Upload
luka-pejic
View
1.592
Download
7
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Seminarski rad o rimskoj vojsci.
Citation preview
1
Rimska vojska
Kolegij: Pregled antičke povijesti
1. UVOD
Zemljopisne su osobitosti učinile Italiju i Rim najvećom silom zapadnog Sredozemlja. Uz
izniman geostrateški poloţaj, stanovnicima Apeninskog poluotoka u prilog je išla i blaga
klima koja je uvjetovala brzi poljoprivredni razvoj te rudna nalazišta u gorju koja su
pogodovala razvoju obrta i trgovine. Razvijena vojna sila, kao posljedica navedenih povoljnih
prilika, ključan je element u strelovitom usponu Rima koji je svojom stoljetnom dominacijom
oblikovao i utjecao na tijek povijesti Europe pa i šire. Disciplinirane i nadmoćne legije
pokorile su gotov sav poznati antički svijet a model rimske vojske kasnije je postao uzor i
predmet istraţivanja mnogih.
U ovom radu, kroz nekoliko poglavlja posvetit ću se ustroju i odnosima unutar rimske vojske
drţeći se kronologije. Zbog širine i kompleksnosti povijesti Rima, navesti ću samo neke
pojedince i bitke, no to neće biti središnji problem kojim ću se baviti.
2
2. FAZE RAZVOJA I POČECI RIMSKE VOJSKE
Razvoj rimske vojske moguće je podijeliti u tri faze.1 U prvoj fazi vojsku su sačinjavali
graĎani dobrovoljci koji za sluţbu nisu bili plaćeni. Vojska tada nije vodila velike ratove već
se sve svodilo na sukobe izmeĎu susjednih gradova.
Kako se teritorij Rima širio razvijala se i vojska, te tako započinje druga faza. Vojska postaje
profesionalna i dobro organizirana a vojna sluţba se plaća. Osnovna vojna jedinica postaje
legija a saveznici često pomaţu Rim konjicom i strijelcima.
Treću, konačnu fazu razvoja karakterizira uvoĎenje stranih plaćenika u vojnu sluţbu koji
ubrzo postaju većina unutar rimske vojske. Tada razlike meĎu vojnicima postaju sve
izraţenije zbog kulturoloških i jezičnih barijera. U posljednjoj fazi razvoja oruţanih snaga,
vojska se dijeli na kopnenu i morsku tj. mornaricu.
Do razvoja oruţanih snaga dolazi u razdoblju izmeĎu 800. i 750. godine prije Krista. U
najstarija vremena, kako se pripovijeda, vojska je imala 3000 momaka koji su sačinjavali
pješadiju. Tada se vode sukobi sa susjednim gradovima a uzrok im je često kraĎa stoke. Rim
je tada bio utvrĎen a vojska bez organizacije, tek predvoĎena ratnim poglavarom, na razini
ţeljeznog doba. Nešto kasnije, pod utjecajem Grka pretpostavlja se kako je model falangi bio
prisutan i kod Rimljana, a u skladu s tim i oprema vojnika bila je slična onoj hoplitskoj.
Oruţje se izraĎivalo od bronce. Rana rimska vojska, za vrijeme etrurskih kraljeva, razlikovala
se od one kasnije, carske vojske.
1 http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure
3
Rimski vojnici
3. RIM ZA VRIJEME ETRURSKIH KRALJEVA (578. – 510. PR.KR.)
Lacij, pokrajinu djelomično prekrivenu močvarama, naseljavalo je juţno od rijeke Tibera,
malobrojno italsko pleme Latina. Naselja na sedam breţuljaka iznad rijeke datiraju iz 8.
stoljeća prije Krista dok se postanak grada Rima smještava u 6. stoljeće pr. Kr. i pojavu
Etruščana na čelu mlade rimske drţave. Prva četvorica kraljeva bili su naizmjenično latinskog
i sabinskog podrijetla, dok su posljednja trojica bili Tarkvinijevci – Etruščani.
Etruščani su bili kulturno najrazvijeniji narod italskog poluotoka. Ţivjeli su u slobodnim
gradovima koji su meĎusobno sklapali labave saveze i povremeno vladali italskim
plemenima. Vlast Etruščana proširila se izvan granica Etrurije: kao vješti pomorci ovladali su
otokom Korzikom. Osvojili su i pokrajinu Lacij i dali utvrditi grad Rim, te u njemu postavili
na vlast kraljeve dinastije Tarkvinijevaca.
