Robert Ludlum PAKLENA RAZMJENA

Normi i Edu Marcumu – hvala na toliko toga.

20. ožujka 1944.Washington, D.C.– Davide?Djevojka ude u sobu i zastane šutke na tren promatrajuci visokog casnika koji je zamišljeno

gledao kroz hotelski prozor. Ožujska kiša padala je kroz ožujsku hladnocu stvarajuci džepove vjetra iizmaglice na washingtonskom nebu.

Spaulding, svjestan njezine nazocnosti, ali ne i glasa, okrene se.– Oprosti Vidio je da drži njegov kišni ogrtac. Vidio je i brigu u njezinim ocima i strah koji je

pokušala prikriti.– Gotovo je – rece ona nježno.– Gotovo je – odgovori on. – Ili ce biti za sat vremena.– Svi ce biti ondje? – upita dok mu se približavala držeci kaput ispred sebe poput štita.– Da. Nemaju izbora… Ja nemam izbora.Spauldingovo lijevo rame bilo je umotano u zavoje pod vojnickom bluzom; ruka u širokom,

crnom povoju. Pomozi mi oko ovoga. Kiša ne prestaje.Jean Cameron je nevoljko odmotala kaput i raširila ga.Zastane pogledom uperenim prema ovratniku njegove vojnicke košulje. Zatim prema reveru

njegove odore.Sve su oznake bile skinute.Ostale su samo lagane razlike u boji na tkanini gdje su se nalazili amblemi.Nije bilo oznake cina, niti identifikacijskih mjedenih ili srebrnih plocica. Cak ni zlatnih inicijala

zemlje kojoj služi.Kojoj je služio.Vidio je da je vidjela.– Tako sam poceo – rece tiho. – Bez imena, bez cina, bez prošlosti. Samo broj. Za kojim je

slijedilo slovo. Želim da to upamte.Djevojka je stajala nepomicno stišcuci kaput. – Ubit ce te, Davide! – Njezine rijeci jedva su se

cule.– To je jedina stvar koju nece uciniti – rece on smireno.– Nece biti ubojstava, nesreca, iznenadne prekomande u Burmu ili Dar es Salaam. To je

gotovo… Oni ne mogu znati što sam uci nio.Nježno se nasmiješi i dodirne joj lice. Njezino ljupko lice.Disala je duboko i pokušala se kontrolirati znajuci da to ne može. Navukla mu je pažljivo kišni

ogrtac na lijevo rame dok je on posegnuo za desnim rukavom. Kratko mu je prislonila lice na leda.Mogao je osjetiti kako drhti dok je govorila.

– Necu se bojati. Obecajem ti.Izašao je iz staklenog predvorja hotela Shoreham i kimnuo glavom vrataru pod nadstrešnicom.

Nije želio taksi, želio je hodati. Pustiti da umiruce vatre bijesa napokon nestanu i izgore. Duga šetnja.To je posljednji sat njegova života da nosi uniformu.Uniformu koja je sada bila bez oznaka, bez identifikacije.

Proci ce kroz drugi niz vrata Ministarstva rata i dati svoje ime vojnoj policiji.David Spaulding.To je sve što ce reci. Bit ce dovoljno; nitko ga nece zaustavljati, nitko se nece miješati.Zapovijedi koje ce mu omoguciti da nastavi sivim hodnicima do neoznacene sobe ostavit ce

anonimni zapovjednici, znani samo po odjelu.Te zapovijedi bit ce na tom stolu jer je dana još jedna zapovijed. Zapovijed kojoj nitko nece

moci uci u trag. Koju nitko nece shvatiti…Tvrdili su. U bijesu.Ali nitko u bijesu ravnom njegovu.I znali su to, ti nepoznati zapovjednici.Imena koju mu nisu ništa znacila do prije nekoliko mjeseci nalazit ce se u neoznacenoj sobi.

Imena koja su bila simbol pakla prijevare koja ga je toliko razbjesnila da je doista povjerovao da jeizgubio razum.

Howard Oliver.Jonathan Craft.Walter Kendall.Imena su zvucala bezazleno sama po sebi.Mogla su pripadati nebrojenim stotinama tisuca. Bilo je nešto… toliko americko u njima.No, ta imena, ti ljudi, doveli su ga do ruba ludila.Oni ce biti ondje, u neoznacenoj sobi, a on ce ih podsjetiti na one kojih nema.Ericha Rhinemanna. Buenos Aires.Alana Swansona. Washington.Franza Altmullera. Berlin.Drugi simboli. Druge niti. Pakao prijevare u koji su ga uvukli… neprijatelji. Za Boga miloga,

kako se to dogodilo?Kako se to moglo dogoditi?No, dogodilo se. I zapisao je cinjenice kako ih je on sam znao.Zapisao je i ostavio… dokumente u arhivskom sanduku u kutiji u bankovnom trezoru u Coloradu.Nemoguce im je uci u trag. Zakljucani su pod zemljom za sljedece tisucljece… jer tako je bolje.Osim ako ga ljudi u neoznacenoj sobi ne prisile da postupi drukcije.Ako to ucine… ako ga prisile… bit ce to test za zdrav razum milijuna. Ogorcenje nece poznavati

državne granice ili više ciljeve bilo kojeg globalnog plemena.Vode bi postali prezreni.Kao što je on sada bio prezren.Broj iza kojeg slijedi slovo.Došao je do stuba Ministarstva rata; žutosmedi kameni stupovi nisu mu sada oznacavali snagu.

Samo su odavali izgled svijetlosmede smjese.A ne više cvrstu tvar.Prošao je kroz niz dvokrilnih vrata do sigurnosnog stola pracen sredovjecnim potpukovnikom

kojem su bokove cuvala dva narednika.– Spaulding, David – rece tiho.– Vaše dokumente… – potpukovnik je pogledao ramena kišnog ogrtaca, zatim ovratnik –

Spaulding…– Ja sam David Spaulding. Moj izvor je Fairfax – ponovi David mekano. – Provjerite svoje

papire, vojnice.

Pogledavši Spauldinga, potpukovnik se ljutito trgne, a bijes je postupno zamijenilo cudenje. Jer,David nije govorio oštro ili cak nepristojno. Samo je govorio cinjenice.

Narednik s lijeve strane potpukovnika tutnuo mu je papir ispred lica ne prekidajuci. Potpukovnikpogleda papir.

Dignuo je nakratko pogled prema Davidu i propustio ga.Dok je hodao sivim hodnikom, s kišnim ogrtacem preko ruke, Spaulding je osjetio oci koje su

prelazile preko uniforme lišene cina ili identifikacije. Zatim nekoliko oklijevajucih salutiranja.Nijedno nije naišlo na odgovor.Neki su se okretali, ostali su piljili s vrata ureda.To je taj… casnik, govorili su mu njihovi pogledi.Culi su glas nošen šaptom prigušenih glasova u pokrajnjim hodnicima. To je bio taj covjek.Dana je zapovijed…Taj covjek.8. rujna 1939.New York Dvojica casnika u propisno izglacanim odorama, bez kapa, gledali su skupinu ležerno

odjevenih muškaraca i žena kroz staklenu pregradu. Soba u kojoj su sjedili casnici bila je mracna.Zasvijetlilo je crveno svjetlo; zvuk orgulja zagrmio je iz dviju mrežastih kutija u svakom kutu

staklene kabine bez osvjetljenja. Slijedilo je udaljeno zavijanje pasa – velikih, krvolocnih pasa, azatim je glas, dubok, jasan, prijeteci, progovorio preko isprepletenih zvukova orgulja i životinja.

Gdje god postoji ludilo, gdje god se cuju krici nemocnih, ondje cete naci visoki lik JonathanaTynea koji ceka, promatra iz sjene, spreman za bitku sa silama pakla.

Vidljivim i nevidljivim…Iznenada se zacuo prodoran vrisak koji para um.– Aaaah! – U osvijetljenoj sobi s unutarnje strane pretila žena namigne niskom muškarcu s

debelim naocalama koji je citao tipkani tekst i odšeta dalje od mikrofona brzo žvacuci žvakacu.Duboki glas je nastavio. Veceras jonathan Tyne dolazi u pomoc Lady Ashcroft shrvanoj užasom

ciji je muž nestao u maglovitim škotskim pustopoljinama tocno u ponoc prije tri tjedna. I svake nocitocno u ponoc cuje se zavijanje nepoznatih pasa mracnim poljima. Cini se da upravo izazivajucovjeka koji sada hoda nevidljiv u izmaglici sto ga okružuje. Jonathan Tyne. Istjerivac zla; kazna zaLucifera. Zaštitnik nemocnih žrtava mraka…

Orguljaška glazba još jednom preraste u crescendo. Lavež pasa postajao je zlokobniji.Stariji casnik, pukovnik, letimicno je pogledao svog pratioca, porucnika. Mladi muškarac, cije

su oci odavale brigu, piljio je u skupinu nonšalantnih glumaca u osvijetljenom studiju.Pukovnik se trgnuo.– Zanimljivo, zar ne? – rece.– Što?… O, da, gospodine. Da, gospodine, vrlo zanimljivo.Koji je on?– Visoki momak ondje u kutu. Onaj što cita novine.– On glumi Tynea?– Koga? O ne, porucnice. Ima malu ulogu. Na španjolskom dijalektu.– Malu ulogu… na španjolskom dijalektu. – Porucnik je ponovio pukovnikove rijeci. Glas mu je

bio kolebljiv, a pogled zbunjen. – Oprostite mi, gospodine, zbunjen sam.Nisam siguran što mi zapravo radimo ovdje; što on radi ovdje. Mislio sam da je on gradevinski

inženjer.– I jest.

Orguljaška glazba prešla je u pianissimo; zvuk zavijanja pasa polako je išcezavao. Sada je drugiglas, ovaj je bio svjetliji, prijateljskiji, bez trunka prizvuka drame na pomolu, izašao iz dvijumrežastih kutija.

Hodocasnik. Sapun s mirisom cvijeca u svibnju; sapun svibanjski cvijet. Hodocasnik vasponovno vodi u…

»Avanture Jonathana Tynea«.Debela tapecirana vrata tamne kabine su se otvorila i ušao je muškarac koji je poceo celaviti,

uspravan, odjeven u konzervativno poslovno odijelo. Držao je tvrdu smedu omotnicu u lijevoj ruci.Desnu je ruku ispružio prema pukovniku.

Govorio je tiho, ali ne šaptom. – Zdravo, Ede. Drago mi je što te ponovno vidim. Ne moram tireci da me tvoj poziv iznenadio.

– Pretpostavljam da jest. Kako si, Jack? …Porucnice, ovo je gospodin John Ryan; prije bojnikJohn, bez srednjeg imena, Ryan iz šestoga korpusa.

Casnik je ustao.– Sjednite, porucnice – rece Ryan rukujuci se s mladicem.– Drago mi je, gospodine. Hvala, gospodine.Ryan se probio izmedu redova crnih kožnatih fotelja i sjeo odmah do pukovnika ispred staklene

pregrade. Orguljaška glazba još se jedanput pojacala natjecuci se s ponovo uvedenim zvukovimazavijanja pasa.

Nekoliko glumaca i glumica guralo se oko dva mikrofona.Svi su gledali covjeka iza ploce u drugoj staklenoj prostoriji – ova je bila osvijetljena – na

drugoj strani studija.– Kako je Jane? – upita Ryan. – A djeca?– Mrzi Washington. I mali takoder. Radije bi bili u Oahu.No, Cynthia ga obožava. Sad ima osamnaest godina, pa svi ti plesovi u D.C.–u.Covjek u osvijetljenoj prostoriji preko puta dao je znak rukom. Glumci su poceli svoj dijalog.Ryan je nastavio. – A ti? Washington zvuci dobro na papiru.– Valjda, ali nitko ne zna da sam ovdje. To mi ne pomaže.– O?– G2.– Da, pretpostavljao sam.– Izgledaš kao da cvjetaš, Jack.Ryan se nasmiješio u nelagodi. – Bez brige, Deset momaka u agenciji mogli bi raditi ono što ja

radim… još bolje. Ali nemaju West Point u životopisima. Ja sam simbol agencije, poštenje iznadsvega. Klijenti to vole.

Pukovnik se nasmijao. – Sranje. Uvijek si bio slatkorjeciv.Cak su glavonje kongresmene vodili tebi, – Laskaš mi. Bar ja mislim da mi laskaš.– Aaah! – Pretila glumica, još žvacuci, skvicala je u drugi mikrofon. Prepustila je mjesto

mršavom feminiziranom glumcu koji je trebao progovoriti.– Tu se dosta vrišti? – Pukovnik zapravo nije postavio pitanje.– I psi koji laju i orguljaška glazba i prokleto puno gundanja i teškog disanja. Tyne je

najpopularnija emisija koju imamo.– Moram priznati da je slušam, cijela obitelj, otkad smo se vratili.– Ne bi vjerovao kad bih ti rekao tko piše vecinu scenarija.– Kako to misliš?

– Piše ih pjesnik, dobitnik Pulitzera. Pod drugim imenom, naravno.– To je cudno.– Ni najmanje. Preživljavanje. Mi placamo. Pjesništvo ne.– Zato i on nastupa?Pukovnik je pokazao kimanjem glave prema visokom, tamnokosom muškarcu koji je odložio

novine, ali je još ostao u kutu studija, daleko od ostalih glumaca, naslanjajuci se na bijeli zid obloženplutom.

– A što ja znam! Mislim, nisam znao tko je, to jest znao sam tko je, ali nisam znao ništa o njemudok nisi nazvao.

Ryan je predao pukovniku tvrdu smedu omotnicu. – Ovo je popis programa i agencija za koje jeradio. Zvao sam uokolo. Natuknuo sam da ga trebamo za glavnu ulogu.

Hammertsi se dosta koriste njime…– Tko?– Oni su glavni. Imaju petnaestak emisija. Dnevne i nocne emisije. Kažu da je pouzdan. Bez

gadnih problema.Upotrebljavaju ga iskljucivo za dijalekte, cini se. I za tecni govor stranih jezika kad zatreba.– Njemacki i španjolski. Bila je to izjava.– Tocno…– Samo nije španjolski, nego portugalski.– Koja je razlika? Znaš tko su mu roditelji.Još jedna izjava, samo što se ocekuje potvrda.– Richard i Margo Spaulding. Pijanisti, slavni u Engleskoj i na kontinentu. Trenutacno stanje:

polumirovina u Costa del Santiagu u Portugalu.– No, oni su Amerikanci, zar ne?– Pravi. Pobrinuli su se da im se sin rodi ovdje. Slali su ga u americke škole gdje god su živjeli.

Poslali su ga natrag za posljednje dvije godine škole i za koledž.– Odakle onda Portugal?– Tko zna? Prvi uspjeh doživjeli su u Europi i odlucili su ondje ostati. Cinjenica zbog koje cemo

još biti zahvalni.Vracaju se samo za turneje koje više nisu tako ceste… Jesi li znao da je on gradevinski

inženjer?– Nisam. To je zanimljivo.– Zanimljivo? Samo »zanimljivo«?Ryan se smješkao; no, vidio se tracak tuge u ocima.– Pa, tijekom zadnjih šest godina baš se i nije gradilo, zar ne? Nema baš nešto posla za

inženjere… osim vojske i ministarstva. –Podigao je desnicu i zamahnuo bocno ispred njegapokazujuci na skupinu muškaraca i žena u studiju. Znaš li tko je sve ondje? Odvjetnik ciji klijenti, akoih uopce dobije, ne mogu platiti, direktor RollsRoycea koji je otpušten još trideset osme. Bivšisenator cija ga je kampanja stajala ne samo posla, nego i potencijalnih poslodavaca.

Misle da je crveni. Ne zavaravaj se, Ede. Tebi je dobro.Depresija nije ni izbliza gotova. Ovi ljudi su sretnici. Našli su razonodu koju su pretvorili u

karijere… dokle god traju.– Ako ja dobro napravim svoj posao, njegova karijera nece trajati duže od mjesec dana.– Mislio sam da je takvo što. Rada se oluja? I mi cemo biti zahvaceni uskoro. I ja cu se vratiti…

gdje ga želite upotrijebiti?

– U Lisabonu.David Spaulding se odgurnuo od bijelog studijskog zida.Držao je stranice scenarija dok se približavao mikrofonu pripremajuci se da dode na red.Pace ga je promatrao kroz staklenu pregradu pitajuci se kako ce zvucati Spauldingov glas.

Primijetio je da je, kad se Spaulding približio skupini glumaca okupljenih oko mikrofona, došlo dosvjesnog, ili je izgledalo svjesno, razdvajanja tijela, kao da je novi sudionik na neki nacin stranac.Možda je to bilo uobicajena ljubaznost koja je dopuštala novom izvodacu da se smjesti, no pukovniknije tako mislio. Nije bilo smješka, pogleda, naznake familijarnosti, kao što se cinilo da postoji medudrugima.

Nitko nije namignuo. Cak je pretila žena, koja je vikala, žvakala i vodila svoje kolege glumce,samo stajala i gledala Spauldinga. Žvakaca joj se nije micala u ustima.

I tada se to dogodilo; cudan trenutak.Spaulding se nasmiješio, a ostali, cak i mršavi feminizirani muškarac koji je bio usred

monologa, odgovorili su blistavim osmjehom i kimanjem. Pretila žena je namignula.Cudan trenutak, mislio je pukovnik Pace.Iz mrežastih kutija izlazio je Spauldingov glas, srednje dubok, britak, s jakim naglaskom. Imao je

ulogu ludoga doktora koja je granicila s komicnim. Bila bi komicna, mislio je Pace, da nije bilovjerodostojnosti koju je Spaulding dao pišcevim rijecima. Pace nije ništa znao o glumi, ali je znaokad je netko uvjerljiv.

Spaulding je bio uvjerljiv.To je bilo potrebno u Lisabonu.Za nekoliko minuta Spauldingova je uloga završila.Pretila žena je ponovno zavrištala; Spaulding se povukao u kut i tiho, pobrinuvši se da stranice

ne šuškaju, podigao svoje presavijene novine. Naslonio se na zid i izvadio olovku iz džepa. Cinilo seda rješava križaljku u New York Timesu.

Pace nije mogao skinuti oci sa Spauldinga. Bilo mu je važno, kad god je moguce, pomnopromotriti bilo koju osobu s kojom je morao imati kontakt. Morao je promotriti sitnice: kako jecovjek hodao, kako je držao glavu, mirnocu ili manjak mirnoce u ocima. Odjecu, sat, manšete; jesu licipele ulaštene, jesu li pete iznošene; kakvocu ili manjak kakvoce u držanju.

Pace je pokušao usporediti bice naslonjeno o zid koje je pisalo po novinama s dosjeom u svomwashingtonskom uredu.

Njegovo je ime iskrsnulo iz dosjea vojnih inženjeraca.David Spaulding se raspitivao o mogucnostima koje pruža služba: koje bi bile mogucnosti?

Postoje li bilo kakvi izazovni gradevinski projekti? Što je s obveznom dužinom službe? Tip pitanjakoja su tisuce muškaraca, obrazovanih muškaraca, postavljali znajuci da ce Zakon o selektivnojslužbi stupiti na snagu za tjedan ili dva.

Ako je novacenje znacilo kracu obvezu iili nastavak dosadašnjeg posla, onda je bilo bolje da seprikljuce nego da budu unovaceni s ruljom.

Spaulding je ispunio potrebne obrasce i receno mu je da ce vojska kontaktirati s njim. To je biloprije šest tjedana i nitko to još nije ucinio. Nije da inženjerija nije bila zainteresirana; bila je.Roosevekovi ljudi su širili glasine da ce zakon biti donesen za koji dan, a planirano širenje vojnihlogora bilo je toliko golemo, toliko nevjerojatno masovno, da je inženjer, osobito gradevinskiinženjer Spauldingovih kvalifikacija, bio tražena roba.

No, oni na visokim položajima u inženjeriji bili su svjesni da potragu provode i Obavještajniodjel združenog stožera i Ministarstvo rata.

Tiho, polako. Nije smjelo biti pogrešaka.Tako su dali obrasce Davida Spauldinga G2 i receno im je da ga se klone.Covjek kojeg je tražila obavještajna služba trebao je imati tri osnovne kvalifikacije. Kad su

jednom ustanovljene, ostatak portreta mogao se mikroskopski prouciti da se vidi posjeduje li osobaostale poželjne kvalitete. Tri osnovne kvalifikacije bile su teške vec same po sebi: prva je bila tecnoznanje portugalskog, druga jednako vladanje njemackim, treca dovoljno profesionalnog iskustva ugradevinarstvu da omoguci brzo i tocno razumijevanje nacrta, fotografija, cak i usmenih opisanajrazlicitijih industrijskih planova. Od mostova do tvornica, skladišta i željeznickih kompleksa.

Covjek iz Lisabona trebao je zadovoljavati svaki od tih osnovnih zahtjeva. Trebao ih je tijekombuduceg rata; rata koji ce Sjedinjene Države neizbježno morati voditi.

Covjek iz Lisabona bit ce odgovoran za razvoj obavještajne mreže koja ce se uglavnom bavitiuništenjem neprijateljskih instalacija duboko u neprijateljskom teritoriju.

Odredeni muškarci i žene putovali bi neprijateljskim teritorijem, a baza bi im bila u neutralnimzemljama. To su bili ljudi kojima ce se covjek iz Lisabona koristiti… prije nego što ih drugiiskoriste.

Ti i još oni koje bi školovao za infiltraciju. Špijunske jedinice. Timovi dvojezicnih i trojezicnihagenata koje ce poslati kroz Francusku na njemacke granice. Da promatraju, da prouzroce uništenje.

Englezi su se složili da je takav Amerikanac potreban u Lisabonu. Britanska obavještajna službapriznala je svoju slabost u Portugalu; bili su ondje predugo, preocito. I trenutacno su postojaliozbiljni propusti u sigurnosti u Londonu. Infiltracija u MI5.

Lisabon ce postati americki projekt.Ako se nade takav Amerikanac.Obrasci Davida Spauldinga prikazivali su osnovne zahtjeve. Govori tri jezika, govorio ih je od

djetinjstva.Njegovi roditelji, glasoviti Richard i Margo Spaulding imali su tri stalna boravka: mali,

elegantni stan u Belgraviji u Londonu; zimovalište u njemackom BadenBadenu i prostranu kucu krajoceana u umjetnickoj koloniji Costa del Santiago u Portugalu. Spaulding je odrastao u tom okružju.

Kad mu je bilo šesnaest, njegov otac, unatoc majcinim prigovorima, zahtijevao je da završisrednu školu u Sjedinjenim Državama te da se upiše na americko sveucilište.

Andover u Massachusettsu, Dartmouth u New Hampshireu i napokon Carnegie Institute uPensilvaniji.

Naravno, Obavještajni odjel nije otkrio sve te podatke iz Spauldingovih obrazaca. Te dodatnecinjenice i još više otkrio je covjek po imenu Aaron Mandel u New Yorku.

Pace se prisjetio svog jedinog sastanka s Mandelom ociju još uvijek prikovanih za visokog,košcatog covjeka koji je odložio novine i sad je promatrao ravnodušno glumce oko mikrofona.Ponovo je usporedio Mandelove informacije s covjekom ispred sebe.

Mandel je bio naveden u prijavi pod »preporuke«.Zastupnik, koncertni menadžer roditelja. Navedena je adresa: apartman u Chrvslerovoj zgradi.

Mandel je bio vrlo uspješan zastupnik umjetnika, ruski Židov koji se borio sa Solom Hurokom zaklijente, iako nije bio željan privlacenja pozornosti ili željan same pozornosti.

– David mi je kao sin – rekao je Mandel Paceu. – Ali pretpostavljam da to znate.– Zašto? Znam samo što sam procitao na njegovim obrascima. I nešto raštrkanih informacija;

fakultetski dosjei, preporuke poslodavaca.– Recimo da sam vas ocekivao. Ili nekoga poput vas.– Molim?

– Dajte. David je proveo mnoge godine u Njemackoj; može se gotovo reci da je odrastao ondje.– Njegova prijava… zapravo njegova putovnica, ukljucuje obiteljska boravišta u Londonu i

mjesto zvano Costa del Santiago u Portugalu.– Rekao sam gotovo. Tecno govori njemacki.– I portugalski, koliko znam.– Jednako. I sestrinski jezik, španjolski… Nisam znao da novacenje u inženjerce traži puni

pukovnikov interes. I pregled putovnice.Mandel se, namreškane kože oko ociju, nasmiješio.– Nisam bio spreman za vas. – Pukovnikov je odgovor bio jednostavan. – Mnogi ovo uzimaju

kao rutinu. Ili se uvjere da je rutina… s malo pomoci.– Mnogi nisu živjeli kao Židovi u carskom Kijevu… Što želite od mene?– Za pocetak, jeste li rekli Spauldingu da nas ocekujete?Ili nekome…– Naravno da nisam. – Mandel prekine obzirno. – Rekao sam vam da mi je kao sin. Ne bih mu

želio dati takve primisli.– Laknulo mi je. Možda ništa nece biti od toga.– Ali nadate se da ce biti.– Iskreno, da. Ali moramo dobiti odgovore na neka pitanja. Njegov životopis nije samo

neobican, cini se da je pun proturjec¬nosti. Za pocetak, ne ocekujete da sin poznatih glazbenika…mi¬slim…

– Koncertnih umjetnika. – Mandel je ponudio izraz koji je Pace tražio.– Da, koncertnih umjetnika. Ne ocekujete da djeca takvih ljudi postanu inženjeri. Ili racunovode,

ako shvacate što mislim. I zatim, siguran sam da cete razumjeti: cini se vrlo nelogicnim da jednomkada prihvatite tu cinjenicu, to jest da je sin inženjer, saznate da vecinu prihoda zaraduje kao…radijski glumac. To odaje nestabilnost. Možda i nešto gore.

– Vi bolujete od americke manije za dosljednošcu. Ne govo¬rim to neljubazno. Ja ne bih biodobar neurokirurg; možda svi¬rate savršeno glasovir, ali cisto sumnjam da bih vas zastupao u CoventGardenu… Na vaša pitanja je lako odgovoriti. I možda se u srži može naci rijec stabilnost…

imate li ikakvu predodžbu, koncepciju kakav je koncertni svijet? Ludnica… David je živio u tomsvijetu gotovo dvadeset godina; Sumnjam… ne, ne sumnjam, znam…

smatrao je to odvratnim… i ljudi cesto zanemaruju osnovne karakteristike glazbeništva.Karakteristike koje se lako nasljeduju. Veliki glazbenik je cesto na svoj nacin, izuzetan mate¬maticar.Uzmite Bacha. Matematicki genij.

Prema Aaronu Mandelu, David Spaulding je pronašao buduce zvanje dok je bio na drugoj godinikoledža.

Postojanost, trajnost graditeljskih ostvarenja u kombinaciji s preciznošcu inže¬njerskog detaljabio je njegov odgovor i bijeg iz dinamicnog svijeta »koncertne pozornice«. Ali bile su tu i drugenaslijedene karakteristike jednake vrijednosti.

Spaulding je posjedovao ego, neovisnost. Želio je priznanje.I takve nagrade nisu baš lako dolazile mladom inženjeru koji je tek završio fakultet u velikoj

newyorškoj tvrtki tijekom kasnih tridesetih. Nije bilo puno poslova ili kapitala da bi se pokrenuli.– Napustio je newyoršku tvrtku – nastavio je Mandel – i pri¬hvatio nekoliko pojedinacnih

graditeljskih projekata za koje je vjerovao da ce dobiti više novaca, a poslovi biti njegovi. Nije imaoveze, mogao je putovati. Nekoliko projekata na srednjem zapadu, jedan… ne dva u Srednjoj Americi;cetiri u Kanadi, mislim. Prve poslove dobio je izravno iz novina; oni su vodili do drugih. Vratio se u

New York prije osamnaest mjeseci. Novac baš nije dolazio, kao što sam mu i rekao. Projekti nisubili njegovi; provincijsko…

lokalno miješanje.– I to je nekako dovelo do posla na radiju?Mandel se nasmijao i nagnuo unazad na stolcu. – Kao što znate, pukovnice Pace, ja sam

svestran. Koncertna pozornica i europski rat, koji ce uskoro doci na ove obale, kao što svi to vidimo,ne pristaju baš zajedno. Posljednjih godina moji su kli¬jenti otišli u druge grane, ukljucujuci dobroplaceni radio. David je brzo uvidio priliku za sebe i ja sam se složio. Ide mu izuzetno dobro, znate.

– Ali on nije školovani profesionalac.– Ne, nije. No, ima nešto drugo, ali…Razmislite. Vecina djece poznatih umjetnika ili vodecih

politicara ili izuzetno bogatih, imaju to. To je samouvjerenost u javnosti, sigurnost, ako baš hocete,bez obzira na privatnu nesigurnost. Napokon, oni su izloženi otkad znaju hodati i govoriti. David tozasigurno ima. Ima i dobar sluh; kao i oboje njegovih roditelja, ocito. Slušno pamcenje za glazbeni ililingvisticki ritam… On ne glumi, on cita. Gotovo iskljucivo na dijalektima stranih jezika koje tecnogovori…

Izlet Davida Spauldinga u »dobro placene radijske emisije« bio je iskljucivo motiviran novcem.Navikao je da dobro živi.

U vrijeme kada su vlasnici inženjerskih tvrtki teško sami sebi mogli zajamciti sto dolara natjedan, Spaulding je samo od svog rada na radiju zaradivao tri ili cetiri stotine.

– Kao što ste pretpostavljali – rece Mandel – prvi Davidov cilj bio je skupiti dovoljno novacada osnuje vlastitu tvrtku. Prvi cilj, odnosno ako ga drukcije ne usmjere svjetske ili domace prilike.Nije slijep; svatko tko zna citati novine vidi da nas uvlace u rat.

– Mislite li bismo trebali biti uvuceni?– Ja sam Židov. Sto se mene tice, kasnimo.– Taj Spaulding. Opisali ste mi vrlo korisnog covjeka.– Opisao sam samo ono što biste saznali iz bilo kojeg izvora. I vi ste izvukli zakljucak iz tih

informacija. To nije potpuna slika.U tom trenutku, prisjecao se Pace, Mandel je ustao sa stolice izbjegavajuci kontakt ocima i stao

hodati po uredu. Tražio je negativnosti; tražio je rijeci koje bi zaštitile »njegova sina« od zanimanjavlade. I Pace je to znao. – Ono što vas je zasigurno osupnulo od svega što sam vam rekao jestDavidova obuzetost samim sobom, svojom udobnošcu, ako tako baš hocete. Sad, u poslovnom smisluto se prihvaca; stoga sam vas riješio vaših briga za stabilnošcu. No, ne bih bio iskren kad vam ne bihrekao da je David nevjerojatno tvrdoglav. Radi vrlo loše pod autorite¬tom. Jednom rijecju, on jesebicnjak koji ne poštuje disciplinu. Boli me kad to govorim. Jako ga volim…

I što je Mandel više govorio, Pace je s vecom uvjerenošcu ispisivao rijec potvrdno naSpauldingovu dosjeu. Nije da je vje¬rovao u ekstremna ponašanja koje je Mandel iznenadapripisivao Davidu Spauldingu; niti jedan covjek ne bi funkcionirao stabilno kao Spaulding ako je tobila istina.

Ali ako je to bila samo polovicna istina, to nije bila zapreka; to je bio plus.Posljednji od zahtjeva.Jer ako je i postojao bilo koji vojnik u vojsci Sjedinjenih Država – u uniformi ili bez nje – od

kojeg bi se tražilo da radi iskljucivo sam, bez potpore zapovjednog lanca, bez znanja kako bi teškeodluke morali donijeti njegovi nadredeni, bio je to obavještajac u Portugalu. Covjek iz Lisabona.

8. listopada 1939.Fairfax, Virginia Nije bilo imena.

Samo brojke i slova.Brojke iza kojih su slijedila slova.DvaŠestB. TriPetY. PetJedanC.Nije bilo osobnih prica, pojedinaca… nije bilo podsjecanja na žene, djecu, oceve, majke… nije

bilo država, gradova, rodnih mjesta, škola, sveucilišta; bila su samo tijela i umovi i posebna vrstapronicljivosti.

Mjesto se nalazilo duboko u lovištima Virginije, 220 jutara polja, brda i planinskih izvora.Ondje su bili dijelovi guste šume koji su granicili s ravnim travnjacima. Opasne mocvare sa živomzemljom i neprijateljskim stanovnicima, gmazovima i kukcima, bile su na korak od iznenadnih brojnihviriginijskih gromada koje su se suceljavale s provalijama.

Podrucje je pomno izabrano. Bilo je okruženo petmetarskom ogradom kroz koju je stalnoprolazila elektricna struja, paralizirajuca, ali ne smrtonosna, a svaka cetiri metra bio je postavljenznak zabrane koji je opominjao promatrace da je baš taj komad zemlje… šuma, mocvara, travnjak ibrežuljak… iskljucivo vlasni¬štvo vlade Sjedinjenih Americkih Država. Kršitelji su obaviješteni daje ulazak ne samo zabranjen, nego i izuzetno opasan.

Clanci i stavci svakoga zakona koji se odnosio na iskljucivost pristupa bili su ispisani zajedno selektricnim naponom ograde.

Teren je bio razlicit koliko se to vec moglo naci na umjerenoj udaljenosti od Washingtona. Naovaj ili na onaj nacin, na ovom ili onom mjestu, bio je u skladu s topografijom lokacija koje suisplanirane za osobe školovane u tom golemom kompleksu.

Za brojeve iza kojih su slijedila slova.Bez imena.Postojala su samo jedna vrata u sredini sjevernog dijela do kojih se dolazilo stražnjom seoskom

cestom. Iznad vrata izmedu dviju stražarskih kucica nalazio se metalni znak.Velikim slovima pisalo je: Središte terenskog odjela Fairfax.Nikakav drugi opis nije dan, nikakva druga svrha nije nazna¬cena.Na prednjoj strani svake stražarske kucice nalazili su se isto¬vjetni znakovi, duplikati

upozorenja postavljeni svaka cetiri metara na ogradi, koji su isticali iskljucivost, zakone i napon.Da ne bi bilo pogreške.Davidu Spauldingu je dodijeljen identitet – njegov identitet iz Fairfaxa. On je postao DvaPetL.Bez imena. Samo broj iza kojeg slijedi slovo.DvaPetL.Prijevod: njegovo je školovanje trebalo završiti petoga dana drugog mjeseca. Njegovo

odredište: Lisabon.Bilo je nevjerojatno. U cetiri mjeseca nov nacin života živ¬ljenja trebao je biti u cijelosti upijen

tako da se prakticki prihvati pod pritiskom.– Vjerojatno neceš uspjeti – govorio je pukovnik Edmund Pace.– Nisam siguran želim li to – bio je Spauldingov odgovor.No, dio školovanja bila je motivacija. Duboka, kvalitetna, zasijana bez dvojbe… ali ne izvan

psihološke stvarnosti kako ju je poznavao kandidat.Kod DvaPetL vlada Sjedinjenih Država nije mahala zasta¬vama ili izbacivala salve

domoljubnog naboja.Takve metode bile bi besmislene, kandidat je proveo forma¬tivne godine izvan zemlje u

profinjenom, medunarodnom ozra¬cju. Govorio je jezik buduceg neprijatelja. Poznavao ih je kaoljude, vozace taksija, vrtlare, bankare, odvjetnike, a vecina onih koje je poznavao nisu bili Nijemci

kakve je stvarala propagandna mašinerija. Umjesto toga – i to je bila Fairfaxova prava udica – bili suproklete budale koje su vodili psihopatski zlocinci. Vode su bili doista fanatici i veliki broj dokazanedvojbeno je pokazi¬vao njihove zlocine. Ti zlocini su ukljucivali razvrat, ubojstva bez razlike,mucenja i genocid, Nedvojbeno.

Zlocinci.Psihopati.I postojao je Adolf Hitler.Adolf Hitler je ubijao Zidove. Na tisuce – uskoro na milijune ako se njegovo konacno rješenje

tocno tumacilo.Aaron Mandel je bio Židov. Njegov drugi otac bio je Židov.Otac kojeg je volio više od pravog oca. I proklete budale pri¬hvatile su usklicnik iza rijeci

Judenl David je mogao zamrziti proklete budale – vozace taksija, prodavace, bankare, odvjetnike bezpuno grižnje savjesti s obzi¬rom na okolnosti.

Nakon tog vrlo racionalnog pristupa, Fairfax je upotrijebio drugo standardno psihološko»oružje«; za neke više, za druge manje, ali nikad nije nedostajalo.

Pitomci Fairfaxa imali su zajednicki dar ili manu, ovisno o pristupu. Nitko nije prihvacen beznje.

Visoko razvijen smisao za konkurenciju, jaka želja za pobje¬dom.To je bilo sigurno, arogancija se prihvacala u Fairfaxu.Poznavajuci psihološki profil Davida Spauldinga na temelju dosjea koji je sve više prihvacao

Obavještajni odsjek, zapovjed¬nici u Fairfaxu su shvatili da kandidat na izobrazbi za Lisabon imameku žicu koju bi terenski rad mogao ocvrsnuti, nedvojbeno ocvrsnuti ako ce poživjeti, a ako jenapredak ostvaren u kom¬pleksu, utoliko bolje. Osobito za subjekt.

Spaulding je bio samosvjestan, neovisan, izuzetno pokretljiv u svom okružju… sve same vrline;ali DvaPetL je imao slabost. U njegovoj psihi postojala je sporost da iskoristi prednost, oklijeva¬njeda dovrši posao, iako je sve u njegovu korist. I verbalno i fizicki.

Pukovnik Edmund Pace primijetio je ovu manjkavost trecega tjedna školovanja. Uz apstraktnikodeks poštenja, DvaPetL nece nikad uspjeti u Lisabonu. I pukovnik Pace je znao odgovor na to.

Mentalna prilagodba dogodit ce se u psihološkom procesu.»Hvatanja, zadržavanja i puštanja« bio je naziv treninga.Pri¬krivao je najnaporniju fizicku izobrazbu u Fairfaxu: borbu prsa o prsa. Nož, lanac, žica,

igla, uže, prsti, koljena, laktovi… nikad pištolj.Reakcija, reakcija, reakcija.Osim kad je sam zapocinjao napad.DvaPetL je dobro napredovao. Bio je krupan muškarac, ali je imao brzu koordinaciju koja se

obicno povezivala s vitkijom osobom. Stoga je trebalo onemoguciti njegov napredak; samo poniziticovjeka. Naucit ce prakticne prednosti nadmoci.

Od manjih, arogantnijih ljudi.Pukovnik Edmund Pace »posudio« je od britanskih koman¬dosa najbolje što nosi uniformu.

Prebaceni su preko bombarderskog transportnog zapovjedništva; tri »strucnjaka« koji su potajnouvedeni u Fairfax i kojima su dane upute.

»Razbijte DvaPetL«.I jesu. Tijekom mnogih tjedana.Ali nakon nekog vremena više to nisu mogli raditi nekaž¬njeno.David Spaulding nije prihvacao poniženje; postajao je dobar kao i strucnjaci.

Covjek iz Lisabona je napredovao.Pukovnik Edmund Pace je primio izvješca u svom uredu u Ministarstvu rata.Sve je bilo po rasporedu.Tjedni su se pretvarali u mjesece. Fairfaxovi pitomci iscrpno su proucavali svako poznato

prijenosno napadacko ili obram¬beno oružje, svaku napravu za sabotažu, sve zamislive metodeupada i povlacenja, ocite i skrivene.

Šifre i varijacije šifra govorile su se tecno; trenutacne izmišljo¬tine ušle su im u krv. I DvaPetLje nastavio napredovati. Kad¬god se cinilo da je posustao, strucnjacima u »hvatanju, zadržava¬nju ipuštanju« dane su strože upute.

Psihološki kljuc nalazio se u ocitom fizickom ponižavanju.Dok više nije bilo smisla. Komandosi su nadjacani.Sve po rasporedu.– Možda ipak uspiješ – rece pukovnik.– Nisam baš siguran u cemu – odgovori David u porucnickoj uniformi za vrijeme pica u koktel

baru hotela Mayflower. I zatim se potiho nasmiješi. – Kad bi davali diplome iz viših kriminalnihdjelatnosti, pretpostavljam da bih je ja prvi dobio.

Školovanje DvaPetL završava za deset dana.Njegova dvadesetcetirisatna propusnica nije bila u skladu s propisima, ali Pace ju je zahtijevao.

Morao je razgovarati sa Spauldingom.– To te muci? – upita Pace.Spaulding pogleda preko malog stola u pukovnika.– Da sam imao vremena za razmišljanje, siguran sam da bi me mucilo. Tebe ne muci?– Ne… jer ja razumijem razloge.– OK. Onda ni mene ne muci.– Postat ce jasniji na terenu.– Jasno – složio se David kratko.Pace je pomno promatrao Spauldinga. Kao što se ocekivalo, mladic se promijenio. Nestalo je

pomalo nježne, pomalo razma¬žene milosti glasa i mimike. Zamijenile su ih napetost i konciznostpokreta i govora. Pretvorba nije bila potpuna, ali bila je u tijeku.

Pocela se pokazivati patina profesionalca. Lisabon ce je dalje ocvrsnuti.– Nisi zadivljen cinjenicom da si zbog Fairfaxa preskocio jedan cin? Meni je trebalo osamnaest

mjeseci da dobijem tu srebrnu polugu.– Još jedanput pitanje vremena. Nisam imao vremena za raz¬ mišljanje. Nisam nosio uniformu

do danas. Neudobna mi je.Spaulding je prešao rukom preko odore.– Dobro. Nemoj se previše navikavati na nju.– Cudna recenica…– Kako se osjecaš? – prekine ga Pace.David je pogledao pukovnika. Na trenutak su se vratili bla¬gost, nježnost, pa cak i humor.– Nisam siguran… kao da sam sastavljen na vrlo brzoj pokret¬noj vrpci. Nekoj vrsti brzog

stroja, ako shvacaš što želim reci.– Na neki nacin to je tocan opis. Osim što si sam puno pri¬donio u tvornici.Spaulding je polako okretao cašu. Zurio je u plutajuce kocke, a zatim u Pacea. – Volio bih da to

mogu prihvatiti kao kompli¬ment – rece blago. – Ne znam mogu li. Znam ljude s kojima sam vježbao.Kakva zbirka ljudi!

– Visoko su motivirani.– Europljani su jednako ludi kao i oni s kojima se žele boriti. Imaju svoje razloge; ne mogu ih

dovoditi u pitanje…– Pa – prekine pukovnik – nemamo toliko Amerikanaca.Još ne.– Oni koje imate dva su koraka do zatvora.– Oni nisu vojska.– Nisam to znao – rece Spaulding brzo dodajuci, a zatim sa smiješkom. – Naravno.Pace je sam sebi išao na živce. Neopreznost je bila manja, ali to je ipak bila neopreznost. – Nije

važno. Za deset dana završit ceš sve u Virginiji. Tada skidaš uniformu. Iskreno, bila je pogre¬škauopce dati ti uniformu. Još nam je sve ovo novo; pravila opskrbe se teško mijenjaju. – Pace je pio iizbjegavao Spauldingov pogled.

– Mislio sam da cu biti vojni ataše u veleposlanstvu.Jedan od nekoliko.– Službeno, da. Napravit ce dosje o tebi. No, postoji razlika; to je dio maske. Nemaš veze s

uniformama. Ne smatramo da bi je trebao nositi. Ikada. – Pace je odložio cašu i gledao Davida.– Ubacio si se u vrlo siguran, vrlo udoban posao zbog jezika, vaših otmjenih boravišta i vaših

obiteljskih veza. Ukratko, pobje¬ gao si što brže cim si shvatio da bi ti glava završila u pravojvojsci.

Spaulding se zamislio na trenutak. – To zvuci logicno. Zašto ti smeta?– Zato što ce samo jedan covjek u veleposlanstvu znati istinu.Identificirat ce se… Nakon nekog vremena ostali ce posumnjati, nakon dosta vremena. Ali nece

znati. Niti veleposlanik niti osob¬ lje… Želim ti reci da neceš biti omiljen.David se potiho smijao. – Pretpostavljam da cete me premje¬stiti prije nego što me lincuju.Paceov odgovor je bio brz i tih, gotovo grub. – Ostale ce premjestiti. Tebe ne.Spaulding je bio tih dok je odgovarao na pukovnikov pogled.– Ne razumijem.– Ne znam smijem li biti jasan. – Pace je odložio pice na mali koktel stol. – Morat ceš poceti

polako, s velikim oprezom.Bri¬ tanski MI5 dao nam je nekoliko imena – ne puno, ali nešto da možemo poceti. Morat ceš

sam izgraditi svoju mrežu.Ljudi koji ce održavati vezu samo s tobom, ni s kim drugim. To ce izi¬ skivati puno putovanja.

Mislim da ceš ici na sjever, preko gra¬ nice, u Španjolsku. Baskija… vecinom antifalangistickidijelovi.

Mislimo da ce podrucje južno od Pireneja postati ruta za bijeg…Ne zavaravamo se: Maginotova linija nece izdržati.Francuska a pasti…– Isuse! – prekine tiho David. – Napravili ste puno pro¬gnoza!– To je gotovo sve što radimo. To je razlog postojanja Fairfaxa.Spaulding se naslonio na stolicu, još jednom je okrenuo cašu. – Razumijem za mrežu; u ovom ili

onom obliku to je ono za štc su nas školovali. Ovo je prvi put da cujem za sjever Španjolske. Baskiju.Poznajem to podrucje.

– Možda griješimo. To je samo teorija. Možda pronadeš vodeni put… Sredozemlje, Malaga,Biskaj ili portugalska obala…

možda je bolje… Ti trebaš odluciti. I sve razviti.

– Dobro. Razumijem… Kakve to ima veze s premještajem?Pace se nasmiješi. – Još nisi došao na položaj, a vec tražiš dopust?– Ti si to spomenuo. Nekako naglo.– Da, jesam. – Pukovnik se premjestio na maloj stolici.Spaulding je bio vrlo brz; vezao se za rijeci i koristio se kratkim predasima da ih shvati. Bit ce

dobar u ispitivanjima. Brza, oštra ispitivanja. Na terenu. – Odlucili smo da ostaneš u Portugalu zavrijeme službe. Redovni ili izvanredni dopust trebaš provoditi na jugu. Postoji lanac naselja dužobale…

– Izmedu ostalih Costa del Santiago – prekinuo je Spaulding ispod glasa. – Sklonište zamedunarodne bogataše.

– Tako je. Neka ti to bude zaklon. Da te vide s roditeljima. Postani viden. – Pace se ponovonasmiješi; smiješak je bio okli¬jevajuci.

– Poznajem gore dužnosti od te.– Ne poznaješ ta naselja… Ako te razumijem, kao što mi to kažemo u Fairfaxu, kandidat

DvaPetL neka dobro pogleda washingtonske i newyorške ulice jer ih nece vidjeti dugo vre¬mena. Nemožemo riskirati da te vratimo kad jednom razviješ mrežu, pod pretpostavkom da razviješ mrežu.Ako iz bilo kojeg razloga odletiš iz Lisabona na saveznicki teritorij, neprijatelj ce mikroskopskirašclaniti svaki pokret koji si radio mjesecima. Sve se može ugroziti.

Ti si najsigurniji, naši interesi su najsigur¬niji ako ostaneš za stalno. Britanci su nas to naucili.Neki od nji¬hovih operativaca godinama pripadaju lokalnom inventaru.

– To baš nije utješno.– Nisi u MI5. Tvoja turneja ima rok trajanja. Rat nece trajati vjecno.Spaulding je bio na redu da se nasmiješi; smiješak covjeka uhvacenog u nedefinirani kalup. –

Nešto je suludo u toj izjavi… »Rat nece trajati vjecno…« – Zašto?– Jer još nije poceo za nas.– Za tebe jest – rece Pace.8. rujna 1943.Peenemilnde, Njemacka Muškarac u prugastom odijelu, koje su kreirali krojaci u Alte Strasse,

zurio je sumnjicavo u trojicu muškaraca na drugoj strani stola. Žestoko bi prigovarao da ta trilaboratorijska strucnjaka nisu nosila kockasto, crveno, metalno znakovlje na reverima uštirkanihbijelih laboratorijskih kuta, znacke koje su govorile da je toj trojici znanstvenika dopušten prolazkroz podrucja zabra¬njena svima osim eliti Peenemundea. I on je imao takvu znacku na svomprugastom reveru; bila je to privremena dozvola za koju nije bio siguran da ju je želio.

Zasigurno je nije htio sada.– Ne mogu prihvatiti vaše procjene – rece tiho. – To je smi¬ješno!– Podite s nama – odgovori znanstvenik u sredini kimajuci svom sudrugu zdesna.– Nema smisla odugovlaciti – dodao je treci covjek.Cetvorica muškaraca ustala su sa stolica i prišla metalnim vra¬tima koja su bila jedini ulaz u

sobu. Svaki je muškarac po redu skinuo crvenu znacku i pritisnuo je na sivu plocu na zidu. Odmah pridodiru zasvijetlila je mala bijela žarulja i tako je ostala dvije sekunde, a zatim se ugasila.Fotografirani su.

Posljed¬nji muškarac, jedan od osoblja Peenemundea, otvorio je vrata i svi su ušli u hodnik.Ako bi izašla trojica, petorica ili bilo koji broj koji nije odgo¬varao fotografijama, oglasio bi

se alarm.U tišini su hodali dugackim blistavim bijelim hodnikom; Berlinac na celu sa znanstvenikom koji

je sjedio izmedu druge dvo¬jice za stolom i bio ocito glavni; njegovi sudrugovi iza njega.Došli su do reda dizala i ponovno prošli kroz ritual crvenih znacki, sivih ploca i sicušnog

bijelog svjetla koje je svjetlilo tocno dvije sekunde.Ispod ploce zasvijetlio je broj.Šest.Iz dizala broj šest dolazio je prigušeni zvuk zvonca dok se debela celicna ploca otvarala. Jedan

po jedan ulazili su u dizalo.Dizalo se spustilo osam katova, cetiri ispod površine zemlje, do najvecih dubina Peenemundea.Kako su se cetvorica pojavila u još jednom bijelom hodniku, susreo ih je visoki muškarac u

uskom zelenom kombinezonu s prevelikim koricama za širokim smedim pojasom. U koricama senalazio Luger Sternlicht, posebni pištolj s teleskopskim ciljnikom. Kao što je to pokazivala kapa,takvo je oružje bilo izradeno za Gestapo.

Gestapovac je ocito prepoznao trojicu znanstvenika.Nasmi¬jao se službeno i usredotocio na muškarca u prugastom odijelu. Pokazao je rukom da

Berlinac izvadi crvenu znacku.Berlinac je to ucinio. Gestapovac ju je uzeo, odšetao do tele¬fona na zidu hodnika i pritisnuo

kombinaciju brojeva.Izgovorio je Berlincevo ime i cekao možda deset sekundi.Vratio je slušalicu i prišao covjeku u prugastom odijelu.Išce¬zla je arogancija koju je maloprije pokazivao.– Ispricavam se što sam vas zadržao, Herr Strasser. Trebao sam znati… – Vratio je Berlincu

znacku. – Ne trebate se isprica¬vati, Herr Oberleutnant. Isprike bi bile potrebne samo ako bistezanemarili svoju dužnost.

– Danke] – rece Gestapovac dajuci znak cetvorici da produ dalje.Nastavili su prema nizu dvostrukih vrata; culo se škljocanje kao da su se brave otpuštale. Bijele

žaruljice zasvijedile su iznad dovratka; ponovo su fotografirani oni koji su prolazili kroz dvo¬strukavrata.

Skrenuli su desno u sporedni hodnik. Ovaj nije bio bijeli, vec smedecrn, toliko taman da jeStrasserovim ocima trebalo neko¬liko sekundi da se prilagode od blještave svjetlosti glavnihhod¬nika na naglu nocnu kvalitetu prolaza. Stropne žaruljice davale su kakvotakvo svjetlo.

– Niste još bili ovdje – rece znanstvenikglasnogovornik Berlincu.– Ovaj je prolaz kreirao opticar. Navodno priprema oci za visokointenzivna mikroskopska

svjetla. Vecina nas smatra da je to bacanje novca.Na kraju dugog tamnog tunela nalazila su se celicna vrata.Strasser je automatski posegnuo za svojom metalnom znackom; znanstvenik je kimnuo glavom i

progovorio uz odmahivanje ruke. – Nema dovoljno svjetla za fotografiranje. Stražar s unutar¬njestrane je obaviješten.

Vrata su se otvorila i cetiri covjeka ušla su u veliki laboratorij.Kraj desnog zida nalazio se red stolica, svaka ispred snažnog mikroskopa, a svi su mikroskopi

bili na jednakoj udaljenosti na ugradenoj radnoj klupi. Iza svakog mikroskopa nalazilo se svjetlovisokog intenziteta, projicirano i osjencano na gušcjem vratu osovine koja je izlazila iz nevino cistepovršine. Lijevi zid bio je varijacija desnog. Nije bilo nikakvih stolica i bilo je manje mikroskopa.Radna površina bila je viša: ocito se upotrebljavala za sastanke gdje je mnogo ociju gledalo kroz istenizove leca. Stolice bi samo smetale; muškarci su stajali dok su vijecali pred uvecanim uzorcima.

Na drugoj strani sobe nalazila su se – još jedna vrata, ali ne ulazna. Trezor. Dva metra visok,

metar širok, teški celicni trezor. Bio je crn; dvije poluge i kotac za kombinacije bili su kao od srebra.Znanstvenikglasnogovornik približio se trezoru.– Imamo petnaest minuta prije nego što sat zatvori plocu i ladice. Zatražio sam zatvaranje na

tjedan dana. Treba mi, naravno, vaše dopuštenje za ovo.– I sigurni ste da cu vam ga dati?– Jesam. – Znanstvenik je zakretao kotac desno i lijevo na željena mjesta. – Brojevi se mijenjaju

automatski svaka dvadeset i cetiri sata – rece dok je držao kotac na konacnoj tocki i grabio srebrnedrške. Povukao je gornju uz pratece jedva cujno zujanje i trenutak poslije povukao donju rucku premagore.

Zujanje je prestalo, culo se metalno škljocanje i znanstvenik je širom otvorio debela celicnavrata. Okrenuo se Strasseru.

– To je alat za Peenemiinde. Uvjerite se sami.Strasser se približio trezoru. Unutra se nalazilo pet redova pomicnih staklenih pladnjeva. Od

vrha prema dnu svaki je red imao ukupno sto pladnjeva; sve zajedno pet stotina.Prazni pladnjevi bili su oznaceni bijelom crtom preko stakla; na njima je jasno bilo otisnuto

Auffullen.Puni pladnjevi bili su tako oznaceni i crnim vrpcama na prednjem dijelu.Cetiri i pol redova bili su bijeli.Prazni.Strasser je pogledao izbliza, otvorio nekoliko pladnjeva, zatvorio i promatrao znanstvenika iz

Peenemiindea.– To su jedine zalihe? – upita tiho.– Jest. Šest tisuca sanduka je potrošeno. Bog zna koliko ce ih se potrošiti za pokuse. Procijenite

sami koliko dalje možemo ici.Strasser je držao oci u istoj ravnini sa znanstvenikovim.– Shvacate li što govorite?– Da. Isporucit cemo samo dio potrebnog rasporeda.Niti izbliza dovoljno. Peenemiinde se bliži katastrofi.9. rujna 1941 Sjeverno mor Flota bombardera B17 odustala je od primarnog cilj Essena, zbog

oblaka. Zapovjednik eskadrile, unatoc protivljenj svojih kolega pilota, naredio je sekundarni cilj:brodogradiliši sjeverno od Bremerhavena. Nitko nije volio ici na Bremerhavei Presretacimesserschmitti i štuke sve su uništavali. Prozvani s samoubilacki odredi Luftivaffe. To su bilimanijakalni mladi ni cisti koji bi se sudarili s neprijateljskim zrakoplovom dok su p cali na njega. Nenužno kao rezultat velike hrabrosti, nego cesi neiskustva ili, još gore, loše izobrazbe.

Bremerhaven – sjever bio je užasan sekundarni cilj. Kada bio primarni cilj, pratnja lovaca osmezrakoplovne štitila ih od napada, no nisu bili tu kada je Bremerhaven bio sekundan cilj.

Zapovjednik eskadrile bio je tvrdoglav. Još gore, bio je _West Pointa. Sekundarni cilj nijeznacio samo bombardiranj vec je to bilo bombardiranje s visine koja je jamcila maksimalnpreciznost. Nije podnosio glasnu kritiku svog zamjenika pokrajnjeg zrakoplova koji je jasno rekaokako je ta visina jed logicna s lovackom pratnjom, a sada bez njih, uzevši u obz tešku protuzracnupaljbu, bila je u najmanju ruku ludack Zapovjednik je odgovorio kratkim recitiranjem novih navigaciskih koordinata i prekidom radijske veze.

Kad su došli u bremerhavenski koridor, njemacki presreta su došli iz svih smjerova, aprotuzracna paljba bila je pogibeljn Zapovjednik eskadrile poveo je svoj zrakoplov do visine maksmalne tocnosti i razletio se na nebu.

Zamjenik je cijenio život i zrakoplov više nego njegov nadri deni s West Pointa. Naredio jeeskadrili da povecaju visirj govoreci bombarderima da ispuste prokleti teret na bilo šl dolje, za imeBožje, tako da svi zrakoplovi mogu dosegnuti mak¬simalnu visinu i smanjiti protuzracnu ipresretacku paljbu.

U nekoliko je slucajeva bilo prekasno. Jedan se bombarder zapalio i krenuo u kovitlac. Samo sutri padobrana izašla iz njega. Dva zrakoplova bila su tako naceta da su odmah pocela ponirati. Pilot iposada su se spasili. Vecina.

Ostatak se nastavio podizati. Messerschmitti su se podizali s njima. Išli su sve više i više, iznadsigurne visine.

Zapovijedeno im je da stave maske s kisikom. Nisu sve radile.Ali za cetiri minute, ono što je ostalo od eskadrile, bilo je posred jasnog ponocnog neba što je

bilo prekrasno cisto jer u zraku nije bilo supstratosferskih cestica. Zvijezde su bile predivne u svomsvijetlom sjaju, a Mjesec je bio bombarderski Mje¬sec više nego ikad prije.

U tim predjelima bio je bijeg.– Zemljovid! – rece iscrpljeni zamjenik s olakšanjem na radio. – Dajte nam koordinate! Natrag u

Lakenheath, molio bih lijepo.Odgovor je smanjio trenutke olakšanja. Došao je od topnika odostraga.– Mrtav je, pukovnice. Nelson je mrtav.U zraku nije bilo vremena za komentar. – Preuzmi zrakoplov tri. Tvoj zadatak – rece pukovnik u

zrakoplovu dva.Dane su koordinate. Formacija se grupirala i kad je sišla na sigurnu visinu, a oblaci su bili iznad

nje, pojurila je prema Sje¬vernom moru.Minute su prolazile, pet, zatim sedam, zatim dvanaest.Napo¬kon dvadeset. Dolje je bila relativno slaba naoblaka; engleska obala trebala se vidjeti

prije barem dvije minute.Veci dio pilota se zabrinuo. Nekolicina je to i rekla.– Jesi li dao tocne koordinate, zrakoplov tri? – upitao je sada zapovjednik eskadrile.– Potvrdno, pukovnice – stigao je odgovor radijem.– Netko se ne slaže?Nekoliko negativnih odgovora culo se od preostalih zrako¬plova.– Nije problem u koordinatama, pukovnice! – stigao je glas kapetana zrakoplova pet. – Ne

vodite nas kamo treba.– Što, do vraga, govoriš?– Pokazali ste dvatridevet po meni. Mislio sam da mi je oprema raznesena.Odjednom se u desetkovanoj eskadrili svaki pilot poceo uba¬civati.– Citam jedan sedam.– Moje koordinate su bile prokletih dvadevetdva. Došli smo direktno na…– Isuse! Ja sam imao šestcetiri.– Dobili smo pun pogodak. Moje ocitanje bilo je umanjeno.I zatim je nastupila tišina. Svi su razumjeli.Ili su razumjeli ono što nisu mogli prihvatiti.– Micite se sa svih frekvencija – rece zapovjednik eskadrile – pokušat cu dozvati bazu.Naoblaka se razbila, ne zadugo, ali dovoljno dugo. Glas na radiju bio je glas kapetana

zrakoplova tri.– Brza procjena, pukovnice, kaže da idemo na sjeverozapad.

Ponovo tišina.Nakon nekoliko trenutaka progovorio je zapovjednik.– Dobit cu nekoga. Svi vaši instrumenti pokazuju isto kao i moj?Goriva za još deset do petnaest minuta?– Daleko smo išli, pukovnice – rece zrakoplov sedam.– Nemamo više od toga, to je sigurno.– Mislio sam da cemo kružiti vec prije pet minuta – rece zrakoplov osam.– Ne! – rece zrakoplov cetiri.Pukovnik u zrakoplovu dva dozvao je Lakenheath na hitnoj frekvenciji.– Najbliže što možemo utvrditi – došao je prigušeni, uzbu¬ deni, ali kontrolirani engleski glas –

prema nepokrivenim obram¬ benim linijama uz obalu, vodenim i kopnenim, približavate se sektoruDunbar. To je škotska granica, pukovnice. Što, do vraga, radite ondje?

– Za ime Božje, ne znam. Ima li kakvih pista?– Ne za vaše zrakoplove. Sigurno ne za formaciju, možda jedan ili dva…– Ne želim to cuti, kurvin sine! Dajte nam upute za opas¬nost!– Mi smo doista nepripremljeni…– Cujete me? Sa mnom je ono što je ostalo od dobro srezane eskadrile. Imamo goriva za manje

od šest minuta.Odmah!Muk je trajao tocno cetiri sekunde. Lakenheath se savjetovao brzo i odlucno.– Mislimo da cete vidjeti obalu, vjerojatno Škotsku.Spustite se u more… dat cemo sve od sebe, momci.– Mi smo jedanaest bombardera, Lakenheath. Nismo jato pataka!– Nema vremena, vodo… Logistika je nerješiv problem.Napokon, nismo vas mi onamo doveli. Spustite se u more.Dat cemo sve od sebe… Sretno!1 10. rujna 1943.Berlin, Njemacka Ministar Reicha za naoružanje, Albert Speer, trcao je stubi¬štem Ministarstva

zrakoplovstva na Tiergartenu. Nije osjecao oš¬tre, dijagonalne nalete kiše koja je curila iz sivogneba, cak nije ni primijetio da mu rujanska oluja moci uniformu i košulju jer mu je otkopcan kišniogrtac. Visoki stupanj njegova bijesa iz¬brisao je sve osim trenutacne krize iz njegova uma.

Ludilo! Cisto, nesputano, neoprostivo ludilo!Industrijske rezerve cijele Njemacke su iscrpljene. Medutim, mogao se nositi s tim golemim

problemom. Riješiti ga pravilno koristeci se proizvodnim potencijalima okupiranih zemalja, obr¬nutinepopravljivu praksu uvoza radne snage.

Radne snage? Robova!Produktivnost je bila ocajna. Sabotaža stalna, beskrajna.Što su ocekivali?Bilo je vrijeme za žrtvu! Hitler nije više mogao biti sve svim ljudima. Nije mogao više

proizvoditi goleme Duesenbergere, velike opere i pune restorane. Umjesto toga trebao je datiten¬kove, streljivo, brodove, zrakoplove! To su bili prioriteti!

Ali Hitler nije nikada mogao izbrisati sjecanje na revoluciju 1918.Kako nedosljedno! Sam covjek cija je volja oblikovala povi¬jest, koji je bio blizu pradavnog

sna o tisucgodišnjem Reichu, bio je skamenjen davnim sjecanjem na nekontroliranu rulju, nanezadovoljne mase.

Speer se pitao hoce li se buduci povjesnicari zapitati za tu cinjenicu. Ako shvate kako je Hitlerbio slab kad su njegovi zem¬ljaci bili u pitanju. Kako se savijao u strahu kada je proizvodnja zapotrošace pala ispod predvidenog rasporeda.

Ludilo!Ali ipak je on, ministar Reicha za naoružanje, mogao nadzi¬rati tu ozbiljnu nedosljednost dokle

god je bio uvjeren da je to pitanje vremena. Nekoliko mjeseci, šest najviše.Jer bio je tu Peenemiinde!Rakete.Sve se svodilo na Peenemiinde!Peenemiinde je bio neodoljiv. Peenemiinde ce uzrokovati propast Londona i Washingtona. Obje

ce vlade uvidjeti besmi¬slenost nastavljanja totalnog istrebljenja.Razumni ljudi bi tada mogli sjesti za stolove i stvoriti razumne paktove.Cak i ako je to znacilo ušutkavanje nerazumnih ljudi.Ušutkavanje Hitlera.Speer je znao da postoje i drugi koji razmišljaju na isti nacin.Hitler je poceo iskazivati vidljive nezdrave znakove pritiska i umora. Okružio se mediokritetima

voden loše prikrivenom željom da ostane u društvu intelektualno jednakih. Ali to je išlo predalekokad je Reich u pitanju.

Trgovac vinom – ministar vanjskih poslova. Trecerazredni partijski propagandist – ministar zaistocne poslove. Bivši pilot – nadzornik cijeloga gospodarstva!

Pa i on. Tihi, stidljivi arhitekt – sada ministar za naoružanje.Sve ce se to promijeniti s Peenemiindeom.Cak i on sam. Hvala Bogu!Ali prvo se morao dogoditi Peenemunde. Nije smio doci u pitanje njegov operativni uspjeh. Jer

bez Peenemundea, rat je izgubljen.I sada mu kažu da postoji pitanje.Nedostatak koji može biti prethodnica njemackog poraza.Kaplar praznog pogleda otvorio je vrata kabineta. Speer je ušao i ugledao dugacki

konferencijski stol dvije trecine ispunjen; stolice zavjerenicki odvojene kao da skupine sumnjajujedna u drugu. Kao što i jesu u doba rastuceg oštrog rivalstva u Reichu.

Došao je do cela stola gdje je njemu zdesna sjedio jedini covjek u sobi kojem je mogaovjerovati. Franz Altmuller.

Altmuller je bio cetrdesetdvogodišnji cinik. Visok, plav, ari¬stokratska izgleda, pravi arijacTreceg Reicha koji nije ni na tre¬nutak prihvatio rasne besmislice što ih je proglašavao TreciReich… Ali je bio pobornik teorije prihvacanja bilo kakvih pogodnosti koje bi dobio pretvarajuci seda se slaže s bilo kim tko bi mu mogao koristiti.

U javnosti.Privatno, medu vrlo bliskim suradnicima, govorio je istinu.Kada bi mu ta istina koristila.Speer nije bio samo Altmullerov suradnik, nego i prijatelj.Njihove obitelji bile su više. od susjeda. Dva su oca imala zajed¬nicke poslove, majke su bile

školske kolegice.Altmuller se ugledao na oca. Bio je izuzetno sposoban poslovni covjek. Njegova specijalnost

bila je upravljanje proiz¬vodnjom.– Dobro jutro! – rece Altmuller uklanjajuci nepostojeci konac s revera svoje uniforme. Nosio je

partijsku uniformu više nego što je bilo potrebno voleci se ponašati kao arhandel.– To baš nije vjerojatno – odgovori Speer sjedajuci brzo.Grupirali su se oko stola i te grupe oko stola pricale su medu¬sobno, ali glasovi su bili tiši. Oci

su se brzo usmjerile prema Speeru, a zatim brzo od njega. Svi su bili spremni na šutnju, no nitko nijehtio izgledati kao da se boji, da je kriv.

Tišina ce doci kada Altmuller ili sam Speer ustanu da se obrate skupu. To ce biti signal. Neprije. Obratiti pozornost prije tog pokreta znacilo bi izgledati prestrašeno. Strah je bio jednakpriznanju pogreške. Nitko si to za konferencijskim stolom nije mogao priuštiti.

Altmuller je otvorio smedi cvrsti fascikl i stavio ga ispred Speera. Bio je to popis pozvanih nasastanak. Postojale su tri frakcije s podjelama unutar svake i svaka sa svojim glasnogovor¬nikom.Speer je citao imena i istodobno neprimjetno, kako je mislio, pogledavao uokolo da potvrdinazocnost i mjesto trojice voda.

Na suprotnom kraju stola, gizdav u generalskoj odori, a ta je odora polje odlicja skupljenih uposljednjih trideset godina, sje¬dio je Ernst Leeb, zapovjednik topništva i opskrbe. Bio je sred¬njevisine, ali izuzetno mišicav, što je održao dobrano do svojih šezdesetih. Pušio je cigaru kroz usnik odslonovace kojim se koristio da prekine po svojoj volji razgovore svojih podredenih… Leeb je naneki nacin bio karikatura, ali još mocna. Hitler ga je volio koliko zbog pompoznog vojnog držanja,toliko i zbog spo¬sobnosti.

Na sredini stola, slijeva, sjedio je Albert Vogler, oštri, agre¬sivni glavni upravitelj industrijeReicha. Vogler je bio krupan covjek, slika i prilika opcinskog nacelnika. Nježna koža njegova licastalno je bila izborana u upitni mrki pogled. Mnogo se smi¬jao, ali smijeh mu je bio težak, namješten,a ne radostan. Bio je prikladan za svoj položaj.

Vogler nije volio ništa više nego prego¬vore medu industrijskim konkurentima. Bio je vrhunskimedija¬tor jer su ga se obicno sve strane bojale.

Preko puta Voglera i malo zdesna, prema Altmulleru i Speeru, sjedio je Wilhelm Zangen,službenik Reicha u Njemackoj udruzi industrijalaca. Zangen je imao tanka usta, bio je bolesno vitak,bez duha, kostur bez mesa, najsretniji s grafikonima i tabli¬cama. Precizni covjek koji se znojio narubu svoje sve rjede kose i ispod nosnica te na bradi kad je bio nervozan. I sada se znojio i stalnonanosio maramicu na mrlje neugodne vlage. Nekako u suprotnosti s izgledom, Zangen je bio uvjerljivu debatama.

Jer nikad nije raspravljao bez cinjenica.Svi su bili uvjerljivi, mislio je Speer. I da nije bio bijesan, znao je da bi ga takvi mogli zapravo

posramiti. Albert Speer je bio pošten u samoocjenjivanju. Shvacao je da nema neki autori¬tet.Teško mu je bilo izraziti misli medu toliko potencijalno neprijateljski raspoloženih ljudi.Nije mogao dopustiti da ih njegov gnjev uspanici i da potraže spas samo za sebe.Trebali su lijek. Njemacka je trebala lijek.Peenemiinde je morao biti spašen.– Sto predlažeš, kako da pocnemo? – prigušenim glasom upita Speer Altmullera da ga nitko

drugi za stolom ne cuje.– Mislim da je svejedno. Proci ce sat vremena vrlo glasnih, vrlo dosadnih, vrlo glupih

objašnjena prije nego što dodemo do icega konkretnog.– Ne zanimaju me objašnjenja…– Onda izgovori.– Još manje izgovori. Želim rješenje.– Treba ga naci za ovim stolom, u što iskreno sumnjam.

Morat ceš izdržati višak rijeci. Možda nešto bude od toga.No opet, cisto sumnjam.– Možeš mi to, molim te, objasniti?Altmuller je pogledao izravno u Speerove oci. – Zapravo, nisam siguran da postoji rješenje.

Ako i postoji, ne znam baš da je za ovim stolom… Možda griješim. Poslušajmo prvo.– Dobro. Molim te, otvori sa sažetkom koji si pripremio.Bojim se da cu na pola puta poludjeti.– Ako mogu predložiti – šaptao je Altmuller – bit ce potrebno da poludiš u jednom trenutku

sastanka. Ne znam kako ceš to izbjeci.– Razumijem.Altmuller je odgurnuo stolicu i ustao. Glasovi su, skupina po skupina, utihnuli oko stola.– Gospodo! Ova hitna sjednica sazvana je zbog razloga kojih ste, pretpostavljam, svjesni. Ili

barem trebate biti svjesni.Cini se da samo ministar Reicha za naoružanje i njegovo osoblje nisu obaviješteni. To je

cinjenica koju ministar Reicha i njegovo osob¬ lje smatra zastrašujucom… ukratko, Peenemiinde jepred krizom nevidenih razmjera. Unatoc milijunima utrošenima u kljucni raz¬ voj oružja, unatocstalnim uvjeravanjima vaših odjela, sada smo saznali da se cjelokupna proizvodnja može zaustavitiza tjedan dana.

Nekoliko mjeseci prije dogovorenog datuma za prve opera¬tivne rakete. Datum nikad nije došaou pitanje. Bio je kamen temeljac cjelokupne vojne strategije, cijele vojske su manevrirane da seusklade s njim. Njemacka pobjeda bila je uvjetovana time. Ali sada je Peenemiinde ugrožen,Njemacka je ugrožena. Ako su projekcije ministrova osoblja valjane, Peenemiinde ce iscrpsti zaliheindustrijskih dijamanata za manje od devedeset dana. Bez industrijskih dijamanata precizni alat uPeenemiindeu ne može nastaviti rad.

Cim je Altmuller sjeo, izbila je bujica glasova, uzbudenih, guturalnih, što vape za pozornošcu.Usnik generala Leeba rezao je pred njim zrak poput sablje; Albert Vogler je mrko gledao i žmirkaomesnatim ocima. Stavio je masne ruke na stol i govorio oštro glasnim tonom. Rupcic WilhelmaZangena radio je bijesno oko njegova lica i vrata. Njegov piskutavi glas bio je u suprotno¬sti smuškim tonovima oko njega.

Franz Altmuller nagnuo se prema Speeru. – Vidio si kaveze s ljutim ozelotima u zoološkom vrtu.Cuvar ne može dopustiti da se zabiju u rešetke. Predlažem da poludiš prije nego što se dogo¬vorimo.Možda sada.

– To nije nacin.– Nemoj da pomisle da si uplašen…– Ili da se prikrivam. – Speer je prekinuo prijatelja jedva vid¬ljivim smiješkom na usnama.

Ustao je.– Gospodo!Glasovi su utihnuli.– Gospodin Altmuller je govorio oštro. On je to ucinio, uvje¬ ren sam, jer sam ja oštro govorio

s njim. To je bilo jutros, jutros vrlo rano. Cekaju nas veliki zadaci, nije vrijeme za medusobneoptužbe. Nije da umanjujem kriticne aspekte ove situacije, jer oni su golemi. Ali srdžba nece ništariješiti. I trebamo rješenja…

Stoga predlažem da potražim vašu pomoc, pomoc najboljih industrijskih i vojnih umovaReicha… Prvo moramo znati pojedi¬ nosti. Pocet cu s Herr Voglerom. Kao upravitelj industrijeReicha, budite ljubazni pa nam dajte svoju procjenu.

Vogler je bio uzrujan, nije želio da ga prvog prozovu. Nisam siguran da mogu biti neka utjeha,Herr Reichsminister. I ja ovisim o izvješcima koja mi daju. Ona su bila optimisticna. Do prošlogtjedna nije bilo naznaka poteškoca.

– Kako to mislite optimisticna? – upita Speer.– Receno je da su kolicine borta i karbona dovoljne.Osim toga, tu su stalni pokusi s litijem, ugljikom i parafinom. Naš izvor kaže da je Englez Storez

iz British Museuma potvrdio HannayMoissanovu teoriju. Dijamanti su proizvedeni na taj nacin.– Tko je provjerio Engleza? – Franz Altmuller nije govorio ljubazno. – Jeste li pomislili da je

bilo predvideno da se ti podaci odaju?– Takve potvrde su stvar obavještajne službe. Ja nisam iz obavještajne službe, Herr Altmuller.– Nastavite! – rece Speer brzo. – Sto još?– Postoji angloamericki eksperiment pod nadzorom Bridgemannova tima. Podvrgavaju grafit

pritiscima vecima od milijun i pol kilograma na cetvorni centimetar. Za sad nema podataka o uspjehu.– Postoji li vijest o neuspjehu? – Altmuller je podigao svoje aristokratske obrve, ton mu je bio

ljubazan.– Podsjecam vas da ja nisam iz obavještajne. Nisam primio nikakvu vijest.– Tema za razmišljanje, zar ne? – rece Altmuller ne pitajuci ništa.– Ne – upadne Speer prije nego što je Vogler mogao odgo¬voriti. – Mogli ste pretpostavljati da

su kolicine borta i karbona dovoljne. Je li tako?– Dovoljne. Ili barem dostupne, Herr Reichsminister.– Kako to mislite dostupne?– Mislim da bi general Leeb mogao znati nešto više o tome.Leebu je umalo ispao usnik. Altmuller je zamijetio njegovo iznenadenje i brzo upao. – Zašto bi

general topništva imao taj podatak, Herr Vogler? Pitam više zbog vlastite znatiželje.– Izvješca, još jedanput. Koliko ja shvacam, zapovjedništvo za topništvo i opskrbu je zaduženo

za procjenu industrijskih, poljo¬ privrednih i mineralnih resursa okupiranih podrucja. Ili takopredvidenih podrucja.

Ernst Leeb je bio spreman. Nije bio spreman za Voglerove insinuacije, ali jest za temu. Okrenuose pomocniku koji je pre¬mještao papire s vrha na dno dok je Speer ispitivao.

– Zapovjedništvo za topništvo i opskrbu pod golemim je pri¬tiskom ovih dana, kao što je i vašodjel, naravno, Herr Vogler.

– Pitam se je li general Leeb imao vremena…– Imali smo – rece Leeb. Njegovo odrješito vojnicko držanje bilo je u suprotnosti s Voglerovom

seljackom grubosti. Kad smo dobili vijest od podredenih Herra Voglera, kriza je bila nemi¬novna.Nije ovisila o nama, ali je bila neminovna. Odmah smo istražili mogucnost prevladavanja krize.

Franz Altmuller je prinio ruku usnama da prikrije spontani smijeh. Pogledao je Speera koji jebio previše iživciran da bi mu cijela situacija bila smiješna.

– Laknulo mi je da je Ured za nabavu tako pouzdan, gene¬rale – rece Speer. Ministar zanaoružanje imao je malo povjerenja u vojsku i teško je to prikrivao. – Molim vas, da cujem vašepre¬vladavanje.

– Rekao sam mogucnosti, Herr Speer. Da dodemo do prak¬ticnih rješenja, trebat ce nam viševremena nego što imamo.

– Dobro. Da cujemo vaše mogucnosti.– Postoji izravno sredstvo s povijesnim presedanom. Leeb je napravio stanku da ukloni cigaretu

gaseci je, svjestan da ga svi oko stola napeto promatraju.

– Bio sam slobodan predložiti preliminarne studije Glavnom stožeru. Ukljucuje ekspedicijskikorpus od cetiri bataljuna u Afriku. U dijamantne rudnike istocne Tanganjike.

– Sto? – Altmuller se nagnuo. Ocito se nije mogao svladati. – Šalite se?– Molim vas! – Speer nije htio dopustiti prijatelju da prekida. Ako je Leeb zamislio tako

drasticnu akciju, možda ima nešto u tome. Niti jedan vojnik, znajuci koliko su tanke i izjedenebor¬bene linije na istocnom bojištu i koliko su ubojiti napadi savez¬nika u Italiji, ne bi predložiotakvo što apsurdno, osim ako postoje stvarni izgledi za uspjeh. Nastavite, generale!

– Williamsonovi rudnici u Mwaduiju. Izmedu okruga Tanga¬njike i Zanzibara u središnjemdijelu. Rudnici u Mwaduiju pro¬izvode više od milijun karata karbona na godinu. Obavještajnipodaci koji mi se redovito prosljeduju na moj zahtjev kažu da ima zaliha za nekoliko mjeseci. Našiagenti u Dar es Salaamu uvjereni su da bi takav desant bio uspješan.

Franz Altmuller je dodao komad papira Speeru. Na njemu je nadrljao: »Izgubio je pamet!« –Koji je to povijesni presedan na koji se pozivate? upita Speer držeci ruku na Altmullerovu papiru.

– Svi predjeli istocno od Dar es Salaama pripadaju Trecem Reichu; to je Njemacka ZapadnaAfrika. Oni su oduzeti domo¬vini nakon Prvoga svjetskog rata. Sam Fuhrer je to izjavio prije cetirigodine.

Za stolom je bila tišina. Neugodna tišina. Cak su i oci pomocnika izbjegavale starog vojnika.Napokon je Speer tiho progovorio.

– To je opravdanje, a ne presedan, generale. Svijet ne brine puno za naša opravdanja i premdami je upitna logika slanja bataljuna preko pola globusa, možda ste postavili pravo pitanje. Gdje sebliže, osim u istocnoj Africi, mogu naci bort ili karbon? Leeb je pogledao svoje pomocnike.

Wilhelm Zangen je podi¬gao rupcic prema nosnicama i kimnuo svojom sitnom glavom premageneralu. Govorio je kao da je na umoru, a njegov visok glas bio je iritantan.

– Odgovorit cu vam, Herr Reichsminister. I tada cete, vjeru¬ jem, vidjeti kako je bespredmetnaova rasprava. Šezdeset posto svjetskih dijamanata borta nalazi se u Belgijskom Kongu.

Dva glavna nalazišta su na poljima Kasai i Bakwanga, izmedu rijeka Kanshi i Bushimaie.Guverner okruga je Pierre Rvckmans, odan belgijskoj vladi u egzilu u Londonu. Uvjeravam Leeba daje vjernost Konga Belgiji daleko veca nego naših u Dar es Salaamu.

Leeb je ljutito zapalio cigaretu. Speer se nagnuo natrag u svo¬joj stolici i obratio se Zangenu.– Dobro, šezdeset posto borta, a što je s karbonom i ostalim?– Francuska Ekvatorijalna Afrika, apsolutno odana de Gaullovoj Slobodnoj Francuskoj. Zlatna

obala i Sierra Leone imaju najjaci britanski nadzor od svih. Angola: portugalska dominacija i njihovaneutralnost je nepovrediva, to znamo pouzdano. Fran¬cuska Zapadna Afrika ne samo da je podmandatom Slobodne Francuske, nego su u njoj saveznicke snage… Postojala je jedna mogucnost iizgubili smo je prije godinu i pol dana. Vichv je napustio Obalu Slonovace… nema pristupa Africi,ministre.

Barem ne vojne prirode.– Shvacam. – Speer je vrtio papir koji mu je dodao Altmiiller. – Predlažete nevojno rješenje?– Ne postoji drugo. Pitanje je samo kako.Speer se okrenuo Franzu Altmulleru. Njegov visoki, plavi suradnik zurio je u sve njih. Lica su

im bila prazna.Pokunjena.2 11. rujna 1943.Washington, D.C.Brigadir Alan Swanson izašao je iz taksija i pogledao na go¬lema hrastova vrata vile u

Georgetownu. Vožnja ulicama s kaldr¬mom cinila se kao stalno lupanje po bubnjevima.Uvod u smaknuce.Uza stube, iza tih vrata, negdje u tom peterokatnom aristo¬kratskom domu od kamena i cigle,

nalazila se velika soba. U toj sobi bit ce proglašeno tisuce smaknuca, a nece se odnositi na ni na kogaza stolom u sobi.

Uvod u uništenje.Ako se raspored održi. A bilo je nezamislivo da se izmijeni.Ubojstvo velikih razmjera.Sukladno zapovijedima pogledao je gore i dolje niz ulicu da se uvjeri da ga ne prate. Glupost!

CIC ih je sve stalno nadzirao. Koji je od pješaka ili automobila što su se polako kretali gledao unjega? Nije bilo bitno, izbor mjesta za sastanke takoder je bio glup. Zar su doista mislili da mogukrizu držati u tajnosti? Zar su mislili da sastanci u izoliranim georgetownskim kucama mogu pomoci?

Budale!Nije znao da pada kiša. Padala je mirno, u ravnim crtama.Jesenski olujni pljusak u Washingtonu. Ogrtac mu je bio otvo¬ren, jakna na uniformi vlažna i

smežurana. Nije ga bilo briga za te stvari. Nije mogao misliti na njih.Jedino o cemu je mogao misliti bilo je zapakirano u metalnoj kutijici ne široj od petnaest

centimetara, deset centimetara viso¬koj i možda tridesetak centimetara dugackoj. Doimala se kaonajsofisticiranija tehnologija, stvorena da radi na temeljnim sastavnicama inercije i preciznosti.

I nije funkcionirala. Nije radila.Nije prolazila test za testom.Deset tisuca bombardera B17 izlazilo je s pokretnih vrpca diljem zemlje. Bez visinskih

žiroskopa na navodenje pomocu radiozraka mogu mirno ostati na zemlji.A bez tih zrakoplova, operacija Overlord je bila ozbiljno ugrožena. Invazija na Europu bit ce

toliko skupa da je to strašno.A poslati zrakoplove na masovna, dvadestcetirisatna nocna i dnevna bombardiranja po

Njemackoj bez zaštite velikih visina, znacilo je poslati vecinu njih u propast, a njihove posade usmrt. Primjeri su bili stalno upozorenje… kad god bi veliki zra¬koplovi letjeli previsoko. Pilotskepogreške, neprijateljska vatra i zamor instrumenata nisu bili uzrok.

Bile su to velike visine… Prije samo dvadeset i cetiri sata eskadrila bombardera na pohodu naBremerhaven izvukla se iz vatre izvlaceci maksimum iz zrakoplova i pregrupirala se daleko iznadrazine kisika. Na temelju onoga što se moglo utvrditi, sustavi za navodenje su poludjeli. Eskadrila jezavršila u sektoru Dunbar kraj škotske granice. Svi osim jednog zrakoplova pali su u more. Trojicupre¬živjelih pokupila je obalna patrola. Trojicu od tko zna koliko njih koji su uspjeli pobjeci izBremerhavena. Jedini zrakoplov koji se pokušao spustiti razletio se nad predgradima nekog grada…

Nije bilo preživjelih.Njemacka je bila na putu neizbježnog poraza, ali nece lako umrijeti. Bila je spremna na

protuudar. Naucena je ruska lekcija, Hitlerovi generali bili su spremni.Shvatili su da je zapravo njihova jedina nada za predaju, koja ne bi bila bezuvjetna, ležala u

njihovoj mogucnosti da pobjedu saveznika ucine toliko skupom cak i najbujnijoj mašti te zamaglesvijest covjecanstva.

Tada bi se postigao dogovor.I to je bilo neprihvatljivo saveznicima. Bezuvjetna pobjeda bila je sad tripartitna politika, toliko

apsolutna da se nije smjelo dirati u nju. Groznica potpune pobjede tresla je zemlje i vode su jeoblikovale. U tom ludilu vode su buljile u prazne zidove ne vidjevši ništa što su drugi vidjeli i

govoreci junacki da ce se gubici tolerirati.Swanson se uspinjao uza stube kuce u Georgetownu. Kao na mig, vrata su se otvorila, bojnik je

salutirao i Swanson je brzo primljen. U hodniku su bila cetiri nerasporedena casnika upado¬branskim odorama u stavu voljno; Swanson je prepoznao oznake bataljuna rendžera.

Ministarstvo rata je postavilo zadivljujuci pri¬zor.Narednik je ugurao Swansona u malo dizalo s mjedenim šipkama. Nakon dva kata prema gore

dizalo je stalo i Swanson je iskoracio u hodnik. Prepoznao je lice pukovnika koji je stajao krajzatvorenih vrata na kraju kratkog hodnika.

No, nije se mogao sjetiti njegova imena. Covjek je radio u tajnim operaci¬jama i nikad se nijepokazivao. Pukovnik je iskoracio salutirajuci.

– Generale Swanson? Pukovnik Pace.Swanson je kimnuo na pozdrav i pružio umjesto toga svoju ruku. – A, tako je. Ed Pace. Tocno?– Da, gospodine.– Znaci, izvukli su vas iz podruma. Nisam znao da je ovo vaš teritorij.– Nije, gospodine. Samo sam imao priliku upoznati ljude s kojima cete se sastati. Sigurnosne

provjere.– Kad ste vi ovdje, znaju da je ozbiljno. – Swanson se nasmi¬ješio.– Sigurno, ali ne znam zbog cega je ozbiljno.– Vi ste sretnik. Tko je unutra?– Howard Oliver iz Meridiana. Jonathan Craft iz Packarda. I Spinelli iz laboratorija iz ATCOa.– Uljepšat ce mi dan, jedva cekam. Tko predsjedava?Isuse, mora biti barem jedna osoba na našoj strani.– Vandamm.Swansonove usne oblikovale su tihi zvižduk; pukovnik je kimnuo u znak suglasnosti. Frederic

Vandamm je bio državni podtajnik i, kako se pricalo, najbliži suradnik Cordella Hulla. Ako se htjelodoci do Roosevelta, najbolji nacin bio je preko Hulla; ako je taj put bio zatvoren, išlo se zaVandammom.

– Zadivljujuce naoružanje – rece Swanson.– Kad su ga vidjeli, mislim da su se Hart i Oliver na smrt preplašili. Spinelli je stalno u

oblacima. On bi« mogao zamijeniti Pattona za vratara.– Ne poznajem Spinellija osim po pricama. On je navodno najbolji strucnjak za žiroskope u

laboratorijima…Olivera i Crafta poznajem predobro. Da barem, k vragu, vi niste odobrili da idu našim cestama.– Ne možete puno napraviti kad su oni vlasnici cesta, gospo¬dine. – Pukovnik je slegnuo

ramenima. Ocito se slagao sa Swansonovom procjenom.– Dat cu vam savjet, Pace. Craft je iz visokih društvenih kru¬gova. Oliver je pokvareno meso.– O da, ima ga on puno na sebi – odgovori pukovnik potiho se smijuci.Swanson je skinuo kaput. – Cujete li pucnjavu, pukovnice, to se ja samo šalim. Otidite u

suprotnom smjeru.– Prihvacam to kao zapovijed, generale. Gluh sam odgo¬ vori Pace dok je hvatao kvaku i brzo

otvarao vrata za svog nad¬ redenog.Swanson je brzo ušao u sobu. Bila je to knjižnica s pokuc¬stvom gurnutim do zidova i

konferencijskim stolom u sredini. Na celu stola sjedio je sjedokosi, aristokratski FredericVan¬damm. Na lijevoj je strani bio debeli, celavi Howard Oliver, a pred njima brdo papira.Nasuprot Oliveru sjedio je Craft i niski, tamni covjek s debelim naocalama za kojeg je Swanson

pretpo¬stavljao da je Gian Spinelli.Prazna stolica na kraju stola, preko puta Vandamma, bila je ocito za njega. Vandamm je to dobro

složio.– Zao mi je što kasnim, gospodine podtajnice. Službeni auto bi to sprijecio. Taksi nije bilo lako

naci… gospodo?Trojica gospodarstvenika su kimnula. Craft i Oliver svaki su prozborili: »Generale!« Spinelli je

samo motrio iza debelih sta¬kala svojih naocala.– Ispricavam se, generale Swanson – rece Vandamm na pre¬ ciznom angliciziranom govoru koji

je otkrivao bogataško podri¬ jetlo. – Zbog ocitih razloga nismo htjeli da se sastanak održi u vladinuuredu, niti, ako se i sazna, da se znacenje pripiše samom sastanku. Ovi ljudi su predmet traceva uMinistarstvu rata, to vam ne moram posebno naglašavati. Poželjan je bio nedostatak hitnosti. Službeniauti koji jurcaju Washingtonom i nikad ne staju, nemojte me pitati zašto, uzrokuju zabrinutost,shvacate?

Swanson je uzvratio skriveni pogled staroga gospodina.Van¬damm je pametan, mislio je. Bio je rizik pozivati se na taksi, ali Vandamm je razumio.

Vandamm je to dobro iskoristio, cak nepristrano.Tri gospodarstvenika bila su na oprezu. Na sastanku su oni bili neprijatelji.– Bio sam diskretan, gospodine podtajnice.– Uvjeren sam da jeste. Hocemo li prijeci na stvar?Gospodin Oliver je zatražio da mu se dopusti da pocne s opcenitom izjavom o položaju

Meridian Aircrafta.Swanson je promatrao kako teškaš Oliver pretražuje svoje bilješke. Nimalo nije volio Olivera;

u njemu se nalazila najgora lakomost. Bio je manipulator; toliko ih je bilo tih dana. Bili su posvuda uWashingtonu, zgrtali su gomile novca od rata; promi¬cali su moc ugovora, cijenu ugovora, cijenumoci – koju su imali.

Oliverov grubi glas sišao je s njegovih tankih usana.– Hvala. Mi u Meridianu smatramo da je moguca težina tre¬ nutacne situacije zamaglila stvarni

napredak koji je dosad postig¬ nut. Zrakoplov o kojem se radi pokazao je nedvojbeno supe¬ riornemogucnosti. Nova, poboljšana Tvrdava spremna je za borbu; samo je u pitanju željena visina.

Oliver je iznenada zastao i stavio debele ruke pred sobom na svoje papire. Završio je svojuizjavu; Craft je kimao u znak odo¬bravanja. Obojica su gledala nezainteresirano u Vandamma. GianSpinelli je samo zurio u Olivera. Njegove smede oci uve¬cale su naocale.

Alan Swanson je bio zaprepašten. Ne toliko kratkocom izjave, koliko bezazlenošcu laži.– Ako je to vaše stajalište, smatram ga u cijelosti neprihvatlji¬vim. Doticni zrakoplov ne

pokazuje svoje mogucnosti dok nije operativan na visinama odredenima u vladinim ugovorima.– Operativan jest – odgovori Oliver odrješito.– Operativan. Nije funkcionalan, gospodine Oliver. Nije funkcionalan dok ne bude mogao ici od

tocke A do tocke B na visinama navedenima u specifikacijama.– Specificiranima kao željeni maksimum, generale Swanson – izbaci Oliver smijuci se ulizickim

smiješkom koji je odavao sve, samo ne ljubaznost.– Sto to znaci? – Swanson je gledao u podtajnika Van¬damma.– Gospodin Oliver je zabrinut zbog tumacenja ugovora.– Ja nisam.– Moram biti – odgovori Oliver. – Ministarstvo rata je odbilo platiti korporaciji Meridian Air

craft. Imamo ugovor…

– Zataknite si taj ugovor!– Ljutnja nece ništa riješiti – oštro je odvratio Vandamm.– Oprostite, gospodine podtajnice, ali nisam ovamo došao raspravljati o tumacenju ugovora.– Bojim se da cete morati raspravljati, generale Swanson.– Vandamm je sada mirno govorio. Ured za placanje nije uplatio Meridianu jer ste vi to odbili.

Niste odobrili.– Zašto bih? Zrakoplov ne može napraviti ono što smo oce¬kivali.– Može uciniti ono za što je sklopljen ugovor – rece Oliver okrecuci debeli vrat od Vandamma

prema brigadnom generalu. – Budite uvjereni, generale, naši najbolji napori idu k željenom sustavunavodenja.

Koristimo se svim resursima. Doci cemo do rezultata, uvjereni smo u to. Ali dok ne dode dotoga, ocekujemo da se ugovori poštuju. Ispunili smo jamstva.

– Predlažete da uzmemo zrakoplov takav kakav jest?– To je najbolji bombarder u zraku – prozborio je Jonathari Craft. Njegov mekani, visoki glas

bio je slabašan usklik koji je brzo stao. Oblikovao je svoje fine prste u ono za što je mislio da znacinaglašavanje.

Swanson je ignorirao Crafta i promatrao maleno lice i uvecane oci znanstvenika ATCOa, GianaSpinellija. – Sto je sa žiroskopima? Možete li mi odgovoriti, gospodine Spinelli?

Howard Oliver se bezobzirno umiješao. – Upotrijebite posto¬jece sustave. Ubacite zrakoplov uborbu.

– Ne! – Swanson je bio nemocan. Bila je to rika prezira, neka podtajnik Vandamm kaže što želi.– Naša strategija traži cjelod¬ nevne udare u najdalja podrucja Njemacke. Iz svih smjerova, znanih ineznanih. Sa zracnih luka u Engleskoj, Italiji, Grckoj…

i cak s neimenovanih baza u Turskoj i Jugoslaviji; s nosaca u Sre¬ dozemlju i, k vragu, naCrnom moru! Tisuce i tisuce zrakoplova što pune zracne koridore i trebaju prostor. Trebamo tudodatnu visinu! Trebamo sustave navodenja da rade na tim visinama! Sve što je manje od toganeprihvatljivo je! Žao mi je, gospodine Vandamm, vjerujem da sam opravdano uzrujan.

– Razumijem – rece sjedokosi državni podtajnik. – Zato smo ovo popodne ovdje. Da potražimorješenja… i novac. – Stari gos¬ podin je prebacio pogled na Crafta. – Možete li dodati štogod naprimjedbe gospodina Olivera, s Packardova gledišta?

Craft razdvoji svoje tanke, manikirane prste i duboko uzdahne kroz nosnice kao da ce izreciveliku mudrost.

Onako kao što zna šef koji želi dobiti odobrenje svog direktora, mislio je Alan Swanson.– Naravno, gospodine podtajnice. Kao glavni podugovaratelj Meridiana, i mi smo uznemireni

poput generala zbog nedosta¬taka rezultata kod navodenja.Uložili smo sva sredstva da to ostvarimo. Nazocnost gospodina Spinellija je dokaz.

Napos¬ljetku, mi smo ti koji smo doveli ATCO… – ovdje se Craft junacki nasmiješi, ali s dozomtuge. – Kao što svi znamo, ATCO je najbolji i najskuplji. Ništa nismo štedjeli.

– Doveli ste ATCO – rece Swanson umorno – jer vaši labo¬ratoriji nisu mogli obaviti posao.Probili ste troškove koje ste dali Meridianu, a oni su troškove proslijedili nama.

Ne vidim baš da ste štedjeli.– Blagi Bože, generale! – uzviknuo je Craft neuvjerljivo. Vrijeme, pregovori… vrijeme je novc,

gospodine. Nemojte gri¬ješiti u tome. Mogu vam pokazati…– General je mene pitao. Volio bih mu odgovoriti.Rijeci izgovorene s trackom dijalekta došle su od malenog znanstvenika koji je ili odbacivao

Craftove besmislice ili ih nije bio svjestan ili nekako oboje.– Bio bih vam zahvalan, gospodine Spinelli.– Naš napredak je dosljedan, ujednacen ako želite. Nije brz. Problemi su veliki. Mislimo da

izoblicenje radiovalova iznad odredenih visina varira s temperaturama i Zemljinim reljefom.Rješenje leži u izmjenicnim kompenzacijama. Naši pokusi stalno sužuju to polje… Naša stopanapretka bila bi brža da nemamo stalne smetnje.

Gian Spinelli je zastao i prebacio svoje groteskno uvecane oci prema Howardu Oliveru ciji jedebeli vrat i obješeno lice izne¬nada preplavio bijes.

– Od nas niste imali nikakve smetnje!– A zasigurno niste imali ni i od Packarda! – suglasio se Craft. – Bili smo gotovo u

svakodnevnom kontaktu. Stalno smo se brinuli!Spinelli se obratio Craftu. – Vaše brige… kao i one Meridiana…jedino su novcane prirode, koliko vidim.– To je smiješno! Kad god su došli financijski upiti, došli su na zahtjev ugovarateljeva odjela za

reviziju…– Bili su apsolutno potrebni! – Oliver nije mogao sakriti srdžbu zbog malenog Talijana. – Vi

laboratorijski ljudi ne znate zbrajati! Vi ste djeca!Sljedecih trideset sekundi tri iživcirana covjeka uznemireno su izmjenjivala suprotna stajališta.

Swanson je pogledao Vandamma. Oci su im se susrele u razumijevanju.Oliver je prvi prepoznao stupicu. Podignuo je ruku…poslovna zapovijed, mislio je Swanson.– Gospodine podtajnice – govorio je Oliver svladavajuci bijes. – Nemojte da naše rjeckanje

ostavi pogrešan dojam. Mi isporucujemo proizvode.– Ovaj niste isporucili – rece Swanson. – Živo se sjecam pro¬ jekcija iz vaših ponuda za

ugovor. Tada je sve bilo u redu.Kada ga je Oliver pogledao, Alan Swanson je instinktivno osjecao da treba potražiti oružje da

se zaštiti. Rukovodilac Meridiana bio je blizu eksplozije.– Oslanjali smo se na procjene podredenih – rece Oliver polako, neprijateljski. – Mislim da je i

vojno podredeno osoblje imalo svoje pogreške.– Podredeni ne planiraju strategije.Vandamm je podigao glas. – Gospodine Oliver, recimo da je general Swanson uvjeren da nema

svrhe da dalje zadržava sred¬stva. Koje rokove tada možete jamciti?Oliver je pogledao Spinellija. – Što vi procjenjujete? – upita hladno.Spinellijeve velike oci pretraživale su strop. – Iskreno, ne mogu vam odgovoriti. Možda to

možemo riješiti sljedeci tjedan. Ili sljedece godine.Swanson je brzo zavukao ruku u džep svoje uniforme i izvu¬kao presavijeni list papira. Raširio

ga je pred sobom i brzo govo¬rio. – Prema ovom memorandumu… naša posljednja komunika¬cija sATCOom… kada sustav za navodenje bude dovršen, kažete da trebate šest tjedana za ispitivanje.Testiranje na poli¬gonu u Montani.

– Tocno, generale. Ja sam sam to izdiktirao – rece Spinelli.– Šest tjedana od sljedeceg tjedna. Ili od sljedece godine.I uz pretpostavku da pokusi u Montani uspiju, još mjesec dana da opremimo flotu.– Da.Swanson je pogledao Vandamma. – U tom svjetlu, gospodine podtajnice, nema druge nego da

izmijenimo prioritete. Ili barem projekcije. Ne možemo zadovoljiti logistiku.

– Neprihvatljivo, generale Swanson. Trebamo ih zadovoljiti.Swanson je zurio u starca. Svaki je tocno znao što onaj drugi misli.Overlord. Invazija na Europu.– Moramo odgoditi, gospodine.– Nemoguce. To je zapovijed, generale. Swanson je gledao trojicu muškaraca oko stola.

Neprijatelji.– Cut cemo se, gospodo – rece.3 12. rujna 1943.Baskijska brda, Španjolska David Spaulding je cekao u sjeni debelog, cvornatog stabla na

stjenovitoj padini iznad obronaka. Bila je to baskijska zemlja, a zrak je bio vlažan i hladan. Kasnopodnevno sunce obasjavalo je brda; ledima je bio okrenut suncu.

Prije mnogo godina, cinilo se kao tisucu, ali nije, saznao je za prednost hvatanja odbljesakasunca s celika oružja.

Pušcanu cijev je potamnio izgorjelim plutom.Cetiri.Cudno, ali broj cetiri mu se javljao dok je gledao u daljinu.Cetiri.Tocno cetiri godine i cetiri mjeseca. A ovog popodneva kon¬takt je tocno dogovoren u cetiri

sata popodne.Prije cetiri godine i cetiri dana prvi je put vidio svijetlosmede uniforme iza debelog staklenog

paravana u radijskom studiju u New Yorku. Cetiri godine i cetiri dana otkad je koraknuo premastaklenom zidu da uzme baloner s naslona stolice i shvatio da ga promatraju oci postarijeg casnika.Mirno. Hladno. Mladi covjek ga je izbjegavao, kao da je on kriv za nametanje, ali ne njegovnadredeni, ne potpukovnik.

Potpukovnik ga je promatrao.To je bio pocetak.Sad se pitao, dok je promatrao obronak da vidi znakove pokreta, kako ce završiti. Hoce li

doživjeti kraj?Namjeravao ga je doživjeti.Jedanput je to nazvao mlinskim kotacem. Na picu u Mayflotoeru u Washingtonu. Fairfax je bio

mlinski kotac, no tada nije znao koliko ce apsolutno tocna ta rijec biti, mlinski kotac koji se nikad nijezaustavio.

Katkada se usporio. Fizicki i duševni pritisak zahtijevao je usporavanje u odredenoprepoznatljivo vrijeme. Vrijeme koje je on prepoznavao. Zatim, katkad je shvacao da postajenemaran… ili presiguran u sebe. Ili previše apsolutan u vezi s odlukama koje su oduzimale ljudskiživot.

Ili su mogle uzeti njegov.Cesto ih je prelako donosio. I to ga je katkada plašilo.Istinski.U takvim bi trenucima otputovao. Putovao bi na jug duž portugalske obale gdje su enklave

privremeno ometenih bogataša negirale postojanje rata. Ili bi ostao na Costi del Santiago sa svo¬jimzbunjenim roditeljima. Ili bi ostao u veleposlanstvu u Lisabonu i udubljivao se u besmislene zadaceneutralne diplomacije. Beznacajni vojni ataše koji nije nosio uniformu. Nije se ocekivala na ulicama,ali jest na terenu veleposlanstva. No, nije ju nosio; a nikog nije bilo briga. Nije bio baš omiljen.Precesto se družio, imao je previše prijeratnih prijatelja. Sve u svemu, ignorirali su ga…

s odredenim prezirom.U takvim se trenucima odmarao. Prisiljavao je um da se isprazni; da bi se mogao ponovo

napuniti.Prije cetiri godine i cetiri dana takve su misli bile nezamislive.Sada su ga iscrpljivale. Kada je imao vremena za takve misli.Kojih sada nije imao.Još nije bilo pokreta s obronaka. Nešto nije bilo u redu.Pro¬vjerio je sat. Tim iz San Sebastiana je previše kasnio. To je bilo abnormalno zakašnjenje.

Prije šest sati francuski pokret otpora javio je da je sve sigurno; nije bilo komplikacija, tim je krenuo.Kuriri iz San Sebastiana donosili su fotografije njemackih zra¬koplovnih postrojenja sjeverno

od Mont de Marsana.Stratezi u Londonu su ih bjesomucno tražili mjesecima. Te fotografije sta¬jale su života

cetvoricu… ponovo prokleti broj… cetiri tajna agenta.Ako ništa drugo, tim je trebao doci ranije; kuriri su trebali docekati covjeka iz Lisabona.A onda ih je vidio u daljini; možda pola kilometra daleko, teško je bilo reci. Preko obronaka,

preko suprotne padine, preko jednog od minijaturnih brda. Bljeskanje.Na mahove, ali ritmicko bljeskanje. Pravilni razmak bio je znak namjere, a ne slucajnost.Njima je signalizirano. Signalizirao mu je netko tko je dobro znao njegove metode djelovanja;

možda netko koga je on školo¬vao. Bilo je to upozorenje.Spaulding je skinuo pušku s ramena i zategnuo remen, zatim još cvršce da je postala fiksni, ali

fleksibilni dodatak gornjem dijelu tijela. Popipao je kopcu remena; bila je na mjestu; oružje sigurno.Odgurnuo se od starog stabla i u pogurenom položaju uzverao po ostatku padine pune kamenja.

Na grebenu je protrcao nalijevo, u visoku travu prema osta¬cima starog vocnjaka s kruškama.Dva muškarca u blatom upr¬ljanoj odjeci s puškama sa strane sjedila su na zemlji igrajuci se nožem,trateci vrijeme u tišini.

Dignuli su glave, a ruke su im potražile oružje.Spaulding im je dao znak da ostanu na zemlji.Prišao im je i govorio tiho na španjolskom.– Zna li itko od vas tko dolazi od tima?– Bergeron, mislim – rece muškarac zdesna. – I možda Chivier. Taj starac zna s ophodnjama;

cetrdeset godina on se potajno prebacuje preko granice.– Onda je to Bergeron – rece Spaulding.– Sto? – upita drugi muškarac.– Signaliziraju nam. Kasne i netko upotrebljava ono što je ostalo od sunca da privuce našu

pozornost.– Možda da nam kažu da dolaze. – Prvi muškarac je vratio nož u korice dok je govorio.– Moguce, ali nije vjerojatno. Ne idemo nikamo. Bar ne još dva sata. – Spaulding se podigao

djelomicno sa zemlje i pogledao istocno. – Hajde! Idemo pokraj ruba vocnjaka.Odande cemo imati bolji pogled.Trojica muškaraca u vrsti, udaljeni samo na daljinu zvuka, trcala su preko polja ispod brdašca

gotovo cetiri stotine metara. Spaulding se smjestio iza niske stijene koja je stršila iznad ruba obronka.Cekao je drugu dvojicu. Tridesetak metara ispod njih bila je rijeka, procijenio je. Tim iz SanSebastiana mogao bi je prijeci oko 200 metara zapadno, plitkim, uskom prijelazom kojim su se uvijekkoristili.

Ostala dvojica došla su na sekundu jedan iza drugog.

– Staro stablo kraj kojeg si stajao bio je znak, zar ne? pitao je prvi muškarac.– Da – odgovorio je Spaulding uzimajuci dalekozor iz kutije na drugoj strani korica na remenu.

Bio je jak, sa Zeissovim lecama, najboljima koje je Njemacka proizvodila.Uzeo ga je od mrtvog Nijemaca na rijeci Tejo.– Zašto se došli ovamo? Bude li problema, vaš pogled je bio najbolji ondje gdje ste bili.

Izravan je.– Ako postoji problem, znat ce to. Otici ce lijevo. Na istok. Na zapad obronak ide dalje od

znaka. Možda nije ništa. Možda ste imali pravo; možda samo žele da znamo da dolaze.Negdje na manje od dvjesto metara, zapadno od plitkog pro¬laza, dvojica muškaraca su ušla u

vidokrug. Španjolac koji je kle¬cao lijevo od Spauldinga dotaknuo je Amerikancevo rame.– To su Bergeron i Chivier – rece tiho.Spaulding je podigao ruku kao znak za tišinu i pregledao podrucje dalekozorom. Iznenada ga je

fiksirao u jednom smjeru.Lijevom rukom je usmjerio pozornost podredenih na jedno mje¬sto.Ispod njih, možda pedeset metara, cetvorica vojnika u unifor¬mama Wehrmachta borila su se s

raslinjem i približavala vodama obronaka.Spaulding je usmjerio dalekozor natrag na dvojicu Francuza koji su prelazili vodu. Držao je

dalekozor cvrsto preko stijene dok nije vidio u šumi iza dvojice muškaraca ono što je i mislio da jeondje.

Peti Nijemac, casnik, bio je poluskriven u masi lišca i niskog granja. Držao je pušku premadvojici Francuza koji su prelazili obronak.

Spaulding je brzo pružio dalekozor prvom Španjolcu. Prošaptao je: – Iza Chiviera.Muškarac je pogledao i zatim pružio dalekozor svom zem¬ljaku.Svaki je znao što treba uciniti; cak su i metode bile jasne.Bilo je samo pitanje tempiranja, preciznosti. Iz korica iza desnog boka Spaulding je izvukao

kratku pušcanu bajunetu dodatno skracenu brušenjem. Njegova dva suradnika ucinila su isto. Svaki jeprovirio preko stijene u ivehrmachtovce ispod njih.

Cetiri Nijemca, u vodi do pojasa i uz struju, iako ne previše jaku, ali ipak jaku, prebacili supuške preko ramena i krenuli odvojeni nizvodno u koloni. Voda je poceo prelaziti ispitujuci pritomdubinu.

Spaulding i dvojica Španjolaca došla su iza stijene i kliznuli brzo niz obronak skriveniraslinjem, a njihovu buku prikrivao je šum brzaka.

U manje od dvije minute došli su na devet metara od ivehrmachtovaca skriveni srušenimstablima i raslinjem. David je ušao u vodu držeci se obale. Laknulo mu je kad je vidio da je cetvrticovjek, sada samo petnaest metara ispred njega, imao najviše poteškoca održavati ravnotežu naskliskim stijenama. Ostala tro¬jica, razdvojena otprilike deset metara, usredotocila su se na Francuzeuz gornji tok.

Intenzivno su se usredotocili.Nacist ga je ugledao. Strah i sumnja bili su u Nijemcevim ocima. Djelic sekunde što mu je

trebao da svlada šok bilo je vri¬jeme koje je David trebao. Prikriven šumom vode, Spaulding sebacio na covjeka. Njegov je nož prošao kroz toehrmachtovcev vrat. Glavu mu je nasilno potisnuoispod površine, a krv se pomiješala s brzacima.

Nije se moglo gubiti vrijeme, niti sekunde. David je pustio beživotno tijelo i ugledao dvaŠpanjolca paralelno s njim na obali. Prvi muškarac, koji je cucao skriven, pokazao je premavodecem vojniku: drugi je kimnuo glavom prema sljedecem covjeku. David je znao da je treci vojnik

Wehrmachta njegov.Nije trebalo puno vremena da Bergeron i Chivier dodu na južnu obalu. Tri vojnika su sredena.

Njihova tijela natopljena krvlju plutala su nizvodno udarajuci o stijene i puneci vodu šaramagrimiznoljubicaste boje.

Spaulding je pokazao Španjolcima da prijedu na sjevernu obalu. Prvi muškarac dogurao se doDavida. Njegova desna ruka krvarila je od dubokog reza na dlanu.

– Jesi li dobro? – prošaptao je Spaulding.– Oštrica je kliznula. Izgubio sam nož – muškarac je psovao.– Mici se odavde! – rece David. – Neka ti previju ranu na Valderovoj farmi.– Mogu staviti cvrsti zavoj. Bit ce mi dobro.Drugi Španjolac im se pridružio. Trgnuo se vidjevši ruku svog zemljaka, nešto što je Spaulding

smatrao nespojivim s geril¬cem koji je prije samo nekoliko minuta gurnuo oštricu u covje¬kov vratgotovo mu odsjekavši glavu.

