Click here to load reader

rječnik pojmova u primijenjenoj geologiji i geološkom inženjerstvu

  • View
    220

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of rječnik pojmova u primijenjenoj geologiji i geološkom inženjerstvu

edomir Benac

RJENIKPOJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI

I GEOLOKOM INENJERSTVU

UDBENICI SVEUILITA U RIJECIMANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSIS

Rijeka, 2013.

RJENIKPOJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I

GEOLOKOM INENJERSTVU

UDBENICI SVEUILITA U RIJECIMANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM FLUMINENSIS

Prof. dr. sc. EDOMIR BENACGraevinski fakultet u Rijeci

II SVEUILITE U RIJECI

Impressum:Urednik:Prof. dr.sc. Nevenka Oani

Recenzenti:Dr.sc. Renato BuljanDoc. dr.sc. Davor Pollak

Grafika obrada:Sanjin Maar

Lektorica:Biserka Petrovi, prof.

Objavljivanje ovog sveuilinog prirunika odobrilo je Povjerenstvo za izdavaku djelatnost Sveuilita u Rijeci odlukom od 5. travnja 2013. godine (Klasa: 602-09/13-01/03, Ur. broj: 2170-57-05-13-3)

ISBN: 978-953-6953-33-2

Slika na naslovnoj stranici: jugozapadna obala otoka Krka (foto: . Grani)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU III

PREDGOVORRadei kao inenjer geologije, a zatim kao nastavnik na Graevinskom fakultetu

Sveuilita u Rijeci, postupno sam doao do saznanja da je studentima, a isto tako i mojim kolegama, potrebno na jednom mjestu objediniti pojmove iz irokog podruja geoznanosti. Tijekom odravanja nastave, najprije iz kolegija Primijenjena geologija, a nakon toga iz kolegija Geohazardi, kao i drugih kolegija na kojima sam odravao dio nastave, uoio sam da su studenti esto zbunjeni brojnim izrazima i pojmovima koje do tada nisu uli ili ih nedovoljno poznaju. U svojoj inenjerskoj praksi takoer sam mno-go puta objanjavao kolegama pojmove iz irokog podruja geologije, posebice one koji su razvojem znanosti poeli uvoditi u struni vokabular. Posljednjih godina, kada je sve uestalije pisanje znanstvenih radova na engleskom jeziku, takoer sam esto bio u prilici za kolege i suradnike pronalaziti tone prijevode nekih pojmova koje im nisu mogli pronai struni prevoditelji ili lektori.

Ovaj rjenik nije nastao u jednome mahu. U svojem inicijalnom obliku dio pojmova napisan je za potrebe Leksikona graevinarstva iz 2002. godine. Pokojni prof. dr. sc. Branko Crnkovi mi je prilikom toga pomagao, ne samo kao recenzent, ve i savjetnik u odabiru pojmova iz razliitih grana geologije. Potaknut time, 2005. godine nastao je Rjenik geolokih pojmova znaajnim poveavanjem broja pojmova, kao i proiriva-njem njihovih objanjenja. Daljnjim dopunjavanjem, 2012. godine nastao je Rjenik pojmova u primijenjenoj geologiji i geolokom inenjerstvu. Oba rjenika bila su in-terni prirunici i mogli su se pronai na internetskim stranicama Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. U navedenom Leksikonu i obje interne varijante rjenika, uz svaki pojam nalazio se i odgovarajui izraz iz engleskog jezika koji se koristi u znanstvenoj i strunoj literaturi.

Za razliku od prethodnih varijanti, u ovome rjeniku nastojao sam uz pojmove, gdje je to bilo prikladno i mogue, dodati i fotografiju za koju sam smatrao da je dovoljno il-

IV SVEUILITE U RIJECI

ustrativna. Iako sam veinu fotografija sam snimio, koristim priliku da zahvalim svojim prijateljima i kolegama koji su mi ustupili neke od snimki. U popratnom tekstu uz svaku fotografiju naveden je njen autor.

Veliku pomo prilikom izrade ovog rjenika pruili su mi recenzenti dr. sc. Renato Buljan i doc. dr. sc. Davor Pollak. Osim vrlo paljivog pregledavanja rukopisa, pota-kli su me da izvrim znaajne dopune i izmjene i rijeim brojne nedoumice koje su se pojavile tijekom njegove izrade. Gospoa Biserka Petrovi u svojstvu lektora paljivo je pregledana cjelokupni tekst i pomogla mi ujednaiti jezini stil. Takoer koristim priliku da izrazim zahvalnost kolegama prof.dr.sc Nevenki Oani, prof. dr. sc. eljku Arbanasu i akademiku Mladenu Juraiu na korisnim savjetima.

U Rijeci, sijeanj 2013.

Autor

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU V

KAZALO POJMOVAAbisal Abisalna ravnica Abrazija Adamelit Adhezijska vodaAglomerat Ahat Akrecijska zona Alabaster Albit Algonkij Alkalijski feldspati Aluvijalni sedimenti Amfiboli Amfibolit Andezit AnortitAntiklinala Aplit AragonitAreniti Arhitektonsko-graevni kamen ArkozaArteki vodonosnikAstenosfera Atmosfera Atmosferski hazard

BarisferaBatijalBazaltBazine eruptivne stijene BioerozijaBiosferaBiotit Blatni tok Boksit Bora Boranje Brakina voda Brea Bujini vodotok Bunar Crvenica Dacit Debritni tok Dekompozicija Deluvij Dezintegracija Delta Devon Denudacija Dijabaz Dijageneza Dijamant

VI SVEUILITE U RIJECI

Dijatomit Diorit Diskontinuitet Dolomit Dubokomorski jarak Dunit Efuzivne stijeneEgzogenetski procesi Eklogit Eluvij EMS-98 ljestvica Endogenetski procesi Eocen Eolski sedimenti Epicentar Epirogeneza Erozija Eruptivne stijene Estavela Evaporiti Evaporitne stijene Fanerozoik Fanglomerat Feldspati Feldspatoidi Feromagnezijski minerali Filit Fiziko troenje Fli Fluvijalna erozija Fluvijalni sedimenti Fluvioglacijalni sedimenti Fluviokr Folijacija Fosil Freatski vodonosnik

Gabro Geodinamika Geoelektriko mjerenje Geofizika istraivanja Geoid Geologija Geoloko doba Geoloki hazard Geoloki indeks vrstoe (GSI)Geoloka karta Geoloka granica Georadarsko mjerenjeGeosfera Geotehnika Gips Glacijalni sedimenti Glacijalno razdoblje Glina Glinjak Gleer Gnajs Gorski udar Granit Granodiorit Granulit Granulometrijski sastav Grauvaka Halit Hazard Hidrogeologija Hidroksidi Hidroloki ciklus Hidrosfera Higroskopna voda Hipoabisalne eruptivne stijene Hipocentar

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU VII

Holocen HolokarstHornblendaHornfels HorstIlit Intenzitet potresa Intergranularna poroznost Intruzivne stijene Inenjerska geologijaInenjerskogeoloko istraivanje Istraivako buenje Istraivaka buotina Izoseista Izvor Jama Jura Juvenilna voda Kalkarenit Kalkrudit Kalcit Kalcilutit Kambrij Kamen Kamena lavina KaolinitKapilarna voda Karbon Karbonati Karbonatne stijene Kataklastina brea Kemijsko troenje Kenozoik Kisele eruptivne stijene Klasifikacija tlaKlastine sedimentne stijene

Klif Klinasti slom Klizanje Klizite Koherentno tlo Koluvij Konatna voda KonglomeratKontinentska padina Kontinentski rub Kontinentsko podnoje Kontinentski prag Korund Kraton Kreda Kremen Kriosfera Kristal Kristalasti kriljavciKr Krka uvala Krka zaravan Krki vodonosnik Krko polje Krko vrelo Kvarc Kvarcit Kvartar Lahar Laminaran tokLamprofir Lapor Laterit Latit LavaLedenjak

VIII SVEUILITE U RIJECI

Ledeno doba Les Likvefakcija Limonit Lineacija LitifikacijaLitosfera Longitudinalni seizmiki valovi Lutiti Magma Magmatske stijene Magnituda potresa Marinska erozija Marinska terasa MCS ljestvica Metamorfne stijeneMeteorska voda Mezosfera Mezozoik Migmatit Mikroklin Mikrozoniranje Milonit Mineral Minerali glina Mineralogija Miocen MM ljestvica Mohoroviiev diskontinuitet Mohsova ljestvica Monconit Monolit Montmorilonit Morena Mramor MSK-64 ljestvica

Mulj Muljnjak Muskovit NavlakaNekoherentno tlo Neogen Neutralne eruptivne stijene Nitrati Norit Normalni rasjed Odron Ogolina Okravanje Oksidi Oligocen Olivini Ordovicij Orogeneza Ortoklas Padinske naslage Paleocen Paleogen Paleontologija Paleozoik Paraklaza Pegmatit Pelikularna voda Peliti Peridotit Perm Petrologija Pijesak Pirit Piroklastine stijene Piroklastini tok Pirokseni

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU IX

Piroksenit PjeenjakPlagioklasi Pleistocen Pliocen Plutonske stijene Podmorski kanjon Podzemna voda Pokreti masa Ponikva Ponor Poroznost Potres Povrinski seizmiki valovi Prah Prahovnjak Pretkambrij Prevrtanje Primarna poroznost Primarni valovi Prirodni hazard Propusnost Prostorni seizmiki valoviProterozoik Pruni rasjed Psamiti Psefiti Pukotina Pukotinska poroznost Q sustavPuzanje Radiolarit Ranjivost Rasjed Rasjedanje Ravni slom

Razgradnja stijena Regolit Reversni rasjed Rezidualno tlo Richterova ljestvica Rijas Rijena erozija Riolit Rizik RMR klasifikacija RQD indeks Ruditi Sanidin Saprolit Sediment Sedimentne stijene Sedra Seizmiko mjerenjeSeizmika refleksija Seizmika refrakcija Seizmiki valovi Seizminost Seizmograf Sekundarna poroznostSekundarni valovi Serpentinit Sijenit Silicijske sedimentne stijeneSilikati Silt SiltitSilur Sinklinala SiparSitnoklastine sedimentne stijeneSlejt

X SVEUILITE U RIJECI

Sloj Slojevitost Soliflukcija Speleotemi Spikulit Sredinji oceanski hrbat Stalagmit Stalaktit Stijena Stijenska masa Struktura Subdukcijska zona Sublitoral Sufozija Sulfati Sulfidi ejl krapa kriljavci ljunak pilja Talna voda Teenje tla Tehniko-graevni kamen Tekstura Tektonska graba Tektonski pokreti Tektonski rov Tercijar Terra rossa Timor TinjciTlo Tonalit Trahit Trahiandezit

Travertin Transverzalni seizmiki valovi Trijas TroenjeTsunami valovi Tuf Turbulentan tok Ultrabazine eruptivne stijene Ultramafitne eruptivne stijene Vadozna voda Vadozna zona Vapnenac Voda Vodna ploha Vodonosnik VruljaVulkan Vulkanizam Vulkanoklastine stijene Vulkanske stijene Vulkanski indeks eksplozivnosti (VEI) Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet ZemljaZemljina jezgraZemljina kora Zemljin omotaZemljotres al

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU XI

U Kazalu pojmova nalaze se svi pojmovi koji su opisani u ovom rjeniku. Budui da je rjenik interaktivan, odabirom pojedine rijei putem mia, otvara se poveznica s opisom pojma i engleskim prijevodom, npr. Boranje > Boranje (engl. folding). Ako postoji razlika u nazivu nekog pojma izmeu engleskog standardnog jezika i njegove amerike varijante, navedena su oba: npr. Paleocen (engl. Palaeocene, Paleocene). U opisu veine pojmova moe se susresti rije koja je podcrtana i oznaena kurzivom, to znai da je taj pojam u rjeniku posebno objanjen. Takoer je mogue, odabirom te rijei putem mia, otvoriti poveznicu s opisom pojma: npr. kalcita > Kalcit.

U ovom rjeniku koritene su standardne jedinice SI sustava. Meutim, kod prikaza trajanja geolokih razdoblja koritena je kratica Ma (engl. million age) za milijun go-dina, a koja je uobiajena u svjetskoj znanstvenoj literaturi: npr. 245 Ma do 65,5 Ma.

KAKO sE KORIstI RJEnIKOM

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 1

Abisal (engl. abyssal) naziv za dno oceanskih bazena (abisalna ravnica), koje se protee od donjeg kraja kontinentskog ruba.