Pretposljednjem od sedam kraljeva, Serviju Tuliju, prema tradiciji se pripisuje reforma
društvenog poretka ; plebs je podijeljen na trideset rodova, koji su se nazvali tribus. Svi ljudi
sposobni da nose oruţje podijeljeni su prema imovinskom stanju na pet klasa a svaki je rod
davao po četiri centurije od kojih su tri bile teško naoruţane (šljem, okrugli štit, koljenice,
oklop, mač i koplje) a četvrta samo praćkama. Pješadiju je Tulije podijelio na seniores ( ljude
od 47-60 god.) za obranu grada, i iuniores ( ljude od I 7 do 46 god.) za pravu ratnu sluţbu.
Značajnu ulogu imale su centurijske skupštine (comitia centuriata), zajedničke za patricije i
plebs, u kojima je imovinsko stanje bilo vaţnije od porijekla. GraĎani ispod minimalnog
4
propisanog imovinskog stanja (cenzus) pripadali su klasi proletera. Reforme su Rim ojačale i
osigurale mu vodeću ulogu u pokrajini Laciju.2
Centurijoni
4. VOJSKA U DOBA REPUBLIKE (509. – 27. PR. KR.)
Prema rimskoj predaji, posljednjeg su etrurskog kralja Tarkvinija Oholog, zbog njegove
okrutnosti, razbješnjeli graĎani svrgnuli s prijestolja i Rim je tako postao republika (lat. res
publica – javna stvar).
4.1. DOBA RANE REPUBLIKE (509. - 217. PR. KR) – USPON RIM. VOJSKE
Kao i do tada, podjela vojnih redova se temeljila na socijalnom statusu, godinama i iskustvu.
Mladi i nedokazani muškarci nazivani su hastati i sačinjavali su prve bojne redove. Stariji
muškarci sa nešto više vojnog iskustva, principesi, bili su teško naoruţani pješaci. Triarii,
veteranske trupe sa najviše iskustva bili su u zadnjim redovima. Svaka legija se sastojala od
1200 hastata, 1200 principesa i 600 triara. Nešto kasnije legiji se pridruţuje i 300 konjanika.
Postojala je još jedna dodatna vojna klasa poznata kao accensi, odnosno adscripticii, koja se
pridruţivala veteranima a uglavnom su pratili vojskovoĎu. Sačinjavali su je većinom proleteri
bez posebne vojne obuke. U vrijeme republike dolazi do formiranja legije, vojne jedinice od
tri a poslije šest tisuća vojnika. Manja vojna formacija bila je centurija (stotina) predvoĎena
2 Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), više autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd,
1966., 303. stranica
5
centurionom. Ratnoj su se sluţbi za republike, kao i u prvim stoljećima carskoga doba
pripuštali isključivo rimski graĎani no bilo je slučajeva da su čak i robovi bili primljeni u
vojsku. Od malih riječnih brodića i obalne straţe, za vrijeme republike razvila se moćna
mornarica sa preko 400 brodova i više od 100 000 mornara. Upravo je to omogućilo Rimu
dominaciju nad Sredozemnim morem. U nedostatku brodograditeljskog iskustva, Rimljani su
se u početku koristili savezničkim brodovima no postupno su ovladali vještinom te izgradili
vlastitu mornaricu. Izumili su i corvus (gavran), pokretni most koji im je omogućio da
spajanjem brodova improviziraju kopnenu bitku. 3
Reljefni prikaz rimske mornarice
4.2 DOBA SREDNJE REPUBLIKE (217. – 107. PR. KR.) – SCIPION AFRIČKI
Nakon iscrpljujućeg prvog punskog rata, Rim je kako bi se sukobio sa Hanibalovim četama,
morao zanemariti klasne podjele te proletere i robove primiti u vojsku bez obzira na njihov
socijalni status i nepoznavanje vojne vještine.
Velike promjene u rimskoj vojsci uveo je vojskovoĎa Publije Kornelije, poznatiji kao Scipion
Afrički. Sa 25 godina preuzeo je nadzor nad trupama u Hispaniji koje je iscrpljujućim
treninzima učinio nepobjedivima. Nakon što je izvršio invaziju na sjevernu Afriku, Scipion se
202. godine prije Krista sukobio sa Hanibalom i u bici kod Zame ga porazio. Ta je bitka od
iznimne vaţnosti u rimskoj vojnoj povijesti zato jer su tada prvi put upotrebljeni taktika i
manevri na bojištu. Poraz kod Kane 216. godine prije Krista pokazao je svu primitivnost
rimskog pristupa bici. Nešto više od deset godina poslije, Scipion se nije oslonio samo na
fizičku nadmoć svoje vojske već je i strateški pristupio sukobu sa Hanibalom, te tako
3 http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure
6
omogućio Rimu nadmoćno osvajanje cijelog civiliziranog svijeta. Svi ostali rimski
vojskovoĎe kasnije su slijedili njegov primjer.4
Scipion Afrički
4 http://www.roman-empire.net/army/army.html
7
4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista
1. FAZA : Vojske se susreću. 5
- Rims ko pješaštvo nalazilo se u sredini vojne formacije i bilo je podijeljeno u tri reda. Lijevo krilo konjice
sačinjavali su ujedninjen i talijanski saveznici a desno Numid ijske snage kralja Mazin isa.
