Prof. dr. Krunoslav DragariOvić~ Rim:

Kalvarija hrvatskog naroda god. 1945.Titove komisije, ne znamo s kolikom točnošću, ustanovile su,

da je bilanca narodnog otpora u Jugoslaviji bila 1,700.000 mrtvih. ­Međutim osnovni prigovor Titovoj komisiji za ustanovljenje ratnih'zločina nije možda netočnost broja žrtava koliko okolnost, koju'komisija ne navodi, a to je, da je glavni dio tih žrtava upravo pao'pod olovom Titovih partizana i njegove političke policije OZNE,kasnije nazvane UDB-e.

Srpska nacionalistička propaganda u inozemstvu, često po-,mognuta i od Titove propagande, govori o straho\'itim masakrima'izvršenim od strane Ustaša ili Hrvata uopće nad srpskim življem,':optužujući gdjekada i sav hrvatski narod kao takav radi zločina;

genocidija. čak u jednoj službenoj noti londonske "jugoslavenske" :vlade u izbjeglištvu vladi USA, ponavlja se ta optužba godine 1943, ;nakon čega dolazi do loma između hrvatskih i srpskih ministara. "Kao broj srpskih žrtava navodi David Martin 300-600.00, dok u "drugim knjigama i novinama taj broj raste do 1,250.000. Kada bi.ti brojevi bili i približno točni, onda bi Titove statistike ustanovile, .da su čitavi prostrani krajevi u Hrvatskoj i drugim pokrajinama"ostali bez i jednog Srbina. Naprotiv upravo Titove statistike daju ':nam jasan dokaz o vrlo visokim gubitcima hrvatskoga pučanstva'

svakako od srpske ruke, bila ona četnička ili partizanska. Sa ža- _,'i

ljenjem priznajemo ,da je u četiri godine krvavoga građanskog'

rata uništeno mnoštvo nevinih srpskih života, ali isto tako je bje-',lodana činjeninca, da je u ratu Srba protiv Hrvatske države tu istu ~sudbinu doživjela i masa nevinih hrvatskih života, i to u daleko'većem broju nego na srpskoj strani. Da spomenemo ovdje samo'događaje u istočnoj Bosni i Sandžaku, o kojem govore ne samo:hrvatska vrela kao "Siva knjiga" nego i Dedijerov "Dnevnik".~

1941-1942., uspomene generala Koste Nađa, Clissold-ova "Bura:nad Jugoslavijom" i t.d. U sama četiri istočno bosanska kotara.'Foči, Rogatici, Višegradu i čajničim poklali su četnici generala,~

Draže Mihajlovića 29.000 Muslimana (oko 1/3 njihovog ukupnogbroja) u zimi 1941.-1942.0 stradanju nezaštićenoga građanskog;

94

u,h.ihju10

E,

0­

lan,lae"3,'a.u

bile',aajuva:a­ogie­tukononok"rara~la

ogog

'štanovništva govori nam dobro upućena "Civilta cattolica". "Po­~vuda a posebno u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, započeše odmah:nakon izbijanja neprijateljstava između Nijemaca i Rusa teške iheprestane unutarnje borbe, koje su neizbježivo dovele do pljačka­inja i razaranja neprocjenjivih vrijednosti i koje su požele stotine:iisuća nevinih žrtava. Osim pet stranih okupacija (op. pisca: nje­'bačka, talijanska, madžarska, bugarska i kozačka) imale su vrlo'aktivan udio u ovom okrutnom zbivanju i devet oružanih ideolo­;~ja, koje se već prema prilikama međusobno čas udruživale, časp'obijale, uvijek vrlo ogorčeno: komunistički Titovi partizani, Mi­lhajlovićevi četnici, Nedićevi četnici ("Državna straža"), hrvatski!pstaše i domobrani Dr. Pavelića, Ljotićev "Zbor", crnogorski fe­~eraliste i, na kraju, Bijela i Plava garda u Sloveniji".