Abisalna ravnica (engl. abyssal plane) ili abisal gotovo ravno dno oceanskih ba-zena. Prosjene je dubine 4 do 5 km. Abisalne ravnice ine najvei dio dubokomorskog podruja. U najdubljim podrujima dno prekrivaju crvene gline, dok se ostaci karbo-natnih skeleta nalaze na podmorskim uzvienjima. Naime, ispod granice kalcitne kom-penzacijske dubine, karbonatni skeleti bivaju otopljeni. U zonama akrecije u Zemljinoj kori, iz tih se zaravni izdie sredinji oceanski hrbat. U zonama subdukcije ili podvlae-nja jedne tektonske ploe pod drugu, pruaju se dubokomorski jarci.

Abrazija (engl. abrasion) proces koji obuhvaa mehaniko troenje, mrvljenje i struganje povrine stijena udaranjem i trenjem estica transportiranih gravitacijom, vje-trom, ledom, tekuom vodom i valovima. Abrazija je jedan od egzogenetskih procesa u ciklusu marinske erozije.

Adamelit (engl. adamellite) intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava

Adhezijska voda (engl. adhesive water) nalazi se u obliku molekula vode po zi-dovima pora. Molekule vode vezane su vrstim elektrostatskim silama za estice i ne podlijeu gravitaciji.

Aglomerat (engl. agglomerate) piroklastina stijena bez veziva, nastala spajanjem uglastih odlomaka.

Ahat (engl. agate) varijetet kalcedona, odnosno kriptokristalastog kvarca, prepo-znatljiv po koncentrinim slojevima razliite boje.

Akrecijska zona (engl. accretion zone) mjesto razmicanja i irenja Zemljine kore zbog prodora magme, dok se sam proces zove akrecija. Na morskom dnu mjestimice se izlijeva lava tvorei prirast oceanske kore u obliku ispupenja oblikovanih u eruptivnim stijenama (sredinji oceanski hrbat).

Alabaster (engl. alabaster) sitnozrnasti gips koji se upotrebljava u kiparstvu.

2 SVEUILITE U RIJECI

Albit (engl. albite) silikatni mineral Na(AlSi3O8) iz skupine plagioklasa.

Algonkij (engl. Algonkian) drugi naziv za proterozoik.

Alkalijski feldspati (engl. alkali felspars) kalijski i natrijski alumosilikati iji su najvaniji minerali: mikroklin, ortoklas i sanidin.

Aluvijalni sedimenti (engl. alluvial sediments) ili rijeni sedimenti nastali su na-kupljanjem sedimenata donesenih rijenim tokom. To su preteito nevezane do poluve-zane naslage vrlo razliite granulacije. U viim dijelovima toka zaostaje samo krupnozr-nasti materijal. U aluvijalnim ravnicama taloe se najsitnije estice, razvrstavajui se po veliini i masi. Kod naglih rijenih poplava i na kraju bujinih vodotoka materijal je esto nesortiran. Na uu rijeka u more nastaju sedimenti prijelaznog okolia: sedimenti estuarija i delte. Aluvijalne naslage u veoj su mjeri rairene u panonskom dijelu Repu-blike Hrvatske. Znaajan su izvor graevinskih materijala: ljunka, pijeska i opekarske gline.

Aluvijalni sedimenti, rijeka Inn, Austrija (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 3

Amfiboli (engl. amphiboles) skupina tamnih feromagnezijskih minerala koji pri-padaju inosilikatima. Uz feldspate i piroksene najrasprostranjeniji su petrogeni minera-li. Sastojci su diorita i andezita (eruptivne stijene), te amfibolita (metamorfne stijene). S obzirom na nain kristalizacije razlikuju se rombski (tremolit i aktinolit) i monoklinski amfiboli (hornbledna ili crna rogovaa). Vlaknasti varijeteti tremolita i aktinolita po-znati su kao amfibolski azbest.

Amfibolit (engl. amphibolite) tamnozelena do crna metamorfna stijena koja sadri vie od 50 % amfibola i vie od 20 % neutralnih do bazinih plagioklasa. Pripada sku-pini kristalastih kriljavaca, koji su nastali regionalnom i plutonskom metamorfozom. Otporan je na habanje pa se koristi kao tehniko-graevni kamen.

Andezit (engl. andesite) efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava. Efuzivni je ekvivalnet diorita, a sadri neutralne plagioklase i feromagnezijske minerale poput hornblende, biotita ili piroksena. Koristi se kao tehniko-graevni kamen, naroito kao agregat za asfalte.

Anortit (engl. anortite) silikatni mineral Ca(Al2Si2O8) iz skupine plagioklasa.

Antiklinala (engl. anticline) izboeni (konveksni) dio bore. Tjeme antiklinale je izboeni, a jezgra sredinji dio, u kome se nalaze najstarije stijene.

Antiklinala, Kornati (Foto: . Benac)

4 SVEUILITE U RIJECI

Aplit (engl. aplite) hipoabisalna eruptivna stijena, sastavljena od kvarca i alkalij-skih feldspata. Uglavnom je svijetle boje, a nalazi se uz intruzive granita i granodiorita.

Aragonit (engl. aragonite) mineral CaCO3 iz skupine karbonata. Kristalizira u rombskom kristalnom sustavu. Zbog male stabilnosti modificira se u kalcit.

Areniti (engl. arenaceous rocks) naziv za klastine sedimentne stijene koje domi-nantno sadre zrnca veliine pijeska (pjeenjak). Ponekad se arenitima nazivaju pje-enjaci s manje od 15 % volumena matriksa.

Arhaik (engl. Archean) ili arheozoik - stariji eon pretkambrija, koji je trajao od 3.600 Ma do 2.500 Ma prije sadanjosti.

Arhitektonsko-graevni kamen (engl. dimension stone) naziv za vrstu kamena izvaenog iz stijenske mase, koji je industrijski rezan u obliku ploa razliitih dimen-zija, a koristi se za vanjsko i unutranje podno i zidno oblaganje. Trgovaki i obrtniki nazivi za najvanije vrste arhitektonsko-graevnog kamena su granit i mramor. U tom smislu, u granite se ubrajaju sve eruptivne i metamorfne stijene silikatnog sastava koje su izrazito tvrde i pogodne za obradu. Zajedniko im je svojstvo trajnost i nepromjenji-vost izgleda, jer sadre stabilne prirodne pigmente. U mramore se ubrajaju sve tvrde do srednje tvrde i metamorfne i sedimentne stijene karbonatnog sastava koje su pogodne za obradu. Zajedniko im je svojstvo nepostojanost uslijed djelovanja atmosferilija, stoga uglaane povrine gube sjaj.

Kamenolom arhitektonsko-graevnog kamena, Siget donji kod Splita (Foto: R. Buljan)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 5

Arkoza (engl. arkose) vrsta pjeenjaka sa znaajnim udjelom feldspata.

Arteki vodonosnik (engl. artesian aquifer) potpuno saturirani vodonosnik koji je omeen nepropusnim stijenama u krovini i podini. Prihranjivanje vodonosnika odvija se na udaljenim mjestima u odnosu na podruje koritenja. Arteka je podzemna voda je pod tlakom pa se buenjem razina vode die iznad nepropusne krovine tako da ostaje ispod povrine terena (subarteka voda) ili se izlijeva na povrinu (arteka voda). Vode u artekom vodonosniku mogu imati povienu mineralizaciju.

Astenosfera (engl. astenosphere) srednji dio Zemljinog omotaa, u kojem se zbi-vaju konvekcijska strujanja magme.

Atmosfera (engl. atmosphere) zrani omota oko Zemlje. U suvremenoj atmosferi zrak ima 78 % N2, i 21 % O2, dok je koncentracija CO2 promjenjiva. Sastav atmosfere jednolik je zbog visokog stupnja mijeanja. U donjem dijelu atmosfere, troposferi do 40 km visine nalazi 90 % volumena plinova. Prema visini, zrak je sve vie razrijeen.

Atmosferski hazard (engl. atmospheric hazard) skupina prirodnih opasnosti (pri-rodni hazard) prouzroenih procesima u atmosferi, posebice u njenom donjem dijelu - troposferi. To ukljuuje pojavu tropskih ciklona, tornada, oluje, udare gromova, te sue i umske poare.

Barisfera (engl. barysphere) naziv za Zemljinu jezgru.

Batijal (engl. bathyal) naziv za podruje morskog dna koje obuhvaa kontinentsku padinu i kontinentsko podnoje, a prostire se izmeu sublitorala (kontinentski prag) i abisala.

Bazalt (engl. basalt) efuzivna eruptivna stijena bazinog sastava. Sadri bazine plagioklase, a od piroksena najee augit ili diopsid. Ima tamnosivu do crnu boju. Bazalti su najrasprostranjenije efuzivne eruptivne stijene i irokoj su uporabi kao teh-niko-graevni kamen.

Bazine eruptivne stijene (engl. basic igneous rocks) naziv za eruptivne stijene koje sadre 45 do 52 % SiO2 komponente.

6 SVEUILITE U RIJECI

Bioerozija (engl. bioerosion) proces mehanikog i kemijskog razaranja obale u procesu marinske erozije. Bioerozija se zbog djelovanja skupine organizama (bioceno-za) koji tvore obrataj oko zone morskih mijena (plime i oseke). S vremenom nastaje udubljen oblik - plimska potkapina. Bioerozija je najizraenija na obalama oblikovanim u karbonatnim stijenama s visokim udjelom kalcita.

Biosfera (engl. biosphere) naziv za podruje Zemlje u kojem se odvija ivot. Obu-hvaa donji dio atmosfere, gotovo cjelokupnu hidrosferu i povrinski dio geosfere.

Biotit (engl. bitotite) silikatni mineral K(MgFe)3(OH)2AlSi3O10 iz skupine tinjaca. Kristalizira u monoklinskom sustavu. Neotporan na kemijsko troenje i stoga je tetan u tehniko-graevnom kamenu. Sitnolistiavi muskovit zove se sericit.

Blatni tok (engl. mud flow) poseban oblik pokreta masa odnosno teenja tla niz padine preteito sitnozrnastog tla zasienog vodom. Brzina bujica blata moe biti velika i prouzroiti velike tete i ljudske rtve. Poseban je oblik blatnog toka lahar.

Plimska potkapina nastala bioerozijom, otok Plavnik (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 7

Boksit (engl. bauxite) stijena koja preteito sadri minerale iz skupine aluminij-skih hidroksida i hidroksida eljeza. Takoer redovito sadri i promjenjive koliine mi-nerala glina i kvarca. Boksit se koristi kao ruda za dobivanje aluminija.

Bora (engl. fold) geoloka strukturna forma nastala boranjem, odnosno savija-njem primarno planarnih strukturnih elemenata (slojeva, ploastih eruptivnih tijela i sl.) uslijed kompresijskih sila izazvanih tektonskim pokretima u litosferi. Potpuna bora sastoji se od izboenog (konveksnog) dijela - antiklinala, i udubljenog (konkavnog) dijela - sinklinala. Kod pravilnih bora krila su simetrina pa se mogu podijeliti na dva krila uzdunom osnom plohom. S obzirom na poloaj osne plohe razlikuju se uspravne, kose, prebaene, polegle i utonule bore. Izoklinalne bore imaju krila paralelna s osnom plohom, a lepezaste krila savijena u obliku lepeze. Koljeniasti oblik bore naziva se fleksura. Sustavi bora mogu sainjavati antiklinorij (preteito konveksni) ili sinklinorij (preteito konkavni oblik).

Blatni tok, Turinovo selo,Vinodolska dolina (Foto: . Benac)

8 SVEUILITE U RIJECI

Boranje (engl. folding) nain deformiranja stijena u litosferi prouzroenih tekton-skim pokretima. Najei oblik boranja nastaje uslijed tektonskog suenja prostora pri emu boranje moe prijei u rasjedanje. Boranje moe biti takoer prouzroeno gravi-tacijskim sputanjem, kompakcijom sedimenata i zbog dijapirskih prodora magme ili evaporita prema povrini. Prilikom boranja ne dolazi do prekida kontinuiteta stijenske mase.

Brakina voda (engl. brachish water) ili boata voda - naziv za zaslanjenu vodu koja ima ukupnu koliinu otopljenih tvari izmeu slatke odnosno pitke vode i slane morske vode. Brakina voda sadri vie od 1.500 mg l-1 otopljenih tvari. Brakina voda esto istjee iz priobalnih i podmorskih izvora (vrulja).

Brea (engl. breccia) ili krnik naziv za vie ili manje vrsto vezanu klastinu sedimentnu stijenu. Sastoji se od uglastog do poluuglastog stijenskog krja veeg od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina fragmenata najee jako varira. Uglatost je posljedica kratkog transporta. Prijelazni tip izmeu bree i konglomerata naziva se bre-

Koljeniasta bora,Visoko, Bosna i Hercegovina (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 9

o-konglomerat. Prema nainu postanka razlikujemo vulkanske, tektonske i sedimentne bree. Piroklastine ili vulkanske bree sastoje se od odlomaka koji potjeu od erupcija vulkana. Kataklastine ili tektonske bree nastaju u procesu lomljenja ili drobljenja stijena, pri emu su tektonski pokreti bili najvaniji initelj. Sedimentne ili intraforma-cijske bree nastaju tijekom sedimentacije. Poznate su mramorne, vapnenake i dolo-mitine bree, koje se koriste kao arhitektonsko-graevni kamen. Njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i odlikama veziva.

