenijom biti, u Prvi ef razred Prve gimnazije ušao je profesor BoroMihačević, sjeo za katedru, nasumce otvorio imenik, dreknuo Dižise! - i obratio se slučajnome učeniku koji se tresao od straha:"Nesrećo jedna, da bi li nesrećo, ja znam imena 138 mostova naSeni u Parizu, a znaš li ti imena sedam sarajevskih mostova?"I naravno, da je čovjek i znao, a nije, već bi sve zaboravio. Ali tog

dana, u tih četrdeset pet minuta jednoga školskog sata, cijeli razredzauvijek je zapamtio kako se zovu sarajevski mostovi. Njihova imenaprofesor Mihačević jednostavno je zabio učenicima u glavu, pa ih oninose svuda po svijetu, sjete ih se kada vide neke velike i ozbiljnemostove preko velikih rijeka, i vjerovatno slute da će ta imena živjetionoliko dugo koliko budu živjele glave koje imena pamte.Tog dana profesor se uplašio da će rijeka odnijeti Drveniju i da

imena za njom neće ostati. Za razliku od nas koji bi stajali na obali inaprosto žudili trenutak velikoga razaranja jer se u našem svijetuništa nije mijenjalo i rušilo i svi su ratovi bili daleko, on nije mogaodopustiti da jedan most tek tako nestane, bez traga, riječi i vijesti daje ikada postojao.Sljedeće godine profesor je umro, a nekoliko godina kasnije stara

Drvenija je srušena, a na njezinom mjestu izgrađen je novi most kojise isto tako zove Drvenija, iako bi mu bolje pristajalo ime Betonija,

Page 54: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

budući da je sav od betona, a samo su ograda i ukrasne grede oddrveta. Stari most izdržao je bijes planinskih voda i nestao uprocesima obnove i izgradnje. U Oslobođenju vise nikada nije izašaonaslov: Hoće li Drvenija izdržati? Nova gradnja čvrsto se drži kaozalog nekoj budućoj prošlosti koja će, kao i ova naša, biti vrijednauspomena.Ono čega, međutim, vise neće biti jest ta divna nevina svirepost s

kojom su ljudi dolazili na obalu rijeke, nadajući se da će vidjetinestanak jednog mosta. Promijenili su se i ljudi, i građevine. Prvi urušenjima vise nisu u stanju vidjeti ljepotu jer su im se životi usezonama rata promijenili, jer se promijenio njihov krajolik i jer jerušeno sve što se rušiti moglo, a drugi, mostovi, vise nisu tako krhki inježni da bi ih mogle odnijeti velike vode. Drvenija je bila posljednjitrag nekog jako davnog sarajevskog vremena, onog vremena koje jepočelo nestajati već u Bašeskijino vrijeme, u kojem sumeteoroloske promjene mogle biti od sudbinske važnosti.Nažalost, vise neće biti profesora koji će utrčavati u razred ko bez

duše s jednim jedinim zadatkom i zemaljskim poslanjem za taj dan,da nauče svoje učenike imenima svih mostova i to znanjem kojenikada ne izvjetri, onim znanjem koje nadživi sva školovanja i koje jetvrde od svake građevine jer postoji i nakon sezona u kojima nestajumostovi, sela i gradovi, u kojima nestaje zemlja, a domovina i gradpretvaraju se u metaforu i zbirku izgubljenih stvari iza kojih su ostalasamo važna imena. U tim momentima ključ je identiteta i zbog njihse nećes izgubiti koliko god daleko otišao.

Page 55: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ŽELJEZNIČKA STANICAPOD KUPOLOM NOVE ŽELJEZNIČKE stanice u Sarajevu gnijezde

se golubovi. Godina je, recimo, 1975. i vrijeme je godišnjih odmora.Veliki crni koferi, karirane torbe i cekeri, bijele najlon-kese sa žutimzlatnim obrisom Sarajeva ili sa plavim natpisom UPI. UPI znaciudružena privreda i industrija, želiš pokazati znanje. Majka se,međutim, ne obazire, nego gleda pred kojom je blagajnom manji red.Kada je konačno odabrala onaj koji joj se činio kraćim ili joj se

službenica koja izdaje karte dojmila brzom, majka je otvorila četvereoči i vrebala kao kobac i kao partizanski mitraljezac da joj seslučajno netko ne progura preko reda. Ti si stajao pokraj torbi ikofera, turirao metalni autić po nadlanici i gledao oko sebe.Nova željeznička stanica bila je najveća prostorija na svijetu. To je

zato što veću u svom životu još nisi vidio. Sve buduće katedrale i svekupole, svejedno gdje ih i kada budeš vidio, uspoređivat ćeš snovom željezničkom stanicom. One će biti veće i impresivnije, alimjerilo njihove veličine ostat će zauvijek isto.Željezničke karte su zapravo bile zeleni, ružičasti ili žuti kartončići

na kojima je ispisana relacija i datum puta. Nikada nisi otkrio pokojem se kriteriju i smislu dijele karte po bojama. Nalazit ćeš ihdvadesetak godina kasnije na dnu nekih ladica ili u džepovimakaputa i sakoa koje vise niko ne nosi. Svaka karta tada će imatiokruglu rupicu u svome uglu. To znaci da je poništena, da jeputovanje obavljeno i da s tom kartom vise nikada nitko neće moćiputovati. Nakon dvadeset godina te rupice djeluju kao dirljiv oprezpred životom, oprez koji nije imao nikakvog smisla jer kome bi uopćepalo na pamet da s istom kartom dva puta odlazi na put. Život ti jebio pun takvih opreza, kao i svijet u kojem si živio. Odrastao si uplašljivoga građanina, a bilo je doba socijalizma. Socijalizam jekukavički nestao i preko noći se pretvorio u neustrašivu životinjunaroda i narodnosti, a ti si, plašljivac, potrošio svoje životne prilike jersi s jednakim oprezom pristupao voljenim i nevoljenim, kao i voznimkartama.Ali ništa od svega toga još uvijek ne znaš. Osam ti je godina i

brineš samo za majčinu nervozu dok grabi torbe i kofere i tjera tepred sobom preko, prema peronu. Nerazumljivi glasovi staničnih

Page 56: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

spikera gube se pod kupolom i plaše golubove. Vjerovatno nitkonikada nije razumio riječi koje su izbijale iz zvučnika nove željezničkestanice u Sarajevu. U ono vrijeme to je mumljanje bilo besmisleno,ali dvadeset godina kasnije dobilo je smisao molitve. Barem to takoosjeća duša, pa i ova naša povijest, jer dok je bilo tih nerazumljivihglasova, bilo je i toga vremena, tog djetinjeg doba bez ratova, a savozovima.Malo prije izlaza prema peronu Jedan stajala je vitrina sa

sendvičima, sokovima, jabukama, čokoladama, bombonima,bananama, narančama, kikirikijem i smokijem Soko Štark (samo jeto bio smoki, iako se tim imenom zove do danas sve ono hrskavo odkukuruzne krupice sa okusom kikirikija). Ali to nije bila obična vitrinajer je imala oblik auta, sa kotačima i gumama, farovima i branicima,samo što su umjesto sjedišta i motora bile najveće poslastice svijeta.Bile su najveće jer ti nikada nije bilo dopušteno da ih uzmeš. Uvijekse zurilo na voz, roditelje je tresla putna groznica ili je hrana bilaponesena od kuće. Čežnju koju si osjećao prolazeći pokraj auta-vitrine danas je teško opisati. Možda je samo ona, ta čežnja,usporediva s godinama što su uludo prošle i u kojima ništa osimpreživljavanja i dugih bezbrojnih strahova koji su se rojili kao pčeleoko tvog života, nije ni postojalo, niti je ista uzeto, kupljeno ilipoklonjeno. U vječitoj žurbi ostavljao si za sobom auto-vitrinu iumnožavao neprežaljene i propuštene trenutke.Zureći na voz u Sarajevu si uvijek ostavljao tu novu željezničku

stanicu pod čijom su se kupolom gnijezdili golubovi čiji se sitni skeletimrve pod prstima i koji su razneseni u sve prašine ovog svijeta, pačak i tamo gdje vozovi nikada nisu išli.

Page 57: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VELIKI SNIJEGVELIKI SNIJEG PAO BI TAJNO. POPODNE je bilo toplo; u zraku

se osjećala jugovina, na sve strane širio se teški vonj Miljacke, aTitovom i Vase Miskina šetali su ljudi proljetno odjeveni, nervozni iužurbani. Pred kafanama su bila iznesena dva-tri stola, iako je većbio novembar, decembar, a možda i januar. Ove godine zima kasni,uvijek bi se govorilo. Možda snijeg neće ni pasti i možda je Sarajevozalutalo u tropske geografske širine, možda postajemo more iMakarska, možda će doista trešnje dvaput procvjetati, a zimskećemo kapute prodavati onima na dalekom sjeveru. Temperatura jeskoro dvadeset stupnjeva Celzija i valja gledati vremenskuprognozu. Čedo Orlović i Vuko Zečević će reći da se dogodiločudo i da su nad Bosnom zalepršali neki ludi anđeli, a na Sjevernompolu otapaju se ledenjaci i cijeli Svijet će bezbeli potonuti u bolesnojtoplini ovoga popodneva.A onda bi na kraju dnevnika stizale suprotne vijesti. Zabijelila se

Ljubljana, snijeg već pada u Zagrebu, a skoro će stici i do nas;tokom noći ili najkasnije u rano jutro na Sarajevo će, govorili su Čedoi Vuko, pasti veliki snijeg, najveći u Jugoslaviji jer su sarajevskisnjegovi uvijek najveći i jer na druge glavne gradove nikada ne bipao pravi veliki snijeg.Meteorološki izvještaj bio je suprotan onome što smo tog trenutka

živjeli. Svo Sarajevo bi nakon dnevnika otvaralo prozore i promaljalonoseve jer ljudi nisu shvaćali kako je to moguće: još uvijek je toplokao u maju, a kažu nam da će pasti veliki snijeg. Zapravo, pogrešnoje reći da nisu shvaćali, shvaćali su oni dobro jer se ista stvarponavljala skoro svake godine, točnije bi bilo reći da nisu mogliosjetiti, da im se kože i nosevi, da im se oči i duše nisu moglepriviknuti da velike zime dolaze jutro nakon vreloga dana.I tako, oko ponoći gasila su se svjetla grada, zatvarale su se oči, a

snovi su se zavlačili pod beton Alipašinoga Polja i za zidove starenam turske i austrijske slave od Čaršije do Marijin Dvora. Spavalo biSarajevo pred veliki snijeg, iako je sigurno bilo i onih koji su čekalibudni, pušili u mraku i gledali prema Trebeviću i Igmanu, gledali nasve strane na kojima su bili prozori, ne bi li prvi vidjeli dolazak zime ipogledom uhvatili prve pahuljice nad gradom.

Page 58: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Jutro: svatko se budio barem pola sata ranije jer usnule oči nisumogle izdržati toliko svjetlo, niti je bilo roletni i zastora koji bizaustavili bjelinu dok je nadirala kroz prozore i stakla i cijepalagodinu na dvoje. Počinjao je najsvjetliji dan Sarajeva jer nema togasunca na kugli zemaljskoj, osim možda onog u Sahari, koje bi takosvijetlilo i toliko boljelo u očima kao što svijetli i boli prvi veliki snijeg.Zimska služba je redovito bila iznenađena tolikim snijegom. Bilo je

potpuno svejedno je li pao u novembru, decembru ili januaru.Iznenađenje je bilo dio zimskoga rituala i nitko ne bi ni mogaopovjerovati da je ovo zima kada bi Zimska služba kazala da uopćenije iznenađena i da su snijeg dugo čekali i baš su se čudili što gajoš nema, pa su mu u susret poslali svu svoju apokaliptičnumehanizaciju koja ga je, evo, počistila i prije nego što je pao.Srećom, to se nikada nije dogodilo. Prvi dan pod snijegom uvijek jebio dan općega iznenađenja, dan bez bagera, ralica i kamiona sasolju. Tek bi pokoja nena izasla na ulicu sa limenom ladicom izkraljice peci i lugom zasula bjelinu grada. Za nenama su ostajalecrne pruge, a kako je nena bilo puno, tako je snježni grad gledan sone božje visine nakon nekoga vremena počeo sličiti na zebru: bijeluživotinju sa crnim prugama.Prve snježne večeri Čedo Orlović i Vuko Zečević bi govorili samo

brojeve. Brojevi su označavali debljinu "snježnoga pokrivača".Termin "snježni pokrivač" odraslima je djelovao sasvim normalno, adjeca su ga doživljavala kao još jedno čudo. Kako se može reci"snježni pokrivač" kada je pokrivač nešto toplo, a snijeg nešto hladnoi ništa hladnije od snijega niti nema?Prvi snijeg tih je godina uvijek bio veliki snijeg. Susnježice,

bljuzgavice i velike ružne mokre bijele krpe padale su nakon velikihsnjegova i u rano proljeće. Danas, kažu, velikih snjegova više nema,niti će ih biti, a ako ih bude, tada će se ti snjegovi moći usporeditisamo sa onim ljubljanskim i zagrebačkim, koji su bili tako neznatnida ih ne zovemo "snježnim pokrivačima", nego bi ih trebalo prozvati"snježnim čaršafima" jer su baš toliko debeli.Bilo bi lijepo kada bi netko imao zapisane datume svih prvih velikih

sarajevskih snjegova. Kao prilog evo jednoga datuma: 1986. veliki jesnijeg pao 20. decembra, a Zimska ga služba nije uspjela očistiti svedo pred Novu godinu.

Page 59: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 60: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DA VRAG NE ČUJETAKVE SU SE REČENICE OBIČNO izgovarale ispod glasa ili sa

suzama u očima ili uz duboki uzdah, uz odmahivanje rukom i uzuzrečicu "e, moja ti" , koja tih godina nije bila smiješna, jer se jošuvijek nismo počeli zezati na svoj račun, nego su se na nas računzezali samo Suljo i Mujo. U tim rečenicama nešto je bilo sakriveno,nešto što nismo htjeli reći jer smo bili praznovjerni ili smo vjerovali daništa nije tako strasno dok se ne izgovori ili da ničega nema što nećepostati strašnije kada se izravno kaže i ne zamota, maskira i sakrijeu daleke riječi ili pojmove koji s onim strasnim nemaju nikakve veze.Eto, ti pojmovi su, recimo, mogli biti i dijelovi grada, toponimi isasvim obična imena ulica.Tako, kada bi netko za nekoga rekao "eno ga, leži na

Podhrastovima" , vise se ništa nije moralo dodavati, a da svi znajukako je taj obolio na plućima i to od neke ozbiljne bolesti jer su naPodhrastove slali samo ako bi u pitanju bila tuberkuloza, teška upalapluća, emfizem ili "ono najgore", a za male plućne bolesti išlo se uobične bolnice, išlo se na Koševo, a Koševo nikada nije zvučalo takostrašno kao što su strasni bili Podhrastovi.Ili ako bi se, negdje sve do kraja sedamdesetih, za neku mlađu

ženu reklo da je "završila u Vrazovoj" , tada bi svi znali da je upitanju AB (zapravo a-be) jer nikome ne bi ni palo na pamet da jenesretnica u Vrazovu otišla izvaditi krv ili posjetiti liječnika općeprakse, premda je i on ordinirao u Vrazovoj, ali kod njega se nije"završavalo", kod njega se samo odlazilo na pregled. Strašnaambulanta za pobačaje bila je, ipak, nešto sasvim drugo."Odvelo je na Jezero" , bila je formulacija koja je mogla značiti dvije

stvari. Ako bi bila izgovorena sa ushitom, to je značilo da se nekabuduća majka otišla poroditi, a ako se u glasu osjećao užas, tada jeu pitanju opet bilo "ono najgore". Ali ni porođaj, ni ono najgore nije sespominjalo punim imenom, da vrag ne čuje i da, po dojavi, ne odeposjetiti one koje volimo, koji su nam komšije ili komšinice ili kojebarem ne mrzimo."Strpalo ga na Jagomir" , značilo je da je netko puknuo i završio u

ludnici. Ako jednoga dana Sarajevo dobije psihijatrijsku kliniku nanekom drugom dijelu grada i ona će biti Jagomir jer je to postala riječ

Page 61: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

koja više i ne označava dio grada. To je riječ samo za ludnicu. Zatovam je uvijek malo smiješno i ne možete to sakriti kada vam netkosasvim ozbiljno kaže da stanuje na Jagomiru, tamo, naime, imakuću, tako mu se zalomilo, dedo sagradio još u vrijeme kad ludnicenije ni bilo, pa se njegovim potomcima sada svi podsmjehuju.A ako se baš ne bi istina mogla sakriti iza toponima, tada bi se

sakrivala iza nečijega prezimena. Zapravo, iza najpoznatijegadoktorskog prezimena. Pa bi se reklo: taj i taj leži kod doktoraKovačevića ili kod doktora Obradova ili kod doktora Cerića...odmah bi se znalo i koja je bolest u pitanju jer je cijeli grad bioupućen u to koji je doktor za šta i kod kojega se od čega umire.Naravno, to se odnosilo samo na doktorske zvijezde, ali su se samonjihova imena i spominjala, čak i u slučajevima da dotičnogabolesnika oni nisu ni vidjeli. Njihova imena su, naime, označavalanazive klinika i bolesti koje se nisu smjele spominjati, a sve su se teklinike nalazile na Koševu, u sklopu velikoga bolničkog centra kojinam je Austrija ostavila u naslijeđe. Sarajevo je bilo grad u kojem sejako puno pričalo o bolestima i bolesnicima, ali se dijagnoze, eto,nisu smjele spominjati da vrag, šejtan i đavo za njih ne čuju, no svasu trojica, i đavo i šejtan i vrag, sve vrijeme radili svoj posao i džabanam bio trud da sebe i svoje drage od njih sakrivamo. Naši su dragidanas po Australijama, Amerikama i Kanadama, a ta nam novaimena katkad znaju zvučati kao Podhrastovi ili kao Vrazova. Živi su,a više ih nema. Čujemo ih s vremena na vrijeme, ali to više nisu oni,nego su to samo telefonske slušalice u našim oznojenim rukama.Pojave se u gradu jednom u pet godina, ali to je samo njihov privid,njihov duh koji lebdi nad vodama i moli se za sve izgubljene duše isva pobačena prijateljstva i za svaka pluća koja vise nemaju dahačim im spomenete Kanade, Amerike i Australije.Nekadašnje bolesti imale su svoja imena koja nismo željeli

spominjati, a današnje vise nemaju ni imena, ili ih mi zovemo narazličite načine, pa se više i ne razumijemo dok o njima pokušavamorazgovarati.A bio je i jedan doktor čije je ime značilo samo život. Zvao se i još

uvijek se zove Srećko Šimić. Svaka nena nekada je znala da jeSrećko Šimić doktor za porođaje i svaka je nena mislila da se uSarajevu bez Srećke Šimića u ova moderna vremena i ne možeš

Page 62: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

roditi. Srećko Šimić na svijet je donio ljude koji su umirali naPodhrastovima, ljude koje je strpalo u Jagomir, žene koje suzavršavale u Vrazovoj. Srećko Šimić rodio je cijelu Ameriku, Kanadui Australiju ili skoro sve ljude koji su nam tamo dragi i važni i čijiduhovi lebde nad Miljackom. Konačno, Srećo Šimić je na svijet donioi ruku koja ispisuje ovu povijest.

Page 63: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GLUMCIPOSTOJE LJUDI ZA KOJE TI SE ČINI DA Bog uvijek nasmiješi

kada ih vidi. Eto, sjetimo se dvojice takvih. I jedan i drugi bili suglumci, prvi je bio poznatiji jer je radio u Zagrebu, a drugi je biomanje poznat jer je radio u Kamernom teatru 55 i u Teversenovimbajkama. Bili su to najmršaviji glumci u našoj povijesti; toliko su bilimršavi da nikada nisu mogli igrati negativce, ni ljubavnike, nego sučesto igrali luckaste i nesretne, a najčešće su igrali samo mršaveljude. Prvi glumac zvao se Fahro Konjhodžić, a drugi VladoGaćina. Obojica su umrla u ono vrijeme kad se povijest blizila kraju,pa nisu ni vidjeli sta je došlo nakon nje, i obojicu je zemlja primilalako, a prijatelji ih zemlji predali teško. Je li zbog toga što su i jedan idrugi bili dobri ljudi ili i zato što su bili toliko mršavi da im se i živimavidjelo kako će izgledati kad budu samo skeleti, tek FahruKonjhodžića i Vladu Gaćinu žalilo se i pamtilo duže i bolje nego nekedruge ljude i glumce. Debelih, osrednjih i običnih bilo je koliko hoćes,ali tako mršavih kao što su bili njih dvojica vise nigdje nema. Nikadazajedno nisu zaigrali na filmu, u pozorištu, ili na televiziji jer nije bilorežisera koji bi nešto znao napraviti s dvojicom tako mršavih.U filmu Maratonci trče počasni krug Fahro Konjhoždić je bio ubijen,

ubilo ga auto porodice Topalović, i svi su se tome jako smijali. A uTeversenovim bajkama, najčudnijoj humorističkoj emisiji našihtelevizija, Vlado Gaćina je bio jedan od smiješno glupih, ali kaddanas njegovo lice i izbuljene oči čovjek prizove u sjećanje, ono štoje nekad bilo smiješno, danas postaje tužno. Mrtvi glumci ukomičnim ulogama najtužnija su pojava koju film i televizija moguzamisliti.A bio je i treći glumac; taj nije bio ni jako mršav, ni jako debeo, zvao

se Adem Čejvan, a u filmu Ovčar sa sjekirom su mu raspolutili glavui onda je umro stojeći. On je glumio na pola puta između Vlade iFahre, dakle u Banjoj Luci. I on je umro prije nego što se našapovijest završila i za njega si mislio da se Bog uvijek nasmiješi kadaga vidi.Jednom je Adem Čejvan došao u Stolac, na "Slovo Gorčina", da

recitira poeziju i da se druži pod murvom i košćelom s odlazećimljudima. Bilo je to 1987. godine. Organizatori su ga smjestili u

Page 64: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

dvokrevetnu sobu s mladim pjesnikom koji je te godine osvojionagradu za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama i koji je baš prekoStoca ulazio u svijet koji mu je bio znan samo iz knjiga, novina i stelevizije. Zanoćili su, a da se nisu ni upoznali. Adem je već bio prisvome kraju, pa mu valjda nije bilo do toga da ostavlja suvišnuuspomenu na sebe.Mladi pjesnik do jutra nije sklopio oči jer je Adem Čejvan bez

prestanka hrkao. A hrkao je strasno: kao Kreont, Hasan-aga i duhHamletova oca zajedno. Takvo hrkanje mladi pjesnik u svome životuviše neće čuti, niti će biti u prilici da opet cijele noći razmišlja oulogama velikog glumca koji mu, eto, na dva metra od uha nedopusta ništa drugo osim da sve njegovo, i viđeno i neviđeno, nudiBogu samo za pet minuta tišine i sna.Ujutro je Adem Čejvan rekao: "Oprosti, sine." Bile su to jedine rijeci

koje je uputio mladom pjesniku koji ga vise nikada neće vidjeti uulozi koja nije dramska, nego je obična, životna i hrkajuća.Nije lako povjerovati da umiru glumci, kao što je i posve

nevjerovatno da svaka povijest ima svoj kraj i da će se nad svakimgrobom naći poneko u čijem ćeš pogledu i gesti prepoznati dušuonoga tko je već pod zemljom. Glumci ostavljaju za sobom samo to,te poglede i te pokrete. Zato pazi, kada posve odsutno prinosišusnama času ili pališ prvu jutarnju cigaretu, možda je u pokretu tvojeruke skrivena kretnja Fahre Konjhodžića ili Vlade Gaćine iz nekogfilma i neke drame. Ako s jutarnjom maglom u pogledu nekomekažeš "oprosti, sine!", to nećes govoriti ti, nego će govoriti AdemČejvan i zato se nikada nemoj čuditi kada primijetiš da se Bog uvijeksmijesi kad Glumce vidi.

Page 65: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PRIČA O OLOMANUU NEKA JAKO DAVNA VREMENA moglo se pušiti u tramvajima i

autobusima, a onda su, početkom sedamdesetih ili malo kasnije, tozabranili. Istaknuti su natpisi, naljepnice i metalne pločice, vozači supočeli vikati na nedisciplinirane putnike, a kako su u tramvajima jošuvijek postojali i kondukteri, vise uskoro nije bilo nikakve šanse danetko prekrši propise. Zabrana pušenja u autobusima i tramvajimamožda je i jedino pravilo kojega su se u našoj povijesti svi držali ikoje je na kraju postalo i opći običaj, tako da više nitko i ne misli daje pušenje u javnim prevoznim sredstvima zabranjeno, jer je onojednostavno postalo nemoguće. Tek povremeno bi se dogodilo daneki mračan tip usred tramvaja zapali cigaretu, ali ni on to ne bi činiozbog cigarete, nego zbog provokacije, ne bi li mu netko nešto rekao.U tramvaju će cigaretu zapaliti samo ubojica ili onaj tko ima željujednom postati ubojica, a to znaju svi, pa takvim pušačima ništa nine govoriš ako ih ikada u životu i sretneš.Desetak godina nakon zabrane pušenja u tramvajima dogodili su se

i prvi pokušaji zabrane u birtijama i na partijskim sastancima, ali sutakvi pokušaji redovito završavali općom katastrofom. Zabranapušenja bila je dovoljan razlog da propadnu i birtija i partija.Nije se pušilo samo u slastičarnama jer je slastičarima bilo u

interesu da ljudi što brze pojedu svoje kolače. Slastičarne su male iskučene, s tek dva ili tri stola, i promet bi im bio nikakav da se smijepušiti.Najpoznatija sarajevska slastičarna bio je "Oloman", iako se u

"Olomanu" za naših života nikada nisu jeli najbolji kolači. Ali to jemjesto pripadalo centralnoj gradskoj infrastrukturi, zajedno sNarodnom bankom, Vječnom vatrom, robnom kućom "Unima" iSkenderijom. "Oloman" je bio znak Sarajeva, jedan odnajautentičnijih, pa nitko nije ni imao razloga baviti se time kakvi sutu kolači jer o kolačima i nije bila riječ. Jednostavno, radilo se omjestu koje je bilo važnije od većine drugih mjesta, pa su se ljudi tupočeli okupljati iako im se nisu jeli kolači.Od početka osamdesetih u "Olomanu" se pio najbolji espresso, a to

se, naravno, sukobljavalo sa strategijom zabrane pušenja uslastičarnama, te sa činjenicom da od tog vremena "Oloman" vise

Page 66: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nije bio slastičarna, nego je postao izlogom gradskih faca koje pijuespresso i beskonačno čekaju da napokon budu viđeni ili da nekogavide. Taj netko koga su željeli vidjeti obično nije ni živio u Sarajevu.Nisu znali ni tko je, niti kako izgleda, ali su ga strpljivo čekali svih tihsunčanih osamdesetih godina u kojima je jedinu nervozu donosilo tošto je u "Olomanu" bilo zabranjeno pušenje i što se u "Oloman"moralo dolaziti.Ispred ulaza u slastičarnu stajali su zastupnici povijesnoga

kompromisa. Oni bi van iznijeli espresso i zapalili cigaretu. Tako bi ipušili i bili u "Olomanu". Bili bi viđeni i ne bi im promakao onajnepoznati kojega svakodnevno čekaju, a ipak nisu ništa, pa nicigaretu, morali žrtvovati. Ispijanje espressa na pločniku postalo jenormom koja je imala samo jedan nedostatak: nije se moglo sjesti iobje bi ti ruke sve vrijeme bile uposlene. Šoljicu nisi imao gdjespustiti i morao si pušiti cigaretu za cigaretom jer inače ne bi mogaoobjasniti samome sebi zašto stojiš pred "Olomanom" i zašto ne uđešunutra. Bio si tih godina maneken jedne specijalne mode koja jepodrazumijevala pognuto držanje tijela, laktove savijene podrazličitim uglovima, zavisno od toga u kojoj ruci držiš šoljicu, a u kojojcigaretu, no svaka stvar koju si imao na sebi jasno se primjećivala,kao što se razaznavalo koji parfem koristiš i kakva ti je priča. Stajačpred "Olomanom" bio je preteča modernoga sarajevskog šminkerakoji će svoje kreativne vrhunce doživjeti u ljeto 1991., a danas gauglavnom možete vidjeti u raznim parizima, londonima i njujorcimakako pokušava pronaći svoj novi "Oloman" i vratiti se u svoje nevinosarajevsko predstanje.Priču o stajanju pred "Olomanom" zaokružio je i dovršio najveći

performer sarajevske svakodnevnice Mirza Tanović, koji je stao napločnik ispred slastičarne, iz džepa svog elegantnog londonskogsakoa izvadio pepeljaru i u nju otresao pepeo. Šminkerskim šegrtimazorno je pokazao da za savršenu uglađenost nešto moraš i žrtvovati.Recimo espresso, jer ne možeš u jednoj ruci držati cigaretu, a udrugoj šoljicu i pepeljaru, a, brate, ako si šminker, tada pepeo netreseš oko sebe ni kada si na ulici.

Page 67: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SARAJEVSKA KINATO NIJE BIO VELIKI GRAD, ALI OD najsjevernijeg do najjužnijeg

kina bilo je više od deset kilometara. Prvo kino zvalo se Romanija idugo je bilo najljepše i najmodernije u gradu, a drugo kino zvalo seIgman i nalazilo se na samome kraju grada, na Ilidži, ispod obronakaplanine po kojoj je i dobilo ime. Od Romanije do Igmana postojala sujos kina Partizan, Dubrovnik, Tesla, Radnik, Sutjeska, Prvi maj,Kumrovec... Postojali su i neki domovi kulture u kojima su seprikazivali filmovi, ali niti se netko tih filmova sjeća, niti ih je itkogledao. Samo ponekad, kad bi te put nanio preko Podhrastova,Sedrenika, Bistrika ili Vratnika, mogao si vidjeti crnu šperploču nakoju je bio nalijepljen plakat koji je najavljivao neku tužnu indijskumelodramu što izvan Calcutte i Bombaya i nije igrala nigdje nasvijetu osim u nekim nestajućim sarajevskim domovima kulture.Dva najvažnija kina bila su Kinoteka i Radnički univerzitet Đuro

Đakovic. Taj Đuro Đakovic je zapravo trebao biti nešto drugo, ali jeza naših života bio samo kino i povremena koncertna sala u kojoj suneki prašnjavi simfoničari izvodili hitove iz davno prošlih stoljeća.Dvorana je bila jako akustična, ali o njezinoj akustici nismo stiglirazmišljati prije nego što je počeo naš rat. Kupili bismo karte i, lijenočekajući da nas puste u mrak, čitali smo riječi ispisane na ružnojćoškastoj mramornoj apstrakciji postavljenoj ispred ulaza. Onimdosadnim socijalističkim jezikom tu je pisalo da je ova zgrada, ovonaše kino, poklon sarajevskih Jevreja svome gradu. Nigdje,međutim, nije pisalo kojim su povodom Jevreji poklonili nama kino ije li tada kada su ga poklanjali bilo svečano i veselo i zaštoodjednom Jevrejima nije trebala ta zgrada pa su je, eto, poklanjali dau njoj bude kino.Da su nas u to vrijeme zanimale takve priče, mogli smo lako saznati

da se u zgradi Radničkog univerziteta Đuro Đaković nekada nalaziojevrejski hram i da su ti ljudi zgradu sagradili u vrijeme kada je uBosnu došla Austro-Ugarska i kada su, nesretni, povjerovali da biova zemlja mogla ostati njihova domovina u kojoj će se usred grada,na najljepšem zamislivom mjestu za progonjeni narod, moliti Bogu,za svoje dobro, za dobro svoje djece, duše svojih mrtvih i za dobrograda i zajednice u kojoj su živjeli. A onda su 1941. ustaše oskvrnule

Page 68: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

hram i razlupale sve što se razlupati dalo i tako je započelo jednostrasno doba koje će se završiti 1945., a završit će se tako da većineljudi vise neće biti, da će biti mrtvi, i da se u tom hramu vise nećeimati tko moliti Bogu. Maloj preostaloj jevrejskoj zajednici bila jesasvim dovoljna ona jedna sinagoga kod Drvenija mosta, pa je ova okojoj govorimo poklonjena voljenome gradu. Tko ju je poklonio? Jesuli to učinili preživjeli ili je kino bilo poklon mrtvih sarajevskih Jevrejapotpisanih u nekim debelim knjigama o Jasenovcu i na spomenikuiznad Vraca; jesu li oni trebali umrijeti da bismo mi svih naših godinaza vrućih ljetnih dana čekali da uđemo u najhladnije i najvećesarajevsko kino?Za takva pitanja vjerovatno je prekasno. Uostalom, vise nema ni

Radničkog univerziteta Đuro Đakovic, i on je postao dio nekežalosne priče i on je prestao postojati jer su umrli neki ljudi u čije ćeime živima biti nešto poklonjeno, a poklon popraćen nekim drugimdosadnim jezikom i govorom koji, istina, vise neće biti socijalistički,ali će se na njega ljudi jednako brzo naviknuti i jednako će brzozaboravljati da te suhe, glupe i jeftine rijeci možda vrijeđajuuspomene. Ispod Kinoteke teče Koševski potok. Nekada davno suga asfaltirali i nitko za njega vise ne bi ni znao da nije bilo vlage kojaje izvirala iz dubina i penjala se uza zidove obložene bordo itisonima.Sarajevska je Kinoteka kroz svu našu povijest vonjala po ledenojoznojenoj zemlji i po podzemnim vodama; vonjala je poput stananeke mrtve sirotinje koja rađa rahitičnu djecu i trune prije nego štoosjeti klasnu svijest. Ta Kinoteka će kod generacija filmom uznesenihSarajlija stvoriti neku vrstu uslovnoga refleksa. Kada im izgovoriteriječ Kinoteka, oni osjete taj miris, a u koju god kinoteku svijetadanas uđu, svejedno jesu li u Londonu, Washingtonu ili Melbournu, ikad god im se na platnu ukaze crno-bijeli film, na trenutak će seosjetiti uskraćenim i prevarenim jer će im nedostajati podzemnavlaga. Bez mraka nema kina, a bez vlage nema Kinoteke. Ta istinanekada je važila na prostoru od deset kilometara, od Romanije doIgmana, a danas važi kamo god bila glava koja ovo čita.

Page 69: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

TRI TRADICIJEDVADESET KORAKA ILI KOJI KORAK više trebalo je preći i reći

kako smo objedinili duh, tijelo i spol. Taj put, sva je prilika, nikad nitkonije prešao, jer da jest, najprije bi ušao u staru pravoslavnu crkvu,pomolio se Bogu i zapalio svijeće, na zasebnim postoljima za svoježive i mrtve, onda bi produžio do ćevabdžinice Devetka i pojeoćevape, sudžuke ili kombinaciju, a na kraju bi otišao u birtiju koja sezvala Drina i potražio seksualne usluge.Bilo je, istina, onih koji bi ispunili dva od tri nabrojana poklonjenja

svojoj vlastitosti: navratili bi u crkvu, pa na ćevape, ili bi otišli u Drinu,pa opet na ćevape, ali kako nas svijet nikad nije bio ni nalik slikamaiz bogohulnih bogoljublja iz neke talijanske ili španjolske provincije,tako se Bogu i spolu nismo obraćali u istom mahu i o istom trosku.Stara pravoslavna crkva na Baščarsiji nije bila onoliko stara koliko

nas je u školi učilo, koliko su propovijedali turistički vodiči i koliko supred kraj naše povijesti zagovarali neki naši po pitanjima Boga ipovijesti naglo osviješteni sugrađani, ali je ipak bila starija od svijunas i u sebi je sadržavala nešto od one izvorne, skromne i skrušenearhitekture nekih davnih vremena u kojima je molitva jednome Bogubila zazorna, pa je zbog toga i Isus završio na križu. U jednoj važnojknjizi piše da je svejedno u kojem se i čijem hramu moliš ako slutišbožju prirodu i ako ti je molitva iskrena. No, u staru pravoslavnucrkvu ulazilo se iz posve drugih razloga. Ulazili smo kad biprijateljima iz dalekih gradova željeli pokazati naše starine i ugnjavitiih pričama o našoj multikulturalnosti, raznorodnosti i snošljivosti kojaje, istini za volju, bila autentična upravo onoliko koliko je danas odnje ostalo, ali ulazili smo u tu crkvu, zapravo u njezine pokrajnjeprostorije, i u ljeto 1992. kada smo kupovali voštane svijeće danjima, kada padne mrak, osvijetlimo naše ugašene domove.Ćevabdžinica Devetka duže je od jednog desetljeća bila najvažnija

sarajevska ćevabdžinica. To, naravno, ne znaci da je bila najbolja, alije bila najvažnija, jer su baš za nju znali i ljudi koji su samo jednom ivise nikad došli u Sarajevo. Sve do kraja njegovog života u njoj stemogli sresti i Asima Ferhatovića Slinu (ili pristojnije - Haseta),gazdu i kultnoga navalnoga igrača čiju je karijeru neke davne 1964.prekinuo branič "Rijeke" Mario Brnjac. U Devetki su se jeli najveći

Page 70: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ćevapi u Sarajevu koji su, istina, za razliku od ćevapa kod Želje biliprepunjeni sodom bikarbonom, praskom za pecivo ili nekim drugimsredstvom koje im je povećavalo volumen, ali i ubijalo okus. Devetkaje ujedno bila i prva sarajevska ćevabdžinica u kojoj je prekršenprincip po kome u ćevabdžinici ne smije biti kole, nego se pije samojogurt ili kiselo mlijeko.Birtija po imenu Drina bila je neformalni sarajevski kupleraj, iako

ovaj zapisivač mora priznati da u životu nije upoznao čovjeka koji jeu Drini potražio usluge ili koji bi barem bio spreman to priznati. Ali oDrini se zato naveliko pričalo, o Drini i nekoj kurvi koja se zvalaŠuhra, pa su u lokalnome govoru dugo sve kurve bile nazivanešuhrama ili se pretpostavljalo da je baš svakoj kurvi na rođenju datotakvo ime. U drugim gradovima ili na drugim mjestima u Sarajevukurve su se zvale Keti, Monika ili Edita, a samo su na Baščarsijikurve bile šuhre. Postoji pretpostavka da su u Drinu dolazili vojnicikoji su se u Sarajevu našli na odsluženju vojnog roka, a njutemeljimo na iskazu mariborskoga muzičara Zorana Predina, koji jeprije desetak godina, nakon jednog svog koncerta, upitao gdje jeDrina, baš ga je zanimalo jer mu se neki Mariborčanin hvalio da je tukao mladi vojnik kupovao ljubav.Sve tri pobrojane tradicije, objedinjene s tih dvadesetak koraka, u

Sarajevu su imale duboko korijenje, ali se do današnjih dana upotpunosti sačuvala samo jedna, ona ćevabdžijska. Ćevapi su,naime, i u ovoj najnovijoj povijesti jednako ukusni, a nije se bitnopromijenila ni rang-lista najboljih ćevabdžinica. Tradicija kupleraja,započeta s dolaskom Austro-Ugarske u naše krajeve, koja je svojvrhunac i doživjela pred kraj vladavine cara i kralja Franje Josipa,kada su punom parom radili kupleraji u Skenderija ulici i nekimobližnjim ulicama (u zgradama koje i danas postoje) nekako jepreživjela obje Jugoslavije, ali nije preživjela i rušenje birtije Drina,koje se dogodilo malo pred rat. Tim činom je simbolički prekinutajedna, a započeta je nova povijest: ono što su nekad bile sirote našedrolje i što je bila ta uboga Drina, danas su puno ekskluzivnijiprostori i puno finije ženske. Iščezli su kupleraji, a ljubav se većkupuje i kreditnim karticama.Tradicija pravoslavlja i pravoslavnoga bogoštovlja je zajedno s

preostale tri tradicije činila jedan religijski krug, zaokruživala je

Page 71: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

sarajevsku kotlinu i štitila ju od onih zala od kojih svijet može bitizaštićen vjerom u Boga. Taj krug najprije je načet istrebljenjem našihJevreja, pedesetak godina kasnije dogodilo se djelomično iščeznućenaših pravoslavaca i katolika, a neka će buduća povijest potvrditihoće li Sarajevo ostati grad samo jednoga rituala i jedne vjere, dokće sve drugo biti samo arheološko iskopište. Nekad bi nam takvaslutnja zvučala kao prokletstvo, a danas smo na nju već naviknuli, paje i to znak da je tisuću sarajevskih povijesti dovršeno i da ulazimo uneko vrijeme koje će, možda, nekim budućim ljudima biti bolje, alinikada neće biti naše.

Page 72: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZAŠTO PADA SNIJEGBILI SMO SRETNI, SRETNIJI OD DRUGIH koji su stajali pod istom

zastavom, i bili smo baksuzi, puno veći baksuzi od onih koji su senašem baksuzluku zlurado veselili. Eto, recimo, sjetimo se opet zime1984. Iako je tih godina snijeg redovno i obilno padao, pa bi senajčešće zabijelilo već za Dan republike, prošla je bila i Nova godina,a da na nas grad još nije pala niti jedna jedina pahuljica. Januar jetakođer bio bez snijega, počela je prva sedmica februara, umiralismo od straha jer su naše planine bile polugole, a bližio se jedini danu našoj povijesti koji nismo smjeli dočekati bez snijega, uskoro jepočinjala Olimpijada, a Priroda ili Bog kao da su nas odlučiliizblamirati. I već su u zagrebačkim, beogradskim i ljubljanskimnovinama počeli izlaziti članci o tome što će se dogoditi ako uSarajevu ne bude snijega. Ti članci bili su hladni i bešćutni, kao daim je bilo svejedno što Olimpijada koja treba započeti i u njihovojzemlji odjednom može otići negdje drugdje, a zapravo im i jest bilosvejedno. Naime, opcejugoslavensko mišljenje bilo je da su Bosancidobili organizaciju Zimskih olimpijskih igara sasvim nezasluženo,mutnim i mračnim zalaganjima Branka Mikulića i ljudi oko njega, austvari su Olimpijadu zaslužili drugi, i Slovenci, i Hrvati, i Srbijanci jersu oni za ugled Jugoslavije u Svijetu, Pokret nesvrstavanja isocijalističko samoupravljanje bili neusporedivo zaslužniji i u svakomposlu bili su pametniji i sposobniji. Slovenci su bili bolji jer su bilipedantniji, Hrvati jer su bili kulturniji, a Srbijanci jer su bilineposredniji i šarmantniji od Bosanaca.To što na Sarajevo nije htio pasti snijeg mogao je biti samo razlog

za sreću, veselje i nove podsmješljive primjedbe na račun bosanskiholimpijskih ambicija. Ustvari, po prvi puta se dogodilo da je zavremenske neprilike bila okrivljena nečija niska inteligencija. Snijegnije pao jer su Suljo i Mujo glupi i jer jedni proizvode vešmašine,drugi užički kajmak, a treći krležu, dok njih dvojica sviraju nekojstvari i ničemu i ne služe nego da budu smiješni.Da se nije dogodilo čudo, da samo par desetaka sati pred početak

Zimskih olimpijskih igara nije pao pravi, veliki snijeg, tko zna kako binaša povijest uopće izgledala. Možda ne bi bilo ni rata, možda bi senaši zemljaci i sunarodnici na kraju sažalili na nas i možda bi posve

Page 73: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

zaboravili i da postojimo, pa bi svoja održavotvorenja proveli beznas. Da nije Olimpijade nikada im ne bismo postali važni, a da imnismo postali važni vjerojatno bi naša povijest trajala još dugo, sve umiru, rahatluku i blaženoj našoj gluposti. Prvi i posljednji put bili smovažni za vrijeme Zimskih olimpijskih igara, što nismo ni sami sebimogli oprostiti, a kamoli bi nam oprostili drugi.U trenutku naše sreće, one koja je ostvarena samo zato što smo

takvi kakvi jesmo, u onome času kad je te februarske noći počeopadati snijeg, Sarajevo je postalo veće i važnije od Jugoslavije, alinikada nećemo doznati je li baš ta sreća bila smrtonosna ili je,možda, sasvim suprotno, pa je u pravu onaj francuski novinar koji jeprije par godina ustvrdio da bi Sarajevo prošlo kao Srebrenica danije bilo Zimskih olimpijskih igara.Sreća je dvojbena i o njoj bismo mogli dugo dumati i uvijek ostajati

na početku, ali je baksuzluk jasan kao dan, uvijek na jednak načinbezazlen i bespogovoran. Eto, nakon što je Bosna u Grenobleupostala prvak Europe, majicu s državnim grbom obukao je, poredDelibašića, Varajića i Radovanovića, i Anto Dogić. Igralo seeuropsko prvenstvo, vise se ne pamti koja utakmica, a negdje udesetoj minuti na parket je ušao Dogic i odmah napravio ličnugrešku, par sekundi kasnije napravio je drugu, a jedva da je isteklaminuta kada je zbog pet ličnih morao napustiti teren. Bio je tobaksuzluk i ništa drugo. Tako se zalomilo. Bio je takav dan. Poklopilose. Zvijezde se tako rasporedile. Elem, Anto Dogić ostao je upamćenkao jugoslavenski reprezentativac koji je u rekordnom roku sakupiopet ličnih grešaka, a vjerojatno bi se u kompletnoj povijesti košarketeško našao netko tko bi ga u toj baksuznoj brzini prestigao. Netreba ni napominjati kako je ostatak Jugoslavije trubio da Dogića nijetrebalo pozvati u reprezentaciju i da nikome nije padalo na pamet daprimijeti kako čovjek ipak igra u klubu koji je prvak Europe, te da jeponešto bolji igrač od svojih reprezentativnih kolega Joze Papića iBlagoja Georgijevskog. Platio je tih dana Anto to što je Mujo, kaošto će pet godina kasnije platiti i onaj snijeg koji je u pravometrenutku pao, a da ni sam nikada ne dobije odgovor na pitanja ukojima leži sva filozofija naše historije: zato snijeg pada, pa ne pada izašto nam sude pet ličnih cima se dignemo sa mindera i zapromjenu postanemo malo borbeniji.

Page 74: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 75: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SMRZNUTI SVIJETNNA MALOM ŠLAGERU SEZONE TE JE godine pobijedila pjesma

koja je pjevala: hej, potoče, kuda žuriš, kuda žuriš, druže moj, zaštotako plahovito juri gorski talas tvoj... , grad se od početka oktobra dokraja marta uglavnom grijao na ćumur ili lož-ulje. Postojale su trivrste ćumura: kreka je bila najbolja, banovići su bili nešto lošiji, anajgori je bio ćumur koji se zvao miljevina. Razlika u cijeni bila jeneznatna, ali vrlo cesto kreke i banovića nije bilo na skladištu, pasmo bili osuđeni na miljevinu, njezin smrad i dim, te na noći u kojimasu se mrznuli prsti kad bi ostali izvan jorgana i jutra kada smo sejedva dizali iz kreveta jer su kreveti bili topli i nježni, a sav nas svijetbio je smrznut.Fine familije ćumur za sljedeću godinu uplaćivale su krajem maja i

početkom juna, svakako prije odlaska na ljetovanje, dok smo mialjkavi i nekućevni, a takvih nas je bila većina, čekali septembar. Ukancelarijama Ogrjeva bi tada bile poslagane stotine uplatnica;stotine familija čekalo je da im dođe kamion sa ćumurom, prolazili sudani i tjedni, prošao bi već čitav mjesec od dana uplate do danadostave. Katkad bi već pao i prvi snijeg, kamion bi se istovario ponevinoj bjelini naše ulice, uzimali smo lopate u ruke i onda polako,lopatu po lopatu, kantu po kantu, pa u podrum. Zvuk metala kojistruže o asfalt nezaboravan je i neponovljiv i više ga nikada nećemočuti jer nigdje na svijetu nema tih ćumura, tih kreka, banovica imiljevina, i nema tog Sarajeva koje se gušilo i grijalo na dimu rudnihbogatstava Bosne i Hercegovine.Peć se punim imenom zvala "trajnožareća peć Kreka Vesso".

Početkom sedamdesetih bila je hit nauke, tehnike i termodinamike.U prospektu je pisalo da se nikada ne gasi ako se po propisimanalozi, ali mi se tih propisa nismo mogli držati jer smo nasu peć ložiliobičnim domaćim ćumurom, što je, po propisima, bilo nedopustivo.Naime, trajnožareća peć Kreka Vesso se, prema prospektu, trebalaložiti briketima od koksa, koji su se prodavali u najlonskim vrećamaod po dvadeset kilograma i bili su neviđeno skupi. Ti briketi su,navodno, bili silno moćni, njihov zar grijao bi i po dvanaest satinakon posljednjega loženja i omogućavali su da samo jedna KrekaVesso peć zagrije cijeli dvosobni stan. Tako je to, možda, bilo u

Page 76: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Njemačkoj, u zemlji po čijoj smo licenci proizvodili te peći, ali uSarajevu je moralo biti drukčije. Niko nije imao tih para da umjestobanovica, kreke i miljevine kupuje koks, a oni koji su imali para, ti senisu grijali na samostalno loženje.Peći na lož-ulje bile su još strašnije od trajnožarećih peci Kreka

Vesso. Dok su sobe u kojima se ložio ćumur vonjale na teški crnidim, na sumpor i podzemni svijet ubogih bosanskih rudara, sobekoje su se grijale na lož-ulje zaudarale su kao utroba najcrnjegkamiona. Smrad ćumura bio je naš, domaći, dok je vonj naftepripadao nekom tuđem, visokorazvijenom industrijskom svijetu, aline njegovim stanovima i sobama, nego njegovim tvorničkimpostrojenjima.Valjalo je preživjeti tu zimu, dok je u rana jutra s malog plavog

Sonyjevog tranzistora svirao mali šlager sezone i dok smo se, priješkole, spremali da trknemo do pumpe i donesemo dvadeset litaralož-ulja, koje će nas ogrijati i okaditi u naredna tri dana. Za takvimgrijanjem i tim zimama niko normalan ne može osjećati nikakvunostalgiju, pa ni za danima kad nas je odvodilo iz škole u Lutkarskopozorište koje se nalazilo u podrumu Kamernog teatra, tamo gdje jedanas Kabare, u čijem je uglu bila jedna velika peć na ćumur.Smrdila je ona dok smo mi gledali Tko je Videku sašio košuljicu, pasmo onda glavoboljni izlazili na hladni i smrznuti dan, nesvjesni dapred nama stoji cijeli život i da ćemo u tom životu tijela i srca grijatina nekim drugim, manje pamtivim i smrdljivim ogrjevima.

Page 77: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VREMEPLOV ŽIVOTAU VRIJEME KADA SE NA TELEVIZIJI prikazivala serija Svemir

1999. , činilo nam se da ta godina dugo neće doci, da je tako dalekopa s nama i našim životima ništa ne može imati. Gledali smo naivneprikaze kolonija na drugim planetima i pomišljali: da, svakako, takoće to jednom izgledati! I već bi nam došlo tužno što jednom viseneće biti ovog našeg svijeta i ove naše povijesti, nego će ljudiumjesto svojih bistrika, vratnika i čengic vila imati svoje marsove.Polako smo odrastali uz tu seriju, uvjereni da će 1999. godina bitibaš takva, svemirska.Izgledala nam je daleko i kad smo već odrastali i kad su nacionalne

zvijezde postali ljudi naših godišta i kad se već činilo da osvajamosvijet onako kako su ga osvajali naši roditelji i kako ga mladegeneracije osvajaju otkako je ljudi i ljudske zajednice. Godine 1991.bili smo stari kao Dejo Savičević i Piksi Stojković, a 1999. ikolonije na drugim planetima bili su nam jednako daleki kao i prijedesetak godina, u vrijeme kada se serija vrtila po televizijskimekranima.Međutim, baš te 1991. svršena je naša povijest i započelo je neko

novo vrijeme, ono vrijeme u kojem ćemo postati gorko svjesni danikada nećemo osvojiti svijet, da će generacija naših očevaodlučivati o svim ovim sudbinama, sve dok ne dođe svomebiološkom kraju, a tada će ju zamijeniti - generacija naše djece. Minikada nećemo vladati, nikada nećemo doista odrasti i vise nikadanećemo živjeti u svome vremenu. Nase vrijeme je iskočilo iz zgloba iotišlo negdje mimo nas. Otišlo je tamo gdje su svi oni ljudi koji suumrli zajedno s njim.Njihovih se imena teško prisjećamo jer su umirali tokom te

posljednje, 1991. godine i u prvim mjesecima 1992., dok smo jošvjerovali kako će 1999. čovječanstvo živjeti u marsovskimkolonijama. Nakon njihovih običnih, mirnodopskih smrti uslijedilo jeono što će u glavama ljudi poništiti svaki individualitet umiranja.Nakon naše povijesti vise ne umiru ljudi nego umiru hiljade, desetinehiljada onih koji se više ne zovu po sebi i nemaju svojih sudbina,nego se zovu po narodima i dijelu njihove sudbine. Nije čudo što

Page 78: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

smo ih zaboravili, te koji su nas napuštali u posljednjim trenucimanaših prošlih života.Evo, ovaj zapisivač se sjetio jednoga od njih. Zvao se Vladimir

Medan, završio je Prvu gimnaziju u generaciji 1984/85., a poginuo jeposljednjeg mirnodopskog ljeta, u prometnoj nesreći, negdje naTrebeviću. Živio je jedva dvadeset i šest godina i u životu nije stvorioništa veliko. Vjerovatno ga se rijetko sjete i oni koji su s njime išli urazred i koji su danas razbacani širom svijeta i obavljaju neke važneposlove u životima koji vise nisu njihovi i u povijestima koje suprihvatili kao svoje. Među njegovim školskim drugovima ima stvarnouspješnih ljudi: jedna djevojka je avangardna kompozitorica negdje uAmerici, neke su se udale za vrlo moćne ljude, a neke i neki će tekstvoriti velika djela i ostati upamćeni u nekim tuđim kulturama.Većina ih je otišla iz Sarajeva i nikad se više neće vratiti. On je,međutim, ostao. Leži na jednom sarajevskom groblju: čovjek koji i nezna da je bio rat i da je svemu došao kraj. Vladimir Medan jezaustavljen u trenutku u kojem uspomene još uvijek nisu postaleuspomenama, da ostane posljednji čuvar vremena kojem jenamijenjeno da bude zaboravljeno jer u njemu nije bilo herojskihdjela i jer je svršeno s posljednjim danom mira.Medan se pokušavao baviti režijom, a u starim Licima objavio je

jednu pjesmu. Iz te jedine njegove pjesme u sjećanju je ostao teknemušti stih: "Sačuvaj me, Boze, od istine i praskozorja." Bog ga jesačuvao i učinio da njegova smrt bude izbrisana pred smrtimanaroda. Stanovao je na Vrbanja mostu, rođendan je slavio u maju,bio je oslobođen vojske, novu 1984. godinu dočekao je u jednoj kuciu Ulici Fadila Jahića Španca... Kako su svi ti podaci danas nevažni ikoliko je samo u njima praznoga zvuka, onog koji odjekuje samo akomu pridamo značenja bez kojih je ostao onoga trenutka kada nam jepo prvi puta postalo jasno da smo započeli novi život, a da se starineće vratiti nikome, ni živima, ni mrtvima.Treba se samo prisjetiti tih imena, tih ljudi koji su umirali čas prije

nego što ćemo svi saznati da je kraj. Kad ih se sjetimo, učine nam seda ipak postoji neka šansa da se ukrcamo u taj vremeplov i da sevratimo u naše živote, u živote naše povijesti, samo na jedan dan,koliko nam je potrebno da se oprostimo i da nas više ne muči štosmo otišli bez pozdrava. Recimo, da se jednog ljetnog dana, istog

Page 79: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

onog dana kada počinje rat u Sloveniji, uputimo pred Teatar,izljubimo se i izgrlimo sa svima, onda odemo u samoposlugu,upamtimo etikete i cijene svih marmelada, svih pavlaka i svihšampona naše povijesti, oprostimo se zatim od prvoligaškenogometne tablice i vratimo se u ovo vrijeme u kojem sad živimo. Tajvremeplov bio bi najveći dar. Samo da se pozdravimo. Da se nismonadali, sigurno bi se pozdravili sa svima.

Page 80: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DVOJNI CU NASTAVNOM PLANU I PROGRAMU PISALO JE da se tokom

školske godine imaju održati dva izleta s učenicima. Prvi, u ranujesen, mirisao je na mokro lisce i maglu. Okupljanje bi bilo upodnožju trebevićke žičare točno u osam. Ponedjeljak je ili petak,budi se grad oko bistričke kasarne, usamljena poput posljednjegacarskog askera, kameni se Inat kuca, a mi širimo neviđenu dreku iviku, iz krošnji izlijeću jata preplašenih ptica, na prozorima sepojavljuju lica zabrinutih nena, posljednji pijanci vraćaju se s noćnihdežurstava.Uskoro će teška i mučna jesen, uskoro će zima, duga, teška

polugodišnja sarajevska zima, a crnobijeli televizori Elektronskeindustrije pronosit će glas Snežane Jandrlić i grupe Suncokret,dolazi zima, duga i hladna, pada prvi sneg. Sve to Sarajevo zna iosjeća, iako je još toplo, temperature su ljetne, ali ta slika divljedjece, učenika Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" koji iduna Trebević da ispune nastavni plan i program za prvo polugodište,točnija je od svake vremenske prognoze. Slijedi jesen, slijedi zima,slijedi godina u kojoj ćemo biti stariji i mudriji, u kojoj će netko odrastii zaboraviti, a netko drugi stasati za prve izlete.Stižu učiteljice i razrednice, vika se malo smiruje, nesretne žene

pokušavaju organizirati ono što je nemoguće organizirati otkako jesvijeta i škole. Za primjer učiteljica poteze Šandora za uho jer jeĐulijeti Balić otimao kesu sa sokovima i sendvičima, a Šandor jegleda onim nekim pogledom u kojem ima straha i mržnje, pogledomkoji će jednoga dana odrasti u nešto čaga se sve učiteljice i svemajke jednako plaše. Ideali učiteljica i majki odavno su mrtvi, samošto one, nesretne, to još uvijek ne znaju, pa se za primjer hvatajuuha, prvog koje im se nađe pri ruci.Ovo je vrijeme prije vremena konzervi s colom. U modi je Dvojni C,

tetrapak na kojem su nacrtane hiljade kapi narančinog soka. Slamkutreba zabosti u klizavi, oznojeni kružić pri vrhu. Taj će sok tokomsedamdesetih vise puta mijenjati svoje lice, sliku na vrećici, boju imiris dalekih naranči, ako su to uopće naranče, ako to nije neštodrugo što zamjenjuje naranče i na njih samo lici. U našim jedjetinjstvima postojala strasna razlika između naranči i soka od

Page 81: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

naranče, ali te razlike nismo bili svjesni, niti smo o njoj stiglirazmišljati. Tek, silno nas je iznenadilo kada su se krajemsedamdesetih ili početkom osamdesetih pojavili prvi džusevi. Tadase srušio mit Dvojnog C i zauvijek je premošćena, asfaltirana ibetonirana provalija između naranče i njezinog okusa.Osim Dvojnog C u svakoj se izletničkoj kesi nalazio sendvič, sav

suh i nikakav, sendvič sa Zdenka sirom, sa parizerom ili s Upijevomsudžukom. Bio je tu i Smoki, proizvodnje Soko Štark, pa čokoladaSeka ili čokolada Braco ili Toblerone.Žicara nas je nosila na Trebević. Iza leđa nam je ostajao grad, naš

dragi jedini grad koji nismo voljeli, prema kojem smo bili ravnodušnina jednak način na koji je novorođenče ravnodušno prema kolijevci.O kolijevkama nježno misle samo starci, prema svome gradu nježnisu samo oni koji su vidjeli njegovu smrt. A onda smo stizali na vrh,opet smo vikali, opet smo jedni drugima otimali kese s hranom i opetbi netko bio povučen za uho. Hodali smo do Doma penzionera,nadvijali se nad stijene samoubojica, osjećali da nam kroz žile strujijedan novi osjećaj, u nama se rađala neka mala smrt koja će naspratiti cijeloga života i bit će izvor i sreće i straha. Na Trebeviću suneki zapalili prvu cigaretu u životu, neki su gucnuli prvu pivu, a nekisu se u igri zaloga prvi puta ljubili u usta.Nekoliko dana nakon Dana oslobođenja Sarajeva vodilo nas je na

drugi, proljetni izlet. Išlo se na Vrelo Bosne, trojkom do Ilidže, a ondapješke do mosta gdje su bili konji i kočijaši. S tog mjesta, opetorganizirano, polazili smo prema Vrelu Bosne. Promiču pokraj nasaustrougarske ladanjske kuće u kojima su se nekada odmaralagospoda, a sada drijemaju pod debelim slojevima prašine i vremena.Te kuće bile su kuće s borama, stare i zabrinute kao one bistričkenane, ali mi nismo marili za njihovu starost. Smjelo smo koračali,urlali smo ili smo šutjeli, bili smo sretni ili smo bili zabrinuti, ništa odsvega toga više nije važno. U dnu naših pogleda spajala su se dvareda stabala u jednu točku. To je zamisljena točka, znali smo, onauopće ne postoji, ona je optička varka... Tamo, na kraju našega putaje Vrelo Bosne, daleko iza leđa je Ilidža, još dalje je nas grad. Točnou dan, točno u sat, točno u minut, stizalo je proljeće, a za njim i ljeto.Eto, tako smo utjecali na promjenu godišnjih doba, poput malih

izaslanika nekog dobrog slavenskog boga najavljivali smo zime i

Page 82: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ljeta, nesvjesni života koji prolazi i sasvim određeni nastavnimplanom i programom u kojemu su bila zapisana ta dva školska izletai zbog kojeg su oni koji bi ostali kod kuće dobijeli šest neopravdanihčasova.

Page 83: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

AUTSAJDERRIJEČ AUTSAJDER POSTAT ĆE JEDNIM OD važnijih pojmova

naših života. Časno je biti autsajder, naučili smo kada smo odrasli.To znači hodati svijetom kao Ginsberg, umrijeti u kamp-kućici kaorežiser Divlje horde, u sedamdesetoj oblačiti farmerke kao ZukoDžumhur i biti tako veliki da ti prestane biti važno, recimo, štonemaš para i što vlastiti život nisi učinio onakvim kakvim su ti gaželjeli učiniti oni koji su te najviše voljeli, ali su te najslabijepoznavali, recimo roditelji. U svijetu bogatih, okrutnih i pohlepnihvjerojatno je časno biti autsajder, tako da smo već skoro zaboravilipravo značenje te rijeci. Zaboravili smo za što se ona vezivala uvrijeme kada smo je prvi puta čuli i prezirno je počeli koristiti.Za generaciju rođenu 1966., koja je prva nogometna uzbuđenja

doživljavala u sezoni 1973/74. pojam autsajdera je bio fudbalski klub"Bor". Nakon što se za dlaku izvukao od ispadanja iz prve lige, "Bor"je sljedeću godinu, 1974/75., dočekao na posljednjem,osamnaestom mjestu. Nije se stigao ni boriti za opstanak jer je višeod pola godine toliko zaostajao za konkurentima da ama baš nitkonije njegovo ime izgovarao bez dodatka autsajder. Kao da je već i uškolskim atlasima uz gradić Bor, bogat rudnim nalazištima i prljavomindustrijom, stajao prefiks autsajder. Gradiška je bila Bosanska,Požega je bila Slavonska, a Bor je te godine bio Autsajderski.Nakon što je ispao iz lige, "Bor" se više nikada nije vratio u ono što

su sportski komentatori zvali društvom najboljih. Golman LjubišaDalanović otišao je u "Radnički" ili "Olimpiju", najveća zvijezda klubaMurat Šaran tko zna gdje, a Boris Dorđevic prešao je u "Hajduk", ukojem je igrao nekoliko godina, dogurao do reprezentacije, a ondase izgubio negdje daleko u Njemačkoj.Autsajderi su kao vilini konjici. Budu, pa ih više nema. Čim si

autsajder, osuđen si na nestanak i na sjecćanje rijetkih posvećenikakoji pamte sve slabe i nemoćne, a zaboravljaju sve jake i velike."Bor" je nestao i više nikada nitko za njega neće znati. Jedan maligrad potonuo je u anonimnost u kojoj će ostati sve dok ova povijestne završi.Košarkaški autsajderi bili su splitski "Dalvin" i ilidžanski "Igman".

Jedan za drugim ušli su u prvu ligu i iz nje ispadali bez osvojenog

Page 84: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

boda, smiješni, mali i jadni, u susjedstvu velikih i moćnih klubova,"Jugoplastike" i "Bosne", oni nisu mogli biti ništa drugo doli bizarnepojedinosti jednog sentimentalnog života. U tom autsajderskom"Igmanu" te je godine igrao i Dragan Zrno, koji će kasnije postatiozbiljan košarkaš, stici će do Skenderije i osvajat će s "Bosnom" ineke titule, ali više nikada neće biti tako i toliko najbolji koliko jenajbolji bio u najgorem od svih naših prvoligaških klubova, u"Igmanu" s Ilidže.Površan svijet vjeruje da je naše skijanje započelo s Bojanom

Križajem, ali to je sasvim pogrešno. Prije Krizaja na svjetskaprvenstva odlazio je sarajevski spustaš Ajdin Pašović i zauzimaoneka (skoro) posljednja mjesta. Ali Pašovic nije odustajao, on jeskijao i skijao, išao od takmičenja do takmičenja i dugo godina biojedini pravi jugoslavenski skijaš. Taj vječiti autsajder trajao je sve dopojave slovenskih skijaških šampona, a onda je nestao sa staza,njegovo ime zaboravili su čak i sportski novinari, ali je istina da je onbio vjesnikom zlatnih vremena i potvrdom kako povijest katkad znazapočeti upravo autsajderima, iako nam se u vremenimapesimističkog rastrojstva i opće propasti čini da se povijest sautsajderima završava.Price o "Boru", "Dalvinu", "Igmanu" i Ajdinu Pašoviću drage su jer

imaju miris prošlosti. One prošlosti u kojoj se loše stvari nisudogađale. Tako danas mislimo i osjećamo jer smo sve lošepozaboravljali i jer je oko nas toliko tužnih, nepristojnih i bahatih ljudikoji se samo lošega sjećaju, čak i onog lošeg koje se nikada nijedogodilo. Ali u tim pričama ima i neke teške i tmurne tuge, vječnemagle i zime koja je prekrila naše živote. Razlog tuzi je u činjenici štooko sebe ne vidimo više takve autsajdere, što vise nema ni "Bora", ni"Dalvina", ni "Igmana", i Ajdina Pašovića. Nema pretplaćenih naposljednja i pretposljednja mjesta jer vise nitko nije toliko loš da budegori od drugih. Nema onih koji bi publici bili smiješni, ali se čini kakobi se publika trebala smijati sama sebi. Zato je i riječ autsajderpromijenila značenje. Reci danas nekom da je autsajder je isto što ireci mu da je gospodin. Zapravo, autsajder je ljepše ime zagospodina.

Page 85: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ALIJAEvo, još i danas čim zamiriši mlada trava po starim grobljima i

probeharaju grane pod prozorom, kad kažeš Alija, koga se sjetiš?Ako se sjetiš ovoga Alije kojega si jednom, u ljeto 1989., sreo utramvaju i prepoznao po slici iz novina, to znači da si sasvim izliječenod svake prošlosti ili još uvijek nisi osjetio da je stiglo proljeće i danam dolazi najljepši od svih praznika naših djetinjstava, Prvi maj,praznik rada. U ovo doba godine, ama baš uvijek, kada netkospomene nekoga Aliju, valja se sjetiti onoga Alije, bosanskog rudaraAlije Sirotanovića, čije je lice obilježilo sav jugoslavenskikomunizam, a da se nikada nikome nije ni zamjerilo, ni ogadilo.Kada dođe Prvi maj, u televizijskom dnevniku, koji će voditinasmijano lice Rinka Golubovića s karanfilom u zapučku, jedna odvijesti bit će i ta da je delegacija Saveza socijalističkog radnognaroda Bosne i Hercegovine posjetila u njegovom domu AlijuSirotanovića i dodijelila mu spomen-plaketu u čast praznika rada.On je bio taj naš radnik, iako smo ga upamtili samo kao starca i

penzionera jer smo premladi da se sjećamo vremena u kojima je uradu bio skriven smisao napretka i u kojima se u komunizamvjerovalo na način na koji se u časovima sreće i zanosa vjeruje ubesmrtnost duše. Njegovo lice bilo je otisnuto na novčanici od desetdinara, zvanoj hiljadarka, koja je svo naše djetinjstvo bila osnovnimsredstvom plaćanja i još se, evo, sjećamo dana kada bi nam dalohiljadarku za kruh i mlijeko, a kusur od dvije stoje zadržali bismo zasebe. S tom se hiljadarkom kasnije mogla kupiti samo ulaznica zakino, a još kasnije ona je zamijenjena kovanicom koja se isto takozvala hiljadarka, ali je vrijedila neusporedivo manje. Dan kada jeinflacija iz naših života istjerala lice Alije Sirotanovića bio je dan kadaje riječ proletarijat promijenila svoj smisao, a u naše živote ušle sugrube šale na račun radničke klase i radnika. Oni su bili dinosaurusiu procesu izumiranja i podsjetnik na vrijeme kada se nije odlazilo naškole i fakultete, nego se išlo u rudnike i tvornice.Ali u predvečerje Prvog maja, tečnije tridesetog aprila u devetnaest

i trideset, sjećali smo se radnika i prvoga među njima, velikog AlijeSirotanovića, koji je izmislio za sebe specijalnu lopatu i njome oboriosvjetski rekord u kopanju uglja koji je prije njega držao neki Rus

Page 86: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Strahanov. A Alija, jadan, on je uglavnom šutio, stidljivo poputdjevojčice odgovarao na novinarska pitanja, a bio je star koliko samorudar može biti star, s borama koje su bile duboke kao što namanikada ništa duboko neće biti. Imao je brčiće, one koje bi nekubudalu podsjetile na Hitlera, a zapravo su to bili brčići koje je u Bosnitih godina imao skoro svaki penzionirani radnik ili rudar. Maleni,sijedi brčići kao jedini ukras na licima ljudi koji su izgradili zemlju. Onisu je toliko izgradili da je ni svi naredni ratovi neće srušiti, nego ćeopet, kada ratovi dođu kraju, većina onoga što oko vidi ostati djeloruku Alije Sirotanovića i njegovih bezimenih drugova.Sarajevska televizija imala je emisiju o radnicima. I tko bi se sad

sjetio kako se ta emisija zvala! Bila je crno-bijela i uvijek je počinjalapjesmom o bratu koji svako jutro ustaje u pet i zuri na posao, "usputkašlje, usput diše cisti zrak" , pa za njega kažu: "on je teškaindustrija, on je taj fundament" . Ta je emisija bila dosadna kako sudosadne mogle biti samo emisije o radnicima i poljoprivrednicima jernam ti ljudi nisu imali šta reći, ni poručiti. Govorili su teško, govorilisu malo i bilo ih je sram. Čega su se sramili radnici i čaga se sramioAlija Sirotanović, to nikad niko neće znati. Možda su se sramilimjesta koje im je bilo namijenjeno u komunizmu: odmah uz zastavu,grb i himnu. Radnik i rudar nikad na televiziji nije mogao biti čovjek.On je bio simbol koji vijori na vjetru i traje sve dok se ne podere.A onda bismo se budili ranim jutrom i išli na prvomajski uranak.

Zašto smo išli tako rano, maltene s prvim suncem? Možda zato štoje u socijalizmu Prvi maj bio surogat Uskrsa ili smo, možda, trebaliosjetiti kako je radnicima koji je svakoga dana u zoru dizu. To vise inije važno. To uopće nije važno. To nikada nije bilo važno. Tamo,dolje pod zemljom lezi Alija Sirotanović, leži sva radnička klasanašeg dječaštva, leže oni, mrtvi, marljivi i hrabri, a crvi im nisu razjelijoš samo žuljeve i kosti. Ako ipak postoji neki raj, u njemu danasAlija Sirotanović anđelima poklanja hiljadarke, a njima se oči punesuzama.

Page 87: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SJEĆANJE NA DEMIR KAPIJUIMENA SVJIH LJUBAVI, KOLIKO GOD BILE usputne, prve ili plitke,

nikada ne zaboravljaš. Također, nećeš zaboraviti imena gradova ukojima si na putu u vojsku tek popio pivu ili si izašao iz voza da se nanjihovim željezničkim stanicama napiješ vode. Ali već si zaboravioime najtoplijeg grada u Jugoslaviji. Zaboravio si Demir Kapiju, mjestogdje nikada niko nije stigao, ali za kojega su svi znali; jedino mjestou našoj povijesti koje je bilo toplije od Mostara. Ta Demir Kapija nijesilazila sa vremenske prognoze negdje od kraja maja, pa sve dosredine septembra. Kada bi usred jula naglo zahladilo, Sarajlijeobukle kišne mantile i vijetnamke, a negdje na Jadranu turisti semrznuli u sobama ispod vlažnih frotira, kada bi se na Hvaru dogodioprirodni fenomen i usred bi ljeta pala kiša, što su poduzetni hotelijerinagrađivali besplatnim noćenjima za sve goste, kada bi se cak iMostar počeo pomalo smrzavati, u Demir Kapiji je i dalje bilo plus 35.A kada je jedne godine, krajem sedamdesetih ili početkomosamdesetih, ko bi to vise znao, tridesetog augusta u Sarajevuiznenada pao snijeg, u Demir Kapiji je zabilježena temperatura od 37stepeni.I tako, trajala nam je Demir Kapija sve do prvih dana jeseni, a onda

je narednih sedam-osam mjeseci niko ne bi ni spomenuo. Zimi se onjoj šutjelo jer nije bilo ama baš ničega, ni jednog jedincatog razloga,ni jedne važne stvari po kojoj bi Demir Kapija ikome bila važna. Usocijalizmu je bilo tako: postojala su mjesta, stvari, prirodni idruštveni fenomeni, pa i ljudi koji su samo u jednom bili najvažniji, aliu tome u čemu su bili najvažniji, tu im nije bilo ravnih na svijetu. Takoje i Perućica postala jedina prašuma Europe, Trebišnjica najdužaponornica svijeta, a čovječja ribica stvorenje koje živi samo kod nas inigdje vise. Ni Perućica, ni Trebišnjica, ni čovječja ribica, ni DemirKapija nikome nisu bile važne u onome u čemu nisu bile prve ilinajveće ili jedine. Njihova funkcija je jednostavno prestajala onogatrenutka kada bi sišle s pobjedničkog postolja. Eto, zato niko i nijeotišao da vidi Demir Kapiju, niti je iko u Perućici pokusao naći nekognašeg Tarzana.Za zimskih mjeseci zapravo i nismo znali da Demir Kapija postoji.

Nikada ne bismo pomislili na nju, pa kad bi nam se opet u kasno

Page 88: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

proljeće pojavila u vremenskoj prognozi, pravo bi nas iznenadila. Toiznenadnije uvijek je bilo ugodno. Kao kada čovjek nakon godina igodina u tramvaju sretne drugaricu iz razreda, onu ružnu, tihu ineprimjetnu iz treće klupe do prozora, i onda se iznenadi kako na njunikad nije pomislio, ali je ipak nije zaboravio. Tako ni mi ne bismozaboravili Demir Kapiju.Za zaboravljanje se trebalo dogoditi nešto veće. Trebala se raspasti

zemlja u kojoj smo živjeli i koju smo nazivali domovinom. Trebala sepromijeniti vremenska prognoza, a nebo nad domovinom pomaknutise nekoliko stotina kilometara prema zapadu. Čudno, ali ranije se nameteorološkim kartama nikada nigdje vidjela Italija, a danas cestovidajmo i čitavu Europu.Demir Kapija danas je poput karmina nađenog u starom kaputu koji

su sasvim pojeli moljci, pa se spremaš da ga baciš u smeće, ali zasvaki slučaj provjeravaš je li ti nešto ostalo po džepovima. Nije ostaloništa osim tog karmina koji je jednom davno, po povratku iz kina,tvoja cura spustila u tvoj džep jer su njezini džepovi, valjda, bili puni.Ili je to učinila iz nekog drugog razloga, recimo nagovorena od onihmelankoličnih anđela koji vode računa o tome što će ljudi nalaziti udžepovima kad po prvi put nakon deset godina zavuku ruke u njih.Nema vise ni cure, ni Demir Kapije, ali postoji osjećaj za neku čudnu,nikad sasvim definisanu uspomenu.Postoje stvari koje bi bilo lako saznati, ali ti najednom postaje važno

da ti se nikada ne otkriju. Recimo, lako bi bilo danas se raspitatikakve su bile zime u Demir Kapiji, zime o kojima nijedna vremenskaprognoza nije ništa rekla. Ali ako se za januar u Demir Kapiji nismoraspitivali u ona vremena, bolje je da to ne činimo ni danas.Uspomena može ostati cijela samo ako nije dopisivana i ako u sebisadrži samo ono što je sadržavala dok je još bila mlada i dok se jošnije zvala uspomenom.

Page 89: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

RUDI I REJHANEVO, RECIMO DA TE JE PUT NANIO U VARAŽDIN, u tamošnje

Hrvatsko narodno kazalište, i onako besposlen listaš stareprogramske knjižice i afiše. Godina je 1947. ili 1949, slike nekepredstave na revolucionarnu temu, nekog partizanskog igrokaza,neke socijalističke romanse u kojoj zaljubljena radnička klasapobjeđuje sve svoje neprijatelje i sudbinu. Vidiš lice mladica,širokoga osmijeha i razrogačenih očiju koje kao da su upravo vidjeleneko smiješno čudo komunizma. Mladić u ruci drži radničku kapu,mase njome ili nekome nešto pokazuje. Ne možeš skloniti pogled odnjega, poznat ti je, a ne možeš vjerovati da nekoga svoga možešsresti u afiši iz neke davne godine, u nekom dalekom zagorskomteatru, na samoj ivici svijeta kojeg si nekada smatrao svojomdomovinom.Čitaš ime ispod fotografije: Rudolf Alvađ. Osvrćeš se, tražiš nekoga

kome bi rekao - vidi, pa to je Rudi Alvađ - ali nikoga nema tko biznao. Ime tog glumca Varaždincima ništa ne znaci. Njegovo imeništa ne znaci ni ljudima na desetine i stotine kilometara okoVaraždina. Nešto počinju slutiti tek kada se primakneš graničnomprelazu Izačić, ali čak ni u Cazinu i Bihaću više ne pamte tog imena.Ne pamte Rudolfa - Rudija Alvađa, ali se ipak zamisljeno mršte jerto ime pamti zemlja po kojoj hodaju. Zemlja u koju je stigao kaomladi glumac Varaždinskoga kazališta da u njoj stekne slavu kakvunikada nije i kakvu nikada vise neće niti jedan bosanski glumac osimRejhana Demirdžića.Momo i Uzeir su kroz cijelu jednu povijest bili mitski junaci zemlje

koja je slavila bratstvo&jedinstvo i koja je samoj sebi čestitavalaBožice i Bajrame čak i onda kada je samoj sebi Bajrame i Božićezabranila. Njih dvojica bili su njezin simbol i njezin tajni znak jernikome nisu bili razumljivi i dragi osim tužnome našem proletarijatu,rudarima, livcima i komšinicama s viklerima koje su jednomsedmično palile radio da čuju o čemu danas eglenisu Momo i Uzeir.Sulju i Muju izvozili smo u svijet, a Momu i Uzeira zadržali smo zasebe jer su oni govorili o onome što se samo nas ticalo ili su govorilina način koji se samo nas ticao. Dedo pravoslavac i dedo muslimanostatku Jugoslavije nisu ništa značili. Jugoslavija je bila zemlja u

Page 90: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kojoj ljudi jedni o drugima nisu morali voditi računa jer je o svimaračuna vodila partija, ali je ta velika zemlja imala svoje srce, svojuBosnu, zemljicu u kojoj nijedna partija nije mogla poništiti tusmrtonosnu bliskost između ljudi različitih imena, pa su ljudi sami osebi morali voditi računa. I nemojte sad reci da su toliko vodili računada su se na kraju poklali jer se u našoj povijesti i nisu poklali, pa tapovijest zbog toga i jest dobra i draga. Klanje je nastalo kasnije, ali toje dio neke druge priče i čitanke koja će biti napisana kad i minekome postanemo Momo i Uzeir.Njihovi egleni bili su krajnje banalni, ali koga je svih tih godina bilo

briga za to. Momo i Uzeir, naime, nisu bili kulturne vrijednosti, ali sunakon tolikih godina postali povijesne znamenitosti ili znamenitostijednoga sjecanja. Tada je radio bio važniji od televizije, a umjestosapunskih opera narod je imao dvojicu junaka koji su živjeli njegovživot i brinuli sve njegove probleme.Kada je sagradilo ona dva Unisova nebodera na Marijin-Dvoru,

priča o Momi i Uzeiru već je bila završena, ali su neboderi ponijeliimena po njima dvojici. Ta imena ostala su za vječnost ili za neštošto je samo malo kraće i solidnije od vječnosti. Imena im je daonepoznat netko. Da su neboderi nazvani općinskom gradskomodlukom po Đjuri Đjakovicu i Mahmutu Bušatliji ili po nekomdrugom paru naših velikana, imena bi im se kroz vrijeme izgubila, alikako su nazvani po Momi i Uzeiru, oni ne podliježu promjenamapolitičkih sistema i režima. Vječni su kao što je vječno sjecanježivoga grada.Rudi Alvađ i Rejhan Demirdžić bili su veliki, karakterni dramski

glumci. Njihove teatarske, televizijske i filmske uloge pripadaju jednojsjajnoj kulturnoj povijesti, ali one su umrle zajedno sa njimadvojicom. Kazališna predstava živi dok se ne spusti zavjesa, filmskauloga traje dok štakori i vlaga ne pojedu vrpcu, a najveći glumci suoni iza kojih na kraju ne ostaje ništa osim priče, nekoliko kutija sfotografijama i afišama i grobovi koje nitko ne obilazi. Najveći glumcinikada nisu postali zvijezde. Zvijezdama nikad nisu postali ni RudiAlvađ i Rejhan Demirdžić, ali su zato sami stvorili dvije velike mitskezvijezde naše povijesti. Stvorili su Momu i Uzeira, likove koji su bili ustanju postati neboderima.

