POGLAVLJE 7

1)Koji su revizorski ciljevi u reviziji potraživanja i prodaje?

Revizorski ciljevi u reviziji potraživanja i prodaje su:1. razmotriti funkcionisanje interne kontrole za potraživanje i transakcije prodaje2. potkrijepiti dokazima postojanje potraživanja i dogaðanje transakcija prodaje 3. dokazati kompletnost potraživanja i transakcija prodaje4. odrediti da klijent ima pravo knjižiti potraživanja 5. dokazati tačnost i ispravnost knjiženja potraživanja i prodaje6. vrednovanje potraživanja i prodaje u odgovarajućoj netoostvarivoj vrijednosti.

2)Koje su poslovne transakcije koje su povezane s prodajom i trebaju biti predmet kontrole?Poslovne transakcije koje su povezane s prodajom i trebaju biti predmet kontrole su:

1. prihodi od prodaje2. potraživanja od kupaca3. sumnjiva i sporna potraživanja4. žiroračun5. popust6. povrat robe

3)Koje su procedure revizije tipične za rad kod verifikacije transakcija prodaje i potraživanja od kupaca?

Sljedeće procedure revizije su tipične za rad kod verifikacije transakcija prodaje i potraživanja od kupaca:

A)Razmatranje interne kontrole prodaje i potraživanja1. razumjevanje i dokumentovanje interne kontrole2. procjena rizika kontrole i oblikovanje dodatnih testova kontrole3. izvršenje dodatnih testova kontrole

B)Izvršavanje nezavisnih testova za transakcije prodaje i potraživanja1. prikupljanje starosne liste potraživanja od kupaca, njihova analiza i sravnjenje s glavnom knjigom2. konfirmacija potraživanja sa dužnicima3. pregled priznavanja prihoda4. procijeniti da li neka potraživanja imaju osnova5. procijeniti adekvatnost ispravki za sumnjiva potraživanja6. izvršenje analitičkih procedura vezanih za potraživanje od kupaca i računa prihoda7. procjena ispravnosti klijentovog računovodstva vezano za potraživanje od kupaca i račune prihoda

1

8. istražiti vezu računa potraživanja sa ostalim povezanim računima9. procijeniti podatke o potraživanjima i prodaji koji su objavljeni u finansijskim izvještajima

4)Šta su dodatni testovi kontrole, koji su to testovi koji se primjenjuju kod revizije prodaje i potraživanja?

Dodatni testovi kontrole koji se izvršavaju, pomažu revizoru da bolje razumije internu kontrolu i da procijeni da li te procjene omogućavaju planirani procijenjeni nivo kontrole rizika.

U tom smislu revizori mogu izvršiti sljedeće testove:

1. Istraživanje značajnih aspekata uzoraka transakcije prodaje pomoću kojih mogu uskladiti da li tok operacije transakcije efikasno funkcioniše

2. Uporeðivanje i povezivanje dokumenata iz uzorka prije svega provjere ima li za svaku otpremnicu faktura i u kojoj je fazi plaćanja

3. Pregled načina ovjeravanja i kolanje dokumentacije je postupak koji revizori mogu izvršiti i tokom izvršavanja drugih procedura

4. Sravnanje izabranih primljenih pazara i izvoda sa fakturama i knjiženjima u analitičkim evidencijama i glavnoj knjizi

5. Ponovno razmatranje rizika kontrole i kreiranje nezavisnih testova se vrši po završetku prethodnih istraživanja

5)Šta je knjižna obavijest i kada se šalje?

Ako postoji greška na fakturi ili nisu isporučeni prozvodi prema specifikaciji u otpremnici javlja se knjižna obavijest. Knjižna obavijest se šalje npr. ako je kupcu zaračunat veći iznos ili ako kupca treba zadužiti za grešku ili za zateznu kamatu.

6)Šta je konfirmacija potraživanja i koja dva metoda se primjenjuju?

Konfirmacija potraživanja je postupak direktne veze sa dužnikom u kojem se postiže verifikacija salda na računu potraživanja. Ovim postupkom revizor pribavlja dokaz da potraživanja i kupac postoje.