Bujini vodotok (engl. torrent flow) kratkotrajni i nagli tok vode s relativno male slivne povrine. To je dvofazni tok sastavljen od tekue faze i krute faze, koja moe initi do 60 % ukupnog volumena. Stoga bujice mogu nositi i vee blokove pa imaju veliku mo erozije i veliku ruilaku mo. Bujini sedimenti sadre preteito zrna veli-ine krupnog ljunka te valutice, a ponekad i blokove.

Brea, oligocen-miocen, otok Krk (Foto: . Benac)

10 SVEUILITE U RIJECI

Bunar (engl. well) ili zdenac iskopan ili izbuen otvor u tlu ili stijenskoj masi koji slui za crpljenje podzemne vode.

Crvenica (engl. terra rossa) naziv za crvena rezidualna tla, posebice rairena na podruju kra oko Sredozemnog mora. Smatra se da je crvenica tip reliktnog tla na-stalog u toplijim klimatskim uvjetima od dananjih. U geolokom smislu crvenica je naziv za crvenkasta, smeecrvena i ukastocrvena tla koja sadre estice gline i praha i pokrivaju karbonatne stijene. Deblje naslage crvenice najee se nalaze u ponikvama i krkim uvalama. Karakteristina crvenkasta obojenost potjee od amorfnih eljeznih hidroksida. O postanku crvenice postoje tri tumaenja: 1) nastala je u procesu okrava-nja od netopivog ostatka karbonatnih stijena; 2) nastala je od materijala donesenih na karbonatne stijene; 3) poligenetske je prirode.

Korito periodino aktivnog bujinog toka, jugoistona obala otoka Krka (Foto: . Grani)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 11

Dacit (engl. dacite) eruptivna stijena kiselog sastava, odnosno efuzivni ekvivalent granodiorita.

Debritni tok (engl. debris flow) relativno brzi tok niz padine krupnozrnstog tla (mjeavina odlomaka do blokova sa sitnozrnastim tlom) zasienog vodom. esta je pojava u planinskim predjelima.

Crvenica, sjeverni dio otoka Cresa (Foto: . Benac)

Debritni tok, Kaprun, Austrija (Foto: . Benac)

12 SVEUILITE U RIJECI

Dekompozicija (engl. decomposition) naziv za kemijsko troenje stijena.

Deluvij (engl. deluvium) naziv za padinske naslage.

Delta (engl. delta) prostrano podruje na uima rijeka u more ili u vea jezera, gdje se zbog smanjene brzine i energije rijenih tokova taloi preteni dio sedimena-ta koje su tokovi donosili. Delta najee nastaje zatrpavanjem estuarija. Taloenjem se stvara sedimentno tijelo lepezastog oblika u tlocrtu slino grkom slovu delta od ega potjee naziv. Pri taloenju dolazi do granulometrijskog razdvajanja sedemenata: krupnozrnasti se taloe blizu rijenog ua, a sitnozrnasti dalje u bazenu. Na taloenje mogu utjecati valovi i morske struje pa nastaju vrlo razliiti i kompleksni sedimenti.

Denudacija (engl. denudation) egzogenetski proces, odnosno povezano djelovanje insolacije, atmosferskih voda, povrinskih tokova, leda, organizama i gravitacije. Denu-dacija je takoer zbirni naziv za sve destrukcijske procese koji sudjeluju u sniavanju reljefa (erozija, derazija, abrazija, pokreti masa i sl.). Denudacija je posljedica skupnog djelovanja egzogenetskih sila, a njen je rezultat ogoljavanje, zaravnjivanje i globalno sniavanje kopnenih masa na Zemlji.

Devon (engl. Devonian) period paleozoika koji je trajao oko 50 milijuna godina (410 Ma do 360 Ma). Iz devonskog razdoblja potjeu prvi tragovi ivota na kopnu.

Dezintegracija (engl. disintegration) naziv za fiziko troenje stijena.

Dijabaz (engl. diabase) hipoabisalna eruptivna stijena bazinog sastava. Tipinu dijabaznu strukturu ine isprepleteni tapii plagioklasa ije meuprostore ispunjava augit (pirokseni). Ovakav sastav i struktura uzrok su njegovoj kemijskoj otpornosti i ilavosti pa se dijabaz esto koristi kao tehniko-graevni kamen, u cestogradnji, kao agregat za beton i sirovina za termoizolacijske materijale.

Dijageneza (engl. diagenesis) obuhvaa sve mehanike i kemijske promjene koje se dogaaju u sedimetima od njihova taloenja pa do poetka metamorfnih procesa. Najvaniji su dijagenetski procesi procesi litifikacije, kojima od rahlih, nevezanih, vo-dom saturiranih taloga, nastaju vrste sedimentne stijene. U osnovi, razlikuje se meha-nika i kemijska dijageneza. Mehanika dijageneza obuhvaa procese kompakacije ti-jekom kojih se smanjuju poroznost i volumen taloga te istiskuje voda iz pora zbog tlaka

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 13

krovinskih naslaga, koji raste s poveanjem dubine zalijeganja. Kemijska dijageneza obuhvaa sloene procese otapanja pojedinih mineralnih sastojaka, reakcije izmeu mi-nerala i preostale vode, izluivanje minerala iz porne vode, transformacije nestabilnih u stabilne mineralne faze zbog povienja temperature i tlaka. Tijekom kemijske dijagene-ze nastaje cijeli niz novih (autigenih) minerala. Meu najvanije kemijske dijagenetske procese ubrajaju se: tlano otapanje mineralnih zrna, otapanje lako topivih mineralnih komponenti, cementacija, autigeneza, rekristalizacija i metasomatoza.

Dijamant (engl. diamond) mineral C - jedna od modifikacija elementarnog uglji-ka, nastao u uvjetima enormnog hidrostatskog tlaka i visoke temperature u ultraba-zinim eruptivnim breama. Kristalizira u kubinom sustavu. To je najtvri prirodni mineral (10 po Mohsovoj skali). Budui da je kemijski otporan, nalazi se i u aluvijalnim sedimentima. U tehnici rabi se kao prirodni abraziv za rezne, buae i brusne alatke. Sintetiki je dijamant po svojstvima slian prirodnom.

Dijatomit (engl. diatomite) sedimentna stijena biokemijskog podrijetla koja uglav-nom sadri skelete amorfnog kvarca (opala) podrijetlom od dijatomejskih algi.

Diorit (engl. diorite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava. Sadri pla-gioklase, vrlo malo kvarca i feromagnezijske minerale. Zbog toga diorit ima tamnosivu boju. Koristi se kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen.

Diskontinuitet (engl. discontinuity) opi naziv za bilo koji mehaniki prekid u stijenskoj masi koji ima nisku vlanu vrstou ili je uope nema. Termin diskontinuitet koristi se za veinu tipova pukotina, oslabljenih slojnih ploha, ploha kriljavosti, zona smicanja i rasjeda. Diskontinuiteti mogu presijecati stijensku masu u cijelosti, formi-rajui blokove (monolite) ili pak samo djelomice, formirajui materijalne mostove. Tekstura i graa, ukljuujui i sve diskontinuitete, tvore sklop stijenske mase. Prema preporukama ISRM-a, za kvantitativni opis diskontinuiteta u stijenskoj masi definiraju se znaajke diskontinuiteta (broj setova, orijentacija, razmak, postojanost, hrapavost, vrstoa zidova, irina), ali i znaajke ispune diskontinuiteta (zijev, sastav i debljina ispune, procjeivanje podzemne vode) i veliina blokova.

Dolomit (engl. dolomite) naziv za mineral i ujedno za sedimentnu karbonatnu sti-jenu. Mineral dolomit CaMg(CO3)2 kristalizira u trigonskom sustavu. Slian je kalcitu,

14 SVEUILITE U RIJECI

ali manje topiv. Izraene je kalavosti i tvrdoe 3,5 do 4 prema Mohsovoj ljestvici. Kri-stali su bijele do sivkaste boje. Dolomit je vaan mineral u sastavu karbonatnih stijena. Stijena dolomit mineralni je agregat minerala dolomita, a esto sadri i kalcit. Dolomit kao izvorni kemogeni sediment vrlo je rijedak i naziva se ranogenetski dolomit. Prete-ito nastaje procesom dolomitizacije, odnosno metasomatozom vapnenaca (kasnodija-genetski dolomit). Ioni magnezija iz morske ili podzemne vode zamjenjuju kalcij u kri-stalnoj reetki kalcita. Zamjena moe biti potpuna ili djelomina, zato postoje prijelazni oblici od vapnenca, dolomitinog vapnenca, kalcitinog dolomita do dolomita. Ovi su varijeteti dolomita rairene stijene u Republici Hrvatskoj i vaan su izvor tehniko-gra-evnog kamena, a rjee se koriste kao arhitektonsko-graevni kamen.

Dubokomorski jarak (engl. ocean trench) ili hadal do sto kilometara iroka i vie stotina do nekoliko tisua kilometara duga podmorska dolina najee strmih bokova. To je morfoloki odraz zone subdukcije tektonskih ploa Zemljine kore. Oceanski jarci najdublji su dijelovi oceanskih bazena. Najvee izmjerene dubine su u zapadnom dijelu Tihog oceana: 11.034 m u Marijanskom jarku i 10.055 m u Filipinskom jarku.

Dunit (engl. dunite) intruzivna eruptivna stijena ultrabazinog sastava.

Efuzivne stijene (engl. extrusive rocks) ili izljevne (vulkanske) eruptivne stijene, nastale naglim hlaenjem lave na povrini Zemlje.

Egzogenetski procesi (engl. exogenetic processes) ili egzogeodinamiki procesi skupni naziv za sve procese na povrini Zemlje ili neposredno ispod povrine, koji su prouzroeni vanjskim silama (gravitacija, insolacija, vjetar, snijeg, led, tekua voda, jezera i more), a ije su posljedice razaranje stijena i promjena reljefa. Djelovanje unu-tarnjih sila izaziva tektonske pokrete u Zemljinoj kori, to uvjetuje promjenu prostornih odnosa stijenskih masa i reljefa. Vanjske sile nastoje zaravnati tako poremeeni reljef. Zato su eroziji posebno izloeni izdignuti dijelovi terena. Egzogenetske sile uzroku-ju fiziko i kemijsko troenje stijena, prenose razoreni i otopljeni materijal te ga aku-muliraju u niim i zaravnjenim dijelovima. Egzogenetski procesi ovise o klimatskim prilikama: u nivalnom podruju naglaen je utjecaj snijega i leda, u humidnom vode i organizama, a u aridnom insolacije i vjetra. Suvremenim egzogenetskim procesima i njihovim posljedicama bavi se inenjerska geologija.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 15

Eklogit (engl. eclogite) metamorfna stijena kriljave teksture nastala u procesu regionalne i plutonske metamorfoze od pjeenjaka, kiselih i bazinih eruptivnih stijena pri ekstremno visokom tlaku i temperaturi.

Eluvij (engl. eluvium) ili rezidualno tlo nastalo je fizikim, kemijskim i biolokim troenjem stijena u podlozi, bez ili uz neznatni transport sedimenata. Prilikom procesa troenja bitno se smanjuju fiziko-mehanike odlike matinih stijena, odnosno na njima nastaje zona troenja koja ima znaajke tla.

EMS-98 ljestvica (engl. EMS-98 scale, European Macroseismic Scale) ili Europska makroseizmika ljestvica koristi se za odreivanje intenziteta seizminosti.

Endogenetski procesi (engl. endogenetic processes) ili endogeodinamiki procesi skupni naziv za sve procese u unutranjosti Zemlje, prouzroene su unutranjim silama uz visok tlak i temperaturu. Posljedica endogenetskih pokreta je magmatska aktivnost (plutonizam i vulkanizam), kao i pokreti Zemljine kore (epirogeneza i orogeneza). Dje-lovanje unutranjih sila uzrokuje promjenu prostornih odnosa stijenskih masa, potrese i mijenjanje reljefa, a to izaziva pojaano djelovanje egzogenetskih sila. Vulkani i potresi najee nastaju na dodirima velikih tektonskih ploa koje sainjavaju Zemljinu koru.

Eocen (engl. Eocene) srednja epoha paleogena koja je trajala gotovo 22 milijuna godina (55,8 Ma do 33,9 Ma). Dijeli se na etiri doba.