– Izgleda gadno – rece.– Ne možeš funkcionirati – dodao je Spaulding – i nemamo vremena za raspravu.– Mogu…– Ne možeš! – rece David oštro. – Vrati se Valderu.Vidimo se za tjedan ili dva. Kreni i skloni se.– Dobro – Španjolac je bio pogoden, ali je bilo ocito da se nece, da se ne može oglušiti na

Amerikanceve zapovijedi.Poceo je puzati prema šumi na istok.Spaulding ga je pozvao tiho, malo glasnije od šuma vode.– Hvala. Dobar si posao obavio danas.Španjolac se nasmiješi i potrca prema šumi držeci se za zglob.Jednako brzo David je dodirnuo rame drugog muškarca davši mu znak da ga prati. Pošli su duž

obale uzvodno.Spaul¬ding je zastao kraj srušenog drveta cije je deblo dijelom ležalo ispod vode. Okrenuo se i

cucnuo zapovjedivši Španjolcu da ucini isto. Rijeci je izgovarao tiho.– Želim ga živog. Želim ga ispitati.– Ja cu ga.– Ne, ja cu. Samo ne želim da pucaš. Može biti još koja ophodnja u blizini.Spaulding je shvatio da muškarac nije mogao izdržati, a da se ne nasmije. Shvatio je i zašto:

njegov je španjolski imao meku crtu kastiljskog i to kastiljskog sa stranim naglaskom.Bio je neprikladan u Baskiji.Kao što je i on bio, doista.– Kako želiš, dobri prijatelju – rece covjek. – Da prijedem dalje i dodem do Bergerona? Dosad

ga je vec sigurno strah.– Ne, ne još. Cekaj dok ne budemo sigurni ovdje. On i starac ce samo hodati.David je podigao glavu preko srušenog debla i procjenjivao udaljenost. Njemacki je casnik bio

šezdeset metara daleko, skri¬ven u šumi.– Ja cu tamo, doci cu iza njega. Vidjet cu vide li se druge ophodnje. Ako ih vidim, vracam se i

odlazimo. Ako ne, pokušat cu ga zgrabiti. Ako išta pode po zlu, ako me cuje, krenut ce prema vodi.Zgrabi ga.

Španjolac je kimnuo. Spaulding je još jedanput pregledao svoju pušku. Nasmiješio sepodredenom i vidio da su mu ruke goleme, otvrdnute, raširene na tlu poput kandži. Ako casnik

Wehrmachta ode na ovu stranu, nikad nece proci te ruke, mislio je David.Puzao je brzo, tiho u šumu. Ramena i stopala, kao u lovca iz kamenog doba, uklanjala su grane,

okolno kamenje i savijeno raslinje. , U manje od tri minute došao je na trideset metara iza Nijemca,na nacistovu lijevu stranu. Stao je nepomicno i izvadio dalekozor. Pretražio je šumu i put. Nije bilodrugih ophodnji. Povukao se oprezno, a svaki pokret njegova tijela stapao se s okolišem.

Kad je bio na tri metra od Nijemca koji je klecao na tlu, Da¬vid je tiho otkopcao korice iizvadio pištolj. Govorio je na nje¬mackom oštro, ali ne nepristojno.

– Stoj gdje jesi ili cu ti raznijeti glavu.Nacist se okrene i pocne tražiti svoje oružje. Spaulding na¬pravi nekoliko brzih koraka i izbi mu

ga iz ruke. Covjek se poceo dizati, a David udari svojom teškom kožnatom cizmom Nijemcevu glavupostrance. Casnikova kapa pala je na pod, a krv je potekla iz muškarceva tjemena šireci se po kosi iizbijajuci niz lice. Onesvijestio se.

Spaulding se sagnuo i posegnuo za nacistovom odorom.Preko Oberleutnantovih grudi bila je privezana putna torbica. David je povukao metalni

zatvarac ušiven kroz vodonepropusno platno i našao ono što je bio siguran da ce naci.Fotografije skrivenih instalacija Luftivaffe sjeverno od Mont de Marsana. Zajedno s

fotografijama tu su bili i amaterski crteži koji su izgledali poput planova. Zapravo sheme.Uzeli su ih Bergeronu koji je doveo Nijemce u stupicu.Ako shvati što predstavljaju, zajedno s fotografijama, javit ce Londonu da sabotažne jedinice

mogu razoriti i imobilizirati Lufttoaffine objekte. Sam ce poslati sabotažne jedinice.Saveznicki zrakoplovni stratezi bili su manicni kad se radilo o bombarderskim zadacima.

Zrakoplovi su s neba pretvarali u prah i pepeo sve što je bilo ili nije bilo meta uzimajuci jednaki brojnevinih žrtava kao i neprijatelj. Ako bi Spaulding mogao sprijeciti zracne udare sjeverno od Mont deMarsana, možda bi se mogao… apstraktno iskupiti za odluku s kojom se sada suo¬cavao.

Nije bilo ratnih zarobljenika na galicijskim brdima, niti zarobljenickih centara u Baskiji.Porucnik Wehrmachta koji je bio tako neucinkovit u svojoj ulozi lovca… koji je možda vodio

život u nekom mirnom njemac¬kom gradu u mirnom svijetu… morao je umrijeti.A on, covjek iz Lisabona, bit ce krvnik.Osvijestit ce mladog casnika, ispitati ga pod prijetnjom noža i saznati koliko duboko su se

nacisti ubacili u pokret otpora u San Sebastianu. A zatim ce ga ubiti.Buduci da je casnik Wehrmachta vidio covjeka iz Lisabona, mogao je identificirati tog covjeka

kao Davida Spauldinga.Cinjenica da ce smaknuce biti milostivo brzo, za razliku od smrti u partizanskim rukama, bila je

mala utjeha Davidu.Znao je da ce se onog trenutka kad povuce okidac, svijet odjednom ludacki zavrtjeti oko njega.

Bit ce mu zlo u želucu i htjet ce povracati; cijelo njegovo bice bit ce u stanju povracanja.Ali nije to pokazivao. Ne bi rekao ništa, pokazao ništa…tišina. I tako je legenda i dalje rasla. Jer to je bio dio mlinskoga kotaca.Covjek iz Lisabona bio je ubojica.4 20. rujna 1943.Mannheim, Njemacka Wilhelm Zangen je prinio rupcic na bradu, zatim na kožu ispod nosnica i

konacno na rub svoje kose što je ispadala.Znoj ga je oblijevao, a oko usnica se stvorio osip pojacan dnev¬nom potrebom brijanja i

stalnim pritiskom.Cijelo ga je lice peklo, a nelagoda se produbila zbog posljed¬njih rijeci Franza Altmullera: –

Wilhelme, uistinu trebaš otici lijecniku. To izgleda gadno.S tom objektivnom sucuti, Altmuller je ustao od stola i iza¬šao. Namjerno polako, a aktovku s

izvješcima držao je na dužini ruku kao da ima zaraznu bolest.Bili su sami. Altmuller je otpustio skupinu znanstvenika ne priznajuci nikakav napredak. Cak

nije dopustio njemu, službe¬niku Reicha za njemacku industriju, da im zahvali na njihovu doprinosu.Altmuller je znao da su to najbolji znanstveni umovi u Nje¬mackoj, ali nije znao kako postupati

s njima. Bili su osjetljivi, bili su nestabilni na svoj tihi nacin; trebali su stalno pohvale. On nije imaoživaca za takticnost.

A bilo je napretka.Kruppovi laboratoriji bili su sigurni da odgovor leži u grafit – nim pokusima. Essen je radio

cjelodnevno gotovo cijeli mjesec, njegovi direktori nisu spavali cijele noci.Doista su proizveli komadice karbona i bili su uvjereni da su ti karboni sadržavali sve sastojke

za preciznu obradu.Bilo je samo pitanje vremena da se stvore veci komadi, dovoljni za para¬metre postavljene na

postojece strojeve.Franz Altmuller slušao je Kruppov tim bez ikakve naznake entuzijazma, iako se entuzijazam

tražio pod ovim okolnostima. Umjesto toga, kad je Kruppov glasnogovornik završio izlaganje,Altmuller je postavio samo jedno pitanje.

Postavio ga je s najve¬cim zamislivim izrazom dosade!– Jesu li… ti sastojci bili podvrgnuti pritisku operativnih stro¬jeva?– Naravno da nisu! Kako bi mogli? Bili su podvrgnuti umjet¬ nim, zamjenskim pritiscima; to je

sve što je trenutacno bilo moguce.Taj je odgovor bio neprihvatljiv; Altmuller je otpustio najznanstvenije, najkreativnije umove u

Reichu bez i jedne recenice priznanja, samo s loše prikrivenim neprijateljstvom.– Gospodo, donijeli ste mi rijeci. Ne trebamo rijeci, trebamo dijamante. Trebamo ih, moramo ih

imati za nekoliko tjedana.Dva mjeseca najviše. Predlažem da se vratite u svoje laboratorije i ponovo razmotrite naš

problem. Ugodan dan, gospodo.Altmuller je bio nemoguc.Nakon što su znanstvenici otišli, Altmuller je postao još be¬zobrazniji.– Wilhelme – rece glasom koji je granicio s prezirom – je li to nevojno rješenje o kojem ste

govorili ministru za naoružanje?Zašto nije upotrijebio Speerovo ime? Je li bilo potrebno da prijeti upotrebom titula?– Naravno. Sigurno realnije nego taj suludi marš u Kongo. Rudnici na rijeci Bushimaie! Ludilo!– Usporedba je bila cudna. Precijenio sam vas. Imao sam više povjerenja u vas nego što

zaslužujete. Razumijete, naravno, da niste uspjeli? –To nije bilo pitanje.– Ne slažem se. Rezultati još nisu stigli. Ne možete tako suditi.– Mogu i jesam! – Altmiiller je lupio dlanom po stolu; pucketanje mekanog mesa o tvrdo drvo.

Nepodnošljiva uvreda.– Nemamo vremena! Ne možemo gubiti tjedne dok se vaši labo¬ ratorijski nesposobnjakovici

igraju epruvetama i plamenicima stvarajuci kamencice koji se mogu raspasti pri prvom dodiru scelikom! Trebamo pravi proizvod!

– Imat cete ga! – Površina Zangenove brade postala je masna mješavina znoja i dlaka. –Najbolji umovi cijele Njemacke…

– Eksperimentiraju. – Altmiiller je tiho prekinuo s prezirnim naglaskom. – Dajte nam proizvod.

To je moja zapovijed vama. Naše mocne kompanije imaju dugogodišnju povijest. Sigurno jedna odnjih može naci starog prijatelja.

Wilhelm Zangen je brisao bradu; osip je bio nepodnošljiv.– Pokrili smo ta podrucja. Nemoguce.– Pokrijte ih ponovo. – Altmiiller je pokazao otmjenim prstom na Zangenov rupcic. – Doista,

Wilhelme, trebate otici lijecniku. Ovo je krajnje ružno.24. rujna 1943.New York Jonathan Craft je išao Park avenijom i provjerio svoj rucni sat pod svjetlom ulicne

lampe. Njegovi dugi, mršavi prsti tresli su se; posljednji trag previše martinija koji je popio prijedvade¬set cetiri sata u Ann Arboru. Nažalost, bio je pijan posljednja tri dana. Nije dolazio u ured.Ured ga je podsjecao na generala Alana Swansona; nije mogao podnijeti to sjecanje. Ali sada jemorao.

Bilo je petnaest do devet; još petnaest minuta i uci ce u Park aveniju 800, nasmiješiti se vrataru iuci u dizalo. Nije želio ura¬niti, nije se usudio kasniti. Bio je u toj kuci tocno sedam puta i svaka jeprigoda bila traumaticna za njega. Uvijek iz istog raz¬loga: nosio je loše vijesti.

Ali trebali su ga. Bio je besprijekoran. Njegova je obitelj bila stara i imucna; išao je u praveškole, na najbolje balove.

Imao je pristup u društvena i institucionalna podrucja koja trgovci nikad nisu imali. Nema vezešto je zaglavio u Ann Arboru, to je bilo privremeno stanje, ratna nezgoda. Žrtva.

Vratit ce se u New York na burzu cim završi ta prokleta stvar.Veceras je trebao zadržati te misli u glavi jer ce za nekoliko minuta morati ponoviti rijeci koje

je Swanson izvikao na njega u Packardovu uredu. Napisao je povjerljivo izvješce o razgovoru…nevjerojatnom razgovoru… i poslao ga Howardu Oliveru u Meridian.

Ako ste ucinili ono sto mislim da ste ucinili, to spada pod cla¬nak kaznenog zakona »veleizdaja!A mi smo u ratu!

Swanson.Ludilo.Pitao se koliko ce ih biti ondje, u stanu. Uvijek je bilo bolje ako ih je nekoliko, recimo tucet.

Onda bi se medusobno posva¬dali i zaboravili na njega. Osim informacije.Hodao je oko bloka, teško disao umirujuci se… ubijajuci deset minuta.Veleizdaja!A mi smo u ratu!Na njegovu satu bilo je pet do devet. Ušao je u zgradu, nasmiješio se vrataru, rekao liftboju kat i

kad se mjedena rešetka otvorila, ušao u predvorje stana.Sobar je uzeo kaput te ga otpratio hodnikom kroz vrata i niz tri stube u prostranu dnevnu sobu.U sobi su bila samo dvojica muškaraca. Craft je odmah osje¬tio oštru bol u želucu. Bila je to

instinktivna reakcija, djelomicno uzrokovana cinjenicom što su samo dva covjeka na ovom izu¬zetnovažnom sastanku, ali je uglavnom bila izazvana pogledom na Waltera Kendalla.

Kendall je bio covjek iz sjene, nevidljivi manipulator figu¬rama. Imao je pedesetak godina, bioje srednje visine, stanjene, neoprane kose, hrapava glasa i neugledna, otrcana izgleda. Nje¬gove ocisu se stalno igrale gotovo nikad ne uzvracajuci pogled drugog covjeka. Govorilo se da se njegov umusredotocuje stalno na zavjere i protuzavjere; njegova jedina svrha u životu bila je, cini se, preveslatiostale ljude, bez obzira na to jesu li prijatelji ili neprijatelji.

Kendallu je bilo svejedno jer nije kategorizirao ljude tim etiketama.Svi su mogli biti protivnici.

Ali Walter Kendall je bio sjajan u onome što je radio. Dok je god bio u pozadini, njegove sumanipulacije služile klijentima. I bile su izvor hrpe novca koju je skrivao, što je potvrdivao lošekrojenim odijelima što su se presavijala na koljenima i gužvala ispod stražnjice. Ali uvijek su gadržali skrivenog; njegova prisut¬nost oznacavala je krizu.

Jonathan Craft prezirao je Kendalla jer ga se bojao.Ocekivao se dolazak drugog covjeka. To je bio Howard Oliver, debeli diskutant ugovora s

Ministarstvom rata.– Došli ste na vrijeme – rece Walter Kendall osorno sjedeci na stolici i tražeci papire u

otvorenoj, prljavoj aktovki pod nogama.– Zdravo, Johne – pristupi Oliver i ponudi kratko, neutralno rukovanje.– Gdje su ostali? – upita Craft.– Nitko nije želio biti ovdje – odgovori Kendall potajno pogledavajuci Olivera. – Howard je

morao biti, a ja sam placen da budem. Imali ste pakleni sastanak s tim Swansonom?– Procitali ste moje izvješce?– On je procitao – rece Oliver hodajuci do bakrenih kolica što su stajala u kutu, a na kojima su

bile boce i caše. On ima pitanja.– Sve sam vec razjasnio…– To nisu pitanja – upadne Kendall dok je stiskao vrh ciga¬rete prije nego što ju je stavio u usta.

Dok je palio šibicu, Craft je odšetao do velike baršunaste stolice preko puta racunovode i sjeo.Oliver si je natocio viski i ostao stajati.

– Ako želiš pice, Johne, ondje je – rece Oliver.Na spomen alkohola, Kendall je digao svoje vatrene oci od papira. – Ne, hvala – odgovori

Craft. – Želim završiti što prije.– Kako želiš. – Oliver je pogledao racunovodu. – Postavi svoja pitanja.Kendall je uvlaceci cigaretu govorio dok mu se dim svijao oko nosnica. – Jeste li razgovarali s

tim Spinellijem iz ATCOa otkad ste vidjeli Swansona?– Ne. Nije se imalo što reci; ništa što bih mogao reci…bez uputa. Kao što znate, razgovarao sam s Howardom telefonski. Rekao mi je da cekam, da

napišem izvješce i ne radim ništa.– Craft je veza za ATCO – rece Oliver. – Nisam želio da se prestraši, da pokuša izgladiti stvari.

Izgledalo bi kao da nešto skrivamo.– I skrivamo. – Kendall je maknuo cigaretu, a pepeo mu je padao po hlacama. Nastavio je

polako listati papire u krilu.– Prodimo Spinellijeve primjedbe. Onako kako ih je Swanson iznio.Racunovoda je dotaknuo kratko, precizno svaku tocku.Prošli su Spinellijeve izjave o kašnjenju isporuka, transferima osoblja, zadržavanju nacrta.

Tucet ostalih manjih nepogodnosti. Craft je odvracao jednakom kratkocom odgovarajuci kad jemogao. Rekao da ne zna kada nije mogao odgovoriti. Nije bilo razloga da bilo što krije.

Provodio je upute, nije ih davao.– Može li Spinelli potkrijepiti te optužbe? I nemojte se zava¬ ravati, to su optužbe, a ne žalbe.– Koje optužbe? – Oliver ispljunu rijeci. – Taj bijedni pokusni kunic sve je sjebao! Tko je on da

optužuje?– Okani se toga – rece Kendall hrapavim glasom. Nemoj igrati igrice. Sacuvaj ih za kongresno

povjerenstvo, osim ako ja ne smislim nešto.Na Kendallove rijeci oštra se bol vratila u Craftov želudac.

Mogucnost sramote, cak udaljeni prizvuk, može uništiti njegov život. Život koji je namjeravaovoditi u New Yorku.

Financijski igraci, trgovci ne bi nikad razumjeli. – To ide malo pre…Kendall je pogledao Crafta. – Možda niste culi Swansona.Nisam pretjerao, vec malo rekao. Dobili ste ugovore za Tvrdave jer su vaše projekcije

potvrdile da to možete.– Samo malo – vikao je Oliver. – Mi…– Zajebi pravna sranja! – uzvrati Kendall vicuci zbog Oliverova prekidanja. – Moja tvrtka… ja,

ja… sam uoblicio te projek¬cije. Znam što kažu, znam što impliciraju. Ostavili ste ostale tvrtke predvratima. Oni nisu rekli ono što ste vi rekli. Niti Douglas, niti Boeing, niti Lockheed. Bili ste gladni idobili ste meso, a sad ne isporucujete… Što je još novo?

Vratimo se una¬zad: može li Spinelli sve to dokazati?– Sranje! – eksplodirao je Oliver i otišao prema baru.– Kako to mislite… dokazati? – upita Jonathan Craft dok mu je želudac bio u agoniji.– Kruže li okolo memorandumi – Kendall je udarao po papi¬rima u ruci – koji sadržavaju nešto

od ovog?– Pa… – Craft je oklijevao; nije mogao podnijeti bol u želucu. – Transferi osoblja stavljani su

na meduuredske…– Odgovor je da – prekinu ga Oliver s gadenjem toceci si pice.– Sto je s rezanjem financijskih sredstava?Oliver je još jednom odgovorio: – To smo prikrili.Spinellijevi zahtjevi su se izgubili u papirologiji.– Nije li dizao dreku? Nije li izbacivao memorandume?– To je Craftov odjel – odgovori Oliver otpijajuci veci dio viskija u jednom gutljaju. – Spinelli

je bio njegov pokusni kunic.– Pa? – Kendall je pogledao Crafta.– Pa… poslao je brojne memorandume. – Craft se nagnuo prema naprijed na stolici da prikrije

bol i da sve izgleda povjer¬ljivo. – Maknuo sam sve iz dosjea – rece tiho.– Isuse! – eksplodira Kendall. – Boli me ona stvar što ste vi izvadili. On ima kopije. Datume.– Pa, ne mogu reci…– Nije ta sranja sam natipkao, je li? Niste maknuli i jebene tajnice, je li tako?– Nije vrijeme da se napadamo…– Napadamo! Ti si smiješan! Možda u Leavenworthu imaju krasna prugasta odijela za tebe. –

Racunovoda je zadahtao i usmjerio pozornost na Howarda Olivera. Swanson ima pravo; objesit cevas. Ne treba biti pravnik da se to vidi. Niste dovršili posao. Htjeli ste upotrijebiti postojece sustaveza navodenje.

– Samo zato što se nisu mogli razviti novi žiroskopi! Jer je taj prokleti pokusni kunic tolikokasnio da se više nije mogao sustici korak!

– Ali i uštedio vam je nekoliko stotina milijuna dolara.Tre¬bali ste odvrnuti slavine, a ne zaustaviti vodu. Vi ste velike mete na streljani; slijepac bi

vas mogao pogoditi.Oliver je odložio cašu i govorio polako. – Ne placamo te za takve procjene, Waltere. Bolje da

imaš nešto drugo.Kendall je ugasio svoju ižvakanu cigaretu. Prljavi nokti bili su mu prekriveni pepelom. – Imam

– rece. – Trebate pomoc; bavite se vrlo osjetljivim slucajem. Stajat ce vas, ali nemate izbora.

Tre¬bate se dogovoriti, dozvati sve. Doci do Sperrjja Kanda, GMa, Chrjslera, Lockheeda, Douglasa,RoIlsRoycea, ako trebate… sva¬kog kurvinog sina s tehnickim laboratorijem. Domoljubnizajed¬nicki program.

Usporedite podatke, otvorite sve što imate.– Pokrast ce nas! – vikao je Oliver. – Milijune!– Stajat ce vas više ne ucinite li to… priredit cu dodatna financijska izvješca. Zapakirat cu tako

papire da ce im trebati deset godina da ih razmotaju. To ce vas isto stajati. Kendall se iskesiopokazujuci prljave zube.

Howard Oliver je gledao u neurednog racunovodu. – To je ludo – rece tiho. – Dat cemobogatstvo za nešto što se ne može kupiti jer ne postoji.

– Ali vi ste rekli da postoji. Rekli ste Swansonu da postoji.Barem prokleto samopouzdanije od bilo koga drugog.Prodali ste svoje veliko industrijsko tehnicko znanje, a kada niste mogli isporuciti, prikrili ste.

Swanson ima pravo.Vi ste smetnja ratnim naporima. Možda vas treba strijeljati.Jonathan Craft je promatrao prljavog, nakešenog knjigovodu s pokvarenim zubima i povracalo

mu se. Ali on je bio njihova jedina nada.5 25. rujna 1943.Stuttgart, Njemacka Wilhelm Zangen je stajao do prozora koji je gledao na Reichssiegplatz u

Stuttgartu držeci rupcic na upaljenoj, znojnoj bradi. Ovaj izdvojeni dio grada bio je poštedenbombardiranja; bio je rezidencijalni, cak miran. U daljini se mogla vidjeti rijeka Neckar. Njezinevode su se tiho kotrljale i prkosile uništenju koje se dogadalo na drugoj strani grada.

Zangen je shvatio da se ocekuje da govori, da odgovori von Schnitzleru koji je govorio u imecijelog I. G. Farbena, Ostala dvojica su bila jednako željna cuti von Schnitzlerove rijeci. Nije imalosmisla odugovlaciti. Trebao je izvršiti Altmullerove zapovijedi.

– Kruppovi laboratoriji nisu uspjeli. Bez obzira na to što kaže Essen, nema vremena za pokuse.Ministarstvo za naoružanje bilo je jasno, Altmuller je bio odlucan. On govori za Speera. –Zangen seokrenuo i pogledao trojicu. On vas smatra odgovor¬nima.

– Kako je to moguce? – upita von Schnitzler gotovo fuflajuci, ali ljutitim glasom. – Kakomožemo biti odgovorni za nešto što ne znamo? To je nelogicno. Smiješno!

– Želite li da to priopcim ministarstvu?– Osobno cu im to priopciti, hvala – odgovori von Schnit¬zler.– Farben nije ukljucen.– Svi smo ukljuceni – rece Zangen tiho.– Kako naša kompanija može biti? – upita Heinrich Krepps, direktor Schreibivarena, najveceg

tiskarskog kompleksa u Nje¬mackoj. – Mi nismo prakticki ništa radili za Peenemiinde, a i ono što jebilo, bilo je prikriveno do tocke gluposti. Tajnovitost je jedna stvar, laganje sebi samima neštodrugo. Ne ukljucujte nas, Herr Zangen.

– Vi ste ukljuceni.– Odbacujem vaš zakljucak. Proucio sam našu koresponden¬ciju s Peenemundeom.– Možda vama nisu dopustili uvid u sve cinjenice.– Glupost!– Vrlo vjerojatno. No ipak…– To se jedva može primijeniti na mene, gospodine dužno¬snice Reicha – rece Johann Dietricht,

sredovjecni feminizirani sin carstva Dietricht Chemikalien. Dietrichtova obitelj debelo je napunilaHitlerove nacionalsocijalisticke kovcege; kad su otac i stric umrli, Johannu Dietrichtu bilo je

omoguceno da bude direktor, više nominalno nego stvarno.– Ništa se u Dietrichtu ne dogada što ja ne znam. Nemamo ništa s Peenemundeom!Johann Dietricht se nasmiješio: njegove debele usnice su se savile, njegove oci što su žmigale

odavale su višak alkohola, nje¬gove djelomicno pocupane obrve njegovu seksualnu orijentaciju –ponovo eksces. Zangen nije mogao smisliti Dietrichta; muška¬rac, iako nije bio pravi muškarac, bioje sramota, njegov životni stil uvreda njemackoj industriji.

Ponovo, osjecao je Zangen, nije imalo smisla odugovlaciti.Informacija nece biti nikakvo iznenadenje von Schnitzleru i Kreppsu.– Postoje mnogi aspekti poslovanja Dietricht Chemikalien o kojima ništa ne znate. Vaši su

laboratoriji radili stalno s Peenemiindeom na podrucju kemijske detonacije.Dietricht je zinuo. Krepps je prekinuo: – Što želite postici, gospodine dužnosnice Reicha?Pozvali ste nas samo da nas vrijedate? Da kažete nama direktorima da nismo gospodari svojih

kompanija? Ne poznajem dobro Herr Dietrichta, ali uvjeravam vas da von Schnitzler i ja nismomario¬ nete.

Von Schnitzler je pažljivo promatrao Zangena proucavajuci upotrebu rupcica dužnosnikaReicha. Zangen je nastavio živcano tapkati svoju bradu. – Pretpostavljam da imate specificnuinfor¬maciju kakvu ste upravo izrucili Herr Dietrichtu koja ce potvrditi vaše izjave.

– Imam.– Onda tvrdite da su izolirane operacije u našim tvornicama bile skrivene od nas.– Tvrdim.– Pa kako onda možemo biti odgovorni? To su sulude optužbe.– To je iz prakticnih razloga.– Sad govorite u krugovima! – vikao je Dietricht jedva se oporavivši od Zangenove uvrede.– Moram se složiti – rece Krepps kao da je suglasnost s oci¬tim homoseksualcem odvratna, ali

obvezatna.– Hajde, gospodo. Moram vam nacrtati? To su vaše kompa¬nije. Farben je dostavio osamdeset

tri posto svih kemikalija za rakete; Schreibivaren je izradio svaki nacrt; Dietricht vecinudetonirajucih ležajeva za smještaj eksploziva. U krizi smo. Ne prebro¬dimo li krizu, nikakvi pozivina neznanje nece vam pomoci. Mogu cak tako daleko ici da kažem da postoje neki u ministar¬stvu idrugdje koji ce poreci da se išta zataškalo. Jednostavno ste okrenuli glave. Cak nisam siguran da jetakva ocjena pogrešna.

– Laži! – vrisnuo je Dietricht.– Apsurdno! – dodao je Krepps.– Ali užasno prakticno – zakljucio je von Schnitzler polako gledajuci Zangena. – Znaci to nam

kažete, je li? Sto nam Altmuller govori? Ili cemo upotrijebiti resurse da nademo rješenje dapomognemo svom industrijskom Schivachlingu ili cemo se suociti s nemilošcu u ocima ministarstva.

– I u ocima Fuhrera i naroda samog Reicha.– Ali kako? – upita preplašeni Johann Dietricht.Zangen se tocno prisjetio AltmuUerovih rijeci. – Vaše kompa¬nije imaju dugu tradiciju, kao

firme i u medusobnim kontaktima. Od Baltika do Sredozemlja, od New Yorka do Rio de Janeira, odSaudijske Arabije do Johannesburga.

– I od Šangaja do Malezije pa sve do australskih luka i Tasmanova mora – doda von Schnitzlertiho.

– To se nas ne tice.– Ne bih rekao.

– Zar sugerirate, Herr dužnosnice Reicha, da rješenje za Peenemiinde leži u našim prošlimvezama? – Von Schnitzler se nagnuo na stolici, a ruke i oci pocivale su mu na stolu.

– To je kriza. Ne smije se zanemariti ni jedan izlaz.Komuni¬kacije se mogu ubrzati.– Bez sumnje. Zbog cega mislite da su prihvatljive? nasta¬vio je šef I. G. Farbena.– Profit – odgovori Zangen.– Teško se može potrošiti ispred streljackog voda. – Von Schnitzler je premjestio svoju

tjelesinu i pogledao prema pro¬zoru, a izraz mu je bio mislilacki.– Vi govorite o radnji. Ja više govorim o propuštanju.– Objasnite to, molim vas. – Kreppsove oci ostale su uperene prema vrhu stola.– Postoji oko 25 prihvatljivih izvora za dijamante borta i kar¬bona, prihvadjivih u smislu da se

dovoljne kolicine mogu dobiti jednom kupovinom. Afrika i Južna Amerika, jedna ili dvije loka¬cije uSrednjoj Americi. Te rudnike vode kompanije pod strogim sigurnosnim uvjetima: Britanci,Amerikanci, Slobodni Francuzi, Belgijanci… znate ih. Pošiljke se kontroliraju, odredištaodobra¬vaju… Predlažemo da pošiljke zalutaju, da se odredišta promi¬jene na neutralnimpodrucjima.

Ucinkovitim propuštanjem uobi¬cajenih sigurnosnih mjera.Nesposobnost, ako hocete, ljudska pogreška, a ne izdaja.– Izvanredno profitabilne pogreške – sažeo je von Schnitzler.– Tocno – rece Wilhelm Zangen.– Gdje nalazite takve ljude? – upita Johann Dietricht svojim piskutavim glasom.– Svugdje – odgovori Heinrich Krepps.Zangen potapša bradu rupcicem.6 29. studenoga 1943.Baskija, Španjolska Spaulding je trcao preko podnožja brda dok nije vidio ukrižene grane dvaju

stabala. One su bile znak. Skrenuo je desno i krenuo uz strmi uspon brojeci oko 125 metara; drugiznak. Skrenuo je lijevo i polako hodao oko zapadne padine. Tijelo mu je bilo pognuto, a oci su mupromatrale stalno u svim smje¬rovima; zgrabio je cvrsto svoj pištolj.

Na zapadnoj padini potražio je jednu stijenu, jednu medu mnogima na stijenama posutomgalicijskom brdu, a koja je bila zarezana s donje strane. Zarezana pažljivo trima urezima. Bio je totreci i konacni znak.

Našao ga je primjecujuci prvo savijene busene tvrde brdovite trave. Sagnuo se i pogledao nasat: dva cetrdeset pet.

Uranio je petnaest minuta, kao što je i planirao. U petnaest minuta otici ce dolje do zapadnepadine, ravno ispred zarezane stijene. Ondje ce naci hrpu granja. Ispod granja bit ce mala spi¬lja; utoj spilji, bude li sve teklo po planu, bit ce trojica ljudi.

Jedan je bio dio tima za ubacivanje. Druga dvojica su bili Wissenschaftleri – njemackiznanstvenici koji su bili dodijeljeni labo¬ratorijima Kindorf u ruhrskoj dolini.

Njihov bijeg bio je predmet dugotrajnog planiranja.Zapreke su uvijek bile iste.Gestapo.Gestapo je provalio prikrivenog agenta i išao za Wissenschaftlerima. Ali tipicno za elitu SSa,

zadržao je spoznaju o tome za sebe tražeci veci ulov od dvojice nezadovoljnih laboratorijskih ljudi.Agenti Gestapa dali su znanstvenicima punu slobodu kre¬tanja, ukinuli nadzor, laboratorijske patrolesmanjili do tocke neucinkovitosti, zanemarili rutinska ispitivanja.

Kontradikcije.Gestapo nije bio ni neucinkovit ni nemaran. SS je spremao zamku.Spauldingove upute pokretu bile su kratke, jednostavne: neka se klopka razvije. Bez plijena u

mreži.Procurila je vijest da su znanstvenici koji su dobili dopust preko vikenda za Stuttgart zapravo

otišli na sjever, podzemnim kanalima do Bremerhavena. Ondje su stupili u kontakt svisokopozicioniranim prebjegom, njemackim casnikom koji je zapovije¬dao malim plovilom i kojice naglo pobjeci saveznicima. Bilo je opcepoznato da je njemacka mornarica puna nemira. Bio je toizvor regrutacije antihitlerovskih frakcija koje su nicale po cije¬lom Reichu.

Vijest bi svakome dala povoda za razmišljanje, analizirao je Spaulding. Gestapo ce pratitidvojicu muškaraca za koje pretpo¬stavlja da su Wissenschaftleri iz Kindorfa, a koji su zapravo dvasredovjecna pripadnika ophodnje Wehrmachta poslana na lažni nadzor.

Igre i protuigre.Toliko toga, toliko stranog. Prošireni interesi covjeka iz Lisabona.Ovo popodne bilo je ustupak. Zatražen od njemackog pokreta otpora. Posljednji je kontakt

trebao uciniti sam.Pokret je tvrdio da je covjek iz Lisabona stvorio previše problema; bilo je previše mjesta za

pogrešku i protuinfiltraciju. Nije bilo, mislio je David, ali ako bi solo prodor smirio živcane želuceantireichovaca, bio bi to mali ustupak.

Njegov tim Valdero bio je pola kilometra u brdima. Dva puc¬nja i doci ce mu u pomoc nanajbržim konjima koji se mogu kupiti kastiljskim novcem.

Bilo je vrijeme. Mogao je krenuti prema spilji za konacni kontakt.Odsklizao se po tvrdoj površini. Pete su mu se ukopavale u zemlju i stijene na dubokoj padini

sve dok se nije našao na hrpi granja što je oznacavala ulaz u skrovište. Zgrabio je šaku zemlje i bacioje na slomljeno raslinje.

Odgovor je bio dogovoren: lupanje štapom po nabacanim granama. Lepetanje krila pticeotjerane iz grmlja.

Spaulding je brzo stao sa strane do podnožja ogradenog pod¬rucja i stao pokraj kamuflaže.– Alles in Ordnung. Kommen Siel – rece mirno, ali odlucno. – Nemamo još puno puta.– Haiti – došao je neocekivani uzvik iz pecine.David se okrenuo, naslonio leda na brdo i podigao kolt.Glas iznutra je ponovo progovorio. Na engleskom.– Ti si… Lisabon?– Za Boga miloga, da! Da nisi to radio! Nastradat ceš! Isuse, mislio je Spaulding, tim za

infiltraciju je uzeo dijete, imbecila ili oboje kao kurira. – Izlazite!– Ispricavam se, Lisabon – rece glas dok su se grane razdva¬jale, a gomila se smanjivala. –

Imali smo loše trenutke.Pojavio se kurir. Ocito nije bio jedan od onih koje je David školovao. Bio je nizak, vrlo

mišicav, ne više od dvadeset cetiri ili dvadeset šest godina; nervozni strah bio mu je u ocima.– Ubuduce – rece Spaulding – nemoj prihvatiti signal, a onda ispitivati u posljednji cas onoga

koji je dao signal.Osim ako ga ne kaniš ubiti. Es ist Schivarztuchchiffre.– Was ist das? Crni…– Crni zastor, prijatelju. To ne pripada našem vremenu.Znaci… potvrdi i uništi. Nije važno, samo nemoj to više ponoviti. Gdje su ostali?

– Unutra, dobro su; vrlo umorni i preplašeni, ali nisu ozljedeni.Kurir se okrenuo i savio još granja. – Izadite, to je covjek iz Lisabona.Dvojica preplašenih, sredovjecnih znanstvenika ispuzala su iz pecine oprezno, žmirkajuci na

vrucem, jakom suncu.Gledali su zahvalno u Davida. Viši je govorio zastajkujucim engleskim.– Ovo je… trenutak koji smo cekali. Puno vam hvala.Spaulding se nasmiješio. – Pa još nismo izašli iz šume. Frei.Obje rijeci su primjenjive. Vi ste hrabri ljudi. Ucinit cemo sve što možemo za vas.– Nije… nichts… ostalo – rece niži laboratorijski covjek. Moj prijatelj je socijalist… Poltiik

mog prijatelja bila je nepopu¬larna. Moja pokojna žena bila je… eine Judin.– Djeca?– Nein – odgovori covjek. – Gott set Dank.– Imam jednog sina – rece viši znanstvenik hladno. – Er ist… Gestapo.Nije se više imalo što reci, mislio je Spaulding. Okrenuo se vodicu koji je pretraživao brdo i

šume ispod njega. – Ja cu pre¬uzeti. Otidite što prije do baze cetiri. Dolazi velika pošiljka izKoblenza za nekoliko dana. Trebat cemo sve ljude. Odmorite se.

Kurir je oklijevao. David je vec vidio njegov izraz prije…toliko cesto. Covjek ce sada otputovati sam. Bez društva, ugod¬nog ili neugodnog.Sasvim sam.– Ja to tako nisam shvatio, Lisabon. Ja trebam ostati s vama…– Zašto? – upadne Spaulding.– Moje naredbe…– Od koga?– Od onih iz San Sebastiana. Herr Bergeron i njegovi ljudi. Nisu vas obavijestili?David je gledao kurira. Strah je od njega cinio lošeg lašca, mislio je Spaulding. Ili je bio nešto

drugo. Nešto posve neoceki¬vano jer nije bilo logicno; no, u ovom trenutku ni najmanje nije trebaobiti predmet razmišljanja. Osim…

David je dao kurirovim mladim živcima presumpciju nevino¬sti. Presumpciju, ne oslobodenje.To ce doci poslije.

– Ne, nisu mi rekli – rece. – Hajde. Idemo do kampa Beta.Ostat cemo ondje do jutra. Spaulding je gestikulirao i krenuli su podnožjem.– Nisam nikada radio tako daleko na jugu – rece kurir postavljajuci se iza Davida. – Zar ne

putuješ nocu, Lisabon?– Katkad – odgovori Spaulding osvrcuci se za znanstvenicima koji su hodali jedan do drugoga. –

Ne ako možemo izbjeci. Baskijci pucaju nocu na sve. Nocu imaju previše pasa puštenih s uzice.– Shvacam.– Hodat cemo jedan po jedan. Zaklanjaj naše goste – rece David kuriru.Cetvorica su putovala nekoliko kilometara istocno.Spaulding je držao brzi ritam. Sredovjecni znanstvenici nisu se žalili, ali ocito im je bilo teško.Više puta David je rekao ostalima neka ostanu gdje jesu dok je ulazio u šumu u razlicitim

sektorima i poslije se vracao.Svaki put kad bi se vratio, starci su se odmarali, zahvalni na pauzama. Kurir nije. Djelovao je

prestrašeno kao da se Amerikanac nece vratiti. Spaulding nije poticao razgovor, ali nakon jednogtakvog nestanka Nijemac se nije mogao suzdržati.

– Što to radiš? – upita.

David je pogledao Widerstandskampfera i nasmiješio se.– Skupljam poruke.– Poruke?– To su mjesta. Duž našeg puta. Ustanovili smo znakove za ostavljanje informacija koje ne

želimo slati radijem.Preopasno ako se presretnu.Nastavili su preko uske staze na rubu šume dok šuma nije prestala. Bio je to pašnjak; donji plato

bio je ukliješten ispod okolnih brda. Wissenschaftleri su teško disali, dah im je bio kra¬tak, noge suih boljele.

– Odmorit cemo se na tren – rece Spaulding, na ocito olak¬šanje staraca. – Vrijeme je ionako dastupim u kontakt.

– Was ist los? – upita mladi kurir. – Kontakt?– Javljam naš položaj – odgovori David vadeci malo metalno zrcalo iz jakne. – Izvidaci se

mogu opustiti ako znaju gdje smo… ako cete raditi na sjeveru, ono što ti zoveš jug, trebaš zapamtitisve ovo.

– Hocu, hocu.David je uhvatio odsjaj sunca na zrcalu i usmjerio ga na sje¬verno brdo. Napravio je seriju

pokreta zglobom, a metalna se ploca micala goredolje ritmickom preciznošcu.Trenutak poslije došao je odgovor na pola puta od najvišeg vrha na sjeveru. Bljeskava svjetla

dolazila su iz izuzetno malene tocke u zelenoj daljini. Spaulding se obratio ostalima.– Ne idemo u Betu – rece. – Falangisticke ophodnje su u okolici. Ostat cemo ovdje dok nam ne

jave da je sigurno.Možete se opustiti.Zdepasti Bask spustio je džepno zrcalo. Njegov sudrug još je fokusirao dalekozor na polje

nekoliko kilometara niže gdje su Amerikanac i trojica njegovih šticenika sjedili na zemlji.– Kaže da ih slijede. Trebamo zauzeti druge položaje i mak¬nuti se iz vidokruga – rece covjek s

metalnim zrcalom.– Idemo po znanstvenike sutra navecer. On ce nam signalizirati.– Što ce on napraviti?– Ne znam. Kaže da javimo Lisabonu. On ce ostati u brdima.– Taj je hladnokrvan – rece Bask.2. prosinca 1943.Washington, D.C.Alan Swanson je sjedio na stražnjem dijelu vojnog vozila i pokušavao sve što može da ostane

miran. Pogledao je kroz pro¬zor; kasnojutarnji promet bio je slab. Golema washingtonska radnasnaga bila je na dogovorenim odredištima; strojevi su bru¬jali, telefoni zvonili, ljudi su vikali išaputali i na previše mjesta ispijali prvo dnevno pice. Polet koji je bio ocit prvih sati rad¬noga danapadao je kako se približavalo podne.

Do jedanaest i trideset veliki broj ljudi mislio je da je rat dosadan, a dosadile su im mehanickezadace, beskrajno udvostrucavanje, utrostrucavanje, ucetverostrucavanje.

Nisu shvacali potrebu za temeljitom logistikom, rasporedivanjem informacija kroz bezbrojnizapovjedni lanac.

Nisu mogli razumjeti jer im se nije smjela dati cijela slika, samo djelici, ponavljacka statistika.Naravno da im je bilo dosadno.Bili su izmoreni. Kao što je on bio izmoren prije cetrnaest sati u Pasadeni u Kaliforniji.

Sve je propalo.Meridian Aircraft je inicirao – bio je prisiljen inicirati zajed¬nicki program, ali najveci umovi

zemlje nisu mogli eliminirati pogreške u malenoj kutiji koja je predstavljala sustav za navode¬nje.Male, pokretne, sferoidne plocice nisu se mogle okretati na maksimalnim visinama. Griješile su;tocne u jednom trenutku, pogrešne u drugom.

I najmanja pogreška mogla je uzrokovati sudar divovskih zra¬koplova posred neba. A uz brojplaniran za uništavajuce bom¬bardiranje prije Overlorda, planiranog da pocne za manje od cetirimjeseca, sudari ce se dogoditi.

Ali ovog jutra sve je bilo drukcije.Moglo bi biti drukcije, ako ima išta u onome što mu je receno. Nije mogao spavati u zrakoplovu,

jedva je mogao jesti. Nakon slijetanja u Andrews, požurio je u washingtonski stan, istuširao se,obrijao, promijenio odoru i nazvao ženu u Scarsdale gdje je bila sa sestrom. Nije se sjecao njihovarazgovora; nije bilo uobicajenih nježnosti, pitanja su bila brza. Nije imao vremena za nju.

Vojno vozilo ušlo je na virginijsku autocestu i ubrzalo. Išli su u Fairfax i došli za dvadesetakminuta. Za manje od pola sata saznat ce ako se nemoguce može u potpunosti pretvoriti u moguce.Novosti su došle kao oslobodenje od strijeljanja u posljednjem trenutku, konjaništvo u dalekimbrdima, zvukovi prigušenih truba koje su signalizirale spas.

Prigušene doista, mislio je Swanson dok je vojni automobil skretao s autoceste natrag navirginijsku cestu. U Fairfaxu koji je pokrivao nekih dvjesto jutara u sredini lovišta bilo je ogradenopodrucje na kojem su se nalazili hangari kraj golemih radarskih zaslona i tornjeva za radiosignale štosu se širili od zemlje kao veliki celicni iskrivljeni oblici. Bio je to stožer terenskog odjela tajnihoperacija uz podzemne sobe Bijele kuce, najosjetljivija lokacija saveznickih službi.

Jucer kasno navecer glavni stožer Fairfaxa primio je potvrdu obavještajnog pokušaja koji je biodugo vremena napušten kao propao. Došao je iz Johannessburga iz Južne Afrike. Nije doka¬zan, alije bilo dovoljno podataka da se povjeruje da bi mogao biti.

Žiroskopi za velike visine su usavršeni. Mogu se dobiti nji¬hovi nacrti.2. prosinca 1943.Berlin, Njemacka Altmuller je izjurio iz Berlina na spandauskoj autocesti prema Falkenseeu u

otvorenom Duesenbergu. Bilo je rano uju¬tro i zrak je bio hladan, a to je bilo dobro.Bio je toliko izvan sebe da je zaboravio teatralne tajne spletke Nachrichtendiensta, tajnog imena

za izabranu jedinicu špijunske službe, poznate samo malom broju gornjeg ešalona ministara, caknepoznate i u Glavnom zapovjedništvu. Gehlenova specijal¬nost.

Zbog toga nikad nisu održavali sastanke u samom Berlinu; uvijek izvan grada, uvijek u nekomdalekom, izoliranom podru¬cju ili gradu, pa cak i u privatnom ambijentu, daleko od znati¬željnika.

Tog jutra lokacija je bila Falkensee, dvadeset kilometara sje¬verozapadno od Berlina. Sastanakse trebao održati u gostinjskoj kuci na imanju koje je pripadalo Georgu Strasseru.

Altmuller bi odletio do samog Staljingrada ako bi ono što su mu rekli bila istina.Nacrichtendienst je našao rješenje za Peenemiinde!Rješenje je bilo pravo; drugi su ga trebali izvršiti.Rješenje koje je izmaklo timovima pregovaraca poslanima u sve dijelove svijeta da istražuju,

ruju predratne veze.Capetown, Dar es Salaam, Johannesburg, Buenos Aires…Neuspjeh.Niti jedna kompanija, niti jedan pojedinac nije htio pregova¬rati s Nijemcima. Njemacka je bila

na pocetku smrtne borbe. Koja ce prerasti u poraz.

To je bilo mišljenje u Zurichu. I što je Zurich smatrao toc¬nim, medunarodni poslovni krugovinisu raspravljali.

Ali Nachrichtendienst je pronašao drugu istinu.Tako mu je receno.Snažni Duesenbergov motor je grmio; auto je dostigao najvišu brzinu; smetalo je jesenje lišce

što je padalo.Kameni ulaz na Strasserovo imanje pojavio se slijeva, Wehrmachtovi orlovi u bronci bili su

iznad svakoga stupa.Skocio je u dugi, uski prolaz i stao na vrata koja su cuvala dvojica vojnika i ovcari što su režali.

Altmuller je gurnuo papire prvom cuvaru koji ga je ocito ocekivao.– Dobro jutro, Herr Unterstaatssekretar. Molim vas, slijedite put desno iza glavne kuce.– Jesu li ostali stigli?– Cekaju, gospodine.Altmuller je manevrirao autom iza glavne kuce, dosegnuo uzdignuti prilaz i usporio. Iza zavoja

nalazila se kuca za goste; izgledala je više kao lovacka kuca nego kao rezidencija. Teške tamnosmedegrede bile su svugdje, kao dio šume.

Na šljuncanom dijelu nalazile su se cetiri limuzine. Parkirao se i izašao skidajuci odoru iprovjeravajuci revere. Stao je uspravno i zatim krenuo stazom prema vratima.

Niti jedno ime nije se upotrebljavalo tijekom sastanka s Nachricthendienstom ako su identitetibili poznati, a zasigurno su bili; nikad se nisu spominjali na sastanku.

Obracalo se surad¬nicima gledajuci u njih, a skupini gestama.Nije bilo dugog konferencijskog stola kako je Altmuller oce¬kivao; nije bio formalnog sjedenja

po nekom skrivenom proto¬kolu. Umjesto toga, pola tuceta neformalno odjevenih ljudi u pedesetima išezdesetima stajalo je uokolo male sobe s visokim bavarskim stropom. Mirno su cavrljali i ispijalikavu. Altmuller je docekan s Herr Unterstaatssekretar i receno mu je da ce jutar¬nji sastanak bitikratak. Pocet ce s dolaskom posljednjeg oceki¬vanog clana.

Altmuller je uzeo šalicu kave i pokušao se uklopiti u opu¬štenu atmosferu. Nije mogao, htio jevikati kad se ne bi slagao i zahtijevati odmah ozbiljan razgovor. Zar nisu mogli razumjeti?

Ali, to je bio Nachrichtendienst. Nije se vikalo, nije se zahti¬jevalo.Napokon je, nakon onoga što se njegovu praznom želucu cinilo kao vjecnost, Altmuller zacuo

automobil pred kucom.Nakon nekoliko trenutaka kad su se vrata otvorila, umalo mu je ispala šalica s kavom. Covjek

koji je ušao bio mu je poznat jer je nekoliko puta pratio Speera u Berchtesgaden.Bio je Fiihrerov sobar, ali sada nije imao podložni pogled sobara.Bez najave ljudi su utihnuli. Nekoliko ih je sjedilo u naslonja¬cima, drugi su se naslanjali o zid

ili stajali kraj stolica za kavu. Stariji muškarac u debelom sakou od tvida stajao je ispred kamina igovorio. Gledao je u Franza koji je ostao sam kraj kožnatog kauca.

– Nema razloga za duge razgovore. Vjerujemo da imamo informaciju koju tražite. Kažem»vjerujemo« jer mi skupljamo informacije, mi ne djelujemo prema njima.

Ministarstvo možda ne želi djelovati.– To mi je nezamislivo – rece Altmuller.– Dobro. Nekoliko pitanja onda. Da ne bude sukoba ili pogrešnog tumacenja. – Starac je zastao i

zapalio debelu lulu. – Iscrpli ste sve uobicajene obavještajne kanale? Preko Ziiricha i Lisabona?– Jesmo. I na brojnim ostalim mjestima: okupiranim, neprija¬teljskim i neutralnim.– Mislio sam na priznate veze, švicarske, skandinavske i por¬tugalske uglavnom.

– Nismo se usredotocili na skandinavske zemlje. Herr Zangen nije smatrao…– Bez imena, molim. Osim na podrucju obavještajne kon¬frontacije ili u slucaju javnog znanja.

Upotrebljavajte službene nazive, ako hocete. Ne pojedinacna imena.– Reichsamt za industriju koji stalno posluje s baltickim pod¬rucjem bio je uvjeren da se ondje

nece ništa dobiti.Pretpostav¬ljam da su razlozi geografske prirode. Na Baltiku nema dijama¬nata.– Ili su precesto otkucani – rece neugledni sredovjecni muškarac ispred AltmuUera na kožnatoj

sofi. – Ako želite da London i Washington znaju što radite prije nego što ste išta napravili, radite saSkandinavcima.

– Tocna analiza – složio se drugi pripadnik Nachrichtendiensta, onaj koji je stajao kraj stolicaza kavu sa šalicom u ruci.

– Vratio sam se iz Stockholma prošli tjedan. Ne možemo vjero¬ vati cak ni onima koji nas javnopodupiru.

– Njima najmanje – rece starac ispred kamina smješkajuci se i vrativši pogled na Franza. –Pretpostavljamo da ste dali znatne ponude. U švicarskoj valuti, naravno.

– Znatno je umjerena rijec za brojke koje smo spominjali – odgovori Altmuller. – Bit cu iskren.Nitko nas ne želi dotaknuti. Oni koji mogu, suglasni su s procjenom Zuricha da cemo biti poraženi.Boje se odmazde; cak govore o poslijeratnoj konfiska¬ciji bankovnih depozita.

– Ako ta šaputanja dodu do Vrhovnog zapovjedništva, bit ce panika.Tu je izjavu šaljivo dao Fuhrerov sobar sjedeci u naslonjacu.Glasnogovornik kraj kamina je nastavio.– Znaci, morate odbaciti novac kao poticaj… cak i izvanredne svote novaca.– Pregovaracki timovi nisu bili uspješni. To znate. Altmul¬ler je morao potisnuti iznerviranost.

Zašto nisu prešli na stvar?– I nema na vidiku ideološki motiviranih prebjega.Zasigurno nikoga tko ima pristup industrijskim dijamantima.– Ocito, mein Herr.– Znaci, morate tražiti drugi motiv. Drugi poticaj.– Ne shvacam svrhu ovoga. Receno mi je…– Shvatit cete – prekine starac lupkajuci lulom iznad kamina.– Vidite, otkrili smo paniku, veliku kao vaša…neprijateljevu paniku. Našli smo najlogicniji motiv za sve zainteresirane.Svaka strana ima rješenje za drugu stranu.Franz Altmuller se iznenada prepao. Nije bio siguran je li u potpunosti razumio

glasnogovornikove aluzije. – Sto želite reci?– Peenemiinde je razvio visoki, direkcionalni sustav za navodenje, tocno?– Sigurno. To je neodvojiv dio osnovnih operacija raketa.– Ali nece biti raketa, ili u najboljem slucaju bijednih neko¬liko, bez isporuke industrijskih

dijamanata.– Ocito.– Postoje poslovni interesi u Sjedinjenim Državama.pred kojima su nepremostivi… starac je pauzirao tocno jednu sekundu i nastavio – nepremostivi

problemi koji se mogu razri¬ješiti samo ako dobiju ispravne visinske žiroskope.– Zar predlažete…– Nachrichtendienst ne predlaže, Herr Unterstaatsekretar. Mi samo konstatiramo kako stvari

stoje.– Glasnogovornik je odmaknuo lulu s usana. – Kada prilika traži, dajemo konkretne informacije

raznim primaocima.Ponovo samo ono što jest. To smo ucinili u Johannesburgu.Kada se covjek iz I. G. Varbena, poslan da kupi dijamante iz Koeningovih rudnika, suocio s

neus¬pjehom, ušli smo i potvrdili jedan obavještajni pokušaj za koji smo znali da ce doci doWashingtona. Naši agenti u Kaliforniji upoznali su nas s krizom u avioindustriji. Vjerujemo da jevri¬jeme bilo dobro odabrano.

– Nisam siguran da shvacam…– Osim ako ne griješim, pokušat ce ponovo uspostaviti kon¬takt s jednim od ljudi iz Varbena.

Pretpostavljam da je priprem¬ljen pricuvni plan za takav slucaj.– Naravno. Zeneva. Priznati kanali.– Onda je naš posao s vama završen, gospodine. Želimo vam ugodan povratak u Berlin.2. prosinca 1943.Fairfax, Virginia Unutrašnjost hangara odavala je jednostavnu grubu vanj¬štinu.Za pocetak, bila je pet puta veca od uobicajenog hangara, a metalni okvir bio je izoliran

materijalom koji je upijao zvuk što je prolazio ispod visokog stropa. Izgled nije bio izgledzrakoplov¬nog hangara, kao što je trebao biti, nego goleme neprozirne lju¬šture s velikim zidovima.Oko prostrane sobe nalazile su se klupe sa složenim visokofrekvencijskim radijskim plocama; prekoputa svake ploce bile su staklene kutije s desetinama detaljnih zemljo¬vida što su se mijenjalipritiskom na puce. Iznad zemljovida bile su obješene fine tanke celicne igle, drukcije od poligrafskihkoje su pomicali radiooperateri, a promatrali su ih muškarci koji su držali fascikle. Sve osoblje biloje vojno, nitko nije bio ispod cina porucnika.

Tri cetvrtine zgrade bio je zid od poda do stropa koji ocito nije bio kraj gradevine. Ondje, usredini, bila su jedina vrata, i bila su zatvorena. Vrata su bila od teškog celika.

Swanson nikad nije bio u toj zgradi. Išao je na terenski odjel Fairfaxa mnogo puta da ga izvijesteo visokopovjerljivim obavje¬štajnim nalazima, da promatra izobrazbu odredenih pobunjenic¬kih ilišpijunskih timova, ali bez obzira na svoj cin brigadira i bez obzira na tajne koje je nosio u glavi, nijedobio dopuštenje da ude u ovu zgradu. Oni koji jesu ostali su katkad unutar dvjesto jutara kompleksatjednima i mjesecima. Izlasci su bili rijetki i to samo u hitnim slucajevima i pod pratnjom.

Bilo je fascinantno, mislio je Swanson koji je istinski vjerovao da je izgubio osjecajstrahopoštovanja. Bez dizala, bez stražnjeg stubišta, bez prozora, mogao je vidjeti vrata toaleta nalijevom zidu, a da nije morao uci. Znao je da stroj puše. Postojao je samo jedan ulaz. Jednom kad jeušao, nije bilo mjesta gdje bi se netko sakrio za bilo koje vrijeme ili izašao, a da ga ne provjere ilipregledaju. Osobne stvari ostavljale su se na ulazu; niti jedna aktovka, omotnica, papir ili materijalnije mogao izaci iz zgrade bez potpisane ovlasti pukovnika Edmunda Pacea, i to još s pukovnikomosobno i s doticnim pojedincem.

Ako je postojala potpuna sigurnost, to je bilo ovdje.Swanson se primaknuo celicnim vratima, a porucnik koji ga je pratio pritisnuo je puce. Malo

crveno svjetlo zasvijetlilo je iznad interkoma na zidu i porucnik je progovorio.– General Swanson, pukovnice.– Hvala, porucnice – bile su rijeci koje su došle iz mrežastog kruga ispod svjetla. Cuo se

škljocaj u bravi i porucnik je poseg¬nuo za kvakom.Iznutra je Paceov ured izgledao kao bilo koji drugi obavje¬štajni odsjek: golemi zemljovidi na

zidovima, oštro osvjetljenje na zemljovidima, svjetla i zemljovidi koji se izmjenjuju pritiskom puceta

na stolu. Teleprinteri su bili jednako udaljeni jedan od drugog ispod tiskanih znakova što suoznacavali polje operacija, sve uobicajeno. Osim pokucstva. Bilo je jednostavno do tockeprimitivnosti. Bez naslonjaca, sofa, ništa udobno. Samo jedno¬stavne metalne stolice ravnoganaslona, pisaci stol koji je više iz¬gledao kao stol za blagovanje i drveni pod bez sagova. Bio je toprostor za koncentriranu aktivnost; u takvoj sobi nije bilo opuštanja.

Edmund Pace, zapovjednik terenske divizije Fairfaxa, ustao je sa stolice, došao oko stola isalutirao Alanu Swansonu.

U sobi se nalazio još jedan covjek, civil, Frederic Vandamm, državni podtajnik.– Generale, drago mi je što vas ponovno vidim.Posljednji put je to bilo u Vandammovoj kuci, ako se dobro sjecam.– Tocno. Kako stoje stvari ovdje?– Malo izolirano.– Siguran sam. – Swanson se okrenuo Vandammu. Gospo¬dine podtajnice, došao sam ovamo što

sam prije mogao. Ne moram vam govoriti koliko sam nervozan. Bio je to težak mjesec.– Poznato mi je – rece aristokratski Vandamm smijuci se opreznim osmjehom i službeno se

rukujuci sa Swansonom.– Odmah cemo prijeci na stvar. Pukovnice Pace, hocete li izvije¬stiti generala kako smo se

dogovorili?– Da, gospodine. I zatim cu otici. – Pace je govorio odmje¬reno; bio je to vojni nacin

brzojavljanja poruke kolegi casniku: budi oprezan.Pace je došao do zemljovida na zidu prekrivenog oznakama. Bio je to povecani, detaljni dio

Johannesburga u Južnoj Africi. Frederic Vandamm je sjedio na stolici ispred stola; Swanson jeslijedio Pacea i stao do njega.

– Nikada ne znate kada ce pokušaj uspjeti. Ili gdje.Pace je izvukao drveni pokazivac sa stola i pokazao plavu oznaku na karti. – Cak ni lokacija nije

važna. Ali u ovom slucaju mogla bi biti. Prije tjedan dana s clanom johannesburške skup¬štine,odvjetnikom i bivšim direktorom rudnika Koening Ltd, kontaktirali su ljudi za koje je vjerovao da suiz Zuricher Staatsbank. Željeli su da bude posrednik s Koeningom. Jednostavna transakcija: švicarskifranci za dijamante, na veliko, uz pretpo¬stavku da ce dijamantni standard ostati stabilniji od zlatnog.–Pace se okrenuo Swansonu. – Za sada dobro. Uz robnu raz¬mjenu i monetarni sustav koji odlaze udim, velike su špekulacije na tržištu dijamanata. Može doci do strahovitih poslijeratnih zarada. Kadje prihvatio kontakt, možete zamisliti njegov šok kad je shvatio da je jedan od »Svicaraca« njegovstari prijatelj, vrlo stari i dobar prijatelj iz predratnih dana. Nijemac s kojim je išao u školu.

Afrikaanerova majka bila je Austrijanaka, otac Bur. Njih dvojica su ostali u bliskim odnosimado trideset i devete.

Nijemac radi za I. G. Farben.– Sto je bila svrha sastanka? – Swanson je bio nestrpljiv.– Doci cu do toga. Pozadina je izuzetno važna.– Dobro. Nastavite.– Nije bila rijec ni o kakvoj špekulaciji dijamantima, nikakve transakcije s ziiriškom bankom.

Bila je to jednostavna kupovina. Ljudi iz Farbena su željeli kupiti velike pošiljke borta i karbona…– Industrijskih dijamanata? – prekine Swanson.Pace je kimnuo. – Ponudio je pravo bogatstvo svom starom prijatelju ako to izvede. Afrikaaner

je odbio; ali njegovo dugogo¬dišnje prijateljstvo s Nijemcem sprijecilo ga je da prijavi incident. Doprije tri dana. – Pace je spustio pokazivac i krenuo prema stolu. Swanson je shvacao da pukovnik ima

dodatne informacije, pisane informacije na koje se pozivao; general je prišao i sjeo na stolicu doVandamma.

– Prije tri dana – nastavio je Pace stojeci iza stola ponovo su kontaktirali s Afrikaanerom. Ovajput nije bilo pokušaja pri¬krivanja identiteta. Onaj koji je zvao rekao je da je Nijemac i da imainformaciju koju saveznici žele; koju žele vec dugo vremena.

– Ispipavanje? – pitao je Swanson cija se nestrpljivost ocito¬vala tonom glasa.– Ne baš kako smo ocekivali… Nijemac je rekao da ce doci u Afrikaanerov ured, ali se zaštitio.

Rekao je odvjetniku da ce, ako ga se pokuša uhvatiti, njegov stari prijatelj u I. G. Farbenu bitismaknut u Njemackoj. – Pace je podigao list papira sa svog stola. Govorio je naginjuci se preko stolai dajuci papir Swansonu. – To je informacija, izvješce koje je donio kurir.

Swanson je citao istipkane rijeci ispod memoranduma Vojne obavještajne službe. Iznad njih bioje veliki otisak pecata: Vojna tajna, vrlo tajno. Fairfax 40.

28. stud. 1943. Johannesburg: potvrdio Nachrichtendienst.Usavršeni supstratosferski upravljacki žiroskopi. Svi testovi pozi¬tivni. Peenemiinde.Veza: Ženeva. Johannesburški kontingent.Swanson je pustio da se obavijest upije. Procitao je tekst više puta. Postavio je pitanje Edmundu

Paceu od jedne rijeci: Zeneva?– Veza. Neutralni kanal. Neslužbeni, dakako.– Sto je taj… Nachrichtendienst?– Obavještajna služba. Mala, specijalizirana; toliko tajna da je iznad svih ostalih. Katkad se

pitamo opredjeljuje li se uopce. Cesto se cini da je zainteresiranija da promatra nego da sudje¬luje;više se brine što ce biti poslije rata nego sada.

Sumnjamo da je to Gehlenova operacija. Ali nikad nije pogriješila. Nikad navodila na pogrešantrag.

– Shvacam. – Swanson je vratio papir Paceu.Pukovnik ga nije uzeo. Umjesto toga, otišao je oko stola prema celicnim vratima. – Ostavljam

vas, gospodo. Kad ste gotovi, javite pritiskom na bijelo puce na stolu. – Otvorio je vrata i brzootišao. Teški celicni okvir zatvorio se u nepropu¬snom položaju; cuo se naknadni škljocaj iz kucištabrave.

Frederic Vandamm je pogledao Swansona. – Evo vam rješe¬nja, generale. Vaš žiroskop. UPeenemundeu. Trebate samo poslati covjeka u Zenevu. Netko ga želi prodati.

Alan Swanson je zurio u papir u svojoj ruci.7 4. prosinca 1943.Berlin, Njemacka Altmiiller je zurio u papir u ruci. Prošla je ponoc, grad je bio u tami. Berlin je

preživio još jednu noc ubojitog bombardiranja i sada je bilo gotovo. Nece biti daljnjih letova dokasnoga jutra, to je bilo uobicajeno. No, crni zastori bili su navuceni cvrsto preko prozora. Kao štosu bili i na ministarstvu.

Brzina je sada znacila sve. Medutim, ni u brzini planiranja nisu se mogle zanemariti obveznemjere opreza. Sastanak u Ženevi s vezom bio je samo prvi korak, uvod, ali trebalo ga je osjetljivovoditi. Nije bilo bitno toliko što se govorilo, nego tko je govorio. Sto se moglo prenijeti preko bilokoga s pravim vje¬rodajnicama ili priznatim autoritetom. Ali u slucaju njemackog kolapsa, taj netkonije mogao predstavljati Treci Reich. Speer je bio odlucan.

I Altmiiller je shvacao: ako rat bude izgubljen, etiketa izdaj¬nika nije se mogla prišitiministarstvu Reicha. Ili onim vodama koje bi Njemacka trebala u slucaju poraza. Godine 1918. nakonVersaillesa došlo je do masovnih unutarnjih optuživanja.

Polari¬zacija je bila duboka, neprovjerena, i paranoja nacije zbog izdaje iznutra postavila jetemelje za fanatizam dvadesetih. Njemacka nije mogla prihvatiti poraz, nije mogla prihvatiti da jojizdajice unište identitet.

Izgovori, dakako.Ali izgledi za reprizu, bez obzira na to koliko su bili daleki, trebali su se izbjeci po svaku

cijenu. Sam Speer je bio osobito fanatican u tome. Predstavnik u Ženevi trebala je biti osobaizo¬lirana od vrhovnog zapovjedništva. Netko iz njemacke industrije tko nije bio ni na koji nacinpovezan s vladarima Treceg Reicha. Netko potrošan.

Altmuller je pokušao upozoriti na nedosljednost Speerove manipulacije: planovi žiroskopa zavelike visine teško da bi se mogli dati potrošnom mediokritetu iz njemackog poslovnog svi¬jeta.Peenemiinde je bio ukopan, doslovno ukopan u zemlju, nje¬gove vojnosigurnosne mjere bile su bezpremca.

Ali Speer nije htio slušati i Altmuller je iznenada shvatio logiku Reichsministra. Prebacivao jeproblem tocno onamo kamo je i pripadao: onima cije su laži i prikrivanja doveli Peene¬miinde doruba katastrofe. I kao sa svime u Reichu u ratno doba – radnom snagom, logorima smrti,krvoprolicima – Albert Speer je gledao na drugu stranu.

Želio je pozitivne rezultate, ali nije želio zaprljati odjecu.U ovom slucaju, razmišljao je Altmuller, Speer je imao pravo. Ako je postojao rizik od velike

sramote, neka ga preuzme nje¬macka industrija. Neka njemacki poslovni covjek preuzmecjelo¬kupnu odgovornost.

Ženeva je bila vitalna samo u tom smislu što je služila kao uvod. Bit ce izgovorene opreznerijeci koje bi mogle – ili ne bi mogle – dovesti do drugog stupnja nevjerojatnih pregovora.

Drugi korak bio je geografski: mjesto razmjene, ako do toga dode.Cijeli prošli tjedan, danju i nocu, Altmuller nije cinio ništa drugo nego se koncentrirao na ovo.

Pristupio je problemu s neprijateljskog stajališta kao i sa svog. Njegov radni stol bio je prekrivenzemljovidima, prepun izvješca koja su opisivala trenu¬tacnu politicku klimu svakog neutralnogteritorija na zemaljskoj kugli.

Jer, to je mjesto trebalo biti neutralno; trebalo je biti dovoljno sigurnosnih mjera koje bi svakastrana istražila i pošto¬vala. I što je najvažnije, trebalo je biti tisucama kilometara daleko… odijednog podrucja vlasti neprijatelja.

Daljina.Daleko.Ali sa sredstvima brze komunikacije.Južna Amerika.Buenos Aires.Nadahnuti izbor, mislio je Franz Altmuller. Amerikanci ce ga cak smatrati prednošcu. Nije

vjerojatno da ce ga odbiti.Buenos Aires je imao nešto što je svaki od neprijatelja smatrao svojim; oba su imala golemi

utjecaj, ali nijedan nije imao pravu kontrolu.Treci korak, kako ga je zamišljao, odnosio se na ljudski cim¬benik, definiran rijecju

Schiedsrichter.Arbitar.Covjek koji je sposoban nadzirati razmjenu, dovoljno jak na neutralnom teritoriju da stvori

logistiku. Netko tko se cinio nepristranim… prije svega prihvatljiv Amerikancima.Buenos Aires je imao takva covjeka.

Jedna od Hitlerovih krupnih pogrešaka.Njegovo ime bilo je Erich Rhinemann. Židov, prisiljen na egzil, osramocen Goebbelsovom

suludom propagandnom maši¬nerijom, cija je zemljišta i kompanije konfiscirao Reich.Ona zemljišta i kompanije koje nije unovcio prije nego što su udarile pogrešno usmjerene munje.

Manji dio njegova portfelja, dovoljan da zadovolji manicne povike antisemitskoga tiska, ali neznatanu njegovu golemom bogatstvu.

Erich Rhinemann je živio u gospodskom izbjeglištvu u Bue¬nos Airesu. Njegov je imetak biosiguran u švicarskim bankama, a njegovi su se interesi širili Južnom Amerikom.

Malo je ljudi znalo da je Erich Rhinemann veci fašist od Hitlera. Volio je pre¬vlast u svimfinancijskim i vojnim stvarima, a bio je elitist u pogledu ljudi. Bio je graditelj carstva i zacudo ostaostoicki tih.

Imao je razloga.Vratit ce se u Njemacku bez obzira na ishod rata. Znao je to.Ako Treci Reich pobijedi, Hitlerovi ubilacki zakoni bit ce opozvani – kao i Fuhrerova moc ako

se nastavi raspadati.Ako Njemacka bude poražena – kako je predvidao Ziirich Rhinemannova strucnost i švicarski

racuni bit ce potrebni za ponovnu izgradnju zemlje.Ali sve je to u buducnosti. Sadašnjost je bila važna, a sadaš¬njost se sastojala od toga da je

Erich Rhinemann bio Židov kojeg su prisilili na egzil njegovi vlastiti zemljaci, neprijateljiWashingtona.

Bit ce prihvatljiv Amerikancima.I brinut ce se za interese Reicha u Buenos Airesu.Koraci dva i tri, mislio je Altmuller, imali su prizvuk jasnoce. Ali su bili besmisleni bez

dogovora u Zenevi.Preludij je trebalo uspješno odsvirati manjim instrumentima.Bio je potreban covjek za Zenevu. Pojedinac kojeg nitko nije mogao povezati s vodama Reicha,

ali ipak netko tko je bio na neki nacin priznat na tržištu.Altmuller je nastavio zuriti u stranice pod stolnom lampom.Oci su mu bile umorne, kao i on sam, ali je znao da ne može otici iz ureda ili spavati dok ne

donese odluku.Svoju odluku; bila je samo njegova. Speer ce je odobriti uju¬tro samo pogledom. Ime, bez

rasprave. Trenutacno prihvatljivo ime.Nikad nije saznao jesu li to bila pisma iz Johannesburga ili podsvjesni proces eliminacije, ali

oci su mu se zaustavile na jed¬nom imenu. Zaokružio ga je. Odmah je shvatio da je to još jedannadahnjujuci izbor. Johann Dietricht, šugavi nasljednik Dietricht Fabriken; ružan homoseksualac odanalkoholu i iznenadnoj panici. U potpunosti potrošni clan industrijske zajednice; cak bi ga i najcinicniji teško smatrali vezom s Vrhovnim zapovjedni¬štvom.

Potrošni mediokritet.Glasnik.5. prosinca 1943.Washington, D.C.Basovi zvona zidnoga sata oznacili su sumorno sate. Bilo je šest ujutro i Alan Swanson je

gledao kroz prozor u tamne zgrade koje su predstavljale Washington. Njegov je stan bio nadvanaestom katu dajuci prilicno dobar pogled na nebo glav¬noga grada, osobito iz dnevne sobe gdjeje Swanson stajao u ogrtacu za kupanje bez papuca na nogama.

Gledao je washingtonsko nebo vecinu noci… vecinu nocnih sati protekla tri dana. Bog znakoliko je sna uspio prikupiti uz stalne more i budenja; a vlažni jastuk stalno je upijao znoj koji jeizlazilo iz pora na stražnjoj strani vrata.

Da je njegova žena bila s njim, zahtijevala bi da ode u Walter Reed na pregled. Prisiljavala biga stalnim ponavljanjem sve dok ga ne bi nagnala da je posluša. Ali ona nije bila s njim; bio jeodlucan. Trebala je ostati sa svojom sestrom u Scarsdaleu. Pri¬roda njegovih trenutacnih aktivnostibila je takva da su mu radni sati bili neodredivi. Prijevod: vojni muž nije imao vremena za svojuvojnu ženu. Vojna žena je shvacala: bila je teška kriza, a njezin suprug nije se mogao nositi cak ni snjezinim manjim zahtjevima i krizom. Nije volio da ga promatra u takvim situaci¬jama; znao je daona to zna. Ostala je u Scarsdaleu.

O, Bože! Bilo je nevjerojatno!Nitko ništa nije rekao; možda si cak nitko nije dopustio da se pomisli na njih.To je bilo to, naravno. Njih malo, i bilo ih je jako malo koji su imali pristup podacima, zažmirili

su, okrenuli glave od konacne odluke. Prerezali su transakciju napola odbijajuci pri¬znati drugupolovicu pogodbe. Ta druga polovica prepuštena je drugima da se nose s njom. Nije bila za njih.

Kao što je ucinio živahni stari aristokrat Frederic Vandamm.To je vaše rješenje, generale. Vaši sustavi za navodenje. U Peenemundeu. Netko ih želi prodati.To je sve.Kupite!Nitko nije htio znati cijenu. Cijena nije bila važna… neka se drugi brinu za pojedinosti. Ni pod

kakvim okolnostima ne smije se raspravljati o nevažnim pojedinostima! Treba ih samo požu¬riti.Prijevod: zapovjedni lanac ovisio je o izvršenju opcih zapovi¬jedi. Nije – ponavljam – nije

zahtijevao razradu, razjašnjenje ili opravdanje. Pojedinosti su bile zabranjene; trošile su vrijeme. I toje bilo vojno Sveto pismo. Najviši ešeloni nisu imali vremena. Prokletstvo, covjece, bio je rat!

Trebamo se brinuti za velika državna vojna pitanja!Smece ce pokupiti manje bitni ljudi… cije se ruke mogu zapr¬ljati takvim dužnostima, ali to je

zapovjedni lanac.Kupite!Nemamo vremena. Naše su oci okrenute. Umovi zauzeti dru¬gim stvarima.Provoditi zapovijedi na vlastitu inicijativu kao dobar vojnik koji razumije zapovjedni lanac.

Nitko nece ispitivati; važan je rezultat.Svi to znamo; zapovjedni lanac, momce.Ludilo.Cudnom podudarnošcu obavještajni pokušaj uzvratio je covjek u Johannesburgu preko kojeg se

tražila kupovina indu¬strijskih dijamanata. Kupovina za koju je njemacki .G. Farben davao bogatstvo u švicarskoj valuti, divovski proizvodac naoru¬žanja Trecega

Reicha.Peenemiinde je imao sustave za navodenje; mogli su se naba¬viti.Za cijenu.Nije trebalo biti prepametan da bi se došlo do cijene.Industrijski dijamanti.Ludilo.Zbog razloga koji se nisu razmatrali, Njemackoj su dijamanti bili prijeko potrebni. Zbog ocitih

razloga saveznicima su bili pri¬jeko potrebni sustavi za navodenje na velikim visinama.Razmjena izmedu neprijatelja na vrhuncu najgoreg rata u povijesti covjecanstva.

Ludilo. Nemoguce shvatiti.I tako je general Alan Swanson izbacio sve iz sebe u svom trenutacnom stanju.Jedan duboki zvon sata ga je prekinuo oznacavajuci cetvrt sata. Tu i tamo kroz labirint tamnoga

betona izvana palila su se svjetla na razbacanim malim prozorima. Sivi grimiz polako se skupljao nacrnome nebu; nejasne naznake oblacnih masa mogle su se razabrati. Gore.

Na velikim visinama.Swanson je otišao od prozora do kauca preko puta kamina i sjeo. Prošlo je dvanaest sati…

jedanaest sati i cetrdeset pet minuta, da budemo precizniji… otkad je poduzeo prvi korak.Stavio je… delegirao je ludilo kamo je pripadalo. Ljudima koji su stvorili krizu, cije. su laži i

manipulacije dovele Overlord na rub kraha.Naredio je Howardu Oliveru i Jonathanu Craftu da budu u njegovu stanu u šest sati. Prije

dvanaest sati i petnaest minuta. Telefonirao im je prethodnog dana jasno im rekavši da necetole¬rirati nikakve isprike. Ako je transport problem, on ce to riješiti, ali trebali su biti uWashingtonu, u njegovu stanu, do šest sati.

Raskrinkavanje je bila prihvatljiva alternativa.Došli su tocno u šest, dok je odzvanjao tamni zvuk zvona zid¬nog sata. U tom trenutku Swanson

je znao da radi s položaja apsolutne vlasti. Ljudi poput Olivera i Crafta, osobito Oliver, nisu bilitoliko tocni osim ako su se bojali. Sigurno to nije bila pristojnost.

Prijenos je ucinjen krajnje jednostavno. Postojao je telefonski broj u Zenevi u Švicarskoj.Postojao je covjek na tom broju koji ce odgovoriti na danu lozinku i dovesti u kontakt dvije suprotnestrane te prevoditi, ako je potrebno.

Podrazumijevalo se da druga strana, radi definicije, ima pristup usavršenim sustavima zanavodenje na velikim visinama. Prva strana, u zamjenu, ima spoznaje… možda pristup … zalihamaindustrijskih dijamanata. Rudnici Koening u Johannesburgu bili bi možda to mjesto za pocetak.

To su bile sve informacije koje su imali.Preporuceno je da g. Oliver i g. Craft odmah postupe prema tim informacijama.Ako to propuste, Ministarstvo rata ce podici izuzetno tešku optužnicu koja ukljucuje

individualnu i korporativnu prijevaru vezanu uz ugovore o isporuci naoružanja.Nastalo je dugo razdoblje šutnje. Posljedice njegove izjave uza sve ograde postupno su

prihvatila obojica muškaraca.Alan Swanson je dodao suptilnu potvrdu njihovih najgorih primisli: tko god da bude izabran da

ode u Zenevu, ne smije biti nitko njemu poznat. Ili omoguciti povezivanje Ministarstva rata s bilokojom od njihovih kompanija. To je bilo glavno.

Sastanak u Zenevi trebao je poslužiti ispitivanju. Tko god da ide u Švicarsku, trebao bi znati ilibiti sposoban spaziti prijevaru. Ocito onaj covjek koji se bavio prijevarama.

To im ne bi smjelo biti teško; bar ne u krugovima u kojima su »se kretali. Zasigurno su poznavalitakva covjeka.

I jesu. Racunovodu po imenu Walter Kendall.Swanson je pogledao na sat iznad kamina. Bilo je šest i dva¬deset.Zašto je vrijeme sporo odmicalo? S druge strane, zašto nije stalo? Zašto ništa nije stalo osim

suncane svjetlosti? Zašto su tre¬bali imati noci?Za još jedan sat otici ce u ured i potiho srediti da stanoviti Walter Kendall odleti neutralnim

rutama u Zenevu. Položit ce zapovijedi u plavoj torbi zajedno s hrpom drugih transportnih direktiva idozvola. Nece biti potpisa na zapovijedima, samo službeni pecat Terenskoga odjela iz Fairfaxa;standardni postu¬pak s vezama.

– O Isuse! – pomislio je Swanson. – Kad bi postojala kon¬trola… bez sudjelovanja.Ali znao je da to nije moguce. Prije ili kasnije morao se suo¬citi s posljedicama onoga što je

ucinio.8 6. prosinca 1943.Baskija, Španjolska Bio je na sjeveru vec osam dana. Nije ocekivao da ce biti tako dugo, ali

Spaulding je znao da je to potrebno…neocekivani dobitak. Ono što je pocelo kao rutinski bijeg koji je ukljucivao dva znanstvenika

prebjega iz ruhrske doline, pretvorilo se u ne¬što drugo.Znanstvenici su bili mamac. Gestapov mamac. Kurir koji je omogucio bijeg iz Ruhra nije bio

clan njemackog pokreta otpora. Bio je gestapovac.Spauldingu je trebalo tri dana da to potvrdi. Gestapovac je bio jedan od najboljih koje je

upoznao, ali su njegove pogreške postale stalne: nije bio iskusan kurir. Kada je David bio siguran,znao je tocno što treba uciniti.

Pet dana vodio je druga iz otpora preko gora i planinskih prijelaza na istok cak do Sierre deGuare, gotovo stotinama kilo¬metara udaljenima od tajnih ruta za bijeg. Ulazio je u udaljena sela iodržavao sastanke s ljudima za koje je znao da su falangisti, ali koji ga nisu poznavali, i zatim jerekao gestapovcu da su par¬tizani. Putovao je primitivnim cestama i niz rijeku Guavardo te muobjasnio kako su ti putovi rute za bijeg… Suprotno onome što je vjerovao Nijemac, rute su išle naistok, prema Sredozemlju, a ne prema Atlantiku. Ta je zabuna bila glavni razlog uspjeha pirenejskemreže. U dvije prigode poslao je nacista u gradove po namirnice. Oba ga je puta pratio i promatraokako gestapovac ulazi u zgrade s cijih su se krovova svijale debele telefonske žice.

Informacije su se prenosile u Njemacku. To je bio razlog da se uloži još pet dana. Njemackipresretaci bit ce vezani mjese¬cima usredotocujuci se na istocne rute; mreža na zapadu bit cerelativno neopterecena.

Ali, sada se igra bližila kraju. I bilo je vrijeme, mislio je David; trebao je završiti poslove uOrtegalu na biskajskoj obali.

Mala logorska vatra svela se na žar, nocni je zrak bio hladan. Spaulding je gledao na sat. Bilo jedva ujutro.

Naredio je kuriru da ostane na straži daleko od mjesta logora… izvan odsjaja vatre. U mraku.Dao je gestapovcu dovoljno vremena i izolacije da krene, ali Nijemac nije krenuo, ostao je na mjestu.

Neka bude, mislio je David. Možda covjek nije bio strucnjak kao što je mislio da jest. Ili moždainformacije koje su mu nje¬govi ljudi u brdima dali nisu bile tocne. Nije postojao vod nje¬mackihvojnika – navodno alpinaca – koji je dolazio s planina po gestapovskog agenta.

I njega.Približio se stijeni na kojoj je sjedio Nijemac. – Odmori se. Ja cu preuzeti.– Danke – rece muškarac ustajuci. – No prvo, priroda zove; moram olakšati crijeva. Idem na

polje, uzet cu lopatu.– Idi u šumu. Ovdje prolaze životinje. A vjetar nosi mirise.– Naravno. Ti si temeljit.– Trudim se – rece David.Nijemac se vratio do vatre, k svojoj prtljazi. Uzeo je logorsku lopatu i krenuo prema šumi koja

je granicila s poljem. Spaulding ga je promatrao, sada svjestan da je njegov prvi dojam bio tocan.Gestapovski je agent bio strucnjak. Nacist nije zaboravio kako su prije šest dana dva ruhrskaznanstvenika nestala u noci, u onom dijelu noci kad je on zadrijemao.

David je vidio bijes u Nijemcevim ocima i znao je da se nacist prisjeca tog slucaja.

Ako je Spaulding tocno procijenio trenutacnu situaciju, gestapovac ce cekati barem sat vremenada bude siguran da on, David, ne kontaktira s nevidljivim partizanima u noci.

Tek tada ce Nijemac dati signal koji ce dovesti alpince u šumu. S puškama na gotovs.Ali, gestapovac je pogriješio. Prihvatio je prespremno, bez komentara, Spauldingovu izjavu o

polju i vjetru, kao i prijedlog da se olakša u šumi.Došli su do polja predvecer; bilo je neplodno, trava kisela, obronak stjenovit. Ništa ne bi moglo

pasti ovdje, cak ni jarci.I uopce nije bilo vjetra. Nocni zrak je bio hladan, ali mrtav.Iskusni kurir bi se suprotstavio, nedvojbeno na duhovit nacin, i rekao da je proklet ako ce srati u

mraku šume. Ali se Gestapov agent nije mogao oduprijeti velikodušnoj prilici da uspostavi svojkontakt.

Ako je postojao takav kontakt, mislio je Spaulding. Znat ce za nekoliko minuta.David je cekao trideset sekundi nakon što je muškarac nestao u šumi. Zatim se brzo, potiho

bacio na zemlju i poceo kotrljati tijelo dalje od stijene pod pravim kutom od tocke gdje je kurir ušaou šumu.

Kada je došao deset do dvanaest metara u travu, ustao je i pognut potrcao do ruba šumeprocjenjujuci da je na šezdeset metara od Nijemca.

Ušao je u gustiš i bezvucno smanjio razdaljinu medu njima.Nije vidio covjeka, ali je znao da ce ga uskoro naci.A zatim ga je vidio. Nijemcev signal. Šibica je upaljena i brzo ugašena.Druga. Ova je smjela gorjeti nekoliko sekundi, a zatim je uga¬šena kratkim daškom.Iz dubine šume došla su dva odvojena, kratka odgovora.Dvije upaljene šibice. Iz suprotnih smjerova.David je procijenio da je razdaljina možda trideset metara.Nijemac koji nije poznavao baskijsku šumu, ostao je blizu ruba polja. Približavali su se ljudi

kojima je signalizirao.Spaulding je, ne ispuštajuci nijedan zvuk koji bi poremetio huk šume, puzao sve bliže.Cuo je glasove kako šapucu. Raspoznavale su se samo izoli¬rane rijeci. Ali bile su dovoljne.Brzo se vratio kroz raslinje do pocetne tocke ulaska. Otrcao je do stražarskog mjesta, stijene.

Izvadio je malu svjetiljku iz jakne, stavio dva prsta na staklo i usmjerio je na jugozapad.Pri¬tisnuo je prekidac brzo pet puta. Vratio je spravicu u džep i cekao.Nece biti dugo.I nije bilo.Nijemac je izašao iz šume noseci lopatu i pušeci cigaretu.Noc je bila crna, Mjesec je izbijao samo povremeno kroz debeli pokrov oblaka; mrak je bio

gotovo potpun. David je ustao sa sti¬jene i signalizirao Nijemcu kratkim zviždukom.Približio mu se.– Sto je, Lisabon?Spaulding je progovorio tiho. Dvije rijeci.– Heil Eitlerl I zario je kratku bajunetu u nacistov trbuh sijekuci ga prema dolje, ubivši ga na

mjestu. Tijelo je palo na pod, lice se iskrivilo; jedini zvuk bio je gutanje zraka, pocetak vriskablokiran cvrstim prstima gurnutima u mrtvaceva usta, zavrnutima prema dolje, kao što je i nož bio,sprjecavajuci prolaz daha.

David je otrcao preko trave do ruba šume, lijevo od mjesta gdje je ranije ušao. Bliže, ali nepuno mjestu gdje je nacist šaputao sa svojom dvojicom saveznika. Ukopao se u zemlju kad je Mjesec

iznenada izbio kroz oblake. Ostao je nepomican nekoliko sekundi tražeci zvuk uzbune.Nije ga bilo. Mjesec se ponovo sakrio, mrak se vratio. Za kratkog osvjetljenja nije zamijeceno

truplo na polju. I ta je cinje¬nica pružila Davidu važnu spoznaju.Kakvi god alpinci da su u šumi, nisu bili na rubu šume. Ili ako su bili, nisu se usredotocili na

polje.Samo su cekali. Usredotoceni na druge smjerove.Ili su samo cekali.Ustao je na koljena i vukao se brzo na zapad kroz gusto grm¬lje svijajuci tijelo i udove na svaki

zavoj u raslinju, stvarajuci zvu¬kove slicne šumskim tonovima. Došao je do mjesta gdje su se trojicamuškaraca sastala prije nekoliko minuta. Nije osjecao niciju nazocnost, ništa nije vidio.

Uzeo je kutiju vodonepropusnih šibica iz džepa i izvadio dvije. Upalio je prvu i cim je zasjala,ugasio ju je. Zatim je upalio drugu šibicu i pustio da gori kratko prije nego što ju je ugasio.

S trinaestak metara dalje u šumi došao je odgovarajuci odbljesak šibice. Direktno sjeverno.Gotovo istodobno došao je i drugi odgovor. Taj je bio zapadno, možda petnaest do dvadeset

metara.Ne više.Ali dovoljno.Spaulding je brzo otpuzao u šumu pod kutom.Sjevero¬istocno. Nije hodao više od pet metara kad je naletio na trupac kapoka što su ga izjeli

mravi.Cekao je. I dok je cekao, izvadio je tanki, kratki, savitljiv komad žice iz džepa jakne.Na svakom završetku žice bila je drvena rucka prilagodena ljudskoj ruci.Njemacki je vojnik stvarao preveliku buku za alpinca, mislio je David. Zapravo je žurio željan

da zadovolji neocekivanu zapo¬vijed za sastankom.To je još nešto govorilo Spauldingu: agent Gestapa kojeg je ubio bio je zahtjevan covjek. To je

znacilo da ce ostatak jedinica ostati na položaju cekajuci zapovijedi.Samo minimum individualne inicijative.Nije bilo vremena da sada o tome razmišlja. Njemacki je voj¬nik prolazio pokraj stabla kapoka.David je iskocio tiho, visoko držeci šibicu objema rukama.Omca je pala preko vojnikove kacige. Stražnji je kraj povucen tako brzo i brutalno da se žica

zabila bez otpora u vrat.Nije bilo zvuka, nego ponovno izbacivanje zraka.David Spaulding je cuo taj zvuk toliko cesto da ga više nije hipnotizirao. Kao što je to bilo

nekada.I lsina.I zatim nepogrešivo lomljenje grana; koraci koji su lomili pokrov nepoznate staze.Zureci, nestrpljivi, kao što je mrtvac pod njegovim nogama bio nestrpljiv.Spaulding je vratio krvavu žicu u džep i uzeo skracenu baju¬netu iz korica na pojasu. Znao je da

nema razloga za žurbu; treci covjek ce cekati. Zbunjen, možda preplašen… ali vjerojatno ne ako jebio alpinac. Alpinci su bili grublji od Gestapa. Kolale su glasine da su alpinci birani uglavnom zbogsklonosti sadizmu. Roboti koji su mogli živjeti na planinskim prijelazima i njegovati mržnju u ledenojizolaciji sve dok nije izdana naredba za napad.

Nije bilo sumnje, mislio je David. Bilo je odredenog zadovolj¬stva u ubijanju alpinaca.Mlin.Krenuo je naprijed s isukanim nožem.

– Wer?… Wer is dort? – Lik iz tame šaptao je nervozno.– Hier, mein Soldati – odgovori David. Njegova se bajuneta zarila u Nijemceve grudi.Partizani su došli s brda. Bila su petorica, cetiri Baska i jedan Katalonac. Voda je bio Bask,

krupan i zdepast.– Sto si nas nahodao, Lisabon. Katkad smo mislili da si loco. Majko Božja! Proputovali smo

više od sto kilometara.– Nijemci ce putovati još toliko puta više, uvjeravam vas.Sto je sjeverno?– Lanac alpinaca. Možda dvadeset. Svakih šest kilometara, odmah do granice. Da ih pustimo da

sjede u skrovištima?– Ne – rece Spaulding pažljivo. – Ubijte ih… sve osim trojice; otjerajte ih natrag. Oni ce

potvrditi ono što želimo da Gestapo povjeruje.– Ne razumijem.– Ne moraš – David ode do vatre što je tinjala i razgrne žar. Morao je doci u Ortegal. Samo je o

tome sad mogao misliti.Odjednom je shvatio da ga je krupni Bask pratio. Covjek je stajao preko puta ugašene logorske

vatre; želio je nešto reci.Pomno je promatrao Davida i govorio preko odsjaja žara.– Mislimo da trebaš znati. Saznali smo kako su svinje ucinile kontakt. Prije osam dana.– O cemu govorite? – Spaulding je bio iživciran.Zapovjedni lanac na sjeveru zemlje bio je u najmanju ruku proracunati rizik. Dobit ce pisana

izvješca; nije želio razgovor. Želio je odspavati, probuditi se i otici u Ortegal.Ali Bask je izgledao povrijedeno; to nije imalo smisla. Nastavi, amigo.– Nismo vam htjeli prije reci. Mislili smo da ce bijes uzroko¬vati naglu reakciju.– Kako? Zašto?– To je bio Bergeron.– Ne vjerujem…– Tocno je. Odveli su ga u San Sebastian. Nisu ga lako slo¬mili, ali na kraju ipak jesu. Deset

dana mucenja… žice gurane u genitalije, izmedu ostalog, ukljucujuci ubrizgavanje lijekova. Rekli sunam da je umro pljujuci na njih.

David je pogledao muškarca. Shvatio je da je prihvatio infor¬maciju bez osjecaja. Bez osjecaja.I taj gubitak osjecaja ga je upo¬zoravao… da bude na oprezu. Osposobio je covjeka po imenuBergeron, živio je u brdima s njim, razgovarao je s njim satima o stvarima koje samo izolacijapobudi kod ljudi. Bergeron se borio s njim, žrtvovao za njega. Bergeron je bio najbliži prijatelj kojegje imao na sjeveru.

Prije dvije godine takve vijesti bi ga razbjesnile. Lupao bi po zemlji i tražio napad negdje prekogranice zahtijevajuci odmazdu.

Prije godinu dana odšetao bi do glasnika i zatražio nekoliko minuta za sebe. Kratka tišina da sesjeti… za sebe… covjeka koji je dao život te sjecanja koja je taj covjek budio.

No, sada nije ništa osjecao.Apsolutno ništa.Bio je to užasan osjecaj osjecati apsolutno ništa.– Nemoj ponovo pociniti istu pogrešku – rece Basku. – Reci mi sljedeci put. Ja ne reagiram

naglo.9 13. prosinca 1943.

Berlin, Njemacka Johann Dietricht pomaknuo je svoju mekanu tjelesinu u ko¬žnatoj stoliciispred Altmullerova stola. Bilo je deset i trideset u noci i nije vecerao; nije bilo vremena. Letmesserschmittom iz Zeneve bio je tijesan, zastrašujuci i kad se uzmu u obzir sve stvari, Dietricht jebio u stanju krajnje iscrpljenosti. Bila je to ci¬njenica koju je više puta podijelio sUnterstaatssekretarom.

– Uvažavamo sve kroz što ste prošli, Herr Dietricht. I izvan¬ redne usluge koje ste ucinili zanašu zemlju – Altmuller je govo¬ rio brižno. – Još samo nekoliko minuta i odvest cemo vas kamo gpdželite.

– U pristojni restoran ako nadete ijedan otvoren u ovo doba – rece Dietricht mrzovoljno.– Ispricavam se što sam prenaglio. Možda ugodna vecer; dobar obrok. Schnaps, dobro društvo.

Zaslužujete to…Postoji gostionica nekoliko kilometara izvan grada. Ne puštaju svakog; to su vecinom mladi

zrakoplovni porucnici, na izobrazbi.Kuhi¬nja je doista izvrsna.Nije bilo potrebe da Johann Dietricht uzvrati Altmullerov nasmiješeni pogled. Prihvacao je neke

stvari kao urodene svom životnom stilu. Bio je usluživan godinama. Bio je važan covjek i ostali su sebez iznimke trudili da ga zadovolje. Kao što se sada Herr AltmuUer trudio da ga zadovolji.

– To ce biti doista opuštajuce. Bio je užasan dan. Dani, za¬pravo.– Naravno, ako imate kakvu…– Ne, ne. Prihvatit cu vašu preporuku… nastavimo, dakle?– Dobro. Da se vratimo malo unazad tako da nema prostora za pogrešku… Amerikanac nije bio

uzrujan zbog Buenos Airesa?– Odmah je prihvatio. Odvratan covjek; ne može te gledati u oci, ali mislio je što je rekao.

Jednostavno odvratan. Njegova odjeca, cak njegovi nokti. Prljav covjek!– Da, naravno. Ali niste li ga mogli pogrešno protumaciti?– Moj engleski je tecan. Razumijem cak nijanse. Bio je vrlo zadovoljan. Shvatio sam da služi u

dvije svrhe: daleko je, tisuce kilometara daleko, a to je i grad je koji nominalno kontrolirajuAmerikanci.

– Da, predvidjeli smo tu reakciju. Je li imao ovlasti potvrditi?– Doista jest. To nije bilo upitno. Jer, bez obzira na nedosta¬tak manira, ocito je na vrlo

visokom položaju, vrlo odlucan. Iznimno podmukao, ali jako željan da dode do razmjene.– Jeste li raspravljali, cak i površno, o motivima?– Kunem se, bilo je neizbježno! Taj Kendall je bio vrlo izra¬van. Bila je to financijska stvar,

cisto i jednostavno.Nije bilo dru¬gih. I vjerujem muvu potpunosti, govori samo u brojkama. Sve svodi na brojeve.

Sumnjam da ima sposobnost za bilo što drugo. Ja vrlo dobro zapažam.– Racunali smo na to. A Rhinemann? I on je bio prihvatljiv?– Nevažno. Istaknuli smo proracunati rizik kojem se izlažemo kako bismo odagnali sumnje;

Rhinemann je bio prognan. Kendalla je zadivilo samo Rhinemannovo bogatstvo.– I vremenski element; moramo biti apsolutno tocni.Idemo na planirane datume. Bilo bi katastrofalno ako bismo napravili bilo kakvu pogrešku.

Koliko vas shvacam, Amerikanci su proci¬jenili isporuke karbona i borta …– Tako je, tako je – izletjelo je iz Dietrichta kao da poucava dijete. – Napokon, on nije imao

predodžbu kolike su naše potrebe. Zadovoljio sam se maksimumom, naravno; nije bilo tolike razlikeu vremenskom smislu. Moraju skrenuti pošiljke s polazišta; preveliki je rizik da pošalju postojece

zalihe.– Nisam siguran da sam shvatio. To može biti zamka.– Uhvaceni su u zamku vlastitih sigurnosnih mjera. Od prije mjesec dana svako skladište

industrijskih dijamanata ima jaki nadzor, tucet potpisa za svaki kilogram. Izdvojiti ono što namatreba, bilo bi previše i izdalo bi ih.

– Nepogodnost demokratske procedure. Podredenima je dana odgovornost. I jednoga se danateško može oduzeti.

Nevje¬ rojatno.– Kako je taj Kendall rekao, bilo bi previše pitanja, previše bi ljudi bilo ukljuceno. Bilo bi vrlo

osjetljivo.Njegova sigurnosna služba puna je radikala.– Moramo prihvatiti taj uvjet – rece Altmuller rezignirano, radi sebe, ne radi Dietrichta.– I planirano vrijeme za te isporuke je cetiri do šest tjedana. Može li biti krace?– Naravno.Ako sami obradimo rudacu.– Nemoguce. Možemo završiti s tonama bezvrijedne prašine. Moramo dobiti gotov proizvod,

razumije se.– Naravno. Bio sam jasan u tom pogledu.– To mi se cini kao nepotrebno kašnjenje. Moramo tražiti nedosljednost, Herr Dietricht. Kao što

ste rekli, taj Kendall je podmukao.– Ali zainteresiran. Rekao sam da je zainteresiran.Povukao je analogiju koja daje težinu njegovim izjavama.Rekao je da njihov problem nije manji nego u covjeka koji ulazi u državni trezor države

Kentuckv, a izlazi sa zlatnim polugama… jesmo li završili?– Još malo. Vezi u Ženevi ce se dati ime covjeka u Buenos Airesu? Covjeka s kojim cemo

stupiti u kontakt?– Da. Za tri ili cetiri dana. Kendall je mislio da bi to mogao biti znanstvenik po imenu Spinelli.

Strucnjak za žiroskope.– Ta je titula malo upitna. On je Talijan?– Ali državljanin SADa.– Shvacam. To se moglo ocekivati. Nacrti ce biti pregledani, naravno. Ono što ostaje su

provjere i protuprovjere koje ce svaki od nas uciniti u trenutku razmjene. Obredni ples.– Ach To je za vaše ljude. Ja sam izvan toga. Ja sam dao pocetni i, vjerujem, najvažniji prilog.– To nije upitno. I pretpostavljam da ste opravdali Fuhrerovo povjerenje dano puteni ovog

ureda. Niste nikome rekli za vaš put u Ženevu? –_y – Nikome. Fuhrerovo povjerenje nije danouzalud. On to zna. Kao i kod mog oca i njegova brata, a mog strica, vjernost i poslušnostDietrichtovih je neupitna.

– On je to cesto spominjao. Završili smo, mein Herr.– Dobro! Bilo je apsolutno stresno! Prihvatit cu vašu prepo¬ruku za restoran. Ako vi to sredite,

ja cu pozvati svoj auto.– Kako želite, ali može vas odvesti i moj osobni vozac.Kao što sam rekao, ondje je ogranicen ulaz; moj vozac je mladic koji se zna snaci. – Altmuller

je bacio pogled na Dietrichta. Oci su im se susrele u djelicu sekunde. – Fuhrer bi bio ljut ako bipomislio da sam vas inkomodirao.

– Dobro. Tako ce valjda biti lakše. I ne želimo da se Fuhrer ljuti.Dietricht se jedva izvukao iz stolice, a Altmuller se digao i išao oko stola.

– Hvala, Herr Dietricht – rece Unterstaatssekretar pružajuci ruku. – Kada dode vrijeme, objavitcemo vaš izvanredni prilog.

Vi ste junak Reicha, mein Herr. Cast mi je poznavati vas.Pobocnik ce vas odvesti do auta. Vozac vas ceka.– Takvo olakšanje! Ugodna vecer, Herr Altmiiller. – Johann Dietricht se gegao prema vratima

dok je Franz pritisnuo puce na stolu.Ujutro ce Dietricht biti mrtav. Naci ce ga u tako neugodnim okolnostima da ih nitko nece

opisivati osim šaptom.Dietricht, izrod, bit ce eliminiran.I svi tragovi manipulacije u Zenevi koji bi vodili do voda Reicha izbrisani s njim. Buenos Aires

je sada u rukama Ericha Rhinemanna i njegove bivše brace u njemackoj industriji.Osim njega, Franza Altmullera.Pravog manipulatora.15. prosinca 1943.Washington, D.C.Swanson nije volio metode koje je bio prisiljen upotrijebiti.Bile su pocetak, osjecao je, beskrajnog lanca prijevara. A on nije bio prevarant. Možda bolji u

hvatanju prevaranta, ali to je bilo zbog stalnog izlaganja takvima, a ne urodenih karakteristika.Metode su bile odvratne: promatranje ljudi koji nisu znali da ih se promatra i prisluškuje;

govorili su bez ustezanja koja bi imali da su znali da ih oci, uši i magnetofoni prisluškuju. To je svepripadalo drugom svijetu, svijetu Edmunda Pacea.

Bilo je lagano manipulirati. Vojna obavještajna služba imala je sobe za ispitivanje po cijelomWashingtonu. Na nevjerojatnim mjestima. Pace mu je dao popis lokacija; izabrao je onu u hoteluSheraton. Cetvrti kat, apartman 4M; s dvije sobe i trecom skri¬venom.

Ta se nevidljiva soba nalazila iza zida s otvorima od neprozir¬nog stakla u dvije sobeapartmana. Rupe za promatranje bile su skrivene impresionistickim slikama što su visjele u spavacoji dnevnoj sobi. __ Magnetofoni s mikrofonima bili su smješteni na policama ispod otvora unevidljivoj sobi. Zvucnici su pojacavali razgovor s manjim izoblicenjem. Jedina vizualna smetnjabile su svijetle pastelne boje slika.

Zapravo nikakva smetnja.Niti je bilo teško usmjeriti trojicu muškaraca u tu sobu u Sheratonu. Swanson je telefonirao

Jonathanu Craftu iz Packarda i obavijestio ga da Walter Kendall stiže ranim popodnevnim letom izZeneve. Autoritativni general takoder je rekao preplašenom civilu da je moguce da vojska prisluškujetelefonske razgovore. Stoga je predložio Craftu da rezervira sobu u prometnom, poslovnom hotelu usredištu grada. Preporucio je Sheraton.

Craft je bio poslušan; borio se za život. Ako je Ministarstvo rata predložilo Sheraton, onda cebiti Sheraton. Rezervirao je, a da se nije potrudio reci Howardu Oliveru iz Meridian Aircrafta.

Recepcija se pobrinula za ostalo.Kada je stigao Walter Kendall, Swanson je bio šokiran otrca¬nim izgledom racunovode. Bila je

to unutarnja prljavština, a ne rezultat putovanja. Prljavština koja se širila na njegove pokrete, nanjegove oci što su znale ošinuti pogledom. Bio je to golemi glodavac u tijelu muškarca srednjevisine. Cinilo se neshvadjivim da se ljudi poput Olivera i Crafta, osobito Crafta, druže s WalteromKendallom. Sto je samo upucivalo na Kendallovu vrijed¬nost, smatrao je. Kendall je bio vlasniknewyorške revizorske tvrtke. Bio je financijski analiticar kojeg su angažirale kompanije radimanipuliranja planovima i statistikama.

Racunovoda se nije rukovao ni s jednim od muškaraca.Otišao je ravno u naslonjac preko puta sofe, sjeo i otvorio aktovku. Svoje izvješce je zapoceo

jezgrovito.– Kurvin sin je peder, kunem se Isusom!Kako je prolazio sat, Kendall je opisao do detalja sve što se dogodilo u Zenevi. Ugovorenu

kolicinu dijamanata borta i kar¬bona; provjeru kakvoce; Buenos Aires, Giana Spinellija, planovežiroskopa, njihovu provjeru i isporuku; i vezu, Ericha Rhinemanna, prognanog Zidova. Kendall je bioautoritativni štakor kojemu nisu bili nepoznati skriveni labirinti pregovarackog nemorala. Zapravo jetu bio kao kod kuce.

– Kako možemo znati da su pregovarali u dobroj vjeri? upita Craft.– Dobra vjera? – Kendall se nacerio i namignuo dužnosniku Packarda. – Ovo je previše. Dobra

vjera!– Ima pravo – rece vilicar Oliver stisnutih usana.– Pa mi možemo zapakirati sanduke obicnog stakla. Zar misliš da se nisu toga sjetili?… Ali oni

nece i mi necemo.Zbog istog posranog razloga. Naši vratovi su na giljotini.Imamo zajed¬nickog neprijatelja, a to nismo ni mi ni oni.Oliver je sjedio preko puta Kendalla i gledao racunovodu. Hitlerovi generali ondje,

Ministarstvo rata ovdje.– Tocno. Mi smo opskrba. Za Boga, domovinu i dolar ili dva.I mi i oni smo u jadnom položaju. Mi ne naredujemo prokletim generalima kako da vode ratove,

a oni ne nareduju nama kako da održavamo razinu proizvodnje. Ako sjebu strategiju ili izgube bitku,mi ne vrištimo. Ali ako mi pogriješimo, ako ne isporu¬ cimo, ti majmuni nam rade o glavi. To nijepošteno. Ta pedercina Dietricht to vidi kao i ja. Moramo se zaštititi.

Craft je ustao s kauca. Bila je to nervozna kretnja, gesta sum¬nje. Govorio je tiho, oklijevajuci.– To nas baš ne štiti na norma¬lan nacin. Radimo s neprijateljem.

– Kojim neprijateljem? – Kendall je šuškao papirima na koljenu; nije ni pogledao Crafta. – No,dobro. Bolje je nego »normalno«. Bez obzira na to tko pobijedi, svatko od nas ima nešto kad završi. Ito smo dogovorili.

Nastala je tišina na nekoliko trenutaka. Oliver se nagnuo prema naprijed na svojoj stolici ociju idalje prikovanih na Ken¬dalla. – To je dividenda, Waltere. Ima puno smisla u tome.

– Puno – odgovori racunovoda dopuštajuci kratak pogled na Olivera. – Mi prašimo po njihovimgradovima, bombardiranjem brišemo tvornice s lica zemlje; pruge, ceste, sve ide u dim.

Bit ce gore. Trebat ce mnogo novca da se sve to ponovo sastavi.Novca za obnovu.– Ako Njemacka pobijedi? – upita Craft kraj prozora.– Prokleto nevjerojatno – odgovori Kendall. Samo je pitanje koliko ce se štete napraviti na

objema stranama, a mi imamo opremu. Sto se više uništi, skuplje je popraviti. To ukljucuje Englesku.Ako ste vi, momci, pametni, bit cete spremni na pro¬mjenu i da pokupite nešto nakon rata.

– Dijamanti… – Craft se okrene od prozora.– Cemu služe?– Kakve to ima veze? – Kendall je odvojio stranicu na svom koljenu i pisao po njoj. – Nemaju

ih više; guzice im vise o koncu. Isto kao i vaše sa sustavima za navodenje…Kad smo kod toga, Howarde, jesi li razgovarao s rudnicima?Oliver je duboko razmišljao. Trepnuo je i podigao oci. – Da.

S Koeningom. Newyorški ured.– Kako si to izveo?– Rekao sam da je to vojna tajna, da ce to odobriti Ministar¬stvo rata. Dozvola ce doci iz

Swansonova ureda, ali cak ni on nije provjeren.– I povjerovali su? – Racunovoda je i dalje pisao.– Rekao sam da ce novac biti placen unaprijed. Da mogu zaraditi nekoliko milijuna. Susreli smo

se u bankarskom klubu. Povjerovali su.– Waltere… – nastavio je Oliver – rekao si Spinelli. Ne svida mi se. On je loš izbor. Kendall je

prestao pisati i pogledao covjeka iz Meridiana. Nisam mislio da mu bilo što kažeš. Samo dakupujemo; on treba odobriti sve prije nego što platimo, jamciti da su nacrti autenticni.

– Nije dobro. Ne može ga se skinuti s projekta. Ne sada; pre¬više pitanja. Nadite koga drugoga.– Shvacam što mislite. – Kendall je odložio olovku.Podigao je nos; to je bila kretnja razmišljanja. – Cekajte malo… postoji netko. U Pasadeni. On

je pravi jebeni cudak, ali mogao bi biti savršen. – Kendall se smijao dok je disao kroz usta. – Cak negovori; mislim da ne može govoriti.

– Vrijedi li što? – upita Oliver.– Ima problema, ali možda je bolji od Spinellija odgovori Kendall pišuci na posebnom listu

papira. – Ja cu se pobrinuti… To ce vas stajati.Oliver je slegnuo ramenima. – Ukljuci to u probijanje tro¬škova, pohlepnice. Što je sljedece?– Kontakt u Buenos Airesu. Netko tko se može dogovoriti s Rhinemannom, razraditi transfer.– Tko? – Upita Craft bojažljivo sklopivši obje ruke.Racunovoda se nasmiješio otkrivajuci svoje crne zube. – Ti se javljaš kao dobrovoljac?

Izgledaš kao svecenik.– Bože ne! To je bila samo…– Koliko, Kendalle? – prekine Oliver.– Više nego što želite platiti, ali mislim da nemate izbora.Prebacit cu što mogu na Ujaka Sama; uštedjet cu što mogu.– Ucini to.– Ima puno vojske u Buenos Airesu. Swanson ce se morati upetljati.– Ne želi ni primirisati – rece Oliver brzo. – Bio je izricit.Ne želi vidjeti niti cuti ponovo tvoje ime.– Boli me ona stvar ako me vidi. Ali taj Rhinemann ce htjeti odredene garancije. To vam mogu

odmah reci.– Swanson ce se naljutiti. – Craftov je glas bio visok i snažan. – Ne želimo da se naljuti.– Naljuti, glupost! Želi zadržati tu svoju krasnu uniformu lijepom i cistom… Znate što, nemojte

ga sada dirati. Dajte mi vremena; trebam smisliti puno stvari.Možda nadem nacina da ostavim njegovu uniformu cistom.Možda mu pošaljem racun.On želi zadržati svoju krasnu uniformu lijepom i cistom…Svatko bi to poželio, gospodine Kendall, mislio je Swanson dok se približavao dizalima.Ali trenutacno nije moguce. Uniforma se vec zaprljala.Poja¬vom covjeka po imenu Erich Rhinemann.Rhinemann bio je jedan od velikih Hitlerovih promašaja.Ber¬lin je to znao; London i Washington su to znali.Rhinemann je bio covjek potpuno predan moci: financijskoj, politickoj, vojnoj. Za njega vlast

mora dolaziti iz jednog izvora i nece se u konacnici zadovoljiti nicim manjim nego da bude u središtutog izvora.