Page 91: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

HAUZMAJSTORPOSTOJE DANI KADA SE KVARE SVE STVARI. Ujutro pođes da

opereš zube, kad ono - curi kotlić, mati da bi samljela kafu, a ono -crko električni mlin, ti da ćeš otključati vrata i sta? Pukne ključ! Takvite dani koštaju živaca, samopouzdanje ti ode kvragu, misliš kakosvatko normalan u ovoj zemlji zna popraviti kotlić, dok ti sa svojimrukama ništa ne umiješ uraditi osim što ih pred svakim kvaromsklapaš u neku nemuštu molitvu i čuđenje koje je vise majmunskoganego ljudskog porijekla. Ali sta ćeš! Nema sta nego da se smiriš,preskočiš jutarnju kafu, provališ vrata od stana i pođes polako, odradnje do radnje i od majstora do majstora, izogovaraš se kad će kojidoći, a onda ih danima čekaš sa istom vrstom mutne i tupe tuge skojom je čovječanstvo čekalo Edisona i Teslu da konačno osvijetlesvijet. No, čovječanstvo u tom čekanju nije bilo samo, a ti si sam jersamo tebi u ovom gradu u isto vrijeme curi kotlić i ne radi mlin zakafu.Nekada nije bilo tako. U nekim ne tako davnim vremenima u

Sarajevu su postojali hauzmajstori. Izmislila ih je Austrija i obično suživjeli u prizemljima velikih zgrada. Po pravilu službe, njihov je posaobio da održavaju kuću u ispravnome stanju i da stanarima popraveone jednostavnije kvarove na vodovodnim i električnim instalacijama.Ali bilo ih je i takvih, reklo bi se renesansnih majstora, koji su bili ustanju popraviti baš sve što se moglo pokvariti, a što je prosječangrađanin imao u svom stanu. Takvi hauzmajstori bili su legendarni ipamtilo ih se još dugo nakon što bi umrli i nakon što bi se u njihovestanove doselila neka sirotinja iz proleterskih provincija.Hauzmajstori su radili do smrti. Za njih nije postojala penzija, nitivrijeme odmora. Radili su do posljednjega dana, a zatim sepretvarali u duhove koji i danas lebde nad vodama Miljacke i nadsvim ispravnim stvarima u Sarajevu.Hauzmajstor o kome je ovdje riječ bio je jedan od posljednjih velikih

sarajevskih hauzmajstora, a vjerovatno i najveći u našoj povijesti.Zvao se Vjenceslav Šulc, živio je u ulici Džemila Krvavca, apopravljao je sve što bi se pokvarilo u kućama na Mejtašu,Didjikovcu, Bjelavama i svim okolnim kvartovima i mahalama. Svojimrukama je znao načiniti sve što nam je tih sedamdesetih i

Page 92: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

osamdesetih godina trebalo da bismo sretno i bogato živjeli svoježivote. Za njega nijedna stvar nikada nije crkla, niti je bila za baciti,nijedna vešmašina, nijedan mikser, ni bicikl. Popravljao je električnemlinove, oštrio i podmazivao mehaničke, pravio metalne pločice snašim prezimenima i električna zvonca koja i danas zvone. Ali onošto je bilo važnije od svega toga, gospodin Šulc nas je lišavao oneužasavajuće bespomoćnosti, one sitne propasti koja nastupa kadgod se neka stvar u kuci pokvari. Dolazio je čim bismo ga pozvali inijedna stvar nije mogla biti tako dugo pokvarena da bi se čovjekstigao osjetiti uskraćenim i siromašnijim nego što je bio dok je onaradila. Taj čovjek nam je pripadao kao što su nam pripadale stvarikoje je popravljao i nismo ni mogli zamisliti da će i njemu jednogadana doci kraj, da ni on nije besmrtan i da će i on otići tamo gdjeodlaze dobri hauzmajstori, u neki raj gdje će anđelima i svecimapopravljati navigacijske sprave, da ne zaborave gdje smo i da nam jekatkad potrebna utjeha.Hauzmajstor Vjenceslav Šulc je nekad davno bio mehaničar za

avione, na aerodromu u Rajlovcu. Popravljao je avione kome god bise pokvarili, a smjenjivale su se države i vojske i baš nijedna nije bilapo ljudskoj mjeri, a neke su znale biti i takve da pomisliš kako im jejedina svrha da što vise ljudi poubijaju, a preživjele učine štonesretnijima. Ali gospodin Šulc nije imao ništa sa svima njima. On imje samo popravljao avione i pripremao se tako za jednu velikukarijeru koja je zavrijedila puno vise od ove kratke i površne povijesti.Godinama je bolovao od šećerne bolesti i ona ga je na kraju bacila

na samrtničku postelju. Kad su mu amputirali nogu, mi smo jošfantazirali da će gospodin Šulc i s jednom nogom ići uz Mejtaš ipopravljati pokvarene stvari, no naše su želje bile tek nježan i slabpokusaj da se pobijedi vrijeme i da se život učini manje konačnim.Zapravo, negdje u dubini duše slutili smo da će sa VjenceslavomŠulcom iz naših života zauvijek iščeznuti renesansni um našegmalog grada i da će sa njim završiti cijela jedna civilizacijska era,doba u kojemu su postojali ljudi koji su mogli popraviti sve i u kojemujoš uvijek nisu postojale stvari koje se kvare zauvijek. Tako je umroposljednji mejtaški hauzmajstor. Njegovoj udovici išlo se na žalost, ustan koji je sav bio jedna velika radionica, posvećena sasvimkomšiluku, na način na koji su neki mitski svećenici bili posvećeni

Page 93: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

svom plemenu. Na ormaru su stajali neki mikseri, mlinovi,elektromotori i jedan veliki mehanički pajac. Bile su to jedine stvarikoje gospodin Vjenceslav Šulc nije mogao popraviti. I to samo zatošto su došle prekasno i što nitko popraviti ne može ono što smrtpokvari.

Page 94: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

STOCKU SPLITU, NA SAMO STOTINJAK KORAKA OD spomenika

svetom Duji, nalazila se vila u kojoj je nekada živio čovjek koji jeizumio "Stock", dao mu ime i proslavio ga diljem europskih birtija, a unašoj povijesti učinio od njega najdemokratskije alkoholno piće. UBosni tih godina nije bilo lokala, krčme i kafića koji ne bi držali"Stock", a generacijama sarajevskih srednjoškolaca on je biosredstvo prve opijajuće inicijacije. S njime smo postajali odrasli uonoj mjeri u kojoj je mamurluk bio prvim i najvažnijim elementomodrastanja. Još smo bili nevini, mnogi od nas još nisu ni poljubili prvucuru, opravdano sumnjajući da će se ijednoj ikada svidjeti, ali smozato bili pijani ko čep, bili smo mamurni da smo već Boga molili danas uzme sebi i prekine nam jade. Nikad se čovjeku vlastiti živottoliko ne smuči i nikad mu ne postane toliko opterećenje kojega bi sena svaki način želio riješiti kao kada se strasno napije, pa sesljedećega jutra probudi grleći zahodsku školjku. Ostala su negrljenaramena naših prvih ljubavi, ali što smo se nagrlili zahodskih školjki toje čudo jedno i zauvijek će ostati čudo, barem onima među nama kojinikada neće postati alkoholičari, pa će im vječnom tajnom ostatizašto su se u pubertetskim danima toliko trudili da ljubav zamijenemučninom."Stock" su pili svi koji su uopće pili. Ili skoro svi. Izbjegavali su ga

samo oni nesretnici koji bi potonuli duboko u alkoholizam i kojima suse sudbinskim činila ona dva dinara za koja je "Stock" bio skuplji odvinjaka "Zvečevo" ili od "Rubinovog" brandyja. Tim ljudima već je bilosasvim svejedno to što su ta dva pića bila nešto najstrašnije što ječovjek ili zvijer ikada igdje popio. "Zvecka" i "Rubin" imali su okusosrednjeg sovjetskog razrjeđivača, a na želudac su djelovali tako dabi čovjek imao dojam da se napio vode kojom su se hladili nuklearnireaktori u Černobilu. No, pijancima iz lokala koji su nosili imena pozemljopisnim znamenitostima, planinama i rijekama naše tadašnjedomovine, bilo je svejedno. Njima "Rubin" i "Zvecka" nisu bili ništalošiji od "Stocka", ali su zato bili jeftiniji."Stock" je u ostatku svijeta smatran vinjakom, ali se u nas držalo

kako je riječ o autonomnom i samosvojnom piću, pa su, recimo,sarajevski konobari "Stock" točili u čase od viskija ili kole, uz

Page 95: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

obavezne dvije kocke leda. To što se vinjak nigdje i nikada ne pije sledom, ni konobare, ni pijače uopće nije zanimalo, a ako biste odkonobara baš zahtijevali da vam donese "Stock" bez leda, njega bito ozlojedilo i naljutilo i to iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što jebio red da se "Stock" pije s ledom, a do reda se u Sarajevu na nekičudan način uvijek držalo baš oko stvari koje bi same po sebi trebalebiti u sferi temeljnih ljudskih prava slobode na izbor, dok je drugirazlog za ljutnju bio taj što je konobar obično držao kako mu tražite"Stock" bez leda jer mislite da vas na račun leda potkrada za piće. Inaravno da vas je potkradao, i naravno da se "Stock" u nas točio uzled upravo zato da bi konobari mogli varati mušterije, a mušterije suna to pristajale jer su vjerovale kako će im piće s ledom duže trajatinego piće bez leda.Riječ vinjak u Sarajevu tokom osamdesetih skoro da nije ni

izgovorena jer ju je zamijenila riječ stock, koja je od imena jednefirme ili naziva pića postala nekom vrstom opće imenice od koje seonda tvorio i glagol. Reklo bi se, recimo, kako se sinoć taj i tajuštokirao, što je značilo da je popio toliko i toliko štokova, a štokovisu s vremenom uzeti i kao mjera nečije otpornosti na alkohol. Onajtko bi mogao popiti dvadeset stokova i ostati pri piću i pri svijesti, tajbi se smatrao čovjekom koji baš može popiti, a ta je osobina iz tkozna kojih i kakvih razloga uzimana za neku visu, mušku kvalitetu.Kult "Stocka" u Bosni je bio najizraženiji jer su Hrvati imali "Badel"

("Pij malo, pij dobro"), a Srbi "Rubin", dok mi nismo imali ozbiljnijegaproizvod jača obojenih alkoholnih pića koji bi nas beneficijama ipopustima navlačio da pijemo njegove proizvode. Nekada davno, uranim danima naših djetinjstava, "Stock" je dobio odlučnu bitku sa"Vechijom", pa mu više ništa i nitko nije mogao oduzeti primatnacionalnog bosanskog urbanog alkoholnog pica.Kada je počeo rat i kada su nam počeli slati mlijeko u prahu, netko

je, da li u šali ili u očaju, pitao a zašto nam ne bi slali i "Stock" uprahu. Taj netko je bio Manojlo Tomić, čiji duh sad lebdi nadsrušenim neboderom Oslobođenja, u visini drugoga kata, tačno tamogdje je nekada bio bife po imenu "Kožni", u kojem su u dugimpopodnevnim satima naši novinari zamisljeno gulili i čupkali skaj safotelja, pili "Stock" i čekali da prođe samo još jedan dan.

Page 96: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ŠKOLSKA FOTOGRAFIJAPUNO SE DRŽALO I DO ŠKOLSKIH FOTOGRAFIJA. U pola časa

banula bi dvojica s kamerom. Mi bismo se poredali uza zid. Najvišiučenici stali bi na stolove, oni niži na stolice, a najniži bi stajali napodu. Na prvoj slici svi su bili ozbiljni, a na drugoj smo se trebalismijati. Poslije bi razredni blagajnik skupljao novac za slike, a nakonsedam dana dolazio je jedan od one dvojice i donosio fotografije.Tada bismo vidjeli da je netko nekome prstima pravio magareće ušina glavi, vidjeli bismo koliko su neki od nas debeli, a koliko je nekimavelika glava. Sve bismo to vidjeli, a onda smo razredne slike donosilikuci. Mame i tetke stavljale su ih ispod stakla na kredencima skristalom, gdje su naše školske slike stajale godinama, često sve doonoga dana kada bi na kredit kupovali nove kredence i ormare. Tadabi školska slika bila spremana u kutiju od muške košulje, međuporodične fotografije i slike nekih davnih vjenčanja na kojim visenitko ne prepoznaje mladoženju i mladu.Kutije od muških košulja bile su grobovi za uspomene. Kada bismo

ih nakon godina i godina jednom otvorili, shvaćali smo koliko je togazauvijek izgubljeno i zaboravljeno i kako smo se nekad davnosekirali oko stvari kojih se danas ne možemo sjetiti. Bilo je čudnogledati lice koje više nije tvoje, a nekad je bilo, uz lica dječaka idjevojčica, danas odraslih ljudi. Neke od njih još uvijek srećeš naulici, ali ne izgledaju kao na slici. Izrazi njihovih lica ostarili su višenego sama slika. I onda ti se učini da je školska fotografija, ustvari,slika Svijeta kad je bio mlad. Ništa kao ta fotografija ne prikazujetako daleku i duboku prošlost. Baš ništa na ovom svijetu nije takvaprošlost kao što prošlost jest slika našeg razreda.Treći dva razred Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" slikao

se u školskoj godini 1974/75., zajedno sa svojom učiteljicomSofijom Ištuk. Po kaputima koji se vide u pozadini sudimo da je bilariječ o zimi. Na pojeđini fotografije su potpisi svih učenika. Većinaimena nije zaboravljena, ali postoje dva ili tri imena kojih ćeš sejedva sjetiti i jedno o kojem ne znaš ništa, toliko ništa da bi mogaosamo slegnuti ramenima kad bi te netko za njega pitao. To ime je:Ana-Marija Medic. Piše baš tako, sa crticom i sa c. Ta Ana-Marija jeu treći dva došla u oktobru ili novembru te godine iz neke druge

Page 97: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

škole, a nakon manje od mjesec dana otišla je, njezine stranice uškolskom dnevniku prekrižene su s dvije tanke crte koje je učiteljicapovukla uz pomoć ravnala, lenjira ili - joj lude i zaboravljene rijeci -lenijara. I vise nikakvog traga od Ane-Marije Medic nije bilo. Postojevjerojatno ljudi u čijim se životima i povijestima pojavila, ali u ovomživotu i ovoj povijesti o njoj se vise ništa ne zna. U prirodi svakepovijesti jest da je pisana na osnovu jednog jedinog iskustva, kao štoje i svaka fotografija slikana iz samo jednog rakursa. Tek, može sereci da se Ana-Marija Medic u povijesti pojavila samo da bi popunilamjesto na jednoj razrednoj fotografiji.Tri godine kasnije, sada već peti dva razred opet se slikao. Lica su

već bila odraslija, na muškima se vidio onaj pretpubertetski očaj,smiješni grč koji nas je priječio da se smijemo, a na ženskima seprepoznavala boja i smisao spola, kao da su se tedvanaestogodišnje djevojčice slikale da bi se nekome svidjele. Malopo strani je strogo lice nastavnika srpskohrvatskog jezika AbdulahaŠahmanovića, koji je generacijama učenika bio strah i trepet. Čimse pošlo u peti razred, odgovaralo se na pitanje - a ko ti predajesrpski, pa kad bi ti rekao - Šahman, slijedila je reakcija koja se ne daprepričati, a ni usporediti. U očima sugovornika vidio si sažaljenjepomiješano s užasom. Tih godina činilo se da je čovječanstvomehanički podijeljeno na sretnu i nesretnu polovinu. Sretnoj polovinisrpskohrvatski je predavala Lazićka, a matematiku Pava, anesretnoj su predavali Šahman i Kalaitovićka.Nakon što prođu godine i čovjek ulazi u svijet odraslih i u svijet u

kojem strah i trepet više nisu personalizirane kategorije, počinje iprema tim ljudima osjećati nešto drugo. Recimo, taj Šahman i nijebio tako strašan čovjek. Prije bi se moglo reci da je bio tužan i da sumu glupa djeca išla na živce i da nije razumio djecu koja ne uživaju učitanju i koja ne shvaćaju da je Gorski vijenac nešto najljepše inajpametnije što je živ čovjek mogao smisliti. Šahman je vjerovao daknjige razlikuju ljude od pasa, mućaka i medvjeda. Rođenjem je bioiz Plava, živio je u ulici Fadila Jahića Španca, a umro je onoga ljetakada su se učenici osmoga dva već upisivali u srednju školu. Zbognečega je važno u ovoj povijesti Šahman zapamtiti Šahmana kaodobrog čovjeka. Strogo je skandirao: "Svijet je ovaj tiranintiraninu, a kamoli dusi blagorodnoj." Učenici su ga tupo gledali,

Page 98: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

strepeći da ih ne upita što znače te rijeci. Šahman je umro u morukod Zaostroga. Vjerojatno ga je ubio infarkt. Lijepo bi bilo vjerovatida samo dobri ljudi umiru od srca.

.

Page 99: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GENIJZNATE LI KO JE BIO SVETOZAR ČIČA? Ako se tog imena ne

sjećate, bit će vam teško objasniti o kakvom se liku radilo. Možda binajtečnije i najumjesnije bilo reci da je Svetozar Čiča bio neka vrstaMiralema Zjaje, ali najmanje desetljeće prije Zjaje. Prica o Čičizapočela je s nizom potresnih reportaža o siromašnom dječaku kojise posve sam probijao kroz život, nije imao šta za jesti, niko se onjemu nije brinuo, ali ga je zato Bog načinio najvećim fudbalskimgenijem koji se ikad rodio u Jugoslaviji. Niko nije tako talentiran kaoSvetozar Cica, niko nema tako precizan šut, ničiji dribling nije takoneuhvatljiv i ničije noge ne umaknu tako hitro pred svakom obranom.Svetozar Čiča, slika nam pokazuje, ima krive rahitične noge, malenikrhki trup i trokutastu glavu s dva sirota prazna oka i sav je takav dane bi mogao postati ni visokokvalificirani džeparoš u gradskimautobusima Niša i Leskovca. Ali baš takav nikakav ČiČa je idealanda od njega izmislimo genija, jer je u našim vizijama genij upravotakav: ništa mu od Boga i ljudi nije dato osim da bude najveći. Nigdjepotencijalni geniji nisu tako nikakvi i bezvezni kao kod nas i baš nikou čovjeku u kojem nema ništa ne traži sposobnosti čudotvorca osimnas.U vrijeme prvih reportaža Čiča je igrao u nekom nižerazrednom

seoskom klubu u Srbiji, a onda su se oko njega potukli "Partizan" ijoš nekoliko prvoligaških klubova. A Čiča je jadan, izgleda, sa svimanjima potpisao ugovore, tako da ni jedan od tih ugovora nije mogaobiti pravovaljan, pa su se na sceni pojavili advokati, političari igenerali, natezali su se partijski komiteti, nešto se raspravljalo i nace-ka, a priča o Čičinoj genijalnosti trajala je sve dok ljudima nijedosadila ili dok nisu pronašli novog genija, još rahitičnijeg, žgoljavijegi siromašnijeg od Svetozara Čiče.Na kraju su se umorili i advokatovih advokata advokati. Donešena

je nekakva presuda pa je Čiča nakon nekoliko propuštenih sezonadobio priliku da zaigra u društvu najboljih jugoslavenskih fudbalera.Odigrao je jednu utakmicu u kojoj je bio zamijenjen, ušao je jošjednom u igru s klupe za rezerve, a nakon toga vise niko ništa onjemu nije čuo. Svetozar Čiča jednostavno je nestao iz našepovijesti a da nijednom nije ušao ni u album Fudbaleri i timovi.

Page 100: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Negdje sredinom osamdesetih nakratko se pojavio u rubriciKucamo na vrata zaboravljenih asova emisije Indirekt. Gledao nas jeistim onim tužnim praznim očima, malo pimplao loptu a PetarLazović je slegnuo ramenima i rekao: "Fortuna ga zbilja nije htela."Naime, čak ni u tom podsjećanju on nije mogao prihvatiti da Čičauopće nije bio genije, nego da živimo u društvu koje u nekome kojiizgleda i govori kao Čiča želi vidjeti genija. U svakom slučaju, nakontog Indirekta svjetla pozornice su za Svetozara Čiču bila zauvijekugašena. On je na neki način umro za sve nas koji smo čitali onereportaže u Tempu i koji smo još uvijek vjerovali da je bajka oPepeljugi jedna sasvim realistična priča koja se svako malo posvojim vječito istim dirljivim pravilima događa sirom naše domovine.Svetozar Čiča i svi čiče geniji su sve dok ih se sjeća posljednji

idolopoklonik, ali njihova genijalnost nikada i nigdje nije zapisana, aobično nema ni onih koji bi tu genijalnost osporili jer se takvijednostavno Čiče ne sjećaju. U Srbiji sasvim sigurno postoji još nekoko vjeruje da je on bio najveći nogometni talent kojeg je svijet vidio,kao što i u Bugojnu danas ima onih - u što sam se sam uvjerio - kojisu vas spremni tri dana i tri noći uvjeravati da je Miralem Zjajo biogenijalan igrač ali mu se nije dalo ili mu nisu dali oni koji osporavaju iu sjemenu zatiru svaku veličinu. Mi možda i nismo imali svogaMozarta ali je Salierija napretek. A Salieri je svaki onaj koji se usvoje vrijeme nije divio Čiči i Zjaji i koji nije svoj život potrošio napričanje bajki onima koji za Cicu i Zjaju nikada nisu ni čuli. Maliseoski nogometni klubovi čeznu za velikim igračima. Oči navijačakoji za kišnih dana i pod crnim kišobranima stražare nad nekimGerdom Mullerom iz Donjeg Dubokog, iz Bajmoka i Stalaca suzapravo oči maloga svijeta koji još uvijek nije bio izgubio nadu i kojinije otkrio razloge zbog kojih Mozarti u nas ne uspijevaju. Zato ihostavimo pod njihovim kišobranima, išuljajmo se tiho iz naših davnihsedamdesetih, ne unosimo nemir u njihove sitne duše, sve će većoni naučiti kada im igralištem zaoru gusjenice tenkova. Uostalom, dase Svetozar Čiča rodio na Copacabani, ti ljudi bi živjeli siromašniji zajednu iluziju, a iluzije su, kao što znamo, sestre snova ili plemenitelaži. Plemenite jer ih ne izgovaramo kao laži nego kao čistu istinu.Upravo zato je u nekom višem smislu istina da su Svetozar Čiča iMiralem Zjajo bili čarobnjaci lopte.

Page 101: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 102: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

FUDBALSKA KRAĐAIMENA NOGOMETNIH SUDACA IZGOVARALA SU se uz

neizostavan dodatak mjesta iz kojeg dolaze. Niko nikad nije rekaosamo Dušan Maksimović, nego su svi uvijek govorili - DušanMaksimović iz Novog Sada, pa Hamid Ihtijarević iz Sarajeva,Marijan Raus iz Varaždina, Stipe Glavina iz Klisa, DamirMalovinović iz Rijeke, Lado Jakša iz Ljubljane, OsmanJusufbegović iz Sarajeva... A bio je i jedan Trajče Mađoski izTetova. Taj Mađoski sudio je utakmicu "Dinamo" - "Željezničar" uZagrebu jedne od onih nekih godina početkom ili sredinomosamdesetih. Igralo se peto ili šesto kolo, "Dinamo" je prethodnoizgubio većinu utakmica i nalazio se pri dnu tabele, a "Željo" je imaosvoje proljeće, pa je nakon prvog poluvremena vodio s 2:0. Onda seu poluvremenu nešto dogodilo, Mađoskom iz Tetova neko je neštorekao i dao ili mu niko ništa nije rekao i dao, nego je čovjek ispravnoshvatio da vise vrijedi pobjeda "Dinama" na domaćem terenu od jošjednog uspjeha "Želje" u gostima. Sudio je "Dinamu" jedan, pa drugi,pa treći penal, sve dok ih nije bilo toliko da su domaći napokon moglipobijediti.Bila je to jedna od najvećih, a možda i najveća krađa u povijesti

domaćeg prvoligaškog nogometa. Međutim, o njoj se po novinamanije pisalo, niti su se "Željini" igrači jako bunili. Zagrebačke novineslavile su pobjedu Blaževićevih dečkiju čiji je trener još uvijek nosiosvoj bijeli šal, sarajevske novine nisu htjele puno talasati, valjda dase ne bi posumnjalo u našu lojalnost Jugoslaviji, a jedinu kritikuposla koji je obavio Trajce Mađoski iz Tetova objavile su beogradskeVečernje novosti iz pera svoga zagrebačkog dopisnika. "Željo" je biomali i nevažan klub i nije imao utjecajne navijače koji bi se u svim timbeogradima, zagrebima i sarajevima borio za njegova prava. U našojje povijesti on jedini mogao biti prvak i ispadati iz prve lige.One godine kada je posljednji put ispao, u posljednjem su mu kolu

"Čelikovi" navijači skandirali onu banalnu dječju pjesmicu: "Željo unapad, druga liga zapad" . Gol koji je "Želju" izbacio iz prve lige je,ako sjećanja opet ne varaju, zabio Karač, utakmica je prenošena nateleviziji, a igrači u plavom su pognutih glava napustili teren, jer je"Željo" bio jedini klub oko čijeg se povratka u društvo najboljih neće

Page 103: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

angažirati šira društvena zajednica. Katkad se javno znalo postaviti ipitanje trebaju li uopće gradu Sarajevu dva prvoligaša, kad ihnemaju ni Ljubljana, Skoplje, a često ni Zagreb.Navijači drugog sarajevskog kluba imali su dobrih razloga da

vjeruju kako je naš grad dobio ime po istoimenom nogometnomklubu. FK "Sarajevo" donijelo je prvu šampionsku titulu u Bosnu iHercegovinu. Bilo je to u sezoni u kojoj je "Sarajevo" slavilo 20, a"Željezničar" 45 godina postojanja. Ta titula bila je krunski dokaz daje boja fesa - boja dresa u temelju našeg suvereniteta i da jeSarajevo općenito bordo grad, dok je plava boja "Želje" tek tragdavnog, zauvijek prošlog vremena u kojem je nebo ljudima bilojedina domovina. Igrom slučaja ili zbog čudnog i neobjašnjivog ritmau kojem su se kroz povijest izmjenjivale mode, bordo boja je nakonte prve šampionske titule ušla u modu. Početkom sedamdesetihdevedeset posto kauča bilo je tapecirano bordo presvlakama,pojavila su se bordo Alhosova odijela s reverima od vakcine dovakcine, a nešto kasnije su umjesto buba boje bijele kafe svijetompočeli krstariti prvi bordo "golfovi", a prije njih i bordo "peugeoti 404".Kada jednom izađe iz mode, bordo boja postat će znakom lošegukusa i to će ostati sve do danas, tako da je na kugli zemaljskojdanas teško i naći bordo dresove nekog nogometnog kluba. Bojadresa FK "Sarajevo" danas čini planetarno jedinstvenom pojavom.Dva sarajevska nogometna prvoligaša dijelili su grad po nevidljivoj

crti kojom su podijeljeni svi pravi i ozbiljni gradovi svijeta. FK"Sarajevo" je poput "Reala" bio kraljevski klub, ponos i dika političkeelite i ljudi koji su vjerovali da se uspjeh u životu može izrazitinovcem, dok je NK "Željezničar" bio klub radničke klase,starosjedilaca i ljudi koji bi sami sebe proglasili starosjediocima.Nedavno je jedan uvaženi lokalni ekspert sasvim tačno navijače"Željezničara" proglasio autsajderima, što je povijesno preciznaodrednica: ako ništa drugo, a onda je katastrofa protiv "Videotona"potvrdila da "Željo" kao i svaki drugi autsajder gubi važne utakmice,one koje se dogode jednom u povijesti. S druge strane, "Sarajevo"do tih utakmica nikada nije ni došlo, pa ni klub, ni njegovi navijači sene mogu nazvati autsajderima.Vratimo se na kraju Trajčetu Mađoskom iz Tetova: ono što je uradio

"Želji", on ne bi smio uraditi ni "Hajduku", ni "Olimpiji", ni "Zvezdi", ali

Page 104: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

bi smio uraditi "Sarajevu". Samo da je to uradio "Sarajevu", barem binovine pisale o krađi, dok je ova skromna historiografska bilješkaujedno i prvi sarajevski pisani trag o tome kako je Mađoski iz Tetovapokrao "Želju".

Page 105: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PISAK ĆIRESPUSTILA SE VEČER, IZ KOTLINE SE ČUJU tramvajska zvona,

rijetke automobilske sirene i šum za kojeg umišljaš da je to šumrijeke, iako si se po stotinu puta uvjerio da je Miljacka tiha voda i daje nikad niko s Mejtaša nije čuo. Neko vrijeme si mislio da je taj šumzapravo romor ljudi i da ih čuješ kako govore iza zidova, u svim timzgradama, kućama i neboderima koji se s tvojih prozora vide, odČaršije sve do Marijin-Dvora. Govore u isto vrijeme svi ljudi tvogagrada i ne čuju se između sebe, ali ih čuješ ti, gore na brdu, dok kaonajmlađe i najdraže Zeusovo dijete toneš u san. I uvijek isto čuješ:tramvajska zvona, automobilske sirene i taj šum. Tako je od onogdana u ljeto 1969., kada ste se iz ulice Jugoslavenske narodnearmije preselili na Mejtaš. Svijet zrije, raste i mijenja se, ali ti zvukoviostaju.Samo po jednoj stvari, dok ležiš zatvorenih očiju, možeš znati koja

je godina. Ako oko pola jedanaest tamo od Bistrika čuješ dalekirazvučeni tužni pisak ćire, to znaci da je tek prošla Olimpijada uMünchenu, još nisi ni u školu posao i još vozi taj voz uskimkolosijekom prema Višegradu. Tu prugu je, kažu, Austrija sagradilada bi zaratila sa Srbijom i ćirom slala municiju i ratni materijal, alidanas se to čini skroz neuvjerljivim jer je taj pisak zvuk uspavanke ijer je taj voz kojim nikada nisi putovao bio posljednji sakupljačkrajolika i posljednja potvrda istine da je čovjek manji od prirode i odtih brda i šuma sve do Drine. Više ništa neće ići tako sporo kao ćiro,a sve što ide brzo, svaki autobus, auto i avion, čovjeku pruža iluzijuda je veći od svijeta u kojem živi.One godine kada je ukinuta uskotračna željeznica prema Višegradu

i kada je umrla željeznička stanica na Bistriku, u sarajevskim seposlugama pojavila čokolada Toblerone. To znaš jer su te vodili zaruku preko Bistrika i jer si prvo rebro Tobleronea stavio u usta spogledom na četvoricu radnika u plavim kombinezonima koji suvadili klinove iz željezničkih pragova. Pitao si kako smiju i kako ćesad vozovi ići i bilo ti je baš čudno da vise neće biti vozova tamogdje ih je oduvijek bilo i da se vozovi ukidaju samo zato što su spori.U svakom slučaju, ukidanje posljednje uskotračne pruge koja je

Page 106: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Sarajevo spajala sa svijetom imala je okus čokolade sa medom ibademima.Čokolada Toblerone ce svih narednih godina biti najbolja čokolada

koja se u našim dućanima mogla kupiti, bolja i od Milke i od Brace iSeke i od onih groznih čokolada koje je proizvodila "Zora" Sarajevo.Tek puno kasnije, krajem osamdesetih, izgubit će se pojam oTobleroneu i shvatit ćemo da je svijet u kojem živimo i koji okružujenasu malu nesvrstanu zemlju i u njoj naš još manji grad zapravoprepun čokolada koje su barem ravne Tobleroneu. Ali to vise nije bilovrijeme kada bi čokolade bile važne i povijesne, pa o tome nećemoni govoriti.Zato ćemo se opet vratiti nekoliko godina u prošlost, tečnije u 1982.

godinu, kada je vlada Milke Planinc nešto petljala s uvozom kakaopraha i stranih čokolada i kada smo masovno bili osuđeni na teroršećernih tabli. Te šećerne table su bile tako bljutave i gadne da sečovjek nakon svih godina više i ne može sjetiti njihovog okusa, apojavile su se u isto vrijeme kad su zaredale i prve velike nestašicekafe. Komšije su komšijama malo mljevene kafe donosili usalvetama, a onaj vakumirani paketić od dvadeset deka na kojemu jebila slika crnkinje zlatnoga lica bio je vrjedniji i od uspomene na tajisti paketić.S tom nestašicom iz 1982. u Sarajevu je gotovo sasvim iščeznuo

običaj koji je bio dragocjen kao uskotračna željeznica na linijiSarajevo - Visegrad, a to je običaj da se kupuje sirova kafa i da seonda prži u rerni ili u onom specijalno konstruisanom šišu. NakonMilke Planinc ljudi su se masovno navikli na kupovnu prženu kafu, asamo rijetki tradicionalisti i konzervativci i dalje su kupovali sirovukafu i komšiluk kupali najljepšim predvečernjim mirisom, mirisomkafe koja se prži iza nekih mejtaških prozora.Eto, tako svijet ostaje siromašniji za svoje spokoje: spokoj ćirinog

piska i spokoj predvečernjeg mirisa svježe kafe. Spokoj služi tomeda se čovjek barem zakratko ne nada nikakvom zlu i nesreći.

Page 107: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KULAU TIM JE DJETINSTVIMA NAJSTRAŠNIJA I POSVE nezamisliva

stvar bila - završiti u zatvoru. Vjerovalo sa da tamo idu samo zločincii zli kriminalci, ubojice, lopovi i oni najzagonetniji i najčudniji od svih,takozvani "politički". Kakvo su zlodjelo počinili "politički" nije nam bilojasno, ali to nije bio razlog da ikad posumnjamo u njihovu groznukrivnju.Postojala je, istina, maglovita ideja da su "politički" završili na robiji

jer su željeli srušiti svijet u kojem smo živjeli i načiniti od njega neštodrugo, no mi niti smo znali kakvih još svjetova ima, niti smo zapravovjerovali da postoje ljudi koji ovim našim nisu zadovoljni. O"političkima" je bilo najbolje šutjeti, ako ni zbog čaga drugog, a onozato što su ubojice i lopovi puno zanimljiviji jer njihov svijet, barem unašim vizijama, nalikuje filmu.Nismo poznavali nikoga tko je bio u zatvoru. Ako je nečiji otac

jednom i zaglavio, to se dobro skrivalo i baš nitko nije ni sanjao daće jednog dana doci takva moda pa će se ljudi hvaliti svojimrobijama. Medvjede, lavove i leoparde smo uživo mogli viđati uzoološkim vrtovima naše domovine, a život robijaša prosječni jegrađanin mogao sresti na jednom jedinom mjestu u bivšojJugoslaviji. To mjesto je bio restoran Kula.U nekim drugim zemljama i svjetovima restoran u kojem rade

robijaši je nezamisliv. Da je u Francuskoj ili Italiji nekome na pametpala tako luda ideja da otvara lokal u kojem bi radili sve samizatvorenici, vjerovatno bi ga strpali u ludnicu jer je svakome jasno daje takav restoran osuđen na bankrot. Nitko normalan ne želi da gaposlužuje konobar-ubojica ili da mu kuha kuhar koji je, recimo,pronevjerio sto milijuna lira. Ali u Sarajevu je Kula bila moguća jer sunaši građani imali puno povjerenje u pravnu državu i njezinekaznene mehanizme, a negdje u dubini duše vjerovali su da sesvakome, istina pod vrlo nesretnim okolnostima, može dogoditi dazavrši na robiji. U svakom slučaju, Kula je tih sedamdesetih iosamdesetih godina bila jedan od najuglednijih i najboljih restorana,idealno mjesto za bogate svadbe, drugarske večeri najbogatijih firmi,ekskluzivne rođendane, proslave pedesete godišnjice braka, te zasklapanje nogometnih transfera i slične poslove koji se, po tradiciji

Page 108: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

naših krajeva, nisu mogli obaviti mimo bogatog i obilnog ručka. A štoje najinteresantnije: nitko se nije osjećao neugodno zbog činjenicešto ga služe ljudi koji su ostali bez slobode i bez građanskih prava.Kula je bila poput nekog finog, dobro opremljenog, bogatog imodernog broda na kojem plovi vesela družba i uopće se neuznemirava time što brod nije ni na jedra, ni na motore, nego gapogone, negdje duboko pod palubom, pravi pravcat galioti.U Kuli su, barem se tako priča, konobarili i radili uglavnom ljudi koji

su na robiji završili zbog saobraćajnih prekršaja. Ti ljudi su izgledaliposve normalno. Ni po čemu se nisu razlikovali od naših očeva,stričeva i starije brace, što je - barem iz dječje perspektive - biloapsolutno šokantno. Prije nego što si po prvi put došao u Kulu,vjerovao si da se kriminalcima zlo čita u očima, da su to neki ružni inamrgođeni ljudi ili da ih barem krase osmijesi Sicera iz Zimovanja uJakobsveldu. Ali ništa od svega toga. Skoro da se čovjek uplašikoliko je samo prividna i neprimjetna razlika između slobode iropstva, zločina i dobročinstva... Dobro, sad bi netko mogao rećikako su sve to opća mjesta i svima poznate istine, ali neke odsedamdesetih godina nije bilo tako. U to vrijeme postojala je sasvimjasna crta koja je na jednoj strani ostavljala radne ljude i građane, ana drugoj kriminalce svake vrste. Vjerovali smo u tu crtu jer su nas utoj vjeri odgajali roditelji i jer je na njoj bio zasnovan sav društveniživot. Ako je i to bila laž, onda se barem u njoj moglo mirno živjeti.Skoro da je nemoguće ovog časa se sjetiti što se u Kuli tih godina

jelo, ali je izvjesno da to što se jelo ipak nije bilo dostojno drugihznamenitih restorana naše povijesti. Kula će ostati upamćena kaorestoran u kojem su ulogu konobara igrali robijaši i više ništa u vezinje za nasu priču nije važno. Dabogda opet došlo vrijeme u kojem ćedjeci lopovi i ubojice postati daleki i strani ljudi i u kojem će i nekinesretnik koji je pijan izazvao saobraćajnu nesreću biti veće čudo odčudnovatog kljunaša.

Page 109: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PAPEBila je to 1977. godina; glasalo se za samodoprinose i zajmove, fićo

se kupovao na otplatu i koštao je, "na cesti", nešto vise od tri milionastarih dinara, a Safet Sušić debitirao je u dresu reprezentacijeJugoslavije. Igrala se prijateljska utakmica protiv Mađara, koji tihgodina nisu bili baš nešto, ali više nije vrijedila ni naša odbrana,predvedena ekscentričnim golmanom i slikarom amaterom PetromBorotom. Mađari su mu uvaljali tri komada, što bi bilo dovoljno zajedan zreo i čist poraz da nije bilo čovjeka koji je Borotinommađarskom kolegi sasvim sâm zabio tri gola, a nepoznat netko zabioje i četvrti. Eto, tako je Jugoslavija u jednoj nevažnoj i lakozaboravljivoj utakmici pobijedila Mađarsku, utakmici koju i danaspamtimo samo zahvaljujući trostrukom strijelcu, debitantu SafetuSušiću. To što je on radio u toj utakmici, način na koji je prolazio krozprotivničku obranu, driblajući ne samo igrače nego i oči gledateljakoji nikako nisu mogli uloviti i shvatiti što to zapravo Pape radi,njegovi šutevi koji nisu bili snažni, ali su bili neuhvatljivi, sve to činilose neviđenim i nezapamćenim u domaćem nogometu, a navijači FK"Sarajeva" su se već sutra, nakon te debitantske utakmice, kleli datakvog igrača kao što je Sušić svijet nakon Pelea nije vidio. Bezobzira na navijačko i tipično bosansko pretjerivanje, teško je sjetiti sekada je neki igrač s takvim nadahnućem odigrao utakmicu i kada jenetko bio toliko nadmoćan nad preostalim igračima na terenu kolikoje u utakmici protiv Mađara nadmoćan bio Safet Sušić.Druga utakmica koju je Pape odigrao u "najdražem dresu" bila je

formalno već puno ozbiljnija. U kvalifikacijama za svjetsko ilieuropsko prvenstvo - tko bi se sad sjetio je li bilo jedno ili drugo -igrali smo protiv Rumunjske. Opet je branio Borota, a već u četvrtojminuti utakmice, iz slobodnog udarca sa nekih četrdesetak metara,skoro sa same lijeve aut-linije, Vigu mu je zabio gol. Sta se daljedogađalo lako je pretpostaviti: Borota je primao sve samenevjerovatno golove, selektor ga nije htio zamijeniti Katalinićem, alije Safet Sušić, opet skoro sasvim sam, uredno uzvraćao. Utakmicaje završila rezultatom 6:4 za Jugoslaviju, a Pape je opet bio strijelactri gola.

Page 110: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Sve buktinje u našem grbu, svi naša bratski narodi, uključujući ipreostale narodnosti, plamtjeli su od uzbuđenja: genij je bio rođen ibio je veći od svih onih velikih, znanih i neznanih, sinova domovinekoji su još od Tamperea i one velike pobjede nad Sovjetimačovječanstvu zaustavljali dah. Naravno, razgovori sa Sušićemobjavljeni su u svim jugoslavenskim novinama, puni su ga bilitelevizija i radio, ali koliko god novinari nastojali od njega načinitizvijezdu, on je ostajao nekako običan i pomalo zbunjen, poputslučajnog prolaznika kojeg je na ulici zaustavilo da za televizijskuanketu odgovora nešto o ekonomskim reformama. Izgledalo je kaoda se Sušić nekim ispričava što tako dobro igra lopte.I naravno: efekt je bio taj da su zavidljivci raznih vrsta i boja počeli

govoriti da je Pape zapravo jako glup čovjek. Bog mu je, eto, daofudbalsku genijalnost, ali mu je uzeo sve drugo. Proći će vrijemeprije nego što shvate da stvari stoje malo drukčije, premda nitkoneće ni pokusati da objasni zašto neki ljudi, eto recimo Safet Sušić,ne žele biti zvijezde poput Gorana Bregovića, Dragana Kićanovićaili Zorana Slavnića, nego nastoje biti što nezamjetniji i običniji usvemu osim u onomu što doista znaju raditi i zbog čaga bi javnost odnjih željela načiniti zvijezde. A možda se radi samo o tome da jeSušić bio svjestan svojih ograničenja i da je bolje od svih znao da usvakoj utakmici ne može zabiti tri gola, kao što je vjerovatno i slutioda će doci i takva vremena i takve utakmice u kojima će baš on bitinajslabiji na terenu, nakon čaga će oni koji su ga smatrali genijem unjemu vidjeti budalu.Nešto slično se i dogodilo. Nakon još nekoliko velikih utakmica

Pape je najprije iznevjerio one koji su mislili da je on u stanjunadomjestiti loš kvalitet ekipe u kojoj igra, pa mu se nakon togapočelo događati da bude najslabiji na terenu, a njegov pad će bitiupravo groteskan na Svjetskom prvenstvu 1982., na kojem je biojedan od najslabijih u slaboj jugoslavenskoj reprezentaciji koja jesamo uz presudnu pomoć suca mogla pobijediti i jedan Honduras.U svojim kasnijim igračkim godinama opet će biti onaj strasni Pape i

ostat će upamćen kao najveće fudbalsko ime u povijesti onih koji surođeni prerano da bi vidjeli Ivicu Osima i prekasno da bi povjerovali uiluziju da su Dejan Savičević ili Zvonimir Boban prvi igrači planeta.

Page 111: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Te neke utakmice odigrao je genijalno i zato naša iluzija nosi njegovoime.

Page 112: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PIZZAPRVA PIZZA KOJU SI POJEO BILA JE ISPEČENA u Zlatnom

restoranu u Skenderiji, malo nakon onog požara kada je onaj portirostavio uključenu grijalicu pa se u jednoj noći nebo iznad Skenderijei Soukbunara užarilo da čovjek pomisli kako od dvorane i odtrgovačkog grada vise ništa biti neće i kako su gradski oci grdnopogriješili kada su povjerovali da Sarajevo može biti veliki europskigrad sa svojom sportskom dvoranom i trgovačkim centrom. Ta prvapizza mirisala je na svježi kruh i na konzervans iz tube paradajza ipojedena je u vrijeme kada ništa nisi znao o planetarnim trendovima,o tome da je u drugim gradovima i zemljama pizza već posvenormalna stvar i da ju baš nitko ne jede kao neko naročito ukusnojelo, nego je riječ o nečemu što je samo malo iznad običnogsendviča ili užine koja se svakoga dana, u pola jedanaest, pred velikiškolski odmor, odbijala u prizemlju škole. Za tebe je pizza bila čudo.U njoj je bilo svega onog čaga nije bilo u tvom dotadašnjem životu ičaga nije bilo u tvom gradu sve dok nije otvoren taj Zlatni restoran,prva pizzerija za koju si znao.Je li se pizza u Sarajevu još negdje pekla, to ti nije bilo važno, kao

što ti važno nije moglo biti je li Zlatni restoran bio baš prvo mjesto spizzama. Važno je samo to da je tvoja povijest pizza počela onogsubotnjeg popodneva kada te je majka dovela tu i kada si po prvi putu životu na nepcu osjetio okus origana. Trebat će vremena, proći ćegodine, dogodit će se još svašta prije nego što shvatiš da je u začinusmisao hrane i da se svako novo jelo prepoznaje po novim začinimai da zapravo i nije važno jedeš li prepeličja jaja i nojeve batake,hlapove iz južnih mora i meso tužnih srna iz crtanog filma, nego seradi samo o tome da je začin nov i da je neka čudna trava jelu dalaokus koji prethodno nisi poznavao. A sve je, naravno, počelo sokusom pizze u Zlatnom restoranu.Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih pizzerije su se

počele množiti nevjerovatnom brzinom. Pizza je postala hranomnovog dijela grada. Nikom pametnom nije padalo na kraj pameti datraži ćevape po Grbavici i Alipašinom Polju, niti burek po Vrbanji iDobrinji. Tamo su nicale pizzerije, tako da je Sarajevo vrlo brzo bilopodijeljeno na dva dijela. Jedan je bio starinski i tradicionalan, a

Page 113: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

drugi je stremio Europi. U starom smo dijelu grada jeli ono što su jelii naši djedovi, a u novom smo dijelu jeli ono što nam se tad učinilopuno ukusnijim i svjetskijim. Naime, prva pizza u životuneusporediva je sa ćevapima. Toliko je bolja i ukusnija od njih i tolikoje njezin okus bliži idealu onoga svijeta u kojem smo odrastali povlastitoj odluci i u skladu sa željama naših roditelja. I svaka sljedećapizza otvrdnjivala je koliko su ćevapi jadni i nikakvi, ama koliko jejadno i nikakvo i sve ono što bi skuhale naše majke i virtouzi međunašim majkama. Tek nakon stote ili hiljadite pizze, tek nakon što tiorigano počne izlaziti na nos, primjećuješ da to ne možeš jesti cijelisvoj život, da to nije taj svijet i Europa, a ako čak i jeste, da ti jemožda ugodnije da jedeš ćevape i tako budeš daleko od vlastitihideala.Međutim, po tvom skromnom mišljenju, najbolje pizze u onoj

povijesti pekle su se u pizzeriji "Capri", u davna predratna vremenadok nismo ni sanjali o ratu i kraju povijesti, te o tome da će nakonsve što prođe i nakon što započne neka nova povijest, "Capri"postati ozbiljan, skoro elitni restoran u kojem vise nitko ko drži dosebe neće ni pokušavati naručiti pizzu. No, u cimu je onaj stari"Capri" bio tako dobar? Pa, u tome što su tamo pizze bile kakve su iu dobrim pizzerijama u Firenci, Napulju ili Rimu, što ćeš shvatiti tekkada odeš u te gradove i uvjeriš se da se lose pizze jednako jedu uItaliji i u Bosni, dok se dobre jedu samo u onom "Capriju" i naodabranim mjestima. U svakom slučaju, "Capri" je zbilja bio dahsvijeta, duh Europe, otvorena kapija prema Zapadu. Zašto? Pa zatošto su te pizze bile ravne ćevapima kod "Želje" ili u tadašnjoj "Petici".Razlika između provincije i svijeta jeste razlika između dobrih i lošihćevapa, jednako kao i između dobre i lose pizze. Sad ti se čini da jeu onoj povijesti trebalo još samo malo, još jedan korak pa daSarajevo bude zauvijek spašeno. Trebao je jos jedan "Capri" pa današa povijest nikad ne bude prekinuta, jer je toliko trebalo pa daSarajevo bude isto što i bilo koji drugi grad. Recimo, Frankfurt. Adobro je biti Frankfurt jer tamo ratovi vise ne počinju.

Page 114: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VELIKE TRAGEDIJEU SEDAM I PETNAEST OZBILJNA MUZIKA umjesto crtanog filma.

Nema ni ekonomskopropagandnog programa koji se iz nepoznatihrazloga u novinskim programima nazivao SPOT, prije dnevnika, aOPUS, poslije dnevnika, iako su prikazivane iste reklame i nikad sena ekranu nije pojavio natpis SPOT ili OPUS. Bach, Mozart iliSchubert svirali su svoje tužne muzike sve dok se na ekranu ne bipojavio sat. Tada bi netko rekao: "E, sad da vidimo kakav nas jebelaj zadesio!" U stotinu stotina stanova pred stotinu stotinatelevizora, stotinu stotina očeva, majki, baka i nena u istom bi časureklo: "Kakav nas je belaj zadesio!"Spiker je bio u crnom ili tamnoplavom odijelu i sa crnom kravatom,

spikerica u nečem isto tako crnom. On ili ona čitao/la bi tekst:"Danas u četiri sata i dvadeset osam minuta dogodila se teškanesreća u rudniku Raspotočje..." Rudnik bi se ponekad zvaoAleksinac ili nekako drukčije, ali bit je uvijek bila ista. Devetnaest,dvadeset sedam, trideset dva... rudara ostalo je dolje zatrpano,ugušeno, spaljeno, u eksploziji metana, odronu, poplavi. Uslijedili bitelegrami s izrazima saučešća, upućeni porodicama rudara; pisao imje drug Tito, pisala su im predsjedništva republika i centralni komiteti,a kamera je snimala uplakane žene i malu plavokosu bosanskudječicu, crnooke aleksinačke dječake, djecu koja su, eto, ostala bezočeva, ali će zato biti stipendisti Titovog fonda.Potom je televizijski dnevnik izvještavao o "poznatoj solidarnosti

naših radnih ljudi i građana", javljali su se dobrovoljni davaoci krvi,dobrotvori iz svih naših republika i pokrajina. Posljednja rudarskanesreća u našoj povijesti dogodila se u Aleksincu. Srbija je već bilaneka tuđa zemlja kojom je vladao čovjek koji će ubiti povijesti svihnaših republika i pokrajina, uključujući i srpsku, a televizijski spiker jerekao: "Bezobzira na sve opet je na scenu stupila poznatasolidarnost naših radnih ljudi i građana." To "bez obzira" na sveznačilo je da smo se našli na samo par koraka od pakla i još samotreba da kročimo smjelo i završimo sasvim solidarno.Bach, Mozart i Schubert nisu svirali samo za rudare. Bilo je u nas

još svakakvih nesreća. Eto, recimo, jedne je godine jedan vozpunom brzinom uletio na zagrebački željeznički kolodvor (važno

Page 115: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pravilo: u Zagrebu je oduvijek - željeznički kolodvor, a u Sarajevuoduvijek - zeljeznicka stanica, koja samo kad hoćemo reci nešto jakosvečano postaje - kolodvor), sudario se s drugim vozom, pa jesmrtno stradalo sto pedeset ljudi. Koju godinu ranije iznadČehoslovačke je eksplodirao avion JAT-a i poginuli su svi osimstjuardese koja se zvala Vesna. A onda je jedan avion saljubljanskim turistima pao na Korziki, pa je u hladnu Neretvu,pogođen odronom kamenja, sletio voz koji je iz Sarajeva vozio zaPloče. Tako strasno puno mrtvih i uvijek ista muzika: Bach, Mozart iSchubert, najčešće neka snimka s Dubrovačkih ljetnih igara. Bože,šta bi rekli svi ti dirigenti i svirači da su znali čemu će služiti njihoveizvedbe i koliko će se samo puta reprizirati nad još neiskopanimgrobovima iznenada umrlog svijeta koji je još jučer živio po svimpravilima obiteljskog i samoupravnog ravnovjesja. Napokon, šta birekli Bach, Mozart i Schubert da su znali kako će jedna mala čudnazemlja njihovu muziku koristiti isključivo kao dosadnu podlogu zavelike tragedije. Jer, kako žaliti oca rudara uz Bachove fuge irekvijeme ako ta muzika s njime i njegovim životom nije imalanikakve veze? Proletarijat je u Jugoslaviji umirao uz gospodskemelodije, baš one koje su mu najviše išle na živce. Nije upamćennijedan vic na temu rudarskih nesreća jer takvih viceva vjerovatnonije bilo, ali se pamti vic koji se po Sarajevu pričao nakon što jeiznad Vrbovca, blizu Zagreba, jedan avion drugom avionu rasporioutrobu, pa su putnici poispadali van i izginuli po njivama blizupredgrađa. Vic glasi: "Kako Zagrepčanin prelazi ulicu? Pogledalijevo, desno, pa gore."

Page 116: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITIPOSLJEDNJI RAT CRVENIH I PLAVIH IZBIO JE U proljeće 1986.

ili 1987., trajao je od sedam ujutro do pet popodne i završiotradicionalnom pobjedom Crvenih te zapijanjem u prostorijamamjesne zajednice Mejtaš 2. Već sljedeće godine vise nikome nije bilostalo do društvene samozaštite, pripadnici civilne obrane nisu seodazvali na vježbovnu mobilizaciju, a kratka vijest u Večernjimnovinama na stranici gradske hronike glasila je: "Po prvi put uposljednjih petnaest godina na području mjesnih zajednicaMejtas 2 i Điđikovac nije održana vježba Ništa nas ne smijeiznenaditi. Aktiv Osnovne organizacije SK i u jednoj i u drugojmjesnoj zajednici raspravit će razloge otkazivanja vježbe inastale bezbjednosne posljedice." Vijest je bila potpisanainicijalima A.Z., koji su bili i posljednji spomen i oproštaj našepovijesti s vježbom Nista nas ne smije iznenaditi. Možda je napodručju drugih mjesnih zajednica vježba održavana i kasnije, svedo 1990. godine, ali o tome ne postoji dostupnoga pisanog traga,tako da proljeća 1986. ili 1987. možemo zabilježiti kao vrijemeoproštaja s posljednjim živim oblikom iskazivanja kolektivne lojalnostifolklornoj borbi svih naših radnih ljudi i građana protiv vanjskog iunutrašnjeg neprijatelja.I Plavi i Crveni bili su obučeni u iste uniforme sašivene od krutog

modrog platna, sličnog šatorskim krilima, a razlikovali su se samo pobedževima. Agresor i žrtva su se, dakle, razlikovali po teškozamjetljivim oznakama, a ne kao u partizanskim filmovima, u kojimase svaki dio odjeće, od čarapa do kape, jasno razlikovao i uNijemaca, i u ustaša, i u četnika, i u partizana. Razlikovanje positnim detaljima, bedževima i trakama oko rukava, bit će jedina stvarkoja će vježbu Ništa nas ne smije iznenaditi povezivati s budućimratom u kojem se također vojske neće jasno razlikovati.Plavi bi jedne godine planirali da dignu u zrak apoteku u Nemanjinoj

ulici, druge godine cilj njihovog zločinačkog pothvata bile bi prostorijemjesne zajednice, treći put bi agresiju usmjerili na obdanište naĐiđikovcu, a Crveni su redovito znali sta će plavi napasti jer im jeplan obrane i napada dolazio s vise instance, valjda iz općine.Upravo zato Plavi nikada nisu uspjeli ostvariti svoje ciljeve, a nisu se

Page 117: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pretjerano ni trudili jer je ipak bila riječ samo o igri za koju se dobroznalo kako će završiti.Ono sto je u vježbama Ništa nas ne smije iznenaditi bilo zanimljivo

jest činjenica da su sudjelovali ljudi iz naših mjesnih zajednica kojiinače nisu imali ništa zajedničko: sitni privatnici, direktori preduzeća,šverceri, pijanci, besposličari i oni koje nikad ne bismo vidjeli osim nadan vježbe. Svih drugih dana u godini takvi su ostajali zatvoreniizmeđu svoja četiri zida ili su se bavili nekim poslovima o kojima dodanas ništa nismo saznali.Priroda igre bila je takva da je ljudi ma bilo sasvim svejedno jesu li

Plavi ili su Crveni, jesu li agresori ili su branitelji. To je bila osnovnarazlika između vježbe Ništa nas ne smije iznenaditi i dječje igrepartizana i Nijemaca. Odraslima je bilo svejedno na kojoj su strani ičinilo se da nemaju previše skrupula prema činjenici da će, recimo,dizati apoteku u zrak. Ili igru nisu ozbiljno shvaćali ili stranu u životunisu ni birali prema moralnim načelima, nego prema nečemu drugomo čemu u to vrijeme nismo imali nikakvih znanja.Vježbe Ništa nas ne smije iznenaditi nastale su na tradiciji velikih

vojnih manevara s početka sedamdesetih (legendarna Sloboda '72),i na paranoji izazvanoj pojavom one ustaške skupine na planiniRaduši kod Bugojna. Novi poticaj vježba je dobila u vrijeme Titovesmrti i bolesti, kada se dežuralo po preduzećima i kada su mnogeSarajlije povjerovali kako baš oni ove noći dok stražare u praznojzgradi Unioninvesta i gledaju rijetka svjetla usnuloga grada braneJugoslaviju, u to vrijeme našu jedinu domovinu. Vježba Ništa nas nesmije iznenaditi bila je nešto kao ritual u slavu domovine i njezinogdobrog zdravlja, znaci bezbjednosti.

Page 118: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KANTAUTORŽENE IZ ILIJAŠA NA TRŽNICI SU PRODAVALE SIR. Bijeli meki

kravlji sir poslagan na čistim bijelim platnenim maramama. Ništanikada nije bilo tako čisto kao te marame. Možda samo pelene ukoje će za koji čas biti umotane neke bebe rođene 1975. ili 1976. A,u naše vrijeme najčistije stvari bile su bijele ilijaške marame i bijelepelene koje su vihorile na novosarajevskim balkonima kao znamenjeneke plemenitije predaje: predala se smrt životu. Pričalo se da je,osim tih žena koje su prodavale sir, iz Ilijasa i Jadranka Stojaković.Svirala je gitaru i pjevala pjesmu koja je bila veliki hit tih sezona, pokojoj tu ženu i danas pamtimo, a naše je sjecanje tužnije nego što bisjećanje na pjesmu trebalo biti. Ostalo nam je u usima kao čistiderivat tuge, čist skoro kao one ilijaške bijele marame i evo smo bi jezapjevali samo kad bi nas držao glas: Sve smo mogli mi da je dužibio dan, da si našao za me malo vremena.S Jadrankom Stojaković jedna je riječ ušla u nasu povijest. Bila je

to riječ kantautor. Po shvaćanju Duška Trifunovića iz emisije "Nati", kantautor je onaj koji sam svira i pjeva svoje ili tuđe pjesme; to jejedan - kako bi se reklo - buntovnik, pa uz njegovo ime trebaspomenuti i Boba Dylana. Uz Jadranku se isto tako spominjaoDylan, premda ona nikakve veze s njime nije imala, niti je u njezinojpojavi i pjesmama bilo ičeg buntovničkog. Svirala je meko i pjevalanježno kao da već u ono vrijeme nije bila odavde, nego iz nekezemlje u kojoj se vise vodi računa o tome kako smjerno beharajutrešnje nego o tome kakav kijamet nastaje kad snijeg padne nabehar.Drugi kantautor zvao se Slobodan Samardžić. On je pjevao: Laž

ima kratke noge, ali zato ima krila, ona leti, leti, leti kao albatros.Njegova karijera bila je sitnija, izvan Sarajeva za njega nisu ni čuli,ali bi se katkad pojavljivao u onim čudnim emisijama koje supočinjale u petnaest do sedam, a zvale su se " Hej haj brigade", opetpo pjesmi koja je pjevala o onima koji svoju zemlju srcem grade.Slobodan Samardžić obilazio je gradilišta omladinskih radnih akcija ipjevao brigadirima jer je tako bilo jeftinije, jer za njega i za još jednogs gitarom nije trebao ni razglas, niti je trebala bina.

Page 119: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Ali najveći i najzanimljiviji kantautor u ovoj povijesti bio je MiladinŠobic. Snimio je dva albuma za Diskoton i godinama nije silazio sonih Venovih top-lista, koje su prilično tačno oslikavale koja semuzika sluša u Sarajevu i okolici, iako bi sasvim rijetko ime pjevača inaziv pjesme bili ispravno napisani, pogotovu ako je pjevač biostranac. Srecom, Šobic je u to vrijeme bio domaći, iako je bioCrnogorac. Međutim, kako se u njegovim krajevima baš i nije slušalanarodna muzika, a tip koji bi sam sjedio i nešto tamburao mogao jeizazvati samo sumnju, tako je Miladin Šobic postao sarajevskazvijezda. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su utim gradovima prodavane njegove ploče. Šobic je pjevao: A zar ne bibilo ljepše sad misliti na vinograd, kao dragom dičiti se njime, čuvatiga zime. Pa je onda pjevao: Molim zidara sa novogradnje preko putada mi kratko rukom signal da, ako dođe gradski autobus, možda siđeMarija. Ili: Sunce tebi, sunce meni, tebi jedan, meni drugi put. A ondaje kao najveći sarajevski kantautor morao biti i posljednji. Onog danakada je Miladin Šobic zauvijek otišao iz našeg grada, ugašena jeiluzija da bi čovjek sam s gitarom imao gradu i svijetu nešto reći i dabi to nešto moglo biti važno. S posljednjim kantautorom umrla jezapravo poezija naše povijesti, dani vjere u pjesme koje se mogupjevati, a ipak su pjesme po pravilu i zakonu.Tako je na kraju nestao i čovjek koji nije znao ni svirati, ni pjevati, ali

je najviše od svega želio biti kantautor i htio je da ga njegov gradtakvim doživljava. Zvao se Asaf Bešović i evo ga čujemo kako neke1981. kroz crnu sarajevsku noć u praznoj dvorani Trasa preddvojicom-trojicom podsmješljivaca urla: Virdžinija, nisi moga soja.Zato je trebalo imati hrabrosti. Lako je bilo biti Jadranka Stojaković iliMiladin Šobic pa pjevati pred stotinama ljudi, ali Asaf je na ovomsvijetu pjevao sam.

Page 120: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZEMLJOTRESIDVAPUT SU NESTAJALI GRADOVI: PRVI PUT SKOPLJE, jedne

od godina malo prije našeg rođenja, a drugi put Banja Luka, 26. i 27.oktobra, godine 1969. u dva je naleta skoro nestalo grada. Krozmaglu trepere televizijski žurnali, poskakuje slika na crno-bijelomtelevizoru, a suze na licima djevojaka i muškarci koji se hvataju zaglave ispred srušenih domova više ne djeluju potresno. Sada se većčini kako je sve bilo jako davno, pa čovjek u sebi ne pronalazi tugeza tako daleke događaje. U osjećaju zemljotres u Banjoj Luci bio jedavnije nego Drugi svjetski rat. Ili se možda radi o tome da smo teslike kao sasvim mala djeca gledali na televiziji i nikad nam nisu bileozbiljne i strašne, kao što ništa nije ozbiljno i strašno dok se samogleda na televiziji i u crno-bijeloj tehnici. Nismo bili iz Banje Luke, asvijet je još uvijek bio tako velik i širok da nam je, djeci, bivalo dalekosve što nije naša ulica, naš put do mora i naše more u jednomjedincatom malom dalmatinskom mjestu.Čim je strefilo Banju Luku, stigao je tamo drug Tito. Obilazio je

šatore s nevoljnicima koji se tada nisu zvali ni prognanici, niizbjeglice jer zemljotres nije bio od čovjeka, nego je bio od prirode, aprognanici i izbjeglice su, kao što ćemo naučiti, dobili ta imena da bise s imenima opteretila savjest onih koji su ih prognali. Zemljotresnije imao savjesti, a drug Tito je ljudima bio moćniji od zemljotresa.Uplakane žene dodirivale su ga po ramenima, kao da tamo sjedeanđeli, a brkati muškarci iz priča Petra Kočeća ljubili su druga Tita uruku. Sutra je pisalo Oslobodjenje: "Bio drug Tito! I pričamo poredvatre kako je bio drug Tito. Plač starice na prve Titove rijeci - Dragimoji Krajišnici! I kažu - Dok je nama našeg Tita, biće i Banjaluke. Ai vojska je Titova, i milicija... i svi smo mi njegovi, i neće Tito dati daKrajišnici ostanu bez Banjaluke."A onda se gradilo, uključili se radni kolektivi iz svih naših republika i

pokrajina da se izgradi Banja Luka i da se ljudima vrate njihoviporušeni domovi. Ranjenici su bili po bolnicama od Zagreba doSarajeva, a s vremenom će se i oni vratiti kućama. Samo se mrtvi nevraćaju. Oni se zaboravljaju s vremenom ili sa još većim nesrećamausred kojih nijedan zemljotres od devet stepeni vise nije nekakatastrofa. Ali ostat će, sve do kraja i do rata, kada su i rijeci i imena

Page 121: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

promijenili značenja, da su Banja Luka i Skoplje gradovi koje znamopo potresima i kad pomislimo na potrese, prvo se njih sjetimo.Samo jednom Banja Luka je za naših vremena nečim bila zasjenila

svu zemljotresnu karizmu. Bilo je to onda kada je Rukometni klub"Borac" harao po Jugoslaviji i 1975. izgubio tek u finalu Kupaeuropskih šampiona od nekih istočnih Nijemaca. Ako se jakozamisliš i zadubiš, možda ćeš se sjetiti tih imena: Unčanin, Selec,Boro Golić, Momo Golić, Jelić, Karalić, Rađenović... I najvećeggolmana Abasa Arslanagića, koji je nekim velikim i strasnim ruskimmedvjedima skidao sedmerce bez ikakvih problema. I NebojšePopovića, za kojeg je, kada bi primio loptu, Zoran Popovski uvijek,ali baš uvijek, govorio - doktor Nebojša Popović. A ti bi blejao utelevizor i još uvijek si imao tako zdravu maštu da ti je bilo čudo štodoktor Popović ne igra u bijelom doktorskom mantilu.Posljednji pravi zemljotres pogodio je crnogorsko primorje 15. aprila

1979. Legenda kaže da je sarajevski fotograf Slavko Erić tadasvojim očima vidio kako se cesta rascjepljuje na dvoje, ali po običajunije imao film u aparatu. U tom potresu nije bilo poginulih, ali jenastala strašna materijalna šteta. Pod hitno su izglasanisamodoprinosi i zajmovi za obnovu crnogorskog primorja koji su seuplaćivali godinama, možda do samog kraja naše priče i povijesti.Svako malo bi televizija objavila reportažu koja bi jasno pokazala dasu lijepe stare dalmatinske kuće u Kotoru i Tivtu još uvijek razrušene,pa se moramo još malo potruditi, recimo da svaki zaposleni darujepo jednu dnevnu zaradu u tri mjeseca, da bi se popravilo ono što jepokvarila prirodna stihija. Bilo je to već doba sumnje, pa su ljudiispotiha sumnjali da pola Crne Gore fino živi od tih naših dnevnica,samodoprinosa, zajmova i da im ne pada na pamet popraviti onekuće, jer ako ih poprave, ostat će bez svoga besposlenog prihoda.Malo nakon potresa Sarajevom se širio vic: "Kako Crnogorac drka?

Stavi onu stvar u zemlju i čeka potres."

Page 122: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

LJETOVANJADDA JE BAREM BILO VIŠE MILOSTI KAD VEĆ NIJE BILO pameti

i da se nismo, svi zajedno, našli prognani iz vlastitog života, moždabi jednog dana neki studenti pisali diplomske radove na temu: "Kakosu ljetovale stare Sarajlije". Ali od toga, naravno, neće biti ništa. Svanaša priznata prošlost dogodila se prije našega rođenja, a starimSarajlijama nazivaju se samo oni koji su živjeli i umrli u Bašeskijinovrijeme ili oni koji su živjeli u jednako davna vremena iz kojih ljudi štosu sasvim oglodali našu pravu prošlost crpe svoje razloge. Stogadiplomski rad na temu "Kako su ljetovale stare Sarajlije" nikada nećebiti napisan.A da je bilo drukčije i da smo nastavili živjeti ono što smo započeli,

mogao se uzeti primjer S.V.-a. Taj šesnaestogodišnjak je početkomjula 1981. krenuo na more sa cenerom u džepu. Ostat će minimumtri sedmice, iako se za te pare ne može kupiti ni autobusna karta doPloča. Iz kafane Pšsta ispraćaju ga podsmješljivi pogledi onih koji suimali više para a manje hrabrosti, pa su to ljeto odlučili zapiti nasarajevskom asfaltu, uvjereni da će ljeta i mora biti još bezbroj, pazašto da se čovjek bezveze zlopati. Za razliku od S.V.-a oni nisuvjerovali da je svaki dan u životu posljednji i da se izgubljeno vrijemenikada ne nadoknadi.S.V. se s mora vratio nakon mjesec dana s osam hiljada u džepu.

Ne zna se na sta je potrošio te dvije hiljade, ali je jasno da je njegovživotni trošak po glavi stanovnika bio manji od životnog troskagrađanina Burkine Faso, najsiromašnije zemlje na svijetu. Prica oS.V.-u se pretvorila u legendu koja će se prepričavati cijele zime, svedo sljedećeg ljeta kada će netko drugi sa cenerom poći na more ipostati jednosezonski heroj uličnog Pantenona, onaj koji sebogovima toliko približio da osjeća vjetar koji stvara lepet njihovihtrepavica.Smisao tih ekstremnih slučajeva i smisao mitova koji su se iz njih

rađali bio je, međutim, u tisućama petnaest, šesnaest,sedamnaestogodišnjaka koji su na more odlazili s nešto više novca udžepu, ali još uvijek toliko malo da nema tako jeftine turističkeponude koja bi im omogućila da na moru ostanu duže od tri dana. Aostajali su najmanje tri sedmice. Čak i oni koji su mogli doći do para i

Page 123: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

čiji bi očevi dobro istresli svoje novčanike samo da su znali s kakvomim sićom djeca idu na more, čak i takvi su se trudili da sustignu idealtotalnog morskog kokuzluka.Početkom osamdesetih išlo se najčešće u Makarsku, Ston ili

Trpanj. Pola Sarajeva preselilo bi se u ta mjesta u kojima je bilo nastotine naših vikendica koje su uz plaže i divlje kampove bile glavnameta S.V.-a i njemu srodnih adolescenata i pubertetlija. Nađešvikendicu cure iz razreda, recimo u Brocama kod Stona, svratišonako ko fol bezveze, napneš sav svoj šarm, iskoristiš svešankerske potencijale, prodaješ priču koja ide te sezone, a ona sene može živim čudom načuditi kako si samo bezvezan bio uSarajevu, a sad si tako super. Ostaneš kod nje što duže, pomogućnosti do duboko u noć, a onda pogledaš na sat, uhvatiš se zaglavu i lafo se izbezumiš jer si, eto, zakasnio na sve. Tako te onapozove da tu prespavaš, vidi koliko ima mjesta, malo se nećkaš,kažeš - mogu ja i na plazi, ali si već izvan sebe od radosti, jer akozanoćiš jednom, zanoćit ćeš još barem deset puta, a onda put podnoge do sljedeće žrtve.Puno veći problem nije bio ni s ishranom. Opet se uvališ nekome ili

kupiš pola hljeba, Zdenka sir i Carnex paštetu ili naletiš na nekuribarsku noć na kojoj se besplatno dijele pržene srdele. Istini zavolju, znalo je biti i drugačije i nigdje se nije gladovalo kao što seznalo gladovati na moru. Ali o tome niko nije pričao jer bi takva pričabila ispod časti. Valja spomenuti samo jednu od tipičnih, vjerovatnolažnih, ali ilustrativnih priča s ljetovanja: "Došo ja u Zaostrog, kadtako, okupila se grupa hašišara na molu, bilo ih je sigurnodvadeset, ako ne i vise. Kupili hljeb, za drugo nemaju para, paga umaču u more i jedu. Brata mi, baš umaču u more i jedu."Eto, i tako su ljetovale stare Sarajlije! Tuđini i blagostanju učili su se

na moru, ne znajući da će im ta znanja trebati u životu. Ali bili su todostojanstveni ljudi koji su vjerovali da su u julu i augustu bolji odostatka svijeta i nikakav im problem nije bio maznuti Beograđanku, ajoš im je manji problem bio izmisliti da su maznuli Beograđanku. Akovjeruju u Boga, danas ga mole da im vrati ono bez čaga su ostali. AliBog nikada ne daje ono čaga se čovjek sam odrekao. Bog ne čuvaljudima uspomene.

Page 124: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GRANAPBIO JE, KAŽU, U VRIJEME ONOG RATA JEDAN dućandžija ili

bakalin gore na Bjelavama koji je svakome davao da kupuje na dug.Imao je nekakve teftere u koje je upisivao koliko mu je ko dužan, aljudi bi plaćali kad bi došli do para, a kako se u to vrijeme do paradolazilo rijetko i slabo, tako su i njegovi tefteri narasli i odebljali i bilisu već brojem stranica ravni Kur'anu, Bibliji ili koja je već bila svetaknjiga tog dućandžije. Niko nije upamtio ko je i što je taj čovjek bio,ali se eto pamti da je do u beskraj, tečnije sve do kraja rata davaoljudima da kupuju na dug. Dućan mu nije bio baš neki, niti se unjemu moglo kupiti svega što je dostatno za preživjeti, pa su Sarajlijemasovno odlazile u Posavinu i Slavoniju u "promidžbu", ali onogačaga je bilo, bilo je baš za svakoga jer je svako mogao ući u njegoveteftere.U što je taj čovjek vjerovao i zašto je na očiglednu vlastitu štetu

puštao ljude da kupuju ono što vjerojatno nikada neće biti plaćenodo kraja, to će ostati vječna tajna, ali je izvjesno da je taj dućandžijabio dobar čovjek i da mu se to mora upisati iako nije živio u ovojnašoj povijesti. Bila je živa priča o njemu, a to je kao da je i samčovjek bio živ.I sta se onda dogodilo? Naišlo je ono posljednje savezničko

bombardiranje grada. Izginuše oni za koje se baš moglo reći da nisuimali sreće jer prodeveraše četiri godine i pogiboše od onih koji su ihzapravo oslobađali. Tako je poginuo i dućandžija koji je ljudima sBjelava i svima koji su za dućan na Bjelavama znali davao da kupujuna dug.Ostali su tefteri debeli kao Kur'an ili Biblija, ali nikome od dužnika

nije bilo ni na kraj pameti da je nekome nešto dužan. S dobrimčovjekom umro je i dug koji su ljudi imali prema njemu. Iz ovog bi sedale zaključiti dvije stvari: nezahvalni smo i ni u šta ne vjerujemo!A možda je ipak nekakva plaća i nekakvo vraćanje duga bilo to što

je priča o dućandžiji s Bjelava trajala još desetljećima i što je njegovuradnju preporučivala onima koji su se u vrijeme kada je nestala tektrebali roditi.U našoj povijesti takvog dućandžije nije bilo, niti se i u jednom

dućanu moglo kupovati na dug. Između ostalog i zato što smo bili

Page 125: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

dovoljno bogati da nikome ništa nismo morali ostajati dužni i što seknjiga naših intimnih nesreća nije mogla ispisati brojevima ikoličinom novca. Bili smo nesretni onako, svak za sebe. Jednakokako smo bili i sretni.Osim toga, naše vrijeme ne pamti bakalnice. Potpuno je iščeznula i

riječ bakaluk, a riječ dućan poprimila je neko sasvim novo značenje.U njoj je bilo nekog folklornog prizvuka i nije se koristila ako govorniknjome nije želio reci nešto više od onoga što se običnom riječjukaže. Stručnjaci bi rekli da je ta riječ postala "stilski obojena".Umjesto rijeci bakalnica i rijeci dućan rođena je riječ granap. Kada

bi majka nakon što bi djeca završila osnovnu školu opet zatrudnila,tada se govorilo da će roditi dijete za granape. Najmlađa braća isestre vukli su kese s kruhom i mlijekom i to je bilo neko nepisanopravilo koje se obično nije iznevjeravalo i koje bi trajalo duže negošto je to normalno. Najmlađi su najmlađima ostajali i kad bi navršiliosamnaestu. I tad ih se još slalo u granap.Ta riječ nastala je od nečega što se zvalo GRAdsko NAabavno

Preduzeće. Ta firma poslovala je poslije rata, ali se s godinamautopila u druge firme, tako da u naše vrijeme niko za nju vise nije niznao. U naše vrijeme svi granapi bili su UPI-jevi.U granapu u Kevrinom Potoku kroz cijele sedamdesete i polovinu

osamdesetih radio je poslovođa Ibro. On je bio i poslovođa i svaradna snaga i jedini prodavač. Oniži, sijed čovjek, promuklog glasa ivječne prijaznosti bio je integrirajući faktor naše mahale. Nismo znalini ko nam je predsjednik Mjesne zajednice, ni ko nam odvozi smeće,naplaćuje vodu i televiziju, ali smo za Ibru znali svi jer je njegovazvijezda paziteljica bila zvijezdom paziteljicom naših ulica. On nas jehranio, prao i pitao: "Kako su kod kuće?" U njega se nije kupovalona dug, ali to nije važno jer nisu bila takva vremena. Vrijedio nam jekao što je našim očevima i djedovima vrijedio bakalin s Bjelava i zatoneka mu je rahmet dusi ako je umro i neka ga naše sjecanje čuva uzdravlju ako je živ.

Page 126: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OZBILJNO PITANJEJOŠ SE MOŽDA NAĐE PONEKI ZID NA KOŠEVU, možda u Ulici

kralja Tomislava, možda na dvorišnim fasadama kuca u Ulici MatijeGupca ili na nekom drugom mjestu i u nekom drugom dijelu gradapostoji taj zid koji čuva izblijedjeli grafit s natpisom: OZBILJNOPITANJE. Trebalo bi ga barem uslikati ako se već ne može zaštititizakonom i proglasiti za spomenik kulture. Taj grafit je starsedamnaest ili osamnaest godina i jedan je od desetina ili stotinaistih natpisa koji su se jedne noći pojavili na sarajevskim fasadamakao dio specijalne marketinške akcije koju je preduzeo ZlajaArslanagić pred koncert svog benda, Ozbiljnog pitanja, koji jetrebao biti održan u Kuku, Steleksu ili na nekom srodnom mjestu.Legenda kaže da koncert nije održan, nego su Zlaja i njegovi

muzičari pozvani u miliciju gdje im je rečeno da dozvolu za svirkuneće dobiti sve dok ne izbrišu svako OZBILJNO PITANJE sasarajevskih ulica. Uvjerili smo se tada da ni milicija nije baš uvijektako glupa i neobaviještena, niti se njezine metode uvijek svode napendrečenje i potezanje za uho. Ili se, možda, ipak dogodilo neštodrugo, možda priča uopće nije istinita jer su ipak sve do danas ostalividljivi tragovi ponekog od tih grafita. Natpisi na zidovima traju dužeod bendova, a ponekad i od ljudskih života.Nakon frke s grafitima Zlaja Arslanagić je otišao u vojsku, Ozbiljno

pitanje se zauvijek raspalo ne ostavivsi baš nikakvog traga na nasimmuzickim sentimentima. Poslije je Zlaja nekoliko mjeseci svirao sElvisom i Meteorima i napisao im nikad snimljenu i danas većsasvim zaboravljenu pjesmu koja je pjevala: Sarajevo spava u (sadtu ide zaboravljena riječ) šablonu, Sarajevo spava sto godina u istomfazonu. Poruka pjesme bila je da Sarajevo probuditi nikad nitko nećei djelovala je tada strašno ozbiljno i intelektualno jer je takav bio injezin autor.Kasnije se Zlaja uhvatio komercijale, napravio Crvenu jabuku,

postao slavan, napisao jednu tužnu i nostalgičnu pjesmu sarajevskeopsade i otišao preko velike bare. Nije se htio vratiti ni kad ga jezvalo da sa Crvenom jabukom, opet u novim uvjetima i vremenima,pokupi lovu. A to je fakat bilo u redu i bilo je dosljedno, bez obzira namotive. Zapravo, bilo je kao u onoj pjesmi Borisa Bizetića iz

Page 127: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

sedamdesetih godina koja je pjevala: Nikad ne zovi stare ljubavi jerće ti reci glasom sjetnim, sa našim sam se rastankom pomirila, pazar moram još sa jednim.A kako vrijeme prolazi i kako se godine sjećanja naslaguju jedna na

drugu, a povijest naših života biva cjelovitom budući da je svenjezino jednako davno, i ono što se događalo 1980., kao i ono što sedogađalo 1989., između priče o Ozbiljnom pitanju i priče o ZlajinojCrvenoj jabuci sve je manje razlike. I jedna, i druga davno suzavršene i za sobom su ostavile samo dva blijeda traga. Prvi je nazidu, a drugi u užasno davnoj pjesmi o kiši i prozoru koju pjevaDražen Ričl Zijo. I ama baš nitko jako ne vodi računa o tome sta jebilo alternativa, a šta komercijala jer se novih života ne tiče ni jedno,ni drugo. Oni stari su poput zidova u svježe okrečenom stanu o čijemstvarnom sadržaju ne znamo zapravo vise ništa i nitko ništa nećeznati osim molera koji će za deset-dvadeset godina štemati boju itačno će znati kako su i čime ti zidovi bili bojeni. Ali njega se tozapravo neće ticati, kao što se one koji su došli poslije uopće ne tičesta je bilo to Ozbiljno pitanje.Vjerovali smo u ozbiljne stvari i misli li smo da na svoj svijet

možemo imati nekog utjecaja. Također smo mislili da nema ničegbanalnijeg i imbecilnijeg od Mirzinog jata i pjesme Apsolutno tvoj ida nema ničeg naivnijeg od Ljubiše Račića koji je svirao Smoke onthe Wather i pravio salto unatrag skupa s gitarom. A onda su nam senarugali naša rođeni životi poništivši svaku razliku između onoga štoje bilo glupo i onoga za sta smo vjerovali da može promijeniti svijet.Ali ono što zna zaboljeti ako se čovjek baš jako zamisli, jest da se

ne može sjetiti baš nijedne pjesme i nijednog stiha grupe Ozbiljnopitanje, a sjeća se ipak pjesama Mirzinog jata. Ono što je bilo važnoponekad vise ne postoji. Vidiš samo taj bend, Zlaju Arslanagića kakonešto bjesomučno svira na svojoj gitari i kako šalje neke jakoozbiljne poruke, vidiš sebe kako ih gledaš i znaš da si to onaj ti kojiih i čuje, a s kojim danas ne uspijevaš uspostaviti vezu. Šta ti je tajčovjek kojeg se sjećaš, taj čovjek koji si ti od prije osamnaestgodina? To je fakat jako ozbiljno pitanje, vjerovatno najozbiljnije kojejedna sasvim osobna povijest može postaviti.

Page 128: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

REVOLUCIJAUU DRUGOM OSNOVNE VODILO NAS JE U MUZEJ revolucije.

Iza, u dvorištu, stajao je veliki top, a čovjek s brkovima pričao je ukojim je sve bitkama taj top pucao. Pričao je monotono, po hiljaditiput istu priču, tako da smo pomislili kako je sasvim normalno i običnoto pucanje topova; normalno kao školsko zvono, nailazak tramvaja isve druge stvari koje su dosadne kad o njima misliš, a još dosadnijepostanu čim o njima počneš govoriti. Ali morali smo brku odslušatijer je takav bio red i jer je učiteljica Aida Alibegović strogimpogledom nadgledala da se i ovom prilikom red poštuje.A onda su nas uveli unutra. Opet topovi i mitraljezi, ali ne pravi,

nego na slikama. Potom fotografije partizanskih jedinica koje suoslobađale Sarajevo, naočale i nalivpera poginulih ilegalaca, jedanprašnjavi pištolj i geografske karte koje su pokazivale kako jeizgledala zemlja dok je trajao rat. A izgledala je isto kao i danas: isteplanine i rijeke, ista Istra i ista Makedonija s Albanijom, čudnomzemljom zavučenom u utrobu domovine koja je bila metafora za svosiromaštvo ovoga svijeta i za staljinizam. Pričao se vic: "Šta kažespiker na početku albanskog dnevnika? Dobra večer, družepredsjedniče!"Brko je komentirao slike, karte i predmete, ali je samo prošao pored

fotografije koja je bila zanimljiva i iz koje će nastati mnogi ružnisnovi. Prikazivala je nekog velikog, strasno debelog čovjeka snaočalama koji je pokušavao skinuti prsten s prsta. Lice mu je biloskroz izobličeno jer ga nije mogao skinuti i jer mu je od tog prstenaovisio život. To nigdje nije pisalo, ali se vidjelo da je tako.Ali brku ta slika nije inspirisala na predavanje o revoluciji. Na njoj

nije bilo nikakvog junaštva. Prikazivala je samo strah, a strah smomogli razumjeti bolje i tečnije od svake revolucije. Revolucija je bilamonotona priča i nešto bez čaga nismo mogli živjeti, ali da nas jenetko pitao čemu revolucija zapravo sluzi, ne bismo mu znali reći.Osim što bi rekli da je revolucijom pobijeđena buržoazija i istjeraniokupatori. No, to nije bio nikakav odgovor i to smo znali već udrugom razredu osnovne.Ta slika dugo se vraćala u snove i nisu je mogli istisnuti čak ni prvi

horror filmovi, pa čak ni ona strašna serija u kojoj se pojavljivala

Page 129: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Leptirica. Teško je zamisliti ista strašnije od čovjeka koji pokušavaskinuti prsten koji je davno stavio na prst, još u vrijeme kada nije biotako debeo, a sad ga u trenu mora skinuti s prsta jer će inače ostatibez glave.Ta slika je zapravo prikazivala Jasenovac. U ono vrijeme to još

nismo znali, ali ima vremena, saznat ćemo već, svako na svoj način.Logor nisu oni živi kosturi koji nam nisu slični, niti je logor bodljikavažica, niti su logor ustaše i Nijemci nad odsječenom glavom nekognesretnika. Logor je čovjek koji pokušava skinuti prsten sa svogaprsta. Nevidljivi su oni zbog kojih to mora činiti i koji su ga natjerali usmrtni strah. Zbog nečega nam se čini da smo krivi dok gledamo tusliku.Preko rijeke, pa u brdo, malo od Muzeja revolucije, bio je spomenik

na Vracama. S tog mjesta najljepše se mogao vidjeti grad jer samo stog mjesta nije se primjećivalo kako je Sarajevo podijeljeno na starigrad, sagrađen u neka spora vremena, i na novi grad koji je rastaokako smo i samo rasli. Samo s Vraca Sarajevo je izgledalo kao jedangrad i samo se s Vraca vidjelo vrijeme koje je u njemu prolazilo i izasebe ostavljalo jasan i čisti trag. Gledano s tog mjesta, vrijemedjeluje utješno jer iza sebe ne ostavlja smrt, nego ostavlja kuće i nasvakoj od njih znak kako su živjeli i o čemu su razmišljali oni koji suih gradili.Na spomeniku bila su upisana imena ljudi koji su od 1941. do 1945.

ubijeni ili su poginuli za svoj grad. Beskrajan niz imena i prezimena,a među njima bezbrojni Jevreji. Jedno od upisanih imena možda jebilo ime čovjeka koji pokušava skinuti prsten sa svoje ruke. Mogao sise samo nadati da nije tako, da taj čovjek nije bio iz našega grada ida je uspio skinuti prsten, pa je zato ostao živ. Kao dijete doistavjeruješ da je dovoljno skinuti prsten sa zadebljalog prsta pa da tiživot oproste oni koji su taj prsten htjeli oteti. Bilo bi utješno da je tavjera mogla ostati.