Hanibal je pješaštvo takoĎer podijelio u tri reda s tim da su se u prvom našli plaćen ici, u drugom vojnici sa
feničko-libijskih prostora a u trećem n jegovi najpouzdaniji ljudi i veterani. Na čelu formacije postavio je
slonove. S lijeve strane Hanibal je kao i Rimljani raspolagao numidijskom konjicom a s desne kartaškom.
2. FAZA : Slonovi napadaju.6
- Bitka je započela napadom Hanibalovih slonova koji su trebali izazvati konfuziju i strah meĎu rimskim
vojnicima, no Scipion je to predvidio; razdvojio je redove i ostavio tek vojnike tzv. velitese koji su se borili bez
odreĎene taktike. Nakon toga je zvukom truba prestrašio slonove koji su se razbjeţali. Neki su se čak okrenuli i
na Hanibalove čete dok su drugi ipak nanijeli znatnu štetu Rimljanima.
5 http://www.roman-empire.net/army/zama.html
6 Isto.
8
3. FAZA : Rimska konjica i pješaštvo napadaju.7
Nakon što su se slonovi Kartaţana razbjeţali, rimska je konjica iskoristila neprijateljevu zbunjenost i napala sa
boka. Kartaška konjica se razbjeţala a Scipion je i dalje h ladnokrvno kalkulirao o sljedećem potezu. Nakon toga
su se sukobili prvi redovi rims kog pješaštva i kartaški plaćen ici. Disciplina Rimljana b ila je odlučujući faktor u
srazu ova dva reda i još jednom neuspjehu Hanibalovih vojnika. Drugi red kartaške vojske n ije uspio pruţit i
pomoć plaćenicima u p rvom redu pa je u jednom trenutku čak došlo i do manjih sukoba izmeĎu ta dva reda.
Rimska vojska se sve više pribliţavala, no Hanibal je i dalje drţao svoje veterane a drugi red vojske poslao na
bokove. Tada su se sukobili prvi rimski redovi i kartaški najiskusniji vojnici koji su slovili za najbolje na svijetu.
Rimljan ji su doţivjeli teţak udarac i pretprili su mnogo gubitaka. Ubrzo na bok Scipion šalje i svoje veterane.
Bitak je neodlučena.
5. FAZA : Rimska konjica opet napada.
8
Scipion i Hanibal su raširili svoje redove i izravno se sukobili. Tada je moćna rimska konjica iskoristila
priliku te iznenada napala Kartaţane sa leĎa. Taj potez je odlučilo bitku jer je uzrokovao ko laps Hanibalovih
četa. Rimljani su dobili bitku i rat.
7 http://www.roman-empire.net/army/zama.html
8 Isto.
9
4.3 DOBA KASNE REPUBLIKE (107. – 27. PR. KR.) – VRIJEME REFORMI
U 2. stoljeću prije Krista Gaj Marije, inače neplemićkog podrijetla, uz potporu Senata uvodi
vojne reforme. Omogućio je bezemljašima i proletarijatu da se prijave u sluţbu zato jer ona
postaje plaćena. Siromašne su privukla obećanja zapovjednika o podjeli zemlje i stipendium –
redovite plaća. Stoga se vojska dobrovoljaca počela provoditi u profes ionalnu armiju. Vojna
sluţba trajala je 16 godina.9 Marijevim reformama prethodio je tribun Gaj Grahko 123.
godine pr. Kr., koji je donio zaključke kako je drţava odgovorna za opremanje legionara a
mlaĎi od 17 godina ne smiju biti regrutirani u vojsku.10
Povjesničar Salustije opisao je rat što su ga Rimljani vodili protiv numidskog kralja Jugurte
(111. – 105. god. pr. Kr.). Pobijedio ga je vojskovoĎa Marije, nakon provedene reforme.
''Senat mu se, premda mu je bio protivnikom, nije usuđivao odbiti ni zahtjeva. Uostalom,
dopunsku mu je momčad čak i s radošću bio odobrio, jer je smatrao kako ni puku vojništvo
nije po volji i kako će Mariju brzo nestati sredstava za rat bilo privrženosti svjetine. No to je
bila uzaludna nada; tolika je strast da pođu s Marijem bila obuzela većinu njih. Svatko je u
sebi razmišljao kako će se obogatiti plijenom, kako će se kao pobjednik vratiti kući i drugo
štošta ovako, a Marije ih je svojim govorom u tome uvelike ohrabrio.