U toku procesa konfirmacije mogu se primjeniti dvije metode: pozitivni i negativni metod. Pozitivni metod ima dva načina potvrđivanja.

Po prvom dužnik treba da potvrdi iznos potraživanja dat u zahtjevu za konfirmaciju. Drugim načinom dužniku se dostavlja zahtjev za konfirmaciju bez iznosa tako da dužnik daje informaciju o dugu.

Kada se koristi negativni metod onda se u direktnoj vezi od dužnika traži da odgovori samo ako se ne slaže sa iznosom duga. Ovaj metod se koristi kada ima mnogo kupaca sa malim saldom.

2

POGLAVLJE 8

7 ) Opis i definisanje dugovanja – obaveza prema dobavljačima

Dobavljači – dugovanje ili obaveze prema dobavljačima opisuju kratkoročne neplačene obaveze za nabavljenu robu ili usluge u toku redovnog poslovanja. Tipične transakcije su stvaranje obaveza koje se odnose na nabavku robe, sirovina, sredstava za postrojenja, rezne popravke, usluge i slično.Obaveze ili dugovanja dobavljačima se evidentiraju na osnovu fakture ili računa obračunate obaveze ili obračunati troškovi se obično knjiže na osnovu procjena menadžmenta.

8)Koji su ciljevi revizije kod revizije obaveza prema dobavljaču?

Ciljevi revizora kod revizije dobavljača i ostalih obaveza su:1. Razumjevanje interne kontrole obaveza prema dobavljačima2. Utvrðivanje postojanja proknjiženih obaveza prema dobavljacima i da klijent ima obligaciju

da plati te obaveze3. Dokazati potpunost poslovnih dogaðaja i knjiženja u vezi s dobavljačima4. Utvrðivanje vrednovanja obaveza prema dobavljačima u skladu s opšteprihvaćenim

računovodstvenim principima5. Dokazati ispravnost liste obaveza prema dobavljačima6. Procijeniti jesu li prikazivanje i objavljivanje obaveza odgovarajuća.

9)Koje su osnovne vrste dokumenata u ciklusu nabavke i stvaranja obaveza?

Osnovne vrste dokumenata u ciklusu nabavke i stvaranja obaveza su:

Nalog za nabavu kojim ovlašteni radnici naručuju potrebnu sirovinu, robu, uslugu i sl Narudžbenica sadrži podatke o vrsti i količini robe ili usluge, kao i izjavu zašto se roba ili

usluga nabavlja Ulazna faktura je račun koji šalje dobavljač Knjižna obavijest kojom se dobavljači zadužuju ili odobravaju za razlike u isporuci robe

10)Koje su glavne evidencije računa vezanih za obaveze i plaćanja?

Glavne evidencije su:

Knjiga ulaznih faktura (KUF) gdje se prema prispjeću fakture unose hronološki Analiticko knjgovodstvo dobavljača - salda konta dobavljača, gdje se evidentiraju

transakcije u vezi dobavljača. Ukupan iznos salda konti dobavljača mora biti jednak saldu obaveza prema dobavljačima u glavnoj knjizi

Izvještaj nadležne organizacije za platni promet o promjenama i stanju žiroračuna

3

11)Koji su koraci razmatranja interne kontrole obaveza prema dobavljaču? (Program revizije obaveza prema dobavljaču)

Razmatranja interne kontrole obaveza prema dobavljaču:1.Razumjevanje interne kontrole obaveza prema dobavljačima2.Procjena rizika kontrole i oblikovanje dodatnih testova kontrole3.Izvršavanje dodatnih testova kontrole:

a) verifikacija uzorka prijenosa obaveza iz dnevnika u glavnu knjigub )pregled prateće dokumentacije i kontrola putem izabranog uzorka, računa obaveza i analitičkog knjigovodstva

4.Ponovna procjena rizika i modifikovanje nezavisnih, suštinskih testova za obaveze premadobavljačima.