Page 130: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SARAJLIJEPREKORAČUJUĆI SVOJ KUĆNI PRAG, ČOVJEK SE U ONO

vrijeme plašio samo jednoga: da se ne provali! Ne provaliti se, neispasti budala i ne dati povoda okolini da te zeza bio je prvi životniimperativ, temelj socijalne svijesti Sarajeva i prva stvar koju od životanaučiš nakon što počneš okolo hodati sam, bez da te prate tata imama. Čuda su ljudi radili, samo da se ne bi provalili, a najvećeblamaže doživljavali su upravo zbog tog paničnog, endemskogsarajevskog straha, onog straha po kojemu se taj grad razlikovao odsvih drugih gradova na svijetu. Moglo bi se čak reći i da su biografijeljudi oblikovane u znaku tog straha, da su daroviti postali jošdarovitijima jer su se bojali da se ne provale. A od provaljivanja bi senajbolje branio agresijom, provaljivanjem drugih ili izigravanjemravnodušnosti prema stvarima prema kojima nikako nisi ravnodušan.Recimo, kad je ono Kusta dobio Zlatnu palmu, pa kad je na telefonrekao da evo upravo mijenja parkete kod Mladena Materića, ko biva- zaboli ga za tu Palmu, to je bio tipski primjer reakcije Sarajlije kojise uplašio da se ne provali.Kad bi se čovjek, recimo, zvao Miljenko, pa bi stanovao tačno na

pola puta između Osnovne škole "Miljenko Cvitković" i Osnovneškole "Silvije Strahimir Kranjčević", već u osmoj godini znao je da serukama i nogama mora boriti da ga slučajno ne upisu u školu"Miljenko Cvitković". Već tada mogao je znati sta će mu se dogoditiako se samo na jedan dan pojavi u školi krivoga imena i već tada gaje nepogrešivo vodio onaj instinkt koji je Sarajlije našeg vremenavječno pratio i kojeg najčešće nisu bili ni svjesni. Zapravo, postajalisu ga svjesni tek nakon što bi nekoliko mjeseci živjeli u drugimgradovima i nakon što bi u čudu ustanovili da tamo baš nitko nevreba njihov pogrešan korak, niti se jako veseli kada se, barem posarajevskim kriterijima, slučajno provale.U tim drugim gradovima i bratskim republikama vjerovalo se da su

Sarajlije strasno duhoviti ljudi i da su u stanju neprestano se uubitačnom ritmu zajebavati. Ako je u tom vjerovanju i bilo neke istine,a bilo je ako se samo usporediš s nekim tko dolazi, recimo, izZagreba, Ljubljane ili nekog sličnog grada, onda je ta duhovitost bilaizbrušena za godina teške muke zbog smijeha na tvoj račun. Onaj

Page 131: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kome se nikada nisu otvoreno i grubo podsmjehivali, nikada nećeznati zasmijavati i nasmijavati ljude.U osnovi, sve je bilo predmetom zajebancije i iz svega što je čovjek

bio, čovjek se mogao provaliti. Istovremeno, bilo je to predivnovrijeme individualizma jer si bio sam pred svijetom i jer je svatko biosam pred sobom. Bio si svijet a da nisi bio ni narod, ni stado, nizaštićeni pripadnik ičega. Kada smo postali pripadnici, a to je biloonda kada se naša priča završila ili se još završavala, postali smo uisto vrijeme i zaštićeni i prezreni. Ili smo postali zaštićeni preziromonih koji su pripadnici nečeg drugog. U nova vremena vise nemastraha od provaljivanja, a zajebancija na nečiji račun samo jefolklorni ostatak nekog prošlog života i bezazlena je kao crno-bijelihorror filmovi u kojima ne vjeruješ ni Godzili, ni Godzilinoj žrtvi.U sedmom razredu odjeljenje razrednika Hrvoja Filipovića dobilo

je novog učenika, tipa koji je dvaput pao na godinu, a zvao seSlobodan Vuković. Kada ga je razrednik pitao iz koje škole jedošao, Slobodan Vuković je rekao da je došao iz Osnovne škole"Slobodan Vuković", na sta je cijeli razred, naročito muški dio,završio pod klupama od smijeha. Razrednik se, naravno, nije smijao,nego je počeo izbezumljene učenike za uho podizati s poda, ali ninjemu nije bilo baš sasvim svejedno jer je i on shvaćao šta jesmiješno u tome što je Slobodan Vuković došao iz škole "SlobodanVuković". A ima li itko tko bi se danas tome nasmijao? Ako i ima,tada bi se tome smijao samo zato što se sjeća da su takve stvarinekad stvarno bile smiješne i da su bile tim smješnije jer si znao daće blam i provaljenost onoga kome se smiješ biti veći što mu se jačebudeš smijao.Johny Cash nekad davno pjevao je pjesmu o dječaku kojem je

otac dao žensko ime. Malog su cijelo djetinjstvo zbog togamaltretirali i odlučio je ubiti oca. Kada ga je nakon godina ščepao,pitao ga je zašto mu je dao takvo ime. Da bi se znao boriti u životu,sine.Sarajevo je tih godina svim svojim dječacima dalo takva imena, a

oni ako se i nisu naučili boriti, naučili su sjećati se, sretni u svojojprošlosti.

Page 132: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PROSJAK IZ ZABORAVAU SNOVIMA SE VRAĆAJU I ONI KOJE VIŠE NIKADA nećemo

vidjeti, oni koje smo zaboravili, nismo se na javi ni sjećali da postoje,a onda dođu, obično neposredno pred buđenje, i sasvim ispune dan.Mislimo na njih, smješkamo se blesavo, na upitne poglede sliježemoramenima jer se ne može reci, to se ne može objasniti, može sesamo odživjeti dan uz te goste snova i na kraju ih opet - ovog putamožda zauvijek - zaboraviti. Nitko tko ih vidio nije, pa ih zaboravio ionda mu se vratili u snove, ne zna po čemu su ti ljudi bili važni. Azapravo su važni samo po tome što su se čudom pojavili nakon štosu bili zaboravljeni. Ne možeš razmišljati o onima koje si zaboravio,kao što ne možeš preživjeti vlastitu smrt, pa kad ti se iznenada vrateoni kojih nije bilo, učini ti se da je ovaj svijet načas postao manjesmrtan.Recimo, uvuče ti se u san onaj slijepac. Ni imena mu ne znaš, niti si

ga ikada znao. Ali svi će odmah znati o kome je riječ. Pojavio sepočetkom sedamdesetih, a možda i ranije, ali si ga tada počeo viđatijer je upravo to i bilo vrijeme u kojemu si upoznavao svoj grad. Nijeon bio prvi slijepac u tvom životu, ali je bio prvi koji nije nosio tamnenaočale i vidjele su mu se one dvije bijele kugle umjesto očiju. Licebez očiju bilo je strašno jer je to bilo lice bez ikakvog izraza. U tebi jerađalo strah, a u odraslima uglavnom mržnju. Naučit ćeš: mrzili suga jer nije nosio te naočale i jer je otkrivao ono što se ne smije vidjetiili što je bolje ne vidjeti ako se hoće živjeti spokojno.Tada je mogao imati tridesetak godina. Nosio je tamnoplavo odijelo,

bio je jako mršav i imao je rijetku crnu bradu. U to vrijeme nije prosio.Samo je hodao ulicama Centra i kuckao onim svojim stapom ozidove, a svi su mu se sklanjali s puta. Bilo je takvo vrijeme: ljudinisu trčali za lakim sevapom i nisu slijepce uzimali pod ruku i nazorih prevodili preko ulice i ugurivali u tramvaj. To će početi raditi punokasnije. Viđao si ga potom često, ali u međuvremenu nikad ne bipomislio na njega. S godinama odijelo je postajalo sve prljavije, on ječesto teturao ulicom i uskoro se nije znalo je li taj čovjek vise slijep ilije vise pijan. Kada se tako nešto izgovori, to zvuci kao strasnagrubost, ali nemojmo se lagati, barem nemojmo u sjecanjima, tajčovjek se većini ljudi gadio. Pogotovo starijima.

Page 133: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Kada si ga prvi put vidio, imao je deset prstiju. U to si sasvimsiguran, ali nakon deset godina počeli su mu faliti prsti i na jednoj ina drugoj ruci. Nisi ih brojao. Nitko ih nije brojao, ali se činilo kako izgodine u godinu ima sve manje prstiju. U to vrijeme počeo je nositione crne naočale; valjda ga je netko natjerao da to čini, ali ti prsti suljudima bivali strašniji od njegovih praznih očnih kugli. Dobronamjernisu vjerovali da je u pitanju neka bolest zbog koje čovjeku otpadajuprsti, maštoviti su mislili da si on sam odsijeca prste od silnog užasajer je slijep, a zli su psovali kroz zube jer to čini i smatrali su da jesve, ama baš sve to posljedica alkohola. Zli ljudi su uvijek zaljubljeniu tuđe poroke, a ta zaljubljenost je u našem gradu veća nego igdjena svijetu. Tuđi porok uvijek je dobar povod za vlastitu psovku.U biti taj čovjek bio je samo jedan od sarajevskih prosjaka. Ali ti se

sjećaš vremena kad nije prosio, niti je teturao od alkohola, nego jesamo bio slijep i to je svima pokazivao. Udjeljivali su mu samo onikoji su se nagledali smrti ili na smrt nisu bili osjetljivi.Sjetio si ga se kada si po prvi puta, početkom osamdesetih,

pročitao Sidranovu pjesmu Slijepac pjeva svome gradu. I sjetiš gase svaki put kad ju pročitaš. Pjesma je romantična i utješna slikanečega strasnog i zato si umišljao da ju je Sidran napisao baš tomčovjeku. Napisao ju je da nečemu strašnom pruži ljudsku mjeru. Ilitečnije: da pogledu na nešto strasno pruži ljudsku mjeru.Nakon sna osjetio si nježnost cak i za tog čovjeka kojeg si se uvijek

plašio, iako si već kao dijete znao da ti ništa ne može. Zaboravljeni,živi i mrtvi, uvijek su dobri gosti snova. Zaborav je pametniji od smrtijer se iz zaborava poneko i vrati. Iz smrti se nitko ne vraća. BezBoga baš svaka smrt je glupa.

Page 134: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NOGOMETNI LOMOVIBILO JE TO DAVNO, JOŠ U VRIJEME DOK JE BOG PO zemlji

hodao, a Vladanko Stojaković nas izvještavao da je Paul Breitnerčlan zapadnonjemačke komunističke partije, kada se na stadionuJNA začuo mukli prasak, kao da je netko udario sjekirom posmrznutoj cjepanici i otprve ju rascijepio. To je posljednji igračobrane tuzlanske "Slobode" Jusuf Hatunić mladoj nadi "Partizana"Zoranu Račiću jednim potezom slomio nogu. Zamuknuo je stadion,svima je u ušima bio samo taj strasni prasak, Jusuf se držao zaglavu, a dvojica su odnijela Račića na nosilima. Odnijeli su gazauvijek. Zoran Račić se vise nikada neće vratiti na nogometneterene i ostat će jedan od onih čija imena pamtimo samo zbognesreće jer su samo po nesreći bila važna.Nekoliko sezona ranije, moglo je to biti 1974. ili 1975., na jednom

običnom treningu posljednji igrač "Hajdukove" obrane Ivan Buljanzahvatio je po nozi najdarovitijeg igrača generacije Ivicu Matkovića,noga je pukla, Matkovića su odnijeli i vise ga nikada nisu vratili.Buljan je tada pustio bradu i dao zavjet da se neće obrijati sve dokse Matković ne vrati u prvi tim "Hajduka". Nije se brijao nekolikogodina, nosio je bradu i na onoj strasnoj utakmici u kojoj je "Hajduk",nakon splitske pobjede od 4:1, izgubio od "St. Etiena" sa 1:5, a ondase jednog dana jednostavno obrijao, iako se Matković nije vratio u"Hajdukovu" ekipu. No, tada se Ivice Matkovića više nitko nije nisjećao.Tako su Buljan i Hatunić dokrajčili dvojicu igrača koji su možda bili

darovitiji, ali eto nisu imali sreće, pa su naletjeli na dva odvećodlučna posljednja igrača obrane i zauvijek nestali s nogometnihterena. Ivan i Jusuf bili su jednostavno prejaki za krhke kosti svojihsuparnika, ali u njihovoj grubosti nije bilo namjere jer nije bilo takvoni vrijeme. Sedamdesetih nitko nikome nije namjerno lomio noge iruke, čupao srce, niti razbijao glavu. Jednostavno, tako bi sedogodilo.Desetak godina kasnije nad našim se domovima već spuštao neki

čudan mrak, onaj mrak nakon kojeg ne svanjiva, pa nam se oči nanjega moraju priviknuti, na njega i na sve ono što će on donijeti sasobom u miraz novoj povijesti u kojoj će se svi naši ljudi pretvoriti u

Page 135: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

naše i tuđe narode, pa ih u silnome mraku vise nećemo nirazaznavati. U to vrijeme igrala se na stadionu Karaburma utakmicaizmeđu "OFK Beograda" i "Hajduka". Njezin rezultat ni za koga nijebio presudan, ali su "Romantičari s Karaburme" od prve minutenasrtali na cjevanice, gležnjeve i koljena onog najboljeg"Hajdukovog" igrača. U tom poslu im je asistirao sudija, tko bi mu seimena sjetio, koji je sve vrijeme glumio slijepog epskog pjesnikaFilipa Višnjića i teatralno mahao rukama, ne primjećujući stanovitogĐorđa Serpaka kako štema noge Blaža Sliškovića, kleše ih i lomikao da to nisu ljudske noge, nego je riječ o bračkom kamenu cijelcuod kojeg će on, Đorđe, kao sam Ivan Meštrović isklesati nekuneprolaznu vrijednost naše umiruće jugoslavenske kulture.Na kraju ga je i isklesao. Nekako sredinom drugog poluvremena

Blaž Slišković se vise nije digao sa zelene trave, dotrčala su dvojicas nosilima i odnijeli ga van terena. Tamo su čekala bolnička kola kojasu Baku odvezla u neku beogradsku bolnicu, gdje je, eto,dijagnosticiran prijelom i gdje je u knjigama naših sjecanja ostaloubilježeno djelo Đorđa Serpaka, igrača koji se od Hatunića i Buljanarazlikovao još po nečemu osim po tome što je čovjeku namjernolomio i slomio nogu: naime, Serpak u svojoj karijeri nije učinio bašvise ništa vrijedno spomena osim što je jednom od najvećihbosanskohercegovačkih nogometnih talenata slomio nogu. To što seSlišković kasnije oporavio i što je opet davao golove ravno izkornera, to vise i nije važno. Da je bilo po Đorđu Serpaku, možda gane bi bilo ni među živama.A Jusuf Hatunić, on je nakon sezone ili dvije prešao u "Partizan",

dospio do reprezentacije i na onoj mahnitoj utakmici protivŠpanjolske kada je Juanito dobio flašu u glavu, Hatunić je dao golpucajući sa svoje polovine terena. Sudija Englez poništio je taj gol ada nitko nije znao zašto. Možda zato što je nesretni Jusuf prejakoudario po lopti, pa je sudija mislio da joj je mogao slomiti nogu.

Page 136: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

POVIJEST SRCASŠTO STE OSJEĆALI DOK JE HOR ABRAŠEVIć NA obilježavanju

četrdesete ili već koje godišnjice bitke na Kozari pjevao: Prije ćemomi umrijeti nego svoje zemlje dat? Gdje je bila domovina i gdje jesrce kad je onaj beogradski pjesnik tužnoga maja 1980. grmio sekrana: Ko Grmeču sme reci Tito nije, a mi jesmo, kad je Grmečlično njemu raport predavao? Teško je danas znati odgovore natakva pitanja, čak i ako je čovjek sasvim iskren i ako mu je stalo dopovijesne istine onoliko koliko mu je stalo do svake, ama baš svake,godine njegovog života. Teško je znati, jer samo glava pamti, a srceje bez pameti i teško ga je podsjetiti na nešto. Ono se samo oglasikad iznenada i iznebuha, mimo svake unutarnje cenzure, do njegadođe vijest iz prošlih vremena.Recimo, ovako: voziš se tramvajem, baš nešto zamisljen, i odnekud

ti do ušiju dođu vijesti iz sporta. Valjda netko drži uključen tranzistorili, dok stojite na semaforu, čuješ radio iz nekog auta. Ako ne slušašte vijesti i ako misliš o nečemu svome, što će ti srce reci kad donjega stigne informacija da se sutra tu i tu sastaju reprezentacijeJugoslavije i Hrvatske ili - da stvar bude još jača - Jugoslavije iBosne i Hercegovine. U jednom malom djeliću sekunde srce će reci:vidi, pa igra Jugoslavija! I nećeš samom sebi vjerovati, a vlastitomsrcu željet ćeš infarkt jer vidi ga kakvo je: njemu je Jugoslavija jošuvijek Reprezentacija i Domovina, a Hrvatska, Bosna, Makedonija sui dalje rijeci iz regionalnih kronika, poljoprivrednih emisija i ljetnihmorskih svađa.Povijest srca jedina je autentična ljudska povijest. Sve drugo su

historije civilizacija, naroda, plemena i njihovih ideja, pa u njima nemožeš pronaći žive prijatelje, rodbinu, zaboravljena lica stelevizijskih ekrana, mrtve češke turiste, ostarjele galebove smakarske rivijere i Mostarce koji govore kao da se rugaju cijelomsvijetu. Njih srce zna nakon što ih glava zaboravi, kao što srce znaJugoslaviju, tu riječ koja tebi znaci već nešto deseto, nešto kao gorkibadem koji je tebi gorak, ali srcu eto nije i nikad neće biti.Nevjerojatnim ti se čini da si pjevao tu himnu, da si to činio često i

da sasvim sigurno vise nijednu himnu nećeš pjevati koliko si pjevaoHej, Slaveni. Prvi put pjevao si je kad te je primalo u pionire. Tada

Page 137: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nisi znao sta znaci ono "dub se lama", niti ono "postojano kaoklisurine", a pogotovu ti nije moglo biti jasno što znaci: Proklet bioizdajica svoje domovine. Mislio si da je riječ o četnicima i ustašama,ali ti nije išlo u glavu da je ovo i njihova domovina jer te je učilo da jeJugoslavija domovina ljudi koji ju vole, dakle onih koji osjećaju onošto srce pamti kad čuje stih: Prije ćemo mi umrijeti nego svoje zemljedat.A zapravo se radilo o nečemu jednostavnom, nečemu što je ugodio

Bog da bude baš takvo kakvo jest ili je možda ugodio slučaj da nampokaze kako Boga ipak ima. Naime, dok smo pjevali tu himnu iproklinjali izdajicu svoje domovine, bacali smo prokletstvo na sebe isvoja buduća vremena. Naše izdajstvo bit će bez umišljaja, ali ćeipak biti izdajstvo. Izdajicama smo postali onog trenutka kad smoprestali pjevati tu himnu ili kada smo ju po prvi puta otpjevali suvjerenjem i srce nagovorili da riječ Jugoslavija osjeća tako kako juosjeća.Živjeli smo u vremenu bez lukavstva. Ili smo možda bili generacija

koja nije prepoznala lukavstvo naših roditelja i njihove generacije,one iste generacije koja nas je utjerivala u ljubav prema Jugoslaviji ikoja je Jugoslaviju krvavo razvalila i u smrt otjerala ljude i njihoveuspomene. Nama je naša domovina bila lagana kao zastava odpapira, a generaciji naših roditelja ona je bila teška kao top. Mi nismobili u partiji, nismo dobijali stanove i kredite za auto i nismo stigliništa učiniti iz interesa. Mi se s Jugoslavijom nismo kurvali, a naširoditelji jesu. To smo im spremni oprostiti puno lakše nego štovlastitom srcu praštamo osjećaj za Jugoslaviju.Dirljiv je glas djeteta dok pokušava nešto ozbiljno reci, dok

pokušava reći ono što je čulo od odraslih ili što su odrasli smislili kaomudrost ili ljepotu. Evo, i sad se možeš sjetiti svoga glasa kako predcijelom školom 29. novembra 1974. deklamira: Da ga čuje Zagorjese primaklo Avali, more Nebojšinoj kuli… Ili: Kada govori, kao dazvezde padaju… Pokusaš li nešto novo reći tim istim glasom, neće tiuspjeti jer si izgubio vjeru u velike riječi koje ne razumiješ. Mjerasvake vjere istovjetna je mjeri čistoga sjećanja. Samo onaj tko sesjeća čisto je pravi vjernik.

Page 138: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GRENADIRMARŠU LJETO 1878. SU KONJANICI BARUNA FILIPOVIĆA U Sarajevo

dopremili nove običaje, srednjeeuropsku melankoliju, prostituciju,Europu i grenadirmarš. Domaći su se malo bunili, ali su vrlo brzopopustili jer između turskog derta i austrijske melankolije i nije biloneke razlike, a cesar, kao ni sultan, nikad nam nije bio prvi komšija,pa se i na jednog i na drugog čovjek mogao lako naviknuti. Sve jenas svijet prihvatio i na sve se priviknuo, samo što su jedni sad mislilikako je došla njihova vjera i vlast umjesto vjere i vlasti ovih drugih.Naravno, nisu bili u pravu jer ni Stambol, ni Beč nisu Bosnu uzimalisebi zbog vjere, niti zato da bi Bosancima pomagali u njihovomvječnom natezanju oko toga čija je vjera bolja i čiji hram treba bitibliži Bogu. Uzimali su Bosnu jer im je trebala, kao što su i oni trebaliBosni da je učine boljom i svjetskijom. Stambol je bio planetarni NewYork kad je Bosni bio glavnim gradom, kao što je i Beč bio planetarniStambol kad je odlučio Bosnu uzeti sebi.E, kad su kršćani dočekali svog cara, dobili su i grenadirmarš. Ta

pompozna i moćna riječ označavala je jedno sirotinjsko jelonačinjeno od krumpira, luka i rize. Grenadirmarš je bio sav od bijedei to one nemaštovite bijede koja ništa ne sakriva i ništa ne čini lakšimi podnošljivim. Ali to nedostojanstveno jelo imalo je moćno ime krozkoje su odjekivali bečki valceri, državna moć i vjekovna kultura onihkoji su ga spravljali i jeli. Da, komšije su tada vjerovale da su bolje ikulturnije i da se od muslimana razlikuju upravo po tome što su usebi sabrali svo iskustvo jedine prave civilizacije ovog svijeta,europske civilizacije. Za suštinu su bili uskraćeni jer su bili sirotinjana periferiji svih svjetova, ali su se štitili imenom koje će promarširatikroz cijelu nasu povijest i nestati malo pred raspad.Grenadirmarš su u Sarajevu spravljale naše bake, tetke i ujne, sve

neki starinski svijet koji je socijalno bogatstvo prihvaćao kao neštoprivremeno, na što se ne treba previše obazirati jer će opet sigurnodoći vrijeme sirotinje kada ćemo se štititi samo imenima. Uzaludnasu bila naša zapomaganja i uzaludna je bila promjena koja sedogodila u našim srcima i emotivnim dikcionarima: namagrenadirmarš nije zvučao kao nešto moćno, nego smo ga doživljavalikao naročito ponižavajući oblik mučenja koje je izmislio lično Hitler.

Page 139: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Isti nam je bio i šmarn i kajzer šmarn i ajnpren supa, pa nam nije nipadalo na pamet da će s odlaskom naših baka, tetaka i ujni sasvijeta nestati i grenadirmarš, posljednji živi trag jednog bijednogviteštva.Komšiju muslimana se ne bi počastilo grenadirmaršom, premda u

grenadirmaršu nije bilo ni svinjetine, ni svinjske masti, ali zašto bičovjek znao za našu bijedu i siromaštvo ovoga dana. Mogao bipomisliti da smo jadniji od njega, a mi to ne želimo. Uostalom, ni onnas nikada nije nutkao halvom i rahvanijom, tim najbjednijimbosanskim kolačima koji su svjedočili o našem bosanskom jadu najednak način kao i grenadirmarš. Kršćani su bili čuvari jedne, amuslimani druge strane iste bijede.Ali ta bijeda ipak je bila bijedom je dne civilizacije, a ne bijedom

svijeta koji nema ni korijena ni imena. Tek u naše doba vidjet ćemosta će se dogoditi kada umjesto grenadirmarša, šmarna, rahvanije ihalve sirotinja počne jesti Jadran napolitanke. Samo na prvi kus iprvi zalogaj te napolitanke bile su manje odvratne od tradicionalnihbosanskih pomija, ali s vremenom shvatiš i osjetiš da od njih nemaničeg gadnijeg i beznadnijeg jer nakon što jednom počneš ručavatiCarnex paštetu i večeravati Jadran napolitanke, vise nikada nećešimati građanske i porodične rituale i tradicije i nadu da će jednom bitibolje i bogatije.Svijet je proklet sirotinjom. Sirotinja gradi Babilonske kule i vrijeđa

Boga. Sirotinja pravi baklave od dvadeset katova jer vjeruje da sebaklava mjeri svojom visinom. Te baklave koje su zavladale našimmalograđanskim svijetom tokom sedamdesetih bile su Babilonskakula našega svijeta. Uvrijedili smo Boga ili smo uvrijedili vlastiti svijet,pa smo zbog toga ostali prokleti i definitivno sami bez svogaStambola i svoga Beča.Ponekad noću, tamo od Trebevica, za onih ledenih, bistrih i čistih

večeri kakve su u Sarajevu iznimno rijetke, zna ti se kroza san učinitikako niz kaldrme i niz sleđenu zemlju koja je sačuvala svaki trag,marširaju mali grenadiri i šire miris zapečenog krumpira, riže i luka.Peku te oči u tom snu i suze teku, premda za tugu vrijeme nije.

Page 140: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

TUŽNA GEOGRAFIJAU JEDNOJ POEMI BRANKO ĆOPIC PJEVAO JE O TOME kako je

učio školu stanoviti Desnica Brane. Radilo se o jezivo lošem učenikukoji ni s jednim jedinim školskim predmetom nije dobro stajao, ali jebaš najgori bio u geografiji. A onda je došao rat, Brane je bioplemenita srca, pa je obukao partizansku uniformu i otišao da branirodnu geografiju o kojoj ništa nije znao. Išao je tako od jednog dodrugog mjesta, od jedne do druge velike bitke i naučio imena rijeka,sela, gradova i planina. Desnica Brane je na kraju, naravno, moraopoginuti i ostalo je samo njegovo urezano ime u školskoj klupi isaznanje da je u smrtnom času geografiju znao bolje od svakogštrebera.Ćopiceva poema bila je silno tužna, a tužna je i danas čim je se

čovjek sjeti. Jednako tužna je i geografija koju s godinamazaboravljamo i o kojoj djeca rođena poslije nas već ništa ne znaju.Toronto i Melbourne danas su puno poznatiji od Mrakovice i Ljubinagroba jer u Torontu i Melbourneu možda žive daidža i amidža, a naMrakovici i Ljubinom grobu živi samo jedna funeralna i grobaljskageografija, geografija Ćopicevih poema i sjećanja nekih, u principujako zaboravnih generacija.U trećem razredu osnovne škole učili smo, recimo, i o mjestu koje

se zove Matić Poljana. Tamo se neke ratne zime smrznula četaproletera, pa je na Matić Poljani dvadesetak godina kasnije sagrađenspomenik, zapravo zabodeni su u zemlju grubo tesani kamenovi,raspoređeni u kolonu ljudi, od kojih svaki simbolizira jednogsmrznutog partizana. Eto, i to smo učili u školi, a pravo je čudo da jelekcija ostala upamćena i nakon četvrt stoljeća, bez obzira na savonaj život i sve stvarne događaje koji su iz glave trebali izbrisativirtualnu geografiju revolucije i narodnooslobodilačkog rata.Puno poznatija mjesta bila su Sutjeska, Neretva, Lijevče Polje,

Prozor i Konjuh planina uz koju ide četa proletera i nosi mrtvogproletera, husinskog rudara. No, najveći nas problem s geografijombio je taj što stvarne rijeke i planine uopće nisu sličile rijekama iplaninama koje su u povijesti naših života nosile njihova imena. Pasmo tako zapravo imali dvije Neretve. Preko jedne je bio nadvijenmost spasa kojeg je srušio Tito da bi doskočio okupatorima i

Page 141: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

domaćim izdajnicima, a duž druge Neretve išao je voz prema moru imi smo virili kroz prozore svojih kupea i pokušavali nagovoriti oči dau toj stvarnoj rijeci vide Tita i partizane, da vide lude tifusare i bitkušto na jednoga, ali oči ništa od toga nisu mogle vidjeti. Bila je to zanjih obična, duboka zelena voda, bila je to obična rijeka koja će punokasnije, onda kada Toronto i Melbourne postanu mjesta našeemotivne geografije, biti rijekom naših života, biti posljednjomrijekom prema moru, biti većom i nevjerojatnijom od one Neretve okojoj smo na tragu Desnice Brane učili u školi.Ili Husino, mitsko selo naše generacije koje zapravo i nije bilo selo,

nego je bilo mitsko prebivalište rudara sa crno-bijelih slika koji sunam donijeli slobodu, a prije njih i onog Jure Keroševića, koji je predkraljevskim jugoslavenskim sudom bio osuđen na smrt i uopće senije plašio umrijeti jer je razmišljao samo o slobodi i idejama radničkeklase, a ne o životu. Činilo nam se da takvo selo ne može biti nakarti našeg svijeta, a ako i jest na njoj, tada je ono lijepo i tužno bašonoliko koliko je lijepa i tužna pjesma o Konjuh planini. Ali čim nas jeprvi puta povelo u Tuzlu i čim nam je nastavnica prstom pokazalamjesto stvarnoga života husinskih rudara, nas šok je bio toliko velikda smo si odmah u glavi zamislili dva posve odvojena svijeta, jedankoji gledamo svojim očima i na kojem postoji jedno ružno i sirotoselo, te drugi koji je u nama i u kojem postoji mjesto po mjeri pjesmes mrtvim rudarom.Poema o Desnici Brani danas ne postoji jer ju djeca vise ne čitaju i

jer se više nitko ne rasplače nad sudbinom lošeg učenika i dobrogpartizana. Ona, kao i geografija o kojoj pjeva, postoji u sjecanju iizmijenjena je u onoj mjeri u kojoj smo izmijenjeni kao ljudi. Uzaludnoje zato svako podsjećanje i uzaludno je listanje starih knjiga i novina,kao i pjevanje pjesama o rijekama, partizanima, planinama irudarima. Sve što se o tome može i smije reći već je u sjećanju itamo ga treba i sačuvati, onakvog kakvo je ostalo jer je samo takoistinito i jer samo tako ništa nije glupo i banalno.

Page 142: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OLIMPIK EKPRESPRED OLIMPIJADU UVEDEN JE STRAŠNO BRZI VOZ na liniji

Beograd-Sarajevo-Ploče. Voz se zvao Olimpik Ekspres i nije imaokupee, nego se sjedilo kao u avionima. Iznad ulaza bio je televizorkoji je emitirao specijalne programe, nove filmove, prirodne ljepoteJugoslavije, zimska borilišta, plesove i igre naših naroda i narodnostii sve ono što smo mogli gledati na normalnoj televiziji, ali ovo je bilonekako ljepše, svečanije i ozbiljnije. Svako malo nailazile sustjuardese s besplatnim pićem i sendvičima, a ti si vjerovao kako ćejednoga dana svi vozovi u našoj zemlji biti ovakvi, ali si se plašio daće do tada proći puno vremena i da ćeš već biti strasno star, da ćešmožda imati punih trideset godina i vise nećeš uživati u vozovima.I gledano izvana, Olimpik Ekspres razlikovao se od drugih vozova.

Bio je srebrene boje i aerodinamičnoga oblika ili ti se samo činilo daje aerodinamičan jer mu je boja srebrena, a vukla ga je lokomotivakoja je izgledala jako moderno i bila je, barem na prvi pogled, kaolokomotive onih japanskih vozova što si ih viđao na televiziji i koji sujurili milion kilometara na sat.U biti Olimpik Ekspres bio je izvana ljepši cak i od Plavog voza u

kojem se nekad vozio drug Tito. Kada bi ušao u sarajevskuŽeljezničku stanicu, našli bismo se konačno obasjani tom dugoobećavanom boljom budućnošću i znali smo da nam treba još samomalo strpljenja pa će sav nas život postati tom vozu nalik.Čitav vozni red bio je prilagođen Olimpik Ekspresu i njegovoj brzini.

Od Sarajeva do Ploča stizalo se za dva i pol sata, a došli bismo ibrže da usput nismo morali čekati one ružne i smiješne zelenevozove iz naše prošlosti. Tako je to bilo do Olimpijade i još nekolikomjeseci, sve do kraja ljeta 1984.A onda su se stvari počele mijenjati. Najprije su stjuardese prestale

nositi sendviče, potom se piće počelo naplaćivati, kao što senaplaćuje u svim drugim vozovima, zatim su se pokvarili onitelevizori, da bi na kraju Olimpik Ekspres postao jedan sasvimobičan voz koji je, istina, išao i dalje brže od ostalih vozova, ali gavise nismo voljeli jer nas je sve u njemu podsjećalo na lijepaiznevjerena obećanja. Takav je ostao sve do pred rat. Zapravo sve

Page 143: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

do dana kada je zajedno sa željezničkom prugom od Beograda doPloča umro kao što ponekad umiru nežive stvari koje su činile život.Ponekad se učini da bi sve bilo drukčije da je Olimpik Ekspres

ostao isti onakav kakav je bio u prvim mjesecima svoga postojanja.Da su stjuardese i dalje raznosile besplatne sendviče, da su radilitelevizori i da je jedan voz ostao čudo među vozovima, možda seživot ne bi raspao onako kako se raspao. Ponekad se učini da je bilopotrebno samo malo urednosti i upornosti pa da izbjegnemo sve onoza sta danas vjerujemo da smo trebali izbjeći i sto nazivamoskupnim i nepreciznim imenom rata. Nije blizu istini da rata ne bi biloda je Olimpik Ekspres ostao onakav kakav je trebao biti, ali jeplemenito vjerovati u to. Plemenitost vjere je u ovakvim stvarimavažnija od istine.Na ulasku u sarajevsku Željezničku stanicu televizor u Olimpik

Ekspresu redovno je svirao sintesajzersku verziju pjesme Kad japođoh na Bembašu. U turističkome smislu to nije mogao biti punpogodak. Pjesma je bila tužna, a čudno je da te grad u koji dolaziškao turist s vrata dočekuje s tužnom pjesmom. Ali nije važno, niti jeikad bilo važno, pogotovu jer Sarajevo nikada nije imalo svoju veselupjesmu. Čak i ona o agama Sarajlijama koji vino piju nije sarajevska,nego je ilidžanska.Kad ja pođoh na Bembašu bila je i posljednja odjavna pjesma

Televizije Sarajevo. Svakoga dana tužna je pjesma odjavljivalaprogram. To je već imalo smisla jer televizijski program nijenamijenjen turistima, a tuga je put da se čovjek zamisli nad sobom isvojim rukama. Sarajevska televizija je tako, nehotice, apelirala naBosance da se zamisle nad sobom.

Page 144: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

IGRE BEZ GRANICASir Oliver kaže se upravo ta ko kako se i piše: Sir kao travnički sir, a

ne Ser kako bi to rekao onaj koji nije živio taj život. Isto tako, dobrose zna za Bleka Stenu, dok ime Black Stijena ne bi značilo ništa. Imožeš sad skakati do neba i pozivati se na znanje stranih jezika, aliu nas se Petit Beure uvijek čitalo Petit Ber, kao što se i infarkt, baremizvan strogoga centra Sarajeva, u cijeloj Bosni zvao infrakt.Zbog spomenutih jezičnih pravila i imena ljudi za koje je sva Bosna

i sva Jugoslavija znala krajem sedamdesetih i početkomosamdesetih, navest ćemo onako kako su se izgovarala jer ih nikadanismo ni vidjeli napisane. Riječ je o dvojici Talijana, GviduPankvaldiju i Đenaru Olivijeriju. Oni koji ih se i danas sjećaju, atakvih je po svoj prilici manje nego aktivnih govornika japanskogajezika u Unsko-sanskom kantonu, vjerojatno su spremni platiti ručaksvakome tko se još sjeti Gvida i Đenara, ama ne samo platiti ručaknego i uručiti počasni doktorat iz sjecanja. Naime, Gvido Pankvaldi iĐenaro Olivijeri su od onih likova iz naših života koji su temeljitonestali, ne ostavivši za sobom nikakvoga traga i ama baš ničega zašta bi se morao zakačiti čičak memorije.Jedan je izgledao kao gospodin, ali od one gospode koja na ruci

nose pet ili šest satova i koja ako nisu diplomirala na bezbolnomvađenju novčanika iz tuđih džepova, onda su barem radila kaoprezenteri kuće straha u cirkusu Moira Orfei. Drugi je bio debeo ibačvast, tipičan vlasnik tršćanske prodavnice istočnoeuropskekonfekcije s kraja sedamdesetih.Gvido i Đenaro se, međutim, nisu bavili spomenutim poslovima. Ili

se barem tim poslovima nisu bavili u vrijeme kada su ušli u našeživote i kada su svaka bistrička nena, slavonska snaša i mejtaškavikleruša znale za obojicu. Ti ljudi bili su suci u Igrama bez granica,tradicionalnoj manifestaciji koja je u jednom trenutku bila popularnijai od Eurovizije i od nogometa i koja se selila iz grada u grad, uzdužsrednje, južne i jugoistočne Europe. Svaki put takmičilo se u novimsportovima, a sportovi su bili sve luđi od luđega, tako da se spovijesne distance čovjek lako zapita tko su bili ti ljudi koji supristajali praviti budale od sebe preplivavajući bazen s gumenimkostima u zubima ili verući se uz nasapunjan jarbol maskirani u

Page 145: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

izumrlu pticu dodo. I još su skakali od sreće kada bi im Gvido iĐenaro u plavim sakoima s vještačkim karanfilom u zapučkuuručivali pehare za osvojena prva mjesta.No, povijesna distanca samo i sluzi tome da historiju očisti od života

i svede je na hramove, grobove i datume koji označavaju kada senešto dogodilo prvi put. Ljudi koji su sudjelovali u Igrama bez granicabili su slični nama, zapravo našoj starijoj braci i očevima koji bi seisto tako maskirali u kokosi da im je reklo da to treba za pobjedu.Tako je to bilo onda, a tako je možda i danas, ali samo u svijetu skojim mi nemamo vise ništa.Vrhunac Igara bez granica bio je one godine kada je po prvi puta

pobijedila neka naša ekipa. Ako sjecanje ne vara, bila je to ekipagrada Kragujevca, a pobijedili su negdje u Italiji ili Austriji. Ukasnovečernjem televizijskom dnevniku spiker je bez ikakve ironijepročitao vijest o još jednom uspjehu naših sportskih ekipa i našihljudi koji su sve hendikepe nadoknadili tradicionalnom borbenošću. Iuopće se nismo pitali, ni tada, ni ikada, zašto baš mi imamo sve tehendikepe kad bi nam bez njih bilo lakše pobjeđivati i kada ionakonitko osim nas za njih i ne zna. U svakom slučaju, te večeriKragujevčani su se borili za sve nas, a cijela je Jugoslavija zajedno snjima onom gumenom nosorogu nabacivala šarene plastične halkena rog.Već sljedeće sezone rođene su Igre na snijegu, ili se ta

manifestacija drukčije zvala, ali suština je bila ta da su takmičari onoisto što su radili ljeti počeli raditi i zimi. Umjesto kokošiju uolimpijskom bazenu, sada smo imali kokosi na skijama, a ĐenaroOlivijeri i Gvido Pankvaldi su tim povodom došli i u Sarajevo.Jahorina je tako postala domaćin njihovoga cirkusa koji će bitizaboravljen kao što zaboravljen biva svaki cirkus nakon što ode izgrada.Đenaro Olivijeri i Gvido Pankvaldi otišli su tada možda zauvijek.

Nakon što su Igre bez granica izašle iz mode i nakon što ih jezamijenila neka druga manifestacija u kojoj mi više nismosudjelovali, više nije bilo potrebe za takvim sucima. Ali blaženaostaju vremena kada su prevaranti izgledali baš kao prevaranti.

Page 146: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZVONOPostoje priče koje ispričamo sekundu prije nego što ćemo ih

zaboraviti, postoje priče koje ispričamo nakon što smo ih većzaboravili ili smo mislili da smo ih zaboravili; izvučemo ih iz nekogcrnog bunara i one bljesnu ljepotom izgubljenoga života, ljepotomslučajno pronađene stranice Oslobodjenja s rubrikom Hronika od,recimo, 12. oktobra 1983. godine. Ali postoje i priče koje po stoti putpričamo i svaki puta su drukčije, a da zapravo i ne znamo zašto sunam baš tako važne i uvijek nam je žao što ih ne pričamo prvi put jermislimo kako ćemo ih baš sada najbolje ispričati, ali to nitko nećeprimijetiti jer smo ih ispričali već devedeset devet puta.Takva je i priča o Zvonu. O tom neuglednom podrumskom klubu u

kojem se puštao jazz od kraja naše povijesti već su napisani brojniknjiževni radovi, pjesme i pripovijetke i već se za Zvono čulo na svimstranama do kojih dopiru ovi glasovi. Ali ta priča nikada nijedovršena jer i ne može biti dovršena jer je postala zamjena za neštošto je zauvijek i nepovratno stradalo početkom aprila 1992., dakleonih dana kada smo prestali živjeti život za sjećanja i kada se viseništa nije događalo čaga bi se valjalo sjetiti zbog vlastite unutrašnjaljepote.Čovjek koji je držao Zvono u zakupu zvao se Vedran Muftić. Bio je

to jedan crnokosi i neobrijani brko, od onih ljudi koji studiraju istvaraju finu građansku karijeru i slušaju dobre ploče sve dokjednoga dana ne shvate kako bi im najpametnije bilo da otvorekafanu. Ali Vedran je u nečemu bio izuzetak: njegova kafana bila jesve ono što on zapravo jest i ništa od njegove prošlosti nije biloiznevjereno tom kafanom.Čovjek koji je izmislio Zvono zvao se Sasa Bukvić. Od jutra do

popodneva on je bio slastičar u slastičarni Jadranka. Od popodnevado večeri bio je kipar i konceptualni umjetnik. A navečer je biogalerist i kafanski čovjek. Bio je jak ko majka zemlja i tvrd kao svojeprezime. Samo takav mogao je raditi sve ono što je radio i živjeti udubokom uvjerenju kako umjetnost iskupljuje svijet i kako osimumjetnosti vise ništa nije stvarno važno. Po strukturi svoje ličnostiSasa Bukvić je zapravo bio svećenik, onaj koji nikada ne odustaje,

Page 147: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

onaj koji zna da se zbog vjere isplati zadaviti svaku sumnju i onaj kojije svjestan da će se njegov hram bez njega urušiti.Na najmanjem zamislivom slobodnom prostoru, na zidu koji nije bio

širi od četiri metra, Sasa Bukvić je načinio galeriju Zvono. Na ta četirimetra izlagali su najvažniji suvremeni jugoslavenski umjetnici,izložbe su se mijenjale svake dvije sedmice, a Zvono je bilonajvažnija sarajevska galerija. Najvažnija zato što su ta četiri metradiktirala svakome slikaru da na minijaturnom prostoru pokaze savsvoj svijet i da ga izlozi publici koja je isto tako bila neka vrsta živogumjetničkog djela. Sačinjavali su je izgubljeni studenti Likovneakademije, alkoholičari, zaljubljeni srednjoškolci i srednjoškolke,sekretarice iz preduzeća u komšiluku, psihijatrijski slučajevi, trulibosanski pjesnici, poneki anđeo i samoubojica, te masa anonimnogsvijeta koja je u Zvonu umjetnost počela doživljavati kao nešto što jesilno važno i od čaga se živi kao što se živi od zraka.Eto, to je bilo važno, zato je Zvono bilo važno, zato o njemu toliko

puta ponavljamo iste priče i zato je Zvono ta bespovratno izgubljenavrijednost života, ona vrijednost koja vise nigdje i nikada neće bitipronađena. Jer da se razumijemo, umjetnost je inače nešto jakopametno i važno, umjetnost je uzvišena i umjetnost je pizdarija, aliona definitivno nije kao život. Nekima je manje važna od života, anekima je vise važna od života, ali nikome nije baš kao život.Povijest konceptualne umjetnosti u Bosni počela je s likovnom

grupom Zvono. Ti ljudi su ronili po Ukrini i to snimali na videu, stajaliu izlogu Alhosa glumeći konfekcijske lutke i lebdili iznad Miljackepoput limenih duhova. Ali najveći i najvažniji koncept bio je konceptte zadimljene kafane koja se pristojnim riječima zove klub ili galerija.Taj konceptualni čin, čin Vedrana Muftića, Sase Bukvica i grupekonobara i šankera zaslužio je mjesto u umjetničkoj i sentimentalnojpovijesti Sarajeva.

Page 148: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NAGRADA ILI KAZNAU OVAJ GRAD DOLAZILO SE SAMO PO KAZNI. Na groblju sve

tog Josipa spomenik je koji to potvrđuje. Ispod kamene ploče obrisaanđela pokopani su hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević ižena mu Ella. U Sarajevo ih je doveo njegov nesporazum sasvijetom kojemu je pripadao i koji će ga kasnije slaviti kao svoga,iako ga je, eto, odbacio onda kada je Kranjčeviću najviše trebao.Naši svjetovi trebaju nam samo dok smo živi. Kasnije je sasvimsvejedno gdje si i čiji si i tko te smatra svojim. Ako postoji raj, tadasmo u njemu svi zajedno, bez obzira na svoje vjere i nevjere i imenakojim pokušavamo Boga dozvati, dosađujući mu dok god smo živi.Ako raj ne postoji, tada nam je svejedno pod kojom zemljom lezimo ičiji nas crvi jedu. Zato nam naši svjetovi trebaju samo živama i zatosu strašne sudbine onih koji su u našem gradu živjeli i umirali pokazni.S Austrijom su došli kuferaši iz svih dijelova Monarhije. Bosna je za

tu sirotinju bila obećana zemlja i Bosnom su bili kažnjeni zbog svogasiromaštva. Umirali su i sahranjivani su pod spomenicima na kojimasu stajali čudni gotički, njemački natpisi koji do danas prizivaju nekudrugu, bolju i sretniju sudbinu. Prizivaju one zavičaje iz kojih se pokazni dolazilo u Sarajevo.Nakon 1945. ljudi su Sarajevom kažnjavani jer su nešto malo

zajebali tokom rata. Stizali su zagrebački violinisti jer su sviraliPaveliću, profesori jer su predavali pod ustašama ili liječnici jer suliječili u državi generala Milana Nedića. Njihova kazna bila jestrašna jer je bila nepravedna. Još strašnija bila je kazna u gradu ukoji se dolazilo po kazni. Samo oni koji su ga zavoljeli, a takvih jeuvijek bilo, i koji su mu za vječnost podarili svoje duše, samo onishvatili su da samo Bog kažnjava progonstvom, a da ljudi, tjerajućidruge ljude u pakao, cesto ih pošalju u zemni raj. Kuferaši iprognanici koji su zavoljeli grad bili su nagrađeni njegovim spokojem.Iz Sarajeva se odlazilo po uspjeh ili sreću. Išla su sa svih njegovih

kolodvora djeca tog grada i najčešće se nikada nisu vraćala. Rasutapo svijetu sa svojim Zlatnim palmama, Nobelima, profesurama ivelikim karijerama, sa svojim zločinima, zatvorima i siromaštvima, asvojim novim domovinama i odabranim identitetima, ta djeca bila su

Page 149: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

predmet uličnih i kafanskih sarajevskih priča. Njihove duše lebdjelesu nad Miljackom još prije nego što su ti ljudi stigli umrijeti. U graduse ružno pričalo o njima, ali u njegovoj duši ostajala je dragauspomena kao kolijevka jednog otišlog svijeta. Nema grada iz kojegase toliko odlazilo kao iz Sarajeva i nema grada koji je tako dobropamtio kao Sarajevo.Ono što će se događati nakon naše po vijesti, kada započne rat i

kada se pola grada razbježi na sve četiri strane svijeta, bit će samonastavak iste priče, iako ćemo vjerovati kako se događa nešto novo,nešto čaga nikada nije bilo. A uvijek je toga bilo i uvijek je bilo isto,samo što se mjera tuge i nesreće mijenjala onako kako su semijenjala vremena. Neke davne 1878. dolazilo se s kuferima iz Beča,Zagreba i Bratislave, a 1992. dolazit će se bez kufera iz Srebrenice,Višegrada i Novog Pazara. Ali opet je priča ista i isti su ljudi u njoj.Razlikuju se samo po imenima, jeziku i vrsti progonstva i kazne.Opet će neki zavoljeti grad, a drugi u njemu umirati nesretni, kao uzatvoru, Sibiru i najgorem kazamatu na svijetu. Samo zidovi dijelit ćeone koji će svoje poražene snove moliti da Sarajevo spali grom, daga zajedno s njima potopi povodanj i da se probudi taj stari ugaslivulkan i u nebo pošalje taj strašni grad i one koji će hvaliti Boga štoim je udijelio to blaženstvo i mir, taj čudesni grad u kojem vrijemeprolazi tako sporo da svoj život možeš razgoditi na tisuće dobrihdana. Neki će umrijeti nesretni što ih je u Sarajevo prognalo, neki ćeživjeti sretni jer ih je u Sarajevo poslalo i kaznu u nagradu pretvorilo.Sarajevo je uvijek bilo na kraju svijeta i tamo će uvijek ostati. Svijet

se pomjera lijevo i desno, na istok i na zapad, ali je ovaj grad ipakbaš uvijek na kraju. Sve nesreće i sve draži proizlaze iz te činjenice.Isti su razlozi što je Sarajevo voljeno i što je nevoljeno. Zato ga je istigla najveća mržnja i zato ga u srcu čuva velika ljubav. Ta ljubavveća je od grada. Riječ Sarajevo je kao riječ Kordoba, riječ Granada,riječ Lisabon i riječ Monastir. Prema tim riječima ne možeš bitiravnodušan, kao što si ravnodušan prema drugim riječima i drugimgradovima iz kojih se odlazilo i u koje se dolazilo iz nekih normalnihljudskih razloga.

Page 150: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ILUZIJEKADA SE PONEKAD SJETIMO KAKVI SMO LJUDI BILI, dođe nam

da pomislimo kako to uopće nismo bili mi. Eto, recimo, one godinekada je u Beogradu neki očajnik pucao na turskoga ambasadora,sav grad se bio ustrčao da ulovi atentatora. Čovjek je bježao, ništamu nije bilo jasno, a za njime su trčali bijesni i društveno svjesnigrađani. Neće on usred naše zemlje tako iz čista mira ubijatiambasadora. Zapravo, nije važno što je u pitanju bio ambasador. Daje pucano na bilo koga, ljudi bi se isto tako stuštili za revolverašem,uhvatili ga i predali narodnoj miliciji. Takvi smo mi ljudi bili sve dok senismo malo promijenili ili dok nismo postali kao i svi drugi ljudi, iakose misli da smo postali gori od svih drugih.Ambasador nije ubijen, ali je zato ubijen neki mladić po imenu

Željko kojeg je atentator upucao tren prije nego što su ga građaniuhvatili. Taj Željko pao je na braniku jednog nepostojećeg svijeta,onog svijeta koji vodi računa o tome da ne postoje slučajniprolaznici, jer kada netko puca u jednog od njih, kao da je pucao usve nas. Priče o tom svijetu za koji je pao Željko danas zvučebanalno i vjerujemo da su lažne. Je li onda laž i to da je jedan čovjekubijen samo zato što je htio uloviti atentatora ili je možda ubijen jer jeobavljao posao za koji nije bio kvalificiran.Sasvim je svejedno sta je Željku došlo glave, ali zar ne bi bilo

zanimljivo kada bi on uskrsnuo u ovaj nas svijet i u vrijeme našedruge povijesti? Koliko bi mu vremena trebalo da se snađe, dapromijeni navike i običaje, da počne trčati samo iz čista mira i dastekne više razumijevanja za atentatore, a manje za ambasadore?Na ovakva pitanja možemo samo zamišljati odgovore, iako postojinešto u našem iskustvu i životu što bi moglo s velikom pouzdanošćupotvrditi da bi se Željko promijenio jako brzo. Pa i mi smo se brzopromijenili. Tako brzo da to nismo ni primijetili i da uopće i ne znamokada se to dogodilo. Bilo bi strašno važno saznati kada smo izjednoga prešli u drugi svijet i kada nam je naša prošlost postalaprošlošću nekih tuđih, nepoznatih i nestvarnih ljudi.Je li to bila 1977. ili 1979. kada se dogodio onaj veliki potres u

Bukureštu? Potres se osjetio i u Sarajevu; ljuljali su se zidovi, iz časau kupaonama ispadale su četkice za zube, ljuljali su se lusteri. Baš

Page 151: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

smo se bili uplašili. Ali gore je bilo kada je iste noći na kasnimtelevizijskim vijestima javljeno da je u Rumuniji pod ruševinamaostalo na stotine ljudi, da među njima možda nema preživjelih, i da jeu nekom književničkom domu poginula grupa važnih i dobrihrumunjskih pjesnika. Narednih mjeseci književni listovi i časopisiobjavljivali su pjesme naših pjesnika koje su bile posvećene mrtvimbukureštanskim pjesnicima. Te pjesme su bile lose i lažne. Govorilesu o izgubljenoj mladosti, ranjenim muzama i mrtvim Orfejima i bilesu ispunjene genitivnim metaforama, onim metaforama koje služesamo tome da sasvim obične rijeci postanu slične goblenima i danam se sviđaju na jednak način kao gobleni.Potres u Bukureštu osjetili smo kao nešto svoje, nešto što nas se

tiče i što je vrijedno iskrene ljudske žalosti. Samo što o toj žalostinismo mogli reci ništa suvislo. Možda smo se zbog te nesuvislostikasnije tako lako i brzo promijenili, nesvjesni svojih malih i velikihžrtava za neki svijet i neki život od kojega smo odustali.Bilo je to posljednje vrijeme poezije. Dobre ili loše, svejedno je. Ali

bilo je to vrijeme kada je poezija još uvijek mogla biti važna. Bila jevažna iz sličnih razloga iz kojih je neki Željko trčao za atentatorom.Bio je to kraj godina u kojima su bili mogući čak i poetski maratoni.Tako je, recimo, krajem šezdesetih u dvorani Radničkogauniverziteta Đuro Đakovic netko recitirao od jutra do mraka, pa svedo sljedećega jutra i sve vrijeme bilo je onih koji su ga slušali.Zgodno bi bilo znati sta je recitirao, ali bez obzira na to koji su i kakvibili njegovi stihovi činjenica je da bismo im se danas smijali.Smiješne su rijeci od kojih su nekada mladim studenticama naviralesuze dok su ih njihovi momci stiskali za ruku i grizli se za usnu da injima ne dođe suza izdajica i iz muškarca pretvori ih u patuljke.Smiješno je i pomisliti na te stihove, kao što je smiješno pomisliti nasebe s kojim nemaš vise ništa, sebe koji je sličan crno-bijelimžurnalima koji su se puštali u kinu pred početak filma. Smiješan je iŽeljko, smiješni su i mrtvi rumunjski pjesnici. A u tom smijehu nemanikakve zlobe, osim možda zlobe prema samome sebi. Iluzije moždajesu lažne, pa od života znaju načiniti laz, ali iluzije su vrijedne nakonšto se izgube.

Page 152: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SARAJEVSKA OPERAKAKVA JE BILA ULOGA OPERE U KULTURNOM ŽIVOTU starih

Sarajlija? Odgovor zavisi od toga o koliko starim Sarajlijamagovorimo. U našim životima opera nije značila ništa, kao ni baletuostalom. Od sve opere i svog baleta sarajevskog upamćeni ostajuSokrat Kajević, Gertruda Munitić i oni krhki rumunjski mladici idjevojke koji su neku svoju tugu zapijali po kafićima oko Narodnogpozorišta, a za koje se govorilo da su još sinoć odigrali crne i bijelelabude i da im se sam Čajkovski s neba divi i šalje im topleslavenske pozdrave. Možda bi nam zbog toga trebalo biti žao, ali mistvarno nismo operni i baletni naraštaj. Nekako nas je mimoišlo,osim kad nas je ono u osmom razredu vodilo na Travijatu ili kad nasje nekoliko godina prije vodilo na Eru s onoga svijeta kojeg pamtimosamo po grandioznom plastu sijena pod kojim su cijukale nekevesele starinske seljanke.Ali samo desetak godina prije nas opera je u Sarajevu bila nešto o

čemu su sasvim ozbiljno raspravljali partijski komiteti. Najprije jenekom palo na pamet da radi nacionalne ravnopravnosti i općegkulturnog nivoa na sarajevsku scenu postavi hrvatsku domoljubnuoperu Nikola Šubić Zrinski u kojoj se do u tančine opisuje kako jetaj narodni junak zginuo u herojskoj borbi s Turcima. I nitko tu nijevidio ništa čudno i problematično jer opera afirmira i potvrđuje nasuvišestoljetnu borbu protiv stranih zavojevača.Tako je bez ikakvih problema prošla premijera, pa prva, druga,

treća i deseta izvedba, a onda su na Zrinskog masovno počelidolaziti navijači. Najprije su se, naravno, pojavili mladići koji supljeskali i skandirali glavnome liku na njegovom putu u junačkupogibelj, što je jako nasekiralo miliciju koja je uvijek dobro znala ukojem grmu leži zec i samo čeka priliku da se počne bavitineprijateljskom propagandom i podrivanjem socijalističkoga poretka,te zajedništva svih naših naroda i narodnosti. Tako je milicija počelalegitimirati ljude na izlazu iz Narodnog pozorišta, o čemu ćelegitimirani kasnije pričati bajke svojoj djeci i unucima.Ali nakon nekog vremena neprijatelj se pojavio i s druge strane.

Drugi mladići koje je bilo nemoguće razlikovati od onih prvih počelisu skandirati u trenucima kada bi na sceni nastupali glavni negativci

Page 153: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

u operi, dakle Turci, što je prve mladiće strašno razjarilo, pa bi oni,čim je na scenu opet izlazio Zrinski, još glasnije vikali, pljeskali,zapomagali i bacali se u transu s balkona. Trajalo je to valjdanekoliko izvedbi, a onda je opera za neko vrijeme skinuta srepertoara.Komiteti su ispravno zaključili da neprijatelj nikada ne spava, ali ne

samo što ne spava nego i slijeva i zdesna odlazi u pozorište i tamopodbunjuje seljake, radnike i poštenu inteligenciju. Službena povijestvjerojatno će zabilježiti kako su se u vrijeme prikazivanja opereNikola Šubić Zrinski dogodili prvi manji međunacionalni nemiri uSarajevu ili će - ako pameti da za volju - ustvrditi kako je priča oturskim okupatorima, koja nam je pričana od kolijevke pa do groba,naškodila bratstvu i jedinstvu katolika i muslimana.Ali iz naše perspektive i iz gledišta naše povijesti ni u jednom, ni u

drugom slučaju službena povijest neće biti u pravu. Naime, puno jevjerojatnije da su stare Sarajlije uživale da jedni drugima pljuju upekmez i da pod svaku cijenu navijaju za protivničku ekipu. Kakav bito bio boj i kakva bi to bila utakmica na koju bi došli samo jedninavijači i kakvi bismo mi to bili ljudi kada bismo dopustili da netkosamo tako navija za Zrinskog, a da Turci sa scene odlaze kaopopišani. Sarajevo nikada nije podnosilo jednu istinu i uvijek je bilospremno protiv nje se boriti drugom istinom, premda ni u jednu, ni udrugu nikada nije iskreno vjerovalo, pa je zato danas teško prihvatitida je ikome bilo stalo i do Zrinskog i do Turaka.Tek kasnije ljudi će sami sebe uvjeriti da im je baš jako stalo, ali čim

se uvjere, oni će izaći iz naše priče i ući u neku drugu priču kojavisše neće imati veze sa Sarajevom, ali će, nažalost, odlučivati onjegovoj sudbini. Netko bi sad rekao da bi nam možda bolje bilo dasu stare Sarajlije gledale neke druge opere i balete, ali ni to nijeistina. Uvijek se odnekud pojavljuju navijači, pa ako već ne mogunavijati za Zrinskog i za Turke, oni navijaju za pčelicu i za bubamaru.A onda im milicija svima zajedno traži lične karte.

Page 154: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

LIJEPE ŽENE I RUŽNI MUSKARCIIDEAL ŽENSKE LJEPOTE BIO JE OTPRILIKE OVAKAV: visoka

oko metar sedamdeset pet, može i niža, ali viša nikako; duga plavakosa čiji su krajevi preko noći bili namotani na one debele plastičneviklere ili tretirani trajnožarećom frizerskom spravom koja se zvalaFigaro; oči namazane u svim nijansama plave i zelene boje, što visenijansi, to bolje, i podvučene kao marker flomaster debelim crnimkrejonom; usne namazane najcrvenijim mogućim karminom kojinužno prelazi preko rubova usana, tako da bi izgledale što veće; licenamazano svijetlim puderom, ali uz narumenjene obraze kojizavršavaju negdje kod ušiju. Takva žena trebala je biti još i temeljitookićena, od minđusa, preko lančića i ogrlica do narukvica i prstenjana svakom drugom prstu. Tako je, eto, krajem sedamdesetih ipočetkom osamdesetih izgledala savršena treba. Objektivnogovoreći, vise je ličila na nekog njemačkog transvestita nego naantičku Veneru, ali to je već neka sasvim druga priča.A ideal muške ljepote? Ne, u naše vrijeme nije postojao ideal

muške ljepote. Da, lijep je, recimo, bio Zdravko Čolić, ali bi svakimuškarac koji je držao do sebe za njega govorio da je peder. Nijebilo dobro tih godina biti lijep u Sarajevu. Ako ništa drugo, mogao sinekoga isprovocirati i dobiti batine. Srećom, nije bilo previše lijepihmuškaraca jer će se takvi pojaviti tek s podjelom na punkere išminkere i s pojavom prvih ljudi koji će biti u stanju mrtvi hladnipriznati da se bave manekenstvom. No, to je već bilo vrijeme kada jepri kraju bio muški građanski rat i počeli su se mijenjati ideali svihljepota.Ali je zato postojao ideal muške ružnoće. Prema jako ružnima

osjećali smo neku vrstu poštovanja, ali samo pod uvjetom daružnoća nije podrazumijevala neku vrstu slabosti ili inferiornosti. Akosi bio ružan a imao si držanje, mogao si tih godina biti faca. Jednovrijeme takva je faca bio glumac Vlado Gaćina, koji je osim fizičkeružnoće posjedovao i prezime koje nam se činilo baš zgodnim zatakvoga čovjeka. Kada bi se u razredu reklo za nekoga da je ružanko Vlado Gaćina - taj bi morao biti spreman za beskrajne patnje ivišegodišnje pokušaje da bez pomoći estetskih kirurga domakavlastitom fizičkom izgledu. Naime, imao si poštovanje za Vladu

Page 155: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Gaćinu, ali si bio bez ikakvog poštovanja za one koji su ličili na VladuGacinu.Potkraj Gaćininog života pojavio se netko tko će mu preoteti ideal

ružnoće i koga će generacije po fizičkom izgledu pamtiti do danadanašnjeg. Bio je to fudbaler "Želje" Rade Paprica. Ružnoća togFočaka djelovala je, za razliku od Gaćinine, sasvim beskarakterno.Naime, Paprica je imao takvo lice koje je podnosilo manje mimike odbiste narodnoga heroja. Bilo je to nepromjenjivo lice neke našesnaše koja se, eto, preslikala na lik "Željinog" navalnog igrača. I kadbi se radovao golu i kad bi žalio za propuštenom prilikom, RadePaprica je izgledao potpuno isto.Taj čovjek puno je dao za svoj klub. Odlično je igrao nekoliko

sezona, a onda se, srećom, izgubio da ga naše oči vise nikada nevide. On je vjerojatno bio jedini igrač "Želje" kojega njegovi navijači,vjerojatno nitko od njih, nikada nisu iskreno zavoljeli. Zašto? Pa, zatošto je uvijek neusporedivo više vrijedila zajebancija suparničkihnavijača na račun njegovog fizičkog izgleda od svih golova koje je uživotu dao. To je čudno: čak i nakon "Željine" pobjede u gradskomderbiju bilo je dovoljno da ti neki Pitar opiše i dočara kako RadePaprica izgleda pa da zašutiš ili da ko fol superiorno odmahuješrukom i poput papagaja ponavljaš rezultat utakmice, u duši i srcusvjestan da si u ovom verbalnom dvoboju izgubio i da pod kapomnebeskom nema jačeg argumenta od Papričenog fizičkog izgleda.Fudbalera poput Paprice bilo je i u drugim gradovima, a pozorišta

drugih gradova plakala su za ljudima koji izgledaju kao VladoGaćina, ali ih među glumcima nije bilo. Međutim, nigdje kao uSarajevu muška ružnoća nije bila tako fascinantnom pojavom, skorojednako fascinantnom kao ženska ljepota. Općenito, nigdje se kao uSarajevu nije toliko raspravljalo o nečijem fizičkom izgledu i nigdje sesvijet s toliko mara, žara i želje nije pokušavao pretvoriti u mjesto nakojem žive samo dvije vrste; strasno lijepe žene i nevjerojatno ružnimuškarci.

Page 156: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZLATNE TITOVE GODINESasvim je prirodno da čovjek ostane hladan prema rodnom gradu i

gradu svoje mladosti, prirodno je da odlazi u druge gradove, da se iznjih vraća i da najveće uzbuđenje osjeća prema mjestima na kojaodlazi prvi put. Međutim, postoji i korak iz jednoga u drugi svijet, izjednoga u drugo vrijeme, s kojim je Sarajevo postalo voljeno mjestogeneracijske čežnje. Ono Sarajevo koje je bilo riječ iz samo jednogjezika, ovog jezika, prije nego što je ušlo u sve jezike svijeta i postaloteško objašnjivom metaforom i zaštitnim znakom za nešto štopripada nekoj drugoj, ali ne i ovoj priči.JEDAN JE SARAJEVSKI PISAC PRED RAT U KAFANI Doma

pisaca govorio protiv vlastitog djela. Ko biva, ništa od onoga što jenapisao ne valja ni pet para, a i ono što možda valja, dobro je samozato što je pred ljudima uspio sakriti da ni to ništa ne valja. Bila je toobrana autoironijom, nužna da bi se čovjek u ovom gradu zaštitio oddrugih ako već druge obrane nema. Najbolje ti je sam reci da ništane valjaš jer tada, možda, nećeš slušati druge kako to govore. I takoje, govoreći protiv sebe, naš pisac došao do Meše Selimovića iknjige Derviš i smrt: "Volio bih da sam ja to napiso, toliko bih volioda, evo, neka mi se u glavi stvori tumor i neka raste sa svakomrečenicom koju napišem, samo da napišem Dervis i smrt." Ali bilo jeveć kasno: Mšsa Selimović bio je mrtav već skoro deset godina,daleko od svega našeg ležao je na nekom beogradskom groblju,velika knjiga bila je napisana, a sve čemu se sarajevski pisac jošmogao nadati bio je tumor na mozgu i možda da netko upamtinjegove riječi jer će ih sam sigurno zaboraviti, riječi koje su nanajtečniji način opisale roman Derviš i smrt i način na koji je napisan.S tom knjigom počeo je najčudniji period u povijesti Sarajeva,

najčudniji vjerojatno i zato što su tih godina kada je dovršavan Derviši smrt svome kraju išli svi očaji i nesreće onoga rata i što je prošloveć dvadeset godina otkako se Bosna tiho, na krvi, kostima, mržnji inesreći svojih ljudi opet probudila i lijeno se pokrenula u susretsljedećem ratu, ali tog rata nije bilo, niti ga je itko i očekivao, pa jeMeša Selimović mogao dovršiti priču o svojoj nesreći i da sekonačno svi mi otisnemo od obale i otplovimo od svoje prošlosti i od

Page 157: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

onog prešućenog vremena o kojem se govorilo samo iza dvaputzaključanih vrata.Može li se bez Meše?Dovršavao je Mesa svoju priču u vrijeme kada je Fudbalski

klub "Sarajevo" postao prvak Jugoslavije u nogometu. Tajdogađaj bio je važan jer se do njega činilo nemogućim da klubkoji nije srpskohrvatski postane šampion. Bio je važan i zatošto smo bili uvjereni da je fudbal važniji od života jer jeegzaktniji od njega, a važniji je i od književnosti jer jeknjiževnost samo obmana u plemenitijem smislu rijeci i uknjiževnosti se može prevariti sve i svatko, pa i sam život. MesaSelimović i Fudbalski klub "Sarajevo" naći će se u istoj rečenicipetnaestak godina kasnije, na stranicama sarajevskog Svijeta,kada će netko napisati da su nam otišli Repčić i Sušić, pamožemo i bez Meše Selimovića. Ove riječi kasnije će se punocitirati i postati opće mjesto u mazohističkom dokazivanju kakosmo sami sebi najveći dušmani. To dokazivanje bit će jednakopogrešno, namješteno i loše odglumljeno kao i riječi napisane uSvijetu.S ta dva događaja, s jednom šampionskom titulom i jednom

knjigom, Sarajevo će na različitim nivoima postajati važnim ivelikim gradom, puno većim nego što su se Sarajlije moglenadati i nego što bi ostatku Jugoslavije bilo prihvatljivo i drago.U početku nas je strašno nerviralo baš to što nam seJugoslavija ne raduje, nego nam stalno nešto zanovijeta. IzZagreba su se tako krajem šezdesetih čuli glasovi kako sepreviše izdvaja za nerazvijene republike i pokrajine, a pogotovuza Bosnu i Hercegovinu, a iz Beograda se početkomsedamdesetih već počelo govoriti kako su u Bosni ljudi visenego drugdje progonjeni po nacionalnoj osnovi. Kada su tiglasovi došli do našeg Centralnog komiteta i do milicije, velikiprogoni su stvarno i započeli. U Beograd se iselilo pisaca,filozofa, slikara i umjetnika iz raznih domena, a u istražnimzatvorima i u hodnicima Državne bezbjednosti na informativnerazgovore čekali su u bratske esalone podijeljeni Srbi, Hrvati iMuslimani.

Page 158: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Lagali bismo ako bismo rekli da nas se sve to baš strasnoticalo. Nacionalisti, anarholiberali i razni neprijatelji nisu bililjudi iz našeg svijeta, a ako su i bili, izlazili bi iz njega čim bi ihproglasilo za neprijatelje, tako da smo i bez njih živjeli svoježivote i radovali se jer nam je svakoga dana išlo sve bolje ibolje. Nasi ljudi, Branko, Hamdija i Džema, jako su seprimaknuli Titi, slušala se njihova riječ i vjerovali smo da onipomažu Maršalu da spasi Jugoslaviju od unutrašnjih i vanjskihneprijatelja koji su se bili uvukli u srpske i hrvatske centralnekomitete. Tih godina izmisljena je i sintagma o BiH kao"Jugoslaviji u malom" koje ćemo se dvadesetak godina kasnijeodricati i pripisivati je nekom drugom, premda za nju snosimosvu odgovornost jer smo je sami iskovali.Provincija svjetske slaveIste godine kada je snimljena ona serija fotografija na nekom

od partizanskih spomen-obilježja koja je prikazivala druga Tita ubijelom odijelu, njegove pudlice, Branka Mikulića i bosanskorukovodstvo, "Željezničar" je postao prvak Jugoslavije. Teško jedanas reći koliko je političke energije uloženo u tu titulu, ali, nažalost navijača "Želje", istina je da su političari za taj trijumfipak bili puno zaslužniji nego za prvenstvo koje je osvojioFudbalski klub "Sarajevo". "Željo" je postao prvak nakon što jeu Hrvatskoj propao maspok i nakon što su u Srbiji smijenjeniLatinkini i Nikezićevi liberali, pa se nitko nije usuđivao u tojsezoni previše forsirati "Partizan", "Zvezdu", "Hajduk" i"Dinamo". Naravno, to ne umanjuje činjenicu da su Jozo Bukal,Velija Bećirspahić, Josip Katalinski i drugovi te godine bilinajveći i najjači i da će njihova šampionska titula ostati jedanod vrhunaca sentimentalne povijesti našeg grada. Osim toga,titulu je osvojio klub koji za razliku od suparnika s Koševanikada nije bio gazdinstvo neke od političkih elita. Te godineelita je tek bila garant da nitko ne smije pokrasti klub MilanaRibara.Nakon što je "Željo" postao prvak, sve je bilo moguće, a vječiti

sarajevski osjećaj inferiornosti okrenuo se u svoju suprotnost.Između ostalog, vlastite smo mane mogli ispostavljati kaovrline.

Page 159: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Iz tog osjećaja nastala je i pjesma Tako ti je mala moja kad ljubiBosanac s kojom je za dugo učvršćena predrasuda oBosancima kao sirovim, primitivnim i neodoljivim ljudima kojiuživaju u svome gubitništvu i od njega prave poetiku. Spredrasudom je započeo rast Bijelog dugmeta koji će trajatipetnaestak godina i simbolički će završiti tako što će sredinomdevedesetih u intervjuu zagrebačkoj Panorami Goran Bregovićreći kako je Sarajevo jedan sasvim mali grad, dubokaprovincija, koja je kroz tragediju stekla nezasluženu svjetskuslavu. To će strasno naljutiti Sarajlije, pa nitko neće ni razmislitio Bregovićevim riječima u kojima je ipak stajalo zlatno zrnceistine.Zaista, Sarajevo je jedini grad koji je mogao stvoriti Bijelo

dugme i nesvjesno ga napajati svojom energijom tolike godine,ponoseći se njime i kad ga je preziralo i samo je u Sarajevunetko mogao tako žarko željeti da mu drugdje potvrde veličinujer ništa nije u tom gradu moglo biti dovoljno veliko. Bregovićevispunjeni san bio je, zapravo, san većine Sarajlija: postati većimi važnijim od vlastitoga grada. Po takvim snovima Sarajevostvarno jest provincija, a provincija je i zato što smo uvijek bilistrasno ljuti kada nam netko kaže da smo provincija i što smosamu riječ provincija shvaćali na pogrešan način. Da su našezlatne godine potrajale, da nisu bile prekinute ratom, moždabismo jednoga dana svoju provinciju zavoljeli.Život na kredit U vrijeme trećeg albuma Bijelog dugmeta do

vrhunca je došla moda raznih kredita. Fićo se kupovao natrogodišnji kredit, a po njega se odlazilo u Pećigrad kod Cazina,gđe je bilo skladište "Crvene zastave". Tamo bi kupac dobijao idiplomu-zahvalnicu jer je, naravno protiv svoje volje, kupujućiauto priložio što hiljada starih dinara za izgradnju nečega,recimo sportske dvorane, u tom Pećigradu. Na kredit su sekupovali i televizori u boji, ali samo domaće proizvodnje,"Gorenje" i "EI Niš", dok su se strani televizori kupovali zagotovinu, a krediti su se dizali i za izgradnju vikendica na moru,Palama, Jahorini, Vlašiću i drugim destinacijama. Prosječnisarajevski otac porodice tih je godina na svojim leđima nosiobarem tri kredita, ali mu taj teret nije bio težak i uopće se nije

Page 160: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pitao kako i zašto država dijeli narodu taj silni novac. Međutim,silno ga je sekiralo što ta ista država stalno traži neke zajmove isamodoprinose za izgradnju ovog i onog. Ljude su posebnonervirali zajmovi jer bi na osnovu njih dobijali obveznice koje ćemoći naplatiti tek za tri godine, a nitko nije vjerovao da će za trigodine taj novac ista vrijediti. Očevi porodica osjećali su seprevarenim, ali nisu ništa poduzimali jer nisu željeli bitineprijatelji samoupravnoga socijalizma i društvanajpravednijega od svih.Svu svoju negativnu energiju i potrebu za društvenom kritikom

iskaljivali su, istina ispod glasa, na Guzonjama. Tako su setokom sedamdesetih zvali nižepozicionirani političari, recimopredsjednici općinskih komiteta i članovi ideoloških komisija,koji su se okolo vozali u službenim autima. Ti auti su dopolovine sedamdesetih imali crvene registarske tablice i svakibi otac strasno psovao kada bi ga na putu prema moruprestigao auto sa crvenom registracijom. Takve registracije bilesu ukinute na opće i otvoreno zgražavanje javnosti, pa su čak ineke novine pisale protiv ukidanja crvenih tablica. Ali one suipak bile zamijenjene običnim bijelim tablicama koje su,međutim, imale mali početni broj, recimo 01, pa smo opet nacesti mogli prepoznati službene aute.Početkom sedamdesetih Guzonje su se najviše vozile u

Citroenovim ajkulama i u peugeotu 404, dok bi se samo oninajviši, oni koje nismo ni zvali Guzonjama, vozili u crnimmercedesima koji će nekoliko godina kasnije postati općemjesto guzonjskog standarda, a prastari crni mercedesi ostatće sve do rata statusno obilježje općinskih i partijskihfunkcionera od Bosanske Gradiške i Srpca do Goražda iČajniča. Tiha pobuna protiv Guzonja bila je prvi element ustvaranju građanske svijesti Bosne koja se počela rađati nakonknjige Derviš i smrt i prve bosanske šampionske titule.Bosna i SarajevoU takvoj zemlji koja se rađala iz metafore Jugoslavije, naše

zajedničke domovine, i koja je zamišljena kao obrazac bratstva ijedinstva nasuprot negativnim ideološkim skretanjima istočnih izapadnih republika, Sarajevo je u svakom pogledu bilo

Page 161: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

povlašteni grad. To se opet moglo vidjeti na primjerunogometnih prvenstava. Naime, u sezonama 1973/74. i 1974/75.mostarski je "Velež" gubio prvenstvo od "Hajduka" na slabijugol-razliku, iako je tom istom "Hajduku" zabijao po pet komada ipobjeđivao ga i u Mostaru, i u Splitu, ali je saudijski inženjeringpresudio i jedne i druge godine, a "Veležova" ekipa u kojoj suigrali Enver Marić, Marko Ćolić, Vladimir Pecelj, DžemalHadzijabdić, Jadranko Topić, Dusan Bajević, FranjoVladić,Vahid Halilhodzić... ostat će, bez obzira na izgubljene titule,najjača klupska vrsta u nogometnoj povijesti BiH. Nakon što jedvaput "Veležu" oteo prvenstvo, "Hajduk" je već u sljedećojsezoni, onoj sezoni kada je usred Beograda pobijedio"Partizan" 6:1, bio krvavo pokraden od sudije DušanaMaksimovića, te tako izgubio titulu prvaka. Bio je to tipičanmodel naše socijalističke pravde: Nepravde su bile takoraspoređene da su na kraju svi bili zakinuti, ali nikom savjestnije bila savršeno cista.Sarajlije za tu krađu "Veleža" uopće nisu bile zainteresirane.

Čak su zlurado uživali u njoj jer je postojalo uvjerenje da velikestvari namijenjene BiH trebaju dolaziti samo u Sarajevo. Čudojedno koliko se ovaj grad podsvjesno plašio Mostara, Tuzle iBanje Luke i koliko smo samo uložili energije u njihovopodcjenjivanje. Oni su nam, naravno, krvavo uzvraćali. Mostarcisvojom iritantnom superiornošću koja zapravo nije imalanikakvog pokrića, Banjalučani forsiranjem osjećaja da su oni zanas isto ono što je za nas i Zagreb - dakle, kulturni, pristojni icivilizirani ljudi (što se vidjelo, recimo, i na njihovim ulicama:Banja Luka je tokom sedamdesetih imala puno čistije ulice odSarajeva i puno manje gradskog i jalijaškog papanluka), aTuzlaci i Zeničani naprosto nisu propuštali priliku da nasportskim terenima ponize sve što je sarajevsko.Tako je "Sloboda" vječno puštala utakmice beogradskim

klubovima, dok je "Čelik" jedne godine fanatičnim zalaganjemsvojih igrača otjerao "Zelju" u drugu ligu. Igralo se u Zenici,Karač je zabio gol s nekih tridesetak metara, radovao se kaomalo dijete, bio je to vrhunac njegove karijere, a cijeli stadion

Page 162: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

oduševljeno je skandirao rijeci koje svaki navijač "Zelje", evo,već tko zna koliko godina pokušava zaboraviti.Bosna nije voljela Sarajevo, niti je Sarajevo voljelo Bosnu.