Eolski sedimenti (engl. eolian sediments) tip sedimenata nastalih nakupljanjem estica donesenih vjetrom. Eolska erozija ili erozija vjetrom izraena je u pustinjskim predjelima gdje je vegetacija vrlo oskudna. Poluvezana sedimentna stijena eolskog po-drijetla jest les.

Epicentar (engl. epicentre) vertikalna projekcija hipocentra ili arita potresa na povrini Zemlje.

Epirogeneza (engl. epirogenesis) naziv za dugotrajne vertikalne pokrete kratona u Zemljinoj kori bez izraenih strukturnih promjena.

16 SVEUILITE U RIJECI

Erozija (engl. erosion) egzodinamiki proces koji obuhvaa odvajanje, pokretanje i transport estica razliitim agensima. Troenje stijena znaajno olakava eroziju i vrlo joj esto prethodi. Proces erozije zavrava taloenjem. Regionalna ili pluvijalna erozija zahvaa itavo kopno. Erozija se prema agensima dijeli na: glacijalnu ili eroziju ledom i snijegom, eolsku ili eroziju vjetrom, rijenu eroziju te marinsku eroziju.

Eruptivne stijene (engl. igneous rocks) ili magmatske stijene su primarne stijene nastale kristalizacijom ili ovrivanjem silikatne magme u litosferi, ili lave na povrini Zemlje i morskom dnu. Eruptivne stijene redovito su silikatnog sastava. Prema mjestu postanka dijele se na intruzivne stijene koje nastaju kristalizacijom magme u dubini i efuzivne stijene koje nastaju ohlaivanjem na povrini. ilne ili hipoabisalne stijene prijelazni su oblik. Prema koliini SiO2 komponente u svom s-astavu, eruptivne stijene dijele se na kisele (>63% SiO2), neutralne (52-63% SiO2), bazine (45-52% SiO2) i ultrabazine (

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 17

olivin, dok ultrabazine eruptivne stijene sadre feromagnezijske minerale bez plagio-klasa. Ultramafitne stijene sadre samo piroksene. Iz iste bazine magme moe nastati gabro (intruzivna), dijabaz (hipoabisalna) i bazalt (efuzivna stijena). ilne ili hipoa-bisalne stijene vezane su uglavnom uz intruzije drugih eruptivnih stijena. Eruptivne stijene imaju kristalastu strukturu. Kristali su meusobno uklijeteni gotovo bez pornog prostora. Stupanj kristaliniteta, odnosno kombinacija veliine kristala, ukazuje na brzi-nu hlaenja magme. Luenje je vano svojstvo eruptivnih stijena i ima presudan znaaj prilikom iskopa i obrade. Prilikom hlaenja, eruptivne stijene steu se pa nastaju puko-tine i blokovi razliitih, esto pravilnih oblika. Luenje moe biti ploasto, prizmatino, kubino, kuglasto i nepravilno. Eruptivne stijene su u irokoj primjeni kao arhitekton-sko-graevni i tehniko-graevni kamen.

Estavela (engl. estavel) krki vodni objekt koji ima oblik ponora. U njima se pri visokom vodostaju podzemne vode pojavljuje periodino istjecanje vode iz krkog vo-donosnika. Estavele su este uz povremeno plavljena krka polja.

Estuarij (engl. estuary) potopljeno rijeno ue gdje se zbog smanjene energije i brzine rijenog toka taloi preteiti dio donesenih sedimenata. Kod taloenja dolazi do granulometrijskog razdvajanja sedimenata: krupnozrnasti sedimenti taloe se blizu rijenog ua, a sitnozrnasti dalje u bazenu. Na taloenje mogu utjecati morske mijene i valovi pa nastaju vrlo razliite sedimentne tvorevine. Prema dinamici vode razlikuju se estuariji pod dominantnim utjecajem plime ili oni pod utjecajem rijenoga toka. Potpu-nim zatrpavanjem estuarija nastaju se uvjeti za stvaranje delte. Poseban oblik estuarija je rijas, nastao potapanjem rijenih ua strmih obala. Primjer krkih estuarija u Hrvat-skoj su ua rijeka Rae i Zrmanje.

Evaporiti (engl. evaporites, evaporates) skupina minerala nastala izluivanjem iz visoko koncentriranih otopina (salina) zbog isparavanja vode. Najvaniji minerali su gips, anhidrit, halit i druge soli.

Evaporitne stijene (engl. evaporite rocks) neklastini odnosno kemijski tip sedi-mentnih stijena nastalih kemijskim izluivanjima evaporita iz prirodno visoko koncen-triranih otopina-salina zbog isparavanja ili evaporizacije vode. Nastaju u aridnoj klimi, u rubnim dijelovima slanih jezera, u priobalnim salinama (sabkhama) ili u zatvorenim lagunama budui da je isparavanje viestruko bre od dotoka vode.

18 SVEUILITE U RIJECI

Fanerozoik (engl. Phanerozoic) najmlai eon u geolokoj povijesti Zemlje, poeo zavretkom proterozoika prije 545 Ma. Dijeli se na tri ere: paleozoik, mezozoik i keno-zoik.

Fanglomerat (engl. fanglomerate) kratko prenoeni i nesortirani sediment lepeza-stog oblika, est u podnoju gorskih masiva. U povrinskom dijelu toga nanosa esti su aktivni sipari.

Feldspati (engl. feldspars) ili glinenci alumosilikati kalija, natrija i kalcija koji pripadaju strukturnom tipu tektosilikata. Kalijski i natrijski alumosilikati nazivaju se alkalni feldspati, a natrijsko-kalcijski su plagioklasi. Feldspati su najvanija skupina petrogenih minerala jer izgrauju oko 60% eruptivnih, 30% metamorfnih i 10% sedi-mentnih stijena.

Feldspatoidi (engl. feldspathoides) ili zamjenci feldspata minerali iz skupine tektosilikata, sastojaka bazinih eruptivnih stijena. Iz magme kristaliziraju kada nema dovoljno SiO2 komponente za kristalizaciju feldspata pa ih zamjenjuju. U ovu skupinu minerala spadaju leucit K(Al2Si2O6) i nefelin Na(AlSiO4). U eruptivnim stijenama ti minerali ne mogu kristalizirati zajedno s kvarcom.

Feromagnezijski minerali (engl. ferromagnesian minerals) je skupina minerala iz grupe silikata sa sadrajem Fe i Mg-iona kao to su olivin, pirokseni, amfibol i biotit. Prevladavajui udio tih minerala u eruptivnim stijenama daje im tamnu zelenosivu do crnu boju. Za razliku od njih, eruptivne stijene u kojima prevladavaju feldspati i plagi-oklasi, imaju svijetle nijanse boja.

Filit (engl. phyllite) sitnozrnasta metamorfna stijena niskog stupnja regionalne metamorfoze, nastala iz sitnoklastinih sedimentnih stijena, kao i tufova (piroklastine stijene). Filit sadri velike koliine listia tinjaca, ali ne i minerale gline, za razliku od slejta. Filiti imaju naglaenu kriljavu teksturu. Mogu se lako cijepati u tanke ploe pa se rabe kao tehniko-graevni kamen.

Fiziko troenje (engl. physical weathering) ili dezintegracija nain razgradnje ili troenja stijena, kada se ona mehaniki raspada, a kod toga se ne dogaa promjena minerala. Na taj se nain poveava reakcijska povrina stijene i pospjeuje brzina i

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 19

intenzitet kemijskog troenja. Glavni imbenici fizike razgradnje su: insolacija, hidra-tacija-dehidratacija i smrzavanje-otapanje.

Fleksura (engl. flexure) asimetrina ili koljeniasta bora.

Fli (engl. flysch) opisni termin za kompleks klastinih sedimentnih stijena na-stalih mutnim tokovima odnosno podmorskim klizanjima sedimenata. Ti sedimenti su prethodno nastali kao posljedica brze erozije okolnog uzdignutog gorja, a transportirani su vodenim tokovima do kontinentskog praga. Mogu biti pokrenuti velikom energijom novih tokova s kopna ili pak potresom u obliku mutnih struja i istaloeni u kontinent-skom podnoju. Za fliki kompleks karakteristina je sukcesivna izmjena sitnozrnastih sedimentnih stijena kao to su ejl, siltit, lapor i pjeenjak. Fli moe sadravati bree, konglomerate i vapnence. Naziv fliolike naslage rabi se za slian kompleks sedimen-tnih stijena. Flike stijene iz paleogenske epohe rasprostranjene su u jadranskom pojasu Hrvatske. Na tim terenima izraeni su troenje stijena i erozija, kao i pojave pokreta masa na padinama.

Fiziko troenje granita, sredinji Pirineji (Foto: M. Neki)

20 SVEUILITE U RIJECI

Fluvijalna erozija (engl. fluvial erosion) naziv za rijenu eroziju.

Fluvioglacijalni sedimenti (engl. fluvioglacial sediments) nastali su erozijom i transportom vodenim tokovima glacijalnih sedimenata.

Fluvijalni sedimenti (engl. fluvial sediments) drugi naziv za aluvijalne sedimente.

Fli: siltiti s proslojcima pjeenjaka, Krbavii, sjeverna Istra (Foto: . Benac)

Fluvioglacijalni sedimenti, Julijske alpe, Slovenija (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 21

Fluviokr (engl. fluviokarst) tip kra razvijen veinom u prvoj fazi okravanja u podrujima s intenzivnim oborinama kada dotok u krki sustav premauje njegov kapa-citet odvodnje.

Folijacija (engl. foliation) obiljeje teksture nekih tipova stijena koje ukljuuje ravnomjeran, pravilan i paralelan raspored planarnih strukturnih elemenata minerala koji gotovo u potpunosti proimaju volumen stijene. Primarni je tip folijacije u sedimen-tnim stijenama je slojevitost. Najei sekundarni tipovi folijacija su kliva te krilja-vost, karakteristina za veinu metamorfnih stijena, a posebice za kristalaste kriljavce.

Fosil (engl. fossil) ili okamina ostatak ili trag organizama, najee mineralizi-rani ili okamenjeni ostatak organizma (kosturi, ljuture, kuice) koji se moe nai u sedimentnim stijenama. Mnogo su rjei ostaci organskih tvari uginulih organizama. Analizom fosilnih ostataka mogue je odrediti svojstva okolia u kojima su sedimenti nastali. Na temelju naela superpozicije moe se pomou fosila precizno odrediti re-lativna starost naslaga i provesti rekonstrukcija geoloke povijesti nekog podruja. Za stratigrafsku geologiju vani su provodni fosili, odnosno ona vrsta organizama koja je bila vrlo rairena u relativno kratkom geolokom razdoblju. Fosilima i razvojem ivota na Zemlji bavi se paleontologija.

Fosili foraminifera u vapnencima paleogena, Bakarski zaljev (Foto: . Benac)

22 SVEUILITE U RIJECI

Freatski vodonosnik (engl. phreatic aquifer) otvoreni ili slobodni tip vodonosnika koji sadri slobodnu podzemnu vodu ili vadoznu vodu, ije je vodno lice u ravnotei s atmosferskim tlakom. Otvoreni ili slobodni vodonosnik samo je djelomino ispunjen vodom. Napajanje se vri uglavnom infiltracijom vode s povrine.

Gabro (engl. gabbro) intruzivna eruptivna stijena bazinog sastava. Sadri od 40 do 70% bazinih plagioklasa i feromagnezijske minerale. Tamnosive je do crne boje. Upotrebljava se kao arhitektonsko-graevni kamen. Efuzivni ekvivalent gabra je bazalt.

Geodinamika (engl. geodynamics) znanstvena disciplina koja prouava procese u unutranjosti i na povrini Zemlje kao imbenike trajnih evolucijskih promjena od postanka Zemlje kao samostalnog svemirskog tijela. To je grana ope geologije. Na Zemlji povezano djeluju razliite vanjske i unutranje sile, a posljedica su promjene sta-nja u litosferi i u reljefu. Svako djelovanje unutranjih sila uzrokuje promjenu stanja u nutrini i na povrini Zemlje, to izaziva lanane reakcije vanjskih sila. Geodinamika se dijeli na unutranju dinamiku Zemlje ili endodinamiku (endogenetski procesi) i vanjsku dinamiku Zemlje ili egzodinamiku (egzogenetski procesi).

Geoelektriko mjerenje (engl. geoelectrical surveying) skupina metoda u geo-fizikim istraivanjima pri kojima se provodi mjerenje prolaza elektrine struje ili pri-rodnog elektrinog polja kroz tlo i stijene. U geotehnikim istraivanjima koriste se sljedee geoelektrine metode: metoda elektrinog otpora, elektromagnetska metoda i metoda spontanog potencijala. Dvije su osnovne metode mjerenja elektrinog otpora: sondiranje i profiliranje, a obje koriste injenicu da pojedine vrste stijena imaju razliit specifini otpor prilikom prolaska elektrine struje. Elektromagnetska metoda temelji se na pojavi indukcije prilikom prolaska elektrine struje u vodljivim vrstama stijena. Me-toda spontanog potencijala temelji se na mjerenju potencijala koje izaziva tok podzemne vode, elektrokemijski procesi u rudnim leitima i sl.