...
Marije u međuvremenu stane popisivati vojnike, ne po običaju pređa niti po razredima, nego
kako je u koga bila želja, većinu onih po glavi procijenjenih. Jedni su spominjali kako je to
učinjeno zbog manjka imućnih, drugi zbog konzulove želje za ulagivanjem puku, stoga što je
od te vrste ljudi bio proslavljen i uzveličan, a čovjeku koji teži za moći što je siromašniji to je i
prikladniji, jer mu se njegovo vlastito ne čini dragocjenim, budući da nema ništa, a sve što je
za plaću – časnim.''11
9 http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
10 http://www.roman-empire.net/army/zama.html
11 Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Miklić, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
10
U doba kasne republike sve značajniju ulogu u rimskoj vojsci dobiva i odred kohorti, sačinjen
od 480 pješaka. Sama kohorta je bila pod ijeljena na šest grupa po 80 ljudi. TakoĎer, javljaju
se i izvidnici (exploratores) te špijuni (speculatores) kao posebne vojne jedinice. Nakon što je
uspostavljena dominacija nad Mediteranom moćna se rimska mornarica počela okretati ka
novim ciljevima; Cezar je poslao brodove do Britanskog otočja i spremao se na invaziju a
Pompej se obračunavao sa gusarima.12
Rimski vojnici u formaciji
12
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure
11
5. CARSKA VOJSKA (27. PR. KR. – 476.)
Za vladavine cara Augusta javljaju se pretorijanci, kao elitna carska straţa. Vojska je tada u
potpunosti postala profesionalna. Širenjem rimske drţave, sve češće se regrutiraju i stranci te
se pretpostavlja se da su za vrijeme Augusta oni sačinjavali 65 posto vojske, dok je za cara
Nerona ta brojka opala na nekih 50 posto. Mnogi su stranci sluţili u mornarici pošto Rimljani
nikada u potpunosti nisu ovladali pomorskim ratovanjem. Doduše, mornarica se smatrala
manje prestiţnom nego kopnena vojska. Svi stranci rimsko drţavljanstvo dobivali su
umirovljenjem.13 U vrijeme cara Hadrijana (117. - 138. g.), broj talijanskih vojnika u rimskoj
vojsci pao je na samo 1 posto. To je izravna posljedica uvoĎenja sustava limesa, utvrĎenih
vojnih logora duţ granice povezanih cestama i zidom. Pošto je taj sustav zahtijevao stalni
boravak uz odreĎeni dio granice, caru se praktičnije činilo da regrutira lokalno stanovništvo
nego Rimljane. Tako je opala razina discipline jer su vojnici ţivjeli lagodnijim ţivotom te su
boravili u svojim domovima sa obiteljima izvan logora. TakoĎer, u vojnu sluţbu su pristupali
i mnogi seljaci koji su branili granice unatoč svojoj inferiornosti prema moćnijim legijama. U
to vrijeme dolazi do specijalizacije odreĎenih vojnih odreda, gdje su neki bili predviĎeni za
pustinjske bitke a drugi za borbe u planinskim područjima. 14 Vojska je bila i prilično vaţan
faktor romanizacije. U svakom je pokoljenju oko 150 000 vojnika je naučilo latinski jezik i
dobilo graĎansko pravo. Nakon 25 godina sluţbe, romanizirani vojnik je bio opskrbljen
novcem i zemljom.15 Značajna je i reforma cara Karakale (211. – 217.g.) iz dinastije Severa
koji je ediktom dodijelio graĎansko pravo svom slobodnom stanovništvu Carstva, čime je
provincijski stanovnik, bez obzira na etničku pripadnost, bio izjednačen s Rimljanima.16
Rušenjem dinastije Severa nastupila je politička kriza: planuo je graĎanski rat meĎu brojnim
provincijskim vojskama odlučnim da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike.
Carstvo se gotovo raspalo na provincijske odmetničke drţave. Disciplina u vojsci je oslabila
promjenom nacionalne strukture a sve učestalije provale germanskih plemena Franaka,
Alamana i Gota ugroţavale su sigurnost Carstva. I sam politički sustav drţave bio je sve
13
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure 14
Isto.
16
Povijest svijeta, I. dio ( naslov orig inala: Die Weltgeschichte), urednica: Melita Tomašević, tisak: Slobodna
Dalmacija, 2005., 272. str.