12)Koji su nezavisni testovi transakcija i salda obaveza prema dobavljačima? (Program revizije obaveza prema dobavljaču)

Nezavisni testovi transakcija i salda obaveza prema dobavljačima:1. Priprema probnog bilansa obaveza i sravnjenje s glavnom knjigom2. Dokazivanje salda izabranih dobavljača uz kontrolu prateće dokumentacije3. Potvrda obaveza u direktnoj vezi s dobavljačem4. Izvršavanje analitičkih procedura za obaveze prema dobavljačima i povezanim računima5. Istražiti neknjižene obaveze6. Izvršiti procedure identifikovanja obaveza prema dioničarima, direktorima i drugim7. Procijeniti prezentaciju i objavljivanje obaveza prema dobavljačima u bilansu stanja

POGLAVLJE 9

13)Šta uključuje zalihe u trgovinskim a šta u proizvodnim društvima?

Zalihe su jedna od najvećih stavki u tekućim sredstvima. U trgovinskim društvima zalihe se sastoje od nabavljene robe za prodaju kupcima. Kod proizvoðačkih preduzeća zalihe uključuju: a) zalihe materijala b) proizvodnju u toku c) zalihe gotovih proizvoda.

14)Koji su ciljevi revizije zaliha i troškova prodaje?

Ciljevi revizije zaliha i troškova prodaje su:

1. upoznati internu kontrolu za zalihe i troškove prodaje2. utvrditi postojanje zaliha3. ustanoviti potpunost zaliha4. ustanoviti klijentova prava na proknjižene zalihe5. ustanoviti transakcije ili dogaðaje koji se odnose na zalihe i troškove prodaje6. odrediti vrednovanja zaliha i troškova za prodato odgovarajućom metodom7. odrediti prikazivanja i objavljivanja zaliha i troškova prodaje

4

15)Objasniti funkcije: nabavke, skladištenja, proizvodnje, sistema računovodstva troškova i kontinuiranog sistema zaliha?

Funkcija nabave. - U malim društvima nije moguće organizovati poseban dio za nabavu pa je uobičajno da kontrolu svih transakcija nabave vrši vlasnik. U velikim društvima su odvojeni odsjeci ili sektori koji imaju ovlaštenja za nabavu.

Funkcija skladištenja. - Sva društva imaju nezavisno od nabave dio koji prima i skladišti zalihe. Taj dio provjerava i odgovoran je za primljena dobra i količine, otkriva štetu i skladišti materijal, robu i proizvode.

Funkcija proizvodnje. - Proizvodnja je transformacija resursa u proizvode. Koliko je resursa potrebno u proizvodnji odreðuju zaposleni u tom sektoru i na osnovu toga prave trebovanje.

Sistem računovodstva troškova. - Za adekvatno praćenje potrošnje materijala, odreðivanje vrijednosti zaliha i za izračunavanje vrijednosti zaliha gotovih proizvoda potrebno je imati sistem troškovnog računovodstva. Ovaj sistem evidentira sve troškove koji se odnose na proizvodnju i zalihe gotovih proizvoda i u tom smislu je sastavni dio internog računovodstva.

Kontinuirani sistem zaliha. - Ovaj sistem evidentiranja zaliha je važan dio interne kontrole, jer pokazuje u svako doba količinu i strukturu zaliha na raspolaganju. Društva u BiH rijetko koriste ovaj sistem voðenja zaliha jer zahtjeva više rada pa je i skuplji.

16) Povezanost revizije zaliha i troškova prodaje

Zalihe i proizvodnja u toku čine proizvodni ciklus, dok prodaja zaliha i utvrđivanje troškova za prodato pripadaju prodajnom ciklusu. Za provođenje interne kontrole zaliha, prizvodnje u toku i troškova za prodato potrebno je vršiti provjeru usklađenosti osnovnih funkcija faze procesa, kako bi se utvrdila vjerodostojnost prikazanih stanja u finansijskim izvještajima.

Postoje 4 osnovne faze koje treba uporediti.U prvoj fazi provjere upoređuje se izlaz materijala sa skladišta i troškovi direktnog materijala koji terete troškove prizvodnje u toku.U drugoj fazi se vrši provjera iznosa sa platnih lista i iznosa na odgovarajućim računima grupe (troškovi zaposlenih). Te se isto tako provjeravaju i iznosi računa proizvodne režije i terećenje u klasi 3.U trećoj fazi provjera se vrši upoređivanjem stavki prenesenih sa konta Proizvodnje u toku i stavki na dugovnoj strani konta tj. Gotovi proizvodi u skladištu.U četvrtoj fazi se upoređuje potražna strana Zalihe gotovih proizvoda sa dugovnom stranom Troškovi prodatih proizvoda.