Cinjenica da je Židov bila je slucajnost. Nepogoda koja ce završiti kad okonca rat.Kad rat bude gotov, Ericha Rhinemanna ce pozvati natrag.Ono što ostane od njemacke industrije tražit ce to; svjetski finan¬cijski mocnici ce to tražiti.Rhinemann ce se vratiti na medunarodno tržište jaci nego ikad.I bez manipulacije u Buenos Airesu.S njom, njegov ce utjecaj biti izvanredan.Njegovo poznavanje, sudjelovanje u razmjeni dat ce mu neu¬sporedivo oružje što ce upotrijebiti

protiv svih strana, svih vlada.Osobito Washingtona.Ericha Rhinemanna je trebalo eliminirati.Nakon razmjene.Ako ni zbog cega drugog, Washington je trebao imati još jednog covjeka u Buenos Airesu.10 16. prosinca 1943.Washington, D.C.Bilo je neobicno da visoki casnik Fairfaxa napusti kompleks iz bilo kojeg razloga, ali tako je

naredeno pukovniku Edmundu Paceu.Pace je stajao ispred stola generala Swansona i poceo shva¬cati. Swansonove upute bile su

kratke, ali pokrile su više toga nego što bi upucivala kratkoca. Obavještajni dosjei trebali bi bitiizvuceni iz tuceta dvostruko zakljucanih ormara, a veci dio pozorno ispitan.

Swanson je znao da se Pace u prvi mah protivio.Zapovjednik Fairfaxa nije mogao prikriti svoju zapanjenost.Spomenuti agent morao je tecno govoriti i njemacki i španjolski. Trebao je imati radno znanje –

ne strucno, ali sigurno više od obicnog – zrako¬plovnog inženjerstva ukljucujuci metaluršku dinamikui naviga¬cijske sustave.

Trebao je biti covjek koji se može prikriti, možda na razini veleposlanstva. To je znacilopojedinac koji posjeduje potrebne manire da lako funkcionira u novcarskim krugovima, udiplomatskoj areni.

U tom trenutku Pace se pobojao. Njegovo saznanje o johannesburškom elementu i vezi iz Zenevebilo je uzrok da se suprot¬stavio. Prekinuo je Swansona, ali dobio je odgovor da priceka sprimjedbama dok njegov nadredeni ne završi.

Posljednja kvalifikacija covjeka iz Buenos Airesa – i general je shvatio njezinu nedosljednostkada se spoji s prethodnim tehnic¬kim kvalifikacijama – bila je da je agent iskusan u brzomuklanja¬nju.

Covjeku ne smije biti strano ubijanje. Pritom se ne misli na borbenu vatru s razdvojenimneprijateljima koji polude na pogled i zvuk bitke. Covjek koji može ubiti u tišini, gledajuci metu.Sam.

Posljednja kvalifikacija skamenila je Pacea. Njegov izraz lica pokazivao je da u što god senjegovi nadredeni upletali, to nije bilo ono u što je sumnjao, ili nije moglo biti.

Ministarstvo rata nije tražilo takve ljude ako je kanilo održavati pregovore.Visoki casnik Fairfaxa nije ništa komentirao.Podrazumije¬valo se da on, sam, treba pretražiti dosjee.Zatražio je šifru, ime koje ce se upotrebljavati u komunikacijama.Swanson se nagnuo na stolici buljeci u zemljovid na stolu.

Zemljovid je bio ondje više od tri sata.– Nazovite to Tortugas – rece.18. prosinca 1943.Berlin Altmuller je gledao u netaknuti pecat na širokoj, smedoj cvrstoj omotnici. Stavio je

omotnicu ispod svoje stolne lampe i izvukao povecalo iz gornje ladice. Razgledavao je pecat ispodpovecala; bio je zadovoljan. Nitko ga nije dirao.

Kurir iz veleposlanstva doletio je iz Buenos Airesa preko Senegala i Lisabona te osobnodostavio omotnicu, kako je dogo¬voreno. Buduci da je kurir bio stalno u Argentini, Altmiiller nijehtio da se vrati s tracem pa ga je zabavio neobaveznim razgovo¬rom spominjuci obavijest, nekolikoputa usput, na pogrdan nacin. Implicirao je da je to gnjavaža – memorandum koji se odnosi nafinanciranje veleposlanstva i zapravo pripada Ministar¬stvu financija, ali što da radi? Zaveleposlanika se govorilo da je stari Speerov prijatelj.

Kad je kurir otišao i kad su se vrata zatvorila, Altmiiller je ponovo usmjerio pozornost naomotnicu. Bila je od Ericha Rhinemanna.

Otvorio je gornji kut. Pismo je napisano rukom, Rhinemannovim rukopisom koji je bilo teškoodgonetnuti.

Dragi Altmulleru!Služiti Reichu je cast koju oduševljeno prihvacam. Naravno, zahvalan sam što si potvrdio da ce

s mojim naporima biti upo¬znati mnogi stari prijatelji. Pretpostavljao sam da neceš uciniti ništamanje s obzirom na okolnosti.

Bit ce ti drago kad saznaš da na obali, od Punte Delgada sje¬verno do Kariba, moji brodoviplove pod neutralnom paragvaj¬skom zastavom. Ta pogodnost ti može poslužiti.

Nadalje, imam nekoliko plovila, to jest malih i srednjih camca, prepravljenih, s jakim motorima.Mogu brzo putovati priobalnim vodama, a postoje i skladišta za punjenje spremnika tako da se brzomogu prijeci znatne udaljenosti. Zasigurno se ne mogu uspore¬diti sa zrakoplovom, ali putovanjaprotjecu u apsolutnoj tajnosti, daleko od radoznalih ociju koje se nalaze oko aerodroma ovih dana.Cak i mi neutralci moramo stalno probijati blokade.

Ovi bi podaci trebali odgovoriti na izuzetno cudna pitanja koja si postavio.Molim te da budeš precizniji u buducoj komunikaciji. No, bez obzira na to, budi siguran u moju

predanost Reichu.Vezano s tim, suradnici u Bernu me obavještavaju da vaš Fiihrer pokazuje znakove iscrpljenosti.

To se moglo i ocekivati, zar ne?Zapamti, dragi Franz, ideja je trajnija od covjeka. U trenutac¬noj situaciji ideja je došla prije

covjeka. Ideja jest trajna.Cekam vijesti od tebe.Erich Rhinemann Kakva je samo profinjeno neistancan bio taj Rhinemann!…Predanost Reichu… suradnici u Bernu… znakovi iscrpljenosti… ocekuje se……ideja veca od covjeka …Rhinemann je izrazio svoje sposobnosti, financijsku moc, svoje legitimne brige i nesumnjivu

predanost Njemackoj.Uklju¬cujuci, podvlaceci te cimbenike, izdigao se cak iznad Fiihrera. I na taj nacin osudio

Hitlera zbog vece slave Reicha.Bez sumnje, Rhinemann je snimio ovo pismo na mikrofilm; on ce sastaviti cjelokupni dosje

operacije u Buenos Airesu. I jed¬nog ce. ga dana iskoristiti da se otisne na vrh poslijeratneNje¬macke. Možda cijele Europe. Jer, imao je oružje koje ce jamciti da ce ga prihvatiti.

U pobjedi ili porazu. Uz nepokolebljivu predanost ili, s druge strane, ucjenu takvih razmjera dace saveznici zadrhtati pri samoj pomisli.

Neka bude, mislio je Altmuller. Nije imao ništa s Rhinemannom.Rhinemann je bio strucnjak u svemu što je radio. Bio je metodican do pretjeranosti;

konzervativan u napretku samo u smislu da ovlada svim pojedinostima prije nego što krene dalje. Aprije svega bio je smiono maštovit.

Altmullerov pogled pao je na Rhinemannove rijeci: Molim te da budeš precizniji u buducojkomunikaciji.

Franz se nasmijao. Rhinemann je imao pravo. Doista je bio nejasan. Ali zbog valjanog razloga:nije bio siguran kamo ide; kamo ga se vodi, možda. Znao je samo da se pošiljke dijamanata karbonamoraju dobro ispitati i da ce za to trebati vremena.

Više vremena nego što je Rhinemann mislio, ako je informa¬cija dobivena iz Peenemundeatocna. Prema Peenemiindeu, Amerikanci mogu vrlo jednostavno zapakirati tisuce niskokvalitetnogborta što bi promaklo neiskusnom oku. Kamenje što bi se raspalo na prvi dodir s celikom.

Ako je operacija u rukama Britanaca, to je ocekivani mane¬var.No, cak su i Amerikanci imali poštene obavještajne manipulatore.Ako su obavještajne usluge bile same po sebi razumljive za razmjenu. Ali, Altmuller je sumnjao

da su obavještajci aktivno ukljuceni.Amerikanci su bili licemjeri. Predali bi zahtjeve industrijal¬cima i ocekivali da se ti zahtjevi

ispune. No, zatvorili bi oci pred metodama; neiskvarena puritanska crta u Washingtonu zadovoljavalase pomoci na rijecima.

Baš su djeca. Ali ljuta, razocarana djeca su opasna.Sanduke je trebalo detaljno ispitati.U Buenos Airesu.Kad su jednom prihvaceni, ne može se riskirati da sanduci budu dignuti u zrak iz zraka ili vode.

Tako se cinilo logicnim da se zatraži od Rhinemanna da kaže koji su putovi za bijeg. Jer ti sanducimoraju nekako najlogicnijim nacinom prijevoza stici u Njemacku.

Podmornica.Rhinemann ce razumjeti; možda ce cak odobravati precizno¬sti buduce komunikacije.Altmuller je ustao sa stola i protegnuo se. Hodao je odsutno oko ureda pokušavajuci osloboditi

leda od utrnulosti zbog pred¬ugog sjedenja. Približio se kožnatom naslonjacu u kojem je JohannDietricht sjedio prije nekoliko dana.

Dietricht je bio mrtav. Bezvrijedni izrod, glasnik pronaden je u krevetu natopljenom krvlju.Glasine o njegovoj nocnoj raskalašenosti bile su toliko odvratne da je odluceno neka se pokopajuzajedno s mrtvim tijelom bez odgadanja.

Altmuller se pitao imaju li Amerikanci petlje za takve odluke.Sumnjao je.19. prosinca 1943.Fairfax, Virginia Swanson je tiho stajao ispred teških celicnih vrata u hangaru. Porucnik iz

osiguranja stajao uza zidni interkom tek onoliko ko¬liko mu je trebalo da javi generalovo ime.Porucnik je klimnuo, vratio telefon na mjesto i salutirao generalu drugi put. Teška ce¬licna vrata

su kliknula i Swanson je znao da može uci.Zapovjednik Fairfaxa bio je sam, kako je Swanson naredio.Stajao je s desne strane radnog stola s dosjeima u rukama.Salu¬tirao je nadredenom.

– Dobro jutro, generale!– Jutro. Brzo ste radili; cijenim to.– Nije baš sve kako želite, ali to je najbolje što možemo naci… sjednite, gospodine. Opisat cu

kvalifikacije. Ako ste suglasni, dosje je vaš. Ako ne, vraca se u trezor.Swanson je odšetao do jedne od stolica s ravnim naslonom ispred pukovnikova stola i sjeo.

Ucinio je to s dozom iznerviranosti. Ed Pace, kao i veci dio njegovih podredenih u Tajnimoperacijama, funkcionirao je kao da nije odgovoran nikome osim Bogu; a i On bi se trebao provjeritiu Fairfaxu. Swansonu je palo na pamet da bi bilo daleko jednostavnije da mu Pace samo preda dosjeda ga sam procita.

S druge strane, Fairfaxova indoktrinacija imala je u srži mogucnost, koliko god nevjerojatnu, daneprijatelj može uhvatiti bilo koji par ociju. Covjek može biti u Washingtonu jedan tje¬dan, u Anzijuili na Salamonskim otocima drugi.

Postojala je logika u Paceovim metodama; geografska mreža tajnih agenata mogla je bitiugrožena samo jednim jedinim pucanjem sigurno¬snog lanca.

No, to ga je ipak nevjerojatno živciralo. Cini se da je Pace uživao u svojoj ulozi; bio jezlovoljan, mislio je Swanson.

– Predmetni subjekt je dokazani terenac. Djelovao je neo¬visno na jednoj od našihnajosjetljivijih lokacija. Jezici.

Prihvat¬ljiva tecnost. Prebacivanje i prikrivanje: izuzetno fleksibilno. U civilnim krugovimakrece se kao kod kuce, od cajanki u velepo¬slanstvima do radnickih birtija. Vrlo je pokretan iuvjerljiv.

– Reklamirate ga, pukovnice.– Ako jesam, žao mi je. Vrijedan je ondje gdje jest. Ali niste culi ostatak. Možda se

predomislite.– Nastavite.– Na negativnoj strani, on nije vojska. Ne mislim da je civil. Po cinu je satnik, ali ne znam je li

ikad upotrijebio cin.Kažem da nikad nije djelovao u zapovjednom lancu. On je uspostavio mrežu; on je zapovjednik.

Sad vec gotovo cetiri godine.– Zašto je to negativno?– Nema nacina da se utvrdi kako reagira na disciplinu.Na zapovijedi. Nece biti puno manevarskog prostora. Sve je fiksi¬rano.– To je važno! – Swanson je progovorio oštro; Pace je trošio njegovo vrijeme. Covjek u Buenos

Airesu mora razumjeti što se dogada; možda više nego razumjeti.– On je na bliskom polju, gospodine. Jednom od onih za koje naši ljudi kažu da je pogodno za

brzi tecaj.– Kojem?– On je gradevinski inženjer. Sa znatnim iskustvom u meha¬nickim, elektricnim i metalnim

projektima. Bio je u potpunosti odgovoran za cijele gradevine – od temelja do gotovih proiz¬voda.On je strucnjak za nacrte.

Swanson je zastao, a zatim je klimnuo neljubazno. – Dobro.Nastavite.– Najteži dio vašeg zahtjeva bio je da nademo nekoga s tim tehnickim kvalifikacijama koji ima

prakticno iskustvo u uklanja¬nju. Cak ste odobrili to.– Znam – Swanson je osjecao da je vrijeme da pokaže više ljudskosti. Pace je izgledao

iscrpljeno. Potraga nije bila lagana. – Dao sam vam težak zadatak. Ima li vaš nevojni pokretniinže¬njer uklanjanja zapisana u dosjeu?

– Pokušavamo izbjegavati bilješke jer…– Znate što mislim.– Da. Ondje gdje je stacioniran to je nezaobilazno. Zao mi je što to kažem. Osim ljudi u Burmi i

Indiji, imao je više prilika da upotrebljava krajnje mjere nego itko u tom podrucju. Prema našimsaznanjima, nikad nije oklijevao da se posluži njima.

Swanson je htio zaustiti, a zatim je zastao. Vjede su mu se skupile ispod ispitujucih ociju. – Nemožeš a da se ne cudiš tak¬vim ljudima, je li?

– Oni su školovani. Kao svi, rade svoj posao… s ciljem.On nije ubojica po prirodi. Vrlo malo naših najboljih ljudi su takvi.– Nikad nisam razumio vaš posao, Ede. Zar to nije cudno?– Ni najmanje. Ja ne bih nikako mogao funkcionirati na vašoj strani Ministarstva rata. Te tabele,

grafikoni i civilni dvosmisleni razgovori zbunjuju me… kako vam zvuci subjekt?– Imate li još koga?– Nekolicinu. Ali svaki ima manu. Oni koji znaju jezike i imaju aeronauticka znanja, nemaju

iskustva u uklanjanju.Nema bilješki o… pristupanju krajnjim rješenjima. Radio sam pod pretpostavkom da je to važno

kao i drugi faktori.– Vaša pretpostavka je bila tocna… recite mi, poznajete li ga?– Vrlo dobro. Ja sam ga unovacio, promatrao svaku fazu izobrazbe. Vidio sam ga na terenu. On

je profesionalac.– I želim takvog.– Onda je on možda vaš covjek. Ali prije nego što to kažem, volio bih vas nešto pitati. Zapravo

moram vas pitati.I ja si sam postavljam ta pitanja.– Nadam se da vam mogu odgovoriti.– To je unutar granica. Nije konkretno.– Što je?Pace je došao do ruba stola prema Swansonu. Naslonio se i savio ruke. Bio je to još jedan vojni

signal. Ja jesam tvoj podre¬deni, ali ovo nas stavlja sada na istu razinu – u ovom trenutku.– Rekao sam da je subjekt vrijedan gdje jest. To nije dovoljno jaka izjava. On je neprocjenjiv.

Ako ga maknemo odande, riski¬ramo osjetljivu operaciju. Možemo se nositi s time, ali rizici suznatni. Moram znati opravdava li zadatak ovaj transfer?

– Ovako, objasnit cu vam, pukovnice – rece Swanson.Ton glasa mu je bio blag, ali odlucan. – Ovaj zadatak je daleko važniji od svih ostalih, osim

možda projekta Manhattan. Culi ste za pro¬jekt Manhattan, pretpostavljam?– Jesam. – Pace je ustao od stola. – I Ministarstvo rata ce preko vašeg ureda potvrditi taj

prioritet?– Hoce.– Onda, evo vam ga, generale! – Pace je dodao Swansonu dosje. – On je jedan od najboljih koje

imamo. On je naš covjek u Lisabonu… Spaulding. Satnik David Spaulding.11 26. prosinca 1943.Ribadavia, Španjolska David je motociklom jurio na jug blatnom cestom paralel¬nom s rijekom

Minho. Bio je to najbrži put do granice, odmah ispod Ribadavije. Kad je jednom prijede, treba

skrenuti zapadno na aerodrom izvan Valencije. Let do Lisabona traje još dva sata. Nakon toga, budeli vrijeme dobro i bude li zrakoplova, Valen¬cija ga nije ocekivala još dva dana; njezini avioni bisvi mogli biti zauzeti.

Njegova tjeskoba bila je jednake jacine kao nagnuti kotaci što se okrecu pod njim. Sve je bilotako nevjerojatno; nije imalo smi¬sla. Nitko u Lisabonu ne bi mogao izdati takve naredbe kao što ihje on primio iz Ortegala!

Što se dogodilo?Osjecao je kao da se iznenada prijeti važnom dijelu njegova postojanja. I onda se pitao za

vlastitu reakciju. Nije volio svoj privremeni svijet; nisu ga cinile sretnim bezbrojne manipulacije iprotumanipulacije. Zapravo, prezirao je vecinu svakodnevnih aktivnosti; bilo mu je dosta stalnogstraha, beskrajnih visokorizic¬nih faktora što ih je trebao procijeniti svakom odlukom.

Ipak, prepoznao je ono što ga je mucilo: srastao je sa svojim poslom. Došao je u Lisabon, cinilose, stoljecima prije, poceo novi život i ovladao njime. Nekako su mu nešto znacile sve zgrade koje ježelio graditi, svi nacrti koje je želio pretvoriti u beton i željezo. Postojala je preciznost i konacnost unjegovu radu; rezultati su bili tu svaki dan. Cesto više puta na dan. Kao stotine detalja u gradevinskimspecifikacijama, informacije su došle te ih je sve prikupio i pretvorio u stvarnost.

To je bila stvarnost o kojoj su ovisili drugi.Sad ga je netko htio maknuti iz Lisabona! Iz Portugala i Špa¬njolske! Zar je to bilo tako

jednostavno? Zar su njegova izvješca previše razljutila nekog generala? Je li sjednica posvecenastrate¬giji propala jer je poslao istinu o navodno uspješnoj operaciji? Zar su glavešine u Londonu iWashingtonu bile toliko iživcirane da su maknuli kriticni trn? Bilo je moguce; bilo je moguce;pre¬cesto mu je receno da su ljudi u podzemnim prostorijama lon¬donskoga Tower Roadapobjesnjeli više nego jedanput zbog nje¬govih procjena. Znao je da Washingtonski ured za strateškeposlove smatra da prelazi na njihov teritorij; cak i G2, tobože njegova agencija, kritizirala je njegovupraksu s timovima za izvlacenje.

Ali iznad svih prigovora bila je procjena koja je nadilazila sve ostale: bio je dobar. Spleo jenajbolju mrežu u Europi.

Zbog toga je David bio zbunjen i uznemiren. Zbog razloga koji nije htio priznati: trebale su mupohvale.

Nije bilo važnijih zgrada, nije bilo sjajnih nacrta koje ne bi pretvorio u još velicanstvenijegradevine. Možda nikada nece ni biti. Bit ce sredovjecni inženjer kad ovo sve završi.

Sredovjecni inženjer koji se nije bavio svojom profesijom godinama, cak niti u golemoj vojsciSjedinjenih Država ciji je inženjerijski korpus bio najveca gradevinska ekipa u povijesti.

Pokušao je ne misliti o tome.Prešao je granicu kod Mendosa, gdje su ga stražari poznavali kao bogatog, neodgovornog

iseljenika koji izbjegava ratne rizike. Prihvatili su njegove darove i propustili ga.Let iz Valencije na mali aerodrom izvan Lisabona bio je ugrožen obilnim kišama. Trebalo je

sletjeti dva puta u Aguedi i Pombalu – prije konacnog dijela. Po njega je došlo vozilo izveleposlanstva; vozac, kriptograf po imenu Marshall, bio je je¬dini covjek u veleposlanstvu koji jeznao njegovu pravu funkciju.

– Grozno vrijeme, je li? – rece kriptograf smještajuci se za upravljacem dok je David bacaosvoju prtljagu na stražnje sje¬dalo. – Ne zavidim ti na sanduku kao što je ovaj. Ne po ovoj kiši.

– Ti travnati piloti lete toliko nisko da možeš iskociti.Više se brinem zbog drveca.– Ja bih se brinuo. – Marshall je krenuo i vozio prema slom¬ljenim vratima pašnjaka koja su

služila kao ulaz na aerodrom. Na cesti je upalio duga svjetla; još nije bilo šest sati, ali nebo je bilotamno, a svjetla potrebna. – Mislio sam da ceš mi polaskati i pitati što strucnjak moga glasa radi kaovozac. Ovdje sam od cetiri sata. Hajde, pitaj. Dugo sam cekao.

Spaulding se nacerio. – Isuse, Marsh, mislio sam da me želiš umilostiviti. Da te povedem nasjever sljedeci put? Ili sam postao brigadir?

– Nešto si postao, Davide – Marshall je govorio ozbiljno.– Osobno sam preuzeo poruku iz D.C.–a. Sadržavala je posebne šifire: samo oci, viši kriptograf.– Polaskan sam – rece Spaulding mekano, s olakšanjem što može s nekim razgovarati o

besmislenim vijestima o transferu.– O cemu se radi, do vraga?– Nemam pojma zašto te žele, naravno, ali mogu ti reci što sam zakljucio: hoce te jucer. Sve su

pokrili. Naredeno je da se prikupi popis tvojih kontakata s potpunim podacima o svakom: motivi,datumi, ucestalost, rute, šifre… sve. Ništa se ne smije izostaviti. Naknadna zapovijed: obavijestiticijelu mrežu da si izvan igre.

– Izvan… – David je izvukao rijeci sumnjajuci. Izvan igre je bila fraza koja se upotrebljavala zaprebjege, kao i za transfere. Oznacavala je konacan, cjelokupan prekid. – To je ludo! To je mojamreža!

– Više nije. Doveli su jutros covjeka iz Londona. Mislim da je Kubanac; i bogat je. Studirao jearhitekturu u Berlinu prije rata. Zatvorio se u ured proucavajuci tvoje dosjee. On je tvoja zamjena…želio sam da znaš.

David je gledao kroz vjetrobransko staklo išarano oštrom lisabonskom kišom. Bili su na tvrdojcesti koja je vodila kroz okrug Alfama, s krivudavim, brdovitim ulicama, ispod katedral¬nih tornjevamaurskog Sv. Jurja i gotickog Sea.

Americko velepo¬slanstvo bilo je u Baixi, iza Terreire do Paco. Još dvadeset minuta.Doista je bilo gotovo, mislio je Spaulding. Slali su ga van.Kubanski arhitekt sada je postao covjek u Lisabonu. Ponovo ga je obuzeo osjecaj izvlaštenja.

Toliko toga mu je oduzeto u tako neobicnim okolnostima. Izvan igre…– Tko je potpisao zapovijedi?– To je dio ludila. Upotreba glavnih šifra znaci Vrhovno zapovjedništvo, nitko drugi nema

pristup. Ali ih nitko nije niti potpisao. Niti jedno ime osim tvog nije bilo u poruci.– Sto trebam uciniti?– Ideš sutra na zrakoplov. Vrijeme leta ce ti poslati veceras. Ptica se samo jedanput odmara. Na

lajeskom aerodromu u Terceiri na Azorima. Ondje ceš pokupiti zapovijedi.12 26. prosinca 1943.Washington, D.C.Swanson je posegnuo za sicušnom rucicom na svom stolnom interkomu i rekao: – Uvedite

gospodina Kendalla! Ustao je, ostajuci gdje je bio, i cekao da se vrata otvore. Nece ici oko stola dapozdravi covjeka; nece pružiti cak ni ruku kao simbol dobro¬došlice. Prisjecao se da je WalterKendall izbjegao rukovanje s Craftom i Oliverom u Sheratonu…

Možda se uopce ne rukuju, ali izbjegavanje rukovanja može se primijetiti.Kendall je ušao; vrata su se zatvorila. Swanson je spazio da se racunovodin izgled malo

promijenio od popodnevnog sastanka koji je promatrao u nevidljivoj sobi prije dva dana.Kendall je nosio isto odijelo, vjerojatno i istu prljavu košulju. Bog zna za donje rublje; nije baš

bila ugodna pomisao. Na Kendallovoj gor¬njoj usnici nalazio se mali zavijutak. Nije pokazivaoljutnju ili pri¬jezir. Bio je to samo nacin na koji je disao: kroz usta i nosnice istodobno. Kao što

životinja diše. – Udite, gospodine Kendall! Sjednite!Kendall je to ucinio bez komentara. Njegove oci spojile su se sa Swansonovim samo na

trenutak.– Na mom kalendaru za sastanke oznaceno je da ste došli objasniti probijanje proracuna u

ugovoru s Meridianom – rece general i odmah sjedne. – Ne da ga opravdate, samo da nabro¬jite.Kao… vanjska revizorska tvrtka, to možete napraviti.

– Ali nisam zbog toga ovdje, je li? – Kendall je posegnuo u džep za zgužvanom kutijom cigareta.Pritisnuo je kraj prije nego što je zapalio. Swanson je primijetio da su racunovodini nokti grubi,prljavi na vrhovima. Brigadir je uvidao, ali nije htio raz¬mišljati o tome da je Walter Kendallbolestan, a vanjština to samo dokazuje.

– Ne, niste zato ovdje. Kratak odgovor: želim postaviti pra¬vila tako da nitko od nas pogrešnone razumije… tako da prije svega vi pogrešno ne razumijete.

– Pravila znace igru. Koju igru igramo, generale?– Možda… Ciste bi uniforme bilo dobro ime. Ili kako voditi »upletanje u Buenos Airesu«; to ce

vam biti možda malo šire.Kendall, koji se zagledao u cigaretu, iznenada je podigao pogled prema generalu. – Znaci,

Oliver i Craft nisu mogli cekati. Morali su odnijeti ucitelju veliku debelu jabuku.Nisam mislio da je želite.– Ni Craft ni Howard Oliver nisu bili u kontaktu s ovim ure¬ dom – ili sa mnom – više od tjedan

dana. Otkad ste napustili Ženevu.Kendall je zastao prije nego što je progovorio. – Onda je vaša uniforma sada prilicno prljava…

Sheraton. I mislio sam da je to malo neprikladno za Crafta; on je više tip za Waldorf… znaci,ozvucili ste mjesto. Smjestili ste tim bijednicima.

Kendallov glas je bio grub; ne ljut, niti glasan. – Samo se pri¬sjetite kako sam došao tamo kamosam išao. Kako sam došao u Ženevu. I to imate snimljeno.

– Samo smo izašli u susret zahtjevu odbora za ratnu proiz¬ vodnju; zbog pregovora s tvrtkom izŽeneve. To se cesto cini.

146 PAESSIA mmmm No, uvijek to pratimo ako postoji razlog da se išta što bi ugro¬zilo…– Najobicnije sranje!Swanson je glasno uzdahnuo. – Ta reakcija je besmislena.Ne želim se svadati s vama. Rekao sam svoje. Imam vrpcu koja vas može poslati direktno na

vješala ili elektricnu stolicu. I Olivera… Craft se može izvuci s doživotnom.Ismijavali ste njegove sumnje; niste mu dali da govori… No, ja sam rekao svoje.Kendall se nagnuo i ugasio cigaretu u pepeljari na Swansonovu stolu. Njegov iznenadni strah

prisilo ga je da pogleda u generala; ispitivao je. – Ali vi ste više zainteresirani za Buenos Aires negoza elektricnu stolicu. Tocno, je li?

– Prisiljen sam. Koliko god mi se gadi. Koliko sam nesklon…– Dosta sranja! – Kendall je oštro prekinuo. Nije bio amater u takvim raspravama. Znao je kad

treba nametnuti sebe i svoje zasluge. – Kao što ste rekli, vi ste svoje rekli.Mislim da ste u svinjcu s nama ostalim svinjama… zato ne izigravajte Isusa. Smrdite.– Tocno. Ali ne zaboravite, ja imam tucet razlicitih svinjaca u koje se mogu sakriti. Veliko

lijepo Ministarstvo rata koje me može odbaciti do Burme ili Sicilije za cetrdeset osam sati. Vas ne.Vi ostajete ondje… u kaljuži. Da vas svi vide. A ja imam komad vrpce što ce vas uciniti posebnim.

Želim da to imate jasno na pameti. I nadam se da jest jasno.Kendall je stisnuo vrh druge cigarete i zapalio suprotni kraj.

Dim je išao oko nosnica; trebao je progovoriti, zatim je zastao i zagledao se u generala. Njegovje pogled bio mješavina straha i neprijateljstva.

Swanson se uhvatio kako svjesno izbjegava Kendallove oci.Prihvatiti covjeka u tom trenutku znacilo je priznati sporazum. I zatim je shvatio kako ce uciniti

sporazum podnošljivim. Bio je to odgovor, njegov odgovor; barem površinski. Cudio se što mu todosad nije palo na pamet.

Waltera Kendalla je trebalo eliminirati.Kao što ce Erich Rhinemann biti eliminiran.Kada Buenos Aires završi, Kendallova smrt je obvezna.I onda ce biti pokriveni svi tragovi prema vladi Sjedinjenih Država.Pitao se mogu li ljudi u Berlinu predvidjeti i donijeti tako naglu odluku. Sumnjao je.Pogledao je u prljavog, bolesnog racunovodu i uzvratio mu pogled u punoj mjeri. General Alan

Swanson se više nije bojao. Ili nije bio obuzet krivnjom.On je bio vojnik.– Da nastavimo, gospodine Kendall?Racunovodini planovi za Buenos Aires bili su dobro osmiš¬ljeni. Swanson je bio fasciniran

smislom Waltera Kendalla za manevar i protumjere. Covjek je razmišljao kao kanalizacijski štakor:instinktivno, isprobavajuci izvore smrada i svjeda; nje¬gova snaga bila je u njegovoj sumnjicavosti;u njegovim stalno varirajucim procjenama protivnika. Bio je doista životinja: grabežljivac ismutljivac.

Glavne njemacke brige svodile su se na tri stvari. Kakvoca dijamanata borta i karbona, kolicinaisporuke i, naposljetku, metode sigurnog prijevoza u Njemacku. Ako se ti faktori ne mogu zajamciti,nece biti isporuke žiroskopskih nacrta sustava za navodenje.

Kendall je pretpostavljao da ce isporuku dijamanata ispitati tim strucnjaka – ne jedan niti cakdvojica.

Bit ce ukljucena ekipa od trojice do petorice ljudi; dužina vremena može zahtijevati širenje naveci dio tjedna, ovisno o sofisticiranosti upotrijebljenih instrumenata. Te je podatke saz¬nao odKoeninga u New Yorku. U tom razdoblju dogodit ce se istodobne radnje da aerofizicar možeprocijeniti nacrte žiroskopa kupljenih od Peenemiindea.

Ako su nacisti oprezni, kako je Kendall pretpostavljao da ce biti, nacrti ce se isporucivati ufazama, tempiranima prema rasporedu ekipe za provjeru dija¬manata. Znanstvenik za žiroksopenedvojbeno bi dobivao postupno nacrte u izolaciji bez prilike za fotografiranje ili kopi¬ranje sve dokekipa za dijamante ne dovrši posao.

Jednom kad obje strane budu zadovoljne s isporukama, Kendall je predvidao da je krajnjaprijetnja nametnuti zajamceni pri¬jevoz do odredišta. I bilo je logicno da to oružje bude identicno zasvaku stranu; prijetnja otkrivanjem. Izdaja cilja i domovine.

Kazna: smrt.Isto oružje general je držao prema njemu, Walteru Kendallu.Sto je još bilo novo?Zar je Kendall mislio da je moguce dobiti nacrte i zatim sabotirati ili zatražiti povrat isporuke

dijamanata?Ne. Sve dok je to razmjena medu civilima.Prijetnja otkrivanjem bila je potpuna; bilo je previše dokaza o kontaktu. Kriza se ne bi mogla

zanijekati, a imena su bila poznata. Ljaga kolaboracije mogla bi uništiti ljude i korporacije. Lako bise mogle pustiti »autenticne« glasine.

I ako bi vojska ušla, civili bi izašli. Oni više ne bi imali odgo¬vornost za isporuku.Swanson je to trebao znati; bila je to tocno situacija koju je on stvorio.Swanson je to znao.Gdje se mogu ispitati dijamanti? Koja je najbolja lokacija?Kendallov odgovor je bio jezgrovit: bilo koju lokaciju koja se cinila da daje prednost jednoj

strani odbacila bi druga strana.Mislio je da su Nijemci to tocno predvidjeli i stoga predložili Buenos Aires. Buenos Aires je

bio kao narucen.Zar Swanson nije slušao?Mocni ljudi u Argentini bili su neupitno, ali potiho proosovinski orijentirani, no vladina

ovisnost o gospodarstvu saveznika imala je prednost. Neutralnost su kontrolirali gospodarskicim¬benici. Svaka strana je, dakle, imala nešto: Nijemci su bili u simpatizerskom okružju, aliAmerikanci su imali dovoljno jak utjecaj da protumjerama reagiraju na tu simpatiju, a da je pritom neeli¬miniraju.

Kendall je poštovao ljude u Berlinu koji su se usredotocili na Buenos Aires. Shvacali supotrebu balansiranja psiholoških ele¬menata, potrebu da popuste, ali da i dalje zadrže sferu utjecaja.Bili su dobri.

Svaka je strana bila iznimno oprezna.To je zahtijevala oko¬lina. Tempiranje je bilo sve.Swanson je znao kako bi nacrti mogli izaci: preko zrakoplova koji lete po obalnim bazama pod

diplomatskom zaštitom. Ta zaštita ce se proširiti na vojsku. Samo bi on znao za operaciju; nitko drugiu stožeru ili, što se toga tice, u vladi nece biti oba¬viješten. On bi sve uredio i obavijestio Kendallakad bude pravo vrijeme.

– Kako ce Nijemci stici? – pitao je general.– Imaju veci problem. Shvacaju da je tako i sigurno ce zahti¬jevati nešto dodatno. Mogu tražiti

taoca, ali ne vjerujem.– Zašto ne?– Koga imamo, tko je ukljucen, tko nije potrošan? Kriste!Da sam to ja, vi biste bili prvi koji bi rekli: »Ubijte gada!« Kendall je ponovo usmjerio pogled

kratko na Swansona. Naravno, vi ne znate koje sam ja mjere opreza poduzeo; mnogo ce uniformi bitipakleno prljavo.

Swanson je shvatio Kendallovu prijetnju. Isto je tako znao da je može prevladati. Trebalo bimalo promisliti, ali to može doci i poslije. Nece biti teško pripremiti Kendallov nestanak. Prvoizo¬lacija, zatim podebeli dosje…

– Usredotocimo se kako kane poslati bort i karbon.Nema smisla da idemo jedan na drugoga – rece Swanson.– Mi smo iznad toga?– Mislim da jesmo.– Dobro. Samo nemojte to zaboraviti – rece Kendall.– Dijamanti bi trebali stici u Buenos Aires. Jeste li to sredili?– Sredujemo. Datum isporuke je za tri, tri i pol tjedna.Ako ne dode do sranja na južnom Atlantiku. No, ne ocekujemo ništa takvo.– Izmedu Buenos Airesa i tvornice Meridian Aircraft je devet tisuca kilometara. Želim da to

putovanje protekne bez nezgoda. Želim da te nacrte donese profesionalac.– Riskirate da zaprljate uniformu, zar ne, generale?– Ne. Covjeku ce biti receno da se Rhinemann dogovorio da nacrti izadu iz Peenemundea. Reci

cemo da se Rhinemann pove¬zao s njemackim pokretom otpora. Da mogu pobjeci.– Puno rupa! Otkad pokret otpora radi za profit? Zašto bi odlazili pet tisuca kilometara daleko?

Ili radili s Rhinemannom?– Jer ga trebaju kao što on treba njih. Rhinemann je prognan kao Židov; bila je to pogreška. Bio

je Kruppov konkurent. Još je puno onih u njemackoj industriji koji su mu lojalni; on ima urede i uBernu… naša kriza sa žiroskopima nije tajna, to znamo. Rhinemann bi iskoristio tu spoznaju;dogovorio se u Bernu.

– Zašto uopce spominjati pokret otpora?– Imam razloge. Oni nisu vaša briga.Swanson je odgovarao odsjecenim rijecima. Projuri mu kroz mozak da opet postaje preumoran.

Trebao je promatrati; snaga mu je bila na nuli kad je bio umoran. A sad je trebao biti uvjer¬ljiv.Trebao je postici da se Kendall pokorava bez pitanja. Bilo je važno da Spaulding dode blizu ErichaRhinemanna. Rhinemann je bio meta.

Brigadir je promatrao prljavog muškarca pred sobom.Povra¬calo mu se pri pomisli da mu je takvo ljudsko smece toliko potrebno u ovom trenutku. Ili

zbog toga što je doveden do toga da mu treba takav covjek? Kojeg ce upotrijebiti i zatim na¬reditinjegovo smaknuce. To je približilo njihove svjetove.

– Dobro, gospodine Kendall, reci cu vam… Covjek kojeg sam izabrao za Buenos Aires jedan jeod najboljih obavještajaca koje imamo. On ce donijeti te nacrte. Ali ne želim ni najmanje riski¬ ratida se sazna za transfer dijamanata. Ako Rhinemann djeluje sam, postaje sumnjiv; ukljucivanjenjemackog pokreta otpora cini ga manje sumnjivim.

Swanson je napravio domacu zadacu. Svi su govorili o fran¬cuskom ili balkanskom pokretuotpora, ali njemacki pokret otpora je radio teže i ucinkovitije, s više žrtava nego svi ostali zajedno.Bivši covjek iz Lisabona trebao bi to znati. To bi ucinilo zadatak u Buenos Airesu prihvatljivim ilegitimnim.

– Cekajte malo… Isuse Kriste! Cekajte malo! – Kendallov izraz neslaganja iznenada sepromijenio. Bilo je to kao da je odjednom oklijevajucim entuzijazmom pronašao vrijednost u necemušto je Swanson rekao. – To bi mogla biti dobra stvar.

– Kako to mislite, stvar?– Samo tako. Kažete da cete to upotrijebiti za tog agenta.Pokret otpora i ta sranja… OK, idemo dalje. Upravo ste dali jam¬stvo koje trebamo.– Kakvo jamstvo?– Ta isporuka Koeningovih dijamanata može izaci iz Buenos Airesa. To ce biti prava stvar…

Da vam postavim nekoliko pita¬nja. I dajte mi izravne odgovore.Kanalizacijski štakor, mislio je Swanson gledajuci uzbudenog, rašcupanog covjekabrojku. –

Nastavite!– Taj pokret otpora. Imaju mnogo ljudi u Njemackoj, važnih ljudi. Mislim, svi to znaju.– Oni su… on je vrlo ucinkovit.– Imaju li kakve veze s njemackom mornaricom?– Valjda. Saveznicka središnja obavještajna mogla bi bolje znati…– Ali ne želite ici k njima. Ili želite?– Ne dolazi u obzir!– Ma je li moguce?– Što?– Njemacka mornarica, k vragu! Flota podmornica! Kendall se naginjao naprijed, a oci su mu

prodorno promatrale Swansona.– Valjda. Ja nisam… – nisam obavještajac. Njemacki pokret otpora ima raširenu mrežu.

Pretpostavljam da imaju veze u mor¬narickom zapovjedništvu.– Onda je moguce.– Da, sve je moguce. – Swanson je spustio glas okrecuci se od vlastitih rijeci. – To je moguce.Kendall se nagnuo na stolici i ugasio cigaretu. Nacerio se svo¬jim ružnim osmjehom i uperio

srednji prst prema Swansonu. – Evo vam vaše price. Cista kao prokleta suza i izvan svake pro¬kletesumnje… dok kupujemo nacrte, dogodi se da njemacka podmornica pluta uokolo, spremna da izade idovede jednog ili cak dvojicu, ako hocete, važnih prebjega. Ljubaznost pokreta otpora.

Koji je bolji razlog za podmornicu da izroni u neprijateljskim vodama? Zašticena od patrola…samo nitko ne silazi. Umjesto toga, svježi teret ulazi u palubu…

Swanson je pokušao razmisliti o Kendallovu na brzinu smiš¬ljenom problemu. – Može nastatiproblem…

– Pogrešno. To je izolirano. Jedno nema veze s drugim!Uostalom, to je samo prica.Brigadir Alan Swanson je znao kad susrece covjeka sposobni¬jeg od sebe na tom podrucju. –

Moguce je. Gašenje radija; na¬redba Saveznicke središnje.Kendall je ustao sa stolice govoreci tiho. – Pojedinosti. Ja cu ih razraditi… a vi cete me platiti.

Bože, što cete platiti.155 BOBEBtf ®BtDGa Kanalizacijski štakor, mislio je Swanson gledajuci uzbudenog,

rašcupanog covjekabrojku. – Nastavite!– Taj pokret otpora. Imaju mnogo ljudi u Njemackoj, važnih ljudi. Mislim, svi to znaju.– Oni su… on je vrlo ucinkovit.– Imaju li kakve veze s njemackom mornaricom?– Valjda. Saveznicka središnja obavještajna mogla bi bolje znati…– Ali ne želite ici k njima. Ili želite?– Ne dolazi u obzir!– Ma je li moguce?– Što?– Njemacka mornarica, k vragu! Flota podmornica! Kendall se naginjao naprijed, a oci su mu

prodorno promatrale Swansona.– Valjda. Ja nisam… nisam obavještajac. Njemacki pokret otpora ima raširenu mrežu.

Pretpostavljam da imaju veze u mor¬narickom zapovjedništvu.– Onda je moguce.– Da, sve je moguce. – Swanson je spustio glas okrecuci se od vlastitih rijeci. – To je moguce.Kendall se nagnuo na stolici i ugasio cigaretu. Nacerio se svo¬jim ružnim osmjehom i uperio

srednji prst prema Swansonu. – Evo vam vaše price. Cista kao prokleta suza i izvan svake pro¬kletesumnje… dok kupujemo nacrte, dogodi se da njemacka podmornica pluta uokolo, spremna da izade idovede jednog ili cak dvojicu, ako hocete, važnih prebjega. Ljubaznost pokreta otpora.

Koji je bolji razlog za podmornicu da izroni u neprijateljskim vodama? Zašticena od patrola…samo nitko ne silazi. Umjesto toga, svježi teret ulazi u palubu…

Swanson je pokušao razmisliti o Kendallovu na brzinu smiš¬ljenom problemu. – Može nastatiproblem…

– Pogrešno. To je izolirano. Jedno nema veze s drugim!Uostalom, to je samo prica.

Brigadir Alan Swanson je znao kad susrece covjeka sposobni¬jeg od sebe na tom podrucju. –Moguce je. Gašenje radija; na¬redba Saveznicke središnje.

Kendall je ustao sa stolice govoreci tiho. – Pojedinosti. Ja cu ih razraditi… a vi cete me platiti.Bože, što cete platiti.

13 27. prosinca 1943.A zori Otok Terceira na Azorima, tisucu tristo cetrdeset tri kilome¬tara zapadno od Lisabona,

bio je poznata postaja za prekoatlantske pilote koji su letjeli južnom rutom do kopna SjedinjenihDr¬žava. Kad su se spuštali, imali su uvijek ugodan osjecaj da ce na¬ici na manji promet i da ce ihuslužiti ucinkovite ekipe na terenu koje ce im omoguciti da ponovo brzo polete. Lajeski aerodrom jebio dobar posao; oni koji su ondje poslani, to su shvatili i do¬bro su radili.

Zato bojnik koji je zapovijedao teretnim i putnickim zrako¬plovom B17 sa satnikom DavidomSpauldingom kao jedinim putnikom nije shvacao kašnjenje. Pocelo je s poniranjem s cetiri tisucepetsto metara. Toranj u Lajesu prekinuo je približavanje i naredio pilotu da priceka. Bojnik se bunio;s njegova stajališta za to nije bilo potrebe. Pista je bila cista. Kontrolor iz lajeskog tor¬nja složio ses bojnikom, ali je rekao da samo ponavlja telefonske naputke iz americkog sjedišta u Ponti Delgaduna susjednom otoku Sao Miguelu. Središnjica AzAma izdala je naredbe; cini se da je ocekivaonekoga da doceka zrakoplov, a taj netko još nije došao. Toranj ce obavještavati bojnika, pa kad smovec kod toga, vozi li bojnik neki važan teret? Samo znatiželja.

Nikako. Nije bilo nikakvog tereta; samo vojni ataše po imenu Spaulding iz lisabonskogaveleposlanstva. Jedan od prokletih diplomata s cajanki. Put je bio rutinski povratni let do Norfolka izašto, k vragu, ne smije sletjeti?

Toranj ce obavještavati bojnika.B17 je sletio u 13:00, a kruženje je trajalo tocno dvadeset sedam minuta.David je ustao s pomicne stolice ucvršcene za pod i proteg¬nuo se. Pilot, agresivni bojnik koji

se cinio Spauldingu kao da ima trinaest godina, pojavio se iz zatvorenog kokpita i rekao da je džipvani ili ce biti uskoro vani da odvede satnika u bazu.

– Želim se držati reda letenja – rece mladi pilot obracajuci se namrgodeno starijem s nižimcinom. – Shvacam da vi diplomati imate dosta prijatelja po ovakvim mjestima, ali dug je put prednama. Molim vas da to imate na umu.

– Pokušat cu skratiti utakmicu pola – odgovori David umorno.– Da, ucinite to. – Bojnik se okrenuo i otišao prema straž¬njem dijelu kabine gdje je narednik

zrakoplovstva otvorio vrata za izbacivanje tereta što su služila i za izlazak zrakoplova. Spaul¬ding gaje slijedio pitajuci se koga ce sresti vani.

– Ja sam Ballantvne, satnice – rece sredovjecni civil za vola¬nom džipa pružajuci rukuSpauldingu. – Ja sam s Amerikancima. Upadajte! Tu smo samo nekoliko minuta.

Idemo do nadstojni¬kove kuce, stotinjak metara iza ograde.David je primijetio da se cuvari na ulazu nisu trudili zausta¬viti Ballantvnea, samo su ga

propustili. Civil je skrenuo desno na cestu paralelnu sa zracnom lukom i ubrzao. U manje vremenanego što je trebalo da se pošteno zapali cigareta, džip je ušao na kolni ulaz španjolske jednokatnehacijende i nastavio iza kuce do necega što bi se moglo opisati samo kao paviljon.

– Tu smo. Hajde, satnice! – rece Ballantvne izlazeci i poka¬ zujuci zaklonjena vrata zaklonjenegradevine. – Ceka nas moj suradnik, Paul Hollander.

Hollander je bio još jedan sredovjecni civil. Bio je gotovo celav i nosio je naocale celicnihokvira koje su ga postarale.

Poput Ballantvnea, i on je izgledao kao obaviješten covjek, u doslovnom i prenesenom znacenju.

Hollander se iskreno nasmi¬ješio.– To je pravo zadovoljstvo, Spaulding. Poput ostalih, divio sam se radu covjeka iz Lisabona.Ipak doslovno, pomislio je David.– Hvala. Volio bih znati zašto više nisam ondje.– Ne mogu vam na to odgovoriti. Niti Ballantvne. Zao mi je.– Možda smatraju da zaslužujete odmor – ponudi odgovor Ballantvne. – Bože dragi, pa bili ste

ondje, koliko?Tri godine bez prekida.– Blizu cetiri – odgovori David – I bilo je puno prekida.Odmarališta na Costa Bravi daleko su bolja od Palm Beacha. Receno mi je da vi,

pretpostavljam da ste to vi, imate moje zapo¬vijedi… ne želim ispasti nestrpljiv, ali ondje je gadnitinejdžer s cinom bojnika koji upravlja zrakoplovom. On je nestrpljiv.

– Recite mu da se nosi – nasmijao se covjek po imenu Hol¬lander. – Imamo vaše zapovijedi imalo iznenadenje: postali ste potpukovnik. Recite bojniku da si ocisti uniformu.

– Cini se da sam preskocio jedan cin.– Zapravo niste. Prošle godine ste postali bojnik. Cini se da baš nemate neke koristi od cinova u

Lisabonu.– Ili vojske – upadne Ballantvne.– Niti jedno niti drugo, zapravo – rece David. – Bar nisam otpušten. Sanjao sam o degradaciji u

cuvara zahoda.– Jedva – Hollander sjedne na jednu od cetiri stolice pokazu¬juci Davidu da ucini isto. To je

bio njegov nacin ukazivanja da sastanak nece biti kratak kako je Spaulding mislio. – Da je dobaparada ili odlikovanja, siguran sam da biste vi bili u prvim redovima.

– Hvala – rece David sjedajuci. – To otklanja veliki brigu.O cemu se zapravo radi?– Ponovo, nemamo odgovore, samo instrukcije s najviših instancija. Ali prvo vam trebamo

postaviti nekoliko pitanja.Samo jedan pogrešan odgovor može nas sprijeciti da vam pre¬damo zapovijedi. Da završimo

prvo s tim. Siguran sam da bar želite znati kamo idete. Hollander se ponovo nasmije svojim pra¬vimsmiješkom.

– Volio bih znati, nastavite.– Otkad ste otpušteni s dužnosti u Lisabonu, jeste li kontak¬tirali, namjerno ili drukcije, s bilo

kim izvan veleposlanstva? Pod time mislim cak i na najnedužnije dovidenja? Ili sredivanje racuna urestoranu, trgovini; ili prilika da naletite na znanca na aerodromu ili na putu do aerodroma?

– Ne. I prtljagu sam poslao diplomatskim kutijama; bez kov¬cega, bez putne opreme.– Temeljiti ste – rece Ballantvne i dalje stojeci.– Imam razloga da budem. Prirodno, imao sam sastanke tje¬dan dana nakon što sam se vratio sa

sjevera zemlje…– Odakle? – upita Hollander.– Iz Baskije i Navarre. Kontaktne tocke ispod granice.Uvijek sam dogovarao sastanke nakon toga, to je održavalo kontinuitet. Ne mnogo, ali dovoljno

da me vide. Dio prikrivanja. Imao sam isplanirana dva susreta ovog tjedna; rucak i koktel.– Sto s njima? – Ballantyne je sjeo do Davida.– Naredio sam Marshallu, on je kriptograf koji je preuzeo moje zapovijedi, da nazove

neposredno prije nego što sam tre¬bao doci. Da kaže da cu zakasniti. To je sve.

– A ne da necete biti ondje? – Hollander je djelovao fascini¬rano.– Ne, samo da cu zakasniti. To se uklapalo u krinku.– Držim vas za rijec – smijao se Hollander. – Odgovorili ste potvrdno i više od toga. Kako vam

se cini New York?– Kao i uvijek: ugodno na kratko vrijeme.– Ne znam za koliko dugo, ali to je vaš zadatak. I bez uni¬forme, pukovnice.– Živio sam u New Yorku. Znam ondje puno ljudi.– Vaša nova krinka je jednostavna. Otpušteni ste nakon casne službe u Italiji. Medicinski razlozi,

manje ozljede.Hollander je izvadio omotnicu iz unutarnjega džepa i predao je Davidu. – Sve je ovdje. Užasno

jednostavno, dokumenti… sve.– Dobro – rece David prihvacajuci omotnicu. – Ja sam ptica polomljenih krila u New Yorku. Za

sada krasno. Niste mogli uci¬niti nešto stvarno, je li?– Dokumenti su jednostavni, nisam rekao da su autenticni. Zao mi je.– I meni. Što se dogada?– Netko vas jako voli. Imate sjajan posao; i dobru placu.Kod Meridian Aircrafta.– Meridian.– Odjel za nacrte.– Mislio sam da je Meridian na Srednjem zapadu. Illinois ili Michigan.– Ima newyorški ured. Ili ga sad ima.– Zrakoplovni nacrti, pretpostavljam.– Valjda.– Kontrašpijunaža?– Ne znamo – odgovori Ballantvne. – Nisu nam dali podatke osim imena dvojice ljudi kojima

cete podnositi izvješca.– Imena su u omotnici?– Ne – rece Hollander. – Usmena su i tek ce biti predana.Ništa napismeno dok ne dodete onamo.– O Isuse, to zvuci kao Ed Pace. On voli ovakve gluparije.– Ispricavamo se ponovo. Ovo je netko iznad Pacea.– Što?… Nisam znao da postoji išta više osim možda Svete Stolice… Onda, kako se izvještava?

I kome?– Prioritetnom poštom. Izravno na adresu u Washingtonu.Bez odjela, ali prijenos i prioritet potvrduju se putem Teren¬ skoga odjela, Fairfax.Spaulding je ispustio mekani, gotovo jedva cujni zvižduk.– Tko su ta dvojica?– Prvo je Lyons. Eugene Lyons. On je aerofizicar.Moramo vam reci da je malo cudan, ali pravi genij.– Drugim rijecima, odbacite covjeka, prihvatite genija.– Nešto tako. Vjerujem da ste navikli na to – rece Ballantvne.– Da – odgovori Spaulding. – A ostali?– Covjek po imenu Kendall. – Hollander je prekrižio noge.– Ništa o njemu. On je samo ime. Walter Kendall.Nemam pojma što radi.

David je povukao pojas preko struka na pomicnom sjedalu.Motori B17 su grmjeli velikom brzinom šaljuci vibracije kroz golemi trup. Gledao ga je kao nije

niti jedan zrakoplov prije. Že¬lio je postaviti, reducirati razmak i oplatu na neki imaginarni na¬crt.Ako je Hollanderov opis zadatka tocan, a zašto ne bi bio, za nekoliko dana proucavat ce nacrtezrakoplova.

Zacudile su ga mjere opreza. Jednom rijecju, bile su nera¬zumne; nadilazile su cak i nenormalnemjere sigurnosti. Bilo bi jednostavnije da se javi u Washington, preraspodijeli na novi zadatak idetaljno izvijesti. Umjesto toga, izvještavanja nece uopce biti.

Zašto ne?Zar treba prihvatiti nedefinirane naredbe od dvojice muška¬raca koje nikad prije nije sreo? Bez

odobrenja, cak uvoda, bilo kakve vojne vlasti? Sto je, do vraga, radio Ed Pace?Oprostite… to je netko iznad Pacea.To su bile rijeci koje je Hollander upotrijebio.… potvrdene putem Terenskog odjela, Fairfax.Ponovno Hollander.David je znao da je Fairfax najviše mjesto, osim Bijele kuce, kamo bi netko mogao ici. Ali

Fairfax je i dalje vojska. A on nije dobivao upute od Fairfaxa, samo »odobrenje«.Ostala Hollanderova pitanja nisu uopce bila pitanja.Zapoci¬njala su upitnim rjeccama: zar, je li, jeste li, možete li. Ali nisu bila pitanja; samo

daljnje upute.– Imate li prijatelje u bilo kojoj zrakoplovnoj kompaniji?Na rukovoditeljskoj razini?Nije znao, za ime Božje. Bio je toliko dugo izvan zemlje da nije bio siguran da uopce ima

prijatelja, tocka.Bez obzira na to, rece Hollander, mora izbjegavati sve »takve prijatelje«, ako postoje. Prijaviti

njihova imena Walteru Kendallu, ako naide na njih.– Imate li kakvu žensku u New Yorku koja je javna licnost?Kakvo je to bilo pitanje? Najgluplja stvar koju je ikad cuo!Sto je, do vraga, Hollander mislio pod tim?Celaveci, s monoklom, agent AzAma je kratko razjasnio.U Davidovu je dosjeu bilo navedeno da je kao civil zaradivao kao radijski izvodac. To je

znacilo da je poznavao glumice.I glumce, podsjetio je Spaulding. Pa što?Prijateljstva s poznatim glumicama mogla bi dovesti do foto¬grafija po novinama, nastavio je

Hollander. Ili do nagadanja u kolumnama; njegovo bi se ime našlo u novinama. I to je trebalo izbjeci.David se prisjetio da zna, da je poznavao nekoliko djevojaka koje su uspjele na filmu otkad je

otišao. Imao je kratku vezu s glumicom koja je sad velika zvijezda u Warner Brothersu. Nevoljko sesložio s HoUanderom, agent je imao pravo. Takve kontakte treba izbjegavati.

– Možete li brzo shvatiti, spremiti u pamcenje, nacrtne spe¬ cifikacije nevezane za industrijskeplanove?

Ako mu se da kljuc za simbole i bitne odrednice, odgovor bi vjerojatno bio da.Zatim se mora pripremiti kako god zna za zrakoplovne nacrte.To je, mislio je Spaulding, bilo ocito.To je, rekao je Hollander, sve što mu je mogao reci.B17 odrula na zapadni krajnji dio lajeskog aerodroma i okrene se za uzlijetanje. Antipaticni

bojnik je pokazao što misli stojeci uz ulaz i gledajuci na sat kad se Spaulding vratio. David je sišaoiz džipa, rukovao se s Ballantvneom i podigao tri prsta bojniku.

– Brojac se izgubio kod zadnjeg udarca – rece pilotu. – Znate kako je s tim deckima u prugastimhlacama.

Bojniku to nije bilo zabavno.Zrakoplov je dobio brzinu, a zemlja pod njim je udarala u opremu za uzlijetanje povecanom

jacinom. Za nekoliko sekundi zrakoplov ce poletjeti. David se sagnuo da podigne azorske novine kojemu je dao Hollander i koje je stavio pod noge kad se vezao.

Dogodilo se iznenada. Eksplozija takve snage da je pomicno sjedalo zajedno s pognutimDavidom odletjelo i bacilo ga u desnu stijenu zrakoplova. I nikad nije saznao, ali cesto jerazmiš¬ljao, jesu li mu te azorske novine spasile život.

Dima je bilo posvuda; zrakoplov se izvrnuo i okrenuo na bok. Zvuk metala što se savijaoispunio je kabinu stalnim, beskrajnim vriskom; celicna rebra svila su se s vrha i bokova trupa,puknuta, svinuta, istrgnuta iz svojih ležišta.

Druga eksplozija raznijela je prednju kabinu; mlazovi krvi i komadici mesa lijepili su se prekostijena što su se mrvile i okre¬tale. Dio ljudskog skalpa s tragovima spaljene kose ispod svijetle,guste, crvene tekucine udario je u Spauldingovo rame. Kroz dim je David mogao vidjeti kako sesuncana svjetlost probija kroz prednji dio izvrnutog zrakoplova.

Zrakoplov se raspao na dva dijela!David je odmah spoznao da ima samo jedan izgled za opsta¬nak. Spremnici za gorivo bili su

napunjeni za dugi atlantski let; eksplodirat ce za nekoliko sekundi. Posegnuo je za kopcom na struku ipotegnuo je iz sve snage. Zaglavila se. Pad je uzrokovao da se kucište stisne i prekrio ga tkaninom.Vukao je i savijao kucište te se napokon oslobodio.

Zrakoplov, ili ono što je ostalo do njega, zapoceo je seriju grmljavinskih trzaja koji suoznacavali dolazak posljednje bitke da se zaustavi na kraju kvrgavog zemljišta. David je krenuouna¬trag pužuci što brže prema repu. Kad je bio prisiljen stati, pripi¬jen uz pod, lica zašticenogrukama, doletio je komad metala i zarezao mu stražnji dio desne podlaktice.

Teretni otvor se razletio i otvorio; zrakoplovni narednik je napola virio kroz celicni okvir,mrtav, grudiju rastvorenih od vrata do donjeg dijela rebara.

David je procijenio udaljenost do zemlje koliko mu je panika dopuštala i bacio se iz zrakoplovasavijajuci se da amortizira pad te da se otkotrlja od repa što je otpadao.

Zemlja je bila tvrda i puna kamenja, ali je bio slobodan.Nastavio se kotrljati, puzati, kopati, zabijati krvave ruke u suho, tvrdo tlo sve dok mu nije

ponestalo daha u plucima.Ležao je na zemlji i cuo zavijanje sirena u daljini.A zatim je uslijedila eksplozija koja je zaglušila i potresla zemlju.Prioritetne visokofrekvencijske radijske poruke slale su se tamo i natrag izmedu operativnih

soba lajeskog aerodroma i Te¬renskog odjela u Fairfaxu.David Spaulding je trebao biti prebacen zrakoplovom iz Terceire na sljedeci let do

Newfounlanda za manje od sat vremena.Na Newfounlandu ce ga susresti prateci lovac u vojnoj bazi i s njim ce direktno doletjeti na

uzletište Mitchell u New Yorku. U svjetlu cinjenice da potpukovnik Spaulding nije pretrpio težefizicke ozljede, nece biti promjena u zapovijedima koje su mu dane.

Uzrok eksplozije B17, i posljedicna ubojstva, bila je nedvoj¬beno sabotaža. Tempirana uLisabonu ili postavljena tijekom tocenja goriva u Lajesu. Odmah je poduzeta intenzivna istraga.

HoUander i Ballantyne bUi su s Davidom kada ga je pregle¬davao britanski vojni lijecnik.Zavoji su stavljeni oko šavova u desnom ramenu, posjekline na rukama i podlakticama ocišcene, aSpaulding se sam proglasio ošamucenim, ali spremnim za akciju. Lijecnik je otišao nakon što mu jedao intravenozni seda¬tiv koji ce omoguciti Davidu da se potpuno odmori na posljed¬njem dijeluputa za New York.

– Mislim da ce vam odgovarati da uzmete tjedan dana dopu¬sta – rece HoUander. – Bože dragi,imate srece što ste medu nama!

– Živi bi bUa bolja rijec – dodao je BaUantvne.– Ja sam bio meta? – upita Spaulding. – To je bUo povezano sa mnom?– Fairfax ne misli tako – odgovori celavi HoUander. Misle da je to slucajna sabotaža.Spaulding je promatrao agenta AzAma dok je govorio.Davidu se ucimlo da je HoUander oklijevao, kao da je skrivao nešto.– Cudna slucajnost, je li? Ja sam bio jedini putnik.– Ako neprijatelj može uništiti istodobno veliki zrakoplov i pUota, to valjda smatra napretkom. I

sigurnost u Lisabonu nije nikakva.– Ne ondje gdje sam ja bio. Opcenito govoreci nije.– Pa možda tu u Terceiri, zatim… samo govorim ono što Fairfax misli.Netko je zakucao na vrata dispanzera i BaUantvne ih je otvo¬rio. Potporucnik stane mirno i tiho

se obrati Davidu ocito svje¬stan da je Spaulding bio blizu smrti.– Vrijeme je da se pripremite, gospodine. Bit cemo u zraku za dvadeset minuta. Mogu li vam

kako pomoci?– Nemam ništa, porucnice. Sto god sam imao, sad je u masi spaljenog smeca kraj piste.– Da, naravno, žao mi je.– Ne treba vam biti. Bolje ta stvar nego ja… odmah cu ja.– David se okrenuo BaUantvneu i HoUanderu pa se rukovao.Dok je izgovarao posljednje dovidenja Hollanderu, vidio je nešto u agentovim ocima.Hollander je doista nešto skrivao.Britanski mornaricki casnik otvorio je vrata paviljona i ušao.Paul Hollander je ustao sa stolice.– Jeste li donijeli? – upita casnika.– Da. – Casnik je stavio svoju aktovku na jedini stol od kova¬nog željeza i pritisnuo kopce.

Izvadio je omotnicu i predao je Amerikancu. – Fotografski laboratorij je napravio dobar posao.Dobro osvijetljeno, pogled sprijeda i odostraga. Gotovo kao da imamo pravu stvar.

Hollander odmota vrpcu na omotnici i izvadi fotografiju.Bilo je to uvecanje malog medaljona, šesterokrake zvijezde.Bila je to Davidova zvijezda.U središtu nalicja bio je natpis na hebrejskom pismu. Na stražnjoj strani nalazio se plitki reljef

noža s traccima munje što su presijecali oštricu.– Hebrejska slova oznacavaju ime proroka Hagaja; on je sim¬bol organizacije židovskih

fanatika koji djeluju iz Palestine. Zovu se Haganah. Njihov posao jest osveta koja se ceka dvijetisuce godina. Od njih ocekujemo prave nevolje u nadolazecim godi¬nama; to su jasno pokazali,bojim se.

– Rekli ste da je bio postavljen na dnu glavnog podupiraca stražnje kabine.– Tako je bio postavljen da izbjegne oštecenje od svega osim izravne eksplozije. Vaš zrakoplov

je raznio Haganah.

Hollander je sjeo i promatrao fotografiju. Digao je pogled do britanskog casnika. – Zašto? Zaime Božje, zašto?

– Ne mogu na to odgovoriti.– Niti Fairfax. Mislim da to cak ne žele priznati. Žele to zakopati.14 27. prosinca 1943.Washington, D.C.Kada se iz njegova interkoma zacuo mekani, utješni glas po¬rucnice WACa koja je bila njegova

tajnica, Swanson je znao da to nije rutinska komunikacija.– Fairfax na vezi, gospodine. Pukovnik Pace. Kaže da vas prekinem.Otkad je dostavio dosje Davida Spauldinga, zapovjednik Fairfaxa nije bio sklon zvati osobno.

Nije o tome govorio; jedno¬stavno je slao poruke preko podredenih. A kako su se sve odno¬sile nanapredak vadenja Spauldinga iz Portugala, Paceovo je gledište bilo jasno: požurit ce to, ali neceosobno potvrditi svoje sudjelovanje.

Edmund Pace još nije bio zadovoljan maglovitim objašnje¬njima tipa »visoka važnost« u vezisa svojim covjekom iz Lisabona. On ce slijediti zapovijedi iz prikrajka.

– Generale, došla je hitna radioporuka s uzletišta Lajes na Terceiri – rece Pace žurno.– Što to, do vraga, znaci? Gdje?– Azori. Teretni B17 sa Spauldingom je sabotiran.Dignut u zrak pri polijetanju.– Isuse!– Mogu li predložiti da dodete ovamo, gospodine?– Spaulding je poginuo?– Prvi izvještaji kažu da nije, ali ne želim ništa jamciti.Sve je nejasno. Želio sam pricekati dok ne dobijem daljnje potvrde, ali sad to ne mogu.

Neocekivani dogadaj. Molim vas, dodite, gene¬rale.– Dolazim. Nadite informacije o Spauldingu!Swanson je skupio papire na stolu; informacije od Kendalla koje je trebalo spojiti, zapecatiti u

tanku metalnu kutiju i zaklju¬cati u ormar s dokumentima s dvije kombinacije i kljucem.Ako je ikad postojao razlog potpunu sigurnost, bio je simbo¬liziran tim papirima.Okrenuo je dvije kombinacije, stavio kljuc i onda pomislio na tren da bi mogao obrnuti proces i

uzeti papire sa sobom… Ne, to je bilo nerazumno. Bili su sigurniji u ormaru. Ormar prikucan na podbio je bolji nego džep covjeka koji šece ulicom i vozi se automobilima.

Ormaru se nije mogla dogoditi nesreca, nije mogao imati sla¬bost umornog pedesetogodišnjegbrigadira.

Pozdravio je cuvara na dužnosti na ulazu i sišao brzo stu¬bama do plocnika. Cekao ga je vozackojeg je pozvala tajnica WACa cija je ucinkovitost premašila njezine stalne napore da bude višenego ucinkovita tajnica. Znao je da ce ju jednog dana kad pritisak postane prejak pozvati unutra,zakljucati vrata i na brzinu naguziti na smedom kožnatom kaucu.

Zašto je razmišljao o svojoj tajnici? Nije ga bilo briga za porucnicu WACa koja je zaštitnickisjedila ispred njegovih uredskih vrata.

Sjeo je i skinuo kapu. Znao je zašto je razmišljao o svojoj taj¬nici: to mu je pružalo trenutacnoolakšanje. Odgodilo mu je misli o komplikacijama koje jesu ili nisu eksplodirale na pisti na Azorima.

Isuse! Pomisao da ponovo gradi što je uspio sastaviti bila mu je mrska. Da se vrati, da ponovnoizgradi, da nade pravog covjeka bilo je nemoguce. Bilo mu je dovoljno teško razmišljati o sadašnjimpojedinostima.

Pojedinostima koje je dao kanalizacijski štakor.Kendall.Enigma. Nezanimljiva slagalica koju cak ni G2 nije mogao sastaviti. Swanson je dao napraviti

rutinsku provjeru pod izgovo¬rom da je racunovoda bio stranka iz Meridianovih ugovora. Momci izobavještajne i Hooverovi šutljivi manijaci nisu donijeli baš ništa osim imena i datuma.

Naredeno im je da ne razgo¬varaju s osobljem Meridiana ili s bilo kime povezanim s ATCOomili Packardom; naredbe su ucinile zadatak gotovo nemogucim.

Kendall je imao cetrdeset šest godina. Bio je teški astmaticar i ovlašteni revizor. Bio je samac,imao je malo ili nimalo prijatelja, a živio je dva bloka dalje od svoje tvrtke ciji je bio jedini vlasnik,u središtu Manhattana.

Osobne procjene bile su gotovo jednoobrazne: Kendall je bio odvratan, antidruštveniindividualist, ali izvanredni statisticar.

Dosje je mogao ispricati tužnu pricu: otac koji ga je napustio, nedostatak povlastica, uobicajenestvari, ali nije.

Nije bilo nikakve naznake siromaštva, niti jedan podatak o teškocama koje su trpjeli milijuni,osobito za vrijeme velike gospodarske krize.

Nije bilo podataka ni o cemu, zapravo.Enigma.Ali ništa nije bilo zagorietno u pojedinostima Waltera Kendalla za Buenos Aires. Bile su posve

jasne. Kendallov smisao za manipulaciju bio je zaintrigiran; izazov je potaknuo vec razvi¬jeneinstinkte za spletku. Kao da je našao posljednji posao i doista, mislio je Swanson, jest.

Operacija je podijeljena u tri izolirane cjeline: dolazak i nad¬zor dijamanata; istodobnu analizužiroskopskih nacrta kako budu stizali i prijevoz podmornicom. Kutije dijamanata borta i karbona izKoeningovih rudnika bit ce potajno prebacene u skla¬dište u Darsena Norte u okrugu Puerto Nuevo.Nijemci dodi¬jeljeni skladištu bit ce odgovorni samo Erichu Ehinemannu.

Aerofizicar Eugene Lyons bit ce smješten u cuvanom stanu u okrugu San Telmo, podrucju koje jegotovo jednako newyorškom Gramercv Parku, bogato, izdvojeno, idealno za nadzor. Kako se nacrtidostavljaju u fazama, tako on izvještava Spauldinga.

Spaulding ce doci prije Lvonsa u Buenos Aires i biti dodi¬jeljen veleposlanstvu pod bilo kojimizgovorom koji Swanson smatra prikladnim. Njegov zadatak, onako kako ce Spaulding misliti, bit cekoordinacija nabave žiroskopskih planova i ako se potvrdi njihova autenticnost, odobrit ce placanje.To odobre¬nje bit ce dostavljeno šifrom javljenom radijem Washingtonu, a koja je navodnodopuštala transfer sredstava Rhinemannu u Švi¬carskoj.

Spaulding ce tada cekati na zajednicki dogovorenom aero¬dromu spreman da odleti izArgentine. Dat ce mu se dopuštenje da poleti kad Rhinemann dobije obavijest da je »placanje«izvr¬šeno.

U stvarnosti, šifra koju ce Spaulding poslati bila je signal nje¬mackoj podmornici da izroni nadogovorenom odredištu na moru i susretne se s malim plovilom koje ce nositi dijamante. Oceanske izracne patrole bit ce izvan podrucja; ako naredba bude dovedena u pitanje, što je bilo malovjerojatno, dat ce mu se prica o prebjezima iz pokreta otpora.

Kada završi isporuka na moru, podmornica ce radijem javiti »potvrdu« Rhinemannove isplate.Zaronit ce i zapoceti povratak u Njemacku. Spauldingu ce tada biti odobren povratak u Sjedi¬njeneDržave.

Te mjere sigurnosti bile su najbolje od onoga što je svaka strana mogla ocekivati. Kendall je biouvjeren da može uvjeriti Ericha Rhinemanna u operaciju. On i Rhinemann imali su odre¬denu

objektivnost koju ostali nisu posjedovali.Swanson nije poricao slicnost; to je bio još jedan prihvatljiv razlog za Kendallovu smrt.Racunovoda ce za tjedan dana odletjeti u Buenos Aires i odr¬žati konacne dogovore s

njemackim iseljenikom.Rhinemannu ce biti objašnjeno da je Spaulding u ulozi isku¬snog kurira, cuvara ekscentricnog

Eugenea Lvonsa pozicija za koju je Kendall priznao da je poželjna. Ali Spaulding nije bio ništa više.Nije bio ukljucen u transfer dijamanata; nije znao ništa o podmornici. On ce dati šifre potrebne zatransfer, ali nikad to nece saznati. Nije bilo mogucnosti da sazna.

Nepropusno, bez rupa; prihvatljivo.Swanson je citao i citao Kendallove pojedinosti. Nije im mogao naci manu.Racunovoda slican tvoru sveo je izuzetno složene pregovore na seriju jednostavnih postupaka i

zasebnih motiva. Na neki nacin Kendall je stvorio izvanrednu prijevaru. Svaki je korak imaokontrolnu tocku, svaki potez protupotez.

Swanson ce dodati posljednju prijevaru: David Spaulding ce ubiti Ericha Rhinemanna.Izvor naredbe: upute iz Saveznicke središnje obavještajne.Po prirodi Rhinemannova angažmana, on je bio prevelika odgovor¬nost za njemacko podzemlje.

Bivši covjek iz Lisabona može upo¬trijebiti metode koje god smatra prikladnima. Unajmiti ubojice,uciniti to sam; što god nalaže situacija. Samo da osigura da se to ucini.

Spaulding ce razumjeti. Podzemni svijet agenta i dvostrukih agenata bio je njegov život proteklihnekoliko godina.

David Spaulding, ako se njegovu dosjeu moglo vjerovati, prihvatit ce naredbu kakva jest: kaorazumno, profesionalno rješenje.

Ako je Spaulding živ.O Kriste! Sto se dogodilo? Gdje? Lapess, Lajes. Neki pro¬kleti aerodrom na Azorima!

Sabotaža. Dignut u zrak pri polije¬tanju!Što je to znacilo?Vozac je skrenuo s autoceste na pokrajnju virginijsku cestu.Bili su 15 minuta od Fairfaxova kompleksa; Swanson je grizao donju usnicu. Zapravo je

zagrizao u meko tkivo; mogao je oku¬siti krv.– Imamo daljnje informacije – rece pukovnik Edmund Pace stojeci ispred fotografskog okvira za

zemljovide. Na zemljovidu je bio otok Terceira na Azorima. – Spaulding je dobro. U šoku, naravno.Manji šavovi, modrice, ništa slomljeno. Izveo je cudo. Pilot, kopilot, clan posade: svi poginuli.Jedini preživjeli su Spaulding i topnik koji se vjerojatno nece izvuci.

– Je li mobilan? Spaulding?– Da. Hollander i Ballantyne su sada s njim.Pretpostavljam da ga želite izvuci…– Isuse, da – prekine Swanson.– Na transferu je s Newfounlanda. Osim ako ne želite promi¬jeniti zapovijedi, obalni patrolni

let ce ga pokupiti ondje i dovesti na jug. Uzletište Mitchell.– Kada ce stici?– Kasno navecer, ako vrijeme dopusti. Ako ne, rano ujutro. Da ga dovedu ovamo?Swanson je oklijevao. – Ne… Neka ga lijecnik na Mitchellu dobro pregleda. Ali držite ga u

New Yorku. Ako mu treba neko¬liko dana odmora, smjestite ga u hotel. Sve drugo ostaje kako jebilo.

– Pa… – Pace je djelovao pomalo iznerviran svom nadrede¬nom.

– Netko ce se morati sresti s njim.– Zašto?– Zbog dokumenata. Sve što smo pripremili odletjelo je u zrak zajedno sa zrakoplovom.

Pretvorili su se u prah i pepeo.– A, da, naravno. Nisam na to mislio. – Swanson se udaljio od Pacea i došao do stolice ispred

jednostavnog stola. Sjeo je.Pukovnik je promatrao brigadira. Bio je ocito zabrinut jer se Swanson nije usredotocio, nije

imao prikladnu koncentraciju. – Možemo dosta lako izraditi nove, to nije neki problem.– Dobro. Ucinite to, može? Neka ga netko doceka na Mitchellu i to mu da.– OK… ali možda se predomislite. – Pace je otišao prema stolici, ali je ostao stajati. – Sto? O

cemu?– Sto god da jest… zrakoplov je sabotiran, rekao sam vam to. Ako se sjecate, pozvao sam vas

da dodete zbog neocekivana raz¬voja dogadaja.Swanson je buljio u svog podredenog. – Imao sam težak tje¬dan. I rekao sam vam za težinu

projekta. Ne igrajte te Fairfaxove igrice sa mnom! Ne tvrdim da sam strucnjak na vašem podrucju.Zamolio sam samo za pomoc, naredio, ako želite. Recite što mislite bez uvoda, molim vas.

– Pokušao sam vam dati tu pomoc. – Paceov ton bio je naglašeno pristojan. – Nije lako,gospodine. I upravo sam vam kupio dvanaest sati da razmislite o drugim mogucnostima.

Zra¬ koplov je raznio Haganah.– Tko?Pace je objasnio sve o židovskoj organizaciji koja djeluje iz Palestine. Za to vrijeme pažljivo je

promatrao Swansona.– To je suludo! Nema smisla. Kako znate?– Prva stvar koju inspekcijski tim ucini na mjestu sabotaže jest da pregleda, pokupi ostatke,

pogleda dokaze koji su se možda otopili od vrucine ili izgorjeli ako je upotrijebljen eksplo¬ziv. Toje prvi pregled i radi se brzo…

Medaljon Haganaha na¬den je na repnom dijelu. Željeli su da se zna.– Bože dragi! Sto ste rekli ljudima na Azorima?– Kupio sam vam dan, generale. Naredio sam Hollanderu da minimalizira bilo kakvu vezu, da je

drži dalje od Spauldinga. Da sugerira slucajnost ako predmet izmakne kontroli. Haganah je neovisan,fanatican. Vecina cionistickih organizacija ne želi imati posla s njima. Zovu ih skupinom divljaka.

– Kako to mislite »izmakne kontroli«? – Swanson je bio uznemiren zbog drugih stvari.– Sigurno znate da su Azori pod britanskim nadzorom.Stari ugovor s Portugalom daje im pravo na vojna postrojenja.– To znam – rece Swanson razdraženo.– Britanci su našli medaljon.– Što ce uciniti?– Razmisliti. Na kraju izvijestiti Središnju saveznicku.– Ali vi vec sada znate za to.– Hollander je dobar covjek. Radi usluge; dobiva usluge za uzvrat.Swanson je ustao sa stolice i besciljno šetao oko nje. – Što mislite, Ede? Je li to bilo

namijenjeno Spauldingu? pogledao je pukovnika.Izraz Paceova lica davao je Swansonu do znanja da je Pace poceo shvacati njegovu tjeskobu.

Ne toliko zbog projekta to je bilo izvan granica i to je prihvacao – nego da je kolega casnik prisiljenraditi na nepoznatom podrucju; na teritoriju za koji nije osposobljen prijeci. U takvim trenucima

dobar vojnik je suosje¬cao.– Mogu vam dati samo pretpostavke, vrlo labave, cak niti dobra predvidanja… Može biti

Spaulding. Cak i ako jest, ne mora znaciti da je to povezano s vašim projektom.– Što?– Ne znam kakve su bile Spauldingove terenske aktivnosti.Ne detaljno. A Haganah je pun psihopata koji siju smrt.Racio¬ nalni su poput jedinica Juliusa Streichera. Spaulding je možda morao ubiti portugalskog

ili španjolskog Zidova. Ili iskoristiti jednog za zamku. U katolickoj zemlji to bi bilo dovoljnoHaganahovoj celiji… ili je netko drugi bio u zrakoplovu. Casnik ili clan posade s anticionistickimrodakom, osobito židovskim anticionistickim rodakom. Moram provjeriti… ako ne procitate knjigu,ne možete razumjeti te Zidove.

Swanson je šutio nekoliko trenutaka. Kad je progovorio, cinio je to priznajuci Paceov stav. –Hvala… ali vjerojatno nije niti jedna od tih stvari? Mislim, španjolski Židovi, klopke ili neki pilotovujak… to je Spaulding.

– To ne znate. Spekuliramo, ali ne znamo.– Ne razumijem kako. – Swanson je ponovo sjeo razmišljajuci doista glasno. – S obzirom na sve

stvari… Misli su mu odletjele u tišinu.– Mogu li nešto predložiti? – Pace je krenuo prema stolici. Nije bilo vrijeme da govori svisoka

uznemirenom nadredenom.– Svakako – rece Swanson gledajuci pukovnika. Njegove su oci zahvalno gledale tog

tvrdoglavog, samosvjesnog obavještajca. – Nisam potvrden za vaš projekt i da budem iskren, i neželim biti. To je projekt Ministarstva rata pa tamo i pripada. Rekao sam prije nekoliko minuta datrebate razmotriti ostale mogucno¬sti… možda biste morali. Ali samo ako vidite izravnu vezu.Pro¬matrao sam vas i niste je vidjeli.

– Jer je ni nema.– Vi nemate veze, a ne vidim kako biste je i imali s obzirom na ono što znam od opipavanja

situacije i Johannesburga, s kon¬centracijskim logorima?Auschwitzom? Belsenom?– Ni najmanje.Pace se nagnuo prema naprijed s laktovima na stolu. – To je ono što brine Haganah. Zajedno sa

španjolskim Zidovima i zamkama… Nemojte sada donositi nove odluke, generale.Ucinili biste to brzopleto, bez potvrde.– Potvrde… – Swanson je gledao sumnjicavo. – Pa zrakoplov je dignut u zrak. Ljudi su

poginuli!– A medaljon je na rep mogao staviti bilo tko. Lako je moguce da vas testiraju.– Ali tko?– Ne mogu odgovoriti. Upozorite Spauldinga. To ce mu biti smiješno, on je bio u zrakoplovu.

Ali neka mu moji ljudi na uzletištu Mitchell kažu da se to može ponoviti; da bude oprezan… Bio jeondje, generale. On ce se pobrinuti za sebe… A u medu¬vremenu, mogu li vam predložiti dapotražite zamjenu?

– Zamjenu?– Za Spauldinga. Ako se takvo što ponovi, možda bude uspješno. Bit ce izvan igre.– Mislite, bit ce ubijen? –Da.– U kakvom vi to svijetu živite? – upita tiho Swanson.– To je zamršeno – rece Pace.

15 29. prosinca 1943.New York Spaulding je promatrao promet sa svog hotelskog prozora iz¬nad Pete avenije i

Central parka. Montgomerj je bio jedan od onih malih, elegantnih hotela u kojem su odsjedali njegovirodi¬telji kad su se nalazili u New Yorku. Ugodan osjecaj nostalgije obuzimao ga je sad kad jeponovo bio tu.

Stari recepcionar lio je tihe suze dok ga je upisivao.Spaulding je zaboravio. Na srecu, sjetio se prije nego što se potpis osušio da ga je starac prije

mnogo godina vodio na šetnje parkom. Prije gotovo cetvrt stoljeca!Šetnje parkom. Guvernante. Vozaci koji su cekali u pre¬dvorju spremni da odvedu njegove

roditelje na vlak, koncert, pokus. Glazbeni kriticari. Direktori gramofonskih kompanija. Beskonacnevecere gdje se morao pojaviti prije spavanja i gdje bi ga otac poticao da kaže nekom gostu u kojoj jedobi Mozart skladao Cetrdesetu simfoniju; datumi i cinjenice koje je bio pri¬siljen pamtiti i za kojega uopce nije bilo briga.

Rasprave. Histerije zbog neodgovarajuceg dirigenta ili loše izvedbe ili još gore kritike.Ludilo.I tu je bio uvijek lik Aarona Mandela, tješiteljski, miriteljski, cesto ocinski prema njegovu

zauzetom ocu dok je majka bila u sjeni, cekala je u drugom planu, a koji je proturjecio njezinojpri¬rodnoj snazi.

I mirna vremena. Nedjelje, osim koncertnih nedjelja, kada bi se njegovi roditelji iznenada sjetilinjegova postojanja i pokušali u jednom danu nadoknaditi pažnju za koju su mislili da su nepro¬pisnodali guvernanti, vozacima i ljubaznom, pristojnom hotel¬skom osoblju. U tim vremenima, mirnimvremenima, osjetio je oceve iskrene, ali umjetne napore; htio mu je reci da je u redu, da nije lišenpažnje. Nisu trebali provoditi jesenje dane lutajuci zoološkim vrtovima i muzejima; zoološki vrtovi imuzeji bili su ionako puno bolji u Europi. Nije ga trebalo ljeti voditi na otok Coney ili plaže NewJerseva. Sto su one u usporedbi s Lidom ili Costom del Santiago? Ali kad god su bili u Americi,postojao je taj roditeljski nagon da se uklope u kalup poznat kao »americki otac i majka«.

Tužno, smiješno, nedosljedno, nemoguce, zapravo.I zbog nekog pradavnog razloga nije se poslije više vracao u ovaj maleni, elegantni hotel.

Rijetko je postojala potreba, naravno, ali mogao je uciniti taj napor. Uprava je iskreno voljela obiteljSpaulding. Sad se cinilo ispravnim, na neki nacin. Nakon godina izbivanja želio je osigurati bazu ucudnoj zemlji, sigurnoj barem u sjecanjima.

Spaulding je odšetao od prozora do stola gdje je liftboj osta¬vio njegov novi kovceg s novomcivilnom odjecom što ju je kupio u Rogers Peetu. Sve, ukljucujuci i kovceg. Pace je bio dalekovidankad je poslao novac s bojnikom koji mu je donio duplikate dokumenata uništenih na Terceiri. Trebaoje potpisati za novac, ali ne za dokumente; to ga je zabavljalo.

Bojnik kojeg je susreo na uzletištu Mitchell, na samoj pisti, otpratio ga je do ambulante gdje gaje vojni lijecnik, kojem je bilo dosadno, proglasio spremnim, ali iscrpljenim; kritizirao je naprofesionalnoj osnovi šavove koje je stavio britanski lijecnik na Azorima, ali nije vidio razloga da ihmijenja.

Predložio je Davidu da uzima pilule svaka cetiri sata i odmara se.Caveat pacijent.Bojnikkurir odsvirao je standardnu Fairfaxovu melodiju i rekao mu kako Terenski odjel još

analizira sabotažu kod Lajesa. Možda je usmjerena na njega zbog neceg što je loše napravio uLisabonu. Treba biti oprezan i prijaviti izravno pukovniku Paceu u Fairfaxu bilo kakve neobicneincidente.

Nadalje, Spaulding treba zapamtiti ime brigadnog generala Alana Swansona iz Mini¬starstvarata. Swanson je njegov izvor kontrole i kontaktirat ce s njim za nekoliko dana, najviše deset.

Zašto da zove Pacea? Zbog bilo kakvih incidenata. Zašto da ne kontaktira izravno saSwansonom? Buduci da je on izvor kon¬trole.

– Paceove instrukcije – odgovori bojnik – dok brigadir ne preuzme; tako je jednostavnije.Ili daljnje prikrivanje, mislio je David, prisjecajuci se zamuce¬nih ociju Paula Hollandera,

AzAmovog agenta na Terceiri.Nešto se dogadalo. Transfer izvora kontrole obavljen je na vrlo nekonzervativan nacin. Od

nepotpisanih šifra visoke važno¬sti zaprimljenih u Lisabonu do izvanredne zapovijedi: izvan igre. Odisporuke dokumenata usred oceana do agenata AzAma koji su rekli da ga prvo moraju ispitati, docudnih naredbi koje su tražile da izvještava dvojici civila u New Yorku bez prethodnog briefinga.

To je bilo kao usporeni valcer. Bilo je ili vrlo profesionalno ili vrlo amaterski: zapravo jesumnjao da je rijec o kombinaciji jed¬noga i drugoga. Bilo bi zanimljivo upoznati toga generalaSwansona. Nikad nije cuo za njega.

Legao je na hotelski krevet. Odmarat ce se sat vremena, a zatim istuširati i obrijati te vidjetiNew York nocu, prvi put u više od tri godine. Vidjeti što je rat ucinio manhattanskoj noci; dnevnimsatima nije ucinio ništa ili vrlo malo od onoga što je vidio. Samo su plakati bili novi. Bilo bi dobroimati ženu vece¬ras. Ali ako se to dogodi, želi da bude udobno, bez borbe ili žurbe. Slucajnost bibila prava stvar; ugodna, doista ugodna epi¬zoda. S druge strane, nije htio prelistati adresar da bistvorio takvu epizodu. Prošle su tri godine i devet mjeseci otkad je posljednji put podigao telefon uNew Yorku. Za to vrijeme naucio je da bude oprezan prema promjenama koje se dogode nakonnekoliko dana, a kamoli nakon tri godine i devet mjeseci.

Prisjetio se s ugodom kako su državni transferi u veleposlan¬stvu u Lisabonu cesto govorili olakoj pristupacnosti žena kod kuce. Osobito u Washingtonu i New Yorku gdje su brojevi i odsutnoststalnosti išli u prilog jednonocnim vezama. Zatim se prisjetio s odredenom zabavnom rezigniranošcukako su ista ta izvješca obicno govorila o neodoljivom magnetizmu casnicke odore, osobito satnikapa naviše.

Nosio je uniformu tocno triput u protekle cetiri godine: u holu hotela Mayflower s EdomPaceom, na dan kad je stigao u Portugal i na dan kad je otišao iz Portugala.

Cak ni sada nije imao uniformu.Zazvonio je telefon i to ga je iznenadilo. Samo Fairfax, pret¬postavljao je taj brigadir Swanson.

Znali su gdje se nalazi. Montgomerv je zvao iz ambulante uzletišta Mitchell i rezervirao sobu; bojnikje rekao da uzme sedamdeset i dva sata. Trebao je odmor; nitko ga nece smetati. Sada ga je netkosmetao.

– Halo?– Davide! – Bio je to djevojacki glas; nizak, kultiviran u Plazi. – Davide Spaulding!– Tko je to? – pitao se na tren igraju li se njegove maštarije sa stvarnošcu.– Leslie, dušo! Leslie Jenner! Bože, pa prošlo je pet godina!Spauldingov um je ubrzano radio. Leslie Jenner je pripadala newyorškoj sceni, ali ne radijskom

svijetu; bila je s koledža.Sastanci pod satom u Baltimoreu; kasne noci u LaRue, plesovi na koje su ga zvali; ne toliko zbog

društvenosti koliko zbog cinje¬nice što je bio sin poznatih umjetnika Spaulding.Leslie je pohadala škole Miss Porter«s, Finch i bila clanica Junior League.Samo, promijenila je prezime. Udala se za momka s Yalea.Nije se mogao sjetiti imena.

– Leslie, to je…pa, Isuse, iznenadenje. Kako si znala da sam tu? – Spaulding se nije upuštao ubezvezna blebetanja.

– Ništa se ne dogada u New Yorku, a da ja to ne saznam!Imam oci i uši svugdje, dragi! Istinsku špijunsku mrežu!David Spaulding je osjecao da mu je nestalo krvi u licu; nije mu se svidala djevojcina šala. –

Ozbiljan ti govorim, Leslie…Nisam nikoga zvao. Cak ni Aarona. Kako si saznala?– Ako baš želiš znati, Cindv Bonner, prije se zvala Cindv Tottle, udala se za Paula Bonnera.

Cindv je mijenjala neke gozne božicne darove za Paula u Rogers Peetu i zaklela se da si is¬probavao odijelo. Znaš kakva je Cindv!

David nije poznavao Cindv. Cak se nije sjecao ni imena, a još manje lica. Leslie Jenner jenastavila dok je on razmišljao.

– …I tako je otišla do najbližeg telefona i nazvala me.Napo¬kon dragi, ti i ja smo ipak hodali.Ako je hodanje podrazumijevalo dva ljetna mjeseca svaki vikend u East Hamptonu i druženje u

krevetu s kceri domacina, David se mogao složiti. Ali ne bi potpisao definiciju: bilo je pro¬lazno,diskretno i neposredno prije djevojcina braka.

– Pretpostavljam da nisi rekla mužu…– O Bože, dragi moj medo! Ja sam Jenner, dragi, a ne Hawkwood! Nisam cak zadržala prezime.

Prokleta bila da jesam.Tako je, pomisli David. Udala se za muškarca po imenu Hawkwood: Rogera ili Ralpha; nešto

takvo. Ragbijaša, ili je možda bio tenisac?– Zao mi je. Nisam znao…– Richard i ja smo se razišli prije sto godina. Bila je to kata¬strofa. Kurvin sin nije mogao

držati ruke podalje od mojih naj¬boljih prijateljica! Sad je u Londonu, zracne snage, nešto kao vrlotajno, mislim. Sigurna sam da ga Engleskinje dobro osje¬caju… mislim to doslovno. Znam!

Davidu je zapela knedla u grlu. Leslie Jenner ga je pozivala.– Pa oni su saveznici – šaljivo rece Spaulding. – Leslie, nisi mi rekla kako si me pronašla

ovdje?– Tocno sam cetiri puta zvala, medo. Pokušala sam uobica¬jeno: Commodore, Biltmore i

Waldorf; a zatim sam se sjetila da su tvoji mama i tata uvijek odsjedali u Montgomerjju… Mirissta¬rog svijeta, dragi… Mislila sam, kako je danas teško doci do rezervacije, možda si se dosjetio.

– Bila bi dobar detektiv, Leslie.– Samo kad je objekt mog nadzora vrijedan toga, medo…Mi smo se dobro zabavljali.– Da, jesmo – rece Spaulding s mislima na sasvim drugoj temi. – I ne možemo dopustiti da

sjecanja odu na otpad.Vecera?– Da nisi rekao, vrištala bih.– Da dodem po tebe u tvoj stan? Koja ti je adresa?Leslie je oklijevala djelic trenutka. – Nadimo se u restoranu.Nikad se necemo izvuci odavde.Poziv, doista.David je predložio malenu kavanu u Pedeset prvoj ulici koje se sjetio. Bila je kraj parka. – U

sedam i trideset? Osam?

– Sedam i trideset, odlicno, ali ne ondje, dragi. Vec je godi¬nama zatvorena. Zašto ne Gallerj?To je na Pedeset šestoj. Ja cu rezervirati, poznaju me.

– Krasno.– Jadni medo, toliko te dugo nije bilo. Ništa ne znaš. Ja cu te uvesti u trendove.– To bih volio. Onda, sedam i trideset.– Ne mogu docekati. I obecajem da necu plakati.Spaulding je vratio telefon na mjesto; bio je zbunjen. Na više nacina. Za pocetak, djevojka ne

zove bivšeg ljubavnika nakon gotovo cetiri ratne godine, a da ne pita, osobito u ova vremena, gdje jebio i kako je; barem koliko ce ostati u gradu. Nije bilo prirodno; nijekala je znatiželju u ovim danimakoji su bili puni znatiželje.

Bio je još jedan razlog koji ga je duboko uznemiravao.Posljednji put njegovi su roditelji odsjeli u Montgomerjju 1934. I od tada se nije vracao.

Upoznao je tu djevojku 1936., u listopadu 1936. u New Havenu na proslavi na Yaleu.Dobro se sjecao.Leslie Jenner nije nikako mogla znati za hotel Montgomery.Barem ne da je povezan s njegovim roditeljima.Lagala je.16 29. prosinca 1943.New York Gallerj je izgledala tocno onako kako je David i mislio da ce izgledati: gomila

crvenog baršuna s mnogo palmi uokolo u raz¬licitim oblicima i velicinama. Mekana bijela svjetlostse na zidu odbijala od tuceta zidnih svijecnjaka što su se nalazili na tolikoj udaljenosti od stolova dase jelovnici nisu mogli citati. Klijentela je bila jednako predvidljiva: mladi, bogati, namjerno ležerni.Obilje podignutih obrva i iskrivljenih osmjeha te veoma svijetlih zubi. Glasovi su se dizali i spuštali,rijeci su se preklapale, dik¬cija je bila ugladena.

Leslie Jenner je vec bila ondje kad je stigao. Potrcala mu je u zagrljaj ispred garderobe; cvrstoga je držala, u tišini, nekoliko minuta – ili su se Spauldingu cinile kao minute; u svakom slu¬cajupredugo. Kada je podigla glavu, suze su joj oblikovale poto¬cice na obrazima. Suze su bile prave, alitu je bilo nešto – je li to bila napetost njezinih punih usana?

Same oci? Nešto umjetno na djevojci. Ili je to bio on?Godinama udaljen od mjesta kao što je Gallerj i djevojke kao što je Leslie Jenner.U svakom drugom pogledu izgledala je onako kako je se pri¬sjecao. Možda malo starija,

zasigurno senzualnija, iskusnija. Nje¬zina tamnoplava kosa bila je sada više svijetlosmeda, njezineširoke tamne oci pridavale su nešto istancano njezinoj urodenoj provokativnosti, lice joj je bilo malonaborano, ali još lijepo obli¬kovano, aristokratsko.

Osjecao je njezino tijelo pored svog; sjeca¬nje mu se tako pooštrilo. Gipko, jako, s punimgrudima, tijelo rodeno za seks. Oblikovano njime i za njega.

– Bože, Bože, Bože! O Davide! – Pritisnula je svoje usne na njegovo uho.Otišli su do stola; cvrsto je držala njegovu ruku puštajuci je samo da zapali cigaretu i zatim

uzimajuci je natrag.Razgovarali su. Nije bio siguran sluša li, ali je kimala neprekidno i nije ski¬dala pogled s njega.

Ponovio je u kratkim crtama svoju krinku: Italija, manje ozljede; pustili su ga da se vrati pravomzanimanju gdje ce imati više uspjeha nego da nosi pušku. Nije znao koliko ce ostati u New Yorku.Bio je iskren što se toga tice, mislio je. Nije imao pojma koliko ce ostati u gradu; a barem to je želioznati. Bilo mu je drago da je ponovo vidi.

Vecera je bila uvod za krevet. Oboje su to znali; nijedno se nije trudilo sakriti uzbudenje

ponovnog doživljaja najugodnijih iskustava: mladenacki seks u prikrajku, u strahu da ih ne pro¬nadustarci. Uživalo se više jer je to bilo zabranjeno, opasno.

– Tvoj stan? – bio je to upit.– Ne, medo. Dijelim ga s tetom, maminom mladom sestrom. Vrlo je pomodno dijeliti stanove

ovih dana, vrlo domoljubno.Razlog je promaknuo Davidu. – Onda kod mene – rece odlucno.– Davide? – Leslie mu je stisnula ruku i zastala prije nego što je progovorila. – Ti stari

obiteljski znanci koji vode Montgomerj poznaju toliko ljudi u našem društvu. Na primjer, Allcottoviimaju ondje apartman, isto tako Dewhurstovi. Imam kljuc od stana Peggy Webster u Villageu. Sjecašse Peggy? Bio si na njezinu vjencanju. Jack Webster? Poznaješ Jacka? On je u morna¬rici; otišla jedo njega u San Diego. Idemo u Peggyin stan.

Spaulding je pomno promatrao djevojku. Nije zaboravio nje¬zino cudno ponašanje prekotelefona, njezinu laž o starom hotelu i njegovim roditeljima. No, moguce je da mu je mašta bilaprebujna. Godine provedene u Lisabonu cinile su covjeka oprez¬nim. Možda postoje objašnjenja,gubitak sjecanja s njegove strane; ali sad je bio znatiželjan koliko i uzbuden.

Bio je vrlo znatiželjan, vrlo uzbuden.– Idemo u Peggyin stan – rece.Ako je postojalo išta osim seksualnog motiva, onda mu je to promaklo.Skinuli su kapute. Leslie je natocila pice u kuhinji dok je David naslagao novine u kaminu i

promatrao plamenove kako ih gutaju.Leslie je stajala na kuhinjskom pragu gledajuci ga kako raz¬dvaja drva i stvara protok zraka.

Držala je pice i smješkala se. – Za dva dana je Stara godina. Požurit cemo i nazvati je našom. NašomNovom godinom. Koja je pocetak mnogih, nadam se.

– Mnogih – odgovori stojeci i krene prema njoj. Uzeo je obje caše, a ne samo onu koja mu jeponudena. – Odložit cu ih ovdje. – Odnio ih je na stolic ispred malog kauca koji je bio nasuprotkaminu. Okrenuo se brzo, pristojno, da je može gledati u oci. Nije gledala u caše. Ili onamo kamo ihje stavio.

Umjesto toga, primaknula se vatri i skinula bluzu. Bacila ju je na pod i okrenula se. Njezinevelike grudi bile su naglašene uskim, prozirnim grudnjakom koji je na vrhovima bio cipkast.

– Skini košulju, Davide.Ucinio je to i prišao joj. Trgnula se na njegove zavoje i nježno ih dotaknula prstima. Stisnula se

uz njega. Njezina je zdjelica bila cvrsto kraj njegovih prepona. Pomicao se bocno, strucno.Poseg¬nuo je za njezinim ledima i otkopcao grudnjak; ona se lagano savila kako ga je povukao. Zatimse ona okrene ubadajuci svojim grudima u njegovo meso. Primio joj je lijevu dojku desnom rukom;ona je posegnula prema dolje lagano se pomaknuvši i otkopcala njegove hlace.

– Pice može pricekati, Davide. Ovo je Stara godina.Naša.I dalje držeci njezine grudi, stavio je usne na njezine oci, uši.Osjetila ga je i zajecala.– Ovdje, Davide – rece. – Ovdje na podu.Pala je na koljena. Haljina joj se povukla do bedara i provirili su vrhovi carapa.Legao je pokraj nje i poljubili su se.– Sjecam se – šaputao je uz nježan osmijeh. – Prvi put; kucica kraj spremišta za camce. Pod.

Sjecam se.– Pitala sam se hoceš li se sjetiti. Ja nisam nikad zaboravila.

Bilo je samo jedan i cetrdeset pet ujutro kada ju je odveo kuci. Vodili su ljubav dvaput, popiliveliku kolicinu viskija obi¬telji Jack i Peggy Webster i razgovarali uglavnom o starim danima. Leslienije brak ništa sprjecavao. Richard Hawkwood, bivši muž, bio je jednostavno muškarac koji nijemogao biti u stalnoj vezi. Bio je seksualni proždrljivac; tako nekako. Bio je cak neuspješan uposlovnom svijetu, osim ako mu obitelj nije pomogla. Hawkwood je bio covjek odgojen da troši iuživa u pedeset tisuca dolara na godinu, a bio je sposoban zaraditi možda samo šest tisuca.

Rat je i stvoren, smatrala je, za ljude poput Richarda. Takvi ljudi, kao što je njezin bivši muž,samo bi se istaknuli.

Možda bi trebao poginuti, velicanstveno umrijeti pa da se ne mora vratiti civilnom životu gdjese uopce ne snalazi.

Spaulding je smatrao da je malo prestroga, a ona je tvrdila da je obzirna. Smijali su se i vodililjubav.

Cijele noci David je bio oprezan cekajuci da ona nešto kaže, otkrije nešto, pita nešto neobicno.Da bilo što razjasni. Ako ništa drugo, a ono barem razloge što su stajali iza laži o tome kako ga jenašla. No, ništa se nije dogodilo.

On ju je ponovo upitao tvrdeci da je nevjerojatno da se sjeca njegovih roditelja i Montgomerjja.Ostala je pri tvrdnji o dobrom pamcenju dodajuci samo da je potraga zbog ljubavi temeljita.

Ponovo je lagala; znao je to. Ono što je bilo medu njima nije bila ljubav.Ostavila ga je u taksiju; nije željela da dode gore. Njezina teta je spavala; bolje je ovako.Sutra ce se ponovo sresti. Kod Websterovih. Deset navecer; imala je dogovor za veceru koje ce

se rano riješiti. I dogovor za Staru godinu ce odgoditi. Imat ce cijeli dan samo za sebe.Nakon što joj je vratar pridržao vrata, a taksi krenuo prema Petoj aveniji, prvi put je pomislio

na Fairfaxov zadatak da pocne prekosutra raditi za Meridian Aircraft. Na Staru godinu ocekivao je dace raditi pola radnog vremena.

Bilo je to cudno. Stara godina. Božic.Nije cak ni razmišljao o Božicu. Sjetio se poslati darove rodi¬teljima u Santiago; ucinio je to

još prije puta na sjever.U Baskiju i Navarru.Božic nije imao neko znacenje. Djedovi Mrazevi koji su mahali zvoncicima newyorškim

ulicama, ukrasi u izlozima trgo¬vina, ništa mu nije imalo neko znacenje.Bio je tužan zbog toga. Uvijek je uživao u blagdanima.David je platio vozacu, pozdravio nocnog recepcionara u Montgomerjju i pozvao dizalo do svog

kata. Izašao je i približio se svojim vratima. Automatski, jer su mu oci bile umorne, pritis¬nuo je prstispod znaka »Ne ometaj« ispod brave.

Zatim je opipao drvo i pogledao prema dolje zapalivši upa¬ljac da bolje vidi.Nije bilo konca.Instinkt i upute iz Fairfaxa da bude na oprezu dovele su do toga da oplete hotelsku sobu.

Nevidljive svilene niti postavio je na desetak mjesta. Ako ih nije bilo ili ako su pukle, to je znaciloda je netko provalio.

Nije bio naoružan i nije znao je li netko još unutra.Vratio se do dizala i pritisnuo dugme. Pitao je recepcionara ima li rezervni kljuc, vrata se nisu

dala otvoriti. Covjek nije imao; odveli su ga u hotelsko predvorje.Recepcionar je naredio liftboju da ostane za recepcijom dok on ode pomoci g. Spauldingu i vidi

što je s problematicnom bra¬vom.Dok su njih dvojica izlazila iz dizala i kretala prema hodniku, Spaulding je zacuo zvuk zasuna

kako je tiho, ali nepogrešivo kliknuo. Brzo je okrenuo glavu u oba smjera, gore i dolje niz hodnik,pokušavajuci locirati podrijetlo zvuka.

Ništa nije vidio osim zatvorenih hotelskih vrata.Recepcionar je bez teškoca otvorio vrata. Ali teže od otvara¬nja vrata shvacao je ruku

gospodina Spauldinga oko svojih ramena koja ga je utjerala u sobu zajedno s njim.David je brzo pogledao uokolo. Vrata kupaonice i ormara bila su otvorena. Drugdje se nije

nigdje moglo sakriti…Pustio je recepcionara i dao mu novcanicu od pet dolara kao napojnicu.– Hvala vam puno. Neugodno mi je. Mislim da sam previše popio.– Ništa, gospodine. Hvala, gospodine. – Covjek je izašao zatvorivši vrata za sobom.David je poceo brzo provjeravati konce. U ormaru: u džepu sakoa, otpali. U sredini, nema

konca.Stol: prva i treca ladica.Oba konca su nestala. Prvi unutra na vrhu rupcica; drugi ubacen izmedu košulja.Krevet: bocno postavljen u smjeru uzorka.Nigdje. Ništa.Otišao je do kovcega koji su ležali kraj prozora. Sagnuo se i pogledao desnu bravu; Konac je

bio uguran u metalnu kopcu ispod male šarke. Ako bi se kovceg otvorio, konac bi morao puknuti.Bio je slomljen, samo je jedna polovica ostala.Unutrašnjost kovcega imala je jedan konac na kraju, preko elasticnog poklopca na udaljenosti od

tri prsta s lijeve strane.Nije ga bilo.David je ustao. Otišao je prema stolu kraj kreveta i posegnuo za telefonskim imenikom. Nije

imalo smisla cekati; njegova je prednost bila u iznenadenju. Njegova je soba profesionalnopre¬tražena; nije trebao saznati.

Naci ce broj Leslie Jenner, vratiti se do njezina stana i pro¬naci telefonsku govornicu kraj ulaza,uz malo srece, s pogledom na ulaz. Tad ce je nazvati, ispricati neku nevjerojatnu pricu o bilo cemu izatražiti da je vidi. Bez spominjanja pretrage, ništa od svojih sumnji. Raskrinkati je u cijelosti isaslušati pozorno nje¬zinu reakciju. Ako pristane vidjeti ga, sve je dobro. Ako ne, držat ce njezinstan pod nadzorom preko noci, ako je potrebno.

Leslie Jenner mu je bila dužna ispricati pricu i on ce zasi¬gurno saznati tu pricu. Covjek izLisabona nije proveo tri godine u sjevernim pokrajinama, a da nije stekao neko iskustvo.

U zgradi na toj adresi nije postojalo prezime Jenner.Bilo je šest Jennera na Manhattanu.Davao je jedan po jedan broj hotelskoj centrali i jedan po jedan stizao je isti odgovor u

razlicitim stupnjevima sna i bijesa.Nema Leslie Jenner. Ne poznaju takvu.Spaulding je spustio slušalicu. Sjedio je na krevetu; ustao je i šetao po sobi.Otici ce do te zgrade i pitati vratara. Bilo je moguce da je stan na tetino ime, ali to nije bio

prihvatljivo. Leslie Jenner ce sigurno dati svoje ime i broj u poslovne stranice imenika, ako jemoguce, jer za nju je telefon bio sredstvo preživljavanja, a ne udobnosti. Uostalom, ako ode do stanai pocne ispitivati, pokazat ce reveliku zabrinutost. Nije bio spreman to uciniti.

Kako se zvala djevojka u Roger«s Peetu? Ona koja je mije¬njala božicne darove? Cynthia?Cindy?… Cindy.

Cindy Tuttle… Tottle. Ma ne Tottle… Bonner. Udana za Paula Bonnera, ona koja je mijenjala

grozne darove za Paula.Otišao je do kreveta i uzeo telefonski imenik.Paul Bonner je bio u imeniku: Park avenija 480. Adresa je odgovarala. Dao je broj centrali.Javio se glas djevojke, više pospan nego budan.– Da?… Halo?– Gospodo Bonner?– Da. Što hocete? Ja sam gospoda Bonner.– Ja sam David Spaulding. Vidjeli ste me poslijepodne u Rogers Peetu; mijenjali ste darove za

svoga muža, a ja sam kupovao odijelo… Oprostite što smetam, ali važno je.Vecerao sam s Leslie… Leslie Jenner; vi ste je nazvali.Upravo sam je ostavio u njezinu stanu. Trebali smo se naci sutra, a maloprije sam saznao da

necu moci. Malo je glupo, ali zaboravio sam uzeti njezin broj, a ne mogu ga naci u imeniku. Moždabi…

– Gospodine Spaulding! – djevojka ga je prekinula, sada oštrim tonom koji više nije bioomamljen od sna. – Ako je ovo šala, mislim da je neukusna. Sjecam vas se. Nisam vas vidjelapopodne i nisam mijenjala… Nisam bila u Rogers Peetu. Moj muž je poginuo prije cetiri mjeseca. NaSiciliji…

Nisam razgova¬rala s Leslie Jenner… Hawkwood, mislim…više od godine dana. Odselila se u Kaliforniju, u Pasadenu, mislim… nismo se cule. Niti postoji

vjerojatnost da se cujemo.David je cuo nagli klik prekinute veze.17 31. prosinca 1943.New York Bilo je jutro newyorške Stare godine.Njegov prvi radni dan u Meridian Aircraftu, odjelu za nacrte.Vecinu jucerašnjeg dana ostao je u hotelskoj sobi. Izašao je nakratko na rucak i po novine.

Vecerao je u sobi i na kraju uzeo besmisleni taksi do Greenwich Villagea gdje je znao da nece naciLeslie Jenner u deset sati.