12
militantniji i autokratskiji. Sve je izraţenija postala i barbarizacija vojske koja će kasnije imati
velik utjecaj na razvoj odnosa unutar drţave i pad samog Carstva. 17
6. ŽIVOT U RIMSKOJ VOJSCI
Kako se Rim mijenjao tako su i uvjeti za ulazak u vojsku bili drugačiji. U početku su samo
zemljoposjednici mogli vršiti vojnu sluţbu te su sami bili odgovorni za svoju opremu. Nakon
reformi Gaja Grahka u 2. stoljeću prije Krista, drţava je morala opskrbiti vojnike oruţjem.
Kasnije se vojska profesionalizirala a naposljetku su i stranci postali redovni rimski vojnici.
Glavni uvjet primanja u vojnu sluţbu postala je tjelesna izdrţljivost zato jer su vojnici bili
predviĎeni vršiti duge i naporne marševe. Treninzi su im se sastojali od raznih poligona,
trčanja, podizanja kampova, rezanja drva, plivanja, mačevanja i bacanja koplja. Svaki je
vojnik mjesečno morao pretrčati barem 29 kilometara noseći opremu tešku gotovo 30
kilograma. Treninzi su počinjali u 6 ujutro i trajali do ponoći, i tako dva dana za redom.
Vojnici su takoĎer bili podučavani taktičkim manevrima što je zahtjevalo iznimnu disciplinu,
jer se od njih očekivalo da se bore kao kolektiv a ne pojedinačno. Osim toga, vrlo vaţna je
bila i poduka o rukovanju oruţjem – u početku su vojnici bili trenirani da zadaju jednostavne
ali smrtonosne udarce bez puno pokreta, dok se barbarizacijom vojske to mijenja i sve već
broj stranaca gotovo divljački rukuje mačevima. Poznata tehnika obrane koju su vojnici
morali savladati bio je tzv. testudo, kada su štitovima formirali polukrug i štitili jedni druge.
Najdarovitiji vojnici bili su podučavani za časnike i inţinjere čije je specijalnost bila izgradnja
utvrda, mostova, cesta, golemih rampi ili pak katapulta. Kako bi konačno bio primljen u
legiju, vojnik je morao prisegnuti na odanost drţavi. Prisega se s vremenom mijenjala te
postoji nekoliko povijesnih verzija.18
17
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure 18
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_army
13
Rimska legija
Rimski legijski vojnici dobili su po prvi put plaću u vejskom ratu 406. godine prije Krista,
koja se odnosila samo na odštetu troškova oko uzdrţavanja. Kolika je bila plaća, ne znamo.
U doba republike, plaća legijskoga vojnika na dan iznosila je 2 obola ili 1/3 denara, t. j. 3 1/2
asa po starom novčanom mjerilu, kojim su se uvijek sluţili kod vojničke plaće. Centurion je
imao dvostruko, a konjanik trostruko veću plaću (kako eques equo publico, tako i equo
privato). Što je drţava vojniku dala odijela, oruţja i konja, odbilo mu se od njegove plaće;
samo su savezničke čete bile opskrbljene besplatno. U carsko se doba davalo graĎanskim
vojnicima ţito besplatno a plaća se isplaćivala u jednom obroku. U graĎanskim ratovima
postao je običaj davati vojnicima veće prednosti; za Cezara vojnici su dobili dvostruki
stipendi, i to u tri obroka (svaki stipendinm po 75 denara); car Domicijan plaćao je četiri
stipendia (ali takoĎer u tri obroka), dakle (4 X 75 =) 300 denara. Pretorijanaci su za Tiberija
dobivali 720 denara na godinu, a vojnik gradskih kohorta (cohortes urbanae) 360 denara.