5

17)Nabrojati korake razmatranja interne kontrole revizije zaliha i troškova prodaje?

Razmatranje interne kontrole zaliha i troškova prodaje:1. Upoznavanje i razumijevanje interne kontrole zaliha i troškova prodaje2. Procjena kontrolnog rizika i oblikovanje dodatnih testova kontrole zaliha i troškova prodaje3. Izvršenje dodatnih testova kontrole u okviru kojih se:

a) istražuju značajni aspekti transakcija nabave metodom uzorkab) testira se sistem računovodstva troškova

4. Ponovna procjena kontrolnog rizika i modifikovanje nezavisnih testova zaliha i troškova prodaje.

18)Objasniti dodatne testove kontrole kod revizije zaliha i troškova poslovanja?

Izvršavanje dodatnih testova pomaže da se bolje procijeni rad klijentove interne kontrole a tipični primjeri tih testova su:

A)Istraživanje značajnih aspekata transakcija nabave metodom uzorka.

Prva faza u revizorskim testovima interne kontrole i njezinih procedura je analiza klijentovog ciklusa nabavnih transakcija.Testovi mogu obuhvatati sljedeće korake:

1. izbor uzorka nabavnih transakcija2. ispitati opravdanost nabavki 3. ispitati povezanost i ispravnost faktura dobavljača, primki i plaćanja4. pregled faktura dobavljača s popustima, načini otpreme i kreditne uslove 5. usporediti količine i cijene u fakturi dobavljača, narudžbenici i primki 6. provjeriti način i ispravnost knjiženja

B) Testiranje sistema računovodstva troškova

Za kvalitetnu reviziju zaliha i troškova za prodato proizvodnih društava revizori moraju dobro poznavati ne samo teoriju i opšte postavke sistema računovodstva troškova već moraju znati i klijentov sistem pošto u praksi postoji više varijanti za utvrðivanje troškova gotovih jedinica.

19)Koji su nezavisni testovi zaliha i troškova prodaje i objasniti ih?

Nezavisni testovi zaliha i troškova prodaje su:

1. dobijanje listinga zaliha i sravnanje s glavnom knjigom - revizori preduzimaju potrebne korake kako bi utvrdili jesu li evidentirane zalihe ispravno prikazane u finansijskim izvještajima

2. procjena klijentovog planiranja i fizičkog inventarisanja - efikasnost i efektivnost voðenja i popisivanja zaliha zavisi od pažljivog planiranja. Revizori i zaposleni kod klijenta formulišu procedure koje ce olakšati pregled i kontrolu zaliha.

6

3. Prikupljanje dokaza o fizičkim veličinama zaliha i izrada računskog testa - Konkretno i neposredno brojanje zaliha nije funkcija revizora, već to spada u odgovornost menadžmenta. Revizori samo imaju obavezu posmatrati inventuru.

4. Pregled uključivanja nabavnih prodajnih transakcija na kraju godine u bilanse - Pravovremeno uključivanje nabavki i prodaje je važno za potvrðivanje postojanja i kompletnosti zaliha na kraju godine.

5. Dobijanje kopija kompletne fizičke inventure, testiranja dogaðanja i izrada računskog testa - Kada se proizvode veće količine proizvoda, može se javiti neslaganje fizičkog stanja zaliha i knjiženja zbog sljedećih tipičnih grešaka:

A) nepreciznost zbog zaokruživanja B) pretvaranje iz jedne u drugu jediničnu mjeru. Ako se javi neka suštinski bitna greška, revizor je treba u potpunosti istražiti jer ovakve greške mogu povećati rizik kontrole rizika.