Stare knjige i ljudi govorili su da je tako bilo oduvijek i da jeSarajevo vazda bilo mimo svijeta, nesretno jer se zateklo usredzemlje koju dočekuje i ispraća samo s prezirom i koja mu smetada bude bliže svijetu, ali možda je u ovoj stvari ipak bolje nečitati stare knjige i ne slušati stare ljude jer bi nas mogli navestina krivi trag. Bosna i njezini gradovi su tokom sedamdesetihSarajevu smetali jer je grad bio mali u duši i jer je u pravomsmislu riječi bio provincija koja se plašila svake konkurencije,plašila se da ju ne nadrastu i ne učine je manje važnom. Trebalose dogoditi još puno toga, pa da Sarajevo postane svjesnovlastite moći u odnosu na okolne gradove i da ih prestaneprezrivo otpisivati u ime vlastitih strahova.Korak od Sulje i Muje One godine kada je u Grenobleu "Bosna"

postala prvak Europe u košarci, grad je dosegnuo svojsimbolički vrhunac, a Bogdan Tanjević i Mirza Delibašić dovelisu do logičnog kraja mit o nesagledivoj veličini jedne malečaršije. U to vrijeme kandidirali smo se za Olimpijadu, pobijedilii započele su pripreme za posljednju epizodu našeg zlatnogdjetinjstva. Jugoslavija je bila već pomalo umorna, umirao jedrug Tito, a Beograd i Zagreb suživjeli su sasvim sa svojimfrustracijama koje mi nismo mogli razumjeti i odbijali smo ih snekom intuitivnom mržnjom. I ta, kao i svaka mržnja, bit će namuzvraćena kad za to dođe vrijeme.Prva polovina osamdesetih godina prolazila je u znaku velikih

radnih pobjeda u sektorima kulture i umjetnosti. Emir Kusturicasnimio je prva dva filma, osvojio Europu i doživio hladni prezirLjubljane i Zagreba, pa ih je onda, tipično za Sarajliju, zamrziodo srži i iz sveg srca. Ta mržnja stizala je iz najdublje dubinenašeg provincijalizma i lako će ju svatko od nas prepoznati.Ono što je osjetio Emir Kusturica, osjećali smo svi u raznimživotnim prilikama prema tim napuhanim i jezovito neduhovitimZagrepčanima koji su u vojsci, na moru i u svakoj životnojsituaciji ostajali tako superiorni i superiorno su se osjećali čak iako si bio sto puta bolji i pametniji od njih. Problem je bio samo

Page 163: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

u tome što to nismo znali osjetiti i što nam je bilo više stalo dotoga što oni o nama misle nego što mi zapravo jesmo. Nismozapravo ni znali što jesmo. Nije znao ni Emir Kusturica, pa mu jesarajevska mržnja, glupa mržnja za koju nismo htjeli znatikoliko je glupa, na kraju odredila cijeli život. Zamrzio je Sarajevoonoga dana kada je s užasom primijetio da Sarajlije odjednomimaju nešto protiv nekog Slobodana Miloševića i da je to protivveće od onog protiv koje im je, iz Kusturicine vizure, trebalo bititemeljcem kolektivnog duha.U isto vrijeme kad i Kusturica pojavili su se Zabranjeno

pušenje, Plavi orkestar i Elvis J. Kurtovich, pa Primus i Top listanadrealista, a na drugoj - intelektualnijoj - strani grupe Kongres,Sch, te Gimpel luda, Alex fellows, Ozbiljno pitanje... Umjestopunka i novog vala, zagrebačkog i beogradskog eklekticizma iuklapanja u europske trendove, Sarajevo je u tih prvih nekolikogodina stvorilo scenu za sebe, scenu po vlastitoj mjeri i pomjeri nekog drukčijeg osjećaja svijeta. Iz zagrebačke ibeogradske perspektive činilo se da Europa otvara svoje kapijepred Jugoslavijom i da nestaje razlika između Zapada i nas, pase tom valu valja samo prepustiti. Sarajevu je Europa i dalje biladovoljno daleko, a frustracije vlastitim identitetom bile su takoizražene da smo se preko ranog novog primitivizma mogli bavitisami sobom, ali je način na koji se to činilo zapravo bio punoeuropskiji od svega što se radilo u Zagrebu i Beogradu. U tomvremenu, u prvoj polovini osamdesetih, stvoreno je sve ono štoće kasnije biti smatrano sarajevskim urbanim duhom i što će spočetkom rata biti simbolička brana pred najezdom okupatora.Odmaknuli smo se od viceva o Sulji i Muji i formirali svojosjećaj grada koji je danas vidljiv na internet stranicama onogSarajeva koje u cyber spaceu dolazi iz Montreala, Otawe,Phoenixa i drugih naših predgrađa u koja su se iselile Sarajlijekoje su tih osamdesetih živjele u Centru. Sve što oni bilježe kaoosjećaj grada pripada upravo tom vremenu s početkaosamdesetih i njegovom duhu koji će, istina, retardirati i prijepočetka rata, ali to će biti samo logična posljedica općekomercijalizacije.Olimpijsko raspoloženje

Page 164: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Za vrijeme Olimpijade učinili smo sve da budemo bolji odsamih sebe. Tih dana Sarajlije su funkcionirale kao Jugošvabe,kao naši gastarbajteri za koje se pričalo da su najbolji radnici nasvijetu, iako se u domovini znalo da su to nepodnošljivo lijeni ipovršni ljudi, ali čim bi došli kod gazde Nijemca, pretvarali suse u Japance. Dugo se vjerovalo da to novac od lijenčina praviradnike, ali istina je drugačija: Nase lijenčine prestaju bitilijenčine čim im se učini da sudjeluju u nečem važnom ivelikom. Prosječna minhenska baustela za Bosanca izDragalovaca, onog sela kod Doboja, gdje su putnici u vozuuvijek potezali kočnicu, bila je važnija, veća i ozbiljnija od cijeleJugoslavije. Jugoslaviju je volio, ali mu nije djelovala ozbiljno.E, tako je i Olimpijada Sarajlijama djelovala strasno ozbiljno,

pa su stranci o nama stekli krivi dojam: Vidjeli su nas kaovesele i neposredne ljude koji, međutim, rade kao Japanci iprecizni su kao smrt. Olimpijsko raspoloženje je, naravno,kratko trajalo, ali je na svima ipak ostavilo traga. NakonOlimpijade i zahvaljujući Olimpijadi Sarajevo je postalovelegrad, što se vidjelo i po tome da Mejtaš više nisu posjećivaliseljaci koji bi na konjima dovozili sir i mlijeko jer su svi shvatilikako je neprimjereno puštati konje da hodaju centrom grada. Naulicama vise nije bilo toliko smeća kao ranije, uvedeni suunificirani kontejneri i vladalo je uvjerenje kako Olimpijada nijenepredviđeni kosmički incident, nego će se, evo, velike stvari uSarajevu događati opet. Velika stvar bila je premijera prvogeksplicitnog filmskog pornića Strasti, koji je nakon Olimpijadezaigrao u kinu "Radnik".Sredinom osamdesetih na neonskim reklamama bilo je sve

manje firmi koje su imale sjedište izvan BiH. Gledano izdanašnje perspektive, to je bila važna stvar jer su ranijihgodina, pogotovu tokom sedamdesetih, grad krasili najčešćesamo svijetleći natpisi iz drugih republika, od kojih jenajistaknutija bila reklama "Iskre Kranj", na vrhu Parkušinognebodera, koja se noću vidjela sa svakog sarajevskog brda.Promjena je mogla značiti samo to da BiH od republike sbaznom i teškom industrijom, rudnicima i velikim građevinskimprodužecima, te raznim drugim globalnim firmama koje se ne

Page 165: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

reklamiraju, postaje zemlja u kojoj se proizvode i one stvari kojemožemo kupovati u samoposlugama i robnim kućama, a kojesu se televizijskim i partijskim jezikom zvale: krajnji fabrikati ilifinalni proizvodi.Tako su se na sarajevskim ulicama i iznad njih pojavile i

reklame "Agrokomerca" iz Velike Kladuše. U zimu 1986. se nazgradi Higijene, u Titovoj ulici, malo prije raskršća s UlicomĐure Đakovica, pojavio i veliki crveni svijetleći "Agrokomercov"kuhar, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije taj kuhar postaošaka u oko, nešto strasno i zabranjeno, nešto poput MilovanaĐilasa u Titovom društvu na fotografiji iz Muzeja revolucije.Izbila je velika afera jer je direktor "Agrokomerca" Fikret Abdićdistribuirao mjenice bez pokrića i tako pljačkao najširudruštvenu zajednicu. U početku smo bili strasno bijesni naAbdića, a još smo se vise ljutili na Guzonje koje su Abdićupomagale, pa i na one čija imena do tada nismo smjeli nispomenuti, uključujući drugove Hamdiju i Branka.Naše i ostale GuzonjeU isto vrijeme izbila je i afera s vikendicama u Neumu, pa se

lista omrznutih Guzonja jako proširila. Čitali smo Dugu i Nin, paStart i Danas i ubrzo smo povjerovali kako je naše rukovodstvolopovsko, po čemu se razlikuje od svih drugih rukovodstava.Istina, već smo slutili da je srpsko rukovodstvo nacionalističko,ali nacionalizam nam se nije činio prevelikim problemom jer nasje iskustvo učilo da se drug Tito uvijek uspješno obračuna snacionalistima. Nismo tad imali na umu da je drug Tito davnoumro, toliko smo bili ljuti na svoje Guzonje.Kada nam se priča o "Agrokomercu" bude u glavama razvila

na neki drugi način, nakon što bude smijenjen HamdijaPozderac i nakon što jednog sunčanog aprilskog dana jave daje i umro, bit će već prekasno, jer ni Sarajevo, ni Bosna nećevise biti ono što su tokom sedamdesetih bili, a sve naše mržnjei ljubavi već će se dijeliti, najprije na dva, a onda na tri dijela. Skrajem priče o "Agrokomercu" raspast će se ona BiH u kojojsmo živjeli od prve šampionske titule Fudbalskog kluba"Sarajevo" i od Mešinog velikog romana, sasvim će uganutiantagonizam Sarajeva i njegove bliže i dalje okoline, ali to neće

Page 166: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

biti kraj naših zlatnih godina. Do kraja je ostalo još tri ili četirigodine, vrijeme koje ćemo uglavnom provesti u autističnim, aliživotno i kreativno vrlo plodnim pokušajima da svoj slučaj,slučaj našeg grada, izdvojimo iz nagoviještene jugoslavenskesudbine.Nasi dani tako postaju dobre novine, časopis za kulturu i

umjetnost Lica sjaji glamurom velikog svijeta kakav Sarajevonije vidjelo, likovna grupa Zvono radi elitne, skupne ipojedinačne, izložbe i performanse, Omladinski program stvaravelike radijske zvijezde, Rasim Kadić istupa iz Savezakomunista i fura se na mlade Slovence, grupa Trio snimatelevizijsku reklamu za Unistours sa sloganom Ljubi se Istok iZapad, Aleksandar Hemon pase seriju kolumni Sarajevorepublika, Mladen Materić radi svoje velike predstave, upodrumu Akademije scenskih umjetnosti gostuju relevantnieuropski alternativni bendovi, padaju sve političke zabrane,nestaje straha od milicije i uličnih pozornika i psihopata koji tinoću traže ličnu kartu, cvjeta hiljadu cvjetova, a među njima icvijeće zla, ali je stvar dobrog socijalnog ukusa da ga neprimijetiš, da ga ignoriraš, da se praviš kako ga nitko tvojnikada nije brao.Godine 1990. i 1991. vrhunac su zlatnog doba Sarajeva. Imali

smo para koliko smo htjeli i koliko nam je trebalo. Slutili smonesreću i na prvim višestranačkim izborima uvjerili se da smo umanjini i da nam nisu poznate granice vlastitoga svijeta, ali nezato što bi on bio prevelik, nego zato što ga možda ni nema.Živjeli smo intenzivno, pokušavajući snagu i radost alkemijomderivirati iz potmuloga straha koji si nismo željeli priznati. Nitkonikada nače saznati koji nam je korak u tom životu bioposljednji i kada smo iz jedne priče iskoračili u drugu i iz jednogživota ušli u drugi život. Ljeto 1991. bilo je najljepše koje jeSarajevo ikada vidjelo. Sjedilo se po kafanama, do ranog jutraostajalo se u diskoteci BB, u Zvonu i u drugim klubovima, ažamor grada nikada nije prestajao jer nismo željeli san, jošuvijek nismo željeli spavanje, htjeli smo ostati budni sve dozadnjeg časa kada je mrak već uzimao dušu i odvodio je u svijetnevinih i blaženih. Sarajevo se u ljeto 1991. opiralo spavanju.

Page 167: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Možda baš ne cijelo Sarajevo, nego ono Sarajevo o kojemu svevrijeme pričamo u ime prava na vlastitu povijest, vlastite iluzije,generacijske mitove i pretjerivanja koja sigurno ne bi imalasmisla da nije bilo koraka s kojim smo izašli iz kontinuitetaprvog nam života. Da nije bilo tog koraka, da je sve ostalo kakoje trebalo biti, da smo odrastali i starali bez rata i da nas nijeuhvatilo vrijeme u kojem se mijenjaju identiteti, ova priča ne bibila moguća, niti bi imala smisla. Uostalom, da nije bilo togkoraka, kakvog bi bilo smisla u prevelikoj ljubavi prema gradu?Tko bi mogao iskreno voljeti Sarajevo da nije bilo rata? Pa,sasvim je prirodno da čovjek ostane hladan prema rodnomgradu i gradu svoje mladosti, prirodno je da odlazi u drugegradove, da se iz njih vraća i da najveće uzbuđenje osjećaprema mjestima na koja odlazi prvi put. Međutim, učinili smo tajkorak iz jednoga u drugi svijet, iz jednoga u drugo vrijeme, a snjime je Sarajevo postalo voljeno mjesto generacijske čežnje.Ono Sarajevo koje je bilo riječ iz samo jednog jezika, ovogjezika, prije nego što je ušlo u sve jezike svijeta i postalo teškoobjašnjivom metaforom i zaštitnim znakom za nešto što pripadanekoj drugoj, ali ne i ovoj priči.Smijeh do krviBio je to početak jula 1991. Terasa ispred kafane Teatar bila je

prepuna i peklo je ono 143 sunce koje ljude čini pospanima iusporava svaki razgovor, pa o svakoj izgovorenoj riječi lijepomožeš razmišljati, a da te se ipak previše ne tiče. Tih dana nijese odgovaralo na noćna kucanja na vratima jer je JNAmobilizirala ljude za rat u Sloveniji i Hrvatskoj, ali ništa osimtoga nije ukazivalo da je nekakav rat uopće moguć. Činilo namse da svijet ne može zaratiti iz čista mira i da je scenografijanaših života nepodesna za ratove. Željeli smo vjerovati u tuiluziju dok smo sjedili ispred Teatra, a sve nam je u toj vjeripomagalo: i ljeto koje je bilo čistije i ljepše od svih prethodnihnaših ljeta i priroda koja se rascvala usred grada i podavalanam se kao da možemo za nju nešto učiniti i kranovi nanovogradnjama koji su izgledali kao Nada sama jer tamo gdje jekranova, osjećali smo, ne može biti rata.

Page 168: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

A onda se na parkiralištu zaustavio sivomaslinasti kamion i iznjega su iskočila dva vojnika. Bio je to znak za stampedo.Bježali smo preko stolova i stolica, misleći da su, evo, došli danas odvedu u rat, a vojnici su zbunjeno gledali za nama jer toočito nije bila ta priča i tko zna zašto se vojni kamion parkiraobaš tu. Trčali smo dugo i počinjali se smijati. Smijali smo se kaobudale, srce nam je iskakalo od smijeha i možda od sreće.Nema veće sreće od blesave i bezrazložne sreće i nijedangubitak nije tako velik kao kada izgubiš dar za takvu sreću.Smijali smo se glasno i bez potrebe da oblikujemo svoj smijeh.Smijali smo se divlje. Smijali smo se do suza. Smijali smo se dokrvi. Bilo bi dobro da je netko to snimao filmskom kamerom, danas je pratio dok smo trčali, da je pratio naša lica od straha dosmijeha i da je zaustavio kadar u trenutku kada smo se najvišesmijali. Bila bi to idealna slika sreće koju ne treba objašnjavati izauvijek bi u slici bila sačuvana od svakog zaborava.

Page 169: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ĆAMILMRZILI SMO SELJAKE, SMIJALI SMO SE NJIHOVIM naglascima,

a ne daj dragi Boze da se ikad u razredu pojavio novi učenik - seljak,zubima bi ga rastrgali ili bi, što je ipak vjerojatnije, bio linčovanriječima, a to se u tim godinama činilo strasnijom sudbinom nego date netko zatuče na licu mjesta. Kada bi se seljak pojavio na utakmici,prepoznavali smo ga među deset hiljada navijača; kada bi ušao ukino, usred mraka smo ga prepoznavali po mirisu; kada bismo gasreli na izviđačkom logorovanju, podsmjehivali smo mu se u lice jeron to, kao, ne konta. U svakom slučaju, bilo je krajnjenepreporučljivo u Sarajevu ili u društvu Sarajlija biti seljak.I tko bi sad znao zašto je bilo tako i šta nam je toliko smetalo kod tih

ljudi, jer gradski papci nisu bili ništa bolji od seljaka, zapravo bili supuno gori, ali nam uglavnom nisu smetali. Kod kuće nas nijeodgajalo da mrzimo seljake, niti nam je s televizije govoreno da sugrađani bolji od seljaka. Bit će da nas je u našoj nesnošljivostiodgajala ulica, a zašto je ona to činila, nema više odgovora jer nemani te ulice. Ulice umiru sa svakom generacijom, pa umjesto njihdolaze druge ulice koje nose ista imena, iste kuće i iste mirise, takoda nitko nikada niti ne primijeti da su jednoga dana umrle.A onda bi u školi za lektiru dobili neku selačku knjigu. Oni koji knjige

nisu čitali, ne bi pročitali ni nju, a oni koji su čitali, pljuvali bi iz dubineduše i urbanog uvjerenja koje je kod čovjeka strasno jako kad mu ješesnaest ljeta i godina je 1982. Profesorica bi, jadna, i timpljuvanjem bivala zadovoljna jer joj je bilo stalo da učenik barempročita knjigu. Eto, recimo, Priče od Ćamila Sijarića.Te Priče bile su sasvim seljačke, seljački su bili svi likovi, seljački je

bio ambijent i seljačke su bile sve piščeve literarne i životnefascinacije. Bila je, recimo, neka rečenica u kojoj se autor pitao kakobi lovac mogao pucati u međeda koji gleda zalazak sunca. Joj, kakoje to nama bilo glupo i koliko smo se trudili smijati i piscu, i lovcu, imeđedu. A što je najgore, tih dana se Ćamil Sijarić pojavio i nateleviziji i govorio onako kako su govorile i njegove priče i kako,mislili smo, govore seljaci kada nisu dovoljno pametni da se srametoga što su seljaci.

Page 170: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Da, mi koji smo i inače čitali, pročitali smo sve te seljačke knjige i unjima seljačke priče, ali kao da i nismo. U osnovi bi bolje bilo da smopametnije utrošili vrijeme i da smo pustili da prođu godine i da nasprođe huja na seljake, da smo sačekali smrt naših ulica i vrijemekada ćemo se izmirivati i sa sobom i sa cijelim svijetom i popravljationo što smo pokvarili u pubertetu. A to vrijeme došlo je zašesnaestogodišnjake iz 1982. već nakon tri-četiri godine.Baš tada u Jugoslaviji je u najširu modu ušla latinoamerička

književnost i magični realizam. Čitali smo Sto godina samoće i pričenekih čudnih pisaca koji su pisali o seoskim ludama koje pronalazenapuštene rudnike dijamanata, o ružnim maćehama i krčmaricama ukrčmama usred prašume, pa bi nam sve nešto bivalo čudno. Kao dasmo o svemu tome već nešto znali i kao da je ta artificijelnablesavost ili naivnost nešto što nam je puno briskije nego što su namkreatori latinoameričke mode govorili.A onda se Ćamil Sijarić opet pojavio na televiziji, govorio isto onako

kao što je govorio prošli put, ali to više nije bio govor seljaka, nego jebio govor književnoga junaka koji je greškom ispao iz neke dalekeprekomorske knjige. I sta ćeš nego da opet pročitaš one priče, a zanjima i sve Ćamilovo, i pročitaš iste one rečenice kojima si se smijao,pa da te bude stid jer se netko možda sjeća onoga što si govorioškolske jeseni 1982.Ćamil Sijarić tako je postao i ostao pisac sa iste staleže kao

Gabriel Garcia Marquez i mogu se sada sastati svi književniteoretičari i praktičari ovoga svijeta, urlati da Ćamilu tu nije mjesto,zavijati na mjesec i udarati se šakama u glavi, ali ostat će tako.Ćamil je prvi Gaucho bosanske književnosti, vitez sandžačkihpampasa i eglen efendija iz predgrađa Buenos Airesa, ali odreći sesjecćnja na vlastitu mržnju prema seljacima i svemu onome što je upubertetskoj viziji bilo seljačko značilo bi izdajstvo vlastite prošlosti.Uostalom, što znaci pucati u međeda koji gleda u zalazak suncanajbolje mogu znati oni koji su se nekada tome nazor smijali.Ćamil Sijarić je na pravdi boga poginuo malo pred kraj onih

vremena. Poginuo je ispred Centralnog komiteta, od auta, a da autou svojoj književnosti skoro nikada nije spomenuo. Nitko ne poznajelice svoje smrti, od zmije otrovnice ginu oni koji sa zmijama nisuživjeli, a od automobila oni koji su ih ignorirali.

Page 171: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Ćamil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova naša, historije kojase dogodila i prošla, a koju je on spašavao vještinom čuđenja.Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov svijet, što je vrlopoučno. Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim.

Page 172: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

CIRKUS PLACTAMO, MALO OD MJESTA GDJE SKREĆE JEDINICA kad ljude s

torbama i koferima odvodi iz grada, baš ondje gdje čovjeka prvi putuhvati tuga jer je otišao od kuće i ljuti se na tu tugu jer još nije ni sjeou autobus ili voz, baš tamo je, s lijeve strane pruge, nekad bila livadakoju su naši djedovi i bake zvali Cirkus plac. Svašta je tu kasnijesagrađeno: zgrade za fino stanovanje, pa hotel Holiday Inn, nalik naveliko poštansko sanduče u koje će jednom Bog za dobrograspoloženja ubaciti blagovijest, pa neko parkiralište, pa još nekebetonske stvari kojih se čovjek ne može sjetiti, iako svakodnevnoprolazi pokraj njih. Toliko toga sagrađeno je da od Cirkus placa nijena kraju ostalo ni ime, što je za Sarajevo neobično jer su mnogestvari i mnoga mjesta u ovom gradu zadržali svoja imena i nakonvremena vlastitog nestanka. Možda je Cirkus plac nestao jer to imenije zvučalo sarajevski, ljudi ga nisu mogli iskriviti, popraviti i naheritii tako učiniti besmrtnim u jeziku.Nekad jako davno ili malo prije naših rođenja na toj je livadi skoro

uvijek bila cirkuska šatra, ringršpil, lunapark, kuća strave i zabave,Medrano, Opus ili veličanstvene zvijezde Sovjetskog cirkusa. Tu je,pričaju stari, bilo i skokova na trapezu bez zaštitne mreže i bradatihžena, svakakvih crnaca i talijanskih cirkus-majstora koji su naš jezikgovorili baš onako kako nas jezik talijanski cirkus-majstori govore upričama. Cirkus plac bio je jedno od najzabavnijih mjesta u Sarajevu,nas Disneyland i nas Las Vegas s bezazlenim kockanjem i punošećerne vune.Tokom sedamdesetih godina cirkus je dolazio dva puta godišnje.

Bio je puno siromašniji nego u pričama naših starih i sve je oko satredjelovalo nekako jadno i bijedno: prastari i zahrđali autobusi kojesmo inače viđali samo u rijetkim televizijskim reportažama izAlbanije, ružičasti vojni kamioni iz Drugog svjetskog rata s kojih segulila boja otkrivajući njihovu pravu svrhu i smisao, kavezi zaživotinje koji su podsjećali na kaveze iz filmova strave i užasa, aokolo beskrajno blato ili žuta ubijena trava zgažena kao da su prekonje prešle armije umornih Hanibalovih slonova.Zapravo, cirkus na Cirkus placu izgledao je tako jer mu je prošlo

vrijeme i jer ni Sarajevo više nije bilo grad u kojemu bi cirkus mogao

Page 173: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

biti čudo, ali očevi i majke su kao po navici ili iz nostalgije vodili svojesinove i kćeri da vide gutače vatre, balerine i letačice na trapezu.Uživali smo u svome prvom cirkusu u životu i uopće nismo mislili dabi nam mogao biti zadnji. Ili barem zadnji u Sarajevu. Možda unekom Parizu, Londonu ili Moskvi čovjek još jednom ode u cirkus jerće možda povjerovati da je tamo to sasvim druga stvar i da je tastarinska i izgubljena iluzija onoliko veća od našeg prvog cirkusakoliko su svi ti gradovi veći od Sarajeva.Nema nekog jasnog razloga zbog koje ga je malo onih koji su u

našoj generaciji više od jednom odlazili u cirkus. Valjda nostalgijanaših roditelja nije bila dovoljno jaka ili ih je razočarala mjera našihoduševljenja. Za njih su letačice na trapezu bile nešto više i važnijejer je takvo bilo vrijeme u kojemu su odrastali. To vrijeme bilo jeposljednje vrijeme cirkusa, vrijeme nakon kojeg su u svim gradovimasvijeta počeli iščezavati cirkus placevi.Nekada se na sarajevski Cirkus plac dolazilo iz svih dijelova

srednje Bosne. Tih jako davnih godina Sarajevo je bilo jedino mjestogdje je čovjek mogao vidjeti slona ili žirafu. Od tada je ostao običajda se cirkuski plakati lijepe i izvan grada, na najčudnijim mogućimmjestima, na stablima usred neke šume prema Olovu ili nastupovima mostova i nadvožnjaka na novoj cesti prema Zenici. Tiplakati ostajali su tu mjesecima, godinama, skoro desetljećima, svedok ne bi umrli prirodnom smrću plakata koji dotrajavaju u uvjetimanajraznovrsnijih prirodnih nepogoda. Možda bi i danas neki istraživačmogao pronaći na zidu negdje kod Busovače trag nekog cirkuskogplakata iz 1977.Cirkus plac bio je mjesto najvećeg čuda u vrijeme dok je tu bilo

sarajevsko predgrađe i dok su, pričali su to naši djedovi i bake, samomalo dalje rasli kukuruzi i zelenili se vrtovi starih ljetnikovaca ukojima su svoje posljednje godine provodili ostarjeli carski oficiri,vezirski pisari, haznadari, kiridžije i onovremeni zgubidani, mračni išutljivi jer nisu mogli oprostiti stoljećima što prolaze. Ti ljudi su se,vjerojatno, užasavali cirkusa jer je on za njih bio glupa novotarija imamipara za nove građane i njihovu balavu djecu. Ali kad čovjekbolje razmisli, pa ti ljudi nisu živjeli baš tako davno, niti su njihovevile sravnjene sa zemljom baš puno prije nas, a bili su ipak stariji odcirkusa barem onoliko koliko smo mi danas mlađi od njega

Page 174: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

FILDŽAN I ŠOLJICARAZLIKA IZMEĐU FILDŽANA I ŠOLJICA BILA JE najjasnijom

razlikom između istoka i zapada. Muslimani su, vjerovalo se, kafu piliiz fildžana, a katolici su kafu pili iz šoljica. To možda i nije bilo istina,ali vjerovalo se da jest i svi su se pravili da je istina. Šoljica s kafomdjelovala je nekako elegantnije, s onom drškicom između dva prstakoja je osjetljivu kožu prstiju čuvala od vreline, a fildžan je bioneposredniji, lomniji i nekako meditativniji; čovjek ga je morao držatis vise pažnje i koncentracije ili je samo tako izgledalo, pogotovo doksmo bili djeca i o ispijanju kafa nismo ništa znali.Razlika između istoka i zapada je u našem slučaju bila fiktivna, baš

onakva kakva je razlika između šoljica i fildžana. O toj razlici smonešto učili iz knjiga, naslućivali smo je u čempresastoj vitkostiminareta i zvonkoj temeljitosti crkvenih tornjeva, primjećivali je uzvuku muslimanskih i katoličkih imena, sve te Kristine i Katarinezvučale su kao kuhinjski anđeli, a svaki je Muzafer našim svijetomhodao kao sam svoj predak, ali ništa od te razlike, od razlike izmeđuistoka i zapada, nije bilo određeno našim životima jer su se ti životinalazili izvan strana svijeta i jer smo dobro znali da od prilike doprilike isti ljudi kafu piju i iz fildžana i iz šoljica, a da to čine beznekog određenog razloga i bez tendencije, bez namjere da se unjima ljubi istok i zapad. Nemoguće bi bilo živjeti u takvoj ljubavi, kaosto je teško živjeti i u mržnji koju bi odredila činjenica da je netkosvojim imenom, a ne tijelom i dušom, rođen na zapadnoj, a netkodrugi na istočnoj strani svijeta.Na dnu svakoga fildžana oduvijek su bili polumjesec i zvijezda.

Zbog polumjeseca i zvijezde na nekom drugom mjestu moglo se,možda, završiti i u zatvoru, ali u dnu fildžana oni nikome, nijednommilicijskom inspektoru, nisu bili sumnjivi, kao što nisu bili sumnjivi nišahovska polja na grbu SR Hrvatske i četiri ocila na grbu SR Srbijezbog kojih se, zatekne li ih inspektor na krivome mjestu, također išlou zatvor. Ono što su za susjedne republike bili grbovi, to su za Bosnubili fildžani. Iz toga bi se moglo zaključiti samo da je Bosna moždamogla biti sretnija zemlja. I bila je sretnija dok komšija jednoga dananije vlastite fildžane pobacao kroz prozor jer su ga ti fildžani počelivrijeđati.

Page 175: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Ispijanje kafe građanski je ritual koji kao ni svi drugi rituali nemapraktičnog životnog smisla i traje dugo. Nebrižnu ispijena kafa zaposljedicu ima samo lupanje srca i osjećaj da čovjeku misliotplovljavaju kao prekooceanski brodovi, da se vise nikada ne vrate.Ritual ispijanja kafe pruža mogućnost beskrajnih i bespredmetnihrazgovora, oslobođenih svake komunikacijske dramaturgije. Tirazgovori su oslobađanje duše od svakoga viška i za sobom neostavljaju vidljivog traga. Ljudi ne znaju o čemu su razgovarali, asilno bi ih začudilo kada bi ih jednom netko pitao o čemu se zapravopriča dok se ispija kafa. Ili bi se začudili ili bi počeli lagati. Mi smouvijek bili jako ponosni na naše rituale, pa smo zato voljeli o njimaizmišljati svakovrsne laži.Fildžani su počeli nestajati u vrijeme ka da su espresso aparati

zabrundali i za pištali diljem Sarajeva. Još uvijek nisu nestali jervećina Sarajlija ne shvate da postoje mali espresso aparati i dauopće nisu skupi i da ih se lako može nabaviti, ali Sarajlije takonešto neće ni za živu glavu priznati, nego kažu kako im je do praveturske kafe stalo jer je ona bolja, jer ju se može dugo ispijati i jer jetakva kafa dio tradicije. Da svi ti argumenti nisu lažni, ne bi turskukafu sa samostalnošću i suverenošću preimenovali u bosansku kafu.Ako jednom Bosna postane Amerika, svi ljudi će piti kafu filterusu.

Kafa filterusa najodvratnije je nešto što je živ čovjek ikada počeo pitii prilično je nejasno iz kojih je razloga ljudi piju. Nije ni hranljiva, nediže krvni tlak, ne čini čovjeka veselijim, a medicinski je jednakoškodljiva kao i svaka druga kafa. Ali koji god dio svijeta počne ličitina Ameriku, gdje god se ljudi oslobode straha od ratova, gdje godbez sumnje i straha počnu živjeti jedni pored drugih, gdje godubojica iz jednog naroda biva jednako kažnjen kao i ubojica i drugognaroda, gdje god je ljudima svejedno koje im je vjere ministaršumarstva, gdje god je svima strogo zabranjeno pljačkati i gdje godriječ nacija ne zvuci kao prijetnja, pije se odvratna kafa filterusa. Onaje vjerojatno cijena dobroga života, onaj gorki i odvratni kalež otrovakoji čovjek svakodnevno ispija da bi svoj život mogao proživjeti usreći i dosadi.Lijepo bi bilo kada bi nakon svega čovjek mogao vjerovati da mu

zemlja ne mora postati Amerikom da bi mu istok i zapad opet bili

Page 176: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

samo strane svijeta koje su isto raspoređene i kad se zagleda ufildžan i kad se zagleda u šoljicu.

Page 177: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

EUROKREMPOČETKOM SEDAMDESETIH ZBILA SE NA TRŽISTU prva velika

ekspanzija licencnih proizvoda. Pojavio se Eurokrem, talijanskalicenca, jugoslavenska proizvodnja, najprije u četvrtastim plastičnimkutijicama od sedamdeset pet grama, a onda u čašama, teglama isasvim malim kutijicama uz koje se dobijala i ona plastična kašičica,kao za sladoled. Polovina eurokrema bila je smeđa, a polovinabijela; smeđa je, naravno, bila ukusnija, kao što je svaka čokoladauvijek ukusnija od onoga što nije čokolada. Po načinu na koji sudjeca jela eurokrem mogle su se zamijetiti razlike u njihovimindividualnim psihologijama. Jedni bi najprije pojeli ono bijelo da bionda mogli meračiti u smeđem, a drugi bi prvo pojeli smeđe, a tekonda su jeli bijelo. Desetak godina kasnije na tržištu su se pojaviliuvozni proizvodi Nutela i Kinderlada, koji su bili skroz smeđi, pa jetako priča o psihologijama postala izlišna.Majke su u početku eurokrem doživljavale kao nešto luksuzno i -

naravno - nezdravo. Bio im je skup, premda nije bio skuplji odmarmelade i džema, koji su, što je bilo samorazumljivo, smatranineusporedivo zdravijim za rast i razvoj djeteta od eurokrema. Trebatće proći čitavo jedno desetljeće da bi se napokon izgubile tepredrasude i da bi ista prava kao pekmez od šljiva zavrijedilieurokrem i srodni proizvodi koji su u naše krajeve došli nakon njega.Do tog ćemo se vremena silno napatiti i potrošiti živaca naroditeljske tvrdoglavosti. Eurokrem je bio jedan od simbola našeborbe, premda nismo niti primijetili kada je početkom osamdesetihtiho nestao s tržišta.U isto vrijeme kad i eurokrem u prodaji su se pojavili i prvi licencni

prašci za pranje rublja. Na mjesto plavog radiona, jedinogdeterdženta iz mladosti naših roditelja, došli su novi proizvodi čudnihimena i fino dizajniranih logotipa koji su, ako bi čovjek povjerovaoreklamama, prali sve što se moglo uprljati i mirisali nekim egzotičnimmirisima tropskih zemalja o kojima ništa nismo znali osim da suzajedno s nama u pokretu nesvrstanih. Najdalje je otišla Soda So izTuzle koja je po talijanskoj licenci počela proizvoditi deterdžent AVA ina televizijskim reklamama reklamirati ga na stranom jeziku. Spikerje suvereno deklamirao: " Everamente bianco. Certificato di kvalitati

Page 178: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Miralanza". Nene, snaše, hamše, vikleruše, gospođe i ostale sudiljem zemlje Bosne razrogačenih očiju i poluotvorenih usta gledaletelevizijsku reklamu i nisu se živom čudu mogle načuditi. AVA jeprala sve i govorila isključivo strane jezike.Bilo je to vrijeme kada su se deterdženti pakirali u platnene vreće

od po tri kilograma. Nakon što bi se deterdžent potrošio, domaćica birasparala vreću i tako je nastajala kuhinjska krpa. Po najpoznatijemdomaćem deterdžentu, Faks Helizimu, kuhinjske krpe zvale su sefaks krpe. Zbog uštede u repromaterijalu deterdžent se kasnijepočeo pakirati u najlonske kese, ali su faks krpe u domaćinstvimaostajale godinama, a možda ih se još uvijek može i danas naći.Valjalo bi baciti pogled prema komšijskim balkonima u vrijemesušenja kuhinjskih krpa i provjeriti vidi li se još uvijek na nekoj natpisFaks Helizim, AVA ili Nord.Od tog vremena bosanskim je domaćicama nezamislivo kupovati

kuhinjske krpe. Dobijali smo ih besplatno, pa kako ćemo ih ondadanas kupovati? Umjesto kupovnih kuhinjskih krpa koriste se raznipriručni komadi platna, što je zapravo povijesni dug prema vremenukada su se deterdženti prodavali u krpenim vrećama.Licencno doba trajalo je do sredine osamdesetih i do prvih velikih

liberalizacija uvoza. Licence su se tada gasile jedna za drugom, anaše su samoposluge počele ličiti na samoposluge u bilo kojemeuropskom gradu. Pojavili su se čudni proizvodi za koje nitko ne značemu služe, a svijet deterdženata se razložio i raslojio na desetinespecijalnih praskova i tekućina, na omekšivače vune, osvježivačeboja i čudotvorne deterdžente koji peru samo mrlje od čokolade i onedruge koji peru samo mrlje od krvi. Umjesto jednog Faks Helizimakoji je prao sve, prosječnom je domaćinstvu već trebalo deset raznihproizvoda, a pranje veša postalo je visokocijenjenim umijećem,umijećem dobrog izbora u samoposluzi

Page 179: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NOVOGODIŠNJA SARMAVEDAR JE DAN IZA ZALEĐENIH PROZORA. KADA bi sad

zatvorio oči, sve zaboravio, pa ih opet otvorio, činilo bi ti se da jevani kraj jula. Tako je plavo nebo, kristalno čistim i providnim čini sezrak; kao da nismo u Sarajevu i kao da nije posljednji dan decembra,nedjeljno jutro, deset je sati, u kući mir i gluha tišina usred koje seništa ne može dogoditi, nitko u takvoj tišini ništa ne radi osim štomajka, možda, para džemper jer je to jedini posao na svijetu koji sene čuje.U kuhinji će za pet ili deset minuta provriti sarma, prva

novogodišnja, i bit će to prvi pravi zvuk ovoga dana, zvuk koji ćetrajati i koji će te blago iz jedne uvesti u drugu godinu tvoga života.Uključuješ televiziju, prednovogodišnji program, Zana pjeva kao daplace, na sveze mleko mirise dan, a po bijeloj sceni šaraju kamerevođene okom Miljkovića i Dimitrijevića, prvih pravih autora našihvideo-spotova, a nakon Zane pojavljuje se grupa Bioritam, neštogrozno sarajevsko, neuspješno koliko samo Sarajlije neuspješnimogu biti, a tip nafrčkane plave kose slaže ljutitu facu i pjeva o tomekako su mu ukrali novčanik. Taj spot grupe Bioritam vrtit će se ponašoj televiziji još godinama, kad god se pojavi neka rupa uprogramu i kad god urednici televizije ne budu znali šta da puste,sve dok jedne sezone jednostavno ne iščezne, ne ostavljajući zasobom nikakvog traga, osim sitnog ožiljka u kolektivnoj nostalgiji.Naime, čovjeku je draže sjetiti se loših i glupih, a bezazlenih, slika iglasova jer je njih baš temeljito zaboravio i jer u sjećanju vise i nisutako loši i glupi. Tome danas i služe grupe Bioritam i Radio, Bontonbaja, Super 98, Sonori iz Bajmoka, S vremena na vrijeme, Naya iParlament. One podsjećaju na taj jedan prednovogodišnji dan,možda na kraj godine 1981. ili 1982. i na vrijeme koje smo provodiligledajući kroz prozor i čekajući da provrije sarma i da se na svestrane rašire zvukovi koji će nas ponijeti u budućnost. Tišina dugotraje, ali samo po tišini znamo da nam život nije baš tako kratak, potišini i po čekanju u čekaonicama, pred šalterima, s pogledom naulične i kolodvorske satove koji stoje kao što stoji vrijeme uBergmanovim filmovima. Mimo toga život je kratak i sasvim je malomjesta za sjecanja.

Page 180: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Nakon što provrije sarma, odnekud se pojavljuje majka, pojavljujese majoneza, mrkva i grašak, kuhana jaja i sve ono što je potrebnoza rusku salatu jer nema Nove godine bez ruske salate, tog jelanajodvratnijeg od svih upravo po tome što ga poluprobavljenog jošdanima viđamo po gradskim ulicama i haustorima. Od djetinjstva sistvarao predrasudu da se nakon Nove godine ne povraća odalkohola jer nijedna ulična povraćotina ne lici na alkohol, a sveizgledaju kao ruska salata.Kada dođe popodne, majka te šalje u posljednju histeričnu

kupovinu. Žene u bijelom već peru podove samoposluga, kasirke sunervozne, neki brko lupa na zaključana vrata i pokazuje prazne boceod piva, kasirka odmahuje rukom i nešto viče, on se ljuti, a onda jojupućuje one molećive osmijehe sarajevske pred kojima i najtvrđesrce popusti, osmijehe koji možda i jesu ispunjeni lažima, ali imuvijek podlegneš od straha pred nečistom savješću. Brko zahvalanulazi, trpa u metalnu korpu svoje pive, puno piva, onoliko piva kolikoje potrebno da ne ostane ravnodušan pred Novom godinom i neispadne budala pred vlastitim televizorom koji se toliko raduje i svakomalo pokazuje Miću Orlovića kako visoko u zrak podiže čase sašampanjcem, a potom i Cuneta Gojkovića, koji baš svake Novegodine pjeva Kafu mi draga ispeci i drhti mu podbradak u ritmuvibrata, tako da pjevačeva glava vise nije glava čovjeka, negopostaje muzički instrument, recimo neki egzotični afrički bubanj uobliku debeljuškaste glave vanzemaljca.Novogodišnja sarma trajat će danima. Jedna uzrečica kaže da je

sarma najbolja sedmi dan. To, naravno, nije istina, ali nije nismisljeno kao istina, nego kao utjeha, a utjehe su uvijek laži. Utjehaza ukucane koji će još dugo jesti novogodišnju sarmu je tim efektnijašto će svi oni dobro znati da u svojoj nevolji nisu sami i da je udanima nakon Nove godine grad pun onih koji ne jedu ništa osimsarme. I sreća je što još nikome nije palo na pamet da je ruskasalata najbolja sedamnaesti dan. Dok ostatke ruske salate bacaju uzahodsku školjku, svi sigurno pomišljaju kako su, Bože, tako neštouopće mogli jesti i kažu da neće vise nikad, ali takva će obećanjatrajati do sljedeće Nove godine, kada će se opet bez razmišljanja odjaja, mrkve, graška i majoneze praviti najtradicionalnije od svihtradicionalnih jugoslavenskih novogodišnjih jela. Dok bude

Page 181: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Jugoslavije, bit će i ruske salate, a poslije će biti već kako komebude suđeno.

Page 182: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

FLORA I FAUNADLANOVI SU NAM BILI NARANČASTI, ŽUTI I ZELENI OD praha

koji se tih godina mogao kupiti u svim samoposlugama. Narančasti sokusom naranče, žuti s okusom limuna i zeleni s okusom grejpfruta.Bio je to prah za pravljenje sokova: razmutio bi se u vodi i to je ondabio sok, ali nitko nije tad pravio takve sokove. Sipali smo prah nadlanove i lizali ga. To je bilo bolje od svakog soka. Lekcije iz historijeodgovarali smo svojim narančastim, žutim i zelenim jezicima.Roditelji su slutili da je taj prah nezdrav, ali se uglavnom nisu bunilijer je bio jeftin.A onda su se u neko doba pojavili preslikači. Na unutrašnjem

omotu žvake bila bi neka sličica, nosorog recimo, pa bi onda trebalonavlažiti nadlanicu, staviti sličicu, pritisnuti je jako, a onda je polakoodlijepiti. U prvih nekoliko sekundi izgledala bi kao prava tetovaža.Kupiš deset žvaka, odmotaš svaku i staviš je u usta, pa preslikaš nasvoje ruke deset sličica. Žvačeš ogromnu žvakaću gumu i sav si porukama šaren. Boje se uskoro razmrljaju, ali to nije važno jer većmisliš o nečem drugom i već si pri nekom drugom jednako važnomposlu.Recimo, razmjenjuješ sličice Flora i fauna. Album si skoro popunio,

ali ti nedostaje najrjeđa od svih sličica na kojoj se nalazi pticaponornik. Tu pticu nikada nitko nije vidio, osim u albumu Flora ifauna, ali ona je najvažnija jer je najmalobrojnija, pa će ostatiupamćena i nakon sto zaboraviš većinu tih životinja i biljaka i iz glaveti sasvim izvjetri taj najbolji udžbenik biologije u cjelokupnom tvomškolovanju. Divlji pas - dingo, čudnovati kljunaš, mrmot, kivi,bodljikavo prase, emu, indijsko goveče - gnu, tapir i rakun bile suživotinje iz albuma Flora i fauna, a budeš li ih još nekad u životuvidio, budeš li ih čak vidio uživo, bit će to samo krivotvorine izvornikajer su te sličice bile prve u životu i jer su, što se tebe tiče, životinje ibiljke po njima i nastale.Ali nisu svi skupljali sličice da bi ih lijepili u albume. Neki su ih

skupljali samo zato da bi ih imali vise i da bi nevježe i naivceopljačkali u igri pola-cijelo ili slika-bijelo koja se igrala u dvorištuOsnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" sve dok ne bi došao

Page 183: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

strasni Šahman, oteo djeci sličice i poderao ih, valjda da u budućimljudima ubije svaku sklonost prema kocki i kockanju.Šareni prah s okusom južnog voća, preslikači sa žvakaćih guma i

sličice Flora i fauna dali su boju, okus i miris početku sedamdesetihgodina. Pamtimo još bolan i otečen jezik sav izgrizen od limunskekiseline, majke kako nam grubim četkama četkaju ruke i tragovepreslikača s njih, prljavu vodu kako otiče u crni bezdan u dnu kade, arijetki možda pamte i radost ponornika, sreću koju su osjetili kada sumeđu upravo kupljenim sličicama ugledali i tu pticu. Njezina stvarnavrijednost je neobjašnjiva i neusporediva. Kada čovjek odraste i kadabogatstvo počne mjeriti u novcu, on nije u stanju zamisliti takvukoličinu novaca koja bi bila dovoljna da se objasni sreća jednogjedinog ponornika. Jednostavno, nema tog novca i nema tog blagakoji bi se sa njim mogao usporedivosti jer se on, ponornik,pojavljivao u vrijeme kada si bio slobodan od svakog velikog i doistadubokog straha koji bi ti mogao pokvariti sreću pred bogatstvom.Samo čovjek koji se ne boji može biti odistinski bogat. Samo dječakmože biti bogat kada mu sudbina pošalje sličicu ponornika. A to sedogodi samo jednom i nikada vise, pa onda postane mjera mogućeživotne sreće, one sreće zbog koje se neki ljudi mole Bogu i zbogkojih postoji Carstvo nebesko u kojemu vise nema strahova i ukojemu odrasli ljudi skupljaju sličice Flora i fauna, svaki dobijeponornika i svaki liže narančasti, žuti i zeleni prah sa dlana.Price o raju mijenjaju se iz generacije u generaciju. Da nema religija

i svetih knjiga bilo bi raja, ali bi on uvijek bio drukčiji i zasnivao bi sena privatnim ljudskim sjecanjima i na kolektivnim osjećajima ljudi kojisu zajedno proveli neko vrijeme, a onda se raštrkali na sve stranesvijeta i otišli tamo gdje ih nitko ne može razumjeti. To je možda isusjedna ulica, ali je svakako beskrajno daleko. Zato trebaobjašnjavati stvari, pričati o ponorniku i o prahu od kojega serazmućuje sok čim čovjek odraste i zaboravi čemu taj prah stvarnosluzi.

Page 184: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

BIBA BRIFERPRVO ŠTO BI VIDIO KADA BI TE VREMEPLOV VRATIO u ono

vrijeme bio bi nas čovjek kako prekoračuje ljudske mogućnosti. Kojibi to čovjek bio i o kakvim bi se konkretno mogućnostima radilo, touopće nije važno. Kada bi se vratio u prošlost, vidio bi njega kako sejapuri od silnoga napora, kako mu se moždane vijuge savijaju iuvijaju kao starozavjetne zmije i kako očima koluta dok pokušavaučiniti nešto što se protivi zdravom razumu i zakonima ljudskog tijela.A oko njega vidio bi sve nas kako treperimo od silne treme, stišćemosi oznojene palčeve i navijamo stisnutih zuba jer je to što on radi, toprekoračivanje ljudskih mogućnosti, zapravo nešto što će proslavitisve nas i po čemu će nasi životi dobiti jedan novi smisao, skorojednako važan kao drug Tito, Pokret nesvrstanih i fićo na kredit.Jedan od onih koji su prekoračivali ljudske mogućnosti bio je Biba

Brifer, čovjek bez ijedne dlake na glavi, čovjek bez trepavica, koji seprvi puta pojavio u emisiji Nedjeljno popodne, emitiranoj te sedmiceiz novosadskog studija. U rukama je držao dvije gole žice uključeneu struju i smješkao se televizijskom gledateljstvu. Nakon toga je kaostrujni provodnik pomogao jednom jajetu da se skuha i u slast gapojeo. Fakat je bilo tvrdokuhano. Pola Jugoslavije tog je popodnevapričalo o Bibi Briferu, a druga polovica pričala je o njemu većsljedeće nedjelje kada je Biba Brifer proveo struju kroz sebe i takouključio gramofon.Nakon toga skoro da vise i nije bilo zabavne emisije u koju ga ne bi

pozvalo kao gosta. On bi se uvijek priključivao na struju i radio sveono što bi radila i najobičnija šnjura i žica kroz koju teče struja. I njojje, kao i Bibi Briferu, trebao samo utikač. Ali svi smo ipak bilifascinirani jer je pred našim očima bio čovjek koji prekoračuje ljudskemogućnosti i uopće nam nije bilo važno što to prekoračivanje nijeimalo ama baš nikakvog praktičnog smisla i što s Bibom Briferom mikao narod, mi kao Jugoslaveni, nikoga i ništa nismo mogli pobijeditijer se nitko u priključivanju na struju nije ni takmičio.A onda su zaredali stručnjaci iz raznih domena koji su mjesecima

objašnjavali kako Bibi Briferu polazi za rukom da ga ne ubije struja.Njihova mišljenja su se uglavnom razilazila, ali to je bio samododatni argument da povjerujemo da Biba čini čuda i da su ta čuda

Page 185: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

strasno važna i da nas na neki način čine izabranim narodom. Mi senismo usuđivali priključiti na struju, ali smo imali jednoga koji je toradio bez ikakvih problema. Biba Brifer je na neki način bio kao Mujoiz viceva o koncentracijskim logorima koji je podjebavao Švabe kadasu ga pokušavali ugušiti plinom.A onda je Biba Brifer odlučio otići u Ameriku i sjesti na električnu

stolicu. Tu je priča već usla u one sfere koje izmiču svakoj faktografijii dokazivoj, barem televizijskoj istini. Naime, Biba se opet pojavio uNedjeljnom popodnevu i važno saopćio narodu da se već svedogovorio s Amerikancima, riječ je o honoraru od milion dolara, sveće prenositi televizija, naravno američka. Rekao je i kojeg će datumasjesti na električnu stolicu, ali kada je došao taj datum, nešto sezakompliciralo, spektakl je odgođen, valjda tog dana nije bilo dostastruje, pa je Biba opet izišao pred javnost i izvijestio ju o novomdatumu.To je bilo njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti. Vise nikada

Bibu Brifera nismo vidjeli na televiziji i vise nikada pred našim očimanije golim prstima držao žice pune struje. Međutim, ljudsko pamćenjedulje je od televizijskog pamćenja, a naša sklonost prema onima kojiprekoračuju granice ljudskih mogućnosti bila je takva da nismo moglitek tako prihvatiti da je Biba jednostavno nestao. Tako se o njemuglas počeo prenositi od čovjeka do čovjeka i od pouzdanih izvora dosvekolikog narodnog ušća. Proculo se da je Biba Brifer sjeo naelektričnu stolicu, ali su ga Amerikanci zajebali i nije bilo televizijskogprenosa, nego su cijelu stvar iskoristili za neke svoje eksperimente,pa sada drže Bibu zatocenog u svojim laboratorijima. I svi suvjerovali u to.Ali već nakon mjesec ili dva pouzdani izvori javili su da je Biba,

istina, sjeo na elektricnu stolicu, ali ga je ubila struja, pa zato ga višenema. Na obećani televizijski prenos se u međuvremenu zaboravilo.Biba Brifer herojski je pao možda i zato što su mu pustili jaču strujuod one koju puštaju svojim osuđenicima. Bila je to sasvim dobrapriča da nas odvede u zaborav.Ali bilo je i drugih koji su nas proslavljali prekoračivanjem ljudskih

mogućnosti. Bilo je svjetskih prvaka u proždiranju palačinki, bilo jeKrajišnika koji bi bez ičije pomoći jeli čitave volove, bilo je onih kojisu mogli ostati sat vremena ispod vode. Zbog nečega su nam trebali

Page 186: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

takvi ljudi i nitko kao oni nije mogao povećati nas ponos jer jesmoono što jesmo, ali kada prestanemo biti to što smo bili, sve ćemozaboraviti, a ono što ne zaboravimo bit će laž, tako da do danadanašnjeg nećemo saznati je li Biba Brifer stvarno prekoračivaogranice ljudskih mogućnosti i provodio ovu običnu svakodnevnustruju. A to bi vrijedilo znati, kao i: jesmo li to bili mi dok smo garazrogačenih očiju gledali iz svojih fotelja, jesmo li to bili ovi mi ili suto bili neki drugi mi.

Page 187: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MALI ZMAJVVIJEST O SMRTI MALOG ZMAJA DO NAŠIH KRAJEVA NIJE

stigla. Bruce Lee bio je živ na svakom koraku, u svakoj školi irazredu i u srcu svakoga dječaka koji je vjerovao da se trostrukimsaltom unatrag i serijom od deset udaraca u sekundi mogu riješiti sviproblemi, a onih koji su vjerovali bilo je puno, možda vise nego što ihje ikada vjerovalo u nekog drugog čudotvorca.Filmovi Brucea Leea igrali su u većini sarajevskih kina, osim u ona

tri elitna (Romaniji, Dubrovniku i Tesli), u koja nikada nisu imalipristup, ali su najduže igrali u kinima Prvi maj i Igman. U kolektivnomsjecanju kino Prvi maj zauvijek je ostalo identificirano s MalimZmajem, iako su tu igrali i drukčiji, posve različiti filmovi, ali se nikadau Prvom maju nije pojavio junak poput Brucea Leea. Ono što je Titobio za Kumrovec, to je Bruce Lee bio za Prvi maj i da je nekepravde, da se sjecanja ljudi i sjecanja kina poštuju, već bi se netkosjetio da pred ovim kinom sagradi spomenik malom Kinezu iz HongKonga koji se u Bosni rodio nakon vlastite smrti.Dva kod nas najpoznatija njegova filma bila su U zmajevom

gnijezdu i Na zmajevom putu. Jedan od njih, vise nije važno koji,dovršen je nakon smrti Brucea Leea, pa ga u nekim scenamazamjenjuje dubler kojega su stalno snimali s leđa, da publika neprimijeti prevaru. Svi su znali da to više nije Bruce Lee, ali su sepravili kao da jest. To je bio jedini ustupak fikciji za koju se inačevjerovalo da je stvarnija od stvarnosti i da trebaš samo dovoljno jakovjerovati pa ćeš se iz ovog svijeta preseliti u svijet Maloga Zmaja.U ime te vjere započelo se s masovnom kućnom izradom nunčaka,

oružja pomoću kojega je Mali Zmaj uništavao neusporedivo boljenaoružane protivnike. Uzimale bi se dvije letve okruglog profila,komad lanca kojim su se u seoskim dvorištima vezivali psi i dvadeblja eksera. Ekserom bi jedan kraj lanca prikucali na jednu letvu, adrugi kraj na drugu. Tako načinjene nunčake bile su kao stvorene dasamom sebi razbiješ čelo ili izbiješ prednje zube, ali generacijesarajevske pretpubertetske mladeži to nije priječilo da po cijeli danrazmahuju nuncakama u skladu s besmrtnom koreografijom BruceaLeea. Dječaci su se nadali da će jednoga dana tako ovladatinunčakama da će postati neranjivi i napokon biti spremni drugome

Page 188: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

razbiti glavu, ali taj dan nikada nije došao, tako da su nunčakezauvijek ostale oružje samoranjavanja.Oni ambiciozniji bi pravili i drugo kultno oružje Malog Zmaja,

metalnu zvijezdu čiji su krakovi bili oštri kao britva. Bruce Lee bi je spedesetak metara bacao na svog neprijatelja kojem se zvijezdauvijek zabijala posred čela, na što bi neprijatelj zakolutao ocima i uzbolni krik padao na leđa. U nas su se te zvijezde najčešće pravile odlima za oluke i nisu imale drugu funkciju osim ponosnogapokazivanja drugovima iz razreda i bezbrojnih pokušaja da se sarazdaljine od pola metra zvijezda zabije u školska vrata.S pojavom Malog Zmaja izmijenila se i koreografija razrednih tuča.

Djeca ci su imitirali Brucea Leea, čak i po cijenu da dobiju batine odnekoga tko nije tako često išao u kino ili je više polagao na svojukrvoločnost nego na legendu o neuništivom istočnjačkom borcu.Svaki imitator je, naravno, svoje borbene pokrete i zahvatepotvrđivao i adekvatnim krikovima koji su zvučali kao dernjavaprašumskih ptica, ali su trebali služiti kao sredstvo zastrašivanjaprotivnika ili – u našem slučaju – kao potvrda estetskih nazora ifilmskih afiniteta.Legenda je trajala pet–šest godina, nakon čaga je prestala kućna

proizvodnja nunčaka i opet je prevladala stara dobra jalijaškakoreografija uličnih tuca sa svojim temeljnim elementom – udarcemglave u protivnički nos. Mali Zmaj preživio je samo na Gorici i udrugim ciganskim naseljima u Bosni iz kojih su se još dugo, skorosve do rata, čuli krikovi i još dugo su musavi dječaci usred nekogblata razmahivali nunčakama. Cigani se lako hvataju moda itrendova, ali ih teško zaboravljaju. Oni se ne srame sebe od jučerkao što smo se uvijek mi sramili.Jednog decembra, u parku ispred kina Partizan, na snijegu crnom

od smoga, u akšam koji zaudara na loš ćumur i sumpor, potpunosam, u tankom zelenom džemperčiću, jedan se dvanaestogodišnjiCigo pokraj začuđene biste Jovana Skerlića bori protiv nevidljivogaprotivnika. Ili se bori protiv samog Skerlića, tko će to znati. Godina je,recimo, 1982, i tajna je zašto um pamti tu sliku, a pamti je zauvijek.

Page 189: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MARATONAC VELJKOSKORO ĆE KRAJ PRVOG TELEVIZIJSKOG DNEVNIKA,

nogometni je dan, ali sportski izvještaj ne započinje rezultatima Prvesavezne lige. Splitska luka, ljudi na rivi, strasno puno ljudi na riviplješće i skandira - Veljko, Veljko, a uzbuđeni glas Ede Pezzijaobavještava televizijsko gledateljstvo da će za koji trenutak u splitskuluku uplivati nas veliki plivač maratonac Veljko Rogošić nakon što jeplivao, plivao i plivao i doplivao od otoka Visa sve do Splita. Kameralovi plivača, on kao i uvijek na kraju trke pliva delfinovim stilom,brkovi su mu se objesili do brade, lici na morža s konzerve Evasardina, široko otvara usta, hvata zrak i evo skoro će doplivati doobale, netko će mu pružiti ruku, možda će to biti predsjednikgradskog komiteta partije ili neki stari prvoborac, Veljko će se popetina rivu, neka žena poljubit će ga u obraz, a onda će Edo Pezziupitati Veljka Rogošića je li bilo teško, a on će odgovoriti da nije, iakoje bilo kriza na petnaestom kilometru, i dodat će da ovu pobjeduposvećuje... Kome ili ćemu je posvećuje, to smo zaboravili, ali dobropamtimo da je svoje pobjede uvijek posvećivao i da bi ta posvetaraznježila ženska srca, a u muških blago budila ljubomoru, ali tonikada nisu priznavali jer je i za njih Veljko Rogošić bio kralj. Tajčovjek plivao je sasvim sam s kraja na kraj Jadrana, pratili su gagliseri i male ribarske brodice, katkad ga je pratio brodić hitnepomoći, ali nitko nikada nije plivao zajedno s Veljkom Rogošićem. Uto vrijeme nisu u modi bili kolektivni plivački maratoni i svaki jemaratonac plivao sam. Na drugom kraju svijeta plivali su nekiAmerikanci i Meksikanci, ali o njihovim imenima i podvizima ništanismo znali, niti su nas zanimali. Veljko je bio naš čovjek i malo jebilo onih koji su na takav način bili naši ljudi. On nikoga nije iritiraojer je plivao sam, nikome nije mogao biti konkurencija i nitko nijemogao navijati protiv njega.Veljko Rogošić bio je sasvim običan čovjek. Nama je djelovao kao

oni ljudi koji su nam u Bristu, Podaci ili Zaostrogu ljeti izdavali sobe ikoji su po cijeli dan sjedili u konobi, a kad padne sunce, išli igrat nabalote. Za Sarajlije bila je to tipska slika Dalmatinca, jednakouprošćena kakva je iz dalmatinske perspektive bila tipska slikaSarajlije. Jedni smo drugima bili isti, kao sto su bijelcima svi Kinezi

Page 190: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

isti, ali u toj istosti nije bilo ničeg ružnog. Bili smo si međusobnosimpatični i postojao je samo jedan Dalmatinac kojega je Sarajevonesmiljeno mrzilo: Ivica Šurjak, Hajdukova jedanaestica kojoj suuvijek zviždali i Košavo i Grbavica.Svake je sezone Rogošić plivao novi i sve tezi maraton, ali taj koji

je otplivao od Visa do Splita djelovao je najimpresivnije. Nakon tetrke Veljko Rogošić snimio je reklamu za Pipi u kojoj je, kako je većnalagao tadašnji reklamni red, rekao nešto u smislu da mu Pipipomaže da pliva tako dobro i tako daleko. Ta reklama godinama seprikazivala na televiziji, sve dok Ana Sasso nije postala MissJugoslavije i snimila onu reklamu sa sisama ispod mokre majice. Utoj reklami Ana Sasso upravo izlazi iz mora. To more bilo je sasvimmalo za razliku od mora u kojem je plivao Veljko, a nije bilo najjasnijeni to zašto je imala majicu na sebi kada je ulazila u more.Amerikanci su Veljku Rogošiću ponudili da prepliva s jedne na

drugu obalu rijeke ispod Nijagarinih vodopada. Veljko je pitao je li tonetko do sada učinio, a Amerikanci su mu odgovorili da nije. Nakontoga je pitao je li to uopće moguće i hoće li ga progutati vir, aAmerikanci su odgovorili da oni vjeruju kako je to stvarno nemogućei kako će ga vrlo vjerojatno progutati vir. Veljko Rogošić je rekao: E,ako je tako, ja neću plivati. Na to su se Amerikanci strasno začudilijer su veliki dolari bili u pitanju. U ono vrijeme nije nam bilo jasnozašto se Amerikanci čude sto jedan Dalmatinac radije bira da ostaneživ nego da zaradi dolare. Nije nam bilo jasno jer nismo znali sto tiljudi o nama misle. To će nam postati jasno u nekom od narednihživota, ali tada će već biti kasno jer će mnogi od nas tada već postatiAmerikanci.

Page 191: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NAOČALEMORNARI BI SE ZAVJETOVALI SVETOM NIKOLI DA ĆE ako

prežive oluju sagraditi kapelicu, srpski su despoti gradili zadužbineda ih se po njima pamti i da im Bog oprosti, age i begovi su zasobom ostavljali vakufe, ćuprije i česme negdje u divljini, usred crnihborovih šuma, tamo gdje čovjek od straha ožedni. A svi oni činili suto zbog jednog trenutka u životu. Bio je to onaj trenutak kada bi imbilo najteže ili onaj trenutak kada bi im se svijet rastvorio u svojnjegovoj ljepoti. Stoga i postoje dvije vrste zavjetnih građevina,vakufa i zadužbina. Jedne slave Boga i njegovu veličinu i nastajunakon sto se prežive velike nesreće ili bolesti, a druge građevineslave Božje djelo i nastaju nakon što se ono ljudima pokaze učasovima sreće, ljepote i prirodnog sklada.Trebalo bi nešto sagraditi u ime kristalne bistrine onih nekoliko

augustovskih dana u Sarajevu. Ti dani dolazili bi skoro svake godine,nakon što malo popuste vrućine jula i okolna brda i planine upiju svujaru asfalta, a sunce svoj sjaj zemlji upućuje pod nekim posebnimuglom i svakoj stvari tako vrati njezinu izvornu boju. To su oni danijako izduženih predvečernjih sjena koje su šetale ulicom VaseMiskina, sve do Slatkog ćošeta, a zatim natrag, pa pored Vječnevatre i Čeke, sve do Olomana, gdje bi se obično zaustavljale iostajale tu tih pola sata prije nego sto sunce sasvim ne zamakne izabrda i Sarajevom se na sve strane rasprostru mirisi ljeta. Tih danatako jasno je mirisao Coperton, mirisala je vlažna bjelogorica Velikogparka, mirisali su benzin i svježe pržena kafa, kolači kroz prozorekuća u Titovoj ulici. I tko zna sto je sve još mirisalo jer čovjekzapravo ne pamti mirise, nego pamti osjećaje i senzacije koje su uzmirise pristizale. Pamti tih nekoliko kristalno bistrih augustovskihdana i čini mu se da je to bilo vrijeme kada se ništa loše nikome nijedogodilo i kada je cijeli nas svijet živio u nekom anđeoskomintermezzu, u vremenu stvorenom samo za to da bismo imaliosnovicu za sve buduće nostalgije i da bismo svaku buduću srećumogli mjeriti srećom tih nekoliko dana koja je bila tolika i takva da jenismo bili ni svjesni.Ti augusti bili su vrijeme kad smo najtočnije mogli pratiti kako se

izmjenjuje moda sunčanih naočala. Ljudi bi se vratili s mora i nosili

Page 192: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

su naočale koje su bili kupili da bi se mogli pokazivati na ljetovanju, asad su ih po prvi put nosili po Sarajevu. Početkom osamdesetih bilesu to one potpuno crne naočale, kao iz filma Blues Brothers,sljedećih sezona pojavile su se prve prave rejbanke, pa skupereplike pilotskih naočala britanske vojske iz Drugog svjetskog rata,pa lenonke koje su nosile tek propupale adolescentice i mladeintelektualke na čijim se licima i u mrzovoljnim uglovima usanavidjelo koliko je za njih Sarajevo mali grad i koliko samo žude zanekim Amsterdamom ili Londonom, za gradom u kojem bi se mogleizgubiti, za podzemnom željeznicom u kojoj se od jednog do drugogodredišta pročita pola knjige, za nečem o čemu zapravo ništa nisuznale, ali saznat će kada za to dođe vrijeme, Sarajevo postane gradsvih gradova, a kristalni dani augusta iščeznu iz njihovih života jer nasvijetu nema tog mjesta na koje sunce pada pod istim uglom.Ništa nas toliko ne podsjeća na naivnost prošloga života kao

naočale koje su izašle iz mode i ništa na svijetu nije starije odnaočala koje su izašle iz mode. Stare košulje i stari satovi i danas semogu nositi, ali stare naočale zauvijek će ostati u sporednimdžepovima odbačenih putnih torbi i na dnu ladice u kojoj suosmoškolska svjedočanstva i đačke knjižice. Kada stare naočalekriomice staviš na glavu i pogledaš se u ogledalo, tek tada vidiškoliko si od onog vremena ostario, kako ti se promijenilo lice izbrisan je svaki trag onog davnog optimizma, onog optimizma koji sinekad pripisivao crno-bijelim fotografijama s ekskurzija i roditeljskihvjenčanja. Jednoga dana i ovaj koji si danas izgledat ćeš samomsebi kao bivši i ovo će tvoje lice zračiti naivnim optimizmom prošlostii nikad neće i ne može biti drukčije.Kristalni dani augusta, duge predvečernje sjene i sunčane naočale

koje se ne skidaju sve dok se već sasvim ne smrači, znakovi suneke bespovratno izgubljene prošlosti, ali ona nije izgubljena jer namse u međuvremenu dogodilo nešto lose, nego je izgubljena zato stonam prolazi vrijeme i što se pred našim očima neprestano pomičeslika svijeta. U trenucima kada se ta slika poklopi s našimpogledima, s mjestom s kojega ju gledamo, mogućim postaju trenucisreće i ispunjenosti.

Page 193: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SOK OD ŠLJIVACOCTA JE IZMISLJENA PEDESETIH GODINA, U VRIJEME crno-

bijelih filmskih žurnala i pubertetskih dana našeg socijalizma. Nismose tada bili ni rodili, pa ni cocta nije mogla biti piće naše mladosti,kako je sugerirala televizijska reklama. Cocta je prije podsjećala naarheolosku iskopinu iz doba roditeljske mladosti; punjena u onebucmaste hrapave boce koje su izgledale manje nego sto suzapravo bile, cocta je bila simbol vremena u kojem se vjerovalo dami možemo stvoriti svoju socijalističku coca-colu, bolju i zdraviju odprave coca-cole jer je, kako se tvrdilo u reklamama, načinjena odšipkovog soka, a širile su se glasine da se coca-cola proizvodi odneke kemikalije dobijene iz nafte. Ali kako je većina između šipka inafte ipak birala naftu, partija se morala pomiriti s tim da je pametnijeuvoziti proizvode Zapada nego gubiti vrijeme u uvjeravanju narodada su oni škodljivi, odvratni i otrovni i svakako manje kvalitetni odnaših socijalističkih proizvoda. U tome je, možda, bila i najvećarazlika između jugoslavenskoga i svih drugih socijalizama: ruski irumunjski komunisti bi se radije ubili nego sto bi odustali oduvjeravanja naroda u ono u sto nijedan narod nikada nećepovjerovati.Kako su Slovenci bili temeljit svijet i teško su odustajali od onoga

sto su započeli, pa ako im je već reklo da naprave socijalističkucoca-colu, oni su se pomučili i napravili je, ali posto ta socijalističkacoca-cola ipak nije pobijedila onu američku, Slovenci je nisu prestaliproizvoditi. Krajem sedamdesetih bucmaste boce zamijenjene sunovim i suvremenijim bocama, opet su pokrenute reklamnekampanje. Coctu su pred kamerama ispijale polugole ljepotice iletači na skijama, iako je ostalo nejasno tko su ti ljudi koji u birtijinaručuju coctu. Ako to nije išlo ovako: tražiš coca-colu, konobar kaže– nema, tražiš pepsi-colu, konobar kaže – nema, pa na kraju piješcoctu jer nje, eto, ima.Cocta ipak nije bila posljednje piće s kojim se pokusalo pobijediti

coca-colu. Tokom sedamdesetih Beogradska industrija piva (BIP) jena tržište lansirala kvas i popratila ga senzacionalnom reklamnomkampanjom u kojoj su se vidjeli veseli Rusi sa šubarama na glavamakako nazdravljaju s BIP-ovim kvasom i izgledaju kao da bi mogli za

Page 194: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

doručak pojesti sve one rahitične manekene s reklama za coca-colu.Bilo nam je rečeno da je kvas strašno zdravo piće, distribuiran je posvim samoposlugama, bio je jeftiniji od coca-cole, ali je ipak doživiožalosnu sudbinu i na kraju sasvim tiho nestao sa tržišta.Početkom osamdesetih pojavila se traubisoda, pice od grožđa,

proizvedeno po nekoj njemačkoj licenci i reklamirano kao piće za svegeneracije. Ali ni traubisoda nije prošla bolje od BIP-ovog kvasa, pase danas bolje sjećamo njezinog imena nego okusa.A onda se sasvim tiho, bez velike vike i dreke, na tržištu pojavio

najobičniji sok od šljiva, proizvod Bosanke iz Doboja. Sok od šljivanije bio zamisljen kao konkurencija coca-coli, punjen je u neke ružneboce s najružnijom naljepnicom na svijetu. Bio je to jedini sok odšljiva na našem tržištu, na kojem su vladali najrazličitiji Fructalovisokovi, pa ako već nisi pio coca-colu, tražio si Fructalov sok, a ako unekom Kladnju ili Olovu u birtiji nije bilo Fructalovog soka, mislio sida se nalaziš na kraju svijeta i da ti pomoći nema. U svakom slučaju,do pojave Bosankinog soka od šljiva nije ti bilo ni na kraj pameti dapiješ sokove bosanskih proizvođača i to iz jednostavnog razloga jersu bili odvratni.Taj sok nije bio odvratan i stvarno je imao okus po šljivama. Na neki

način bio je bolji od većine jugoslavenskih sokova, a preko njegasaznali smo jednu potpuno nevjerojatnu istinu. Direktor Bosanke izDoboja je u plaćenoj reklamnoj emisiji koja je emitirana upoluvremenu neke nogometne utakmice ponosno rekao da jeJugoslavija najveći proizvođač šljiva na svijetu, a da se devedesetposto jugoslavenskih šljiva proizvede u našoj republici. Zapravo, tkozna je li to uopće bila istina, ali zvučalo je zgodno. Mi smo tu akosvijetu zatreba šljiva.

Page 195: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OPERABOMBONIJERA OPERA BILA JE NAJPOZNATIJA i najraskošnija

bombonijera našeg vremena. Na crvenoj kutiji obloženoj imitacijombaršuna zlatnim slovima, nekim finim ispisanim rukopisom bilo jenapisano njezino ime. Kao sasvim mali dječak mislio si da u tvornici"Josip Kraš" radi neka fina teta s velikom sijedom frizurom inaočalama koja na svakoj bombonijeri zlatnom tintom ispisuje riječOpera, ali već tada si se čudio kako je moguće da ju napise uvijekna isti način, s jednakim viticama u slovu O.Opera je bila znak najveće pažnje koju su naši stari pokazivali

liječnicima, medicinskim sestrama i raznim ljudima koji su im učinilineku uslugu. U znak malo manje pažnje poklanjali su imbombonijeru Griote, Bajadera, Romanca, a u specijalnimslučajevima i bombonijeru Zrinski na kojoj je bila slika hrvatskoganacionalnog junaka kako diže sablju, a pod nogama mu je nešto stoliči na onu bombu s fitiljom koju si viđao u crtanim filmovima i običnobi mačku Tomu eksplodirala u lice.U znak slične pažnje i tvoji su roditelji dobijali bombonijere. Mama

bi se na dan rođendana vratila s posla s najmanje dvije Opere i s ponekoliko Griota, a tata je važno bombonijerama potvrđivao svojeposlovne uspjehe i činjenicu da je strašno voljen i cijenjen u radnomkolektivu. Te bombonijere su, onako umotane u bijeli papir,spremane u špajzu. Ispračao si ih čežnjivim pogledom i nezamislivimti se činilo da negdje postoji svijet, da negdje postoji grad i u njemudom u kojemu se svaka bombonijera prepusta djeci jer samo djecaznaju njezinu stvarnu cijenu i samo djeca pravilno shvaćaju dabombonijere služe da se iz njih izvade i pojedu bombone, prvo onenajfinije sa žutom kremom, onda one s komadićem želea na vrhu,potom one s trešnjom u alkoholu, a potom po hijerarhiji okusa i sveostale.Ali bombonijere su u našem svijetu imale posve drugu svrhu i

smisao. Spremale su se u špajzu, tamo su stajale mjesecima, svedok se nekome ne bi trebao učiniti znak pažnje. Taj netko bi svečanopreuzeo bombonijeru, vjerojatno je spremio u svoju špajzu, da binakon nekoliko mjeseci sljedećem nositelju ukazao pažnju ipoštovanje. Jednom kupljena bombonijera tako bi promijenila puno

Page 196: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

vlasnika i mnoge bi je čežnjive dječje oči ispratile na njezinom putu.Jednom bi je konačno netko i otvorio, pa pojeo, ali to nikada nisi bioti, barem kad je Opera bila u pitanju.U vašoj su se kući bombonijere otvarale samo kad bi se opasno

približio istek roka trajanja, tako da si vjerovao da rok trajanja nabombonijerama i služi samo tome da jednom bombone budupojedene. Ali Opera taj rok u vašoj špajzi nikada nije dočekala jer jeuvijek bilo onih kojima je trebalo Operom zahvaliti na nečemu. Takosi shvatio da je zahvaljivanje u svijetu odraslih i u našem gradu jakočesta pojava, ali ćeš puno kasnije shvatiti da zahvalnost nije iskrenai da ljudi jedni od drugih sakrivaju da su im špajze pune bombonijera,iako to zapravo svi znaju i svima je to savršeno normalna stvar.Kada bi se zahvalnost trebala pokazati nekome iz nekog drugog

grada, iz Zagreba ili Beograda, tada se nije vadila Opera iz špajze,nego se lijepo odlazilo u samoposlugu i kupovala se najveća kutijarahatlokuma, onih proizvedenih u tvornici "Zora", na kojima je bilarazglednica Sarajeva koja je uvijek bila malo umašćena jer birahatlokumi pustili sok. Ali ljudi iz drugih gradova su pred takvimpoklonom obično padali na glave od sreće ili su se samo pravilisretnim jer su mislili da nije baš pristojno ne pokazati najvećemoguće oduševljenje nekome tko ti poklanja razglednicu svogagrada. Preko tih rahatlokuma voljeli su Sarajevo na jednak način nakoji su voljeli viceve o Sulji i Muji. Sarajevo im je bilo nešto drago, alineozbiljno, nešto sto je prezaslađeno i sto nije ni fina čokoladnabombona, ni kolač, ali prema čemu treba osjećati bezmjernudragost. Sarajlije su bili vesela bića stvorena na radost ostatkasvijeta i bili su poznati samo po nekim bezveznim stvarima, recimopo džeparošima iz zagrebačkih tramvaja koji su lakoruko vadilinovčanike i obično završavali na milicijskoj stanici u Đorđicevoj ulici.Gosti iz Zagreba su o tome pričali kao o dobroj sali, a tvoji tata imama su se kiselo i nasilu osmjehivali i vjerojatno nisu ni znali zaštoim je teško pri dusi i zašto silno žale što i gostima iz drugih gradovanisu poklanjali bombonijeru Opera, onu istu koju ti čežnjivo gledaš ikoja je dalja od tebe nego sto će ikada ijedno bogatstvo biti daleko.Bili su kažnjavani jer su poklanjali rahatlokume s fotografijomvlastitoga života i tako su zaslađivali ono sto je ionako bilo pretjeranoslatko, toliko slatko da u biti nije bilo ni voljeno.

Page 197: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 198: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PJESNIK I SVETACMALO JE ZNANO, ALI JE ZNANO DA SE SVETAC zaštitnik Bosne

zove Ilija. To je isti onaj Gromovnik koji sređuje stvari s munjama ikoji je za nebeski elektricitet bio zadužen prije nego sto su se pojaviliTesla i Emerson. Na osnovu činjenice da Bosnu brani tako prejak iborben svetac dalo bi se zaključiti kako je to zemlja koje se svi plaše,zemlja u koju nitko neće barnuti od silnoga straha da ga ne spaligrom iz vedra neba. Ali kako nije tako, za vjerovati je da je sveti Ilijau međuvremenu promijenio narav i da nam je o tome već poslaoporuku, ali je mi nismo najbolje shvatili ili je nismo bili u stanjupročitati.A evo kakva bi, recimo, mogla biti poruka svetog Ilije Bosni: Prije

deset godina u Sarajevo je po pjesničkom poslu došao jedaniznimno lud pjesnik iz Zagreba. Njegovoj blesavosti svi smo sesmijali, a on je, onako bradat i zažarenih očiju, recitirao svoje pjesmeo vagini, vulvi i Starom zavjetu. Tko bi ga ozbiljno shvatio dok viče iskakuće po Sarajevu, a starije se žene pitaju je li pijan ili je drogiranili je šejtanu stao na rep.Jedini koji ga je ozbiljno shvatio bio je jedan sarajevski pjesnik. Taj

se tako strasno naljutio na svoga zagrebačkog kolegu da je na svakunjegovu riječ počeo ispaljivati svoje tri, a na svaku njegovu ludorijuizveo bi tri svoje. Trajalo je to cijelo popodne i večer, sve do dugo unoć. Zagrebački ludovan se već umorio i ponestalo mu je daha takoda je već počeo bivati normalan i već je sarajevskoga kolegu u čudugledao, sve se pitajući šta mu je i odakle mu tolika energija, ali ovajse nije predavao, mahao mu je prstom ispred nosa, izgovaraoneobične riječi i prijetio mu kao što prijete anđeli kad ugledajunekoga tko raspuhuje maslačke na livadi.Mi smo se, naravno, smijali i ništa nismo shvaćali. Bili smo sretni u

svome smijehu, sretni pored njih dvojice koji su se, eto, borili nanekom nevidljivom megdanu i u bici kojoj nismo znali svrhe, nismisla, sve dok jedan nije nadjačao drugog i sve dok se zagrebačkipjesnik nije sasvim smirio, postao običan i pretvorio se u jednog odnas.Sarajevskom pjesniku ime je Ilija Ladin. On je te noći sve sile

ovoga svijeta i sve muze koristio u igri kojoj nikada nećemo shvatiti

Page 199: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pravi cilj. Pobijedio je, a da o tome nisu izvijestile nijedne novine, nitije ikada itko o tome napisao i retka. Godinama smo pokušavaliprepričati ovaj događaj, ali ni to nije išlo jer nitko od nas nije bio ustanju ponoviti nijednu Ilijinu riječ, a tih riječi bilo je više nego sto seikada našlo rijeci na jednom mjestu.Sudbina se poigrala s Ilijom kad su mu na krštenju dali to ime.

Umjesto da šalje munje i gromove, on je štitio maslačke u polju isvaku zvjerčicu koja između njih prođe. Bezazlen onoliko kolikoljudima nije dato da bezazleni budu, Ilija Ladin je svijetom išao kaokontrapunkt vlastitog imena i uspio je nadludovati ludogazagrebačkog pjesnika, iako je samo malo bio lud, svakako punomanje od svoga kolege.O svecima znamo jako malo, a o anđelima tek neznatno više. Tako

ni o stvarnoj prirodi svetoga Ilije Gromovnika, opunomoćenogzaštitnika Bosne, ne znamo uglavnom ništa, ali možda su nas svetepriče i zemaljske predaje prevarile i možda je taj Ilija bio na sliku ipriliku Ilije Ladina. Uostalom, tko bi ovu zemlju mogao gromovima imunjama braniti kad je to takva zemlja koju najčešće valja braniti odnje same i od njezinih odmetnutih sinova i kćeri. Lako bi bilo spaliticijeli svijet jer joj je učinio nešto nažao, ali kako spaliti nju jer je tkozna koliko puta digla ruku sama na sebe? Zato je Bosni dato da jojzaštitnik bude svetac za kojega se tek priča da gromovima upravlja,a zapravo vise računa vodi o glavi zadnjeg maslačka u polju. Ili tuuopće ne treba biti govora o svecima i zaštitnicima, nego trebamoostati pri ljudima i pri onome čime su oni ispunili svoj životni vijek.Ilija Ladin je tako jednom davno kupio auto; kupio je spačaka, iakonije imao vozačku dozvolu, niti je imao plan da ikada do nje dođe.Taj spaček istrunuo je u Ilijinom dvorištu, a pjesnik je o tom događajunapisao pjesmu. Ta pjesma sve objašnjava: i koliko čovjeku vrijedezemne stvari i koliko upotrebne vrijednosti mogu biti upotrijebljene urazličite svrhe i koliko je zapravo sasvim opravdano kupiti auto samozbog jedne pjesme i proživjeti život da bi ju čovjeka napisao. A stose tiče one bitke sa zagrebačkim pjesnikom, neka bude rečeno jošsamo ovo: Možda je Ilija bio malo ljubomoran što smo čak izZagreba pozivali pjesnika kad smo ovdje već imali njega. Ljubomoranije svojstvena svecima, ali anđelima jest.