Ostao je zatvoren iz dva razloga. Prvi je bila potvrda dijag¬noze lijecnika na uzletištu Mitchell:bio je iscrpljen.

Drugi je raz¬log bio jednako važan. Fairfax je provjeravao Leslie Jenner Hawkwood, CindyTottle Bonner i mornarickog casnika po imenu Jack ili John Webster cija je žena bila u Kaliforniji.

David je želio te podatke prije nego što krene dalje, a Ed Pace je obecao da ce biti temeljitkoliko je to moguce u cetrdeset osam sati.

Spaulding je bio šokiran onime što je Cindy Bonner rekla o Leslie Jenner.Odselila se u Kaliforniju. Mislim u Pasadenu…I obicni poziv upravitelju zgrade u Greenwich Villageu potvrdio je da su Websterovi zaista

ondje živjeli; i da je muž bio u mornarici, a žena je u posjetu negdje u Kaliforniji.Upra¬vitelj je cuvao poštu.Negdje u Kaliforniji.Odselila se u Kaliforniju.Je li postojala veza? Ili je to bila samo slucajnost?Spaulding je pogledao na sat. Bilo je osam sati. Jutro newyorške Stare godine. Sutra ce biti

1944.Jutros se treba javiti Walteru Kendallu i stanovitom Eugeneu Lvonsu u privremenom uredu

Meridiana u Trideset osmoj ulici.

Zašto bi jedan od najvecih proizvodaca zrakoplova u Sjedi¬njenim Državama imao privremeniured?

Zazvonio je telefon. David je posegnuo za njim.– Spaulding?– Zdravo, Ede!– Našao sam što sam mogao. Nije nešto. Za pocetak, ne postoji trag rastave Hawkwoodovih. On

je u Engleskoj.Osma zrakoplovna, ali ništa tajno. On je pilot u Desetom bombarderskom zapovjedništvu u

Surrevju.– A što je s tom što živi u Kaliforniji?– Prije osamnaest mjeseci otišla je iz New Yorka i odselila se teti u Pasadenu. Teta je vrlo

bogata, udana je za nekog Goldsmitha; on je bankar, društvena krema. Prema onome što smo saznali, ito samo u glavnim crtama, ona voli Kaliforniju.

– Dobro. A što je s tim Websterom?– Slaže se. On je topnicki casnik na Saratogi. Otišli su u San Diego na popravak. Brod se vraca

na more za dva tjedna, to je fiksni datum. Do onda ima mnogo cetrdesetosamsatnih,sedamdesetdvosatnih izlazaka; ali ne i dopust. Žena Margaret pridru¬žila se svom porucniku prijenekoliko dana. Nalazi se u hotelu Greenbrier.

– Ima li što o Bonnerima?– Ono što vec znaš, i da je pravi junak. Posmrtna srebrna zvi¬jezda, pješaštvo. Ubijen na

izvidackoj ophodnji koja je pokrivala izvlacenje kad su upali u zasjedu. To je bilo prilikom invazijena Siciliju.

– I to je sve?– To je sve. Ocito se svi poznaju, ali ne mogu naci ništa što bi to povezalo s tvojim zadatkom za

Ministarstvo rata.– Ali ti ne vodiš operaciju, Ede, rekao si da ne znaš što je zadatak.– Tocno. Ali prema djelicima koje znam, ne mogu ništa naci.– Moja soba je pretražena. Ne griješim.– Možda krada. Bogati vojnik u bogatom hotelu, vratio se kuci nakon dugo vremena. Možda je

netko mislio da imaš puno novaca. Da si dobio otpremninu.– Sumnjam. Izvedeno je vrlo profesionalno.– Puno profesionalaca operira po tim hotelima. Cekaju da se momci napiju…Spaulding ga prekine. – Molio bih te da nastaviš. –Što?– Ona Bonnerova je rekla da nije vjerojatno da ce vidjeti Leslie Jenner i nije se šalila. To je

cudno, zar ne? Želio bih znati zašto je to rekla.– Nastavi. To je bila tvoja hotelska soba, ne moja… znaš što mislim? Malo sam razmišljao o

tome. Morao sam.– O cemu?– Newyorcani vole razmjenjivati postelje. Nisi mi objašnja¬vao, ali nije nelogicno da je dama

bila u New Yorku na nekoliko dana, možda te osobno vidjela ili je znala nekoga tko te vidio ipomislila: zašto ne k vragu? Vratila se u Kaliforniju, možda te nece više nikada vidjeti…

– Ne, uopce nije logicno. Previše je petljala; nije trebala.Držala me dalje od hotela.– Pa bio si ondje…– Bio sam. Znaš, smiješno je. Prema tvom bojniku s uzletišta Mitchell, mislite da je ono na

Azorima bilo namijenjeno meni…– Rekao sam da je moglo biti – uskoci Pace.– A ja ne mislim. No, u ovom slucaju uvjeren sam da se pro¬šla noc dogodila zbog mene, a ti

nisi. Možda smo obojica umorni.– Možda sam zabrinut zbog tvog šefa operacije, tog Swansona; vrlo je nervozan, to nije njegov

teren. Mislim da on ne može podnijeti još dodatnih komplikacija.– Onda mu necemo ništa reci. Barem ne sada. Znat cu kada cu trebati.Spaulding je promatrao neurednog racunovodu dok je opisi¬vao operaciju u Buenos Airesu.

Nikad nije sreo nekog poput Waltera Kendalla. Covjek je bio apsolutno prljav.Njegov miris tijela bio je samo djelomicno prikriven dobrim dozama ruma. Ovratnik njegove

košulje bio je prljav, a odijelo zgužvano. David je fascinirano promatrao kako taj covjek istodobnodiše kroz usta i nosnice. Agent u Terceiri je rekao da je Eugene Lyons »cudan«; ako je taj Kendall»normalan«, jedva ceka da vidi znanstvenika.

Operacija u Buenos Airesu cinila se jednostavnom, daleko manje složenom od vecine toga uLisabonu. Toliko jednostav¬nom da ga je ljutila pomisao da je zbog nje maknut iz Lisabona. Da senetko potrudio da ga izvijesti prije nekoliko tjedana, uštedio bi Washingtonu puno planiranja ivjerojatno novca. Bavio se njemackim pokretom otpora otkad je ta organizacija ujedinila svojerazlicite frakcije i postala ucinkovita snaga. Ako je taj Erich Rhinemann mogao kupiti nacrte imaknuti ih iz Peenemiindea, on, covjek iz Lisabona, mogao ih je izvaditi iz zemlje. Vjerojatnosigurnije nego pokušati ih prokrijumcariti preko Sjevernog mora ili luka u La Mancheu. Te su lukebile zatvorene, sa stalnim ophodnjama. Da nisu bile, vecina njegova posla bila bi vjerojatnonepotrebna. Jedini zadovoljavajuci aspekt operacije bio je da je Rhinemann mogao dobiti nacrte bilocega što se odnosilo na Peenemunde. To je bilo izvanredno. Peenemiinde je bio beton¬ski i celicnitrezor ukopan u zemlji. S najsloženijim sustavom osi¬guranja i potpore ikad izmišljenim. Bilo bilakše izvuci covjeka iz bilo kojeg izmišljenog razloga nego izvaditi i jednu stranicu papira.

Nadalje, laboratoriji u Peenemiindeu bili su odijeljeni.Vitalne dijelove koordinirala je samo šacica elitnog znanstvenog osoblja pod Gestapovim

nadzorom. Sto se tice Buenos Airesa, to je znacilo da je Erich Rhinemann mogao: doci do razlicitihšefova laboratorija i potkupiti ih sustavnim redoslijedom; zaobici ili kupiti Gestapo nemoguce;pridobiti za suradnju šacicu znan¬stvenika koji su mogli izaci iz laboratorija.

Davidovo iskustvo dovelo je do toga da iskljuci posljednje dvije mogucnosti; moglo je lakodoci do izdaje. Rhinemann se vjerojatno usredotocio na šefove laboratorija; to je bilo opasno, aliisplativo.

Dok je Kendall govorio, David je odlucio zadržati svoje zakljucke za sebe. Postavit ce nekolikopitanja, jedno ili dva na koja želi odgovor, ali zasad nece sklapati pakt s Walterom Kendallom. To jebila lagana odluka. Kendall je bio jedan od najantipaticnijih ljudi koje je ikad susreo.

– Ima li neki poseban razlog zašto se nacrti moraju isporuciti u stupnjevima? – upita Spaulding.– Možda nema. Ali Rhinemann ih je prokrijumcario dio po dio. Svatko ima raspored; kaže da je

tako sigurnije.Prema njego¬vim procjenama, mislimo da ce to trajati tjedan dana.– Dobro, to ima smisla… i taj Lyons ih može provjeriti?– Nema boljeg od njega. Doci cu do njega za nekoliko minuta; ima nekoliko stvari koje morate

znati. Kad jednom dodete u Argentinu, on je vaše vlasništvo.– To zvuci zlokobno.– Snaci cete se s njim. Pomoci ce vam… stvar je u tome da cim provjeri te nacrte, vi šaljete

šifre i Rhinemann dobiva novac. Ne prije.– Ne razumijem. Zašto tako komplicirano? Ako provjeravaju, zašto ga se ne isplati u Buenos

Airesu?– Ne želi taj novac u argentinskoj banci.– To mora da je velika lova.– I jest.– S obzirom na ono malo što znam o Rhinemannu, nije li cudno da radi s njemackim pokretom

otpora?– On je Židov.– Nemojte to reci onima iz Auschwitza. Nece vam vjerovati.– Rat stvara veze po potrebi. Pogledajte nas. Radimo s Crvenima. Isto je: zajednicki ciljevi,

zaboravimo razlike.– U ovom slucaju, to je malo hladnokrvno.– Njihov problem, ne naš.– Dobro, necemo više o tome… jedno ocito pitanje.Buduci da sam na putu u Buenos Aires, u veleposlanstvo, cemu ova stanka u New Yorku? Ne bi

li bilo lakše doputovati izravno iz Lisabona do Argentine?– To je bila odluka u posljednji tren. Zao mi je. Cudno, ha?– Nije baš dobro. Ja sam na listi za transfer?– Na cemu?– Listi za transfer Ministarstva vanjskih poslova. Kao vojni ataše.– Ne znam. Zašto?– Želio bih znati je li opcepoznato da sam napustio Lisabon. Ili bi moglo biti opcepoznato. Ne

mislim da bi trebalo biti.– Onda nije. Zašto?– Samo da znam kako da se ponašam.– Smatrali smo da trebate provesti nekoliko dana ovdje da se upoznate sa svime. Upoznate

Lvonsa, mene, raspored.Što radimo i takve stvari, – Vrlo obzirno. – David je primijetio upitnik na Kendallovu licu. –

Ne, zaista to mislim. Cesto nas bace na teren, a da ništa ne znamo. I ja sam to radio svojim ljudima…zatim taj otpust, borba u Italiji. Oni prikrivaju moje poslovanje u Lisabonu? Samo kad sam u NewYorku?

– Da, valjda je to tako – Kendall, koji je sjedio na rubu stola, ustao je i hodao oko stolice.– Koliko je još moram imati?– Sto imati? – Kendall je izbjegavao pogledati Davida koji se naginjao na uredskom kaucu.– Masku. Dokumenti spominju Petu armiju – tu je Clark zapovjednik; trideset cetvrta divizija,

sto i dvanaesti bataljun i tako dalje. Da još nešto dodam? Ne znam baš puno o talijanskom kazalištu.Navodno sam ranjen kod Salerna; što je s detaljima?

– To su vojne stvari. Što se mene tice, bit cete ovdje pet, šest dana, zatim cete se naci saSwansonom koji ce vas poslati dolje u Buenos Aires.

– Dobro, cekat cu generala Swansona. – David je shvatio da nema smisla provoditi obrede G2 sKendallom. Dijelom profe¬sionalno, dijelom amaterski. Usporeni valcer.

– Dok ne odete, provest cete koliko god vremena smatrate da je potrebno s Lvonsom. U njegovuuredu.

– Dobro. Želim se susresti s njime. – David je ustao.

– Sjednite, njega danas nema. Nikoga nema osim tajnice.A i ona ostaje do jedan. Newyorška je Stara godina. Kendall se zavalio u naslonjac i izvadio

cigaretu koju je stisnuo. – Moram vam ispricati sve o Lvonsu.– Dobro. – David se vratio na kauc.– On je pijanac. Proveo je cetiri godine u zatvoru, u kaznio¬nici. Jedva može govoriti jer mu je

grlo izgorjelo od cistog alko¬hola… Ali prokleto je najpametniji u aerofizici.Spaulding je promatrao Kendalla nekoliko trenutaka. Kad je progovorio, uopce nije pokušavao

prikriti zaprepaštenje. To je malo proturjecna preporuka?– Rekao sam da je pametan.– Isto kao i pola ludaka na Bellevueu. Može li funkcionirati? Buduci da ce biti moje vlasništvo,

kako ste rekli, volio bih znati što mi to k vragu dajete. I zašto, pitam vas.– On je najbolji.– To nije odgovor na moje pitanje. Pitanja.– Vi ste vojnik. Vi slušate zapovijedi.– I dajem ih. Nemojte pocinjati tako.– Dobro… OK, valjda imate pravo.– Tako je.– Eugene Lyons napisao je knjigu o fizikalnoj aerodinamici; bio je najmladi redovni profesor na

Massachusetts Insitute of Technologv. Možda je bio premlad; prebrzo je krenuo silaznom putanjom.Ode brak, puno pica, puno dugova; dugovi su to uci¬nili, obicno to tako biva. To i previše mozga kojinitko ne želi platiti.

– Sto su ucinili?– Izgubio je razum od pica. Kad se probudio u hotelskoj sobi u južnom Bostonu, djevojka s

kojom je bio bila je mrtva. Pretu¬kao ju je na smrt… Bila je kurva pa nikog nije bilo briga; ali, to sedogodilo. Nazvali su to ubojstvo bez predumišljaja i MIT mu je nabavio dobrog odvjetnika.

Odsjedio je cetiri godine, izašao i nitko ga nije htio zaposliti; dotaknuti… To je bilo 1936.Odrekao se svega; pridružio se beskucnicima. Doista im se pridružio.

Kendall je zastao i nacerio se.David je bio uznemiren racunovodinim smiješkom; uopce ništa nije bilo smiješno u prici. –

Ocito nije ostao ondje. – To je bilo sve što je mogao reci.– Bogme jest, i to skoro tri godine. Spržio je grlo baš na Houston Streetu.– To je jako tužno.– Najbolje što mu se moglo dogoditi. U bolnici su saznali za njegovu prošlost i lijecnik se

zainteresirao. Otpremili su ga u prokleti sanatorij, dosta dobro rehabilitirali pa se pocetkom ratapoceo baviti poslovima obrane.

– Znaci, sad je dobro – Spaulding je dao pozitivnu izjavu.Ponovo, to je bilo sve što je smislio reci.– Ne možete išcistiti takvog covjeka preko noci. Ili za dvije godine… Zapada u alkoholicarske

krize. Kad radi na povjerljivim stvarima, daju mu osobne cuvare. Na primjer, ovdje u New Yorkuima sobu u bolnici St Luke. Vode ga uokolo baš kao i vaše pijance iz visokog društva…. UKaliforniji Lockeheed mu je dao stan s vrtom i bolnicarima cijeli dan, onda kad nije u tvornici.Zapravo, prilicno je dobar.

– Zasigurno je vrijedan. To je puno truda…– Rekao sam vam – prekine Kendall. – On je najbolji.Samo ga treba paziti.

– Što se dogada kad je sam? Mislim, znam alkoholicare; vrlo su dosjetljivi da pobjegnu i dodudo pica.

– To nije problem. Dobit ce pice kada želi pa može biti domišljat. Ali, ne ide van sam. Ne idetamo gdje ima ljudi; ako shvacate što želim reci.

– Nisam baš siguran.– Ne govori. Najbolje što može jest grubi šapat; sjetite se da mu je grlo pregorjelo. Kloni se

ljudi… Što je u redu. Kad ne pije, što je vecina vremena, cita i radi. Može provesti u laboratorijudane i dane trijezan i uopce ne izaci. To je u redu.

– Kako komunicira? U laboratoriju? Na sastancima?– Olovka i papir, nekoliko šapata, rukama. Vecinom olovka i papir. Samo brojke, jednadžbe,

dijagrami. To je njegov jezik.– Cijeli njegov jezik?– Tako je. Ako mislite voditi razgovor s njime, zaboravite. Nije ni s kim razgovarao vec deset

godina.18 31. prosinca 1943.New York Spaulding je požurio Avenijom Madison prema sjeveroistocnom uglu B. Altmana.

Padao je lagani snijeg; taksiji su žurili kraj nekolicine pješaka koji su signalizirali usred cetvrti.Bolje vožnje bile su kod ulaza u robne kuce.

Vozili su kupce koji su kupovali u posljednji cas za newyoršku Staru godinu. Ljudi koji sukupovali u Altmanu popodne na newyoršku Staru godinu bili su pr¬voklasni putnici. Zašto trošitibenzin na lošije?

David je odjednom shvatio da bezrazložno hoda brže; nije nikamo išao, ni na jedno mjesto kojebi zahtijevalo njegovu nazocnost u tocno zakazano vrijeme; zapravo, bježao je od Waltera Kendallašto je brže mogao.

Kendall je završio svoj brifing o Eugenu Lyonsu s pricom da ce dvojica gorila pratitiznanstvenika u Buenos Aires.

Nece biti pica za pustinjaka sa spaljenim grlom; bolnicari ce nositi »konjske pilule« cijelovrijeme. Eugene Lyons ce provesti sate nad radnim problemom bez ikakva pica. Zašto ne? Ništadrugo nije ni radio. Bez razgovora, David je duboko razmišljao.

David je odbio Kendallovu ponudu za rucak pod izgovorom da ide tražiti obiteljske prijatelje.Naposljetku, prošle su tri godi¬ne… Bit ce u uredu 2. sijecnja.

Istina je bila da je Spaulding samo htio pobjeci od tog covjeka. A bio je tu i drugi razlog: LeslieJenner Hawkwood.

Nije znao gdje poceti, ali je trebao poceti brzo. Imao je tje¬dan dana da shvati nevjerojatnupricu od prije dvije noci. Poce¬tak ukljucuje udovicu po imenu Bonner. To je sve što je znao.

Možda mu Aaron Mandel može pomoci.Izvadio je novcanicu od jednog dolara iz džepa i približio se vrataru ispred Altmana. Taksi je

došao za manje od minute.Vozio se do grada uz blebetavog vozaca koji je, cini se, imao svoje mišljenje o svemu. Davidu

je išao na živce: želio je razmiš¬ljati, a to je uz njega bilo jako teško. No, iznenada mu je postaozahvalan.

– Htio sam pokupiti ove gomile za newyoršku Staru godinu, one na Plazi, znate? Dobre sunapojnice na tim dobrotvornim priredbama. Ali žena rece ne. Rekla je da odem kuci, da popijemmalo vina i pomolim se Bogu da naš sin preživi ove godine. Mislim, ako se išta dogodi, ispalo bi daje to zbog napojnica koje sam zaradio za newyoršku Staru godinu. Praznovjerje! K vragu, decko je

daktilograf u Fort Dixu.David je zaboravio ocito. Ne, nije zaboravio; nije razmišljao o mogucnostima jer se nisu

odnosile na njega. Niti su mu trebale. Bio je u New Yorku. Na newyoršku Staru godinu. I to jeznacilo zabave, plesovi, dobrotvorni balovi i beskonacna varijacija ratnih proslava u tucet soba zabalove i nizu vila.

Gospoda Paula Bonnera bit ce na jednom od tih mjesta, na jednoj od tih zabava. Prošlo je cetirimjeseca otkad joj je muž poginuo. To je bilo dovoljno tugovanje s obzirom na okolnosti. Prijateljice,druge žene poput Leslie Jenner, ali naravno ne Leslie Jenner, to bi joj objasnile. Tako se ponašaodruštveni Manhattan. I prilicno razumno, kad se sve uzme u obzir.

Nece biti preteško saznati kamo ona ide. A ako je nade, naci ce i ostale… to je bilo mjesto gdjetreba poceti.

Dao je napojnicu vozacu i ušao brzo u predvorje Montgomeryja.– O, gospodine Spaulding! – glas starog recepcionara odzva¬ njao je mramornom unutrašnjošcu.

– Imam poruku za vas.Prišao je recepciji.– Hvala vam. – Otvorio je papir. Nazvao je gospodin Fairfax.Može li što prije uzvratiti poziv?Ed Pace je želio stupiti u kontakt s njime. Konac je bio netaknut ispod brave. Ušao je u sobu i

otišao odmah do telefona.– Imamo nešto o Hawkwoodovoj – rece Pace. – Mislio sam da želiš znati.– Sto? – Zašto, do vraga, zašto je Pace uvijek tako zapocinjao razgovor? Zar je ocekivao da cu

reci ne, ne želim ništa znati i spustiti slušalicu?– Uklapa se, bojim se, u moje mišljenje od prethodne veceri. Tvoja antena je radila

prekovremeno.– Za miloga Boga, Ede, zataknut cu ti medalju gdje god hoceš. Sto je?– Ona se zabavlja. Vodi raspojasani seksualni život na podru¬cju Los Angelesa, Diskretan, ali

vrlo intenzivan.Kurva za više klase, ako te ne vrijedam.– Ne vrijedaš me. Sto je izvor?– Nekoliko kolega casnika za pocetak; zrakoplovstvo i mor¬narica. Zatim neki filmaši; glumci i

nekoliko šefova studija. I industrijska krema: Lockheed, Sperrj Rand.Najdraži je gost u jaht klubu Santa Monica.– Netko iz G2?– Prva stvar koju smo tražili. Negativno. U njezinu krevetu nema obavještajnog osoblja. Samo

obicni ljudi: vojni i civilni. Ona jest u New Yorku. Pažljiva istraga kaže da se vratila posje¬titiroditelje za Božic.

– Jenneri iz telefonskog imenika nisu culi za nju.– A u Bernardsvilleu u New Jersevu?– Ne – rece David klonulo – Manhattan. Rekao si New York.– Pokušaj Bernardsville. Ako je želiš pronaci. Ali ne šalji mi racune; nisi na kurirskoj službi na

sjeveru.– Bernardsville je lovacko podrucje.– Što?– Vrlo društveni teritorij. Stale i mamuze. Hvala, Ede.Uštedio si mi dosta posla.

– Nema na cemu. Saveznicka obavještajna središnjica samo ti je sredivala seksualne probleme.Pokušavamo usreciti svoje zapo¬slenike.

– Obecajem da cu ti ponovo pristupiti kad sve završi. Još jedanput, hvala.– Dave?– Da?– Ne vodim taj Swansonov posao, dakle, ne znam detalje, ali što misliš?– Nek« idem k vragu ako znam zašto ti to ne vodiš. To je jed¬nostavna kupnja koju vode neki

cudaci, barem jedan…ne, dvo¬jica za koje znam. Onaj kojeg sam sreo je veci. Cini mi se da su zakomplicirali posao,

ali to je zato što su novi u njemu… mi smo to mogli bolje obaviti.– Jesi li susreo Swansona?– Ne još. Nakon praznika, rekli su mi. K vragu, necemo ome¬tati brigadirov božicni odmor.

Škola pocinje prvog tjedna u sijec¬nju.Pace se nasmijao s druge strane linije. – Sretna Nova godina, Dave.– I tebi, Ede. I hvala.Spaulding je spustio slušalicu. Pogledao je na sat. Bilo je jedan i petnaest. Mogao je uzeti

negdje vojno vozilo ili posuditi auto od Aarona Mandela. Bernardsville je bio sat vremena od NewYorka, zapadno od Orangesa, ako se dobro sjecao.

Bilo bi najbolje iznenaditi Leslie Jenner bez mogucnosti za bijeg. S druge strane, na temeljupretpostavke o kojoj je razmiš¬ljao prije Paceova poziva, Leslie je vjerojatno u New Yorku.Pri¬prema se za Staru godinu koju mu je obecala.

Negdje, nekamo. U stanu, vili ili hotelskoj sobi nalik na njegovu.Spaulding se pitao na trenutak ima li Pace pravo. Pokušava li pronaci Leslie zbog drugih razloga

osim svojih sumnji?Laži, potraga… bilo je moguce. Zašto ne? Ali dvosatna do trosatna vožnja do zapadnog Jersevja

i natrag nece ga približiti cilju, istra¬žnom ili freudovskom. Ako je uopce ondje.Zamolio je centralu u Montgomerjju da mu da broj stana Jennerovih u Bernardsvilleu u New

Jersevu. Ne da nazove, nego samo da dobije telefonski broj i adresu. Zatim je nazvao AaronaMandela.

Odgadao je poziv dokle god je mogao; Aaron ce biti pun suza i pitanja te nuditi sve što ima podmanhattanskim suncem i mjesecom. Ed Pace mu je rekao da je razgovarao sa starim koncertnimproducentom prije cetiri godine, prije nego što se obra¬tio Davidu zbog Lisabona; to je znacilo damože izbjeci bilo kakve duže razgovore o svom poslu.

I Aaron bi mu mogao pomoci bude li trebao posebnu pomoc toga starca. Mandelovi kontakti uNew Yorku bili su gotovo neiscrpni. David ce znati više kad dode do Bernardsvillea i bit ce manjecudno ako se javi Aaronu da ga vidi prije nego što zatraži usluge.

U prvi mah Spaulding je mislio da ce starca udariti kap preko telefona. Aaronov glas se gušioskrivajuci šok, brigu…

i ljubav. Pitanja su dolazila brže nego što je David mogao odgova¬rati; o njegovoj majci, ocu, otome kako je on.

Mandel ga nije pitao za posao, a nije se ni zadovoljio Davidovom izjavom o zdravstvenomstanju. Aaron je insistirao da se nadu, ako ne veceras, onda barem sutra.

David se složio. Ujutro, kasnije. Popit ce zajedno pice, možda odu na lagani rucak; da zajednopozdrave Novu godinu.

– Hvala Bogu! Dobro si. Doci ceš sutra?

– Obecajem – rece David.– Ti nikad nisi prekršio obecanje koje si mi dao.– Niti necu. Do sutra. I Aarone… – Da?– Možda potražim jednu osobu veceras. Nisam siguran gdje da je tražim, ali vjerojatno medu

društvenom kremom.Kakve su tvoje veze na Park aveniji?Starac se smješkao tihim, dobro raspoloženim, malo arogant¬nim nacinom koji je David toliko

dobro pamtio. Ja sam jedini Židov koji ima stalak s Torom u Svetom Ivanu Blaženom. Svi želeumjetnike, besplatno, naravno. Crveni križ, Zeleni križ, oni koji ce krenuti u rat, plesovi za pomodnefrancuske dobit¬nike medalja. Samo reci i Mandel ima sve za tebe. Imam tri kolorature, dva pijanistai pet broadwayskih baritona koji nastupaju veceras za naše momke…Svi na Upper East Sideu.

– Nazvat cu te malo kasnije. Hoceš li biti u uredu?– Gdje drugdje? Nema odmora za vojnike i koncertne pro¬ducente.– Nisi se promijenio.– Najvažnije je da si ti dobro…Tek što je David spustio slušalicu, zazvonio je telefon.– Imam telefonski broj i adresu u Bernardsvilleu, gospodine Spaulding.– Mogu li ih dobiti, molim vas?Telefonistica mu je dala podatke, a on je sve zapisao u blok što je uvijek bio uz telefon.– Da vas spojim, gospodine?David je oklijevao, a zatim rekao: – Da, molim. Ostat cu na liniji. Zatražite gospodu

Hawkwood, molim vas.– Gospodu Hawkwood. Dobro, gospodine. Mogu vas nazvati kad dobijem vezu.– Radije bih ostao na vezi… – David se uspio pribrati, ali ne na vrijeme. Mala nepromišljenost,

ali telefonistica ju je primije¬ tila. Odgovorila je glasom koji je pokazivao da zna.– Naravno, gospodine Spaulding. Javi li se tko drugi, a ne gospoda Hawkwood, pretpostavljam

da želite prekinuti poziv?– Javit cu vam.Telefonistica je sad, kao sudionica neke seksualne zavjere, odglumila svoju ulogu odlucno i

ucinkovito. Nazvala je centralu i uskoro se cula zvonjava telefona u Bernardsvilleu u New Jerseyu.Javila se neka žena; to nije bila Leslie.

– Gospodu Hawkwood, molim.– Gospodu… – glas na bernardvillskoj liniji zvucao je oklijevajuce.– Gospodu Hawkwood, molim. Medugradska linija rece telefonistica iz Montgomerjja kao da je

iz telefonske kompanije koja spaja ljude.– Gospoda Hawkwood nije tu.– Možete li mi reci, molim vas, kada je ocekujete?– Kada? Bože, ne ocekujemo je. Barem, nisam znala da je…Ni najmanje smetena, telefonistica iz Montgomerjja je pri¬stojno prekinula. – Imate li broj na

koji se može dobiti gospoda Hawkwood, molim vas?– Pa… – glas u Bernardsvilleu bio je zbunjen. – Valjda u Kaliforniji.David je shvatio da je trenutak da se umiješa. – Ja cu razgo¬varati s osobom na liniji,

operaterko.– Dobro, gospodine. – Cuo se šum i klik koji je znacio da se centrala iskljucila.– Gospodo Jenner?

– Da, ovdje gospoda Jenner – stiže odgovor iz Bernardsvillea. Ocito joj je laknulo s poznatijimimenom.

– Ja sam David Spaulding, ja sam Leslien prijatelj i… – Isuse!Zaboravio je muževo ime. – …satnika Hawkwooda. Dali su mi ovaj broj…– Ma, David Spaulding! Kako si? Ovdje Madge Jenner, glupko! Bože, valjda je prošlo osam,

deset godina. Kako su ti majka i otac? Cula sam da žive u Londonu. Jako su hrabri!Kriste! Nikad mu nije palo na pamet da bi se Lesliena majka prisjecala dva mjeseca provedena

u East Hamptonu prije gotovo jednog desetljeca. – Gospodo Jenner… dobro su.Oprostite što vam smetam…– Ti nam nikad ne smetaš, dragi decko. Sve po starom.James nas veseli. No, nitko više ne želi konje… mislio si da je Leslie tu?– Da, tako su mi rekli.– Žao mi je, ali nije. Da budem iskrena, rijetko dobivamo vijesti od nje. Odselila se u

Kaliforniju, znaš.– Da, k teti.– Samo poluteti, dušo. Mojoj polusestri; ne slažemo se baš dobro, nažalost. Udala se za Zidova.

Nazvao se Goldsmith da prikrije da je Goldberg ili Goldstein, zar ne?Uvjereni smo da šverca i da je profiter, znaš na što mislim.– Ah? Da, shvacam… Znaci, Leslie vas nije došla posjetiti za Božic?– Ma kakvi! Jedva da nam je poslala cestitku…Kolebao se da li da nazove Eda Pacea u Fairfax; da obavije¬sti šefa obavještajne da je

kalifornijski G2 došao potpuno po¬grešno do Bernardsvillea. No, nije imalo smisla. Leslie JennerHawkwood je bila u New Yorku.

Trebao je saznati zašto.Nazvao je ponovo Mandela i dao mu dva imena: Leslieno i Cindy Tottle Bonner, udovice Paula

Bonnera, junaka. Nije tako rekao, ali David je naznacio da je njegova znatiželja više profesionalneprirode nego osobna. Mandel nije postavljao pita¬nja; krenuo je na posao.

Spaulding je shvatio da može jednostavno nazvati Cindy Bonner, ispricati se i zamoliti da sesastane s njom. Ali nije mogao riskirati da ga odbije, što bi vjerojatno i ucinila s obzirom na grubitelefonski razgovor koji je vodio s njom prije dvije noci. Jednostavno nije bio trenutak. Morao ju jevidjeti, uspostaviti osobni kontakt.

A cak i tada mu ne bi mogla ništa reci. Ali, u njemu su se razvili odredeni instinkti i to jespoznao. Izokrenuti, zamršeni, iracionalni… atavisticki.

Prošlo je dvadeset minuta; bilo je petnaest do tri. Telefon je zazvonio.– Davide?– Aarone!– Ta gospoda Hawkwood… nema ništa o njoj. Svi kažu da se odselila u Kaliforniju i nitko nije

ništa cuo… Gospoda Paula Bonnera: veceras je privatna zabava u Šezdeset drugoj ulici; ime jeWarfield. Kucni broj 212.

– Hvala. Pricekat cu vani i onda naci neki fini nacin da udem.– Nema potrebe. Imaš pozivnicu. Osobno od domacice.Zove se Andrea i oduševljena je da može primiti vojnika koji je sin poznatih, znaš vec koga.

Takoder, hoce jedan sopran za veljacu, ali to je sad vec moja briga.19 31. prosinca 1943.New York Vecernja klijentela iz Gallerjja mogla se nesmetano preseliti u kucu Warfieldovih u

Šezdeset drugoj ulici. David se lako uklopio. Mali zeleni amblem na reveru poslužio je svrsi; bio jespremnije prihvacen, a i on je bio pristupacan. Pice i hrana bili su više nego obilni, a mali crnackidžezsastav više nego dobar.

Pronašao je Cindy Bonner u kutu. Cekala je pratioca, poruc¬nika, da se vrati s bara. Bila jeomalena, s crvenkastom kosom i vrlo svijetlom, gotovo blijedom kožom. Držala se kao je sišla sastranica Voguea, mršavog tijela na kojem je bila vrlo skupa, ali vrlo diskretna odjeca.

Pogled joj je bio zamišljen, ali ne tužan. Ne baš izgled udovice heroja; zapravo uopce nije bioherojski. Izgledala je kao mala bogata djevojka.

– Moram vam se iskreno ispricati – rekao joj je. – Nadam se da cete prihvatiti ispriku.– Ne shvacam za što. Ne znam jesmo li se upoznali. Smje¬ škala se, kao da je njegova nazocnost

budila u njezinu pamcenju nešto što nije mogla definirati. Spaulding je vidio pogled i shva¬ tio je.Bio je to njegov glas. Glas kojim je nekoc zaradivao hrpu novca.

– Ja sam Spaulding. David…– Zvali ste prekjucer – prekine ga cura ociju punih ljutnje. – Božicni darovi za Paula. Leslie…– Zato se i ispricavam. To je sve bio grozan nesporazum.Molim vas da mi oprostite. To nije vrsta šale koju bih ucinio namjerno; bio sam ljut kao i vi. –

Govorio je mirno gledajuci je u oci. Bilo je dovoljno; zažmirkala je pokušavajuci shvatiti. Bijes jojje jenjavao. Pogledala je kratko u malog mjedenog orla na reveru; mali znak koji je mogao znacitibilo što.

– Mislim da vam vjerujem.– Trebate. To je bilo bolesno; ja nisam bolestan.Porucnik se vratio noseci dvije caše. Bio je pijan i neprijatelj¬ski raspoložen. Cindy ih je

upoznala; porucnik je jedva primijetio civila pred sobom. Želio je plesati; Cindy nije. Situacija kojase iznenada stvorila bila je na pragu eksplozije.

David je govorio s trackom melankolije: – Služio sam s mužem gospode Bonner. Želio bihrazgovarati s njom nekoliko minuta. Brzo cu otici, žena me ceka u gradu.

Kombinacija cinjenica i otklanjanje sumnji zbunili su pijanog porucnika i umirili ga. Javila senjegova galantnost; naklonio se na prstima i odšetao do bara.

– Lijepo ste to izveli – rece Cindy. – Doduše, ako postoji gos¬ poda Spaulding u gradu, ne bime cudilo. Rekli ste da izlazite s Leslie, a ona voli takve.

David je pogledao djevojku. Povjerenje je razvijalo instinkte, mislio je u sebi. – Ne postojigospoda Spaulding.

Ali, prekjucer je postojala gospoda Hawkwood.Pretpostavljam da vam nije draga.– Ona i moj muž bili su, kako bi se to pristojno reklo, »tema«. I to duga. Neki ljudi tvrde da sam

je ja prisilila da se odseli u Kaliforniju.– Onda cu postaviti ocito pitanje. S obzirom na okolnosti, pitam se zašto je navela vaše ime? I

zatim nestala.Znala je da cu vas potražiti.– Mislim da ste upotrijebili rijec bolest. Ona je bolesna.– Ili mi je pokušala nešto reci.David je napustio Warfieldove malo prije ponoci. Došao je do ugla Avenije Lexington i krenuo

prema jugu. Ništa drugo nije mogao raditi nego stati, misliti, pokušati sastaviti ono što je saznao;pronaci nit koja bi imala smisla.

Nije mogao. Cindy Bonner je bila ogorcena udovica; smrt njezina muža na bojištu lišila ju je

bilo kakve prilike da uzvrati Leslie. Željela je samo zaboraviti. Ali bol je bila velika. Leslie i PaulBonner bili su više od »teme«. Došli su do faze, prema Cindy, u kojoj su se Bonneri medusobno tužiliza rastavu. Sukob izmedu dviju žena nije potvrdio ono što je Paul Bonner pricao; Leslie Hawkwoodnije imala namjeru rastati se od muža.

Bila je to složena, neugodna zbrka u visokom društvu; zamjena kreveta po Edu Paceu.Zašto se onda Leslie pozvala na Cindy? Ne samo da je bilo provokativno i neukusno, bilo je i

besmisleno.Došla je ponoc kad je prešao Pedeset drugu ulicu. Nekoliko automobila trubilo je u prolazu. U

daljini su se cula zvona i zviž¬duci; iz barova su došli oduševljeni povici i kakofonija uzvika. Trimornara prljavih uniforma glasno su pjevali bez sluha na plocniku na veselje prolaznika.

Pješacio je na zapad prema kaficima izmedu Madisona i Pete. Razmišljao je da li da stane uShoru ili u 21… deset minuta ili još malo. Dovoljno vremena da proslave jenjaju.

– Sretna Nova godina, pukovnice Spaulding.Glas je bio oštar i dolazio je iz zamracenog ulaza.– Sto? – David je stao i pogledao u mrak. Visoki muškarac u svijetlosivom ogrtacu, lica

zaklonjena obodom šešira, stajao je nepomicno. – Što ste rekli?– Zaželio sam vam sretnu Novu godinu – rece muškarac.– Nije potrebno govoriti, ali slijedio sam vas. Prestigao sam vas prije nekoliko minuta.Glas je bio obojen naglaskom, ali David ga nije mogao smje¬stiti. Engleski je zvucao kao

nauceni britanski, a podrijetlo negdje u srednjoj Europi. Možda s Balkana.– To je malo neobicna izjava i… ne treba reci…uznemiruju¬ca. – Spaulding je ostao na mjestu; nije bio naoružan i pitao se je li muškarac

naslonjen na vrata naoružan. Nije mogao reci. – Sto hocete?– Da vam zaželim dobrodošlicu kuci, za pocetak. Dugo ste izbivali.– Hvala… Sad, ako nemate što protiv…– Imam. Ne micite se, pukovnice! Ostanite gdje jeste kao da razgovarate sa starim prijateljem.

Ne uzmicite! Držim kalibar 45 uperen u vaše grudi.Nekoliko prolaznika prošlo je na plocniku uz Davida. Neki je par izašao deset metara desno u

mracnom ulazu; žurili su i prošli brzo izmedu Spauldinga i visokog muškarca s nevidljivimpišto¬ljem. David je prvo bio u iskušenju da ih upotrijebi, ali dva su razloga ga sprijecila. Prvi jebio teška opasnost za par, a drugi cinjenica da je covjek s pištoljem trebao nešto reci. Da ga je želioubiti, to bi ucinio odmah.

– Necu se maknuti… Sto je?– Zakoracite dva koraka naprijed. Sarrio dva. Ne više.David je to ucinio. Mogao je bolje vidjeti lice, ali nejasno.Bilo je to tanko lice, mršavih obraza i izborano. Oci su bile duboke, upale. Umorne oci. Tupi

završetak cijevi pištolja bio je najjasniji predmet koji je David mogao razaznati.Covjek je nastavio micati pogled nalijevo, iza Spauldinga.Tražio je nekoga. Cekao.– Dobro. Dva koraka. Sad nitko ne može proci izmedu nas… Cekate nekoga?– Cuo sam da glavni agent u Lisabonu posjeduje samokontrolu. Opravdavate reputaciju. Da,

cekam. Uskoro ce me poku¬piti.– Ja trebam poci s vama?– Nema potrebe. Dostavljam poruku, to je sve… Nesreca u Lajesu. Žalimo zbog toga. To je

djelo fanatika. No, prihvatite to kao opomenu. Ne možemo uvijek kontrolirati veliki bijes; to

zasigurno znate. Fairfax bi to trebao znati.Fairfax ce to saznati prije nego što završi prvi dan nove godine. Možda vec do sada… eno mog

auta. Maknite se na moju desnu stranu, svoju lijevu. –David je to ucinio dok je muškarac krenuoplocnikom skrivajuci pištolj pod tkaninom svog kaputa. – Shvatite nas ozbiljno, pukovnice.

Nece biti pregovora s Franzom Altmullerom. Završili su!– Cekajte malo! Ne znam o cemu govorite. Ne poznajem nikakvog Altmiillera!– Završeni! Shvatite ozbiljno lekciju iz Fairfaxa!Tamnosmedi sedan s jakim svjetlima prikocio je uz rub.Stao je, stražnja vrata su se naglo otvorila, a visoki covjek je pretrcao preko plocnika izmedu

pješaka i ušao. Auto je odjurio.David je požurio na rub plocnika. Najmanje što je mogao uciniti bilo je da vidi brojeve

registarskih plocica vozila.Nije ih bilo. Stražnje plocice nije bilo.Umjesto toga, iznad prdjažnika na pravokutnom stražnjem prozoru gledalo ga je jedno lice. Od

šoka je izgubio dah. Na tren se pitao varaju li ga oci, osjeti, prenose li njegovu maštu natrag uLisabon.

Krenuo je za autom i trcao ulicom sudarajuci se s automobi¬lima i pijanim ljudima koji su sevracali s novogodišnjih pijanki.

Smedi sedan je skrenuo sjeverno na Aveniju Madison i ubr¬zao. Stajao je na cesti bez daha.Lice na stražnjem prozoru bilo je lice covjeka s kojim je radio na najtajnijim operacijama u

Portugalu i Španjolskoj.Bio je to Marshall. Lisabonski glavni kriptograf.Vozac taksija prihvatio je Davidov izazov da ga odveze do Montgomerjja za pet minuta ili

manje. Trebalo mu je sedam, ali s obzirom na promet na Petoj aveniji, Spaulding mu je dao petdolara i otrcao u predvorje.

Nije bilo poruka.Nije se potrudio staviti konce u bravu; svjesni propust, mislio je. Uz cistacice, ako je mogao

ponuditi otvoreni poziv onima koji su pretražili njegovu sobu prije dvije noci, ucinio bi to. Ponovnopojavljivanje može uzrokovati nemar, neke indicije o identite¬tima.

Bacio je kaput i otišao do garderobnog ormara gdje je držao bocu viskija. Dvije ciste cašestajale su na srebrnom pladnju do pica. Trebalo mu je nekoliko sekundi da si natoci pice prije negošto nazove Fairfax.

– Jako sretna Nova godina – rece polako dok je prinosio cašu ustima.Otišao je do kreveta, podigao telefon i dao centrali broj u Virginiji. Veze prema Washingtonu

bile su preopterecene; tre¬balo bi nekoliko minuta da se probije.Što je to, za ime Božje, znacilo? Shvatite ozbiljno lekciju iz Fairfaxa. O cemu je, do vraga, taj

govorio? Tko je bio Altmuller?… Kako mu je bilo ime? … Franz. Franz Altmuller.Tko je on?Znaci, eksplozija na aerodromu Lajes bila je namijenjena njemu. Za ime Krista, zašto?I Marshall. Bio je to Marshall na stražnjem prozoru! Nije pogriješio!– Središte Terenskog odjela – stizale su monotone rijeci iz države Virginije, okruga Fairfax.– Pukovnika Edmunda Pacea, molim.Na drugoj strani veze nastupila je kratka pauza. Davidove uši uhvatile su sicušnu navalu zraka

koju je dobro poznavao.Bio je to telefonski interceptor, obicno prikljucen na magne¬tofon.

– Tko treba pukovnika Pacea?Sad je David bio na redu da oklijeva. Ucinio je to misleci da je propustio zvuk interceptora.

Bilo je moguce i Fairfax je napos¬ljetku… ipak… pa… Fairfax.– Spaulding, potpukovnik David Spaulding.– Da prenesem pukovniku poruku, gospodine? On je na sastanku.– Ne, ne možete prenijeti poruku. Ali možete mi dati i dat cete mi pukovnika.– Žao mi je, gospodine. – Oklijevanje u Fairfaxu sad je bilo cudno.– Dajte mi broj telefona…– Slušajte, vojnice, ja sam Spaulding. Moje odobrenje je cetiri nula i ovo je cetiri nula

prioritetni poziv. Ako vam ti brojevi ništa ne znace, pitajte kurvinog sina koji prisluškuje.Ovo je hitno. Spojite me s pukovnikom Paceom!Cuo se glasni dvostruki klik na liniji. Duboki, grubi glas dopirao je s druge strane žice.– A ja sam pukovnik Barden, pukovnice Spaulding. Ja sam takoder cetiri nula i bilo koji cetiri

nula treba odobriti kurvin sin. Trenutacno nisam raspoložen za takva sranja.Sto hocete?– Svida mi se vaša izravnost, pukovnice – rece David smijuci se usprkos hitnosti. – Spojite me s

Edom. Zaista je prioritet. Tice se Fairfaxa.– Ne mogu vas spojiti, pukovnice. Nemamo vezu s njim, ne želim biti duhovit. Ed Pace je mrtav.

Ustrijeljen je u glavu prije sat vremena. Neki prokleti kurvin sin ga je ubio ovdje u kom¬pleksu.20 . sijecnja 1944.Fairfax, Virginia Bilo je cetiri i trideset ujutro kad je vojni automobil koji je vozio Spauldinga

došao do vrata Fairfaxa.Cuvari su obaviješteni; Spaulding u civilnoj odjeci, bez ikak¬vih propusnica, usporeden je s

fotografijom iz dosjea i propu¬šten. David je bio u iskušenju da vidi fotografiju; prema njego¬vimspoznajama bila je stara cetiri godine.

Kad je ušao, automo¬bil je skrenuo lijevo i uputio se prema južnom dijelu golemog kompleksa.Oko pola kilometara niz šljuncanu cestu prolazeci pokraj redova metalnih hangara, automobil je staopreko puta zgrade nalik na vojarnu. Bila je to upravna zgrada Fairfaxa.

Dva kaplara stajala su sa svake strane vrata. Narednik vozac istupio je iz auta i pokazaodocasnicima da puste Spauldinga koji je vec bio pred njima.

David je uveden u ured na drugom katu. Unutra su se nala¬zila dva muškarca: pukovnik IraBarden i lijecnik po imenu McCleod, satnik. Barden je bio mršav, onizak covjek ragbijaške grade ikratko podšišane crne kose. McCleod je bio pogrbljen, mršav, s naocalama – izgled pravogzamišljenog profesora.

Barden je potrošio minimalno vrijeme na uvode. Kad je završio, odmah je prešao na pitanja.– Udvostrucili smo posvuda ophodnje, stavili naoružano ljud¬stvo s K9 kraj ograda. Sto bi

znacilo da nitko ne može van. Muci nas je li taj netko pobjegao prije.– Kako se to dogodilo?– Pace je pozvao nekoliko ljudi za Novu godinu.Dvanaest, da budem tocniji. Cetiri su bila iz njegova hangara, tri iz arhiva, ostatak iz uprave.

Vrlo diskretno…k vragu, to je Fairfax. Koliko smo ustanovili, izašao je na stražnja vrata dvadesetakminuta nakon ponoci. Nosio je smece, mislimo; možda je samo izašao na zrak. Nije se vratio… cuvarniže na cesti došao je na vrata rekavši da je cuo pucanj. Nitko drugi ga nije cuo. Barem ne unu¬tra.

– To je neobicno. Ovaj dio je tih.– Netko je pojacao gramofon.

– Mislio sam da je to bila diskretna zabava.Barden je oštro pogledao Spauldinga. Njegov bljesak nije bio bijes, bio je to nacin da priopci

svoju duboku zabrinutost. – Taj gramofon nije bio ukljucen više od trideset sekundi. Upotrijeb¬ljenapuška bila je, a balisticari to potvrduju, oružje za obuku kalibra 0.22.

– Oštar prasak, ali ne glasnije od toga – rece David.– Tocno, gramofon je bio signal.– Unutra. Na zabavi – dodao je Spaulding.– Da… McCleod je psihijatar u bazi. Razgovarali smo tko je bio unutra…Psihijatar? David je bio zbunjen. Bio je to sigurnosni pro¬blem, a ne medicinski.– Ed je bio tvrdokoran, znate to kao i ja. On vas je školo¬ vao… Proucio sam vas, Lisabon. To

je jedan aspekt. Sad pokrivamo ostale.– Cujte – prekine lijecnik – vidim da vas dvojica želite razgo¬ varati, a ja moram pregledati

dosjee. Nazvat cu te ujutro, Ira; kasnije ujutro, Ira. Drago mi je što smo se upoznali, Spaulding.Premda ne na ovaj nacin.– I meni – rece Spaulding rukujuci se s covjekom.Psihijatar je pokupio dvanaest dosjea na pukovnikovu stolu i izašao.Vrata su se zatvorila. Barden je pokazao Spauldingu na sto¬licu. David je sjeo trljajuci oci. –

Zanimljiva Nova godina, zar ne? – rece Barden.– Bilo je i boljih – odgovori Spaulidng.– Želite li ponoviti ono što se vama dogodilo?– Mislim da nema smisla. Zaustavili su me; rekao sam što su mi rekli. Ed Pace je ocito bio

lekcija iz Fairfaxa. To je povezano s brigadirom Swansonom iz Ministarstva rata.– Bojim se da nije.– Mora biti.– Nije tocno. Pace nije bio umiješan u tu stvar iz Ministarstva rata. Jedina njegova veza bila je

što je vas unovacio; obicni trans¬fer.David se sjetio rijeci Eda Pacea: Ja nisam ovlašten… kako ti se to cini? Jesi li upoznao

Sivansona? Pogledao je Bardena. Onda netko misli da jest. Isti motiv. Povezan sa sabotažom naLajesu. Na Azorima.

– Kako?– Tako je rekao kurvin sin na Pedeset i drugoj ulici! Prije pet sati… gledajte, Pace je mrtav; to

vam daje odredenu širinu s obzi¬rom na okolnosti. Želim provjeriti Edove dosjee cetiri nula. Sve štoje povezano s mojim transferom.

– Vec sam to ucinio. Nakon vašeg poziva nije imalo smisla cekati glavnog inspektora. Ed je biojedan od mojih najbližih pri¬jatelja…

– I?– Nema dosjea. Ništa.– Mora biti! Mora postojati dosje o Lisabonu. O meni.– Evo ga. Kaže jednostavno transfer u Ministarstvo rata.Bez imena. Samo rijec. Jedna rijec: Tortugas.– Sto je s papirima koje ste pripremili? Otpust, medicinski nalazi; Peta armija, sto dvanaesti

bataljun?Italija? …Ti se papiri ne mogu izraditi bez dosjea u Fairfaxu.– To je prvi put da cujem za njih. Nema ništa o njima u Edovim sefovima.– Neki bojnik, Winston, mislim da se zove, susreo se sa mnom na uzletištu Mitchell. Ja sam

doletio iz New Foundlanda. On mi je donio papire.– Donio vam je zapecacenu omotnicu i dao usmene instruk¬cije. To je sve što znam.– Isuse! Što se dogodilo s takozvanom Fairfaxovom ucinko¬vitošcu?– Recite vi meni. I kad ste vec kod toga, tko je pocinio uboj¬stvo Eda Pacea?David je pogledao Bardena. Rijec ubojstvo nije mu padala na pamet. Nije se »pocinjalo

ubojstvo«, vec se pitalo tko je ubio, tako je. Ali ubojstvo? No, bilo je to ubojstvo.– Ne mogu vam reci. Ali mogu vam reci gdje da pocnete postavljati pitanja.– Molim vas.– Nazovite Lisabon. Saznajte što se dogodilo kriptografu po imenu Marshall.. sijecnja 1944.Washington, D.C.Vijest o Paceovu ubojstvu došla je indirektno do Alana Swansona, što ga je ošamutilo.Bio je u Arlingtonu, na maloj novogodišnjoj zabavi koju je organizirao general iz topništva kad

je stigao telefonski poziv.Bio je to hitni poziv za drugog gosta, generalporucnika iz zdru¬ženog stožera. Swanson se

nalazio kraj vrata knjižnice kad je došao covjek; general je bio blijed, a njegov glas u nedoumici.– Moj Bože – nije se obracao nikome posebno. – Netko e ubio Pacea u Fairfaxu. Mrtav je!Tih nekoliko ljudi koji su se okupili u Arlingtonu bili su naj¬viši ešeloni vojske; nije bilo

potrebe skrivati vijesti; svi ce prije ili poslije saznati.Swansonove prve histericne misli bile su usmjerene na Buenos Aires. Je li postojala moguca

veza?Slušao je dok su se brigadiri i oni s dvije i tri zvijezde pridru¬žili u odmjerenim, ali uzbudenim

nagadanjima.Cuo je rijeci… infiltratori, placeni ubojice, dvostruki agenti.Bio je zapanjen suludim teorijama… predstavljenima vrlo racionalno… da je jedan od

Paceovih tajnih agenata stajao iza ubojstva.Netko je platio prebjega da se vrati u Fairfax; negdje je postojala slaba karika u lancu

Obavještajne službe koja je potkupljena.Pace nije bio samo elitni obavještajac, bio je jedan od najbo¬ljih u Središnjoj obavještajnoj. I

to toliko da je dvaput zahtijevao da se njegova brigadirska zvijezda službeno zabilježi, ali ne izda,štiteci na taj nacin svoju nenapadnost.

Ali to nije bilo dovoljno nenapadno. Izvanredni covjek poput Pacea zasigurno je imaoizvanrednu cijenu na svoju glavu. Od Šangaja do Berna, sa strogim osiguranjem, ubojstvo je zacijelobilo planirano mjesecima. Zamišljeno kao dugotrajni projekt koji je trebao biti obavljen interno.

Nije bilo drugog nacina da se to obavi. Trenutacno je bilo više od pet stotina ljudi u kom¬pleksuukljucujuci rotirajuce snage špijunskih jedinica na školo¬vanju koji su bili iz raznih zemalja. Nitijedan sigurnosni sustav nije tako apsolutan s obzirom na okolnosti. Bilo je dovoljno samo da se jedancovjek provuce.

Planiran mjesecima… prebjeg koji se ubacio u Fairfax, dvo¬struki agent… slaba obavještajnakarika kojoj je placeno pravo bogatstvo. Od Berna do Sangaja.

Dugotrajni projekt!To su bile odredene rijeci, termini i procjene koje je Swanson cuo jasno jer ih je želio cuti.Maknuli su motiv od Buenos Airesa. Paceova smrt nije imala veze s Buenos Airesom jer je

vremenski element to zabranjivao.Rhinemannova razmjena bila je smišljena prije jedva tri tjedna; bilo je nemoguce da je Paceova

smrt povezana s tim.Jer to bi znacilo da je on, osobno, prekinuo šutnju.Nitko drugi na kugli zemaljskoj nije znao za Paceov prinos.A cak je i Pace znao vrlo malo.Samo djelice.I svi papiri u vezi s covjekom iz Lisabona maknuti su iz Paceova sefa. Samo je ostao transfer u

Ministarstvo rata.Djelic.Zatim je Alan Swanson razmišljao o necemu i divio se svom hladnom shvacanju. Na neki nacin

bilo je zastrašujuce da je to moglo izmaci krajicku njegova uma. Sa smrcu Edmunda Pacea cak niFairfax nije mogao prikupiti dogadaje koji su vodili do Buenos Airesa. Vlada Sjedinjenih Državaudaljena je jedan korak.

Kako je tražio neku potporu, glasno se javio maloj skupini svojih kolega i rekao da je bašnedavno razgovarao s Fairfaxom, s Paceom zapravo, oko nekog manjeg pitanja.

Bilo je zaista nevažno, ali nadao se…Našao je odmah potporu. Generalporucnik iz stožera, dva brigadira i onaj s tri zvijezde, svi su

priznali da su se i oni kori¬stili Paceom.Cesto, ocito više nego on.– Mogli ste uštedjeti puno vremena ako ste radili izravno s Edom – rece stožernik. – Mogao je

zaobici birokraciju i odmah sve srediti.Jedan korak naprijed.Kad se vratio u svoj washingtonski stan, Swanson je ponovo doživio svoje sumnje. Sumnje i

prednosti podjednako.Paceovo ubojstvo bilo je potencijalni problem zbog domino efekta što može uzrokovati. Doci ce

do velike istrage, sve ce se istražiti. S druge strane, usredotocit ce se na Fairfax. Time ce se bavitisaveznicka Središnja obavještajna. Barem neko vrijeme. Morao je sada krenuti. Walter Kendall jemorao otici u Buenos Aires i zakljuciti dogovore s Rhinemannom.

Nacrti za sustave za navodenje iz Peenemiindea. Samo su ti nacrti bili bitni.Ali prva stvar nocas, jutros. David Spaulding. Bilo je vrijeme da bivšem covjeku iz Lisabona da

zadatak.Swanson je podigao telefon. Ruka mu se zatresla.Krivnja je postajala nepodnošljiva.1. sijecnja 1944.Fairfax, Virginija – Marshall je ubijen nekoliko kilometara od mjesta zvanog Valdero. U

Baskiji. U zasjedi.– Glupost! Marshall nikad nije išao na sjever! Nije bio ško¬lovan, ne bi ni znao što raditi! –

David je ustao sa stolice suprot¬stavljajuci se Bardenu.. – Pravila su se promijenila. Vi više niste covjek iz Lisabona… Otišao je, ubijen je.– Izvor?– Veleposlanik osobno.– Njegov izvor?– Vaši uobicajeni kanali, pretpostavljam. Rekao je da je potvrdeno. Vracene su isprave.– Besmisleno!– Sto hocete? Truplo?– Možda vas to može iznenaditi, Barden, ali ruka ili prst dolaze u obzir. To je identifikacija…

Bilo kakve fotografije?Slikane izbliza, fotografije ozljeda, oci? No, cak i to može biti namješteno.– Nije rekao ništa. Pa dobro, što vas muci? To je potvrdeno.– Doista? – David je zurio u Bardena.– Za ime Krista, Spaulding! Sto je k vragu… Tortugas?Ako je to ubilo Eda Pacea, želim znati! I to cu, k vragu, i saznati! Boli me kurac za lisabonske

kriptografe!Na Bardenovu stolu zazvonio je telefon; pukovnik ga je kratko pogledao i zatim svrnuo pogled

na Spauldinga.– Odgovorite – rece David. – Jedan od tih poziva bit ce netko od unesrecenih. Pace ima

obitelj… imao je.– Ne komplicirajte moj život više nego što ste vec ucinili.– Barden je prešao do njegova stola. – Ed je trebao otici na dopust ovog petka. Odgadam

telefoniranje do jutra… Da? Pukovnik je slušao telefon nekoliko sekundi, a zatim pogledaoSpauldinga. –To je lažni operater u New Yorku, jedan od onih koji vas pokri¬vaju. Taj generalSwanson vas je pokušao dobiti. Sad je na vezi. Želite li da vas spoje sa starim?

David se prisjetio Paceova opisa nervoznog brigadira. Morate li mu reci da sam ovdje?– K vragu, ne.– Onda ga spojite.Barden je odšetao iza stola dok je Spaulding uzimao telefon i više puta ponavljao frazu: Da,

gospodine. Napokon je vratio tele¬fon. – Swanson me želi vidjeti jutros u svom uredu.– Volio bih znati zašto su vas povukli iz Lisabona – rece Barden.David je sjedio na stolici i isprva nije odgovarao. Kada je pro¬govorio, pokušao je ne zvucati

vojnicki ili službeno. Nisam siguran da to ima veze s … bilo cime. Ne želim to izbjegavati; s drugestrane, moram. Ali želim ostaviti otvorenim nekoliko opcija. Nazovite to instinkt, ne znam…

Postoji covjek po imenu Altmiiller. Franz Altmiiller… tko je on, gdje je on, nemam pojma.Nijemac, Švicarac, ne znam…

Saznajte što možete na temelju cetiri nula. Nazovite me u Montgomerj u New Yorku.Bit cu ondje barem do kraja tjedna. Zatim odlazim u Buenos Aires.– Hocu da malo olabavite dozvole… kažite mi što se, k vragu, dogada.– Nece vam se svidjeti. Jer ako kažem, i ako je to povezano, znaci da Fairfax ima izravnu vezu s

Berlinom.1. sijecnja 1944.New York Putnicki zrakoplov zapoceo je slijetanje u zracnu luku La Guardia. David je pogledao

na sat, prošlo je podne. Sve se do¬godilo u dvanaest sati: Cindy Bonner, stranac u Pedeset drugojulici, Marshall, Paceovo ubojstvo, Barden, novosti iz Valdera… i naposljetku cudni sastanak samaterskim izvorom kontrole, bri¬gadnim generalom Alanom Swansonom iz Ministarstva rata.

Dvanaest sati.Nije spavao gotovo podsljednjih cetrdeset osam sati. Morao je spavati da pronade nešto, da

sastavi mutnu sliku. Ne onu koja je bila jasna.Trebalo je ubiti Ericha Rhinemanna.Naravno da ga je trebalo ubiti. Jedino iznenadenje za Davida bio je umobolan nacin na koji je

brigadir izdao naredbu. Nije ju trebalo razraditi ili braniti. I napokon, to je objasnilo njegov transferiz Lisabona. Ispunilo je rupu zvanu zašto. Nije bio spe¬cijalist za žiroskope, to nije imalo smisla. Alisada jest. Bio je dobar izbor; Pace je u cijelosti napravio profesionalan izbor. Bio je to posao za koji

je bio stvoren, uz to što je bio dvojezican te veza izmedu nijemog žiroskopskog znanstvenika EugeneaLyonsa i Rhinemanna, covjeka s nacrtima.

Ta je slika bila jasna. Laknulo mu je kad je vidio da se izo¬štrila.Mucil ga je mutna slika.Marshall iz veleposlanstva, kriptograf koji ga je prije pet dana pokupio s uzletišta natopljenog

kišom izvan Lisabona.Covjek kojeg je vidio da ga gleda kroz automobilsko staklo u Pedeset drugoj ulici; Covjek koji

je navodno ubijen u zasjedi na sjeveru gdje nikada nije ni išao. Ili se nije usudio ici.Leslie Jenner Hawkwood. Snalažljiva bivša ljubavnica koja je lagala i držala ga podalje od

hotelske sobe, koja je glupavo isko¬ristila Cindy Bonner i razmjenu darova za mrtvog muža kojeg jojje preotela. Leslie nije bila glupa.

Nešto mu je htjela reci.Ali što?I Pace. Jadni, neduhoviti Ed Pace smaknut u najsigurnijem kompleksu u Sjedinjenim Državama.Lekciju iz Fairfaxa predvidio je nevjerojatnom tocnošcu, gotovo u sekundu, visoki muškarac

dubokih ociju u sjeni Pede¬set i druge ulice.Da… to su bili likovi na mutnoj slici.David je bio oštar s brigadirom. Tražio je, profesionalno dakako, da zna tocan datum kada je

donesena odluka da se eli¬minira Erich Rhinemann. Tko se sjetio toga? Kako je zapovijedprenesena? Je li general poznavao kriptografa po imenu Mar¬shall? Je li ga Pace ikad spomenuo? Jeli ga itko ikad spomenuo? I covjeka po imenu Altmiiller. Franz Altmuller. Je li mu to ime što znacilo?

Odgovori nisu pomogli. I Bog zna da Swanson nije lagao.Nije bio pravi profesionalac da se izvuce.Imena Marshall i Altmuller bila su mu nepoznata. Odluka da se ubije Rhinemann donesena je za

nekoliko sati. Nije bilo nikako moguce da je Ed Pace to znao; nije se savjetovao s njim, niti s kim uFairfaxu. Bila je to odluka proizašla iz pod¬ruma Bijele kuce; nitko u Fairfaxu ili Lisabonu nije bioukljucen. Za Davida je taj manjak ukljucenosti bio kljucan.

Znacilo je samo da ta cijela mutna slika nema veze s Erichom Rhinemannom. I stoga, koliko jemogao zakljuciti, nije bila povezana s Buenos Airesom. David je brzo donio odluku da se ne povjerinervo¬znom brigadiru. Pace je imao pravo: covjek nece podnijeti još komplikacija. Koristit ce seFairfaxom, izvorom kontrole, neka se nosi do vraga.

Zrakoplov je sletio; Spaulding je ušao na putnicki terminal i potražio znakove na kojima jepisalo taksi. Izašao je kroz dvo¬struka vrata na peron i cuo kako nosaci izvikuju razlicita odredi¬štaza prazne taksije. Bilo je to smiješno, ali dijeljenje taksija bila je jedina stvar koja ga je navela dapomisli kako se na aerodromu La Guardia zna da je rat.

Istodobno je shvatio glupavost svojih misli. I njihovu pretencioznost.Vojniku bez nogu pomogli su da ude u taksi. Nosaci i civili bili su dirnuti, htjeli su pomoci.Vojnik je bio pijan. Ono što je ostalo od njega bilo je nesta¬bilno.Spaulding je dijelio taksi s još trojicom muškaraca koji su raz¬govarali samo o posljednjim

izvješcima iz Italije. David je odlucio zaboraviti na svoju krinku ako dode neizbježno pitanje. Niježelio razgovarati ni o kakvoj bajoslovnoj borbi u Salernu. Ali nije bilo pitanja. A onda je shvatiozašto.

Covjek do njega je bio slijep; covjek se pomaknuo i došlo je do odsjaja popodnevnog sunca nanjegovu reveru. Bila je to mala metalna replika vrpce: Južni Pacifik. David je ponovo bio užasnoumoran. Bio je najnepažljiviji agent kojem je ikad povjerena neka operacija, mislio je.

Izašao je iz taksija na Petoj aveniji, tri bloka sjeverno od Montgomerjja. Preplatio je svoj dio;nadao se da ce ga druga dvojica dati slijepom veteranu cija je odjeca bila kilometrima daleko odRogers Peeta Leslie Jenner.

Leslie Jenner… Hawkwood.Kriptograf po imenu Marshall.Nejasna slika.Sve je prevrtio u glavi. Morao je spavati, zaboraviti; da se sve smiri prije nego što ponovo

promisli. Sutra ujutro ce se susresti s Eugeneom Lvonsom i poceti… ispocetka. Morao je bitispreman za covjeka koji si je spalio grlo cistim alkoholom i koji nije raz¬govarao deset godina.

Dizalo je stalo na šestom katu. On je bio na sedmom. Htio je to reci liftboju kad je shvatio da sevrata ne otvaraju.

Umjesto toga, liftboj se okrenuo. U ruci je imao kratki revol¬ver Smith Wesson. Krenuo jeprema ploci gdje su se nalazila puceta, gurnuo ih ulijevo, a kutija je iskocila.

– Tako se gase svjetla u predvorju, pukovnice Spaulding.Možda cujemo alarm, ali postoji drugo dizalo za slucaj nužde.Nitko nam nece smetati.Naglasak je bio isti, mislio je David. Britanski, srednja Europa. – Drago mi je, nismo se dugo

vidjeli.– Niste mi zabavni.– Niti ja vama…ocito.– Bili ste u Fairfaxu u Virginiji. Jeste li ugodno putovali?– Imate prave doušnike. – Spaulding nije samo kupovao vri¬jeme razgovorom. On i Ira Barden

poduzeli su potrebne sigur¬nosne mjere. Cak i ako je centrala u Montgomerju nekome javila sve štoje rekao, nije postojao dokaz da je letio za Virginiju. Dogovaralo se iz telefonskih govornica, a let izMitchella do Andrewsa bio je pod lažnim imenom.

Cak je i broj u Manhattanu koji je ostavio u Montgomerjju imao njujoršku adresu pod stalnimnadzorom. A u Fairfaxu je samo cuvar na ulazu znao njegovo ime. Vidjelo ga je cetvero, moždapetero ljudi.

– Imamo provjerene izvore informacija… Sad ste saznali za lekciju iz Fairfaxa, zar ne?– Saznao sam da je dobar covjek ubijen. Vjerujem da je u meduvremenu to javljeno njegovoj

ženi i djeci.– Nema ubojstva u ratu, pukovnice. Pogrešno ste se izrazili. I ne govorite nama…Zvono je prekinulo covjeka. Bilo je to kratko, pristojno zvo¬njenje.– Tko smo to mi? – upita David.– Saznat cete na vrijeme budete li suradivali. Ako necete suradivati, nema veze; bit cete

ubijeni… Mi ne prijetimo u prazno. Sjetite se Fairfaxa.Zvono se ponovo oglasilo. Ovaj put duže, ne baš pristojno.– Kako bih trebao suradivati? U vezi s cime?– Moramo saznati tocnu lokaciju Tortugasa.Spauldingov um se ubrzano vratio na pet sati ujutro. U Fairfax.Ira Barden je rekao da je Tortugas jedina rijec kraj odrede¬nja njegova transfera. Bez drugih

podataka, ništa osim rijeci Tor¬tugas. A i ta je rijec bila pohranjena u Paceovim sefovima.Orma¬rima iza celicnih vrata, dostupnima samo najvišim ešelonima obavještajne službe.

– Tortugas je dio otocja pokraj obale Floride. Obicno ga zovu suhi Tortugas. Vidi se na svakomzemljovidu.

Ponovo zvono. U kratkim, bijesnim intervalima.– Ne govorite gluposti, pukovnice!– Ne govorim. Nemam pojma o cemu razgovarate.Covjek je zurio u Spauldinga. David je vidio kako je nesigu¬ran i da kontrolira bijes. Zvono

dizala je sada neprekidno zvo¬nilo; glasovi su se mogli cuti odozdo i odozgo.– Volio bih da vas ne moram ubiti, ali ako treba, ucinit cu to.Gdje je Tortugas?Odjednom se javi glasni muški glas, ne više od deset metara udaljen od dizala, na šestom katu.– Gore je! Zaglavio se! Jeste li dobro vi gore?Covjek je treptao, vikanje ga je iživciralo. Bio je to trenutak koji je David cekao. Izbacio je

svoju desnicu i dijagonalnim udar¬cem zgrabio muškarca za podlakticu te opalio njome pometal¬nim vratima. Lupio je tijelom po muškarcevim grudima pa podi¬gao koljeno te usmjerio jakiudarac u prepone. Covjek je vikao u agoniji. Zatim je Spaulding stisnuo lijevom rukom vene na vratu.

Udario ga je još dvaput u prepone tako da je covjekova bol bila tolika da više nije bilo krikova,samo tihi, prigušeni jecaji. Tijelo mu je postalo mlitavo, revolver je pao na pod, a covjek jeskliz¬nuo niza zid.

Spaulding je udario nogom oružje i ono je odletjelo izvan dohvata te zgrabio muškarcev vratobjema rukama tresuci mu glavu naprijed i nazad da ga održi pri svijesti.

– Sad ti meni reci, kurvin sine! Sto je to Tortugas?Vika ispred dizala bila je sad zaglušujuca. To je bila kakofonija histerije koju su pojacali krici

ispremlacenog liftboja.Tražili su upravu hotela. Policiju. Muškarac je pogledao Davida. Iz ociju su mu tekle suze od

silnog bola. – Zašto me ne ubiješ, svi¬njo? – rekao je dok se gušio. – Pokušao si vec jedanput.David je bio zbunjen. Nikad nije vidio tog covjeka. Sjever?Baskija? Navarra?Nije bilo vremena za razmišljanje.– Sto je to Tortugas?– Svinja Altmiiller. Svinja Altmiiller… – Muškarac se onesvi¬jestio.Opet to ime.Altmiiller.Spaulding se maknuo od besvjesnog tijela i zgrabio uprav¬ljacku polugu dizala. Gurnuo ju je

krajnje lijevo ubrzavajuci što više dizalo. Montgomerj je imao deset katova; svjetla na plocipokazivala su da su aktivirani prvi, treci i šesti kat. Ako dospije do desetog kata prije nego što sehistericni glasovi stvore uza stube, izaci ce iz dizala, potrcati niz hodnik do jednoga kuta i zatim sevratiti u gomilu koja ce se zasigurno skupiti oko otvo¬renih vrata dizala.

Oko onesviještenog covjek na podu.Moralo je biti moguce! Ovo nije bilo vrijeme da se petlja s njujorškom policijom.Covjeka su odnijeli na nosilima; pitanja su bila kratka.Ne, nije poznavao liftboja. Covjek ga je odbacio na njegov kat prije deset ili dvanaest minuta.

Bio je u svojoj sobi i izašao kad je zacuo viku.Isto kao i svi drugi.Kamo to ide New York?David je došao do svoje sobe na sedmom katu, zatvorio vrata i zurio u krevet. Kriste, kako je

bio izmoren! Ali um mu je odbio prestati raditi.Sve ce odgoditi dok se ne odmori, osim dviju stvari. Trebao je sada o tome razmisliti. Te stvari

nisu mogle cekati na spavanje jer je telefon mogao zazvoniti ili bi netko mogao uci u hotelsku sobu. Itrebao je donijeti odluke unaprijed.

Biti pripravan.Prva je stvar bila da se više nije mogao koristiti Fairfaxom.Bio je šupalj, inflitriran.Trebao je funkcionirati bez Fairfaxa što je, na neki nacin, bilo jednako kao da kažete invalidu da

mora hodati bez štaka.S druge strane, on nije bio invalid.Druga je stvar bio covjek po imenu Altmuller. Trebao je pro¬naci covjeka po imenu Franz

Altmuller; saznati tko je, što je to ime znacilo na mutnoj slici.David je ležao na krevetu; nije imao energije da skine odjecu, cak niti cipele. Prinio je ruku da

zaštiti oci od poslijepodnevnoga sunca koje je sjalo na hotelskim prozorima.Poslijepodnevno sunce prvog dana nove 1944. godine.Iznenada, otvorio je oci ispod crne praznine pokrivaca od tvida. Postojala je treca stvar.Neraskidivo vezana uz covjeka po imenu Altmuller.Sto je, do vraga, znacilo Tortugas?21 . sijecnja 1944.New York Eugene Lyons sjedio je za stolom za nacrte u golom uredu.Bio je u košulji kratkih rukava. Na stolovima su bili raštrkani nacrti. Svijetlo jutarnje sunce koje

se poigravalo na bijelim zido¬vima dalo je sobi sterilni izgled goleme bolnicke sobe.Ni lice ni tijelo Eugenea Lvonsa nisu ucinili ništa da obeshra¬bre takve misli.David je slijedio Kendalla kroz vrata zabrinut zbog predsto¬jeceg upoznavanja. Volio bi da

ništa ne zna o Lvonsu.Znanstvenik se okrenuo na stolici. Bio je jedan od najmršavijih ljudi koje je Spaulding ikada

vidio. Kosti su mu bile okružene mesom, a ne zašticene njime. Svjetloplave vene vidjele su se narukama, laktovima, vratu i sljepoocnicama. Koža nije bila stara, bila je istrošena. Oci su bile duboke,ali ne dosadne ili ravne; bile su spremne i na svoj nacin prodorne. Njegova ravna sijeda kosaistanjila se prije vremena; mogao je biti bilo kojih godina u rasponu od dvadeset.

Ali postojala je posebna znacajka u tom covjeku: nezaintere¬siranost. Shvatio je da ga je netkoprekinuo, ocito je znao tko je David, ali je i dalje ostao usredotocen na svoje stvari.

Kendall je prekinuo šutnju. – Eugene, ovo je Spaulding.Pokaži mu gdje da pocne.Na te rijeci Kendall se okrenuo i izašao zatvorivši za sobom vrata.David je stajao na drugom kraju sobe nasuprot Lyonsu.Poduzeo je potrebne korake i pružio ruku. Znao je tocno što ce reci.– Cast mi je što sam vas upoznao, doktore Lyons. Nisam strucnjak na vašem podrucju, ali cuo

sam za vaš rad na MITu. Sretan sam što širite blagostanje, cak i ako je to samo na kratko vrijeme.Došlo je do malog, trenutacnog treptaja interesa u ocima.David se kockao na jednostavan pozdrav koji je govorio iscrplje¬nom znanstveniku nekoliko

stvari, medu kojima je bila i cinje¬nica da je David bio svjestan Lvonsove tragedije u Bostonu, atime nedvojbeno i ostatka price te da ga to nije smetalo.

Lvonsov stisak je bio mlitav; nezainteresiranost se brzo vra¬tila. Nezainteresiranost, ne nužnogrubost. Na granici.

– Znam da nemamo puno vremena, a ja sam pocetnik u žiroskopiji – rece Spaulding puštajuciruku, naslanjajuci se na stranu radne površine. Ali receno mi je da ne moram prepoznati više nego

krajnje osnovne stvari da bih mogao izreci na njemackom termine i formule koje cete mi vi zapisati.David je naglasio jedva vidljivim dizanjem glasa rijeci izreci… koje cete mi vi zapisati.

Promatrao je Lvonsa da vidi hoce li rea¬girati na otvoreno priznanje znanstvenikova glasovnogproblema.

Ucinilo mu se da je ustanovio malu naznaku olakšanja.Lyons ga je pogledao. Tanke usne stanjile su se uza zube; kutovi usta su se kratko produljili i

znanstvenik je kimnuo.Došlo je cak do vrlo malog svjetlucanja priznanja u dubokim ocima. Ustao je sa stolice i došao

do najbližeg stola gdje je ležalo neko¬liko knjiga na nacrtima. Uzeo je gornji svezak i predao gaSpaul233 mmm? mmm dingu. Naslov na omotu bio je Dijagramistika: Inercija i preciz¬nost.

David je znao da ce sve biti u redu.Prošlo je šest sati.Kendall je otišao. Recepcionar je nestao kad je otkucalo pet sati tražeci Davida da zatvori vrata

ako je posljednja osoba koja odlazi. Ako nije posljednji, neka kaže to ostalima.Ostali su bili Eugene Lyons i njegova dva bolnicara.Spaulding je upoznao bolnicare usput, na recepciji. Zvali su se Hal i Johnnv. Obojica su bili

krupni muškarci; Hal je bio raz¬govorljiv. Voda je bio Johnnv, bivši marinac.– Stari se dobro ponaša – rece Hal. – Ne treba se brinuti.– Vrijeme je da ga vratimo u St Luke – rece Johnnv. Raspizde se ako previše zakasni na veceru.Muškarci su zajedno ušli u Lvonsov ured i izveli ga van.Bili su ljubazni s lešinastim fizicarom, ali odlucni. Eugene Lyons je pogledao indiferentno

Spauldinga, slegnuo ramenima i izašao tiho kroz vrata sa svoja dva cuvara.David je cekao dok nije zacuo zvuk dizala u hodniku. Zatim je odložio svezak Dijagramatike što

mu je dao fizicar na recepcionarov stol i ušao u ured Waltera Kendalla.Vrata su bila zakljucana, što mu je bilo cudno. Kendall je bio na putu u Buenos Aires; možda se

nece vratiti nekoliko tjedana. Spaulding je izvadio mali predmet iz svoga džepa i kleknuo. Na prvipogled, instrument u Davidovoj ruci cinio se poput skupog srebrnog džepnog nožica, onakav kakav secesto nalazi na kraju skupog privjeska za kljuceve, osobito u skupim muškim klubo¬vima. Ali nijebio. Bio je to bravarski obijac izraden da tako izgleda. Bio je izraden u Londonu, dar kolege iz MI5 uLisabonu.

David je izvadio mali cilindar s tupim vrhom i stavio ga u kucište brave. Za manje od tridesetsekundi culi su se odgovarajuci klikovi i Spaulding je otvorio vrata. Ušao je ostavivši ih širomotvorena.

Kendallov ured nije imao ormarice, nije imao ormare, nije imao police za knjige, nije imao ništaskrovito osim ladica stola. David se okrenuo fluorescentnoj lampi za citanje na suprotnom kraju stolai otvorio gornju srednju ladicu.

Morao je suspregnuti istinski smijeh. Okružena cudnom kolekcijom spajalica, cackalica i papiraza bilješke, bila su dva pornografska casopisa. Iako su imala prljave otiske prstiju, bili su relativnonovi.

Sretan Božic, Waltere Kendall, pomislio je David pomalo tužno.Ladice sa strane bile su prazne, barem nije bilo niceg zanim¬ljivog. U posljednjoj ladici ležale

su zgužvane stranice papira, besmislene crckarije nacrtane tvrdom olovkom što je bušila stra¬nice.Želio je ustati i otici, kad je odlucio pogledati još jedanput nesuvisle uzorke na zgužvanom

papiru. Nije bilo niceg drugog osim toga; Kendall je zakljucao ured iz navike, a ne iz potrebe. Iponovo zbog navike, nije stavio žute stranice u koš za smece koji je bio ispunjen samo sadržajem

ispražnjenih pepeljara, nego u ladicu. Izvan pogleda.David je znao da je pipkao. Nije bilo izbora. Nije bio siguran što traži, ako išta traži.Raširio je dvije stranice na vrhu bugacice glacajuci površine.Ništa.Pa, zatim nešto. Obrisi ženskih prsa i genitalija. Razni kru¬govi i strelice, dijagrami: raj za

psihoanaliticara.Maknuo je drugu stranicu i pritisnuo je. Još krugova, strelica, grudi. Zatim na jednoj strani

djetinjasti obrisi oblaka: napuhnuti, zasjencani; dijagonalne oznake koje mogu biti kiša ili više tankihmunja.

Ništa.Druga stranica.David je nešto spazio. Na dnu prljave žute stranice, jedva vidljivo izmedu crckanja olovkom,

bio je crtež goleme svastike. Pogledao ju je izbliza. Svastika je imala krugove na desnim kra¬jevimaznaka, krugove što su se okretali kako je umjetnik umno¬žavao krugove. A odmah iza toga bili sunepogrešivi inicijali. JD. Zatim Joh D., J Diet… slova su se pojavljivala na kraju svake ovalne linije.I iza posljednjih slova bili su široko napisani ???

???David je pažljivo presavio papir i stavio ga u džep sakoa.Ostale su još dvije stranice pa ih je uzeo odjednom. Lijeva stranica je imala samo jednu veliku

nedešifriranu škrabotinu, još zaokruženiju, sada Ijutitu i besmislenu. Ali na drugom papiru, ponovoprema kraju stranice, bio je niz oznaka poput rezbarija koje bi se mogle protumaciti kao J i D. Bile suslicne nizu slova nakon svastike na drugoj stranici. I nasuprot posljed¬njem D bio je cudnihorizontalni obelisk, sužen nadesno. Linije sa strane izgledale su poput rubova. Metak možda i oznakedosade. Dolje, na sljedecoj liniji papira nalijevo, bili su ovalni pokreti što su podsjecali naPalmerovu vježbu. Samo su ovdje bili cvršci, tvrde pritisnuti na žuti papir.

Iznenada je David shvatio što je gledao.Walter Kendall je podsvjesno nacrtao opscenu karikaturu ukrucenog penisa i testisa.Sretna Nova godina, gospodine Kendall, pomislio je Spaulding.Stavio je stranicu pažljivo u džep i zatvorio ladicu. Ugasio je svjetiljku, ušao kroz otvorena

vrata okrecuci se da vidi je li osta¬vio sve kako je bilo i otišao na recepciju. Zatvorio je Kendallovavrata i razmišljao da li da ih zakljuca.

Bilo je besmisleno gubiti vrijeme. Brava je bila stara, jedno¬stavna; domari u bilo kojoj zgradiu New Yorku imali bi kljuc, a bilo je i puno teže zakljucati vrata nego ih otvarati. Nek se to nosi kvragu.

Nakon pola sata shvatio je da mu je taj trenutak razmišljanja, da mu je njegova odluka vjerojatnospasila život.

Šezdeset, devedeset ili sto sekundi, na koliko je odgadao odlazak, stavilo ga je u položajpromatraca, a ne mete.

Odjenuo je svoj ogrtac iz Rogers Peeta, ugasio svjetla i izašao u hodnik do dizala. Bilo je skorosedam sati, dan nakon Nove godine i zgrada je bila prakticki prazna. Radilo je samo jedno iizalo.Prošlo je njegov kat penjuci se prema višim katovima Jje se cinilo da je zastalo. Upravo je htiokrenuti stubama – uredi su bili na trecem katu pa bi to možda bilo brže – kad je zacuo nekoliko brzihkoraka uza stube. Zvuk je bio nelogican. Prije nekoliko trenutaka dizalo je bilo u predvorju; zašto bidvo¬jica, odnosno više od dvojice trcala stubama u sedam navecer? Možda je postojalo tucetrazumnih objašnjenja, ali njegovi instinkti su mu govorili da razmotri nerazumna objašnjenja.

Potiho je otrcao do suprotne strane gdje je hodnik vodio prema ostalim uredima na južnoj stranizgrade. Zašao je za ugao i stisnuo se uza zid. Od napada u dizalu u Montgomerjju nosio je oružje –mali revolver Berettu opasan oko grudi ispod odjece. Otvorio je kaput i otkopcao puceta na sakou ikošulji. Bude li potrebno, sada ima brz i olakšan pristup pištolju.

Vjerojatno nece, mislio je, jer je cuo kako nestaju koraci.Zatim je shvatio da ne nestaju jer su se utišali i pretvorili u koracanje, tiho oprezno koracanje. I

zatim je zacuo glasove: kao šapat, nerazgovjetne. Došli su iza ugla u blizini neoznacenogMeridianova ureda, otprilike devet metara daleko.

Naslonio je lice na oštri, betonski ugao i istodobno posegnuo desnicom ispod košulje za ruckuBerette.

Dvojica muškaraca su stajala okrenuta ledima nasuprot zatamnjenom staklu neoznacenihuredskih vrata. Onaj niži je naslonio lice na plocu, a ruke stavio na sljepoocnice da zakloni svjetlo izhodnika. Odmaknuo se i pogledao svog partnera kima¬juci nijecno glavom.

Viši covjek se neznatno okrenuo, ali dovoljno da ga Spaulding prepozna.Bio je to stranac iz skrivenog mracnog ulaza u Pedeset drugoj ulici. Visoki, tužnooki muškarac

koji je govorio tiho, na iskvarenom engleskom s balkanskim naglaskom i držao ga na ciljnikumalenog, ali snažnog oružja.

Covjek je posegnuo u lijevi džep kaputa i dao kljuc prijatelju. Desnom rukom je izvadio pištoljispod pasa. Bio je to teški kali¬bar 0.45, vojni. Izbliza, David je znao da bi taj pištolj mogaoraznijeti ili prakticki zbrisati s lica zemlje svoju metu. Covjek je kimnuo i govorio tiho, ali jasno.

– Mora biti unutra. Nije izašao. Hocu ga.Na te rijeci niži muškarac je otkljucao i opalio po vratima.Polako su se otvorila. Obojica su ušla.U tom trenutku culo se kako se otvara rešetka dizala, a njezin metalni okvir odzvanja po hodniku.

David je mogao vidjeti dvo¬jicu muškaraca kako su se smrzli na zamracenoj recepciji, okre¬nuli seprema otvorenim vratima i brzo ih zatvorili.

– Isuse Kriste! – cuo se ljutiti uzvik liftboja dok se rešetka bucno zatvarala.David je znao da je to trenutak da se krene. Za nekoliko sekundi jedan ili oba covjeka u praznim

Meridianovim uredima shvatit ce da je dizalo stalo na trecem katu jer je netko pritisnuo puce. Netkokoga nisu vidjeli, netko koga nisu susreli na stubi¬štu.– Netko tko je još na katu.

Izletio je iza ugla i otrcao hodnikom prema stubištu. Nije se osvrtao; nije se trudio prikriti svojekorake. To bi mu smanjilo brzinu. Jedino ga je brinulo kako sici niza stube i izici iz zgrade. Strcao sepo stubištu koje je zavijalo desno do prvog šireg dijela i jurnuo iza ugla.

I zatim je stao.Ispod njega, naslonjen na ogradu, nalazio se treci muškarac.Znao je da je cuo više od dva para nogu kako trce uza stubište prije nekoliko minuta. Muškarac

je bio iznenaden, oci su mu se raširile u šoku, a desnica se mašila unutra prema džepu kaputa.Spaudlingu nije trebalo reci za cime taj poseže.

David se bacio ravno na muškarca, sudario se s njim u zraku, ruke su mu uhvatile muškarcevogrlo i desnu ruku.

Zahvatio je kožu na vratu iza lijevog uha i povukao je lupajuci mu glavom u betonski zid.Davidovo teže tijelo obrušilo se u grudi onoga koji je trebao cuvati stražu; gotovo mu je istrgnuodesnu ruku iz ramena.

Covjek je vrisnuo i srušio se. Skalp mu je bio razderan, a krv je tekla iz dijela lubanje zabijeneu zid.

David je mogao cuti zvukove vrata kako se otvaraju i ljude kako trce. Iznad njega naravno, jedankat iznad.

Izvukao je svoje noge zapletene oko besvjesnog tijela i potrcao preostalim stubama u predvorje.Dizalo je prije nekoliko trenutaka istovarilo svoj teret putnika. Posljednjih nekoliko izašlo je krozprednji ulaz. Ako je itko i cuo dugi krik premlacenog covjeka osamnaest metara uza stubište, nitko tonije pokazivao.

David se zatrcao medu preostale ljude probijajuci se kroz široka dvostruka vrata i na plocnik.Okrenuo se na istok i potrcao što je brže mogao.

Prešao je više od cetrdeset blokova, što je jednako nekih tri kilometra u Baskiji, ali ovdje je tobilo daleko manje ugodno.

Donio je nekoliko odluka. Problem je bio kako da ih pro¬vede.Nije mogao ostati u New Yorku; ne bez rizika, ocito neprihvatljivo.Trebao je odmah otici u Buenos Aires, prije nego što oni koji ga gone u New Yorku saznaju da

je otišao.Jer sad su ga lovili, toliko je barem bilo jasno.Bilo bi cisto samoubojstvo vratiti se u Montgomerj. Ili ujutro u neoznacene urede Meridiana.

Mogao je sve srediti telefonskim pozivima. Reci ce u hotelu da je iznenada premješten uPennsvlvaniju; može li osoblje Montgomerjja spakirati i pricuvati stvari? Racun ce srediti poslije.

Kendall je bio na putu u Argentinu. Dakle, nema veze što ce reci u uredu Meridiana.Odjednom se sjetio Eugenea Lvonsa.Bio je pomalo tužan zbog Lvonsa. Ne zbog covjeka covjeka naravno da, brzo je razmislio, ali ne

zbog njegove patnje, u ovom slucaju, nego cinjenice da ce imati malo prilike nauciti nešto prijeBuenos Airesa. Lyons može shvatiti iznenadni odlazak kao još jedno odbacivanje u nizu. Iznanstveniku doista treba njegova pomoc u Buenos Airesu, barem u prevodenju s njemac¬kog. Davidje odlucio da mora doci do knjiga koje mu je Lyons odabrao; da ima što je moguce solidnije osnoveLvonsova jezika.

I zatim je David shvatio kamo su ga njegove misli vodile.U nekoliko sljedecih sati najsigurnija mjesta u New Yorku su Meridianovi uredi i bolnica St

Luke.Nakon posjeta tim mjestima otici ce do uzletišta Mitchell i nazvati brigadnog generala

Swansona.Odgovor na cudnu zagonetku proteklih sedam dana od Azora do stubišta na Trideset osmoj ulici

i svega što se dogodilo izmedu toga, bio je Buenos Aires.Swanson nije znao i nije mogao pomoci; Fairax je bio infiltri¬ran i ondje se ništa nije moglo

reci, a to mu je nešto govorilo.Bio je sam. U takvoj dilemi covjek ima dvije mogucnosti: da se povuce iz igre ili da kopa za

identitetima i da podigne krinke.Prvi mu izbor je uskracen. Brigadir Swanson je bio paranoi¬dan kad je rijec o žiroskopskim

nacrtima. I Bhinemann. Ne postoji opcija da se povuce iz igre.To je ostavilo drugu mogucnost: identitet onih koji stoje iza te zagonetke.Prošao ga je osjecaj, osjecaj koji nije iskusio nekoliko godina; strah da ne može odgovoriti

zadatku. Bio je suocen s izvanred¬nim problemom koji nije imao ili nije imao priliku rješavati nasjeveru. Ovdje se to možda nece razriješiti potezima i protupotezima, strategijom kojom je ovladao uBaskiji i Navarri.

Bio je iznenada u novom ratu. U onome koji nije poznavao; onaj koji je poticao dvojbe.

Spazio je slobodan taksi cije je svjetlo slabašno svjetlilo na krovu, kao da mu je neugodnooglasiti da je prazan.

Pogledao je znak s imenom ulice; bio je na trgu Sheridan.Osluhnuo je pri¬gušene zvukove džeza što su dopirali iz podruma i širili se punim sporednim

ulicama… Village se zagrijavao za još jednu vecer.Podigao je ruku da pozove taksi; vozac ga nije vidio. Poceo je trcati dok je taksi nastavio voziti

do semafora na uglu.Iznenada je shvatio da još netko na drugoj strani trga trci prema praznom taksiju; muškarac je

bio bliži nego Spaulding i mahao je desnom rukom.Davidu je bilo izuzetno važno da prvi dode do automobila.Skupio je snage i trcao prema ulici gurajuci pješake koji su tre¬nutacno bili blokirani dvama

automobilima što su stajali odboj¬nik do odbojnika. Raširio je ruke od poklopca motora doprtljaž¬nika i preskocio ih te poceo trcati prema svom cilju.

Cilju.Došao je do taksija pola sekunde nakon drugog covjeka.Prokletstvo! Zato jer su ga omela ona dva automobila!Ometanje.Lupio je rukom po vratima sprecavajuci drugog covjeka da ih otvori. Covjek je pogledao

Spauldingovo lice, Spauldingove oci.– O Isuse Kriste, covjece! Pricekat cu drugi – rece covjek brzo.Davidu je bilo neugodno. Što je, do vraga, izvodio? Sumnje?Proklete sumnje.– Ne, zaista, jako mi je žao – izmumljao je te rijeci nasmiješivši se uz ispriku. – Vi ga uzmite.

Ne žuri mi se… oprostite ponovo.Okrenuo se i prešao brzo ulicu u masu trga Sheridan.Mogao je uzeti taksi. To je bila važna stvar. Isuse! Mlinski kotac nikad se ne zaustavlja.22 1944.Buenos Aires, Argentina Kliper Van Americana napustio je Tampu u osam ujutro s planiranim

zaustavljanjem uz obalu u Caracasu, Sao Luisu, Salvadoru i Rio de Janeiru prije posljednjih 2000kilometara. Na Davidovoj putnoj karti pisalo je g. Donald Scanlan iz Cincinnatija, Ohio; zanimanje:rudarski nadzornik. Bila je to privremena maska, samo za ovo putovanje. »David Scanlan« nestat cecim kliper sleti na Aeroparque u Buenos Airesu. Inicijali su bili kao i njegovi jednostavno zato što jebilo lako zaboraviti dar s monogramom ili prvo slovo na brzinu danog potpisa.

Osobito ako je netko bio prezauzet, umoran… ili uplašen.Swanson se gotovo uspanicio kad ga je David dobio iz ope¬rativne sobe uzletišta Mitchell u

New Yorku. Kao voditelj ope¬racije, Swanson je bio odlucan koliko i zbunjeni pticar. Svakoodstupanje od Kendallova rasporeda, Kendallovih naputaka za¬pravo, bilo je za njega nezamislivo.A Kendall ne krece za Bue¬nos Airesa do sutradan ujutro.

David nije trošio složena objašnjenja na generala. Što se njega tice, dogodila su se tri pokušajaatentata na njega, odnosno u najmanju ruku mogla bi se tako protumaciti, pa ako general treba njegoveusluge u Buenos Airesu, bolje bi bilo da David ode onamo dok je još u jednom komadu i dokfunkcionira.

Jesu li pokušaji, napadi, povezani s Buenos Airesom? Swanson je pitao kao da se bojao izreciime argentinskoga grada.

David je bio iskren: nije se moglo reci. Odgovor se nalazio u Buenos Airesu. Bilo je razumno

razmotriti tu mogucnost, ali ne prihvatiti je unaprijed.– Tako je rekao Pace – bio je Swansonov odgovor, Razmo¬triti, a ne pretpostavljati.– Ed je uglavnom imao pravo u takvim stvarima.– Rekao je da ste, dok ste radili u Lisabonu, cesto bili izlo¬ženi neugodnim situacijama na

terenu.– Tocno. No, sumnjam da je Ed znao pojedinosti. Ali je imao pravo što se tice onoga što vam je

želio reci. Ima mnogo ljudi u Portugalu i u Španjolskoj koji bi me radije vidjeli mrtvog nego živog.Ili misle tako jer ne bi nikad bili sigurni. Standardni postupak, generale.

Nastala je duža pauza na washingtonskoj liniji. Swanson je naposljetku progovorio. – Shvacate,Spaulding, da cemo vas možda morati zamijeniti.

– Naravno. Možete to uciniti odmah sada ako želite. David je bio iskren. Jako se želio vratiti uLisabon. Ici na sjever. U Valdero.

Saznati štogod o kriptografu po imenu Marshall.– Ne… predaleko smo došli. Nacrti. Oni su važni. Ništa drugo nije važno.Ostatak razgovora odnosio se na pojedinosti o prijevozu, americkoj i argentinskoj valuti,

obnavljanju osnovne garderobe i prtljazi. Bila je to logistika u koju se general nije razumio i za kojuje David preuzeo odgovornost. Posljednju zapovijed, zahtjev, nije dao general nego Spaulding.

Nisu smjeli obavijestiti Fairfax gdje se nalazi. Niti ikog dru¬gog osim veleposlanstva u BuenosAiresu; ali, treba uciniti sve da informacija ne dospije do Fairfaxa.

Zašto? Zar je Spaulding mislio…– U Fairfaxu cure informacije, generale. Možete to proslije¬diti u podrume Bijele kuce.– To je nemoguce!– Recite to udovici Eda Pacea.David je pogledao kroz prozor klipera. Pilot je prije nekoliko trenutaka obavijestio putnike da

prelaze preko velikog jezera Mirim u Urugvaju. Uskoro ce biti iznad Montevidea, cetrdeset minuta doBuenos Airesa.

Buenos Aires. Nejasna slika, mutni likovi Leslie Jenner Hawkwood, kriptografa Marshalla,covjeka po imenu Franz Altmiiller; cudnih, ali predanih ljudi u Pedeset drugoj i Trideset osmoj uliciu zamracenom ulazu, u zgradi, nakon radnog vre¬mena, na stubištu. Covjeka u dizalu kojeg nije bilostrah umrijeti. Neprijatelj koji je pokazao izuzetnu hrabrost… ili nepromišljenu fanaticnost. Manijak.

Odgovor na zagonetku nalazio se u Buenos Airesu, manje od sat vremena daleko. Grad jezapravo bio jedan sat daleko, ali odgovor još dalje. Ali ne više od tri tjedna, ako su mu instinktidobro govorili. Do trenutka kad se isporuce žiroskopski nacrti.

Pocet ce polako, kao i obicno, s novim terenskim proble¬mom. Pokušat ce se prvo stopiti sokolinom, udubiti se u masku; da bude zadovoljan, ugodan u odnosima s ljudima. Ne smije biti teško.Njegova maska bila je samo proširena lisabonska: bogati trojezicni ataše kojega su podrijetlo,roditelji i prijeratne veze u pomodnim europskim prijestolnicama cinili poželjnim društve¬nimukrasom za stolom svakog veleposlanika. Bio je zanimljiv dodatak istancanom svijetu neutralneprijestolnice; i ako je bilo pojedinaca koji su mislili da je netko negdje upotrijebio novac i utjecaj damu osigura takav posao bez borbe, onda neka tako bude. To ce pobijati nedvosmisleno, ali nekategoricki, silo¬vito; u tome je bila razlika.

Proširenje krinke na Buenos Aires bilo je izravno i klasifici¬rano strogo povjerljivo. Bio jeveza izmedu newyorških i london¬skih bankarskih krugova i njemackog izbjeglice ErichaRhinemanna. Washington je to odobrio, naravno, poslijeratno financi¬ranje obnove i industrijskeizgradnje bit ce medunarodni problem. Rhinemann se nije smio zanemariti, ne u uljudenim

mramornim dvoranama Berna i Zeneve.Davidove misli vratile su na knjigu na njegovu koljenu. Bio je to drugi od šest svezaka koje je

Eugene Lyons izabrao za njega.»Donald Scanlan« prošao je kroz carinu Aeroparque bez problema. Cak se cinilo da ni veza iz

veleposlanstva, koja je pro¬vjeravala sve Amerikance, nije bila svjesna njegova identiteta.S jednim kovcegom u ruci, David je odšetao do stajališta za taksije i stao na betonskom peronu

gledajuci vozace uz vozila. Nije bio spreman preuzeti ime Spaulding ili biti odveden izravno uveleposlanstvo. Htio se uvjeriti da je Donald Scanlan prihvacen takav kakav jest – rudarskinadzornik, ništa više, da nitko ne iskazuje posebno zanimanje za takva covjeka. Jer ako bi netkoiskazivao, to znaci da zna za Davida Spauldinga, diplomca iz vojne obavještajne, Fairfaxa iLisabona.

Odabrao je debelog vozaca ugodna izgleda u cetvrtom tak¬siju iz prednje linije. Došlo je doprosvjeda onih naprijed, ali David se pravio da ne razumije. »Donald Scanlan« možda zna površnošpanjolski, ali sigurno ne zna epitete kojima su se služili nezadovoljni vozaci, prevareni za vožnju.

Smjestio se straga i dao upute masnom vozacu. Rekao je covjeku da ima gotovo sat vremenaprije nego što ode na sasta¬nak – mjesto sastanka nije spomenuo – i zamolio da ga vozac kratkoproveze po gradu. Vožnja ce poslužiti u dvije svrhe: da može stalno provjeravati prati li ga tko i daupozna glavne tocke u gradu.

Vozac, zadivljen Davidovim obrazovanim, gramaticki pravil¬nim španjolskim, preuzeo je uloguturistickog vodica i odvezao se od zracne luke krivudavim prilazima prema izlazu iz golemog Parque3 de Febrero oko kojeg je bio aerodrom.

Nakon tridesetak minuta David je ispunio tucet stranica bilješkama. Grad je bio kao europskaenklava na južnom konti¬nentu. Bio je cudna kombinacija Pariza, Rima i središnje Špa¬njolske.Ulice nisu bile gradske ulice, bili su to bulevari, široki, ispunjeni bojama. Vodoskoci i kipoviposvuda. Moglo bi se sma¬trati da je Avenida 9 de Julio izgledala kao malo šira Via Veneto iliSaintGermain des Pres. Ulicne kavane s obilnim, napadno ukrašenim nadstrešnicama i zelenilomstotina žardinjera, bile su posred poslovne strke ljetnog popodneva. Cinjenicu da je u Argentini ljetonaglašavao je Davidov znoj na vratu i prednjoj strani košulje. Vozac je priznao da je dan neobicnotopao, daleko iznad trideset stupnjeva.

David je zamolio da ga se odveze, medu ostalim, u okrug zvan San Telmo. Vlasnik taksijakimnuo je u znak suglasnosti kao da je tocno procijenio bogatog Amerikanca.

Uskoro je Spaulding shvatio. San Telmo je izgledao kako ga je Kendall opi¬sao: elegantan,izdvojen, prelijepo održavane stare kuce i stanovi s balustradama od kovanog željeza te ciste uliceomedene raskošno procvalim cvijecem.

Lvonsu ce biti ugodno.Vozac se vratio iz San Telma u centar i poceo voziti oko obala Rio de la Plate.Plaža de Mayo, Cabildo, Casa Rosada. Imena su ispunjavala Davidovu bilježnicu: to su bile

ulice, trgovi, mjesta koja ce brzo upamtiti.La Boca. Izlaz na more, južno od grada, rece vozac, nije mje¬sto za turiste.Calle Florida. Tu je bila najbolja trgovacka cetvrt u Južnoj Americi. Vozac može odvesti

Amerikanca do nekoliko vlasnika trgovina koje on osobno zna pa može dobiti povoljne cijene.Oprostite, ali nemam vremena. No, David je zabilježio da je promet zabranjen na rubovima

Calle Florida.Vozac je zatim odjurio iz Avenide Santa Fe prema Palermu.Ništa nije bilo tako lijepo u Buenos Airesu kao Palermo.

Davida je više od ljepote zanimao golemi park ili niz pojedi¬nacnih parkova; i mirno, golemo,umjetno jezero.

Hektari bota¬nickih vrtova; golemi kompleks zoološkog vrta s redovima kaveza i zgrada.Ljepota, tako je. No, više od ljepote, bilo je to manjeviše sigurno podrucje za susrete. Palermo

ce dobro poslužiti.Prošao je sat vremena; auti nisu slijedili taksi. »Donalda Scanlana« nisu motrili; David

Spaulding se može pojaviti.Tiho.Uputio je vozaca da ga ostavi na stajalištu za taksije pokraj ulaza u palermski zoološki vrt.

Trebao se ondje sastati s jednom osobom. Vozac je djelovao pokislo. Zar ne ide u hotel? Gdje cestanovati?

Spaulding nije odgovorio, samo je pitao koliko stoji vožnja i brzo mu dao novac. Pitanja višenisu bila umjesna.

David je proveo dodatnih petnaest minuta uživajuci u zoolo¬škom vrtu. Kupio je sladoled odprodavaca, lutao pokraj kaveza majmuna svilaša i orangutana u kojima je pronašao izvanrednuslicnost s prijateljima i neprijateljima, a kad se osjetio ugodno, kako se samo terenac može osjecatiugodno, izašao je te otišao do stajališta taksija.

Pricekao je još pet minuta dok su majke i guvernante ulazile u slobodne taksije. Bio je na redu.– Do americkog veleposlanstva, por favor.Veleposlanik Henderson Granville posvetio je novom atašeu pola sata. Bit ce još dana kad ce

sjediti i brbljati naširoko, ali nedjeljama je bilo groznicavo. Ostatak Buenos Airesa možda je u crkviili na predstavi; ali, diplomatski zbor je radio. Trebao je ici na još dvije vrtne zabave.

Telefonski pozivi oznacit ce odla¬zak i dolazak njemackih i japanskih gostiju; njegovi dolasci iodlasci bit ce tempirani sukladno tome. Nakon druge vrtne dosade dolazi vecera u brazilskomveleposlanstvu, ali nije se oce¬kivalo niti njemacko niti japansko ometanje. Brazil je bio na rubuotvorenog svrstavanja uz saveznike.

– Talijani, shvacate – rece Granville smijuci se Davidu više se ne racunaju. Zapravo, nikad inisu; ne ovdje.

Provode vecinu vremena hvatajuci nas u restoranima ili zovuci s javnih govornica teobjašnjavaju kako je Mussolini uništio zemlju.

– Slicno kao u Lisabonu.– Nažalost, to je jedina ugodna slicnost… Necu vam dosadi¬vati s iscrpljujucim popisom

prevrata koje smo ovdje iskusili, ali kraca skica ce vam pomoci da se prilagodite. No,pretpostavljam da ste vi to sve vec procitali.

– Nisam imao mnogo vremena. Napustio sam Lisabon prije tjedan dana. Znam da je Castillovavlada zbacena.

– Prošlog lipnja. Neizbježno… Ramon Castillo je bio najne J sposobniji predsjednik kojeg jeArgentina ikad imala, a imala je svakakve lakrdijaše. Gospodarstvo je bilo katastrofalno:poljo¬privreda i industrija su gotovo stale; njegov kabinet nije stvorio zalihe, a tržište govedine jebilo ispražnjeno zbog britanske borbe za preživljavanje, iako su mnogi smatrali da je Engleskagotova. Zaslužio je da se zbaci… Na nesrecu, ono što je došlo umarširalo u falangama uz Rivadaviju.Da budem precizniji, teško da nam olakšava život.

– To je vojno vijece, zar ne? Hunta?Granville je gestikulirao svojim finim rukama, a vanjski znak njegova starenja, aristokratsko

lice, uoblicilo se u gorku grimasu. – Grupo de Oficiales Unidosl Najgora družba militantnih

oportu¬nista koje cete ikad susresti…usudujem se reci bilo gdje. Znate, dakako, da je cijelu vojsku izobrazio Wehrmachtov casnicki

zbor. Dodajte tomu vruci latinski temperament, gospodarski kaos, neutralnost koja se provodi, ali ukoju nitko ne vjeruje, i što imate?

Suspenziju politickog aparata; nema kontrole. Policijsku državu prožetu korupcijom.– Što održava neutralnost?– Unutarnja borba, ponajprije. GOU, tako ih zovemo, ima više frakcija nego Reichstag iz 1929.

Svi se natjecu za komadic vlasti. I, naravno, strah od americke flote i zrakoplovstva na kuc¬nompragu tako reci… GOU je preispitivao svoje procjene tije¬kom proteklih pet mjeseci.

Pukovnici se pocinju pitati o tisucljet¬nom križarskom ratu svojih mentora; izuzetno suzadivljeni našom opskrbom i proizvodnjom.

– I trebaju biti. Mi smo…– A tu je i drugi aspekt – prekine Granville obzirno. Ovdje postoji mala, vrlo bogata židovska

zajednica. Taj vaš Rhinemann, na primjer. GOU nije pripravan otvoreno braniti rješenja JuliusaStreichera… vec su upotrijebili židovski novac da servisiraju kre¬dite koje je dobrim dijelomproždro Castillo. Pukovnici se boje financijskih manipulacija, kao i vecina vojnika. Ali u ovom ratumože se zaraditi veliki novac. Pukovnici ga kane zaraditi… Jesam li dao jasnu sliku?

– Složenu.– Slažem se… Imamo izreku koja služi svrsi. Današnji prijatelj ce vjerojatno biti sutra na

osovinskoj placi; i obrnuto, jucerašnji berlinski kurir može biti na prodaju sljedeci tjedan. Buditeotvo¬reni prema svima, a svoje mišljenje zadržite za sebe. A javno… budite fleksibilniji nego što bito bilo dopušteno na drugome mjestu. To se tolerira.

– I ocekuje? – upita David.– Oboje.David je zapalio cigaretu. Htio je promijeniti temu; stari Granville je bio jedan od onih

veleposlanika, profesionalaca po prirodi, koji bi nastavili po cijeli dan analizirati najfinije detaljesvoga posla ako bi ih netko slušao. Takvi ljudi su obicno bili naj¬bolji diplomati, ali ne uvijekpoželjni kad su dogadaji tražili prak¬ticnost. Henderson Granville je bio dobar, premda brižancovjek, a njegove brige ocrtavale su mu se u ocima.

– Pretpostavljam da je Washington naznacio zašto sam ja ovdje.– Da. Nažalost, ne mogu reci da to odobravam. Ne zbog vas; vi imate svoje upute. I

pretpostavljam da ce medunarodne finan¬cije nastaviti još dugo nakon što Herr Hitler izbaci svojposljednji vrisak… Možda nisam ništa bolji od GUOa. Novcane stvari mogu biti vrlo neukusne.

– Osobito ove, pretpostavljam.– Ponovo, da. Erich Rhinemann je zakleti suputnik vjetra. Mocni suputnik, da ne bude zabune, ali

posve bez savjesti; ima moral uragana. Neupitno najmanje castan covjek kojeg sam ikad sreo. Mislimda je strašno što ga njegovo bogatstvo cini prihvatljivim u Londonu i New Yorku.

– Možda je potreba bolji izraz.– To je samo racionaliziranje.– Ali moje je.– Naravno. Oprostite starcu što ima zastarjeli smisao za potrebu. No, mi se nismo posvadali.

Imate zadatak. Što mogu uciniti za vas? Koliko shvacam, vrlo malo.– Doista vrlo malo, gospodine. Samo me stavite na popis veleposlanstva; bilo kakav uredski

prostor bit ce dobar ako ima vrata i telefon. I htio bih upoznati vašeg kriptografa.Morat cu poslati šifre.

– Pa to zvuci zlokobno – rece Granville neveselo se smijuci.– Rutinski, gospodine. Veza s Washingtonom, jednostavni da i ne.– Dobro. Naš glavni kriptograf zove se Ballard. Dobar momak; zna sedam ili osam jezika i

pravi je carobnjak u društve¬ nim igrama. Sami cete se uvjeriti. Sto još?– Treba mi stan…– Da, znamo – prekine Granville blago bacajuci pogled prema zidnom satu. – Gospoda Cameron

je našla jedan za koji misli da ce vam se svidjeti… Naravno, Washington nam nije naznacio kolikocete ostati. Stoga je gospoda Cameron uzela stan na tri mjeseca.

– To je predugo. To cu ispraviti… Mislim da je to gotovo sve, gospodine veleposlanice. Znamda vam se žuri.

– Da, žuri mi se.David se digao sa stolice kao i Granville. – 0, još nešto gos¬podine. Ima li taj Ballard popis

osoblja veleposlanstva?Volio bih nauciti imena.– Nema ih puno – rece Granville pogledavši Davida. U glasu se osjetila lagana nota

negodovanja. – Susretat cete se obicno s osam ili deset ljudi. I jamcim vam da imamo dobresigurnosne mjere.