6. Procjena zasnovanosti metoda određivanja cijena zaliha - Revizori su odgovorni za ocjenu zasnovanosti metoda za odreðivanje cijena zaliha u skladu sa računovodstvenim standardima i opšteprihvaćenim računovodstvenim principima

7. Testiranje cijena zaliha - Testiranje cijena kod proizvodnih društava dosta je slično kao i u trgovinskim društvima. U oba slučaja, bilo da se primjenjuje LIFO, FIFO, prosječna vrijednost ili drugi oblik verifikacija se vrši prema fakturama dobavljača.

8. Istraživanje analitičkih procedura - Materijalne greške pri odreðivanju vrijednosti zaliha mogu se otkriti analitičkim procedurama zasnovanim na opštim logičkim postupcima.

9. Određivanje zaliha koje su date u zalog i pregled nabavnih i prodajnih ugovorenih obaveza - Verifikacija zaliha uključuje ocjenu revizora jesu li zalihe date kao zalog za neku vrstu obaveze, kao i ispitivanje avansa i drugih nabavnih i prodajnih obaveza u vezi s zalihama.

10. Procjena prezentacije finansijskih izvještaja u vezi s zalihama i troškovima za prodato, uključujući adekvatnost objavljivanja - Jedan od najvažnijih faktora za prezentaciju zaliha u finansijskim izvještajima je metod vrednovanja zaliha.

20)S kojim se problemima revizor može susresti kod revizije zaliha za prvu godinu revizije i koji je to minimum istraživanja koje je neophodno izvršiti?

Ako se revizija obavlja prvi puta u nekom društvu, revizori možda neće biti u prilici da prisustvuju i nadgledaju inverturu. U tom slučaju treba procijeniti i stupiti u kontakt s prošlim revizorom. Ako njihovi radni papiri ukazuju da se zalihe vode u skladu s opšteprihvaćenim računovodstvenim revizijskim standardima onda se novi revizori mogu osloniti na manja istraživanja. Minimum istraživanja uključuje korake:

1) proučavanje metode koja se koristi za vrednovanje zaliha 2) pregled knjiženja zaliha 3) pregled liste inventure i poreðenja sa listama prethodnih godina 4) poreðenje početka i kraja inverture i klasifikacija.

7

POGLAVLJE 10

21)Šta su nekretnine, postrojenja i oprema?

Nekretnine, postrojenja i oprema predstavljaju vidljiva materijalna sredstva koja se u poslovanjukoriste duže od godinu dana i ne nabavljaju se radi prodaje. Materijalna stalna sredstva dijelimo u više podgrupa, a najpoznatije su: zemljišta i šume, građevine i oprema. U velikom broju preduzeća materijalna stalna sredstva čine oko 50% ukupnih sredstava. Međutim, na reviziju ovih sredstava ne troši se mnogo vremena zbog toga što zemljište, građevine, oprema i ostala materijalna stalna sredstva imaju veliku vrijednost, te je relativno malo poslovnih transakcija vezano za njihovu nabavku i eksploataciju. Pored toga, u toku godine su rijetke promjene na ovim kontima.

22)Koji su osnovni revizorski ciljevi revizije nekretnina, postrojenja i opreme?

Osnovni revizorski ciljevi revizije nekretnina, postrojenja i opreme su:

1) razumijevanje interne kontrole za nekretnine, postrojenja i opremu2) utvrđivanje postojanja proknjiženih nekretnina, postrojenja i opreme3) osiguranje potpunosti evidentiranih poslovnih događaja4) provjera klijentovih prava nad evidentiranim materijalnim stalnim sredstvima5) osnovnost transakcija ili događaja vezanih za materijalna stalna sredstva6) utvrđivanje vrijednosti, odnosno alokacija troškova nekretnina, postrojenja i opreme7) procjena prikazivanja i objavljivanja uključujući i objavljene metode amortizacije.

23)Koje kontrole se obično koriste u reviziji stalnih sredstava?

Kontrole koje se obično koriste u reviziji stalnih sredstava su:

1) upoređivanje troška amortizacije sa prethodnom godinom2) iz evidencija stalnih sredstava analizira se obračun amortizacije3) provjerava se odobravanje nabavke stalnih sredstava4) pregled knjiženja lizinga, sredstava izgrađenih vlastitim sredstvima i kapitaliziranje kamata5) provjera fizičkog popisa stalnih sredstava.