Page 200: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

CIMCIRASTE ŠAMŠAREBILO JE VREMENA KADA NISMO ZNALI TOCNO REĆI sta nam

treba i šta nam fali. Uvijek je bila posvemašnja skupoća; nikad nijebilo da se komšinice komšinicama nisu žalile na cijene i nikad nijebilo da se od prvog do prvog mogao sastaviti kraj s krajem, ali jeopet bilo vremena kad nismo znali pravo ime onome što namnedostaje. Bili smo pri vrhovima stambenih lista, negdje se gradilomalo vikendice, svakom bi stari imao zlatne ruke i sve je sam znaonapraviti, a u garaži je fino uglancan stajao novi stojadin, tristać ilibarem fićo s dodatnom opremom. Tih godina dodatna oprema naautu bila je otprilike ova: čupava navlaka za volan boje bijele kafe,radio s antenom, presvlake koje je stara kupovala u Trstu, ali iobavezna dekica na zadnjem sjedištu (za svaki slučaj ili ako seispovraćaš, pa da bude po dekici, a ne po presvlakama). Iznadretrovizora visila je lutkica odjevena u narodnu nošnju ili zastavica"Želje" ("Sarajeva") ili zastavica Jugoslavije ili osvježivač zraka smirisom pokošenog sijena ili sve to zajedno. U dodatnu opremuspadao je i plastični pas koji je u ritmu vožnje mahao repom i glavomili jastuk na kojem je stara izvezla prigodni natpis. Sto je nekaporodica bila siromašnija, to je porodični auto imao vise dodatneopreme, priča o vikendici bila je živopisnija, a situacija na stambenojlisti dramatičnije je odražavala vrijeme u kojem ljudi nisu znali šta imzapravo nedostaje jer im je na dohvat ruke bilo sve ono za što suuopće znali da postoji. Na Alipašinom Polju sagrađeno je tako iNaselje solidarnosti u kojem su stanove dobijeli fenjeraši sastambenih lista, školske čistačice, invalidi rada i stari tramvajskikondukteri čija su radna mjesta bila ukinuta, a bili su prestarili zaprekvalifikaciju. Ti ljudi nikad nisu saznali šta im zapravo nedostaje.I tako, deset godina nakon te povijesti, nakon sto je jedan život

prošao, a čovjeka prekasno postao svjestan sta mu sve fali i kako sezove ono sto mu fali, jednog jutra probudi se on, a u glavi mumelodija koju već desetljećima nije čuo i pjesma o tome sta bi njegovživot moglo upotpuniti: Cimciraste šamšare za gladne i žedne,cimciraste šamšare, svakome po jedne! U ono vrijeme te riječi bilesu potvrda apsolutnog kretenizma legendarne sarajevske pop-škole.Nitko normalan ne bi ih mogao podnijeti, a zauvijek ostaje nejasno

Page 201: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tko su zapravo bili ljudi koji su slušali te i takve pjesme. Iritantnavesela melodija, točno je se sjećaš dok u neko mrklo ljetno doba,kad su svi osim tebe već na moru, dopire iz nekog baščarsijskogkafića, Dedana ili Čarlija, u kojem nema nikog osim konobara kojionim brzim okruglim pokretima brise čase i namješta onu zajebanučaršijsku facu, najbolju obranu od svih koji bi mu se usudili obratiti.Kroz otvorena vrata u vrelu noć širi se refren: Cimciraste šamšare zagladne i žedne, cimciraste šamšare, svakome po jedne.Upitaš se onda kamo je, na koju rupicu, iscurilo sve to vrijeme koje

je danas dijeli od te vrele ljetne noći i teško ćeš se sjetiti ičega što sedogađalo nakon nje. Nemoj da te to brine! To je šok trenutka u kojemse sjetiš nečega što si bio zaboravio i u kojem ti u rano jutro, kaodragi gost, doplovi pjesma koja je nekad davno bila tako grozna. Svesto je nekad bilo grozno, danas je slatko i drago, kao sto će sve stoje danas grozno jednom biti srcu milo, iako je teško zamisliti da onovrijeme nosi u sebi ista od lakoće koju bi mogao prepoznati nakonšto godine prođu. One lakoće cimcirastih šamšara koje si postaosvjestan kada si ih se nakon tolikih godina sjetio.Vidiš, a danas bi te netko mogao pitati šta su to bile cimciraste

šamšare jer ovi novi koji su u međuvremenu došli ili među koje sidošao ti, lako mogu pomisliti da su u onom vremenu u Sarajevupostojale nekakve cimciraste šamšare i da negdje postoje preciznaznanja o tome. Ionako svi danas misle da je u ondašnjem Sarajevubilo svega, a to misliš i sam dok o sebi, svom gradu i onom vremenumisliš na način koji je srcu najdraži, ali je u biti i najnetočniji. Nikadnije bilo onoga čaga i danas nema. Razlika je samo u tome sto sejednom davno znao red i što se po tom redu živjelo i umiralo i što jetaj red zapravo ličio na stambenu listu. Na stambenoj listi čak je inepravda bila nekako pravedna jer se za nepravdu znalo i jer su jojse svi čudili. Danas se nepravdi nitko pametan ne bi začudio i usvakom trenutku znaš sta ti sve u životu nedostaje. Čak su icimciraste šamšare postale šifrom davno izgubljene nevinosti svijeta.

Page 202: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KOPAČKEŠTA ZNATE O DJECI VI KOJI ČITATE OVO? NIŠTA, KAO sto ništa

ni su znali ni vaši roditelji, vaši odrasli, dok su sedamdeset i nekepazili na vas da se ne pokvarite i ne izrastete u trule ljude. Tko znazašto, ali djeca su se u nas tradicionalno tretirala kao osjetljivahrana, kao pileća džigerica koju obavezno treba preko noći staviti ufrižider jer će se inače usmrditi. I nikad nitko o djeci nema praveinformacije, a bilo bi lako do njih doci; treba samo gledati i slušati izamišljati sebe u njihovom svijetu koji je puno uređeniji, pametniji iprosperitetniji od svijeta odraslih.I tako, premda o njima ne znamo ništa, pretpostavit ćemo da

nijednom današnjem sarajevskom klincu ne bi palo na pamet da uškolu dođe u kopačkama. To je ono po čemu se, možda, današnjadjeca razlikuju od one djece iz sedamdesetih godina i iz vremenakada je mnogim dječacima tajni san bio da u školu dođu ukopačkama, ali su taj san ostvarivali rijetki, uglavnom oni o kojimaroditelji nisu dovoljno vodili računa.Tadašnja zgrada Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" bila je

nekih davnih godina konfiscirana od časnih sestara, ali je zadržalasve karakteristike stroge samostanske arhitekture, a njezini hodnicivonjali su na kaznu, pokoru i ozbiljnost. U tim hodnicima osjećao sise kao vječiti krivac zbog nekog neznanja, nenapisane zadaće ilinenaučenih teorija i teorema, a krivcem ćeš biti i kad dvadesetakgodina kasnije nekim slučajem ponovo prođeš tim hodnicima. Čaksu i stubišni rukohvati koje smo zvali gelenderima bili na svakihmetar opkovani šiljcima da ti slučajno ne bi palo na pamet da se nizte gelendere spustaš i tako remetiš mir i ravnovjesje te smrtnoozbiljne zgrade koja će teško podnijeti neozbiljna vremena našeglakog i blesavog komunizma. Kad bi se snimao film po Hesseovimromansiranim frustracijama strogim katoličkim školovanjem ili film poJoyceovom Portretu umjetnika mladosti, zgrada Osnovne škole"Silvije Strahimir Kranjčević" bila bi odlično mjesto za oživljavanje tihpriča s kojima, ruku na srce, mi nismo imali ništa.Htjeli ne htjeli, nastavnici su postajali dio te arhitekture i pretvarali

su se u njezine čuvare i poslužitelje, tako da su i sami poprimalinešto od formalizirane i muzealne strogosti prošlih vremena. Dok su

Page 203: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

se oni u novijim školama smijali na drugarskim večerima, kačiliznačke u rever i igrali ulogu samoupravnih pedagoga, nastavniciOsnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" bili su sve suprotno odtoga. Ali, naravno, učenici nisu ništa znali o arhitektonskimznakovima, atmosferi davnih vremena i mirisima koje čuvaju zidovikroz duga stoljeća, a bila im je nepoznata i činjenica da je njihovaškola nekad pripadala časnim sestrama, tako da su se ponašali kao idruga sarajevska djeca svoga vremena. To je po arhitekturu biloduboko uvredljivo.E, sad zamislite te usjajene i uglačane podove o kojima su računa

vodile školske čistačice (svaku od njih smo, tko zna zbog čaga, zvaliteta Fata) kad se niz njih hrabro zapute mali školski jalijaši u Pumakopačkama, licencno proizvedenim u kombinatu Borovo.Nezaboravan je taj zvuk, taj tak-tak niz hodnik. Balansirali su ti klincina plastičnim čepovima i činilo se da će svaki čas pasti i slomiti vrat,a mi slabiji, nježniji, kukavičkiji gledali smo ih s nekom čudnomzavišću. Naime, već tada nam je bilo jasno da kopačke u školinemaju nikakvog smisla, ali i da će po sve one koji danas na nastavudolaze u kopačkama već sutra doci milicija i odvesti ih u maloljetničkizatvor u Stolac. Ali ipak smo zavidjeli tim dječacima jer smo znali daćemo jednog dana umrijeti a da nikada nismo u školu došli ukopačkama. Takva je nama mekušcima karma. Žalit ćemo zbogonog sto su u stanju učiniti tvrdi momci, koliko god besmisleno biloono sto oni cine.A šta su mislili Ružica Firaunović, Abdulah Šahmanović ili Nada

Kalaitović, strašni naši nastavnici, dok su ih gledali kako ukopačkama nabadaju niz hodnik? Vjerojatno ništa. Možda im se predočima rušio njihov svijet, a možda im je prizor bio samo smiješan.Kao sto nastavnici nikada ništa neće saznati o djeci, tako ni djecaništa ne znaju o svojim nastavnicima. Po tom pitanju zauvijek ostaješdvanaestogodišnjak: Na svoje nastavnike i danas gledaš iz dječjeperspektive.Nakon nastave momci u kopačkama odlazili su u školsko dvorište

da igraju nogomet. Lomili su ruke i noge, ali su insistirali na praviluda nema fudbala bez kopački i da pravi muškarac treba ignoriratičinjenicu da između trave i betona postoji bitna razlika. Tih godina ihje na toj Marakani mejtaške mladosti dočekivao najveći fudbaler

Page 204: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kojeg je naše školsko dvorište u svojoj dugoj povijesti upamtilo.Njegovo ime bilo je Sinan Ljuca. I po kiši, i po suncu, sasvim sam iliu društvu, Sinan je oživljavao viziju velikog Vahida Halilhodžića.Umjesto nogometnog umijeća imao je vjeru, a vjera vrijedi vise odsvakog umijeća kad na betonski teren istrčiš u kopačkama i u ušimaimaš huk svih svjetskih stadiona.

Page 205: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ANDRIĆEVA KOSAU NEKOJ RANOJ ČITANCI, RECIMO ZA ČETVRTI ILI PETI

RAZRED, bila je Andrićeva priča Kosa. Bilo je to jedno od onihliterarnih djela koja kao da su bila napisana za nastavnike i zanjihova egzaltirana, beskrajna i u osnovi sasvim pogrešnatumačenja. Tko zna šta je pisac htio da kaže, ali gotovo je sigurno danije htio reći ono sto su mu imputirali naši nastavnici i što su mu uusta stavljale generacije odlikašica iz prvih klupa. Vrijedilo jezaboraviti takva tumačenja Kose, pa smo ih temeljito i zaboravili, alibilo je tu riječi i o teškom životu naših seljaka pod stranim i domaćimizrabljivačima koji je kod njih stvorio neke nasljedne karakterneosobine. Međutim, nepovjerljivijim učenicima i onima koji su s manjepažnje slušali sve sto se na časovima govori i nisu postali žrtvamatotalne indoktrinacije, Andrićeva priča činila se strasnom, nekomvrstom horrora ili barem upozorenja da je čovjeku pametnijezaobilaziti seljaka u širokom luku. Netko tko s toliko nepovjerenja isumnje ulazi u dućan da kupi kosu nije čovjek iz našeg svijeta.Možda će nam kasnije, kad budemo imali svoje žene i budemo ihpratili u njihovim pohodima po parfumerijama i prodavnicama cipela,pasti na pamet Andrić, njegov seljak i Kosa, i možda ćemo tadshvatiti da prava priča nije o onome koji kupuje, nego je prava pričao onome koji prati onoga koji kupuje.Ali ta Kosa vrlo je rano ostavila svog traga na dječjim psihologijama

klinaca koji su priču pročitali. U onim seoskim dućanima u Mokrom,na Sokolcu i u Vučjoj Luci pogledom smo tražili kose, a one su zbiljabile posložene negdje u uglu, ali su se od Andrićevih razlikovale potome sto su bile tvorničke i što su po sredini imale nekakvu crvenucrtu koja je valjda garantirala da nisu upotrebljavane. Ili je ta crtaslužila nekoj drugoj, zauvijek neotkrivenoj svrsi. I tako smo, tražećikose, u tim dućanima vidjeli drugih, puno zanimljivijih stvari kojih je,istina, bilo i u gradu, ali nikad na istom mjestu i u istoj prodavnici.Recimo, bili su tu štednjaci Slobode iz Čacka, frižideri Obodin imotokultivatori, u društvu parizera, čajnih kobasica, napolitanki nakojima je pisalo nougat i citron, te onih ružnih smeđih sapuna zapranje veša koji su smrdili na karton. Svijet tih dućana bio jefascinantan jer ti se činilo da neke od stvari koje tu stoje nikad nitko

Page 206: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

neće kupiti, da se nisu pomaknule stoljećima i da je ta Obodinovavešmašina tu još od vremena kada je u obližnjem Pjenovcu svojživot za naše bolje sutra dao Slaviša Vajner Čiča.Seoski dućani bili su poput muzeja ili poput trgovina stvarima za

koje si mislio da služe za kažnjavanje i da se dobijaju rođenjem.Recimo, zepe ili radničke gumene čizme sa zelenom ćizom, pa ondaona čudna gumena obuća, kao niske gumene cipele prorezaneskoro do prstiju. Viđao si nesretnije koje su to nosili na nogama, alinisi mogao vjerovati da se takve stvari negdje prodaju i da ih netkonamjerno kupuje.DVA SEOSKA DUĆANA PAMTIT ĆES dok si živ. Prvi je na

Bistričaku, poznatom izletištu Zeničana i Travničana, a drugi je naVlašiću. U prvom si kao sedmogodišnji dječak kupio kesicu Frankkikirikija i prvi i posljednji put u životu osjetio kakav okus ima kikirikikoji je tri godine star, a u drugom si nekoliko godina kasnije tražiohanzaplast, ali prodavačica uopće nije znala šta je to, niti ima li togau njezinom dućanu. Pouka i jednog i drugog slučaja bila je životnovrlo važna. Naučio si da planinski ljudi ne jedu kikiriki i da ga nekupuju čak ni kada ga vide na stelažama svog dućana i shvatio si datvoj odnos prema ranama i porezotinama, odnos kojem te naučiograd, zapravo nije univerzalno vrijedan.Granice potrošačkoga svijeta su sedamdesetih godina još uvijek

bile granice gradova. Iza gradskih malta ljudi nisu kupovali sve stoim oči vide i za šta su imali para, nisu kupovali kikiriki, nego samoono sto im je u životu stvarno trebalo i na šta su bili naviknuti. Tek udrugoj polovini osamdesetih Bosna se integrirala kao potrošačkisvijet i počele su iščezavati razlike između građana i seljaka. Tada jei priča o Andrićevoj Kosi počela blijediti i prelaziti u legendu iz starihvremena, a dućani u kojima su se prodavale na istom mjestumiješalice za beton i napolitanke počeli su nestajati.A priča o ranama i o hanzaplastu ostala je ista sve dok nije došlo

strasno vrijeme u kojem je i gradski svijet shvatio da nema rane dootkinute noge ili ruke. Tek sljedeće generacije shvatit će da je inajmanja porezotina strasna i da traži hanzaplast i da nijedna bolnema smisla ako nije bol srca. Tada će i najbolnije istine naših životadjelovati kao arheološke iskopine.

Page 207: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

HAMBURGERPrvi pravi hamburgeri u Sarajevu pojavili su se u zdravljaku Kogo,

otvorenom nakon višegodišnje izgradnje, na dnu Dalmatinske ulice. Iranije se, istina, u kioscima i sumnjivim prčvarnicama od Čarsije doMarijin-Dvora prodavalo nešto što se zvalo hamburgerom, ali nimeso, ni pecivo nisu bili ni nalik pravom hamburgeru koji smo jelisamo u nekim dalekim inostranstvima i činio nam se vrlo ukusnim.Kogo je bio prvi koji se držao mekdonaldsovskih adeta, tako da smoprvih mjeseci nakon otvorenja često dolazili na hamburgere, sve dokih se s vremenom nismo zasitili i vratili se ćevapima i bureku. Nijenam tada to palo na pamet, ali bilo je jasno da Sarajevo barem pojednom nikada neće postati Europa i Zapad: u taj grad nikada nećedoci brza hrana, tu MacDonald's nece otvarati svoje restorane akone želi doživjeti sramotu i propast.Početkom osamdesetih, u vrijeme kada je sagrađen i Kogo, neke

su gazde pokusale uvesti u grad novi gastronomski duh i drugačijuterminologiju. Tako je u Ulici Radojke Lakić otvoren Fast Food.Koliko god to danas zvučalo blesavo, ali to ime se činilo sasvimdovoljnim da zadovolji našu potrebu za egzotikom Zapada. Međutim,s vremenom je gazda shvatio da nema nikakvih šansi sa svojimsendvičima i hamburgerima i Fast Food se pretvorio u najobičnijikafić, ali iz praktičnih razloga nije mijenjao ime koje je u lokalnommejtaškom žargonu vrlo brzo transformirano u Brzi Fudo.Na samom početku Baščarsije, kod kafića Charlie, u isto vrijeme

bilo je otvoreno i nešto što se zvalo Doner. Valjda je gazda radio uNjemačkoj i bio je malo proturski orijentiran, pa je svom lokalu daotakvo ime, ali nikad se u Doneru nije mogao pojesti kebab, nego suslužene neke užasne punomasne pljeskavice i ni po čemu osim poimenu Doner se nije izdvajao iz dugog niza trećerazrednihsarajevskih zalogajnica koje su propadale nakon dvije-tri sezone.Jednostavno, bio je nemoguć uspjeh mimo svijeta ćevabdžinica iburegdžinica, a još je teze bilo uspjeti u tom svijetu u kojemu supostojali mitski graničnici i giganti, Željo i Devetka (Petica ili Sport -zavisno od sezone), u svijetu ćevapa i - recimo – buregdžinicaZulficara Bećirija u svijetu pita, među koje si se mogao uguratisamo ako bi bio bolji od njih ili ako si imao konjsku upornost i

Page 208: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

naklonost sudbine kakvu je imao Tarik Hodžić u doba kada jeotvorio ćevabdžinicu na Slatkom ćošetu.Sarajevo je još u sedamdesetima bilo velegrad kada je riječ o brzoj

i jeftinoj javnoj ishrani. Čim ogladniš, za male pare odeš na ćevape iliburek, izgubiš malo vremena i ne riskiraš da se otruješ. Nigdje uJugoslaviji, osim možda u Skoplju, nije bilo tako, a u tome - ne u ratu- razlog je što je danas Sarajevo jedini glavni grad bivše države ukoji nije stigao MacDonald's. Ono što je u tim vremenima održavalogradske ćevabdžinice i buregdžinice bio je njihov radikalnikonzervativizam i insistiranje da se sve može promijeniti, ali da seforma i sadržaj na tim mjestima nikad ne mijenjaju. Međutim, kako suBosanci, a pogotovo Sarajlije, prilagodljiv svijet, svijet slabogidentiteta koji zna postati ljigav od povlađivanja kada se zatekne utuđini, tako nitko nikad, u bivšoj Jugoslaviji ili izvan nje, nije otvorioćevabdžinicu ili buregdžinicu koja bi odgovarala sarajevskimkriterijima. Čim odu van, naši ćevabdžije počinju prodavati pomfrit,na stol uz ćevape stavljati kečap i varati mušterije na način na koji ihu svome gradu nikada ne bi varali. U Zagrebu je tako do prijedesetak godina postojala jedna ćevabdžinica koju je držao Sarajlija,ali se ona nije razlikovala od ostalih koje su uglavnom držali Albanci iponeki Banjalučanin. I u njoj su ćevapi bili odvratni, puno odvratnijinego što najgori bjelosvjetski hamburger može biti.Danas se zapadni europski svijet prepoznaje po Turcima i njihovom

kebabu. Nema grada u kojem se ne vrte one mesne piramide, adobre turske zalogajnice se od loših razlikuju po tome što u dobrimanema kečapa i što u lošima nema ayrana. U svim velikim njemačkimgradovima postoje tvornice ayrana, a čovjek iz Sarajeva samo možezažaliti što nam je Turska, darivajući Bosnu civilizacijom hrane,zaboravila ostaviti i ayran, ili što smo mi bili tako prepotentni danismo htjeli prihvatiti piće načinjeno od jogurta, vode i soli jer smovjerojatno mislili da nas Turčin želi zajebati.

Page 209: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

TVORNIČKA GREŠKA U VREMENUU LIJEVOM GORNJEM UGLU NASLOVNE STRANICE, ODMAH

ISPOD zaglavlja, tih je mjeseci Oslobođenje objavljivalosvakodnevne liječničke izvještaje iz Ljubljane, a mi smo se sjećaliNjegovih rijeci, izgovorenih pred Novu godinu, o tome da će namova 1980. biti teška, ali da moramo izdržati, i mislili smo da je Onipak vise od čovjeka i da neće umrijeti jer je, eto, znao kako će bašove godine umirati. Bila je prošla zima, oštra i bez puno snijega, uDalmaciji su već procvjetali bajami i bura je raznijela behar premamoru, a u Sarajevu su se još uvijek vidjele dječje stope u jesenassleđenom blatu, bio je drugi dan proljeća i na stadionu Košavo igralase prijateljska utakmica s Urugvajem, ugovorena davno prije bolesti,u vrijeme kada se već znalo da će kod nas biti Olimpijada i da će zasamo četiri godine, kako je u prvim minutama televizijskog prenoserekao Zoran Popovski, ovaj stadion biti olimpijski, pa ga već danasmožda smijemo tako zvati.Trebala je to biti sasvim obična prijateljska utakmica, igra je bila

losa i dosadna, Boro Primorac je dao autogol, ali smo ipak pobijedili2:1, no utakmica ipak nije bila obična, to znamo danas, nego je bilaposljednja utakmica jugoslavenske reprezentacije odigrana uSarajevu za života Josipa Broza Tita.Dvanaest godina i tri dana kasnije, 25. marta je u Amsterdamu

Holandija pobijedila Jugoslaviju s 2:0. Bila je to reprezentacija u kojojviše nisu igrali fudbaleri iz slovenskih i hrvatskih klubova jer su tezemlje već bile proglasile samostalnost i jer se već dogodio onajzločin nakon kojega za njih povratak više nije bio moguć, premdasmo još uvijek naivnim dijelom svoga srca vjerovali da to nije tako,ali ne zbog toga što nam je bilo strašno stalo da svi igraju u tojreprezentaciji, nego zato što smo se nadali da se ipak neće dogoditijoš jedan zločin, onaj nakon kojega ni za nas više neće biti povratka.Tog dana Faruk Hadžibegić nosio je kapitensku traku i bio je to, akosjećanje ne vara, njegov šezdeset prvi nastup u najdražem dresu.Igrao je i Meša Baždarević, a Meha Kodro se pojavio kao novanada naše najbolje vrste. Tada i više nikada.Bila je to posljednja utakmica u povijesti Jugoslavije i rekvijem za

jednu nadu koji smo, i to je istina, uglavnom bojkotirali i nad kojim

Page 210: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

smo se gadili jer nadu više nismo priznavali i nismo željeli prihvatitito koliko je ona dobra čak i ako je sasvim nemoguća i naivna. Desetdana kasnije nad Sarajevom se srušilo nebo i započelo je nevrijemepred kraj kojega ćemo shvatiti da je nada ipak imala smisla ako jenevrijeme već moralo biti tako strašno. Lako je nadati se u sretnadoba, ali nada ima smisla samo onda kada je neostvariva.U tih dvanaest godina, između te dvi je utakmice, pobjede nad

Urugvajem i poraza od Holandije, smjestio se u perspektivi jedneozbiljne povijesti – nagovještaj katastrofe, ali u perspektivi našihživota tih dvanaest godina bile su jedno veliko sjećanje, Amarkordgeneracije i materijal iz kojega će se još dugo, sve do smrti, stvaratimitovi koje ćemo prenositi kamo god zakoračimo i u koje ćemovjerovati uvijek osim kada se nasamo suočimo jedni s drugima, kadane bude stranaca, ni djece, pa priznamo kako ne govorimo o ljepoti,nego govorimo o svojim psihičkim problemima i o tome da nismo ustanju prežaliti vlastitu prošlost i da zato od nje gradimo pješčanekule koje svakoga dana odnosi prvi veći val.I onda pomisliš kako je odlično da i ove dvijehiljadite u novim

najdražim dresovima još uvijek igraju Meha Kodro i Piksi Stojković iučini ti se kako između prošlosti i sadašnjosti još uvijek postoji nekaveza i kako će se jednog dana ipak pokazati kako onoga između,kako ovih deset godina uopće nije ni bilo, nego je sve samo nekatvornička greška u vremenu, da se Bog bio zapričao sa svojomženom i zato nam je sudbine krivo iskrojio, ali nema nikakvihproblema, sad će on sve to opariti, pa otpočetka krojiti i šivati, a nanama je samo da imamo strpljenja. Tada ti se učini da je nemogućeda je rata stvarno bilo, kao što ti se u martu 1992. činilo nemogućimda će rata biti. I to je čas kada nada opet dobija svoj pravi smisao.Nada je nemoguća, ali nije ništa nemogućija ako gledaš u prošlost, ane u budućnost. Dobru se nadaš kao što se u onoj poslovici glavaniz sokak kotrlja i viče: Bit će bolje, bit će bolje. Nada je plemenitakao lijep lovački pas koji je naćulio uši jer mu se učinilo da je u daljiničuo pucanj iz lovačke puške. A zapravo: tišina je da ne može bititiša.

Page 211: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DEBITANTIGadno li je, dragi Bože, biti debitant u baksuzna vremena. Recimo,

u ono vrijeme, nakon poraza od Njemačke na Europskom prvenstvu1976. i ostavke Ante Mladinića, na čelu reprezentacije smjenjivalisu se vizionari poput Marka Valoka, Stevana Vilotića i IvanaToplaka koji su sve činili pokušavajući renovirati ekipu koju je onogmajskog dana dotukao poluanonimni Dieter Müller i tako još jednomdokazao da nitko nas osim druga Tite i Veljka Bulajića nije u stanjupobijediti Švabu. Kroz reprezentaciju je u manje od dvije godineprošlo stotinjak igrača; većina bi odigrala samo dvije-tri prijateljskeutakmice i ubrzo bismo se živim čudom čudili da je taj i taj ikadodigrao i jedne jedine minute za reprezentaciju. Ti ubogi i hudidebitanti ostali su najveća tuga našeg nogometa. Obično to i nisu bilitako loši igrači koliko je lose bilo vrijeme u kojem su doreprezentacije stigli, pa umjesto da ih najdraži dres uzdigne dozvjezdanih visina, učinio je od njih samo bizarna imena u jednojimaginarnoj povijesti.Eto, recimo, Ešref Jašarević, osmica tuzlanske Slobode, zaigrao je

te 1977. za najbolju vrstu na turneji po Latinskoj Americi, u utakmicikoju smo izgubili od Meksika rezultatom 5:1. Nikad nismo vidjeligolove s te utakmice jer je u ono vrijeme još bilo moguće da nekuutakmicu uopće ne snima televizija, a vijest o nacionalnoj sramoti jepreko oceana stigla u šturom agencijskom izvještaju koji jesadržavao Jašarevićevo ime. Na istoj utakmici se, čini mi se, pojaviojoš jedan debitant, branič FK Sarajeva i bivši centarfor ŽelimirVidović, a neke od svojih prvih utakmica su protiv Meksika igrali iMustafa Hukić i Dževad Šećerbegovic, igrači koji nikada nećepostati pravi reprezentativci i potpuno će nezasluženo ostatiupamćeni kao sudionici jedne od najgorih sezona jugoslavenskogreprezentativnog nogometa.U to vrijeme debitant je bio i ostao i legendarni centarhalf Sarajeva i

najbolji nogometaš rođen u povijesti Viteza, Anto Rajković. On jezaigrao za Jugoslaviju u prijateljskoj utakmici s Brazilom koja jezavršena rezultatom 0:0. Ni on, kao ni pobrojani mu prethodnicinikada neće postati pravi reprezentativac, a dvadeset i nešto godinakasnije više ga se neće sjećati ni najupućeniji fenomenolozi

Page 212: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kolektivnih sjećanja, a oni koji pomisle da su ga se sjetili, pa zinu danešto kažu, brkat ce ga s Ljubišom Rajkovićem, takođercentarhalfom i neostvarenim reprezentativcem, igračem niskogRadničkog.Ali sve debitantske priče nisu, naravno, jednako završavale. Jedna

od najljepših i najromantičnijih bajki našeg fudbala započela je uSkoplju, godine 1978., kada smo u prijateljskoj utakmici pobijediliGrčku jer je tada plavi dres s brojem osam obukaodevetnaestogodišnji genij iz Mostara Blaž Slišković. Sjećanje jenepouzdano, ali sjećanje insistira da je selektor tada bio MiljanMiljanić jer je samo Čiča, šta god mislili o njemu, usred erepropadanja mogao među stotinama lokalnih asova izdvojiti jednogplanetarnog, ne vodeći računa o tome da je još mlad i balav. Tuutakmicu Slišković nije odigrao onako kako će odigrati neke buduće,pa ga je u drugom poluvremenu zamijenio budući kapitenBudućnosti Anto Miročević.Međutim, najmučniji debi tog vreme na vezan je za ime Seada

Sušica, Safetovog starijeg brata. Bilo je to 30. novembra 1977.,padala je neka susnježica, Sarajevo se gušilo u smogu, magli ibljuzgavici, probavljao se praznički ručak i u glavi su se mutile slikesvečanog televizijskog programa kada je na travnjak stadiona JNA uodlučnoj utakmici protiv Španjolaca za odlazak na Svjetskoprvenstvo u Argentini istrčala naša reprezentacija, ali je istrčao iengleski sudac, neki Burns (Bože, zašto se svi razbojnici i zločincitako obično zovu?). Odlično smo igrali, stvarali smo šanse, ali čimbismo se primakli Miguel Angelovom golu, Englez nam je iznepoznatih razloga oduzimao loptu i davao je Španjolcima. I onda jeludi Bosnjo, ludi očajnik Jusuf Hatunić, raspalio po lopti sa našepolovine terena i zabio gol, ali ga je Burns poništio iz razloga kojenije ni pokusao objasniti. Malo kasnije iz igre je izišao Juanito,publici pokazao prstom prema dolje i dobio flašu u glavu. Svaki detaljtog kadra pamtit ćemo do smrti. Sniježilo je nad stadionom JNA togadana. Izgubili smo s 1:0, strijelac je bio Ruben Cano, a nitko se visene sjeća kako je igrao Sead Sušić, debitant u nemogućoj utakmici, uutakmici u kojoj nije imao nikakvu šansu i koja mu je iscurila krozprste poput usputne kosmičke nepravde u životu jednoga mrava. Tajdaroviti igrač ostao je tako samo statist usred katastrofe, slučajni

Page 213: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

prolaznik u Pompejima, debitant koji je najdraži dres mogao natopitisamo očajem.

Page 214: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

HOTEL EUROPAPovijest sarajevskog hotela Europa završava u aprilu 1992., onog

dana kada se usred bombardiranja, kijameta i krvi pojavila velikagrupa kineskih turista koji su tko zna gdje i kako bili uplatili nekakavaranžman i pojavili se u gradu o kojem nisu znali ništa, usred rata zakoji nisu bili ni čuli. O slučaju kineskih turista izvijestila je televizija,rečeno je da će ti ljudi sigurno i bez ikakvih problema napustiti grad,vidjeli smo njihova zaprepaštena lica, bilo je to čudo nad čudima kojenikad neće biti razjasnjeno. Prošetali su hotelskim predvorjem, narecepciji vise nije bilo recepcionara, ali ti ljudi, ti Kinezi, posljednji sustranci koji su vidjeli Europu u njezinoj ljepoti i ozbiljnosti, taj najljepšisarajevski hotel i spomenik dvadesetog stoljeća kroz koje jepromarširalo, protrčalo i prošetalo sve i svašta da bi na kraju,posljednjeg proljeća njezinog europskog vijeka, u prah i pepeo otišlosve ono gospodsko iz kratke povijesti naših života. Kada je uništenhotel Europa, za duga vremena uništena je posljednja našagospoština.U davna doba gospoda su bili begovi. Odnijelo ih je niz vodu

devetnaesto stoljeće, doba agrarnih reformi, sirotinjskih pobuna itehničkih novotarija - najveća je tada bila telegraf - da bi o njima,begovima, Svetozar Ćorović napisao jednu tužnu i bolnu priču ukoju se, kao u mezar i u grob, smjestila davna historija jedne finoće.Nova gospoda došla su s Austrijom. Bili su to geometri i baštovani,

čuvari muzeja, službenici, liječnici, poreznici, skupljači narodnihumotvorina, učitelji stranih jezika i pustolovi, pristigli iz Beča, Graza,Peste, Zagreba, Pozuna, Ljubljane, pa sahranjivani, generacija zageneracijom, na koševskom starom groblju, pod ozbiljnim gotičkimnatpisima i u znaku neke Sarajevu sasvim nerazumljive i stranetuge. Iza sebe su ostavili evangeličku crkvu, aškenasku sinagogu inekoliko katoličkih hramova, a njihovo iščezavanje trajat će dugo,kroz cijelo stoljeće, onoliko dugo koliko dug bude život hotelaEuropa. Evangelička crkva će kroz vrijeme postati Likovnomakademijom, Aškenazi će zajedno sa Sefardima završiti u mrakunaših divljačkih duša, a u katoličkim će se crkvama Bogu moliti nekiveć sasvim izmiješani bosanski svijet koji će iz dana u dan gubiti na

Page 215: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

svome gospodstvu, što davnijim bude vrijeme kada ga je carska ikraljevska kruna bila malo profinila.U naše doba nije se za gospodu znalo jer nije bilo ni krune, ni

vladara, ni prijestolnice iz koje bi nam takva gospoda stizala, ali se izbratstva&jedinstva i iz samoupravnoga drugarstva rađao svijet koji jeprema gospodstvu imao poštovanja, onom begovskom i onomaustrijskom, pa je znao i to zašto je hotel Europa bolji od svih drugihsarajevskih hotela. Vrijednost tradicije ne mjeri se komforom, tako daljepši, skuplji i ugodniji hoteli nikad neće biti ravni Europi. Svijest otome za grad je bila vrjednija od svakog bogatstva.Nasa greška bila je u tome što smo dugo vjerovali da je ljepota

Sarajeva u folkloru i da nas grad nema drugog identiteta osimfolklornog. Iz generacije u generaciju bivali smo ponosni na stvarikoje su nalikovale na jeftine džindžuve i ukrase na tijelu grada koji jebio puno ozbiljniji, stariji i pametniji od njih. Takva je džindžuva,recimo, bila i sarajevska rock-škola, pa skijanje na Jahorini iBjelašnici, pa onaj žuti hotel preko puta Zemaljskog muzeja, pa sveono što nam je uopće i padalo na pamet kada bismo nekomeobjašnjavali iz kojeg smo to i kakvog grada. Zašto nikome nismokazali da smo iz grada u kojem je hotel Europa, lijep stari hotel, tristometara od kafane Kolobara u kojoj svaku večer sviraju i pjevajuBehka i Ljuca, pjevači nečega što bi se moglo nazvati bosanskifado, pa ako kad dođete u taj grad, recite taksisti da vas vozi u hotelEuropu, a onda navečer idite do Kolobare, sjedite negdje u ugao islušajte te pjesme, zašto tako nismo rekli i zašto smo tako malodržali do posljednjih, umirućih oblika vlastite finoće, po kojima smo -u razlici - mogli biti slični cijelom širokom svijetu? Mogli smo nekognepoznatog uputiti u Europu, pa u Kolobaru, i ne sresti ga uopće, ada ipak o nama ima puno bolje mišljenje nego što ga ima danas,nakon što nas previše dobro poznaje.Oni Kinezi nikad se nisu pomaknuli od recepcije i došli do svojih

soba u hotelu Europa, kao što nikada nitko od nas nije te sobe vidio.Svi gradovi svijeta se od tvoga grada razlikuju po jednom: Svugdjećeš barem jednom, možda, spavati u hotelu, samo ovdje nećešnikad. Hotelske sobe tvoga grada ostat će za tebe tajna i o njima ćešse raspitivati kod stranaca. Činjenica da u njih nikad nećeš ulaziti

Page 216: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ipak te čini sretnim čovjekom jer malo je takvih nesreća kakva jenesreća čovjeka koji u vlastitome gradu uzima hotelsku sobu.

Page 217: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

POZORIŠTE U KUĆIU starim je bajkama sva blaga svijeta dobijao onaj tko bi znao

odgovor na nemoguće pitanje. Recimo: Kako se zvao čovjek koji jesvake godine zimovao u Baden-Badenu. Odgovor na ovo pitanjeznao je svatko s televizorom u kući između 1974. i 1980., ali bajkeuvijek govore o prošlosti koja je zaboravljena i za koju uopće neznaš niti da se dogodila, pa danas, u ovoj bajci, malo tko će znati dase taj što je zimovao u Baden-Badenu zvao Vasa S. Tajčić, kućniprijatelj porodice Petrovića, a možda i davni ljubavnik stare OlgeNikolajević, beogradske gospođe s porijeklom, čiji je jedini stvarniproblem bio što ju je zapao zet Rodoljub, seljak po starini iprovincijalac po duhovnom statusu koji nikada neće shvatiti grad injegova pravila, ni finese finog ponašanja. Nikolajevičkina kćer poslaje za njega jer je bila mlada i blesava, izrodila mu je dvoje djece,ljutih pubertetlija, a on je njoj i njezinoj majci uspio priuštiti jednujedinu životnu pogodnost dostojnu građanskog doma: kućnupomoćnicu Tinu, studenticu s vječitom predispitnom tremom, lišenusvakog dara za pospremanje stana.Serija Pozorište u kući bila je prva i posljednja građanska priča u

povijesti jugoslavenskih televizija. Nastala je prije planetarne pojavesapunskih opera, ali je trajala godinama i na nevjerojatno elastičan iprilagodljiv način pratila je život prosječne jugoslavenske urbaneobitelji. U dramaturgiju Pozorišta u kući uklapale su se sve društvenei političke promjene, svi događaji, potresi i prevrati, a jednom se,pred Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, kao gost u kuci Petrovićapojavio i Miljan Miljanić, selektor fudbalske reprezentacije, koji jesvom starom prijatelju Vasi S. Tajčiću napravio veliki plezir ili je Vasaplezir napravio Miljaniću, to je zapravo neizvjesno, ali prošao jeMiljan junački kroz cijelu epizodu i uopće nije ispao budala jer suRadivoje Lola Đukic i Novak Novak bili takvi scenaristički majstorikakvi bi u svoju priču mogli uklopiti i nemogućije likove od stvarnoglika najvećeg našeg fudbalskog stručnjaka i stratega.U to vrijeme mrak i noć su još uvijek imali izravne veze sa

spavanjem. Većina nacije je radila od sedam do tri, a Englezi su namdjelovali kao svjetsko čudo i zadnje lijenčine jer su radili od devet dopet, tako da je i televizijska shema bila prilagođena ranom spavanju,

Page 218: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pa je Pozorište u kući dugo bilo emitirano u terminu pred televizijskidnevnik. Prebacivanje serije u vrijeme poslije dnevnika smatralo serevolucionarnom promjenom oko koje su u sedmičnim novinama bilaprovedena prava ispitivanja javnog mnjenja i trajala je polemika okotoga je li osam sati prekasno vrijeme za emitiranje serije koju je želiovidjeti svaki Jugoslaven. Dan emitiranja mijenjan je od nedjelje učetvrtak, a potom i u subotu. Bile su to godine kada je televizijskiprogram radnim danom završavao već oko deset, obično emisijomozbiljne muzike, a radni od neradnih dana razlikovali su se samo potome što neradnim nije prikazivan školski program. Tih godina jošuvijek su postojale škole u koje se išlo i subotom tako da se samo zanedjelju moglo sa sigurnošću reci da je neradni dan.Kako se živjelo u domu Rodoljuba Petrovića? Ni bolje, ni lošije

nego u domovima većine Jugoslavena. Naime, sedamdesete su bileposljednje naše godine u kojima se stvarno moglo govoriti oprosječnoj porodici jer se nismo bili podijelili na bogate i siromašne ijer je kolor televizor bio simbol socijalnog statusa, ali su do njegamogli doći i oni koji su imali puno djece i koji su zapravo bili siromasi.Tek s pojavom golfa podijelili smo se na one koji su mogli kupiti golf ione koji do golfa nikad neće doći. Rodoljub Petrović vozio je fiću,sanjao je o fijatu 1300, a kućnu pomoćnicu Tinu 185 mogao je držatijer mu je Tina u isto vrijeme bila i podstanarka, pa su se troškoviprebijali. Porodica je, uključujući Vasu S. Tajčića, bila strasno bliska iprepoznatljiva, kakva nam više nikad, ali baš nikad, neće biti ni jednajedina televizijska i filmska porodica. A kada bi Petrovićima u posjetudošla baka Vuka iz Pržogrnaca, pola se Jugoslavije sramilo krozsmijeh jer je pola Jugoslavije imalo neku baku seljanku koja je služilasamo tome da donosi krumpire, suho meso i sir i da joj se otkida iprodaje komadić po komadić imanja kad god se želi kupiti auto.Na odjavnoj špici tužnim je glasom pjevao Vlastimir Đuza

Stojiljković: Duž pustih ulica svetiljke već gore, a srce umorno,puno mirnih snova, sad tiho plovi kroz ovu noć... Bio je to mali, skoronevidljivi prelaz od televizije do života.

Page 219: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

EMA EMILINetko je prije dvadeset i kusur godina na jedan ženski nišan u

Velikom parku masnom uljanom bojom napisao: Ema Emili. To imeblijedilo je sve do rata dok nije sasvim izblijedilo, ali nikome svih tihgodina nije palo na pamet da ga izbriše jer nije bilo onih koji bi tebijele kamene biljege doživljavali kao nečije nadgrobnike. U svijestigrada to vise nije bilo groblje, nego je bio park, nije se znalo čijekosti leže pod zatravljenim mezarima, ali smo osjećali, ako smo istauopće osjećali, kako ti mrtvi sa svih starih sarajevskih grobalja, pa iovog u Velikom parku, nisu ničije prabake i pradjedovi, nego dapripadaju onom svijetu koji je nekad davno domovinu otišao naćinegdje daleko u Anadoliji nakon što ju je nepravdom sudbine inesrećom povijesti izgubio tu u Bosni. Možda se s mrtvima nismomogli identificirati i zato što nismo mogli pročitati njihova imena,ispisana apstraktnim viticama arapskoga pisma, pa ni nepoznati kojije preko stvarnog dopisao ime Eme Emili vjerojatno nije ni pomisliona pokojnicu čiji je mezar nazvao imenom nestvarne žene iz pjesme.A Ema Emili bila je jedna od stotina fatalnih šlagerskih ljubavi koje

su se pojavljivale od Opatije i Zagreba, preko Pesme leta iBeogradskog proljeća, sve do Splitskog festivala i Vašeg šlagerasezone koji se održavao u Skenderiji, ali je kao i svi drugi festivali bioopćejugoslavenskog karaktera. Žene o kojima se na festivalimapjevalo su odreda imale začudna imena, onakva kakva u našimgradovima nitko nije nosio jer su tekstopisci vjerovali kako seneobičnim imenom najprikladnije može označiti smrtna ljubav o kojojsu pjevali naši pjevači. Što je ljubav smrtnija i melodija tužnija, to subile veće šanse za pobjedu. O Emi Emili pjevao je, valjda, ZdravkoČolić, ali u sjećanju nema podataka o tome je li s njom pobijedio nanekom od festivala.Pjevačice obično nisu imenovale svoje ljubavi jer su tekstopisci

očito imali problema s neobičnim muškim imenima. Što bi utadašnjem našem doživljaju bilo neobično muško ime? Fernando,Baltazar ili Johannes? Ne, nijednoj nije padalo na pamet da pjeva otakvim muškarcima, možda i zato što su ocjenjivački žiriji bilisastavljeni uglavnom od muškaraca, a nijednom muškarcu, svjesno

Page 220: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ili nesvjesno, ne bi bilo milo da tu sad netko pjeva o nekomFernandu.Rezultat šlagerskog oneobičavanja ženskih imena bio je taj da su

se šezdesetih i sedamdesetih godina sirom Bosne počele rađati prveDanijele, Manuele, Eme Emili i Kristine, ali su muslimani iskazivalibarem taj oprez pred sudbinom da svojim kćerima ipak nisu davaliona imena koja bi podsjećala na krst, križ ili neku od poznatijihkršćanskih svetica. Kada jednom prođe era šlagera, ostat će samoimena generacija nazvanih po šlagerima koje će potvrđivati životnopravilo po kojem između tebe i imena koje nosiš vječito postojibarem estetski jaz. Generacija nazvana po šlagerskim junakinjamanije slušala šlagere jer ih vise nije ni bilo. Ime je uvijek samo znakroditeljske mladosti i u tome je barem djelić nježnosti koju otac imajka osjećaju za tebe, u tom imenu po kojem su te nazvali, a zanjih je danas izgubljeno. Roditelji ostaju nježni prema dječjimimenima i nikad ne razumiju zašto se djeci ta imena ne sviđaju kolikogod s njima bila životom srođena.Pjesma o Emi Emili pjevala je zapravo o jednoj dječačkoj ili

mladenačkoj ljubavi koja je trajala samo "od proljeća do kasnejeseni", pa je u svoje vrijeme bila netipična. Većina drugih ljubavi bilesu doživotne i pjevane su iz perspektive duboke starosti. Kad danasmisliš o njima, smiješno ti je kako su se Miki Jevremovic, KićoSlabinac, Fadil Toskić, Mahir Palos trudili da izigravaju starce upjesmama koje su pjevali. U ranim tridesetim, mladi kao što se u onavremena bilo mlado, pjevali su ti ljudi pjesmeosamdesetogodišnjaka, o prvim ljubavima koje su bile i posljednje,ljubavima na smrt i do smrti i o nesretnoj sudbini koja ih je zavijekaod njih razdvojila, sudbini o kojoj slušateljstvo nije ništa znalo, niti jes pjevačem dijelilo slična iskustva, ali joj se srcem priklanjalo jer jesrce tugom lako prevariti.

Page 221: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OLIMPIJSKE IGREU ljeto 1976. malo smo spavali i učili smo koji su to olimpijski

sportovi. Prijenosi su počinjali negdje oko ponoći i trajali su do predjutro. Čučali smo pritajeni u dnevnim boravcima, ukucani su hrkali sasvih strana, mati bi se noću dizala, onako bunovna gasila televizor itjerala te u krevet, ali se nisi dao jer si upravo pratio olimpijskopolufinale u hokeju na travi u kojem je reprezentacija Indijepokušavala nekog pobijediti. Zaboravio si koga, ali to nije ni važnojer si iz sveg srca navijao za Indijce iako s njima ništa nisi imao.Sviđalo ti se što su se svi prezivali Singh, pa ti se činilo da je cijelareprezentacija sastavljena od jedne jedine familije. Tada si po prviput u životu navijao za nekoga tko nije tvoj, što je bio veliki napredaku životu i prvi korak ka tvojoj fatalnoj internacionalizaciji.Tog ljeta u Montrealu su jugoslavenski košarkaši pobijedili Sovjetski

savez, za koji je prvi puta bio nastupio Vladimir Tkačenko, div odtada nezamislivih dva metra i dvadeset centimetara, kojega su svi uSarajevu zvali Skačenko, ali ga je Željko Jerkov uspio nadskakati,pa smo tako stigli do finala u kojem smo, logično, izgubili odAmerikanaca, što se nije moglo smatrati porazom, te su se košarkašiu domovinu vratili kao nacionalni heroji. U toj su reprezentaciji igraliKićanović, Dalipagić i Ćosić, te posljednji put i Damir Solman, kojise nakon Olimpijade, u dvadeset osmoj godini života, oprostio odigranja u najboljoj vrsti, ali je, recimo, nastupio i BlagojaGeorgijevski, brko iz skopskog "Robotičkog" koji skoro i nije ulaziou igru, tako da nam njegov dres s brojem trinaest nije mogao donijetinesreću. Selektor je godine bio Mirko Novosel, koji je iz neke svojepizme i poveo na Olimpijadu Georgijevskog, a ne LjubodragaDucija Simonovića, fenomenalnog bradonju iz "Crvene zvezde"kojem će nedolazak u Montreal biti tolika frustracija da će kasnijihgodina pisati knjige protiv Olimpijskih igara i profesionalnog sportakoji je već bio zavladao Olimpijadom.U Montrealu je rođen još jedan veliki šampion. Bio je to Matija

Ljubek, kanuist iz Belišća koji je u kanuu jednokleku osvojio jednuzlatnu i jednu broncanu medalju, pa nam je odjednom jako važanpostao sport za kojeg ranije skoro da nismo ni znali da postoji. Nabeogradskom aerodromu pojavio se s medaljama oko vrata, ljudi su

Page 222: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ga grlili i ljubili, a posljednje sekunde njegovih olimpijskih trka jošdugo će se vrtite po televizijskim ekranima, pa će nakon tisućitereprize nacionalna sportska ekstaza postati slična antičkome mitu izškolskog udžbenika, čija dojmljivost nije u onome što se dogodilo,nego u načinu na koji čovječanstvo to doživljava.Montreal je upamćen i po nekoliko velikih poraza. Europski rekorder

Nenad Stekić skočio je udalj bijednih sedam metara i devedesetcentimetara i završio je na petom mjestu, a mi smo se nadali zlatu, ani Luciano Šušanj nije opravdao ugled europskoga prvaka i ostao jenegdje pri kraju kolone osamstometraša. Tih poraza sjećat ćemo sejednako često kao i pobjeda. Nacionalno oduševljenje uvijek nam jebilo jednako važno kao i nacionalna rezignacija. Nismo bili naviknutina osrednjost jer je sav nas život bio i ostao u krajnostima trijumfa ikatastrofe. Bili smo djeca i nas svijet bio je zapravo dječji. RaspadJugoslavije značit će i za ljude i za društvo trenutak odrastanja.Napravljen je korak od obdaništa do koncentracionog logora. Otuda isumnja u smisao odrastanja i u sposobnost djece i društva koje setako radovalo zlatnim medaljama da odraste u pristojan svijet.I još godinama si nakon te Olimpijade kasno noću, kad ne bi mogao

spavati dok su te hvatale pubertetske nesanice, mislio o tome što li,Bože blagi, sada rade ljudi u Montrealu, budni ljudi usred bijela dana.Tamo gdje je tvoja noć nečiji dan, tamo je Montreal i tamo se odlazisamo na Olimpijadu. Naravno, ako si Matija Ljubek ili ako si DraganNikitović. A ako nisi, onda valjda nikad nećeš ići u Montreal jer jestrasno gledati u sunce dok noćni poljevači tutnje Titovom ulicom inad gradom spava nebo, kao što je strasno otići u Australiju i ondagorko uvjeravati samoga sebe da u Sarajevu ljudi hodaju naglavce.Tamo gdje usred noći peče sunce, tamo trebaju biti samo Olimpijadei vrlo je praktično da budu, jer u vrijeme najuzbudljivijih prijenosanaše majke spavaju i sanjaju svoje majčinske snove u kojima senama dogode sve strašne stvari samo da nam se ne bi dogodile uživotu.

Page 223: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SMEĆEVažan korak ka uniformiranju, ustvari - urbanizaciji grada išao je

preko smeća. Ranije su građani svoje otpatke iznosili pred kućnavrata u živopisnoj garnituri kanti i kofa, plastičnih u kojima je nekadbila polikolor boja, metalnih namijenjenih mašinskom ulju, pa ondakanti u kojima se miješao cement i bitumen, kanti u kojima suveletrgovine uvozile masline iz Grčke ili medicinski alkohol tko znaotkud, pa kanti koje su nekad davno bile kupljene za pranje podova,ali su u međuvremenu promijenile namjenu. U svrhu iznošenjasmeća pred kućna vrata korišteni su i odbačeni lonci za iskuhavanjeveša, ćupovi u kojima su se prethodno osušili oleanderi doneseni smora i ubijeni strasnom sarajevskom klimom, pa kasete za voćepokupljene na Markalama i kutije različitih svrha i namjena na kojimasu blijedili svakakvi natpisi i podsjetnici na neku pretpovijest koja jetako pred haustorom, ispunjena smećem, djelovala strasno daleko.Smetljari su uredno praznili sve te kante i kofe, kasete i kutije i

vraćali ih natrag pred haustor jer je građane u stanje potpunogabijesa i pomračenja uma dovodila i sama pomisao da bi nekismetljar, Šiptar ili Cigan - naravno, mogao zajedno s našim smećemu kamion baciti i ono u čemu se smeće nalazilo. A kamion je u tovrijeme bio onaj obični, otkriveni sandukas, na koji je onako đuture,bez ikakvoga reda, selekcije i smisla ubacivano svo naše smeće i skojega se širio sav smrad našega grada. A to koliko je Sarajevosmrdilo, to uopće nije za priču, niti bi nam itko vjerovao kada bi se otome i usudili pričati; ne bi vjerovali ljudi iz drugih gradova, ali ne bivjerovale ni one Sarajlije rođene i odrasle nakon tih godina. Sastanovišta javne higijene danas se čini naprosto nezamislivim da sutada gradom kružile desetine otkrivenih, sasvim običnih inenamjenskih TAM-ova i FAP-ova na koje su smetljari samo bacalisvo naše smeće.A onda je netko, valjda Skupština grada, odlučio stati u kraj svom

tom javašluku, primitivluku i peksinluku koji nam, ruku na srce, uopćenije smetao i odlučeno je da se poduzmu neki koraci. Kupljeni su onikamioni za mljevenje smeća, a od kuće do kuće zašli su povjerenicimjesnih zajednica, telali našeg doba, da izvijeste narod kako sesmeće vise neće pred haustore iznositi u svakakvim kantama, nego

Page 224: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

valja zavuci ruku u džep i platiti specijalne gradske kante, po jednuza svako domaćinstvo, u kojima će se od sljedećeg mjeseca iznositismeće. Neki su telale ozbiljno shvatili i odmah su dali pare za tekante, dok su se drugi pouzdavali u blaženu anarhiju, rekli su da sukokuzi i nadali su se da će ovo biti samo još jedna društvena akcijakoja će doživjeti propast.Međutim, već sljedećeg prvog smetljari su u grotla novokupljenih

kamiona za mljevenje smeća zajedno sa smećem ubacili i sve našestare kante, a vraćali su samo one nove, uniformirane, unificirane iuredno plaćene povjerenicima mjesnih zajednica. Sarajlije su se tunašle duboko uvrijeđenim. Naime, netko je zajedno s njihovimsmećem u propast bacio i njihovo vlasništvo. Koliko god sve te kanteza nekog drugog možda sličile na smeće, nama su one bile upravoto. Vlasništvo.Tako su, eto, u najkraćem roku sve Sarajlije morale imati jednake

kante za smeće, a grad je postao sličniji svim drugim gradovima nasvijetu. Nismo zbog toga bili sretniji i zadovoljniji, ali smo se brzonaviknuli, kao što se čovjek navikne na svu onu muku i tegobu kojarazlikuje život u gradu od života na selu i koja nas svakodnevnomijesi kao plastelin i pretvara nas u sve novije i novije građane, uskladu s modernim europskim trendovima.Sve bi bilo u najboljem redu da nismo živjeli u socijalizmu, a

socijalizam je bio i ostao eksperimentalno društvo u kojem ljudi čestoimaju ulogu bijelih miševa, premda se njihovo stradanje, barem uslučaju jugoslavenskoga socijalizma, nipošto ne bi smjelouspoređivati sa stradanjem bijelih miševa. Naime, nije prošlo ni polagodine, a netko je skončao kako nove kante nisu dovoljno praktične,suvremene i urbane, pa je na nadležnom forumu odlučeno da kantebudu zamijenjene specijalnim najlonskim kesama i kontejnerima kojiće se nalaziti na uglu svake ulice. I opet nas nitko ništa nije pitao.Samo su jednoga dana smetljari pokupili sve naše skupo plaćenekante i proglasili ih za smeće te je tako počela povijest sarajevskihkontejnera koja nije završila ni do dana današnjega i koja je bilaispunjena nizom lijepih, šaljivih i na kraju potresnih epizoda. Dok suse u ratu sakrivali iza kontejnera pred snajperskim nišanima i dok sumnogima kontejneri spašavali glave, ljudi se vjerojatno nisu ni sjećalikako je uopće započela priča o kontejnerima. Od omrznutih dokaza

Page 225: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kako nas je vlast opet zajebala, ti kontejneri postali su dio kulturnogaidentiteta ovog grada i zavrijedili su da, sasvim ozbiljno, uđu u nekulirsku pjesmu. Jeste li ikad gledali kroz neki prozor liniju razdvajanja,brisani prostor kojim nitko ne prolazi i kojim nikad nitko neće proći, ana tom brisanom prostoru - kontejner? Zar nije taj kontejner najdalje inajzuđenije mjesto do kojega oko seže? Zar nije sarajevski kontejneriz 1992. jedna mala Arkadija i jedna Sumatra iz pjesme MilošaCrnjanskog na kraju koje svi postanu bezbrižni, laki i nježni?

Page 226: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VARIOLA VERAPosljednja kuga morila je ove krajeve 1972. kada je neki čovjek s

Kosova na fruli kupljenoj na Orijentu donio smrtonosne klice velikihboginja. Razboljeli su se i ubrzo pomrli neki nepoznati ljudi, asavezno ministarstvo zdravstva poduzelo je izvanredne mjere izapočela je velika kampanja općeg cijepljenja. Cijela Jugoslavijastajala je u redovima pred ambulantama, medicinske sestre bi malimiglicama zagreble čovjeka po ramenu i on je već bio za cijeli životspašen od te strasne bolesti. Za nekoliko dana pojavljivala se krastana mjestu cijepljenja, a nakon sto bi ona otpala, ostajao je ožiljak pokojem ćemo se zauvijek razlikovati od naših predaka i koji ćepredstavljati smetnju glumcima kad nastupaju u povijesnimspektaklima. Zemljom je tih nekoliko dana vladala panika jer je narodu dubini svijesti imao nekakvo sjećanje na velike epidemije ivremena opće smrti, smrti mimo rata i ubijanja, ali koja je ostavljalana licu zemlje strašnije posljedice od svakog rata i ubijanja. Moglo bise reći da je ta prijetnja velikim boginjama bila i prva pojava velikogkolektivnog straha nakon Drugog svjetskog rata, ali i prilika za zlatnodoba mira i bezbrižnosti, sreće koju osjeća kolektiv nakon sto osjetida je smrtan. Godinama smo se sjećali velikih boginja i u sjecanju biosjetili olakšanje jer je kuga za nama i jer se sve to davno dogodilo,a ništa se čovjeku ne čini tako davnim kao rat, epidemija iapokalipsa. Oni pripadaju žanru društvene prethistorije, taman da suse dogodili i lani.Cjepivo nisu mogle primiti trudnice jer bi, rekli su doktori, ono moglo

ostaviti strašne posljedice po plod. One su tako ostale nezaštićene ijoš su mjesecima živjele u strahu koji će, možda, obilježiti inovorođenu djecu, generaciju rođenu 1973., koja će punoljetstvodočekati sa samim početkom rata, 1991. godine. Taj naraštaj koji sumajke nosile u strahu, u strahu će dočekati i svoju zrelost, obučen ukundure raznih vojski i uniforme sa znakovljem svih umirućih irađajućih država. Bili su u sve to upetljani i šejtanovi prsti. Majke tihdječaka žrtvovale su se pred velikim boginjama da bi osamnaestgodina kasnije svoju djecu žrtvovale pred patriotizmom. S povijesnedistance malo će tko prepoznavati razliku između velikih boginja ipatriotizma.

Page 227: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Mejtaš i okolne mahale cijepljene su u ambulanti u Skerlićevoj ulici,po redoslijedu koji je utvrđivan u mjesnim zajednicama i kojeg su segrađani morali strogo držati jer bi, ako izgube svoj red, osim velikihboginja riskirali i sudsku kaznu. Taj događaj se na različite načineljudima usjekao u sjecanje, a bilo je i onih koji će sudbonosno i zacijeli život njime biti obilježeni. Neka Anka, u to vrijeme studenticaekonomije, nekoliko godina kasnije oboljela je na živcima, psihijatarje rekao da se radi o šizofreniji, a bila je uvjerena da su njeziniproblemi započeli s tim cijepljenjem.Glasovi koje je čula samo ona i nitko drugi bili su zapravo glasovi

koje je toga dana malenom iglicom medicinska sestra ucijepila u nju.Njezino ludilo je s godinama raslo, pa opet padalo i pretvaralo se usasvim obično ludilo sasvim običnih ljudi kakvi sebe smatrajunormalnima, ali joj nikada, niti u jednom trenutku, nije nestalouvjerenje da njezine nesreće ne bi bilo da nije bilo velikih boginja.Tako su se na neobičan način ispreplele dvije bolesti, jedna zaraznai opća, a druga neprelazna i sasvim osobna, jedna iz koje se rađastrah i druga koja već jest cisti strah, jedna smrtonosna, a druganeizlječiva... Ta Anka najduže će nositi živo sjecanje na 1972.,sezonu posljednje naše velike kuge.Petnaestak godina kasnije sve dnevne novine objavile su sitnu

agencijsku vijest u kojoj se govorilo da je, izgleda, variola verazauvijek iskorijenjena i da se vise nitko nikada neće razboljeti odvelikih boginja. Posljednji živi virus čuva se u jednom medicinskominstitutu u Petrogradu, a s njegovim nestankom nestala bi i teorijskamogućnost zaraze. Započele su stručne polemike o tome treba liuništiti taj posljednji živi primjerak ili ga ipak treba sačuvati. Uraspravu su se uključili i stručnjaci za etiku, a jedan od njih postavioje pitanje ima li pravo čovjek na svjesno i namjerno uništenje jedneprirodne vrste, virusa velikih boginja.

Page 228: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ART BJELAVEU proljeće 1981. je na Bjelavama, u studentskom domu, otvoren Art

club. Bila je to jedna od onih malih dvorana, ne većih od dva školskarazreda, niskih stropova i bez ventilacije, kakve su se tih godinaotvarale širom Jugoslavije, gdje god bi se našlo pogodnog podrumakojem bi se mogao srušiti pregradni zid ili gdje god bi omladinskaorganizacija uspjela od Subnora, partijskog komiteta ili afežea otetineku od njihovih sala za sastanke koja je izvan upotrebe još od krajapedesetih i koja bi mogla poslužiti za kulturno uzdizanje našeomladine. O kakvom se uzdizanju tih godina radilo, naši stari,srećom, nisu mogli niti naslutiti, jer da jesu, ne bi bilo ništa ni od tihsobičaka koje smo zvali dvoranama, ni od naše kulture i sto je zaovu priču najvažnije: Ništa ne bi bilo od našeg punka! I zato zadušu istini i povijesnoj pravdi valja priznati da punkera u našimkrajevima ne bi ni bilo da nije bilo Saveza socijalističke omladine iopćinskih omladinskih organizacija čiji agilni entuzijasti s uskimkožnim kravatama koje su tada bile u modi najčešće nisu ni imalipojma na čiji mlin navode vodu i kakvim sve unutrašnjim i vanjskimneprijateljima idu naruku pretvarajući partijske sale u omladinskekulturne klubove.Prvi koncert održan u Art clubu bio je koncert riječke punk grupe

Parafi. U to vrijeme Parafe je već napustio karizmatični pjevač iautor Valter Kocijančić jer se, valjda, bio zaposlio i postao normalangrađanin, a pjevačku ulogu preuzela je Vim Cola ili PavicaMijatović, ružna i seksepilna cura, prva po svim pravilima žanradizajnirana jugoslavenska punkerica. Kao predgrupa Parafima sviraoje Mali princ, band koji je sjecanje zaslužio zbog činjenice da je unjemu pjevao Bojan Hadžihalilović. Naravno, Mali princ nije imaoama baš nikakve veze s punkom, ali i to je spadalo u nasu tradicijutih vremena, to da predgrupa sa zvijezdama večeri nema dodirnihtačaka.Parafi su te večeri svirali i svoj najveći hit, refren Nijedne nema

bolje od naše policije, sto je prisutne dovelo do idejnogizbezumljenija i kulturološke ekstaze jer se u Sarajevu nije smjelozajebavati na račun narodne milicije, a za pubertetsku publiku kojojje tek pupao socijalni libido ta je iz današnje perspektive bezazlena

Page 229: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

zajebancija djelovala moćno kao mladom Majakovskom socijalističkarevolucija. Te večeri, na jednom od prvih pravih punk koncerata uSarajevu mnogi dječaci postali su pankeri, deklarirali su se za dugegodine i ušli su u svijet koji će ih trajno obilježiti i doživotno odrediti.Da nije bilo tih Parafa i Art cluba, možda bi njihovi životi i stasavanjakrenuli u drugom smjeru, možda bi neki današnji pisci i novinaripostali uredni, obični i frustrirani ekonomisti i inženjeri elektrotehnike,dakle ljudi kojima srce kuca na nešto desnijoj strani grudi.Već prekosutra sarajevsko Oslobođenje donijelo je negativnu

recenziju koncerta, spomenuti su antisocijalistički elementi, a svojesu kazali i neki likovi iz općinskog komiteta omladine kojima smo, nažalost, zaboravili imena, premda bi ih se trebali sjećati jer se radi oistim onim bljedolikim i fino odgojenim papcima koji će nam sve dodanas pod različitim ideologijama i firmama, zemaljskim i nebeskim,partijskim i nacionalnim, poput poljskih miševa grickati živote. Usvakom slučaju, takvi su se pobrinuli da Parafi budu zabranjeni nasarajevskom radiju, te da u kasnijim godinama iz sarajevskih medija,pogotovo elektronskih, bude istjerano sve ono, zaključno sLaibachom, sto je u kulturnom smislu formiralo generaciju. Upamćenju su ostale dvije mlade komesarske, Darinka Kecman iJagoda Lažetić, koje su se tokom osamdesetih bavile istjerivanjemvraga iz socijalističke omladine.Art club ubrzo je zatvoren ili je stavljen pod kontrolu povjerljivih

omladinaca, onih kojima se moglo vjerovati, i tako je pao kao žrtvana putu jedine pozitivne revolucije naših života, one revolucije u kojojse Sarajevo definitivno urbaniziralo i u kojoj je Jugoslavija, barem ukulturnom i socijalnom smislu, postala jedna normalna liberalnaeuropska zemlja kakva će ostati sve do svoje smrti. Ta činjenicaneće ni u kasnijim životima i budućim državama biti baš sasvimnevažna, jer da nije bilo jugoslavenskog kulturnog i socijalnogliberalizma, iščeznuo bi i onaj tanki urbani i antinacionalistički slojkoji je zemlje od Triglava do Đevđelije spasio od totalnogposeljačenja.U Art clubu svirala je još samo beogradska grupa U škripcu i to je,

barem što se punkera i neprilagođenih tiče, bio kraj za sva vremena.Ali ima i klubova koji su preživjeli sve ove godine, koji postoje idanas i u kojima se, kao u muzejima, mogu još uvijek osjetiti boje,

Page 230: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

mirisi i zvukovi jednog davnog vremena. U tim klubovima generacijaje liječena od nekih budućih bolesti za čija imena tada nismo ni znalijer se samo lik iz filma Dečko koji obećava zvao SlobodanMilošević i igrao ga je Aleksandar Berček i bio je punker, tajSlobodan Milosevic.

Page 231: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

USMJERENO OBRAZOVANJEU junu 1980. je u Oslobođenju izišao konkurs za upis u srednje

škole prve generacije učenika koji će se obrazovati po sasvimnovom planu i programu i u skladu s najnovijim smjernicama urazvoju socijalističkog samoupravljanja, usvojenim tko zna kad i tkozna gdje, te s potrebnom da se izbjegne stvaranje nove armijemladih koja će završiti na birou za zapošljavanje jer su završilineadekvatne srednje škole. Po novom, svaka će škola stvaratistručnjake iz raznih domena, svaki će učenik nakon četiri godineimati svoje zanimanje i svako zanimanje bit će na određeni načinproizvodno zanimanje. Pričalo se da je cijelu tu stvar izmislio StipeŠuvar, a s televizije smo saznali da se ona zove "usmjerenoobrazovanje". Ko biva, usmjeri te da ne kradeš bogu dane i da nezavršiš kao oni veterani s gimnazijama koji, evo, već petnaestgodina čekaju posao, a da nitko ne zna koji bi posao za njih uopćebio.U tom konkursu bilo je nabrojano nekoliko stotina različitih

zanimanja, a uz svako je zanimanje stajao broj sretnika koji će bitiprimljeni - naravno, u skladu s uspjehom postignutim u osnovnomškolovanju. Gradska djeca, djeca iz Centra i iz finih porodica su,naravno, već iz kuće bila usmjerena na ona zanimanja koja sunajviše sličila na ukinute gimnazije i već iz njihovih se imena mogloznati da s njima nikada neće naći posao, ali tko bi i tražio posao kadsu ionako svi računali da će posvršavati fakultete, postati doktori,inženjeri i pravnici i popeti se na još jednu stepenicu više od one nakoju su se ispeli njihovi roditelji. U to vrijeme život je bio strasnouredan, budućnost se činila jako predvidljivom, a jedini uvjet zasreću bio je da si marljiv i poslušan, da se držiš dobrih običaja i redau društvu i da ne činiš ništa što bi iznevjeravalo davno zamisljeniritual društvenog poretka.Ali, naravno, država i vlast nisu bili baš jako zadovoljni što se

gradska djeca tako ponašaju i što zaziru od proizvodnih zanimanja irada koji stvara visak vrijednosti, pa su u startu pokusali razbitiinstituciju elitnih sarajevskih škola, najprije Prve gimnazije, u kojoj seuz gospodska i besmislena zanimanja organizatora kulturnihdjelatnosti, pomoćnika prevoditelja i suradnika u nastavi za grčki i

Page 232: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

latinski ili turski i arapski, čitav bataljon đaka trebao školovati za -poštare! Na jednog kulturnjaka je po planu dolazilo deset postara, najednog odlikaša iz općine Centar deset propaliteta iz čitavogsarajevskog okruga. Računalo se na to da će najezda budućihpostara razbiti elitni i u intenciji antisocijalistički i nazadni koncept itradiciju Prve gimnazije.Tog ljeta roditelji su panično i na sve strane tražili veze i stele za

svoje male landohane koji baš i nisu bili takvi odlikaši kakvi su trebalibiti za upis na kulturološki smjer, pa su na jesen prvi će i prvi efrazredi umjesto po trideset učenika brojali po četrdeset i neštobudućih organizatora kulturnih aktivnosti. Većina njih će uz manje iliveće teškoće nakon četiri godine završiti svoje srednje školovanje,kao što će ga završiti i većina poštara, ali će - gledano s povijesnedistance, biti malo onih koji će se u životu baviti nekom kulturom, abaš nitko od njih neće naći - vjerojatno ni tražiti - posao kaoorganizator kulturnih aktivnosti.U osnovi, moglo bi se reci da je u životu bilo dovoljno upisati dobru

školu i zauvijek se naći na putu s kojeg više nema skretanja, ali kojinije vodio u sreću i blagostanje, nego je dječake i djevojčicesmještao u određeni kontekst u kojem će ostati doživotno, bez obzirana to hoće li postati bogati ili će se pretvoriti u puku sirotinju. Ni rat tonije mogao promijeniti. Rat je proizveo samo to da se naši životi visene referiraju na živote naših roditelja jer je stepenica na koju smo semi ispeli postavljena iznad ruševina, a ne iznad stepenice na kojoj subili oni. Te ruševine su, naravno, metafizičke naravi i prije se tičuosjećaja nego činjenica iz stvarnog života.Tog davnog juna jedno je zanimanje iz konkursa u Oslobođenju bilo

pravi hit. Svi su pričali samo o njemu i svi su se smijali, a nikome nijepadalo na pamet da se pokuša upisati u školu u kojoj se već nakondvije godine odbijala kvalifikacija: mesar klač. Smijali smo se tomešto je koljač postao klač. Nismo ništa znali o pojmu političkekorektnosti, ali su nam razlozi bili jasni. Jer tko bi na ovom svijetusvoje dijete dao da se školuje za koljača? I to takvog koljača zakojeg nitko nikad neće reći da nije koljač, nego je heroj.

Page 233: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PROROCIDa nisi bio skeptik i kukavica, ne bi bilo ni ovog tereta nostalgije.

Uspješni ljudi nisu nostalgični, sjećanja su im višak i efikasni sutaman onoliko koliko su pametni. A ti si uvijek bio pametniji negouspješniji, sumnjao si u nesumnjive činjenice i plašio se vlastitesjene čak i nakon što je nestajalo svjetla koje bi stvaralo ikakvusjenu. Tako, recimo, u zimu 1991., nakon što je na televiziji prikazanonaj film sa Špegeljom i madžarskim mašinkama, sinuo ti je usredtvog straha i očaja genijalan plan: Trebalo bi sad na kredit kupitijedno dvadeset Jugo Florida, odmah ih prodati i zaraditi takodvjestotinjak hiljada maraka, a kredite ionako nećeš otplaćivati jer jeizvjesno da započinje rat, tvornica Crvena zastava ostaje s drugestrane fronta, na budućoj agresorskoj strani, pa će svi nedovršeninovčani odnosi biti zauvijek suspendirani, a tvoj dug postat će nekavrsta ratnoga plijena s kojim ćeš se hvaliti unucima. Da je ta idejapala na pamet nekom praktičnijem, nekome tko nije kukavica, ona biušla u antologiju najuspješnijih i najpametnijih poteza u osvitapokalipse i bila bi živo svjedočanstvo kako je sarajevski duhneuništiv i nitko nikad neće dohvaćati pametnoj djeci ovoga grada.Ili jedna druga, možda još bolja ideja! Krajem osamdesetih su u

modu ušli proroci i proročice, horoskobdžije, gatare i Kleo Patra,najpoznatiji transvestit čitač sudbine u povijesti Jugoslavije, a njihovapopularnost zavisila je samo o hordama onih koji su zažarenih očijusvjedočili o tome što su sve pogađači sudbine uspjeli pogoditi. U bitiništa nam se nije ni dogodilo što naši proroci i proročice nisu vidjelina dnu fildžana, u klupku vunice, u razbacanom grahu ili u auramaiznad naših glava.U posjetu Sarajevu bila je došla poznata zagrebačka glumica, žena

opsjednuta proroštvima i horoskopima, sjedio si s njom u kaficuAkademije scenskih umjetnosti i nervirao se jer nije zatvarala ustasve hvaleći Milju Vujanović koja je predvidjela dan, sat i mjestoraspada Saveza komunista. Pokušavao si ženu uvjeriti kako je tustvar mogao predvidjeti baš svatko tko je malo pažljivije pratiopartijske sjednice, ali ništa nije pomagalo. Glumica je očito bilaspremna položiti dušu na oltar nove religije i uložiti sebe ureklamiranje svakoga tko će joj, onako ofrlje, reći koja će nas nevolja

Page 234: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

zadesiti sutra. I tada ti je palo na pamet da joj se predstaviš kaoprorok nad prorocima, da je uhvatiš za ruku i kažeš joj - pazi sad,sve ovo bilo je ništa, sve su to prazni pokušaji, soljenje mora,čišćenje Sahare od viška pijeska i sve je to dim pred onim što ću tisada reci. Sutra, draga moja, kad sjedneš u voz za Zagreb, dogoditće ti se nešto čaga nisi svjesna, nešto što samo ja vidim i ne pitaj mekako vidim jer ti to ne mogu reci. Dok voz bude prolazio poredMaglaja, tako si joj mislio reci, netko od saputnika u tvom kupeu ćetako strasno prdnuti, tako nečujno, podlo i smrdljivo, da umalo nećešpasti u nesvijest.Znaš, naravno, da bi se ona nasmijala i da ti ne bi povjerovala, ali

nakon što bi se njezin voz dokotrljao do Maglaja, ta žena bi usveudiljnom smradu osjetila moć proroka nad prorocima. Od togčasa imao bi besplatnu reklamu i mogao bi za pare proricati sudbinuonih koji bi glumici povjerovali, a povjerovali bi svi jer je glumicapoznata, i nitko ne bi primjećivao da se tvoja proroštva ne ostvarujujer je važno samo to da se ostvarilo ono prvo i najneobičnije. Tko bijoš uspio predvidjeti da će baš kod Maglaja neko u kupeu pustititihomira?Nikada te, dragi moj, ne bi otkrili jer se očigledne prevare nikada ne

vide. Oni koji nisu znali za Natronku iz Maglaja i za njezin vječnismrad po kojemu je ova lijepa bosanska čaršija bila poznata svimakoji su cesto prolazili pokraj nje, takvi neće ni vjerovati u banalne ijednostavne istine. Ništa oni ne znaju o našoj industrijalizaciji, niti otome da - iz bosanske perspektive - nema prosperiteta bez smrada.A kada se svi dimovi raziđu, rasbistri se nebo iznad domovine,prolistaju grane koje nisu listale pedeset godina i zamiriši behar nadcijelom Bosnom, tada više nema ni industrije, ni radničke klase, nisela i seoskih gazdinstava, a na sve strane širi se samo neutješnicvjetni miris smrti.

Page 235: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

JUGOŠVABOU vrijeme kršćanskih blagdana i na ljeto, kad bi se ostatak Bosne

selio na more, Jugošvabe su u svojim starim mercedesima ibemveima, s gepecima punim darova, stizali kući. Nosili su ružnekarirane sakoe ogromnih revera i uske najlonske košulje sa širokimkravatama. Lica su im bila ukrašena čupavim crnim zulufima ispodkojih bi s vremena na vrijeme bljesnuo debeli zlatni lanac. Ljutili suse što smo ih zvali Jugošvabama jer su bili samo "radnici naprivremenom radu u inostranstvu", a u grudima su nosili velikasnažna srca u koja bi stala cijela Jugoslavija i ne bi nikada iz njihizlazila, nego je čekala te dane kada bi se zajedno s njima vraćalakuci. Nitko nije mogao biti takav patriot kao Jugošvabo, nikomeotadžbina nije bila takva artiljerija duše kao Jugošvabi i nitko nijetoliko volio Tita kao Jugošvabo. Mi drugi bili smo nezahvalni i nismoznali kako nam je dobro, nismo vidjeli kako tuče i ubija "ekstremnaneprijateljska emigracija", niti koliko znoja iz insana može iscijeditistrasni kapitalistički gazda.U svojim selima Jugošvabe su gradili nove kuće. Te kuće

razlikovale su se od svih kuca koje smo ikada vidjeli. Nisu građenena dvije ili na četiri vode. Njihovi krovovi dodirivali su nebo, sbalkonima i terasama na sve četiri strane svijeta, ukrasnim gipsanimstupovima i kamenim lavovima, garažama i velikim gvozdenimkapijama iza kojih je ostajao nevidljivim jedan unutrašnji svijet okojem nismo puno znali, ali to nije bio razlog da mu se nepodsmjehujemo. Te kuće su tokom sedamdesetih stvarale jednosasvim novo lice bosanskih sela, lice ružno, jadno i siroto u svomteško stečenom i u osnovi prividnom materijalnom bogatstvu.Jugošvabe su u Bosnu donijeli Bavarsku viđenu u ranim radničkimjutrima, ocima mamurnog čovjeka.Jugošvabe su ljudi koji vjeruju da će se jednog dana vratiti kuci. To

su ljudi koji kućom smatraju onu ružnu građevinu koju kao zadužbinui vakuf svoje duše grade u svome selu. Trebaju im godine i godineda shvate kako se zapravo nemaju kamo vratiti, ali tada je najčešćeveć kasno, pritišću godine i ne može se vise raditi od jutra do mraka,pa onda kao svoj konačni poraz i kapitulaciju prihvaćaju povratak ipenzionerski život u svijetu iz kojega su odsustvovali i greškom su

Page 236: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ga smatrali zavičajem. Nikada nisu postali Švabe jer se na socijalnojljestvici nisu pomaknuli od Hauptbahnhoffa, a prestali su biti Bosancijer su svu svoju životnu snagu uložili u to da se odmaknu odbosanske sudbine. Između Bosanca i Jugošvabe razlika je bila kaoizmeđu novog fiće i starog mercedesa. Ta razlika se najboljeuočavala na Jadranskoj magistrali. Nitko te u najgoroj okuci nije takostrasno preticao kao Jugošvabo jer nikome osim njemu nije bilotoliko važno pobijediti u toj utrci, važnijoj od života i smrti, utrci kojaje zapravo dokazivala da je život uopće imao smisla. Jer čemu smose zlopatili sve te godine, radili najgore poslove na svijetu i bolovalisamoću nerazumljivih rijeci stranoga jezika ako ono jedino do čagasmo došli, taj auto, nije vrijedno izgubljenog vremena i ako ne možepreteci najobičnijeg fiću.Priča o Jugošvabama trajat će onoliko dugo koliko bude trajala i

priča o Jugoslaviji. Ti ljudi podijelit će sudbinu svoje zemlje, nestat ćepreko noći ili u jednom jedinom danu, onda kada postanu svjesni daje dug prema otadžbini isplaćen, a ona kuća-nesretnica u rodnomselu zapaljena. Tada će Jugošvabe postati dobri Srbi, Hrvati iBošnjaci, a "ekstremna neprijateljska emigracija" uvući će se unjihova srca, baš na ono mjesto na kojem je bio drug Tito i centralnikomitet. Sve će se tako promijeniti osim jedne stvari: Ti ljudi iznovaće biti veći patrioti od nas i neće propuštati priliku da nas poučenačinima na koje se trebaju voljeti novostečene domovine. S nekomvrstom sladostrasti mnogi će bivši Jugošvabo gledati izbjeglice kakose povlače po njemačkim ulicama i možda će baš tada shvatitikakvog je smisla imao odlazak na "privremeni rad u inostranstvo".Naravno, uvijek će biti i onih drugih koji će i dalje osjećati istu onustaru grižnju savjesti i pomagat će svoja sela i zaseoke, svojezemljake i izbjeglice, dopuštati da budu prevareni i opljačkani odroda rođenog i nikad ih neće prestati žuljati taj kamenčić zavičaja ucipeli.Rijec Jugošvabo nestala je sasvim iz upotrebe godine 1991. Danas

ju više nitko ne koristi, a već ima i onih koji ne znaju niti sta je ta riječznačila. Pogrde, uvrede i psovke najduže žive u jeziku i iščezavajuiznimno rijetko, tek ako iščezne kontekst u kojem su bile moguće. Alikada se to dogodi, takve rijeci iscure iz jezika kao voda iz olukanakon kratkog ljetnog pljuska.

Page 237: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 238: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MARKETINGNismo mi shvaćali smisao marketinga i reklame, ali su na cijeni bile

kemijske olovke na kojima nešto piše, makar - UPI Sarajevo, ismatrali smo ih vrjednijim od svih onih pozlaćenih penkala koja subrizni očevi kupovali svojim kćerima odlikašicama. U to vrijeme jošnisu bile izmisljene solidne boje za metal i plastiku ili ih barem nijebilo u Sarajevu, pa bi se natpis UPI Sarajevo izbrisao već nakondesetak dana i ostajala je samo ružna šugava plastična olovka.Vrijedila je samo dok je na njoj bilo reklame jer nikada nije bila važnakao stvar, nego kao natpis na stvari. Dok je trajao natpis, mogao si,recimo, lagati da ti je amidža direktor UPI-ja.Prva ozbiljna velika sportska manifestacija u Sarajevu bio je

STENS '73, svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu koje se održavalo unovootvorenom sportskom centru Skenderija. Došli su svi oni strasniKinezi, pa Francuzi, Mađari i Dragutin Šurbek. Nama se djeciučinilo da se cijeli svijet prelio u Sarajevo, na naše ulice i u kafane teda su svi ti londoni, parizi, njujorci, pekinzi i kako se već zovugradovi koji nisu Sarajevo ostali potpuno prazni jer su svi došli kodnas. Svugdje smo viđali penkala STENS '73; s ponosom su ih nosilinaši odrasli dok god je trajalo svjetsko prvenstvo i nije bilo nikakvognačina da mi do njih dođemo. Kada prvenstvo prođe i kada oniizgustiraju svoja penkala, bit će već kasno jer će natpisi biti izbrisani.Puno solidnijim su se pokazali privjesci za ključeve STENS '73.