Carevi su takoĎer često vojnicima davali velike novčane darove (donativa).19
Na maršu su običavali Rimljani svaku noć udarati i utvrĎivati tabor (castra facere, ponere),
za koji se je prije mjesto potraţilo. Tabor za duţi boravak (castra stativa; za ljeto: aestiva, a
za zimu: hiberna) učvršćivali su dakako pomnije. Pokraj velikih stalnih tabora, koji su se u
carsko vrijeme nalazili podijeljeni u pokrajinama, svoje podrijetlo zahvaljuju neki gradovi,
osobito uz Rajnu i Dunav. Samo za Polibijevo vrijeme imamo jasan pregled o ureĎenju
rimskoga tabora. Tabor, koji je bio sagraĎen prema točno odreĎenim propisima, tvorio je po
stranama svijeta orijentiran kvadrat, okruţen grabom (fossa) i nasipom zemlje (agger). Tabor
19
http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
14
su kriţale ulice tvoreći pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever – jug) a imao je
četvera vrata: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria straţnja vrata, i dvoja
bočna: principalis dextra i sinistra. Ulica cardo maximus dijelila je tabor u dva dijela ; u
prvom su bili smješteni viši oficiri ujedno sa odabranom momčadi (cohors praetoria i
extraordinarii), dok su u drugom dijelu bile smještene ostale čete. Šatori (tentoria) su bili od
koţe (sub pellibus durare, Liv. 5, 2, 7). U svakom šatoru se obično smjestilo 10 momaka
(contubernium, contubemales). Nizovi šatora dijelile se na viae, a izmeĎu šatora i nasipa
nalazila se 200 rimskih stopa široka ulica.20
Na nasipu i na vratima bila je straţa (stationes, custodiae; noćna straţa: vigiliae, dnevna:
excubiae) dok legijski su konjanici obilazili tabor. Signali su se davali sopilima: tuba, cornu,
tibicina kod pješadije, a zavinutim lituus kod konjice. U taboru su se vršile svakojake vrste
vojničkih vjeţba, te je općenito ţivot u taboru bio škola ratne sluţbe. Kad bi se dao znak, da
se digne tabor, vojnici bi iznijeli na okup prtljagu (vasa colligere), natovarili tovarnu marvu i
onda krenuli na marš.21
Rimski tabor
20
Isto. 21
http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
15
Vojna hijerarhija bila je vrlo razvijena pa je tako poznato mnoštvo činova unutar rimske
vojske. Najviši magistrati, kraljevi, u republici do kraja I. punskoga rata isključivo konzuli
(kadikad diktator) imali su vrhovno zapovjedništvo (imperium) nad vojskom; u pokrajinama
su zapovijedali namjesnici. Svakomu vojskovoĎi kasnije je pridan kvestor i nekoliki legati;
legati su zapovijedali pojedinim dijelovima vojske pod vojskovoĎinim vodstvom. U carsko
doba svakom je legijom zajedno sa auksilijima zapovijedao legatus legionis imajući pretorski
čin (puniji mu je titul: legatus Augusti legionis).22
Legiju su samu u kraljevsko doba vodila tri, počevši od Servijeve vojne reforme, šest tribuni
militum, od kojih su po dva imala dva mjeseca komandu, a oni su meĎu sobom dnevno
izmjenjivali vrhovno vodstvo. Počevši od godine 362. godine prije Krista, birali su ih dijelom
vojskovoĎa dijelom narod, a od 207. godine pr. Kr. samo narod u comitia tributa. Ovi su se
izbori ticali samo 4 redovito novačenih legija. Čim je stvoreno više legija od 4, imenovali su
konzuli tribune (tribuni militum rufuli); oni, koje je narod izabrao, zvahu se tribuni militum a
populo. Pod njima su stajali centurioni (centuriorus, ordinum ductores, ordines), koje je
vojskovoĎa birao izmeĎu najsposobnijih vojnika. Kod svakoga manipula su bila po 2
centuriona: prior i posterior. Centurion kod prvoga manipula triarija nazivao se centurio
primi pili ili primus pilus, te je imao najviši čin. Najniţi centurion bio je decimus hastatus
posterior, i od ovoga mjesta pomicali su se najsposobniji malo po malo do centurionskoga
mjesta. Istaknuti vojnici dobivali su nagradu tako što su bili osloboĎeni od najteţih i najniţih
radnja u logorima (immunes) te su primali veću plaću. Prednosti su imali i principales, tj. svi
koji su stajali izmeĎu centuriona i prostih vojnika. To su bili zamjenici centuriona, tesserari,
koji su dijelili parolu, zastavnik (signifer ili vexillarius), speculatores tj. kuriri, campi
doctores, vjeţbaoci , činovnici u uredu, liječnici, svirači i ostali.23
Disciplina rimske vojske, i to pogotovo one republikanske, bila je gotovo legendarna. Ipak,
vjeruje se da su kasniji rimski povjesničari preuveličali priče o stegi vojnika kako bi izrazili
nezadovoljstvo trenutnim stanjem u vojsci. Povjesničar Polibije tvrdi kako se disciplina
rimske vojske temeljila na strahu a zamaha je dobila tijekom kriznih vremena, kao u doba
punskih ratova. Osim zbog dezerterstva, vojnici su bili kaţnjavani pa čaki i ubijani, zbog
mnogo manjih prekršaja. Disciplina je tek malo popustila u doba Carstva, zbog etničke
22
Isto. 23
http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
16
raznolikosti i mnogih dobrovoljaca. Tada je caru bilo iznimno teško odrţavati tako veliku
drţavu pod kontrolom pa je nastojao ne demoralizirati svoje trupe.