24)Koji su koraci u razmatranju interne kontrole revizije nekretnina, opreme i postrojenja? Ukratko objasniti.

1. Razumjevanje interne kontrole nekretnina, postrojenja i opreme2. procjena rizika kontrole i oblikovanje dodatnih testova kontrole3. izvršenje dodatnih testova kontrole i razmatranje podrške planiranog, procijenjenog nivoa

kontrole4. ponovna procjena rizika kontrole za svaku važniju stavku materijalnih stalnih sredstava,

zasnovana na rezultatima testova i, ako je potrebno, kreiranje suštinskih, nezavisnih testova

8

1) za upoznavanje i razumjevanje interne kontrole materijalnih stalnih sredstava prave se dijagrami, upitnici i opisi interne kontrole. Osnovna pitanja su:

a) vrši li se redovna kontrola usklaðenosti analitičkih evidencija stalnih sredstava sa glavnom knjigom

b) uporeðuju li se rezultati inventure s glavnom knjigom c) pravi li se razlika izmeðu troškova koji se kapitaliziraju i troškova koji opterećuju

rashode2) nakon stečenog znanja o internoj kontroli klijenta revizori planiraju procjenu rizika kontrole i

utvrðuju nivo potrebe za dodatnim testovima3) izvršavanjem dodatnih testova direktno se ocijenjuje efikasnost interne kontrole. Ovi testovi

mogu uključivati selektivne uzorke.4) na osnovu rezultata ovih testova revizori ponovo procijenjuju rizik kontrole i odlučuju kako

će pristupiti nezavisnim testovima.

25)Koji su nezavisni testovi revizije nekretnina, postojenja i opreme?Ukratko objasniti.

Nezavisni testovi revizije nekretnina, postrojenja i opreme su:

1. dobijanje zbirnog pregleda promjena za materijalna stalna sredstva i usklaðivanje s glavnom knjigom

2. dokazivanje dodatnih nabavki stalnih sredstava 3. fizicko istraživanja glavnih nabavki postrojenja i opreme 4. analiza računa investicionog održavanja i popravki 5. istraživanje statusa materijalnih stalnih sredstava izvan upotrebe 6. istraživanje rashodovanih sredstava u toku jedne godine 7. analiza evidencije o vlasništvu sredstava 8. pregled prihoda od izdatih sredstava 9. pregled ugovora o lizingu 10. izvršavanje analitičkih procedura za materijalna sredstva 11. ocjena prikazivanja i objavljivanja materijalnih sredstava u bilansu stanja i veza sa prihodima

i rashodima.

A) Dobijanje zbirnog pregleda promjena za materijalna dobra i usklaðivanje s glavnom knjigom može početi s verifikovanjem početnog salda postrojenja i opreme. Na verifikovana salda se dodaju promjene koje su se desile u toku godine. Ove promjene revizori mogu detaljno ispitati ili koristiti metodu uzorka.

B) Ovaj korak je jedan od najvažnijih nezavisnih testova. Osnova testa je provjera ugovora, pisanih isprava, faktura i ostalih pratećih dokumenata, izračunavanje i tretman popusta, ispravnost kapitalisanja i sl.

C) Fizičko istraživanje glavnih nabavki postrojenja i opreme se uglavnom ne vrši detaljno. Ovi testovi sadrže testiranje evidencije da li sredstva postoje i da li su knjižena.

9

D) Kod analize računa investicionog održavanja i popravki glavni cilj revizora je da otkrije kako su ti troškovi tretirani.

E) Istraživanje statusa materijalnih sredstava izvan upotrebe ima za cilj vrednovanje sredstava i način njihovog prikazivanja. Isto tako za ova sredstva se pravi procjena njihove buduće upotrebe.

F) Istraživanje rashodovanih sredstava u toku godine ima za cilj da utvrdi jesu li sredstva prodata, onesposobljena, premještena ili napuštena a da to nije uredno računovodstveno evidentirano.