David je prihvatio prijekor. – Nisam to htio reci, gospodine.Ja se doista želim upoznati s ljudima.– Da, naravno – Granville je obišao stol i ispratio Spauldinga. – Porazgovarajte s mojom

tajnicom nekoliko minuta. Ja cu pro¬naci Ballarda, on ce vam sve pokazati.– Hvala, gospodine – Spaulding je pružio ruku Granvilleu i, dok je to cinio, prvi put je shvatio

koliko je taj covjek visok.– Znate – rece veleposlanik ispuštajuci Davidovu ruku htio sam vas nešto pitati, ali odgovor ce

morati pricekati.Vec kasnim.– Što to?– Pitam se zašto su ovi iz Wall Streeta i Stranda poslali baš vas. Ne znam baš da vlada suša

iskusnih bankara u New Yorku i Londonu, je li?– Vjerojatno ne. Ja sam samo veza koja prenosi poruke; po¬datke koji trebaju ostati tajni. Ja

sam iskusan na takvom podru¬cju… u neutralnoj zemlji.Granville se još jednom nasmiješio i još jednom nije to bio veseli smiješak. – Da, naravno. Bio

sam siguran da postoji razlog.Ballard je dijelio dvije karakteristike s vecinom kriptografa, mislio je David. Bio je povremeni

cinik i pravi izvor podataka. Kvalitete, pretpostavljao je Spaulding, razvijane godinama i go¬dinamadešifriranja tajna drugih ljudi samo da bi na kraju shva¬tio da je velika vecina nebitna. Takoder jebio proklet imenom Robert, koje je samo po sebi bilo prihvatljivo. Medutim, nakon njega slijedio jeBallard pa se stoga svodilo na Bobby. Ime Bobby Ballard zvucalo je kao ime visokih društvenihkrugova 1920. ili kao ime s kutije kukuruznih pahuljica.

No, nije bio ništa od toga. Bio je lingvist s matematickim mozgom i komadicem crvene kose navrhu mišicavog tijela sred¬nje visine; ugodan covjek.

– Ovo je naš dom – govorio je Ballard. – Vidjeli ste radni dio: velik, uglat, barokni i prokletovruc u ovo doba godine.

Nadam se da ste pametni i da imate vlastiti stan.– Vi nemate? Živite ovdje?

– Lakše je. Moji pozivi su vrlo bezobzirni, zvone u svako doba. Bolje nego da jurim izChacarite ili Telma. I nije loše; klo¬nimo se jedan drugog.

– Da? Ima vas više?– Ne. Mijenjaju se stalno. Obicno šestoro. U ova dva krila, istocnom i južnom. Granville je u

sjevernom stanu. Osim njega, Tean Cameron i ja smo jedini stalni. Sutra cete upoznati Jean, osim akone naletimo na nju na izlazu zajedno sa starim.

Ona uglavnom ide s njim na diplodosade.– Što?– Diplodosade. Stari je to smislio… kratica. Cudim se da je nije upotrijebio pred vama. Ponosi

se njome. Diplodosada je udarna veleposlanicka dužnost.Bili su u velikoj praznoj prijamnoj sobi; Ballard je otvorio par francuskih vrata koja su vodila

na mali balkon. U daljini su se vidjele vode Rio de la Plate i ušce Puerto Nueva, glavne luke BuenosAiresa. – Lijep pogled, zar ne?

– Jest – David se pridružio kriptografu na balkonu. – Jesu li ta Jean Cameron i veleposlanik…mislim, jesu li…?

– Jean i stari? – Ballard se nasmijao glasno i prirodno. Bože, ma ne!… Kad se sjetim, ne znamzašto mi je to tako smi¬ješno. Valjda jer ima dosta ljudi koji tako misle. I to je smiješno.

– Zašto?– Tužnosmiješno, valjda bih trebao reci – nastavi Ballard bez prekidanja. – Stari i obitelj

Cameron znaju se od nastanka novca u Marvlandu. Jahting klubovi na istocnoj obali, blejzeri, tenisujutro, znate: diplomatski teritorij. I Jeanina obitelj je pripadala tamo. Udala se za tog Camerona;znala ga je otkada su se zajedno igrali doktora u šatorima kupljenima u trgovini Abercrombie.Bogataška romanca; ljubav iz djetinjstva. Vjencali su se; došao je rat; on je zamijenio svojepravnicke knjige za TBF – pilot na nosacu zrakoplova. Poginuo je u zaljevu Leyte. To je bilo lani.Malo je poludjela, možda više nego malo.

– Pa ju je… Granville doveo ovamo?– Tako je.– Lijepa terapija, ako si možeš to priuštiti.– I ona bi se složila s time. – Ballard se vratio u prijamnu sobu, a Spaulding ga je slijedio. – Ali

vecina ljudi rekla bi da ona dobro placa tretman. Radi jako naporno i zna što radi.Ima i neugodnih trenutaka; kao ono s diplodosadama.– Gdje je gospoda Granville?– Pojma nemam. Rastala se od starog prije deset, petnaest godina.– I dalje tvrdim da je to krasan posao, ako ga možeš dobiti. –David je razmišljao uzgred o

nekoliko stotina tisuca drugih žena ciji su muževi poginuli, a koje žive svakodnevno sa sjecanjima.Odbacio je te misli; to nisu bile njegove brige.

– Pa ona je kvalificirana za ovaj posao.– Što? – David je gledao u rokoko kutni stup izmedu dva zida zapravo ne slušajuci.– Jean je provela cetiri godine, manjeviše, ovdje kao dijete. Otac joj je bio u vanjskim

poslovima; valjda bi postao veleposla¬nik do sada da je ostao… hajde, pokazat cu vam ured kojivam je dodijelio Granville. Trebali su ga do sad pospremiti. – Ballard se nasmiješio.

– Skrecete s teme – nasmijao se David slijedeci kriptografa kroz vrata i niz hodnik.– Morao sam. Vaša soba je odostraga. Do sada su je upotreb¬ljavali kao skladište, mislim.– Ocito sam ostavio dojam na Granvillea.– Sigurno jeste. Ne može vas shvatiti… A ja? Ja se i ne tru¬dim. – Ballard je skrenuo lijevo u

još jedan hodnik. Ovo je južno krilo. Uredi su na prvom i drugom katu; ne puno, tri na svakom.Stanovi su na trecem i cetvrtom. Krov je odlican za sun¬canje, ako to volite.

– Ovisi o društvu.Dvojica muškaraca približila su se širokom stubištu pripre¬majuci se da krenu lijevo iza njega,

kada ih je ženski glas zazvao s drugog šireg dijela stubišta.– Bobby, jesi to ti?– To je Jean – rece Ballard. – Jesam – povikao je. – Sa Spauldingom sam. Sidi da te upoznam s

novakom s dovoljno utjecaja da odmah dobije svoj stan.– Cekaj da vidi stan!Jean Cameron se pojavi iza ugla. Bila je umjereno visoka žena, mršava i obucena u koktel

haljinu koja je sezala do oda, žarke boje, ali jednostavne u kroju. Njezina svijetlosmeda kosa bila jeduga do ramena, puna i nemarna.

Lice joj je bilo kombinacija upecatljivih crta skupljenih u mekanu cjelinu; imala je velike, žive,plave oci, tanki, oštro oblikovani nos, usnice sred¬nje pune i namještene u polusmiješak. Njezinavrlo cista koža potamnjela je na argentinskom suncu.

David je vidio da ga Ballard promatra cekajuci njegovu reak¬ciju na djevojcinu ljupkost.Ballardov izraz bio je gorko pod¬smješljiv i Spaulding je procitao poruku: Ballard je bio na izvoru izatekao ga praznim, barem za one koji traže nešto više od neko¬liko kapi hladne vode. Ballard jesada bio samo prijatelj mlade dame; znao je da je to bolje nego da pokušava biti nešto drugo.

Cinilo se da je Jean Cameron neugodno zbog uvodnih rijeci na stubištu. Brzo je sišla, a usne sujoj se razvukle u jedan od najiskrenijih smiješaka koje je David vidio godinama.

Iskren i bez koketerije.– Dobro došli – rece pružajuci ruku. – Hvala nebesima što imam priliku ispricati vam se prije

nego što udete u taj stan. Možda se predomislite i preselite ovamo.– Zar je tako loš? – David je vidio da Jean nije tako mlada izbliza kako se cinila na stubištu.

Prešla je tridesetu; vjerojatno dobrano prešla. I bila je svjesna da je on promatra, a odobrava¬nje jojje bilo nevažno.

– Dobar je za kraci boravak. Ne možete dobiti ništa drugo na toj osnovi. Ne ako ste Amerikanac.Stan je mali.

Stisak joj je bio cvrst, gotovo muški, mislio je Spaulding. Hvala vam na trudu. Zao mi je što samvam zadao posla.

– Nitko drugi vam tu ne bi mogao nabaviti ništa drugo osim hotela – rece Ballard dodirujucidjevojcino rame; je li kontakt bio zaštitnicki, pitao se David. – Portenos vjeruju majci Cameron inikome drugom.

– Portenos – rece Jean kao odgovor na Spauldingov upitni izraz – su ljudi koji žive u BAu…– BA znaci, ne morate mi reci, Montevideo – odgovori David.– A, poslali su nam jednog bistrog – rece Ballard.– Naviknut cete se – nastavi Jean. Svi ga ovdašnji Amerikanci i Englezi zovu BA. Montevideo,

naravno dodala je smiješeci se. – Mislim da to precesto vidim na izvješcima pa to govorimauto¬matski.

– Pogrešno – prekine Ballard. – Položaj samoglasnika u Buenos Airesu ne odgovara britanskomgovoru.

– To je još nešto što cete nauciti tijekom svog boravka, gos¬podine Spaulding – rece JeanCameron gledajuci srdacno u Ballarda. – Budite oprezni prije nego što date mišljenje predBobbyjem. On ima tu karakteristiku da se ne voli složiti.

– Nikad – odgovori kriptograf. – Ja se samo previše brinem za kolege zatvorenike pa ihpokušavam prosvijetliti.

Da ih pri¬premim za vanjski svijet kad ih pomiluju.– Pa sad imam privremeni izlaz i ako ne stignem što prije do veleposlanikova ureda, on ce

ponovo zapoceti prelistavati adre¬sar… još jedanput, dobro došli, gospodine Spaulding!– Molim vas. Zovite me David.– Ja sam Jean. Dovidenja! – rece djevojka žureci niz hodnik i zovuci Ballarda. – Bobby? Imaš

adresu i kljuc? Za… Davidov stan?– Da. Ti idi i napij se do kraja, ja cu sve srediti.Jean Cameron je nestala kroz vrata na desnom zidu.– Vrlo je zgodna – rece Spaulding – i vas dvoje ste dobri pri¬jatelji. Trebao bih se ispricati…– Ne, ne trebate – prekine Ballard. – Ne trebate se isprica¬vati. Prosudivali ste naprecac

temeljem izoliranih cinjenica. Ja sam ucinio isto. Mislio isto. Ne trebate se predomisliti; nematerazloga, doista.

– Ima pravo. Ne slažete se. I prije nego što nešto saznate, vi se ne slažete; a zatim raspravljate osvom neslaganju. I ako nasta¬vite, još cete napasti i svoje posljednje stajalište.

– Znate što? To se može i dogoditi. Zar nije zastrašujuce?– Vi ste momci posebne vrste – rece David smješkajuci se i prateci Ballarda iza stuba u omanji

hodnik.– Da pogledamo brzo tu vašu sibirsku sobu, a onda idemo u drugu celiju. To je na Cordobi. Mi

smo na Corrientesu. To je desetak minuta odavde.David je još jedanput zahvalio Bobbvju Ballardu i zatvorio vrata stana. Rekao je da je iscrpljen

od puta kojem je prethodilo previše dobrodošlice u New Yorku, a sam Bog zna da je to is¬tina, pamože li Ballard odgoditi veceru za drugi put?

Kad je ostao sam, pregledao je stan. Nije bio nepodnošljiv.Bio je mali: spavaca soba, dnevna soba, kuhinja i kupaonica.Ali, postojao je plus koji Jean Cameron nije spomenula.Sobe su bile na prvom katu, a otraga je bio maleni pacio od cigle okružen visokim betonskim

zidom po kome je rasla viseca vinova loza, a cvijece iz golemih lonaca padalo je naniže. U sre¬dinidvorišta nalazila se kvrgava vocka koja se nije mogla identi¬ficirati; oko debla nalazile su se tristolice od pletene užadi koje su pamtile bolje dane, ali koje su izgledale izuzetno udobno. Sto senjega ticalo, plus je nadoknadio sve minuse.

Ballard je spomenuo da je ovaj dio Avenide Cordobe samo granicni dio trgovackog dijela,centra Buenos Airesa.

Kvazirezidencijalni, ali dovoljno blizu trgovina i restorana da pridošlica ne mora lutati.David je podigao telefon. Nije bilo signala, ali je napokon došao. Vratio je slušalicu na mjesto i

odšetao od male sobe do hladnjaka, americkog Sears Roebucka. Otvorio ga je i nasmiješio se. TaCameronova ga je napunila ili dala nekome da ga napuni s nekoliko osnovnih namirnica: mlijekom,maslacem, kruhom, jajima i kavom. Zatim je sretan spazio dvije boce vina: Orfila tinto i Colonblanco. Zatvorio je hladnjak i otišao u spavacu sobu.

Raspakirao je jedini kovceg, odmotao bocu viskija i sjetio se da mora kupiti još odjece ujutro.Ballard se ponudio da ide s njim u trgovinu za muškarce na Calle Florida ako mu ne budu zvonilinjegovi pozivi. Knjige koje mu je dao Eugene Lyons sta¬vio je na pokrajnji stolic. Procitao je dvije;poceo je usvajati aerofizicarev rjecnik, ali trebat ce mu usporedne studije na njemac¬kom da budesiguran. Otici ce sutra do knjižara u njemackoj cetvrti; nije tražio potpune tekstove, samo da dovoljno

razumije termine. To je bio manji dio njegova zadatka, i to je razumio.Odjednom se David sjetio Waltera Kendalla. Kendall je bio ili u Buenos Airesu ili ce doci za

nekoliko sati. Racunovoda je napustio Sjedinjene Države otprilike u isto vrijeme kad i on, ali jeKendallov let iz New Yorka bio izravan, s mnogo manje zaustavljanja.

Pitao se bi li bilo dobro da ode do zracne luke i potraži Ken¬dalla. Ako nije stigao, može gapricekati; ako jest, jednostavno ce provjeriti hotele. Prema Ballardu bila su samo tri ili cetiri dobrahotela.

S druge strane, provesti vrijeme, više od imalo potrebnog, s racunovodom manipulatorom nijebila ugodna perspektiva.

Ken¬dall ce se uzrujati ako ga nade u Buenos Airesu prije nego što je izdao naredbu Swansonu.Kendall ce nedvojbeno tražiti objaš¬njenja koja David nije želio dati; vjerojatno ce poslati ljutitbrzo¬jav brigadnom generalu na rubu živcanog sloma.

Nije bilo koristi da traži Waltera Kendalla sve dok Kendall ne ocekuje da ce ga naci. Bio je tosamo teret.

Imao je drugog posla; nejasna slika. Tu ce potragu zapoceti sam.David je otišao u dnevni boravak noseci viski i uzeo leda iz hladnjaka. Napravio si je pice te

pogledao kroz dvostruka vrata koja su vodila na omanji pacio. Provest ce nekoliko tihih trenu¬taka usumrak, na sijecanjskom ljetnom povjetarcu Buenos Airesa.

Sunce je vodilo posljednju borbu iznad grada; zadnje narancaste zrake probijale su se kroz gustukrošnju neidentificirane vocke. Ispod nje je David ispružio noge i naslonio se na stolicu J pletenogužeta. Shvatio je zaklopi li oci na trenutak, nece ih moci otvoriti satima. Morao je paziti na to; dugoiskustvo na rerenu naucilo ga je da pojede nešto prije spavanja.

Odavno je izgubio smisao za uživanje u jelu. Bila je to samo potreba izravno povezana snjegovom razinom energije.

Pitao se hoce li ce se taj užitak vratiti: hoce li ce se i ostale stvari vratiti. Lisabon je imaonajbolji smještaj, hranu, stan, udobnost od svih vecih gradova, osim New Yorka, na svimkontinentima. I sad je bio na trecem kontinentu, u gradu koji se ponosio maksimalnom raskoši.

No, za njega je to bio teren kao i sjever Španjolske. Kao Baskija i Navarra i hladne noci nagalicijskim brdima ili neizvje¬sne tišine u gudurama dok je cekao ophodnje, cekao da ubije.

Toliko toga. Toliko stranog.Gurnuo je glavu naprijed, ispio dugi gutljaj iz caše i pustio da se zatiljak zabije u naslon stolice.

Pticica je cvrkutala negdje u sredini drveta iznervirana njegovom nazocnošcu.To je podsjetilo Davida kako je slušao takve ptice na sjeveru. Javljale su dolazak nevidljivih

ljudi, a i ritam koji je poceo prepoznavati oznacavao je broj nevidljivih ophodnji koje su sepribližavale.

Zatim je David shvatio da se mala cvrkutava ptica ne bavi njime. Skocila je prema gore i daljenastavila svojim oštrim malim cvrkutom, samo sada je to bile brže, oštrije.

Tu je bio još netko.Kroz napola zatvorene oci David se fokusirao prema gore, iza krošnje. Ucinio je to ne micuci ni

jednim dijelom svoga tijela ili glave, kao da su to posljednji trenuci prije nego što zaspi.Zgrada je imala cetiri kata i krov koji se cinio da ima blagi nagib prekriven crjepovima od neke

vrste terakote smeckastoružicaste boje. Prozori u sobama iznad njega bili su vecinom otvo¬reni damože strujati povjetarac s Rio de la Plate. Mogao je cuti dijelove tihih razgovora, ništa prijetece, bezglasnih tonova. Bilo je to prema Ballardu vrijeme za siestu u Buenos Airesu; potpuno razlicito odrimskoga popodneva ili pariškoga rucka. Vecera u BA bila je vrlo kasno u usporedbi s ostalim

svijetom. U deset, deset i trideset, pa cak i u ponoc.Cvrkutavu pticu nisu smetali stanovnici kuce u Cordobi, no još je bio na oprezu.I tada je David vidio zašto. Na krovu, prikrivene, ali ne do kraja skrivene granama vocke,

ugledao je obrise dvojice muška¬raca. Bili su pognuti, gledali su prema dolje; bio je siguran da suzurili u njega.

Spaulding je procijenio položaj grane koja je smetala pogledu i lagano pomaknuo glavu, kao damu je došao dugo ocekivan san. Njegova se glava odmarala iscrpljena na desnom ramenu, pice jejedva držao opuštenom rukom, milimetrima od ciglenog poda.

Pomoglo je; vidio je bolje, ali ne dobro. No dovoljno da vidi oštri, ravni obris puške;narancasto sunce odbijalo se o crni celik.

Bila je nepomicna, u pripravnom položaju ispod ramena covjeka zdesna. Nijedan pokret nijeucinjen da je se podigne, da nacilja; ostala je nepomicna, uspavana.

Tako je bila zlokobnija, mislio je Spaulding. Kao u rukama cuvara ubojice koji je siguran dazatvorenik nece preskociti ogradu; bilo je dovoljno vremena da se nacilja i opali.

David je nastavio svoje pretvaranje. Podigao je lagano ruku i pustio da mu ispadne pice. Zvukomanjeg loma ga je »probu¬dio«; protresao je lažni san iz glave i protrljao oci prstima. Dok je toradio, usmjerio je lice slucajno prema gore. Likovi na krovu, na terakotnim crjepovima su se povukli.Nece biti puc¬njave. Barem ne usmjerene na njega.

Podigao je komadice caše, ustao sa stolice i ušao u stan kao što to cini umoran covjek kojegiznervira vlastita nespretnost. Polako, ali s jedva kontroliranim bijesom.

Kad je prešao prag vrata, dalje iz vidokruga onih s krova, bacio je komadice stakla u smece ibrzo otišao do spavace sobe. Otvorio je gornju ladicu ormarica, maknuo rupcice i izva¬dio revolver.

Zataknuo ga je za pojas i podigao sako sa stolice gdje je ležao. Obukao ga je, zadovoljan što jeoružje skriveno.

Prešao je u dnevnu sobu do vrata stana i tiho ih otvorio.Stubište je bilo naslonjeno na lijevi zid i David nije znao da li da prokune arhitekta ove zgrade

na Avenidi Cordoba ili izobilje drva u Argentini. Stube su bile nacinjene od drva, sjajno ulaštenevoskom, što nije skrivalo ocitu cinjenicu da su prastare i da vje¬rojatno pakleno škripe.

Zatvorio je vrata stana i približio se stubištu zakoracivši na prvu stubu.Zaškripala je pristojnom škripom starine.Imao je još cetiri kata; prva tri su bila nebitna. Koracao je dvije po dvije stube shvativši da ce,

prigrli li zid, buka njegova uspinjanja biti minimalizirana.Nakon šezdeset sekundi suocio se sa zatvorenim vratima oznacenim natpisom na prokletim

kitnjastim kastiljskim slovima: El Techno Krov.Vrata, kao i stubište, bila su stara. Desetljeca sezonske vru¬cine i vlage uzrokovala su da vrata

vise na šarkama; kutovi su bili utisnuti u okvir.I ona ce zavrištati da je došao ako ih polako otvori.Nije bilo drugog nacina; izvukao je oružje iz pojasa i otišao korak natrag na maloj platformi.

Procijenio je okvir, betonske zidove koji su okruživali stara drvena vrata i udahnuvši duboko,povukao rucku, otvorio širom vrata te skocio dijagonalno na desni zid udarivši ledima o beton.

Dvojica muškaraca su se okrenula, zapanjena. Bili su devet metara od Davida na rubu nagnutogkrova. Covjek s puškom je oklijevao, a zatim podigao oružje u visinu struka da opali. Spaulding jenaciljao pištolj ravno u muškarceve grudi. No, covjek s puškom nije izgledao kao netko tko ce pucatiu metu; oklijevanje je bilo namjerno, a ne posljedica panike ili neodluc¬nosti.

Drugi muškarac je viknuo na španjolskom; David je prepoz¬nao južnošpanjolski naglasak, a ne

argentinski. Por favor, senor!Spaulding je odgovorio na engleskom da ustanovi koliko ga razumiju ili ne razumiju. – Spusti

pušku. Odmah!Prvi muškarac je to ucinio držeci je za kundak. – Vi grije¬šite – rece zapinjucim engleskim. –

Ovdje ima… kako se kaže, ladrones… lopova u susjedstvu.David je otišao do metalne grede na krovu držeci pištolj usmjeren u dvojicu muškaraca. – Niste

baš uvjerljivi. Se dan corte, amigos. Vi niste iz Buenos Airesa.– Ima mnogo ljudi u ovoj cetvrti koji su poput nas: iseljenici, senor. Ovo je zajednica… onih

koji nisu rodeni ovdje – rece drugi muškarac.– Želite reci da ovdje niste bili radi mene? Da me niste pro¬matrali?– To je bila slucajnost, uvjeravam vas – rece covjek s puškom.– Es la verdad – doda drugi. – Dvojici habitaciones je prova¬ ljeno prošlog tjedna. Policija ne

pomaže; mi smo…extranjeros, stranci za njih. Mi se sami štitimo.Spaulding je pažljivo promatrao muškarce. Nije bilo pro¬mjena ni u cijem izrazu lica, nije bilo

naznake laži. Nije bilo straha.– Ja sam iz americkog veleposlanstva – rece David kratko. Nije jedan extranjero nije reagirao. –

Moram saznati tko ste.– Que cosa? – upita muškarac s puškom.– Dokumente. Vaša imena… Certificados.– Por cierto, en seguida – drugi muškarac je posegnuo u džep od hlaca; Spaulding je lagano

podigao pištolj kao upozorenje.Covjek je oklijevao sada pokazujuci strah. – Samo registro, senor. Svi ga moramo nositi…

Molim. U mojoj carteri.David je pružio lijevu ruku, a drugi muškarac mu je dao svoj jeftini kožnati novcanik. Otvorio ga

je uz manji osjecaj sažaljenja. Dva extranjerosa promatrala su ga nemocnim pogledom. Vidio je tajpogled tisucu puta. Francovi falangisti bili su strucnjaci u iza¬zivanju takvog pogleda.

Pogledao je brzo dolje na celofanski otvor novcanika.Propucao je od starosti.Iznenada je dobio udarac s cijevi puške po desnom zglobu.Bol je bila paklena. Zatim mu je ruka strucno zavrnuta dolje i gore; nije imao izbora nego da

ispusti oružje i pokuša ga odgur¬nuti na kosom krovu. Zadržati ga, znacilo bi slomiti zglob.Ucinio je to, a lijeva ruka mu je bila strucno zavrnuta.Opalio je nogom nenaoružanog extranjera koji mu je držao ruku. Pogo¬dio ga je u želudac i kako

se covjek sagibao, David je prenio težinu te ponovno udario, a covjek se otkotrljao po krovu.David je uputio udarac u smjeru onog koji mu je zavrnuo ruku, i kako je prvi covjek pokušao

neutralizirati udarac, Spaulding ga je opalio desnim laktom u prepone. Ruka mu je sad bila slobodna,a extranjero je pokušao vratiti ravnotežu.

Nije bio dovoljno brz. Spaulding se izvinuo nalijevo i pogo¬dio ga koljenom u vrat. Puška udariu crijep i kliznu po kosini. Covjek je klonuo, a krv je mu je šiknula iz usne na mjestu gdje su mu zubipregrizli kožu.

Spaulding je zacuo zvuk iza sebe i okrenuo se.Bilo je prekasno. Drugi extranjero je bio kraj njega i David je zacuo zvižduk vlastitog pištolja

kako para zrak iznad njega i udara u njegovu lubanju.Nastade crnilo. Praznina.

– Tocno su opisali stanje, ali bili su u pogrešnom dijelu grada – rece Ballard sjedeci preko putaDavida koji je držao led na glavi. Extranjerosi su uglavnom u zapadnim dijelovima okruga La Boca.Ondje je strašna stopa kriminaliteta; policija više voli šetati parkovima nego tim ulicama. I Grupo,GOU n voli extranjerose.

– Baš mi i ne pomažeš – rece Spaulding pomicuci kružno lec po stražnjem dijelu glave.– Pa nisu te došli ubiti. Mogli su te baciti odozgo ili same ondje ostaviti; pet naprema jedan da

bi se otkotrljao cetiri kat niže.– Znao sam da me nemaju namjeru ubiti…– Kako?– Mogli su to lako uciniti prije. Mislim da su cekali da odem. Ja sam se raspakirao; mogli bi

raditi u stanu što god bi htjeli.– Zašto?– Da pretraže moje stvari. To su mi vec napravili. –Tko?– Proklet bio ako znam.– Sad ti meni reci tko tu ne pomaže?– Oprosti… reci mi, Bobby, tko je tocno znao da stižem?Kako je to izvedeno?– Prvo pitanje: troje ljudi. Ja, naravno. Ja sam na pozivima. Granville, ocito. I Jean Cameron;

stari je tražio da ti nade stan… ali to vec znaš. Pitanje broj dva: vrlo povjerljivo. Sjeti se, tvoje sunaredbe stigle nocu. Iz Washingtona. Jean je igrala šah s Granvilleom u njegovim odajama kad samim donio meso…

– Me… što? – prekine ga David.– Dekoder. Washington je dojavio tvoj dolazak posebnom šifrom. To znaci da samo ja ili moj

šef smijemo raditi po tome, dostaviti veleposlaniku.– OK. I zatim?– I ništa. Mislim, ništa što vec ne znaš.– Svejedno mi reci.Ballard je dugo susretljivo izdisao. – Pa nas troje smo bili sami; k vragu, procitao sam poruku i

upute su bile jasne za stan. Stoga je Granville smatrao da je logicno da ga Jean ide potražiti. Rekaojoj je da dolaziš; da ucini što može u ovako kratkom roku. – Ballard je pogledao oko sobe pa na vratakoja su vodila na pacio. – I nije loše ucinila.

– Onda je to to; imaju razapetu mrežu po gradu, ništa neo¬bicno. Motre prazna mjesta: stanove,pansione; najlakše je s hotelima.

– Nisam siguran da te baš shvacam – rece Ballard pokušava¬juci ga shvatiti.– Možemo biti pametni kao sove, Bobby, ali ne možemo pro¬mijeniti nekoliko osnovnih stvari:

moramo negdje spavati i oku¬pati se.– To shvacam, ali to baš ne možeš primijeniti u ovom slucaju. Od sutra više nisi tajna; ali do

tada jesi. D.C. je rekao da dolaziš sam; no, mi nismo znali kada i kako… Jean nije uzela ovaj stan zatebe. Nije ga uzela na tvoje ime.

– O? – David je bio zabrinutiji nego što je to njegov izraz lica pokazivao. Dvojica extranjerosabila su na krovu prije nego što je došao. Ili barem nekoliko minuta nakon što je došao. – Kako ga jeonda unajmila? Cije je ime upotrijebila?

Nisam htio kamutlažu, a nismo je ni tražili.– Isuse! A ja sam mislio da brzo govorim. Nedjelja je nedje¬lja, ponedjeljak je ponedjeljak. U

nedjelju te ne poznajemo, u ponedjeljak te poznajemo. Tako je to rekao Washington. Nisu htjeli da se

unaprijed zna kad dolaziš i ako si slucajno poželio ostati u sjeni, trebali smo udovoljiti tvojimželjama. Siguran sam da ce te Granville pitati ujutro što želiš… Kako je Jean unaj¬mila stan?Poznavajuci je, vjerojatno je natuknula da veleposla¬nik ima neku djevojku sa strane ili slicno.Portenosima je to jako simpatico; Pariz Južne Amerike i sve što ide uz to… jedino što sigurno znamjest da nije upotrijebila tvoje ime. Ili neku ocitu krinku. Prvo bi iskoristila svoje ime.

– O Bože! – rece Spaulding umorno micuci led i pipkajuci zatiljak. Pogledao je prste. Na njimasu bile vidljive mrlje krvi.

– Nadam se da neceš izigravati junaka s tom dubokom ranom. Trebaš otici lijecniku.– Nece biti junaka – David se nasmiješio. – Moram ionako izvaditi neke šavove. Može i veceras

ako to možeš srediti.– Mogu srediti. Otkud ti šavovi?– Dogodila mi se nesreca na Azorima.– Kriste, ti doista puno putuješ?– I nešto putuje ispred mene.24 – Gospoda Cameron je ovdje na moj zahtjev, Spaulding.Udite! Razgovarao sam s Ballardom i lijecnikom. Jedni šavovi su izvadeni, a novi stavljeni;

sigurno se osjecate kao jastuk za igle.GranviUe je bio iza baroknog stola, udobno zavaljen u stolicu s visokim naslonom. Jean

Cameron je sjedila na kaucu kraj lije¬vog zida; jedna od stolica ispred stola bila je ocitonamijenjena Davidu. Odlucio je pricekati dok GranviUe to ne potvrdi prije nego što sjedne. Ostao jestajati; nije bio siguran svida li mu se veleposlanik. Ured koji je dobio bio je doista daleko i služio jekao skladište.

– Ništa ozbiljno, gospodine, da jest, to bih vec i rekao. Spaulding je kimnuo Jean i primijetionjezinu brigu. Ili je barem mislio da je cita u njezinim ocima.

– Bio bi glupo ako to ne ucinite. Lijecnik kaže da je udarac u glavu na srecu promašio dio gdjebi uzrokovao potres mozga. Tada biste bili u prilicno lošem stanju.

– Udario me iskusan covjek.– Da, shvacam… našem lijecniku nisu se svidjeli šavovi koje je maknuo.– To je, cini se, opce medicinsko mišljenje. Poslužili su svojoj svrsi. Rame je dobro. Stavio je

zavoje.– Da… Sjednite, sjednite.David je sjeo. – Hvala, gospodine.– Pretpostavljam da su ta dvojica koja su vas napala sinoc provincianos. Ne portenos.Spaulding se kratko poraženo nasmiješi i okrene prema Jean Cameron. – Shvatio sam što su

portenos, pretpostavljam da pro¬vincianos znaci ono što sama rijec kaže. Ljudi sa sela? Izvan grada?– Da – rece djevojka nježno. – Izvan Grada. BA.– Dvije razlicite kulture – nastavi Granville. Provincianos su neprijateljski raspoloženi, i to s

pravom.Doista su iskorištavani; njihovo nezadovoljstvo raste. GOU nije ucinio ništa da olakša stvari,

samo ih novace u vojsku.– Ali provincianos su rodeni u Argentini, zar ne?– Tako je. Iz njihove perspektive cak i više nego portenos iz Buenos Airesa. Imaju manje

talijanske i njemacke krvi, a da ne govorimo o portugalskoj, balkanskoj i židovskoj.Doseljenici su dolazili u valovima, znate…– Onda, gospodine veleposlanice – prekine David nadajuci se da ce potaknuti još jednu analizu

pedagoškog diplomata – oni nisu bili provincianos. Nazvali su sebe extranjeros. Izbjeglice, valjda.– Extranjero je sarkastican izraz. Obrnuta morbidnost.Kao da ga upotrijebe Indijanci iz rezervata u našem Washingtonu. Stranci u vlastitoj zemlji,

shvacate što mislim?– Ti ljudi nisu bili iz Argentine – rece David tiho odbacujuci Granvilleovo pitanje. – Govorili

su kao što govore stranci.– O? Vi ste strucnjak?– Jesam. U tim stvarima.– Shvacam. – Granville se nagnuo prema naprijed. Mislite da je to napad na veleposlanstvo? Na

saveznike?– Nisam siguran. Moje je mišljenje da sam ja bio meta.Volio bih znati kako su znali da sam ovdje.Jean Cameron je progovorila s kauca. – Razmislila sam o svemu što sam rekla, Davide. –

Zastane nakratko, svjesna da ju je veleposlanik prostrijelio pogledom kad je izgovorila Spauldingovoime. – Vaš stan je bio cetvrti stan koji sam pogledala. Pocela sam tražiti u deset ujutro i došla tamooko dva sata. I odmah ga unajmila. Ispricavam se, ali moram priznati da je to bilo zbog pacija.

David se nasmiješio.– Otišla sam do agenta za nekretnine u Viamonte.Vlasnik je Geraldo Baldez, svi ga znamo. On je naklonjen nama, ne pod¬nosi Nijemce. Jasno

sam mu rekla da želim unajmiti stan za jed¬nog od naših ljudi koji živi ovdje i kojemu se cini da gaživot u veleposlanstvu sputava.

Nasmiješio se i rekao da je siguran da je to Bobby. Ja to nisam zanijekala.– Ali to je bio najam na kratki rok – rece David.– To sam rekla kao izgovor ako vam se ne svidi stan. To je uobicajeni tromjesecni najam.– Zašto si Bobby ili bilo tko drugi ne bi sam našao stan?– Iz bilo kojeg razloga. Takoder uobicajeno… ovdje. Jean se nasmiješila. Malo joj je bilo

neugodno, mislio je David. – Pozna¬jem grad bolje od vecine ljudi; živjela sam ovdje nekolikogodina. Takoder, to je stvar budžeta; ja se dobro cjenkam. A ljudi kao Bobby imaju hitne poslove.

Moje radno vrijeme je fleksibilno; imam vremena.– Gospoda Cameron je preskromna, Spaulding. Ona je pravo bogatstvo za ovu našu malu

zajednicu.– Zasigurno jest, gospodine… Znaci, nitko nije mogao posumnjati da tražite stan za novog

atašea?– Nikako. Sve je napravljeno, da tako kažem… nekako ležerno, ako shvacate što mislim.– A vlasnik zgrade? – upita David.– Nikad ga nisam vidjela. Vlasnici vecine stanova su bogataši koji žive u Telmu ili Palermu.

Sve se radi preko agencija.David se obratio Granvilleu: – Je li bilo poziva za mene?Poruka?– Ne. Koliko ja znam, a sigurno bih znao. Zvali bi vas, naravno.– Neki Kendall…– Kendall? – prekine veleposlanik. – Poznato mi je to ime…Kendall. Da, Kendall. – Granville je prekapao po nekim papirama na stolu. – Evo. Walter

Kendall je stigao sinoc. Letom u deset i trideset. Odsjeo je u Alvearu; to je kraj parka Palermo.Dobar stari hotel. – Granville je iznenada pogledao Spauldinga.

– Tu je navedeno da je on gospodarstvenik. To je vrlo opci opis, zar ne? Da to nije onaj bankarkojeg sam jucer spomenuo?

– On bi trebao izvršiti odredene poslove u vezi s mojim upu¬ tama. – David nije skrivao da neželi ulaziti dublje u materiju u vezi s Walterom Kendallom. S druge strane, instinktivno je ponudioneko objašnjenje Jean Cameron. – Moj primarni zada¬ tak ovdje jest da budem veza izmedufinancijaša u New Yorku i Londonu te bankara ovdje u Buenos… BA. – David se nasmi¬ ješio;ponadao se da je to jednako iskreno kao i kod Jean.

– Mislim da je to malo smiješno. Ja baš ne razlikujem što je minus, a što plus. Ali Washingtonme je uzeo. Veleposlanik se brine da sam previše neiskusan.

Spaulding je brzo pogledao Granvillea podsjecajuci starog da su bankari bili krajnja granicaobjašnjenja. Ime Ericha Rhinemann bilo je izvan tih granica.

– Da, priznajem, bio sam… ali što ja tu mogu! Sto želite uciniti u vezi s onim sinoc? Mislim damoramo uložiti službeni prigovor policiji. Nece baš nešto pomoci, ali ipak.

David je šutio nekoliko trenutaka pokušavajuci odvagnuti prednosti i nedostatke Granvilleovaprijedloga. – Hocemo li biti u novinama?

– Možda malo – odgovori Jean.– Atašei iz veleposlanstava imaju obicno dosta novca rece Granville. – Stalno ih pljackaju.

Reci ce da je to pokušaj pljacke. Vjerojatno je i bila.– Ali Grupo ne voli takve vijesti. Ne uklapa se u pukovnicki pogled na svijet. Oni kontroliraju

novine. – Jean je razmišljala naglas gledajuci Davida. – Prikrit ce to.– Ali ako se ne žalimo, pod pretpostavkom da nije bila Macka, priznajemo da mislimo da je

nešto drugo. A to ne želim – rece Spaulding.– Onda ce službeni prigovor bit podnesen jutros. Hocete li izdiktirati izvješce o incidentu i

potpisati ga, molim vas? Ocito, Granville je želio završiti sastanak. – I da budem iskren s vama, –:iulding, osim ako ja nešto ne znam, vjerujem da to je bio pokušaj da se opljacka novopristigli bogatiAmerikanac.

Cuo sam da su aerodromski taksisti stvorili pravu lopovsku družinu.Extranjerosi bi bili vrlo logicni sudionici.David je ustao; bilo mu je drago kad je vidio da je Jean uci¬nila isto. – Prihvatit cu to

objašnjenje, gospodine veleposlanice. Godine u Lisabonu ucinile su me pre…zabrinutim. Prilagodit cu se.– Tako je. Napišite to izvješce.– Da, gospodine.– Pozvat cu stenografa – rece Jean. – Dvojezicnoga.– Ne treba. Diktirat cu na španjolskom.– Zaboravila sam – nasmiješi se Jean. – Bobby je rekao da su nam poslali nekog bistrog.David je mislio da je to pocelo s prvim ruckom. Kasnije mu je ona rekla da je to bilo prije, ali

on joj nije vjerovao. Ona tvrdi da je to bilo kad je rekao da BA znaci Montevideo; bilo je ble¬savo,nije imalo smisla.

Ono što je imalo smisla, a to su oboje priznali ne pokušava¬juci izgovoriti, bila je pravaopuštenost koju su oboje osjecali u društvu onog drugog. Bilo je to jednostavno tako, Bila je to divnaugoda. Nikad nije bilo neugodne tišine; smijeh je bio lagan, temeljen na zajednickom humoru.

Nije bio usiljen.Bilo je to cudesno. Cak štoviše, mislio je David, zato što to nitko nije ocekivao, nitko tražio.

Oboje su imali dobre i dovoljne razloge da izbjegnu bilo kakve odnose osim površinskih ili nešto

malo više od površinskih. On je bio nestalan. Samo se nadao da ce preživjeti ili poceti negdjeponovo bistre glave i potisnutih sje¬canja. To mu je bilo važno. I znao je da je još žalila za mužem ito toliko duboko da nije mogla bez teške krivnje zaboraviti muževo lice, tijelo i um.

Rekla mu je sama dijelom zašto. Njezin muž baš nije bio slika i prilika hrabrog pilota kako ih jecesto opisivala mornaricka služba za odnose s javnošcu. Izuzetno se bojao, ne za sebe, nego uzimatitude živote. Kad bi znao da nece biti izložen mal¬tretiranju on, njegova žena i obitelj iz Marvlanda,Cameron bi se pozvao na prigovor savjesti i ne bi išao u rat. A možda nije imao hrabrosti iskazativlastita uvjerenja.

Zašto pilot?Cameron je letio još kao tinejdžer. To je bilo prirodno i vje¬rovao je da ce ga civilno

školovanje dovesti do utocišta da bude instruktor za pilote. Odbacio je vojno pravo; previše njegovihkolega odvjetnika je to izabralo, a onda se našlo u pješaštvu ili na palubi bojnih brodova. Vojska jeimala dovoljno pravnika; htjeli su pilote.

David je mislio da je shvatio zašto mu je Jean rekla toliko toga o mrtvom mužu. Bila su dvarazloga. Prvi je bio da se cineci to otvoreno ona prilagodava onome što je mislila da se dogadaizmedu njih; iskupljuje se, možda. Drugi je bio manje jasan, ali ne manje važan. Jean Cameron jemrzila rat; mrzila ga je zbog toga što joj je sve uzeo. Željela je da to zna.

Jer, David je shvatio, njezini instinkti su joj govorili da je on jako ukljucen u rat. Ona niježeljela biti ni najmanje umiješana; toliko je dugovala sjecanju na Camerona.

Otišli su na rucak u restoran koji je gledao na vode luke bazena Riachuelo kraj gatova DarseneSud. Ona je predložila restoran i rucak. Vidjela je da je još iscrpljen; nešto malo sna što je uspioprikupiti stalno su prekidali bolovi. Uporno ga je uvjeravala da treba dugi, opuštajuci rucak, zatimkrevet i cjelod¬nevni oporavak.

Nije mislila ici s njim.Ni on nije mislio da ona treba ici.– Ballard je dobar momak – rece Spaulding toceci bistri bijeli Colon.– Bobby je drag – složila se. – On je draga osoba.– Vrlo si mu draga.– I on meni… Ono o cemu ti razmišljaš vrlo je normalno i žao mi je ako kvarim tvoju melodiju.

Je li melodija prava rijec? Granville mi je rekao tko su ti roditelji. Zadivljena sam.– Ne slušam glazbu još od osme godine. Ali melodija je dobra rijec. Samo sam se pitao.– Bobby se istinski trudio, s puno šarma i dobrog humora. Bolja djevojka bi odgovorila na to.

Imao je pravo biti ljut… htjela sam njegovo društvo, ali davala sam vrlo malo zauzvrat.– On je prihvatio tvoje uvjete – rece David potvrdno.– Rekla sam da je divan.– Sigurno ovdje postoje još desetorica…– Plus marinci na straži – prekine Jean uz ljupki, nevojni pozdrav. – Nemoj njih zaboraviti.– Dobro. Onda sto i deset. Ti si Deanna Durbin.– Teško. Marinci iz baze FMF južno od La Boke se mije¬njaju; osoblje, oni bez žene i djece,

zaraženi su sindromom vele¬poslanstva.– Sto je to?– Drhte pred Ministarstvom vanjskih poslova. Cini se da ti to nemaš.– Nemam pojma imam li ili nemam. Ne znam što je to.– Sto mi kaže nešto o tebi, zar ne?– Sto ti to kaže?

– Ti nisi karijerist iz Ministarstva vanjskih poslova.Sindrom ministarstva lagano se širi i dobro se pobrine da su svi iznad tebe, osobito

veleposlanik, zadovoljni zbog tvojih iskrenih napora. – Jean je pravila grimase poput štenetaboksera. Njezina fina brada pomicala se prema naprijed, a njezine obrve prema dolje podrugujuci serijecima koje je izgovorila. Spaulding se poceo smijati. Djevojka je izuzetno precizno uhvatila izgledi glas osoblja veleposlanstva.

– Kriste, dat cu te na radio – ponovo se smijao – Opisala si sindrom. Sad ga vidim jasno,Gospode! Vidim ga!

– Ali nisi zaražen njime! – Jean je prestala s grimasama i pogledala ga u oci. – Promatrala samte s Granvilleom.

Jedva da si bio pristojan. Nije te zanimalo izvješce o zdravstvenom sta¬nju.Uzvratio joj je pogled. – Ne nije… i da odgovorim na pitanje koje odzvanja tvojom ljupkom

glavom tako glasno da se dobro cuje: ja nisam karijerni službenik Ministarstva vanjskih poslova. Jasam vezan za rat. Radim izvan veleposlanstava na odredenim zadacima zbog nekoliko odredenihrazloga. Govorim cetiri jezika. A zahvaljujuci roditeljima koji su te se toliko dojmili, imam ono štose eufemisticki opisuje kao pristup važnim ljudima u vladi, gospodarstvu i slicnim podrucjima.Buduci da nisam totalni idiot, cesto šaljem povjerljive informacije kompanijama u razlicitimzemljama. Tržište ne prestaje brujati zbog takvih sit¬nica kao što je rat… To je moj doprinos. Nisambaš ponosan na to, ali to je ono što su mi dali.

Nasmijala se svojim iskrenim smiješkom i posegnula za njego¬vom rukom. – Mislim da što godradiš, radiš vrlo pametno i dobro. Nema puno ljudi za koje se to može reci. I Bog zna da ne možešbirati.

– Što si radio u ratu, tata?… Pa sine – David je pokušao sam sebe karikirati – išao sam odmjesta do mjesta i govorio prijate¬ljima u Chase Bank da prodaju kad je cijena visoka, a kupuju kadje niska i tako ostvare visoku dobit. Držao je njezinu ruku u svo¬joj.

– I da su te napali na argentinskim krovovima i… kakvi su to šavovi na tvom ramenu?– Teretni zrakoplov je loše sletio na Azorima. Mislim da su pilot i cijela posada bili mrtvi

pijani.– Evo. Vidiš? Živiš opasno kao i bilo tko na fronti… ako sret¬nem djecaka o kojem pricaš, reci

cu mu to.Gledali su se ravno u oci; Jean je povukla svoju ruku, bilo joj je neugodno. Ali Spauldingu je

bilo važno da mu je povjerovala.Prihvatila je njegovu proširenu masku bez pitanja. Shvatio je da osjeca veliko olakšanje, a opet

mu je na neki nacin bilo žao. Nije se mogao profesionalno ponositi uspješnim laganjem.– Sad znaš kako sam izbjegao sindrom Ministarstva vanjskih poslova. Ne shvacam zašto je tako

važan. K vragu, sto deset muškaraca i marinci…– Marinci se ne racunaju. Oni imaju svoje zanimacije u La Boki.– Onda osoblje: oni bez žene i djece nisu svi zaraženi.– Ali jesu i zahvalna sam na tome. Žele jednog dana doci u Britaniju.– Sada izvodiš mentalnu gimnastiku. Izgubio sam se.– Ne, ne igram. Željela sam samo vidjeti je li ti Bobby rekao. Znaci da nije, rekla sam da je

drag… pružio mi je priliku da ti sama kažem.– Sto da mi kažeš?– Moj muž je bio posinak Hendersona Granvillea. Bili su vrlo bliski.Napustili su restoran ubrzo nakon cetiri i odšetali do luke Darsena Sud udišuci slani zrak.

Davidu se cinilo da Jean uživa na nacin na koji nije uživala dugo vremena. Shvatio je da je to bilodio ugode koja se nalazila u njima, ali to je išlo još dalje. Kao da ju je zahvatilo velicanstvenoolakšanje.

Njezina ljupkost bila je ocita od prvih trenutaka na stubištu, ali dok je razmišljao o tom kratkomuvodu, shvatio je u cemu je razlika. Jean Cameron je bila otvorena, dobre naravi… cisti šarm. Ali tuje bilo nešto drugo: suzdržanost stvorena za samokontrolu. Potpunu kontrolu. Autoritet koji nije imaoveze s njezinim statu¬som u veleposlanstvu ili s kojim vec povlasticama braka s veleposlanikovimposinkom. Odnosilo se to samo na njezine odluke, njezin vanjski izgled.

Vidio je taj autoritet tijekom jutra kad ga je upoznala s raznim zaposlenicima veleposlanstva;kada je davala upute tajnici; kada se javljala na telefon i davala kratke naloge.

Cak se i u epizodi s Bobbvjem Ballardom držala cvrsto, pouzdano znajuci što radi. Ballardmože vikati koliko hoce neka se totalno napije kad to ne bi ucinila ni u snu.

Jean je cvrsto držala uzde.Ali one su sad popuštale.Kad ju je jucer pažljivije gledao htijuci doznati koliko ima godina, ona je bila potpuno

nezainteresirana, bez taštine.Sada, kad su šetali izmedu dokova i dok ga je držala ispod ruke, bila je ugodno svjesna brojnih

pogleda luckih Bocamos. Spaulding je znao kako se nadala da je i on svjestan tih pogleda.– Vidi, Davide! – rece uzbudeno. – Ti brodici ce se sudariti!Nekoliko stotina metara dalje u zaljevu dvije koce bile su na najboljem putu da se sudare; obje

parne zviždaljke ispunjavale su zrak agresivnim upozorenjima, obje su posade vikale jedna na drugus krmenih i pramcanih ograda.

– Onaj desno ce skrenuti.I jest. U posljednji tren, posred desetak socnih psovki i gestikulacije.– Kako si znao? – upita.Jednostavno pravo prvenstva prolaska; vlasnika bi šteta pokopala. No, sigurno ce doci do

tucnjave na jednom od ovih gatova.Necemo je cekati. Vec si imao dosta toga.Odšetali su iz luke u uske ulice La Boke krcate malim ribarnicama, pune debelih trgovaca u

krvavim pregacama i kupaca što se deru. Stigao je popodnevni ulov, rad na moru je završio. Ostali suprodavali, pili i ponovo razgovarali o nedacama u posljednjih dvanaest sati.

Stigli su na minijaturni trg nazvan bez ikakva vidljiva razloga Plaža Ocho Calle; nije bilo brojaosam, niti zapravo trga. Jedan taksi je oklijevajuci stao na uglu, iskrcao putnike i pokušao nastavitidalje, ali je bio blokiran pješacima koji nisu marili za vozila David je pogledao Jean i ona je kimnulasmijuci se. Viknuo je za vozacem.

U taksiju je dao svoju adresu. Nije mu palo na pamet da ucini drukcije.Vozili su se u tišini nekoliko minuta, dodirivali ramenima; njezina ruka bila je ispod njegove

podlaktice.O cemu razmišljaš? – upita David vidjevši nejasni, ali sretni izraz na njezinu licu.Kako sam te zamišljala kad je Henderson citao te šifre one noci… da, zovem ga Henderson;

uvijek sam ga tako zvala.Ne mogu zamisliti nikoga, cak ni predsjednika, da ga zove Henderson.Ne poznaješ ga. Ispod tog sakoa teniskoga kluba je divan Henderson.Kako si me zamišljala?Sasvim drukcije.

Od cega?Ti… mislila sam da ceš biti jako nizak, za pocetak. Ataše po imenu David Spaulding koji je

nekakav financijski carobnjak i koji ide na sastanke s bankama i pukovnicima o novcanimproblemima mora biti nizak, barem pedeset godina star i imati vrlo malo kose. Nosi naocale, ne»ocale« i ima tanki nos. Vjerojatno je alergican, jako kiše i cijelo vrijeme briše nos. I govori kratke,odsjecene recenice; vrlo je precizan i ružan.

I ganja tajnice; nemoj to zaboraviti Moj David Spaulding ne ganja tajnice. On cita pornografskecasopise.

David je osjetio probadanje. Ako se ubaci neodržavani izgled, prljavi rupcic i naocale zamijenepovremeno nošenim »ocalama«, rezultat Jeanina opisa je Walter Kendall. » Tvoj Spaulding jegrozan.

– Ali nije ovaj novi – rece pojacavši stisak oko njegove ruke.Taksi se zaustavio ispred ulazazgrade u Cordobi.

Jean Cameron je – oklijevala gledajuci ulazna vrata zgrade. David ju je oslovio blago, beznaglašavanja.

– Da te otpratim do veleposlanstva?Okrenula se prema njemu. – Ne.Platio je vozacu i ušli su.Konac je nevidljivo virio iz brave, osjetio ga je.Stavio je kljuc u bravu i instinktivno je nježno gurnuo u stranu dok je otvarao vrata. Stan je bio

isti kako ga je jutro ostavio; znao je da je osjetila njegovo olakšanje. Pridržao joj je vrata. Jean jeušla i pogledala uokolo.

Nije tako loše, je li? – rece.Skromno, ali je dom. – Ostavio je vrata otvorena i sa smiješkom, gestom, bez rijeci, zamolio je

da ostane gdje jest.Ušao je brzo u spavaonicu, vratio se i prošao kroz dvostruka vrata na minijaturnom paciju

okruženom visokim zidom. Pogledao je gore pretražujuci pažljivo prozore i krov. Nasmiješo joj seispod grana vocke. Shvatila je, zatvorila je vrata i došla do njega.

To ste ucinili vrlo profesionalno, gospodine Spaulding.U najboljoj maniri izuzetnog kukavicluka, gospodo Cameron.Shvatio je svoju pogrešku onog trenutka kad ju je ucinio.Nije bio trenutak da upotrijebi muževo prezime. A opet na neki cudan nacin, cinilo se da je

zahvalna što je to ucinio.Pomakla se ponovo i stala ravno pred njim.– Gospoda Cameron vam zahvaljuje.Pružio je ruke i pridržao je oko pojasa. Njezine ruke su polako, zastajkujuci, krenule oko

njegovih ramena; primile su njegovo lice, a ona ga je gledala u oci.Nije se pomaknuo. Odluka, taj prvi korak, trebala je biti njezina; razumio je to.Prinijela je njegove usne svojima. Dodir je bio mekan, ljubak i namijenjen zemaljskim

andelima. Zatim je zadrhtala ne mogavši se kontrolirati. Usne su joj se razdvojile te je pritisnulatijelo izuzetnom snagom uz njegovo i sklopila ruke oko njegova vrata.

Odmaknula je usne od njegovih te zarila lice u njegove grudi držeci ga cvrsto u svom posjedu.– Nemoj ništa reci – šaptala je. – Nemoj uopce ništa govo riti… samo me uzmi.Tiho ju je podignuo i odnio u spavacu sobu. Držala je lice pritisnuto na njegove grudi kao da se

bojala vidjeti svjetlost ili cak njega. Spustio ju je nježno na krevet i zatvorio vrata.

Za nekoliko trenutaka bili su goli, a on je navukao pokrivace preko njih. Bila je to vlažna i divnatama.

Divna ugoda.Želim nešto reci – rece ona micuci svojim prstom preko njegovih usana, njezino lice iznad

njegova, njezine grudi nevino na njegovim grudima. Smijala se onim svojim iskrenim smiješkom.Znam. Želiš onog drugog Spauldinga. Sitnog s naocalama.Poljubio je njezine prste.Nestao je u nekoj eksploziji.Vrlo ste deskriptivni, mlada damo.Nisam baš mlada… o tome želim govoriti.Mirovina. Želiš u mirovinu. Vidjet cu što mogu uciniti za tebe.Budi ozbiljan, tupko.I ne toliko tup…Nema obveza, Davide – rece prekidajuci ga. – Želim da znaš… ne znam kako bih to drukcije

rekla. Sve se dogodilo tako brzo.Sve se dogodilo vrlo prirodno. Ne traže se objašnjenja.O da, mislim da se neka traže. Nisam ocekivala da cu biti ovdje.Ni ja nisam ocekivao da ceš ti biti ovdje. Nadao sam se, moram to priznati… nisam planirao;

nitko nije.Ne znam; ja mislim da jesam. Mislim da sam te vidjela jucer i negdje u podsvijesti donijela

odluku. Zvuci li to drsko?Ako jesi, odluka je zakasnila.Da, valjda jest. – Legla je natrag navlaceci plahtu preko sebe.– Vrlo sam sebicna. Razmažena i sebicna i jako se loše ponašam.Jer ne spavaš sa svima? – On je bio na redu da se okrene i dotakne joj lice. Poljubio je oba

njezina oka, sada otvorena; duboki tracci plavetnila postali su plaviji, dublji dok je kasnopopodnevno sunce prodiralo kroz rolete. Nasmiješila se; njezini savršeni bijeli zubi blistali suvlažnošcu njezinih usta, a njezine usne bile su sklupcane u taj istinski smiješak.

To je smiješno. Vrlo sam nedomoljubna. Zadržala sam svoje cari da bih ih dala nekomneratniku.

Da, Vizigoti se ne bi složili. Kod njih su ratnici imali prednost, tako su mi rekli.Onda im necemo reci – posegnula je prema njegovu licu.– O Davide, Davide, Davide!25 – Nadam se da vas nisam probudio.Nisam vam htio smetati, ali mislio sam da cete htjeti da vas probudim.Glas veleposlanika Granvillea zvucao je preko telefona zabrinutije nego što je David ocekivao.

Pogledao je na sat dok je odgovarao. Bilo je jutro, tri minute do deset.– 0?…Ne, gospodine. Baš sam ustao. Zao mi je što sam pre spavao.Na telefonskom stolicu nalazila se poruka.Bila je od Jean.Vaš prijatelj nas je nazvao.Prijatelj? – David je odmotao poruku…Dragi tako si slatko zaspao da bi mi srce puklo da sam te probudila. Pozvala sam taksi. Vidimo

se ujutro. Kraj Bastille. Tvoj bivši pukovnijski feniks. David se nasmiješio prisjecajuci se njezinasmješka.

… detalji, siguran sam da se ne traže. Granville je nešto rekao, ali on nije slušao.Oprostite, gospodine veleposlanice. Cini se da je veza loša; glas vam se pomalo gubi. Svi

telefoni dalje od Atlantika, sjeverno, srednje, južno, bili su cudljivi aparati.Neoboriva cinjenica.– Ili nešto drugo, bojim se – rece Granville iznervirano ocito upucujuci na mogucnost

prisluškivanja telefona. – Kad stignete, dodite do mene.– Da, gospodine, doci cu ravno tamo.Podigao je Jeaninu poruku i ponovo je procitao.Rekla je sinoc da joj je zakomplicirao život.Ali nije bilo obveza; i to je rekla.Sto je, k vragu, bila obveza? Nije htio nagadati. Nije htio razmišljati o otkricu, trenutacnoj

divnoj ugodi koju su oboje osjecali.Nije bilo vrijeme za to…No, poreci sve to, znacilo bi odbaciti divnu stvarnost. A on je školovan da se bavi stvarnošcu.Nije želio o tome razmišljati.Njegov prijatelj stupio je u vezu s veleposlanstvom.Walter KendaU.To je bila još jedna stvarnost. I nije mogla cekati.Ljutito je ugasio cigaretu gledajuci kako mu prsti zabijaju opušak u metalnu pepeljaru.Zašto je bio ljut?Nije htio o tome razmišljati. Imao je posla.Nadao se da ce mu se moci posvetiti.Jean je rekla da ste jedva izdržali tijekom vecere. Trebate dobar san; moram reci da djelujete

bolje. – Veleposlanik je došao iza stola da ga pozdravi kad je ušao u veliki, urešeni ured. David jebio zbunjen. Stari je diplomat bio doista zabrinut. Pokazivao je brigu koja je bila suprotna njegovuneskrivenom nezadovoljstvo od prije dva dana. Ili je to bilo što se koristio imenom Jean, umjestozabranjenim gospoda Cameron.

Ona je vrlo ljubazna. Ne bih našao pristojan restoran bez nje.Da… ne želim vas zadržavati, bolje da potražite tog Kendalla.Kažete da me je tražio…– Još sinoc; zapravo rano jutros da budem precizniji.Smjena je u Alvaeru i, kako je centrala rekla, prilicno je živcan. U i trideset jutros je vikao,

zahtijevao da zna gdje ste vi.Naravno, nismo mu dali tu informaciju.Zahvalan sam vam. Kao što ste rekli, trebalo mi je sna; Kendall bi ga sprijecio. Imate njegov

broj telefona? Ili da ga potražim u imeniku?Ne, evo ga – Granville je otišao do stola i podigao list s bilješkama. David ga je slijedio te

uzeo papir iz veleposlanikove ispružene ruke.Hvala, gospodine. Javit cu mu se. – Okrenuo se i uputio prema vratima, ali ga je Granvilleov

glas zaustavio.Spaulding?Da, gospodine?Siguran sam da bi vas gospoda Cameron željela vidjeti.Procijeniti vaš oporavak, usudujem se reci. Njezin ured je u južnom krilu. Prva vrata od ulaza,

desno. Znate li gdje je to?

Naci cu, gospodine.Siguran sam da hocete. Vidimo se kasnije.David je izašao kroz teška barokna vrata i zatvorio ih. Je li to bila njegova mašta ili je Granville

nevoljko odobrio njegovu i Jeaninu iznenadnu… vezu?Rijeci su odobravale, ali je ton glasa bio nesklon.Otišao je niz hodnik prema južnom krilu i posegnuo za vratima.Njezino se ime nalazilo je na mjedenoj plocici lijevo od okvira vrata. Nije ju jucer primijetio.Gospoda Andreiva Camerona Znaci, on se zvao Andrew. Spaulding nije pitao kako se zvao;

Jean sama nije rekla.Dok je gledao mjedenu plocicu, osjetio je cudnu reakciju.Bio je ogorcen na Andrewa Camerona; na njegov život, na njegovu smrt.Vrata su bila otvorena i ušao je. Jeanina je tajnica ocito bila Argentinka. Portena. Crna

španjolska kosa bila je odostraga smotana u pundžu, a crte lica bile su latinske.Tražim gospodu Cameron. Ja sam David Spaulding.Izvolite uci. Ocekuje vas. – David je pristupio vratima i okrenuo kvaku.Bila je iznenadena, mislio je. Bila je na prozoru i gledala južni travnjak s listom papira u ruci.

Naocale su joj bile iznad cela, navrh njezine svijetlosmede kose.Iznenadena, skinula je naocale i stajala nepomicno. Polako, kao da ga proucava, nasmiješila se.On se preplašio. I to više nego preplašio. Progovorila je i tada ga je iznenadni strah napustio, a

nadomjestio ga je pravi osjecaj olakšanja.– Probudila sam se jutros i zaželjela te dotaknuti. Nisi bio ondje i pomislila sam da cu zaplakati.Prišao joj je brzo i zagrlili su se. Nisu progovorili. Tišina, zagrljaj, divna ugoda se vracala.Granville se maloprije ponašao kao posrednik – rece on napokon držeci je za ramena, gledajuci

njezine plavkaste oci u kojima je iskrio tako inteligentan humor.Rekla sam ti da je divan. Nisi mi vjerovao.Niti si mi rekla da ceš mu reci da smo vecerali. Ili da sam jedva izdržao.Nadala sam se da ceš se poskliznuti, dati mu više materijala za razmišljanje.Ne razumijem ga. Ili možda tebe.Henderson ima problem… mene. Ne zna kako da ga riješi, to jest mene. Prezaštitnicki se ponaša

jer sam ga navela da vjeruje da trebam zaštitu. I trebala sam; bilo je lakše. Covjek koji je imao trižene i barem dvaput toliko ljubavnica tijekom godina nije viktorijanac… i zna da neceš biti dugoovdje. Kako bi on rekao: jesam li oslikala razumljivu sliku?

Tako je – odgovori David na Granvilleov engleski nacin.To je bezobrazno – nasmiješi se Jean. – Vjerojatno mu se ne svidaš, što je njegovo prešutno

prihvacanje ucinilo još težim.David ju je pustio. – Znam jako dobro da mu se ne svidam…gledaj, moram obaviti nekoliko poziva; moram izaci i sastati se s nekim…Samo s nekim?Zanosnom ljepoticom koja ce me upoznati s puno drugih zanosnih ljepotica. I ovo neka ostane

medu nama, ne podnosim ga. Ali moram ga vidjeti… Hoceš li vecerati sa mnom?Da, vecerat cu s tobom. Planirala sam. Nisi imao izbora.Imaš pravo. Drska si.To sam ti jasno stavila na znanje. Slomio si uzde; uzdižem se iz svog osobnog pepela… zrak je

dobar.To se trebalo dogoditi… bio sam ovdje. – Nije znao zašto je to rekao, ali morao je.

Walter Kendall se ushodao po hotelskoj sobi kao da je kavez.Spaulding je sjedio na kaucu i gledao ga pokušavajuci zakljuciti na koju ga životinju Kendall

podsjeca. Nekoliko mu ih je padalo napamet; ni jedna nije bila kucni ljubimac.Slušajte me – rece Kendall. – Ovo nije vojna operacija. Vi dobivate zapovijedi, a ne izdajete ih.Žao mi je. Pogrešno ste me shvatili. – David je bio u iskušenju da odgovori na Kendallovu

srdžbu jednakom mjerom, ali je ipak odlucio da nece.Kakvo posrano pogrešno shvacanje! Rekli ste Swansonu da ste u nekoj nevolji u New Yorku. To

je vaš problem, a ne naš.U to možete biti sigurni.O da, mogu! Pokušali ste to prodati Swansonu i on je to kupio. Mogli ste i nas umiješati!Samo malo! – Spaulding je osjetio da se legitimno može suprotstaviti, u granicama koje je u sebi

postavio za Kendalla. – Rekao sam Swansonu da bi po mom mišljenju »nevolja« u New Yorku moglabiti povezana s Buenos Airesom. Nisam rekao da jest, rekao sam da bi mogla biti.

To je nemoguce!Kako možete biti sigurni?Zato jer jesam. – Kendall nije bio samo iznerviran, mislio je David, nego i nestrpljiv. – Ovo je

poslovna ponuda. Sve je dogovoreno. Nitko to ne pokušava sprijeciti. Sprijeciti nas.Neprijateljstva ne prestaju samo zato što je sklopljen posao.Ako bi njemacko zapovjedništvo to saznalo, digli bi u zrak cijeli Buenos Aires samo da to

sprijece.Valjda… no, to je nemoguce.To znate?Mi to znamo… zato nemojte zbunjivati toga glupog kurvinog sina Swansona. Bit cu otvoren s

vama. To su iskljucivo novcani pregovori. Mogli smo ih završiti bez pomoci iz Washingtona, ali onisu insistirali, Swanson je insistirao, da imaju svog covjeka ovdje. Dobro, vi ste taj. Možete pomoci;možete iznijeti papire i govorite jezike. Ali to je sve što trebate napraviti. Nemojte privlaciti pažnjuna sebe. Ne želimo nikoga uznemiravati.

Gundajuci, David je poceo shvacati suptilnu manipulaciju brigadnoga generala Swansona.Swanson je to istjerao na cistac. Ubojstvo Ericha Rhinemanna, bilo da to ucini sam ili nade ubojicu,bit ce posve neocekivano. Swanson nije uopce bio glupi kurvin sin, kako je Kendall mislio. Ili cimega je David smatrao.

Swanson je bio nervozan. Novak. Ali je bio prilicno dobar.– Dobro. Ispricavam se – rece Spaulding pokazujuci iskre nost koju nije osjecao. – Možda sam

pretjerao s New Yorkom.Stvorio sam neprijatelje u Portugalu, to ne mogu zanijekati…potajice sam odande otišao, znate.– Što?Nema šanse da su ljudi u New Yorku saznali da sam napustio grad.Jeste li sigurni?Isto toliko koliko i vi kad tvrdite da nitko ne pokušava zaustaviti vaše pregovore.Da… OK. Sve je sredeno. Imam raspored.Vidjeli ste se s Rhinemannom?Jucer. Cijeli dan.Sto je s Lyonsom? – upita David.Swanson ce ga spakirati potkraj tjedna. S bolnicarima. Rhilemann misli da ce nacrti stici u

nedjelju ili ponedjeljak.Jedan po jedan ili zajedno?Vjerojatno u dva dijela. Nije siguran. Nema veze; svi ce biti ru u utorak. On to jamci.– Onda trebamo krenuti. Procijenili ste sve na tri tjedna.David je osjetio bol u želucu. Znao je da nije povezana s »alterom Kendallom ni Eugeneom

Lyonsom ni s nacrtima za visinske žiroskope. Bilo je to zbog Jean Cameron i jednostavne cinjenicašto mu je preostao samo tjedan dana s njom.

To ga je izuzetno uznemirilo i kratko je razmišljao što to znaci.I zatim, znao je da si ne može priuštiti udovoljavanje hirovima; dva tijela morala su ostati

razdvojena; svjetovi su morali ostati razdvojeni.Rhinemann ima dobru kontrolu – rece Kendall s poštovanjem u glasu. – Zadivljen sam njegovim

metodama. Sve je vrlo precizno.Ako tako mislite, onda me ne trebate. – David je kupovao nekoliko sekundi da usmjeri njihov

razgovor na drugo podrucje. Njegova izjava bila je retoricka.Mi ne trebamo, to sam vec rekao. Ali tu je puno novca u pitanju i buduci da Ministarstvo rata –

na ovaj ili onaj nacin ima veliki udio, Swanson se želi osigurati. Ne zavidim mu na tome. To jeposao.

Spaulding je prepoznao svoj trenutak. – Onda prijedimo na šifre. Nisam protratio tri dana ovdje.Sprijateljio sam se s kriptografom iz veleposlanstva.

– Što?– Glavnim kriptografom. On ce poslati šifre Washingtonu, odobrenje placanja.– A… to, da – Kendall je gnjecio cigaretu pripravan da je stavi u usta. Pokazao je samo

poluzabrinutost za šifre i kriptografa, mislio je David.Bilo je to sporedno, uzgredne pojedinosti koje ce riješiti drugi. Ili je to bila samo gluma, pitao

se Spaulding. Saznat ce to za tren ili dva.– Kako ste to naglasili, to je veliki novac. Zato smo odlucili upotrijebiti dekoder koji ce se

mijenjati svakih dvanaest sati.Sastavit cemo kriptografski raspored i poslati ga po kuriru sutra u Washington… Glavna ploca

ce biti petnaest sati… naravno, prva rijec ce biti Tortugas.Spaulding je promatrao rašcupanog racunovodu. Nije reagirao.O… da, OK. – Kendall je sjeo u naslonjac. Cinilo se da su mu misli negdje drugdje.Vi se s tim slažete, je li?Da. Zašto ne? Igrajte kakve god hocete igrice. Sve što me brine jest da Zeneva sve potvrdi i da

odletite odavde.Da, ali mislio sam se pozvati na šifru…O cemu vi to govorite?Tortugas. Zar ne treba biti Tortugas?Zašto? Što je Tortugas?Covjek nije glumio. David je bio siguran. – Možda sam pogrešno shvatio. Mislio sam da je

Tortugas dio šifre.Kriste! Vi i Swanson! Svi vi! Vojni geniji! Isuse! Ako to ne zvuci kao Dan Dunn, tajni agent,

onda to nije prava stvar?Slušajte. Kad Lyons kaže da je sve u redu, onda tako i javite.Zatim se odvezite do aerodroma… to je malo uzletište koje se zove Mendarro… i Rhinemannovi

ljudi ce vam reci kad možete otici. U redu? Jeste li shvatili?

Jesam, shvatio sam – rece Spaulding. Ali nije baš bio siguran.Tani je David besciljno lutao ulicama Buenos Airesa. Došao e do velikog parka Plaža San

Martin s vodoskocima, pošljuncanim stazama, mirnim neredom.Sjeo je na drvenu klupu i pokušao definirati skliske djelice sve složenije zagonetke.Walter Kendall nije lagao. Toriugas mu nije ništa znacilo.Ali covjek u dizalu u New Yorku je riskirao život da sazna za Toriugas.Ira Barden u Fairfaxu mu je rekao da je samo jedna rijec bila pokraj njegova imena u transferu u

trezoru Eda Pacea: Tortugas.Postojao je ociti odgovor. Smrt Eda Pacea sprijecila je da se dozna istina, ali postojala je

velika vjerojatnost.Berlin je prekasno saznao za pregovore Peenemiindea da sprijeci kradu nacrta pa je sada želio

sprijeciti prodaju, Ne samo sprijeciti, nego i saznati tko je sve ukljucen. Uhvatiti u stupicu cijeluRhinemannovu mrežu.

Ako je to objašnjenje, a koje je drugo prihvatljivo postojalo, Paceova šifra Tortugas jeprocurila u Berlin preko krtice u Fairfaxu. Da je postojala ozbiljna rupa u sigurnosti u Fairfaxu, to jebilo jasno; Paceovo ubojstvo bilo je dokaz.

Njegova uloga mogla se lako procijeniti u Berlinu, mislio je David. Covjek iz Lisabona seiznenada prebacio u Buenos Aires. Strucnjak cija je vještina dokazana u stotinama špijunskihpothvata, cija je vlastita mreža bila najucinkovitija u južnoj Europi, nije napuštao vlastito dijete osimako se njegova strucnost nije smatrala nužnom na drugom mjestu. Vec je dugo mislio da Berlin višenego sumnja u njega. Na neki nacin to je bila njegova zaštita; on ne može dobiti svako bacanje kocke.Ako ga neprijatelj ubije, netko drugi ce doci na njegovo mjesto. Neprijatelj ce morati pocetiispocetka. Bio je poznata roba… trebalo je prihvatiti postojeceg vraga.

Spaulding je pažljivo razmišljao, detaljno, kao što bi ucinio neprijatelj. Kuda treba krenuti naovom križanju staze?

Osim u slucaju panike ili pogreške, neprijatelj ga nece ubiti.Barem ne sad. Jer on sam ne bi mogao sprijeciti predaju nacrta.No, mogao je dovesti svoje kolege na suprotnoj strani do vremena i mjesta isporuke.Gdje je Tortugas?Ocajni… histericni covjek u dizalu Montgomerjja izvikivao je to pitanje želeci radije poginuti

nego otkriti one cije je naredbe slijedio. Nacisti su bili tako fanaticni. Ali i ostali, iz drugih razloga.On, Spaulding, bit ce, dakle, pod dusserste Uberivachung, pod potpunim nadzorom troclanih ili

cetveroclanih ekipa dvadeset i cetiri sata na dan. To je znacilo staviti ljude izvan zemlje na berlinskiplatni popis. Agenti koji su djelovali izvan granica Njemacke godinama su radili za novac. Jezici idijalekti bi varirali, supertajni operativci koji bi se mogli kretati nekažnjeno u neutralnimprijestolnicama jer nisu bili Gestapo, Gehlen ili Nachric« htendienst.

Takvi su se ljudi mogli unajmiti na Balkanu i Bliskom Istoku. Bili su skupi, bili su najbolji.Njihov jedini moral bile su funte i americki dolari.

Osim ovog cjelodnevnog nadzora, Berlin bi poduzeo posebne mjere da ga sprijeci da razvijevlastitu mrežu u Buenos Airesu. To bi znacilo ubaciti se u americko veleposlanstvo. Berlin ne bizanemario takvu mogucnost…

Veliki novac bio je u igri.Tko bi se u veleposlanstvu mogao kupiti?Pokušaj podmicivanja pojedinca na previsokom položaju mogao bi se obiti u glavu; dati

Spauldingu opasnu informaciju… netko ne tako daleko na popisu; netko tko ima pristup vratima,

bravama i sefovima u ladicama. I šiframa…ataše srednjeg ranga. Covjek koji ionako ne bi uspio doci do britanskoga dvora pa bi se morao

zadovoljiti necim drugim.Uz vrlo visoku cijenu.Netko je u veleposlanstvu bio Spauldingov neprijatelj.Naposljetku, Berlin je mogao narediti da ga ubiju. Zajedno s brojnim drugima, naravno. Ubiti ga

u trenutku isporuke; ubiti ga nakon što dusserste tjbenvachung izvuce sve što može iz njega.David je ustao s drvene zelene klupe i protegnuo se promatrajuci ljepotu parka Plaža San

Martin. Lutao je iza staze po travi do ruba bare cije su tamne vode odsijevale okolna drveca u crnomzrcalu. Dva bijela labuda plutala su kao u alabasternom dubokom snu. Djevojcica je klecala na stijenina maloj obali, dvajala je peteljku od žutog cvijeta.

Bio je zadovoljan što je dobro rašclanio trenutacne opcije svojih kolega s druge strane. Opcije ivjerojatne tijekove akcije. Osjecao se pozitivno. Ne u smislu entuzijazma, vec nije se osjenegativno.

Trebao je razviti vlastitu protustrategiju. Trebao je unijeti u .ru lekcije koje je naucio tijekomgodina u Lisabonu. Ali, bilo je malo vremena. I zbog toga je shvatio da pogrešan korak može bitikoban.

Nonšalantno, no bez osjecaja nonšalantnosti, pogledao je uokolo gomile šetaca po stazama i natravi; veslace i putnike na brodicima na malom mracnom jezeru. Koji je medu njima bio neprijatelj?Tko su bili oni koji su ga motrili pokušavajuci misliti ono što je on mislio?

Trebao ih je pronaci, barem jednog ili dvojicu, prije nego što završi sljedecih nekoliko dana.To je bilo radanje protustrategije.Izolirati i slomiti.David je zapalio cigaretu i odšetao do malog mosta. Pokrenuo se. Lovac i lovina su sada bili

jedno. Cijelo tijelo se napregnulo: ruke, noge, napetost mišica, budnost.Prepoznao je taj osjecaj. Vratio se na sjever.I bio je dobar u toj džungli. Bio je najbolji. Tu je sagradio svoje spomenike arhitekture, svoje

masivne gradevine od betona i željeza. U svom umu.Katkada je to bilo sve što je imao.26 Pogledao je na sat. Bilo je pet i trideset; Jean je rekla da ce doci do njegova stana oko šest.

Hodao je gotovo dva sata i sad se našao na uglu Via Monte, nekoliko blokova od svoga stana. Prešaoje ulicu i otišao do kioska s novinama ispod platnenoga krova te kupio novine.

Pregledao je naslovnice zabavljen time što vidi da su ratne vijesti, ondje gdje ih je bilo,stavljene na dno, a bile su okružene popisom dobrih djela Grupo de Oficiales.

Primijetio je da je ime jednog pukovnika, nekog Juana Perona, tri puta spomenuto u posebnimpodnaslovima.

Savio je novine ispod ruke i buduci da je shvatio da je bio odsutan duhom, pogleda još jedanputna sat.

David taj pokret nije ucinio namjerno. To jest, nije racunao na iznenadnost okreta; jednostavnose okrenuo jer je kut sunca uzrokovao refleksiju na rucnom satu i nesvjesno je pomaknuo tijelonadesno te ispružio lijevu ruku prekrivenu vlastitom sjenkom.

Ali, njegova je pozornost iznenada skrenula od sata. Krajickom oka mogao je uhvatiti iznenadnioštri prekid ljudskog prometa na plocniku. Deset metara na drugoj strani ulice dvojica muškaraca suse brzo okrenula sudarajuci se s nadolazecim pješacima i ispricavajuci se zakoracili u gomilu naplocnik.

Lijevi muškarac nije bio dovoljno brz ili nije bio dovoljno oprezan, premalo iskusan možda da

se sakrije ili stopi s gomilom.Stršao je i David ga je prepoznao.Bio je to jedan od one dvojice s krova stana u Cordobi. Za njegova suputnika David nije bio

siguran, ali bio je siguran za tog covjeka. Cak se cinilo kao da šepa; David se prisjetio udarca kojimu je uputio.

Znaci, slijedili su ga, i to je bilo dobro.Njegova tocka odlaska nije bila tako daleko kako je mislio.Hodao je još deset metara, do vece skupine koja se približavala uglu Cordobe. Stao je izmedu

ruku, nogu i paketa te ušao u malu draguljarnicu cija je roba kricava i jeftina.Unutra je nekoliko uredskih djevojaka pokušavalo izabrati dar za tajnicu na dlasku. Spaulding se

smiješio iživciranom vlasniku pokazujuci ,:.i može cekati, da mu se ne žuri.Vlasnik je gestom pokazao svoju nemoc.Spaulding je stao pokraj izloga skriven okvirom vrata.Prije nego što je prošla minuta, ponovo je ugledao dvojicu muškarca. Bili su i dalje na suprotnoj

strani ulice; David je slijedio kako se provlace kroz povremene rupe u masi. Dva su muškarcavatreno razgovarala; drugi je muškarac bio iživciran što mu sudrug šepa. Obojica su pokušala gledatiiznad glava okolnih tijela podižuci se na prste. Izgledali su glupavo, amaterski.

David je pretpostavio da ce skrenuti desno iza ugla i hodati istocno po Cordobi, prema njegovustanu. To su i ucinili.

Dok je vlasnik draguljarnice prosvjedovao, Spaulding je brzo izašao kroz gomilu i potrcao poAvenidi Callao izmicuci automobilima i Ijutitim vozacima. Trebao je stici na drugu stranu, a da gadvojica muškaraca ne vide. Nije mogao ici prijelazima ili plocnikom. Bilo bi prelagano, prelogicnoza dvojac, jer se obicno gleda unatrag kad se pokušava pronaci nekog koga se pratilo pa izgubilo.

David je sada znao svoj cilj. Trebao je razdvojiti muškarce i preuzeti onog šepavog. Uhvatiti gai prisiliti da progovori.

Ako su bili iskusni, mislio je, doci ce do njegova stana i podijeliti se: jedan muškarac ceoprezno uci i osluhnuti na vratima potvrdujuci subjektovu nazocnost, a drugi ce ostati vani,neprimijecen, daleko od ulaza. Zdrav razum kaže da ce onaj muškarac kojeg David ne poznaje uci ustan.

Spaulding je skinuo sako i držao novine, ne cijele nego presavijene; nehajno, kao da nije siguranšto znaci neki cudno formuliran naslov te je hodao u gomili prema sjevernoj strani Cordobe. Okrenuose desno i zadržao miran, neprekinut ritam na istok, ostajuci što više lijevo na plocniku.

Njegov stan bio je manje od bloka i po daleko. Mogao je vidjeti dvojicu muškaraca; neprekidnosu gledali unazad, ali samo na svojoj strani ulice.

Amateri. Da je predavao pracenje, oni bi pali taj predmet.Muškarci su došli blizu stana i usredotocili se na ulaz.David je znao da je njegov trenutak da se pomakne. Jedini trenutak rizika zapravo; nekoliko

sekundi kada bi se jedan ili drugi mogli okrenuti i vidjeti ga preko puta ulice, nekoliko metara daleko.No, to je bio potreban rizik, trebao je stici do ulaza u stan. To je bila bit klopke.

Nekoliko koraka naprijed žurno je prolazila sredovjecna portena domacica noseci povrce, ocitoželeci prije stici kuci.

Spaulding je došao do nje i ne zaustavljajuci se držao korak s njom te je poceo ispitivati zasmjer na svom najboljem, vrlo elegantnom kastiljskom, govoreci izmedu ostalog da zna da je ovoprava ulica i da kasni. Glava mu se nagnula prema plocniku.

Ako ih je tko gledao, domacica i muškarac s košuljom kratkih rukava i sakoom ispod jedne ruke

te novinama ispod druge, izgledali su kao dvoje prijatelja koji žure prema zajednickom odredištu.Deset metara prije ulaza na drugoj strani, Spaulding je napustio nasmiješenu portenu i ubacio se

u ulaz natkriven baldahinom. Stisnuo se uza zid i pogledao preko ulice. Dva muškarca su stajala naplocniku i, kako je ocekivao, razdvojila se.

Nepoznati je covjek ušao u njegovu zgradu; šepavi je gledao goredolje niz plocnik, provjeravaonadolazeca vozila i krenuo po Cordobi sa sjeverne strane.

Davidove strane.Spaulding je znao da je pitanje sekunde prije nego što ga šepavac prode. Ponovo logika; zdrav

razum. Muškarac ce nastaviti istocno i nece promijeniti smjer na terenu što je vec prošao. Postavit cese na tocku s koje ce moci gledati one koji prilaze stanu sa zapada. S Davidove strane.

Muškarac ga nije vidio dok ga David nije dotaknuo, zgrabio njegovu lijevu ruku oko lakta,uhvatio mu podlakticu u okomit položaj i svinuo ruku prema dolje tako da je i najmanji Davidovstisak izazivao strašnu bol u muškarcevu zglobu.

– Samo nastavi hodati ili cu ti slomiti ruku – rece David na engleskom vodeci muškarca desnoda izbjegne ono malo pješaka koji su hodali zapadno na Cordobi.

Muškarcevo se lice razvuklo u grimasu boli; zbog Davidova ubrzanog hoda djelomicno sespoticao, a njegovo šepanje naglašavalo je i unosilo daljnju agoniju u zglobu.

Lomiš mi ruku. Lomiš je! – rece prestrašeni muškarac požurujuci korak da smanji pritisak.Drži korak sa mnom ili cu ti je slomiti. – David je govorio mirno, cak pristojno. Došli su do

ugla Avenide Parana i Spaulding je skrenuo lijevo zaokrecuci i muškarca sa sobom. Ondje je bioširoki uvuceni ulaz stare uredske zgrade u kojoj se nalazilo malo ureda. David je okrenuo muškarcadržeci mu savinutu ruku i udario ga o drveni zid na tocki koja je bila najdalje u unutrašnjosti. Otpustiomu je ruku, a muškarac se primio za zglob. Spaulding je iskoristio trenutak da otvori muškarcevujaknu držeci mu ruke prema dolje i uzeo revolver pricvršcen u velikim koricama iznad muškarcevelijeve butine.

Bio je to Luger. Model star samo godinu dana. David ga je zataknuo za pojas i gurnuo bocnonadlakticu na muškarcevo grlo udarajuci njegovom glavom o drvo dok je pretraživao džepove jakne.Unutra je našao veliku cetvrtastu europsku lisnicu. Otvorio ju je, odmaknuo nadlakticu s muškarcevagrla i zario lijevo rame u muškarceve grudi zabijajuci ga nemilosrdno uza zid.

Objema rukama. David mu je uzeo isprave.Njemacka vozacka dozvola; vinjeta za Autobahn; tockice za hranu uz supotpis Obersfiihrera što

omogucuju vlasniku da se koristi po cijelom Reichu povlasticama zajamcenima visokim vladinimslužbenicima.

I onda je pronašao to.Propusnicu s fotografijom; za ministarstva informiranja, naoružanja, zracnih snaga i opskrbe.

Gestapo.– Ti si najnesposobniji vojnik kojeg je Himmler mogao naci rece David misleci iskreno i

stavljajuci lisnicu u stražnji džep.– Sigurno imaš rodake… Was ist Tortugas? – Spaulding je šaptao oštro, naglo. Maknuo je rame

od muškarcevih grudi i pogodio dvama produljenim udarcima nacistovu prsnu kost tolikom sna gomda se Nijemac zakašljao, a oštar udarac ga je zamalo para lizirao. – Wer ist Altmuller} Was tvissenSte uber Marshall? David je stalno udarao muškarceva rebra šaljuci oštre valove boli kroz rebragestapovskog agenta. – Sprechen Sie! Sofortl – Nein! Ich iveiss nichtsl – odgovarao je covjek izmeduudaha – Nein l Spaulding je ponovo to cuo. Dijalekt. Slican berlinskom; nije bio niti gorštackibavarski. Nešto drugo. Što je to bilo?

– Noch mal Ponovo! Sprechen Sie I muškarac je ucinio nešto sasvim neobicno. U boli, strahu,prestao je govoriti njemacki. Govorio je engleski. – Nemam informaciju koju tražite! Slijedimzapovijedi… To je sve!

David se pomaknuo ulijevo skrivajuci nacista od stalnih pogleda prolaznika s plocnika. Ulaz jebio dubok, u sjeni; nitko nije stao. Dvojica muškaraca su mogla biti znanci, jedan ili obojica moždamalo pijani.

Spaulding je cvrsto stegnuo svoju desnicu, svoj lijevi lakat na zid, a ljevicom je stisnuoNijemceva usta. Naslonio se na daske i zadao prvi udarac u muškarcev trbuh tolikom snagom da jeagent pao naprijed, a pridržala ga je samo Davidova ruka koja ga je držala za kosu.

Mogu nastaviti sve dok ne slomim sve u tebi. A kad završim, ubacit cu te u taksi i iskrcati kodnjemackog veleposlanstva sa zataknutom porukom. Dobit ceš od obiju strana, zar ne?… Sad mi recišto želim znati! – David je primaknuo svoja dva svinuta zgloba do muškarceva grla udarivši ga brzodvaput.

Stani… Mein Gott Stani!Zašto ne kažeš? Možeš vikati koliko hoceš… Naravno, onda te moram uspavati i pustiti da te

vlastiti ljudi nadu. Bez tvojih isprava, naravno… Nastavi! Vici! – David ga je opalio još jednom uvrat. – Sad mi reci. Što je Tortugas} Tko je Altmuller? Kako ste došli do kriptografa Marshalla?

Kunem se Bogom! Ne znam ništa!David ga je ponovo udario. Muškarac se srušio; Spaulding ga je povukao uza zid i naslonio se

na njega skrivajuci ga zapravo. Gestapov agent je otvorio kapke. Oci su mu nekontrolirano kolutale.Imaš pet sekundi. A onda cu ti prerezati vrat.Ne!.. Molim te! Altmuller… Naoružanje… Peenemunde…Sto je s Peenemiindeom?Orude…Tortugas.Što to znaci?! – David mu je pokazao svoje savijene prste.Prisjecanje na bol prestrašilo je Nijemca. – Što je Tortugas?Iznenada su Nijemceve oci zabljesnule, pokušale su se fokusirati.Spaulding je vidio da muškarac gleda preko njegovih ramena. Nije to bila varka, Nijemac to

nije bio sposoban uciniti.Zatim je David osjetio da je netko iza njega. Bio je to nepogrešivi osjecaj koji je razvio tijekom

proteklih godina; nikad nije bio lažan.Okrenuo se.Dolazeci u tamnu sjenu s oštre argentinske suncane svjetlosti, vidio se drugi dio momcadi za

nadzor, muškarac koji je ušao u stan. Bio je Spauldingove visine, krupan i vrlo mišicav.Svjetlost i novopristigli lik uzrokovali su da David zadrhti.Pustio je Nijemca i pripremio se baciti na suprotan zid.Nije mogao!Gestapov agent ga je posljednjim atomima snage držao za ruke!Držao ga je za ruke i objesio se oko njegovih grudi cijelom svojom težinom!Spaulding je opalio nogom napadaca i lupio laktovima unazad pokušavajuci odbaciti Nijemca

na drvo.David je znao da je prekasno.Vidio je golemu ruku i duge raširene prste koji su kretali prema njegovu licu. Kao da mu se pred

ocima usporeno prikazivao neki demonski film. Osjetio je prste kako se zabijaju u njegovu kožu ishvatio da mu je glava velikom snagom nabijena u zid.

Osjecaj uranjanja, sudaranja, okretanja pratio mu je bol u vratu.Protresao je glavu; prva stvar koja ga je osupnula bio je smrad. Nalazio se svuda okolo njega i

tjerao na povracanje.Ležao je u zaklonjenom ulazu sklupcan oko zida kao fetus.Bio je mokar, natopljena lica, košulje i raspora hlaca.Bio je to jeftin viski. Vrlo jeftin i vrlo obilan.Košulja mu je bila poderana od ovratnika do struka; jedna je cipela nestala, carape nije bilo.

Pojas je bio odvezan, a raspor djelomicno otkopcan.Izgledao je kao savršena slika alkoholicara.Posjeo se i što je bolje mogao popravio svoj izgled. Pogledao je na sat.Odnosno, tamo gdje mu se nalazio sat; nestao je.I njegova lisnica. I novac. I što god se nalazilo u džepovima.Ustao je. Sunce je bilo nisko, pocela je rana noc; sad nije bilo toliko ljudi na Avenidi Parana.Pitao se koliko je sati. Nije moglo proci više od sat vremena, pretpostavljao je.Pitao se ceka li ga Jean još.Skinula mu je odjecu, stavila led na zatiljak i tražila da ode pod dugi, topli tuš.Kad se pojavio iz kupaonice, pripremila mu je pice i sjela do njega na mali kauc.Henderson ce insistirati da se odseliš u veleposlanstvo, znaš to?Ne mogu.Pa ne možeš dalje ovako, premlacuju te svaki dan, i nemoj mi reci da su to bili lopovi. Nisi htio

progutati kad su ti i Henderson i Bobby pokušali reci da su oni na krovu bili lopovi!Ovo je drukcije. Za miloga Boga, Jean, uzeli su sve što je bilo na meni! – David je govorio

oštro. Bilo je važno da mu sad povjeruje. I vjerojatno ce je odsad morati izbjegavati. To je bilovažno. I vrlo bolno.

Ljudi ne pljackaju druge ljude i onda ih natope viskijem.Natope ih ako žele imati dovoljno vremena da pobjegnu.Nije to nova taktika. Dok žrtva objasni policiji da je trijezan gradanin, lopovi su vec trideset

kilometara daleko.Ne vjerujem, cak i ne mislim da ti to ocekuješ. – Sjela je i gledala ga.Ocekujem jer je to istina. Ne baca se novcanik, novac, sat…da bi se djevojku uvjerilo u laž. Daj, Jean! Jako sam žedan i glava me još boli.Slegla je ramenima ocito shvativši da je bespredmetno dalje raspravljati.– Ostao si bez viskija. Idem ti kupiti bocu. Trgovina je na uglu Talcahuano. Nije daleko…– Ne! – prekine je prisjecajuci se muškarca s golemim rukama koji je ušao u njegovu zgradu. –

Ja cu. Pozajmi mi novac.Idemo oboje – odgovori.Molim?… Hoceš li pricekati? Možda me nazovu; želim da ta osoba zna da cu se vratiti.– Tko?– Covjek po imenu Kendall.Na cesti je pitao prvog covjeka kojeg je vidio gdje je najbliža govornica. Bila je nekoliko

blokova dalje na Rodriguez Pefii, u prodavaonici novina.David je trcao što je brže mogao.Hotelski poslužitelj pronašao je Kendalla u dvorani za veceru. Kad je došao do telefona,

govorio je i žvakao.Spaulding je zamislio tog covjeka, prljavog, animalnog disanja. Kontrolirao se. Walter Kendall

je bio bolestan.Lyons dolazi za tri dana – rekao je Kendall. – S bolnicarima.Našao sam mu stan u okrugu San Telmo. Miran stan, mirna ulica. Poslao sam Swansonu adresu.

Dat ce je cuvarima i oni ce mu pomoci da se smjesti. Javit ce vam se.Mislio sam da mu ja trebam pomoci smjestiti se.Mislio sam da ce to zakomplicirati stvari – prekine Kendall.– Sve u redu. Nazvat ce vas. Ili cu vas ja nazvati. Bit cu tu još malo.– Drago mi je… jer je i Gestapo tu.– Što?Rekao sam Gestapo. Malo ste se preracunali, Kendall.Netko vas pokušava zaustaviti. Ne cudim se.Vi ste poludjeli!Nisam.Što se dogodilo?David mu je ispricao i prvi put je u kratkom poznanstvu s racunovodom primijetio da se on boji.– Postoji rupa u Rhinemannovoj mreži. To ne znaci da nacrti nece stici. To znaci da imamo

zapreke ako je Rhinemann dobar kako tvrdite. Koliko ja shvacam, Berlin je saznao da su nacrtiukradeni… Znaju da dolaze, odnosno da ih Rhinemann kako god vec prebacuje iz Europe. Vrhovnozapovjedništvo je saznalo za transakciju. Reichsfuhreri to nece javno objaviti, nego ce ih pokušatipresresti. I to što diskretnije. Ali možete se okladiti da ce poceti strijeljanja u Peenemiindeu.

To je ludo… – Kendalla se jedva culo. I onda je izmumljao nešto; David nije razumio ni rijeci.Sto ste rekli?Adresa u tom Telmu. Za Lvonsa. To su tri sobe. Stražnji ulaz. – Kendall je još imao tihi glas,

gotovo necujan.Covjek je bio na rubu panike, mislio je Spaulding. – Jedva vas cujem, Kendall… Smirite se!

Vrijeme je da se predstavim tom Bhinemannu, zar ne?– Adresa je u Telmu. Terraza Verde petnaest… Mirno mje sto.Tko je veza za Rhinemanna? –Što?Rhinemannova veza.Ne znam…Za ime Božje, Kendall, imali ste petosatni sastanak s njim!Cut cemo se…David je zacuo klik. Bio je zaprepašten. Kendall mu je spustio slušalicu. Mislio ga je ponovo

nazvati, ali u Kendallovu stanju tjeskobe to može samo pogoršati stvari.Prokleti amateri! Što su, k vragu, ocekivali? Da se Albert Speer osobno javi Washingtonu i

posudi vojnom zrakoplovstvu nekoliko nacrta jer je cuo da imaju problema?Isuse!David je ljutito napustio govornicu i trgovinu te izašao na ulicu.Gdje je, k vragu, bio? O da, viski. Ducan se nalazio na Talcahuanu, rekla je Jean. Cetiri bloka

zapadno. Pogledao je na sat, i naravno, nije bilo sata.Prokletstvo.– Oprosti što me dugo nije bilo. Izgubio sam se. Išao sam pogrešnim putom nekoliko blokova. –

David je stavio viski i sodu u sudoper. Jean je sjedila na sofi uznemirena zbog necega, mislio je. – Jeli me tko tražio?

Ne onaj kojeg si ocekivao – rece Jean nježno. – Netko drugi.

Rekao je da ce te sutra nazvati.Da? Je li se predstavio?Da, jest. – Kad je odgovarala, David je zacuo strah u glasu. Bio je to Heinrich Stoltz.Stoltz? Ne poznajem ga.Trebao bi. On je podtajnik u njemackom veleposlanstvu…Davide, što ti to radiš?21 Žao mi je, senor. Gospodin Kendall se odjavio prošle noci.Prema onom što je zapisano, u deset i trideset.Je li ostavio adresu i broj telefona u Buenos Airesu?Ne, senor… Mislim da se vratio u Sjedinjene Države. Pan American ima let u ponoc.Hvala vam – David je odložio telefon i posegnuo za cigaretama.Nevjerojatno! Kendall je zbrisao na prvi znak neprilika.Zašto?Zvonjava telefona trgnula je Davida.– Halo?– Herr Spaulding?– Da.Ovdje Heinrich Stoltz. Zvao sam prošle noci kad ste bili vani.Da, znam… vi ste iz njemackog veleposlanstva. Nadam se da vam ne moram reci da mi se vaš

nacin uspostavljanja veze cini cudnim. I pomalo neukusnim.Hajde, Herr Spaulding. Covjek iz Lisabona? Njemu je nešto cudno? – Stoltz se smijao potiho,

ali ne uvredljivo.Ja sam ataše u veleposlanstvu specijaliziran za gospodarstvo.Ništa više. Ako znate išta o meni, onda to zasigurno znate… Idem, kasnim…Molim – upadne Stoltz. – Zovem s javne govornice. To vam zasigurno nešto govori.I govori, naravno.Ne govorim ništa preko obicnih telefona.Vaš je cist, dobro sam provjerio.Ako se želite sastati, recite mi vrijeme i mjesto… Negdje u centru. S ljudima uokolo… ništa

izvan grada.Postoji restoran, Casa Langosta del Mar, nekoliko blokova sjeverno od Parque Lezama. Izoliran

je, ali nije izvan grada.Imaju sobice odostraga. Prikrivene su zastorima. Nema vrata, nikakva izolacija. Samo osama.Vrijeme?Dvanaest i petnaest.– Pušite li? – upita David oštro.– Da.Ponesite kutiju americkih cigareta kad izadete iz auta. U lijevoj ruci; otvorenu pri vrhu, a dvije

cigarete vani.Nije potrebno. Znam tko ste. Prepoznat cu vas.To me ne brine. Ja ne poznajem vas. – David je iznenada spustio slušalicu. Kao i na svakom

takvom sastanku, došao bi ranije, kroz sporedni ulaz ako je moguce, i postavio se tako da možepromatrati dolazak veze. Cigarete nisu bile ništa drugo nego psihološko sredstvo: veza je izbacena izravnoteže jer shvaca da je obilježena. Meta. Oznacena veza nece stvarati gužvu. Ako namjeravastvarati gužvu, nece se pojaviti.

Jean Cameron je hodala niz hodnik prema metalnom stubištu koje je vodilo do podruma.U »Pecine«.»Pecine« je bio naziv od milja koji su nadjenuli namještenici iz vanjskih poslova diljem svijeta

ormarima u podzemnim sobama s dosjeima o svima koji su imali i najmanji kontakt sveleposlanstvom, znanima i neznanima, prijateljima i protivnicama. Bile su tu detaljne provjere svegosoblja u veleposlanstvu; gdje je služio, ocjene Ministarstva vanjskih poslova, izvješca onapredovanju. Nije bila izostavljena ni najmanja sitnica.

Da bi se ušlo u Pecine, bila su potrebna dva potpisa.Veleposlanikov i višeg atašea koji je tražio informaciju.Bio je to propis koji se povremeno zaobilazio u interesu hitnosti.Obicno se uvjerilo zapovjednika straže da uvaženi ataše treba hitno materijal; marinac bi

zapisao ime covjeka iz veleposlanstva i predmet te zatim pozorno pratio vadenje dosjea. Ako bi idošlo do posljedica, to bi bila atašeova odgovornost.

No, nikad nije došlo. Kršenja ove vrste jamcila su slanje u Ugandu. Popis se pecatiosvakodnevno i slao samo veleposlaniku.

Jean je rijetko iskorištavala prednost svog odnosa s Hendersonom Granvilleom u vezi s bilokojim problemom u veleposlanstvu. Zapravo, problemi su se rijetko javljali, a kad i jesu, stvar biuvijek bila nevažna.

No, sada nije bila nevažna. Namjeravala je u cijelosti iskoristiti svoj status clana obitelji, kao iuvaženog namještenika.

Granville je otišao na rucak, nece se vratiti nekoliko sati.Odlucila je reci marincu kako ju je njezin svekar, veleposlanik, zamolio da diskretno istraži

novi transfer.Spaulding, David.Ako ce je Henderson zbog toga prozvati, reci ce mu istinu.Jako se, jako vezala za zagonetnoga gospodina Spauldinga i ako Henderson to ne shvaca, onda

je prava budala.Marinac na straži bio je mali porucnik iz baze FMF južno od La Boke. Ljudi iz FMFa prevoženi

su u civilnoj odjeci do veleposlanstva; ugovor koji je omogucavao malu bazu nije dopuštaouniformirane ljude izvan njezina teritorija. Zbog tih ogranicenja mladi su casnici bili osjetljivi nabezlicne, službene uloge koje su bili prisiljeni igrati. Zato je bilo razumljivo da je marinac poslušaobez pogovora kada ga je veleposlanikova snaha zazvala po imenu i tiho mu govorila o povjerljivojstvari.

Jean je gledala u Davidov dosje. Plašio ju je. Nije izgledao kao niti jedan dosje koji je dosadvidjela. Nije bilo opisa, bilješki Ministarstva vanjskih poslova, izvješca, procjena, navedenih mjestaslužbe.

Bila je samo jedna stranica.Na njoj su bili navedeni spol, visina, težina, boja i vidljiva obilježja.Ispod su se nalazili kratki podaci odvojeni trostrukim proredom: Min. obrane. Transfer. Tajne

operacije. Financije. Tortugas.I ništa više.Jeste li našli što ste tražili, gospodo Cameron? – upitao je porucnik kraj vrata s celicnim

rešetkama.Da… Hvala vam. – Jean je vratila Davidov mršavi dosje u ormar, nasmiješila se marincu i

otišla.

Otišla je do stubišta i polako se uspinjala stubama.Prihvacala je da je David na nekom tajnom zadatku, prihvacala je to, a istodobno joj je bilo i

mrsko; gnušala se te tajnovitosti, ocite opasnosti. Ali svjesno se pripremila ocekujuci najgore i nacito. Nije bila sigurna može li živjeti s tom spoznajom, ali željela je pokušati. Ako ne bi mogla, priuštitce si još nekoliko trenutaka sebicnog zadovoljstva, a zatim se oprostiti od Davida Spauldinga.Odlucila je to…

nesvjesno, doista. Nije si mogla dopustit još boli.A bilo je tu i nešto drugo. Samo zamagljena sjenka u poluo svijetljenoj sobi, ali stalno joj se

javljala pred ocima. Bila je t rijec.Tortugas.Vidjela je vec tu rijec. Nedavno. Samo prije nekoliko dana Zapazila ju je jer ju je podsjetila na

Dry Tortugas… i na t kada su Andrew i ona isplovljavali iz Keysa.Gdje je to? Ah da… Da, sjetila se.Bilo je to u nekom uobicajenom odlomku u izvješcu o nadzoru podrucja na stolu Hendersona

Granvillea. Procitala ga je odsutno jednoga jutra… prije nekoliko dana. Ali nije ga pažljivoprocitala. Izvješca o nadzoru sastojala su se od kratkih, izricnih recenica bez ritma i boje. Napisali suga nemaštoviti ljudi koje su zanimali samo kratki opisi, podaci.

To je bilo u La Boki.Nešto o kapetanu kocarice… i teretu, Teretu kojem je cilj bio Tortugas. Izašao je iz obalnih

granica. To je odredište bilo zabranjeno. Kapetan je to nazvao ocitom pogreškom.Ali na teretnici je pisalo Tortugas.I povjerljiva operacija Davida Spauldinga, tajna operacija bila je šifrirana Tortugas.I Heinrich Stoltz iz njemackog veleposlanstva nazvao je Davida.Jean Cameron se iznenada bojala.Spaulding se uvjerio da je Stoltz sam. Signalizirao je Nijemcu da ode u stražnji dio restorana,

sobu sa zastorima koju je David sredio preko konobara prije pola sata.Stoltz je ušao noseci kutiju cigareta u lijevoj ruci. Spaulding je obišao okrugli stol i sjeo preko

puta zastoru.Sjednite! – rece David pokazujuci stolicu nasuprot sebi.Stoltz se nasmiješio shvativši da ce mu leda biti okrenuta prema ulazu.Covjek iz Lisabona je oprezan. – Nijemac je izvukao stolicu i sjeo te pritom stavio cigarete na

stol. – Uvjeravam vas da nisam naoružan.Dobro. Ja jesam.Preoprezni ste. Pukovnici poprijeko gledaju one ratoborne koji nose oružje u neutralnom gradu.

Vaše veleposlanstvo vam je to trebalo reci.Znam i da uhicuju Amerikance brže nego vaše ljude.Stoltz je slegnuo ramenima. – Zašto ne? Naposljetku, ipak smo ih mi školovali. Vi samo kupujete

njihovu govedinu.Nece biti rucka. Platio sam konobaru za stol.Zao mi je. Langosta… Jastog je ovdje izvrstan. Možda pice?Bez pica. Samo razgovor.Stoltz je jednolicno govorio. – Prenosim vam dobrodošlicu u Buenos Aires. Od Ericha

Rhinemanna. David se zagledao u covjeka. – Vi?Da. Ja sam vaša veza.To je zanimljivo.

To je nacin rada Ericha Rhinemanna. Placa za savezništvo.Želim dokaz.Svakako. Od Rhinemanna osobno… prihvatljivo? Spaulding je kimnuo. – Kada? Gdje?Zato sam ovdje da to dogovorimo. Rhinemann je oprezan kao i covjek iz Lisabona.Bio sam diplomat u Portugalu. Ne pripisujte tome ništa više.Nažalost, moram reci istinu. Herr Rhinemann je jako uznemiren što su ljudi u Washingtonu

smatrali da je dobro poslati vas kao vezu. Vaša nazocnost u Buenos Airesu može privuci pozornost.David je posegnuo za cigaretama koje je Stoltz stavio na stol. Zapalio je jednu… Nijemac je

imao pravo, naravno; Rhinemann je imao pravo. Jedan od problema njegova izbora jest da ceneprijatelj vjerojatno znati za njegove lisabonske operacije. Ed Pace, bio je uvjeren, razmotrio je tajaspekt odbacujuci ga u korist prednosti što su prevagnule.

No, bez obzira na to, to nije bio predmet za raspravu s Heinrichom Stoltzom. Njemacki je atašejoš bio nedokazani faktor.

– Nemam pojma o cemu govorite. Nalazim se u Buenos Airesu da prenesem preliminarnepreporuke newyorških i lon donskih bankarskih krugova u vezi s poslijeratnom obnovom.

Vidite, mi vjerujemo da cemo pobijediti. Rhinemann se ne može zaobici u takvim razgovorima obuducnosti.

Covjek iz Lisabona je pravi profesionalac.Molim vas da prestanete ponavljati tu besmislicu…I uvjerljiv… – prekine Stoltz. – Krinka je jedna od vaših boljih. Ima veci ugled nego da se

predstavljate kao nekakav kukavicki pripadnik americkog visokog društva… cak se i Herr Kendallsložio s time.

David je zastao prije odgovora. Stoltz se približavao spreman pružiti dokaz. – Opišite Kendalla– rece tiho.

Ukratko?Nije važno.Stoltz se potiho smijuljio. – Volio bih sa što manje rijeci. Vrlo je ružan dvonožac. Zasigurno je

dobar s brojkama; nema niti jednog drugog valjanog razloga da covjek ostane u istoj sobi s njime.Jeste li bili u istoj sobi s njim?Satima, nažalost. S Rhinemannom… Možemo li sada razgovarati?Nastavite!Vaš covjek Lyons doci ce ovamo prekosutra. Možemo sve napraviti vrlo brzo. Nacrti ce biti

dostavljeni u jednom paketu, a ne dva, kako je mislio Kendall.On je to mislio?To mu je receno.Zašto?Jer je sve do sinoc Herr Rhinemann mislio tako. Ja sam nisam znao za promjenu do jutros.Zašto ste me onda nazvali sinoc?To su bile upute Waltera Kendalla.Molim vas da to objasnite.Je li potrebno? Jedno nema veze s drugim. Herr Kendall me nazvao. Navodno je baš razgovarao

s vama. Rekao je da su ga iznenada pozvali da se vrati u Washington; da vas odmah nazovem da nebude prekida u komunikaciji. Bio je vrlo uporan.

Je li Kendall rekao zašto se vraca u Sjedinjene Države?– Ne. I nisam smatrao potrebnim da ispitujem. Njegov posao ovdje je završio. On se nas ne tice;

vi ste covjek sa šiframa, a ne on.David je ugasio cigaretu gledajuci u stolnjak. – Što ste vi u veleposlanstvu?Stoltz se nasmiješio. – Treci, cetvrti po zapovjednoj liniji, bila bi moja skromna procjena. Ja

sam lojalan Rhinemannu. To je zasigurno ocito.Saznat cu kad budem razgovarao s Rhinemannom, zar ne? David je pogledao Nijemca. – Zašto

je Gestapo u Buenos Airesu?Nisu… no, tu je jedan covjek, više cinovnik. Poput svih u Gestapu, smatra da je osobni

glasnogovornik Keicha i pretovaruje kurire koji, kao slucajno, suraduju s nama. On je, kako viAmerikaneri kažete, bezveznjak. Nema nikog drugog.

Jeste li sigurni?Naravno. Ja bih to prvi saznao; prije veleposlanika, uvjeravam vas. Ova igra je sasvim

nepotrebna, Herr Spaulding.Bolje bi bilo da mi sredite sastanak s Rhinemannom… to je potrebno.Da. Sigurno… Sto nas opet dovodi do zabrinutosti Herr Rhinemanna. Zašto je covjek iz

Lisabona u Buenos Airesu?Nažalost, mora biti. Vi ste to rekli. Ja sam oprezan. Ja sam iskusan. I ja imam šifre.Ali zašto vi? Bilo je skupo ukloniti vas iz Lisabona. Govorim i kao neprijatelj i kao objektivni

neutralac, Rhinemannov saveznik. Postoji li kakvo pitanje za koje mi ne znamo?Ako i postoji, ja to ne znam – rece Spaulding neutralizirajuci Stoltzov ispitivacki pogled svojim.

– Buduci da govorimo jednostavno, želim da se nacrti potvrde, da pošaljem šifre za vaš prokletinovac i maknem se odavde. Buduci da ce veci dio financirati vlada, Washington ocito misli da sam janajbolji za osiguranje da nas ne prevare.

Oba su muškarca šutjela nekoliko trenutaka. Stoltz je prvi progovorio.Vjerujem vam. Vi Amerikanci se uvijek brinete da vas ne prevare, zar ne?Razgovarajmo o Rhinemannu. Želim odmah sastanak. Necu smatrati da je Kendallov dogovor

dobar dok se ne cujem s njim. I necu organizirati raspored šifre s Washingtonom dok nisam uvjeren.Znaci, nema rasporeda?Nece ga biti dok ne vidim Rhinemanna.Stoltz je duboko disao. – Vi ste, ono što kažu, temeljit covjek.Vidjet cete Rhinemanna… To mora biti kad padne mrak, dvije promjene vozila, sastanak kod

njega. Ne smije riskirati da vas vide zajedno… Smetaju li vam te mjere?Ni najmanje; bez šifra nema prijenosa novca u Švicarsku.Mislim da ce Herr Rhinemann biti vrlo gostoljubiv.Siguran sam… dobro. Naš je posao zakljucen. Javit ce vam se veceras. Hocete li biti kod kuce?Ako ne budem, reci cu centrali u veleposlanstvu.Dann auf Wiedersehen, mein Herr. – Stoltz je ustao i diplomatski kimnuo glavom. – Heute

Abend.Heute Abend – odgovori Spaulding nakon što je Nijemac razmaknuo zastor i izašao iz sobe.