Geofizika istraivanja (engl. geophysical explorations) primjenjuju se za indirek-tno istraivanje geoloke grae i fiziko-mehanikih znaajki tla i stijena. Od raznovr-snih geofizikih metoda, u geotehnikim istraivanjima najee se koriste seizmiko mjerenje (koriste umjetno izazvane seizmike valove) i geoelektrino mjerenje (mjere prolaz elektrinih struja ili prirodno elektrino polje). U novije vrijeme u uporabi je georadarsko mjerenje u plitkom dijelu podzemlja. U buotinama se rabe razliite vrste

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 23

karotanih mjerenja. Ovisno o potrebi, mjeri se brzina elastinih valova (down-hole i cross-hole metoda), specifini elektrini otpor ili spontani potencijal, apsorpcija gama ili neutronskih zraka, pripadna radioaktivnost i sl.

Geoid (engl. geoid) naziv za nepravilni spljoteni elipsoid koji ima Zemlja.

Geologija (engl. geology) znanost o grai, dinamici i razvitku Zemlje. Ima tri tematske skupine: opa ili fizika geologija, stratigrafska ili historijska geologija i re-gionalna geologija s geotektonikom. Opa geologija bavi se strukturom i dinamikom Zemlje kao cjeline. Grane ope geologije su tektonika, hidrogeologija i inenjerska geologija. Stratigrafska geologija daje prikaz glavnih stupnjeva razvitka Zemlje, od nje-zina postanka kao samostalnog svemirskog tijela do danas. Regionalna geologija rala-njuje Zemlju na pojedine zaokruene regije: kontinente, oceane, gorske sustave, rudne pojaseve, kopnene vodene bazene i druge cjeline. Sve geoloke discipline viestruko se meusobno dopunjuju i dijelom prekrivaju. Povezane su s prirodnim znanostima izvan geolokog okvira: fizikom, kemijom i biologijom.

Geoloka granica (engl. geological border) plohe dodira izmeu razliitih tipova stijena. Stijene mogu doi u kontakt taloenjem, intruzijama, rasjedanjima i smicanji-ma. Osnovni tipovi kontakata su: normalni taloni kontakti, diskordantni taloni kon-takti, intruzivni kontakti, rasjedni kontakti i zone plastinog smicanja.

Geoloka karta (engl. geologic map) na topografskoj podlozi grafiki prikaz gra-e terena, starosti stijena, njihova sastava i meusobnih odnosa, kao i ostalih vanih geolokih pojava na Zemlji. Geoloka karta rezultat je geolokih istraivanja. Na njoj su ucrtane geoloke granice, rasjedi i osi struktura, a odgovarajuim simbolima prikazani su poloaji slojeva, strukture, nalazita fosila, mineralnih sirovina i sl. Ako je karta obojena onda se propisanom bojom oznaavaju utvrene stratigrafske jedinice, a ako je izraena crno-bijelom tehnikom, koriste se odgovarajua sjenanja. Geoloka karta mora sadravati legendu kartiranih jedinica i oznaka koje su ucrtane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno idui od najmlae prema najstarijoj. Na ge-olokim kartama nalaze se slovno-brojane oznake za pojedina geoloka razdoblja u kombinaciji s bojama. Uz geoloku kartu izrauju se geoloki stup i geoloki profili. U pripadajuem tumau geoloke karte nalazi se opis grae i svih zabiljeenih geolokih elemenata kao i povijest nastanka terena. Geoloke karte dijele se prema mjerilu i sadr-

24 SVEUILITE U RIJECI

aju. Prema mjerilu sve geoloke karte dijele se na pregledne geoloke karte (1:100.000 i manje), osnovne geoloke karte (1:100.000 do 1:10.000) i detalje geoloke karte i geo-loki planovi (1:10.000 i krupnijeg mjerila). Prema sadraju geoloke karte se dijele: na ope ili standardne te specijalne ili namjenske geoloke karte. Ope geoloke karte sadr-e podatke o sastavu, starosti i strukturnoj grai terena. Opa geoloka karta Republike Hrvatske je osnovna geoloka karta mjerila 1:100.000 koja je podijeljena na listove, a sadri uz kartu geoloke stupove i profile kao i pripadajui tuma. U tijeku je izrada nove karte mjerila 1:50.000. Specijalne geoloke karte prikazuju teren sa stanovita jedne od geolokih disciplina. To su: geomorfoloke karte, inenjerskogeoloke karte, hidrogeoloke karte, geokemijske karte, karte geolokog hazarda, karte mineralnih si-rovina, tektonske karte, seizmotektonske karte i sl. Specijalne karte ponekad trebaju biti vrlo detaljne pa se izrauju i do mjerila 1:100. U izradi geolokih karata danas se esto koriste metode daljinskih istraivanja (terestika, aero i satelitska snimanja).

Geoloki hazard (engl. geologic hazard) skupina prirodnih opasnosti prouzroe-nih endogenetskim ili egzogenetskim silama, odnosno geodinamikom Zemlje. To uklju-uje: pojavu potresa, erupcije vulkana, ekstremno velike valove (tsunami), razliite ti-pove pokreta masa na padinama, poplave, slijeganja terena te udare kometa i asteroida.

Geoloki indeks vrstoe (GSI) (engl. Geological strength index, GSI index) su-stav u kojem se odreuju inenjerskogeoloke znaajke stijenske mase radi odreiva-nja njene vrstoe. Uveden je za olakavanje procjene inenjerskih parametara stijena, osobito onih koje u mehanici stijena ulaze u numerike analize za projektiranje tunela, kosina i temelja. U tom se sustavu stijenska masa promatra kao mehaniki kontinuum, a da se pritom ne gubi utjecaj geolokih znaajki na mehanika svojstva stijena. Takoer, ovaj sustav omoguava i olakava terensko opisivanje stijenskih masa koje su inae teko opisive. GSI sustav izveden je iz RMR klasifikacije s kojom je stoga i usporediv. Stijenska se masa takoer boduje u rasponu od 1 do 100. GSI sustav ne ukljuuje RQD indeks i stanje naprezanja. GSI sustav koristi inenjerskogeoloke znaajke stijenske mase, koje se vizualno procjenjuju na izdancima, zasjecima, elima radilita i buoti-nama. Sustav odredbe GSI vrijednosti uvaava injenicu da su osnovna inenjerskoge-oloka svojstva stijena prije svega definirana litolokim sastavom, teksturom i znaaj-kama diskontinuiteta. Zbog toga se klasifikacijski postupak obavlja procjenom dvaju osnovnih svojstava stijenske mase: blokovitou i znaajkama diskontinuiteta, ime se na terenu vrlo jednostavno dobiva indeksni pokazatelj vrstoe stijenske mase, koji je u

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 25

velikoj mjeri ovisan o osnovnim geolokim znaajkama stijena.

Geoloko doba (engl. geologic time) vremenski intervali geoloke povijesti Ze-mlje. Za rekonstrukciju dogaaja u litosferi vano je poznavanje relativne ili apsolutne starosti stijena. Za odreivanje relativne starosti koristi se metoda superpozicije, od-nosno injenice da su mlai slojevi taloeni iznad starijih, kao i paleontoloka metoda pomou provodnih fosilnih ostataka izumrlih organizama. Za odreivanje apsolutne starosti stijena primjenjuju se metode temeljene na radioaktivnom raspadu elemena-ta. Kronostratigrafska jedinica dio je geokronolokog sustava u kojem su sadrana sva razdoblja geoloke prolosti Zemlje. Kronoloka klasifikacija u stratigrafskoj geolo-giji definirana je vremenskim rasponom nastanka odreenih naslaga u Zemljinoj kori. Kronostratigrafske jedinice (od manjih prema veim) jesu: doba, epoha, period, era i eon. Eoni su arhaik, proterozoik i fanerozoik. Ere fanerozoika su paleozoik, mezozoik i kenozoik. Periodi kenozoika su paleogen i neogen, a epohe neogena miocen i pliocen.

Georadarsko mjerenje (engl. ground penetrating radar survey) metoda geofizi-kih istraivanja koja koristi izvor elektromagnetskih valova u radarskom spektru, odno-sno kratkotrajne elektromagnetske impulse i registrira dio energije koja se reflektira na granicama materijala razliitih svojstava. Slui za otkrivanje geoloke grae u plitkom dijelu podzemlja.

Geosfera (engl. geosphere) naziv za vrsti dio Zemlje iznad kojeg se nalazi hidro-sfera i atmosfera.

Geotehnika (engl. geotechnics) primjena znanstvenih metoda i inenjerskih prin-cipa na prikupljanje, interpretaciju i koritenje znanja o tlu i stijenama sa svrhom rjea-vanja inenjerskih problema. To je grana graditeljstva, a obuhvaa podruje mehanike tla i stijena, kao i mnoge inenjerske aspekte geologije, geofizike, hidrologije i sl.

Gips (engl. gypsum, plaster stone) ili sadra mineral CaSO4 x 2H2O z grupe sulfa-ta. Kristalizira u monoklinskom sustavu. Vrlo je mekan, tvrdoe 2 prema Mohsovoj ljestvici. Naziv gips ili sadrenac koristi se i za evaporitnu sedimentnu stijenu. Stijena gips nastala je isparavanjem voda u jezerima i zatvorenim morskim bazenima. Kri-stalasti finozrnasti bijeli gips naziva se alabaster, a esto se upotrebljavao u kiparstvu. Peenjem gipsa na 120 0C gubi se 1.5 molekule vode ime se dobije graevinski gips.

26 SVEUILITE U RIJECI

Takav gips ima svojstvo da vodu primi u sebe i skrutne se, kristalizira. Gips se dodaje portland-cementu kao usporiva. Mineral gips nastaje u kamenu karbonatnog sastava i u vapnenakoj buci djelovanjem sumporne kiseline iz kiselih kia. Tako nastali gips pospjeuje povrinsko kemijsko troenje i raspadanje kamena i buke.

Glacijalni sedimenti (engl. glacial sediments) naslage nastale djelovanjem lede-njaka u polarnim ili visokoplaninskim predjelima. Pomicanjem ledenjaka niz padinu nastaje erozija tla i stijena u podlozi i postupno se produbljuje dolina. Kod toga se prenosi veliku koliina sedimenata. Otapanjem ledenjaka preostaje velika koliina ne-sortiranih sedimenata koji tvore nakupinu nazvanu morena. Ako se glacijalne naslage erodiraju i dalje prenose vodenim tokovima mogu nastati fluvioglacijalni sedimenti.

Glacijalno razdoblje (engl. glacial age) ili ledeno doba naziv za razdoblja u Ze-mljinoj prolosti kada je prevladavala hladna klima. Zbog toga su se nakupljale velike koliine leda u polarnim predjelima, a u planinskim predjelima su postojei ledenjaci poveavali volumen ili su nastajali novi. U reljefu Zemlje, izraene tragove ledena doba ostavila su tijekom pleistocena zbog viestrukog sputanja i podizanja morske razine. Posljednje ledeno doba zavrilo je prije 12.000 godina.

Gleer (engl. gletscher) naziv za planinski tip ledenjaka.

Glina (engl. clay) pelitni sediment koja sadri vie od 2/3 estica manjih od 0.002 mm. Primarno se sastoji od razliitih minerala glina koji znaajno utjeu na njena svoj-stva. Openito, glina dovoljno zasiena vodom je plastina, a u suhom stanju kruta. Gline vlaenjem ili suenjem mijenjaju konzistentno stanje, a neke znatno poveavaju svoj obujam. Svojstva minerala glina bitno ovise o vrsti minerala koje sadre.

Glinjak (engl. claystone) ili argilit sitnoklastina sedimentna stijena s prevladava-juim udjelom minerala gline.

Gnajs (engl. gneiss) metamorfna stijena kriljave teksture nastala u procesu regi-onalne i plutonske metamorfoze iz stijena kao to su granit, granodiorit, kvarcnih pje-enjaka i drugih sedimentnih stijena koje sadre minerale glina. Gnajs pripada skupini kristalastih kriljaca visokog stupnja metamorfoze.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 27

Gorski udar (engl. rock burst) nagli i esto silovit slom stijenske mase u tunelima, rudarskim oknima, dubokim kopovima koji je posljedica velikog naprezanja u stijeni i naglog oslobaanja akumulirane energije.

Granit (engl. granite) iroko rasprostranjena kisela intruzivna eruptivna stijena izrazite zrnaste strukture. To je polimineralna stijena koja se sastoji od kvarca (20-40%), feldspata (50-80%) i tinjaca (3-10%). Boja granita promjenjiva je u razliitim nijansa-ma sivobijele do crvenkaste. esto se koristi kao arhitektonsko-graevni kamen.