Najteži, upravo apokaliptički dani po Hrvatski narod, nastu­:pili su dolaskom Titovih komunista na vlast godine 1945. Tada:upravo stradaju stotine tisuća Hrvata kao nikada do tada. Uz ko­irtunistički teror nad svojim ideološkim protivnicima dođoše dopajveće mjere do izražaja nacionalne i privatne osvete. Ne da senijekati, da je u hrvatskim zemljama upravo srpski elemenat, mi­lom ili silom otjeran u partizane, bio najjači nosilac Titova po­~reta. U Titovoj vojsci većina generala i časnika uopće bili su Srbi,~l OZNI - pendentu boljševičkeNKVD - na hrv. teritoriju skorot'Vu vlast imaju Srbi iz Hrvatske, ministar Rade Žigić, podpredsjed­~ik hrv. vlade Duško Brkić, general Veljko Drakulić i drugi. U!Bosni i Hercegovini kroz devet godina šef UDB-e za cijelu repub­nku i pomoćnik ministra unutarnjih poslova bio je hercegovački

~rbin V. šakota. Nema ni jednog imalo većega sela u Hrvatskoj,If da kraj njega ne postoji masovni grob poubijanih antikomunista,Qgromnim dijelom Hrvata. Ti grobovi postaju jezovito veliki; kada"e radi o pobijenim zarobljenicima iz vojničkih formacija, koje su~e borile protiv Tita. O tomu nekoliko primjera iz ove užasne ga­'erije.

Veliki dio hrvatske vojske, koja je brojila oko 250.000 ljudi,il zatvorenim formacijama, praćen od mnogo tisuća civilnih izbjeg­[ica, često s cijelim obiteljima, probio se u svibnju 1945. do engles­kih četa u Koruškoj. Ova vojska kao i' dio civilnih izbjeglica bila",e dijelom prisiljena, da se preda Titovim partizanima, a dijelomriakon razoružanja direktno izručena od engleske komande Tito­~im vojnim formacijama. Niti 40.000 vojnika i civila nije uspjelo~stati nesmetano u okupiranim krajevima od saveznika u Austriji,~dakle je jedan dio kasnije bio prebačen u Italiju: Isto tako su i~llske jedinice izručile Titu sve svoje zarobljenike s područja Ju-

.i,

95

gosiavije. Izručena vojnička lica kao i znatan dio civilnih izbjeg­lica bila su u Jugoslaviji podvrgnuta strahovitim masakrima, ka­kove rijetko povijest pamti. Između 100.000 i 140.000 hrvatskihvojnika poklano je na zvjerski način počevši od austrijske granicepa dalje onim križnim putem, posutim kostima svih poubijanih bo­lesnih i iznemoglih zarobljenika, koji vodi preko Maribora, Celjai Zagreba do Osijeka, Petrovaradina i Kovina, već nedaleko ru­munjske granice. Glavne postaje toga križnoga puta označene sumasovnim grobovima, koji sadržavaju po više tisuća nevinih žrtava.Među..najtežim gubilištima treba spomenuti svakako Maribor, Ko­čevski Rog i čitav niz mjesta u okolici Zagreba.

Kod KočevskogaRoga prvih dana lipnja 1945. kroz osam da­na ubijano je dnevno pet do šest vlakova žrtava, koje su po noći

dovožene iz Ljubljane, šent Vida, Jesenica itd. Cijeni se, da je tu1,lbijeno 30.000 do 40.000 ljudi, o čemu postoji čitav niz zapisnikai to ne samo iz redova masakriranih vojnika nego i iz kasnije od- 'bjeglih Titovih partizana. To je samo jedna od epizoda nezapam­ćenoga zločina, koji u svjetskoj štampi počinje dobivati ime"Super-Katyna". Ubijanja izvršena pod zapovjedništvom general­štabnoga majora Sime Dubajića, Srbina iz okolice Benkovca u Dal­maciji, a neposredni počinitelji pripadali su izabranoj ubilačkoj