Trajat će godinama, u nekim slučajevima i desetljećima, ali mi ćemoimati malo koristi od toga jer smo još tako mali da nismo dorasli doviše od jednog ključa, onog kojeg su neki nosili na kanafici oko vrata,a za jedan ključ nitko ne uzima privjesak. Osim toga, premasocijalnom ukusu tadašnjeg Sarajeva činilo se nepriličnim da djecaraspolažu privjescima za ključeve.Sa STENS-om je zapravo i započela moda reklamnih privjesaka.

Uskoro ih je dijelila svaka ozbiljnija firma, tako da su s vremenom idjeci prestali biti statusnim simbolima, kao što su i reklamne olovkeizgubile na smislu u vrijeme kada su baš sve olovke postalereklamne. Ali u neka doba pojavili su se privjesci i olovke koji ništanisu reklamirali, ali su prodavani u trafikama kao dobar fol. Recimo,početkom osamdesetih se u svim kioscima "Oslobođenja" mogao

Page 239: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kupiti privjesak za ključeve u obliku futrolice u kojoj je bio pravi malialat: minijaturni čekić, francuski ključ za odvrtanje sasvim malihmatica i šrafciger s više dodataka za različite tipove sitnih šarafa.Vidi, ovo je jako praktično - rekao je nečiji otac i svome sinu kupioprvi privjesak za ključeve u životu. Vidi, ovo je jako praktično - rekaoje i drugi otac, pa treći, četvrti i što četvrti, a onda su zaredalirođendani, pa su školski drugovi školskim drugovima kupovaliprivjeske s malim alatima, a onda je nekoliko privjesaka došlo i odneke škrte ujne ili tetka. U svakom slučaju, onaj tko je jednom dobioprivjesak s malim alatom na kraju ih je imao najmanje deset. Tiprivjesci prenosili su se s ključeva na ključeve, ostajali su bezključeva po raznim džepovima, ladicama i školskim torbama i dugoje trajalo uvjerenje kako se radi o strasno praktičnoj stvari, alatu kojiće jednoga dana za nešto svakako zatrebati jer se znalo da postojesitni šarafi i minijaturne matice, premda nitko nije mislio o tome kadaćemo ih i zašto zavrtati i odvrtati.Tih malih alata bilo je toliko da su trebale proći godine i ratovi da

konačno budu izgubljeni. U međuvremenu otkrivena je ipak njihovafunkcija, propaljen je taj sitni šaraf, eno ga na svakim naočalama ipovremeno ga stvarno treba zavrtati, ali tada je teško naći privjesaks malim šrafcigerom kao što je i inače teško naći sve te praktičnestvari kada ti konačno u životu zatrebaju.Vrhunac marketinga kojem naša generacija nikada nije dorasla jer

se prekasno rodila i jer je izgubila pojam o tome kako treba izgledatigospodin čovjek, bile su kravate s utisnutim reklamnim znakovimaradnih kolektiva i sportskih manifestacija. Recimo, modra kravata saznakom Mediteranskih igara u Splitu, tri olimpijska kruga koji seutapaju u valovitom moru, ili slična kravata sa znakom Zimskeolimpijade u Sarajevu. Moguće ih je još uvijek vidjeti po Sarajevu,kod starijih ljudi i tužnih penzionera, kod sirotinje kojoj je životjednostavno iscurio a da nikada na vrijeme nije došla na mjesto nakojem se dijeli sreća i bogatstvo. Ili su ti ljudi s kravatama ZOI '84nekada stvarno bili bogati i sretni.

Page 240: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

RED FUDBALSKIH STVARIDa je Bog igrao fudbal nosio bi desetku na dresu. Nismo znali zašto

je to tako jer smo bili previše mali da bi mogli shvatiti strategijunogometne igre, ako je u to vrijeme strategija uopće i postojala i akose nije igralo po rasporedu i pravilima iz albuma sa samoljepljivimsličicama Fudbaleri i timovi u kojem su postojali samo bekovi koji suse kretali otprilike kod korner zastavica, halfovi koji su bili bližecentru, centarhalf koji je stajao između njih, lijeva i desna polutka uplićaku protivničke polovine terena, lijevo i desno krilo kodprotivničkih korner zastavica i centarfor koji je prema našem dječjemrasporedu ili je takvo bilo stvarno stanje stvari - tko bi to sad znao,uvijek stajao negdje oko tačke jedanaesterca. Ali ako je zaista takobilo zašto bi onda desetka bila Božji broj kad ju je na leđima nosioigrač koji je po formacijskom rasporedu trebao biti samo neka lijevapolutka? Nismo razbijali glave ovom vrstom pitanja, nego smo kaopravi mali mitomani vjerovali da magija desetke izvire iz nekolicinevelikana - bili smo u pelenama dok su igrali! - koji su taj broj nosili naleđima. Prvi od njih bio je, naravno, Pele koji je karijeru počeo prijenego što smo se rodili, kao sedamnaestogodišnjak na Svjetskomprvenstvu u Švedskoj 1958., a praktično ju je završio na Svjetskomprvenstvu u Meksiku 1970. Kasnije je, istina, igrao u njujorškomCosmosu, ali to vise nije bilo fudbal, nego se radilo o bajci u koju simorao vjerovati i u koju smo svi vjerovali. Pele je bez ikakve sumnje ina neviđeno bio najveći i najveća je bila ta desetka na njegovimleđima.U nas su tih godina broj deset na dresu nosili ljudi koje su

Vladanko Stojaković, Radivoje Marković i Mirko Kamenjaševićnajčešće zvali poslovođama. I to je bilo zbunjujuće! Riječ poslovođadjelovala je skoro kao uvreda jer je poslovođa bio onaj mrki čovjek izgranapa ili samoposluge koji je za uhom imao tintnblaj olovku istalno je nekoga provjeravao, bilo kupce, bilo prodavačice, bilo onemeđu nama koji su već tada shvatili da sve što od života uzmeš nemoraš i platiti te da je cijena novca cesto veća od cijene hrabrosti. Tenaše poslovođe zvale su se Jurica Jerković, Momčilo Vukotić iJovan Aćimović. Igrali su u jakim klubovima, vječnim favoritimadržavnih prvenstava, za koje su navijali oni koji vole pobjednike. Da

Page 241: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

su se odlikašice iz prvih klupa zanimale za fudbal, one bi sasvimsigurno navijale za Zvezdu, Partizan i Hajduk. Ti si svoju jedinicu izmatematike ispračao sa smiješkom, a one su plakale kad bi jednomgodišnje dobile četiri plus umjesto pet. Njihova srca jednostavno nebi izdržala navijanje za Želju.U to vrijeme originalni dresovi se nigdje nisu mogli kupiti, niti si

znao ikoga tko je imao pravi dres. Umjesto toga mama bi ti zarođendan kupila plavu adidas majicu. Bio si sretan, iako ti je odmahzabranila ono što si tad morao učiniti i zbog čaga se majica uopće ikupovala, a to je da penkalom, flomasterom ili selotejpom u boji naleđima napišeš broj. Dugo je trajalo to natezanje, moljakao sidanima, sedmicama i mjesecima i nakon što bi majica već sasvimizblijedila i nakon što za mamu više ne bi bila nova i skupa stvaruzimao si priručni pribor, rasprostirao majicu na stolu i tada jenastajala prava muka. Koji broj napisati? Broj devet koji daje golove ina leđima ga nosi Jozo Bukal, broj jedanaest koji izvodi kornere, aizvođenje kornera ti se nekako činilo kao najintelektualnija stvar ufudbalu ili broj deset za kojeg baš svi znaju da je najveći?Mislio si tada da se golman postaje po kazni, da u obrani igraju

igrači koji nisu bili u stanju naučiti kako se daju golovi, da dežurnikostolomac uvijek nosi peticu na leđima i da čovjek postaje starackada u trideset drugoj završi nogometnu karijeru. Danas znaš daništa od svega toga nije istina, premda ti nitko nikad nije dokazao daje suprotno. Odrastanje te je upristojilo i navelo te da vjeruješ u stvariu koje vjeruju odrasli. U međuvremenu brojevi na leđima igračasasvim su se pobrkali. Nekad su na teren istrčavali fudbaleri sbrojevima od jedan do jedanaest. To je bilo pravilo igre i nikako nijemoglo biti drukčije. Tek kad uđe rezervni igrač, tek tada se redbrojeva remetio. Na cijelom svijetu postojao je samo jedan izuzetak.Bio je to Johan Croyf koji je imao specijalno odobrenje fudbalskefederacije da može uvijek igrati sa četrnaesticom na dresu. Redstvari tada je mogao poremetiti samo on.

Page 242: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

TELEFONSKI IMENIKMjesečni računi za vodu, struju, stan, televizijsku pretplatu i telefon

govore tko je tu nekad živio. Račun za vodu na ime bivšeg stanara,odselio je prije trideset i nešto godina, nitko ne zna gdje je sad i je liživ, ali mu se ime ponavlja iz mjeseca u mjesec, živo kao živa voda,a negdje u nekim arhivima i kompjuterima on se još uvijek vodi kaoda je tu, troši vodu i o tom trosku dobija redovne mjesečne izvještaje.Račun za struju na ime pokojnog djeda; pouzdano se zna da je tuumro prije punih dvadeset osam godina, eno ga lezi na Barama, uosunčanoj tišini, sam među svojima, ali struja koju potrošimo jošuvijek je njegova i njemu imamo zahvaliti sto navečer kad idemospavati imamo sta ugasiti. Račun za televizijsku pretplatu je nabakino ime, iako je nema tu četrnaest godina, jer je televizor kupljentek nakon djedove smrti; on male ekrane nije podnosio i vjerovao jeda pametan i kulturan čovjek ima radio, novine i kino, a ne televizorda po cijeli dan u njega bulji. Računi za stan i telefon su na imenaživih i prisutnih, ali samo u ovoj kući, a u nekom drugom domuraspored je drukčiji, opet s imenima mrtvih i odsutnih.Tako je bilo uvijek, u starim kućama i stanovima, tamo gdje se dugo

živi i zidove bi već trebalo ostrugati jer su slojevi boje stvorilipalimpsest koji se već ljušti i red bi bio vratiti se temelju zida i opetpočeti ispočetka, sloj po sloj boje, sve dok jedne godine, već punostariji, ne ostružemo i njih. Nema u tome tuge i kajanja, ali nije tako simenima mrtvih i odsutnih na svim tim računima. Nazvati nadležnuslužbu, podnijeti molbu na nekom šalteru, mrtva imena zamijenitiživim, sve nam se to čini kao izdaja koju ne smijemo učiniti ako nepostoje praktični razlozi i ako nas ovog puta utješni zakoni birokracijene natjeraju na to.Sarajevski telefonski imenik uvijek je bio pun mrtvih duša. Možda je

tako i s imenicima drugih gradova, to ne znamo, ali koliko smo samoputa upućivali nekog na svoj broj preko imena mrtvih predaka. Imenečijeg mrtvog oca, majke, djeda kuca živim srcem čiji broj tražiš utelefonskom imeniku i baš nikad ne pomisliš kako bi bilo praktičnijeda ljudi vode vise računa o tim stvarima i brisu one koje je smrt većzbrisala s lica zemlje. Kao sto se ulice i trgovi našeg grada ne zovupo živima, tako se ni mnogi od naših telefonskih brojeva ne zovu po

Page 243: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nama. Onome tko upita zašto je to tako bolje je ništa ne reći jer muodgovor nikada neće biti jasan. Da hoće, ne bi ni pitao.Sa strahom se uzeo u ruke ovaj novi posthistorijski telefonski

imenik Sarajeva u kojemu vise nijedan ili skoro nijedan broj nije onajod prije rata. Numerologija naših života nije ista i ne bez čežnjesjetimo se brojeva koji vise ništa ne znače, na koje se nitko ne javljaosim onih ledenih elektronskih bogova koji samo ponekad imaju glasmuškarca ili žene, posljednjeg Adama i Eve, i obavještavaju nas data linija ne postoji, da je taj broj iskopčan, kao da je riječ o linijama ibrojevima, a ne o životima, ali puno češće mali ledeni bogovioglašavaju se kao elektronski signali koji nas podsjete na našedrage i mile onako kao sto nas na njih podsjeti urna sa pepelom igrob. Plašio si se da će uz nove brojeve ići i nova imena i takva te jedragost obuzela kada si u novom telefonskom imeniku svoga gradapronašao mrtve, desetine njih, koji nisu doživjeli rat, nego su umrlidavno, nekom običnom sarajevskom koševskom smrću i danas trajuuz neke nove brojeve, živi među živima, kao da se ništa nijedogodilo, kao da bomba nije pala među njih. Oni su dokaz nekogvišeg sentimenta, možda površnosti i neurednosti iz koje se tajsentiment rađa, ali o čemu god se radilo drago ti je i ne pada ti napamet da objašnjavaš zašto ti je drago. Na svijetu vjerojatno postojegradovi u kojima se imena mijenjaju po nekom automatizmu, ukojima su mrtvi doista mrtvi i mjesto im je samo na grobljima, ukojima se plaća globa ako svoje mile i drage nisi odjavio sa svojihračuna za vodu, struju, stan i telefon, ali ovo nije jedan od tihgradova i vjerojatno nikada neće ni biti. Smrt tijela tu nije isto sto ismrt imena, a u imenima su, kao sto dobro znamo, sačuvanezauvijek duše stvari.

Page 244: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NESVRSTANI SVIJETSandro Pertini, talijanski predsjednik, stari partizan, pomilovao je

devetog maja 1980. bijeli mramor iznad Titove glave. Dodir toplestaračke ruke i hladnog kamena izmamio je suze bezbrojJugoslavena. Nisu te suze bile suze za maršala, nego su bile suzeza nešto neizgovorivo, ono sto osjećaš ili ne osjećaš, kada vidišstarca, dobrog starca, u neposrednoj blizini smrti. A ona čovjekunikada nije bliža nego na sprovodima i dženazama, u časovima kadapostajemo intimni jedni s drugima jer sudjelujemo u ritualu koji nijenas, nadamo se da nikada neće biti naš, ali znamo da smo u osnoviveć mrtvi i da je samo pitanje vremena i rasporeda okolnosti hoće linaša staračka ruka dodirnuti njegov mramor ili će njegova rukadodirnuti nas.Godinu ili dvije nakon tog sprovoda Sandro Pertini je došao u

Sarajevo, provozao se gradskim ulicama u crnom mercedesu i čuoljude kako skandiraju: Sandro, Sandro... Bio je tad duboko potresen,pričao je da nigdje nije primljen kao u Sarajevu i da se ni u jednomgradu nije osjećao tako: da mu je zafalilo prijatelja samo bi izišao izmercedesa, uhvatio prvog prolaznika pod ruku i taj bi mu već bioprijatelj. Naravno, Sandro Pertini je sve pogrešno shvatio. Ljudi sumu skandirali jer je bio takav dan, sunčan, dosadan i kao stvoren zapasjaluke. Jeftini, iracionalni i u osnovi podcjenjivački sarajevskihumor funkcionirao je savršeno. Stranac je bio duboko dirnut kolikoga volimo, a mi smo bili kiselo sretni jer ne konta da ga zajebavamo.Osjećaj kisele sreće je endemski sarajevski osjećaj, nešto kaočovječnija ribica, velebitska degenija i vegeta. Nigdje toga nemaosim kod nas, a samo mi znamo da je i bolje što nema.Nekoliko godina kasnije umro je i Sandro Pertini. U nekom malom

običnom rimskom stanu u kojem je živio i dok je bio predsjednik.Televizija je pokazala slike, siva obična ulica s dvije-tri žene u crnini ito je bilo uglavnom sve. Taj svijet bio je susta suprotnost onomsvijetu u kojem smo mi živjeli. Kada je u nas nešto značajno, onda totreba tako i izgledati jer mi veličinu stvari, kao i veličinu ljudi, mjerimoslikom kakvom nam se prikazuju. Pravo siromaštvo mora imati prividbogatstva o čemu jednako svjedoče sjaj zlatnog zuba u ciganskomosmijehu i epolete na maršalskoj uniformi druga Tita. Talijani su

Page 245: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nešto drugo jer oni nisu siromašni i to nema veze s tim imaju li ilinemaju para.Našem shvaćanju svijeta i života puno je bliži Keneth Kaunda,

onaj veliki crnački predsjednik s najvećom maramicom na svijetu kojije ispred onog istog bijelog mramora plakao deset minuta kao rodnagodina. Tad pojma nisi imao žali li stvarno taj čovjek Tita, ali simogao biti ponosan jer si Jugoslaven i jer Kaunda place kao štoplace Jugoslavija. Bila je to slika tuge, ali ne i tuga sama. Nikad tusliku nećeš zaboraviti, ali ju isto tako nikad nećeš sebi objasniti.Između Sandra Pertinija i Kenetha Kaunde smjestio se bio sav nas

nesvrstani i socijalistički svijet. Gledano iz današnje perspektive činese kako smo se u njemu svi savršeno snalazili. Vjerovali smo tadakako smo cijenjeni i voljeni, a važnije je vjerovati u to nego stvarnobiti cijenjen i voljen. Istovremeno smo imali sliku svijeta po vlastitojmjeri i po mjeri naših osjećaja. Znali smo zašto je važna velika bijelamaramica i sta zapravo znaci staračka ruka koja miluje ledeni bijelimramor. Moglo bi se na neki način reci da smo bili pametni. Tapamet je u međuvremenu iscilila jer je nestalo slike na koju smo sepozivali i s kojom smo se identificirali. Mogla je ta slika biti lažna, alije bila naša i kroz nju smo se međusobno sporazumijevali. Nakonsto smo je izgubili, malo toga nam je bilo jasno. Osim sto nam sedanas učini kako je sav život koji živimo postao lažan, a istinite susamo njegove najstrasnije i najkrvavije slike.Nikada vise nikog nećemo tako prevariti kao sto smo prevarili

Sandra Pertinija. Čovjek je umro vjerujući u nasu ljubav. Nikomeneće pasti na pamet da ista skandira kada crni mercedes opet budeprolazio. Onome tko se u njemu bude vozio vise neće biti potrebnenaše rijeci, a mi vise nećemo imati nijedan razlog pod kapomnebeskom da ga provaljujemo.

Page 246: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

FJODR FEDČEŠINSvake godine dok po gradskim pijacama budu sazrijevale trešnje

sjetit ćeš se barem jednom Fjodora Fedčešina. Ne znaš tačno kakvaje njegova veza s trešnjama, zašto su u istom predsoblju tvoje glave,vjerojatno bi se našlo logično objašnjenje, ali ga ne tražiš jer pričanije toliko važna da bi se oko nje mučio. Prolaze ljeta, rastu negdjedeponije zaboravljenih događaja, ljudi i stvari, i već je odavno medunjima trebalo za Fjodora Fedčešina biti mjesto. Davno si ga trebaozaboraviti jer je ostao zaboravljiv, neprimjetnog običnog lica, bezvelike biografije, ni prijatelj, ni darovit, ni zao, ni duhovit, uočljiv samopo svojoj smrti koju ionako hoćeš prebrisati, ni danas je ne želišspominjati, a pogotovo ne opisivati je, premda je riječ o jednoj odnajkrupnijih i najstrasnijih sarajevskih smrti tvoga života, ali ako ništana ovom svijetu nije bilo Fjodorovo, onda barem neka samo njegovaostane ta smrt i neka bude zaboravljena kao što je trebao bitizaboravljen on, a još uvijek nije, ne znaš zašto, nego se svakegodine pojavljuje dok po gradskim pijacama, sarajevskim i svimdrugim, gledaš kako zriju trešnje.U ono vrijeme krajem osamdesetih kada je svatko mogao objaviti

svoju knjigu, sve je bilo poezija i svašta je bilo proza, Fedčešinu senekako nije dalo. Jesu li ga izdavači odbijali, jesu li njegove blijedepriče kliznule s uredničkih stolova ili su na njemu recenzenti kanilioprati svoje onečišćene savjesti vjerujući da ga mogu odbiti jer je biobezopasan, ništa se od svega toga vise ne zna, tek Fjodor Fedčešinje obje svoje knjige, jednu pjesama i jednu proze, objavio u vlastitojnakladi ili pod firmom nekog fiktivnog izdavača, izmišljenog samo dabi jedan mali, ali uvjereni pisac mogao ostvariti svoj san. Knjigaproze zvala mu se Sabrano djelo. To mu se činilo kao zgodan fol,križarskim namjernicima bila je to banalna doskočica, a sudbina jeznala, mudra i mračna, kako je to Znak i kako je riječ o najtečnijemnaslovu u historiji naše male književnosti. Svaki primjerak svogSabranog djela Feda je svojeručno potpisao, plavom kemijskomolovkom, jednom od onih loših, koje kratko traju i po papiru ostavljajuneuredne slinave tragove i mrlje na kojima se katkad otisne i prstonoga koji s takvom kemijskom piše. Na svojim je knjigama,slučajno, Feda Fedčešin uz potpis ostavio puno tragova svojih

Page 247: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

prstiju. Ti tragovi su kroz vrijeme promijenili svoj smisao, dobili suneku svrhu, bolnu i dirljivu, ako tih knjiga vise igdje ima i ako još itkona ovom svijetu čuva Sabrano djelo tog neprimjetnog sarajevskogmladica.Bavio se on i fotografijom. Slikao je neke crno-bijele fotografije,

umjetničke. Vidali smo ih po izlozima radnji, medu konfekcijom isitnicama koje nitko neće kupiti, na provizornim izložbamanezabilježenim u novinama, izložbama koje zapravo nisu nipostojale, osim u njegovoj glavi i u snu koji je kao i svaki drugi san,svejedno o čijoj je glavi riječ, bio vrijedan poštovanja jer je bioneostvariv. Samo sni koji se ne ostvaruju ostaju da žive, dokostvareni sni bivaju zaboravljeni i počišćeni jer ih sanjkač naknadnodoživljava kao oblik samoponiženja. Zato nam se čini da uspješniljudi, oni koje sretna zvijezda prati i u kataklizmi, nemaju velikihsnova.Nije Feda Fedčešin pisao loše priče, nisu njegove pjesme bile lošije

od sarajevskog prosjeka, nisu od njega bolji čak ni svi oni koje danasslavimo po raznim antologijama, ali to nije moglo biti dovoljno.Nikako ne u njegovom slučaju. Kada se rodiš takav, običan i blijedkao akvarel, u gradu koji voli neobične, makar bili ludi, zli i opasni, ičija je blijeda slika, višestoljetna magla i usamljenost meduplaninama proizvela potrebu za jarkim bojama i ljudima življim negosto je Feda ikada znao biti, tada jedino možeš biti zaboravljen. Ilimožeš biti pamćen u neobjašnjivoj, vjerojatno iracionalnoj, vezi sasazrijevanjem trešanja na svim sarajevskim tržnicama ovoga svijeta.Ali eto vidiš, započeo si ovu priču s Fjodorom i on se protiv tvoje

volje odjednom pretvorio u Fedu. Bez ikakvog objašnjenja i bezpotrebe za objašnjenjem. Mogao bi to sad ispraviti, ali nećeš jer je ito neki znak, i to je neki trag. On ostaje za njim i to treba poštovati.Tog čovjeka nisi nikada upoznao, premda si ga često viđao, ali nisiimao volje, niti si imao vremena, niti je tvome životu Feda Fedčešinikada bio potreban. To je ta strasna istina o prirodnoj selekciji, onimakoji jedu i onima koji bivaju pojedeni, te o tapirima koji su tu samo dapotvrde istinu da nikada nećeš biti ostavljen na miru ako zaista želišda te cijeli svijet na miru ostavi.

Page 248: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

APSOLUTNO TVOJDisco era završila je onoga dana kada je u Suto Orizari, skopskom

predgrađu i najvećem ciganskom gradu u Europi, onaj crnac izBoney M oženio jednu lokalnu ljepoticu. O tom svečanom događajujavili su Ven, Duga iIlustrovana Politika, ali nas nacionalni ponos nijeporastao, nismo se osjećali počašćenima, naše rijeke tekle su mirnoi, u osnovi - bilo nam je sasvim svejedno sto je jedna naša posla zajednog njihovog. Da se čovjek oženio nekoliko godina ranije, sve bidrukčije izgledalo, ali disco je bio mrtav, baš sasvim mrtav, a grupaBoney M pretvorila se u slatkastu uspomenu na vrijeme totalnogakiča i njegov najgrozniji proizvod koji je spajao dva seljakluka,crnački i njemački. Premda je zapravo bilo malo onih koji su znali daje Boney M njemački produkt i da iza njega stoji jedan od onihtipičnih hansova ili fricova, stanoviti Farrayan ili tako nekako, koji jeizmislio i našeg mladoženju i njegove tri pratilje.Nekako u sumrak disco ere u Sarajevu se pojavio bend Mirzino jato

za koji se dugo vjerovalo da je nešto najgore na jugoslavenskoj pop irok sceni, na kojem su se iživljavali baš svi domaći kritičari i koji jeslužio kao očita potvrda da nema tog papanluka na svijetu od kojegmi ne bismo napravili još gori papanluk. Mirzino jato predvodio jeMirza Alijagić, čovjek čiji je glas bio dublji od Postojnske jame, aosnovna značajka scenskog nastupa bila mu je da se nikad nesmije. Čovjek je bio smrtno ozbiljan u okruženju dvije ili tri ljepotice,tko bi se sad sjećao broja, a ta ozbiljnost je trebala biti kontrapunktnašoj balkanskoj prirodi koja nam nalaze da se smijemo ko blesavičim nam je lijepo žensko u društvu i još nas u toj situaciji slikaju.Naravno, Mirzino jato bilo je sarajevska kopija njemačkog originala,a pjesme za bend pisao je Sead Lipovaca, vođa Divljih jagoda.Kao najveći hit te čudne grupe ostala je upamćena pjesma

Apsolutno tvoj, zgodna i mjestimično duhovita igra stranim riječima ižanrom disco poezije. Naravno, ta duhovitost bila je nehotična jer daje bila hotimična, Mirzino jato bi već tada bilo genijalan bend. MirzaAlijagić nekoliko godina se povlačio po jugoslavenskim pozornicama,a onda je projekt neprimjetno ugašen. Pjevač je karijeru nastavio uhoru sarajevske opere, a prateće starlete razmilile su se okolo i

Page 249: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

stvorile neke svoje karijerice koje će biti brzo zaboravljene i od kojihneće ostati praktično ništa.Petnaestak ili dvadesetak godina kasnije već će biti zaboravljene i

neke dobre i lijepe pjesme, disco ere se sjećaju malobrojni, avjenčanja u Suto Orizari ne sjeća se skoro nitko. Međutim, pjesmaApsolutno tvoj ostala je u usima baš svima koji su živjeli u onovrijeme, premda je nisu čuli godinama i premda u toj pjesmi nepostoji ni najmanja kandžica nostalgije koja bi čovjeka ščepala zadušu. Sarajevo, Bosna i Jugoslavija nisu sličili na tu pjesmu, ona senije puštala u kafićima u koje smo izlazili, nije je bilo u televizijskimemisijama koje smo voljeli, za nju nije vezana nijedna važna epizodaiz kolektivnih života, ali ipak ona živi i živjet će makar je više nikadane čuli.Neki kažu da je umjetnost ono što traje i što postoji za vječnost ili

barem za neka buduća vremena. Kada bi to bilo istina, pjesmaApsolutno tvoj bi za naše prilike bila umjetnost. Tolike smo našeknjige zaboravili, tolikih se slikara iz onih vremena vise ne sjećamo itoliko je toga sto smo smatrali vječnim uništeno na zgarištu sjecanja iu eksploziji koja se dogodila između jučer i danas i koja se uvijekdogađa.

Page 250: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GINAZavirivao si posljednjih godina po ormarima djevojačkih soba,

njušio lavandu i cedar, gledao sve te uredno složene majice, bluze,suknje i haljine, marame, plahte i jastučnice, prozirne bijele slutnjedavnih vjenčanica, zreo koliko zreo može biti onaj koji osjećanježnost za svijet kojem nikada nije pripadao, svijet urednosti ičistoće, u kojem je sve kao pod crtu i koji se jednoga dana tako lakopretvori u pakao. Nigdje kao u ormarima djevojačkih soba mir nijetako miran i ranjiv, kao u mauzoleju neznanih junaka onog ratakojem još uvijek polažemo vijence. I tako, uhvati te patetika, ali nisitu sam i znaš da moraš nešto reci. Pa kažeš: "Eto ti ormara ko da ćeti GINA noćas doci!"Ona, ta djevojka, to ne razumije jer djevojke nikada za GINU nisu

znale, čak ni u vrijeme kada su se njihovi momci noćima budili ustrahu i znoju jer im je GINA upravo prošla kroz san. Puno smopričali o vojsci, svaki dan proveden u JNA prenijeli smo u amanetprijateljima i rodbini, posebno ženama, ali sto je to GINA, to nikadanismo mogli reći jer se ne da ispričati i jer je GINA jedna od onihživotnih pojava koje se mogu samo doživjeti, koje su užas trenutka,a nakon sto prođu, ostaju samo kao znak i tema u ružnim snovima.Formalno gledajući, GINA je Generalna Inspekcija Narodne Armije.

Sačinjavali su je generali koji su specijalno dolazili iz Beograda,uvijek nenajavljeno, ali postojali su valjda neki špijuni, vojni proroci ikasarnske babe vračare koji bi samo jednog dana kazali: Sutradolazi GINA. Onda bismo do iznemoglosti čistili naše puške, po stoputa preslagivali opremu u kaseti, po kasarnskom krugu sakrivalipornografske časopise i knjige civilne tematike i premirali od strahasto će se večeras dogoditi. U deset smo lijegali u svoje krevete,slušali povečerje i osjećali neko strasno poniženje. Naime, znali smoda GINA uvijek dolazi noću, počinje s uzbunom, dežurni će utrčati uspavaonicu, dreknuti - Uzbuna, vojsko! - i mi ćemo za pet minuta bitipostrojeni ispred soski, odjeveni i obuveni, sa šljemovima naglavama, borbenim rancima i vrećama na leđima, gas-maskama nabedrima i s puškom o desnom ramenu. Najveće poniženje koje simogao zamisliti, najveće za koje do danas znaš, jest da te netkodigne iza sna i natjera te da za pet minuta budeš uredno upakiran u

Page 251: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tu smiješnu ambalazu s kojom se, vjerovao si u to vrijeme, ide u smrtčim započne rat.Legao si tako da spavaš, jadan kao sto vise nikad jadan nećeš biti i

daleko od doma kao sto daleko mogu biti samo ljudi u vrijeme bezratova, dugo ti je trebalo da zaspiš, borio si se protiv sna da se ne bimorao tako jadan usred noći buditi, ali GINA nije došla i nitko te nijebudio sve do jutra. Proći će mjesec dana, proroci, vračare i dežurnioficir opet će najaviti kugu, istim redom ponovit ćeš sve, jednakouplašena i ponižen leci ćeš u krevet, a GINA opet neće doci. Učetrnaest mjeseci tvog služenja domovini četrnaest ćeš se putaspremati za GINU. Nekome je vjerojatno došla, ali tebi nije nikad.Slika koju o njoj nosiš je slika reda, izglancani kasarnskih podova čijise beton sjaji do u beskraj jer ništa nije tako beskrajno kao hodnik ukasarni. To je slika složene odjeće koju su ispeglali oznojeni dlanoviosuđenika na smrt, to je slika koju danas vidiš u urednim ormarimadjevojačkih soba i ona za tebe ne može značiti ništa drugo osimkontinuirane nesreće, svakodnevnog čekanja da GINA dođe i svojimoštrim pogledom razreze prizor i jednom životu uzme njegovposljednji smisao.I danas neki dječaci odlaze u neke vojske, uskoro će u vojsku opet i

oni koji se neće sjećati rata i kojima vojska vise neće biti podsjetnikna umiranje, herojstvo i spas žive glave, nego Ce u njoj nalazitimjeru vlastitih poniženja. Ali ti dječaci su sretni jer nijedna vojskaneće biti JNA, niti Ce vise biti vojske u kojoj bi se GINA uvlačila unjihove duše, da ostane tamo još puno godina i maršira kroz snovejednoga života koji je nadživio i tu državu i tu vojsku i njezinu strasnugeneralnu inspekciju.

Page 252: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

071Bilo je to ime sastavljeno od tri broja: od nule s kojom sve počinje,

od sedam nebesa, sedam latica ruže i sedam krugova u Meki, i odjedinice koja je pokazivala da je ovaj grad glavni. Bilo je to ime odslučaja, kao što su slučajni svi pozivni brojevi i svi brojevi u životukoji nešto znače. Upamćen u vremenu kada još nisi ni telefonirao,bio je prvo ono sa čim si ušao u svijet odraslih razgovora, onih kojise vode na daljinu, kada nisi tu, a neko te čeka i misli zašto se još nejavljaš i je li ti se nešto dogodilo. Prije broja 071 nije bilo drugihtelefonskih brojeva, kao što prije Sarajeva nije bilo drugih gradova.Njegovo ime ostaje upisano u sve papire o tvom postojanju, odprvog do posljednjeg, jer se sve može promijeniti, svaki podatak opostojanju, čak se ni ti ne moraš zvati onako kako se zoveš, osimimena grada u kojem si iz ničega u znaku sedmice ti jedini došao nasvijet. Svi njegovi glasovi odazivali su se na broj 071.Nikada te niko na tvome jeziku nije pitao koji je pozivni broj

Sarajeva. Odakle su ga svi znali? Ako jednom ostariš, strasnoostariš, pa zaboraviš sve što si znao, lica, ljude i ono što je izmeđunjih i što ih spaja, ako jednom ne budeš znao ni svoje ime i budešsamo srce koje kuca i ništa s ovim svijetom nema, ti ćeš i dalje znatikoga noćas zove 071. Odakle ćeš znati?Električni svijet trebao bi biti svijet bez osjećaja. O tome kako žive

televizori, vešmašine i telefoni, ljudi ne moraju misliti. Ta mrtva bića,mrtvija od virusa, čuvaju te od svake žalosti jer te nikada nećepogledati tužnim ocima psa, ostavljenog negdje u blatu BosanskePosavine, na mjestu koje se danas zove Arizona. Telefoni ništa onama ne znaju i zašto bi te onda dirnuo njihov nestali broj? Zato štosi se ti živ naselio među njih, prodisao u njihovim elektronskimsrcima, i zato što je telefonska numerologija jedina za koju si u onomvremenu mogao znati. Učenjem pitagorejaca bavili su se samotelefonski imenici.Broj 071 onda je otišao na groblje starih rokovnika i džepnih

adresara iz godine osamdeset i neke, ispunjenih imenima živih imrtvih ljudi i njihovim brojevima koji su svi odreda mrtvi. Tad dirljivimbiva i podatak da su nekad, prije dvadeset godina, sarajevski brojevitelefona imali tek pet cifara (tvoj je bio 26-362), a danas podsjećaju

Page 253: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

na crno-bijele dokumentarce u kojima pogledom tražiš registarsketablice fića i tristaća koji prolaze Titovom ulicom, pokraj kafane Park,u čijoj gužvi pokušavaš prepoznati nečije poznato lice, iako znaš dane bi mogao prepoznati ni sebe iz takve prošlosti. Čini ti senevjerojatnim da si nekad živio iza broja od pet cifara i osjećaš sestarim kao neka jako davna historija i nikako ti nije jasno gdje je tovrijeme otišlo i zašto ga se vise ne sjećaš.U vojsci si, u Kninu; godina je 1984., kraj augusta. Lokalna pošta i

dugi niz telefonskih govornica. Zoveš svoj dom i otamo ti se javljajuglasovi onih koje voliš i koji su za tebe još uvijek besmrtni. Izanjihovih rijeci čuju se motori automoblila koji prolaze tvojom ulicom,čuje se lavež nekog psa, pomicanje stolice... Ti zvukovi dirljiviji su odriječi jer su tako daleko i jer ih ne vidiš. Nikada više nećeš biti takodaleko od doma kao u vrijeme dok si bio u vojsci. Njegov broj tada jebio 071/514-489. Svako ko ti se tad nadvirivao preko ramena mogaoje znati odakle si i kamo ćeš se za trinaest mjeseci vratiti.Od 1992. su se po širokom svijetu razmilile Sarajlije u namjeri da na

najtoplijem mjestu straha, pod jezikom, sačuvaju svoj život. Jedni gačuvaju tako što se svakodnevno sjećaju, okreću njegov telefonskibroj barem da čuju glas automata koji će im kazati koje je tačnovrijeme ili zovu prijatelje kojima nemaju sta reci osim da su dobro iživo i od kojih nemaju sta čuti osim to isto. Drugi svoj život čuvajutako što se godinama odvikavaju od njega i svega što je on bio. Netelefoniraju, ne javljaju se nikom i svoja lica u ogledalu polakopretvaraju u blijeda lica Amerikanaca. Kada im jednoga danapostane teško, kada dođu na rub sloma i na liticu živaca jer na tajrub i na tu liticu dođu svi, svejedno kako se zovu i iz kojeg gradadolaze, prići će telefonu i utipkati 0038771 i neće znati kako danastave. Kada im automat kaže da je to nepostojeći broj i da iza 071vise ničeg nema, valjda će im biti lakše. Ubiti Sarajevo je zločin osimako ga ubijaš u sebi. Širom svijeta kucaju srca naših mrtvih: Oni ćejoš dugo vjerovati da je 071 broj Njegovog imena.

Page 254: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČARAPEU doba mira prirodno dotrajavaju sve stvari. Čarape se troše i

nikada nitko za njima neće žaliti, niti će se netko sjetiti radnje zaštopanje čarapa koja se nalazila u jednom dvorištu u Titovoj ulici, aonda je nestala jer više nismo bili tako siromašni ili je iščeznulailuzija urednosti svijeta, a s njome i vjera da nijedna čarapa ne smijeimati rupu i svaka se stvar da popraviti ovakvom ili onakvomzakrpom. Običaj štopanja čarapa bio je sličan običaju odnošenjazimskih kaputa u Higijenu, čim dođe proljeće.Ti kaputi, pogotovo muški, oni sivi teški krombiji, nazvani nekad

davno po elegantnoj engleskoj rijeci koja je označavala sukno pokojem su se u svijetu naših djedova prepoznavala zimska gospoda,cesto su trajali više od deset godina, bili su izvan svake mode i ponjima se nije moglo određivati vrijeme ljudskog života. Često bičovjek u istom krombi kaputu prošao put od mladica do starca, neprimjećujući kako se na njegovoj sivoj podlozi mijenjaju boje vlasi istarost mu, tom kaputu, bolje stoji od mladosti. Čarape, kaputi itamna muška odijela sa džepovima punim naftalinskih kuglicadotrajavali su kao što dotrajavaju ljudi. U ritmu na kojem vjernici svihvjera zahvaljuju Bogu u svojim molitvama.Rat je vrijeme kad sve stvari ostare prije vremena. Najprije nastaje

opća smetenost, sve manje je onoga što ti je potrebno za život,prestaješ voditi računa o bojama, misliš samo da ti ne bude hladno,rastaješ se od svega što može biti zapaljeno ili uništeno, gube se inestaju stvari koje se nikada ne bi gubile da je mir i da imaš vremenao njima razmišljati. Ono čime se služiš, to se brzo troši, kao što se itvoja duša troši strahom. Ono čime se ne služiš stoji u dnu ormara, ušpajzi, u podrumu ili na nekom desetom mjestu na kojem će dočekatimir i prvo pravo veliko čišćenje kuće. Tada ćeš sve te čarape izaboravljene kapute naći puno potrošenijim, jadnijim i starijim odstvari koje si sve vrijeme nosio. Neke su stvari doista uništene, pojelisu ih moljci, crvi i sav taj sitni hajvanski svijet kojem je nas ratzapravo mir, vrijeme blaženstva i sigurnosti, kad nitko ne čisti, neklofa i ne pere, ali neke stvari propale su u tvojim očima. Ostale subez svrhe i smisla jer nisu starile zajedno s tobom i jer se sadpojavljuju kao uspomene, zaboravljene uspomene kojih se sjetiš tek

Page 255: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

kada ti nakon godina dođu pred oci. Osjetiš nježnost za sve tepotrošene predmete, ali te ona ne priječi da se od njih zauvijekrastaneš. Malo je ljudi koji ne bi bili u stanju prežaliti čarape izmladosti, čarape od prije rata.Kad prođe rat, ljudi nemaju para. Po tome su isti svi ratovi, ali to ne

možeš znati, nego misliš da nikada nije bilo ovako i da više nikadaneće biti bolje. No, koliko god ljudi nakon rata bili siromašni, svipočinju obnavljati rekvizitu svog intimnog svijeta. Dovlače novestvari, kupuju čarape, posuđuju, pronalaze vrijedne predmete upodrumima i na tavanima, čude se kako im ranije nisu zapeli za oko,nalaze ljepotu u starim loncima, pretvaraju ih u eksponate ličnihmuzeja, gorko se raduju svakoj stvari koja je s godinama od stvari zaživot postala stvar za ukras. O toj obnovi ne pišu novine, ne snimajuse o njoj dokumentarni filmovi, ne pišu se knjige, ni sociološkaistraživanja, niti centralni komitet zauzima stav, ali ona je važnija odobnove gradova, izgradnje novih mostova i putova i svega onog štodržava čini pretvarajući rat u prošlost. Važnija je jer preživjeli samo iznje mogu znati da su stvarno preživjeli, da su katastrofu preturilipreko glave i da im je darovan još jedan cijeli život, koliko god datrajao. Taj život nije ni od koga posuđen, za njega ne trebajuliječnička uvjerenja, čekanja pred ambasadama, ubrzani tečajevistranih jezika, primanje pod skute kraljice Elizabete ili bilo šta odonoga što su morali proći ljudi koji su željeli negdje drugdje krenutiispočetka.Sad nije riječ o tome kome je bolje, oni ma koji su imali sreće da

odu ili onima koji su imali sreće da ostanu, dobro je svakome tko ježiv i raduje se barem jednom sedmično, nego se radi o tome da jedniznaju iz kojeg vrela izvire njihov svijet, dok drugi to nikada nećesaznati. Lijepo je biti negdje drugdje samo ako ne moraš biti netkodrugi, kao što je lijepo i biti kod kuće samo ako znaš da si to jošuvijek ti.U Sarajevu sigurno postoje majke i nene koje još uvijek štopaju

čarape i koriste se onom čudnom drvenom gljivom što je nekadarasla u svakom gradskom domu, ali s posljednjim ratom iščeznuli sui posljednji pravi krombi kaputi u ovom gradu. Čuvani trideset iličetrdeset godina, jer upravo toliko se više nisu šivali, pali su kao

Page 256: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

spomenici kulture i više ih nitko nikad neće podići. Bili su preteški dabi ih muška pleća dalje nosila.

Page 257: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KNJIŽARAOtkad pamtiš, u knjižari Svjetlost, onoj u Titovoj ulici, ni je se moglo

zalaziti iza pulta, tamo gdje su one velike, prave staleže s knjigama,nego si kupovao kao u granapu, na neviđeno, bez mogućnosti daknjige dodiruješ i listaš, kao što se to već može u svim normalnimknjižarama na svijetu. No, krajem sedamdesetih je na Gajevom trguveć bila dovršena poslovna zgrada iste te Svjetlosti, a u sklopu njevelika, sjajna, dvostazna knjižara, sa stranim knjigama u suterenu idomaćim u prizemlju i širokim prolazima između staleža i gondola,među koje si se slobodno mogao zavlačiti, otkrivati nove knjige iuzmicati mrziteljskim pogledima trgovaca i trgovkinja kojima je teškoišlo u glavu da njihovu robu netko samo dira i gleda, a da je nekupuje, jer kad bi se toliko dirao i gledao hljeb u samoposluzi, ausporedba knjige s hljebom bila je u samoupravnom socijalizmu vrlopoželjna, tada bi propala sve pekarska industrija. Jednoga dana, bilesu već prošle godine od otvorenja nove knjižare, trgovci i trgovkinjeistaknuli su natpis: "Zabranjeno čitati knjige!" Bespredmetno bi sadbilo objašnjavati sta su tom parolom željeli reci, za povijest ostajesamo ono što su rekli, ali tada smo već bili shvatili razliku izmeđuforme i sadržaja, velikih i malih knjižara, socijalizma na jugoslavenskinačin i kapitalizma na isti taj način. Velika knjižara definitivno je pala,bez obzira na sve svoje prednosti, i vratili smo se onoj staroj, nasredTitove ulice, potpuno nepraktičnoj i antiknjiškoj, školski strogoj inikakvoj, koja je imala samo jednu, ali nedostižnu prednost. U njojnisu radili trgovci i trgovkinje, nego su radili knjižari, predvođenikarizmatskim poslovođom Stipom Vilićem, čovjekom koji je, doposljednjeg, znao sve naslove koje ima u svojoj knjižari i koji je bio ustanju nabaviti svaki onaj naslov kojeg njegova knjižara nije imala.Sarajevo je bilo mali socijalistički grad koji se teško privikavao na

blagodati napretka i u kojem su redovno propadale velike, alegendarnim su postajale male stvari. Oko malih se netko brinuo, aza velike se očekivalo da se brinu same o sebi. Oko malih smo setrudili jer su bile po našoj mjeri, a velike su nas kvarile, ulijevale namnepotreban višak samopouzdanja i obično nas vraćale našojprimitivnoj prirodi. Zato je i velika knjižara bila osuđena na propast izato je i naša priča o promašenim investicijama uvijek bila priča o

Page 258: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

našoj ljudskoj mjeri, a ne priča o nerentabilnosti naših proizvodnihkapaciteta i knjižara.Nakon što je otišao u penziju, a bilo je to nekoliko godina pred rat, o

Stipi Vilicu su se počele pričati legende. Za Oslobođenje je redovnosastavljao popis novih izdanja, dolazio je u svoju staru knjižaru, piscisu ga počeli spominjati u intervjuima i sve se posložilo po vječnomživotnom pravilu koje kaže da sve što je vrijedno pripada prošlosti,čestiti ljudi ili su na Barama ili u penziji, a mi živi ćemo spasiti svojeduše samo ako se bez prestanka budemo pozivali na prošlost.U međuvremenu životi su nam se zapleli na nevjerojatne načine,

promijenili su nam se dnevni rituali, promijenile su se države, gradovii knjižare, odrastali smo u svakakve ljude, odricali smo se jednogživota i ulazili smo u drugi, ali smo u dusi ostali isti i neke nasneostvarene ambicije, u međuvremenu već sasvim blesave, vodenaprijed kao što pse na utrkama vodi ona smijesna lutka koju nikadane stignu. Recimo, ambicija da jednom u životu zađes iza pultaknjižare Svjetlost u Titovoj ulici, tamo gdje je tih osamdesetih godinastolić, oko njega starinske fotelje, i gdje Stipe Vilić ugošćuje velikepisce i druge važne ljude. Gledao si ih kako tamo 220 razgovaraju,dižu neke čase, isti kao na novinskim fotografijama, i nisi vjerovao daćeš ikada odrasti, kao što nisi vjerovao da će ti ljudi jednom ostariti,da će umrijeti i iza sebe ostaviti samo knjige napisane na jeziku kojiće u krvi i nesreći od jednog dobiti najmanje pet imena. Želio si seprovuci iza tog pulta, ali ne da bi se približio njima, nego da bi sepribližio knjigama, da bi vidio njihove naslove i jednostavno prešaogranicu koja je ispred tebe postavljena, u koju nisi sumnjao, niti si onjezinom smislu razmišljao, granicu koja je u to vrijeme bila jedna odvažnijih granica tvog života. Puno važnija od državnih granica.Ni danas kupcima, mušterijama i čitateljima nije dopušteno da zađu

iza pulta knjižare Svjetlost u Titovoj ulici. Želiš li srušiti tu granicu ipreći onih nekoliko koraka koje je nekad, pred tvojim ocima, prelazioMeša Selimović? Ne, ma kakvi, bila bi to izdaja tradicije! Ibesmislene zabrane bivaju utješne nakon što prežive strasnavremena.

Page 259: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

STRANACŠTA ZNACI BITI STRANAC U TVOM SVIJETU? Stranac si kad

možeš da odeš čim počne rat: u svome autu prolaziš mimo straža ifrontova, žališ zemlju koja gori, krv koja se više nikada neće vratiti užile, bogatiji za novo strašno iskustvo, nesreću koja te neće ostavitimirnim sve dok se jednom ne pretvori u razglednicu kao što je svakosjecanje iz inostranstva ustvari razglednica, odlaziš sa mjesta nakojem možda ostaju tvoji prijatelji, možda si volio nekog i možda sipomislio da bi se tu mogao proživjeti ostatak života, sve su to uovom času strasne pojedinosti, ali ti si stranac jer u času kad odavdeodlaziš - ti odlaziš kuci. Tvoja soba, tvoj krevet i tvoj jastuk čekaju tetamo gdje nisi stranac. Ako pak odlaziš kao bjegunac s nejasnomnadom, ako izvan ovog grada nema mjesta koje ti je dom i ako svojživot počinješ ispočetka, a ne od onog mjesta i tog trenutka koji ti jeodređen davnim roditeljstvom, tada stranac postaješ gdje god stigaoi možeš samo nagađati kako bi tamo netko odgovorio na pitanje: Štaznaci biti stranac u tvom svijetu?Drugog maja 1992. u podzemlju hotela Beograd noćio si s grupom

stranih novinara. Vani je tutnjalo, ali ne kao u ratnom filmu, nego kaona koncertu grupe Status Quo, za koju je jednom netko napisao daje najgori rock bend na svijetu. Ali tada taj tutanj nisi tako čuo, negosi ga čuo kao tutanj tvoga straha, strašnu dramu koja je sasvimintimna, ništa u njoj nema javno i zajedničko, iako se događa svima,u tom hotelskom podzemlju i u cijelom gradu koji je te noći uplamenu gubio svoje nebodere. Ali stranci su bili mrtvi hladni, pa sipovjerovao da se to stanje zove hrabrost. Ne, većina njih uopće nijebila ravnodušna: Vidjelo se da im je rat nepoznat kao i tebi i dapovršinom kostiju osjećaju udare granata o asfalt. Međutim, ti ljudibili su sasvim sabrani, kao na sprovodu poznanika iz kancelarije, zarazliku od tebe i tvojih koji ste bili sasvim nesabrani, pometeni upokusaju da mir i rat živite istim životom i nesposobni da seponašate prema boljim običajima zabilježenim u knjigama ifilmovima.Puno kasnije, kad rat bude već prošao, sinut će ti da to uopće nije

bila hrabrost, to što je strance razlikovalo od tebe, nego se radiloupravo o tome da su oni bili stranci, a ti to nisi mogao biti. Njih su, u

Page 260: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nekom miru, čekali njihovi domovi. Ako i poginu u tom tuđem ratu,neki će mir tugovati za njima. Za domaće tuge nema, kao ni doma,kao ni bilo čaga drugog osim izvjesnosti nestanka. Između njih injihovog života stajao je samo strah od smrti, a između tebe i tvogživota bila je izvjesnost nestanka usred koje je strah od smrti samojedno zrnce pijeska u satu čije je vrijeme sasvim iscurilo. Jedna cura,Amerikanka, te je noćci u hotelskom podzemlju graciozno kaoposljednja žena na svijetu pušila svoj džoint. Fiksirao si se na nju,takvi detalji nekad ispune veliku prazninu, i htio si misliti da je onaSloboda, djevojka Ive Lole Ribara iz one pjesme, kojoj je on ostaviopismo u slučaju da pogine. Najdraža moja, jedina moja, ne stiglo teovo pismo...Godinama se nisi sjetio te cure sa džointom, a onda ti je, kao

kometa, došla pred oči dok si neko drugo žensko u nekoj mirnoj,skoro dosadnoj prilici gledao kako uvlaci dim. Htio si tada ispričati tupriču, to kako si mislio da je ono bila Lolina Sloboda, ali ti je pričanajednom bila glupa, glup je bio pokušaj da se od nje načinerečenice, jer je mogla postojati samo onako kako je postojala dok jelutala rubom tvojih misli sve dok se nakon toliko vremena nije opetpojavila. Bio si okružen strancima i vjerovao si da njima ne možešobjasniti priču o strancima, ali i to je bila samo još jedna zabluda, jošjedna greška iz dugog niza grešaka u koje čovjek ulazi kadapovjeruje da iskustvo svijeta ne može mjeriti vlastitim iskustvom.Pitanje Šta znaci biti stranac u tvom svijetu? - jedno je od

najzanimljivijih pitanja koje bi nekome mogao postaviti, ali poduvjetom da taj razumije sta ga uopće pitaš. Sarajlije su danas najvećisvjetski kolekcionari pasoša: U istoj generaciji, iz istih školskih klupa,istoga dana od istih bolesti pelcovani, svijetom hodaju oni u kojimacarinici vide Kanađane, Amerikance, Australce, Hrvate, Nijemce,Engleze, Novozelanđane, Turke, Malezijce, ponekog Slovenca,Austrijanca, Južnoafrikanca. Ako i ne znaju čiji im jastuk noću glavučuva, njima je ipak donekle jasno o čemu zapravo govoriš kadgovoriš o strancu.

Page 261: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SEPETERAVACOd kraja šezdesetih, kada je vjerojatno dobila to ime, pa kroz cijele

sedamdesete taksisti nisu znali koja je to ulica Miladina Radojevića.Zapravo, naišao bi jednom godišnje i onaj koji je to znao, ali simogao biti siguran da taj nije Sarajlija, nego je došao ko zna odakleda u ovom gradu taksira, pa je vjerojatno uzeo u ruke plan Sarajeva ipo redu naučio imena svih njegovih ulica. To je najbolji način danaučiš sva imena nekog grada, da dođeš kao došljo ili kao stranac,pa da učiš grad kao što se uče latinske deklinacije, napamet i bezinsistiranja na logici, jer ćeš bez toga, kao rođeni građanin, uvijeknešto ne znati i uvijek će ti izmicati ona imena koja se opirunormalnom redu stvari i pravila upisanih u kolektivno sjecanje. Ačinjenica da ulica koja spaja Mejtaš sa Bjelavama, jedna odnajstrmijih ulica u općini Centar, nosi ime po Miladinu Radojeviću,nepoznatom heroju, revolucionaru ili partizanu, nije bila logična inormalna jer ti se logičnim i normalnim činilo da imena partizananose samo one ulice u kojima ima novih zgrada, koje su lijepe ireprezentativne i koje mogu ponijeti slavu revolucije i napretka.Ovako, ako bi neki stranac zalutao tom ulicom, vjerojatno bi mislioda mu je Miladin Radojević kriv za sve dok bi se znojio, uspuhivao idušu ispuštao pokušavajući da se uzvere do njezinog vrha.I zato je sasvim prirodno da nijedan taksist nije mogao zapamtiti

koja je to ulica Miladina Radojevića. Uz njezino ime tvoj djed uvijekbi dodavao - bivši Sepetarevac! - a u njegovo vrijeme taksisti su znaligdje je to, ali kako i oni odlaze u penziju i kako imena blijede jednakokao i slike, tako u tvoje vrijeme napomena - bivsi Sepetarevac! - nijepomagala, nego si morao objašnjavati da je to ona ulica što nastavljauz Mejtaš paralelno s ulicom Ahmeta Fetahagića. Tako je jedna ulicas imenom, možda jadna i siromašna po svojoj vanjštini, ali ne baštako beznačajna da bi ostala bez imena, počela živjeti svojuanonimnu prošlost. Nosila je takvo ime da ga niko nije mogaozapamtiti. Tek krajem osamdesetih taksisti su ga počeli pamtiti, ali sugotovo sasvim izumrli, čak i na Mejtašu, ljudi koji su znali da se onanekada zvala Sepetarevac.U Sarajevu se stariji gradski svijet razlikovao od mlađarije, došljaka

i ignoranata svih generacija uglavnom po tome što je ulice nazivao

Page 262: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

po njihovim starim, pravim imenima. Tako, recimo, Principova ulica,ona koja prolazi pokraj hotela Beograd, nikada nije s jezika tvogadjeda, bake i svih ljudi s kojima su se oni družili skliznula kaoPrincipova, nego je uvijek bila Kulovićeva ulica ili tečnije - Kulovićaulica. Tako ni ulica Mahmuta Bušatlije nikada nije prestala bitiDalmatinskom ulicom, a ulica Đure Đakovica Koševskim potokom.Ime Sepetarevac rođeno je ponovo, iz već zaboravljene prošlosti,

dok je trajao rat, a Miladin Radojević je otišao u anonimnost iz kojese, zapravo, nikada nije čestito ni izvukao. Na ime su se svi brzonavikli, osim taksista, pogotovo onih - sa strane, koji su ulice učili iznekih starih planova grada jer novih još uvijek nije ni bilo, a kada ihje i bilo, ti planovi bili su nerazumljivi, zbrkani i puni imena koja subila nepoznata potencijalnim putnicima, jednako kao i njihovimvozačima.Stara imena sarajevskih ulica su imena s pričama. One su zapisane

u starim knjigama, ima i živih koji te priče znaju, ali su one bile višeputa izgubljene jer su nam se imena više puta mijenjala, kako su semijenjale države, društvena uređenja i naše uvijek jednako bijedne ijadne državne slave. Ime Sepetarevac vezano je za nosače sepeta,siromahe koji su na Bjelave i s Bjelava nosili sepete pune robe utrgovačke magacine i dućane. Jedan od njih, imenom Samuel, ušaoje u književnost preko priče Isaka Samokovlije, jednog od onihvelikih pisaca kojima su imena uvijek bila jednako važna kao i stvari,pa je i Sarajevo u njegovim pričama grad po kojem hodaš kao daimaš savršeni plan grada, prema kojem se ne možeš izgubiti i koji tevodi samo na ono mjesto na kojem trebaš biti.Dok se penješ uz Sepetarevac, ne znojeći se kao što se znoje

stranci i došljaci, misliš o nosaču Samuelu, misliš o Samokovliji imisliš o onom starcu iz Abdića ulice koji je 1979. godine pao mrtavna vrhu Sepetarevca jer ga je izdalo srce. Iza njega je na ulici ostaofišek pun zgnječenih trešanja koje su po sivom papiru krvarile sve dovečeri, a onda ih je neko pokupio. I ne pitaš se zašto ti ne teče znoj izašto nisi umoran, a za neke druge ulice i puno ozbiljnije usponenemaš kondicije. Uz ulicu uz koju se penješ cijeli život ti vise nemožeš biti umoran, kao što nije bio umoran ni on, nego je samoumro.

Page 263: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

STRAHLijepi strah, efendija dragi, lijepi strah. Nije ti danas lako sjetiti se

čaga te je sve bilo strah u ovih trideset godina kako se sjećaš, ali selako sjetiš čaga si se još trebao plašiti da ti je bila ova pamet.Recimo, rani školski strahovi: Prvi razred osnovne, u učionicu ulazidirektor, iza njega dvije plavuše u bijelim mantilima, ne znaš sta je,ali ti je srce u grlu stalo jer dobro sigurno nije. Spremite se:vakcinacija!, kaže direktor, a ti kao da je rekao - Spremite se:strijeljanje! I gore je bilo od strijeljanja jer si svoj strah moraopreživjeti, drhtao si u sebi i dobro si znao da je od tog straha goristrah od straha i svega onog što će se događati ako drugi učeniciprimijete tvoj strah. Neki su se smijali, prvi prilazili plavušama, pružalisvoje gole ruke igli i već se vidjelo da će od njih biti hrabri ljudi.Hrabrost je mirenje sa sudbinom i ne traženje izlaza kad vidiš da

izlaza nema. Od dvije plavuše nekako je strasnija bila onabradavičava, imala je četiri bradavice na licu i iz svake su rasle po tridlake; dok je ona druga iglu zabadala polako, ova ju je bacala kaopikado, skoro iz zaleta. Ne sjećaš se više kojoj si dopao. Sutra inarednih dana boljela te je ruka, a hrabri su se zalijetali da s tvojimbolnim ramenom igraju Mose. Biti odrastao, biti velik tih dana značiloje da te vise niko neće udarati po ruci u koju si dobio vakcinu.Sljedeći takav strah bio je strah od ranjavanja, klanja i ratne smrti.

Taj strah hrabri su prezirali na jednak način kao i strah od vakcine.Oni koji su u međuvremenu odrasli, opametili se i postali lukavitumačili su ga kao nešto sasvim normalno, dopuštajući tisamosažaljenje kao nešto sasvim normalno, nešto ljudsko, što je sastanovišta humanističkog bontona najbliže osjećaju čovjeka u ratu.Nikad ti nisu bili dragi, nisi se mirio s vlastitom odraslošću, pa si svojstrah od ranjavanja, klanja i ratne smrti u grlu doživljavao jednakokao i strah od vakcinacije. Dobro si se sjećao i dobro si znao da je todvoje isto. Barem kada si ti u pitanju. Nisi hrabar i u bezizlaznojsituaciji izlaziš na ona vrata koja su, da bi se zadovoljila patetikamuškog svijeta, rezervirana za žene i djecu. Ali jasno ti je, efendijadragi, da iza te odluke ne stoji ništa drugo, nikakva vrlina ili pamet,nego samo lijepi strah.

Page 264: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Između ta dva događaja dogodilo se Svjetsko prvenstvo u boksu,godine 1978., u Beogradu. Nakon što nijedan nas nije osvojio zlato,a manje sjajne medalje osvojila su njih šestorica, na ring je predKubanca Teophila Stevensona izišao Dragan Vujković. Stevensonje tih godina bio najveći amaterski bokser na Svijetu i govorilo se,pogotovo u socijalističkim zemljama i među onima koji su voljeligubitnike, kako je veći i od samog Muhameda Alija. A mi smo predsvojim televizorima od nesretnog Vujkovića očekivali da pobijedijednog takvog. Ili da pobijedi ili da barem pogine u ringu.Tako je počeo jedan od najneobičnijih obračuna s hrabrošću. Mi

smo bili hrabri, a Vujković se trebao tući sa Stevensonom. Međutim,on je od prvog udarca gonga počeo bježati po ringu, skakutati nasigurnoj razdaljini, plesati igru koja se našoj balkanskoj muževnostičinila nedostojanstvenijom od Labuđeg jezera. Vabio je Stevensonada ga udari, ali ne jako, tek toliko da gledateljstvo vidi da ga jeudarilo, pa će se nas Dragan srušiti kao da ga je pogodio grom. AliKubanac nikako da udari jer kako ćeš udariti čovjeka koji bježi kaošto si ti, efendija dragi, baš ti koji ovo sad pričaš, bježao predvakcinacijom. I negdje pred kraj prve runde ipak je Vujković uspioprizvati jedan prilično blagi udarac u pleksus, srušio se i vise senikada, barem što se nas i našeg nacionalnog ponosa tiče, nijedigao. Sve hrabre i sve plašljive u našoj domovini trajno jezaprepastio njegov kukavičluk.Kasnije smo baš na Vujkovića bili kivni jer na tom svjetskom

prvenstvu nismo osvojili zlato. Ostala šestorica izgubila su čestito ipošteno, ali on nije. Nikada nismo htjeli misliti o tome da bi DraganVujković od Teophila Stevensona, najvećeg amaterskog bokserasvih vremena, izgubio i da je nasrnuo na njega kao samoubojica izAlana Forda. S tom razlikom da bi dobio strašne batine. Mi bismoimali satisfakciju jer bi se osjetili hrabrim u svom kolektivnomžrtvovanju i uopće ne bismo primijetili da je jedini Dragan prebijen, ami drugi se samo furamo na to.

Page 265: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČARDAKU onoj zgradi u Titovoj ulici, na samom uglu prije nego što ćeš

skrenuti prema katedrali, živio je nekad slikar BehaudinSelmanović. Na vrhu kuće, u čardaku koji nalikuje starinskimsecesijskim stilizacijama srednjovjekovnih kula, bio je njegov atelje.Umro je Selmanović davno, prije nego što smo prohodali ovimgradom, dugo je bio poluzaboravljen, a onda su tokom osamdesetihnjegovo ime i slike na svjetlo današnjeg dana izvukli povjesničariumjetnosti. Mrtve prirode, melankolični portreti boja bujne jeseni ismrti, pravilni oblici iscrtanih ivica, uspomene na neku davnueuropsku likovnu modu koja je do Sarajeva s tužnim Behaudinombila došla uz nekoliko desetljeća zakašnjenja. Ali ipak bio je dobar,jako dobar, jer je živio sam i nepoznat, pa je na njegove slike padaloprirodno svjetlo, a ne svjetlo naših provincijskih pozornica na kojimasu veliki talenti postajali najvećim prevarantima, dok su sitne dušeživjele od nade da istina, ona umjetničke koja razdvaja dobro odružnog, nikada neće proteci našom zelenom kotlinom. U nekojimaginarnoj galeriji Sarajeva u kojoj bi bila upamćena sva njegovavremena i sve bi bilo u čistoj slici, našlo bi se mjesta za BehaudinaSelmanovića.Ne bi ga, međutim, ni spomenuo da krajem osamdesetih, pred sam

kraj, nisi zalazio u taj čardak. Živio je tu neki tvoj poznanik, studentsa strane i jedan od onih ljudi koji ti nikad ne postanu prijatelji, pa senakon nekog vremena vise ne sjećaš što te je tjeralo da s njimakahvenises i razgovaraš i kako si ih uopće mogao poznavati. U tovrijeme čardak je izgledao strasno, poput onih stanova i tavana ukoje nitko nije zašao već dvadesetak godina i u kojima se nataložilaprašina bezbrojnih godišnjih doba, načinjena od mrtvog polena,mrtvih mušica, mrtvih razmrvljenih cigli i mrtvih otomana i madraca,davno odnesenih na neko đubrište. Toliko smrti i nereda na jednommjestu nikada nisi vidio. Tvoj poznanik smjestio se tu blažen kaoidiot pred apokalipsu. Svoje je stvari poslagao po mrtvim stvarimatuđe nesreće i ravnodušnosti. Smješkao se sa svog ležaja, potpunosam usred doma mrtvaca za koji nikoga nije imao da za njim pokupiuspomene.

Page 266: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Na sredini sobe, okrenut prema istoku, stajao je štafelaj i na njemuplatno, sivo i prljavo, na kojem je žutom bojom bio oslikan tek jedanmali ćošak. Bile su tu i okamenjene tube s uljanim bojama, kistovikojima su moljci pojeli svaku dlačicu, pa su se rasipali u prah prinajmanjem dodiru. Na štafelaju je stajala i krpa kojom je BehaudinSelmanović posljednji put obrisao bojom umazane prste.Nisi se tada pitao zašto poznanik barem nije pomaknuo taj štafelaj.

Zašto ga negdje nije sklonio, nego tu stoji kao grob mrtve duše,autentičniji nego što bi to mogao biti stvarni slikarov grob na nekomgradskom groblju. Mislio si da ništa na svijetu ne može biti mrtvije odovog mjesta i da se nigdje ne osjeti takav bol zidova, prazan i muklikao bol izumrlih obitelji.Kada se zaratilo, poznanik je otišao u neki sigurniji grad, a ti si

često pogledavao prema tom čardaku na vrhu zgrade, prije nego štoiz Titove skreneš prema katedrali. Mislio si da će jednog danagranata pogoditi to mjesto, da će se kuća iznutra urušiti kao što suse urušile brojne zgrade u centru, nastavljajući svoj zemaljski životkao fasade ispunjene prazninom. Međutim, čardak je ostao skoronedirnut, propucan, možda, pokojim gelerom i metkom. Da je u tvojojznatiželji bilo hrabrosti, otišao bi, kada je rat već bio gotov, do mrtvogateljea slikara Behaudina Selmanovića. Samo da vidiš je li štafelajjoš uvijek tamo na sredini sobe i je li ovo vrijeme i njegove prašinestrašnije od onog prošlog u kojem je slikar ranije mrtvovao.

Page 267: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MILICIJAU to vrijeme gradom su kružili bijeli golfovi. Poviriš unutra: trojica

muškaraca. Onaj što šofira je u teksas jakni, mrka lice i spuštenihobrva. Jedan od onih mladica iz provincije koji izgledaju kao da se triputa dnevno briju. Onaj iza njega je isti takav, opet u teksas jakni,upadljivo zuri u onog do sebe. A taj treći, zbog kojeg se ovo i priča,mijenjao se od prilike do prilike. Nekad bi to bio dječarac odpetnaest-šesnaest godina, jedan od onih izrazito mršavih sarajevskihjalijaša kojih si se na ulici strasno plašio, ali kad se zateknu udelikatnoj situaciji, izgledaju kao neka tužna i u varikini ispranavarijanta gladne djece Eritreje. Katkad bi treći bio stariji, trideset-trideset pet godina, s glavom među koljenima, užasava ga svakipogled s ulice, uplašen kao netko kome se prije pet minuta životpromijenio i umjesto svog, finog gradskog, dobio je život robijaša izSing Singa. A događalo se da taj treći bude čovjek u godinama, većblizu šezdesetim, kao da je izišao u nedjeljnu šetnju ili upenzionerski klub na partiju domina, pa ga je na pola puta iz ko znakojeg i kakvog razloga strpalo u bijeli golf i sad ga voza po gradu.Sarajevska milicija bila je milicija iz viceva. Prođeš pokraj SUP-a,

kad tamo među normalnim milicijskim autima sve bijeli golf do bijeloggolfa. Biva, to su auti kojima se milicioneri vozaju kad žele bitineprimijećeni. Kao, niko neće skončati da su to baš oni, a opet dasve bude po pravilu službe i da narodno redarstvo ne izgleda kaocirkus, golfovi ne trebaju biti raznih boja, nego će svi do posljednjegabiti bijeli. Toliko smo se bili naviknuli da se drotovi u civilu voze ubijelim golfovima da niko živ, pa ni gradski kriminalci, ne bi svojimočima povjerovao da se milicija pojavila, recimo, u zelenom audiju ilicrvenoj ladi.Ali dobro, to s autom bi se još nekako i moglo razumjeti: možda im

je od Izvrsnog vijeća došlo hiljadu bijelih golfova, pa ljudi nisu imaliizbora, ali je naprosto nevjerojatno da su se oblačili onako kako suse oblačili kad god bi željeli ostati neprimijećeni. Naime, krajemsedamdesetih ušle su u opću modu teksas jakne, karirane košulje ifarmerke. Neko vrijeme bilo je normalno tako izgledati, a poslije siveć skontao da te tri stvari zajedno sparene izgledaju kao uniforma,pa si se trudio oblačiti ih naizmjenično. Međutim, studenti sa strane i

Page 268: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tužni štreberi iz finih kuca smatrali su da im je nova teksas jakna,nova košulja i nove farmerke idealan komplet za večernji izlazak. Tiljudi su peglali i pazili svoj dzins, u njemu su izgledali poput fantomaiz opere, a trebat će im godine i desetljeća da shvate kako normalančovjek u istim farmerkama ide i na fakultet, i u disko, i inače.E, u isto to vrijeme, u vrijeme studenata iz provincije i štrebera,

drotovi su mudro zaključili kako će biti najuspješnije neprimijećeniako budu okolo hodali u džinsu. Ali kako je milicija jednakonzervativna ustanova koja drži do uniforme i kako se običaji inavike redarstvenika mijenjaju rijetko i sporo, tako su milicioneri ucivilu, zvali smo ih zbog nečega inspektorima, čitavo desetljećehodali jednako zamaskirani: U novoj službenoj teksas jakni, novimslužbenim farmerkama i novim službenim adidas tenama, običnoonim bijelim, teniserskim, bez crta. Malo pred rat više nije biločovjeka koji bi se tako obukao, pa kad bi ih vidio na koncertuElektričnog orgazma kako smiješno pocupkuju u nekom svom ritmu ineprimjetno zvjeraju na sve strane, znao si da je svaki od tihsmiješnih džins momaka običan drot koji vreba na džoint kao štosom vreba na udicu. I, je li ti ih ikada bilo žao, tako jadnih iusamljenih u svijetu s kojim nisu mogli podijeliti niti jedan poštenidim, a kamoli muziku koja je izbijala iz zvučnika? Ama kakvi! Premasvemu čovjek može postati sentimentalan, ali teško će ikad osjetitiista nježno prema miliciji ili policiji, svejedno u kojoj zemlji i u kakvomvremenu živi.Ili možda ipak nije tako. Sjeti se onih ljetnih ramazana. Noć je i

zemlja nebu vraća svu dnevnu toplinu, mirisi priroda, mirisu kuće imirise asfalt, a ti s još dvojicom-trojicom istih takvih ideš prekoČarsije i da ćeš prema Vratniku na somune, kad iza leđa začuješono poznato: "Dečko! Ličnu na pregled, dečko..." I tako se izredatejedan po jedan, on vas strogo mjerka, pita za ime oca i klima glavomkao da je u svom najljepšem drotovskom snu ulovio klince s tonomheroina. Nakon što ritual prođe, bude vam šega, smijete se i odvašega smijeha odjekuje ramazanska noć. I onda ti somuni, takovruci da ti brašno gori po jagodicama. Ne bi to sve bilo tako da nijebilo onog koji je onako uvjereno tražio ličnu na pregled, zadovoljansvojom ulogom u svijetu u kojem svi drugi misle da ih je njihovauloga mašila.

Page 269: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli
Page 270: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VISKISjediš u izlogu neke fine birtije, prolaze ljudi koje ne poznaješ, ali

oni znaju tebe, osvrću se, pokazuju na tebe, a ti osjećaš da ne misleništa loše. Držiš čašu, vozaš je po glatkoj površini plastičnogmramora, slušaš led kako se sudara sa staklom - to je najčistiji zvukkoji tvoje uho može čuti. Ono što lav čuje u dalekom šušnju grma usavani i što pametan svijet čuje u Petoj simfoniji, tvoje uho čuje uzvuku leda i stakla, u toj smirujućoj misli o pripitomljenom Arktiku kojise kupa u moru viskija. To su časovi kada se slobodno možešprepustiti taštini jer je tako bezazlena i jer je zasnovana na jednojstaroj, sarajevskoj ideji o životnom uspjehu, ideji o viskiju kao pićubogatih ljudi.U to vrijeme uopće nisi pio. Ubijao si se kolama i kafama, svi oko

tebe pili su štok ili pivu i nikome nije padalo na pamet da zovne viski.Bilo je to piće guzonja i direktora, mafijaša na proputovanju krozgrad i one nekolicine uspješnih umjetnika i estradnjaka koji su imalineku vrstu općeg dopuštenja da piju viski. Dobili su ovjerenu potvrduo životnom uspjehu i vjerojatno bi im se zamjeralo da su pili štok ililozu. Mi, naravno, nismo imali pojma o svim tim šampanjcima ikonjacima, svako vino bilo nam je isto i uopće nismo vodili računa otome koliko šta doista košta. Bez obzira na cijenu, viski je bionajskuplje piće za koje smo znali, statusni simbol ili potvrdabahatosti, pa su u svim vicevima i tračevima, u novinskim tekstovimao političarima koji su zglajzali i privrednicima koji su nešto ukrali,govorilo se uvijek i samo o viskiju. Jadna je bila ona majka kojoj bikazali da njezin sin, besposličar i šminker, u Estradi pije viski. Nesamo da od njega nikada ništa biti neće nego će to ništa biti skupo,sve do posljednjeg dinara njezine penzije.Viski smo mrzili i divili mu se. Za Avdu Sidrana se u vrijeme

njegove najveće filmske slave po gradu počelo pričati da viskinaručuje u onim malim bokalčićima za vino. To mu je, biva, mjera.Ispod toga ne ide. Toliko je veliko divljenje bijelog svijeta za njegovescenarije da čovjek više ni viski ne može piti onako kako ga pijudrugi ljudi. Kasnije si uživo vidio da Sidran fakat viski naručuje ubokalčićima, ali do dana današnjeg nisi siguran što je u toj stvaristarije: Je li on prvo počeo piti viski na bokalčiće, pa se gradom

Page 271: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

raširila priča o tome ili je najprije nastala priča u koju je onda Sidranuklopio stvarnost. Ovo drugo uopće nije nemoguće. Stare Sarajlijesu često vlastiti život mijenjale za javnu sliku o tom životu, pa bipočinjali raditi ono za šta je cijeli grad pričao da rade. Tuđa maštafascinira kada se posluži tvojim imenom, i koliko god ljudi bili zlobni ikoliko god te možda htjeli zajebati, nekako si samom sebiinteresantniji u njihovoj priči nego u vlastitom životu.A priča o viskiju zapravo je bila ista kao i priča o bananama. Dok je

proletarijat pio lozu, njihova djeca jela su rumene jabuke, a dok suguzonje pile viski, guzonjini sinovi jeli su banane. Taj mit pao jenekako pred rat, u vrijeme kada su novine počele donositi šokantnevijesti o tome da su u sarajevskim zelenarama banane postalejeftinije od jabuka. Pred medijskom slikom više nitko nije mogaozatvoriti oči, premda je prava istina bila da su i svih prethodnihgodina banane koštale ili kao jabuke ili su bile neznatno skuplje odnjih, ali svakako ne toliko skuplje da bi se u razlici u cijeni moglekotiti i razmnožavati socijalne razlike. Slična je bila i priča s viskijem.Otkad je svijeta i sarajevskih birtija, jedan je viski koštao koliko ijedan i pol štok. Tako je bilo, tako je i danas i tako će uvijek biti. Neradi se, dakle, o istinama, nego se radi o vjeri u nešto u šta smoželjeli vjerovati jer nam je tako trebalo. Možda smo se previše bilinagledali filmova u kojima su neke velike face, neki bogarti i džonovivejnovi pili hektolitre viskija, pa smo vjerovali u inferiornost svih loza išljiva našeg običnog života, ili se radilo o tome da su Sarajlijenaprosto žudjele da piju viski, ali su se plašili da ih druge Sarajlije nepočnu okolo provaljivati zbog toga, pa su iz čiste čežnje izmislili pričuo viskiju, tom piću bogatih i uspješnih ljudi, onih ljudi kakvima nikadanećemo postati, a i draže nam je što nećemo jer smo bili i ostali bolji,pametniji i lukaviji od njih.

Page 272: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MAGLAPočetkom novembra magle su se spuštale na grad i nisu se dizale,

osim za ledenih dana kada bi se temperatura spuštala ispod minusdeset, sve do početka aprila i doba listanja i cvjetanja. Vrijememutnog svjetla kada se činilo da Sarajevo ne obasjava sunce, negoje Bog nad ovaj grad postavio stotinu prljavih neona, pokupljenih upredvorju nebeskog javnog zahoda, počinjalo je i završavalopraznicima. Praznik s kojim bi se magla spustila slavili su samokatolici i on se zvao Svi sveti ili Dan mrtvih. Nije ga bilo u službenimkalendarima, osim u Sloveniji, gdje je to bio državni blagdan, ali,striktno govoreći, to ipak nije bio samo vjerski praznik. Na groblja susvojim mrtvim tada išli i komunisti i iskreni nevjernici koji su nosilikatolička imena ili prezimena. Partiji je to vjerojatno bilo sumnjivo, alinije ništa poduzimala, nitko nije bio kažnjen zbog prvonovembarskihkrizantema, niti zbog plijevljenja trave i paljenja svijeća nagrobovima, jer je štovanje mrtvih bilo neka vrsta društvenog tabua,nešto u šta se ne smije dirati čak i onda kada je bilo umočeno uopijum religije. Na Sve svete gorjelo je sitnim plamenovima starokoševsko groblje, gorjeli su obronci na Barama i nestajali u bijelojsarajevskoj magli prije nego što bi se svijeće stigle ugasiti. Tog danagrad bi ulazio u zimu.Dnevnik je javljao da je količina smoga u Sarajevu najveća, da nas

nitko u Jugoslaviji ne može stići: doza olova dvadeset puta je većaod dopuštene, doza čađi je kao u starom sulunaru i pravo je čudo dasmo uopće još živi. Išlo se na posao, vraćalo se iz škole, nakatoličkim grobovima trunule su krizanteme od Svih svetih, gar jepadao po nišanima i bijelo mezarje pretvarao u raster novinskefotografije, tamnili su zlatni obodi petokraka na grobovima partizana,a u viticama kitnjastih pravoslavnih krstova skupljalo se nekonebesko blato. Po gradu su umjesto svijeća gorjeli kontejneri, uzraku su se razaznavali mirisi svih bosanskih ćumura, a pedijatrija jebila puna djece koja su iskašljavala svoje bronhije. Kad dođe zimskiraspust, poslat će ih na more, tamo negdje kod Dubrovnika, gdje ćese oporaviti od Sarajeva i možda upoznati morsku djecu koja bolujuod nekih drugih bolesti za koje bi pravi lijek bili naša magla i našsmog.

Page 273: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Krajem marta i početkom aprila katolici su obavljali proljetnočišćenje svojih grobova. E, sad, je li to imalo neke veze s dolaskomUskrsa ili se samo radilo o tome da su ti ljudi urednošću umiranja imrtvovanja bili opsjednuti više od drugih, to nije ni važno. Uglavnom,njihov prvi proljetni odlazak na groblje najavljivao je nailazećipraznik, onaj kojeg su slavili svi, praznik nakon kojega se nad gradviše nije spuštala magla, Dan oslobođenja Sarajeva.Taj šesti april prolazio bi u suncu, bez kiše i smoga, a sa svih strana

čuli bi se daleki odjeci školskih horova. Iz nekih poderanih kafanskihzvučnika čuo se glas Kemala Montena koji je pjevao bilo gdje dapođem, o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode, a zapravo se nigdjenije išlo, niti je itko mislio šta zapravo znači otići i više se ne vratiti ilikako bi ta pjesma zvučala kada bismo je čuli na drugom krajusvijeta. Šestog aprila dodjeljivala se najveća gradska nagrada,održavane su svečane akademije u radnim kolektivima, televizija jeprikazivala film Valter brani Sarajevo, polagani su vijenci podspomenik na Vracama, održavana su svečana useljenja u stanovesolidarnosti, Sarajevska hronika trajala je četrdeset pet minutaumjesto pola sata, a školski časovi trajali su pola sata umjestočetrdeset pet minuta.Međutim, radost i neki dobar osjećaj koji bi ponio na Dan

oslobođenja grada nisu imali toliko veze sa značenjem i simbolikompraznika, koliko su dolazili od toga što si znao da je sarajevskimmaglama došao kraj i da su pred nama dugo proljeće i ljeto, danikada će svijet bljesnuti bojama, a Bog će nad ovaj grad poslatinajljepše od svih svojih sunaca. Ako bi tog dana pokušao zamislitimjesece magle, ostajao bi zbunjen. Nisi mogao prizvati tu sivu boju,taj osjećaj i te mirise. Ono što je do jučer bilo dizajn tvoga životaotišlo je u nepovrat i bez žaljenja. To je ta lijepa nevinost: ostati čisteduše pred svakom prošlom maglom.