Granodiorit (engl. granodiorite) intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava. Ima manje kvarca i vie plagioklasa i feldspata od granita. Koristi se kao arhitektonsko-gra-evni kamen.

Granulit (engl. granulite) metamorfna stijena visokog stupnja metamorfoze iz skupine kristalastih kriljavaca.

Granulometrijski sastav (engl. granulometric composition) je razmjeran odnos ve-liina vrstih estica u tlu koji se odreuje standardnim laboratorijskim ispitivanjima.

Grauvaka (engl. greywacke) naziv za vrstu pjeenjaka, odnosno klastinu sedi-mentnu stijenu. To je neisti tip pjeenjaka koji osim pijeska sadri i vie od 15% zrna veliine gline i praha. Grauvake mogu biti litine grauvake (uz kvarc sadre i odlomke stijena) i feldspatske grauvake (sadre kvarc i feldspate).

Halit (engl. halite) ili kamena sol mineral NaCl iz skupine halogenida. Kristalizira u kubinom sustavu pa kristali imaju oblik kocke. Tvrdoe je 2,5 prema Mohsovoj lje-stvici. tetan je sastojak u tehniko-graevnom kamenu.

Hazard (engl. hazard) vjerojatnost pojavljivanja potencijalno tetnih prirodnih pojava (prirodni hazard) i/ili uzrokovanih ljudskom aktivnou (antropogeni hazard) u odreenom razdoblju i unutar nekog prostora. Hazardi svih tipova mogu imati primar-ne, sekundarne i tercijarne efekte. Primarni efekti ukljuuju sam proces (npr., ruenje graevina), sekundarni efekti prouzroeni su primarnim efektima (npr., poplave i poa-ri), dok su tercijarni efekti dugotrajne posljedice promjene okolia.

28 SVEUILITE U RIJECI

Hidrogeologija (engl. hydrogeology) grana geologije i specijalistika znanstvena disciplina koja prouava podzemne vode, njihov postanak, kakvou, odnosno kemijski i mikrobioloki sastav, rasprostiranje i dinamiku, koliinu, kao i djelovanje u litosferi. Hidrogeologija se takoer bavi koritenjem i zatitom podzemnih voda. Kao grana geo-logije, hidrogeologija je povezana je s petrologijom, pedologijom, inenjerskom geolo-gijom, hidrologijom, hidraulikom, klimatologijom, eksploatacijom mineralnih sirovina, izvedbom povrinskih i podzemnih akumulacija, irigacijom i melioracijom.

Hidroksidi (engl. hydroxides) grupa minerala, odnosno spojevi kojima je anion hidroksid-ion, ili spojevi koji u anionu uz kisik sadre i hidroksid-ion. U spojevima koji imaju slojevitu reetku veinom prevladavaju slabe Van der Waalsove sile, pa se odli-kuju kalavou po slojevima. Najvaniji hidroksid je voda.

Hidroloki ciklus (engl. hydrological cycle) globalni kruni tok kretanja vode poevi od vodene pare u atmosferi koja se kondenzira i u obliku padalina dospijeva na povrinu Zemlje. Dio vode isparava u atmosferu, drugi dio tee povrinski, a trei dio prodire kroz tlo napajajui podzemne vode. Povrinske i podzemne vode teku do rijeka, a ove se ulijevaju u jezera, mora i oceane. Iz oceana voda evaporira u atmosferu. Dio te vode vraa se u obliku padalina u oceane, a dio zaostaje na kontinentu. To se kreta-nje odvija izmeu atmosfere, geosfere i biosfere. Na taj nain vodeni ciklus integrira veinu vanih ekosustava i snano utjee na brzinu i vrstu procesa meu njima. Uvjeti na Zemlji upravo su takvi da podravaju kontinuiranu obnovu i recikliranje vode, to pokree mnoge geokemijske sustave. Kreui se u hidrolokom ciklusu, voda sudjeluje i u kemijskim reakcijama s atmosferskim plinovima, mineralima u stijenama, biljkama i drugim tvarima. Rezultat su tih dogaanja promjene kemijskog sastava vode, ali i promjene tvari s kojom voda reagira. Te promjene, zajedno s neakvatikim promjenama u atmosferi, uspostavljaju ukupne kemijske uvjete na povrini Zemlje. Globalni geoke-mijski ciklus glavnih biokemijskih elemenata (Na, K, Ca, Mg, Si, C, N, S, P, Cl, O i H) usko je povezan s hidrolokim ciklusom.

Hidrosfera (engl. hydrosphere) naziv za omota, odnosno dinaminu masu vode na Zemlji koja je u neprekidnom pokretu. Voda isparavanjem s kopna i oceana odlazi u atmosferu, a vraa se u obliku padalina. Veina vode nalazi se u oceanima (hidroloki ciklus). Prijelaz izmeu vode u vodenu paru i obratno glavni je oblik transporta energije

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 29

na Zemljinoj povrini. Zaleeni dio vodene mase u ledenim titovima i planinskim le-denjacima naziva se kriosfera.

Higroskopna voda (engl. hygroscopic water, hygroscopic moisture) nalazi u obli-ku molekula po zidovima pora, pa djelomice ili potpuno obavija estice minerala. Mo-lekule vode vezane su za vrste estice silom veom od 31 bara, koja s udaljavanjem naglo opada pa se na udaljenosti veoj od 0.5 mikrona vie ne osjea. Veliki volumen higroskopne vode sadre estice gline, zbog velike specifine povrine estica. Higro-skopna voda ne prenosi hidrostatiki tlak i ne podlijee gravitaciji.

Hipoabisalne eruptivne stijene (engl. hypabissal eruptive rocks) ili ilne stijene najee se nalaze iznad velikih intruziva eruptivnih stijena. Najvanije ilne stijene su aplit , pegmatit i lamprofir. Ponegdje se nalaze uz efuzivne stijene ili u obliku ila u sedimentnim i metamorfnim stijenama.

Hipocentar (engl. sesmic focus) mjesto nastanka potresa u litosferi, iz kojeg se ire longitudinalni i transverzalni seizmiki valovi.

Holocen (engl. Holocene) je najmlae geoloko doba kvartara, odnosno nastavak pleistocena, koje je poelo prije 12.000 godina.

Holokarst (engl. holokarst) naziv za potpuno razvijen kr.

Hornblenda (engl. hornblende) ili rogovaa silikatni mineral vrlo sloene kemij-ske formule iz skupine monoklinskih amfibola. Crne je do tamnozelene boje.

Hornfels (engl. hornfels) ili kornit metamorfna stijena silikatnog mineralnog sa-stava. Nastala je u procesu termalne metamorfoze i nema kriljavu teksturu.

Horst (engl. horst) drugi naziv za timor.

Ilit (engl. illite) naziv za vrstu minerala glina.

Intenzitet potresa (engl. seismic intensity) mjera uinka potresa na ljude i objek-te; izraava se ljestvicama intenziteta. Prva ljestvica koritena za odreivanje intenziteta

30 SVEUILITE U RIJECI

potresa na Zemljinoj povrini bila je RF ljestvica (RossiForel) krajem 19. stoljea, imala je raspon od 10 stupnjeva (I-X0) MCS ljestvica (MercalliCancaniSieberg) u uporabi je na podruju Europe (osim biveg SSSR-a), pa tako i u Hrvatskoj, od 1917. godine. Ima 12 stupnjeva (I - XII). U SAD-u se od 1931. godine koristi MM ljestvica (Modified Mercalli), koja takoer ima 12 stupnjeva. U Japanu i na Tajvanu koristi se Japan Meteorological Agency Seismic Intensity Scale, koja ima raspon do 7 stupnjeva. U drugoj polovini 20. stoljea u Europi se poinje koristiti MSK-64 (MedvedevSpon-heuerKarnik) ili UNESCO-ljestvica, potpunija od MSC-ljestvice. Prema otpornosti na razorni uinak potresa ova ljestvica razlikuje tri tipa zgrada i pet stupnjeva oteenja. Ljestvica MSK-64 evoluirala je najprije u ljestvicu MSK-78, a nakon toga u EMS-98 (European Macroseismic Scale). Obje ljestvice imaju raspon od 12 stupnjeva. Potres intenziteta III (treeg stupnja) jedva se moe osjetiti, intenziteta VI moe prouzroiti manje tete na graevinama, kod onog intenziteta IX veina klasino graenih zgrada biva teko oteena ili sruena, a pri intenzitetu XII praktino sve graevine bivaju sruene.

Intergranularna poroznost (engl. primary porosity, intergranular porosity) naziv za meuzrnsku ili primarnu poroznost koja je svojstvena svim vrstama tla i klastinim sedimentnim stijenama.

Intruzivne stijene (engl. intrusive rocks) ili dubinske (plutonske) eruptivne stijene nastale postupnim hlaenjem i kristalizacijom magme u unutranjosti Zemlje.

Inenjerska geologija (engl. engineering geology) specijalistika znanstvena dis-ciplina i grana geologije koja prouava geoloku grau, geoloke procese, kao i mine-raloko-petrografske i fiziko-mehanike znaajke stijena i terena za potrebe graenja. Njezinim se rezultatima odreuju uvjeti gradnje, predviaju promjene u terenu koje mogu biti izazvane suvremenim egzogenetskim i endogenetskim procesima i pojavama kao i njihov utjecaj na graevinu. Inenjerska geologija takoer bavi se takoer pred-vianjem, razvojem preventivnih mjera i ublaavanjem posljedica geolokog hazarda. Inenjerska je geologija ujedno srodna mehanici tla i mehanici stijena, pa se zato smatra i dijelom geotehnike.

Inenjerskogeoloko istraivanje (engl. engineering geological investigation) detaljno prouavanje svih inenjerskogeolokih znaajki tla i stijena na nekom terenu

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 31

pomou terenskih i laboratorijskih metoda. Pravodobnim obavljanjem tih istraivanja mogu se otkloniti ili bitno umanjiti negativni utjecaji suvremenih egzogenetskih i en-dogenetskih procesa, odnosno umanjiti rizik prouzroen odreenim oblicima geolokog hazarda. Inenjerskogeoloko kartiranje, kao jedna od faza geotehnikog istraivanja, prethodi geofizikim istraivanjima i istranom buenju. Kartiranjem se dobivaju po-datci o litolokoj grai, morfolokim i hidrogeolokim pojavama, fiziko-mehanikim i strukturno-tektonskim znaajkama stijena kao i o suvremenim egzogenetskim poja-vama. Velik broj raznovrsnih podataka prikupljen inenjerskogeolokim istraivanjima koristi u statistikima analizama. Takoer se prikazuje kvalitativan i kvantitativan opis svih izdvojenih inenjerskogeolokih jedinica, a obino slui za izradu inenjerskogeo-lokog modela. Podatci inenjerskogeolokog istraivanja prikazuju se na inenjersko-geolokim kartama razliitih mjerila.

Istraivaka buotina (engl. ground investigation borehole) pomou buaeg stroja napravljena vertikalna, horizontalna ili kosa buotina u tlu ili stijenskoj masi. U buotini se mogu obavljati razliite vrste karotanih mjerenja (geofizika istraivanja). Moe se mjeriti brzina prolaska seizmikih valova (down-hole i cross-hole metoda), specifini elektrini otpor ili spontani potencijal, apsorpcija gama ili neutronskih zraka, pripadna radioaktivnost i sl. Ugradnjom odgovarajue opreme, se mogu se rabiti buoti-ne za mjerenje promjene razine podzemne vode.

Buaa jezgra pohranjena u sanduke (Foto: R. Buljan)

32 SVEUILITE U RIJECI

Istraivako buenje (engl. ground investigation drilling) znaajna metoda u istraivanju geoloke grae i fiziko-mehanikih znaajki tla i stijena iji je svrha izra-da istraivake buotine. U inenjerskoj geologiji, hidrogeologiji i geotehnici najee se rabi rotacijski nain buenja, priliko ega se iz buotine izvlai cjelokupni materijal. Dobiveni komadi tla ili stijene cilindrinog oblika su buaa jezgra, koja se pohranjuje u odgovarajue sanduke. Na buaoj jezgri obavlja se klasifikacija tla i stijena (Geoloki indeks vrstoe i RMR klasifikacija). Takoer se odabiru uzorci za laboratorijska ispiti-vanja. Tako se mogu dobiti tokasti podaci velike tonosti.

Izoseista (engl. isoseismal line) zatvorena linija koja spaja mjesta istog intenziteta potresa na povrini Zemlje.

Istraivako buenje, Baka, otok Krk (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 33

Izvor (engl. spring) mjesto istjecanja podzemne vode na povrini Zemlje.

Jama (engl.swalow-hole) vertikalno udubljenje strmih strana i manjeg promjera, nalik ponoru, ali koje ne dopire do podzemne vode u krkom vodonosniku.