četi starih komunista 11. dalmatinske brigade 26. divizije. Po izvr­šenju zločina bili su krvnici nagrađeni veselo-razvratnim dopus­tom na Bledu, a Titova komisija iz Ljubljane od pet lica pod vod­stvom pukovnika Dule Koraća, ličkog Srbina, pregledala je samo r

mjesto masakra i dala minama zasuti ponore, u kojima je ležalo:nepregledno more lješina. Ne da se ustanoviti, da li je na Kočev- ,;skom Rogu ubijeno više Hrvata ili Slovenaca, a među žrtvama je ,bio također izvjestan manji broj Crnogoraca i srpskih četnika. Iz ;samoga logora Vetrinje u Koruškoj izručile su engleske vlasti"11.500 slovenskih domobrana. Spiskovi njihovih imena i danas SUI

sačuvani, ali su ljudi pobijeni. '

Vjerujemo, da Titove vlasti ne će biti zadovoljne s našim sa-:,mo aproksimativno danim brojevima žrtava. Ali i za to ima lijeka.;:Neka one iz svojih arhiva izvade izvještaje svojih nadzornih ko- •misija o "radu" "čistilačkih" četa na terenu i sve će tamo naći po-,,'tanko' opisano. Ako to ne će, onda bi jedna međunarodna komisija L

mogla obaviti iskopavanja i prebrojiti one tisuće lješina na raz-'nim masovnim gubilištima, pa makar to stajalo truda i troškova. ~

Živi će se svjedoci pobrinuti, da dadnu potrebne podatke o glav~:

nim masovnim grobovima.

Još strašnije gubilište hrvatskih zarobljenika bilo je kod Ma.';

96

l

il

3.

el­l­j'-

1-

l-ooT-

eztiu

t­

L

)­

)­

al­

3..

'1-

lli~ora. Oko 40.000 leševa hrvatskih vojnika pobacano je u masov­:e grobove u okolici grada, posebno u antitankovske jarke jugo­'stočno od grada. Iz same Djevojačke škole, koja je služila kao 10­C:Or, izvedeno je i poubijano 1.900 domobranskih hrvatskih časni­

ja. Spominjemo, da uopće kod svega toga nije bilo niti sjene neko­~~ suda pa niti onakovoga, kakav je na pr. bio "Vojni sud za grad:':agreb", koji je "po revolucionarnoj savjesti" od lipnja do kolo­'0za 1945. dnevno izricao osude nad 50 do 80 ljudi, bez sudsker:itrage, bez saslušavanja svjedoka, bez branitelja, bez ikakvoga,ilo javnoga bilo tajnoga procesa i bez mogućnosti priziva protiv.',ude. Pod tom prividnom sudskom formom u Zagrebu padalo je \~~evno 20 do 25 smrtnih osuda.

, Neposredna okolica Zagreba krije veći broj masovnih grobo­da. Pod M'alom piramidom nad selom Gračani, iznad skupine kuća,orodice Haramija ubijeno je u noći 8. svibnja 1945.2.000 hrvat­l'ih vojnika, koje su dva dana kasnije seljaci morali pokopati. U'~jnoj bolnici na Brestovcu ubijeno je iste noći više od stotinu voj­..i~a, bolesnih od tuberkuloze kostiju. U Rakovu Potoku ubijanja,~jnika i građana vršena su svake noći kroz više od mjesec dana:4šinama su napunjeni preko jedan kilometar dugi streljački jar­~l~koji su kasnije radi strašnoga smrada zalijevani karbolom i po­".~vno zatrpani. Napokon su ti jarci bili ograđeni bodljikavom ži­'~:lil1, da narod k njima ne prilazi i istaknut je na njima natpis:[l?arma puževa."li U šumi Jelenovcu nalaze se četiri masovna groba, od kojih je­

dln 12 X 5 m. veličine, sakriva uglavnom dužnosnice Ustaškoga'~kreta. Odatle su kasnije virile iz zemlje ženske cipele ili komadi!tnskog odijela. U ponor između Sopota i Gornjega Sela u Žum­

, '}ku, deset minuta od župne crkve u Sošicama, od 20. V. do 18.OC~ 1945. dnevno su dovozili kamionima vojnike, građane i selja-