G) Analiza evidencije o vlasništvu sredstava počinje pregledom dostupnih dokumenata, plaćenih faktura, polisa osiguranja i slično. Ako ima sumnje u vlasništvo mogu se kontaktirati pravnici i upitati za mišljenje.

H) Pregled prihoda od izdatih sredstava se vrši u svim slučajevima kako bi se utvrdilo postojanje ugovora o izdavanju. Ovim se utvrðuje i postojanje sredstava i ko je odgovoran za razne troškove.

I) Sljedeći korak je pregled ugovora o lizingu kako bi se utvrdilo radi li se o operativnom ili kapitalnom lizingu. Od ovoga zavisi i način kapitaliziranja,obračun amortizacije i sl.

J) Izvršavanje analitičkih procedura za materijalna sredstva podrazumjeva korištenje različitih koeficijenata i trendova kao što su: uporeðivanje nabavki tekuće s prethodnom godinom ili uporeðivanje rashodovanja tekuće s prethodnom godinama itd.

K) Ocjena prikazivanja i objavljivanja materijalnih sredstava u bilansu stanja i povezanih računa prihoda i rashoda vezana je za sljedeće principe:1. postrojenja i oprema trebaju biti vrednovani prema opšteprihvaćenim računovodstvenim

principima2. pregled datih hipoteka za kredite mora biti jasan i kompletan3. sredstva koja nisu u upotrebi trebaju jasno biti izdvojena u bilansu stanja.

26)Koje tehnike i procedure se mogu koristiti za izvršavanje nezavisnih testova kod amortizacije?

1. Utvrđivanje sistematičnosti primjene metoda za alokaciju troškova postrojenja i opreme2. Priprema osnovne radne dokumentacije tj. zbirnog pregleda gdje je prezentirana glavna

klasifikacija koja je usklaðena sa glavnom knjigom3. Analiza smanjenja ispravke vrijednosti po osnovu rashodovanja materijalnih stalnih

sredstava4. Izvršavanje analitičkih procedura za amortizaciju.

10

27)Šta je amortizacija?

Materijalna stalna sredstva osim zemljišta se amortizuju i time se nadoknaðuju troškovi usluga sredstava za obračunski period. Znači troškovi nabavke materijalne imovine se alociraju u rashode za određeni broj godina trajanja sredstva i taj postupak se naziva amortizacija.

28)Koji su revizorski ciljevi revizije amortizacije?

određivanje je li korištena metoda obračuna amortizacije prihvatljiva primjenjuje li se metoda kontinuirano da li je obračun urađen izabranom metodom

POGLAVLJE 11

29)Koji su ciljevi revizije prihoda i rashoda?

razumjevanje interne kontrole prihoda i rashoda; utvrðivanje događanja knjiženih transakcija prihoda i rashoda; dokazivanja potpunosti knjiženja prihoda i rashoda; utvrđivanje vrednovanja transakcija prihoda i rashoda u skladu sa opšteprihvaćenim

računovodstvenim principima i dokazivanje da su prihodi i rashodi adekvatno prikazani i proknjiženi.

30)Revizija prihoda?

Revizori pregledavaju prihode u toku drugih ciklusa revizije a prije svega revizije prodaje i potraživanja od kupaca. U procedurama revizije revizori koriste analitičke procedure da uporedetrendove računa prihoda u više godina i tako dolaze do podataka koji ih mogu uputiti na neobična kretanja. U toku revizije prihoda pažnju treba obratiti i na prihode manjih stavki ili transakcija koje se rjeðe dogaðaju. Analiza ovih računa uključuje pregled naplaćenih prihoda po osnovu ranije otpisanih potraživanja, prihodi od prodaje otpada, prihodi od prodaje sredstava i sl. Revizijom ovih računa se najčešće utvrdi da neke transakcije nisu knjižene.

31)Koji nezavisni testovi se mogu koristiti kod revizije rashoda i objasniti ih?