Jura (engl. Jurassic) srednji period mezozoika koji je trajao priblino 65 milijuna godina (200 Ma do 145 Ma). Jurski period dijeli se na tri epohe.

Juvenilna voda (engl. juvenile water) tip podzemne vode koja nastaje sintezom vodika i kisika kao i kondenzacijom iz magme.

Kalcilutit (engl. calci-lutite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnenaka zrna veliine praha i gline.

Kalcit (engl. calcite) mineral iz skupine karbonata, odnosno kristalizirani kal-cijev karbonat (CaCO3). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Kalcit tvori izomorfni niz s magnezitom (MgCO3) pa se razlikuju niskomagnezijski kalcit (< 4% MgCO3) i

Izvor, jugozapadna obala Vranskog jezera, Dalmacija (Foto: . Benac)

34 SVEUILITE U RIJECI

visokomagnezijski kalcit (4-28% MgCO3). Kristali kalcita su staklastog sjaja, izraene kalavosti i male tvrdoe (3 prema Mohsovoj ljestvici). Obino su bezbojni i prozirni, ali mogu biti obojeni. Kalcit je rairen mineral i bitan je sastojak karbonatnih stijena, pose-bice vapnenaca i mramora. U vodi, kao to je atmosferska, koja sadri ugljine kiseline, kalcit se pretvara u lakotopljivi kalcijski bikarbonat, koji se iz vode ponovno izluuje kao kalcit. Na taj nain nastaju speleotemi u spiljama, a uz slapove krkih rijeka sedra.

Kalkarenit (engl. calc-arenite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnena-ka zrna veliine pijeska.

Kalkrudit (engl. calc-rudite) karbonatna stijena u kojoj prevladavaju vapnenaka zrna veliine ljunka.

Kambrij (engl. Cambrian) najstariji period paleozoika koja je trajao oko 40 mili-juna godina (545 Ma do 505 Ma). Poetkom tog geolokog razdoblja poinje znaajna diferencijacija ivota na Zemlji.

Kamen (engl. stone) prirodno, runo, strojno ili eksplozivom odlomljeni komad stijene. Odlikuje se sklopom (struktura i tekstura) i mineralnim sastavom. To je i opi naziv za prirodno gradivo koje se nakon prerade bez promjene sklopa i sastava upotre-bljava u graevinarstvu kao arhitektonsko-graevni i tehniko-graevni kamen. Kame-nolom je povrinski kop u kojem se eksploatira kamen.

Kamena lavina (engl. rock avalanche) tip naglog i vrlo brzog (do 500 km/h) po-kreta velike koliine kamenih odlomaka i blokova stijena izmijeanih sa zrakom niz padinu. Kamene lavine este su na vrlo strmim padinama vulkana.

Kaolinit (engl. kaolinite) silikatni mineral iz skupine minerala glina.

Kapilarna voda (engl. capillary water) je pojas podzemne vode u vadoznoj zoni, u kojem se voda podie kroz pore iznad vodne plohe zbog povrinske napetosti. Ka-pilarno dizanje see do izjednaenja adhezijske i gravitacijske sile. to su pore ue, kapilarno dizanje moe biti vee.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 35

Karbon (engl. Carboniferous) period paleozoika u kojem je ivot osim u morima ve bio rairen i na kopnu. Ovo geoloko doba trajalo je oko 125 milijuna godina (360 Ma do 285 Ma).

Karbonati (engl. carbonates) naziv za skupinu minerala, od kojih su najvani-ji petrogeni minerali kalcit, aragonit (CaCO3) , dolomit, siderit (FeCO3) i magnezit (MgCO3).

Karbonatne stijene (engl. carbonate rocks) sedimentne i metamorfne stijene sa-stavljene preteito od minerala karbonatne grupe: kalcita i dolomita. Karbonatne se-dimentne stijene mogu nastati na vie naina. Razlikuju se stijene iji su sastojci klas-tinog, kemijskog i biokemijskog (organogenog) podrijetla. Krupnozrnasta klastina vapnenaka stijena je kalkrudit, srednjezrnasta kalkarenit, a sitnozrnasta kalcilutit. U karbonatne sedimentne stijene ubrajaju se vapnenci, dolomitini vapnenci i dolomiti meu kojima postoje postupni prijelazi. Neiste karbonatne stijene sadre i silikatne minerale veliine pijeska, praha i gline, kao i druge minerale. Metamorfna karbonatna stijena je mramor. Sedimentne karbonatne stijene vrlo su rairene u Hrvatskoj. Najva-niji su izvor tehnikog-graevnog kamena, a esto se koriste i kao arhitektonsko-gra-evni kamen.

Kataklastina brea (engl. cataclastic breccia) metamorfna stijena nastala dro-bljenjem prvotnih stijena u procesu dinamske ili kinetika metamorfoza kod niih tem-peratura i snanog tlaka. Nalazi se esto u rasjednim zonama.

Kemijsko troenje (engl. chemical weathering) ili dekompozicija tip razgradnje

ili troenja stijena. Kemijsko troenje zbiva se uslijed djelovanja vode obogaene agre-sivnim kiselinama. Ono ovisi o klimi pa je u ekvatorijalnom pojasu od 8 do 10 puta bre u odnosu na predjele umjerene klime. Najotporniji petrogeni mineral je kvarc. Kemijskom razgradnjom silikatnih stijena nastaju gline, a kemijskom razgradnjom kar-bonatnih stijena nastaje crvenica.

36 SVEUILITE U RIJECI

Kenozoik (engl. Cenozoic) najmlaa geoloka era fanerozoika, koja je poela prije 65,5 milijuna godina. Dijeli se na tri perioda: paleogen, neogen i kvartar.

Kisele eruptivne stijene (engl. acid rocks) naziv za eruptivne stijene koje sadre vie od 63% SiO2 komponente.

Klasifikacija tla (engl. soil classification) temelji se na jednostavnim testovima i analizama radi svrstavanja tla u grupe slinih svojstava i omoguava procjenu openitih geotehnikih svojstava. Klasifikacija tla koristi standardizirane nazive i simbole, to omoguuje laku komunikaciju meu inenjerima. Postoji vie klasifikacija tla, od kojih su najvie koritene USCS i ISO. USCS ili Unified Soil Classification System (ASTM D2487-06, 2006) razlikuje etiri osnovne grupe tla: krupozrnasta (ljunak - G i pijesak - S), sitnozrnasta (prah - M i glina - C), organska tvar (O) i treset (Pt). Za klasifikaciju krupnozrnastog tla kriterij je granulometrijski sastav, a za sitnozrnasto tlo znaajke plastinosti. Prema klasifikaciji ISO 14688-2:2004(E) razlikuju se vrlo krupnozrnasto tlo (blokovi i oblutci), krupnozrnasto (ljunak i pijesak) i sitnozrnasto (prah i glina). Ova se klasifikacija temelji na odreivanju granulometrijskog sastava za krupnozrnasta tla i znaajke plastinosti za sitnozrnasta tla.

Kemijsko troenje flia, Krbavii, sjeverna Istra (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 37

Klastine sedimentne stijene (engl. clastic sedimentary rocks) skupina sedimen-tnih stijena stvorenih vezivanjem ili cementacijom estica nastalih fizikom razgrad-njom eruptivnih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena. S obzirom na veliinu sa-stojaka klastine stijene razlikujemo krupno, srednje i sitnoklastine. Krupnoklastine stijene (ruditi ili psefiti) imaju prevladavajuu veliinu zrna veu od 2 mm. Njihovi su osnovni tipovi bree i konglomerati, kao ekvivalenti krju i ljunku. Srednjoklastine stijene ili areniti imaju najeu veliinu sastojaka od 0.06 do 2.0mm. Osnovni je tip pjeenjak, kao ekvivalent pijesku. Sitnoklastine sedimentne stijene (lutiti ili peliti) imaju estice veliine manje od 0.06 mm ili estice veliine praha i gline. Najee stijene homogene teksture su prahovnjaci ili siltiti, a lisnate ejlovi. Posebna su skupina vulkanoklastine ili piroklastine stijene nastale uslijed erupcije vulkana.

Klif (engl. cliff) ili strmac litica vrlo strmog nagiba usjeena u obalu tijekom pro-cesa marinske erozije. U podnoju klifa nalazi se marinska terasa.

Klif, jugozapadna obala otoka Krka (Foto: . Grani)

38 SVEUILITE U RIJECI

Klinasti slom (engl. wedge failure) tip sloma u stijenskoj masi. Nastaje pomakom po dva ili vie diskontinuiteta, nakon prekoraenja njihove vrstoe. Ti diskontinuiteti su nepovoljno orijentirani u odnosu na prirodnu ili umjetnu kosinu u sluaju da presje-nica diskontinuiteta ima manji kut nagiba od nagiba kosine, ali vei od kuta unutranjeg trenja u stijenskoj masi.

Klizanje (engl. landsliding, sliding) proces otkidanja pa zatim translacijskog ili rotacijskog pokreta masa, odnosno kliznog tijela preko stabilne podloge. Pokreti se do-gaaju po jasno, a katkad nejasno izraenoj kliznoj plohi na kojoj je nastao slom. Prema tipu pokreta razlikuje se translacijsko klizanje (kretanje kliznog tijela priblino paralel-no povrini terena), rotacijsko klizanje (kretanje kliznog tijela po zakrivljenoj plohi) i sloeno klizanje (kombinacija translacijskog i rotacijskog klizanja).

Klinasti slom, dolina rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 39

Klizite (engl. slump, slide) dio terena gdje je proces klizanja aktivan, ili je bio aktivan u prolosti. Aktivno je ono klizite na kojem su u trenutku zapaanja vidljivi pomaci masa. Na umirenom klizitu dolo je do smirivanja pokreta klizne mase ili kolu-vija. Pri klizanju nastaje slom materijala na kliznoj plohi, koja u homogenom tlu moe biti kruna, a esto je predodreena geolokom graom.

Klizanje blokova siparne bree po fliu, otok Sv. Marko (Foto: . Benac)

Klizite u dolini rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)

40 SVEUILITE U RIJECI

Koherentno tlo (engl. cohesive soil) naziv za tlo koje ima znaajan udio sitnozr-nastih estica (glina i prah). Sitnozrnaste estice u koherentnom tlu su povezane ak i ako nema vode u tlu, to je osobito izraeno u tlu s veim sadrajem gline.

Koluvij (engl. colluvium) openiti naziv za bilo koju nevezanu, heterogenu, slabo sortiranu i nekoherentnu mjeavinu mase tla i/ili fragmenata stijene na padinama. Ko-luvij nastaje troenjem stijena i djelovanjem gravitacije, erozijom vode i/ili puzanjem. Najee se debljina nakupina poveava od vrha prema podnoju padina. Te su naslage potencijalno nestabilne pa moe doi do pojave klizanja.

Koluvijalni nanos, sjeveroistona obala otoka Cresa (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 41

Konatna voda (engl. connate water) jedna od genetski tipova podzemne vode.

Konglomerat (engl. conglomerate) ili valutinjak naziv za vie ili manje vrsto vezanu klastinu sedimentnu stijenu koja se sastoji od zaobljenih do poluzaobljenih odlomaka veih od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina i oblik zrna ovisi o vrsti i tvrdoi ishodine stijene, kao i o duljini transporta. Eruptivne i masivne sedimentne stijene daju sferina zrna, a tankoslojevite i kriljave stijene plosnata zrna. Prijelazni tip izmeu bree i konglomerata naziva se breo-konglomerat. Po podrijetlu se razlikuju rijeni, jezerski, marinski i glacijalni konglomerati. Konglomerati dekorativnog izgleda rabe se kao arhitektonsko-graevni kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i obiljeju veziva.

Kontinentska padina (engl. continental slope) ili slaz dio kontinentskog ruba, koji se prua od kontinentskog praga (dubina 100 do 400 m) do kontinentskog podnoja (dubina 1.500 do 3.500 m). Padina ima vei nagib od kontinentskog podnoja (1-4%). Na padini su esti pokreti masa golemih dimenzija obliku blatnih tokova, debritnih to-kova i mutnih struja koje stvaraju turbiditne naslage (fli). Ponegdje su u padinu usjeeni

Konglomerat, kvartar, dolina rijeke Krke (Foto: . Benac)

42 SVEUILITE U RIJECI

podmorski kanjoni kroz ije se kanale prenose sedimenti s kontinentskog praga i taloe u obliku dubokomorskih lepeza kilometarskih dimenzija na abisalnim ravnicama.