'Niz Zagreba, Karlovca, kotara Jaske i t. d., ubijali pred jamom~,nju bacali. Slični masovni grobovi nalaze se u Anindolu, kod

e~tina, u Dubrancu i u šumi kod Brdovca, iznad Lužnice, gdje su:Unje masovne likvidacije' vršene još u kolovozu 1945. Masovni

,~bovi nalaze se također pod kotom 202.'i Da zaštede metke i da možda udovolje sadizmu krvoloka, po­~ni su nožem i sjekirama kod Klanjca od crnogorske brigade 20.'::'1945. mnogi vojnici i ljudi iz okolice. 4. VI. 1945. masovna ubi­~'ja kod Krapine završena su strijeljanjem dvadesetorice sveće-

~a i dvojice klerika, zarobljenih s civilima na povlačenju.:: Ne uzaleći u masakre hrvatskih zarobljenika u Sloveniji (510­hjgradec, Črna na Dravi, Celje, Zidani Most, Kamnik, Brežicei

97

Grobovi hrv. vojnika razasutipo Domovini i Tuđini

i t.d.) spominjemo ovdje događaje iz Hrvatske. Iz kasarne u Viro­vitici,ulica Matije Gubca, izvedeno je 1.718 mladih hrvatskih re­gruta i poubijano u šumi prema Dravi (travanj 1945.). U šumi iz- o~

među Sirove Katalene i Podravskoga Kloštra ubijena su dva vlaka,zarobljenika, oko 2.000 ljudi, koje je onda narod iz okolnih selapremetao tražeći među njima svoje sinove i braću i u blizini zako- l,

pao. Kod Dubočcana Savi potučeno je maljevima i sjekirama 3.000 oo

hrvatskih vojnika, koje su narodne vlasti bile "poslale" njihovim'kućama u Bosnu" a OZNA ih skidala s vlaka u Derventi i Brodu'i upućivala na stratište.

Divljačko ubijanje cjelokupne zarobljene hrvatske vojske"zajedno s njihovim ranjenicima, kao i građanskoga pučanstva, tra-'jalo je nakon zauzećaTravnika 22. X. 1944. punih 48 sati; ubijeno',je više od 2.200 ljudi. U Dubrovniku, u talijanskim barakama na ;.Lapadu, plinom je zagušeno 170 Macedonaca regruta; pred očima r

cijeloga grada (kolovoza 1945.) U mjestu Žmanu kod Zadra po_t·topljeno je u more, nakon neke sumarne presude, oko 2.000 ljudi.;U Bugojnu kraj samoga Vrbasa, nalazi se masovni grob sa 900­1.000 Hrvata, među kojima i njihov župnik. U Sarajevu, kao uos.:talom i u mnogim drugim mjestima u zemlji, partizani su odmah:po zauzeću grada 7. IV. 1945. otvorili prostrane koncentracione'logore. Takav je u Sarajevu bio u Filipovićevoj kasarni, najvećo!"

vojarni na Balkanu, čije je nutarnje dvorište bilo puno logoraša(njih oko 16.000). Svake noći, bez reda i iZbi~anja, odvozila je;"

98

D­

e­z­eala0­

)0mlu

:e,'a­nonaaa10-

di.10­)s·ahne:oJ,šaje

~,ZNA kamionima ljude na ubijanje. Na Ivan-planinu vozili suNNRA kamioni, dar plemenitoga američkog naroda za obnovu

?ugoslavije, mnogobrojne nesretne borce protiv komunizma, gdjelf onda vršena masovna likvidacija po vojnicima KNOJ-a (Komu­i~tička narodna obrana Jugoslavije) pod zapovjedništvom majo­~ OZNE Srbina Bude Milićevića, danas šefa Više partijske škole,~:Beogradu i jednog od najbližih suradnika ministra' unutarnjih,Qslova i šefa OZNE za Jugoslaviju, Aleksandra Ranković,a. Voj­I'i~i V. korpusa generala Rodića odvodili su zarobljenike i masov­;'~ ubijali između Butmira i Kasindola (oko 2.000 ljudi) sve dotle,nk se nije koncem svibnja ustanovio "narodni sud". I tada se iz­ekao veliki broj smrtnih osuda, a strijeljanja su vršena na Koz-,ojćupriji. . ,~ Posebno žalosno poglavlje jest ubijanje mase takozvanih "us-, I