Page 274: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SAMOĆAU ova nova vremena čovjek samoću lako podnosi. Stvari su tako

postavljene, tako se priča u filmovima i takav je osjećaj koji nas vodikroz godine i gradove, da više nije problem biti sam, ostati sam i usamoći provesti cijeli svoj život. Međutim, krajem šezdesetih, uvrijeme hipika i seksualne revolucije, usamljenost je bila planetarnasramota. Nitko tko je držao do sebe nije ostajao sam, a ako bi gasamog ostavilo, tada bi se objesio na tavanu, ispalio si metak u čeloili prerezao vene u kadi punoj vruće vode, pa bi tako opet ostajao utrendu jer su uz hipike sasvim fino išli i Sartre, Camus iegzistencijalizam. U tom vremenu totalnog zajedništva Sarajevo jebilo zadnje mjesto na kojem bi čovjek samovao. Najprije zato što jeto bio mali grad u kojem su se ljudi poznavali i sve se o svakomeznalo, a onda i zato što nije volio usamljenike, ni tada, ni svihprethodnih stoljeća. Kad bi se zavukli u dubinu Bosne, u njezinnajmekši trbuh, u grad zbog kojeg je morao biti izmišljen telegraf dabi konačno postao glavni, usamljenici su bivali krajnje sumnjivi.Stoljećima se mislilo da su to špijuni stranih i mračnih sila, mračnjacikoji vjeruju u pogrešnog boga, ubojice koji bježe od osvete i na kraju- iz prilično nejasnog razloga - homoseksualci. Muškarac koji jestalno sam je iz sarajevske perspektive garant bio peder.Po jednom usamljeniku, nekom Talijanu, ime je dobila Dariva. On je

na tom mjestu valjda bio otvorio mehanu, nikom ne govoreći zašto jes toplog juga pobjegao u srce Istoka i islama, u Tursku, koja se izeuropske perspektive tada doimala kao nešto primitivno, divlje,moćno i perverzno privlačno. Pričalo se da je ubio nekoga, pa sadbježi od vlastite sudbine, ali kako god da je bilo, taj Dariva bio je odonih usamljenika koji se tajnom odjeljuju od ostatka svijeta. Samo potakvom mogao je ime dobiti najtajanstveniji i najzloslutniji ulaz uSarajevo, onaj s kojega grad izgleda najljepše i to iz prostog razlogašto se svoga straha nastrahuješ prije nego što ga ugledaš.Ali ako je Talijan još i imao pravo na tajnu i na svoju samoću,

krajem šezdesetih i niz cijele sedamdesete nikome to pravo nije bilodato. Kult zajedništva vladao je na svakoj razini društvene zajednicei nikad nisi smio ostajati baš sasvim sam. Nisi smio, ali život te nepita šta da radi od tebe, pa se ljudima tako događalo, čak i u

Page 275: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Sarajevu, da u sedam dana razbiju prijateljstva, ostanu bez žena ilimuževa i nađu se na onom mjestu s kojega se život čininajjednostavnijim. To mjesto zove se očaj, a kada si očajan, trebašuraditi samo jedno: Sakriti vlastiti život od pogleda znatiželjnika.Ti očaji i te nenadane samoće su, kao za vraga, ljude obično stizali

baš negdje oko Nove godine, u vrijeme kada je čovjeku najtežesakriti se i od drugih i od samoga sebe. Kada naiđe užas tridesetprvog decembra, tada ti nema spasa nego da kupiš kartu za dočekNove godine u kinu Partizan, Radnik, Dubrovnik ili Romanija, okružišse sličnima sebi, sve samim očajnicima, sretan što u dvorani vidiš izaljubljene parove koje tek čeka veliki životni poraz i jedna strašnasamoća. Šta misliti o frajeru koji nije smislio ništa pametnije nego jekoku doveo u kino da tu dočekaju Novu godinu? Taj je rođenigubitnik i samo je pitanje načina na koji će mu gubitak bitiispostavljen. Napokon, ima li veće ženske sreće nego kada udruštvu čovjeka svog života pomisli kako ju je onaj prošli vodio ukino na doček Nove godine.Tako bi se odvrtila tri bezvezna filma: Belmondo, Burt Reynolds i

Bud Spencer skratili bi ti muke najduže noći. Izvlačila bi se i nekatombola, sretnici su kući odlazili s plišanim medvjedima u rukama ilis lusterima od lažnog kristala ili s potvrdom da u Šipadu mogu podićiglavni dobitak: regal Tutankamon. A možda bi te zapala i plastičnačaša bakarske vodice, tog socijalističkog samoupravnog šampanjcačiji će te nezaboravni okus pratiti cijeloga života, pa čak i onda kadashvatiš kako samoća nije zabranjena i više nije sramotna. Čak ni uSarajevu, gradu u kojem nekad ni najgorem neprijatelju ne bi poželioda ostane sam.

Page 276: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OHO LJEPILOOHO je ljepilo života. Da živiš još stotinu godina ili da umreš odmah

sad - svejedno ti je, jer ništa se tu ne može promijeniti. Nauka itehnika mogu koliko god hoće daleko, tvoja sudbina neka krene unajčudnijim smjerovima, neka ti se sve pred očima razbije i polomi ineka ostatak života provedeš istražujući i skupljajući ljepila, neka seod toga obogatiš i neka postaneš doktor za razna lijepljenja, ali OHOće ostati ljepilo života jer nijedno drugo ljepilo životu nije davalosmisao, onako kako ga u vremenima odraslosti daju prva jutarnjacigareta, kafa tamo gdje te konobar poznaje i vožnja auta po širokojautocesti koja vodi do mjesta na koje ne možeš zakasniti.Ovako je to bilo: Peti je razred, sat opštetehničkog, nastavnik nešto

truni o tlocrtima i bokocrtima, a ti lagano iz tube istiskuješ prozirniljepljivi gel, razmazuješ ga po prstima i dlanovima, njuškaš kao lijenipas jazavčar i opija te miris umjetnog raja. Kada si dijete, kemijamiriši najljepše: divan je miris benzina, miris masne boje kojom sefarba drvenarija u stanu, pa miris plastike koja se topi u vatri, alinijedan od tih mirisa nije baš sasvim miris raja, nije kao miris OHOljepila.Tridesetak sekundi kasnije ljepilo se na tvojim prstima pretvorilo u

drugu kožu. Čupkaš ga, pa guliš, a ono se odvaja lagano i pravilno,kao što su se sa lica careva i kraljeva odvajali gips i glina posmrtnihmaski. Ali umjesto blijedog lika smrti ispod se pojavljuje čista i živabijela koža. Svaka linija tvoga dlana dobila je svoj preslik u oguljenojfoliji, u rajskoj koži stvorenoj od OHO ljepila. Mogao si tih dana,samo da si znao čitati takve stvari, vidjeti negativ svoje sudbine uonome što si ogulio s prstiju i dlanova. OHO ljepilo bilo je nešto kaometafizički i praznovjerjem ispunjeni vid fotografiranja dječijihdlanova.Ne znaš u čemu je zapravo suština tog užitka. Vjerojatno u tome

što si svo vrijeme imao dojam da guliš vlastitu kožu, ali umjesto bolaosjećao si ugodu. Ispod svakog sloja tog epitela mogao je biti novisloj i tako do u beskraj. Neki obijesni bog bi tako, guleći svoju pravukožu, dokazivao svoju besmrtnost i božansku prirodu koja je iznadsvake prirode.

Page 277: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Stariji su se bunili zbog te igre s OHO ljepilom. Govorili su da je onootrovno, ali je na tubi pisalo da nije. Istina, bilo je zapaljivo, no to nijemogao biti razlog za zabranu. Svašta je nešto zapaljivo, jer kad bi sečovjek služio samo nezapaljivim stvarima, tada bi bio riba ili školjka,a ne čovjek. Ali onda se saznalo da se OHO ljepilo pravi od mišjihgovana. Zar ti se ne gadi, pitala bi te majka dok bi ga razmazivao podlanovima, a ti si ju malo blentavo gledao, nisi odgovarao, ali sirazmišljao o najmanje dva teška životna pitanja. Prvo: Šta se todogodi sa starijima da izgube moć uživanja u takvim stvarima kaošto je guljenje OHO ljepila s prstiju? I drugo: Zar nije važnije smrdi linešto kao govno od toga priča li se da je nešto govno? Takva pitanjasu ti onako usputno prolazila kroz glavu, kasnije im se godinama nisivraćao, ali da si na njih ikada našao prave odgovore, cijeli svijet bi tise našao pod nogama jer te za sobom ne bi povukle one brige kojeće te činiti brižnim i zbog kojih će drugi ljudi vjerovati da si normalan.Tuba OHO ljepila bila je crvena i bijela, sa crnim slovima. Bio je to,

uz kutiju Plavog radiona, etiketu UPI-jevog jogurta i plastičnu kutijuZvijezda ulja, jedan od najprepoznatljivijih predmeta uopće. Ne bimogao ni zamisliti da će postojati život bez tih stvari, da ima mjesta ivremena u kojima se živi bez njih ili da će nekome pasti na pamet daizmisle novu i drukčiju tubu za OHO. Ali, naravno, i to se moralodogoditi jer je u općoj histeriji redizajniranja koja je bila velikimdijelom uvjetovana našim putem u socijalizam sa ljudskim likom,insistiranjem na tržišnoj ekonomiji i pokušajem da se stvori novisvijet koji bi izgledao potpuno drukčije od onog starog, na krajusvaka stvar promijenila svoje lice, a svaki predmet svoj dizajn.Kada se promijenila tuba OHO ljepila, ono je nekako iščeznulo iz

tvoga svijeta. Želiš vjerovati da bi ga i danas gulio sa dlanova, samoda ništa nisu mijenjali i da je dizajn ostao isti. Optužuješ nekoga zasvoje odrastanje. Ne možeš vjerovati da si ovakav postao iz čistamira.

Page 278: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VELEŽBudimo pošteni, pa priznajmo! Bez obzira na šampionske titule, na

veličanstvene generacije Želje i Sarajeva i na rezultate koji ostaju usrcima upisani i onda kad srca prestanu kucati, najbolji tim kojeg jeBosna i Hercegovina vidjela, najbolja generacija fudbalera, malo jetakvih bilo i u klubovima velike četvorke, bila je ona Veležova ekipaiz sezona 1973/74. i 1974/75, koja je od Hajduka dvaput gubilaprvenstvo na gol razliku. Od Marića na golu do Momčila Vukoja nalijevom krilu, cijeli je Velež tada bio po mjeri nekog budućegnogometa, poput tadašnjih Bayerna i Barcelone, s nekoliko igračačija će imena, barem iz mostarske perspektive, zauvijek ostati većaod nogometa. Može se ta igra igrati još hiljadu godina, može stadionpod Bilinim brijegom opet biti mjesto ljudi, a ne ovih ili onih naroda,može se i Stari most dići iz Neretve i mogu sva zla ovoga svijeta bitispremljena u kaveze koji će im braniti da rađaju nova zla, ali teškoće Mostar vidjeti igrače kakvi su bili Vahid Halilhodžić, DušanBajević i Franjo Vladić. Prvi je u sebi nosio nešto odpobjedonosnog ludila Muhameda Alija, drugi je bio princHercegovine i ljepotan po mjeri ludih i kičastih sedamdesetih, dok jetreći bio nogometni švercer i prevarant u plemenitom smislu tih riječi.Njihov Velež pobjeđivao je šampionsku ekipu Hajduka i u Splitu i uMostaru, kod kuće dvaput s rezultatom 5:0, i cijela Juga bila im jepod nogama. Nitko prije ni poslije nije bio jak kao taj Velež, nitko izBosne i Hercegovine.Dva su razloga što Rođeni tada nisu bili prvaci. Prvi se tiče sudaca i

čudnih pravila po kojima se tada određivao šampion. Hajduk je tihgodina imao bezrezervnu podršku ljudi u crnom, pomagalo mu segdje god se moglo i stiglo, a prvak se u slučaju jednakog brojabodova nije određivao na osnovu rezultata iz međusobnih susreta,kao što će to kasnije biti slučaj, nego je presuđivala gol razlika dokoje su klubovi često dolazili u krajnje sumnjivim okolnostima. Inače,farsa s gol razlikom je svoj finale u Jugoslaviji doživjela šest ilisedam godina kasnije, u nekoj od nižerazrednih makedonskih ligakada je jedan klub pobijedio drugi sa 123:0, zbog čega je VeliborDžarovski, veliki manipulator, završio u zatvoru. No, drugi razlogzbog kojeg Velež nije bio šampion ticao se samih Mostaraca. Ako se

Page 279: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

u Sarajevu igrao šanerski fudbal, ako se insistiralo na formi, a ne nasadržaju, ako je na Grbavici i Koševu bilo važnije jednom dati golkroz noge nego ga deset puta postići na normalne i obične načine,ako su u Sarajevu dribleri bili cjenjeniji od najvećih radnika i ratnika iako se - što je najgore i najružnije u cijeloj priči - na Grbavici iKoševu obično ozbiljno igralo samo protiv onih za koje smo vjerovalida su možda bolji od nas, dok smo bez problema i sekiracije gubiliod onih za koje smo znali da su lošiji, tada su sve te mane, pogubneza rezultat u nogometu, kod Mostaraca bivale dvostruko izraženije.Velež je ta dva prvenstva kada je bio najbolji izgubio jer jepobjeđivao samo one za koje su Mostarci vjerovali da ih je podvigpobijediti, a gubio je od onih koje su sa svojih neobjašnjivih visinaotpisivali bez obzira na rezultat.Ali njih trojica, taj legendarni BMV, nisu sami po sebi bili neozbiljni,

još manje je neozbiljan bio Enver Marić, taj Leteći Mostarac, koji jestrašnom Mülleru obranio penal, niti je neozbiljan bio SulejmanRebac, trener generacije, ali je upravo takvo bilo sve ono što ih jeokruživalo. Mostar je tih godina u svakom smislu bio pretjeran grad.Imali su najveće bratstvo&jedinstvo, najveći natpis TITO, ispisanradnim rukama omladinaca i omladinki, najveće samopouzdanje iprepotenciju, po čemu se s njima nije mogao mjeriti ni vascijeliBeograd, a za nogometnog prvaka potrebna je i određena dozaskrušenosti, nesigurnosti i slučaja koji je uvijek naklonjen samoskromnim i slabim. Ništa od svega toga Mostar nije imao i zato Veležnije mogao biti šampion.Nesreća koja se tom gradu dogodila i pretvorila ga u ruševinu

uspomena i mjesto na kojem se samo hulje barem malo ne osjećajukrivima u velikoj je mjeri prebrisala žal za neosvojenim šampionskimtitulama. U velikim nesrećama najprije stradaju male ljubavi, stradajuživotne sitnice, strada sve ono što nas čini ljudima na ovom Svijetu,različitim od plemena kojima naša imena pripadaju.

Page 280: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KUPEBila je to zemlja u koju se ulazilo i iz koje se izlazilo željeznicom.

Željezničke pruge bile su bosanski krvotok, spor kao što su sporasrca ljudi koji su pokraj tih željeznica živjeli, u zemlji u kojoj se nikadanikome nije žurilo, a uvijek se stizalo do sreće ili nesreće, porasporedu sudbine i dnevno promjenljivom redu vožnje nafake. Kadaje šezdeset i neke uskotračnu prugu od Sarajeva do Ploča zamijenionormalni kolosijek, pa kad se na more počelo stizati za tri i polumjesto za dvanaest sati, mislilo se da je more već počelozapljuskivati naše avlije i da ćeš triput trepnut okom i eto te već naplaži. U drugim zemljama tri i pol sata je strašno puno, s kraja na krajNjemačke za toliko vremena stigneš, ali nama koji smo živjeli u ritmuvozova, u klopotanju željeznih kotača, noćnom pisku lokomotive kojiukrašava svaku bosansku melankoliju, nama koji nismo letjeliavionima, jer čovjek nije tica i jer je na Butmiru uvijek magla, nama jesvaki voz bio i brzi i putnički, samo neka ima vagon-restoran i samoneka u kupeu nađeš neke fine ljude koji će te ponuditi batakom izstaniola i ispričati ti cijeli svoj život.Pričalo se o mrtvima i o živima, o braći pobijenoj u zadnjem ratu, o

mornaru s Vratnika koji je 1965. isplovio iz riječke luke, a mater muse i danas nada, pokazuje crno-bijele fotografije na kojima je onmlad i lijep, ali mu preko osmijeha prelazi crta kojom je slika bilaprelomljena da bi stala u novčanik, pričalo se o Vrbasu u kojem sesestra utopila, o pastrmki iz Jablaničkog jezera i o tome jedu li te ribemeso utopljenika, pričalo se o ustašama i četnicima i o komšijamakoje su uvijek bile dobre, komšijama koje su spašavale, u svojepodrume i štale sakrivale, hranile tvoju kad nisu imale ni za svojudjecu, pričalo se o infarktima i karcinomima, mrtvačkim sanducimakoji se vraćaju s VMA i iz Beograda, o vojnicima koji čekaju zakletvu,o rumenim jabukama materinim, pričalo se o hiljadu i jednom ponosusiromašnih roditelja, o svadbama u rudarskim kolonijama kakvesvijet nije vidio, o očevima koji dvadeset godina rade u Njemačkoj, oljubavima iz školskih klupa, o stražama na Dinari iznad Knina, tamogdje siv kamen od zime puca i noći su duge i plave, pričalo se osvemu, samo se nije pričalo o onome što čovjek ne želi čuti. Sve

Page 281: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

loše vijesti bile su dovršene u prošlosti. Nijedna ne traje danas;nijedna od onih o kojima si slušao u kupeima tih vozova.Bosna je bila i ostala zemlja bez ijednog kilometra autoputa. Po

tome se ona razlikovala od brzih zemalja, onih u kojima dvjestokilometara nije ništa i nema te razdaljine u koju bi mogla statipoštena priča o ljudskom životu. Bosanske ceste uske su i vijugave.Po njima su kihali, uzdisali i otpuhivali ogromni kamioni s prikolicamakoji su prevozili voće i iza kojih je uvijek vihorila loše zakopčana izatvorena cerada. Iza njih si se vozio bez nade da ćeš ih ikadaprestići. Tekao si cestama niz kanjone bosanskih rijeka koji su bilivisoki kao nebo i duboki kao smrt, ali ništa od toga nisi primjećivao.Tvoj obzor bio je sveden na auspuh kamiona ispred tebe iz kojeg seu nebo dizao crni naftni dim. Nikada nisi pomislio kako bi ta zemljamogla biti voljena, nisi rekao - draga moja! - pa da te saputnici učudu pogledaju i upitaju se šta ti je danas; bio si preblizu da išta vidiši čudit ćeš se kada ti se jednom pred oči budu vraćale slike kojenikada nisi vidio, slike tvoje neviđene zemlje koje ćeš prepoznavati upredjelima tuđih zemalja, jer njih ćeš gledati, one će ti biti čudo kadčudom postane sav tvoj život.Sredinom sedamdesetih dovršeno je čudo bosanske cestogradnje:

Nova cesta Sarajevo - Zenica, koju smo odvažno nazivaliautoputem, premda je to bio autoput upravo onoliko koliko je Kakanjbio Innsbruck. Ali dobro, ipak je ta cesta za naše prilike bila maločudo. Kravama, konjima i traktorima bio je zabranjen pristup na nju,ograda je trebala spriječiti ljude u pretrčavanju s jedne na drugustranu ceste, a sav socijalni život događao se u automobilima iizmeđu njih. Iz naše perspektive bilo je to svjetsko čudo, to što ti senije moglo dogoditi da se pred tvojim autom prošeta kokoš ili da tepokušava zaustaviti pijanac na izlasku iz kafane i objasniti ti kakvogsmisla ima život, a kakvog rakija.Cesta Sarajevo - Zenica trebala je biti naš iskorak u novo doba, ali

to doba nikada nije došlo. Ili bi bilo ljepše reći: Još uvijek nije došlo.S tom cestom smo se trebali početi opraštati od željeznice. Od njenas je, međutim, odvojio rat. Bosna je zemlja bez autoputeva, u kojojsu pet godina nakon rata mrtve bile željezničke tračnice. Iz Bosne sedanas odlazi avionom, brzo i bezbolno; savršeno humanopreseljavaju se ljudi s jednog na drugi kraj mogućeg svijeta. I nema

Page 282: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tog kupea u kojem će čovjek pričajući sav svoj život i nabrajajući svesvoje mrtve i nestale, na kraju reći kako su mu u zadnjem ratu dobrebile komšije. Imali su za njega i kad nisu imali za sebe.

Page 283: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

KAKANJJedne je godine pokraj ceste za Zenicu, negdje kod skretanja za

Kakanj, niknula crna kockasta građevina. To čudo ljudskih rukupotpuno je osvojilo krajolik, ništa se osim njezine crnine više nijevidjelo, a namjernik s drugog kraja svijeta mogao je samo odgonetatišto bi ta neobična kuća mogla biti: kazamat za posrnule socijalističkedirektore, visokokomforna mrtvačnica za bogataše koji vjeruju datijelo osjeća nešto poslije smrti ili alkemijski institut u kojem će sekakanjski ćumur po logici iste kemijske šifre pretvarati u dijamante.Svašta je još mogao smišljati naš stranac prije nego što je na vrhcrne kocke postavljen natpis - Motel Sretno. Biva, ako te vrag potjerasve do Kaknja, tu ćeš majci zanoćiti i na tom ćeš se mjestu dobrozamisliti nad time kako ćeš dalje u životu.Nikada se svih narednih godina nisi niti približio motelu Sretno, a

kamoli da bi ušao u njega. Uvijek si ga gledao iz autobusa, iz istogkuta i rakursa, i uvijek ti je bivao jednakim čudom. To kakanjskoSretno je na savršen način pokazivalo šta se događa sa simbolimakada se vrate u stvarnost nakon što su jednom iz stvarnostiproizvedeni. Kockasti oblik motela trebao je dočarati komad ugljena,a njegovo ime značilo je rudarski pozdrav. Problem o kojem idejnivođe i arhitekti nisu razmišljali sastoji se u tome kako na razumannačin objasniti insanu da bi u tom ćumuru koji pozdravlja rudaretrebao spavati, ručavati i veseliti se možda. Crna nije boja radosti,mira i sreće. Crna je boja tuge, nesreće i siromaštva; boja Kaknja,grada s najneobičnijim motelom-hotelom kojeg su tvoje oči vidjele.U tom gradiću živjeli su tvoji rođaci, djedov brat, suhi starac s onim

malim hitlerovskim brkovima, tih godina tako čestim međubosanskim proletarijatom, pa neke plavokose i rumene tetke, bučne ivesele, tako čudno drukčije od sarajevskih žena. Kakanj je bio sav ublatu i magli. S kraja na kraj njegovog neba bile su pričvršćene nekevelike sajle niz koje su plovili vagončići s ugljenom. Kada bi paosnijeg, kakanjska djeca sanjkala su se niz brda šljake koja su bezsnijega bila ružna i pusta jer na njima nikada nije izrasla nijednatravka. U Kaknju ljeti, ispred malih prizemnica u rudarskoj koloniji, naštokrlama i šamrlama sjedili su starci i njihove male pogrbljeneženice, pili su kafu iz fildžana koje su onda odlagali na drvene

Page 284: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

stolice, ponosni na ruže penjačice iskašljavali su tu svoju starost isvih četrdeset rudarskih godina i čekali su nekoga koga bi moglipozdravljati. U Kaknju s jeseni pola bi se grada ženilo i udavalo. Dužblatnjavih ulica tutnjala je i trubila sva kakanjska motorizacija skaranfilima, pravim i vještačkim, zataknutim za brisače.Lokalni fudbalski klub zvao se Rudar i obično je nastupao u

Republičkoj ligi BiH, i to kao Rudar (K) jer je postojao i Rudar (Lj).Jedne godine igrao je i u Drugoj ligi - Istok, ali to je bio samokratkotrajni bljesak crno-zelenih u čijim su redovima poniknuli i nekiod najvećih bosanskih igrača, recimo Mato Gavran, pa MehmedBuza - evo, sjećaš ga se kako se uz bolni krik baca u protivničkišesnaesterac... Ako nisi bio Buza, ako nisi bio Gavran, u Kaknju simogao završiti samo kao rudar ili kao radnik u cementari. Bio je toizbor između crnih i bijelih proletera. Jedne je gušio bronhitis, adruge silikoza. U tom gradu stvarno se teško disalo.Svakih nekoliko godina usred bi noći ili ranim jutrom zatulile sirene

koje su objavljivale rudarsku nesreću. Ustrčao bi se tada cijeli grad,Kakanjci su pod zemljom tražili prijatelje, očeve, muževe i braću, aliih obično nisu nalazili jer ono što je pod zemljom izgubljeno, to jezauvijek izgubljeno. Onda bi cijela zemlja imala dan žalosti, ljudi suse širom Jugoslavije u sebi snebljivo smješkali smiješnom imenu toggrada, pa su na njega zaboravljali, sve do sljedeće nesreće.Motel Sretno ostao je poput znaka na ulazu u grad. Pogrešan kao

što je pogrešna i sudbina koja ljude goni pod zemlju, onakav kakvoje i ime grada kada ga čuju nesvikle uši. Nikome, međutim, nikadanije smiješno ime mjesta na kojem je rođen i na kojem je, usredrudarske kolonije, među ružama penjačicama i svojim sitnim ljudskimvjerovanjima, proživio svoj život, ni veći ni manji od svih drugih životana Zemlji.

Page 285: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

NOVČIĆFalsifikovanje se kažnjava po zakonu, pisalo je na jezicima svih

naših naroda i u oba njihova pisma, na svakoj našoj papirnojnovčanici. Kada si tu rečenicu prvi puta pročitao, nisi znao šta značita riječ - falsifikovanje, krivotvorenje, falsifikuvanje - niti si imao jasanpojam o tome šta zapravo znači biti kažnjen po zakonu. Imao sisedam godina, riječi su ti se u glavi slagale po nekom razigranomrasporedu mašte, izvan pravila i smislova odraslog svijeta, pa sislutio da je kažnjavanje "po zakonu" nešto kao "dobiti po guzici" ili"po njušci" i "po prnjokalici". Novac je ozbiljna stvar i na njemu pišuozbiljne stvari tako da je kažnjavanje "po zakonu" ozbiljan način dase objasni kažnjavanje "po njušci".Godinama kasnije shvatit ćeš smisao te prijetnje, kao i raspored

jezika i pisama naših naroda, ravnopravnost u kazni i strahu od nje,sumnju da je svaki tvoj narod sklon falsifikovanju i krivotvorenju - štagod to značilo, ali ćeš naučiti i nešto što na novčanicama ne piše, ašto će zauvijek odrediti tvoj odnos prema njima. Uništavanje,spaljivanje i bacanje novca u smeće strogo je zabranjeno, kažnjivopo zakonu kao i krivotvorenje. To znači da tvoj novac nikada nijesasvim tvoj, nego si ga samo posudio od države i dužan si ga vratitiu ispravnom stanju, kao što odrasli prije odlaska u penziju vraćaju uradni kolektiv uniforme civilne zaštite.Taj zakon prekršio si, ne znajući za njega, prvi puta kada si imao

šest godina. Uzeo si onu najmanju kovanicu od pet para, stavio je natračnicu i čekao da naiđe tramvaj. Nakon što je on prošao, sagnuo sise da vidiš šta je ostalo od nje. Bio si razočaran. Tih pet para bilo jeistih onih pet para prije prolaska tramvaja, samo su brojevi i slova bilimalo izgrebani, a novčić je bio vruć. Očekivao si puno više od toga.Mislio si da će tramvaj, ta velika i opasna stvar od čelika, punadebelih i teških ljudi, koja ti se činila težom od Trebevića, samo štonije bilo vage koja bi ih izvagala i usporedila, nakon što pređe prekomale žute kovine, tih pet para pretvoriti u ništa. Želio si vidjeti kako toništa izgleda i nisi se mirio s tim da je ono sasvim obično, da ganema ili da tramvaj uopće nije opasan po najmanju od svih kovanica,a opasan je po tebe ako se nađeš pod njegovim kotačima.

Page 286: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Nekoliko dana, sedmica ili mjeseci kasnije ponovio si eksperiment,ali nisi imao pet, nego si na tračnice stavio deset para. Rezultat jebio puno bolji, novčić je bio uništeniji, a ništa je postalo vidljivije.Tako si shvatio prvo i najvažnije pravilo kada je riječ o kovanicamana tramvajskim šinama: Što je novčić deblji, veći i vrjedniji, to jevjerojatnije da će ga tramvaj uništiti. Na kraju si na šine stavio petdinara ili pet stoja za koje se tada moglo kupiti pet kesica sasličicama Fudbaleri i timovi, tramvaj je prošao, a iza njega ostao jeskoro sasvim spljošten okrugli komadić metala kojeg nikome ne bimogao utrapiti kao pravih pet stoja. Tako je, barem što se tebe tiče,završila priča o stavljanju kovanica na tramvajske šine. Nisi o tomenikome pričao, jednostavno nije bilo zanimljivo. Radilo se o nečemukroz šta čovjek sam u životu prođe i nema potrebe to podijeliti sdrugima. Niti se takvih stvari imaš razloga stidjeti, niti si ponosan nanjih.Međutim, rastao si, živio u tom gradu, svakoga dana prelazio

tramvajsku prugu i nije prošlo mjeseca a da ne ugledaš nekogdječaka kako pažljivo, da ga nitko ne vidi, kovanicu stavlja natračnicu i čeka da naiđe tramvaj. Prolazile su generacije, nova djecaupisivala su se u školu, prošla djeca već su išla u vojsku i uvijek, bašuvijek, bio je na Titovoj ulici ili na Obali taj dječak, novi dječak, kojiprovjerava šta će se dogoditi kada tramvaj pređe preko kovanice. Idalje nitko o tome nije razgovarao, niti su o tome pisale novine, niti jeijedan dječak ikada kažnjen jer uništava novčić, to najmanje od svihvrijednih državnih dobara.Neki gradovi imaju fontane želja, a Sarajevo takvu fontanu nije

imalo, barem otkad se ukinula i u nešto drugo pretvorila onanajljepša prodavnica igračaka koja je 1974. postojala malo niže odOlomana, u kojoj su ti za rođendan kupovali lego kockice i u kojoj jepostojalo pravo jezerce s vodopadom u koje su odrasli za neku svojusreću ubacivali sitniš. Ali postoje i gradovi koji nemaju tramvaje i ukojima dječaci odrastu a da nikada ne provjere može li se novčićpretvoriti u ništa.

Page 287: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

GREŠKAPušili su opatiju, bijelu drinu i pedeset sedam, a direktori i pjevači

pušili su kent. Ne sjećaš se nikog tko je pušio marlboro. Bilo je tovrijeme velikih individualnih ulaganja; na moru se gradila vikendica,na Palama se kupovala zemlja, dolazio je novi namještaj za stan,krediti su sustizali jedni druge, a zemljom je vladala ona fina inflacijaod trideset-četrdeset posto. Taman tolika da sasvim pojeftini nekuradost kupljenu kreditom prije godinu ili dvije. Bilo je humano todruštvo. Sve što je bilo od danas, bilo je i skupo, a sve od jučerostajalo je na sniženju cijena, da ljudi budu mirni od svih strahova ida svaka sutrašnja sreća bude vrednija i skuplja od one jučerašnje.Nije se mislilo o tome da će jednom sve to vrag odnijeti. U

vikendicu u Bristu uselit će se izbjeglice, krunicom i križem branit ćepravo na tuđe, a zemlja na Palama postat će ničija, zajedno s onihdeset metara drvne građe, jer ničijim postaje sve što je čovjeku viškai što je veće od njegove sposobnosti da od materijalnih vrijednostizamisli sreću. Od te puste zemlje, od svih tih vikendica i od snovakoji su isparili kao boca kiseljaka ostavljena na novogodišnjem stoluostao je samo osjećaj tih koji su pušili opatiju, bijelu drinu i pedesetsedam da su negdje pogriješili, da su krivo brojali i svoje godine i svezarađene i nezarađene dinare.Teorija o greški ima onoliko koliko je danas u Bosni ljudi koji su

prešli pedesetu. Ali svi koji o greški misle mogu se podijeliti u trivrste. Jedni još uvijek vjeruju da su ih prevarili komšije druge nacije,drugima se čini da su krivi Tito i socijalizam, treći imaju malo dušepa vjeruju u nafaku i u sudbinu koja je tako rasporedila stvari da jesve što je nešto koštalo otišlo u dim, pa im je život sam po sebi ostaojedina vrijednost i najveća radost i tuga. O zastupnicima prve dvijevrste teorija ne želiš govoriti, jer oni ništa ne razumiju i uzalud je natakve dalje trošiti vrijeme i jer ti se čini da su oni već svojom vjerompomogli da nestane ono za što vjeruju da im je netko drugi oduzeo.Ali oni koji vjeruju u nafaku i u stanju su o vikendici koje nema i ozemlji koje je nekad bilo govoriti jezikom sudbine, oni kojima senakon svega čini da je u deset vreća cementa koje su na gradilištepristigle dan pred rat bilo neke metafizike, oni koji bi halalili sveotplaćene i neotplaćene kredite, ali nisu u stanju halaliti uspomene, ti

Page 288: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

su sasvim sigurno blizu tome da otkriju u čemu su griješili i takorazriješe najveću generacijsku zagonetku onih Bosanaca koji suprestari da sanjaju o tome da će im se opet dogoditi da ne budusiromašni.U kreditima iz sedamdesetih i osamdesetih godina, u toj humanoj

inflaciji i u novcima koji su vrijedili samo danas, bio je ugrađen rizikbudućnosti. Ono što je inflacija poklanjala, to će u nekoj budućnostibiti naplaćeno. Samo godine ljudskih života ostaju izvan togobračuna i zato samo one nešto i vrijede. Vrijedi sreća koju jejednom davno donijela vikendica u Bristu i vrijedi trenutak kada je tazemlja na Palama čovjeku pripadala. U tome je smisao svih prošlihgodina i zato je ružno vjerovati da su sve te stvari same po sebinešto vrijedile. U njima nije bilo ničega osim radosti, a radost se nekrade i ne ubija, jer ni lopovima, ni ubojicama tuđa radost ništa nevrijedi.Ali ako ćemo ipak ostati materijalisti, čak i tada postoji dobar

odgovor na pitanje o grešci. Nije trebalo graditi vikendice, nije trebalokupovati sav taj namještaj, niti dizati kredite koliko god inflacijadonosila spas. Umjesto toga je, možda, valjalo pušiti marlboro, a neopatiju, bijelu drinu i pedeset sedam. Ionako je sve otišlo u dim:svejedno ode li danas ili za dvadeset godina.

Page 289: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

HONDURASGodina je 1982. Navikli smo se već da je Tito mrtav; školske

ekskurzije odlaze u posjetu Kući cvijeća, prilika je to za prva velikamuška pijanstva u vozu za Beograd i velike, ali po svoj priliciizmišljene ljubavne priče iz kušet-kola. Najveća vlast u zemlji jeMilka Planinc, predsjednica Saveznog izvršnog vijeća, a još uvijekje u modi termin "ekonomska stabilizacija". Ne znamo šta to zapravoznači, ali znamo kako se provodi: Nestašice su kafe, ulja i čokolade,dijele se bonovi za benzin, uvodi sistem par-nepar i dani u kojemogu voziti samo ljudi s autima koji imaju parne i dani u koje vozeoni s autima koji imaju neparne registracije... Ali sve u svemu, živi sedobro, ljudi se nekako snalaze, svi kukaju, a nitko ne osjeća da seugled Jugoslavije u svijetu rapidno ruši i da dolaze neki sivi i čudnidani kada će sva naša neprijateljstva postati javna, izaći će izpodruma i zatvora i osvojiti naša srca, podmuklo i tiho, kao što ihosvajaju one bolesti za koje nismo ni znali sve dok od njih nismopočeli umirati.Reprezentacija nam se nakon osam godina plasirala na Svjetsko

prvenstvo. Selektor je, kao i 1974., Miljan Miljanić, a očekivanja sunam u skladu s našim neuništivim uvjerenjem kako možemopobijediti svakoga, premda nas iskustvo uči suprotno, ali s ružnimiskustvima mi još uvijek nemamo problema. Uvijek ih znamoprotumačiti na pravi način. Ili nam "fortuna nije bila sklona", ili jesreća bila na strani velikih i moćnih, a mi smo samo u toj situacijimali i nemoćni, inače smo veliki kao Amerika i jaki kao socijalizam. Ilinam je - najčešći slučaj! - presudila sudačka krađa.To Svjetsko prvenstvo započeli smo jadno. U prve dvije utakmice

zgasnule su sve naše velike zvijezde. Njihove smiješne driblingepročitala je protivnička obrana. Majstori lopte saplitali su se o vlastitenoge. Hodali su po terenu kao pijani finski turisti nakon vikenda uLenjingradu, a samo nas je golman Dragan Pantelić spašavao odvelike sramote.S dva jadna boda, nakon dvije neriješene igre, čekali smo utakmicu

s Hondurasom, reprezentacijom koja se po prvi puta plasirala naSvjetsko prvenstvo, skupinom amatera, latinoameričkih Indiosa, odkojih ni jedan nikada nije zaigrao u nekom ozbiljnom klubu. Došli su

Page 290: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

na to prvenstvo nekim čudom i povjerovali su da su se našli na putuka sreći i da se samo trebaju truditi i njihov će biti cijeli Svijet. I trudilisu se ti nesretnici iz Hondurasa, postigli su neke nevjerojatnerezultate, a protiv nas im je trebalo samo neriješeno pa da seplasiraju u drugo kolo i postanu najveće iznenađenje u povijestisvjetskih nogometnih prvenstava. Mi smo, naravno, znali da je tonemoguće. Nije nam ni na kraj pameti bilo da bi nas s pozornicemogao izbaciti neki Honduras. Takve se katastrofe u našim životimajoš nisu počele dešavati.A onda je počela utakmica. U prvom poluvremenu naši nisu stvorili

ni jednu jedinu šansu, iako su prema protivničkom golu nadirali kaomutavi. Međutim, umjesto nogu smo imali balvane, a lopta nam jebila teška kao trula septembarska lubenica. Toliko smo biliizbezumljeni ili toliko sigurni u sebe da smo igrali praktično bezobrane, pa bi svako malo neki igrač Hondurasa istrčao sam predPantelića, raspalio po lopti, ali naš je golman branio i ono što jenemoguće obraniti. Nikada nisi gledao utakmicu reprezentacije ukojoj je neki naš golman tako dobro branio. U jednom trenutkuPantelić je poludio, pa je svoje igrače počeo slati u p.m. Snimila je totelevizijska kamera, a Pantelićevo izbezumljeno lice i njegove usnekoje izgovaraju najpopularniju našu psovku gledali smo kasnije i našpicama nekih sportskih emisija.U drugom poluvremenu opet ista priča. Naši napadaju, ali tako da

je njihov golman komotno mogao otići na pivu, a njihovi kad krenu,samo nas vile i veliki golman mogu spasiti. U osamdeset petoj minutiMiljanić u igru uvodi Miloša Šestića, igrača za kojeg se pričalo da jemalo mentalno zaostao, a on u prvom napadu pada u šesnaestercu.Iz aviona je bilo vidljivo da folira i da je najbliža honduraška nogametar od njega, ali bez obzira na to sudija je svirao penal i tako smoprevarom i sudačkom krađom pobijedili s 1:0 i otišli u drugi krug.Radovala se tog trenutka cijela Jugoslavija. Skakao si od sreće po

svome kauču i nisi želio vidjeti ono što si inače uvijek vidio kad binaši bili u pitanju. Nisi primjećivao kako na kraju utakmice igračiHondurasa gorko plaču odlazeći s terena i bilo ti je, tebi Titovompioniru, svejedno što je takav penal dosudio sudija iz Pinochetovogfašističkog Čilea. Bio si toliko sretan da si ostao slijep za sve ono štoće ti biti toliko važno kada jednog dana cijeli svijet bude slijep na

Page 291: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tvoju malenu nesretnu zemlju, njezine patnje i krv. Život, naravno,nije nogomet. Rat se ne uspoređuje s utakmicama, ali ponekadmisliš kako te je zbog malih stvari stizala velika kazna i ne možeš bitisasvim uvjeren da je bila nezaslužena.Stigla te je, dragi moj, suza dječaka iz Tegucigalpe.

Page 292: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MODAImalo se od čega biti gospođa i u socijalizmu. Četvrtkom se

kupovao zagrebački Svijet, petkom beogradski Bazar, a jednommjesečno na red je dolazila Burda, puna nasmijanih Švabica, srnatužnih pogleda u sjevernim brezovim šumama, obučenih u šanelkostimiće svakakvih boja, u debele džempere s ogromnimkragnama, kapute koji su se vukli po suhom jesenjem lišću i onekratke koji su otkrivali bubrege i prepuštali ih utjecajima ledenihistočnih vjetrova koji su još uvijek stizali iz Sibira i njemačke gospođečinili tako zabrinutim za budućnost Svijeta. One su mislile da stižukomunisti i njihove strašne žene, bacačice kladiva i komesarke kojese ne namirišu parfemom nego se napare nad loncem punim kiselogkupusa. Nisu znale, nisu imale pojma da u Jugoslaviji neke nujnekomunistkinje, drugarice iz osnovnih organizacija udruženog rada,preko starih novina kopiraju krojeve iz Burde i pred svako novogodišnje doba pretvaraju se u gospođe, nježne i tihe slavenske vilesa životima od hiljadu snova.Sa cipelama je bilo malo teže. To se nije uvozilo, niti se moglo

kopirati iz njemačkih modnih časopisa, pa se kupovalo u Alpini, Pekui Šimeckom. Međutim, kako je jugoslavenska industrija obuće bila iostala, uz industriju namještaja, posljednji bastion real-socijalizmakoji nije srušen sve dok krajem osamdesetih nije liberaliziran uvozcipela, tako su prave gospođe bile osuđene da sakrivaju svoje nogepod stolice ili da kupuju sumnjivu švercovanu robu iz Trsta. Domaćeženske cipele početkom sedamdesetih izgledale su kao da ih jedizajnirao bugarski sindikat školskih čistačica i kao da je od svegaipak najvažnije da dobro žuljaju i da što duže traju. Procesrazgaživanja cipela u žena je trajao skoro onoliko koliko su trajale isame cipele. Dakle, najmanje dvije sezone. Svaka gospođa nosila jevatu u čarapi, a u toalet nije odlazila da bi popravila šminku ili da binabrala ljubičice, nego da zalijepi novi hanzaplast na sva ona bolnamjesta koja su pokazivala u kolikoj su suprotnosti socijalističkaindustrija obuće i ženska anatomija. U ta vremena nije se išlokozmetičarima, nego su pedikeri bili ti koji su sređivali ženski svijet ivraćali mu nadu u bolju sutrašnjicu i pobjedu tijela nad prolaznošću.Brojale su se na stotine hiljada sve kurje oči socijalističke

Page 293: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ženstvenosti, stečene od loših cipela, ali su svi govorili da je to ponasljednoj liniji. Kad jednoga dana stignu talijanske cipele, pa još idomaća industrija počne razlikovati ljudsku nogu od drvenog modelaljudske noge, tada nikome neće pasti na pamet gdje se izgubila tanasljedna linija i zašto žene više ne odlaze kod pedikera. Tada će iženski gospodski pogled na svijet postati ontološki drukčiji: U onavremena pedikeri su ih oslobađali bola, a danas ih kozmetičarioslobađaju ružnoće. Bol je stvaran i nitko ga bez velike potrebe neizmišlja, a ružnoća je najčešće fikcija i utvara, himba i himera kojanije na licima žena ili muškaraca, nego je uglavnom u nevoljenim iusamljenim dušama onih koji gledaju ili onih koji su gledani. Ali to jeveć mudrovanje za koje nemamo vremena, jer bi nam mogaopobjeći onaj trenutak, one sezone u kojima su po ulicama našihgradova prolazile gospođe s licima koja su sakrivala bol tih strašnihcipela.Godina 1970. i 1971. u modi su bile patkaste cipele užasno visokih

peta i debelih đonova, živih boja, najčešće lakirane. Taj lak pucao jes prvim kišama, kao da je bio načinjen od šećera, i tada su se pravegospođe počinjale razlikovati od drugarica. Ove druge pokušavale supopraviti ispucali lak, premazivale su cipele nekakvim ljepilima ili sujednostavno ignorirale stvar, dok su gospođe svoje propale cipeletrpale u kutije i odnosile ih na tavane. Ne zna se zašto su to činile, alivjerojatan odgovor je da im je bilo teško baciti nešto što su takoskupo platile i što je propalo i prije nego što su ga razgazile. U tomstrahu od viška oholosti bilo je sadržano njihovo gospodstvo, pa niječudno da će se jednom tako brzo priviknuti na siromaštvo i život bezmode, bez Burde i bez nade da će im netko vratiti ljepotu ili otklonitibol.Na glavama su tih sezona nosile one ogromne punđe koje su tada

stvarno bile moderne, nije bilo ženske glave bez punđe, a kasnijihgodina i decenija te punđe s početka sedamdesetih postat ćeobilježje žena lošeg ukusa, ružnih školskih direktorica, komšinicakoje djeci buše lopte kad upadnu u njihovo dvorište te JovankeBroz, koja je iz naših socijalističkih života nestala pred jednu turnejupo Sovjetskom savezu, Kini i Sjevernoj Koreji, koju smo pratili srcapunih nade i ljubavi prema čovjeku koji je putovao umjesto nas.

Page 294: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PREDZADNJA STRANICAKad bi ušli u neke godine i postali očevi odrasle djece, prestali ići

na utakmice, postali veterani u radničkim savjetima svojih preduzećai prestali planirati godine koje dolaze, kad bi se sasvim uozbiljili,pustili stomake i počeli ih nazivati bojlerima, kad se više nisu brijalivikendom i kad bi im iz ušiju i noseva izrasle debele crne dlake,očevi su jednoga dana Oslobođenje pošli čitati od predzadnjestranice. Ne znajući, tada su ušli u svijet mrtvih, iz kojega će izaći tekonoga dana kada ih više ne bude i kada se njihova stroga i ozbiljnalica pojave na predzadnjoj stranici, tamo gdje se počiva samo jedandan, ali je taj počinak, pokoj i rahmet, najvažniji detalj svakeposmrtne biografije. Sve što nakon toga slijedi je dugo ponavljanje,pravilno ritmizirana mantra sjećanja, pretvaranje tuge u dosadu izaborav. Predzadnja stranica bila je mjesto na kojem su se posljednjiput sretali stari poznanici. Viđali su se tamo školski drugovi, oni kojisu bivali izgubljeni po četrdeset godina, a onda jednoga dana vidišda su sve vrijeme živjeli u ovom gradu, da su vam se putovisvakodnevno presijecali, dugo ste se mimoilazili, sve dok se na krajuniste našli: jedan mrtav, a drugi živ. Otpuhivali su na takve sceneočevi, palili novu cigaretu, govorili - eh, što ti je život! Nitko ih nijeshvaćao, jer im nitko u tom času nije mogao biti dovoljno blizak. Donekih godina ne znaš kakva je zapravo smrt, sve dok predzadnjomstranicom ne počne u dugoj koloni stupati tvoja raja.Rođeni šezdesetih tu su stranicu čitali iz čiste zajebancije. Zbog

one naivne posthumne poezije, primijenjenih stihova koji su trebalidočarati najdublju tugu, a besramnoj mladosti bili su smiješni. Takoje teško naučiti riječi da se ponašaju tužno, poučavala je predzadnjastranica, ali nije bilo onih koji bi bili poučeni. Očevi su otpuhivalilamente nad životom, sinovi su se smijali, a jedinom novinskomstranicom koja je tiho slavila anonimnost promicala su lica Sarajlija iSarajki, prevarenih ljudi koji su se jednog sasvim običnog dana slikaliza ličnu kartu ili pasoš, ne znajući da će te fotografije biti predočenesvekolikom građanstvu kao nedvosmisleni dokaz njihovih smrti. Dasu znali da se slikaju za vječnost, vjerojatno bi složili drugačije izrazelica, ozbiljnije, odgovornije, bez nade i velikih očekivanja, izraze licanamijenjene Bogu.

Page 295: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Jednoga dana, na opće zaprepaštenje građanstva i užas očeva, napredzadnjoj stranici pojavilo se lice široko osmijehnutog čovjeka,očito posvećenika dobre kapljice, koji je u desnici, poput trofeja,držao visoko uzdignuti pileći batak. Proći će godine i nitko nam nećevjerovati, rekao je netko od onih iz šezdeset i neke, izrezao obavijesto smrti nasmijanog bekrije s batakom i spremio je u novčanik. Izperspektive ove povijesti, bio je to historijski dokument prvekategorije.Svašta se taj dan pričalo po gradu. Te kakva je to familija koja je

svoga mrtvaca mogla tako osramotiti, te kakvo je to Oslobođenje kadtakve stvari uopće dopušta, te kako li se samo osjećaju porodicemrtvaca koje su u prvom novinskom susjedstvu s tim batakom, te ušta se to svijet pretvorio kad nas s novinskih stranica gledajuvampiri... Ali već nakon sedam dana nitko se, osim onih koji su sesmijali, nije sjećao čovjeka koji nas je o svojoj smrti s fotografijeizvijestio u najboljem mogućem raspoloženju. Smijači su ga pamtili,ponavljali njegovo ime i slavili kao građanina kojem se omaklo da usmrti postane veliki.Je li se omaklo njemu ili njegovoj ožalošćenoj familiji? Na to pitanje,

naravno, nećemo pronaći odgovor, ali je lijepo i utješno vjerovati daje neki Sarajlija, shvativši kako mu se bliži smrtni čas, narediosvojima da vascijeli dunjaluk o tom događaju, čim za njega dođevrijeme, izvijeste onom najljepšom, najdražom i najnasmijanijomslikom. Slikom potpune i nepomućene sreće, da ga se po njoj pamti ida se ne zaboravi kako je bio dobar za društvo i prijatelje, od teferičavremena nije imao niti da pomisli kome zlo, pa evo i pred Boga ideprostodušan i čist, skupa sa svojim najdražim batakom, pa neka muBog milostiv bude i razabere životnu vrlinu među svim tim sitnimgrijesima. Teško je i nakon tolikih godina posumnjati da je čovjek sbatakom bio jako grješan.

Page 296: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

AZRANe pitaj zašto, ali muslimanska imena bila su ružna. Tako su

zvučala uhu, jer je u njima čulo neki zvuk od kojeg je glava bježala,zvuk prošlosti, pradjedovskih vremena kada se teško živjelo, nije bilostruje i auta, ili zvuk blatnjavih sela, škriputavih drvenihpodromanijskih kućeraka, zvuk zime i magle, zvuk gradskog strahada će nas netko jednom vratiti zajedničkom praporijeklu, tamo gdjesu ovce i krave duši jedino društvo. Bilo je u tim imenima i opasnogmuka koji se širio oko obijeljenih minareta, neuredno okrečenih,zapuštenih i sličnih po svojoj nepotpunoj bjelini onim velikimposavskim šljivicima. Bilo je u tim imenima straha od razlike,osjećaja da je Istok u njima nešto strano, daleko od naših života isvega što smo željeli biti.Početkom sedamdesetih najčešća muslimanska imena postala su

Alen, Denis, Selma, Sabina, Sabrina... Imena iz američkih filmova iliimena skandinavskih djevojčica koja su birana po bliskosti zvuka unjima. U njima je postojala ona sasvim prihvatljiva mjera sjećanja naIstok za koju su se hvatali ljudi, očevi i majke, zarobljeni između dvastrašna osjećaja: Otpora prema imenima svojih nena i djedova iužasa pred mogućnošću da svojoj djeci biraju imena svojih komšijakoji su vjerom i porijeklom bili nagrađeni za puno širi izbor imena.Iako su i njima stara imena, narodna i kršćanska, bila ružna, pa setih godina malo tko nazvao Tadijom, Milošem, Ivkom, Tvrtkom iliStjepanom, njihov izbor bio je veći i činilo se da njihova samoća usvijetu nije tako široka i strašna.A onda se 1979. pojavila zagrebačka rock grupa Azra. To ime

negdje je bilo zvučno i egzotično, ali u Sarajevu i Bosni odjekivalo jesvojom bliskom daljinom. Malo tko bi ga tada dao svome djetetu ibaš nitko ne bi tako nazvao svoju rock grupu. Ono što je bilo naše, tonam je bilo i najviše strano. Kako je Azra rasla, postajala kult jednegeneracije, adolescentski obrazac učenja i čitanja poezije, prva našapolitička ideologija i tačka identifikacije, tako je i zvuk njezinog imenamijenjao svoja značenja. Uho se na njega privikavalo i bivalo mubliskije s neke posve neočekivane strane. Nismo mislili da je Azramuslimansko žensko ime, niti smo ijednu Azru iz razreda, a bilo ih jejer smo rođeni nevinih šezdesetih, na bilo koji način identificirali s

Page 297: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

novim zvukom njezinog imena. Riječ Azra čula se na dva sasvimrazličita načina, ovisno od toga označava li ženu ili rock grupu.Ali ipak je činjenica da je preko zagrebačke Azre započelo

sarajevsko mirenje s muslimanskim imenima. Da smo drukčije živjeli,da nas na kraju nije ubilo u pojam i da nije bilo rata i svega onog štoje do rata dovelo i zbog čega taj rat nikada neće biti ispraćen iz našihživota, cijela je priča mogla biti obojena na neki pitomiji način. To štosu nam muslimanska imena bila ružna, moglo nam je danas bitismiješno, kao što je dobrim Česima smiješna cijela njihova povijest,svaka zabluda i svaka moda. Da nije bilo rata, danas bismo govorilio roditeljima koji su kupovali kapute po modi, govorili naglaskom zakoji su vjerovali da je zagrebački i beogradski, svojoj djeci davaliimena iz filmova i, sve u svemu, bili samo malo luckasti. Ljepše bi tobilo, i pravednije. Taj sram i zaborav stvarnih motiva teški su kaonajteža novembarska magla i kao depresija ljudi koji jednoga danashvate da su život uludo utukli, a da za novi više nemaju vremena.Kada odrastu danas rođena djeca, svi ti Muhamedi, Mehmedi,

Zvonimiri, Borne, Jovani, Ismeti, Hamdije, u modi će biti neka drugaimena, ali oni neće u čudu gledati jedni druge, niti će misliti da su imroditelji bili malo blesavi. Ako Bog da i ako postanemo bijeli Svijet,dobri Svijet, bit će tako. Ime je znak, ni dobar, ni zao. Imenovanjedjeteta estetski je čin, a život s imenom stvar je individualne etike.Imena nas nikada neće učiniti ni boljim, ni lošijim ljudima.

Page 298: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

HAVATamo gdje ulica Fadila Jahića Španca siječe Drvarsku, u prizemlju

zgrade na uglu, bio je frizerski salon "Hava". Sedamdesetih godinatu su na frizuru dolazile mejtaške gospođe, uglavnom one zrelijedobi, nane pred odlazak sinovima u Beograd, udovice na dan kadasu se sinovi vraćali iz vojske, bake koje će sutra odvesti unuke prviputa u školu, stare i ostavljene majke u nadi da će im početkom junadjeca doći iz Libije te lokalne mahaluše, najmanje jednom sedmično- one su dolazile ne toliko zbog frizure, koliko zbog društvenogživota, uvida u tuđu nesreću i sve one strašne porodične tajne nadkojima je Mejtaš živio i zbog kojih je njegova strmina katkaddjelovala kao kosmička kazna svakome tko je uzbrdo morao ponijetineku tugu na duši.Hava je bila, pristojno rečeno, jedna opsežna i opširna žena u

borosanama i frizerskom mantilu. Mogla je imati četrdeset, kao što jemogla biti i blizu šezdesetoj. Ljudima u uniformi ili onima s misijom,oficirima, hodžama, popovima, portirima, ali i frizerkama,doktoricama i medicinskim sestrama, često je teško procijenitigodine. Oni nisu kao drugi ljudi, jer osim bioloških činjenica, godovavidljivih na licima, o njihovoj starosti govori i nešto drugo, nešto što jeu suštini njihovih poslova i njihovog poslanja među nama: Običnimsmrtnicima koji smo uvijek, na ovaj ili onaj način, zatočenici njihovihprofesija. Ti ljudi ulijevaju višak strahopoštovanja, čak i onda kadanemaju svijest o svojoj posebnosti, jer ih mi drugačije gledamo. Eto,zato je posebna bila i Hava i zato nam je danas teško procijenitinjezine godine.Svaka frizura se zvala "hladna trajna", kao što će se nekoliko

godina kasnije svaka zvati "feniranje". Havin, kao i svi drugi frizerskisaloni tog vremena, nadaleko je zaudarao na hidrogen i neke drugekemikalije. Od tog vonja gori je bio samo smrad sumpora i maglajskeNatronke, ali žene na to nisu obraćale pažnju, nego su hrabro kročileu salone za uljepšavanje i iz njih izlazile s ogromnim frizurama,danas takvu ima samo mama Simpson, nalakiranim kao parketi unovogradnji i svjetlucavim kao noćno more puno planktona. Ili suizlazile, sijede naše bake i nene, i jedne i druge gologlave jer jegologlavo bilo i vrijeme, s frizurama koje su se prelijevale u azurnim i

Page 299: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ljubičastim bojama ehotona. Nisu bile tad ljepše nego inače, ali seznalo da su se za nekoga tako uredile, što je bilo važnije od svakeljepote.Prethodno su sjedile pod haubama, uredno razvrstane u dva reda,

usred zujanja ventilatora i vrelog električnog daha čitale su Praktičnuženu i Nadu i čekale da Hava dođe i oslobodi ih zatočeništva. Prizoržena pod haubama, pogotovo onih starijih, uvijek ti se činio pomalosramotnim i mislio si da bi bilo u redu kada bi ih sakrivali od pogledaprolaznika, kao što su od pogleda sakrivene liječničke ordinacije. Usedamdesetim bila je to tipska slika spola - žene pod haubama! - jernikada pod haubom, barem u Sarajevu, nije viđen muškarac. Iako jeonaj muški salon, prekoputa kina Romanije, u dva svoja ugla, napočetku i kraju dugog niza ogledala imao po jednu haubu. Dok si biodijete, i tu su te dovodili na šišanje, te su ti haube djelovale kaoprijetnja. Ako se budeš bunio, mogao bi završiti pod haubom.Osramoćen.Frizerski salon "Hava" postojao je dok god su u Sarajevu postojale

mahale i gradske četvrti. Kada se grad stopio u jedinstvenu cjelinu, ilibolje rečeno - dvije cjeline, od Marindvora i do Marindvora, nestala jei potreba za mejtaškim ženskim frizerskim salonom. Na frizuru sepošlo u druge dijelove grada, a nenama i bakama su kući počeledolaziti samostalne frizerke koje su se reklamirale preko oglasa. Sasobom su donosile specijalne prenosne haube i mučile naše stare unjihovim dnevnim boravcima. Frizerski salon prestao je biti mjestodruštvenog događanja, prenošenja i interpretiranja mejtaških tračevai ogovaranja onih koji su svoje živote čuvali iza debelih zidova.Nakon Olimpijade izmijenjen je koncept grada, Sarajevo je odotomanske i austrijske čaršije podijeljene na dijelove koji su imalizasebne infrastrukture, postalo otvoreni grad s trolejbusom, plinskommrežom i ušminkanim frizerskim salonima. Uskoro više ni hidrogennije smrdio jer se usavršila tehnologija proizvodnje ženske frizure.Tako je nestao salon kod Have, kao što su nestale i desetine drugih,danas bezimenih, kroz koje je prošla smiješna ljepota prošlosti podhaubama.

Page 300: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SARAJEVSKE TIŠINEOdvede li te jednom put na Istok, nađeš li se u zen-koanu pred

nekim dobrim indijskim dedom koji dijeli šamare zbog pogrešnihodgovora, upita li te neka nujna neznanka iz kolodvorskog restoranau Frankfurtu ili ti samom dođe da se pokušaš sjetiti najmirnijegtrenutka svoga života i najtiše tišine koju može prirediti svijet, samose sjeti onih pola sata pred jutro, ljeti je to bilo oko pola četiri, a zimioko pet, nulte, 1992. godine. Noćno gruhanje minulo je, jutarnjinapadi još nisu počeli; tišina je kao da su krošnje neke velike šume,nekog parka, ispunjene slavujima i raznim rajskim pticama koje nepjevaju jer uživaju u ljepoti tišine, uživaju u onoj vrsti mira kojoj bi sezačudio i sam Bog, samo da je slučajno među nama, nesvjesnima ioslobođenim od svih briga i potreba, pretvorenim u čisti život. Kadabi znao opisati tih pola sata, izmamio bi osmijeh indijskog dede,kolodvorska neznanka sjetila bi te se uvijek kad joj bude teško, a ti bivratio sebi taj osjećaj, neopisiv i besmrtan, kojeg više nikada nećešdoživjeti, znaš to!, jer više nikada tvoja duša neće biti tako prazna daodjekuje kao čisto srebro.Brbljavci bi kazali kako je užas imao neki smisao ako je tih pola

sata postojalo kao takav užitak duha i ceremonija potpune ljudskesabranosti, molitve bez glasa, vjere i sadržaja, ali ti nešto takvo,naravno, nećeš reći, niti ćeš pomisliti, niti ćeš drugima dopustiti dapomisle ako te sada slušaju. Ružno i strašno nemaju nikakvogsmisla, niti postoji ono što bi ih opravdalo ili što bi olakšalo patnjusvijeta. Riječ je o tome da su se u čovjeku izoštrili osjećaji, te godinei pred takva jutra, pa bi bilo lijepo kada bi ih sam, bez velike muke,opet mogao izoštriti kao što je drago dijete oštrilo olovku potpunosamo u školskom razredu čekajući da se ostali vrate sa fizičkog -dijete je bilo oslobođeno jer je upravo preboljelo šarlah.Tih pola sata tišine pred zoru, to stanje svijeta i stanje duše, bilo je,

a da to nisi znao, veliki finale procesa koji je započeo nekolikogodina ranije, u vrijeme kada su se dani prestali završavati s noćimai kada se život ljudi pretvorio u niz nepravilnih sinkopa koje više nisupriznavale ni biološka, ni društvena pravila po kojima se danjudogađalo sve, a noću bi se sve odmaralo. Noću je 1990. i 1991.slutilo na vojne udare, asfalt je u još uvijek mirnim gradovima strepio

Page 301: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

pred grubostima tenkovskih gusjenica, iza ugašenih prozorasarajevskih nebodera dvije po dvije su tačke duhanskoga žarameđusobno tiho razgovarale o posljednjim životnim pitanjima: Štoćemo i gdje ćemo ako noćas počne? Tako je to tada izgledalo. Jutrasu donosila olakšanje jer ništa nije počelo.Prvi događaj od kojeg je sve počelo, onaj kada je naša noć prestala

biti dobra noć, čini se banalnim kada mu samo spomenemo ime:Četrnaesti kongres SKJ. Zar je tako nešto moglo mijenjati našeživote i pravila biološkog i društvenog funkcioniranja našeg svijeta?Ludo, stvarno ludo, ali to nešto se stvarno tako zvalo. Našli su sekomunisti iz cijele Jugoslavije, najavljeni su ratovi, stvorena jevarljiva nada da ih ipak neće biti, a onda je došla noć u kojoj se o tojnadi odlučivalo. Sjedio si ispred televizora i drhtao, pod tobom sedijelio grad u dolini, vidio si ga kroz svoj crni prozor. PolovinaSarajeva je još uvijek spavala običnim ljudskim snom, a druga jepolovina bila kao ti: Pred televizorima i s pogledom na Četrnaestikongres SKJ. Banalna istina. Banalna nesreća. I na kraju banalnatragedija. Svaka prava tragedija, ljubavna, državna ili narodna, imalaje banalan začetak. Počela bi iz gluposti ili iz sasvim prosječnepodlosti, one koja u običnim životima nije vrijedna spomena, počelabi samo onako kako već počinju priče koje se najčešće i ne nastave,počela bi prije nego što je itko znao da bi mogla početi. KaoČetrnaesti kongres SKJ.Od te noći vampiri su živjeli u dušama dragih. Kad-tad svatko je

ulazio u svoj strah i počinjao živjeti kao da noći više nisu za spavanjei kao da čovjek spava samo zato što je slab i nemoćan, a ne zato štoje dobro spavati i tako dijeliti svoj život na dane. Finale tog užasa bilesu sarajevske predjutarnje tišine. Samo iz užasa moglo se stvorititakvo blaženstvo kojeg se na kraju i ne usuđuješ samo tako prizivati,jer nisi više siguran postoji li. Ili se samo tješiš u tom zen-koanu.

Page 302: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PRODAVAČ LOZOVADa je od Sarajeva iz tih godina ostao spot, crno-bijeli s geometrijom

koju crta proljetna svjetlost, barem kroz jedan kadar prošao bi grbaviprodavač lozova s poluraspadnutom kožnom torbom u jednoj ikamperskim stolićem na rasklapanje u drugoj ruci. Bezimen, kao štoje u principu bezimeno sve o čemu se nešto ima za reći, ali se nekaže nikad jer ti se ne da tražiti mjesta za pojave koje za sobom nisuostavile imena, taj je čovjek žurio najviše od svih. Žurnijeg nije bilo ugradu. Ili je bježao od ružnih pogleda, naivno kao što se brisanimprostorom bježi od kapi kiše, ili je bio nervozan, ili je svoj posaopreozbiljno shvaćao, ili mu je grba na leđima diktirala baš takav ritamhoda. Svaki razlog je moguć, ali nikada nećemo saznati istinu, jernas nije ni zanimala sve dok se prodavač lozova nije preselio izstvarnog svijeta u svijet naših duša. Nekad nas se nije ticao, a sadanam nedostaju informacije o njemu, ne bi li smo ga napokon uklopiliu sliku o gradu, smirili ga i našli pravi smisao njegovog pojavljivanjau tom imaginarnom sarajevskom spotu.Taj čovjek nije mogao podići glavu dok bi hodao. Gledao je u asfalt,

negdje između svojih brzih nogu, a ako bi ga netko pozdravio,uzvraćao je pogledom koji bi tek malo svrnuo ulijevo ili udesno,valjda kao sitan i svakako nedovoljan pokušaj da poznanika uvjerikako ga je vidio, premda je položaj glave sarajevskog hodača uvijekostajao takav da objektivno ništa nije mogao vidjeti osim asfalta podsvojim nogama. U nekoj svetoj invokaciji ili u nekoj sličnoj knjizibožanskih prijetnji sigurno bi bilo rečeno da je taj čovjek zbognečega, nekog grijeha, bio kažnjen, ali dobro znamo da nije tako.Jednostavne su istine o ovim životima, jednostavnije i od istine ogradu u kojem su dotrajavali, a one se svode na priču obezrazložnim nesrećama i bolestima, dječacima koji su odrastali ubogalje i malim velikanima kojima se ni imena ne znaju, niti ih je nabilo koji način dodirnula povijest, ali su pod njihovim stopalima i unjihovim stegnutim šakama stvarani okviri za ime Sarajeva.Taj mali grbavi prodavač lozova bio je Sarajevo. Danas to znaš i

nadaš se da ima i drugih koji znaju. Umjesto svih onih olimpijskihplakata, umjesto Vučka, glamuroznih prizora grada koji gori,razglednica s vizurom Vijećnice, umjesto svega onog što u muzejima

Page 303: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

i galerijama jest slika, mogla bi stajati samo velika crno-bijelafotografija tog čovjeka kako žuri ili kako sjedi ispred Šipada u Titovojulici za stolićem punim lozova i napokon je u stanju malo podićipogled i vidjeti lica ljudi koji prolaze. Ispod te slike, ili bolje - tih slika,pisalo bi Sarajevo, nekim običnim slovima, bez ikakvog copyrighta iobjašnjenja, kao tajna šifra i znak za one koji mogu razumjeti, onekoji pamte tog čovjeka i znaju da je bio postojan u vremenu,bezimeno ime grada, trajan i važan kao što su trajne i važne bilezgrade oko njega i asfalt pod njegovim nogama. Kada jednom budugorjele te zgrade, žalit ćeš ih kao što se žali vlastita prolaznost, alikao što nikada nećeš žaliti za prodavačem lozova koji je jednogdana jednostavno nestao.A koliko je samo sreće svakoga dana ležalo na njegovom stoliću!

Oni koji su kupovali te lozove dobro to znaju. Njihove srećke nisuništa dobijale, ali dobitne su bile sve one koje su ostajale, jer ih nisuznali probrati ili je nevidljiva ruka po zasluzi raspoređivala kome jesuđeno da do sreće dođe na najjednostavniji i najbanalniji način:Preko novca i to besposlenog. Čovjek koji je takvu sreću prodavaobio je pouzdan kao stari Haron, lađar koji s jedne na drugu stranuprevodi duše kojima je istekao zemni rok trajanja. Prodavao je neštošto drugima treba, a ne ono što je trebalo njemu. Sretan ili nesretan,grbavi trgovac srećkama nije bio taj za kojeg ćeš posumnjati danovac može promijeniti i njegov život i da svi ti lozovi i njemu istovrijede.Postoji vjerovanje da bogalji donose sreću i da dodir njihove grbe

ispunjava želje. To vjerovanje vjerojatno nije koristilo u poslusarajevskom prodavaču lozova, ali danas, nakon što su godineprošle i nakon što njega više nema, pa mu ne možemo pokvaritiposao, valja reći da se radi o jednom od najbesmislenijih inajokrutnijih pučkih vjerovanja. Okrutno je jer u tuđoj nesreći nalaziklicu vlastite sreće, a besmisleno je jer polazi od pretpostavke dagrbav čovjek mora biti nesretan. Sarajevski prodavač lozova, onajkoji je žurno prolazio kroz naše živote i pod čijim se pogledom u slikupretvorio svaki milimetar sarajevskog asfalta, možda je bio sretančovjek. Razlozi njegove, kao i bilo čije sreće zaključani su iza sedambrava, pa se o njima nikada ništa ne sazna. Samo se nesreća vidi.Samo nesreća ima bezbroj oblika, vrsta i imena i o njoj rijetko postoji

Page 304: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

tajna. Zato čovjek katkad i kupuje lutriju. Da otkrije prazan loz iponada se kako je u njemu sva njegova nesreća.

Page 305: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ŠAHJe li to bila kiša, šta je to bilo, ali uglavnom nešto je omelo Dimitrija

Bjelicu da uđe u knjigu rekorda igrajući najveću šahovskusimultanku u povijesti. Meč se trebao održati u parku ispredposlovne zgrade Svjetlosti, pozvani su novinari iz velikih svjetskihnovina, formirana je komisija koja bi potvrdila rezultat, ali sve je nakraju propalo, srušilo se i na kraju se utopilo u crnoj rupi zaborava,tako da danas više ne znamo zašto Bjelica nije srušio svjetskirekord.Taj neobični čovjek, veliki sportski novinar i faca za koju je znalo

pola zemaljske kugle, uskakao je u samrtničku sobu starog golmanada s njime napravi posljednji intervju, u njegovom stanu je noćioAnatolij Karpov kada bi posjećivao Jugoslaviju, veliki Mihail Taljbio je njegov dobar prijatelj Miša... Svakoga je Dimitrije Bjelica znao,svjetski novinar u našoj maloj zemlji i neka vrsta Vase S. Tajčića unašem malom gradu. Bog zna je li Bjelica folirao i šta je od njegovihpriča bila istina, a šta neprovjerljivo hvalisanje, ali je činjenica da sumu vjerovali oni od čijeg vjerovanja čovjek može imati koristi, pa jeBjelica uspio utemeljiti i svake godine organizirati velemajstorskišahovski turnir u Bugojnu, najveću tradicionalnu sportskumanifestaciju koju Bosna pamti. Na njegovo ime dolazili su namsvjetski šampioni.Nakon jednog sramnog policijskog procesa, vođenog u koordinaciji

partijskog sekretara Guzine i republičkog bezbjednjaka Škipine,Dimitrije Bjelica je pred novu 1987. godinu pobjegao glavom bezobzira iz Bosne i Sarajeva, da se u ovaj grad više nikada ne vrati. Itu je završena priča, Bjelicina sa Bosnom i bosanska s Bjelicom, izakoje su se, istina, predratnih i ratnih godina vukli i neki repovi, ružni inedostojni spomena, pa ih ova dobra historija niti ne bilježi.Priča o Dimitriju Bjelici i propaloj simultanki, bugojanskom turniru i

najboljim šahistima svijeta koji su na Čaršiji zagledali šahovskegarniture, rad naših vrijednih zanatlija, na kojima nijedna figura nijebila nalik drugoj i nijedno polje nije bilo jednake veličine kaosusjedno ili su u radnjama Bosnafolklora primjećivali urednije iskromnije garniture, rad fočanskih robijaša, ta priča o čovjeku koji jebio velemajstor mistifikacije, pa je šampionima znao izmistificirati i

Page 306: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Sarajevo, svoj smisao i razlog nalazi u činjenici da je ovaj grad biodovoljno dokon, a njegovi stanovnici pametni i besposleni, da sesasvim slobodno može reći kako je u njemu odigrano više šahovskihpartija, onih kafanskih, u posljednjih pedeset godina nego u svimdrugim jugoslavenskim gradovima zajedno. Onda je na neki način inormalno da je Bjelica baš u Sarajevo dovodio Talja i Karpova i da jebaš tu stvoren mit o šahu kao općedruštvenoj igri, nadređenoj svimdrugim igrama, jedinoj igri uz koju je moguće piti i meziti.Nakon Bjelice i zlatnih godina Bugojna, usred rata i u vremenima

kada su bosanski šahisti, potpomognuti ljudima koji su se baš htjeliosjećati Bosancima, došli do svjetskih olimpijskih vrhova, pojavio sečovjek u mnogo čemu različit od Dimitrija Bjelice, ali jednako važanza ovu povijest i njezinu šahovsku priču, ako ne i važniji jer je stizaoiz pustoši, bez planetarnih zasluga, propusnica za velike bankete ikraljevskih i predsjedničkih vizitkarata. Pojavljivao se kao šahovskiOliver Twist, kao opunomoćeni predstavnik carstva zaborava, netkokoga bi s noge na nogu najradije sa ovog svijeta i iz života izbaciosvaki viđeniji gorila i izbacivač. Njegovo ime je Nikodije Stojanović.Nikada nije pobijedio na nekom šahovskom turniru, nikada nećepostati velemajstor, nikada za njega neće znati oni koji budusastavljali šahovske enciklopedije, niti će čak i u sarajevskimprilikama Nikodije ikada biti veliki šahist. Ali kako šah nije samo igranego je i način života, a metafora šaha se ne razrješava samo u pričio ratu između dva kraljevstva - sve do smrti jednog kralja, nego usvemu tome leži i primisao o plemenitosti viteza i veličini onih kojidušom grade svijet, tako je i Nikodije Stojanović jedan od najvažnijih,ako ne i najvažniji lik bosanskog i sarajevskog šaha, vitez svihvitezova, šahovski Don Quijote.

Page 307: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČESIGodine, čudne godine. Tamno je bilo iza istočnih granica. Njihovi

srp i čekić bili su nekako drukčiji od naših srpa i čekića. Postojala jeneka sitna razlika u dizajnu, boji i obliku, oku neprimjetna, ali srcu iglavi jako važna. Oni su bili nešto sasvim drugo, drugi ljudi, daleki odnas, drugi komunizmi, ispunjeni nekim strašnim tajnama s kojima minismo željeli imati veze. Naš je komunizam više bio način života,oblik naše bezbrižnosti i način na koji smo štitili svoje bogatstvo iblagostanje. Jesmo li zaista živjeli u blagostanju? To ne znaš, alidanas ti se čini kao da jesmo. A oni su bili siromašni. I ružnoodjeveni. Bezoblične sive štofane hlače, rumunjski džins koji jeizgledao kao odštampan u velikim kancelarijama, preko onihjastučića na koje se otiskuju štambilji, pa one tužne ženske marame,vunene kape nabijene preko očiju i brkovi. Rijetki žućkasti brkovičeških, mađarskih i poljskih turista, njihove izvinjavajuće geste,poluspušteni pogledi i sram. Ti ljudi strašno su se sramili zbognačina na koji smo ih gledali. Tada toga nisi bio svjestan. Nisi to želioprimijetiti. Da, naši sintetički džemperi su odvratni, naše gumenecipele su ružne, a naši dragi trabanti i varburzi nisu baš neka moćnaobiteljska konjica, ali, vjerujte nam, nismo mi krivi za to, znamo misve, vidimo, jer imamo oči i sviđaju nam se vaša odijela, vašefarmerke donesene iz Trsta, otamo gdje mi nikada nećemo ići, ali štada radimo kad sve to nije naša nafaka? Eto, to su govorili poglediČeha na čiji smo račun pravili viceve i na kojima su nam se sviđalesamo grudi njihovih sedamnaestogodišnjih kćeri, dok smo ubrodićima s tomosom četiri oplovljavali Korčulu i Hvar i sve onezabačene kamene i stjenovite plaže na kojima se u tajnosti sunčalasva ljepota istočne Europe.Kako nam barem te divne češke grudi nisu govorile da griješimo?

Strašno griješimo kada mislimo da smo shvatili svijet oko sebe i daimamo pravo smijati mu se. Griješimo kada mislimo da smo bolji odnjih, da su oni stvarno željeli trabante i varburge, da se tako lošeoblače jer nemaju ukusa, jer su glupi i jer ne znaju šta je pravi život ipravi svijet kojega smo i mi dio. Tko bi rekao, tih sedamdesetihgodina, da ćemo jednoga dana šetati ulicama Praga, bez novaca udžepu, poderani, ružni i neobrijani, sa svojim jakim balkanskim

Page 308: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

bradama koje izgledaju kao prljavi novinski raster, a da će oko nasšetati lijepi i uredni, bogati i zadovoljni, svjetski odjeveni Česi iČehinje. Ako nas ni ne pogledaju ili ako budu mislili da smo ružni,prljavi i glupi, hoćemo li se sjetiti kakvim smo ih očima gledali, iste teČehe, onih davnih i za nas sretnih sedamdesetih godina, kada senjihov predsjednik zvao Gustav Husak, a ime našeg predsjednikaznao je cijeli svijet. Milost mogu tražiti samo oni koji su milost ipokazivali. Gole grudi lijepih Čehinja danas nam znače nešto sasvimdrugo.U finalu prvenstva Europe u fudbalu 1976. igrali su SR Njemačka i

Čehoslovačka. Za Čehoslovake je branio onaj Ivo Viktor, golmankoji bi rukom bacio loptu sve do centra, a nikad ju nije ispucavaonogom. Očekivalo se da Nijemci pobijede i nitko zapravo nije biosiguran kako su Čehoslovaci u onim svojim smiješnim do polacrvenim, od pola bijelim dresovima i došli do utakmice za zlato. Alikako to već biva kada se u mitskoj bici sudare veliki i mali,Nijemcima se nije dalo, probudili su se s lošom karmom, a Viktor jebranio što ne bi nitko. Ostalo je neriješeno i nakon produžetaka, pasu izvođeni jedanaesterci. Nakon niza golova i jednog jedinognjemačkog promašaja loptu je na bijelu tačku postavio AntoninPanenka, a od stative do stative raširio se veliki Sep Mayer.Gledateljstvo se i tada moglo uvjeriti kako ne postoji golmanov strahod jedanaesterca, kao što je to vjerovao Peter Handke, nego sejedanaesterca boje pucači. Nije strašno primiti gol iz penala, ali jetragedija penal promašiti.Panenka je uzeo zalet i, umjesto da raspali po lopti ili je plasira

daleko od Mayera, sasvim lagano ju je potkopao i lopta je po sredinigola, sporo kao proljetni cvat, prešla preko golmana koji se bacio ipala u mrežu kao što u ceker upadne vješto ukradena konzervamesnog nareska. Panenka je izveo jedanaesterac kao da nije Čeh,kao da mu život nije obilježen ružnim autima i lošim džemperima ikao da nije u finalu prvenstva Europe, nego je život samo sretni san.Bio je to gol u slavu optimizma i s njime je Čehoslovačka postalaprvak Europe. Veliko je to: Biti jadan i biti optimist!

Page 309: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ĆIROPod onim plavim nebom ništa nije bilo zelenije od fudbalskog

terena pred početak utakmice, kad bruji trideset hiljada ljudi onimpčelinjim brujem od kojeg se ježi koža i tad znaš zašto se ide nautakmice. Bruj postaje jači, uskoro će se prolomiti u krik iz jednogvelikog grla, u krik mase i glas službenog spikera koji će najavitisastave timova, kada na atletsku stazu izlazi čovjek u kaputu, udaljini sitan kao olovni vojnik, a oko vrata mu blješti šal, najbjelijastvar koju si vidio nakon snijega, šal oko vrata Miroslava-ĆireBlaževića.Bijeli šal bio je znak elegancije i magijski simbol pobjede. Taj čovjek

nikad nije trenirao tvoj klub, njegovi treneri bili su stariji ljudi udemodiranim Adidas trenerkama, ali te je njegov šal opčinjavao. Ilisu te opčinjavale pobjede za koje su svi vjerovali da ih taj šal donosi.Pobjede su bile po mjeri lokalnih sudbina. Jedan Blaževićev klubpostao je prvak države, drugi se spasio od ispadanja iz lige, a strećim nije bilo ništa, jer je trener u pola sezone prestao nositi svojbijeli šal.Nije to bila moda koja je došla iz svijeta, niti su je stvorili kreatori

Alhosa i Kluza. Jedan fudbalski trener bio je zaslužan što su nekisarajevski muškarci, odrasliji od tebe, nosili duge plave i crne kaputei bijele šalove oko vrata. Njihovi šalovi blještali su u novembarskojmagli, ostajali čisti usred gustog gradskog smoga, a samo Bog zna,Bog i njihove žene i majke, koliko su puta sedmično ti šalovi išli napranje. Ta magična elegancija činila se vječnom. Kao da nikada nećeizaći iz mode.Još dugo nakon što je Miroslav-Ćiro Blažević odbacio svoj talisman,

na sarajevskim su se ulicama mogli vidjeti ti bijeli šalovi. I nitko nezna koje su zime konačno nestali. Ne bi ih se ni sjetio da trener svihgodina nije ostao tu, negdje u blizini, i da priča o njemu nije odredilatvoj život. U vrijeme kada si na najzelenijoj zelenoj pozadini prvi putugledao Ćirin bijeli šal, ti nisi ni znao da je Ćiro Bosanac.Njegova karijera se pretvorila u orijentalnu bajku. Na dvoru starog

tiranina, vladara čije je lice bilo odvratno cijelom svijetu, osimnjegovim podanicima koji su to lice gledali drukčijim očima, Ćiro jepostao dvorska luda. Bio je to dobar posao za onog tko zna tajnu

Page 310: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

vladarevog srca. Stari tiranin je mrzio ljude: poštare, tapetare,inžinjere, bubnjare, doktore i urare, ali je više od svega i svih mrziomuslimane. Za tu mržnju nije imao nekih posebnih razloga, uostalom- zašto bi muslimani bili bolji od poštara?, ali poštari barem donosepisma, a čemu muslimani služe, on to nije znao. Pa ih je mrzioefikasnije nego druge ljude. Njegova dvorska luda, Ćiro, fudbalskitrener iz vremena dok sve je bilo život, radio je pasjaluke, viceve išale, ali je dobro znao da u jedno ne smije dirati: U mržnju starogtiranina. Pa kad si već luda, svejedno ti je za poštare, tapetare,inžinjere, bubnjare, doktore i urare. Ali šta ako stari tiranin bude takomrzio muslimane da od tvog rodnog grada oblak dima načini, jer onto može, iako mu je lice odvratno cijelom svijetu? Ćiro Bosanac, tadvorska luda, takvo si pitanje nije postavljao.Nije ti u toj bajci bio jasan. Ali je poučan bio nastavak priče koji više

nije bajka. Nakon što je Tuđman umro, Miroslav-Ćiro Blaževićodlučio je opet biti trener. Nije baš bilo nekih ponuda, a onda sudošle dvije, ali prilično bogate. Prva iz Saudijske Arabije, a druga izIrana. Prihvatio je drugu, premda je mogao i prvu. Pouka bi, naime,bila ista. Državnim, vjerskim i fudbalskim čelništvima tih zemalja, aona su zbog specifične vrste društvenog ustrojstva u velikoj mjeri -jedno čelništvo, uopće nije smetalo što je Ćiro radio kao luda nadvoru starog tiranina, niti što mu je mržnjom s vremena na vrijemenastojao sličan biti. Nije im smetalo, tužna je istina, što im je, uArabiji i Iranu, važnija njihova nogometna reprezentacija odmuslimana. Ako su muslimani bosanski. Blesav si ako ih zbog togaosuđuješ, te Saudijce i Irance, ali blesaviji si ako to ne želiš vidjeti iliako ti je normalno što to ne vidi prvi tvoj komšija.Bliža ti je tvoja uspomena u kojoj ništa zelenije nije od zelenog

fudbalskog terena, onog malog i lijepog stadiona u Zenici, na kojiizlazi čovjek manji od olovnog vojnika s bijelim šalom oko vrata. Bližati je uspomena od svega u šta se uspomena pretvorila.

Page 311: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČELIKPrezivao se Čelik, a ime si mu zaboravio. Ubijen je na dan prvih

barikada, drugoga marta 1992. godine, na Trebeviću, tamo koduspinjače. Bio je čuvar, radnik, mehaničar, ili se gore slučajnozatekao. To više ne znaš. Bio je Čelik, mrtav na pravdi Boga, uzločinu za kojeg si već tada znao da nikada neće biti kažnjen. Takvaje bila situacija. Jedan mrtav bio je kao nijedan, u satima kada jegrad drhtao pred ratom i nijedna cijena mira nije bila tako visoka daje nismo bili spremni platiti. Pa i život čovjeka koji se zvao Čelik.Halal im bilo ako je to sve.I on je sigurno imao nekoga svog. Nema čovjeka koji bi bio baš

sasvim sam. Netko ga je volio, možda je nekome bio sve u životu.Taj Čelik. I možda je nekome to bio kraj rata, jer su ga ubili i jer jemnogima rat bio završen kada su izgubili svoje bliske. Primirje i mirzapravo se računaju samo u životima onih kojima nitko nije poginuo.Ako se toga sjete, ako tad shvate da su na broju, takvi će slaviti mir.Za druge je kasno. Za Čelikove bilo je kasno čitav mjesec prije negošto je rat i počeo.Taj dan, drugi mart 1992. godine, pamti se po "roštilj barikadama".