David je primijetio da je Stoltz ostavio cigarete na stolu; mali dar ili mala uvreda.Uzeo je jednu i shvatio da stišce vrh poput Kendalla, uvijek svaku cigaretu koju je racunovoda

namjeravao popušiti.David je strgnuo papir oko duhana i bacio ga u pepeljaru.Sve što ga je podsjecalo na Kendalla bilo je gadljivo, Nije mogao razmišljati o Kendallu i

njegovu iznenadnom bijegu uzrokovanom strahom.Trebao je razmišljati o necem drugom.

Heinrich Stoltz, treci, cetvrti covjek u njemackom veleposlanstvu, nije bio takovisokopozicioniran kako je mislio. Nacist nije lagao kad je rekao da ne zna da je Gestapo u BuenosAiresu. Ako nije znao, to je znacilo da mu netko nije rekao.

Bilo je ironicno, mislio je David, da ce on i Erich Rhinemann suradivati. Prije nego što ubijeRhinemanna, naravno.

Heinrich Stolz je sjedio za stolom i podigao telefon. Govorio je cistim akademskim njemackim.– Dajte mi Herr Rhinemanna u Lujanu.Vratio je telefon, naslonio se natrag u stolicu i nasmiješio.Nakon nekoliko trenutaka njegov je telefon zazvonio.– Herr Rhinemann?… Heinrich Stoltz… Da, da, sve je prošlo glatko. Kendall je govorio istinu.

Ovaj Spaulding ne zna ništa o Koeningu ili dijamantima; njegova jedina briga su nacrti. Jedino cimeprijeti jest da nece platiti. Igra bezvezne igrice, ali nama trebaju šifre. Americkim pomorskimpatrolama može biti naredeno da zatvore luke; kocarica mora izaci… Možete to zamisliti? OvogSpauldinga zanima samo da ga ne prevare!

28 Isprva je pomislio da je pogriješio … ne, to ne može biti, razmislio je; to nije bila njegovaprva misao. Nije mogao imati prvu misao, samo je reagirao.

Bio je zapanjen.Leslie Hawkwood!Vidio ju je iz taksija kako razgovara s nekim muškarcem na južnoj strani vodoskoka na Plazi de

Mayo. Taksi se polako probijao kroz promet oko golemog trga; naložio je vozacu da stane sa strane.David je platio i izišao. Sad je bio odmah preko puta Leslie i muškarca; mogao je vidjeti

njihove nejasne obrise kroz prštanje vodoskoka.Muškarac je Leslie dao omotnicu i naklonio se na europski nacin. Okrenuo se i otišao do zavoja

te rukom pozvao taksi.Jedan je stao i muškarac je ušao; taksi se ubacio u promet, a Leslie je otišla do pješackog

prijelaza cekajuci zeleno svjetlo.David se probijao oprezno oko vodoskoka i došao na plocnik baš kad se upalilo zeleno svjetlo.Gurao se kroz nestrpljiva vozila, što je uzrokovalo trubljenje i ljutite povike te skrenuo lijevo

ako bi se ona maknula od gužve.Bila je barem pedeset metara pred njim. Nije ga mogla primijetiti; bio je uvjeren u to.Kad je došla na bulevar, Leslie je krenula zapadno prema Avenidi de Julio 9. David je smanjio

udaljenost izmedu njih, ali se krio u gomili. Stala je kratko uz nekoliko izloga ocito dvaputrazmišljajuci da li da ude.

To je toliko slicilo Leslie; mrzila je odricanje od kupovanja neceg novog.No, ipak je nastavila hodati. Pogledala je na rucni sat; skrenula je sjeverno i provjerila kucne

brojeve na dvjema trgovinama, cini se, da utvrdi smjer.Leslie Hawkwood nikad nije bila u Buenos Airesu.Nastavila je na sjever ležernim korakom uživajuci u izuzetnom koloritu i velicini bulevara.

Došla je do ugla Corrientesa usred kazališne cetvrti i lutala kraj panoa tražeci slike izvodaca.Spaulding je shvatio da je americko veleposlanstvo udaljeno manje od dva bloka, izmedu

Avenidas Supacha i Esmeralde. Nije imalo smisla gubiti vrijeme.Vidjela ga je prije nego što je progovorio. Oci su joj se raširile, celjust razvukla, cijelo joj je

tijelo vidljivo zadrhtalo.Krv je istekla iz njezina zapanjenog lica.– Imaš dvije mogucnosti, Leslie – rece Spaulding dok joj je prilazio na korak udaljenosti

gledajuci njezino prestrašeno lice. Tu je veleposlanstvo, to je teritorij Sjedinjenih Država.Bit ceš uhicena zbog napada na državnu sigurnost, ako ne i zbog špijunaže. Ili možeš poci sa

mnom… i odgovoriti na neka pitanja. Sto ceš odabrati?Taksi ih je odvezao do zracne luke gdje je Spaulding unajmio auto dokumentima na kojima je

pisalo Donald Scanlan, rudarski nadzornik. To su bili dokumenti koje je nosio kad se sastajao sljudima kao što je bio Heinrich Stoltz.

Držao je Leslie za ruku dovoljnim pritiskom da je upozori da ne pokuša pobjeci; bila jezarobljenica, a on je bio smrtno ozbiljan u vezi s tim. Ništa nije prozborila tijekom vožnje do zracneluke, samo je zurila kroz prozor izbjegavajuci njegov pogled.

Njezine jedine rijeci na šalteru za unajmljivanje bile su: Kamo idemo?Njegov je odgovor bio jezgrovit: – Izvan Buenos Airesa.Slijedio je cestu uz rijeku prema predgradima, prema brdu iznad grada. Nekoliko kilometara

dalje, u pokrajini Santa Fe, Rio Lujan je zakretao zapadno, a on se spuštao strmom nizbrdicom pocesti koja je išla usporedo s vodom. Bilo je to podrucje gdje su živjeli argentinski bogataši. Jahte subile privezane ili su polako krstarile; jedrilice svih klasa lijeno su hvatale uzvodne vjetrove skladnoploveci medu malim zelenim otocima što su stršali iz vode poput raskošnih vrtova. Privatne cesteizvirivale su kraj glavne ceste koja je sad lagano zakretala zapadno podalje od rijeke. Uz obalu subile poredane goleme vile; sve je bilo puno vizualnog dojma.

Lijevo je vidio cestu koja se uspinjala na brežuljak. Skrenuo je na nju i nakon kilometar i polšuma je prestala. Vidjelo se odmorište, pojavio se znak ispred ravnog šljuncanog podrucja.

Vigia Tigre.Vidikovac. Ljepota za turiste.Dovezao je auto ispred parkirališta i htio se zaustaviti do ruba. Bio je radni dan, nije bilo drugih

automobila.Leslie nije ništa rekla tijekom jednosatne vožnje. Pušila je cigarete, ruke su joj drhtale, a oci

odbijale kontakt s njegovima. Na temelju iskustva David je znao prednosti tišine u takvim uvjetima.Djevojka je bila blizu sloma.– Dobro. Sad slijede pitanja. – Spaulding se okrenuo licem prema njoj. – Vjeruj mi, necu uopce

oklijevati da te strpam u vojni zatvor ako odbiješ odgovarati.Okrenula je glavu i gledala u njega bijesno, ali i dalje u strahu. – Zašto to onda nisi ucinio prije

sat vremena?– Dva razloga – odgovori on jednostavno. – Jednom kad se ukljuci veleposlanstvo, blokiran sam

u zapovjednom lancu; ja necu donositi odluke. Preznatiželjan sam da izgubim kontrolu…I drugo, stara prijateljice, mislim da si se dobro uvalila. Što je, Leslie? U što si se to uplela?Stavila je cigaretu u usta i uvlacila je kao da joj život ovisi o dimu. Zažmirila je kratko i

govorila jedva šapcuci: – Ne mogu ti reci. Nemoj me prisiljavati.On je uzdahnuo: – Mislim da ne razumiješ. Ja sam obavještajni casnik pri tajnim operacijama;

ne govorim ti ništa što vec ne znaš. Omogucila si da pretraže moju sobu; lagala si; skrivala si se; ikoliko znam, odgovorna si za nekoliko napada što su me gotovo stajali života. A sad se pojaviš uBuenos Airesu, šest tisuca kilometara od stana u Park avenue. Slijedila si me šest tisuca kilometara!… Zašto?

Ne mogu ti reci! Nije mi receno što ti mogu reci!Nije ti… Kriste! Za ono što mogu povezati pa svjedociti možeš provesti dvadeset godina u

zatvoru!Želim izaci iz auta. Mogu li? – rece mekano gaseci cigaretu u pepeljari.

Naravno. Hajde – David je otvorio vrata i brzo otišao oko automobila. Leslie je izašla do ruba.Vode Rio Lujana bile su dolje u daljini.

Ovdje je jako lijepo, zar ne?Da… jesi li mi ti smjestila da me pokušaju ubiti?O Bože! – Razbjesnila se rigajuci rijeci. – Pokušala sam ti spasiti život! Došla sam ovamo jer

ne želim da pogineš!Davidu je trebalo nekoliko trenutaka da se oporavi od djevojcine izjave. Kosa joj je ležerno

padala oko lica, oci su joj svijetlile suzama, a usne drhtale.– Objasni to malo – rece tihim jednolicnim tonom.Okrenula se od njega i pogledala rijeku, vile, brodice. – Zar to ne izgleda poput Rivijere?– Dosta, Leslie!– Zašto? To je dio svega. – Stavila je ruke na ogradu. – To je bilo sve što je bilo važno. Ništa

drugo. Sto je sljedece, tko je sljedeci? Kakva divna zabava!… I ti si sudjelovao u tome.Ne sasvim. Griješiš ako si to mislila. Kao što griješiš sada…Neceš me zbuniti.Ne želim te zbuniti. – Zgrabila je cvršce ogradu; bio je to vanjski pokret koji je oznacavao

njezinu nesigurnost oko rijeci. –Želim ti nešto reci.Da si me slijedila jer si mi htjela spasiti život? – Postavio je to pitanje sumnjicavo. – I u New

Yorku si dramatizirala, ako se dobro sjecam. Cekala si, koliko… Pet, šest, osam godina da meponovo dobiješ na podu kucice za camce. Ti si kurva.

A ti si bezveznjak! – Izbacila je te rijeci u bijesu. I onda se smirila kontrolirajuci se. – Nemislim na tebe… tebe. Samo u usporedbi sa svim drugim. Svi smo bezveznjaci u tom smislu.

Znaci, dama ima cilj.Leslie ga je gledala i blago govorila: – U koji duboko vjeruje.Onda se ne bi smjela ustrucavati da mi ga objasniš.Hocu. Obecajem. Ali ne mogu sada… vjeruj mi!Sigurno – rece David ležerno. Zatim je iznenada izbacio svoju ruku zgrabivši torbicu što joj je

visjela s ramena na kožnatom remenu. Pocela se opirati; on ju je pogledao.Prestala je i duboko disala.Otvorio je torbicu i izvadio omotnicu koju su joj dali kod vodoskoka na Plazi de Mayo. Dok je

to cinio, ugledao je izbocinu na dnu torbe prekrivenu svilenim šalom. Držao je omotnicu u ruci izagrabio prema dolje. Maknuo je šal i izvadio mali revolver Remington. Bez ijedne rijeci provjerioje komoru i sigurnosni okidac te položio oružje u džep svoga sakoa.

Naucila sam se služiti njime – rece Leslie oprezno.Baš mi je drago – odgovori Spaulding otvarajuci omotnicu.Barem ceš vidjeti kako smo ucinkoviti – rece okrecuci se i gledajuci niz rijeku.Nije bilo zaglavlja, nije bilo imena autora ili organizacije.Naslov na vrhu papira je glasio: Spaulding, David, potpuk. vojna obavještajna. Vojska SADa.Oznaka 4.0. Fairfax.Ispod je bilo pet odlomaka koji su opisivali svaki korak što je napravio otkad je primijecen

kako u subotu popodne ulazi u veleposlanstvo. Davidu je bilo drago kad je vidio da Donald Scanlannije spomenut; prošao je kroz aerodrom i carinu neprimijecen.

I sve je ostalo bilo navedeno: njegov stan, njegov telefon, ured u veleposlanstvu, incident nakrovu Cordobe, rucak s Jean Cameron u La Boki, sastanak s Kendallom u hotelu, napad na AvenidiParana, telefonski poziv u trgovini u Rodriguez Perla.

Sve.Cak i rucak s Heinrichom Stoltzom u Langosti del Mar na granici Lezume. Procijenjeno je da ce

sastanak sa Stoltzom trajati minimalno jedan sat.Tu je ležalo objašnjenje njezina ležernog koraka na Avenidi de Mayo. Medutim, David je

skratio sastanak; nije bilo rucka. Pitao se jesu li ga slijedili kad je napuštao restoran.Nije bio zabrinut. Njegove misli bile su na Heinrichu Stoltzu i na nazocnosti Gestapa o cemu

Stoltz nije ništa znao.Tvoji su vrlo temeljiti. Tko su oni?Muškarci… i žene koji imaju poziv. Cilj. Veliki poziv.To te nisam pitao…Zacuo se zvuk automobila što je išao uzbrdo prema parkiralištu.Spaulding je posegnuo u sako po pištolj. Automobil je došao u vidokrug i prošao pokraj njih.

Ljudi u autu su se smijali. David se okrenuo od Leslie.Zamolila sam te da mi vjeruješ – rece djevojka. – Bila sam na putu do jedne kuce u toj ulici, tom

bulevaru Julio. Trebala sam biti ondje u jedan i trideset. Pitat ce se gdje sam.Neceš mi odgovoriti, je li?Odgovorit cu ti na neki nacin. Ovdje sam da te nagovorim da se makneš iz Buenos Airesa.Zašto?– Što god da radiš, a ja ne znam što je to, nisu mi rekli, to se ne može dogoditi. Mi necemo

dopustiti da se to dogodi.To je pogrešno.– Buduci da ne znaš o cemu se radi, kako znaš da je pogrešno?Jer su mi rekli. To je dovoljno!Ein Volk, ein Keich, ein Fuhrer – rece David tiho. – Upadaj u auto!Ne. Poslušaj me! Otidi iz Buenos Airesa! Reci svojim generalima da se to ne može izvršiti!Upadaj u auto!Došao je zvuk drugog automobila, ovaj put iz suprotnog smjera, s vrha. David je gurnuo ruku još

jednom u sako, ali onda ju je ležerno izvadio. To je bilo isto vozilo s nasmijanim turistima što jeprošlo prije nekoliko trenutaka.

Još su se smijali, mahali; valjda pijani od vina i od rucka.– Ne možeš me odvesti u veleposlanstvo! Ne možeš!– Ako ne udeš u auto, samo ceš se ondje probuditi!Kreni!Zacula se škripa guma na šljunku. Automobil koji je išao prema dolje iznenada se okrenuo i u

posljednjem trenutku oštro se zaustavio na parkiralištu.David je gledao i psovao u sebi. Njegova je ruka u sakou bila nepomicna.Dvije velike puške pojavile su se na prozorima automobila.Bile su uperene u njega.Glave trojice muškaraca u autu bile su skrivene svilenim carapama. Lica su im bila spljoštena,

groteskna pod prozirnim maskama. Pušku je imao neki muškarac pokraj vozaca i drugi odostraga.Muškarac odostraga otvorio je vrata. Njegova je puška mirno stajala. Naredio je mirnim

glasom, na engleskom.– Udite u auto, gospodo Hawkwood… i vi, pukovnice.Bacite oružje držeci ga za rucku s dva prsta.David je to ucinio.

– Krenite prema ogradi – zapovjedio je muškarac na stražnjem sjedalu – i bacite ga prijeko, ušumu.

David je poslušao. Muškarac je izašao iz auta da Leslie može uci. Vratio se na svoje mjesto izatvorio vrata.

Cuo se huk snažnog motora i još jednom škripa guma po šljunku.Automobil je izletio s parkirališta i pojurio nizbrdo.David je stajao kraj ograde. Krenut ce prijeko potražiti pištolj. Nije imalo smisla slijediti

automobil s Leslie Hawkwood i trojicom muškaraca zamaskiranih carapama.Njegov unajmljeni auto nije se mogao mjeriti s Duesenbergom.29 Restoran je odabrala Jean. Bio je izvan ruke u sjevernom dijelu grada, iza parka Palermo. To

je bilo mjesto gdje su dogovorili sastanak. Telefonske uticnice bile su u zidovima pokraj separea;mogli su se vidjeti konobari kako donose i odnose telefone iz separea.

Bio je malo iznenaden da Jean zna za takav restoran. Ili da bi takav odabrala za njih.Gdje si bio popodne? – upita videci ga da zuri u mraku njihovog separea.Na nekoliko sastanaka. Vrlo dosadnih. Bankari jako vole produljiti sastanke. Strand ili Wall

Street, nema razlike. Nasmiješio joj se.Da… možda, uvijek traže nacina kako da izvuku posljednji dolar.Ne možda. To je baš tako… Usput, ovo je krasno mjesto.Podsjeca me na Lisabon.Rim – rece ona. – Više je kao Rim. Malo dalje. Via Appia.Znaš li da Talijani sacinjavaju više od trideset posto stanovništva u Buenos Airesu?Znao sam samo da ih ima dosta.Talijanski utjecaj … to bi trebalo znaciti zlo.Ili mudrost. Ne nužno zlo. Na finom talijanskom utjecaju obicno zavide.Bobby me doveo ovamo jedne noci … mislim da dovodi dosta djevojaka ovamo.Ovdje je… diskretno.Mislim da je bio zabrinut da ce Henderson saznati da ima necasne planove. I tako me doveo

ovamo.Sto je samo potvrdilo njegove planove.Da…. Ovaj restoran je za ljubavnike. Ali mi to nismo bili.Drago mi je što si ga izabrala za nas. Pruža mi lijep osjecaj sigurnosti.O ne! Ne traži to. To nitko ne traži na tržištu ove godine.Ne… Sigurnost ne dolazi u obzir. I obveze. Niti one. Ne postoje obveze za prodaju. – Uzela je

cigaretu iz njegove otvorene kutije; on ju je zapalio. Kroz plamen vidio joj je oci kako zure u njega.Uhvacena, svratila je pogled prema dolje, u ništa.

Što je?Ništa… baš ništa. – Smijala se, ali bili su to samo obrisi smijeha; nije bilo duha, duhovitosti. –

Jesi li razgovarao s tim Stoltzom?Bože, muci li te to? … Zao mi je, mislim da sam trebao nešto reci. Stoltz je prodavao obavijesti

o floti; ja nisam u poziciji da kupim. Rekao sam da se javi mornarickoj obavještajnoj.Izvijestio sam jutros zapovjednika FMFove baze. Neka ga oni iskoriste.Baš cudno što je tebe nazvao.To sam i ja pomislio. Navodno su me prekjucer pronašli njemacki špijuni i saznali da se bavim

financijama. To je bilo dovoljno za Stoltza.On je krtica?

Ili prodaje lošu robu. To je FMFov problem, a ne moj.Vrlo si pricljiv. – Ispijala je nemirno kavu.Što to treba znaciti?Ništa… samo da si brz. Brz i spretan. Sigurno si jako dobar u svom poslu.A ti si loše raspoložena. Je li to zbog viška ginal Misliš da sam pijana?Nisi baš ni trijezna. Ali nije bitno – nasmiješio se. – Nisi baš alkoholicar ka.Hvala na izglasavanju povjerenja. Ali nemoj nagadati. To znaci neku stalnost. A to moramo

izbjeci, zar ne?Moramo li? Cini se da to veceras želiš reci. Nisam razmišljao o tom problemu.Samo si ga stavio sa strane, pretpostavljam. Sigurna sam da imaš druge, hitnije stvari. –

Vracajuci šalicu, Jean je prolila kavu na stolnjak. Ocito je bila iživcirana sama sobom. – Baš samnespretna – rece nakon trenutka tišine.

Baš si nespretna – složio se.Bojim se.Cega?Nisi došao u Buenos Aires da pregovaraš s bankarima, zar ne? Tu si zbog neceg krupnijeg.

Znam da mi neceš reci. I za nekoliko tjedana odlaziš, budeš li uopce živ.Prepuštaš se mašti. – Uhvatio ju je za ruku; ugasila je cigaretu i stavila ruku na njegovu. Stisnula

ga je cvrsto.Dobro. Recimo da imaš pravo. – Sada je govorila tiho; trebao se trsiti da je cuje. – Ja sve

izmišljam. Luda sam i previše sam popila. Udovolji mi. Igraj malo tu igru sa mnom.Ako tako želiš… u redu Reci cu ti nešto hipoteticno. Moj David ne boluje od sindroma

Ministarstva vanjskih poslova. On je agent. Ima ih nekoliko ovdje; susrela sam ih. Pukovnici ih zovuprovocarios… moj David je agent, a biti agent je…

visokorizicno ili tako nekako jer su pravila razlicita. To jest, pravila ne znace ništa… Nemapravila za te ljude… kao za tog mog izmišljenog Davida. Shvacaš me?

Shvacam – odgovori on jednostavno. – Nisam siguran koji je cilj igre ili kako dobivaš bodove.Doci cemo do toga. – Ispila je posljednju kap kave i držala cvrsto šalicu, precvrsto; ruka joj se

tresla. – Stvar je da takav muškarac kao moj… izmišljeni David može biti ubijen ili obogaljen ilizavršiti raznesenog lica. To je strašna pomisao, zar ne?

Da. To je vec do sada iskusilo nekoliko stotina tisuca ljudi.To je strašno.Ali oni su razliciti. Oni su vojska, imaju odore i odredena pravila. Cak i u zrakoplovima…

imaju vece šanse. I to govorim s odredenim iskustvom.Neprestano ju je gledao. – Stani!A, ne još. Sad cu ti reci kako možeš osvojiti bodove. Zašto moj izmišljeni David sve to cini?…

Ne, nemoj još odgovoriti.– Stala je i lagano se nasmiješila. – Ali niti neceš odgovoriti, zar ne? Nema veze, postoji drugi

dio pitanja. Za njega dobivaš dodatne bodove.Koji je drugi dio pitanja? – Mislio je da Jean u sebi ponavlja govor koji je naucila napamet.

Njezine sljedece rijeci su to dokazale.Vidiš, neprekidno sam razmišljala o tome… jer ta igra uvjeravanja…taj agent koji uvjerava. On ima jedinstven položaj; radi sam… ili s vrlo, vrlo malo ljudi. U

cudnoj je zemlji i sam je… Razumiješ li sad drugi dio?David ju je promatrao. Sastavila je neku apstraktne vezu u svom umu, a da to nije izgovorila. –

Ne, ne razumijem.Ako David radi sam, u cudnoj zemlji, i treba poslati šifre u Washington… Henderson mi je to

rekao… To znaci da mu ljudi za koje radi moraju vjerovati što kaže. Može im reci što god želi… Sadse vracamo na pitanje. Znajuci sve to, zašto izmišljeni David cini to što cini? Ne vjeruje valjda damože utjecati na ishod cijeloga rata? On je samo jedan medu milijunima i milijunima.

I… ako te dobro shvacam… taj uvjerljiv covjek može poslati obavijest nadredenima da je došlodo odredenih poteškoca…

I da treba ostati u Buenos Airesu. Duže vremena – prekine ga cvrsto držeci njegovu ruku.I ako mu kažu ne, on se uvijek može sakriti u pampasima.Nemoj mi se rugati – rece ona žestoko.– Ne rugam se. Necu izmišljati da ti mogu dati logicne odgovore, ali ne mislim da je muškarcu o

kojem govoriš sve tako jednostavno. Takvi se ljudi drže na nekoj uzdi. Mogu se poslati drugi ljudi uovo podrucje… bit ce poslani, siguran sam.

Tvoja strategija je samo kratkorocni dobitak; kazna je duga i teška.Polako je povukla ruke gledajuci podalje od njega. – To je rizik vrijedan toga. Jako te volim. Ne

želim da budeš povrijeden i znam da ima ljudi koji te pokušavaju povrijediti. – Stala je i okrenula ociprema njemu. Pokušavaju te ubiti, zar ne?… Jednog medu tolikim milijunima… i ja sama sebigovorim: Ne njega. Bože, ne njega. Zar ne shvacaš?… Trebaju li nam? Jesu li ti ljudi, tko god da su,tako važni? Nama? Nisi li vec dovoljno ucinio? Uzvratio je njezin pogled i shvatio dubinu njezinapitanja.

Nije to bila ugodna spoznaja… on jest dovoljno ucinio.Njegov je cijeli život preokrenut, a cudne stvari bile su svakodnevna pojava.Zbog cega?Amatera? Alana Swansona? Waltera Kendalla?Ed Pace je mrtav. Fairfax je potkupljen.Jedan medu tolikim milijunima.– Senor Spaulding? – te su ga rijeci šokirale jer su bile pot puno neocekivane. Konobar u

smokingu stajao je kraj ruba separea i govorio tiho.– Da?– Poziv za vas.David je pogledao diskretnog muškarca. – Možete li donijeti telefon do stola?– Ja se duboko ispricavam. Uticnica u ovom separeu ne radi.Laž, naravno; Spaulding je to znao.Dobro. – David je ustao iz separea. Okrenuo se prema Jean: Odmah se vracam. Popij još malo

kave.A ako hocu pice?Naruci ga. – Spremao se poci.Davide? – zazvala ga je potiho, ne glasno.Da? – okrenuo se. Ponovo ga je promatrala.Tortugas nije toga vrijedan – rece tiho.Bilo je to kao da ga je netko žestoko udario u trbuh. Kiselina mu se stvorila u grlu, dah zastao, a

oci boljele dok je gledao u nju.Odmah se vracam.Ovdje Heinrich Stoltz – rece glas.Ocekivao sam vaš poziv. Pretpostavljam da vam je centrala dala broj.

Nije bilo potrebno telefonirati. Sve je dogovoreno. Za dvadeset minuta zeleni Packard bit cepokraj restorana.

Muškarac ce staviti lijevu ruku kroz prozor držeci otvorenu kutiju njemackih cigareta, ovaj put.Mislio sam da cete cijeniti simbolicno ponavljanje.

Dirnut sam. Ali možda cete morati promijeniti vrijeme i automobil.Nema promjena. Herr Rhinemann je odlucan.I ja isto. Nešto je iskrsnulo.– Žao mi je. Za dvadeset minuta. Zeleni Packard.Veza je prekinuta.No, to je Stoltzov problem, mislio je David. Imao je samo jednu misao. Vratiti se Jean.Probio se iz jedva osvijetljenog kuta i prošao kraj gostiju bara koji su stolcima blokirali prolaz.

Žurio se. Ljudske i nežive zapreke su ga živcirale. Došao je do dijela gdje se veceralo i brzo otišaodo stolova u separeu odostraga.

Jean Cameron je otišla. Na stolu se nalazila poruka.Bila je na poledini papirnatog ubrusa, a rijeci su bile napisane teškim voskom olovke za obrve.

Napisane u žurbi, gotovo necitke: Davide, sigurno imaš stvari koje moraš završiti, mjesta na kojamoraš poci, a ja sam danas dosadna..

Ništa drugo. Kao da je stala.328 Zgužvao je ubrus i stavio ga u džep te otrcao kroz dvoranu na prednji ulaz. Sef sale stajao je

pokraj vrata.Senor? U cemu je problem?Ona dama u separeu. Kamo je otišla?Gospoda Cameron?Kriste! – mislio je David gledajuci mirnog portena. Što se dogadalo? Rezervacija je bila na

njegovo ime. Jean je rekla da je bila samo jedanput u ovom restoranu.Da. Gospoda Cameron! Prokletstvo, gdje je?Otišla je prije nekoliko minuta. Uzela je prvi taksi.Slušajte me vi…Senor – odgovori ponizni Argentinac. – Ceka vas neki gospodin vani. On ce se pobrinuti za

racun. On kod nas ima otvoren racun.Spaulding je pogledao u goleme staklene površine na teškim ulaznim vratima. Kroz staklo je

mogao vidjeti muškarca koji je stajao na plocniku. Bio je odjeven u bijelo Palm Beach odijelo.David je otvorio vrata i pristupio mu.Željeli ste me vidjeti?Samo vas cekam, gospodine Spaulding. Da vas otpratim.Auto ce doci za petnaest minuta.30 Zelena limuzina Packard stala je tocno preko puta restorana. Kroz otvoreni prozor pojavila

se vozaceva ruka koja je držala kutiju cigareta neprepoznatljive marke.Covjek u bijelom Palm Beach odijelu pristojno je mahnuo Spauldingu da pode s njim. Kad je

prišao bliže, David je vidio da je vozac golemi covjek u crnoj vezenoj kratkoj košulji koja jeotkrivala i naglašavala njegove mišicave ruke.

Bio je neobrijan, debelih obrva; izgledao je kao loše raspoloženi lucki radnik, a grub izgled bioje namjeran.

Spaulding je bio siguran u to. Covjek kraj njega otvorio je vrata automobila i David je ušao.Nitko nije govorio. Auto je vozio južno prema središtu Buenos Airesa; zatim sjeveroistocno

prema okrugu Aeroparque. David je bio malo iznenaden kad je vidio da je vozac ušao na širokuautocestu usporedo s rijekom. Isti put kojim je išao popodne s Leslie Hawkwood. Pitao se je li rutaizabrana namjerno, jesu li ocekivali da nešto kaže o toj podudarnosti. Sjedio je odostraga ne odajucida je išta prepoznao.

Packard je ubrzao na širokoj rijecnoj cesti koja je sad zakretala lijevo slijedeci vodu premabrežuljcima sjeverozapada. No, auto nije išao ni po jednoj pokrajnjoj cesti kojom je David išao prijenekoliko sati. Vozac je održavao jednaku, visoku brzinu. Znak na autocesti odbijao je svjedostautomobilskih reflektora. Tigre 12 km.

Promet je bio srednji, automobili su žurili na mahove iz suprotnog smjera; Packard ih jenekoliko pretekao. Vozac je stalno provjeravao unutarnji i vanjski retrovizor. Na dugackom zavoju nacesti Packard je usporio. Vozac je kimnuo glavom covjeku u bijelom Palm Beach odijelu pokrajDavida.

– Sad cemo promijeniti aute, Herr Spaulding – rece covjek posegnuvši u sako i vadeci pištolj.Ispred njih nalazila se zgrada, restoran ili gostionica s kružnom cestom oko ulaza što je skretala

u veliko parkiralište sa strane. Reflektori su osvjetljavali ulaz i tratinu.Vozac je skrenuo, a covjek pokraj Spauldinga ga je potapšao.– Tu izadite, molim vas, i krenite ravno unutra.David je otvorio vrata. Bio je iznenaden što je livrirani vratar ostao kraj ulaza ne micuci se

prema Packardu.Umjesto toga, prešao je brzo ispred izlaza i poceo hodati po šljuncanom prilazu u smjeru

parkirališta. Spaulding je otvorio ulazna vrata i ušao u sagovima prekirveno predvorje restorana;covjek u bijelom odijelu bio mu je sad za petama, s pištoljem u džepu.

Umjesto da nastavi prema ulazu u salu, covjek je pristojno primio Davida za ruku i pokucao naono što je izgledalo kao vrata malog ureda u predvorju. Vrata su se otvorila i njih dvojica su ušli. Bioje to maleni ured, ali se Spauldinga nije dojmio. Ono što ga se dojmilo bila su dvojica muškaracaunutra. Jedan je bio odjeven u bijelo Palm Beach odijelo, a drugi je, i David se odmah spontanonasmiješi, bio u istoj odjeci koju je i on imao. Svijetloplavi prugasti sako i tamne hlace. Drugimuškarac bio je njegove visine, iste grade, iste puti.

David nije imao vremena dalje promatrati. Stolnu lampu u malom uredu iskljucilo jenovopridošlo bijelo odijelo.

Nijemac koji je pratio Spauldinga otišao je do jedinog prozora što je gledao na kružni prilaz.Govorio je mekano.

– Schnell. Beeilen Ste sich… Danke.Dvojica muškaraca požurila su prema vratima i izašla. Nijemac kraj prozora ocrtavao se na

slabašnom svjedu prednjeg ulaza. Pozvao je Davida.– Kommen Sie hier.Otišao je do prozora i stao kraj muškarca. Njihova dva dvojnika stajala su na prilazu

razgovarajuci i gestikulirajuci kao da se svadaju; blago nesuglasje, ne silovito. Obojica su pušilacigarete, njihova su lica bila gotovo stalno prekrivena rukama. Ledima su bili okrenuti autocesti.

Zatim je došao automobil zdesna, – iz smjera parkirališta, i dvojica muškarca su ušla.Automobil se polako pomaknuo nalijevo, prema ulazu na autocestu. Zastao je nekoliko sekundicekajuci prikladan trenutak u smanjenom nocnom prometu.

Iznenada je pojurio naprijed, prešao na desnu stranu autoceste i ubrzao prema jugu, prema gradu.David nije bio siguran zašto je bio potreban toliko razraden scenarij; htio je to pitati covjeka do

sebe. Prije nego što je progovorio, primijetio je smiješak na muškarcevu licu koje je stajalo nekoliko

centimetara od njegova, pokraj prozora.Spaulding je pogledao van.Pedesetak metara na drugoj strani rijecne ceste upalila su se svjetla. Vozilo okrenuto na sjever

brzo se polukružno okrenulo na širokoj autocesti i uputilo strelovito na jug.Nijemac se nacerio: – Amerikanische… Kinder.David je zakoraknuo unazad. Muškarac je prešao do stola i upalio svjetiljku.– To je bila zanimljiva vježba – rece Spaulding.Covjek ga je pogledao. – To je bilo samo, ne znam kako biste vi to rekli, eine

Vorsichtsmassnahme, to je …– Mjera opreza – rece David.– Ja. Tako je. Vi znate njemacki… idemo. Herr Khinemann ne smije cekati više nego što to…

mjere opreza zahtijevaju.Spaulding je uvidio da je cak i uz danje svjetlo teško pronaci blatnu cestu. Bez ulicne rasvjete i

uz maglicastu svjetlost mjeseca izgledalo je kao da je Packard skrenuo s asfalta na crni zid koji senjihove gazde ponovo utišale. Cesta se uspinjala završavajuci na drugom prostranom parkiralištuispred goleme bijele vile s mramornim stubama što su vodile do najvecih hrastovih vrata koja jeDavid ikad vidio.

I tu su reflektori pokrivali cijelo podrucje. Za razliku od vanjskog dijela, ovdje se na sredininalazio vodoskok, a svjetlost se odbijala od kapljica vode.

Izgledalo je kao da je neka raskošna plantaža iz predratnog Juga rastavljena kamen po kamen,dasku pod dasku, mramorni blok po mramorni blok i ponovo podignuta u dubini argentinske šume.

Izvanredna, pomalo zastrašujuca po arhitektonskom masivnom pristupu. Gradevinski inženjer uDavidu osjetio se u isti mah izazvan i zapanjen. Materijal i logistika bili su zasigurno izvanredni;nacini rušenja i prijevoza nevjerojatni.

Trošak nezamisliv.Nijemac je izašao iz auta i došao do Davidovih vrata.Otvorio ih je.– Ostavljamo vas sada. Bio je to ugodan put. Idite prema vratima; ondje ce vas primiti. Auf

Wiedersehen.David je izašao i stao ispred mramornih stuba. Zeleni Packard krenuo je nizbrdo.Spaulding je stajao sam gotovo minutu. Ako su ga promatrali, i ta misao mu je pala na pamet,

pomislit ce da je zadivljeni posjetitelj opijen velicanstvenošcu prizora pred sobom. Ta prosudba bilabi djelomicno tocna da se on nije zapravo usredotocio na jednostavnije detalje vile: prozore, krov,teren na obje vidljive strane.

Stalno je mislio na ulaz i izlaz. Neocekivano nije znacilo nevjerojatno.Koracajuci uza stube približio se golemim, debelim drvenim vratima. Nije bilo alke niti zvona.

Nije ni mislio da ce ih biti.Okrenuo se i pogledao prema podrucju osvijetljenom reflektorima. Nije bilo nikoga na vidiku;

ni cuvara ni posluge. Nikoga.Tiho. Cak su se i zvukovi doimali prigušenima.Samo je prskanje vodoskoka remetilo tišinu.334 Što je znacilo, naravno, da su nevidljive oci i necujni šapat bili usmjereni prema njemu.Vrata su se otvorila i pojavio se Heinrich Stolz.– Dobrodošli u Habichtsnest, Herr Spaulding. Sokolovo gni jezdo; prikladno, ako ne i teatralno

ime, zar ne?

David je zakoraknuo unutra. Predvorje, kako se moglo i ocekivati, bilo je golemo; mramornostubište uzdizalo se iza lustera nacinjenog od nekoliko tisuca kristalnih cunjeva. Zidovi su biliprekriveni zlatnim tapetama; renesansne slike visjele su ispod srebrnih svjetiljki.

Ne slici ni na jedno pticje gnijezdo koje sam vidio.Istina. No, Habichtsnest, mislim, gubi nešto na znacenju kad se prevede. Dodite sa mnom,

molim. Herr Ehinemann je vani, na balkonu prema rijeci. Ugodna je vecer.Hodali su ispod grotesknog, ali lijepog lustera pa ispod mramornog stubišta do luka na kraju

velike dvorane. Vodio je do goleme terase što se protezala duž cijele gradevine. Ondje su se nalazilibijeli stolovi od kovanog željeza s cistim staklom i stolice razlicitih velicina s jastucima žarkih boja.

Niz velikih dvostrukih vrata, koja su vodila prema razlicitim dijelovima prostrane kuce, mogaose vidjeti s obje strane luka.

Na rubu terase bila je kamena balustrada visoka do struka sa statuama i biljkama na rubu. Izabalkona u daljini tekle su vode Rio Lujana. Na lijevom kraju terase nalazila se mala platformablokirana vratima. Iznad nje mogle su se vidjeti goleme debele žice. Bila je to platforma za žicaru;žice su išle ocito dolje do rijeke.

David je upijao luksus ocekujuci prvi susret s Rhinemannom. Nikog nije bilo. Odšetao je doograde i vidio kako se ispod balkona nalazi druga terasa, možda sedam metara niže. Golemi bazen strkacim stazama bio je osvijetljen reflektorima ispod plavozelene vode. Dodatni metalni stolovi sasuncobranima i ležaljkama bili su postavljeni oko bazena i terase. Sve je to okruživala njegovanatratina što je u razlicitim refleksijama svjetla izgledala kao najdeblja, najpunija glatka tratina koju jeDavid ikada vidio.

Nekako nezamjetno vidjeli su se obrisi stupova i vrata. Bio je to teren za kroket.– Nadam se da cete doci jednoga dana i uživati u našim jednostavnim zadovoljstvima,

pukovnice Spaulding.David je bio zapanjen cudnim, tihim glasom. Okrenuo se.Figura muškarca stajala je u sjeni kraj luka velike dvorane.Erich Rhinemann ga je promatrao, naravno.Rhinemann se pojavio iz mraka. Bio je muškarac srednje visine sa sijedom ravnom kosom

zacešljanom kruto prema natrag bez razdjeljka. Bio je nekako zdepast za svoju velicinu, krupan bimožda bila dobra rijec, ali velicina struka mogla bi opovrgnuti tu rijec. Ruke su mu bile velike,mesnate, no nekako nježne. Cvrsto su držale vinsku cašu izmedu prstiju.

Došao je na dovoljnu kolicinu svjetlosti da je David mogao jasno razabrati njegovo lice.Spaulding nije bio siguran zašto, ali lice ga je zapanjilo. Bilo je to široko lice, širokog cela iznadširoke, prostrane usnice koja se nalazila ispod prilicno širokog, ravnog nosa. Bio je vrlo taman, anjegove obrve gotovo bijele od sunca. I zatim je David shvatio zašto je bio zapanjen.

Erich Rhinemann je bio starac. Jako preplanula koža bila je maska za tisuce bora koje su mugodine dale: oci su mu bile uske, okružene nateklim udubinama starosti; besprijekorno skrojenisportski sako i hlace bili su izradeni za puno, puno mladeg muškarca.

Rhinemann se borio u bitki koju njegovo bogatstvo nije moglo dobiti.Habichtsnest ist prachtig. Unglaublich – rece David pristojno, ali bez primjerenog oduševljenja.Vrlo ste ljubazni – odgovori Rhinemann pružajuci ruku. – I pristojni; ali nema razloga da ne

govorimo engleski… hajde, sjednite. Mogu li vas ponuditi picem? Financijaš ga je odveo donajbližeg stola.

Hvala, ne – rece David sjedajuci nasuprot Rhinemannu. Imam hitan posao u Buenos Airesu. Tosam pokušao razjasniti Stoltzu prije nego što je spustio slušalicu.

Rhinemann je pogledao prema spokojnom Stoltzu koji se naslonio na kamenu balustradu. – Zarje to bilo potrebno?

Ne smije se tako postupati s Herr Spauldingom.Bojim se da je bilo potrebno, mein Herr. Za dobrobit našeg americkog prijatelja. Javljeno nam

je da ga prate; mi smo bili pripravni za takvo što.Ako sam bio pracen, vi ste bili ti koji ste me pratili.Nakon te cinjenice, pukovnice; ne nijecem to. Prije toga nismo imali razloga.Rhinemannove uske oci usmjerile su se na Spauldinga. Ovo je uznemirujuce. Tko bi vas htio

pratiti?– Možemo li razgovarati nasamo? – rece David gledajuci Heinricha Stoltza.Financijaš se nasmijao. – Ja u svojim dogovorima ne iskljucujem Botschaftssekretdra. On je

medu mojim najvrednijim suradnicima u Južnoj Americi. Ništa se ne smije sakriti od njega.Tvrdim da necete saznati osim ako ne razgovaramo nasamo.Našem americkom pukovniku je možda neugodno – prekine Stoltz. Glas mu je zvucao

uvredljivo. – Covjeka iz Lisabona njegova vlada smatra nesposobnim. On je pod americkimnadzorom.

David je zapalio cigaretu; nije odgovorio njemackom atašeu. Rhinemann je govoriogestikulirajuci velikim, nježnim rukama.

Ako je tako, nema razloga da se iskljuci. I ocito, ne može biti drugo objašnjenje.Mi kupujemo – rece David neznatno naglašavajuci. – Vi prodajete… ukradenu robu.Stoltz je htio nešto reci, ali ga je Rhinemann zadržao podignutom rukom.Ono što tvrdite je nemoguce. Mi smo sve uspješno izveli u potpunoj tajnosti. A Herr Stoltz je

osoba od povjerenja Vrhovnog zapovjedništva. Više nego veleposlanik.Ne volim ponavljati – David je govorio ljutito. – Osobito kada placam.– Otidite, Heinrich – rece Rhinemann uperivši pogled na Spauldinga.Stoltz se ukoceno naklonio i izašao brzo, ljutito kroz luk u velikoj dvorani.Hvala – David se premjestio na stolici i pogledao nekoliko malih balkona na drugom i trecem

katu kuce. Pitao se koliko je ljudi kraj prozora; koji promatraju, pripravni da priskoce, ako napravipogrešan korak.

Sami smo kako ste tražili – rece njemacki iseljenik jedva prikrivajuci iživciranost. – Što je?Stoltz je oznacen – rece Spaulding. Stao je da vidi kako ce financijaš reagirati na takve vijesti.

Kao što je mogao i ocekivati, nije reagirao.David je nastavio misleci da možda Rhinemann nije potpuno razumio. – Ne daju mu prave

informacije u veleposlanstvu. Dobio bi bolje u našem.Apsurdno! – Rhinemann je ostao nepomican, a njegove uske oci buljile su polužmireci u Davida.

– Na cemu temeljite svoje mišljenje?Na Gestapu. Stoltz tvrdi da Gestapo nije aktivan u Buenos Airesu. Griješi. Ovdje su. Aktivni su.

Odlucni da vas zaustave. Da nas zaustave.Smirenost Ericha Rhinemanna je nestala, barem neznatno.Nastalo je samo malo, lagano drhtnje u nakupinama mesa ispod ociju, a njegov pogled, ako je to

uopce bilo moguce, mislio je David, bio je tvrdi nego prije.Molim vas, razjasnite!Želim da mi se prvo odgovori na pitanja.Želite da vam se prvo…? – Rhinemann je podigao glas, njegova ruka je stegnula stol, žile su

iskocile na njegovim vec sijedim sljepoocnicama. Zastao je i nastavio kao i prije. Oprostite mi.

Nisam navikao na uvjete.Znam da niste. S druge strane, ja nisam navikao raditi s vezom kao što je Stoltz koji je slijep na

vlastitu ranjivost.Takva osoba me živcira… i brine.Ta pitanja. Da cujem?Pretpostavljam da su nacrti izašli?Jesu.Na putu su?Stižu nocas.Uranili ste. Naš covjek nece stici do prekosutra.– Sad ste vi taj koji je dobio pogrešnu informaciju, Herr Colonel. Americki znanstvenik, Lyons,

stici ce ovamo sutra.David je šutio nekoliko trenutaka. Upotrijebio je taj trik na toliko osoba u prošlosti da pokaže

iznenadenje.Ocekuje se u San Telmu prekosutra – rece David. – Promjena je beznacajna, ali to mi je Kendall

rekao.Prije nego što se ukrcao na Van Americanov kliper. Poslije smo razgovarali.Cini se da je razgovarao s dosta ljudi. Imali li ta promjena smisla?Raspored može biti usporen ili ubrzan po potrebi…Ili izmijenjen da nekoga izbaci iz ravnoteže – prekine David.Ne radi se o tome. Nema razloga. Kao što ste to vi vrlo sažeto formulirali, mi prodajemo, vi

kupujete.– I naravno, nema razloga da Gestapo bude u Buenos Airesu…Možemo li se vratiti na tu temu, molim? – prekine Rhinemann.Trenutak – odgovori Spaulding svjestan da je Nijemcev temperament ponovo na kušnji. – Treba

osamnaest sati da moje šifre stignu u Washington. Moraju otici kurirom, pod kemijskim pecatom.Stoltz mi je to rekao. Bili ste budalasti. Šifre je trebalo poslati.Eine Vorsichtsmassnahme, mein Herr – rece David. – Jednostavnije receno, ne znam tko je

potkupljen u našem veleposlanstvu, ali siguran sam da netko jest. Šifre se mogu prodati.Autenticne ce biti poslane radijem samo kada Lyons potvrdi nacrte.Onda morate brzo krenuti. Pošaljite šifre ujutro; ja cu donijeti prvi dio nacrta u San Telmo sutra

navecer… Eine Vorskhtsmassnahme. Dobit cete ostatak kada nas uvjerite da je Washington pripravanplatiti u Švicarskoj… kao rezultat primanja vaše šifre. Necete napustiti Argentinu dok mi ne jave izBerna. Postoji malo uzletište zvano Mendarro.

Blizu je. Moji ljudi ga nadziru. Vaš ce zrakoplov biti ondje.Dogovoreno. – David je ugasio cigaretu. – Sutra navecer prvi dio nacrta. Ostatak u dvadeset i

cetiri sata… Sada smo napravili raspored. To je sve što me zanima.Gut! A sad cemo se vratiti na taj Gestapo. – Rhinemann se nagnuo prema naprijed u stolici. Žile

na sljepoocnicama ponovo su napravile plave potocice na njegovoj suncem okupanoj koži. – Rekliste da cete razjasniti!

Spaulding je to ucinio.Kad je završio, Erich Rhinemann je disao duboko i mirno. U nakupinama mesa njegove uske oci

bile su ljutite, ali kontrolirane.Hvala vam. Siguran sam da postoji objašnjenje. Nastavit cemo po rasporedu… Sad, bila je to

duga i složena vecer.

Odvest ce vas natrag u Cordobu. Laku noc!Altmuller! – vikao je Rhinemann – Idiot! Budala!Ne razumijem – rece Stoltz.Altmuller… – Rhinemannov glas se stišavao, ali silina je ostala. Okrenuo se prema balkonu

obracajuci se golemoj tami i rijeci pod sobom. – U njegovim suludim pokušajima da njegovoVrhovno zapovjedništvo ne bude povezano s Buenos Airesom… da pocisti svoje dragocjenoministarstvo, uhvatio ga je njegov vlastiti Gestapo!

Nema Gestapa u Buenos Airesu, Herr Rhinemann – rece Stoltz odlucno. – Covjek iz Lisabonalaže.

Rhinemann se okrenuo i pogledao diplomata. Njegov je govor bio leden: – Znam kad netko laže,Herr Stoltz. Taj Lisabon mi je rekao istinu; nije imao razloga drukcije uciniti… Dakle, ako Altmullernije uhvacen, izdao me.

Poslao je Gestapo, ne namjerava izvesti razmjenu. Uzet ce dijamante i uništiti nacrte. MrziteljiZidova su me doveli u zamku.

– Ja sam, osobno, jedini koordinator s Franzom Altmullerom.– Stoltz je govorio najuvjerljivijim tonovima, uzgajanim desetljecima u službi vanjskih poslova.

– Vi ste, Herr Rhinemann, to uredili. Nemate razloga sumnjati u mene. Ljudi u skladištu u Ocho Callesu gotovo završili.

Koeningovi dijamanti bit ce provjereni za dan ili dva; kurir ce isporuciti nacrte prije nego štozavrši noc. Sve je kako smo planirali. Razmjena ce se izvršiti.

Rhinemann se ponovo okrenuo na drugu stranu. Stavio je svoje debele, ali nježne ruke na ogradui gledao u daljinu. Postoji samo jedan nacin da budemo sigurni – rece tiho. Radio Berlin. ŽelimAltmullera u Buenos Airesu. U protivnom nema razmjene.

31 Nijemac u bijelom Palm Beach odijelu presvukao se u poluvojnu odoru koju su nosiliRhinemannovi cuvari. Vozac nije bio isti. Bio je Argentinac.

I automobil je bio drukciji. Bio je to Bentlej sa šest sjedala.Ploca s instrumentima bila je od mahagonija. Auto je bio tapeciran sivim pustom i imao je

zastore. Bilo je to vozilo primjereno gornjem sloju britanske diplomatske službe, ali ne tako visokomkao što je veleposlanik; samo vrlo uglednom. Drugi Rhinemannov utjecaj, pretpostavljao je David.

Vozac je zaokrenuo na mracni rijecni put s tamnijih granica skrivene blatne ceste. Pritisnuo jegas do daske i Bentlej je poletio. Nijemac je ponudio Spauldingu cigaretu; David je odbio kimanjemglave.

Rekli ste da želite da vas odvezem do americkog veleposlanstva, senor? – upita vozac laganookrecuci glavu i ne skidajuci oci s ceste. – Nažalost, to ne može. Senor Rhinemann je naredio da vasodvezemo do zgrade u Cordobi. Oprostite mi. Ne smijemo odstupiti od uputa nadoda Nijemac.

Nadam se da necete. Zato dobivamo ratove.Uvreda je upucena na pogrešnu adresu. Meni je apsolutno svejedno.– Zaboravio sam. Habichtsnest je neutralan. – David je završio razgovor pomicuci se u stolici,

prekriživši noge i piljeci u tišini kroz prozor. Jedina misao mu je bila da stigne do vele poslanstva ido Jean. Upotrijebila je rijec Tortugas.

Ponovo neshvatljivi Tortugas.Kako je znala? Zar se uopce može zamisliti da ona ima udjela u tome?Tortugas nije vrijedan toga. Jean je izgovorila te rijeci.Preklinjala je.Leslie Hawkwood je preklinjala. Leslie Hawkwood je proputovala šest tisuca kilometara da

prkosno moli. I to fanaticno.Odlazi iz Buenos Airesa, Davide!Je li postojala veza?O Kriste! Mislio je. Je li doista postojala veza?– Senorsl Vozac je govorio oštro, uzdrmavši Davidove misli. Nijemac se odmah instinktivno

pomaknuo u sjedalu i pogledao kroz stražnji prozor. Izrekao je dvije rijeci.Koliko dugo?Predugo za sumnju. Jeste gledali?Nisam.Pretekao sam tri automobila. Ništa. Zatim sam usporio, u krajnjem desnom traku. Za nama je.

Približava se.– Mi smo u okrugu Dva brda, je li? – upita Nijemac.– Si… Dolazi brzo. To je snažan auto; preteci ce nas na auto cesti.– Idi prema Colinas Rojas! Skreni na sljedecoj cesti desno!Na bilo kojoj – zapovijedao je Rhinemannov pomocnik vadeci pištolj iz sakoa dok je govorio.Bently je proklizio u iznenadnom zavoju nagnut nadesno te bacio Davida i Nijemca na lijevi dio

stražnjih sjedala.Argentinac je tjerao motor krecuci se uzbrdo; mjenjac je ubacio u prvu brzinu dosegavši

maksimalnu brzinu za nekoliko sekundi. Došla je mala ravnica prije druge uzbrdice i vozac ju jeiskoristio da još ubrza auto. Auto se nagnuo prema naprijed u eksploziji ubrzanja kao da je velikimetak.

Drugo brdo bilo je strmije, ali pocetna brzina je pomogla.Pobjegli su prema gore; vozac je poznavao svoj stroj, mislio je David.Eno svjetla! – vikao je Nijemac. – Slijede nas!Ondje je ravnica… mislim – rece vozac usredotocujuci se na cestu. – Iza onog brda. Ima mnogo

pokrajnjih cesta; pokušat cemo se sakriti na nekoj od njih. Možda ce proci.– Ne – Nijemac je još virio kroz stražnji prozor.Provjerio je punjenje svojih pištolja dodirom; zadovoljan, zatvorio ih je. Zatim se okrenuo do

prozora i posegnuo ispod sjedala. Bentlej se raspadao i vibrirao uzbrdo po seoskoj cesti. Nijemac jepsovao dok je rukom divlje pretraživao prostor iza nogu.

Spaulding je mogao cuti kliktanje metalnih šarka. Nijemac je gurnuo pištolj za pojas islobodnom rukom posegnuo prema dolje. Izvadio je debelu automatsku pušku koju je Davidprepoznao kao najnovije, najsnažnije, borbeno oružje što je razvio Treci Keich. Spremnik koji jeNijemac brzo napunio imao je više od 40 metaka kalibra 0.30.

Rhinemannov pomocnik je progovorio: – Idi prema ravnom dijelu. Neka se približe!David se uspravio i držao za kožnati remen preko stražnjeg dijela prednjeg sjedala i podupro

lijevu ruku na okvir prozora. Govorio je otresito Nijemcu.– Nemojte to upotrijebiti! Ne znate tko su oni.Covjek s oružjem kratko je pogledao Spauldinga ne pokazujuci namjeru da ga posluša. – Znam

što mi je dužnost. – Posegnuo je na desnu stranu stražnjeg prozora gdje se nalazio mali metalni prstenusaden u pust. Ugurao je prst i povukao prsten prema sebi. Pokazao se otvor širok dvadesetakcentimetara i možda osam centimetara visok.

David je pogledao lijevo od prozora. Ondje je bio još jedan prsten, još jedan otvor.Rhinemannov je auto bio pripremljen za opasnost. Moglo se bez problema pucati na bilo kojiautomobil što bi ga slijedio; vidik je bio cist, bez poskakivanja pri visokim brzinama po teškom

terenu.Sto ako su to Amerikanci koji me slijede? – vikao je David dok je Nijemac kleknuo na sjedalo i

spremao se ugurati pušku u otvor.Nisu!To ne znate!Senorsl – viknuo je vozac. – Idemo nizbrdo; to je dugacki široki zavoj. Sjecam se! Dolje su

polja visoke trave. Ravne…ceste. Držite se!Bentlej je iznenada propao kao da se sjurio s ruba stijene.Došlo je odmah do ubrzanja, i to toliko naglog, da je Nijemac s puškom bacen unatrag, a

njegovo tijelo letjelo je djelic sekunde kroz zrak. Udario je u naslon prednjeg sjedala, a oružje jedržao tako da ublaži pad.

David nije mogao, odnosno, nije smio oklijevati. Zgrabio je pušku držeci prste oko okidaca istišcuci kundak prema unutra te je izbio iz Nijemcevih ruku. Rhinemannov pomocnik je biozaprepašten onime što je Spaulding ucinio.

Posegnuo je za pojas za pištoljem.Bentley se sjurio niz duboku padinu velikom brzinom.Došli su do širokog zavoja što ga je Argentinac spominjao; automobil je poceo ludo juriti i

cinilo se da probija granice fizike: jedna strana bila je na kotacima, a druga u zraku.David i Nijemac su se pripili uz sjedalo na suprotnim stranama.Noge su bile napete, a stopala zabijena u pust.Dajte mi tu pušku! – Nijemac je uperio pištolj u Davidove grudi. David je imao kundak pod

rukom, prst na okidacu, a cijev cudovišnog oružja uperenu u Nijemcev trbuh.Vi pucajte i ja cu pucati – odgovori. – Ja se možda izvucem, ali vi necete. Skupljat ce vas po

cijelom autu!Spaulding je vidio da se vozac uspanicio. Komešanje na stražnjem sjedalu spojeno s

problemima nizbrdice, brzinom i zavojima, stvorilo je krizu koju nije mogao podnijeti.– Senors! Madre de Jesus… Ubit cete nas!Bentlej je nakratko udario u kameni rubnjak ceste i jako se odbio. Vozac se povukao prema

središnjoj crti. Nijemac je progovorio.Glupo se ponašate. Ti ljudi progone vas, a ne nas!Ali nisam siguran u to. Ne ubijam ljude na temelju pretpostavki.Onda cete ubiti nas? Zašto?Ne želim da itko pogine… odložite pištolj! Obojica znamo koje su šanse.Nijemac je oklijevao.Došao je još jedan udarac; Bentlej je udario u veliku stijenu ili palu granu. To je bilo dovoljno

da uvjeri Rhinemannova pomocnika. Stavio je pištolj na sjedalo.Dvojica protivnika bila su napeta; Davidove oci na Nijemcevoj ruci, Nijemceve na puški.– Madre de Diosl – Argentincev uzvik odavao je olakšanje, a ne daljnju paniku. Bentlej je

polako usporavao.David je provirio kroz vjetrobransko staklo. Izlazili su iz zavoja na brdu; u daljini su bili ravni

sagovi polja, mali pampasi na kojima se zrcalila dosadna mjesecina.Uzeo je Nijemcev pištolj sa sjedala. Bio je to neocekivan potez; Rhinemannov pomocnik bio je

iznerviran samim sobom.Udahni duboko – rece Spaulding vozacu. – Uzmi cigaretu. I odvedi me natrag u grad.

Pukovnice! – zalajao je Nijemac. – Vi možda jeste naoružani, ali odostraga je automobil! Neželite li poslušati moj savjet, barem se maknite s ceste!

– Nemam vremena za gubljenje. Nisam rekao da uspori, nego da se opusti.Vozac je došao na ravni dio ceste i ponovo ubrzao Bentleja.Za to vrijeme poslušao je Davidov savjet i zapalio cigaretu.Automobil se ponovo smirio.– Ne micite se! – naredio je Spaulding smjestivši se dijago nalno u desni kut i s jednim

koljenom na podu držeci pušku ležereno, ali ne neoprezno.Argentinac je govorio preplašeno monotonim glasom: Ponovo svjetla. Približavaju se brže nego

što ja mogu voziti ovaj automobil… Sto želite da ucinim?David je razmišljao o mogucnostima. – Dajte im priliku da odgovore… Ima li dovoljno

mjesecine da se vidi cesta? S iskljucenim svjedima?Malo. Ne puno. Ne sjecam se…Upali ih i ugasi ! Dvaput… sad!Vozac je ucinio kako mu je naredeno. Ucinak je bio cudan: iznenadna tama, iznenadna svjetlost

dok je Bentlej jurio uz visoku travu što je rasla s obiju strana ceste.David je promatrao svjetla progonitelja kroz stražnji prozor.Nije bilo odgovora na signal. Pitao se jesu li bili dovoljno jasni, jesu li prenijeli njegovu

poruku.– Ponovi to! – zapovjedio je vozacu. – Drži nekoliko…sekundi. Sad!S komandne ploce zaculi su se klikovi. Svjetla su ostala ugašena tri, cetiri sekunde. Ponovo

klikovi; ponovno mrak.I tada se to dogodilo.Progoniteljski automobil zapoceo je paljbu. Staklo stražnjeg prozora se raspalo, a komadici su

se zaboli u kožu i sjedala.David je osjetio kako mu krv tece niz obraze; Nijemac je zavrištao od boli i primio se za krvavu

lijevu ruku.Bentlj je zakrivudao; vozac je okretao upravljac goredolje; išli su cikcak po cesti.– Evo vam odgovora – vikao je Rhinemannov pomocnik krvave ruke, a u ocima mu je bila

mješavina panike i bijesa.David je brzo dodao pušku Nijemcu: – Upotrijebite je!Nijemac je ugurao cijev u otvor; Spaulding se pridigao i posegnuo za metalnim prstenom na

lijevoj strani prozora; povukao ga je i stavio pištolj.Još jedanput se cula paljba iz automobila odostraga. Bila je to grmljavina poluatomatske puške,

raspršena, velikog kalibra. Zasula je stražnji dio Bentleja. Rupe su se pojavile na krovu i sa strane;nekoliko metaka probilo je prednji vjetrobran.

Nijemac je poceo pucati iz automata; David je ciljao najbolje što je mogao. Raspadajuci Bentlejjurio je ostavljajuci progoniteljski auto izvan vidokruga. Ipak je povukao okidac nadajuci se da cepogoditi barem gume.

Rika iz njemackog oružja bila je gromoglasna, stalni krešendo zaglušnih eksplozija, a ispalecahure punile su malenu, elegantnu unutrašnjost.

David je odmah vidio eksploziju. Poklopac motora jureceg automobila iznenada se pretvorio umasu dima i pare.

Ali iz te pare još je dolazila grmljavina strojnica.

– Aaah – vrisnuo je vozac. David je pogledao i vidio kako krv tece iz vozaceve glave. Vrat muje bio napola odsjecen.

Argentinceve ruke su skliznule s upravljaca.Spaulding se nagnuo pokušavajuci dosegnuti upravljac, ali nije uspio. Bentlej se sjurio s ceste i

proklizio kroz visoku travu.Nijemac je izvadio automatsko oružje iz otvora.Razbio je bocni prozor pomocu cijevi puške i ugurao drugo punjenje dok je Bentlej udarajuci

lijevo i desno iznenada stao u travi.Progoniteljski auto, sada u oblaku dima i vatre, bio je paralelan s Bentlejem na cesti. Zakocio je

dvaput, zaljuljao se jedanput i stao na mjestu, nepomican.Pucnji su dolazili iz obrisa vozila. Nijemac je nogom otvorio vrata Bentleja i uskocio u visoku

travu. David se stisnuo uz lijeva vrata prstima tražeci rucku i gurajuci vrata svojom težinom da semogu širom otvoriti te da se ubaci u zaklon.

Iznenada je zrak bio ispunjen nadmocnom grmljavinom automatske puške u rafalnoj paljbi.Krici su parali mrak; David je otvorio vrata i, kako je provirio, vidio je Rhinemannova

pomocnika kako se diže iz trave. Diže i ide prema pucnjavi. Njegov je prst držao automatski okidac,a cijelo tijelo se treslo posrcuci pod udarcima metaka što su mu ulazili u meso.

Pao je.Dok je padao, cula se eksplozija iz automobila na cesti.Spremnik za gorivo ispod prtljažnika eksplodirao je bacajuci vatru i metal u zrak.David se povukao k stražnjoj strani Bentleja držeci cvrsto pištolj.Pucnjava je prestala. Ostali su samo rika plamena i stupovi pare.Pogledao je s kraja prtljažnika Bentleja krš na cesti.Prepoznao je automobil. Bio je to Duesenberg koji je pokupio Leslie danas popodne.Dva mrtva tijela koja su se vidjela odostraga brzo je gutala vatra. Vozac je bio povijen na

stolici mlitavih ruku, nepomicne glave, ociju širokih u smrti.Bio je tu i cetvrti muškarac koji je visio na cesti pokraj otvorenih desnih vrata.Ruka mu se pomakla! Zatim glava!Bio je živ!Spaulding je otrcao do zapaljenog Duesenberga i izvukao polusvjesnog covjeka iz olupine.Vidio je previše ljudi kako umiru da bi pogriješio kad vidi tracke života. Nije bilo potrebe da

ubrza smrt, samo da je iskoristi.David je posjeo muškarca. – Tko se vi? Zašto ste me htjeli ubiti?Muškarceve oci, koje su plivale u svojim šupljinama, usredotocile su se na Davida. Jedan je

reflektor slabo svijetlio iz dima Duesenberga koji je eksplodirao; i on je umirao.– Tko ste vi? Reci mi tko ste!Muškarac nije htio ili nije mogao govoriti. Umjesto govora, pomaknule su mu se usne, ali niti

šapat nije izašao.Spaulding se još sagnuo.Muškarac je umro pokušavajuci pljunuti Davidu u lice.Slina i krv pomiješale su se na muškarcevoj bradi dok mu je glava klonula.U svjetlosti plamena što se širio, Spaulding je rastvorio muškarcev sako.Nije bilo dokumenata.Niti u hlacama.Strgnuo je tkaninu na kaputu, razderao košulju do pojasa.

A onda je stao. Zapanjen, znatiželjan.Na trbuhu mrtvog muškarca nalazile su se oznake. Rane, ali ne od metaka. David je vec vidio

takve ožiljke.Nije mogao, a da ne ucini to. Podigao je muškarca za vrat i razderao kaput na lijevom ramenu te

razderao košulju na šavu da vidi ruku.Bili su ondje. Duboko u koži. Da se nikad ne izbrišu.Tetovirani brojevi logora smrti.Ein Volk, Ein Reich, ein Fiihrer.Mrtvi muškarac bio je Židov.32 Bilo je gotovo pet sati kad je Spaulding došao do svog stana u Cordobi. Uklonio je sve

dokumente koje je mogao naci kod mrtvog argentinskog vozaca i Rhinemannova pomocnika. Našao jealat u prtljažniku i uklonio plocice s Bentleja; pomaknuo je kazaljke na satu na ploci s instrumentimaunaprijed i zatim ga razbio. Ako ništa drugo, ti detalji mogu usporiti policijsku istragu, barem zanekoliko sati, dajuci mu dragocjeno vrijeme prije nego što se suoci s Rhinemannom.

Rhinemann ce zahtijevati takvo suocavanje.Previše toga je trebalo saznati, povezati.Hodao je gotovo sat vremena preko dva brda Colinas Rojas do rijecne autoceste. Uklonio je

komadice prozorskog stakla s lica. Na srecu, bilo ih je malo, a posjekline nisu bile velike.Sakrio je zastrašujucu automatsku pušku daleko od prizora smrti, uklonio punjenje i uništio

kucište okidaca sve dok oružje nije postalo neupotrebljivo. Zatim ga je bacio u šumu.Pokupio ga je kamion iz okruga Tigre koji je raznosio mlijeko; ispricao je vozacu strašnu pricu

o alkoholu i seksu, da su ga strucno orobili i da nikoga nije mogao okriviti osim sebe.Vozac se divio strancevu duhu, njegovu prihvacanju rizika i gubitka. Vožnja je nastavljena u

smijehu.Znao je da je besmisleno, cak neozbiljno, pokušati spavati.Trebalo je puno toga uciniti. Istuširao se i skuhao veliki lonac kave.Bilo je vrijeme. Danja svjetlost je došla s Atlantika. Misli su mu bile jasne; bilo je vrijeme da

nazove Jean.Rekao je zapanjenom marincu na centrali veleposlanstva da gospoda Cameron ocekuje poziv;

zapravo je zakasnio, prespavao je. Gospoda Cameron je planirala loviti ribe; trebali su biti u LaBoki u šest.

Halo?.. Halo – Jeanin glas bio je ispocetka pospan, a zatim iznenaden.Ovdje David. Nemam se vremena ispricavati. Moramo se odmah vidjeti.Davide? O Bože!..Nademo se u tvom uredu za dvadeset minuta.Molim te…Nema vremena! Za dvadeset minuta. Molim te, budi ondje… Trebam te, Jean. Trebam te!Dežurni porucnik na ulazu veleposlanstva bio je suradljiv, ali odbojan. Pristao je da centrala

nazove ured gospode Cameron, ali ce ga marinac pustiti samo ako ona izade i osobno jamci za njega.Jean se pojavila na vanjskim stubama. Bila je krhka, dražesna. Hodala je oko prilaza prema

stražarskoj kucici i ugledala ga. Stao joj je dah.Shvatio je.Stipsa u štapicu nije mogla izbrisati posjekline pola tuceta krhotina stakla koje je uklonio iz

obraza i cela. Mogla je djelomicno sakriti, možda; ništa više od toga.Nisu govorili dok su hodali niz hodnik. Umjesto toga, držala ga je za ruku tolikom snagom da se

preselio na njezinu drugu stranu. Natezala je još nezacijeljeno rame od eksplozije na Azorima.Kad je ušla u ured, zatvorila je vrata i pala mu u narucje.Drhtala je.– Davide, žao mi je, žao mi je, žao mi je. To je grozno.Tako sam se loše ponijela.Uzeo ju je za ramena držeci ih vrlo nježno. – Suocavaš se s problemom.Cini mi se da ne mogu više. A uvijek sam mislila da sam dobra u tome… Što se dogodilo tvom

licu? – Prstima je prešla preko njegova obraza. – Nateceno je.Tortugas – pogledao ju je u oci. – Dogodio se Tortugas.O Bože! – prošaptala je i sagnula glavu na njegova prsa.– Tako sam smetena; ne mogu ništa reci. Nemoj. Molim te, nemoj… dopustiti da se još što

dogodi.Onda ceš mi morati pomoci. Odskocila je. – Ja? Kako ja mogu pomoci?Odgovori na moja pitanja… Znat cu ako lažeš.Lažem?…Ne šali se. Ja ti nisam lagala.Vjerovao joj je… što mu nije olakšalo cilj. Hi ga pojasnio.– Kako si saznala za Tortugas} Maknula je ruke od njegova vrata; on ju je pustio. Uzmaknula je

nekoliko koraka od njega, ali se nije povlacila.– Ne ponosim se onim što sam ucinila; nisam to nikad prije. – Okrenula se prema njemu. – Sišla

sam u »Pecine«…bez dopuštenja… i procitala tvoj dosje. Sigurna sam da je to naj kraci dosje u povijesti

diplomatskoga zbora.– I što je pisalo?Rekla mu je. – Vidiš, moj izmišljeni David zapravo je vrlo stvaran.Spaulding je otišao do prozora što je gledao na zapadnu tratinu veleposlanstva. Rano sunce je

izašlo, a trava je svjetlucala od rose, što ga je podsjetilo na njegovanu tratinu koju je vidio podreflektorima ispod Rhinemannove terase. I to ga je podsjetilo na šifre. Okrenuo se. – Moramrazgovarati s Ballardom.

To je sve što si mi htio reci?Ne baš izmišljeni David ima posla. To se ne mijenja.– Ja to ne mogu promijeniti, misliš.Vratio se do nje. – Ne, ne možeš… kunem se, volio bih da možeš; volio bih da ja mogu. Ne

mogu se uvjeriti, da parafraziram jednu djevojku, da ce ono što radim išta promijeniti… ali jareagiram iz navike, pretpostavljam.

Možda ego; možda je to jednostavno to.Rekla sam da si dobar, zar ne?Da. A ja sam… znaš li što sam ja?Obavještajac. Agent. Covjek koji radi s drugim ljudima; šece nocu s velikom kolicinom novca i

laži. To je nacin na koji ja razmišljam, vidiš.Ne to. To je novo… Ono što sam doista ja… ja sam gradevinski inženjer. Gradim zgrade,

mostove, brane i autoceste.Jedanput smo proširivali zoološki vrt u Meksiku; najbolja otvorena nastamba za primate koju si

ikad vidjela.Nažalost, potrošili smo toliko novca da zoološko društvo nije moglo kupiti majmune, ali prostor

je i dalje ondje.

Nasmijala se tiho. – Smiješan si.Volim raditi mostove. Prijeci prirodnu zapreku, a da se priroda ne uništi, ne uništi ono cemu

služi…Nisam nikad mislila da su inženjeri romanticari.Gradevinski inženjeri jesu. Barem najbolji… Ali to je sve bilo jako davno. Kada ova gužva

završi, vratit cu se, naravno, ali nisam budala. Znam probleme s kojima cu se suociti… Nije to istokao kad odvjetnik odloži knjige samo da bi ih ponovo uzeo; pravo se ne mijenja toliko. Ili broker naburzi; tržišna rješenja se ne mogu promijeniti.

Ne shvacam baš o cemu…Tehnologija. To je jedina prava, civilizirana korist koju donosi rat. U graditeljstvu je to bilo

revolucionarno. U tri godine stvorene su sasvim nove tehnologije… ja nisam sudjelovao u tome.Moje poslijeratne preporuke nece biti najbolje.

Bože, pa ti sebe žališ!Kriste, da! Na neki nacin… ali više sam ljut. Nitko mi nije prislonio pištolj na glavu; ušao sam

u… ovaj posao zbog pogrešnih razloga i bez imalo razmišljanja… zato moram biti dobar u njemu.A što je s nama? Jesmo li mi mi?Volim te – rece on jednostavno. – To znam.Poslije samo jednog tjedna? To se stalno pitam. Nismo djeca.– Nismo djeca – odgovori on. – Djeca nemaju pristup dosjeima Ministarstva vanjskih poslova.

– Nasmiješio se, a zatim je postao ozbiljan. – Trebam tvoju pomoc.Pogledala ga je oštro. – Kakvu?Sto znaš o Erichu Rhinemannu?On je vrijedan prezira.On je Židov.Onda je podao Židov. Bez obzira na rasu i religiju. To je nevažno.Zašto je podao?Jer manipulira ljudima. Bez razlike, zlobno. Potkupljuje novcem što god i koga god može.

Kupuje utjecaj od hunte; to mu daje zemlju, vladine koncesije, plovidbena prava.Istjerao je veliki dio rudarskih kompanija iz Patagonskog bazena; preuzeo je na desetke naftnih

polja u Comodoro Rivadaviji.A njegova politika?Jean je razmislila na tren. Naslonila se na stolicu gledajuci na trenutak prozor, a zatim

Spauldinga. – On sam odgovori ona.Cuo sam da je otvoreno proosovinski orijentiran.Samo zato što je vjerovao da ce Engleska pasti i da ce se sklopiti primirje. Još ima jako

uporište u Njemackoj, tako su mi rekli.Ali on je Židov.Privremeni hendikep. Ne vjerujem da zalazi u sinagogu.Židovska zajednica u Buenos Airesu nikako ga ne podnosi.David je ustao. – Možda je to onda to. –Što?Rhinemann je okrenuo leda svom plemenu otvoreno podržavajuci stvoritelje Auschwitza. Možda

ga oni žele ubiti.Ubiti prvo njegove cuvare pa njega.Ako pod oni misliš na ovdašnje Zidove, moram reci ne.Argentinski Judios su veoma oprezni. Pukovnicke legije su jako bliske rimskom pozdravu;

Rhinemann je utjecajan.Naravno, ništa ne sprecava jednog ili dvojicu fanatika…Ne… možda oni jesu fanatici, ali nisu jedan ili dvojica.Organizirani su; imaju potporu, znatne iznose, mislim.I krenuli su na Rhinemanna? Židovska zajednica ce se uspaniciti. Iskreno, nama bi se prvima

obratili.David se nacas zaustavio. Vratile su mu se rijeci: Nema pregovora s Altmullerom. Zamraceni

ulaz u njujorškoj Pedeset drugoj ulici.– Jesi li ikad cula za ime Altmiiller?Ne. Postoji obicni Muller u njemackom veleposlanstvu, mislim, ali to je kao Smith ili Jones.

Nema AltmuUera.A Hawkwood? Žena imenom Leslie Jenner Hawkwood?Ne, ponovo. Ali ako su ti ljudi neki obavještajci, onda i ne mogu znati.Oni jesu obavještajci, ali ne mislim da su skriveni. Barem ne taj Altmuller.Sto to znaci?Upotrijebili su njegovo ime kao da je opcepoznato. Ali ga ja ne mogu pronaci.Hoceš li provjeriti u »Pecinama?« – upita ona.Da. Ucinit cu to izravno s Granvilleom. Kada ih otvaraju?U osam i trideset. Henderson je u uredu u petnaest do devet. – Vidjela je da je David pogledao

ruku zaboravljajuci da nema sat. Pogledala je svoj uredski sat. – Malo više od dva sata. Podsjeti meda ti kupim sat.

Hvala… Ballard. Moram ga vidjeti. Kakav je on rano ujutro?U ovo vrijeme?Nadam se da ti je pitanje retoricko… Navikao je da ga dižu zbog problema sa šiframa. Da ga

nazovem?Molim te. Može li se ovdje skuhati kava?Ondje je kuhalo. – Jean je pokazala na vrata predsoblja. – Iza stolice moje tajnice. Ondje je

sudoper. Nema veze, ja cu. No, prvo da nademo Bobbvja.Napraviti cu veliki lonac kave. Ti zovi, ja cu kuhati. Izgledaš kao prava direktorica, ne bih se

htio miješati.Vadio je talog iz lonca kad je nešto zacuo. Bio je to korak.Jedan korak, vani, na hodniku. Korak koji se pokušao prikriti, ali nije uspio. Obicno bi slijedio

drugi korak, ali nije.Spaulding je stavio lonac na stol, sagnuo se i skinuo necujno obje cipele. Došao je do zatvorenih

vrata i stao kraj okvira.Evo, ponovo. Koraci. Tihi, neprirodni.David je rastvorio sako, provjerio oružje i stavio lijevu ruku na kvaku. Okrenuo ju je tiho, a

zatim brzo otvorio vrata i izašao.Pet metara dalje, muškarac koji je prolazio hodnikom bucno se okrenuo. Pogled mu je bio

onakav kakav je Spaulding vidio mnogo puta.Prestrašen.O zdravo, vi ste ocito onaj novi. Nismo se upoznali… Ja sam Ellis. Bili Ellis… Imam gadan

sastanak u sedam. – Ataše baš nije bio uvjerljiv.Nas nekoliko idemo loviti ribe, ali prognoza vremena je loša. Hocete li ici s nama?Rado, ali imam taj prokleti sastanak u cudno vrijeme.

Da, rekli ste vec. Jeste za kavu možda?Hvala, stari. Ali moram srediti neku papirologiju.OK. Zao mi je.Da, i meni… Dobro, vidimo se. – Covjek po imenu Ellis cudno se nasmiješio, gestikulirao i

mahnuo još cudnije, što je David uzvratio i nastavio svojim putom.Spaulding se vratio u Jeanin ured i zatvorio vrata. Stajala je kraj tajnicina stola.S kim si to, za miloga Boga, razgovarao u ovo doba?S nekim tko je rekao da se zove Ellis. Rekao je da ima sastanak s nekim u sedam sati… ali

nema.– Što?Lagao je. Koji je Ellisov odjel?Uvoznoizvozne dozvole.To je zgodno… Sto je s Ballardom?Na putu je. Kaže da si zlikovac… Što je to »zgodno« u vezi s Ellisom?Spaulding je otišao do lonca s kavom na stolu, podigao ga i uputio se prema ormaru. Jean je

prekinula njegovo kretanje uzevši lonac od njega. – Kako je Ellis ocijenjen? – upita on.– Odlicno. Boluje od sindroma. Želi u Britaniju. Nisi mi odgovorio. Što je zgodno?Potkupljen je. Može biti ozbiljno ili samo sitno krijumcarenje.O? – Jean se smete i dode do sudopera. Iznenada zastane.Okrene se prema Spauldingu. – Davide, što znaci Tortugas?O Kriste, prestani se šaliti.Što znaci da mi ne možeš reci.Što znaci da ne znam. Užasno bih volio znati.To je šifra, zar ne? To piše u tvom dosjeu.To je šifra o kojoj mi nikad ništa nisu rekli, a ja sam odgovoran!Evo, napuni ovo; ali prvo isperi. – Jean mu je dodala lonac za kavu i brzo ušla u ured do stola.

David ju je slijedio i stao kraj vrata.Što radiš?Atašei, cak i podtajnici, ako imaju rane sastanke, navode ih na ulazu.Ellis?Jean je kimnula i telefonirala; njezin je razgovor bio kratak.Vratila je slušalicu i pogledala Spauldinga. – Prvi prolaz naveden je u devet. Ellis nema

sastanak u sedam.Ne cudim se. Zašto se ti cudiš?Željela sam provjeriti… Rekao si da ne znaš što znaci Tortugas.Možda ti ja mogu reci.David, zapanjen, zakoraci u ured. – Što?Stiglo je izvješce iz La Boke. To je Elissovo podrucje. Njegov odjel je to rašcistio, potvrdio.

To je odbaceno.Sto je odbaceno? O cemu govoriš?Kocarica u La Boki. Odredište tereta kršilo je zabrane obalne patrole… nazvali su to greškom.

Odredište je bilo Tortugas.Vrata ureda iznenada su se otvorila i ušao je Bobbv Ballard.– Isuse! – rece. – U ovom svijetu carobnjaka iz Oza patuljci idu rano na posao!33 Raspored šifra s Ballardom trajao je manje od pola sata. David je bio zadivljen

kriptografovom spretnom maštovitošcu.Razvio je odmah geometrijsku progresiju brojeva i odgovarajuca slova za što bi najboljim

šifrantima koje je Spaulding poznavao trebalo tjedan dana da ih otkriju.Za sve što je Davidu trebalo bilo je potrebno najviše 96 sati.Bobby je stavio washingtonski primjerak u službenu kurirsku omotnicu, zapecatio je kemijski,

stavio je u torbu s trostrukom sigurnosnom bravom i nazvao bazu FMFa tražeci casnika s cinomsatnika ili višim da dode u veleposlanstvo za sat vremena. Šifre ce biti u zrakoplovu do devet; naaerodromu Andrews do kasno popodne. U ured generala Alana Swansona u Ministarstvo rata bit cedostavljene u blindiranom kurirskom kombiju ubrzo nakon toga.

Potvrdna poruka bila je jednostavna; Spaulding je dao Ballardu dvije rijeci: Javi Tortugas.Kada prime šifru u Washingtonu, Swanson ce znati da je Eugene Lyons potvrdio nacrte sustava

za navodenje. Zatim može javiti banci u Švicarskoj i može se izvršiti isplata na Rhinemannoveracune. Upotrijebivši naziv Tortugas, David se nadao da ce netko negdje shvatiti njegovo stanjesvijesti.

Njegov bijes što mu je dana puna odgovornost bez svih cinjenica.Spaulding je poceo razmišljati da Erich Rhinemann zapravo traži više od onoga što ce dobiti.

Mogucnost koja njemu baš i nece pomoci.Rhinemanna je trebalo ubiti.Pojavili su se obrisi plana što ce donijeti potrebnu smrt. Sam cin bit ce najjednostavniji dio

njegova zadatka.Nije imalo smisla da ne kaže Jean i Bobbvju Ballardu za nacrte sustava za navodenje. Kendall

je odletio iz Buenos Airesa bez objašnjenja; David je znao da ce trebati pomoc i to u trenutku kadnece biti vremena objasniti sve onima koji mu pomažu. Njegova je maska sada bila suvišna. Opisaoje detaljno Rhinemannov raspored, funkciju Eugenea Lvonsa i Heinricha Stoltza koji se pojavio kaoveza.

Ballard je bio zapanjen ukljucivanjem Stoltza. – Stoltz! To me zapanjilo… Mislim, on jepristaša. Ne baš Hitlerov sljedbenik, to nije, tako mi kažu. Ali njemacki. Versailleski motiv,reparacije, div koji je iskrvario, izvezi ili umri, cijela ta stvar. Mislio sam da je pravi junker…

David nije baš obracao pozornost.Raspored ovoga jutra bio je jasan u Spauldingovoj glavi, a poceo je u osam cetrdeset pet.Njegov sastanak s Hendersonom Granvilleom bio je kratak i srdacan. Veleposlanik se

zadovoljio time da ne zna pravu svrhu Davidova dolaska u Buenos Aires sve dok nema diplomatskogsukoba. Spaulding ga je uvjerio da prema njegovim spoznajama toga nema; svakako je još manjamogucnost ako veleposlanik ne bude ukljucen u bit zadatka. Granville se složio. Temeljem Davidovazahtjeva provjerio je postoje le u »Pecinama« dosjei o Franzu Altmulleru i Leslie Jenner Hawkwood.

Ništa.Spaulding je otišao iz Granvilleova ureda u Jeanin ured.Primio je popis putnika koji su stizali na Aeroparque.Eugene Lyons naveden je na letu 101 koji dolazi u dva popodne. Kao njegovo zanimanje

navedeno je fizicar; kao razlog ulaska industrijska konferencija.Davida je iživcirao Walter Kendall. Ili je živciranje trebao uputiti amaterskom brigadnom

generalu Alanu Swansonu?Najmanje što su mogli uciniti bilo je da Lvonsa nazovu znanstvenikom; nazvati ga fizicarom bilo

je glupo.Predstaviti se kao fizicar u Buenos Airesu bio je otvoreni poziv da vas prate, cak i saveznici.

Otišao je do vlastitog izoliranog malenog ureda. Da razmisli.Odlucio se osobno susresti s Lvonsom. Walter Kendall mu je rekao da ce Lvonsovi bolnicari

smjestiti nijemog tužnog covjeka u San Telmo. Prisjecajuci se dvojice muškaraca o kojima je rijec,David je imao predosjecaj katastrofe. Nije bilo nemoguce da Johnnv i Hal, tako su se zvali, zar ne,isporuce Lvonsa pred stube njemackog veleposlanstva misleci da je to kakva bolnica.

Ici ce u susret Pan Americanovu kliperu 101. I zatim preuzeti trojicu muškaraca na složenomputu do San Telma.

Kad smjesti Lvonsa, David je procijenio da ce mu trebati dva, možda tri sata prije nego što muse Rhinemann ili Stoltz jave. Osim ako ga Rhinemann sad ne lovi uspanicen zbog ubojstava naColinas Rojas. Ako bude tako, Spaulding je stvorio svoje sklonište. Neprobojan alibi… Nije bioondje.

Ostavili su ga u Cordobi u dva ujutro.Tko bi to mogao osporiti?Dakle, imat ce prijepodne dva ili tri slobodna sata.La Boca.Diskretno, Jean je provjerila mornaricku obavještajnu u FMFu. Diskretni, rutinski, dosadni

poziv zapovjedniku operacija. Imala je vremena pa treba nešto provjeriti u vezi s dosjeom; nevažna,birokratska stvar. Netko je uvijek tražio dobro vrednovanje pri odlasku. Hoce li porucnik bitiljubazan i provjeriti?… Kocarica s pogrešno navedenim odredištem Tortugas bila je privezana krajskladišta u Ocho CaUe. Pogrešku je provjerio i sredio ataše u veleposlanstvu, gospodin WilliamEllis iz odjela za uvoznoizvozne dozvole.

Ocho Calle.Davidu bi trebao sat vremena ili više da provjeri. Možda je to najobicniji gubitak vremena.

Kakve veze ima ribarska kocarica s njegovim zadatkom? Nije vidio nikakvu vezu.Ali, to ime Tortugas. Postojao je ataše po imenu Ellis koji se šuljao iza zatvorenih vrata i lagao

o nepostojecem sastanku rano ujutro.Vrijedilo je pogledati Ocho Calle.Nakon toga cekat ce kraj svog telefona u Cordobi.– Hoceš li me odvesti na rucak? – upita Jean ušavši u njegov ured. – Ne gledaj na sat, nemaš ga.Spauldingova ruka bila je u zraku i okretao je zglob.Nisam znao da je tako kasno.Nije. Sad je jedanaest, ali nisi jeo. Vjerojatno nisi spavao, a rekao si da ideš na aerodrom

odmah iza jedan.Imao sam pravo, ti si prava šefica. Imaš zastrašujuci smisao za organizaciju.Niti izbliza tvom. Najprije cemo stati u zlatarnici. Vec sam nazvala. Ondje je dar za tebe.Volim darove. Idemo! – Dok je Spaulding ustajao, zazvonio je telefon. Pogledao ga je. – Znaš li

da je to prvi put da se oglasio?Vjerojatno je za mene. Rekla sam tajnici da sam tu… Mislim da joj doista nisam trebala reci.Halo? – rece David na telefon.Spaulding?David je prepoznao ugladeni njemacki Heinricha Stoltza.Njegova napetost prenosila se preko žice. – Nije li malo priglupo da me zovete ovamo?Nemam izbora. Naš zajednicki prijatelj je u stanju krajnje tjeskobe. Sve je ugroženo.O cemu govorite?Nema vremena za glupiranje! Situacija je ozbiljna.

Nema niti vremena za igru. O cemu, do vraga, govorite?Nocas! Jutros. Što se dogodilo?Gdje?Prestanite! Bili ste ondje!Gdje?Stoltz je zastao; David je cuo njegov dah. Nijemac je bio u panici pokušavajuci se ocajnicki

kontrolirati. – Ubojstva.Moramo znati što se dogodilo!Ubijeni?… Vi ste ludi. Kako?Upozoravam vas…Sad vi prestanite! Ja kupujem. I ne zaboravite… ne zanimaju me vaši organizacijski problemi.

Ti su me ljudi ostavili oko jedan i trideset. Uzgred, sreli su vaše druge decke, one koji su nadziralimoj stan. I isto tako uzgred, ne svida mi se taj svakodnevni nadzor!

Stoltz je bio zapanjen kao što je David i ocekivao da ce biti.Ostali?… Koji ostali?Prekinite! Znate vi vrlo dobro. – Spaulding je ostavio da zakljucak visi u zraku.Ovo je vrlo uznemiravajuce… – Stoltz se pokušao pribrati.– Zao mi je – rece David neljubazno.Razdražen, Stoltz ga je prekinuo. – Nazvat cu vas.– v Ne ovdje. Bit cu vani veci dio popodneva… Zapravo dodao je Spaulding brzo, radosno –

bit cu na jednoj od onih jedrilica koje naš zajednicki prijatelj gleda odozgo tako velicanstveno.Pridružit cu se nekim prijateljima iz diplomatskog zbora koji su bogati gotovo kao i on.

Nazovite me nakon pet u Cordobu.David je odmah zaklopio kad je zacuo pocetak Stoltzova prosvjeda. Jean ga je promatrala

zadivljeno.To si dobro izveo – rece.Imam više iskustva od njega.Stoltza?Da. Idemo u tvoj ured.Mislila sam da idemo na rucak.Idemo. No, prije toga moram obaviti nekoliko stvari… ondje je stražnji izlaz, zar ne?Nekoliko.Treba mi vozilo veleposlanstva. Problem?Nije, naravno da nije.Tvoja tajnica. Možeš je posuditi za duži rucak?Baš si sladak. A ja sam suludo pomislila da mene vodiš.I vodim. Može li ona zadici kosu i nositi šešir s obješenim obodom?Svaka žena to može.Dobro. Uzmi žuti ogrtac što si ga imala sinoc. I pokaži mi bilo kojeg muškarca koji je gotovo

moje velicine. Nekog s kojim bi tvoja tajnica uživala na dugom rucku. Po mogucnosti da nosi tamnehlace. On ce imati moj sako.

Sto to izvodiš?Naši se prijatelji znaju šaliti na tudi racun. Da vidim što ce se dogoditi kad se netko bude

poigravao s njima.Spaulding je promatrao ulicu s prozora treceg kata skriven gustim zastorima do poda. Držao je

dalekozor pokraj ociju.Dolje, na prednjim stubama, Jeanina tajnica u šeširu široka oboda i Jeaninu žutom baloneru

silazila je brzo na plocnik.Slijedio ju je jedan od Ballardovih pomocnika, visok muškarac u tamnim hlacama i Davidovu

sakou. Oboje su nosili suncane naocale. Ballardov covjek je zastao kratko na vrhu stubišta gledajucirastvoren plan grada. Njegovo je lice bilo skriveno cudnom gomilom papira. Sišao je niz stube pa suon i djevojka ušli u limuzinu veleposlanstva, vozilo gornje klase sa zastorima.

Spaulding je pregledao Avenidu Corientes. Kako je limuzina odlazila, Mercedes kupe koji jebio parkiran na južnoj strani ulice, krenuo je s plocnika i slijedio ga. A zatim je drugi automobil nasjevernoj strani oprezno polukružno skrenuo i stao nekoliko vozila iza Mercedesa.

Zadovoljan, David je odložio dalekozor i otišao u sobu. U hodniku je skrenuo lijevo i otišaobrzo kroz vrata te oko stuba prema stražnjem dijelu zgrade dok nije došao do još jedne tocke zamotrenje. Bobby Ballard je sjedio na stolici kraj prozora. Okrenuo se na zvuk Davidovih koraka sdalekozorom u rukama.

Ima li što? – upita Spaulding.Dvojica – odgovori kriptograf. Parkirani u suprotnim smjerovima.Upravo su se odvezli.Isto kao i naprijed. Imaju radiovezu.Temeljito, zar ne?Ne toliko koliko oni misle – rece Spaulding.Ballardov sportski sako bio je širok u sredini, ali prekratak na rukavima. No, vidio se Davidov

novi rucni sat. Jean je bilo drago. Bio je to lijep kronometar.Restoran je bio mali, gotovo rupa u zidu kraj San Martina.Ulazna vrata bila su otvorena; kratka platnena nadstrešnica štitila je nekoliko vanjskih stolova

od sunca. Njihov je stol bio unutra. Spaulding je sjeo ledima okrenut prema ulazu, gdje je mogaojasno vidjeti prolaznike na plocniku.

Ali, on ih nije promatrao. Promatrao je Jean. I ono što je vidio na njezinu licu, uzrokovalo je daizgovori rijeci bez razmišljanja.

– Uskoro ce biti gotovo. Izlazim.Primila ga je za ruku i potražila njegoye oci. Nije odgovarala nekoliko trenutaka. Kao da je

htjela ostaviti rijeci da vise, da budu izolirane, da se o njima razmisli. – To što si rekao izvanredna jestvar. Nisam sigurna što znaci.

– Znaci da želim provesti godine i godine s tobom.Ostatak svog života… ne znam kako bih to drukcije rekao.Jean je zatvorila oci nakratko, u trajanju jednog daška tišine.– Mislim da si… to jako lijepo rekao.Kako joj je mogao reci? Kako objasniti? Morao je pokušati.Bilo je izuzetno važno. – Prije manje od mjesec dana – poceo je nježno – nešto se dogodilo na

terenu. Nocu, u Španjolskoj.Kraj logorske vatre… meni. Okolnosti nisu važne, ali ono što mi se dogodilo… bila je

najstrašnija stvar koju sam mogao zamisliti. I nije imala veze s rizicima mog posla; nije imala veze sastrahom. I ja sam se bojao, budi uvjerena… Ali odjednom sam shvatio da nemam osjecaja. Nikakvihosjecaja. Dobio sam izvješce koje me je trebalo potresti, rasplakati, razljutiti, stravicno razljutiti.Medutim, nisam ništa osjecao. Bio sam umrtvljen. Prihvatio sam vijesti i vikao na covjeka koji ih jezadržao. Rekao sam mu da ne ponovi više tu pogrešku… da ja ne reagiram naglo ni pod kakvim

okolnostima… Vidiš, on je s pravom mislio da cu reagirati naglo. – David je zastao i stavio svojuruku na Jeaninu.

– Želim ti reci da si mi vratila nešto što sam mislio da sam izgu bio. Ne želim ponovo riskiratida to izgubim.

– Rasplakat ceš me – rece ona tiho, vlažnih ociju, drhtavih usana. – Znaš li da se djevojkerasplacu kad im se kažu takve stvari?… Moram te toliko toga nauciti… O, Bože! prošaptala je. –Molim te, molim te… godine.

David se nagnuo preko malog stola; usne su im se dotaknule i dok su bile lagano spojene,podigao je ruku s njezine te lagano prošao prstima preko njezina lica.

Ondje su bile suze.Osjetio ih je. Nisu došle do njega, ali ih je osjetio.– Vracam se s tobom, naravno – rece ona.Njezine rijeci vratile su ga u stvarnost… drugu stvarnost, lošu.– Ne sa mnom. Ali uskoro. Trebam nekoliko tjedana da sredim stvari… i ti trebaš srediti svoj

posao.Gledala ga je upitno, ali nije postavljala pitanja. – Postoji…postoje posebni dogovori da vratiš nacrte ili planove ili što vec jesu.– Da.Kada?Ako sve bude kako smo ocekivali, za dan ili dva. Najviše tri.Zašto onda trebaš nekoliko tjedana?Oklijevao je prije nego što je odgovorio. I onda je shvatio kako joj je želio reci istinu. Bio je to

dio pocetka za njega.Istina.– Postoje propusti u sigurnosti u mjestu zvanom Fairfax…Fairfax – ona ga prekine. – To je pisalo u tvom dosjeu.To je obavještajno središte u Virginiji. Vrlo tajno. Ondje je ubijen jedan covjek. Bio je moj

prijatelj. Namjerno sam zadržao podatke koji bi mogli zaustaviti curenje i dovesti do ubojice.Za ime Božje, zašto?Na neki nacin, bio sam prisiljen. Ljudi u FairŁaxu nisu bili ovlašteni primiti informacije koje

sam imao; jedini koji jest je jalov… osobito u necemu kao što je ovo. On nema veze s obavještajnomslužbom; on je logisticar. On kupuje stvari.

Kao što su žiroskoposki nacrti?Da. Kad se vratim, prisilit cu ga da to rašcisti. – David je stao i zatim više govorio za sebe nego

za Jean. – Zapravo, baš me briga hoce li ili nece. Imam dugi dopust. Potrošit cu tjedan ili dva uFairfaxu. Postoji njemacki agent s oznakom cetirinula koji ondje šece. Ubio je jako dobrog covjeka.

To me plaši.Ne treba te plašiti. – David se nasmiješi govoreci istinu. Nemam namjeru riskirati te godine o

kojima smo razgovarali. Ako treba, djelovat cu iz najsigurnije pozadine… ne brini se.Kimnula je. – Necu. Vjerujem ti… Pridružit cu ti se za recimo tri tjedna. Dugujem to

Hendersonu; on ce se morati puno prilagoditi. Takoder, moram nešto uciniti s Ellisom.Ne diraj ga. Još ništa ne znamo. Ako saznamo da je na vanjskom platnom popisu, može biti

vrijedan ondje gdje jest. Pravi dragulj. Kada otkrijemo takvog, potrudimo se da mu se ništa nedogodi.

U kakvom svijetu ti to živiš? – upita Jean brižno, neveselo.

U takvom u kojem mi ti možeš pomoci da odem… Poslije Fairfaxa ja sam gotov.Eugene Lyons se smjestio na stražnjem sjedalu taksija izmedu Spauldinga i bolnicara imenom

Hal. Drugi pomocnik, Johnny, sjedio je sprijeda uz vozaca. David je davao upute na španjolskom;vozac je krenuo dugom, glatkom cestom od Aeroparquea.

David je pogledao Lvonsa; to nije bilo lagano. Blizina tužnog, iscrpljenog lica naglašavala jeshvacanje da si je Lyons sam bio kriv za ono što je vidio. Lvonsove oci nisu odgovarale; bio jeiscrpljen od leta, sumnjicav prema novoj okolini, iživciran Davidovim agresivnim požurivanjem sterminala.

– Drago mi je što vas ponovo vidim – rece David.Lyons je žmignuo; Spaulding nije bio sigurna je li to pozdrav ili nije.Nismo vas ocekivali – rece Johnnv s prednjeg sjedala. Ocekivali smo da cemo sami smjestiti

profesora.Imamo sve zapisano – dodao je Hal naginjuci se nadesno prema Lvonsu dok je vadio više

kartica iz džepa. – Vidite.Adrese, vaš telefonski broj. I broj veleposlanstva. I novcanik pun argentinskog novca.Hal je izgovarao Argentina kao »Argenjtina«. David se pitao kako je prošao tecaj za davanje

injekcija; tko je citao etikete?S druge strane, njegov partner Johnnv je bio manje pricljiv.Doimao je kao da zna nešto; bio je ocito voda ovog dvojca.Pa te se stvari obicno pobrkaju… Veze su povremeno loše….Jeste li ugodno letjeli, doktore?Nije bilo loše – odgovori Hal. – Ali prokleto se treslo iznad Kube.To su vjerojatno zracne mase što su dolazile s otoka – rece David promatrajuci Lyonsa

krajickom oka. Fizicar je sada odgovorio laganim pogledom prema Spauldingu. Bilo je duhovitosti upogledu.

– Da – odgovori Hal znalacki – to je i stjuardesa rekla.Lyons se nasmiješio tanašnim smiješkom.David je htio unovciti taj mali uspjeh kad je vidio uznemirujucu sliku u vozacevu retrovizoru.

Instinktivno ga je pogledao.Bila je to uska maska automobila što ga je vec prije primijetio, ali se nije uzbunio. Vidio ga je

dvaput: na dugom plocniku uz stajalište za taksije i ponovo ispred parka. Sad je bio ponovno tu iDavid se polako premjestio te pogledao kroz stražnji prozor taksija. Cinilo se da Lyons osjeca da jeSpaulding zabrinut; pomaknuo se da ga propusti.

Automobil je bio La Salle iz 1937. Crni, s hrdavim kromom na maski hladnjaka i na svjetlima.Ostao je pedeset ili šezdeset metara iza njih, ali vozac, plavokosi muškarac, odbijao je da drugavozila dodu izmedu njih. Ubrzao bi svaki put kad je njegov položaj bio ugrožen. Plavokosi muškarac,cinilo se, bio je neiskusan ili bezbrižan. Ako ih je uopce slijedio.

David je govorio vozacu taksija brzo, ali na tihom španjolskom.Ponudio je muškarcu pet dolara više od onoga što ce pokazati taksimetar ako promijeni smjer i

udalji se od San Telma sljedecih nekoliko minuta. Porteno je bio manji amater nego vozac La Sallea;odmah je shvatio jednim pogledom u retrovizor. Tiho je kimnuo Spauldingu, izveo iznenadni, cudni,opasni, polukružni okret i ubrzao prema zapadu. Vozio je taksi brzo u cikcaku ubacujuci se meduautomobile, a zatim iznenada skrenuo desno i ubrzao južno uz ocean. Pogled na vodu podsjetio jeDavida na Ocho Calle.

Želio je ostaviti Eugena Lvonsa u San Telmu i vratiti se u Ocho Calle.

La Salle više nije bio problem.Kriste! – rece Hal. – Sto je to bilo? – I zatim je sam odgovorio na svoje pitanje: – Pratili su nas,

zar ne?Nismo bili sigurni – rece David.Lyons ga je promatrao. Pogled mu je bio bezizražajan.Johnnv je progovorio s prednjeg sjedala.Znaci li to da možemo ocekivati probleme? Dali ste tom tipu da šiba kao lud. Gospodin Kendall

nije spominjao nevolje… samo naš posao. – Johnnv se nije okretao dok je govorio.Bi li vam smetalo ako bi postojale?Johnnv se okrenuo prema Spauldingu. Bio je vrlo ozbiljan, mislio je David. – Ovisi – rece

bolnicar. – Naš je posao da pazimo na profesora. Da se brinemo za njega. Bude li kakvih nevolja uvezi s tim, to mi se nece svidati.

Shvacam. Što biste tada ucinili?Izvadili bismo ga odavde – odgovori Johnnv jednostavno.Doktor Lyons ima posla u Buenos Airesu. Kendall vam je to sigurno rekao.Johnnvjeve oci bile su u ravnini sa Spauldingovim. – Reci cu vam odmah, gospodine. Ta prljava

svinja se može jebati.Nikad nisam doživio toliko sranja ni od koga.Zašto ne odustanete?Ne radimo za Kendalla – rece Johnnv koji se pobojao da izgleda kao da odbija poslušnost. –

Placa nas istraživacko središte Meridian Aircrafta. Kurvin sin nije cak ni iz Meridiana. On je bijedniknjigovoda.

Shvacate, gospodine Spaulding – rece Hal odstupajuci od agresivnosti svog partnera. – Moramouciniti što je najbolje za profesora. Zato nas je unajmilo Istraživacko središte.

Shvacam. Ja sam u stalnoj vezi s Istraživackim središtem iz Meridana. Posljednja stvar koju binetko želio jest da se nešto dogodi doktoru Lvonsu. Budite uvjereni u to. – David je uvjerljivo lagao.Nije mogao dati jamstva kad ni on sam nije bio siguran. Jedino što je mogao s Johnnvjem i Halombilo je unovciti ovu novopronadenu odgovornost. Kljuc je bio Istraživacko središte Meridiana injegov fiktivni odnos s njime te zajednicko gadenje prema Kendallu.

Taksi je usporio skrecuci u tihu ulicu San Telma. Vozac se zaustavio pokraj uske trokatnice sbijelom žbukom i kosim krovom prekrivenim neodržavanim crjepovima. Bila je to Terraza Verde 15.Prvi je kat bio iznajmljen Eugeneu Lvonsu i njegovim pomocnicima.

– Tu smo – rece Spaulding otvarajuci vrata.Lyons je izašao nakon Davida. Stajao je pokraj plocnika i gledao osebujnu, slikovitu kucicu u

mirnoj ulici. Drvece uz plocnik bilo je podrezano.Sve je izgledalo neiskvareno. Bio je to spokoj starog svijeta. David je imao osjecaj da je Lvons

iznenada našao nešto što je tražio.I shvatio je što je to bilo. Eugene Lvons je tražio divno pocivalište. Posljednje pocivalište.

Grob.34 Nije bilo vremena koliko je David mislio da ce biti. Rekao je Stoltzu da ga nazove poslije

pet u Cordobu; sad je bilo skoro cetiri.Prvi brodovi dolazili su na gatove, sirene su zavijale, muškarci bacali i hvatali tešku užad,

posvuda su visjele mreže da ih osuše kasne zrake sunca.Ocho Calle se nalazio u Darsena Norte, istocno od skladišta Retira u relativno izoliranom dijelu

La Boke. Željeznicke tracnice, davno izvan uporabe, bile su položene na ulicama oko redova

skladišta. Ocho Calle nije bio pravo skladišno ili prekrcajno podrucje. Nije imao težak pristupmorskim kanalima kao unutrašnjost La Plate, ali uredaji su bili zastarjeli. Izgledalo je kao da upravane može odluciti prodati tu nekretninu s izlazom na more ili je popraviti da dobro posluje. No,posljedica odgadanja odluke bila je ta da je podrucje bilo napušteno.

Spaulding je bio u košulji bez rukava; ostavio je Ballardov sako u Terrazi Verde. Preko ramenaje nosio veliku rabljenu mrežu što ju je kupio na sajmu. Prokleta stvar smrdjela je na pokvarenu ribu,ali je služila svojoj svrsi. Mogao je sakriti lice po volji i polako se kretati stopljen s okolinom kaoda onamo pripada. David je mislio da ce, bude li ikad, Bože sacuvaj, poucavao novake u Fairfaxu,naglasiti cimbenik lagode. Psihicke lagode. Koja se mogla odmah osjetiti jednako brzo kako je netkoosjecao nelagodno pretvaranje.

Slijedio je plocnik sve dok ga je bilo. Posljednji blok na Ocho Calle bio je niz od nekolikostarih zgrada te ogradene i napuštene cestice što su jednom služile kao vanjsko skladište, a sad suzarasle u visoku travu.

Na vodenoj strani nalazila su se dva golema skladišta spojena ogradenim otvorenim podrucjem.Mogle su se vidjeti palube kocarica privezanih izmedu dviju zgrada.

Sljedeci gat bio je barem pola kilometra daleko. Skladišta Ocho Calle bila su zaista na osami.David je stao. Blok je bio kao minijaturni poluotok; na njemu se nalazilo nekoliko ljudi. Bez

pokrajnjih ulica, bez zgrada iza redova kuca nalijevo; samo ono što se cinilo kao zemljište iza kuca istupovi potonuli u zemlju što su zadržavali vodu u malom kanalu.

Posljednji dio Ocho Calle bio je poluotok. Skladišta nisu bila samo na osami, nego i izolirana.David je prebacio mrežu na lijevo rame. Dvojica pomoraca su izašla iz kuce; na drugom katu

neka je žena otvarala prozor i vikala psujuci muža zbog planiranog sata povratka. Tamnoputi staracindijanskih crta lica sjedio je pogrbljen na rasklimanoj drvenoj stolici ispred prljave trgovine smamcima. Kroz prozor s naslagama soli i prljavštine mogli su se vidjeti drugi starci kako piju vino izboca. U posljednjoj kuci usamljena prostitutka naginjala se kroz prozor prvog kata i ugledavšiDavida otkopcala je bluzu pokazujuci velike visece dojke. Nekoliko puta ih je stisnula i usmjerilabradavicu prema Spauldingu.

Ocho Calle je bio na kraju posebnog dijela kugle zemaljske.Prišao je starom Indijancu, pozdravio ga ležerno i ušao u ducan s mamcima. Smrad je bio

prejak, kombinacija mokrace i truleži. Unutra su se nalazila trojica muškaraca, više pijana negotrijezna, bliže sedamdesetima nego šezdesetima.

Muškarci iza debelih dasaka što su služile kao šank djelovali su zbunjeno kad su vidjelimušteriju i nisu znali što uciniti. Spaulding je izvadio novcanicu iz džepa i na iznenadenje sve trojice,progovorio na španjolskom.

Imate li lignje?Ne…ne, nema lignji. Danas ih je vrlo malo – odgovori vlasnik ociju prikovanih na novcanicu.Što imate?Crve. Psece meso, nešto macke. Macka je jako dobra.Dajte mi malo pakiranje.Muškarac se spotaknuo unazad, podigao komade iznutrica i zamotao ih u prljavi novinski papir.

Stavio ih je na daske kraj novca. – Nemam sitno, senor …– Nema veze – odgovori Spaulding. – Sve je za vas. I zadržite mamac.Muškarac se zbunjeno nacerio – Senor?..Zadržite novac. Shvacate?…Recite mi, tko ondje radi? David je pokazao kroz prednji prozor

kroz koji je jedva dopirala svjetlost. – U tim velikim ogradenima kucama?

Gotovo nitko… Nekoliko ljudi dolazi i odlazi… tu i tamo.Ribarski brod… tu i tamo.Jeste li bili unutra?O, da. Prije tri, cetiri godine, radio sam unutra. Veliki posao, prije tri, cetiri… pet godina. Svi

smo radili. – Ostala dva starca su kimala potvrdno.A sada ne?Ne, ne… sve je zatvoreno. Gotovo je. Nitko ne ide unutra.Vlasnik je zao covjek. Cuvari lome glave.Cuvari?O, da. S puškama. Mnogo pušaka. Jako loše.Dolaze li automobili ovamo?O, da. Tu i tamo… jedan ili dva… ne daju nam posla.Hvala. Zadržite novac. Još jedanput hvala.David je otišao prema prljavom prednjem prozoru ducana, protrljao manji dio stakla i pogledao

prema skladištima.Cinila su se pusta osim ljudi na gatu. A zatim je pogledao pažljivije te ljude.Ispocetka nije bio siguran; staklo, iako otrto, još je imalo naslage prljavštine s vanjske strane;

nije se jasno vidjelo, a ljudi su stalno ulazili i izlazili iz tog jedva vidljivog podrucja.A zatim bio je siguran. I odjednom je jako pobjesnio.Ljudi u daljini, na gatu, nosili su istu poluvojnu odjecu kao i cuvari na Rhinemannovim vratima.To su bili Rhinemannovi ljudi.Telefon je zazvonio tocno u pet i trideset. Covjek koji je nazvao nije bio Stoltz i buduci da to

nije bio Stoltz, David je odbio upute koje su mu dane. Zaklopio je. Prošlo je manje od dvije minuteprije nego što je telefon ponovo zazvonio.

Vi ste vrlo tvrdoglavi – rece Erich Rhinemann. – Mi trebamo biti oprezni, a ne vi.To je besmislica. Ne namjeravam slijediti upute nekoga koga ne poznajem. Ne ocekujem neku

sigurnost, ali ovo je prelabavo.Rhinemann je zastao. A zatim je oštro progovorio: – Sto se dogodilo sinoc?Rekao sam Stoltzu tocno što mi se dogodilo. Ne znam ništa drugo.Ne vjerujem vam. – Rhinemannov je glas bio napet, oštar, a gnjev samo što nije izbio na

površinu.Žao mi je – rece David. – Ali to se mene uopce ne tice.Niti jedan od tih ljudi nije otišao iz Cordobe! Nemoguce!Otišli su, vjerujte mi na rijec… Gledajte, rekao sam Stoltzu, ne želim se miješati u vaše

probleme…Kako znate da vec niste… umiješani?Bilo je to, naravno, logicno pitanje i Spaulding je to shvatio.– Jer sam tu u svom stanu i razgovaram s vama. Prema Stoltzu, ostali su mrtvi; to je stanje koje

želim izbjeci. Ja samo kupujem neke papire od vas. Usredotocimo se na to.Još cemo o tome razgovarati – rece Rhinemann.Ne sad. Moramo obaviti posao.Njemacki Židov je ponovo zastao. – Ucinite kako vam je covjek rekao. Otidite do Case Rosade

na Plaža de Mayo.Južni ulaz. Ako uzmete taksi, izadite na Juliju i nastavite pješice.Vaši ljudi ce me slijediti kad izadem iz stana, pretpostavljam.