Kontinentski prag (engl. continental shelf) ili kontinentski elf (sublitoral) poto-pljeni dio kontinenata, a esto potopljeni nastavak obalnih ravnica. Gotovo je ravan pa je prosjean nagib dna samo 1,7 . Kontinentski prag protee se od obale do gornjeg ruba kontinentske padine, odnosno do dubine 100 do 400 m i najplii je dio kontinent-skog ruba. To su zone intenzivne terigene sedimentacije i velike bioprodukcije, a kao posljedica, taloe se i biogeni sedimenti (preteno karbonati), ali i organski ostatci. Na kontinentskom elfu nalaze se podmorski dijelovi rijenih delti. iroki elfovi prostiru se na pasivnim oceanskim rubovima, gdje je granica kontinenta i oceana na jednoj tek-tonskoj ploi litosfere (sjevernoatlanski, sjevernosibirski, patagonijski i sl.). Kontinent-ski prag moe biti uvuen i u kontinente (Hudsonov zaljev u Kanadi, Baltiko more, Arapsko-perzijski zaljev i sl.). Ondje gdje je granica oceana i kontinenta zona subdukci-je iznad koje se protee dubokomorski jarak, kontinentski je prag vrlo uzak (podmorske padine uz obale ilea ili Perua).

Kontinentski rub (engl. continental margin) podruje sublitorala i batijala, a obuhvaa kontinentski prag, kontinentsku padinu i kontinentsko podnoje. See do du-bine 3000 do 5000 m, nakon ega se prua dubokomorsko podruje.

Kontinentsko podnoje (engl. continental rise) je najdublji dio kontinentskog ruba, koji se prua od podnoja kontinentske padine (dubina 1.500 do 3.500 m) do abisalne ravnice. Podnoje ima manji nagib od padine. U njega su takoer mogu biti usjeeni podmorski kanjoni, ali su ee dubokomorske lepeze Na padinama se taloe sedimenti doneseni pokretima masa na kontinentskoj padini i mutnim strujama (fli).

Korund (eng corundum) mineral po sastavu aluminijski oksid Al2O3. Kristalizira u heksagonskom sustavu. Velike je tvrdoe (9 po Mohsovoj ljesvici). Stoga se rabi kao abrazivno sredstvo. Prozirni kristali koriste se kao dragulji: rubini (crvene boje) i safiri (tamnoplave do bijele boje).

Kraton (engl. craton) naziv za stare konsolidirane mase nastale u pretkambriju koje tvore kontinentalnu Zemljinu koru. Sastoje se preteito od granita. Razlikuju se dva osnova tipa kratona: platforme pokrivene sedimentnim stijenama i titovi gdje se granitna stijenska masa nalazi na povrini.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 43

Kreda (engl. Cretaceous) najmlai period mezozoika koji je trajao oko 80 milijuna godina (145 Ma do 65,5 Ma). Kreda se dijeli na dvije epohe.

Kremen (engl. silica) naziv za kvarc.

Kriosfera (engl. cryosphere) zaleeni dio hidrosfere.

Kristal (engl. crystal) ili ledac mineral homogenog tijela, element ili kemijski spoj s odreenom unutranjom graom ili kristalnom reetkom sastavljenom od atoma, iona, ionskih skupina i molekula. Kristali se esto susreu u pravilnim geometrijskim oblicima, koji su odraz pravilne unutranje grae. Kristal je omeen kristalnim plohama koje se sijeku u bridovima, a bridovi u vrhovima. Proces nastanka kristala naziva se kristalizacija. Svojstva kristala kao to su kristalizacijski oblik, kalavost, tvrdoa, gustoa, boja, sjaj, kutovi refrakcije i refleksije svjetlosti i sl., ovise o sastojcima i prostornoj reetki. Kristali imaju tri vrste simetrijskih elemenata: ravninu, os i centar simetrije. Postoje 32 kombi-nacije elemenata simetrije (kristalne klase) koje s obzirom na duljinu i meusobni odnos kristalizacijskih osi moemo grupirati u est kristalnih sustava: kubini, tetragonski, hek-sagonski, rombski, monoklinski i triklinski.

Kristal kvarca (Foto: . Benac)

44 SVEUILITE U RIJECI

Kristalasti kriljavci (engl. crystalline schists) zajedniki naziv za metamorfne stijene sa kriljavom teksturom, koje su nastale u procesu regionalne metamorfoze. kriljavci niskog stupnja metamorfoze su: slejt, filit, tinjevi kriljavci ili mikaisti, zeleni kriljavci te glaukofanski i talkni kriljavci. Slejt je stijena najnieg stupnja me-tamorfoze, dok filit moe nastati od istih stijena kao i slejt, ali je pretrpio vii stupanj metamorfoze. Tinjev kriljavac ili mikaist nastao je metamorfozom sitnoklastinih sedimentnih stijena, ali i eruptivnih stijena kiselog i neutralnog sastava. Zeleni i klo-ritni kriljavci nastali su od bazinih i ultrabazinih eruptivnih stijena. Glaukofanski kriljavci nastali su od bazinih eruptivni stijena, kao i iz pjeenjaka i lapora. Talkni kriljavci nastali su metamorfozom ultrabazinih eruptivnih stijena. kriljavci visokog stupnja metamorfoze su: amfibolski, granatni, distenski i grafitni riljavci te gnajs, gra-nulit, eklogit i migmatit. Amfibolski kriljavci nastali su od bazinih eruptivnih stijena i lapora. Granatni kriljavci mogu nastati od veine eruptivnih i sedimentnih stijena. Distenski kriljavci mogu nastati od sitnoklastinih sedimentnih stijena, dok grafitni kriljavci nastaju od slinih stijena, bogatih organskim primjesama.

Kr (engl. karst) izraz za teren specifine morfologije, nastao preteito korozij-skim djelovanjem (okravanjem) povrinske i podzemne vode u karbonatnim stijenama, posebice vapnencima. Evolucijski model krkog krajolika ukljuuje dugotrajne fluvijal-ne erozije i kratkotrajne padinske procese, ali i dugotrajno kemijsko otapanje vapnena-ca. Fluviokr se razvijaju veinom u prvoj fazi okravanja, u podrujima s intenzivnim oborinama, kada dotok u krki sustav premauje njegov kapacitet odvodnje. Tijekom evolucije kra nastaju specifini reljefni oblici: krape, ponikve, jame, ponori, krke uvale, krka polja i krke zaravni, a u podzemlju brojne pilje i kaverne. Krka podruja imaju veliku upojnost pa povrinska voda brzo prodire do krkog vodonosnika. Stoga podruja kra esto oskudijevaju povrinskim, a bogata su podzemnim vodama. Krki tereni u kojima su razvijeni svi krki oblici nazivaju se potpuni kr ili holokarst, a ako neki oblici izostaju, takav teren zovemo nepotpuni kr ili merokarst. Tereni u kojima se krki oblici izmjenjuju s nekrkima zovu se fluviokr. Za epirogenski ili platformski tip kra znaajna je slaba tektonska deformacija karbonatnih stijena. Karbonatne stijene u orogenetskom tipu kra pretrpjele su velike naknadne deformacije zbog tektonskih pokreta (intenzivno boranje i rasjedanje te navlaenje) pa se mogla znatno poveati debljina naslaga podlonih okravanju. Dinarski je kr orogenetski tip kra, u svijetu po-znat kao klasini tip kra. Kr ini gotovo polovinu kopnenog dijela teritorija Republike Hrvatske. Posebnost je potopljeni kr uz obale i otoke Jadranskog mora.

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 45

Krka uvala (engl. karstic depression, uvala) duguljasto udubljenje u kru duljine od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara. Ovaj tip depresija nastao je spaja-njem dviju ili vie ponikava. Krke uvale najee nemaju povrinske vodotoke.

Krka zaravan (engl. karstic plateau) prostrana zaravnjena povrina na karbo-natnim stijenama. Na sebi ponekad imaju ponikve i krke uvale ili se unutar njih nalaze

Krki predio, jugozapadni dio otoka Krka (Foto: . Grani)

46 SVEUILITE U RIJECI

krka polja. Na nekim su mjestima u krke zaravni usjeeni kanjoni rijeka. U podruju dinarskog kra poznate su Istarska, Prominska i Unsko-koranska zaravan.

Krki vodonosnik (engl. karstic aquifer) sadri openito duboke podzemne vode, koje se napajaju uglavnom padalinama. Tok vode najee je brz i turbulentan. esto je sifonsko teenje. Kroz pilje ili piljske sustave ponegdje teku rijeke ponornice. Topo-grafska razvodnica sliva obino se ne poklapa s podzemnom razvodnicom.

Krko polje (engl. polje, karst polje) duboka zatvorena depresija duljine do neko-liko desetaka kilometara. To je najvea morfoloka pojava u kru. Dna polja veinom su zaravnjena i pokrivena mlaim jezerskim i aluvijalnim sedimentima. U dinarskom kru polja su jedine vee obradive povrine, iji je postanak predisponiran tektonskim pokretima pa se pruaju u smjeru sjeverozapadjugoistok. Kroz veinu krkih polja teku stalni ili povremeni vodotoci to izviru na jednoj, a poniru na drugoj strani polja. Kada povrinski dotoci postaju vei od mogunosti poniranja voda, krka polja bivaju povremeno plavljena. Tada ponori postaju periodini izvori estavele.

Krka zaravan, Durmitor, Crna Gora (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 47

Krko vrelo (engl. karstic spring) mjesto istjecanja podzemne vode iz krkog vo-donosnika. Veina krkih vrela ima vrlo promjenjivu izdanost koja je u izravnoj vezi s koliinom padalina.

Grobniko polje kod Rijeke (Foto: . Benac)

Izvor Rjeine (Foto: . Benac)

48 SVEUILITE U RIJECI

Kvarc (engl. quartz) ili kremen mineral, po kemijskom sastavu kristalizirani si-licijski dioksid (SiO2). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Staklastog je sjaja, nema kalavosti i velike je tvrdoe (7 prema Mohsovoj ljestvici). Obino je bezbojan i proziran, ali moe biti ljubiast (ametist), ut (citrin), sme (aavac) ili crn (morion). Kriptokri-stalasti i vlaknasti agregati kremena, ovisno o izgledu, jesu: kalcedon, ahat, oniks ili jaspis. Amorfni SiO2 sa sadrajem vode zove se opal. Kvarc je vrlo est mineral, pa se nalazi u kiselim eruptivnim, kao i u sedimentnim i metamorfnim stijenama. Vrlo je otporan na djelovanje kemijskih initelja troenja stijena. Razlikuju se nisko i visoko-temperaturni varijeteti kvarca. isti kristali rabe se u elektronskoj industriji. Kremena zemlja slui kao abrazivni materijal, a pijesak za proizvodnju stakla.

Kvarcit (engl. quartzite) metamorfna stijena sastavljena preteito od zrna kvarca, bez kriljave teksture. Nastala je u procesu kontaktno-regionalne metamorfoze. Odliku-ju se izrazito visokom vrstoom. Rabi se kao arhitektonsko-graevni i tehniko-gra-evni kamen.

Kvartar (engl. Quaternary) posljednji period kenozoika koji je poelo prije 2,58 milijuna godina. Dijeli se na pleistocen i holocen.

Lahar (engl. lahar) poseban oblik blatnog toka prilikom pokreta masa niz padine vulkana, koje nastaju kada se piroklastini sedimenti pomijeaju s vodom od kia ili otopljenog snijega i leda. Brzina toka moe biti velika i prouzroiti velike tete i ljudske rtve.

Laminaran tok (engl. laminar flow) tip toka vode vrlo male brzine i paralelnih strujnica. Znaajan je za naslage meuzrnskog tipa poroznosti i u stijenama gdje su pukotine vrlo uske. Laminaran tok moe biti jednolik (stacionaran) i nejednolik (nesta-cionaran). Zakonitosti teenja odreene su Darcy-evim zakonom.

Lamprofir (engl. lamprophyre) hipoabisalna eruptivna stijena tamnosive do crne boje. Sadri preteito feromagnezijske minerale.

Lapor (engl. marl) sedimentna stijena sastavljena od razliitog omjera zrnaca kal-cita i estica gline. Laporom se smatra stijena koja sadri 20 do 80% kalcita i gline. Lapori s manje od 20% gline su kalcitom bogati lapori, a oni koji sadre vie od 80%

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 49

gline su glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapor je vana sirovina za proizvodnju cemen-ta. Dominantan je litoloki lan flia.

Laterit (engl. laterite) rezidualno tlo crvenkastosmee boje kao produkt kemijskog troenja bazinih eruptivnih stijena u uvjetima humidne tropske klime. Lateriti su bo-gati hidroksidima eljeza i aluminija.

Latit (engl. latite) ili trahiandezit efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava.

Lava (engl. lava) naziv za magmu, izbaenu iz unutranjosti Zemlje na povrinu ili dno mora.

Ledenjak (engl. glacier) masa leda nastala akumulacijom, zbijanjem i prekristali-zacijom snijega. Dolinski ledenjaci ili gleeri nastaju u visokim planinama i postupno se sputaju kroz doline koje pri