Postojalo je nekoliko oblika blaţih kazni, a to su: šibanje, novčana kazna, dodatne obaveze,
degradacija poloţaja i nečasno otpuštanje iz sluţbe. Tri najteţe kazne bile su smaknuće,
decimacija i raspuštanje trupe. Pogubljenja su se izvršavala u slučaju bijega iz vojske, pobune
ili odbijanja naredbi. Ipak, u praksi se rijetko pribjegavalo pogubljivanju vojnika jer su često u
obzir uzete godine provedene u vojsci, iskustvo, čin i prijašnje ponašanje. Prema mladim
vojnicima Rimljani su imali posebno razumijevanja.24
Decimacija je vjerojatno bila najokrutnija kazna; svaki deseti čovjek u odredu bio je na smrt
pretučen batinama ili kamenovan od strane svojih suboraca. Doduše, ovo je bio krajnji oblik
kazne i kao takav vrlo rijedak. Raspuštanje čitavog odreda se dogaĎalo uslijed pobune ili
zahtjeva za većom plaćom i boljim ţivotnim uvjetima vojnika. 25
Osim udjela kod plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojničkih nagrada za
hrabrost. Neke od njih su su corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovoĎa, ako je
trijumfirao; corona obsi-dionalis ili graminea, koju je vojska, senat ili narod davao
vojskovoĎi za osloboĎenje opsjednuta grada ili armade; corona civica od hrastova lišća za
onoga, tko je spasio ţivot graĎaninu; vallaris ili castrensis za onoga, tko je prvi prodro u
neprijateljski tabor; muralis za osvojenje zidine; navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su
počasno oruţje kao hasta pura. Ove je darove dijelio vojskovoĎa pred vojskom. Nalazimo
podatak takoĎer, da se vojniku za nagradu povećala plaća. Novu vrstu nagrade uveo je Sula
time, što je veteranima poklanjao zemljišta i osnivao vojničke kolonije. 26
Najveće su nagrade za vojskovoĎu bile su te, da ga je pobjednička vojska nazvala
imperatorom te da mu je senat organizirao zahvalnu svečanost (supplicationes, gratulationes)
koja se izvršila u Rimu, a on sam da je u trijumfalno ulazio u Rim. 27
24 http://www.roman-empire.net/army/army.html
25 http://www.roman-empire.net/army/army.html
26 http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
27 Isto.
17
Prikaz Titova trijumfa nakon uništenja Jeruzalema 78. godine
Za iustus triumphus postojao je uvjet, da onaj tko u redovno i zakonito naviještenom ratu sa
neprijateljima (iusto et hostili bello), kao vrhovni vojskovoĎa (suis auspiciis) proširi granice
drţave i pobije preko 5000 neprijateljskih vojnika. Tada je na odreĎeni dan polazio prohod od
Marsova polja kroz porta triumphalis na Kapitolij. Procedura je bila ovakava : na čelu
povorke su bili magistrati i senatori, a zatim glazbeni zbor, ţivotinje za ţrtvu, plijen,
vojskovoĎini liktori te vojskovoĎa sa lovorovim vijencem na glavi i sa ţezlom u ljevici a
lovorovom granom u desnici, pritom vozeći se na sjajnim kolima, koja su obično vukla četiri
čovjeka; jedan servus publicus stajao je iza njega i drţao mu nad glavom zlatnu krunu
Jupiterovu a zatim su slijedili njegovi aparitori i djeca. Napokon je išla uz trijumfalno
pjevanje (io triumphe) pobjednička vojska lovorom okićena. Na Kapitoliju bi se vojskovoĎa
pomolio Jupiteru i prinio svečanu ţrtvu. Iza toga su bile gozbe i druge svečanosti. Niţa vrsta
trijumfa bila je ovatio, kod koje je vojskovoĎa pješice ili na konju ulazio u grad u toga
praetexta s mirtovim vijencem i ţrtvovao ovcu. Za uspomenu pobjeda podizale su se,
mramorne i mjedne statue, ovješene neprijateljskim oruţjem. trijumfalni lukovi i počasni
stupovi. TakoĎer, izraĎivali su se spomenici raznih vrsta, koje su vojskovoĎe sami sebi
podizali ili ih je senat naredio.28
28
http://www.numizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
18
7. OSTALI VOJNI ODREDI
Vrlo sloţena rimska vojska kroz povijest je doţivljavala brojne promjene, pa su se tako
javljali neki manje poznati ali takoĎer vaţni odredi čija se uloga ne moţe zanemariti.
Auxiliu su sačinjavali romanizirani stranci u legijama. Imali su vrlo veliku ulogu u rimskim
osvajanjima a s vremenom su postali većina u vojsci.