Diskretno. Da vide prate li vas.Onda cu ici pješice. Bit ce lakše.Vrlo inteligentno. Auto ce vas cekati u Rosadi. Isti tip automobila koji vas je sinoc odvezao

kuci.Hocete vi biti ondje? – upita David.Naravno da necu. Ali sastat cemo se ubrzo.Odnijet cu nacrte direktno u Telmo.Ako je sve cisto, možete.Polazim za pet minuta. Hoce li vaši ljudi biti spremni?Vec su sada spremni – odgovori Rhinemann. Spustio je slušalicu.David je zavezao Berettu za grudi i obukao sako. Otišao je u kupaonicu, zgrabio rucnik s držaca

i otro cipele skidajuci prašinu Aeroparquea i La Boke. Pocešljao se i stavio puder na ogrebotine nalicu.

Nije mogao, a da ne primijeti tamne podocnjake ispod ociju.Nužno mu je trebao san, ali nije bilo vremena. Radi njega samog, preživljavanja zapravo, znao

je da se mora strpjeti.Pitao se do kada.Vratio se do telefona. Trebao je obaviti dva razgovora prije nego što ode.Prvi je bio s Jean. Da je zamoli neka ostane u veleposlanstvu; možda ce se dogoditi nešto da je

mora nazvati. U svakom slucaju, razgovarat ce s njom kad se vrati. Rekao je da ce biti s EugeneomLvonsom na Terrazi Verde. I da je voli.

Drugi poziv bio je upucen Hendersonu Granvilleu.– Rekao sam vam da necu ukljucivati veleposlanstvo ni vas u svoj posao ovdje, gospodine. Ako

nastupi promjena, tada je to samo zbog toga što je jedan covjek medu vašim osobljem nepravilnozatvorio mornaricki dosje o pracenju. Mislim da me se to izravno tice.

Kako to mislite »nepravilno«? To je ozbiljna stvar, ako ne i kazneno djelo.Da, gospodine. I zbog toga je važno da ne dižemo uzbunu, da sve bude mirno. To je obavještajna

stvar.Tko je taj covjek? – upita Granville ledeno.Ataše imenom Ellis. William Ellis. Molim vas da ništa ne poduzimate, gospodine. – Spaulding

je govorio brzo, kategoricki. – Možda je prevaren; a možda i nije. U svakom slucaju, ne smijemo gaupozoriti.

Dobro. Shvacam… ali zašto ste mi rekli… ako ne želite da se išta poduzme?Ne protiv Ellisa, gospodine. Doista trebamo razjašnjenje. David je opisao skladišta u Ocho

Calle i kocaricu usidrenu izmedu dviju zgrada.Granville ga je mirno prekinuo. – Sjecam se izvješca. Mornaricki nadzor, neko odredište za

utovar… da se prisjetim.Tortugas – doda Spaulding.Da, to je bilo to. Nepoštivanje obalnih voda. Pogreška, naravno. Niti jedan ribarski brod ne bi

krenuo na takav put.Pravo odredište bilo je Tortugas, mala luka u sjevernom Urugvaju, cini mi se.David je razmislio na trenutak. Jean nije spomenula zamjenu ili slicnost imena. – Možda,

gospodine, ali bilo bi dobro da znamo koji je teret.Bio je naveden. Poljoprivredni strojevi, cini mi se.Ja ne mislim tako – rece Spaulding.

No, nemamo pravo pretraživati teret…Gospodine veleposlanice? – David je prekinuo starog gospodina.– Postoji li itko u hunti kome možemo vjerovati, u potpunosti vjerovati?Granville je odgovorio oklijevajuci, oprezno; Spaulding je shvatio. – Jedan. Dvojica, možda.Necu vas pitati za njihova imena, gospodine. Samo da ih zamolite za pomoc. S prioritetnim

mjerama sigurnosti. Ta skladišta cuvaju… ljudi Ericha Rhinemanna.Rhinemanna? – Veleposlanikovo gadenje se prenijelo preko telefona. To je unovcio, mislio je

David.Osnovano sumnjamo da napušta pregovore ili pokušava s njima povezati šverc. Krijumcarenje,

gospodine. Moramo znati što je taj teret. – To je sve što se David sjetio reci.Opceniti zakljucak bez stvarne podloge. Ali ako su neki bili voljni ubijati i biti ubijeni zbog

Tortugasa, možda je ta podloga bila dovoljna. Ako je Fairfax mogao navesti to ime na naredbi zapremještaj, a da mu ne kaže, to je bilo više nego dovoljno.

Ucinit cu što mogu, Spaulding. Ne mogu ništa obecati, naravno.Da, gospodine. Shvacam. Hvala vam.Avenida de Mayo bila je zatrpana prometom; Plaža još gore. Na kraju trga ružicasti kamen Case

Rosade odbijao je narancastu poplavu zraka zalazeceg sunca. Dolican glavni grad koji su kontroliralivojnici, mislio je David.

Prešao je Plažu zastajkujuci kraj vodoskoka i prisjecajuci se jucerašnjeg dana i Leslie JennerHawkwood. Gdje je sada?

U Buenos Airesu, ali gdje? I još važnije, zašto?Odgovor je možda ležao u imenu Tortugas i kocarici u Ocho Calle.Prošao je oko vodoskoka dvaput, a zatim obrnutim smjerom testirajuci samoga sebe, testirajuci

Ericha Rhinemanna. Gdje su bili muškarci koji su ga pratili? Ili su to bile žene?Jesu li bili u automobilima, taksijima ili malim kamionima?Jesu li kružili kao što je on kružio?Primijetio je jednog. To nije bilo teško. Muškarac je sjeo na rub vodoskoka, a rub sakoa mu je

bio u vodi. Sjeo je prebrzo pokušavajuci biti nezamijecen.David je krenuo preko pješackog prijelaza – istog pješackog prijelaza na kojem je slijedio

Leslie Hawkwood. Na prvom pješackom otoku pricekao je promjenu svjetla. No, umjesto da prijede,vratio se do vodoskoka. Pojacao je korak i sjeo kraj ruba vodoskoka promatrajuci prijelaz.

Muškarac s mokrim sakoom pojavio se sa sljedecim odredom pješaka i tjeskobno gledaouokolo.

Napokon je vidio Spauldinga.David mu je mahnuo.Muškarac se okrenuo i potrcao natrag preko ulice.Spaulding je potrcao za njim za dlaku prošavši semafor.Muškarac se nije osvrtao; cinio se potpuno predan da dode do veze, mislio je David. Ili možda

da ga netko zamijeni.Muškarac se okrenuo lijevo na Casa Rosadi, a Spaulding ga je skriven slijedio.Muškarac je došao do ugla i na Davidovo iznenadenje usporio, a zatim zastao i ušao u

telefonsku govornicu.Bilo je to vrlo amaterski, zamislio se Spaulding. I to mu je nešto govorilo o ljudima Ericha

Rhinemanna: nisu bili tako dobri kao što su mislili da jesu.Zacula se duga prodorna sirena koja se cinila glasnijom od uobicajenih škripecih zvukova

prometa na Mayu. Jedna truba pokrenula je druge trube i za nekoliko sekundi kakofonija prodornihtruba ispunila je ulice. David je pogledao. Nije zapravo bilo ništa; iživcirani vozac bio je na rubustrpljenja. Sve se vratilo u normalni kaos kad su automobili krenuli.

A zatim se zacuo vrisak. Ženski vrisak. Pa drugi. Pa još jedan.Gomila se skupila oko telefonske govornice.David se probio šireci ruke i gurajuci ramena. Došao je do govornice i pogledao unutra.Muškarac s mokrim sakoom cudno se skotrljao na pod malene staklene gradevine. Noge su se

pod njim sklupcale, a ruke su mu bile prema gore. Jednom rukom držao je telefonsku slušalicu tako daje žica bila zategnuta. Glava mu je bila zabacena. Krv je šiktala niz potiljak. Spaulding je pogledaozidove govornice. Na ulicnoj strani bile su tri jasne rupe oko kojih je ležalo razbijeno staklo.

Cuo je prodorne zvukove policijskih sirena te se progurao natrag kroz gomilu. Došao je do ježeljezne ograde koja je okruživala Casu Rosadu, okrenuo se nadesno i potrcao brzo oko zgrade najužnoj strani.

Južni ulaz.Packard je bio parkiran ispred ulaza. Motor je radio. Prišao mu je muškarac njegove visine dok

je David gledao u automobil.– Pukovnice Spaulding?– Da?– Požurite se, molim vas! – muškarac je otvorio stražnja vrata i David je brzo ušao.Heinrich Stoltz ga je pozdravio – Dugo ste šetali. Sjednite.Vožnja ce vas opustiti.Ne sad. – David je pokazao na ploce ispod table s instrumentima.– Možete li dobiti Rhinemanna na tu stvar?Odmah?Mi smo u stalnoj vezi. Zašto?Nadite ga. Vaš covjek je upravo ubijen.Naš covjek?Onaj koji me pratio. Ubijen je u telefonskoj govornici.To nije bio naš covjek, pukovnice. Mi smo ga ubili – rece Stoltz mirno.– Što?– Covjek nam je poznat. On je bio placeni ubojica iz Rio de Janeira. Vi ste bili njegova meta.Stoltzovo objašnjenje bilo je jezgrovito. Pratili su ubojicu cim je David izašao iz svog stana.

Bio je Korzikanac, deportiran iz Marseillea prije rata; placeni ubojica iz Unio Corso koji je ubiojednog prefekta previše po narudžbi krijumcara iz južne Francuske.

Nismo mogli riskirati s Amerikancem koji ima šifre. Složit cete se da je prigušivac prikladan ugustom prometu.

Ne mislim da me htio ubiti – rece Spaulding. – Mislim da ste krenuli prebrzo.Onda je cekao da se sastanete s nama. Oprostite mi, ali to nismo mogli dopustiti. Slažete se?Ne. Mogao sam ga uhvatiti. – David je sjeo i prinio ruku na celo, umoran i iživciran. – Ja sam ga

kanio uhvatiti. Sad svi gubimo.Stoltz je pogledao Davida. Govorio je oprezno. Pitao je: Isto? I vi se pitate?A vi ne?… I dalje ne mislite da je Gestapo u Buenos Airesu?Nemoguce! – Stoltz je prošaptao rijeci dovoljno glasno kroz zube.Isto to je rekao naš zajednicki prijatelj o vašim ljudima sinoc… Ne znam ništa o tome, ali znam

da su mrtvi. Onda, što je nemoguce?

Gestapo ne može biti ukljucen. Saznali smo to na najvišim razinama.Rhinemann je Židov, zar ne? – David je promatrao Stoltza dok je postavljao neocekivano

pitanje.Nijemac se okrenuo i pogledao Spauldinga. Bilo je naznaka neugode u njegovu izrazu lica. – On

nije niti jedne vjere; majka mu je bila Židovka… Iskreno govoreci, nije u vezi s tim. Rosenbergove iHitlerove rasne teorije dijele se jednoglasno; previše se naglašavaju… to je sve bilo primarnogospodarsko pitanje. Podjela kontrole nad bankama, decentralizacija financijskog sustava…neugodna tema.

David je htio odgovoriti na izvrdavanja diplomata kad se zaustavio… Zašto je Stoltz smatrao daje potrebna racionalizacija? Da ponudi loše objašnjenje za koje je on sam znao da nema logike?

Heinrich Stoltz je navodno bio vjeran Rhinemannu, a ne Trecem Reichu.Spaulding se okrenuo i nije ništa rekao. Bio je iskreno zbunjen, ali sad nije bio trenutak da odaje

tu zbunjenost. Stoltz je nastavio.– To je cudno pitanje. Zašto ste ga postavili?Glasine… cuo sam u veleposlanstvu. – I to je bila istina, mislio je David. – Shvatio sam da je

židovska zajednica u Buenos Airesu neprijateljski raspoložena prema Rhinemannu.Cista nagadanja. Zidovi su kao Zidovi svugdje. Drže se zasebno, imaju malo posla s vanjskim

svijetom. Možda je to teško opisati kao geto, ali on postoji. Nemaju nikakva posla s Rhinemannom;nema nikakve veze, doista.

Prekrižili smo jedno nagadanje – rece Spaulding.Ima i drugo – rece Stoltz. – Vaši zemljaci. – David se okrenuo polako prema Nijemcu. – Ovo je

dobra igra. Kako ste došli do nje?Nacrte kupuje jedna zrakoplovna kompanija. Postoji pet, šest velikih kompanija koje si

medusobna konkuriraju za te beskrajne vladine poslove. Tko god ima žiroskopske nacrte, imat cestrahovitu, usudujem se reci, gotovo nedodirljivu važnost. Svi drugi sustavi za navodenje bit cezastarjeli.

Govorite li ozbiljno?Nedvojbeno. Raspravljali smo detaljno o situaciji… dubinski.Gotovo smo uvjereni da je to logican odgovor. – Stoltz se okrenuo od Davida i gledao prema

naprijed. – Nema druge. Pokušavaju nas zaustaviti Amerikanci.35 Zeleni Packard vozio je cikcak ulicama Buenos Airesa. Pul je bio programiran besciljno i

Spaulding je shvatio: bila je to izuzetno temeljita provjera prati li ih netko. Vozac je na mahovepodigao mikrofon ispod ploce s instrumentima i recitirao unaprijed dogovoreni niz brojeva. Šušteciodgovor preko jedinog zvucnika ponovio je brojeve i Packard bi ponovno besmislene zaokrenuo.

Nekoliko puta David je zamijetio odgovarajuca vozila koja su vizualno provjeravala.Rhinemann je imao najmanje pet automobila. Nakon tri cetvrt sata bilo je nedvojbeno da je put doSan Telma cist.

Vozac je govorio Stoltzu.Cisti smo. Ostali ce zauzeti položaje.Nastavi – rece Stoltz.Skrenuli su sjeverozapadno; Packard je ubrzao prema Sar Telmu. David je znao da su barem još

tri druga automobil iza njih; možda dva sprijeda. Rhinemann je sastavio svoju transportnu kolonu. Štoje znacilo da su žiroskopski nacrti u jednom od tih automobila.

– Imate li robu? – upita Stoltza.– Dio – odgovori ataše naginjuci se i pritišcuci dio pustene presvlake pred sobom. Brava je

iskocila; Stoltz je posegnuo prema dolje i povukao ladicu ispod stolice. Ispod skrivene ladicenalazila se metalna kutijica nalik na spremnike u knjižnicama koji štite rijetke rukopise od vatre.Nijemac ju je podigao, stavio u krilo i gurnuo ladicu unazad nogom. – Stici cemo za nekoliko minuta– rece.

Packard je stao uz rub bijelo ožbukane kuce u San Telmu.Spaulding je posegnuo za ruckom na vratima, ali Stoltz je dotaknuo njegovu ruku i zatresao

glavom. David je povukao ruku; shvatio je.Pedesetak metara ispred njih parkirao se jedan od kontrolnih automobila i dvojica muškaraca su

izašla. Jedan je nosio laganu metalnu kutiju,, a drugi duguljastu kožnu aktovku s radijem. Krenuli suunatrag prema Packardu.

David nije trebao pogledati kroz stražnji prozor da zna što se dogada iza njega, ali da potvrdisvoje misli, to je ucinio.

Drugi automobil se parkirao. Još su dvojica došla niz plocnik; jedan je, naravno, nosio kutiju, adrugi radio u kožnatoj aktovki.

Cetvorica muškaraca srela su se kraj vrata Packarda. Stoltz je kimnuo Spauldingu; izašao je izauta i hodao oko vozila pridružujuci se Rhinemannovu odredu. Krenuo je prema kratkoj stazi naprednjem ulazu kad je Stoltz progovorio kroz automobilski prozor.

– Molim, pricekajte. Naši ljudi još nisu na položaju. Javit ce nam.Culo se pucketanje preko radija ispod Packardove ploce s instrumentima. Slijedila je recitacija

brojeva; vozac je podigao mikrofon i ponovio ih. Heinrich Stoltz je kimnuo i izašao iz auta. David jekrenuo prema vratima.

Dvojica Rhinemannovih ljudi ostala su u hodniku, a dvojica su prošla kroz stan do kuhinje istražnjih vrata što su vodila u malo poplocano dvorište. Stoltz je pratio Davida u dnevnu sobu gdje jeEugene Lyons sjedio za velikim stolom za veceru.

385 S®0SB[i? ®HEK!Sve je bilo uklonjeno sa stola osim dva stalka s pola tuceta olovaka.Njegovi bolnicari, Johnnv i Hal, prihvatili su Spauldingove sažete zapovijedi. Bili su na

suprotnom kraju sobe na prednjem kaucu u kratkim rukavima, a pištolje u koricama pokraj ramenanaglašavala je bijela tkanina njihovih košulja.

Stoltz je uzeo od jednog covjeka metalnu kutiju i rekao Davidu da uzme drugu. Stoltz i Spauldingsu zajedno stavili tri kutije na veliki stol i Stoltz ih je otkljucao. Lvons se nije niti pomaknuo dapozdravi posjetioce, uljeze. Samo je Stoltz gotovo nemarno pozdravio. Bilo je ocito da mu jeKendall opisao znanstvenikov jad; njemacki diplomat ponašao se sukladno tome.

Stoltz je govorio nasuprot Lvonsu. – Nacrti su poredani pocevši od vaše lijeve strane. Priredilismo dvojezicne kljuceve za svaku shemu i bilo koji proces opisan u nacrtima preveden je doslovno, sengleskim formulama ili medunarodno priznatim simbolima, a cesto i oboje…

Nedaleko odavde je aeronauticki fizicar iz Peenemiindea, a s njim se može stupiti u vezu putemnašeg autoradija. Na raspolaganju je za konzultacije na vaš zahtjev… i napokon, shvacate da se ništane smije fotografirati.

Eugene Lvons je podigao olovku i zapisao u blok. Istrgnuo je stranicu i predao je Spauldingu.Na njoj je pisalo: Koliko imam vremena? Jesu li svi tu?

David je dao bilješku Stoltzu koji je odgovorio.Koliko god trebate, Herr Doktor… Postoji još posljednja kutija. Donijet cemo vam je kasnije.Za dvadeset cetiri sata – prekine Spaulding – zahtijevam.Kada dobijemo potvrdu da su šifre stigle u Washington.

Ta je poruka sada nesumnjivo u veleposlanstvu. – David je pogledao na sat. – Siguran sam dajest.

Ako vi tako kažete, ja vam vjerujem – rece Stoltz. – Bilo bi besmisleno lagati. Ne možetenapustiti Argentinu dok ne primimo vijest iz… Švicarske.

Spaulding nije mogao definirati zašto mu se Nijemceva izjava cinila upitnom; nešto upitno štonije pristajalo uz takvu izjavu.

David je poceo misliti da je Stoltz daleko nervozniji nego što je htio priznati. – Potvrdit cu šifrekada odemo… I još nešto, tražim da nacrti ostanu ovdje. I nakon što ih doktor Lyons provjeri.

Predvidjeli smo vaš… zahtjev. Vi Amerikanci ste tako nepovjerljivi.Dvojica naših ljudi ce isto tako ostati. Ostali ce biti vani.To vam je trošenje ljudstva. Koja je korist od tri cetvrtine robe?Tri cetvrtine je bolje od onoga što vi imate – odgovori Nijemac.Sljedeca dva i pol sata bila su obilježena struganjem Lyonsove olovke te neprestanim krckanjem

radija iz hodnika i kuhinje preko kojega je dolazilo neprestano, iritantno recitiranje brojeva;koracanjem Heinricha Stoltza cije su oci bile neprekidno prikovane na stranice i stranice bilježakaiscrpljenog Lvonsa osiguravajuci se tako da ih znanstvenik ne ukrade ili sakrije; zijevanjem bolnicaraHala i tihim neprijateljskim pogledima njegova partnera Johnnvja, U deset i trideset pet Lyons jeustao sa stolice. Stavio je hrpu bilježaka nalijevo i zapisavši nešto u blok, istrgnuo stranicu te jepredao Spauldingu.

Zasad – autenticni. Nemam pitanja.David je predao bilješku tjeskobnom Stoltzu.– Dobro – rece Nijemac. – Sad, pukovnice, molim vas, obja snite doktorovim suputnicima da ih

moramo lišiti oružja.Vratit cemo ga, naravno.David je govorio Johnnvju: – U redu je. Stavite ih na stol.Po kome je to u redu? – rece Johnny naslanjajuci se na zid ne pokazujuci ni najmanje volje da se

pokori.Po meni – rece Spaulding. – Ništa se nece dogoditi, Te pedercine su nacisti! Hocete nas

prevariti?Oni su Nijemci. Nisu nacisti.Sranje! – Johnny se odgurnuo od zida i stao uspravno. – Ne svida mi se nacin na koji govore.Poslušajte me. – David mu je pristupio. – Puno ljudi riskiralo je živote da se ovo dogodi. Zbog

razlicitih razloga. Ne 387 mm®H M}®mm morate ih voljeti ništa više od mene, ali ne možemo sadato uprskati. Molim vas da ucinite kako kažem.

Johnnv je gledao bijesno u Spauldinga. – Nadam se usrdno da znate što cinite… – On i njegovpartner odložili su oružje.

– Hvala, gospodo – rece Stoltz ušavši u hodnik. Govorio je tiho dvojici cuvara na njemackom.Covjek s radijem prolazio je brzo kroz dnevnu sobu do kuhinje; drugi je uzeo dva pištolja i

jedan zataknuo za pojas, a drugi stavio u džep sakoa. Zatim se vratio u hodnik bez rijeci.Spaulding je otišao do stola, a Stoltz mu se pridružio. Lyons je vratio nacrte u smede omotnice;

bile su tri. – Strah me je i pomisliti na novac koji naš zajednicki prijatelj dobiva za ovo – receDavid.

Ne biste platili da ne vrijede toliko.Vjerojatno ne… Ne vidim razloga da se ne stave u jednu kutiju. Zajedno s bilješkama. –

Spaulding je pogledao Lvonsa koji je stajao nepomicno na kraju stola. – Je li to u redu, doktore?

Lyons je kimnuo. Njegove tužne oci bile su poluzatvorene, a bljedoca izraženija.– Kako želite – rece Stoltz. Podigao je omotnice i bilješke te ih stavio u prvu kutiju, zakljucao

je, zatvorio druge dvije i stavio ih na vrh prve, kao da izvodi vjerski obred ispred oltara.Spaulding je zakoracio prema dvojici muškaraca pokraj prozora. – Imali ste težak dan. Doktor

Lyons takoder. Dajte da vaši gosti stražare, oni ionako rade prekovremeno.Hal se nasmijao. Johnny nije.– Dobra vecer, doktore. Bila mi je cast upoznati tako ugledna znanstvenika. – Preko puta Stoltz

je govorio diplomatskim tono vima klanjajuci se laganim diplomatskim naklonom.Cuvar s radijem pojavio se iz kuhinje i kimnuo njemackom atašeu. Napustili su zajedno sobu.

Spaulding se nasmiješio Lyonsu; znanstvenik se okrenuo ne uzvrativši pozdrav i krenuo u svojuspavacu sobu desno od kuhinjskih vrata.

Na plocniku Stoltz je pridržao vrata automobila za Davida.– Cudan covjek taj vaš doktor Lyons – rece dok je Spaulding ulazio u Packard.– Možda i jest, ali jedan je od najboljih na svom podrucju…Zamolite vozaca da stane pokraj govornice. Provjerit cu radio u veleposlanstvu. Dobit cete

potvrdu.– Sjajna ideja… Zatim cete mi se pridružiti na veceri?David je pogledao atašea koji je sjedio tako samouvjereno, poluposprdno do njega. Stoltzove

nervoze je nestalo. – Ne, Herr Botschaftsekretar. Imam drugi dogovor.– S ljupkom gospodom Cameron, bez sumnje. Drugi put.Spaulding nije odgovorio. Umjesto toga, gledao je kroz pro zor u tišini.Terraza Verde je bila mirna. Ulicne svjetiljke bacale su mekani sjaj na mirne, zamracene

plocnike; sjene uredenih drveca ispred pitoresknih mediteranskih kuca ocrtavale su se na ciglama ikamenu obojenim pastelnim bojama. Na prozorima, iza sanducica s cvijecem, primamljivo susvijetlile žute lampe u dnevnim i spavacim sobama.

Muškarac u poslovnom odijelu, s novinama pod rukom, hodao je uza stube prema vratimavadeci kljuc iz džepa; mladi par se tiho smijao, naslanjao se na nisku ogradu od kovanog željeza.Djevojcica sa svijetlosmedim koker španijelom na uzici prošla je plocnikom, a pas je zadovoljnoskakutao.

Terraza Verde je bila divno mjesto za život.David je pomislio nakratko na drugu cetvrt koju je vidio toga dana. Sa starcima koji su smrdjeli

na trulež i mokracu; s bezubom kurvom koja se naginjala s prljavog prozora. S macjim iznutricama inaslagama prljavštine na prozorima. I s dva velika prazna skladišta i kocaricom na sidrištu koja jetrebala ici u Tortugas.

Packard je skrenuo na uglu u drugu ulicu.Bilo je više svjetla, manje oblikovanog drveca, ali ulica je bila vrlo nalik na Terrazu Verde.

Podsjecala je Davida na sporedne ulice u Lisabonu za bogate caminos; pune skupih trgovina, blizubogatašima koji su stanovali nekoliko stotina metara dalje.

I tu su bile trgovine; izlozi fino osvijetljeni, a roba ukusno izložena.Druga cetvrt; Packard je usporio na križanju i zatim prošao.Više trgovina, manje drveca, više pasa koje su sluškinje vodile u šetnju. Grupica tinejdžera

skupila se oko talijanskog sportskog automobila.Zatim je David ugledao kaput. To je isprva bio samo kaput; svijetlosivi kaput na ulazu.Sivi kaput. Mracni ulaz.Muškarac je bio visok i mršav. Visoki, mršavi muškarac u svijetlosivom kaputu. Na ulazu.

O, Bože, mislio je David. Muškarac iz Pedeset druge ulice!Muškarac je bio okrenut bocno; gledao je jedva osvijetljen izlog. Spaulding ih nije mogao

vidjeti, ali je mogao oslikati tamne duboke oci; mogao je cuti iskvareni engleski negdje s Balkana;osjetiti ocaj u covjekovim ocima: S Franzom Altmullerom nema pregovora… Važite na lekciju izFairfaxa!

Morao je izaci iz Packarda. Brzo!Morao se vratiti na Terrazu Verde. Bez Stoltza. Morao je!U sljedecoj cetvrti je kavana – rece Spaulding pokazujuci na narancastu tendu sa svjetlima koja

su se prelijevala preko plocnika. – Stanite tu. Nazvat cu veleposlanstvo.Cini se kao da ste nervozni, pukovnice. Ima vremena za to.Vjerujem vam.Spaulding se okrenuo prema Nijemcu. – Hocete da vam to kažem? Dobro, reci cu vam… Ne

svidate mi se, Stoltz. I ne svida mi se Rhinemann; ne svidaju mi se ljudi koji se deru i izvikujunaredbe i koji me prate… Ja kupujem od vas, ali ne moram se družiti s vama. Ne moram ici na vecerus vama ili voziti se u vašem automobilu kad je naš posao za danas završen. Jesam li bio jasan?

Jasni. Ali malo neuljudeni. I nezahvalni, ako mogu tako reci. Veceras smo vam spasili život.To je vaše mišljenje. Ne moje. Samo me pustite, telefonirat cu i dati vam potvrdu… Kao što ste

rekli, nema smisla da lažem. Idite svojim putem, ja cu uzeti taksi.Stoltz je naredio vozacu da stane kraj narancaste tende. Cinite što vas volja. A ako vaši planovi

ukljucuju doktora Lvonsa, znajte da su naši ljudi rasporedeni po tom podrucju. Njihove naredbe sujasne. Ti nacrti ostaju gdje jesu.

– Ne placam za tri cetvrtine robe bez obzira na ono što je ostalo doma. I ne namjeravam ulazitimedu falangu robota.

Packard se odvezao prema tendi. Spaulding je brzo otvorio vrata Ijutito ih zalupivši iza sebe.Brzo je ušao u osvijetljeno predvorje i zatražio telefon.

Veleposlanik vas pokušava dobiti posljednjih pola sata – rece nocni telefonist. – Kaže da jehitno. Trebam vam dati telefonski broj. – Telefonist je otezajuci izgovarao brojke.

Hvala – rece David. – Sad me spojite s gospodinom Ballardom iz Veza, molim.O«Learvjev saloon – zacuo se nezainteresirani glas Bobbva Ballarda preko žice.Ti si smiješan. Ali smijat cu se tek sljedeceg utorka.Centrala je rekla da si to ti. Znaš li da te Granville traži?Cuo sam. Gdje je Jean?U svojoj sobi; cami kako si naredio.Jesi li dobio vijesti iz D.C.–a?Sve je zapakirano. Došlo je prije nekoliko sati; tvoje šifre su odobrene. Kako je naprava za

dizanje?Tri cetvrtine uputa su u kutiji. Ali tu je previše igraca.Na Terrazi Verde?Oko nje.Da pošaljem nekoliko FMFovih cuvara igrališta?Mislim da bih se bolje osjecao – rece Spaulding. – Reci im da kruže. Ništa drugo. Naci cu ih i

zavikati ako ih vidim.Trebat ce im pola sata od baze.Hvala. Samo bez cirkusa, molim te, Bobby.Bit ce toliko tihi da nitko nece znati osim nas patuljaka.

Cuvaj se.Spaulding je pridržavao slušalicu u kušnji da je podigne, ubaci još jednu kovanicu i nazove

Granvillea… Nije bilo vremena.Ostavio je govornicu i otišao iz restorana do Packarda. Stoltz je bio kraj prozora; David je

primijetio da mu se vratio tracak prijašnje nervoze.– Imate potvrdu. Isporucite ostatak robe i uživajte u novcu…Ne znam odakle dolazite, Stoltz, ali saznat cu i narediti da to mjesto bombama izbrišu sa

zemljovida. Reci cu osmoj zrakoplov noj da to bombardiranje nazove po vama.Stoltzu je, cini se, laknulo na Davidovu osornost, kao što je David i mislio da ce biti. – Covjek

iz Lisabona je kompliciran. Pretpostavljam da je to ispravno za složeni zadatak… nazvat cemo vasdo podneva. – Stoltz se obratio vozacu: – Los abfahren, machen Sie schnell!

Zeleni Packard je zagrmio niz ulicu. Spaulding je cekao pod tendom da vidi hoce li se vratiti;ako se to dogodi, vratit ce se u kavanu i pricekati.

Nije se vratio; zadržao je ravni smjer. David ga je promatrao sve dok stražnja svjetla nisupostala beskrajno malene crvene tocke. Zatim se okrenuo i uputio što je brže mogao, ne skrecucipozornost na sebe, prema Terrazi Verde.

Došao je do manje cetvrti gdje je vidio muškarca u svijetlosivom kaputu i stao. No, njegove suga brige prisilile da se požuri. Njegovi instinkti su ga prisilili da ceka, da gleda, da se oprezno krece.

Muškarac sad nije bilo u toj cetvrti; nigdje ga se nije vidjelo.David je promijenio smjer i otišao do kraja plocnika.Skrenuo je lijevo i potrcao niz ulicu do sljedeceg ugla pa ponovo skrenuo lijevo i usporio

hodajuci ležerno. Žarko je poželio da bolje poznaje to podrucje, da poznaje zgrade iza Lvonsovebijelo ožbukane kuce. Drugi su poznavali; drugi su bili smješteni u tamnim skrivenim ulazima okojima ništa nije znao.

Rhinemannovi cuvari. Muškarac u svijetlosivom kaputu; koliko još ljudi?Približio se križanju Terraze Verde i prešao cestu dijagonalno dalje od bijelo ožbukane kuce.

Sakrio se od svjetlosti lampa što je bolje mogao i nastavio niz plocnik prema cesti iza reda kuca naTerrazi Verde. Bio je to, naravno, blok povezan s drugim kucama; osebujan, slikovit, miran.Spaulding je pogledao vodoravan znak: Terraza Amarilla.

San Teltno se hranio samim sobom.Ostao je na drugoj strani ugla pod oblikovanim drvetom i gledao prema susjednoj ulici gdje je

mislio da se nalazi stražnji dio Lvonsove kuce. Jedva ju je mogao vidjeti od kosog krova scrjepovima, ali dovoljno da odredi da je zgrada udaljena 150 metara.

Vidio je i Rhinemannov automobil, jedan od onih koje je primijetio tijekom dugog osiguranogputa od Case Rosade.

Bio je parkiran nasuprot svijetle ciglene talijanske kuce s velikim vratima na objema stranama.David je pretpostavljao da su ta vrata vodila na kamene puteljke što su vodili do zida ili zgrade kojisu dijelili Lvonsovu stražnju terasu od stražnjeg ulaza u drugu kucu. Moralo je biti takvo što;Rhinemannovi cuvari bili su postavljeni tako da su mogli vidjeti svakoga tko je dolazio od tih vrata.

Spaulding se prisjetio krckanja radija iz hodnika i kuhinje te neprestanog ponavljanja brojeva nanjemackom. Oni koji su nosili radije imali su oružje. Posegnuo je u sako i izvadio Berettu iz korica.Znao je da je puna; pritisnuo je osigurac, zataknuo oružje za pojas i krenuo preko ulice premaautomobilu.

Prije nego što je došao do suprotnog ugla, cuo je kako automobil ide za njim. Nije imao vremenatrcati, nije imao ni trenutka da donese odluku, dobru ili lošu. Ruka mu je krenula za pojas; pokušao je

izgledati nezainteresirano.Cuo je glas i bio je zapanjen.– Upadaj, ti prokleta budalo!Leslie Hawkwood je bila za volanom malog Renault kupea.Nagnula se i otvorila vrata. David ih je uhvatio, a njegova je pozornost bila podijeljena izmedu

šoka i zabrinutosti da bi Rhinemannov cuvar ili cuvari stotinjak metara dalje mogli cuti buku. Bilo jemanje od tuceta pješaka na tom podrucju.

Rhinemannovi ljudi su sigurno bili uzbunjeni.Uskocio je u Renault i svojom lijevom rukom zgrabio Leslienu desnu nogu iznad koljena.

Njegov željezni stisak je pritiskao živac. Govorio je blago, ali odlucno.Vozi unazad što tiše možeš i skreni lijevo onom ulicom.Pusti me! Pusti…Ucini što kažem ili cu ti slomiti cašicu koljena! Renault je bio malen; nije trebalo ubacivati

mjenjac u hod unazad. Leslie je okrenula volan i auto je uletio u oštar zavoj.– Polako! – zapovjedi Spaulding ociju prikovanih na Rhinemannov auto. Vidio je kako se glave

okrecu, dvije glave. I zatim se više nisu vidjele.David je maknuo ruku s djevojcine noge; ona ju je povukla i spustila ramena u boli. Spaulding je

zgrabio volan i izbacio auto iz brzine. Auto je stao na pola puta niz blok kod ruba.Kurvin sine! Slomio si mi nogu! – Lesliene oci bile su ispunjene suzama boli, a ne tuge. Bila je

blizu bijesa, ali nije vikala. I to je nešto govorilo Davidu o Leslie što prije nije znao.Slomit cu ti još nešto osim noge ako mi ne kažeš što radiš ovdje! Koliko vas još ima? Vidio sam

jednog. Koliko još?Podigla je glavu. Duga kosa pala joj je unatrag; oci su joj bile prkosne. – Mislio si da ga

necemo naci?Koga?Vašeg znanstvenika. Tog Lvonsa! Našli smo ga!Leslie, za ime Božje, što to radiš?Zaustavljam te!Mene?– Tebe. Altmullera, Rhinemanna, Koeninga! Te svinje u Washingtonu… Peenemiindeu. Gotovo

je. Nece ti više vjerovati.Tortugas je gotov!Ime bez lica, ponovo Altmuller. Tortugas…Koening? Rijeci, imena… znacenje i bez znacenja. U

tunelu nije bilo svjetlosti.Nije bilo vremena!Spaulding je privukao djevojku prema sebi. Uhvatio ju je za kosu na celu, a prstima druge ruke

zgrabio vrat ispod celjusti. Poceo je pritiskati kratko, brzo i oštro, a svaki pritisak bio je gori odprethodnog.

Toliko, toliko strano.– Hoceš igrati tu igru, e pa igraj! Sad mi reci ! Sto se dogada? Odmah!Pokušala se oteti, širila ruke, udarala ga, ali svaki put kad se pomaknula, on je cvršce zgrabio

njezin vrat. Oci su joj se širile sve dok šupljine nisu postale okrugle. Ponovo je progovorio.– Reci, Leslie! Morat cu te ubiti ne progovoriš li. Nemam izbora! Ne sada. Za ime Isusovo,

nemoj me na to prisiljavati!Pala je, tijelo joj je klonulo, ali nije bila u nesvijesti. Glava joj se micala goredolje; duboko je

jecala. Pustio ju je i nježno držao njezino lice. Otvorila je oci.– Ne diraj me! O Bože, ne diraj me! – jedva je mogla šaptati, a još manje vikati. – Unutra..,

idemo unutra. Ubiti znanstvenika, ubiti Rhinemannove ljude..Prije nego što je završila, Spaulding ju je opalio kratkim teškim udarcem u bradu. Klonula je

onesvijestivši se.Cuo je dosta. Nije bilo vremena.Postavio ju je na malo prednje sjedalo i uzeo kljuceve od automobila. Potražio je njezinu torbu;

nije ju imala. Otvorio je vrata, zalupio ih i pogledao gore i dolje niz ulicu. Dva para su bila na polaputa niz cestu; automobil se parkirao na uglu; prozor na drugom katu zgrade preko puta bio je otvoren,a iznutra je dopirala glazba.

Osim toga ništa. San Telmo je mirovao.Spaulding je trcao oko Terraze Amarille. Stao je i probio se duž željezne ograde psujuci zbog

svjetlosti ulicne lampe.Gledao je crnu masku na Rhinemannovu autu udaljenom manje od sto metara. Pokušao se

fokusirati na prednja sjedala, na dvije glave koje je vidio da se micu prije nekoliko minuta. Sada nijebilo pomaka, nije bilo sjaja cigareta, nije bilo pomicanja ramena.

Ništa.No, nešto je smetalo obrisu na lijevom okviru prozora; smetnja na cijelom donjem dijelu stakla.David je zakrenuo za oštri ugao željezne ograde i hodao polako prema automobilu. Njegova je

ruka bila na Beretti, a prsti mirni preko okidaca. Sedamdeset metara, šezdeset, cetrdeset pet.Zapreka se nije pomakla.Trideset pet, trideset… izvukao je pištolj iz pojasa spreman pucati.Ništa.Sada je jasno vidio. Zapreka je bila glava naslonjena na staklo. Nije se odmarala, ali je bila

nagnuta, iskrivljena od vrata; nepomicna.Mrtva.Potrcao je niz ulicu do stražnjeg dijela auta i cucnuo s Berettom u ravnini ramena. Nije bilo

buke, nije bilo komešanja iznutra.Cetvrt je sada bila prazna. Jedini zvukovi bili su prigušeni .šumovi iz stotina osvijetljenih

prozora. Skljocanje brave moglo se cuti nadaleko niz ulicu; mali pas je lajao; u daljini se razabiraodjetetov plac.

David je ustao i pogledao kroz stražnji prozor automobila.Vidio je drugog muškarca zavaljenog na prednjem sjedalu.Svjetlost ulicnih lampa osvjetljavala je gornji dio muškarcevih leda i ramena. Cijelo to

podrucje bilo je masa krvi i poderane odjece.To se ocito dogodilo prije pet ili šest minuta, mislio je David. Leslie Hawkwood je požurila niz

ulicu u Kenaultu Spaulding je kliznuo do prednjih desnih vrata. Prozor je bio otvoren. Prizor je tjeraona povracanje. Covjek za volanom imao je prostrijeljenu glavu, a njegov sudrug je više puta izbodennožem.

sretne tocno u onom trenutku kad su muškarci s pištoljima s prigušivacem i dugim noževimakrenuli na Rhinemannove cuvare.

Nakon što su ih ubili, muškarci s noževima i pištoljima trcali su preko ulice prema Lvonsovojkuci. Trcali su bez razmišljanja o maskama ili skrivanju znajuci da su radioaparati u stalnoj vezi sonima u Terrazi Verde 15.

Spaulding je otvorio vrata automobila, spustio prozor i povukao beživotno tijelo s vrha sjedala.

Zatvorio je vrata; tijela su bila manje vidljiva nego prije. Nije bilo vrijeme za uzbunu na ulici, ako seto moglo izbjeci.

Gledao je prema vratima kod puteljka sa svake strane kuce.Lijeva su bila lagano otvorena.Potrcao je prema njima i prošao kroz otvor ništa ne dirajuci.Njegov je pištolj bio položen bocno, ciljajuci prema naprijed. Iza vrata se nalazio betonski

prolaz koji je vodio uz zgradu do neke vrste malog platoa omedenog visokim ciglenim zidom.Hodao je tiho, brzo prema kraju otvorene ulicice; plato je bio kombinacija puteljaka, trave i

malih cvjetnjaka.Alabasterni kipovi svijetlili su na mjesecini; loza se penjala po ciglenom zidu.Procijenio je visinu zida: dva metra, možda dva i pol. Debljina 18, 20 centimetara, dakle

standardna. Konstrukcija: nova, nekoliko godina stara, cvrsta. To je bio tip gradnje zbog kojeg je biozabrinut. Godine 1942. preskakivao je zid od dva metra u San Sebastianu koji se srušio pod njim.

Mjesec dana poslije bilo je zabavnije; tada je umalo poginuo.Vratio je Berettu u korice na ramenu zakljucavši osigurac.Sagnuo se i protrljao ruke na suhoj zemlji koja je upila sav znoj na njima. Ustao je i potrcao

prema ciglenom zidu.Spaulding je skocio. Kad je bio na vrhu zida, bio je tih, napet.Ruke je držao sa strane, a nepokretno tijelo stopilo se sa sjenom. Ostao je nepomican. Njegovo

lice bilo je okrenuto prema Lvonsovoj terasi. Cekao je nekoliko sekundi. Stražnja vrata na Lvonsovustanu bila su zatvorena; u kuhinji nije bilo svjetla; zastori su bili navuceni preko prozora. Iznutra nijedopirao zvuk.

Skocio je sa zida, uzeo pištolj i potrcao prema kuhinjskim vratima ledima okrenut prema bijelojžbuki. Na svoje iznenadenje, vidio je da vrata nisu zatvorena; i zatim je vidio zašto. Na podu, jedvavidljiva u mraku sobe, bila je ruka. Držala je donji dio okvira vrata i bila je udarena na hrptu; prsti subili prsti mrtvaca.

Spaulding je polako gurao vrata. Dva centimetra, tri centimetra. Drvo protiv mrtvog utega; lakatga je bolio od pritiska.

Cetiri, pet, šest centimetara. Trideset centimetara.Mogli su se cuti nerazgovjetni glasovi; tihi, muški, uzbudeni.Stao je brzo ispred vrata te ih gurnuo snažno i što tiše prema mrtvom tijelu koje je bilo veliki,

meki mrtvi uteg na okviru.Zakoracio je preko trupla Rhinemannova cuvara i primijetio da je duguljast radio bio izvucen iz

kožnate aktovke i razbijen na podu. Tiho je zatvorio vrata.Iz dnevne sobe dopirali su glasovi. Bio je naslonjen na zid, a Beretta okrenuta prema zidu,

nepomicna, otkocena, spremna opaliti.Za oko mu je zapela otvorena smocnica na suprotnoj strani zida sobe. Jedini prozor, s masovno

proizvedenim oslikanim staklima visoko na zapadnom zidu, propuštao je sablasne tracke obojenesvjetlosti mjeseca. Dolje, na podu, ležao je Rhinemannov drugi cuvar. Metoda ubojstva nije se moglarazabrati; tijelo je bilo povijeno unatrag. Vjerojatno je ubijen metkom iz malokalibarskoga pištolja.Pištolja s prigušivacem. Taj je bio jako tih. David je osjetio kako mu znoj klizi niz celo i preko vrata.

Koliko ih je bilo unutra? Onesposobili su cijeli garnizon.Nije imao obvezu suociti se s necim s cim nije imao izgleda.Ali, osjecao je cudnu obvezu prema Lvonsu. Osjecao je dovoljnu obvezu prema njemu u ovom

trenutku. Nije se usudio razmišljati više od toga.

I on je bio dobar. Ne može, ne smije to nikad zaboraviti. Bio je najbolji od svih koji su se moglinaci.

Ako je to nekome uopce bilo bitno.Toliko, toliko toga stranog.Pritisnuo je obraz uz ukras luka i ugledao nešto od cega mu se povracalo. Gadenje je bilo možda

pojacano okolinom: stan lijepo namješten stolicama, kaucevima i stolovima za civilizirane ljude kojise bave civiliziranim stvarima.

A ne smrcu.Dva bolnicara, neprijateljski Johnnv i majmunoliki jedro gradeni Hal, bili su raskreceni na

podu, rukama jednom preko druge, a njihove glave bile su vrlo blizu jedna drugoj.Njihova spojena krv stvorila je lokvu na parketu.Johnnvjeve oci bile su široke, ljute, mrtve; Halovo mirno lice, kao da pita, odmaralo se.Iza njih su bila druga dva Rhinemannova cuvara: njihova tijela na kaucu poput zaklane stoke.Nadam se da znate što cinite!Johnnvjeve rijeci odjekivale su bolno, u vrisku u Davidovu mozgu.Bila su još trojica u sobi; stajali su. Živi, u istim grotesknim carapama koje su nosili oni u

Duesenbergu koji su skratili ono nekoliko trenutaka što ih je proveo nasamo s Leslie Hawkwoodvisoko na brdima Lujana.

U Duesenbergu koji je eksplodirao u plamenu na brdima Colinas Roj as.Muškarci, od kojih ni jedan nije imao oružje, stajali su nad istrošenim likom Eugenea Lvonsa

koji je sjedio dostojanstveno, bez straha, za stolom. Pogled u znanstvenikovim ocima govorio jeistinu. Spaulding je to spoznao: taj je pogled pozdravljao smrt.

– Pogledajte što je oko vas! – govorio je muškarac u svijetlosivom kaputu. – Necemo višeotezati! Ubit cemo vas!… Dajte nam nacrte!

Isuse Kriste, mislio je David. Lyons je sakrio planove!– Nema smisla da nastavimo, vjerujte mi – nastavio je muška rac u kaputu, muškarac s upalim

polumjesecima ispod ociju kojih se Spaulding dobro sjecao. – Poštedjet cemo vas samo ako namkažete! Odmah!

Lyons se nije pomaknuo; pogledao je muškarca u kaputu ne micuci glavom. Oci su mu bilemirne. Dotaknule su Davidove.

– Napiši! – rece muškarac u svijetlosivom kaputu.To je bio trenutak da krene.David se pojavio iza luka s naciljanim pištoljem.– Ne dirajte oružje! Ti! – vikao je na muškarca koji mu je bio najbliži. – Okreni se!U šoku, bez razmišljanja, muškarac je poslušao. Spaulding je krenuo dva koraka naprijed i

opalio s cijevi Berette po muškarcevoj lubanji. Odmah«se srušio.David je povikao muškarcu koji je stajao do ispitivaca u sivom kaputu: – Uzmi stolicu! Odmah!

– Mahao je pištoljem prema stolici ravnog naslona što je bila blizu stola. – Rekao sam odmah!Muškarac je ucinio kako mu je bilo receno; bio je onesposobljen. Spaulding je nastavio. – Digni

ga i ubit cu te… Doktore Lyons, uzmite oružje. Pronaci cete pištolje i noževe. Brzo, molim.Sve se dogodilo brzo. David je znao da je njegova jedina nada da.izbjegne pucnjavu biti brz,

brzo onesposobiti jednog ili dvojicu i izgledi su se preokrenuli.Lyons se digao sa stolice i krenuo prvo prema muškarcu u svijetlosivom kaputu. Bilo je ocito da

je znanstvenik promotrio gdje je muškarac stavio pištolj. Uzeo ga je iz džepa kaputa. Krenuo je premamuškarcu koji je držao stolicu i uzeo identicni pištolj, a zatim ga pretražio te uzeo Stavio je oružje na

drugu stranu stola i došao do besvjesnog treceg covjeka. Okrenuo ga je te uzeo dva pištolja iskakavac.

– Skinite kapute. Odmah! – Spaulding je zapovjedio dvojcu.Uzeo je stolicu od onog bliže sebi pa je odgurnuo sudrugu.Muškarci su poceli skidati kapute kad je Spaulding iznenada progovorio prije nego što je ijedan

završio skidanje. Stanite, odmah! Cekajte! … Doktore, molim vas, donesite dvije stolice i postaviteih iza njih.

Lyons je to ucinio.– Sjednite! – rece Spaulding svojim zarobljenicima.Sjeli su. Kaputi su im bili na pola ramena. David im je pristupio i povukao odjecu do laktova.Dvojica muškarca u grotesknim maskama sada su sjedila, a ruke su im bile vezane njihovom

vlastitom odjecom.Stojeci pred njima, Spaulding je povukao svilene maske s njihovih lica. Pomaknuo se unazad i

naslonio na jedaci stol s pištoljem u ruci.– Dobro – rece. – Procjenjujem da imamo petnaestak minuta prije nego što tu nastane velika

gužva… Imam nekoliko pitanja. Morat cete mi odgovoriti.36 Spaulding je sumnjicavo slušao. Grozota optužbe bila je toliko velika da mu je doista bila

neshvatljiva.Muškarac s upalim ocima bio je Asher Feld, zapovjednik privremenog krila Haganaha koje je

djelovalo u Sjedinjenim Državama. On je govorio.Operaciju… razmjenu nacrta za navodenje za industrijske dijamante… isprva su Amerikanci,

jedan Amerikanac da budem precizniji, nazvali Tortugas. Odlucio je da transfer bude u DryTortugasu, ali Berlin je to ocito odbio. No, zadržano je tajno ime koje je dao taj covjek. Pogrešnapovezanost bila je rezultat njegove panike što je ukljucen.

To je znacilo, za njega i Fairfax, angažiranje covjeka iz Lisabona.Kad je Ministarstvo rata izdalo dozvole njujorškom uredu Koeningove kompanije, te dozvole

traže saveznici, taj je covjek dozvole nazvao Tortugas. Ako bi tko išao provjeravati, Tortugas je bioFairfaxova operacija. Nitko nece postavljati pitanja.

Pregovore je prvo osmislio Nachrichtendienst. Siguran sam da ste culi za Nacrichtendienst,pukovnice.

David nije odgovorio. Nije mogao govoriti. Feld je nastavio.– Mi iz Haganaha smo to prvi put saznali u Ženevi. Culi smo za neobican sastanak izmedu

Amerikanca imenom Kendall, financijskog analiticara velike zrakoplovne kompanije i prezrenognjemackog poslovnog covjeka, homoseksualca kojeg je poslao u Švicarsku vodeci upravitelj uMinistarstvu naoružanja, Unterstaatsekretar Franz Altmuller… Haganah je svugdje, pukovnice,ukljucujuci urede ministarstava i Luftivaffe…

David je nastavio zuriti u Zidova, zapravo u njegovu izvanrednu…nevjerojatnu… pricu.Mislim da se slažete da je takav sastanak neobican. Nije bilo teško prisluškivati tu dvojicu

glasnika. Bilo je to u restoranu izvan ruke i bili su amateri.Tako smo saznali osnovno. Bitne stvari i opcu lokaciju. Ali nismo znali tocnu tocku transfera. A

to je bio bitan cimbenik. Buenos Aires je golem, njegova luka se proteže kilometrima. Gdje je u tomgolemom podrucju kopna, planina i vode trebao biti transfer?

Zatim je naravno stigla obavijest iz Fairfaxa. Covjek iz Lisabona je opozvan. Vrlo cudno. Alijako dobro smišljeno.

Najbolji specijalist za mreže u Europi, tecno govori njemacki i španjolski, strucnjak je zanacrte. Kako logicno.

Ne slažete se?David je zaustio, ali je zastao. Slušao je o stvarima koje su uzrokovale bljeskove u njegovu umu.

I nevjerojatne udarce groma… jednako nevjerojatne kao rijeci koje je slušao. Samo je mogao kimatiglavom. Omamljeno.

Feld ga je pozorno promatrao. I zatim je progovorio.U New Yorku sam objasnio, ali ukratko, sabotažu na uzletištu u Terceiri. Fanatici. Cinjenica da

se covjek iz Lisabona pojavio kao dio razmjene bila je previše za temperamentne španjolske Zidove.Nikome nije laknulo više nego nama u privremenom krilu kad ste izbjegli smrt. Pretpostavili smo daje svrha vaše stanke u New Yorku bila definiranje logistike u Buenos Airesu. Pošli smo od tepretpostavke.

A zatim odjednom nije više bilo vremena. Izvješca iz Johannesburga, koja su neoprostivokasnila, rekla su da su dijamanti stigli u Buenos Aires. Poduzeli smo potrebne nasilne mjereukljucujuci pokušaj da vas ubijemo. A to su sprijecili, pretpostavljam, Rhinemannovi ljudi. – AsherFeld je stao. Zatim je umorno dodao: – Ostatak znate.

Ne! Ostatak nije znao! Niti bilo koji drugi dio! Nenormalno!Ludilo!Sve nije ništa! Ništa nije sve!Godine! Životi!… Strahovite nocne more… ubijanje! O Bože, ubojstva!Za što?… O Bože! Za što?!Lažete! – David je lupio šakom po stolu. Celik pištolja slomio je drvo tolikom snagom da je

tresak ispunio sobu. Lažete! – vikao je; nije se derao. – Ja sam došao u Buenos Aires kupitižiroskopske nacrte! Provjeriti ih! Potvrditi ih šifrom tako da kurvinom sinu sjednu novci uŠvicarskoj. To je sve. Ništa više! Apsolutno ništa više! Ne ovo!

Da… – Asher Feld je tiho govorio. – To je ovo.U Davidu se sve vrtoglavo okretalo. Istegnuo je vrat: neprestani udarci groma, zasljepljujuci

odbljesci svjetla ispred njegovih ociju uzrokovali su užasnu bol. Vidio je tijela na podu, krv…leševe na sofi, krv.

Prizor smrti.Smrti.Cijeli njegov svijet iz sjene izletio je na površinu. Tisuce rizicnih pothvata… bol, manipulacije,

smrt. I još smrti… sve se gubilo u besmislenu prazninu. Izdaja, ako je bila izdaja, bila je golema…stotine tisuca ljudi žrtvovano je apsolutno ni za što.

Morao je stati. Morao je misliti. Usredotociti se.Gledao je u bolno upalo lice Eugenea Lvonsa, njegovo je lice bila bijela plahta.Covjek je umirao, mislio je Spaulding.Smrt.Mora se usredotociti.O Kriste! Morao je misliti. Od nekud poceti. Misliti.Koncentrirati se.Ili ce poludjeti.Okrenuo se Feldu. Oci Zidova bile su suosjecajne. Možda su mogle biti nešto drugo, ali nisu.Bile su suosjecajne.No, bile su to oci covjeka koji je hladnokrvno ubijao.

Kao što je i on, covjek iz Lisabona, ubijao.Smaknuca.Cemu?Postojala su pitanja. Usredotoci se na pitanja. Slušaj.Pronadi pogrešku, pronadi pogrešku. Ako je bilo potrebe za pogreškama na ovom svijetu, to je

bilo sada!Ne vjerujem vam – rece David pokušavajuci kao nikad u život biti uvjerljiv.Mislim da vjerujete – odgovori Feld tiho. – Djevojka, Leslie Hawkwood, rekla nam je da ništa

ne znate. To je bila prosudba koju smo teško mogli prihvatiti… Sad je prihvacam.David je trebao razmisliti na trenutak. Nije ispocetka prepoznao ime. Leslie Haivkivood. A

zatim je odmah shvatio. Bolno. – Kako je ona povezan s vama? – pitao je omamljeno.Herold Goldsmith je njezin ujak. Po braku, naravno, ona nije Židovka.Goldsmith? Ime., mi ništa ne znaci – … Usredotociti se, mora se usredotociti i govoriti

racionalno.– Ali znaci tisucama Židova. On je covjek koji stoji iza Baruchovih i Lehmanovih pregovora.

Ucinio je više od bilo koje osobe u Americi da izbavi naše ljude iz logora… Odbio je imati bilokakvu vezu s nama, sve dok mu uljudeni, suosjecajni ljudi u Washingtonu, Londonu i Vatikanu nisuokrenuli leda. Tada je došao k nama… bijesan. Stvorio je oluju, a njegova je necakinja pometena tomolujom. Ona možda previše dramatizira, ali je predana, ucinkovita.

Krece se u krugovima gdje Zidovi nemaju pristup.– Zašto?… Slušaj! Za ime Božje, slušaj. Budi racionalan.Kon centriraj se!Asher Feld je zastao na trenutak. Njegove tamne upale oci potamnjele su tihom mržnjom. –

Upoznala je desetke…možda stotine onih koje je Herold Goldsmith izbavio.Vidjela je fotografije, cula je price. Bilo je dovoljno. Bila je spremna.Davidu se poceo vracati mir. Leslie je bila odskocna daska koju je trebao da se vrati iz ludila.

Postojala su pitanja …Ne mogu odbaciti postavku da je Rhinemann kupio nacrte…Hajde! – prekine Feld. – Vi ste bili covjek iz Lisabona. Koliko cesto su sami vaši agenti,

najbolji ljudi, shvatili da je Peenemiinde neranjiv? Nije li i sam njemacki pokret otpora odustao odubacivanja?

Nitko nikad ne odustaje. Na bilo kojoj strani. Njemacki pokret otpora je ukljucen! – To je bilapogreška, pomislio je David.

Ako je tako – rece Feld pokazujuci prema mrtvim Nijemcima na kaucu – onda su ovi ljudi bilipripadnici pokreta otpora. Poznate Haganah, Lisabon. Mi ne ubijamo takve ljude.

Spaulding je zurio u smirenog Zidova znajuci da govori istinu.Neku vecer – rece Spaulding brzo – na Parani. Pratili su me, pretukli… vidio sam dokumente.

Oni su bili Gestapo!Oni su bili Haganah – odgovori Feld. – Gestapo je naša najbolja maska. Da su bili Gestapo, to

bi znacilo da su znali što tu radite… Mislite li da bi vam dopustili da živite?Spaulding se suprotstavio. Gestapo ne bi riskirao ubijajuci u neutralnoj zemlji; ne s

dokumentima kod svojih ljudi. A onda je shvatio besmislenost svoje logike. Buenos Aires nije bioLisabon. Naravno da bi ga ubili. I zatim se prisjetio rijeci Heinricha Stoltza.

Provjerili smo na najvišim razinama… ne Gestapo… nemoguce…

I cudna obrana: Rosenborgove i Hitlerove rasne teorije ne dijele… primarno gospodarsko…Obranu neobranjivog nudio je covjek koji navodno nije bio vjeran Trecem Reichu, vec Erichu

Rhinemannu. Židovu.I na kraju, Bobby Ballard: …On je pristaša… pravi junker..– O Bože! – David prošapce.– Imate prednost, pukovnice. Što cete izabrati? Mi smo spremni umrijeti. Ne kažem to junacki,

nego samo kao cinjenicu.Spaulding je nepomicno stajao. Govorio je tiho, u nevjerici. Shvacate li posljedice…– Shvatili smo ih – prekine Feld – od dana kad se vaš Walter Kendall susreo s Johannom

Dietrichtom.David je reagirao kao da ga je grom udario. – Johann… Dietricht?Prezreni nasljednik Dietricht Fabriken.J. D. – prošapce Spaulding prisjecajuci se zgužvanih žutih stranica iz njujorškog ureda Waltera

Kendalla. Grudi, testisi, svastike… opscene, nervozne škrabotine opscenog, nervoznog covjeka. –Johann Dietricht… J.D.

Altmuller ga je ubio. To je sprijecilo da na neki nacin …Zašto? – upita David.Da ukloni bilo kakvu povezanost s Ministarstvom naoružanja; bilo kakvu povezanost s Vrhovnim

zapovjedništvom.Dietricht je doveo pregovore do tocke gdje su se mogli pomaknuti u Buenos Aires, Rhinemannu.

Nakon Dietrichtove smrti, Vrhovno zapovjedništvo bilo je korak dalje.Misli su preletjele Davidovim umom: Kendall je u panici pobjegao iz Buenos Airesa; nešto je

pošlo po zlu.Racunovoda si ne bi dopustio da ga uhvate u klopku, ubiju.A on, David, trebao je ubiti ili dati ubiti Ericha Rhinemanna.Rhinemannova smrt bila je najvažnija stvar nakon nacrta. I takoder, nakon njegove smrti,

Washington je »korak dalje« od razmjene.Ali, tu je bio Edmund Pace.Edmund Pace.Nikad.Ubijen je jedan covjek – rece David. – Pukovnik Pace…U Fairfaxu – dovršio je recenicu Asher Feld. – Nužna smrt.Koristili su se njime kao i vama. Mi smo pragmaticni… bez poznavanja posljedica ili odbijajuci

ih priznati, pukovnik Pace je bio motor Tortugasa.– Mogli ste mu reci. A ne ubiti ga! Mogli ste to zaustaviti!Svinje!Asher Feld je uzdahnuo: – Bojim se da ne shvacate histeriju medu svojim industrijalcima. Ili

onima u Reichu. On bi ionako bio eliminiran… Mi smo ga eliminirali da neutraliziramo Fairfax. Injegove znatne mogucnosti.

Nije imalo smisla zadržavati se na potrebi Paceove smrti, mislio je David. Feld, pragmaticar,imao je pravo: Fairfax je uklonjen iz Tortugasa.

Onda Fairfax ne zna.Naš covjek zna. Ali ne dovoljno.Tko je on? Tko je vaš covjek u Fairfaxu?Feld je pokazao prema svom tihom sudrugu: – On ne zna, a ja vam necu reci. Možete me ubiti,

ali vam necu reci.Spaulding je znao da je tamnooki Židov govorio istinu. Ako je netko manipulirao Paceom… Tko

onda manipulira nama?Ne mogu odgovoriti.Toliko znate… Morate nešto… misliti. Recite mi!Tko god vam izdaje naredbe, valjda.Jedan covjek…Znamo. Nije baš dobar, zar ne? Postoje ostali.Tko? Gdje to staje? Država? Ministarstvo rata? Bijela kuca?Gdje, za ime Božje?Takve institucije ne znace ništa u ovakvim transakcijama.One nestaju.Ljudi ne! Ljudi ne nestaju!Onda potražite one koji su radili s Koeningom. U Južnoj Africi. Kendallovi ljudi. Oni su stvorili

Tortugas. – Glas Ashera Felda postajao je sve jaci. – To je vaš posao, pukovnice Spaulding. Mi gasamo želimo sprijeciti. Rado cemo umrijeti da ga sprijecimo.

David je gledao u mršavog muškarca tužna lica. – To toliko znaci? S onim što znate, što mislite?Je li ijedna strana vrijedna toga?

– Treba postaviti prioritete. Kakvi god da jesu. Ako se Peenemiinde spasi… vrati naproizvodnju… Reich ce dobiti pregova racku moc koja nam je neprihvatljiva. Pogledajte Dachau,pogle dajte Auschwitz, Belsen. Neprihvatljivo.

David je hodao oko stola i stao ispred Zidova. Vratio je Berettu u korice na ramenu i pogledaoAshera Felda.

– Ako ste mi lagali, ubit cu vas. I zatim cu se vratiti u Lisabon, na sjever, i zbrisati svakogpojedinog fanatika iz Haganaha u brdima. One koje ne ubijem, razotkrit cu… Obucite kapute i nositese odavde. Uzmite sobu u Alvearu pod imenom…

Pace. E. Pace. Javit cu se.A naše oružje? – upita Feld oblaceci svoj svijedosivi kaput preko ramena.Zadržat cu ga. Siguran sam da si možete priuštiti novo… I ne cekajte nas vani. Tamo kruži

FMFovo vozilo tražeci mene.Sto je s Tortugasom? – Asher Feld je preklinjao.Rekao sam vam da cu vam javiti! – vikao je Spaulding. – A sad se nosite odavde!… Pokupite

Hawkwoodovu. Iza ugla je u Renaultu. Ovdje su kljucevi. – David je posegnuo u džep i baciokljuceve sudrugu Ashera Felda koji ih je uhvatio bez po muke. – Pošaljite je natrag u Kaliforniju.

Veceras po mogucnosti. Ne kasnije od sutra ujutro. Je li jasno?Da… Javit cete se?Gubite se! – rece Spaulding iscrpljeno.Dva agenta Haganaha su ustala. Mladi je otišao do besvjesnog treceg muškarca i podigao ga s

poda na ramena. Asher Feld je stajao ispred hodnika i okrenuo se pogledavši prvo leševe, a zatimSpauldinga.

– Vi i ja. Moramo razriješiti prioritete… Covjek iz Lisabona je izuzetan covjek. – Okrenuo seprema vratima i pridržavao ih dok je njegov sudrug nosio treceg muškarca.

Izašli su zatvorivši vrata za sobom.David se okrenu Lvonsu: – Donesite te nacrte!37 Kada je poceo napad na Terrazu Verde 15, Eugene Lyons je ucinio sjajnu stvar. Bilo je to

toliko jednostavno da je bilo nevjerojatno, mislio je Spaulding. Uzeo je metalnu kutiju s nacrtima,otvorio prozor spavace sobe i bacio sanduk medu crvene ljiljane koji su rasli uz kucu. Kad jezatvorio prozor, otrcao je u kupaonicu i zatvorio vrata.

S obzirom na sve – šok, paniku, njegovu poznatu nesposobnost – poduzeo je nešto najmanjeocekivano: ocuvao je hladnu glavu. Sklonio je sanduk, nije ga pokušao sakriti; bacio ga je napristupacno mjesto, a fanatici koji su se bavili složenom taktikom i zamršenim prijevarama nisu topredvidjeli.

David je slijedio Lvonsa po stanu pa kroz kuhinjska vrata i oko kuce. Uzeo je kutiju izfizicarevih drhtavih ruku i pomogao gotovo bespomocnom covjeku da prijede preko male ograde kojaje dijelila susjedna zemljišta. Zajedno su trcali do sljedece dvije kuce i oprezno se probijali premaulici. Spaulding je držao lijevu ruku ispruženu držeci Lyonsa za ramena, uza zid, pripravan baciti gana zemlju na prvu naznaku problema.

No, David nije ocekivao probleme; bio je uvjeren da je Haganah eliminirao sve Rhinemannovecuvare sprijeda; bio je uvjeren iz ocitog razloga. Asher Feld je izašao na glavna vrata. Ono što jemislio da bi možda bilo moguce bio je ocajnicki pokušaj Ashera Felda da se domogne nacrta. Iliiznenadna pojava Rhinemannova vozila iz blizine – vozila ciji putnici nisu mogli uhvatiti radiosignals Terazze Verde 15.

Sve je moguce, ali niti jedno se nije zapravo ocekivalo.Bilo je i prekasno i prerano.David se potajno nadao da ce naci plavozelenu limuzinu koja je polako kružila ulicama.

Automobil s malim narancastim oznakama na odbojnicima koje su znacile da je vozilo vlasništvoSADa. Ballardovi nadzornici igrališta ljudi iz FMFove baze.

Nije kružio. Stajao je na drugoj strani ulice s ukljucenim parkirnim svjetlima. Trojica muškaracapušila su cigarete, a odsjaj je osvjetljavao unutrašnjost automobila. Okrenuo se Lvonsu.

– Idemo. Hodajte polako, ležerno. Automobil je ondje.Vozac i muškarac do njega izašli su iz automobila cim su Spaulding i Lyons došli do ruba

plocnika. Stali su nespretno pokraj poklopca motora odjeveni u civilnu odjecu. David je prešao cestui obratio im se.

Upadajte u prokleti auto i micite se odavde! A kad ste vec tu, obojite ga u narancasto. Ne bistebili ništa manja meta nego što ste sad!

Opusti se, stari – odgovori vozac. – Tek smo stigli. – Otvorio je stražnja vrata i Spaulding jepomogao Lvonsu da ude.

Trebali ste kružiti, a ne parkirati se kao psi cuvari! – David je sjeo pokraj Lvonsa; muškarac uzkrajnji prozor se stisnuo.

Vozac je sjeo za volan, zatvorio vrata i pokrenuo motor.Treci muškarac je ostao vani. – Ulazi! – izderao se Spaulding.Ostat ce gdje jest, pukovnice – rece muškarac na stražnjem sjedalu do Lvonsa. – On ostaje

ovdje.Tko ste vi, do vraga?– Pukovnik Daniel Meehan, Pomorska flota, Mornaricka obavještajna. I želimo znati što se, do

bijesa, dogada.Auto je krenuo.Vi ne vodite operaciju – rece David polako, namjerno. – A ja nemamvremena za povrijedeni

ego. Vodite nas u veleposlanstvo, molim vas.Zajebi ego! Htjeli bismo jednostavno objašnjenje! Znate li, do vraga, što se dogada u našem

dijelu grada? Ovaj put u Telmo samo je manja nezgoda! Ne bih bio ovdje da vaše ime nije spomenuoonaj pametnjakovic od kriptografa!…

Isuse!Spaulding se nagnuo na sjedalu gledajuci u Meehana.– Radije vi meni recite što se dogada u vašem dijelu grada. I zašto vas je moje ime dovelo u

Telmo.Marinac je uzvratio pogled pogledavši brzo, s ocitim gadenjem, pepeljastog Lvonsa. – Zašto ne?

Vaš prijatelj je ovlašten?Sad jest. Nitko više od njega.Imamo tri krstarice koje patroliraju obalom Buenos Airesa plus razarac i nosac tu negdje…

Prije pet sati dobili smo plavu pripravnost: pripremite se za gašenje radara i radija; sve pomorske izrakoplovne jedinice moraju se pridržavati toga, nema pokreta. Nakon cetrdeset pet minuta stiže šifraiz Fairfaxa, izvor cetiri nula. Presretnite pukovnika Davida Spauldinga, takoder cetiri – nula. Mora sejaviti.

Fairfaxu?Samo Fairfaxu… i zatim smo poslali covjeka u vaš stan u Cordobi. Nije vas pronašao, ali je

pronašao cudnog kurvinog sina koji vam je razvalio stan. Pokušao ga je uhvatiti i premlatili su ga…vratio nam se nakon nekoliko sati s modricama na glavi i pogodi tko zove? Na nezašticenojtelefonskoj liniji!

Ballard – odgovori David tiho. – Kriptograf iz veleposlanstva.Pametnjakovic! Sali se i kaže da se odemo igrati u Telmo!Da pricekamo dok se odlucite pojaviti. – Pukovnik marinac je zatresao glavom uz gadenje.– Rekli ste da je plava pripravnost priprema za gašenje radara… i radija.– I svi brodovi i zrakoplovi moraju biti nepokretni prekine Meehan. – Što, do vraga, dolazi

ovamo? Cijeli prokleti glavni stožer? Roosevelt? Churchill? Rintintin? A što smo mi onda?Neprijatelji možda?

Nije u pitanju ono što dolazi, pukovnice – rece David tiho. Nego ono što odlazi… Kada se totreba aktivirati?

Nije fiksno. Bilo kada u cetrdeset osam sati. Što kažete na raspored?TTco je moja veza u Virginiji?O… ovdje – Meehan se premjesti na sjedalo pružajuci zapecacenu žutu omotnicu koja je trebala

znaciti dešifriranu poruku. David je pružio ruku preko Lyonsa i uzeo je.Culo se krckanje radija s prednjeg sjedala iza kojeg je slijedila jedna jedina rijec iz zvucnika: –

Crvendac! – Vozac je brzo uzeo mikrofon.– Crvendac, prijam – rece marinac.Krckanje se nastavilo, ali rijeci su se jasno cule: – Presretnite Spauldinga. Pokupite ga i

dovedite ovamo. Cetiri nula naredba iz Fairfaxa. Bez kontakta s veleposlanstvom.– Culi ste covjeka – smijao se Meehan. – Bez veleposlanstva veceras, pukovnice.David je bio zapanjen. Poceo se buniti. Ljutito, bijesno i zatim je stao… Fairfax. Ne nacisti,

nego Haganah. Tako je rekao Asher Feld. Privremeno krilo bavilo se prakticnim stvarima. Inajprakticniji cilj u sljedecih cetrdeset i osam sati bio je onesposobiti covjeka sa šiframa.Washington sada nece iskljuciti radare i radio, a neprijateljsku podmornicu koja ce izaci na površinuda se susretne s kocaricom pokupit ce radar i dignuti u zrak. Keoningovi dijamanti, orude zaPeenemiinde, otici ce na dno Južnog Adantika.

Kriste! Kakva ironija, mislio je David. Fairfax. Netko u Fairfaxu radio je tocno ono što je

trebalo napraviti, ono što su Washington i zrakoplovne kompanije pokrenute brigama odbili priznati!Oni su imali druge brige: tri cetvrtine toga bile su pod Spaudlingovim nogama. Nacrti za žiroskope zavelike visine.

David je stavio ruku na Lyonsovo rame. Iscrpljeni znanstvenik nastavio je zuriti ravno predsobom, ali je odgovorio na Spauldingov dodir oklijevajucim dodirom lijevim laktom.

David je zatresao glavom i glasno uzdahnuo. Uzeo je žutu omotnicu, slegnuo ramenima i stavioje u džep sakoa.

Kad se njegova ruka ponovo pojavila, držala je pištolj.Mislim da ne mogu poslušati te naredbe, pukovnice Meehan.– Spaulding je uperio automat u marincevu glavu.Lvons se nagnuo unazad na sjedalu.Sto to, k vragu, radite!? – Meehan je iskocio prema naprijed.David je otkocio pištolj.Kažite vašem covjeku da vozi kamo ja kažem. Ne želim vas ubiti, pukovnice, ali zatreba li,

ucinit cu to. To je stvar prioriteta.– Vi ste prokleti dvostruki agent! Na to je Fairfax mislio!David je uzdahnuo: – Kad bi barem to bilo tako jednostavno.Lvonsove su ruke drhtale dok je vezao cvorove oko Meehanovih zglobova. Vozaca su ostavili

kilometar i pol niže na blatnoj cesti. Sigurno zavezan ležao je na rubu visoke trave.Tim se podrucjem rijetko putovalo nocu. Bili su u brdima Colinas Rojas. Lvons se vratio i

kimnuo Spauldingu.– Ulazite u auto.Lvons je ponovno kimnuo i krenuo prema automobilu.Meehan se okrenuo i pogledao Davida.Vi ste mrtvi, Spaulding. Sljedeca dužnost vam je streljacki vod. Osim toga, glupi ste. Vaši

nacisticki prijatelji izgubit ce ovaj rat!I bolje bi bilo – odgovori David. – Sto se tice smaknuca, bit ce ih puno. I to u Washingtonu. O

tome se i radi, pukovnice…Netko ce vas obojicu vec pronaci. Ako želite, možete krenuti prema zapadu. Vaš vozac je

kilometar i pol ili više niz cestu… Oprostite.Spaulding je slegnuo ramenima Meehanu u znak isprike i otrcao prema FMFovu automobilu.

Lvons je sjedio na prednjem sjedalu. Kad mu se svjetlost vrata razlila po licu, David je vidionjegove oci. Je li bilo moguce da je tim pogledom pokušao priopciti osjecaj zahvalnosti?

Odobravanja? Nije bilo vremena za razmišljanje pa se David nježno nasmijao i tiho progovorio.– Ovo je bilo strašno za vas, znam… ali ne znam što bi se drugo moglo uciniti. Ne znam. Ako

želite, odvest cu vas natrag u veleposlanstvo. Ondje cete biti sigurni.David je pokrenuo auto i odvezao se padinom – jednom od mnogih u Colinas Rojas. Vratit ce se

paralelnom cestom i doci na autocestu za deset ili petnaest minuta; odvest ce Lvonsa do taksija upredgradu i uputiti vozaca da odvede fizicara do americkog veleposlanstva. To zapravo nije htiouciniti; ali, što je još mogao?

I odjednom su došle rijeci. Rijeci. Saptane, prigušene, jedva cujne, ali jasne. Iz ostatakaizmucenoga grla.

– Ja… ostajem s… vama. Zajedno…Spaulding je cvrsto držao volan od straha da ne izgubi kontrolu.Od šoka bolnoga govora, a to je bio govor Eugenea Lvonsa, umalo je ispustio upravljac.

Okrenuo se i pogledao znanstvenika. U odbljescima sjenke vidio je kako Lvons uzvraca njegovpogled; usne su mu bile cvrste, oci mirne.

Lyons je tocno znao što radi; ono što su obojica cinila, morala ciniti.Dobro – rece David pokušavajuci ostati miran i precizan. Dobro vas shvacam. Treba mi sva

moguca pomoc. Obojici treba. Imamo dva mocna neprijatelja. Berlin i Washington.Ne prekidajte me, Stoltz! – vikao je David u slušalicu telefona u maloj govornici pokraj Ocho

Calle. Lvons je sada bio za volanom FMFova automobila deset metara dalje na ulici. Motor je bioupaljen. Znanstvenik nije vozio dvanaest godina, ali je polurijecima i gestikulacijom uvjerioSpauldinga da ce moci u nuždi.

– Ne možete se tako ponašati! – bio je panicni odgovor.– Ja sam Pavlov, vi ste pas! Umuknite i slušajte! Došlo je do gužve na Terazzi Verde, ako to

niste znali dosad. Vaši ljudi su mrtvi; a i moji. Imam nacrte i Lvonsa… Vaš nepostojeci Gestapopoubijao je ljude!

Nemoguce! – vikao je Stoltz.Recite to leševima, nesposobni kurvin sine! Dok rašcišcavate taj nered… Želim ostatak nacrta,

Stolz. Cekam vaš poziv!David je tresnuo slušalicu i izletio iz govornice prema autu.Bilo je vrijeme da se javi na radio. A zatim za omotnicu iz Fairfaxa. Zatim za Ballarda u

veleposlanstvu. Korak po korak.Spaulding je otvorio vrata i sjeo na sjedalo do Lvonsa.Fizicar je pokazao na tablu s instrumentima.Ponovo… – došla je jedina, bolna rijec.Dobro – rece Spaulding. – Nervozni su. Slušat ce pozorno. David je ukljucio prekidac na ploci i

podigao mikrofon iz ležišta. Pritisnuo je prste na mali zvucnik tolikom snagom da se mreža svinula;pokrio je instrument rukom i držao ga na sakou dok je govorio okrecuci ga kružno da još izoblicizvuk.

Crvendac bazi… Crvendac bazi.Pucketanje je pocelo. Javio se ljutiti glas: – Kriste, crvendacu!Pokušavamo vas dobiti vec prokleta dva sata! Taj Ballard neprestano zove! Gdje ste, do vraga!?Crvendac… niste dobili našu posljednju poruku?Poruku? Sranje, covjece! Jedva cujem ovu. Cekajte, zvat cu dežurnog.Zaboravite! Nema veze. Ponovo se gubite. Idemo za Spauldingom.Pratimo ga. On je u vozilu… cetrdeset pet, pedeset kilometara sjeverno… – David je iznenada

prestao govoriti.Crvendac! Crvendac!… Kriste, ova frekvencija je pukla!…Cetrdeset pet kilometara sjeverno, gdje?… Ne cujem vas, Crvendacu! Crvendac, potvrdi!– …dac, prijam – rece David izravno u mikrofon. – Ovaj radio treba na popravak, stari moj.

Ponavljam, nema problema.Vracamo se u bazu oko…Spaulding je stavio prekidac u položaj »iskljuceno«. Izašao je iz auta i vratio se do govornice.Korak po korak. Bez nejasnoca, bez preklapanja, svaka radnja definirana, precizna.Sad je došla na red poruka iz Fairfaxa. Dešifrirana poruka koja ce mu reci tko je covjek koji je

naredio da ga presretnu; izvor cetiri nula cija mu je prioritetna oznaka omogucila da pošalje takvezapovijedi iz središta za vezu obavještajnog kompleksa.

Agent koji je nekažnjeno šetao tajnim hodnicima i ubio covjeka po imenu Ed Pace na Staru

godinu.Kojeg je ubacio Haganah.Mislio je otvoriti žutu omotnicu u trenutku kada mu ju je FMFov casnik dao u San Telmu, ali

odupro se gotovo neodoljivoj kušnji. Znao je da ce biti zapanjen bez obzira na to tko je – znan ili neznan; i bez obzira na to tko je to bio, imat ce ime da se osveti ubojici svoga prijatelja.

No, takve misli su mu samo smetale. Ništa nije smjelo omesti brzu, ali opreznu vožnju do OchoCalle; ništa nije smjelo omesti njegov osmišljeni kontakt s Heinrichom Stoltzom.

Povukao je žutu omotnicu i gurnuo prst kroz otvor.U pocetku ime nije ništa znacilo.Potpukovnik Ira Barden.Ništa.A zatim se sjetio.Stara godina!O Kriste, sjetio se! Grubi, neduhoviti covjek koji je bio drugi po zapovjedništvu u Fairfaxu.

Najbolji prijatelj Eda Pacea koji je žalio smrt najboljeg prijatelja s vojnom ljutnjom; koji je potajnosredio da David doleti u virginijsku bazu i sudjeluje u ranojutarnjoj istrazi; koji je iskoristio tragicnoubojstvo da ude u sef s dosjeima »najboljeg prijatelja«… i koji nije ništa našao.

Covjek koji je uporno tvrdio da je lisabonski kriptograf po imenu Marshall ubijen u Baskiji; kojije rekao da ce provjeriti Franza Altmullera.

Što, naravno, nije nikad ucinio.Covjek koji je pokušao uvjeriti Davida da je u opcem interesu da fleksibilizira svoje dozvole i

objasni svoj zadatak iz Ministarstva obrane.Sto David nikad nije ucinio. A sad je poželio da jest.O Bože! Zašto mu Barden nije vjerovao? S druge strane, nije mogao. Jer da je to ucinio,

pokrenuo bi odredena, neželjena nagadanja o Paceovu ubojstvu.Ira Barden nije bio budala. Možda je bio fanatik, ali ne budala. Znao je da bi ga covjek iz

Lisabona ubio ako mu se Paceova smrt stavi na teret.Shvatite ozbiljno lekciju iz Fairfaxa.Isuse, mislio je David. Borimo se jedni protiv drugih, ubijamo jedni druge… ne znamo više tko

su nam neprijatelji.Zbog cega?Sad je postojao još jedan razlog da nazove Ballarda. Ime nije bilo dovoljno; trebao je više od

imena. Suocit ce se s Asherom Feldom.Podigao je telefonsku slušalicu, ubacio kovanicu i nazvao.Ballard se javio, ali se nije šalio.Slušaj, Davide. – Ballard nikad ranije u razgovoru nije izgovarao njegovo ime. Jedva je

potiskivao bijes. – Ne želim se pretvarati da shvacam kako vi radite, ali ako radite sa mnom,obavijestite me!

Puno ljudi je ubijeno; ja nisam bio medu njima. To je bila sreca, ali okolnosti su sprijecile da tise javim… Je li to odgovor na tvoju pritužbu?

Ballard je šutio nekoliko sekundi. Tišina nije bila samo reakcija na novosti, mislio je David.Netko je bio s Bobbvem.

Kad je kriptograf progovorio, više nije bio ljut. Oklijevao je, bojao se.Jesi li dobro?Da. Lyons je sa mnom.

FMF je zakasnio… – Ballard je, cini se, požalio tu izjavu. Stalno ih zovem, a oni me stalnoizbjegavaju. Mislim da im se automobil izgubio.

Ne baš. Kod mene je…O Kriste!Ostavili su jednog covjeka u Telmu da nadzire. Bila su još dvojica. Nisu ozlijedeni; samo su

onesposobljeni.Što to znaci, do vraga?Nemam vremena za objašnjenja… Postoji naredba da me se presretne. Iz Fairfaxa.

Veleposlanstvo ne smije znati. To je namještaljka. Ne smiju me uhvatiti. Barem ne još…Ej, ne igramo se s Fairfaxom – rece odlucno Ballard.Možete ovaj put. Rekao sam Jean. Postoji rupa u sigurnosti Fairfaxa. A to nisam ja, vjeruj…

Moram imati vremena.Možda cetrdeset osam sati. Moram dobiti odgovore na pitanja. Lyons mi može pomoci. Za ime

Božje, vjeruj mi!Mogu ti vjerovati, ali ja tu ništa ne znacim… Pricekaj malo.Jean je sa mnom…I mislio sam – prekine Spaulding. David je namjeravao zamoliti Ballarda za pomoc. Iznenada je

shvatio da bi Jean za tu svrhu bila daleko bolja.Govori s njom prije nego što mi izgrebe kožu s ruke.Prije nego što prekineš, Bobby… Možeš li prioritetno provjeriti nekoga u Washingtonu? U

Fairfaxu, da budem precizniji?Moram imati razlog. Predmet, obavještajni predmet, osobito iz Fairfaxa vjerojatno bi saznao.Baš me briga ako sazna. Kaži da sam ja tražio. Moja oznaka je cetiri nula; G2 to ima u dosjeu.

Preuzimam odgovornost.Tko je to?Potpukovnik po imenu Ira Barden. Jesi li zapisao?Da. Ira Barden. Fairfax.Dobro. Sad daj da razgovaram s…Stigle su Jeanine rijeci. Bile su mješavina bijesa i ljubavi, ocaja i olakšanja.– Jean – rece kad je završila s pola tuceta pitanja na koja nije mogao odgovoriti. – Sinoc si

predložila nešto što nisam shvatio ozbiljno. Sad to shvacam ozbiljno. Taj tvoj izmišljeni David trebaneko mjesto da se sakrije. Ne u pampasima, ali bilo gdje drugdje je dobro… Možeš li mi pomoci?Pomoci nama? Za ime Božjel 38 Nazvat ce Jean poslije, prije nego što svane dan. On i Lyons su semorali kretati po mraku, kamo god da su išli.

Gdje god im Jean nade utocište.Nece poslati šifre u Washington, nece dati odobrenje za odvratnu razmjenu, bez skidanja radija,

radara i nepokretne flote. David je to shvacao; bio je to najjednostavniji, najsigurniji nacin da napustiTortugas.

Ali to nije bilo dovoljno.Postojali su ljudi koji su stajali iza Tortugasa. Mora ih se izvuci iz mraka njihove prljavštine i

izvesti na danju svjetlost. Ako je još išta imalo znacenje, ako su godine boli, straha i smrti imalesmisla, trebaju se razotkriti u cijeloj svojoj odvratnosti.

Svijet je to zaslužio. Stotine tisuca ljudi na objema stranama koji ce nositi ožiljke rata tijekomsvojih života, to su zaslužili.

Trebali su shvatiti što znaci cemu.

David je prihvatio svoju ulogu; suocit ce se s ljudima iz Tortugasa.Ali se nije mogao suociti s njima na temelju svjedocenja fanaticnoga Zidova. Rijeci Ashera

Felda, vode privremenog krila Haganaha, uopce nisu bile dokaz.Fanatici su bili ludaci; svijet je vidio dosta od obiju vrsta jer obje vrste su bile jedno. Takvi su

odbaceni. Ili ubijeni. Ili oboje.David je znao da nema izbora.Ako se suoci s ljudima iz Tortugasa, to nece biti na temelju rijeci Ashera Felda. Hi na temelju

privremenih šifra i manipulacija što su se mogle tumaciti na sto nacina.Prijevare. Prikrivanje. Uklanjanje.Suocit ce ih s onim što je vidio. Što je znao jer on je bio svjedok.Predstavit ce im nepobitno. I zatim ce ih uništiti.Da ucini sve to, trebao se ubaciti na kocaricu u Ocho Calle.Kocaricu koja ce biti dignuta u zrak ako pokuša pobjeci iz luke i sastati se s njemackom

podmornicom.Zasigurno ce pokušati pobjeci. Fanaticni um je to tražio.Nestat ce dokaza o onome što je vidio.Trebao je odmah otici na kocaricu.Dao je posljednje upute Lvonsu i uskocio u tople, masne vode Rfo de la Plate. Lyons ce ostati u

autu, voziti bude li potrebno, pricekati da prode devedeset minuta i, ako se David ne vrati, otici uFMFovu bazu i javiti zapovjedniku da Davida drže zarobljenog na kocarici. Americki agent jezarobljenik.

Strategija je bila logicna. FMF je dobio prioritetne naredbe da dovede Davida; naredbe izFairfaxa. Bit ce tri i trideset ujutro. Fairfax je tražio brzu, odvažnu akciju. Osobito u tri i tridesetujutro u neutralnoj luci.

Bio je to most koji je David uvijek pokušao sagraditi prilikom visokorizicne infiltracije. To jebila zamjena.

Njegov život za manji gubitak. Lekcija sa sjevera.No, nije želio da se to tako dogodi. Moglo ga se onesposobiti na previše nacina; previše

uspanicenih ljudi u Washingtonu : Berlinu da ga puste preživjeti. U najboljem slucaju doci ce dckompromisa. U najgorem… Propast Tortugasa nije bila dovoljna optužba je bila sve.

Pištolj mu je bio cvrsto zavezan tkaninom košulje oko glave Krajeve je držao zubima. Plivao jeprema trupu broda trudeci s da mu oružje ostane suho. Cijena toga bila su usta puna prljave naftomonecišcene vode koja je još dodatno tjerala na povracanje uz dodir velikog ugora otjeranog micanjembijelog mesa.

Dosegnuo je krmu. Valovi su udarali nježno, neprestano po mracnom prostranstvu. Probio se dotrupa broda naculivši oci i uši te tražeci dokaz života.

Cuo je samo stalno lupkanje vode.Svjedost je dolazila s palube, ali bez pokreta, bez sjenki, bez glasova. Samo ravna, bezbojna

svjetlost golih žarulja što su visjele na crnim žicama koje su se ljuljale u tromom ritmu trupa. Naluckoj strani broda, na dokovima, bila su dva veza. Zamke za štakore bile su postavljene svaka trimetra, a debela užad bila je crna od masnoce i mrlja nafte.

Približavajuci se, David je vidio cuvara kako sjedi na stolici kraj velikih vrata za utovar koja subila zatvorena. Stolica je bila naslonjena na zid skladišta; s obiju strana širokog okvira vrata nalazilesu se dvije lampe prekrivene metalnim sjenilom. Spaulding se povukao unatrag da dobije jasnijipogled. Cuvar je bio odjeven u poluvojnu odjecu Habichtsnesta.

Citao je knjigu; iz nekog razloga to je zapanjilo Davida.Iznenada su se zaculi koraci iz zapadne strane skladišnog doka. Bili su polagani, umorni; nije

bilo pokušaja da se prikrije buka.Cuvar je podigao pogled s knjige. Izmedu stupova David je vidio drugu osobu kako dolazi. Bio

je to drugi cuvar koji je nosio Rhinemannovu uniformu. Nosio je kožnatu torbu, istu torbu koji sunosili ljudi, mrtvi ljudi u Terrazi Verde 15.

Cuvar na stolici se nasmiješio i obratio na njemackom zapovjedniku straže koji je stajao.Možemo se zamijeniti ako želiš – rece covjek na stolici. Odmori malo noge.Ne hvala – odgovori covjek s radijem. – Radije cu prošetati.Tako vrijeme brže prolazi.Nešto novo s Lujana?Nema promjene. Još je veliko uzbudenje. Cujem viku tu i tamo. Svi daju zapovijedi.Pitam se što se dogodilo u Telmu.Gadna gužva je sve što ja znam. Odrezali su nas; poslali su još ljudi do Ocho Calle.To si cuo?Ne. Razgovarao sam s Geraldom. On i Luis su stigli. Tu su ispred skladišta; na ulici.Nadam se da nece probuditi kurve.Covjek s radijem se smijao: – Cak je i Geraldo bolji od tih pasa.– Nemoj se baš kladiti na to – odgovori cuvar na stolici.Cuvar koji je stajao ponovo se nasmijao i nastavio istocno u usamljenoj ophodnji oko zgrade.

Covjek na stolici vratio se svojoj knjizi.David se bocno vratio prema trupu kocarice.Ruke su mu postajale umorne; prljava smrdljiva voda luke iritirala mu je nosnice. I sad je imao

još nešto na pameti: Eugenea Lvonsa.Lyons je bio pola kilometra daleko, dijagonalno preko vode, cetiri bloka od podnožja Ocho

Calle.Ako Rhinemannove ophodnje dodu oko tog podrucja, pronaci ce FMFovo vozilo s Lvonsom u

njemu. To je bilo nešto cega se nije sjetio. O cemu je trebao razmisliti.Ali sad nije mogao o tome razmišljati.Došao je do desne strane broda i primio se za izbocinu dajuci mišicima ruku i ramena koji su ga

pakleno boljeli priliku da se odmore. Kocarica je bila klasificirana kao plovilo srednje velicine,možda 21 ili 25 metara dugacka i 9 metara široka. Po normalnim standardima i iz onoga što je Davidmogao vidjeti dok se približavao brodu u tami, srednja i krmena kabina ispod kormilarnice bile su 4 ipol te 6 metara duge s ulazima na objema stranama te dvama okruglim prozorcicima po kabini naluckoj i desnoj strani.

Ako su Koeningovi dijamanti bili na brodu, bilo bi logicno da budu u krmenoj kabini, najdaljeod normalne aktivnosti posade. Osim toga, krmene kabine imale su više prostora i manje smetnji. Iako Asher Feld ima pravo, dva ili tri znanstvenika iz Peenemundea su mikroskopski ispitivalaKoeningove proizvode. Bili su u vremenskoj stisci i trebali su izolaciju.

David je vidio da lakše diše. Uskoro ce saznati jesu li tu dijamanti ili ako nisu, gdje su. Uskoro.Odmotao je tkaninu oko glave dodirujuci vodu i cvrsto držeci pištolj. Dio košulje je otplutao.

Držao se za izbocinu i pogledao prema gore. Rub je bio dva, dva i pol metra iznad vode; trebat ce muobje ruke da se uzvere preko malih zakovica na trupu.

Ispljunuo je lucke ostatke iz usta i stavio pištolj izmedu zuba. Jedina odjeca koju je nosio bile suhlace. Zaronio je ruke ispod vode trljajuci ih o tkaninu da ukloni što više zaljevske masnoce.

Zgrabio je ponovo izbocinu i ispruživši desnu ruku, izvukao tijelo iz vode pa posegnuo zasljedecom zakovicom uz trup. Prsti su mu zahvatili centimetar dugu izbocinu; povukao se goreudarivši lijevom rukom desnu te gurajuci prsa u grubo drvo kao polugu. Gole noge bile su mu iznadpovršine vode. Rub nije bio više od 9 centimetara iznad njega.

Polako je podigao koljena dok su prsti obiju noga stali na izbocinu iznad vode. Stao je da uzmedah znajuci da mu prsti nece izdržati dugo na maloj zakovici. Napeo je trbušne mišice i pritisnuobolne prste na izbocinu odguravajuci se što više i brišuci ruke. Znao je da ce, promaši li rub, pastinatrag u vodu. Pljusak bi podigao uzbunu.

Lijeva je ruka dohvatila, desna se odsklizala. Ali, bilo je to dovoljno.Podigao se iznad ograde; grudi su mu strugale grubi, istrošeni trup, a na koži su se pojavile

tockice krvi. Prebacio je lijevu ruku sa strane i uzvadio pištolj iz usta. Nadao se da ce biti, i bio je,na sredini izmedu prednje i stražnje kabine; široki zid ga je skrivao od stražara na doku za utovar.

Tiho se otkotrljao do ograde na uskoj palubi i puzeci išao uza zid. Ledima oslonjen na drvenedaske polako je ustao i probio se prema prvom prozoru krmene kabine. Svjetlo u unutrašnjosti bilo jedjelomicno zaklonjeno nekakvim primitivnim zastorom, kao da je rastvoren za nocni zrak.

Drugi se prozor nalazio niže i nije imao takve zapreke, ali je bio samo trideset centimetara odruba zida; bilo je moguce da je stražar, koji se nije mogao vidjeti iz vode, na krmi i promatranevidljiv iz vode. Vidio bi sve što se moglo vidjeti s prvog prozora.

Naslonio je mokri obraz na istrunulu gumu oko prozora i pogledao unutra. »Zastor« je bio grubozamotana crna cerada. Iza nje je bila svjetlost kako ju je zamislio; jedna žarulja visjela je sa zida nadebeloj žici koja je išla iz prozora do uticnice na gatu. Generatori broda se nisu upotrebljavali nadoku. Komad metala cudnog oblika virio je pokraj žarulje i David isprva nije shvacao cemu služi.Zatim je shvatio; komad metala usmjeravao je svjetlost žarulje u kabinu gdje je mogao razaznati dvakreveta na kat. Ljudi su spavali. Svjetlo je ostalo upaljeno, ali oni su bili kolikotoliko u sjenci.

Na drugoj strani kabine, nabijen na zid, nalazio se dugacki stol koji je bio u suprotnosti sokolinom. Izgledao je kao radna površina bolnickog laboratorija. Bio je prekriven zategnutim,bijelim, cistim voštanim platnom na kojem su jednako udaljena bila cetiri snažna mikroskopa. Pokrajsvakog instrumenta nalazila se jaka lampa, a sve žice vodile su do dvanaestvoltnog akumulatoraispod stola. Na podu i ispred mikroskopa stajale su cetiri visoke stolice; cetiri bijele ciste stolicestajale su klinicki pažljivo.

To je bio efekt, mislio je David. Klinicki. Taj izolirani dio kocarice bio je u suprotnosti sostatkom prljavog borda; bio je to mali klinicki otok okružen prljavim morem otpada i zamki zaštakore.

A zatim ih je vidio. U kutu.Pet celicnih sanduka, svaki s metalnim kopcama spojenima na rubovima vrhova i zakljucani

teškim lokotima. Na svakom je sanduku jasno pisao naziv: Rudnici Koening Ltd.Vidio ih je, dakle. Neporecivo, nepobitno.Tortugas.Strašna razmjena usmjerena preko Ericha Rhinemanna.I on je bio tako blizu da je dobije, Konacnu optužnicu.U strahu, a bio je uplašen, smjenjivali su se duboki bijes i duboka kušnja. Bili su dovoljni da

uklone tjeskobu, da ga puste da se usredotoci na sam cilj. Da vjeruje, premda znajuci da je uvjerenjepogrešno, u neku bajkovitu neranjivost koju je dobio na nekoliko dragocjenih minuta.

To je bilo dovoljno.Prošao je ispod prvog prozora i prišao drugom. Stao je i pogledao. Izravno su se vidjela vrata

kabine. Bila su to nova vrata, nisu izgledala kao dio kocarice. Bila su od celika, a u sredini se nalaziozasun barem dva i pol centimetara debeo, zaglavljen u konzoli.

Znanstvenici Peenemiindea nisu bili samo klinicki izolirani, nego su bili u i dobrovoljnomzatvoru.

Taj zasun, shvatio je David, bio je njegov osobni alpski prijelaz koji je trebao prijeci bezopreme.

Sagnuo se i prošao kraj prozora na rubu zida kabine. Ostao je na koljenima i milimetar pomilimetar, naslonjen na drvo, virio iza ugla.

Ondje je bio cuvar, cuvajuci luku po tradiciji takvih cuvara, na palubi, unutarnjoj liniji obrane.Dosadivao se, iritiran svojom dosadom, opušten u neradu, ali iziritiran besmislenošcu.

Ali on nije bio u poluvojnoj odjeci Habichtsnesta. Bio je u širokom odijelu koje je vrlo maloskrivalo njegovo snažno vojno tijelo. Imao je kratku frizuru u Wehrmachtovu stilu.

Naslanjao se na veliko vitlo za ribarsku mrežu pušeci tanku cigaru, otpuhujuci dim besciljno unocni zrak. Sa strane se nalazila automatska puška kalibra 30 mm. Remen joj je bio otkopcan,zakovrcan na palubi. Puška nije dirana duže vrijeme; remen je imao naslage vlage na površini kože.

Remen… David je skinuo pojas s hlaca. Ustao je, krenuo prema prozoru, došao ispod ograde iskinuo jedan od dva pijuka što su bili pricvršceni sponom za ribarske mreže s unutarnje strane trupa.Lupnuo je po ogradi nježno dva puta; zatim ponovo dvaput. Cuo je komešanje cuvarovih nogu. Nijenastupilo kretanje prema naprijed, samo promjena položaja.

Ponovo je lupnuo. Dvaput. I zatim još dvaput. Tiho precizno lupkanje – namjerno, s razmakom –bilo je dovoljno da pobudi znatiželju, nedovoljno da uzrokuje uzbunu.

Sad je cuo korake cuvarovih nogu. Cuvar je još bio opušten, kretao se lagano prema naprijed,još nije smatrao da je opasno, samo je bio znatiželjan. Možda je to bio komad drva što je plutao iudarao po trupu uhvacen u nemirnu struju.

Cuvar je zaokrenuo iza ugla; Spauldingov pojas mu je pao oko vrata. Cvrsto zategnut, gušio jeuzvik.

David je stisnuo kožu dok je cuvar pao na koljena, lica jedva vidljivog od slabe svjetlosti izkabine, a usana stisnutih u davljenickoj boli.

David nije dopustio žrtvi da izgubi svijest; trebao je proci alpski prijelaz. Stavio je pištolj uhlace, posegnuo za koricama na cuvarovu pojasu i uzeo bajunetu – omiljeni nož boraca koji se rijetkoupotrebljavao nataknut na pušku.

Držao je oštricu ispod cuvarovih ociju i šaptao.– Espanol ili Deutsch?Covjek je zurio u strahu. Spaulding je pritisnuo jace kožu; cuvar je gušeci se ispustio kašalj i

borio se da podigne dva prsta. David je ponovo prošaptao. Oštricu je gurao pod kožu kraj desnejabucice.

– Deutsch?Covjek je kimnuo.Naravno da je Nijemac, mislio je Spaulding. I nacist. Odjeca, kosa. Peenemunde je bio Treci

Reich. Njegove znanstvenike cuvali su njihovi. Pritisnuo je oštricu bajunete tako da se ispod okapojavila mala razderotina. Cuvareva usta otvorila su se u strahu.

– Cini tocno što ti kažem – prošapta David na njemackom u cuvarovo uho – ili cu ti izrezbaritioci.

Razumiješ?Covjek je gotovo umrtvljen kimnuo.

– Ustani i vikni kroz prozor. Imaš hitnu poruku od…Altmullera, Franza Altmullera! Moraju otvoriti vrata i potpisati …Hajde! Sad! I zapamti, ovaj nož je blizu tvojih ociju.Cuvar je u šoku ustao. Spaulding je gurnuo muškarcevo lice u otvoreni prozor, vrlo slabo

olabavio pojas i prebacio se sa strane muškarca i prozora držeci lijevom rukom kožu, a desnom nož.– Sad! – prošapta David vrteci oštricu u polukrugovima.U pocetku je cuvarov glas bio napet, umjetan. Spaulding se pomaknuo bliže; cuvar je znao da ce

živjeti samo nekoliko sekundi ako nece glumiti.Glumio je.U kabini je nastupilo komešanje na krevetima na kat.Gundanje i prigovori za pocetak koji su iznenada prestali na spomen Altmiillerova imena.Mali, sredovjecni muškarac izašao je iz lijevog donjeg ležaja i krenuo pospano prema celicnim

vratima. Bio je u gacama, nicemu drugom. David je bacio cuvara iza ugla zida i posegnuo za vratimana zvuk zasuna koji se micao.

Udario je cuvarom po celicnoj ploci pomocu svojeg pojasa; vrata su se otvorila. David jezgrabio kvaku da sprijeci udar vrata u pregradu. Bacio je nož, izvukao pištolj i s cijevi opalio polubanji malog znanstvenika.

– Schiveigenl – prošapta grubo. – Wenn Ihnen Ihr Leben lieb isti Trojica muškaraca, postarijiljudi, a jedan od njih je bio pravi starac, posrnuli su iz kreveta, dršcuci i nijemi. Cuvar koji se jošgušio, poceo se koncentrirati i uspravljati.

Spaulding je zakoracio dva koraka te opalio pištoljem dijagonalno po muškarcevu celu izbacivšiga na palubu.

Starac, manje uplašen od svoje dvojice sudrugova, zurio je u Davida. Zbog razloga koji siSpaulding nije mogao objasniti, Spaulding se osjecao posramljen. Nije bilo mjesta nasilju u ovojantisepticnoj kabini.

– Nemam ništa protiv vas – šaptao je oštro na njemackom.– Vi slijedite zapovijedi. Ali nemojte me krivo procijeniti: ubit cu vas ispustite li bilo kakav

zvuk. – Pokazao je na papire kraj mikroskopa. Bili su ispunjeni brojevima i stupcima. – Ti! Pokazaoje pištoljem na starca. – Daj mi to! Brzo!

Starac je otklipsao zastajkujuci po kabini do klinicke radne površine. Podigao je papire sa stolai predao ih Spauldingu koji ih je ugurao u mokri džep hlaca.

– Hvala… Sad… – Pokazao je oružjem na drugu dvojicu.– Otvorite jedan od onih sanduka! Odmah!– Ne!… Ne! Za ime Božje! – rece viši od dvojice sredovjec nih znanstvenika tihim glasom

ispunjenim strahom.David je zgrabio starca do sebe. Savio mu je ruku oko mlohave kože starog vrata i uperio pištolj

u glavu. Povukao je stražnji dio udarne igle i govorio mirno: – Otvorit cete sanduk ili cu ubiti ovogcovjeka. Kad bude mrtav, okrenut cu pištolj prema vama. Vjerujte mi, nemam alternativu.

Manji muškarac okrenuo je svoju glavu uvjeravajuci tiho onog višeg. Starac u Davidovu stiskubio je voda, to je Spaulding znao. Stari… alter Anfuhrer; uvijek uhvati njemackog vodu.

Viši znanstvenik iz Peenemiindea koracao je svaki korak u strahu do suprotnog kuta klinickeradne površine gdje je na zidu visio uredan red kljuceva. Uzeo je jedan i oklijevajuci krenuo premaprvom celicnom sanduku. Sagnuo se i gurnuo kljuc u lokot koji je držao metalne remene; metalniremeni su se otvorili u sredini.

– Otvorite poklopac! – zapovijedao je Spaulding. Od tje skobe šapat mu je postao glasniji;

preglasan, shvatio je.Poklopac celicnog sanduka bio je težak; Nijemac ga je morao dici s dvije ruke. Bore oko ociju i

usta otkrivale su napor. Kad je poklopac bio pod kutom od devedeset stupnjeva, lanci na objema stranama su se napeli. Brava je kliknula i poklopac je bio ucvršcen na mjestu.

Unutra je bilo na tucet istih odjeljaka koji su se nalazili u onome što je izgledalo kao pomicnipladnjevi, nešto kao velika, složena kutija za ribolov. David je shvatio; prednji dio celicnog sandukabio je na šarkama; i on se mogao otvoriti ili sniziti, da budemo precizniji, što je omogucavalo da sepladnjevi izvade.

U svakom odjeljku nalazile su se dvije malene teške papirnate omotnice, cini se povezaneslojevima mekanog papira. Bilo je na tucet omotnica na samom vrhu pladnja.

David je pustio starca odgurnuvši ga prema krevetima.Uperio je pištolj prema visokom Nijemcu koji je otvorio sanduk naredivši mu da se pridruži

drugoj dvojici.Posegnuo je u celicni sanduk, podigao malu omotnicu i prinio je ustima deruci rub zubima.

Potresao je prema podu; svjetleci grumeni razlili su se po kabini.Keoningovi dijamanti.Gledao je njemacke znanstvenike dok je gnjecio omotnicu.Gledali su kamenje na podu.Zašto ne, mislio je David. U toj kabini bilo je rješenje za Peenemiinde.U tim sanducima bilo je orude koje ce posipati smrt tisucama… jednako kao i žiroskopski nacrti

za koje su mijenjani, koji ce omoguciti još smrti, još krvoprolica.Htio je baciti omotnicu u gadenju i popuniti džepove ostalima kad su mu za oci zapela neka

slova. Izravnao je omotnicu. Pištolj mu je bio uperen prema znanstvenicima.Pogledao je prema dolje. Jedina rijec.Echt.Istinski. Pravi. Ova omotnica, ovaj pladanj, ovaj celicni sanduk prošao je inspekciju.Posegnuo je i zgrabio što je više omotnica njegova lijeva ruka mogla držati te ih ugurao u džep

hlaca.To je bilo sve što je trebao za optužnicu.To je bilo sve. To je imalo znacenje.Bilo je još nešto što je mogao napraviti. Što je bilo prakticne prirode. Došao je do radne klupe i

otišao prema nizu od cetiri mikroskopa te pištoljem razbio svaku lecu i svaki okular. Potražio jelaboratorijski sanduk, onakav u kakvom su se nosili opticki instrumenti. Morao je postojati baremjedan!

Bio je na podu ispod dugoga stola. Udario ga je golom nogom i posegnuo otvoriti bravu.Tu je bilo još odjeljaka i pladnjeva, ali bili su puni leca i malih crnih tuba u koje su se stavljale

lece.Sagnuo se i okrenuo sanduk; tucet leca palo je na palubu.Što je brže mogao, zgrabio je najbližu bijelu stolicu i opario po hrpi stakla.Sve je uništio, ali šteta se mogla popraviti za možda cetrdeset osam sati.Poceo je ustajati. Oružje je bilo upereno prema znanstvenicima, oci i uši napete.Cuo je. Osjetio je. U isti cas shvatio je da ce poginuti ako se ne izmakne.Bacio se desno na pod. Ruka koja je bila iznad i iza njega se spustila, bajuneta je parala zrak

ciljajuci na mjesto gdje se nalazio njegov vrat prije manje od sekunde.Ostavio je prokletu bajunetu na podu! Odbacio je prokletu bajunetu! Cuvar se osvijestio i uzeo

prokletu bajunetu!Nacist je ispustio samo jedan jedini krik prije nego što je Spaulding skocio iz klececeg položaja

i udario mu lubanjom po drvenom podu takvom snagom da je krv šiktala po glavi.Ali jedini povik bio je dovoljan.Nešto nije u redu? – došao je glas izvana, dvadeset metara od doka za utovar.Heinrich, jesi li ti zvao?Nije bilo vremena; ni trenutak se nije smio gubiti oklijevajuci.David je otrcao do celicnih vrata, otvorio ih i potrcao oko ugla zida do skrivenog dijela ograde.

Za to vrijeme stigao je cuvar s pramca. Njegova je puška bila u visini struka.Opalio je.Spaulding je uzvratio paljbu. Ali ne prije nego što je shvatio da je pogoden. Nacistov metak

prošao mu je kroz struk.Mogao je osjetiti krv kako lagano curi niz hlace.Bacio se s ograde u vodu; krici i vika poceli su dolaziti iz kabine i s gata.Bacio se u muljeviti El Rio i pokušao održati glavu na površini. Gdje je bio? U kojem smjeru

treba ici? Kuda? Za ime Isusa Krista, kuda?Povici su sada bili glasniji; svjetla za potjeru upalila su se po cijeloj kocarici prekrivajuci vodu

cijele luke. Cuo je izvikivanje u radioaparate kako samo uspaniceni ljudi vicu.Optužujuca, nemocna vika.Odjednom je David shvatio da nema camaca. Camci nisu dolazili s gata sa svjetiljkama i

puškama koje bi oznacile njegov kraj!Nije bilo camaca!I zamalo se poceo smijati. Operacija u Ocho Calle je bila toliko tajna da nisu dopustili malim

plovilima doci u napušteno podrucje!Držao se bocno roneci pod vodom što je cešce mogao, plivajuci što je brže mogao.Kocarica i RhinemannAltmiillerovi cuvari koji su vikali nestajali su u izmaglici luke. Spaulding

je nastavio gurati glavu prema gore nadajuci se da ide u pravom smjeru.Postajao je užasno umoran, ali nije si dopustio da postane slab. Nije to mogao dopustiti! Ne sad!

Imao je optužnicu za Tortugasl Nedaleko je vidio je stupove. Možda dvjesto, tristo metara.To su bili ti stupovi, ti gatovi. Oni… morali su biti!Osjetio je da se voda oko njega komeša i vidio je zmijolike oblike ugora kako mu se nasumce

zabijaju u tijelo. Krv iz njegove rane ih je privlacila! Stravicna masa divovskih crva koja je udaralastapala se u jednoj tocki!

Bacao se i udarao te jedva savladavao vrisak. Zamahivao je, a ruke su mu bile u stalnomkontaktu s masnim luckim zmijama. Oci su mu bile ispunjene plamtecim tockama i vrpcama žutog ibijelog; grlo mu je bilo suho, u vodi, a celo mu je tuklo.

Kada mu se cinilo da ce vrisnuti, morao je vrisnuti, osjetio je ruku u svojoj ruci. Osjetio je damu dižu ramena, cuo je grlene uzvike vlastitog preplašenoga glasa – duboke, krajnje uplašene.