Nakon što je prepolovljen grad i nakon što su ljudi sa čarapama naglavama gnjevno tražili pravdu koju im nitko nije mogao dati, jer je tobilo kao da od prodavača jabuka tražiš ananas, neki od onih od kojihse tražilo, postavili su, ko fol, svoje barikade, pa nikom nisu dali proćiako na barikadi ne pojede ćevap. Hvatao te je sram pred tom slikoms televizijskog dnevnika. Čovjek koji je nudio ćevape, mislio si, nerazumije šta se od njega traži i radi nešto čega bi se njegova djecaveć sutra mogla sramiti, nakon što se sve smiri i počnu se u miru iravnovjesju svakodnevice prepričavati doživljaji iz dana kada smomislili da je počeo rat. Nepravedni i gnjevni tražili su pravdu, a on jenudio ćevape. Budala.Trebalo je proći vrijeme, rat i sve što se u ratu s dušom zbiva, pa da

ti taj čovjek, da ti ti ljudi s "roštilj barikada" postanu jasni. I da shvatiškako bi učinio isto što i oni, samo da si bio dovoljno star i pametan ida te ovaj grad nije razmazio najljepšim svojim godinama. Na velikozlo zreo čovjek reagira tako što se pred njime pokušava pokazati što

Page 312: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

bezazlenijim. A teško je zamisliti nešto gluplje i bezazlenije od "roštiljbarikada".Istoga dana stanica milicije u Hadžićima cijepala se na bosanski i

karadžićevski dio. Dva milicionera, pravoslavac i musliman, ostali suzajedno i odlučili štrajkovati glađu sve dok se ne uspostavi jedinstvo.Između njih dvojice bio je jedan prošli život i vrlo je vjerojatno da subili spremni umrijeti od gladi za njega. Između njih bila je i priča oBori i Ramizu, a ona možda i nije slutila sretan završetak, ali jeslutila pravdu. U to si i ti bio uvjeren. Na kraju svega bit će pravda iznat će se tko je postupio ispravno, a tko je izdao vlastitu utrobu.Najveći lom dogodit će se kada shvatiš i kada njih dvojica shvate dapravda neće doći i da nema knjige u kojoj se dobro piše plavom, azlo crvenom stranom iste starinske kancelarijske olovke.Drugog marta jedan je Sarajlija snimio na videokasetu dnevnik i

Yutel. Bit će to jednom vrijedan dokument. Petog aprila, prvog danarata, ponovio je isto i odlučio je snimati sve dnevnike i Yutele doonog dana kada se situacija smiri. Ne znaš koliko dugo je izdržao,koliko je imao kaseta i koliko dugo ga je želja za dokumentiranjemdržala. Vjerojatno do onog dana kada je prvi put pomislio da ovomožda nikada neće završiti. Ta pomisao pravi je početak novogaživota i druge povijesti. Ako je preživio, bila mu je, nakon kraja rata,smiješna ta potreba za dokumentiranjem. Ili se sramio. Bez ikakvograzloga. Čovjek nema razloga sramiti se svoje normalnosti.Svi ti ljudi bili su dobri momci u žanru koji se zove "tragedija

zabune". Čovjek koji se prezivao Čelik i čovjek s "roštilj barikada" ičovjek koji je sa čovjekom štrajkovao glađu i čovjek koji je htio sve todokumentirati - za svoju djecu, ako ga pitaju šta se tih danadogađalo u Sarajevu. Oni nisu znali ono što je razumno ne znati.

Page 313: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DANITog ljeta agresor je bio u svakodnevnoj panici, Saša K. se

priključivao Armiji BiH, a stari mu je trzao glavom kao Klaudije u onojengleskoj seriji; najcjenjenija novčana jedinica u gradu nije bilanjemačka marka, nego šteka sarajevskog marlbora, stigli su suhidnevni obroci američke vojske, sa svinjetinom i bez svinjetine, aManojlo Tomić je postavio logično pitanje: kako to da Amerikancinisu još uvijek izmislili viski u prahu; u Staroj pravoslavnoj crkviprodavane su svijeće-voštanice, koje su gorjele puno brže odlojanica; statusni simboli postali su satelitski telefon, propusnica zanoćno kretanje i potvrda o radnoj obavezi; Josip Magdić pisao jeprvu bosansku himnu, sportaši su išli na Olimpijske igre u Barcelonu,a svaki pjevač snimio je svoju pjesmu o ratu; postojalo je masovnouvjerenje kako bi Svijetu trebalo objasniti šta se s nama dešava isvatko za kojeg smo vjerovali kako nas je spreman saslušatipostajao je počasni građanin Sarajeva; Vojna bolnica preimenovanaje u Francusku bolnicu, PAM sa Špicaste stijene ušao je u izvještaj ovremenu, a radijski novinari izmislili su riječ "djejstvovanje" da bismose po njoj razlikovali od agresora.Tog ljeta Senad P. je odlučio pokrenuti Naše dane, koji su nakon

desetljeća izlaženja bili stali, ali su mu u zgradi bivšega SSO-a bilirekli da polažu pravo na to ime, neće ga se lako odreći, a uostalomsamo što opet nisu pokrenuli list... Senad P. je tako morao odustatiod Naših, ali je ostao pri Danima. Trebale su proći godine prije negošto je i posljednji čitatelj iz glave i govora izbacio Naše, premda se idanas, u bratskim republikama i u dalekom inozemstvu nađe ljudikoji ovaj list zovu krivim imenom, onim imenom koje je potonulo uprošlost i otišlo u bescjenje.Već u prvim brojevima lista stvoren je žanr koji će obilježiti

sarajevsko ratno novinarstvo, a kasnije i književnost, žanrnabrajanja. Nabrajalo se, katalogiziralo i arhiviralo sve, od predratnihuspomena, gradskih priča, imena ljudi koji su otišli i onih koji suostali, razrušenih kuća i gradova, fudbalera i košarkaša. Sve što jenabrojano postaje besmrtnim, a kako je umiranje svake vrste postalotrend, bilo da su umirali ljudi i njihove zgrade, bilo da je umiralo ono

Page 314: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

što su nosili u dušama, tako je, bez svijesti o tome, nabrajanjeshvaćeno kao spas. A novine su postale strašno intimne.Dani su te 1992. godine imali humoristički dodatak koji se zvao

Koksara, naslovnicu od natron papira, boje kartonskih kutija,tehničkog sekretara koji je bio zadužen da loži bubnjaru na drva ijednog fratra koji je redakciji poklonio kanister nafte, a bez te naftenovine ne bi izašle. U kakvoj su bile vezi novine i nafta, to više nijevažno, niti je zanimljivo za priču koja se danas priča, ali da nije bilotog fratra, možda ne bi bilo ni Dana, kao što ih ne bi bilo da Senad P.nije bio tvrdoglav i ustrajavao na nečemu u šta razumni ljudi nevjeruju. Čovjek je osuđen na propast, razumni to znaju, u slučaju dapokreće novine ili osniva političku partiju, jer su već pokrenute svenovine i osnovane sve partije koje su uopće potrebne. Preko toga jevišak. Tako stoje stvari u miru, a još su drastičnije dok traje rat.U jednoj Koksari Karim Z. napisao je tekst o gumenim minaretima,

koji su kao humanitarna pomoć stigli iz Saudijske Arabije. Kad ihgranata pogodi, oni se samo saviju, a onda vrate u uspravan položaj.Gumenim minaretima agresor ne može ništa. Oni su naša velikapobjeda. Kad danas misliš, nakon što je sve došlo na svoje, a opetništa nije onakvo kakvo bi trebalo biti, ta priča o gumenimminaretima nalikuje metafori jednog vremena u kojem su se svevrijedne stvari pokušavale spremiti i sakriti u riječima. Ono što je bilorečeno, to je na neki način bilo i zaštićeno. Dok su jedan za drugimpadali minareti po Bosni, i dok se činilo kako će pasti svi doposljednjeg, spasonosna je bila ta ideja o minaretima koji se savijajui uspravljaju.Šteta što u nekoj donaciji nisu stigli gumeni ljudi, oni koji bi se samo

savili pred gelerom i metkom, a u kojima bi svoje mjesto našle sveone puste duše čija je tijela odnio rat. Sve drugo je obnovljivo.Obnavljaju se čak i iluzije, a u glave i srca živih vraća se ono za štosu vjerovali da je izbjeglo zauvijek. Ne vraćaju se jedino mrtvi ljudi.

Page 315: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

OSMIJEHSlobodan Pavković, osmica novosadske Vojvodine, bio je

tinejdžerska zvijezda u revijama Zdravo i ITD. Njegove postereosmoškolke su lijepile po svojim sobama, a on se smiješio onimvisokoprofesionalnim osmijehom stidljivka, koji je tih godina bio umodi i bio preporuka za ulazak u svijet mlađih maloljetnica. Tajosmijeh su do savršenstva doveli glumci u prvim američkimomladinskim serijama, a Pavković ga je samo skinuo, kao što seskida zgodan gitaristički riff, pred ljetnu sezonu u nekom kampu naMakarskoj rivijeri.Bilo je to vrijeme kada djevojčice u principu nisu padale na

nogometaše. Oni su izgledali kao seoski probisvijeti ili kao ozbiljniobiteljski ljudi. Jovan Aćimović, Moca Vukotić ili Jurica Jerkovićprije su nalikovali njihovim očevima nego ikonama muškog spola okokojih bi se mogla okupiti još uvijek mutna i nedovršena čežnja našihdjevojčica. Slobodan Pavković bio je izuzetak, jer je znao kako setreba nositi i jer je svirao gitaru u grupi Rani mraz. Njemu je iposvećena ona pjesma s prvog Balaševićevog albuma o fudbalerukojem je drago zbog starog što je "od trnja stigo do zvezda u tili čas".Pavković će nekoliko puta zaigrati i za jugoslavensku

reprezentaciju, s Vojvodinom će biti vicešampion države, a uz LaslaLerinca, Petra Nikezića i Zvonka Ivezića te golmana RatkaSvilara, bio je najbolji igrač te ekipe. Ali to nije bilo dovoljno dacurice zbog njega počnu ići na utakmice ili da barem gledajusubotnje direktne prenose. Tih godina dobro se znao raspored stvariu društvu. Očevi su pratili fudbal, a majke su ih zbog toga blagoprezirale, što se prenosilo na sljedeću generaciju, bez promjena usmislu i sadržaju, kao što se već prenose običaji i životne navike uurednoj konzervativnoj sredini. Obiteljski san proletera i sitnihslužbenika bio je, možda, da sinovi postanu veliki fudbaleri, ali nitkonije sanjao da mu se kći uda za fudbalera. Pa makar taj bioSlobodan Pavković, stidljiva osmica novosadske Vojvodine.Dok ne bi prerasle Zdravo i ITD i podijelile se u času pune

seksualne zrelosti na čitateljice Praktične žene i čitateljice Džuboksa,našim je djevojčicama bilo svejedno kakvu muziku sviraju likovi spostera koji vise nad krevetom. Tako su jedan uz drugoga bili Jim

Page 316: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

Morrison i Slobodan Pavković, Doorsi i Rani mraz. Put od mraka donaivnosti one su na svojim Toscama 15 prelazile u tren oka. Prvo LAWoman i Riders on the Storm, a onda Neki novi klinci i Mirka, ljubavijedina moja ti, ko te sada dirka i ko ti pod prozore dolazi da ti svirka...Tek kada u sedmom ili osmom razredu naiđu pravi, živi frajeri,dugokosi u teksas jaknama na kojima je kemijskom olovkom bilonapisano Black Sabath, tek tada bi sa zida sobe nestao SlobodanPavković, a ploča Ranog mraza završila bi među onim neugodnimuspomenama, jer u tim godinama ne prihvaćaš da si ikada bio dijete,a lako ti je povjerovati da si bio glup.Eto, tako je Pavković nestao iz ove priče. Više se za njega ništa nije

čulo. Nije postao trener ili menadžer, niti je u stranim zemljamanapravio karijeru o kojoj bi se pričalo, a više nije bio ni gitarist. Da gasretneš danas na stranicama novina ili na ulici nekog od gradova,vjerojatno bi ga prepoznao po osmijehu. Jednom ga je namjestio,stidljivko iz ITD-a, i zauvijek mu je morao ostati. Kao uspomena naneki davni trend, kada je muška ljepota najbolje išla uz stidljivost akose nudila djevojčicama koje se tek bude u život. Bile su okruženemuškim slikama, tada i nikada više. Kada odrastu, muški svijet nećebiti tako lijep da bi vrijedilo njime pokrivati zidove sobe.Pavkovićev osmijeh danas nosi jedan pedesetogodišnjak. Ako je

živ i ako mu se nije dogodilo nešto strašno. Vide li na njemu neštočudno oni koji ga gledaju? Možda. Osmijesi su kao potpisi.Namješteni pred ogledalom ostali su zauvijek. Za dosadnih školskihčasova vježbao si svoj potpis na posljednjoj stranici teke i biraonačin koji je najbolji. Izabrao si onaj potpuno izafektiran u kojem seprepoznavala odraslost i koji bi, mislio si, mogao pripadati nekometko je već sve u životu prošao. Potom si hiljadu puta ponavljao istepokrete olovkom, jer bilo je vremena i mislio si da je važno. Danastaj isti potpis, posljednji trag kasnog djetinjstva, stoji na tvojojkreditnoj kartici, osobnim dokumentima i svim važnim papirima kojinešto govore o tome kako si se u životu snašao. Pomisliš li da se topotpisuje dijete? Ne, kao što ni Slobodan Pavković više ne misli osvome osmijehu, niti ga upućuje zidovima tinejdžerskih soba.

Page 317: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SIMPATIJADebele kožne knjižice pozlaćenih hrbata, stranica od papira koji kao

da je rukom rađen, za neku umjetnost ili za dnevnik u koji će bitiupisana nečija velika i tragična povijest, nešto o fatalnomzaljubljivanju, putovanju bez povratka u daleku zemlju, ili nekaslična, jednako uzbudljiva, povijest iz vremena kada su se ljudimadogađale samo velike stvari, pa su morale biti ispisane krasnopisom.Te knjižice su zaista bile praznih listova, puno prije nego su došle donas. Darivane su djevojčicama za dobro učenje i uzorno vladanje, zarođendan, Božić ili neki povod kojem danas ne znamo ni ime. Tedjevojčice bile su naše majke, a knjižice su bile njihovi spomenari.Unutra je sve iscrtano drvenim bojicama i ispisano, najopreznijim

rukopisom na svijetu, nekim skupim poslijeratnim nalivperima,posuđenim za tu priliku od očeva, jer je upisivanje u spomenar bilosvečani čin. Tako svečanih u naše vrijeme nije bilo. Najprije bi sepomoću grafitne olovke i linijara povukle tanke crte, da rukopis nebude krivudav i da se ne ruši prema kraju stranice, naheren kao kriviobijeljeni zid stare čaršijske kućice, a onda bi se perom ispisivaleformule vjernosti, sklopljene u lažljive deseterce i dirljive rečenicekojima su se, davno, reklamirali ljubav i drugarstvo. " Ti se sjetimene i moje uspomene", piše na listu na kojem je nacrtan modrizeko koji uzdignutom šapom pozdravlja voz koji odlazi. Na prvojstranici upisala se najbolja prijateljica, neka Majda, Aida ili Milica,svjesna da je glavni lik ovog spomenara i uvjerena da će tako ostatizauvijek. Samo u spomenarima i više nigdje, riječ zauvijek nešto jeznačila.A onda su, u sljedećim generacijama, spomenare zamijenili

leksikoni. Bilo je to poput povijesnog prelaza iz romantizma urazdoblje realizma. Iščeznuli su anđeli i zečevi, nalivpera, deseterci,starinski običaji i pozlaćeni hrpti. Iščeznula je riječ zauvijek. Umjestotoga kupila bi se najljepša teka koja se mogla naći u knjižari, ili nekasasvim obična, a onda bi se na svaku stranicu upisalo po jednoprilično konvencionalno pitanje. Omiljeni pjevač, grupa, glumac,najbolji drug... I pitanje svih pitanja: " Koja je vaša simpatija? " Uleksikonima su, naravno, jedni s drugima bili na "vi", jer je to zvučaloozbiljnije i odgovornije, a na pitanje o simpatiji odgovaralo se

Page 318: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

inicijalom ili nekom šifrom iz koje nipošto ne smije biti jasno o komese zapravo radi. U dvadeset redova jedne stranice, dvadeset je njihsakrivalo pravi odgovor. Ali već sljedeće pitanje, ono koje je tražiloda opišeš kako izgleda tvoja simpatija, pružalo je mogućnost da semalo otkriješ, ali da opet nitko ništa ne zna. Najljepše plave oči, kosakoja se opisivala kao da je viđena na filmskim ljepoticama, nos koji jezbog nečega uvijek bio prćast... Riječ prćast bila je u trendu.Upisati se nekome u leksikon značilo je biti uvažavan u razredu.

Uvijek je bilo onih kojima se leksikoni nisu davali. Ti nezanimljivi ibezvezni dječaci i te nevidljive djevojčice koje su sjedile negdje usredini reda, pa su i u svemu drugom bile - u sredini, bili su žrtveokrutne hijerarhije uspostavljene iz istog razloga iz kojeg seuspostavlja i svaka druga hijerarhija: Da bi u njihovoj patnji uživalioni na vrhu, oni kojima se leksikon prvima davao na upisivanja. Nitkonikada neće saznati tko su bile njihove simpatije, koji inicijali, jernikoga to nije zanimalo.A priča o simpatijama zapravo je priča o tajnom karakteru

zaljubljivanja, kojim je bilo obilježe no naše vrijeme. Naime, zbognečega se nije smjelo znati tko ti si sviđa i na čiju ljepotu trošiš svusvoju fantaziju. Trošiš je kao što je više nikada nećeš trošiti. A ako bise saznalo, ili samo posumnjalo koga voliš, počinjala su beskrajnarazredna maltretiranja od kojih bi se u najkraćem roku odljubljivao itražio svoju novu tajnu. Istina bi se često krila i od objekta tajneljubavi. Razlog tome bila je velika vjerojatnost da ćeš biti ponižennjezinim odbijanjem. A odbijanje se u društvenom životu razredastrašno cijenilo. Kao recka na oružju teksaškog revolveraša.Između spomenara i leksikona bio se promijenio svijet. Drukčiji su

bili običaji, način života, rečenice koje ljudi jedni drugima govore.Moglo bi se reći da se i danas od svojih roditelja razlikujemo upravoonoliko koliko se leksikon razlikuje od spomenara. Po stranicamapozlaćenih knjižica pala je tuga od vremena. Nije strašna, nego jemekana kao jastuk pun bezrazložnih suza. Ista takva tuga pala je ina naše leksikone. Čudno zvuči, ali odrasli smo ljudi.

Page 319: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PJESMEProljetna nedjelja, godina je 1991., na Grbavici se igra utakmica, a

navijači pjevaju: Evo zore, evo dana, evo plavih manijaka... Bruji našmali stadion, ti stojiš nasuprot drvene tribine zvane Penzija, na kojunikada nisi stupio svojom nogom, i u toj pjesmi ništa ti nije čudno,osim što bi se zbog nje do prije dvije-tri godine išlo na robiju.Nekakva sloboda očito je došla, opasna kao kada se dječurlija počnugađati kamenjem i mučna kao nož koji siječe granitnu ploču, ali kadaje takva, sva nesavršena, hajde da uživamo u onome zbog čega seviše ne ide u zatvor.Nekoliko dana kasnije, silaziš niz Dalmatinsku, pred semaforom

stoji opel record, svi su mu prozori otvoreni, i trešti pjesma: Ustani,bane, Hrvatska te zove, zove, ustani, bane Jelačiću... Vozač laganoprstima lupka po volanu, miran da ne može biti mirniji, sluša pjesmukoja je bila zabranjena. Na autu je sarajevska registracija. Da jeslučajno zagrebačka ili karlovačka, ti bi se sigurno nasekirao, jer štanam ima vamo dolaziti s takvim pjesmama, ali ovako ti je zapravodrago zbog njega. Komšija tvoj najrođeniji, cijeloga života slušala muse ta pjesma, pa je došlo vrijeme da to može, onako do daskepojačano, usred centra Sarajeva.Međutim, da je situacija bila drukčija, pa da su Željini navijači nešto

pjevali na melodiju pjesme Svud su straže đenerala Draže, ti bi seistog časa odrekao svog kluba i molio bi Boga da ispadne iz lige akoje to ikako moguće. Da je onaj vozač na semaforu odvrnuo pjesmuTamo daleko, ti bi bio uvjeren da je čovjek četnik i da nas sve želiisprepadati tom lijepom i melankoličnom tužaljkom o sudbini srpskihvojnika nakon što su ih Austrijanci potjerali sve do Grčke. Tako bi toizgledalo 1991. godine. Rat je mirisao samo s jedne strane. Nadrugoj su bile svezane bratske zastave dviju nacionalnih stranaka.Samo dvije godine kasnije sve je bilo promijenjeno. Zapravo, ne

baš sve. Promijenjen je bio smisao pjesama zbog kojih se, sada većjako davno, išlo na robiju. Između straža đenerala Draže i događajau logoru Francetića, razlika je bila samo u nijansama. Takva je bila irazlika između ljudi koji su uz svoje kasetofone pjevali o Draži iFrancetiću. A kada je prošao i taj rat, mogao si se samo sjećatisvojih osjećaja, danas teško razumljivih, iz onog mirnog i dobrog

Page 320: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

sarajevskog proljeća 1991. godine. Iz današnje perspektive samomsi sebi krivac, premda nikom drugom ne bi dozvolio da ti ispostavljaračune za tu krivnju, ali pouku si shvatio. Nijedna od tih pjesama nemože, bez obzira na okolnosti, biti tvoja pjesma. Đeneral Draža, Jurei Boban, uvijek su od dva brata djeca, a samo je stvar vremena kadaće koji od braće malo podivljati, pa klati i paliti sve dok se ne smiri.Sloboda je u međuvremenu promijenila svoj smisao. Zamišljaš ju

kao stanje kada više nitko ne pjeva o Draži i Bobanu, dok tragičnusudbinu srpskih vojnika i Jelačića bana prizivaju samo specijaliziranafolklorna društva. Takva sloboda je kao komunizam: Ti joj težiš, aliona nikako ne dolazi. Marx bi rekao da će se srediti stvari kada seusaglase odnosi između sredstava za proizvodnju i proizvodnihodnosa. Dakle nikad.Mržnja je uvijek test kolektivne inteligencije. Ako grupa ljudi na

mržnju odgovara istom mržnjom, to znači da su ti ljudi kreteni, ili dasu samo čekali na dan kada će im netko dati povod za mržnju. Ako,pak, druga grupa ljudi na mržnju odgovara tvrdnjom da je na mržnjuimuna, pa je upravo po tome bolja od one grupe koja mrzi, tada jeopet riječ o kretenima, ili o ljudima koji na samo malo suptilniji načinizražavaju svoju mržnju.Priča o testu inteligencije, vjerojatno je priča o bosanskim

partikularnim patriotizmima. I priča o tome šta se događa kadaBosanci počinju pjevati krive pjesme. Na kraju ostaje samo jad,nemoćni bijes i potreba da netko drugi za sve bude kriv.Željini navijači više ne pjevaju pjesme na kajdu Jure i Bobana. Zato

što su im te pjesme prisjele, ali i zato što na Grbavicu više ne dolaziPartizan, pa nema ni onih koji bi se zbog te melodije poštenonasekirali. Kao što su se sekirali u proljeće 1991., kada se svijetčinio tako jednostavnim, znao si tko su dobri, a tko loši momci, i bašti je šega bio ljutiti komentar Milana Zorića u nedjeljnomtelevizijskom dnevniku. Čuo je da Željini navijači pjevaju Kiša pada,Srbija propada, vjetar piri, a Bosna se širi, pa je kazao da neki, eto,imaju teritorijalne pretenzije.

Page 321: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZEMLJARaskupusaše nam zemlju, zabrinuto su otpuhivali očevi u vrijeme

televizijskog Dnevnika, dok je Dragoljub Maslić dramatičnimglasom plašio mikrofone, uvijek ih je bilo dva, ne znaš zašto, valjdaako jedan prestane raditi, riječima koje su u Italiji izgovorili nekipolitičari, valjda ministri, ili ipak ne baš ministri, ali važni ljudisvakako, o tome da je Istra uvijek bila talijanska, kao i Zadar,uostalom, aJugoslavenima teško da bi se trajno mogao prepustiti igrad Split. Pred očima zapanjenih očeva jednostavno se rastakalajadranska obala, sa svih strana nadirali su bezbrojni mali Žabari, uzelenim uniformama i s ogromnim paunovim perjem zataknutim ukape, pa su na sve strane raznosili naše male morske gradove ipravili nered kao maloljetni delikventi koje bi svakako trebalo naučitipameti. Bila je to 1974. ili 1975. godina i svi smo bili strašno uzrujani.Jednostavno nismo mogli vjerovati. To da nekome pada na pametkako naša zemlja zapravo nije naša. Činilo nam se da je naša, baštakva i tolika, još od vremena kad su se majmuni uspravili i odlučilibiti ljudi.Ali onda su potpisani sporazumi u Ossimu i situacija se naglo

smirila. Ono što je do tada bilo, u Dnevniku su nazivali"nesuglasicama", Talijani nam više nisu bili tako odvratni, a "Osimskisporazumi" postali su fraza koja se bez previše sadržaja ponavljalakroz cijelo naše djetinjstvo, kao jedan od onih socijalističkih Očenašakojima znaš formulu, ali pojma nemaš šta formula rješava. A štetašto se sve to tako brzo raspetljalo, jer su očevi već bili spremni da naprvi mig iz komiteta izađu na ulice i upriliče još jednom demonstracijesvoje mladosti, kao one kada su izvikivali "Trst je naš!" i "Dole Papa,dole Rim, dole Pella, kurvin sin!" Taj Pella je valjda bio predsjednikVlade u vrijeme Tršćanske krize. Interesantno je kako se miromantično vežemo za demonstracije. Od onih iz 1941.,Boljeratnegopakt, preko tršćanskih, pa šezdesetosmaških, sve doonih Yutelovih za mir.E, taman smo bili završili s Talijanima, kad eto ti opet Dragoljuba

Maslića, ili je to već bio Smiljko Šagolj. Snimak je prikazivao nekeuzjapurene austrijske babe koje su u Klagenfurtu, usred neke uličneankete, zahtijevale da se Austriji vrati njezin stari grad Marburg, a to

Page 322: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

je, je li, naš Maribor. Očevi su se opet uspuhali pred televizorima. Anama djeci je bilo stvarno nevjerojatno da netko drugi, Austrijanac iliNijemac, naš Maribor smatra svojim. To nam je bilo kao kad birazredni propalitet odgovarao geografiju, pa je na karti Afriku tražionegdje u Švedskoj.Taman se nekako zaboravilo na babe iz Klagenfurta, kad se

pobuniše Bugari! Makedonija je oduvijek bugarska, kažu, a podrškuim daju neki elementi iz naše ekstremne emigracije. Nije prošlo punovremena, a Maslić i Šagolj izvijestili su nas da su Albanci otkrili kakoje Kosovo njihovo, a Grci su ispsovali Bugare jer je Makedonijazapravo njihova. I tko bi sve to shvatio? Ne može toliko zlo čovjekupod kožu. Više ni ne znaš protiv koga bi demonstrirao.A onda su očevi stavili karte Jugoslavije pred sebe, iscrtavali

olovkom sve ono što su komšije tražile i ispalo je da od domovine nakraju ostane ništa ili gotovo ništa. Zapravo, ostaje Bosna iHercegovina kao jedini njezin dio na koji nijedan agresor nijepokazao pretenzije. To im i nije bilo skroz drago. Kao da je Bosnamanje vrijedna, pa nam ju nitko ne bi otimao! Ali onda se sjetiš da jeBosna u slučaju rata posljednja tvrđava obrane zemlje, da će se tupred agresorskim napadima povući Vrhovni štab na čelu s drugomTitom i da će iz nekog podzemnog grada, većeg od Gračanice iKalesije, kojem ne mogu naškoditi ni atomske bombe, planirati velikijuriš za oslobođenje zemlje. Osjećali smo isto što i očevi: Bosancimaje namijenjena uloga da herojski poginu za slobodu domovine! Tu nerađa majka izdajice.Ispod divlje ljepote Bosne i Hercegovine, njezine zelene i modre

tame, najviših klanaca i planina koje su u očima stvarale iluziju da jezemlja velika planeta, ispod njezinog čudnog mirisa, klokota, huka ižubora, bio je veliki i prostrani podzemni smisao. Nitko Bosnu niježelio, a Bosna će braniti sve one koje su drugi poželjeli. Tako smomislili.

Page 323: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

VUKOVA ŠIBICASvijet je još bio mlad i nije se reklamirao na upaljačima, nego na

šibicama. Jedna od posljednjih kutija bila je ona na kojoj je pisalo"Dva veka Vuka", stiliziranim ćiriličnim slovima koja su podsjećala naBizantsko carstvo i manastire. Bila je to 1987. godina, djeca uškolama još uvijek su mislila da im je Vuk Karadžić izmislio jezik igramatiku, pa se zbog svakog krivog č i ć, je i ije, đ i dž, trebaju prednjegovim duhom sramiti. Istina, oko đ i dž mogli su se dvoumiti igriješiti samo mali Bosanci, jer je njima dž bilo nekako razumljivije ibliže nego malim Hrvatima, koji baš i nisu znali previše riječi sa dž,pa se nisu mogli zabuniti u pisanju.Vuk nam je, dakle, svima bio blizak, tako da nam njegova godina

nije previše išla na živce. U Tržiću su se okupili jezikoslovci ifolklorne grupe, igrala su se kola, svirale su trube i harmonike, atelevizija je sve to jedne subote prenosila. Svečane akademijeodržane su u svim glavnim gradovima republika i pokrajina, Slovencisu raspravljali o Vukovim vezama sa slovenskim piscima ijezikoslovcima, Makedonci su našli neku svoju vukovsku temu, aliništa nije bilo tako važno kao kutije sa šibicama na kojima je pisalo"Dva veka Vuka". One su progrizle svakodnevicu, kao crv jabuku,zavukle se u nju i postale jedna od onih nevažnih stvari koje obilježeživot i sjećamo ih se jasnije nego onog za što smo vjerovali da jevažno, sve dok nije prošlo i odmah bilo zaboravljeno. Na "Dva vekaVuka" pričali su se vicevi, oni najljepši - lingvistički, a kutija sašibicama bilo je toliko da ćemo ih po ladicama i među kuhinjskimkrpama pronalaziti još godinama. Trebalo bi samo bolje pogledati,prerovati kredence koji se rijetko otvaraju, pa bi ih se, vjerojatno,našlo i danas. Nisu se te šibice potrošile jer se baš 1987. i nekolikonarednih godina počela širiti moda reklamnih upaljača, a šibice smo,onako nepotrošene, ostavljali na sve strane, uglavnom u kuhinji, gdjesu još neko vrijeme služile pri plinskom štednjaku, sve dok se nisupokupovali oni pištolji koji su bacali iskru i bili su, tako piše uuputstvima, puno sigurniji za rukovanje od običnih šibica.Ta 1987. bila je sudbinska godina za građane SFRJ, samo što oni

toga, uglavnom, nisu bili svjesni. Počela je s onom slovenskombalvan-štafetom, na koju su se strašno naljutili svi kojima je

Page 324: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

socijalizam bio pri srcu, a Smiljko Šagolj je u glavnom televizijskomdnevniku prikazao reportažu iz neke ljubljanske pivnice, u kojoj suSlovenci mirno pili pivo i pričali o fudbalu, ali nam je Smiljkosugerirao da je sve to go nacist i još se samo čeka pojava kranjskogHitlera. O toj balvan-štafeti pričalo se pola godine, a u jesen održanaje osma sjednica CK SK Srbije, koja je trebala biti samo još jednadosadna partijska ceremonija iza koje će ostati beskrajni televizijskiizvještaji i tone papira koje nitko nikada neće pročitati, ali će im sepristupati sa strahopoštovanjem, kao da se radi o svetim listovima sMrtvoga mora. Umjesto toga, jedni su se posvađali s drugima, nekisu podnijeli ostavke, a televizija je o svemu tome izvještavalariječima koje su mogli tačno razumjeti samo rođaci i prijatelji onih kojisu se svađali. Uglavnom, puklo je nešto između Ivana Stambolića,za kojeg smo znali, i Slobodana Miloševića, za kojeg nitko živ niječuo, pa je Stambolić izvukao deblji kraj. O čemu se zapravo radilo, uSarajevu nitko živ nije znao, ali ako su drugovi iz Srbije odlučili takokako su odlučili, na nama je da se složimo. Do sada nije bilo dobro,jer kod nas u detaljima i sitnicama nikad nije dobro, pa će novičovjek sve to popraviti. A ako i neće, daj da malo gledamo njega, jernam je onaj stari već dosadio. Eto, otprilike tako se razmišljalo kodnas, pod uvjetom da smo uopće i gledali televizijski dnevnik i čitalipartijske stranice u dnevnim novinama.Te 1987. godine samo će jedan Bosanac u novom drugu iz Srbije

vidjeti nečastivog. Pred Novu godinu Fuad Muhić je u zagrebačkomDanasu objavio tekst u kojem je o Miloševiću rekao ono što ćesvatko pametan znati već sljedeće godine, a budale - takvih je međunama uvijek najviše! - shvatit će o čemu se radi tri ili četiri godinekasnije. Muhićeva pamet u Sarajevu nije bila nagrađena, pa dok suse u Staroj Pazovi već glancale kokarde, u Oslobođenju i Nedjeljiizlazili su napadi na njega kao na staljinistu i čovjeka koji je progonioljude. Preko njegovih leđa tekla je liberalizacija bosanske Partije.Iste jeseni kada je Milošević stigao u naše živote, netko je usred

noći razbio izlog knjižare u Radićevoj ulici, jer su se u njemu nalaziliSotonski stihovi Salmana Rushdieja. Kad dolazi vrag, ljudi ga uvijekotkrivaju na pogrešnim licima i u krivim srcima. Nitko nije razbio izlogu kojem se 1989. pojavila knjiga Godine raspleta SlobodanaMiloševića, sa predgovorom Desanke Maksimović.

Page 325: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZAGREBAČKA DŽAMIJAAko iz Novog Zagreba krene prema autobusnom kolodvoru, putnik

će, prešavši mostom preko Save, s desne strane ceste ugledati kvartlijepih novih petokatnica, koji se zove Folnegovićevo naselje, ali ćesamo ako dobro izoštri pogled vidjeti visoko vitko koplje koje iglenimvrhom dodiruje nebo: to je minaret zagrebačke džamije. Stotinu putasi mogao pokraj njega proći a ne bi ga ni vidio da ne znaš da je tu,premda bi trebao dominirati prizorom, kao najviša građevina usredjedne od ljepših zagrebačkih vizura. Međutim, taj minaret tako jetanak i skladan u odnosu na nebo da ga je od neba teško irazlikovati. Gledan tako sa ceste koja vodi prema kolodvoru, on jekao arhitektonsko čudo: ne moraš ga vidjeti ako to ne želiš, a lijep tije ako ga, već u samom pojmu, ne mrziš.Usred rata, 1993. godine, čuo si ovakav vic: "Mujo: Jesi li vidio,

ustaše nam strušiše sto pedeset džamija! Suljo: Neka, neka, srušitćemo i mi njima onu jednu u Zagrebu!" Gorak je i bezglasan smijehkoji ostaje iza tih riječi, ali one u sebi, vjerojatno slučajno, nose nekuvišu civilizacijsku i sentimentalnu tačnost. Teško ćeš ju u ovimvremenima primijetiti i malo će biti onih koji će pristati na istinu da juosjećaju, a osjećaju je svi, i dobri i loši, samo što je iz različitihrazloga ne prihvaćaju. Zagrebačka džamija doista je zagrebačka: uprizoru nečijeg odrastanja, u nesvjesnom užitku oka ili svjesnomnegodovanju, u svakodnevnom pojavljivanju, na istome mjestu i usvako vrijeme. Jedina džamija u tom gradu.Iz tvoje perspektive, one iz koje na svijet gledaju Suljo i Mujo, svi

gradovi u kojima si domaći, a pogotovu onaj u kojem si kod kuće, usvakoj svojoj vizuri imaju po nekoliko džamija. Minareti im serazlikuju po visini, debljini, širini i obliku kao one starinske olovkekoje su se proizvodile u Češkoj i Austriji, iz vremena kada se sveolovkom pisalo, a različita pisanja su se po olovkama razlikovala.Bez svih tih minareta, ti ćeš teško zamisliti prizor koji nijeinozemstvo, pa ti je zato čudna zemlja Turska i grad Istambul, jer sestalno varakaš čim u daljinu ili prema nebu pogledaš. Sve nešto - kojest, a opet nije.Sve ono što si svojim očima gledao dok ti je bilo dato da slobodno

gledaš, a ne misliš previše, danas si ti. Ako želiš biti nešto drugo,

Page 326: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

nešto izvan sebe, bit će ti teško i život ćeš potrošiti mijenjajući onošto je jednom davno, u djetinjstvu dovršeno. Uzaludan i besmislenposao, ali je na njega potrošeno više energije nego na sve drugo štosu Bosanci radili. Neizmireni sa slikom samih sebe.Povijest srušenih džamija danas je povijest pustih gradova. Ljudi

koji u njima žive, uključujući i rušitelje - pogotovo njih, vjerujući da jedrugima oduzeto nešto, zapravo se sakrivaju od istine da je tooduzeto njima samima. Ti minareti najviše fale onima koji žive pokrajmjesta gdje ih više nema. Nisu toga svjesni i vjerojatno nikad neće nibiti. Žive, a zapravo ne znaju tko su i šta su.Zagrebačka džamija sagrađena je nekoliko godina pred rat, daleko

od centra grada, na mjestu gdje već skoro počinje nenaseljenaravnica, puna neobrađenih polja i panonskog blata, nakon kojega se,opet, pojavljuje grad. Čudan je oblik Zagreba ako si naviknut nagradove zbijene među planinama, okupljene oko malih rijeka, kojimaje priroda odredila mjesto i veličinu.Ta džamija nastala je četrdesetak godina nakon što su kamioni sa

čeličnim sajlama iz zemlje izvalili tri minareta džamije koju je Pavelićpostavio na mjestu Meštrovićevog Umjetničkog paviljona i na kojuzagrebački muslimani nemaju lijepo sjećanje, jer je iza nje stajalajedna krvava prevara. Međutim, to mjesto se i danas, ukolokvijalnom govoru, naziva džamijom, pa kad se s nekim trebašnaći kod džamije, možeš biti siguran da je to na onom mjestu gdjedžamije uopće nema, a ne tamo gdje zagrebačka džamija stvarnojest. Stoga bi i finale vica iz 1993. u stvarnosti bio u riječi, a ne upojmu. Ne bi Suljo Zagrepčanima srušio njihovu džamiju, nego bi ihostavio bez riječi koja im je, a ne znaju to, u životu jako važna. Do teriječi vozi tramvaj i kod te riječi je sjedište republičkog HDZ-a, anekad je tu bio i Muzej revolucije.

Page 327: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

FESU ljeto 1983. grad je bio pun stranih turista. Vozeći se prema moru,

skrenuli bi s puta da vide mjesto na kojem će se sljedeće zimeodržati Olimpijada. Pogledali bi Vrelo Bosne, otišli do mjesta s kojegje Princip pucao na Ferdinanda, zagazili u njegove male stope ičudili se džamijama na koje će pasti snijeg. Iz njihovog iskustvanevjerojatna je slika džamija pod snijegom, a iz našeg iskustvanevjerojatno je njihovo iskustvo. Za razliku od njih, mi smo upustinjskom pijesku zamišljali piramide i beduine, a ne ono što jeprirodno raslo pored nas, jednako obično sa snijegom i bez snijega.Na kraju svog kratkog boravka u gradu, strani su turisti prošetali

Baščaršijom, zavirili u Begovu džamiju, zazirući od ulaska, jer su seplašili skidanja cipela i izlaska iz oklopa koji ih štiti od nepoznatogsvijeta. A onda su na nekom ćepenku kupovali fesove, kao ono počemu će se sjećati Sarajeva, i stavljali ih na glave, ravnodušni premačinjenici da ih domaći svijet malo čudno zagleda, šokiran predprizorom sjevernjaka u bermudama i havajskim košuljama, na čijimsu ružičastim glavama fesovi stajali kao da ih je silom natuklavratnička jalija, okrutno se šaleći i sa strancima i s vlastitomtradicijom.Fesove, vjerojatno, ne bi skinuli sve dok ne posjedaju u svoje aute i

zapute se prema Dubrovniku, gdje su kupovali muške konavoskekape i s njima šetali Stradunom. I opet nisu primjećivali da ihDubrovčani malo čudno gledaju. Tek kada u Njemačkoj razviju svojefotografije, pa ih nekoliko godina kasnije dobro pogledaju, ti ljudi će,možda, vidjeti što se s njima i njihovim glavama događalo tog ljeta uJugoslaviji. Svaki čovjek katkad se posrami vremena kad je bioturist.Tih godina malo je Sarajlija na glavu stavljalo fes. Znao si jednog

hadžiju s Mejtaša, sitnog bjelobradog starca, koji nikada nije nosiofrancuzicu, nego samo fes. U samoposluzi su mu se obraćali sHadžija, nisu znali njegovo pravo ime, a on je tiho i lagano prolazioizmeđu gondola i vidjelo se da ne pripada svijetu bučnih vikleruša injihovih muževa koji su, mrzovoljni i otečenih lica, ranim jutromodlazili na posao i vraćali se oko četiri, kupovali pive, sigurni da ježena zaboravila, i s blagajnicama izmjenjivali one dosadne

Page 328: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

meteorološke rečenice. U tom svijetu Hadžija je bio izuzetak, a fes jebio njegov znak. Nije u znaku bilo viška duhovnosti, niti ga je zbognjega itko dodatno poštovao, jer nije bilo vrijeme u kojem bi ljudimanečiji odnos prema Bogu bio važna odrednica, ali je s njegovimfesom dolazio mir. Ako ništa drugo, taj čovjek nikad nije išao prekoreda, niti te njegov lakat, u borbi za deficitarne proizvode, ulje, šećeri kafu, pogodio među rebra.Nisi siguran zašto su drugi čudno gledali turiste s fesovima, ali tebe

su šokirali zbog Hadžije. U času je njegov znak prestao značiti ipretvorio se u nešto sasvim obično i jako neprikladno. Jednako kaošto je neprikladna šarena kravata na šarenoj košulji. Ne bi se bašmoglo reći da si žalio jer je fes izgubio smisao, ali kasnije će tinedostajati baš takvi znakovi. Oni koje je netko oholo, ili iz nevinogneznanja, potrošio u jednom jedinom prizoru, kao što su strani turistiu ljeto 1983. potrošili Hadžijin fes.Čovjek nije svjestan što mu je sve u životu navika i od čega se

sastoje tipski prizori njegovog života. Ta vrsta svijesti uvijek se rađakada je neki dio, često sitnica, izgubljen ili razbijen. Hadžije sMejtaša već dugo nema, turisti iz nekih drugih razloga dolaze u grad,a fesovi su se po nekom drukčijem rasporedu razmjestili po glavamaljudi. Promijenjen je njihov znak, kao i prizor kojem pripadaju, aliništa nije konačno izgubljeno, jer se i u ovom trenutku stvaraju slikekoje odmah zatim postaju važne, a svijest o njima bit će stvorenakada budu nestajale. Taj ciklus se često u životu ponavlja i čini duginiz dovršenih priča i svaka od njih nalikuje povijesti čovjekovogživota, od rađanja do smrti.I opet će doći turisti, na svoje glave natakariti nešto što tim glavama

ne pripada, kao što ćemo i mi otići negdje i tuđim znakovima davatineki opći, uvijek neprikladan, smisao. Tako, valjda, treba biti, jer smosvi drugima stranci i rušimo nehotice tuđe svjetove, da bi njihovitvorci postali svjesni postojanja tih svjetova.

Page 329: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ZASTAVNIKDa je ikad, kao što se priča u vicevima, Isus poželio spustiti se još

jednom među ljude i provjeriti jesu li se promijenili u ovih dvije hiljadegodina, on bi obukao uniformu zastavnika prve klase. Tako ne biizgledao upadljivo, gledali bi ga ni ružno ni lijepo, i ne bi mu seobraćali ako ih ništa ne pita. Sjedio bi u bašti Pozorišne kafane, podkrošnjama drveća koje je posadio Švabo, vjerujući da će carska ikraljevska djeca dočekati taj hlad, i pio bi svoju pivu, Nikšićku iliSarajevsku, melankoličan, tih i dovršen, kao što dovršeni u ovomljudskom svijetu jesu samo zastavnici. Njihovo vrijeme je prošlo,popeli su se do svoga vrha, onog koji nije ni Kilimandžaro, ni Triglav,ni Maglić, nego nalikuje bezimenom brijegu kojeg preziru planinari,ali se zastavnički uspon od svih ljudskih uspona razlikuje po tomešto ne traži cijeli ljudski život. Zastavnici su postajali zastavnicima snavršenom četrdesetom i znali su da im se više ništa veliko iznačajno u životu neće desiti. Dane su provodili u svojim skladištimai kancelarijama, jednako bezvoljno, desnicom koja se gumenastolomila u laktu, pozdravljali su i nadređene i obične vojnike, smiješilisu se kad god su to htjeli, jer za razliku od vodnika i generala nisuimali potrebu da ih se itko plaši.I zaista, nisi sreo nijednog bivšeg vojnika koji je strahovao od

zastavnika, a baš svi punoljetni i za vojsku sposobni ljudi za cijeli suživot zapamtili svoje strahove iz JNA. Svaki vod imao je svoganadređenog sadistu, svaka kasarna strašnog dežurnog oficira isvoga bezbjednjaka, koji je najčešće bio potpukovnik, a još češćeSlovenac. Sadizam je bio osnovni tvorbeni element obrane zemlje,tako da si osjećao, premda o tome nikada nisi mislio, da pravogpatriotizma, onog koji podrazumijeva žrtvovanje za domovinu, beztog sadizma nema. Svatko je mogao postati sadist, osim zastavnika.On je svoje već davno prošao i živi među aluminijskim manjerkama irezervnim topovskim cijevima, s naguranim starim novinama ufutroli, jer je negdje zaboravio službeni pištolj.Njegova uniforma uvijek je neuredna i nisi sasvim siguran je li mu to

radna ili svečana. Na njegovim hlačama crta od pegle je isprekidana,ili je nacrtana još jedna, koja pokazuje da je sam i nesretan čovjek,da ga je žena ostavila i pobjegla negdje gdje se normalno živi među

Page 330: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

normalnim ljudima. Nije mogla izdržati sve te lastovske, kninske,strumičke, surduličke, tolminske, dobojske, prištinske i viškevukojebine, s mužem od kojeg više ništa u životu neće i ne može biti,jer od svih ljudi na svijetu samo se za zastavnike zna da su stigli dosvojih vrhova i da su ti vrhovi definitivni. Čak i generali mogu sanjatida će postati maršali, a ako ne sanjaju oni, sanjaju već njihove žene.Zastavnici se nisu bitnije razlikovali od portira. I jedni i drugi

okopavali su svoje okućnice u starim uniformama, koje su moždaukrali, ili su ih zadržali nakon inventurnog otpisa, vjerujući da ćenečemu poslužiti, kao što sirotinji uvijek posluže stare stvari koje biljudi što vjeruju u napredak odmah bacili. Zastavnici nisu ponosni naznakove kojima su obilježeni, ne glancaju čizme i cipele i ne pazekako će zabosti zvijezdu na naramenici. Oni ne moraju ostavljatiprostor za napredovanje. Nikog ne moraju voljeti i od nikoga nemoraju biti voljeni.Želiš vjerovati da nijedan zastavnik nije postao ratni zločinac, iako

je i njima rat bio prilika da postanu generali. Ako su mogli šoferi,portiri, tesari, kuhari, dileri i saobraćajci, generalima su mogli postati izastavnici. Ali valjda nije ni jedan. Bilo bi pravedno da i dalje sjede ubašti Pozorišne kafane, pod krošnjama kojih više nema, i ispijajusvoje ranopopodnevne pive, zagledani u svijet koji prolazi i čijoj suprolaznosti i oni dali svoj mali zarez u smislu. Kada se sve sabere ioduzme i kada svojim godinama pridodamo i one koje smopropustili, jer nas je zajebalo vrijeme u kojem nam je darovan život,svi smo mi, manje ili više, zastavnici prve klase. Sjedimo daleki jedniod drugih i od onoga što smo u životu željeli biti, ispijamo svoje piće,i nikako se ne uspijevamo uvjeriti kako je unapređenje moguće.

Page 331: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

MOSTAREno ga, naget nad zelenu Neretvu, Mišo Marić objašnjava smisao

svega, iznad njega Stari, kao odrezan nokat Božjeg palca, spajajednu s drugom obalom, pucaju prezrele trešnje, prolaze proljeća,ljeta i jeseni, i mrznu se kaldrme dok bura puše gore od Sarajeva,dalekog grada u kojem je život težak, puno teži nego u Mostaru, i ukojem se ljudi previše zlopate, jer nisu svjesni da nema te muke kojojbi se čovjek u ovakvim danima i godinama predao. Stih "čudna jadaod Mostara grada" bio je samo šaljiva doskočica, jer jadno bi bilopristati uz jad ako si Mostarac i u tebi ključa snaga elemenata, vode,vatre, zemlje i zraka. Sva četiri drukčija su nego na sjeveru u jugu,jer su u apsolutnoj harmoniji, razdijeljeni po savršenim četvrtinama,onako kako treba čovjeku da ostane jedan među ljudima.Cijela Jugoslavija slušala je u direktnom prenosu kako Rođeni na

melodiju Emine pjevaju: "Aj ši, aj ša, jabaša, kurac puši Vitoša!"Nijedan Bugarin nije ih razumio, iako je rugalica bila namijenjenajedanaestorici njih koji su pokušavali nadigrati Velež, ali im to,naravno, nije uspijevalo. Ta utakmica potonula je u zaborav, jer izanje nije slijedio niz pobjeda koje bi klub odvele u vječnost, ali tapjesma, otpjevana samo jednom i nikad više, urezala ti se takoduboko u svijest da si petnaest godina kasnije, u nekom sumračnomzagrebačkom klubu, iz sveg glasa zaurlao to "kurac puši Vitoša" i svisu te gledali, začuđeni ili užasnuti, jer si se do prije minutu još dobrodržao, nisu te hvatale pive, niti te doticala trava, a sad pjevaš savozaren, kao pacifički urođenik, koji na nekoj Olimpijadi tuli svoju,europskom uhu neprihvatljivu himnu. Ali nisu te mogli zaustaviti, neove večeri, jer te je nosila tvoja pjesma i jer te je veselila čudnamisao: Svi ljudi su postali Bugari! Nekad ih je bilo samo jedanaest ibili su pravi, a danas ih je tko zna koliko i uopće nisu svjesni da suBugari. Mogao si zapjevati bilo gdje, na svakoj tački zemaljske kugle,u Sarajevu, Torontu, Tuzli i Sofiji. I nitko te ne bi razumio. Skoronitko. I svi bi bili Bugari. Skoro svi.Ta pjesma je, prvi put otpjevana, sadržavala samu bit mostarskog

smisla za humor. Rođenima nije bilo važno što ih ne razumiju oni načiji se račun zajebavaju. Bilo im je svejedno što bugarski igrači neodgovaraju na provokacije publike i što nisu ni svjesni da ih itko

Page 332: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

provocira. Rođeni su zabavljali sami sebe, divili se vlastitojgenijalnosti i smijali se svojim vicevima, ne bez ponosa što ih drugine razumiju. Objašnjavanje viceva uvijek ponižava objašnjivača, avic s Vitošom bio je, povrh svega, i vic s melodijom Emine, svetemostarske pjesme koju ni bezbroj loših i svetogrdnih izvedbi nijeučinio manje potresnom. Teško bi ijednom Bugarinu na svijetu, osim,možda, Cvetanu Todorovu, čovjek objasnio sve slojeve jednebanalne rugalice.Kada je poginuo Dragan Mance, jedan od najboljih Partizanovih

igrača u našoj živoj povijesti, Rođeni su na melodiju banalnogbeogradskog pop-hita pjevali: "Dunavom leševi plove, da li se ijedanzove Mance, Manceeeee!" Igračima Partizana podsjekle su se nogeod užasa, a ni tebi nije bilo drago što tako nešto čuješ. Vremena nisubila za takvu vrstu okrutnosti, ili si vjerovao da nisu, a navijači Veležaprekoračili su granicu za koju nismo ni znali da postoji, sve dok nakraju naše povijesti nije definitivno pala. Sjetio si se te rugalice unekom kasnonoćnom nogometnom razgovoru, veselo si je otpjevao isvi su te shvatili. I svi su, kao i ti, previše godina stariji, mislili kako jeu pitanju jako dobar fol. Vidiš, takvim su nas vremena učinila.Starog više nema, niti je nade da će nas Bog opet darivati svojim

noktom. Vjerojatno će biti popravljeno ono što je ljudskim rukamapokvareno, jer naše zlo, kao ni sve drugo naše, nije od solidnogmaterijala, ali doživljaj svijeta ostaje nepopravljiv. Zauvijek je iščezaosklad elemenata nad gradom Mostarom, čiji je koreografski smisaonaviještao Fudbalski klub Velež i njegovi Rođeni.

Page 333: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

PIONIRSKA DOLINADivovska gljiva crvenog klobuka posuta bijelim pjegama, mala

željeznica čijom je lokomotivom upravljao prosijedi brko, natkrivenapista s automobilima koji se sudaraju, kiosk sa šarenim bombonama,stotinjak ptica i zečeva, kavez s majmunima, lavica i lav, vukovi,deve, jedan medvjed, dva američka bizona, zebra, lama, nekolikodivokoza, puma i magarac. To je početkom sedamdesetih bilaPionirska dolina, jedini zoološki vrt u Bosni i Hercegovini, puno manjii siromašniji od zagrebačkog ili beogradskog, ali nama važan jer smotu vidjeli prve prave divlje životinje. A životinje su tih godina bile umodi među djecom. Svi su imali album sa samoljepljivim sličicamaFlora i fauna, preko kojeg smo se upoznavali s pojavama kakve sutapir, gnu - indijsko goveče, mrmot, oposum, emu, kivi i bodljikavoprase. Tapir i gnu ušli su upravo preko Flore i faune u svakodnevnukomunikaciju, kao smiješni pojmovi i besmislene životinje, kojemožda i ne postoje, a ako postoje, to nije ni važno, jer o njimagovorimo isključivo kroz zvučanje njihovih imena. Da su senormalnije zvali, možda bismo o tapiru i gnuu i porazmislili, ali ovakosu bili osuđeni na podsmijeh, kao stanovnici nekih dalekih, malih inesretnih zemalja kojima se smije cijeli Svijet, jer se tako smiješnozovu, pa onda nije ni važno kad ih njihovi moćni i zli neprijatelji,stanovnici zemalja čija imena nisu smiješna, svakodnevno ubijaju, anjihove žene i djecu zatvaraju u koncentracione logore. Bog ih jeobilježio imenima i uskratio ih za svirepo umijeće života.Najrjeđa sličica u albumu Flora i fauna bio je ponornik. Ta ptica

nalikovala je, barem na fotografiji, običnom galebu, a trebalo je kupitistotine i stotine paketića sa sličicama, pa da se, ako baš imaš sreće,dođe do ponornika. O njemu se govorilo s poštovanjem, kao onedosegnutom cilju kojem čovjek stremi, a ne usuđuje se ni nadatida bi do njega ikad mogao doći. Djetinjstvo je bilo doba kada smoimali poštovanja prema visini svojih stremljenja. Svaki pravi cilj bio jedalek, a svaka je nada skrušeno lebdjela pod njim. Tek kadaodrastemo, počet ćemo, najprije druge, a onda i sebe, optuživati jernam se želje ne ispunjavaju. Upravo zato nijedna ispunjena želja inijedan osvojeni vrh neće se moći mjeriti s uzbuđenjem i potpunom

Page 334: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

emotivnom i duhovnom ispunjenošću rijetkih sretnika koji su kaodjeca dobili sličicu ponornika.Životinje u Pionirskoj dolini izgledale su puno jadnije i običnije od

njihove subraće sa sličica. Lavovi su prazno gledali kroz nas. Krznasu im bila kao šugave sirotinjske deke Vuteksa iz Vukovara, a snjihovih velikih šapa visile su blatnjave gvalje, kao u podromanijskihkrava koje je ljutiti domaćin jedne hladne jeseni istjerao na pašu.Medvjed je i u po ljeta djelovao pospano, čimpanza je imala mrenuna oba oka, a deve su više izgledale kao karikature deva, jer su imone grbe bile nekako nakrivo nasađene, kao da ih čuvari svakogajutra lijepe cijanofiksom, čisto da bi djeca znala da deve, čak i kad susarajevske, moraju imati grbu.Do Pionirske doline vozio je autobus, a pričalo se da će tu negdje

iznad uskoro graditi porodilište. U krugu zoološkog vrta bio je iMađarski restoran, tih godina jedini strani restoran u gradu. Tu sedolazilo na ljutu hranu, svirao je ciganski orkestar, a konobari su biliu mađarskim narodnim nošnjama. Ali nakon samo nekoliko sezonarestoran je propao, valjda su Mađari otišli, pa je nakon proljetnogrenoviranja iznikla jedna sasvim obična kafana, koju smo, međutim,za sva vremena zvali Mađarskim restoranom. Tada se na Obali većbio otvorio Kineski restoran, pa je i on propao i opet je nastalaobična kafana, koju smo i dalje zvali Kineskim restoranom. Sve doknekoliko godina pred rat prekoputa Kina Sutjeska nije otvoren noviKineski restoran, nakon čega je stari polako počeo gubiti svoje ime.Ali Mađarskog restorana, nakon tih ranih sedamdesetih, Sarajevoviše nije vidjelo.Tada, dok su te kao petogodišnjeg dječaka vodili u Pionirsku dolinu,

mučilo te jedno pitanje: Plaćaju li ulaznice za Pionirsku dolinu i ljudikoji idu u Mađarski restoran, a ako ih ne plaćaju, kako oni na ulazumogu biti sigurni da ti ljudi neće barem malo škicnuti kaveze saživotinjama? Uvijek bi to pitanje zadržao do sebe, pa zato do danasnisi dobio odgovor na njega.

Page 335: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SUPER RIFLELjeto je u gradu. Iz ljetnog kina Kolobara dopiru krici istočnjačkih

vještina, miriše stotinu roštilja koji bude glad i reklama su, bolja odneona, ove male čaršije. Postoji li igdje veća čaršija? Možda, ali utvome doživljaju riječi svaka je čaršija mala i svaka se može obići ujednoj večernjoj šetnji. Ako nije takva, tada nije ni čaršija, nego jegradski kvart ili je čitav grad. I nije iz ovog stoljeća, nego je iz nekogprošlog.Ispred Vijećnice se zaustavlja autobus. Na prednjem staklu je

rukom ispisan natpis "Posebna vožnja". Dugo nisi razumio što značete riječi, pa si fantazirao o "posebnostima" i žarko želio da se jednomvoziš takvim autobusom. Tko zna što se u njemu zbiva, a čega nemau običnim autobusima na kojima piše Sarajevo-Zenica ili Sarajevo-Ploče. Nakon što si jednom ipak shvatio što znači "Posebna vožnja",ili nakon što ti je fraza postala samorazumljiva i o njoj nisi mislioonako ozbiljno kao što se u djetinjstvu razmišlja o riječima, bio jeizgubljen cijeli jedan svijet.Iz autobusa izlaze žene. Deset, dvadeset, pedeset žena i nijedan

muškarac. Njihove kose su izblajhane za nijansu jače nego što je topristojno, niz lica im se slijeva jučerašnja šminka, zajapurene su kaobabure koje samo što nisu eksplodirale u rerni. Neke dočekujumuškarci, druge lovačkim pogledima vrebaju taksi, a treće s hiljadunajlonskih kesa u rukama pokušavaju ući u tramvaj. Gegaju se kaopingvini ili kao da na sebi imaju sulunare, a ne farmerke, pa ne mogusavijati noge u koljenima. Kada dođu svojim kućama, raskomotit ćese, kao što se običan svijet nikada nije raskomoćivao. Skinut će sasebe farmerke, ispod njih još jedne i joj jedne i još jedne, sve doposljednjih, petih. Ono što tada budu osjetile može se nazvatislobodom.Sedamdesete su bile zlatne godine šverca. U Trst se išlo najmanje

dvaput mjesečno, a roba se prodavala po komšiluku i u radnimkolektivima. U modi su bile farmerke Lee i Super Rifle, dok je zaLevis malo tko znao, pa da je netko i donio 501 na čaršijsko tržište,vrlo je vjerojatno da te farmerke baš i ne bi postigle neku ozbiljnijucijenu. Tek ćemo kasnije, kad šverca iz Trsta više ne bude, saznatikoliko one vrijede.

Page 336: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

U prvo vrijeme Talijani su našim ženama možda i prodavalioriginalnu robu, ali čim su shvatili našu ovisnost o džinsu, počeli suvaljati neviđene dupljake. To što se tih godina po gradu nosilo kaoSuper Rifle vidjet ćemo, petnaestak godina kasnije, na češkim imađarskim turistima i neće nam na pamet pasti da smo i sami nekadtako izgledali. U farmerkama boje kancelarijskog indiga, koje neizblijede ni nakon trideset pranja.Tvornice Franjo Kluz i Varteks su dugo pokušavale istkati i obojiti

jugoslavenski džins i skrojiti domaće farmerke. Rezultati su biligroteskni, a poniženje koje su ti priredili neupućeni roditelji kupujući tiKluzove i Varteksove farmerke i tjerajući te, nezahvalnika, da ihnosiš, ostavit će trajne posljedice na tvoj emotivni i duhovni razvoj.Kada jednom padne komunizam, pomislit ćeš da se to moralodogoditi upravo zbog nesposobnosti domaće tekstilne industrije. Inećeš žaliti sve dok ti njegove ruševine ne počnu padati po glavi.Osamdesetih godina švercerski konvoji okrenuli su se od Zapada

prema Istoku. Iz Istambula su stizale kožne jakne, ženske svilenebluze i zlatni nakit. Izblajhane tete više nisu toliko strepile od carinikai nisu se morale oblačiti u pet slojeva. Jugoslavija je polakoprestajala biti ozbiljna država, lakše je bilo boriti se protiv zakona ipropisa, a s vremenom su pred Vijećnicu prestali dolaziti autobusi nakojima je pisalo "Posebna vožnja". U šoping se odlazilo kombijima ikaravanima, otvoreni su butici u kojima se prodavala roba iz šverca,pa je na kraju i nestalo razlike između legalne i ilegalne trgovine.Više ili manje, sve je postalo legalno, a jednoga dana legalno će biti iubijanje. Žene koje su se žrtvovale da bi ti za rođendan mogao dobitiSuper Rifle, s tom finalnom legalizacijom neće imati ništa, nego će ione postati žrtve jedne izgubljene iluzije.Malom čaršijom šire se mirisi stotine roštilja, ljeta su toplija nego što

su bila, nema zajapurenih žena koje bi na sebi nosile pet parifarmerki, ne postoji Super Rifle, mrtav je Bruce Lee.

Page 337: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DOKTOR I PORUČNIKPoručnik Farčić uzimao je loptu i postavljao je negdje između

koljena, pogledao bi jednom, pa drugi put prema košu, s izrazom licakao da ga prvi put vidi, i onda je bacao loptu, kao da je se želiosloboditi, a ne kao da gađa slobodno bacanje. Pričalo se da je istotako, odozdol, slobodna bacanja izvodio i Radivoje Korać, ali togase nisi mogao sjećati, jer je on poginuo kada si imao dvije godine.Poručnik Farčić bio je jedini košarkaš kojega si vidio da tako pucaslobodna.Poručnikom su ga zvali beogradski televizijski reporteri, ponosni,

valjda, na to što je igrač kluba za koji su potajno navijali tako dalekodogurao. Drugi su, bolji košarkaši i veće face, ostajali samovojnicima jedne košarkaške utakmice, dok je Farčić imao svoj čin,zbog kojeg su mu se mogle oprostiti greške i promašaji, jer je on uslobodnom vremenu branio domovinu i ponirao duboko u vojnenauke.Međutim, istih je godina, sredinom sedamdesetih, u Rukometnom

klubu Borac igrao čovjek čija je titula bila zvučnija od Farčićeve. Bioje to doktor Nebojša Popović, jedan od najboljih rukometaša kojegje Banja Luka vidjela i najbolji jugoslavenski igrač svoje generacije.Čovjek je u roku završio medicinu, što je našim reporterima bilodovoljno da ga i u najdramatičnijoj utakmici, punoj psovki, tuče irezultatske neizvjesnosti, zovu isključivo doktorom Popovićem. Dokje u Farčićevom tituliranju bilo nečeg od one glupe kasarnskesklonosti ka pretjerivanju, koju je upoznao tko god je vojsku služio,ali su joj neki, eto, ostali vjerni i u civilnom životu, tituliranje NebojšePopovića gledateljima je zvučalo tako da bi pomislili kako reporterima prehlađeno dijete, pa je baš nakanio, čim utakmica završi, odPopovića tražiti recept za antibiotike.Oficiri i doktori bili su, na različite načine, najcjenjeniji ljudi tog

vremena. Oficirima su, naravno, bili skloniji ruralni tipovi i oni koji suzbog neke nejasne grižnje savjesti imali potrebu za viškompatriotizma, dok su doktori svima bili zakon. Seljaci su u njima vidjelispasitelje, one na kojima stoji čitav svijet, pa i njegova duhovnastrana, jer su doktori bili jedina zamjena za popove i hodže koje jerevolucija protjerala iz društvenoga života. Građani su pak smatrali

Page 338: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

da doktori predstavljaju poželjno društvo u kafani, na ljetovanju i usvim drugim oblicima javnog pokazivanja. I jednima i drugimanajvažnije je, naravno, bilo to da imaju svog ličnog doktora, svojubolničku štelu, koja će se naći pri ruci kada se netko u familiji razboli.Eto, zato je doktor Popović bio čudo. Šteta je samo što nije bionogometaš. U tom bi slučaju bio upamćen kao idealni Jugoslaven.A sportski reporteri bili su jednostavno iskreni ljudi. Govorili su sve

što bi im palo na pamet, a pogotovu ono što ih je, iz njihoveperspektive, činilo ponosnim. Bilo je dovoljno spomenuti jednogporučnika i jednog doktora, i direktni prenos donio bi nešto što jeviše od igre. U ta vremena se oko sporta nije vrtio veliki novac, nitisu očevi i majke bili jako sretni kad bi im se sinovi dali u fudbalere,pa je valjalo naći nešto što će i njih, te nesretne niže reportere kojinisu išli na olimpijade i svjetska prvenstva, učiniti dostojnimpovijesnog trenutka. Zloupotrebljavali su nesretnoga Farčića, koji bikao košarkaš već bio sasvim zaboravljen da nije te bizarnosti sačinom, kao što su zloupotrebljavali i genijalnog Nebojšu Popovića, asve da bi se dokazali u svijetu koji je još uvijek mario za društvenuhijerarhiju koja podrazumijeva i nekakve škole.U generaciji poručnika Farčića igrali su Dalipagić i Kićanović, ali i

poručnikovom košarkaškom habitusu bliži likovi: Latifić, Beravs,Todorić... Taj Beravs je u jednoj od Partizanovih šampionskihsezona bio i kapiten ekipe, ali je u cijelom prvenstvu odigrao samopet-šest minuta, pa se onda naljutio i prešao u Slobodu iz Tuzle.Generacija doktora Popovića bila je puno ozbiljnija, jer je postalaklupskim prvakom Europe i još uvijek postoji kao blijeda crno-bijelafotografija na nekim panoima u centru Banje Luke. Teško je očimapovjerovati da je to isti onaj grad, jer isti ljudi sigurno nisu.

Page 339: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

DAVIDKad bi se dogodila nuklearna kataklizma, a ti u vozu koji klopara

prema istoku, gledaš kako crvenilo jede nebo i osjećaš da je ovomSvijetu ostalo još pola sata, da te neko dijete, koje ne zna šta sedogađa, pita kako se zoveš, ti bi rekao: Aržan Žarmuhamedov. Odsvih imena koja znaš i za koja si čuo u ovih trideset pet godinagledajući utakmice, to ti se ime čini najljepšim, najozbiljnijim inajudaljenijim od tvoga životnog iskustva. Ako u južnim sovjetskimrepublikama cvate nar, mirišu karanfilići i cimet, a svaki muškaracima sijedu bradu i svileni plašt, ako je tako kako ti zamišljaš, tada biu kijametski dan bilo dobro putovati tamo i predstavljati se kao AržanŽarmuhamedov.Tako se zvao sovjetski košarkaš koji je igrao na Olimpijadama

1972. i 1976., iz ekipe koja je u jednoj suludoj završnici pobijedilaAmerikance, da bi četiri godine kasnije, u jednom kasnonoćnomtelevizijskom prenosu, još bruji iz Montreala promukli telefonski glasDragana Nikitovića, izgubila u polufinalu od Jugoslavije. U timepizodama trijumfa i propasti Aržan Žarmuhamedov igrao je jednuod manje važnih uloga, ali je njegovo ime u dječijem dobu slobodnogimenovanja, kada imena nisu znakovi nacije, vjere i porijekla, negočiste estetske činjenice, postalo važnijim od običnih imenaAleksandra i Sergeja Bjelova, ljudi koji nisu bili ni braća, ni rođaci izvali su se obično, onako kako se zovu Rusi, sa samo jednim čudomu prezimenu. Zbog nečega si mislio da Rusi govore ekavski ineobičnim si smatrao to što se prezivaju Bjelov, a ne Belov.Te noći u Montrealu, dok te je ime Aržana Žarmuhamedova držalo

budnim, ostatak Jugoslavije najviše se plašio Vladimira Tkačenka.Brkati, dva i dvadeset visok div izgledao je kao da ga je skinulo snaivnih ilustracija za Tarasa Buljbu. Bio je užasno ružan, s donjomvilicom koja je izgledala kao da mu je Bog greškom ugradio diobagera, i trčao je polako i nesigurno, valjda u strahu da se pod njimne provali parket. Danima se raspravljalo što će učiniti MirkoNovosel i kojeg će centra žrtvovati u pokušaju da zaustavi točudovište sovjetske industrije ljudi. Hoće li to biti Rajko Žižić, ranoiždžikljali beogradski balavac, koji je narastao do dva i deset i bio jepristojno debeo, pravi teški centar, kakve su voljeli tih godina, ali još

Page 340: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

uvijek nije naučio igrati košarku? Ili će žrtvovan biti sam KrešoĆosić, prvi centar reprezentacije, najbolji kojeg Jugoslavija pamti, iprvi europski košarkaš koji je shvatio da visina ne mora biti hendikepi da centri mogu igrati jednako pokretno i pametno kao krila i bekovi?Ili će Novosel pokušati nemoguće i Tkačenku u ralje poslati ŽeljkaJerkova, fragilnog Spliću, visokog samo dva i osam, koji je sve svojefizičke nedostatke nadomještao genijalnim postavljanjem u reketu itačnim predviđanjem gdje bi se lopta mogla odbiti od table iliobruča? Ta mogućnost svima se činila suludom, jer je Tkačenko biotoliko jači od Jerkova da ga je mogao dahom zalijepiti za konstrukcijukoša, pogledom ga prebaciti preko onih reklama u publiku i laganimdodirom, koji neće suditi nijedan sudac ovoga svijeta, poslati međuinvalide, ali Novosel je učinio upravo to: postavio je Željka Jerkovada smeta Tkačenku.Na kraju se pokazalo da je to jedan od najgenijalnijih poteza u

trenerskoj karijeri Mirka Novosela. Jerkov je letio oko ogromnogRusa, a ovaj se ponašao kao medvjed u kavezu. Lopta mu jemigoljila između prstiju, saplitao se o svoja stopala i više je smetaosvojim nego našim. Kada smo pobijedili i kada su naši košarkašijedni drugima potrčali u zagrljaj, jer se dogodilo nešto što zapravo inisu očekivali, Nikitović je zavapio po biblijski o Davidu i Golijatu. Bilaje to naša omiljena sportsko-religijska formula, u kojoj je naš čovjekuvijek bio David, a njihov je redovno bio Golijat. Baš nikad se tametafora nije koristila u obrnutom smislu, premda su naši tako često,u svim sportovima, gubili od slabijih i nemoćnijih. Mrsko ime Golijatuvijek je bilo ime stranca.Isključio si televizor, svi su već spavali, u krošnjama su cvrkutale

prve jutarnje ptice, premda je dan još bio daleko, a ti si, kao da brojišovce, ponavljao: Aržan Žarmuhamedov, Aržan Žarmuhamedov,Aržan Žarmuhamedov... Koliko ti je trebalo da zaspiš, šta si sanjao ina koji ti se način to lijepo ime rascvalo u snovima, to nitko ne zna initko neće znati.

Page 341: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

ČILERanoga proljeća 1974., baš kad su naši igrali majstoricu protiv

Španjolaca, Sovjetski savez je, nakon 0:0 u Moskvi, odbio putovatina uzvratnu utakmicu sa Čileom, koja se trebala igrati na stadionuNacional u Santiagu. Meč je registriran rezultatom 3:0, u svimnovinama je u zagradi pisalo još i "par forfe", ali nisi znao šta toznači. Čileanci su tako otputovali na Svjetsko prvenstvo u Njemačku,a Sovjete je FIFA kaznila još i nekom dodatnom kaznom. U nas se otom skandalu nije previše ni pisalo, ni pričalo, jer valjda nismo bilisigurni šta bi uradili da smo bili u koži tih Rusa i da je našareprezentacija trebala odigrati utakmicu na stadionu koji je nekolikomjeseci ranije, nakon što je Pinochet izvršio državni udar i likvidiraoSalvadora Allendea, poslužio kao koncentracijski logor u kojem jelikvidirano nekoliko stotina protivnika vojne hunte.Premda su Sovjeti u osnovi ispravno postupili, smatralo se da ni

njihovo maslo nije za ramazana i da najvjerojatnije ne bi imali ništaprotiv toga da igraju na stadionu na kojem je neki njihov pinochetubijao ljude. Ovaj konkretni Pinochet bio je, međutim, američki, pa suu skladu s propozicijama hladnoga rata mogli povesti računa oljudskim pravima i žrtvovati nastup na Svjetskom prvenstvu u imeviših ideala humanizma.Čileanci u Njemačkoj nisu pokazali bog zna što i ispali su nakon

razigravanja po grupama. Vratili su se kući, u strašnu državu Čile,kojom će još petnaestak godina vladati fašistički režim, ali očito je toviše sekiralo nas, građane Svijeta, nego njih kojima je Pinochet biopredsjednik ili otac, majka, bog i batina. Narodni neprijatelji već subili likvidirani ili su se razbježali širom svijeta, a bilo ih je i u Sarajevu,tako da je jedan mali Čileanac išao u tvoju osnovnu školu. ZbogPinocheta Čileanci u Čileu, i to ne svi, sramit će se tek kada onpostane stara olinjala drtina koja više nije u stanju vladati ni samimsobom, a kamoli vojnom huntom. Ali Čileanci po tome neće bitirazličiti od svih drugih naroda koji dožive da im se na čelo posadevođe pune krvoločnog patriotizma.Narodi su naviknuti na zlu vladavinu i pod njom najviše i jesu -

narodi. Za dobrih vladavina svaki se narod rastače na stotine hiljadapojedinaca, ili na milijune njih, koji se ponašaju kao pripadnici naroda

Page 342: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

samo kad odu u inostranstvo. Za dobrih vladavina samo primitivni itupi ljudi o sebi govore kao o narodu. Za loših vladavina pametni ibistri razočarat će svoje prijatelje, rijetke i dragocjene ljude koji podsvakim tiraninom imaju oči da vide i uši da čuju. Da nije njih, tihmalobrojnih koji ostaju pojedincima i nikada ne narastu do naroda,niti sebe narodom zovu, narodi bi pod tiranima izumirali. Oni sučuvari svjetla u mrklome mraku, pa nakon što sve prođe, narodi nanjih bivaju ponosni.Ali nije se priča o državama i njihovim nogometnim razlozima

završila odustajanjem Sovjeta i brzom eliminacijom Čileanaca. Uistoj grupi u prednatjecanju našle su se dvije Njemačke. Zapadna,slobodna i demokratska i Istočna, neslobodna i policijska. ZapadniNijemci bili su u naponu snage, tako da mnogi i danas vjeruju da jeta reprezentacija, u kojoj je branio Sep Mayer, a centarfora igraoveliki Gerd Müller, a selektor bio Helmut Schön, bila najbolja odsvih najboljih njemačkih reprezentacija. Uostalom, postali su svjetskiprvaci pobijedivši najbolju od svih Holandija, onu koju je predvodioveliki Cruijff, za kojeg su dječurlija vjerovala da je bolji od Pelea,premda Brazilca nisu stigli ni zapamtiti.Međutim, pred utakmicu protiv istočnih komšija i sunarodnjaka,

zapadnjacima se nešto stisnulo u grlu, počela su im klecati koljena,učinilo im se da postoji nešto veće i važnje od fudbala i željeli sudokazati kako je slobodni demokratski svijet u svemu, uključujućisnagu, talenat i ljepotu, ispred svijeta mrklog komunizma. Istočnjacisu to doživjeli kao pokušaj poniženja i zaigrali su kao što više nikadaneće. U tome im je, istina, i sreća pomogla, pa su jednim čudesnimgolom Jürgena Sparwassera pobijedili s 1:0 i priredili najvećeiznenađenje tog Svjetskog prvenstva. Ta pobjeda slavila se dok godje postojao DDR, a i danas se u Leipzigu, Magdenburgu i Dresdenumože sresti poneki ostarjeli nogometni navijač koji će najprijeduboko uzdahnuti, a onda vam satima pričati o Sparwasseru,otprilike onako kako bi Kosta Plakalović guslao o Kraljeviću Marku.U toj pobjedi bilo je neke pravde. Sloboda i demokracija ne vrijede

više od komunizma ako se moraju potvrđivati golovima.

Page 343: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

SLOVENCIZivjeli smo u dubokom uvjerenju da su Slovenci potpuni antitalenti

za fudbal. To je, istina, bio samo jedan od njihovih prirodnihnedostataka. Osim njega, oni su bili i jako neduhoviti, maltretirali sunas s groznim filmovima i još gorim televizijskim dramama, a ne dajBože da te ekskurzija ponese na Bled i da pred tebe iznesu heljdinežgance ili heljdinu kašu, jer bi onda zaključio da nije ni čudo što suSlovenci takvi kada se takvim pomijama hrane. Širok repertoarjužnjačkih predrasuda o Slovencima se dodatno pojačavao nasluženju vojnog roka. Oni ne hvataju krivine, svako naređenjeozbiljno shvaćaju, ne traže poštedu i ne jedu potajice sirove krompireda bi mogli ležati u stacionaru. Kada Slovenac postane desetar, tadaje to strašno. On ne traži smisla u besmislenim vježbama jutarnjegimnastike, niti se pita za čije babe zdravlje već pedeseti put na cičizimi i ljutom mađaru podižemo radiorelejnu antenu i za koji kurackopamo rovove u kraškom polju ili postavljamo kanalizacijske cijevikoje nikamo ne vode. Slovenac šuti i radi kao konj ili nas pažljivonadgleda i ne dopušta da nam i jedan dan u JNA prođe bezrobijaških muka, razloženih i svedenih na dugi niz pokušaja daizbjegnemo rad i još duži niz situacija u kojima nas baš Slovenachvata u neradu i vraća nas na dužnost. Bilo ti je jasno kako on možebiti tako glup da toliko radi, ali ti nikada neće biti jasno zašto mu jebilo toliko stalo da i tebe natjera da radiš.Ali sve ono zbog čega ih nisu voljeli, koliko su ih god mogli ne

voljeti u općoj samoupravnoj zaljubljenosti bratstva&jedinstva, bilo jeipak kompenzirano uvjerenjem da su Slovenci potpuni antitalenti zafudbal, a i za sve druge sportove. Dobro, imali su skijaše, ali najboljeda nisu kad samo srljaju u planine, imali su i braću Petrič, ali i to jesamo potvrđivalo njihov pretjerani fanatizam, jer samo fanatici,vjerovalo se, mogu trenirati onoliko koliko je potrebno da bi sepostalo plivačem. Da, bio je tu i Miroslav Cerar, ali tko ozbiljanvjeruje da je gimnastika sport i da se gimnastikom bave pravimuškarci? Pa gimnastika je za nas iz Sarajeva bila neka podvrstabaleta. Tačno, Slovenci su imali i nekoliko košarkaša, ali Daneua iBassina se ne sjećamo, pa se vjerojatno radi o pretjerivanjima,Vinko Jelovac ima samo onaj horog i vjerojatno ga trenira trideset

Page 344: S a d r ža j D E M I N U T I V Jergovic... · s a d r ža j d e m i n u t i v boŽji ljudi Štraus sa grbavice mejtaŠi profesor oČevi drugarske veČeri crni biser priČa o coca-coli

sati dnevno, pa i njega možemo eliminirati, dok je Pero Vilfan ludčovjek te samim tim nije Slovenac. Onako kako on gađa i kako senervira, to postoji samo u Sarajevu, tuzlanskom bazenu i srednjojSrbiji.Ali pustimo druge sportove: kakvi su, Bože dragi, oni antitalenti za

fudbal! I kako smo samo mi uživali u tom otkriću! U onoj generacijiOlimpije iz sredine sedamdesetih, koja je uglavnom tavorila u sredinitabele, na golu je stajao Ante Sirković iz Splita, pa LjubišaDalanović iz Bora. Posljednjeg čovjeka obrane igrao je MilošŠoškić, dok je lijevi half bio Mehmedalija Šišić, bek je bio nekiPopadić, a najbolji igrač tima Danilo Popivoda. I to su, je li,Slovenci? Ma, jedini Slovenci bili su braća Vili i Peter Ameršek, alioni su bili ukras ekipe, kao bijelci u NBA ligi. A Oblak? Koji Oblak?E, to je bilo gadno pitanje! Gdje si se baš njega sjetio i tako unezgodan položaj doveo svog druga koji gaji poštenu mržnju premaSlovencima i raspolaže najširim repertoarom predrasuda, kakav višene postoji niti na jugu USA. Kao pravi Bosanac, tvrdoglavo spremanda zasrlja i u bezizlaznoj situaciji spreman si dokazivati kako BraneOblak, taj nesumnjivi nogometni genije i jedan od onih koji su igralinogomet daleke budućnosti, baš i nije neki igrač. Evo, Edhem Šljivoje bolji! A i Jovan Aćimović! Pogledaj kakvu kulju i trbušinu imaAćimović! To je pravi igrač!Njega ne jebe to što izgleda kao šef sale u Unisovom restoranu

društvene ishrane, jer je od Boga fudbaler, a ne kao taj Oblak, jeboga otac, da je šta valjo, ne bi pogodio stativu protiv Brazilaca uNjemačkoj. Vidio bi ti kako bi ga Aćimović zavalio, a i Vladić! O Šljivida i ne govorimo...I, eto tako, brbljanjem bi se, kao i uvijek, izvukao, a tvoja je

predrasuda ostala neokrnjena ili još malo pojačana, jer ju je netkotako hinjski pokušao narušiti. Iznenadit ćeš se kad na njezinommjestu jednoga dana osjetiš samo prazninu, jer će Slovenci otići i bitće daleko, jako, jako daleko i s tugom ćeš misliti o onom glupomdesetaru. Živi li negdje i sjeća li se tebe i je li mu ta uspomena draga.