Numeri i cunei bile su pješačke i konjaničke jedinice ustrojene od barbarskih vojnika, za
vladavine cara Hadrijana. Sluţili su u obrani dalekih granica Carstva te su se borili protiv sebi
sličnih barbarskih naroda. Britanija, Njemačka, Sirija, Afrika i Dacija bila su glavna središta
regrutiranja ovih vojnika. Nikada nisu primili rimsko graĎansko pravo te su se
sporazumijevali na narodnom jeziku a ne latinskom.
Pretorijanci (cohors praetoria) su bili carska garda koja je štitila Rim i samoga cara (pratili
su ga na njegovim vojnim pohodima). Garda se sastojala izmeĎu 9 i 16 kohorti po 500 ljudi
kojima je zapovijedao pretorijanski prefekt. Sluţba pretorijanaca trajala je 16 godina.
Equites su bili vitezovi i sluţili su u konjici. Nije poznato jesu li formirani u doba Domicijana
ili Trajana. Njihov odred brojio je oko 500 ljudi te za razliku od pretorijanaca, nisu nosili
posebnu odjeću već im je oprema bila odreĎena provincijom iz koje dolaze.
Germani corporis custodes bili su njemački osobni čuvari, caru bliţi nego pretorijanci. Straţa
je brojala oko 300 ljudi te ih je karakterizirala nepotkupljivost. Ipak, zbog strane krvi, bili su
iznimno nepopularni pa ih je car Galba 69. godine raspustio.
Palatini su bili careva straţa koju je zbog potkupljivosti pretorijanaca uveo Dioklecijan.
Gradske kohorte uveo je car Augustin te im namijenio ulogu policije u Rimu. Nakon uspjeha
u glavnom gradu Carstva, odred se proširo po ostatku drţave i patrolirao u gotovo svim
gradovima.
Vigiles, takoĎer oformljeni od strane cara Augusta, bili su vatrogasni odred. Činile su ih
sedam kohorti bivših robova po 1000 ljudi. Raspolagali su tada najmodernijom opremom za
gašenjem poţara te su nosili kacige.29
29
http://www.roman-empire.net/army/army.html
19
8. ZAKLJUČAK
Rimska vojska svakako je jedna od najimpozantnijih vojnih sila u povijesti. Razvojem od
skupine slabo naouruţanih stočara do besprijekorno uvjeţbanog masivnog stroja za
ubijanje, ta je civilizacija zavladala gotovo cijelim poznatim svijetom i zauvijek
promijenila mnoge kulture i shvaćanja. Potrebno je izdvojiti neke pojedince koji su svojim
djelovanjem utjecali na formiranje rimske vojske. Prije svih to su Servije Tulije, Scipion
Afrički, Gaj Grahko, Cezar, August, Hadrijan i Karakala.
Inače mnoštvo izvora govori nam o kompleksnosti samog problema ovog rada koji se
moţe sagledati iz puno aspekata (osvajanja, odnosi i hijerarhija vojnika, taktike, istaknuti
vojskovoĎe itd.). Bez obzira na to, očigledna je činjenica da se kroz disciplinu ali i kasniju
barbarizaciju rimskih vojnih redova, kronološki moţe pratiti sjaj i dominacija te konačni
pad jedne civilizacije koja svojevremeno nije imala ravnopravnog suparnika.
20
9. POPIS PRILOGA
PRILOG BR. 1 - Rimski vojnici
www.hrvatski-vojnik.hr/.../pictures/jojnici.jpg
PRILOG BR. 2 - Centurijoni
http://www.caerleon.net/history/army/cent.jpg
PRILOG BR. 3 - Reljefni prikaz rimske mornarice
www.crystalinks.com/romenavy.html
PRILOG BR. 4 - Scipion Afrički
http://www.dinosoria.com/tragedie/scipion.jpg
PRILOZI 5,6,7,8 - 4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista
http://www.roman-empire.net/army/zama.html
PRILOG 9 - Rimski vojnici u formaciji
http://www.historylink102.com/roman-soldiers
PRILOG 10 - Rimska legija
www.brims.co.uk/romans/images/legion.jpg
PRILOG 11 - Rimski tabor
http://www.legio- i-italica.it/foto/castra.jpg
PRILOG 12 - Prikaz Titova trijumfa nakon uništenja Jeruzalema 78. godine
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/b/bf/Sack_of_jerusalem.JPG
21
10. POPIS LITERATURE
o Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), više autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd, 1966.
o Povijest svijeta, I. dio ( naslov originala: Die Weltgeschichte), urednica:
Melita Tomašević, tisak: Slobodna Dalmacija, 2005.
o Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Miklić, Matica
hrvatska, Zagreb 1998.
o http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure
o http://www.roman-empire.net/army/army.html
o http://www.roman-empire.net/army/zama.html
o http://www.numizmatika.antikviteti.net/vojska.html