~ških jurišnika", mahom srednjoškolaca od 16 do 18 godina, po-j ijenih u šumi kod Čazme. Kolona, koja je pošla iz Zagreba s, :000 zarobljenika od kojih blizu 1.000 malodobnih jurišnika, skre-I ~la je s ceste u šumu iza Ivanić-grada; nakon masakra stiglo je '

Bjelovar 2.200 ljudi..: Jedan od brojnih logora smrti bio je u Čemernici kod' Vrgin­'osta. Kroz logor je prošlo po najnižoj procjeni 9.000 hrvatskih,~ijnika, koji su bili postrijeljani na Topličkoj kosi svi osim 1.400Đudi, koje je od iste sudbine spasila nenadana amnestija. Na više,,,:jesta bilo je p'otrebno ponovno prekopati masovne grobove. Ta-'o' je na pr. kod sela Podutika, 4% km. od Ljubljane, bilo usmrće­

~: i bačeno u jamu oko 1.500 ubijenih hrvatskih i slov'enskih voj­·Ika. Kad je prijetila pogibao, da lješine okuže vodu, izdao je šef;:: B-e za Sloveniju general Ivan Maček, inače stolar po zanima-ah, nalog kapetanu UDB-e Lenartu, da izvadi lješine iz jame i po­<0pa na drugom mjestu. Lešine su vadili od 16. VI. 1945. kroz.-ar dana njemački zarobljenici, koji su po svršetku posla bili li­

:'dirani, da ne ostane svjedoka toga zlodjela. Uopće njemački

:arobljenici ubijani su na sve strane u masama kao na pr. kod Du­.:ovnika, Pule, Krka, i drugdje. Na otoku Krku, na četiri različite0~Čke, zarobljeno je 800 Nijemaca i pobijeno sve do zadnjega čov­e~a, uključivši amo i ranjenike.

.;' Ovdje je spomenut tek malen dio glavnih partizanskih zlo­i'~a: čitave oblasti, možda najkrvavije i s najvećim brojem žrta­~~ kao Lika, Kordun, Srijem, Krajina i t.d. nisu uopće ni dotak­

dl!l.te. Već s dosada sabranim materija)om i stotinama' svjedoka u"pzemstvu mogli bi se napisati debeli svesci strašnih optužbi pro­. wonoga režima, koji je imao moralne kuraže optuživati druge'aa ratne zločince na svojim domaćim kao i internacionalnim fo-

'}:-

99

_I

Hrvatska majka moli i plače za poubijanom djecomnevinim žrtvama okrutnoga komunizma

rumima. Zločini komunističkoga režima u Jugoslaviji dogodili Su e

se velikim dijelom već po svršetku rata te su tim gori i vredniji'svake osude. Proporcije zločina primaju gdjekada opseg formal.·'noga genocidija, a broj njegovih žrtava u Hrvatskoj zasjenjuje i­barem pedeseterostruko onaj u Katynu, koji je potresao savješću'

civiliziranoga svijeta, da jedna internacionalna komisija ispita ~

materijal, ustanovi odgovornosti i donese svoj pravorijek i u pi.:tanju ovih opsegom i okolnostima daleko težih zločina, počinjenih,

doduše od jedne komunističke države, ali učlanjene u Ujedinjene -;'Narode na bazi karte istih Ujedinjenih Naroda!

100

l

l1IrI

5

" "Dani.uredima.i, slobod-

.-o IC_ D'-

HRVATS.KI KALENDA"'RHRV. KAT. GLASNIKA I DANICE

za prostu godinu

1955.

Posvećen

MUćENICIMAsv. VJERE I DOMOVINE HRVATSKE

•

Izdaju

HRVATSKI FRANJEVCIU SJEDINJENIM AMERIćKIMDRžAVAMA

Uredio

DR. FRA DOMINIK MANDIĆ, O.F.M.

GODINA XII.

CROATIAN FRANCISCAN PRESS

4851 Drexel Boulevard

CHICAGO 1954.