Pogledao je prema dolje i vidio, dok su mu noge proklizavale po ljestvama, krugove roja ugorapod sobom.

Eugene Lyons ga je nosio… nosio!… prema FMFovu automobilu.Bio je svjestan – ali opet nesvjestan – cinjenice da ga je Lyons gurnuo nježno na stražnje

sjedalo.I zatim je Lyons ušao za njim i David je shvatio, ali i nije shvacao, da ga je Lyons pljuskao.

Jako. Jace.

Namjerno. Bez ritma, ali snažno.Pljuskanje nije prestajalo! Ali nije ga mogao zaustaviti.Nije mogao zaustaviti pljuskanje poluuništenog, bezgrlog Lyonsa.Mogao je samo plakati. Jecati kako samo dijete jeca.Iznenada ga je mogao zaustaviti. Rukama je zgrabio Lyonsa za zglobove, spreman, ako treba, da

ih slomi.Žmirkao je i gledao u fizicara.Lyons se smješkao u sjenci. Progovorio je svojim izmucenim šaptom.– Žao mi je… bili ste … u privremenom… šoku, prijatelju.39 Obilna kutija za prvu pomoc nalazila su u prtljažniku FMFova vozila. Lyons je ispunio

Davidovu ranu sumpornim prahom, stavio gazu i spojio kožu flasterom. Buduci da je rana bilapovršinska, krvarenje je prestalo; izdržat ce dok ne dodu do lijecnika. Cak i ako pricekaju dan ili dani pol, nece biti ozbiljnije štete.

Lyons je vozio.David je promatrao iscrpljenog covjeka za upravljacem. Bio je nesiguran, ali voljan; to je bio

jedini nacin na koji ga se moglo opisati. Tu i tamo noga mu je prejako pritiskala gas.Kratke eksplozije brzine su ga isprva plašile, a zatim živcirale. Ipak, nakon nekoliko minuta,

cinilo se da je pomalo ushicen što upravlja autom.David je znao da treba uciniti tri stvari: doci do Hendersona Granvillea, razgovarati s Jean i

otici do tog utocišta za koje se usrdno nadao da ga je Jean našla. Ako mu još mogu dovesti lijecnika,odlicno. Ako ne, spavat ce; došao je do tocke gdje nije mogao funkcionirati bez odmora.

Koliko je cesto na sjeveru tražio izolirane pecine u brdima?Koliko je puta skupljao granje i lišce ispred malenih otvora 435 mmm? Mttumm tako da njegovo

tijelo i um mogu vratiti ostatak snage koji mu može spasiti život? Trebao je odmah naci takvoodmorište.

I sutra ce napraviti završni dogovor s Erichom Rhinemannom.Posljednje stranice optužnice.– Moramo naci telefon – rece David. Lyons je kimnuo i vozio.David je usmjerio fizicara natrag u središte Buenos Airesa.Nagadao je da su imali još vremena prije nego što FMFova baza pošalje potragu. Narancaste

oznake na odbojnicima odvratit ce policiju BA da postane preznatiželjna; Amerikanci su bili djecanoci.

Sjetio se telefonske govornice na sjevernoj strani Case Rosade. Telefonske govornice u kojoj jeunajmljeni ubojica iz Unio Corso, poslan iz Rio de Janeira, udahnuo svoj posljednji dah.

Došli su do Plaze de Mayo za petnaest minuta iduci okolnim putom, uvjerivši se da ih ne prate.Plaža nije bila prazna. Izgledala je kako su je opisivali predratni putnicki posteri: Pariz zapadnehemisfere. Baš kao u Parizu, i tu je bilo na tucet pijanaca koji su se tek sada vracali kuci odjeveni uskupu odjecu. Taksiji su stajali i kretali; prostitutke su pokušavale u posljednji tren naci profitabilneklijente; ulicna rasvjeta je osvjetljavala goleme fontane; ljubavnici su se držali za ruke.

Plaža de Mayo u tri i trideset ujutro nije bila prazno, mrtvo mjesto. I David je bio zahvalan zbogtoga.

Lyons je zaustavio auto pokraj telefonske govornice, a Spaulding je izašao.– Što god da radite, pogodili ste u najtanji živac u Buenos Airesu. – Granvilleov glas je bio

cvrst i precizan. – Moram zatra žiti da se odmah vratite u veleposlanstvo. Radi vaše sigurnosti, kao iradi dobrobiti naših diplomatskih odnosa.

– Nažalost, morate biti jasniji – odgovori David.Granville je bio. Jedna ili dvije veze za koje je veleposlanik mislio da može dobiti u Grupu,

svedene su, naravno, na jednu.Taj se covjek raspitivao za kocaricu u Ocho Calle i nakon toga su ga izveli iz kuce pod stražom.

To je informacija koju je Granville uspio shvatiti od njegove histericne žene.Nakon sat vremena veleposlanik je dobio vijest iz GOUa da je njegov »prijatelj« poginuo u

automobilskoj nesreci.GOU je željela saznati novosti. Prava tragedija.Kad je Granville pokušao doci do njegove žene, operater mu je rekao da je telefon iskljucen.Ukljucili ste nas, Spaulding! Ne možemo raditi s obavještajnim utegom oko vrata. Stanje u

Buenos Airesu izuzetno je osjetljivo.Vec ste ukljuceni, gospodine. Nekoliko tisuca kilometara dalje ljudi pucaju jedni na druge.– Sranje! – to je bio najneocekivaniji uzvik koji je David mislio da ce cuti od Granvillea. –

Naucite gdje vam je granica!Svi mi imamo posao koji moramo raditi… u umjetnim, ako baš želite, parametrima koji su nam

predodredeni. Ponavljam, gos podine. Vratite se u veleposlanstvo i ja cu vas otpremiti u Sjedi njeneDržave. Ako odbijete, predat ce vas FMFu. Oni nisu pod mojom jurisdikcijom; necete spadati podveleposlanstvo!

Bože, mislio je David. Umjetni parametri. Jurisdikcija.Diplomatske finese. Dok ljudi umiru, vojske se uništavaju, gradovi su zbrisani, ljudi u sobama s

visokim stropovima igraju igrice rijecima i stajalištima!– Ne mogu ici u FMF. Ali mogu vam nešto reci što ce vas potaknuti na razmišljanje. Za cetrdeset

osam sati svi americki brodovi i zrakoplovi u obalnoj zoni iskljucuju radije i radare! Sve staje, sveje nepomicno. To je vojno sveto pismo. I mislim da je bolje da saznate zašto! Ja mislim da znam iako imam pravo, vaša diplomatska olupina je prljavija nego što to itko može zamisliti! Pokušajtepronaci covjeka po imenu Swanson u Ministarstvu rata. Brigadira Alana Swansona! I recite mu da stepronašli Tortugasl David je zalupio slušalicu tolikom snagom da su komadici bakelita izletjeli iztelefona. Poželio je pobjeci. Otvoriti vrata zagušljive govornice i otrcati.

Ali kamo? Nije mogao nikamo.Duboko je udahnuo i još jednom nazvao veleposlanstvo.Jeanin glas je bio nježan, ispunjen tjeskobom. Ali našla je mjesto!On i Lyons su se trebali odvesti zapadno po Rivadaviji do najudaljenijih predgrada Buenos

Airesa. Na kraju Rivadavije bila je cesta koja je išla desno – i na pocetku koje se nalazio veliki kipMajke Božje. Cesta je vodila do travnate ravnice, zemlje provinciales. 50 kilometara od MajkeBožje pružala se nalijevo druga cesta oznacena križanjem telefonskih žica koje su ulazile utransformator na vrhu dvostruko povezanog telefonskog stupa. Cesta je vodila do ranca što jepripadao Alfonzu Quesarru. Sehor Quessaro nece biti ondje … s obzirom na okolnosti. Niti njegovažena. Ali osnovno osoblje ce biti; ostatak prostorija za osoblje bit ce na raspolaganju nepoznatimprijateljima gospode Cameron… Jean ce poslušati njegove zapovijedi; nece otici iz veleposlanstva.

I voljela ga je. Užasno.Zora je stigla na travnate ravnice. Dašak vjetra bio je topao; David se sjetio da je sijecanj.

Argentinsko ljeto. Clan osnovnog osoblja u Estancia Cjuesarro našao se s njima nekoliko kilometraniz cestu kraj križanja telefonskih žica, na granici imanja, i otpratio ih to rancherije – skupine malihkoliba jednokatnica blizu glavne zgrade, ali koje nisu bile spojene s njom. Odvedeni su do kolibe odsušene opeke najdalje od ostalih kuca; bila je na granici ogradenog pašnjaka. Polja su se širila dalje

nego što je oko moglo vidjeti.Kuca je pripadala caporalu – predradnika na rancu.David je to shvatio kad je pogledao na krov u jedinu telefonsku žicu. Predradnik na rancu morao

je imati telefon.Covjek iz pratnje im je otvorio vrata i ostao ondje željan otici što prije ode. Dotaknuo je

Davidovu ruku i progovorio španjolski obojen indijanskim s pampasa.– Ovdje su telefoni s operaterima; usluga je loša, nije kao u gradu. To vam moram reci, senor.Ali to nije bila informacija koju mu je gaucho htio priopciti.Htio mu je priopciti da bude oprezan.– Sjetit cu se – rece Spaulding. – Hvala.Muškarac je brzo otišao, a David je zatvorio vrata. Lyons je stajao preko puta sobe u središtu

malog ukrasnog luka što je vodio do neke suncem obasjane prostorije.Metalna kutija sa žiroskopskim nacrtima bila mu je u desnoj ruci, a lijevom je dozivao Davida.Iza luka je bila sobica; u sredini ispod okruglog prozora što je gledao na polja nalazio se krevet.Spaulding je otkopcao hlace i skinuo ih.Pao je punom težinom na tvrdi madrac i zaspao.40 Cinilo se kao da je prije nekoliko sekundi ušao kroz luk u suncem obasjanu sobicu.Osjetio je pritisak prstiju oko rane; stresao se kada mu je namazana hladnotopla tekucina po

struku i strgnut flaster.Otvorio je širom oci i vidio lik covjeka kako se nadvio nad krevet. Lvons je stajao kraj njega.

Na rubu tvrdog madraca bio je opcepoznati obris medicinske torbe. Covjek koji se saginjao bio jelijecnik. Govorio je neuobicajeno jasnim engleskim.

Spavali ste gotovo osam sati. To je najbolji recept koji vam itko može dati. Zašit cu ovo na trimjesta; to ce biti dovoljno.

Bit ce vam malo nelagodno, ali s flasterom cete biti dosta pokretni.Koliko je sati? – upita David.Lvons je pogledao na sat. Prošaptao je, a rijeci su bile jasne: – Dva…sata.Hvala što ste došli – rece Spaulding pomaknuvši se da lijecnik može raditi.Pricekajte da se vratim u ordinaciju u Palermu. – Lijecnik se smijao meko, cinicno. – Siguran

sam da sam na jednom od njihovih popisa. – Stavio je šav umirujuci Davida smiješkom.– Rekao sam da sam otišao poroditi trudnicu na dalekom rancu… evo. – Zavezao je šav i

potapšao Spauldingovu golu kožu. – Dva ili malo više i gotovi smo.Mislite li da ce vas ispitivati?Ne. Ne, zapravo. Hunta cesto zatvara oci. Nema baš previše lijecnika ovdje… i što je još

zabavnije, svi istražitelji traže besplatne lijecnicke savjete. Mislim da to pristaje uz njihov mentalitet.– Ja mislim da vi to skrivate. Mislim da je opasno.Lijecnik je mirno držao ruke i gledao Davida.– Jean Cameron je izuzetna osoba. Ako ce se ikad pisati povi jest ratnog Buenos Airesa, ona ce

biti spomenuta na važnom mjestu. – Vratio se šavovima a da nije dalje objašnjavao.David je imao osjecaj da lijecnik ne želi više govoriti. Da je u žurbi.Nakon dvadeset minuta Spaulding je bio na nogama, a lijecnik na vratima kolibe od sušene

cigle. David se rukovao s lijecnikom. – Nažalost, ne mogu vam platiti – rece.– Vec jeste, pukovnice. Ja sam Židov.Spaulding nije ispustio lijecnikovu ruku. Umjesto toga, cvrsto ju je držao. Ne na pozdrav. –

Molim vas, objasnite.

Nema se tu što objašnjavati. Židovska zajednica bruji o americkom casniku koji se bori protiv tesvinje, svinje Rhinemanna.

To je sve?To je dovoljno. – Lijecnik je izvukao ruku iz Spauldingove i otišao. David je zatvorio vrata.Svinja Rhinemann. Bilo je vrijeme za Rhinemanna.Teutonski, grleni glas derao se na telefonu.David je mogao zamisliti plavocrne žile koje su iskocile na površini naborane pocrnjele kože.

Vidio je uske oci kako su se iskolacile u bijesu.To ste bili vi! To ste bili vi! – optužba je stalno ponavljana kao da ce ponavljanje izazvati

nijekanje.To sam bio ja – rece David mirno.– Vi ste mrtvi! Vi ste mrtav covjek!David je govorio tiho, polako, precizno. – Ako budem mrtav, šifre nece otici u Washington, nece

biti gašenja radija ili radara. Radari ce pokupiti kocu cim podmornica izacte bilo kamo blizu nje idignut ce je u zrak.

Rhinemann je bio tih. Spaulding je cuo ritmicno disanje njemackoga Zidova, ali nije rekao ništa.Pustio je Rhinemanna da razmišlja o posljedicama. Rhinemann je napokon progovorio. S jednakompreciznošcu.

Onda mi želite nešto reci jer u suprotnome ne biste nazvali.Tocno – složio se David. – Želim vam nešto reci; pretpostavljam da uzimate proviziju. Ne

vjerujem da ste organizirali ovu razmjenu besplatno.Rhinemann je ponovo zastao. Odgovorio je oprezno, disanje mu je bilo teško, preneseno preko

žice. – To je transakcija.Troškovi moraju biti placeni.– Ali placanje dolazi kasnije, zar ne? – David je govorio mirno, staloženo. – Ne žuri vam se;

sve ste postavili kamo ste željeli… Nema poruke u Švicarsku da je stigla uplata. Jedina poruka kojucete dobiti – ili necete dobiti – jest s podmornice koja ce reci da su Koeningovi dijamanti preneseni skoce.

Tada ja mogu odletjeti s nacrtima. To je znak.Spaulding se smijao kratkim, hladnim, tihim smijehom. – To je vrlo profesionalno, Rhinemann.

Cestitam vam.Financijašev glas je iznenada postao tih, sumnjicav.Što želite reci?To je takoder profesionalno… Ja sam jedini koji može zapravo prenijeti tu poruku s UBoota.

Nitko drugi. Ja imam šifre koje gase svjetla; koje zatamnjuje radarske zaslone…Ali ocekujem da me plate za to.Shvacam… – Rhinemann je oklijevao. Njegovo disanje je još bilo cujno. – To je drski zahtjev.

Vaši nadredeni ocekuju žiroskopske nacrte. Budete li ometali isporuku, vaša ce kazna, nedvojbeno,biti smaknuce. Ne na služben nacin, naravno, ali rezultat ce biti isti. To zasigurno znate.

David se ponovo nasmijao i ponovo je smijeh bio kratak, ali sada dobronamjeran. – Daleko ste.Jako daleko. Bit ce smaknuca, ali ja necu biti smaknut. Sve do sinoc znao sam samo pola price. Sadaznam sve… ne, ne moje smaknuce. S druge strane, vi doista imate problem. Znam da cetiri godine uLisabonu nauce covjeka necemu.

Sto je moj problem?Ako se Koeningova roba iz Ocho Calle ne isporuci, Altmuller ce poslati tajni bataljun u Buenos

Aires. I vi necete preživjeti.Ponovo tišina. I u toj tišini bilo je sadržano Rhinemannovo priznanje da David ima pravo.Onda smo saveznici – rece Rhinemann. – U jednoj ste noci otišli predaleko. Preuzeli ste opasan

rizik i preskocili puno zapreka. Divim se tako agresivnima ambicijama. Siguran sam da se nešto možesrediti.

Bio sam siguran da cete biti sigurni.Hocemo li raspravljati o brojkama?David se ponovno nasmijao: – Placanje je… kao i prije prošle noci. Samo pola price. Vaš dio

neka bude velikodušan. U Švicarskoj. Drugi dio bit ce uplacen u Sjedinjenim Državama. Doživotnavrlo darežljiva renta. – David je govorio kratko. – Želim imena.

Ne razumijem…Razmislite. Ljudi koji stoje iza ove operacije. Amerikanci. To su imena koja želim. Ne

racunovodu, ne smušenog brigadira. Ostale… bez tih imena nema posla. Nema šifra.Covjek iz Lisabona stvarno nema savjesti – rece Rhinemann s malom dozom poštovanja. – Vi

ste… kako to vi Amerikanci kažete… vrlo pokvaren momak.Gledao sam majstore kako to rade. Razmislio sam o tome…zašto ne?Rhinemann ocito nije saslušao Davidov odgovor.Njegov je ton postao iznenada sumnjicav. – Ako je zakljucak do kojeg ste došli osobno

bogacenje, zašto ste sinoc ono ucinili? Moram reci da šteta nije nepopravljiva, ali zašto ste toucinili?

– Iz vrlo jednostavnih razloga. Nisam o tome razmišljao.To sam zakljucio tek… sinoc.Bog je znao da je to istina, mislio je David.Da. Mislim da shvacam – rece financijaš. – Vrlo ljudska reakcija…Želim ostatak nacrta – prekine Spaulding. – A vi želite poslati šifre. Da ostanemo po rasporedu,

imamo trideset i šest sati, plus ili minus dva ili tri sata. Nazvat cu vas u šest sati. Budite spremni zapokret.

David je zaklopio slušalicu. Duboko je udahnuo i shvatio da se znoji… i mala betonska kucicaje bila hladna. Povjetarac je stizao s prozora milujuci zastore. Pogledao je Lvonsa koji je sjedio upletenom naslonjacu promatrajuci ga.

– Kakav sam bio? – upita.Fizicar je progutao i progovorio i Spaulding je u sebi pomislio navikava li se on to na Lvonsov

hrapavi glas ili se Lvonsov glas popravlja.– Vrlo… uvjerljiv. Osim… znoja na licu i izraza… u ocima.Lyons se smijao, a zatim je odmah slijedilo ozbiljno pitanje: – Postoji li šansa… za ostatak

nacrta?David je šibicom upalio cigaretu. Udisao je dim, pogledao na zastore koji su se nježno lelujali

pokraj otvorenog prozora i zatim se okrenuo fizicaru: – Da se razumijemo, doktore. Baš me briga zate nacrte. Možda bi me trebalo biti, ali nije. I ako je jedini nacin da ih dobijemo riskirati da kocadode do podmornice, to ne dolazi u obzir. Što se mene tice, donosimo tri cetvrtine više nego štoimamo. I to je prokleto previše… postoji samo jedna stvar koju želim: imena… imam dokaze; sadželim imena.

Želite osvetu – rece Lyons tiho.Da!… Isuse! Da. Želim! – David je ugasio svoju jedva taknutu cigaretu i otišao do otvorenog

prozora te pogledao prema poljima. – Žao mi je, nisam vam to htio reci. Ili sam možda trebao. Culiste Felda; vidjeli ste što sam donio iz Ocho Calle. Znate cijelu odvratnu… opscenu stvar.

Znam da… ljudi koji lete tim zrakoplovima… nisu krivi… Ja znam da… Njemacka moraizgubiti rat.

Za ime Kristovo! – grmio je David s prozora. – Vidjeli ste!Morate razumjeti!Zar tvrdite… da nema veze? Ne vjerujem… i ne mislim da vi u to vjerujete.Ne znam u što vjerujem!… Ne. Ne znam. Ali znam protiv cega sam; jer uništava vjeru … i znam

da želim ta imena.Trebate ih dobiti… vaša pitanja su važna… moralna. Mislim da ce vas boljeti… godinama.Lvonsu je bilo teško sada zadržati rijeci: – Jedino što priznajem…bez obzira na to što se dogodi… jest da je Asher Feld imao pravo. Ovaj rat ne smije završiti

dogovorom… mora se pobijediti.Lyons je prestao govoriti i nakašljao se. David je otišao do stola gdje je Lyons držao vrc vode i

natocio cašu. Odnio ju je do istrošenog fizicara i predao mu je. Davidu je palo na pamet, dok mu jeLyons pokretom zahvaljivao, da je to bilo cudno… Od svih ljudi ispijeni samotnjak pred njimnajmanje ce profitirati od ishoda rata ili njegovog skracivanja. No, Eugene Lyons je bio dirnutpredanošcu Ashera Felda.

Možda je u svojoj boli Lyons bolje shvacao jednostavna pitanja koja je njegova ljutnjaizoblicila.

Asher Feld. Hotel Alvear.– Slušajte me – rece Spaulding. – Ako postoji šansa… a možda i postoji, pokušat cemo dobiti

nacrte. Moguca je raz mjena; ali opasna … ne za nas, ali za našeg prijatelja Ashera Felda. Vidjetcemo. Ništa ne obecajem. Imena su prva… To je paralelan put; dok ne dobijem imena, Rhinemannmora vjerovati da želim nacrte jednako koliko on želi dijamante … vidjet cemo.

Slabo, nepouzdano zvono seoskoga telefona klonulo je zazvonilo. Spaulding je podigaoslušalicu.

Ovdje Ballard – javi se zdvojni glas.Da, Bobby?Nadam se usrdno da si cist jer puno njih tvrdi suprotno.Polazim od pretpostavke da se razuman covjek ne bi dao osuditi od prijekog suda na doživotni

zatvor zbog šake dolara.Razumna pretpostavka. Što se dogodilo? Jesi li dobio podatke?Jedan po jedan. A prvo je da te FMF želi mrtvog ili živog, stanje nije bitno, i mislim da bi te

radije vidjeli mrtvog.Našli su Meehana i vozaca …Naravno da jesu! Nakon što su ih opljackali i svukli do gola neki lutajuci vagos. Davolski su

ljuti. Seruckaju da se ne obavijesti veleposlanstvo jer da te Fairfax želi pokupiti.Fairfax je tu sporedan; oni žele tebe. Zbog napada, krade, i tako dalje.Dobro. To se ocekivalo.Ocekivalo? Ti si divan! Mislim da ti ne trebam reci za Granvillea. Zbog tebe traži da visim za

stolom. Washington priprema šifre na visokoj razini tako da sam vezan za stol dok ne stignu…Onda on ne zna. Oni prikrivaju – rece Spaulding iživcirano.Vraga on to ne zna! Vraga oni to rade! To gašenje radija, naletio si na prebjege iz Vrhovnog

zapovjedništva! To je projekt središnje saveznicke, izravno iz Ministarstva rata.

Kladim se da je iz Ministarstva rata. Mogu ti reci i koji ured.Istina je… UBoot dovozi nekoliko vrlo važnih Berlincana.Griješiš; ovo nije tvoj posao. Granville ce ti to reci.Sranje! – vikao je David. – Cisto sranje! Vidljivo sranje! Pitaj bilo kojeg agenta u Europi. Ne

možeš izvaditi ni Briefmarke iz ijedne njemacke luke! Nitko to ne zna bolje od mene!Zanimljivo, ontološki govoreci. Vidljivost nije nešto što se pripisuje…Bez šala! Nisam raspoložen! – Zatim je David shvatio da nije imao razloga vikati na kriptografa.

Ballard se bavio istim stvarima kao prije osamnaest sati, možda malo složenijima, ali ne sa smrcu ipreživljavanjem. Ballard nije znao ništa o klanju na San Telmu ili orudu za Peenemunde u OchoCalle; i za Haganah koji je dospio do najtajnijih dijelova Vojne obavještajne. Nece mu ni sada reci. –Žao mi je. Imam puno toga na pameti.

Dobro, dobro – Ballard je odgovorio kao da je naviknuo na živcanost drugih ljudi. Drugakarakteristika zajednicka vecini kriptografa, mislio je David. – Jean je rekla da si ozlijeden; da sipao i dobro se ozlijedio. Netko te je gurnuo?

Sve je sredeno. Lijecnik je bio ovdje… Jesi li dobio podatke?O Iri Bardenu?Da… Izravno iz G2 u Washingtonu. Zahtjev za dosjeom bio je na tvoje ime. Taj Barden ce to

saznati.To je u redu. Sto kaže?Da procitam sve?Što god izgleda… neobicno. Ono što se tice Fairfaxa.Ne spominje se Fairfax. Samo visokoprioritetne oznake…On je u pricuvi, ne u redovnoj vojsci. Obiteljska kompanija bavi se uvozom. Proveo je dugi niz

godina u Europi i na Bliskom istoku; govori pet jezika…I jedan od njih je hebrejski – prekine David tiho.Tocno. Kako si…? Nema veze. Proveo je dvije godine na americkom sveucilištu u Bejrutu dok

je njegov otac zastupao kompaniju na podrucju Sredozemlja. Kompanija je bila jaka u tekstilu sBliskog istoka. Barden se prebacio na Harvard, zatim ponovo na mali koledž kraj Brandeisa… Neznam taj. Diplomirao je na bliskoistocnim studijima, tako to tu piše. Pošto je diplomirao, bavio seobiteljskim poslom do rata… valjda su ga uzeli zbog jezika.

Hvala – rece David. – Spali poruku, Bobby.Sa zadovoljstvom… Kada dolaziš? Dodi prije nego što te FMF nade. Jean može uvjeriti starog

Hendersona da smiri te stvari.Ubrzo. Kako je Jean?Ha? Dobro… prestrašena; nervozna, pretpostavljam. Vidje ceš. No, ona je jaka djevojka.Reci joj neka se ne brine.Reci joj sam.S tobom je?Ne.. – Ballard je jedva izvukao rijec javljajuci zabrinuti to: kojeg do sad nije bilo. – Ne, nije sa

mnom. Krenula je naci se tobom…– Što?– Sestra. Lijecnikova medicinska sestra. Nazvala je prije vremena. Rekla je da želiš vidjeti

Jean. – Ballardov glas je iznenada postao grub i glasan. – Sto se to do vraga dogada, Spauldine?41 Covjek iz Lisabona je trebao ocekivati protumjere. Cudim se da je bio tako nemaran. –

Heinrich Stoltz je prenio svoju aroganciju preko telefona. – Niste pazili na gospodu Cameron?

Poziv voljenog teško se odbija, zar ne?Gdje je ona?Na putu je do Lujana. Bit ce gost u Habichtsnestu. Pocasni gost, uvjeravam vas. Herr

Rhinemannu ce biti jako drago.Baš sam mu krenuo telefonirati. Pricekat cu da je presretnu.Pretjerali ste! – rece David pokušavajuci zadržati miran glas.– Tražite represalije na svakom neutralnom podrucju.Diplomatski talac u neutralnom…Gost – prekine Nijemac s užitkom. – Nije vrijedna; posinkova snaha; muž je umro. Nema

službeni status. Tako su složeni ti americki društveni obredi.Znate što mislim! Ne trebam vam to nacrtati!Rekao sam da je gost! Gost uglednog financijaša s kojim ste i vi razgovarali… u vezi s

medunarodnim gospodarskim problemima. Zidova istjeranog iz vlastite zemlje, a ta zemlja je vašneprijatelj. Ne vidim razloga za paniku… premda biste možda vi trebali vidjeti.

Nije bilo razloga da oteže. Jean nije bila ukljucena u pogodbu, u optužnicu. Nek ide k vraguoptužnica, nek idu k vragu besmislene obaveze! To nije ništa znacilo!

Jean je znacila.Da cujem – rece David.Bio sam siguran da cete suradivati. Što vam to sve uopce znaci? Ili meni, zaista… Vi i ja

slušamo zapovijedi. Ostavite filozofiju ljudima koji se bave važnim stvarima. Mi trebamo preživjeti.Ne zvucite kao istinski vjernik. Rekli su mi da ste vjernik. David je govorio besciljno. Trebale

su mu sekunde. Da razmisli.Možda je to cudno, ali jesam. Bojim se svijeta koji prolazi.Samo djelomicno vjerujem u onaj koji dolazi… Ostatak nacrta je u Habichtsnestu. Vi i vaš

aerofizicar cete smjesta tamo doci. Želim završiti pregovore veceras.Samo malo! – Davidov um je nagadao o opcijama protivnika.– To baš i nije najcišce gnijezdo u kojem sam bio; ukucani ne zadovoljavaju ni izdaleka.Kao ni gosti…Dva uvjeta. Prvi: vidjet cu se s gospodom Cameron cim dodem. Drugi: ne šaljem šifre, ako ce

se uopce slati, dok se ona ne vrati u veleposlanstvo. S Lvonsom.O tome cemo razgovarati poslije. No, ima jedan prethodni uvjet. – Stoltz je zastao: – Ako ne

dodete u Habichtsnest danas popodne, nikad više necete vidjeti gospodu Cameron. Onakvu kakvu steje vidjeli posljednji put…

Habichtsnest nudi puno zabave; gosti uživaju. No, nažalost, znale su se dogoditi neke užasnenesrece. Na rijeci, na bazenu… na konju…

Predradnik mu je dao autokartu i napunio spremnik FMFova vozila gorivom s crpke na rancu.Spaulding je uklonio narancaste oznake s odbojnika i zamutio brojeve na registarskim plocicama

stružuci boju sve dok jedinice nisu izgledale poput sedmica, a trojke poput osmica. Zatim je uništioukras s vrha haube, izlio crnu boju preko maske i uklonio sva cetiri naplatka. I na kraju uzeo je bat tena cudenje zapanjenoga gaucha, poceo udarati po vratima, prtljažniku i krovu automobila.

Kad je završio, FMFov automobil izgledao je kao seoska krntija.Odvezli su se cestom kraj sjecišta telefonskih žica i skrenuli istocno prema Buenos Airesu.

Spaulding je pritisnuo gas; metalni dijelovi koji su visjeli poceli su od trešnje lupati po autu. Lyonsje držao otvorenu autokartu na koljenima. Ako je bila tocna, mogli su doci do okruga Lujan neputujuci glavnim cestama, smanjujuci izglede da ih pronadu FMFove ophodnje koje su do sad

zasigurno krenule.Prokleta ironija, mislio je David. Sigurnost… sigurnost za Jean i za njega … ležala je u kontaktu

s istim neprijateljem s kojim se tako žestoko borio protekle tri godine.Neprijateljem koji je postao saveznikom zbog nevjerojatnih dogadaja …. izdaje u Washingtonu i

Berlinu.Sto je Stoltz rekao? Ostavite filozofiju ljudima koji se bave važnim stvarima.To je nešto znacilo i nije znacilo.David je gotovo promašio poluskriveni ulaz u Habichtsnest.Približio mu se iz suprotnog smjera na usamljenom dijelu ceste kojim je putovao samo jedanput

i to nocu. Usporio je i pogledao nalijevo nakon prosjeka u šumi zbog nizova crnih oznaka guma nasvijetloj površini ulaza. Nisu bile tu dovoljno dugo da ih izbriše toplo sunce ili promet. I Spauldingse prisjetio rijeci cuvara na gatu u Ocho Calle.

… Velika je dernjava.David je mogao zamisliti Rhinemanna kako izvikuje naredbe nakon kojih kolone jurecih Bentleja

i Packarda izlaze uz škripu skrivenom cestom iz Habichtsnesta do tihe ulice u San Telmu.I nema sumnje da poslije, u rane sate pred zoru, drugi automobili, više znoja, preplašene

pristaše jure do malog izoliranog poluotoka Ocho Calle.S odredenim profesionalnim ponosom Spaulding je smatrao da je dobro zaustavio.Oba neprijatelja. Sve neprijatelje.Nejasni plan se izoštravao, ali bili su to samo obrisi. Toliko toga je ovisilo o tome što ih ceka u

Habichtsnestu.I o rijecima mržnje koje je tiho izgovorio Asher Feld.Cuvari u poluvojnim uniformama podigli su puške prema nadolazecem automobilu. Drugi su

držali pse koji su zatezali uzice golih zuba i strahovito lajali.Muškarac iza elektricnih vrata izvikivao je naredbe onima naprijed; cetiri cuvara su otrcala do

auta i otvorila uništena vrata. Spaulding i Lyons su izašli; gurnuli su ih na FMFovo vozilo i pretražili.David je kriomice gledao ogradu s obiju strana ulaza. Procijenio je visinu i otpornost karika,

tocke elektricnog kontakta izmedu stupova. Smjerove pristupa.To je bio dio njegova plana.Jean je dotrcala prema njemu s terase. Držao ju je, u tišini, nekoliko trenutaka. Bio je to kratak

trenutak zdravog razuma na cemu je bio zahvalan.Rhinemann je stajao na ogradi šest metara dalje, a Stoltz po strani. Rhinemannove uske oci bile

su iz nabora potamnjele kože uperene u Davida. David je znao da je to pogled prezirnog poštovanja.Bio je tu i treci covjek. Visoki, plavokosi muškarac u bijelom odijelu Palm Beach koji je sjedio

za staklenim stolom.Spaulding ga nije poznavao.– Davide, Davide! Sto sam ucinila? –Jean ga nije puštala; on je gladio njezinu meku smedu kosu

odgovarajuci tiho.Izmedu ostalog, spasila si mi život…Treci Reich ima odlican nadzor, gospodo Cameron – prekine Stoltz smiješeci se. – Pratimo sve

Zidove. Osobito strucne ljude. Znali smo da ste prijateljica lijecnika u Palermu i da je pukovnikranjen. Bilo je vrlo jednostavno.

Ukljucuje li vaš nadzor Židova i covjeka pokraj vas? – rece Spaulding jednolicno.Stoltz je lagano problijedio, a njegov pogled prešao je od Rhinemanna do plavokosog muškarca

na stolici. – Herr Rhinemann shvaca što sam htio reci. Govorim pragmaticno; o obicnim

neprijateljskim elementima.– Da, sjecam se – rece David pustivši Jean i stavivši svoju ruku na njezina ramena. – Bili ste

jasni jucer u vezi sa žalosnom potrebom odredenih prakticnih stvari. Zao mi je što ste propu stilipredavanje, Rhinemann. Odnosilo se na koncentraciju židov skog novca… No, sad smo ovdje.Prijedimo na stvar.

Rhinemann je došao iza ograde. – Hocemo. Ali prvo, tako da zatvorimo krug, želim vampredstaviti znanca koji je doletio iz Berlina. Neutralnim putem, naravno. Omogucio sam vam da znateda radite izravno s njim. Razmjena je ovako izvornija.

Spaulding je pogledao plavokosog muškarca u bijelom odijelu Palm Beach. Oci su im sesusrele.

Franz Altmiiller, Ministarstvo naoružanja. Berlin – rece David.Pukovnik David Spaulding, Fairfax. Prije iz Portugala.Covjek iz Lisabona – rece Altmiiller.Vi ste šakali – doda Rhinemann – koji se bore kao što se izdajice bore i koji obešcašcuju

vlastite domovine. Govorim to obojici. Da obojica cujete… A sad, kao što ste rekli, pukovnice,prijedimo na stvar.

Stoltz je odveo Lvonsa njegovanom tratinom pokraj bazena.Ondje je za velikim, okruglim stolom bio Rhinemannov cuvar s metalnom aktovkom u ruci.

Lvons je sjeo ledima okrenut balkonu; cuvar je podigao aktovku na stol.– Otvorite je – zapovjedio je Erich Rhinemann odozgo.Cuvar je poslušao; Lvons je izvadio planove i stavio ih na stol.Altmuller je progovorio: – Ostanite s njim, Stoltz.Stoltz je pogledao u nevjerici. No, nije ništa rekao. Otišao je uz rub bazena i sjeo u ležaljku

ociju prikovanih na Lvonsa.Altmuller se okrenuo prema Jean: – Mogu li razgovarati nasamo s pukovnikom, molim vas?Jean je pogledala Spauldinga. Izvadila je ruku iz njegove i otišla do kraja balkona. Rhinemann

je ostao u središtu gledajuci Lvonsa.– Radi našeg zajednickog dobra – rece Altmuller – mislim da mi trebate reci što se dogodilo u

San Telmu.David je gledao izbliza Nijemca. Altmuller nije lagao. Nije ga pokušao namamiti u stupicu. Nije

znao za Haganah. Za Ashera Felda. To je bila jedina Spauldingova šansa.Gestapo – rece David dajuci jednostavnu laž radi uvjerljivosti.Nemoguce! – povikao je Altmuller. – Znate da je nemoguce!Ja sam ovdje!Bavio sam se Gestapom na razlicite nacine gotovo cetiri godine.Poznajem neprijatelja … vjerujte mi toliko.Griješite. Nikako nije moguce!Proveli ste previše vremena u ministarstvu, a ne na terenu.Želite li strucnu analizu?Kakvu?David se naslonio na ogradu. – Smjestili su vam. –Što?– Kao što su i meni. Oni koji su zaposlili naše znatne talente.U Berlinu i Washingtonu. Tu je takoder izvanredna slucajnost …Obojica imaju iste inicijale… A.S.Altmiiller je gledao Spauldinga. Njegove plave oci proždirale su Spauldingove, usne su se

lagano razdvojile u nevjerici. Izgovorio je ime šapcuci.Albert Speer…Alan Swanson – uzvratio je David tiho.Nikako! – rece Altmuller s manje uvjerenja nego što je mogao skupiti. – On ne zna…Ne idite na teren bez dobre obuke. Necete preživjeti …Zašto mislite da sam se ja dogovorio s Rhinemannom?Altmuller je slušao i nije slušao. Svrnuo je pogled od Spauldinga ocito izjeden komadicima

nevjerojatne zagonetke. Ako je ono što kažete istina, a ja se baš i ne slažem, šifre se nece poslati, atransfer ce se napustiti. Nece biti utišavanja radija; vaša flota ce krstariti, radari i zrakoplovi bit ce upogonu. Sve je izgubljeno.

David je sklopio ruke. Bio je to trenutak kad ce laži povjerovati ili ce se laž odbaciti. Znao jeto; osjetio je to kao što je osjetio puno puta na sjeveru kad je laž bila kljucna. – Vaša strana igražešce nego moja. To ide s novim poretkom. Moji me ljudi nece ubiti; oni samo žele osigurati da janišta ne znam. Stalo im je samo do nacrta… s vama je drukcije. Vama su sve opcije otvorene.

David je stao i nasmiješio se Rhinemannu koji se okrenuo iz stražarskog položaja pokrajbalkona i gledao ih. Altmuller je držao širom otvorene oci prema Spauldingu… neiskusni kurir sepoducavao, mislio je David.

– I po vašoj prosudbi, koje su to opcije?– Nekoliko kojih se mogu sjetiti – odgovori Spaulding.– Onesposobiti me, naci drugog covjeka sa šiframa u posljed njem trenutku, dati lažne nacrte; ili

izvaditi dijamante iz Ocho Calle nekim drugim putem, a ne vodom; malo je teško s tim san ducima, aline i neizvedivo.

– Zašto ja ne bih onda to i ucinio? Dovodite me u kušnju.Spaulding je gledao u prazno. Iznenada se okrenuo i pogledao Altmullera. – Nemojte ici na

teren; necete preživjeti niti jedan dan. Ostanite u svom ministarstvu.Što to znaci?Ako zapocnete drugu strategiju, mrtvi ste. Vi ste sada teret.Suradivali ste s neprijateljem. Speer to zna, Gestapo zna.Vaša je jedina šansa da iskoristite to što znate. Isto kao i ja.Vi to mijenjate za život; ja za veliku svotu novca. Zna se da ce zrakoplovne kompanije zaraditi

brdo novca; ja zaslužujem dio toga.Altmuller je napravio dva koraka prema ogradi i stao pokraj Davida gledajuci u daljinu prema

rijeci.To je sve tako besmisleno.Nije kad malo bolje razmislite – rece Spaulding. – U ovom poslu ne postoji nešto ni za šta.David je gledajuci naprijed osjetio Altmullerov pogled na sebi. Osjetio je novu misao koja je

dolazila u Altmullerovu umu.– Vaša velikodušnost može biti vaša propast, pukovnice… Mi još možemo dobiti nešto ni za šta.

A ja medalju od Reicha.Imamo vas. Gospodu Cameron. Fizicar se može žrtvovati, sigu ran sam… poslat cete šifre. Bili

ste voljni pregovarati za novac.Siguran sam da ste voljni pregovarati za svoje živote.Poput Altmullera, David je gledao ravno ispred sebe kad je odgovorio. Ruke su mu još bile

skupljene, bio je iritirajuci opušten kako je i znao da mora biti. – Ti pregovori se moraju završiti.Ako Lyons potvrdi nacrte, poslat cu šifre samo kad se on i gospoda Cameron vrate u veleposlanstvo.

Ne prije.Poslat cete ih kad vam je naredim. – Altmulleru je bilo teško držati glas tihim. Rhinemann je

ponovo pogledao, ali nije ucinio ništa da se umiješa. Spaulding je shvatio. Rhinemann se poigravaosvojim šakalima.

Žao mi je što cu vas razocarati – rece David.Onda ce se dogoditi izuzetno neugodne stvari. Prvo gospodi Cameron.Odustanite – David uzdahne. – Igrajte po izvornim pravilima.Nemate šanse.– Govorite prilicno samouvjereno za nekoga tko je sam.Spaulding se odgurnuo s ograde i okrenuo se suocivši se s Nijemcem. Govorio je jedva glasnije

od šapta. – Vi ste zbilja prava budala. Ne biste preživjeli ni sat vremena u Lisabonu… Zar mislite dasam došao ovamo bez potpore?

Zar mislite da je Rhinemann ocekivao da cu tako doci?… Mi terenci smo vrlo oprezni,kukavice; mi uopce nismo junaci.

Mi ne dižemo zgrade u zrak ako postoji vjerojatnost da smo mi unutra. Necemo uništitineprijateljski most ako nema drugog puta natrag, na našu stranu.

– Sami ste. Nema više mostova iza vas.David je pogledao Altmullera kao da procjenjuje loš komad mesa, a zatim je pogledao na sat. –

Vaš Stoltz je budala. Ako ne nazovem za petnaest minuta, ne znam koliko ce telefona brujati, arezultat ce biti bogzna koliko službenih automobila koji ce se sjuriti do Lujana. Ja sam vojni ataše uamerickom veleposlanstvu. Doveo sam veleposlanikovu snahu u Lujan. To je dovoljno.

To je drsko. Ovo je neutralni grad. Rhinemann bi…Rhinemann bi otvorio vrata i izbacio šakale van – prekine Spaulding tiho i vrlo mirno. Obojica

smo teret. Tortugas bi mogao uništiti njegov poslijeratni imidž. To on nece dopustiti. Sto god onmislio o sustavu, vašem ili mojem, to nema veze. Samo mu je jedna stvar bitna: stvar ErichaRhinemanna. Mislio sam da to znate. Vi ste ga odabrali.

Altmuller je disao mirno, možda preduboko, mislio je David. Jedva se uspijevao kontrolirati.– Vi… ste dogovorili slanje šifra? Odavde?Povjerovao je u laž. Postavljen je kamen temeljac.– Ponovo vrijede pravila. Šutnja radija i radara. Bez zracnih udara na podmornice na površini.

Bez presretanja koca…koje ulaze u obalne zone pod paragvajskim zastavama. Obojica pobje dujemo… što želiš,

šakale?Altmuller se okrenuo prema ogradi i stavio ruke na mramorni vrh. Prsti su mu bili cvrsto na

kamenu. Nabori njegova bijelog odijela Palm Beach skrojenog po mjeri bili su uštirkano nepokretni.Pogledao je dolje u rijeku i progovorio.

Pravila Tortugasa su ponovo na snazi.Moram telefonirati – rece David.457 B@§ssfl mmm Ocekivao sam to – odgovori Rhinemann gledajuci prezirno Franza

Altmullera. – Nemam želudac za otmice iz veleposlanstva. To ne služi nicemu.Ne budite prestrogi – rece Spaulding pristojno. – To me dovelo ovamo u rekordnom roku.Nazovite! – Rhinemann pokaže telefon na stolu kraj luka. Vaš razgovor ce se, naravno, cuti.Naravno – odgovori David dok je koracao do telefona.Radiosoba… – došle su rijeci nevidljiva govornika.Ovdje potpukovnik Spaulding, vojni ataše – rece David prekidajuci Ballardove rijeci.

Nastala je kratka stanka prije nego što je Ballard odgovorio.Da, gospodine, pukovnice Spaulding.Dao sam naredbu za istragu prije svog sastanka danas popodne. Možete je sad poništiti.Da, gospodine… vrlo dobro, gospodine.Možete mi dati glavnog kriptografa, molim? Mislim da se zove gospodin Ballard.Ja sam… Ballard, gospodine.Oprostite – rece David osorno – nisam vas prepoznao. Ballard, budite spremni da pošaljete

zapecacene šifre koje sam priredio za vas. Zelena omotnica; otvorite je i upoznajte se s progresijama.Kad vam javim, odmah je pošaljite. Prioritet Crne zavjese.

Što… gospodine?Moje ovlaštenje je Crna zavjesa, Ballard. To je u rjecniku, ocistite sve kanale. Necete dobiti

materijal s tim prioritetom.Nazvat cu vas.Da, gospodine…David je zaklopio slušalicu nadajuci se svesrdno da je Ballard dobar u svom poslu kako je

David mislio da jest. Ili toliko dobar u društvenim igrama kako je Henderson Granville mislio.Vi ste baš ucinkoviti – rece Rhinemann.Trudim se – odgovori David.458 PMEG3A BgffldSKJA Ballard je zurio u telefon. Što mu je Spaulding pokušao reci?Ocito da je Jean dobro; da su i on i Lyons dobro. Barem za sada.Budite spremni da pošaljete zapecacene šifre koje sam priredio za vas.David nije pripremio nikakve šifre. On jest. Spaulding je zapamtio progresije, to je tocno, ali

samo za svaki slucaj.Kakva prokleta zelena omotnica} Nije postojala nikakva omotnica, ni crvena, ni plava ni zelena!Kakve je to bila budalaština… prioritet Crne zavjese} Što je to Crna zavjesa} To nije imalo

smisla!Ali, to je bio kljuc.To je u rjecniku… Rjecniku kriptografije!Crna zavjesa… sjetio se necega… nešto vrlo mutno, daleko u prošlosti. Crna zavjesa je prastari

pojam, odavno se ne rabi.Ali nešto znaci.Ballard se digao s pokretne stolice i otišao do police s knjigama na drugoj strani male

radiosobe. Nije pogledao u rjecnik kriptografije vec godinama. Rjecnik je bio nepotreban,teorijski… zastario.

Nalazio se na vrhu police s ostalim beskorisnim strucnim knjigama i poput ostalih, skupljaoprašinu.

Našao je pojam na 71. stranici. Bio je to jedini odlomak u sendvicu jednako besmislenihodlomaka. Ali sad je taj odlomak nešto znacio.

– Crna zavjesa, poznatija još kao Schwarzes Tuch, jer ju je prvi put upotrijebila njemackacarska vojska 1916., služi za hvatanje u klopku. Opasna je jer se ne može upotrijebiti u istom sektorudvaput. To je signal da se nastavi sa šifrom, ali tako da se aktivira odredeni niz radnji s namjerom dase ponište, ukinu prijašnje radnje. Cimbenik poništenja izražava se u minutama koje su posebnooznacene.

Napuštena je u praksi 1917. jer je poništila…Nastaviti… s namjerom da se ponište.

Ballard je zatvorio knjigu i vratio se na stolicu ispred brojcanika.Lyons je nastavio okretati stranice nacrta naprijednatrag kao da provjerava svoje proracune.

Rhinemann ga je zvao dvaput s balkona pitajuci ima li problema. Dvaput je Lyons okretao stolicu ikimao glavom. Stoltz se i dalje nalazio u naslonjacu kraj bazena i pušio cigarete. Altmiiller je kratkorazgovarao s Rhinemannom, a razgovor je ocito bio nezadovoljavajuci za obojicu. Altmiiller sevratio na stolicu za staklenim stolom i prelistao neke novine iz Buenos Airesa.

David i Jean su ostali na suprotnom dijelu terase i tiho razgovarali.Tu i tamo bi Spaulding podigao glas; ako bi Altmiiller slušao, cuo bi nešto o New Yorku,

arhitektonskoj tvrtki, dalekim poslijeratnim planovima. Planovima ljubavnika.Ali to nije imalo nikakve veze s onim što su zapravo razgovarali.– U hotelu Alvear – rece David nježno držeci Jeaninu ruku nalazi se covjek pod imenom E.

Pace. E. Pace. Njegovo pravo ime je Asher Feld. Predstavi se kao moja veza… i kao vezaFairŁaxova agenta Bardena, Ire Bardena. Ništa više.

Reci mu da pozivam njegove … prioritete. I to za tocno dva sata od… minute kad ga nazoveš izveleposlanstva… doista minute, Jean, on ce shvatiti…

Samo je jednom Jean Cameron glasno uzdahnula, uzela je tako dah da se David zagledao u nju istisnuo joj ruku.

Prikrila je šok umjetnim smijehom.Altmiiller je podigao glavu od novina. U njegovim ocima bilo je prijezira, ali još više i ocitije

tu je bio njegov bijes.Lyons je ustao i protegnuo svoj ispaceni lik. Proveo je tri sata i deset minuta za stolom. Okrenuo

se i pogledao na balkon. Na Spauldinga.Kimnuo je.– Dobro – rece Rhinemann iduci prema Franzu Altmulleru.– Nastavljamo. Uskoro ce se smraciti; sve cemo zakljuciti do ranog jutra. Bez kašnjenja! Stoltz!

Kommen Sie hier! Bringen Sie die Aktenmappel Stoltz je otišao do stola i poceo vracati stranice utorbu.

David je uzeo Jean za ruku i vodio je prema Rhinemannu i Altmulleru. Nacist je progovorio:Planovi se sastoje od cetiristo i šezdeset stranica uzrocnih podataka i progresivnih jednadžbi. Nitijedan covjek ne može zapamtiti sve te podatke. Ako nedostaje i jedan dio, nacrti su beskorisni. Cimkontaktirate s kriptografom i prenesete šifre, gospoda Cameron i fizicar mogu otici.

Zao mi je – rece Spaulding. – Dogovorili smo se da cu poslati šifre kad oni budu uveleposlanstvu. To je raspored.

Naravno – prekine Rhinemann ljutito. – Ne mislite valjda da bih dopustio…Ne, ne mislim – prekine David. – Ali nisam siguran što možete kontrolirati izvan ulaza

Habichtsnesta. Ovako cete se više truditi.42 Prošao je sat i trideset jedna minuta prije nego što je telefon zazvonio. Tocno u devet i

petnaest. Sunce je zašlo iza brda Lujana, a svjetla kroz daleke obale rijeke treptala su u mraku.Rhinemann je podignuo slušalicu, poslušao i kimnuo Davidu.Spaulding je ustao i došao, a financijaš je uzeo slušalicu.Rhinemann je ukljucio prekidac na zidu. Zvucnici su bili ukljuceni.Stigli smo, Davide – Jeanine rijeci cule su se na terasi.Dobro – odgovori Spaulding. – Bez problema?Ne baš. Ah, mahnito su vozili tako da smo pomislili da ce doktoru Lyonsu pozliti…Ah… mahnito… Asher… Feld. Jean je uspjela!

Ali sad je sve u redu?Odmara se. Proci ce odredeno vrijeme prije nego što se pocne osjecati kako treba. – Vrijeme.Jean je dala Asheru Feldu tocno vrijeme.Dobro…Genug! Genug! – vikne Altmiiller stojeci kraj balkona. –To je dovoljno. Imate svoj dokaz. Sad

šifre!David je gledao prema nacistu. Bio je to ležerni pogled koji uopce nije pokazivao želju da

udovolji zahtjevu.Jean? –Da?Jesi li u radiosobi?Jesam.Daj mi onoga Ballarda.Evo ga.Ballardov je glas bio bezlican. – Pukovnice Spaulding?Ballard, jeste li ocistili sve kanale?Da, gospodine. Prema vašem prioritetu. Zavjesa je potvrdena, gospodine.Vrlo dobro. Budite pripravni za moj poziv. Za nekoliko minuta. – David je brzo zaklopio

telefon.Sto to radite? – vikne Altmiiller bijesno. – Šifre! Pošaljite ih!Izdao nas je! – vikne Stoltz skocivši sa stolice.Mislim da morate objasniti. – Rhinemann je govorio meko, a glas je nagoviještao kaznu kojom

ga je kanio kazniti.Samo posljednji detalji – rece Spaulding paleci cigaretu. Samo cas… Možemo li razgovarati

nasamo, Rhinemann?To je nepotrebno. Što je? – upita financijaš. – Vaš nacin odlaska? To je sredeno. Odvest ce vas

s uzletišta Mendarro s nacrtima. To je manje od deset minuta odavde. Necete poletjeti dok nam nepotvrde transfer Koeninga.

Koliko dugo ce to trajati?Kakve to ima veze?Jednom kad pocne zamracenje, ja nemam zaštitu, a to ima veze.Ah – Rhinemann je bio nestrpljiv. – Cetiri sata cete imati najbolju zaštitu na svijetu. Nemam

želudac uvrijediti ljude u Washingtonu! – Vidite? – rece David Franzu Altmulleru. Rekao sam vam dasmo teret. – Okrenuo se nazad Rhinemannu: – U redu. To prihvacam. Možete previše« toga izgubiti.

Detalj broj jedan je prekrižen. Sada slijedi detalj broj dva.Moja isplata.Rhinemann je škiljio: – Vi ste covjek od detalja… Svota od pet stotina tisuca americkih dolara

ce se prebaciti na Banque Louis Quatorze u Ziirichu. To je brojka oko koje nema pregovora i koja jevelikodušna.

Izuzetno. Više nego što bih tražio… Kakvo jamstvo imam?Hajde, pukovnice. Nismo trgovci. Znate gdje živim; vaše sposobnosti su dokazane. Ne želim

ugledati covjeka iz Lisabona na svom osobnom horizontu.Laskate mi.Novac ce se deponirati, a vaši ce dokumenti biti u Ziirichu.U banci; uobicajeni postupak.David je ugasio cigaretu. – Dobro, Ziirich… Sada slijedi posljednji detalj. One darežljive

isplate koje cu primiti kod kuce… Imena, molim. Napišite ih na komad papira.Jeste baš jako sigurni da ja imam ta imena?To je jedina stvar za koju sam doista siguran. To je prilika koju vi ne biste propustili.Rhinemann je izvukao maleni crni kožnati notes iz sakoa i pisao brzo na papiru. Istrgnuo ga je i

dao Spauldingu.David je procitao imena: Kendall, Walter Sivanson, A.; americka vojska Oliver, H.; Meridian

Aircraft Craft, .; Packard – Hvala – rece Spaulding. Stavio je stranicu u džep i poseg nuo zatelefonom. – Dajte mi americko veleposlanstvo, molim.

Ballard je citao nizove šifra što mu ih je David izrecitirao.Nisu bile savršene, ali nisu bile daleko od savršenog; Spaulding je pomiješao jednadžbu

samoglasnika, ali poruka je bila jasna.I Davidov naglasak na »frekvencija megaciklusa 120 za sve naknadne šifre« bio je najobicnije

besmisleno blebetanje. Ali i to blebetanje je bilo jasno.120 minuta.Crna zavjesa.Originalna šifra imala je dvanaest slova: JAVI TORTUGAS Šifra koju je Spaulding izrecitirao

imala je cetrnaest slova.Ballard je zurio u rijeci.UNIŠTI TORTUGAS Za dva sata.David je imao posljednji detalj kojem nitko nije mogao naci profesionalnu manu, ali protiv

kojeg su svi bili. Buduci da ce ostati cetiri sata – manje ili više – prije nego što ga odvezu douzletišta i buduci da je postojao veliki broj razloga zašto u tom razdoblju mogu nestati nacrti iliRhinemannu nestati nacrti, zahtijevao je da se stave u zakljucanu metalnu kutiju i zavežu za cvrstupodlogu. Lanac mora imati novi lokot, a kljucevi se moraju dati njemu. Nadalje, on ce takoder imatikljuceve kutije i staviti konce u brave. Bude li se tko poigrao nacrtima, on ce to znati.

Vaše mjere opreza su sad opsesivne – rece Rhinemann negodujuci. – Trebam vas ignorirati.Šifre su poslane.

Onda mi ugodite. Ja sam Fairfax cetirinula. Možda cemo ponovo suradivati.Rhinemann se nasmiješio: – Tako je to uvijek, zar ne? Neka bude.Rhinemann je poslao po lanac i lokot koji mu je oduševljeno pokazao u originalnoj kutiji. Obred

je završio za nekoliko minuta: metalna kutija je zavezana za stup ograde stubišta u velikoj dvorani.Cetvorica muškaraca smjestila su se u velikoj dnevnoj sobi desno od dvorane. Kroz golemi lukvidjele su se stube… i metalna kutija.

Financijaš se pretvorio u ugodnog domacina. Ponudio im je rakiju; Spaulding je prvi prihvatio, aHeinrich Stolz je slijedio za njim. Altmuller nije htio piti.

Pristigao je cuvar u poluvojnoj uštirkanoj uniformi.Naši operateri potvrduju da radiji ne rade, gospodine. Duž cijele obalne zone.Hvala – rece Rhinemann. – Budite pripravni na svim frekvencijama.Cuvar je kimnuo. Okrenuo se i napustio sobu jednako brzo kako je i ušao.Vaši ljudi su ucinkoviti – primijeti David.Placeni su da budu – odgovori Rhinemann gledajuci na svoj sat. – A sad, cekamo. Sve napreduje

i mi trebamo samo cekati. Narucit cu jelo. Kanapei baš i nisu zasitni… i imamo vremena.Vrlo ste gostoljubivi – rece Spaulding odlažuci svoju rakiju na stolicu pokraj Altmullera.I velikodušan. Ne zaboravite to.Bilo bi teško… No, pitam se bih li mogao još iskoristiti vašu velikodušnost? – David je odložio

rakiju na stakleni pokrajnji stol i pokazao na svoju zgužvanu, loše pristalu odjecu. – Posudena je sranca. Bog zna kad je posljednji put oprana. Ili kad sam ja… Bio bih vam zahvalan na tuširanju,brijanju, možda hlacama, košulji ili majici…

Siguran sam da vam vaša vojska može izaci u susret – rece Altmuller gledajuci Davidasumnjicavo.

Za ime Krista, Altmiilleru, ja ne idem nikamo. Osim do tuša. Nacrti su ovdje! – Spaulding jeljutito pokazao prema luku i metalnoj kutiji vezanoj za stup ograde stubišta. – Ako mislite da odlazimbez onog ondje, onda ste retardirani. Uvreda je razbjesnila nacista; zgrabio je rukohvate naslonjacajedva se kontrolirajuci. Rhinemann se nasmiješi i rece Altmulleru: – Pukovnik je imao nekolikonapornih dana. Ima samo malu molbu. I uvjeravam vas da on ne ide nikamo drugamo nego nauzletište… Volio bih da ide nekamo drugamo. Uštedio bi mi pola milijuna dolara.

David je odgovorio na Rhinemannov smijeh svojim smijehom.– Covjek s tolikim novcem u Ziirichu treba se barem osjecati cisto. – Ustao je sa stolice. – I

imate pravo za tih posljednjih nekoliko dana. Ja sam izmoren. Sve me boli.Ako je krevet mekan, malo cu odspavati. – Pogledao je Altmullera. – I to s bataljunom

naoružanih stražara na vratima, ako ce to olakšati brige ovog momcica.Altmuller je ustao, a glas mu je bio oštar i glasan: – Dosta!– O, pa sjednite – rece David. – Izgledate smiješno.Rhinemannov cuvar mu je donio hlace, lagani pulover s visokim ovratnikom i tamni antilop

sako. David je primijetio da je svaki predmet skup i da ce svaki dobro pristajati. Brijaci pribornalazio se u kupaonici; zatreba li mu bilo što, neka samo otvori vrata i pita. Covjek ce stajati vani uhodniku. Zapravo, bit ce dvojica.

David je shvatio.Rekao je cuvaru – portenu – da ce odspavati sat vremena, zatim se istuširati i obrijati za put.

Može li cuvar biti toliko ljubazan i pobrinuti se da ga probudi do jedanaest sati?Cuvar ce to uciniti.Na Davidovu satu bilo je deset i pet. Jean je nazvala tocno u devet i petnaest. Asher je imao

tocno dva sata racunajuci od devet i petnaest.David je imao sat i pet minuta.Jedanaest i petnaest.Ako je Asher Feld zaista vjerovao u svoje prioritete.Soba je bila velika, s visokim stropom i dva dvostruka prozora tri kata iznad površine, a

nalazila se u istocnom krilu kuce. To je sve što je Spaulding mogao reci ili htio prouciti dok susvjetla bila upaljena.

Ugasio ih je i vratio se na prozor. Otvorio je lijevo krilo prozora i virio kroz zavjese.Krov je bio od škriljevca; to nije bilo dobro. Imao je široki žlijeb; to je bilo bolje. Žlijeb je

vodio do odvodne cijevi šest metara daleko. To je bilo zadovoljavajuce.Izravno dolje, na drugom katu, bila su cetiri mala balkona koja su vjerojatno vodila do cetiri

spavace sobe. Najdalji balkon nije bio više od metar i pol od odvodne cijevi.Moguce da je to bitno; najvjerojatnije nije.Ispod je bila tratina kao i sve u Habichtsnestu: njegovana, zelenkastocrna na mjesecini, gusta; s

bijelim namještajem od kovanog željeza posloženim uokolo i kamenim puteljcima s redovimacvijeca. Zavojito pod njim nalazila se široka pograbljana staa što je nestajala u mraku drveca. Sjetiose da je vidio put s krajnje desne strane terase koja je gledala bazen; prisjecao se na mahnepograbljanih otisaka kopita.

To je bila staza za konje; vjerojatno je vodila do štala što su se nalazile negdje iza drveca.To je bilo bitno; premda je bitnost u ovom trenutku bila relativna.Zatim je Spaulding ugledao skriveni odsjaj cigarete iza pletene sjenice devet metara od

vanjskog ruba namještaja od kovanog željeza. Rhinemann je izrazio uvjerenje da ce on, David, biti naputu za Mendarro za nekoliko sati, ali je to uvjerenje bilo poduprto ljudima na straži.

Bez iznenadenja; iznenadenje bi bilo da nije bilo takvih ophodnja. To je bio jedan od razlogazbog kojih je racunao na prioritete Ashera Felda.

Pustio je da se zavjese vrate na mjesto. Otišao je od prozora i krenuo do kreveta s baldahinom.Otkrio je deke i skinuo gace, grube gace koje je pronašao u kolibi od terakote, da zamijeni vlastitenatopljene krvlju. Legao je i zatvorio oci bez namjere da zaspi. Umjesto toga zamislio je veliku,elektrificiranu ogradu na vratima Habichtsnesta. Onakvu kakvu ju je vidio dok su ga Rhinemannovicuvari pretraživali na uništenom FMFovu automobilu.

Desno od velikih vrata. Na istok.Reflektori su dovoljno svijetlili da može vidjeti ogradu koja vijuga i nestaje u šumi. Ne puno,

ali jasno.Sjever, sjeveroistok.Vizualizirao je još jednom balkon iznad bazena. Ispod ograde nadesno, na suprotnom kraju

terase gdje je tiho razgovarao s Jean. Usredotocio se na donji prednji desni dio.Sjever, sjeveroistok.Vidio je jasno. Zemlja desno od terena za kroket i stolovi postavljeni nježno nizbrdo sve do

visokog drveca okolne šume.U tu šumu ulazila je jahaca staza. Ondje gdje se zemlja spuštala kilometar i pol niz obale rijeke,

sjetio se prosjeka u šumi daleko od vrhova drveca. Ponovo nadesno.Polja.Ako su postojali konji, a postojali su konji, i štale – a postojale su štale – onda su postojala i

polja. Da životinje pasu i trce iz ogranicavajucih jahacih šumskih staza.Usjeci izmedu stabala koja su se prorjedivala bili su iskrceni pašnjaci. Nije bilo drugog

objašnjenja.Sjever, sjeveroistok.Prenio je misli na cestu tri kilometara južnije od mramornih stuba Habichtsnesta, autocestu koja

je prolazila kroz predgrada Lujana prema Buenos Airesu. Sjetio se: cesta, iako visoko iznad rijeke iHabichtsnestovih križanja, išla je lijevo i prema dolje prema okrugu Tigre. Pokušao se tocnoprisjetiti prvih minuta dramaticne vožnje u Bentleju koja je završila u dimu, vatri i smrti na ColinasRojas. Neki automobil je izletio iz skrivenog ulaza i nekoliko kilometara je brzo vozio istocno, azatim sjeverno. Naposljetku je bio usporedan s obalom rijeke.

Sjever, sjeveroistok. I zatim je zamislio rijeku ispod terasastog balkona, punu bijelih jedrilica.Tekla je dijagonalno dalje… nadesno.

Sjever, sjeveroistok.To je bio njegov spas.Niz jahacu stazu i zašticen pokrovom tamne šume pa zatim sjeveroistocno prema usjecima u

drvecu do polja. Preko polja uvijek desno – istocno i nizbrdo sjeverno. Natrag na šumski obronak,slijedio je liniju rijeke dok nije došao do elektrificirane ograde koja je ogradivala golemi kompleksHabichtsnesta, Iza te ograde nalazila se autocesta do Buenos Airesa. I do veleposlanstva.

I do Jean.David je opustio tijelo da mu bol rane kruži razderanom kožom. Disao je mirno, duboko. Morao

je ostati miran; to je bilo najteže.Pogledao je na sat, Jeanin dar. Bilo je gotovo jedanaest sati.Ustao je iz kreveta i obukao hlace i majicu. Uskocio je u cipele i zavezao vezice što je jace

mogao sve dok mu koža cipela nije prignjecila stopala. Zatim je uzeo jastuk i omotao prljavu košuljuiz ranca oko njega. Vratio je jastuk na vrh kreveta te navukao deku djelomicno na njega. Podigao jeplahte, zgužvao ih, stavio ih u hlace s ranca i vratio sve na krevet.

Stajao je. U mraku i na svjetlosti koja je došla iz hodnika, krevet je izgledao dovoljno pun,barem za trenutacnu svrhu.

Došao je do vrata i naslonio se na zid do njih.Na satu je bilo minuta do jedanaest.Udaranje je bilo glasno. Stražar nije bilo nježan.Vrata su se otvorila.Senor?… Senor?Vrata su se još malo otvorila.– Senor, vrijeme je. Jedanaest je sati.Cuvar je stajao u okviru vrata gledajuci na krevet. – El duerme – rece ležerno okrenut.– Senor Spaulding! – cuvar je ušao u zamracenu sobu.Cim se muškarac maknuo s vrata, David je iskocio i objema rukama udario cuvarev vrat

odostraga. Zario je prste u vrat i povukao covjeka dijagonalno prema sebi.Nije ispustio nikakav zvuk; cuvarev dušnik ostao je bez zraka. Pao je, omlitavljen.Spaulding je polako zatvorio vrata i pritisnuo prekidac na zidu.– Puno hvala – rece glasno. – Pomozite mi, molim vas!Trbuh me užasno boli…Nije bila tajna u Habichtsnestu da je Amerikanac bio ranjen.David se sagnuo iznad kolabiranog cuvara. Masirao mu je vrat, uštipnuo ga za nosnice, stavio

usne na covjekova usta i puhao zrak u ošteceni dušnik.Cuvar je reagirao. Svjestan, ali i nesvjestan. U polušoku.Spaulding mu je uzeo Liiger iz opasaca i veliki lovacki nož iz korica do njega. Stavio je oštricu

ispod covjekove celjusti i pokupio krv oštricom. Saptao je. Na španjolskom.– Slušaj! Želim da se smiješ! Odmah se pocni smijati!Ako neceš, vratit cu ovo u korice, ali ravno kroz tvoj vrat!… Sad.Smij se!Cuvarove izbezumljene oci odavale su da uopce ništa nije shvacao. Cinilo se da zna samo da

ima posla s manijakom.Ludakom koji ce ga ubiti.Muškarac se smijao, ispocetka slabašno, zatim sve glasnije i panicnije.Spaulding se smijao s njim.Smijeh je bio sve glasniji. David je zurio u cuvara pokazujuci da veselje bude glasnije,

entuzijasticnije. Covjek, zbunjen, sluden i potpuno uplašen, histericno se grohotom smijao.Spaulding je cuo škljocaj kvake pola metra od svog uha.Opalio je Liigerom cuvara po glavi i ustao dok je drugi covjek ulazio.– Que pasa, Antonio? Te re…Rucka Lugera srucila se na Argentincevu lubanju takvom snagom da je cuvarov izgon zraka bio

jednako glasan kao i njegov glas.David je pogledao na sat. Bilo je jedanaest i osam. Još sedam minuta.

Ako je covjek po imenu Asher Feld vjerovao u rijeci koje je izgovarao s tolikom predanošcu.Spaulding je uzeo oružje drugog cuvara stavivši taj dodani Lliger za pojas. Pretražio je džepove

obojice muškaraca uzimajuci papirnate novcanice kakve god je našao.I nekoliko kovanica.Nije uopce imao novaca. Možda ce trebati novac.Otrcao je u kupaonicu i okrenuo tuš na najtopliji položaj.Vratio se do vrata od hodnika i zakljucao ih. Zatim je ugasio svjetla i otišao do lijevog krila

prozora zatvarajuci oci da se prilagodi unutarnjem mraku. Otvorio ih je i žmirkao nekoliko putapokušavajuci izbrisati bijele tocke tjeskobe.

Bilo je jedanaest i devet.Protrljao je znojne ruke preko skupe dolcevite, duboko udahnuo i cekao.Cekanje je bilo gotovo nepodnošljivo.Jer nije znao.I onda je cuo! I znao je.Dvije gromoglasne eksplozije! Toliko glasne, toliko zapanjujuce, toliko bez upozorenja da je

ustanovio da dršce, a disanje mu je stalo.Slijedio je prasak automatske vatre koji je parao tihu noc.Ispod njega na tlu ljudi su vikali jedan na drugoga i trcali uz zvukove koji su punili vanjski rub

kompleksa rastucom žestinom.David je promatrao histeriju pod sobom. Ispod njegova prozora bila su cetiri cuvara. Svi su sad

istrcali iz svojih prikrivenih mjesta. Vidio je svjetlost dodatnih reflektora što su se palili desno odnjega, u elegantnom prednjem dvorištu Habichtsnesta. Cuo je riku snažnih automobilskih motora ipovecanu ucestalost uspanicenih zapovijedi.

Odbacio se od prozorskoga krila i držao za prozorsku dasku dok nije nogama dosegnuo žlijeb.Oba Lugera bila su mu za pojasom, a nož medu zubima.Nije mogao riskirati da ima oštricu kraj svog tijela; mogao ju je uvijek ispljunuti ako bi trebalo.

Kliznuo je niz krov od škriljevca. Odvodna cijev bila je samo trideset centimetara daleko.Eksplozije i pucnjava s ulaza su se pojacali. David se divio ne samo predanosti Ashera Felda,

vec i njegovoj logistici.Voda Haganaha zacijelo je doveo malenu, dobro opremljenu vojsku u Habichtsnest.Sagnuo je tijelo oprezno na krov od škriljevca; posegnuo je, zgrabio žlijeb na drugoj strani

cijevi desnom rukom i polagano, oprezno puzao bocno dok se nogama podupirao.Gurnuo je vanjski rub žlijeba da testira izdržljivost. Brzo skocivši držao je rub objema rukama,

s nogama prema zidu, obgrlivši odvodnu cijev.Poceo je silaziti, ruku ispod ruke po cijevi. Usred zvukova pucnjave iznenada je cuo glasan lom

iznad sebe. Culi su se povici na njemackom i španjolskom te udaranje u drvo.Upravo je provaljeno u sobu koju je napustio.Stajao je usporedno s krajnjim sjevernim dijelom balkona na drugom katu. Posegnuo je lijevom

rukom, zgrabio rub, zamahnuo desnom rukom prijeko da se podupre i zaljuljao se dok mu je tijelovisjelo devet metara iznad zemlje, ali nevidljivo.

Ljudi su bili na krilima prozora. Nasilno su otvorili prozore bez obzira na to što su postojalekvake; staklo se razbilo; metal je strugao o metal.

Došlo je do još jedne gromoglasne eksplozije s bojišnice pola kilometra dalje u šumi naasfaltnoj cesti. Oružje iz daljine je opalilo i došlo je do detonacije u prednjem dvorištu; svjetlostreflektora iznenada je nestala. Asher Feld se primicao. Unakrsna paljba bit ce ubojita. Samoubilacka.

Vika iznad Spauldinga nestajala je s prozora. Nogama je zamahnuo dvaput da dobije dovoljanzamah da obujmi svoje ruke još jedanput oko i preko cijevi.

Uspio je, a oštrica izmedu zuba uzrokovala je bol u celjusti.Odkliznuo je do tla režuci ruke po istrošenom metalu. Nije osjecao porezotine na dlanovima i

rukama.Maknuo je nož iz usta i Luger iz pojasa pa potrcao prema rubu pograbljane jahace staze, prema

mraku drveca.Potrcao je u crn kao ugljen hodnik od drveca izbjegavajuci trupce te pripravan da se baci

izmedu njih na prvi zvuk pucnjave.I stigla je. Cetiri metka za redom strahovito su se zabila u okolne visoke krošnje stabala.Sakrio se iza debelog trupca i pogledao prema kuci. Covjek koji je pucao bio je sam. Stajao je

pokraj odvodne cijevi.Zatim mu se pridružio drugi cuvar trceci iz terena za kroket, a divovski doberman natezao mu je

uzicu u ruci.Ljudi su vikali jedni na druge, svaki je pokušavao zapovijedati, a pas je divlje lajao.Dok su stajali vicuci, dva rafala automatske paljbe stigla su iz prednjeg dvorišta. Još dva

reflektora su eksplodirala.David je vidio kako su muškarci stali i usredotocili se prema naprijed. Cuvar s psom je povukao

uzicu prisiljavajuci životinju da se vrati u kucu. Drugi muškarac se pognuo, zatim ustao i poceoizmicati brzo kraj zgrade prema dvorištu naredujuci suradnicima da ga prate.

I zatim ga je David vidio. Gore. Desno. Kroz lišce. Na terasi koja je gledala na tratinu i bazen.Erich Rhinemann izletio je kroz vrata izvikujuci bijesno zapovijedi, ali ne u panici. Usmjeravao

je postrojbe, razvijao obranu… Posred borbe djelovao je kao neki mesijanski Cezar koji je narediobataljunima da napadaju, napadaju, napadaju. Trojica muškaraca došla su u vidokrug izaRhinemanna; vikao je na njih i dvojica od trojice otrcala su natrag u Habichtsnest. Treci muškarac sesvadao; Rhinemann ga je ubio bez imalo oklijevanja. Tijelo se srušilo izvan Davidova vidokruga.Zatim je Rhinemann otrcao do zida, djelomicno nevidljiv zbog ograde. Cinilo se da vice na zid.

Vrišti na zid.Kroz rafale paljbe David je cuo prigušeno ujednaceno zujanje i shvatio što je Rhinemann radio.Zicara s obale rijeke poslana je po njega.Dok se vodi bitka, Cezar ce izbjeci borbu.Svinja Rhinemann. Vrhunski manipulator. Onaj koji je sve kvario i nije poštovao nikoga.Možda cemo ponovo suradivati…Tako je to obicno, zar ne?David je iskocio iz svog skrivenog utocišta i potrcao natrag prema stazi do tocke gdje su se

vrtovi i šume spajali u tratinu ispod balkona. Potrcao je do bijelog metalnog stola s nogama odkovanog željeza. Istog stola za kojim je sjedio Lyons, a njegovo krhko tijelo bilo je nagnuto nadnacrte.

Rhinemanna nije bilo nigdje na vidiku.Morao je biti ondje!Bilo je to iznenada… Spauldingu je bilo i te kako jasno da je jedini smisleni aspekt što je

povucen iz Lisabona i transportiran preko pola kugle zemaljske – uz paljbu i bol covjek koji je biosada iznad njega, skriven na balkonu.

Rhinemann!… Rhinemann! Ovdje sam!Golema figura financijaša ubrzano je došla do ograde, a u ruci mu se nalazio automat Sternlicht.

Snažan, ubojit.Ti, ti si mrtav! Poceo je pucati; David se bacio na pod iza stola okrecuci ga i postavljajuci štit.

Meci su udarali o zemlju i odbijali se od metala. Rhinemann je nastavio vikati: – Tvoji trikovi susamoubojstvo, Lisabon! Moji ljudi dolaze iz svih smjerova! Stotine! Uskoro!… Hajde, Lisabon!Pokaži se. Samo si odgodio smrt. Misliš li da bih te pustio živjeti?

Nikad! Pokaži se! Mrtav si!David je shvatio. Manipulator ne bi uvrijedio ljude u Washingtonu, ali ne bi ni dopustio da

covjek iz Lisabona ostane na njegovu osobnom horizontu. Nacrti bi otišli s Mendarra. Ali ne i covjekiz Lisabona.

Bio bi ubijen na putu do Mendarra.To je bilo jasno.David je podigao Luger; imao je samo trenutak.Varka, i onda taj trenutak.To ce biti dovoljno…Lekcija sa sjevera.Po podu je skupio komade zemlje i tratine lijevom rukom.Kad ih je skupio cijelu šaku, bacio ih je u zrak lijevo od metalnog ruba. Crno blato i oštrice

trave poletjeli su uvecani slabašnom svjetlošcu i pojacani žustrinom što im se približavala.Stigao je ravnomjeran rafal vatre iz Sternlichta.Spaulding je skocio desno od stola i pritiskao okidac Liigera pet puta u brzim razmacima.Lice Ericha Rhinemanna prasnulo je u krvi. Sternlicht je pao, a ruke su mu se raširile u grcu

smrti. Golemo tijelo se nagnulo unazad, zatim unaprijed; potom se zanjihalo preko ograde.Rhinemann je pao s balkona.David je zacuo povike stražara iznad sebe i otrcao u tamu do jahace staze. Trcao je iz sve snage

niz uski crni hodnik; cipele su mu na mahove tonule u meke, pograbljane kutove.Staza je iznenada skretala. Nalijevo.Prokletstvo!Zatim je cuo njištanje uplašenih konja. Njegove nosnice pokupile su njihov miris. Zdesna je

vidio jednokatnu zgradu s nizom boksova; to je bila štala. Mogao je cuti smetene povike konjušaranegdje iznutra koji je pokušavao umiriti svoje šticenike.

Na tren se David poigrao sa zamisli, a onda je odbacio. Konj bi bio brz, ali vjerojatnoneukrotiv.

Trcao je do drugog kraja štala, skrenuo na uglu i zastao da se odmori i orijentira. Mislio je dazna gdje se nalazi; pokušao je oslikati kompleks iz zracne perspektive.

Polja! Polja su morala biti blizu.Trcao je na suprotan kraj jednokatne gradevine i vidio pašnjake pod sobom. Kako si je pokušao

predociti, tlo se blago spuštalo prema sjeveru, ali ne toliko da oteža pašu ili kas. U daljini kraj poljamogao je vidjeti kako se pošumljena brda dižu na mjesecini. Nadesno, na istok.

Izmedu padina i brda bila je crta koju je trebao slijediti. Bila je najizravniji skriveni put doelektricne ograde.

Sjever, sjeveroistok.Požurio je do visokih stupova i žica ograde što je omedivala pašnjak, provukao se kroz nju i

poceo trcati preko polja.Rojevi i salve pucnjave nastavili su se iza njega – sada u daljini, ali cinilo se nesmanjenom

žestinom.

Dosegao je povišenje u polju s. kojeg je mogao vidjeti rijeku pola kilometra niže. I ono je bilookruženo visokim stupovima i žicom da štiti životinje od pada u dubinu.

Vidio je kako se svjetla pale niz rijeku; neprestani krešendo smrti ljetni su vjetrovi nosili niže,do elegantnih cetvrti.

Uplašio se u šoku. Metak je proletio iznad njega. Bio je namijenjen njemu. Primijecen je!Bacio se u travu pašnjaka i puzao dalje. Tu se nalazila blaga padina te se poceo kotrljati po njoj,

sve više i više sve dok mu tijelo nije udarilo o cvrsti drveni stup. Dosegnuo je drugi kraj polja; podnjim se nastavljala šuma.

Cuo je divlje lajanje pasa i znao da traže njega.Na koljenima je vidio obrise goleme životinje kako po travi juri prema njemu. Njegov Luger je

bio otkocen, ali je znao i to da ce, ukoliko opali, odati svoj položaj. Prebacio je oružje u lijevu ruku iizvukao lovacki nož iz pojasa.

Crna je zvijer letjela zrakom, vodena mirisom, prema meti od ljudskoga mesa. Spaulding setrgnuo lijevom rukom u kojoj je bio Luger osjetivši udar cvrstog, mišicavog krzna dobermana nagornjem dijelu tijela i gledao kako se ružna glava zabija po strani, a goli zubi deru majicu i zabijajuse u ruku.

Zamahnuo je desnicom prema gore. Nož je svom snagom zabio životinji u meki trbuh.Topla krv šiknula je iz trbuha zaklanog psa; prigušeni zvuk divlje rike izbijao je iz životinjskoga

grla dok je životinja ugibala.David je pogledao svoju ruku. Dobermanovi zubi oderali su kožu ispod ramena, a naglo

kotrljanje, krivudave kretnje njegova tijela, slomile su mu barem jedan od šavova na trbušnoj rani.Držao se ograde pašnjaka i puzao istocno.Sjever sjeveroistok! Ne istok, prokletstvo!U šoku, iznenada je shvatio da je došlo do zamjetnog smanjenja paljbe u daljini. Koliko minuta

je nije bilo?Eksplozije su se nastavljale, ali vatra iz malokalibarskog oružja se stišavala.Znatno.Cula se vika; preko polja kraj štala. Gledao je kroz travu i preko trave. Muškarci su trcali sa

svjetiljkama, svjetlost je jurila uokolo mijenjajuci smjerove. David je mogao cuti izvikivanjezapovijedi.

Ono što je vidio, natjeralo ga je da se zaustavi i da pogleda u nevjerici. Svjetiljke ljudi navelikom pašnjaku bile su usredotocene na lik koji je dolazio iz štala – na konju! Sjaj tuceta zrakaodbijao se od bijelog Valm Beach odijela.

Franz Altmuller!Altmiiller je izabrao ludost koju je on, David odbacio.Ali naravno, uloge su bile drukcije.Spaulding je znao da je on sada plijen. A Altmuller lovac.Ostali su išli za njim, ali Altmuller nije mogao, nije želio cekati. Mamuzao je životinju i izletio

kroz otvorena vrata.Spaulding je ponovo shvatio. Franz Altmuller je mrtav ako David preživi. Njegova jedina

mogucnost opstanka u Berlinu bila je pokazati les covjeka iz Lisabona. Agenta Fairfaxa koji jeonemogucio Tortugas; leš covjeka kojeg su ophodnje i znanstvenici iz Ocho Calle mogli identificirati.Covjeka kojeg je Gestapo otkrio i izazivao.

Toliko, toliko strano.Konj i jahac došli su u galopu preko polja. David je puzao na istok osjecajuci cvrstu zemlju.

Nije smio stati; Altmuller je imao snažnu, široku svjetiljku. Ako se otkotrlja ispod ograde, visokoraslinje i trava mogu ga sakriti, ali jednako tako i otkriti ako se nejednako saviju.

Ako… možda.Znao je da racionalizira. Visoka trava bila bi najbolja; skrivena od pogleda. Ali isto izvan igre.

Znao je zašto ga je to mucilo.Želio je biti lovac, a ne plijen.Želio je da Altmuller umre.Franz Altmuller nije bio neprijatelj kojeg se pušta na životu.Altmuller bi bio jednako ubojit u mirnom samostanu u vrijeme mira kao i na bojištu u vrijeme

rata.Bio je cisti neprijatelj; to je bilo u njegovim ocima. Nije to bilo povezano s njemackim ciljem,

nego je proizlazilo iz dubina covjekove arogancije: Altmuller je gledao svoje dijete kako propada,vidio je da je Tortugas uništen. A uništio ga je covjek koji ga je uvrijedio.

To Altmuller nije mogao podnijeti.Ismijali bi ga nakon svega.Neprihvatljivo.Altmuller bi se pritajio i cekao. U Buenos Airesu, u New Yorku, u Londonu; nije uopce bitno.

Njegova prva meta bila bi Jean. Puškom, nožem u gomili ili skrivenim pištoljem nocu. Altmuller cese pobrinuti da si naplati. To je bilo u njegovim ocima.

Spaulding je obgrlio zemlju dok je galopirajuci konj dosegao sredinu polja naginjuci se premanaprijed, voden svjetlošcu ophodnja pokraj štala cetiri stotine metara dalje. Bili su usmjereni napodrucje gdje je doberman posljednji put viden.

Altmuller je zauzdao životinju. Usporio je, ali ju nije zaustavio.Pretražio je baterijom zemlju pred sobom približavajuci se oprezno s pištoljem u rukama, držeci

remen, ali pripravan opaliti.Bez upozorenja, došlo je do iznenadne zaglušujuce eksplozije iz štala. Više nije bilo zraka

svjetlosti što su dolazile sa suprotne strane polja; ljudi koji su krenuli po pašnjaku za Altmulleromstali su i krenuli prema strci što se povecavala pokraj ograde. Izbile su vatre.

Altmuller je nastavio; ako je i bio svjestan uzbune iza sebe, to nije pokazivao. Udario je konja ipožurio ga prema naprijed.

Konj je stao i zadahtao; neugodno je propeo prednje noge i krenuo unazad unatoc Altmullerovimzapovijedima. Nacist je pomahnitao; vikao je na životinju, ali povici su bili uzaludni. Konj je došaodo mrtvog dobermana; miris svježe krvi ga je otjerao.

Altmuller je ugledao uginulog psa u travi. Okrenuo je bateriju prvo nalijevo, a zatim desno.Zrake su parale prostor iznad Davidove glave. Altmuller je instinktivno donio odluku – ili seSpauldingu tako ucinilo. Opalio je uzdama konja i usmjerio ga nadesno prema Davidu. Vodio ga jepolako, nije jurio.

Zatim je David vidio zašto. Altmuller je slijedio mrlje dobermanove krvi u travi.David je puzao što je brže mogao od svjetlosti Altmiillerove baterije što se polako približavala.

Kad se našao u tami, okrenuo se iznenada desno i otrcao približen tlu prema središtu polja. Cekao jedok konj i jahac ne dodu izmedu njega i ograde, a zatim se polako uputio prema nacistu. Bio je uiskušenju pucati Lugerom, no znao je da je to posljednja mogucnost. Imao je još nekoliko kilometarapo nepoznatom terenu, u tamnoj šumi koju su drugi poznavali bolje od njega. Glasno javljanjeteškokalibarskog pištolja izvuklo bi ljude iz urnebesa cetiri stotine metara daleko.

Ipak, možda ce biti potrebno.

Sada je bio udaljen tri metra; Liiger mu se nalazio u lijevoj ruci. Desnica mu je bila slobodna…malo bliže, još samo malo bliže. Altmullerova svjetiljka je usporila kod najbliže tocke. Približio setocki gdje je on, David, nepomican ležao u travi.

Spaulding je osjetio za sobom lagani povjetarac i u tom je trenutku spoznao da je vrijeme zapokret.

Glava konja se trznula prema gore, a široke oci su nabrekle.Miris Davidove krvlju natopljene tkanine dopro je konjskih nozdrva.Spaulding je izletio iz trave desnicom prema Altmullerovu zglobu. Zahvatio je prstima cijev

pištolja – bio je to Coltl Colt americke vojske kalibar 45 – i ugurao prst u kucište okidaca.Altmuller se trgnuo, u šoku, zapanjen potpuno neocekivanim napadom. Povukao je ruke natrag i

opalio nogama. Konj se propeo visoko na stražnjim nogama; Spaulding se i dalje držao gurajuciAltmullerovu ruku dolje. Trzao se svakim gramom snage i doslovno je strgnuo Altmullera s konja natravu. Neprestano je udarao nacistov zglob prema zemlji dok meso nije udarilo na zemlju i Colt muodletio iz ruke. Dok je to radio, udario je Liigerom Altmullera u lice.

Nijemac je uzvratio. Udario je Spauldingove oci slobodnom lijevom rukom, zatim koljenima inogama Davidove testise i noge i divlje se valjao dok su mu ramena i glava bili blokiraniSpauldingovim tijelom. Vikao je: – Ti i… Rhinemann! Izdaja!

Nacist je vidio krv ispod Davidova ramena i razderao mu ranu deruci vec razderano meso svedok Spaulding nije mislio da ne može izdržati bol.

Altmuller je lupio ramenom u Davidov trbuh i udario Davidovo raskrvareno rame odbacivši gana stranu. Nacist je skocio na noge, a zatim se bacio na travu gdje je vrebao Colt 45.

Bijesno je pretraživao rukama po zemlji.Našao je oružje.Spaulding je povukao lovacki nož iz stražnjega dijela pojasa i skocio prema Altmulleru. Cijev

Colta bila je uperena u njega. Mali crni otvor bio mu je pred ocima.Kako je oštrica ušla u meso, zaglušujuca paljba teškog pištolja eksplodirala je kraj Davidova

lica spalivši mu kožu, ali promašivši cilj.Spaulding je povukao nož prema dolje u Altmullerovim prsima i ostavio ga ondje.Apsolutni neprijatelj bio je mrtav.David je znao da ne može gubiti vrijeme jer ce poginuti.Doci ce drugi ljudi, drugi konji… mnogo pasa.Trcao je prema ogradi pašnjaka, preko nje i u mrak šume.Trcao je naslijepo pokušavajuci ocajnicki skrenuti djelomicno ulijevo. Na sjever.Sjever, sjeveroistok.Bijeg!Pao je preko kamenja i otpalih grana, a nakon toga se probio kroz gusto raslinje tražeci rukama

stazu, bilo kakvu stazu. Lijevo rame bilo mu je umrtvljeno: istodobno opasnost i blagoslov.Paljba u daljini je prestala; samo mrak i zvuci nocne šume te divlje, ritmicno lupanje njegovih

grudi. Borba kraj štala je prestala. Rhinemannovi ljudi su sada mogli poci za njim.Izgubio je krvi; koliko krvi i koliko teško, nije mogao reci.Ali mogao je reci da su mu oci postajale umorne, kao što je i njegovo tijelo postajalo umorno.

Grane su postale teški, grubi pipci, a brežuljci visoke planine. Padine su bili duboki usjeci koje jetrebalo prijeci bez užadi.

Noge su mu se sklupcale i trebao ih je ponovo vratiti u red.Ograda! Ondje je bila ograda!

Pri dnu brdašca, izmedu drveca.Poceo je trcati, spoticao se, puzao po zemlji napredujuci prema podnožju brda.Bio je ondje. Bila je ondje.Ograda.Ali, nije ju smio dotaknuti. No, možda…Pokupio je suhi štap sa zemlje i bacio ga na žicu.Iskre i pucketanje. Dotaknuti ogradu znacilo je smrt.Pogledao je drvece. Znoj s glave i cela pekao mu je oci muteci vec zamuceni vid.Moralo je biti negdje drvo.Drvo. Prvo drvo.Nije bio siguran. Mrak se poigravao s drvecem i granama.Na mjesecini su sjenke bile ondje gdje je trebala bit tvar.Nije bilo grana! Grane nisu visjele preko ograde dodir koje je znacio uništenje. Rhinemann je

sasjekao s obiju strana što god se približavalo celicnim žicama!Trcao je što je bolje mogao nalijevo, na sjever. Rijeka je bila možda kilometar i pol udaljena.

Možda.Možda voda.Ali rijeka bi ga, ako je i dosegne na dubokom nagibu kojim ne mogu ici konji, usporila, oduzela

bi mu vrijeme koje mu je ocajnicki trebao. Uz to je Rhinemann sigurno postavio patrole na obalamarijeke.

I odjednom je ugledao.Možda.Savijena grana malo iznad napetih žica koja je bila možda metar udaljena od ograde! Bila je

debela, a širila se u još vecu debljinu bliže deblu. Radnik je išao linijom manjeg otpora i odrezao jepilom samo prije posljednje debljine.

Nije ga se moglo kritizirati; grana je bila previsoka i predaleka u bilo koje svrhe.Ali Spaulding je znao da mu je to posljednja prilika. Jedina koja mu je ostala. I ta cinjenica mu

je bila neizbrisivo jasna s dalekim zvucima ljudi i pasa. Koji su ga tražili.Uzeo je jedan od Liigera iz pojasa i bacio ga preko ograde.Jedna izbocena zapreka na njegovu pojasu bila je dovoljna.Skocio je dvaput prije nego što je zgrabio kvrgavo deblo; lijevo rame ga je boljelo, više nije

bilo umrtvljeno, više nije bilo blagoslov.Odguravao se nogama po širokom deblu sve dok mu desna ruka nije zahvatila granu. Borio se

protiv oštrog probadanja boli u ramenu i trbuhu te se povukao prema gore.Odsjecena grana bila je taman gore.Zabio je cipele u koru stalno ubadajuci da ucini male izbocine.Napeo je vrat gurajuci bradu u žuljevito drvo pa zabacio ruke preko glave gurajuci lijevi lakat

preko grane, gurajuci manijakalno desnom rukom. Obgrlio je amputiranu granu gurajuci noge od drvadok mu zamah nije dao snagu da zabaci desnu nogu preko grane. Pritisnuo je ruke prema dolje ipostavio se u sjedeci položaj s ledima prema deblu.

Uspio je. Dijelom.Nekoliko puta duboko je udahnuo i pokušao usredotociti oci koji su žarile pune znoja. Pogledao

je prema dolje na elektrificiranu bodljikavu žicu na vrhu ograde. Žica je manje od metar i pol ispodnje, ali gotovo metar ispred. Od zemlje oko dva i pol metara. Ako je htio preskociti žicu, trebao sesvinuti i postaviti tijelo bocno. A ako i uspije, nije bio siguran hoce li njegovo tijelo podnijeti pad.

Medutim, mogao je cuti vrlo glasne pse i ljude. Ušli su u šumu ispod polja. Okrenuo je glavu ividio zamagljene snopove svjetlosti kako su prodirali kroz gusto raslinje.

Druga posljedica bila je smrt.Nije imalo smisla dalje razmišljati. Misli sada nisu bile važne. Samo se pokret racunao.Posegnuo je prema gore objema rukama. Nije prihvacao tihu viku svog ramena. Zgrabio je tanke

grane, povukao noge dok nisu dotaknule vrh debele grane i bacio se, zamahnuvši, iznad napetih žicadok nije vidio njihov zamagljeni obris. U djelicu sekunde okrenuo je divlje tijelo nadesno i premadolje sklopivši noge pod pravim kutom.

Bio je to cudan, prolazan osjecaj; osjecaj suprotan krajnjem ocaju i bezosjecajnoj stvarnosti.Ucinio je što je mogao. Nije mogao više od toga.

Udario je o zemlju, ublažio udar desnim ramenom i otkotrljao se prema naprijed. Koljena su seomotala pod njim kotrljajuci se, kotrljajuci se, ali ne dopuštajuci da kotrljanje prestane, rasporedivšiudar po tijelu.

Odletio je preko zapletenog oštrog korijenja i sudario se s podnožjem drveta. Zgrabio se zatrbuh. Veliki val boli govorio mu je da je rana sada otvorena. Morao ju je držati, stisnuti je…zaštititi. Tkanina pulovera bila je natopljena znojem i krvlju, vlastitom i dobermanovom, te razderanaod padova i udaraca.

Ali je uspio.Ili zamalo.Izašao je iz kompleksa. Oslobodio se Habichtsnesta.Pogledao je uokolo i vidio drugi Luger na zemlji na mjesecini…Ovaj za pojasom bio je dovoljan. Ako taj ne bude dovoljan, teško da ce mu i drugi pomoci;

ostavio ga je gdje je i bio.Cesta je bila udaljena više od sedam stotina metara.Otpuzao je do šikare da uhvati dah, da privremeno vrati ono malo snage što mu je ostalo. Trebat

ce mu za ostatak puta.Psi su sada bili glasniji; vika ophodnja mogla se cuti na udaljenosti od više stotina metara. I

iznenada se panika vratila.Sto je, za ime Božje, mislio? Što je radio?Sto je radio?Ležao je u šikari pretpostavljajuci – pretpostavljajuci da je slobodan!No, je li bio?Postojali su ljudi s puškama i divlje, strahovito divlje životinje udaljene na zvuk njegova glasa i

na pogled na njegovo tijelo.Iznenada je cuo rijeci, zapovijedi, izvikivane, vrištane u išcekivanju. U bijesu.– Freilassen! Die Hunde freilassenl Psi su pušteni! Timaritelji su smatrali da je njihov plijen

stjeran u kut! Psi su pušteni da razderu plijen!Vidio je kako zrake svjetlosti dolaze preko brdašca prije nego što je vidio životinje. Zatim su se

vidjeli obrisi pasa kako jure preko vrha i niz padinu.Pet, osam, tucet ih je trcalo, monstruozni likovi u stampedu prema omraženom predmetu svojih

nozdrva; bili su sve bliži tjerani željom, potrebom da zariju zube u meso.David je bio hipnotiziran i pozlilo mu je od odvratne slike što je uslijedila.Cijelo podrucje je svjetlilo poput svjetlucave dijademe, a krckajuci, siktajuci zvukovi

elektriciteta punili su zrak. Pas za psom zabijao se u visoku žicanu ogradu. Kratka dlaka se zapalila;užasni, produljeni krikovi zavijanja smrti životinja parali su noc.

U uzbuni, strahu ili oboje, hici su ispaljeni s vrha. Ljudi su trcali u svim smjerovima – nekiprema psima na ogradi, neki na bokove, a vecina se povlacila.

David je ispuzao iz grmlja i poceo trcati dalje od šume.Bio je slobodan!Zatvor Habichtsnesta zatvorio je Davidove gonice, ali je on bio slobodan!Držao se za trbuh i otrcao u mrak.Cesta je bila okružena pijeskom i šljunkom. Poskliznuo se na putu iz šume i pao na oštre

kamencice. Pogled mu je bio zamagljen, ništa nije ostalo na istoj razini; grlo mu je bilo suho; ustaupaljena od povracanja i straha. Shvatio je da ne može ustati.

i daljini, zdesna. Zapadno. Putovao je j bljeskale. Gasi… pali, gasi… pali, pali, isprekidano.Nije mogao ustati!Izvikivano je jednoglasno kroz ko glasova. Jednoglasno!Kao što see – …Spaulding, Spaulding, Spaulding…Auto ce upravo proci pokraj njega! Nije mogao ustati!Posegnuo je za pojas i izvukao Luger. Opalio je dvaput; jedva da je imao snage povuci okidac.

S drugim pucnjem…sve se pretvorilo u crnilo.Osjetio je nježne prste oko rane, osjetio je drmanje automobila u pokretu.Otvorio je oci.Asher Feld ga je gledao odozgo. Glava mu je bila u Feldovu krilu. Židov se smijao.– Odgovorit cemo vam na sva pitanja. Neka vas lijecnik prvo zašije. Moramo vas brzo zakrpati.David je podigao glavu dok je Feld držao njegov vrat.Drugi muškarac, mladi, takoder se nalazio na stražnjem sjedalu; naginjao mu se preko trbuha;

Spauldingove noge bile su raširene preko mladicevih koljena. Muškarac je držao gazu i kliješta urukama.

To nece jako boljeti – rece istim iskrivljenim britanskim naglaskom koji je David cuo takocesto. – Mislim da ste vec imali dosta toga. Sprijecili smo širenje.

Što?Obicni Novocaim – odgovori lijecnik. – Tu cu ponovo povezati šavove; vaša ruka je puna

antibiotika što je razvijen u jeruzalemskom laboratoriju. – Mladic se nasmiješio.Što? Gdje…Nemamo vremena – prekine Feld tiho, u žurbi.Idemo na Mendarro. Zrakoplov ceka. Nece nam smetati.Imate nacrte?Zavezani su 2a stubište, Lisabon. Nismo ocekivali to mjesto.Mislili smo balkon ili možda gornji kat. Brzo smo prodrijeli, hvala Bogu. Rhinemannove

postrojbe su stigle brzo. Ali ne dovoljno brzo… Dobro ste to izveli, to stubište. Kako ste uspjeli?David se smijao kroz bol. Teško mu je bilo govoriti. – Jer…nitko nije želio da nacrti budu izvan vidokruga. Zar to nije smiješno?Drago mi je što tako mislite. Trebat ce vam smijeh.Sto?… Jean? – Spaulding se poceo pridizati iz nezgodnog položaja. Feld mu je pridržavao

ramena, a lijecnik središnji dio.Ne, pukovnice. Ne brinite se za gospodu Cameron ili fizicara.Odletjet ce bez sumnje iz Buenos Airesa ujutro… I tišina na obali prestat ce za nekoliko minuta.

Radari ce pokupiti kocu …

David je podigao ruku zaustavljajuci Židova. Udahnuo je nekoliko puta da može govoriti: –Zovite FMF. Recite im da je sastanak planiran za oko… cetiri sata… kad koca ode iz Ocho Calle.Procijenite maksimalnu brzinu koce…

poluokružite promjer… slijedite tu liniju.– Dobro – rece Asher Feld. – Javit cemo im.Mladi lijecnik je završio. Nagnuo se i ugodno govorio.– S obzirom na sve, ove zakrpe su jednako dobre kakve biste dobili u Bethzathi. U svakom

slucaju, bolje nego ono što je netko napravio s vašim desnim ramenom; to je užas. Možete sjesti.Polako, sada.David je zaboravio. Britanski lijecnik, tada davno na Azorima, trpi puno kritika od svoje brace

iz struke. No, pogrešno su usmjerene: naredili su mu da otpremi americkog casnika s lajeskoguzletišta u roku od sat vremena.

Spaulding se polako, ukoceno smjestio u sjedeci položaj dok su mu nježno pomagala dvojicaHaganahovca.

Rhinemann je mrtav – rece jednostavno. – Nema više svinje Rhinemanna. Nece više bitipregovora. Recite to svojim ljudima.

Hvala – rece Asher Feld.Vozili su se u tišini nekoliko minuta. Sada su se vidjele lampe malenog uzletišta; bacale su zrake

u nocno nebo.Feld je progovorio: – Nacrti su u zrakoplovu. Naši ljudi stražare…Zao mi je što vas moramo otpremiti nocu. Bilo bi jednostavnije da pilot ide sam. Ali to nije

moguce.– Radi toga sam poslan ovamo.Malo je složenije, cini mi se. Puno toga ste prošli, bili ste teško ranjeni. Po svim pravilima,

trebali biste ležati u bolnici… Ali to ce morati pricekati.O? – David je shvatio da je Feld trebao reci nešto što je cak i pragmaticnom Židovu bilo teško

složiti. – Bolje da mi kažete…To cete morati riješiti na vlastiti nacin, pukovnice – prekine Feld. – Vidite… ljudi u

Washingtonu vas ne ocekuju na ovom zrakoplovu. Naredili su vaše smaknuce.Brigadni general Alan Swanson iz Ministarstva rata pocinio je samoubojstvo. Oni koji su ga

poznavali rekli su da su pritisak posla i golema logistika za koju se morao svakodnevno brinutipostali prevelik teret za ovog predanog, domoljubnog casnika. Oni su takoder služili daleko iza prvihcrta fronte i punili ratni stroj svom svojom nesebicnom energijom koju su imali.

U FairŁaxu u Virginiji, u velikom sigurnosnom kompleksu što je cuvao tajne Saveznickesredišnje obavještajne službe, nestao je potpukovnik po imenu Ira Barden. Jednostavno je nestao;materija jedan dan, para sljedeci dan. S njim je nestao veliki broj vrlo tajnih dosjea iz sefova. Onekoji su znali zbunjivalo je ono što se nalazilo u tim dosjeima.

Vecinom su to bili osobni dosjei nacista na visokim položajima koji su se bavilikoncentracijskim logorima. To nije tip podataka koje bi prebjeg ukrao. Dosje Ire Bardena je povuceni arhiviran. Poslali su sucut obitelji. Pukovnik Barden je bio NNZ. Nestao na zadatku. Cudno, aliobitelj nije nikada zatražila istragu, što je ipak bilo njihovo pravo…

cudno.Kriptograf u Lisabonu po imenu Marshall pronaden je u brdima Baskije. Ranjen je u pogranicnoj

pucnjavi i partizani su ga izlijecili. Izvješca o njegovoj smrti bila su namjerna.Lovila ga je njemacka obavještajna služba. No, zasad je stavljen u veleposlanstvo i vracen na

dužnost. Poslao je osobnu poruku starom prijatelju jer je mislio da ce se prijatelj brinuti; pukovnikuDavidu Spauldingu. Poruka je bila zabavna, sastavljena na cudan nacin. Želio je da Spaulding zna dase on ne ljuti zbog pukovnikova odmora u Južnoj Americi. I kriptograf je uzeo odmor. Postoje šifrekoje treba razbiti, ako ce se moci naci. Trebaju planirati nešto bolje u buducnosti. Otici zajedno naodmor. To bi dobri prijatelji trebali uvijek raditi.

Postojao je još jedan kriptograf. U Buenos Airesu, Izvjesni Robert Ballard. Ministarstvovanjskih poslova imalo je jako dobro mišljenje o Ballardu.

Kriptograf iz Buenos Airesa zamijetio je strahovitu pogrešku pri dešifriranju i preuzeo osobnuinicijativu ne samo da je ispita, nego i da je odbije potvrditi. Zahvaljujuci nizu teških nesporazuma ipogrešnih podataka, Ministarstvo rata je izdalo naredbu za smaknuce pukovnika Spauldinga. Razlog:izdaja. Prebjegao neprijatelju za vrijeme zadatka. Ballard je trebao biti jako hrabar da odbijepotvrditi zapovijed visokog prioriteta. A vanjski poslovi se nikad nisu ustezali da doveduMinistarstvo rata u neugodan položaj.

Aerofizicar dr. se. Eugene Lyons doletio je natrag u Pasadenu.Svašta… svašta se dogodilo s doktorom Lvonsom.Ponuden mu je, a on je prihvatio vrlo unosan, važan ugovor s laboratorijima Sperry Rand

Pacifica, najboljima u zemlji.Otišao je u bolnicu u Los Angelesu na operaciju vrata.Prognoza: šezdeset – cetrdeset u njegovu korist, ako hoce…želio je. Postojalo je još nešto o Lvonsu. Zahvaljujuci ugovoru, isposlovao je bankovni kredit i

sagradio kucu cudna oblika u mediteranskom stilu u mirnom dijelu doline San Fernando.Gospoda Jean Cameron vratila se na istocnu obalu Marylanda.Na dva dana. Ministarstvo vanjskih poslova je na osobni zahtjev veleposlanika Hendersona

Granvillea dalo pismenu preporuku gospodi Cameron. Iako nije imala službeni status, njezinanazocnost u veleposlanstvu bila je od izuzetnog znacenja. Komunicirala je s razlicitim frakcijama uneutralnom gradu; a komunikaciju je cesto ugrožavala diplomatska potreba.

Dužnosnici vanjskih poslova odlucili su predati gospodi Cameron pismo na maloj svecanostikojoj je predsjedao ugledni podtajnik. U vanjskim poslovima bili su iznenadeni kad su saznali da segospodu Cameron ne može dobiti u njezinu obiteljskom domu na istocnoj obali Marvlanda. Bila je uWashingtonu. U hotelu Shoreham. Shoreham je hotel gdje je i pukovnik David Spauldirig bioregistriran… Više nego slucajnost, možda, ali ni na koji nacin smetnja pismu preporuke. Ne tih dana.Ne u Washingtonu.

Pukovnik David Spaulding je gledao u svijetlosmede kamene kockaste stupove u Ministarstvurata. Povlacio je svoj vojni kaput prilagodavajuci tešku tkaninu povezu ispod ruke. To je posljednjiput da nosi uniformu ili da ulazi u ovu zgradu. Krenuo je uza stube.

Bilo je to cudno, duboko je razmišljao. Vratio se prije gotovo tri tjedna i svaki dan, svaku nocrazmišljao je o rijecima koje ce izgovoriti danas popodne. Bijes, gadenje… smece.

Ogorcenost za citav život. Ali život ce se nastaviti i na neki cudan nacin divlje emocije sunestale. Osjecao je umor, iscrpljenost koja je tražila da prijede preko toga i da se vrati necemuvrijednom.

Negdje.S Jean.Znao je da se do ljudi iz Tortugasa ne može doci rijecima.Rijeci savjesti izgubile su znacenje za takve ljude. Kao što su cesto gubile znacenje za njega.I to je jedan od zlocina: ukrali su… plemenitost. Tolikima, za toliko malo.

Spaulding je ostavio kaput u vanjskom uredu i otišao do male sobe za sastanke. Bili su ondje, tiljudi iz Tortugasa.

Walter Kendall.Howard Oliver.Jonathan Craft.Nitko nije ustao sa stola. Svi su bili tihi. Svaki je zurio u njega. Pogledi su bili mješavina mržnje

i straha, tako cesto nerazdvojivi.Bili su spremni boriti se, prosvjedovati… da spase potonuli brod.Oni su održali svoje rasprave, razvili strategiju.Bili su tako ociti, mislio je David.Stajao je na kraju stola, posegnuo u džep i izvukao šaku dijamanta karbona. Bacio ih je na tvrdu

površinu stola; mali grumeni su lupkali i kotrljali se.Ljudi iz Tortugasa su šutjeli. Zvjerali su ocima po kamenju, a zatim natrag do Spauldinga.– Koening transfer – rece David. – Orude za Peenemiinde.Želio sam da ih vidite.Howard Oliver je izdahnuo dugim nestrpljivim uzdahom i progovorio izvježbanom poniznošcu:

– Nemam pojma što…– Znam – prekine Spaulding oštro. – Vi ste zaposleni ljudi.Zato prekinimo s nepotrebnim razgovorima; što se toga tice, ne postoji uopce razlog za pricu.

Samo slušajte. Bit cu brz. I uvi jek znate gdje sam.David je stavio desnu ruku u ovoj i izvukao omotnicu. Bila je to obicna poslovna omotnica;

zapecacena, debela. Stavio ju je pažljivo na stol i nastavio.– Ovo je povijest Tortugasa. Od Zeneve do Buenos Airesa.Od Peenemundea do mjesta zvanog Ocho Calle. Od Pasadene do ulice… Terraza Verde. To je

ružna prica. Povlaci za sobom pitanja za koja nisam siguran da ih treba povlaciti. Možda, jedan put.Zbog zdravog razuma … posvuda.

Ali, to ostaje vama za ovim stolom… Postoji nekoliko primjeraka ovog… ove optužbe. Necuvam reci gdje su i necete to nikada moci saznati. Medutim, postoje. I procurit ce tako da ce osvanutiistodobni novinski naslovi u New Yorku, Londonu i Berlinu. Osim ako ne ucinite tocno što vamkažem…

Ne prosvjedujte, gospodine Kendall. Nema potrebe… Ovaj rat je dobiven. Ubijanje ce se jošmalo nastaviti, ali mi smo rat dobili.

Peenemiinde nije bio lijen; prekopali su cijelu zemlju. Nekoliko tisuca raketa bit ce izradeno,nekoliko tisuca ljudi pobijeno.

Niti izbliza onoliko koliko su zamislili. Ili trebali. I naši ce avioni dignuti u zrak pola Njemacke;mi cemo biti pobjednici. I tako treba biti. Ono što mora doci nakon ubijanja jest lijecenje. I vi cete,gospodo, posvetiti ostatak života tome. Prekinut cete sve veze sa svojim tvrtkama; prodat cete svojeudjele tako da vam ostane samo egzistencijalni minimum, kako je odredeno nacionalnimgospodarskim smjernicama, i novac od prodaje dati dobrotvornim udrugama, anonimno, ali znatneiznose. I ponudit cete svoje velike talente zahvalnoj vladi u zamjenu za vladine place.

Do kraja života bit cete strucni vladini službenici. I to je sve što cete biti.Imate šezdeset dana da postupite sukladno ovim zahtjevima. Usput, buduci da ste naredili moje

smaknuce, morate znati da je dio ovog ugovora i moja dobrobit. I dobrobit onih bliskih meni,naravno.

I posljednje, buduci da možda želite unovaciti još ljudi pod ovim ugovorom, optužnica je jasna,

niste mogli stvoriti Tortugas sami… uzmite koga želite. Ovaj svijet je u žalosnom stanju, gospodo.Treba svu mogucu pomoc.

Spaulding je uzeo omotnicu i spustio je na stol. Udarac papira o drvo usredotocio je sve oci nato mjesto.

– Razmislite o svemu – rece David.Ljudi iz Tortugasa u tišini su zurili u omotnicu. David se okrenuo, otišao do vrata i izašao.Veljaca u Washingtonu. Zrak je bio hladan, zimski vjetrovi su puhali, ali snijeg nije dolazio.Potpukovnik David Spaulding izbjegavao je automobile dok je prelazio Aveniju Wisconsin do

hotela Shoreham. Nije bio svjestan da mu je kaput otvoren; bio je otporan na hladnocu.Bilo je gotovo! Završio je! Ostat ce ožiljci, duboki ožiljci, ali s vremenom…S Jean….