Izvršavanje analitičkih procedura vezanih za račun Analiza odabranih računa rashoda

U prvom slučaju revizori pregledaju ispravnost klasifikacije troškova tj. jesu li ti troškovi pravilno razvrstani na opšte troškove proizvodnje i troškove prodaje, administracije i druge opšte troškove. To je potrebno jer se opšti troškovi proizvodnje mogu prenositi na zalihe dok drugi opšti troškovi idu na troškove perioda. Pored toga, revizori razvijaju listu očekivanih salda, odnosno troškova prodaje, administracije i drugih opštih troškova i porede je sa ostvarenim troškovima što ukazuje na moguće greške. Ako ima većih odstupanja revizori mogu preduzimati adekvatnu istragu.

11

32)Koje su greške moguće kod revizija plata?

Greške kod obračuna i isplate plate su danas rijetke iz više razloga kao što su : obračun plata se vrši na računaru,podjele dužnosti vezanih za plate, kontrolne liste zaposlenih i sl.Iako su greške u obračunu plata manje nego prije zbog toga što se obračun plata vrši na računarima mogucće su greške kao npr. fiktivno upisani radnici, isplata plata radnicima koji su otišli iz društva, veće plate nego što je normalno i slično. Interna kontrola je potrebna i zbog velikog broja podataka i informacija na osnovu kojih se plate obračunavaju, kao i zbog jake kontrole primjene doprinosa i poreza.

33)Kako ide postupak revizije plata?

Program revizije plata uobičajno polazi od analize i razumjevanja rada interne kontrole plata. Nakon toga vrše se testovi kontrole koji uključuju sljedeće specifične procedure:

1. usporedba imena i plata sa personalnim dokumentima;2. pregled evidencije o satima rada;3. poreðenje platne liste sa čekom za podizanje plata;4. poreðenje ukupnih plata sa troškovima rada knjženim u računovodstvu kao i druga

zapažanja i poreðenja koja su potrebna prema procjeni revizora.

Pored toga vrši se pregled plaćanja prekovremenog rada, ispitivanje razloga za troškovima plata regularnost isplate, utvrðivanje indetiteta svakog zaposlenog koji prima platu i slično.

34)Objasniti proces razmatranja potencijalnih obaveza?

Za efektivni završetak revizije i kompletiranje revizije potrebno je provesti proceduru definisanjamogućih, potencijalnih obaveza koje u budućnosti mogu značajno uticati na smanjenje sredstava ili stvaranje finansijskih obaveza.

Glavni koncept potencijalnih obaveza je neizvjesnost pa polazeći od toga obaveze se dijele prema 3 nivoa vjerovatnoće kao:

vjerovatne - jer će se dogaðaj vjerovatno realizovati realno moguće - jer postoje jednake šanse da se budući dogaðaj realizuje odnosno

nerealizuje malo vjerovatne - jer su izgledi da se budući dogaðaj realizuje mali.

35)Koje su revizijske procedure za otkrivanje i procjenu potencijalnih gubitaka?

čitanje zapisnika sa sastanaka menadžmenta i njihovo usmeno ispitivanje pregled važnijih ugovora i drugih materijala slanje pisma konfirmacije finansijskim institucijama za informaciju o potencijalnim

obavezama društva pregled garancija i akreditiva dobijanje izjave od advokata ili pravnika društva

12

36)Kako se klasifikuje značajni naknadni dogaðaji nastali poslije datuma bilansa stanja? Objasniti.

Značajni naknadni događaji uglavnom se klasifikuju u dvije vrste zavisno od načina objavljivanja. Prva grupa naknadnih događaja obuhvata takve događaje koji zahtjevaju ispravku finansijskih izvještaja. Druga vrsta događaja nije postojala na dan bilansa stanja i zato se ti događaji objavljuju u vidu zabilješki.Prva vrsta naknadnih dogaðaja obuhvata dodatno knjiženje dokaza o uslovima koji su postojali na datum bilansa stanja i utiču na procjene koje su izvršene u procesu pripreme finansijskih izvještaja. NPR, potraživanja od kupaca obuhvataju više manjih i većih iznosa koji nisu naplaćeni. Ako nakon 31.12 neki od većih kupaca ode u stečaj onda revizor preporučuje da se pod 31.12 poveća saldo ispravke vrijednosti potraživanja od kupaca. U drugu grupu naknadnih događaja spadaju dogaðaji koji su se dogodili i manifestovali poslije datuma bilansa stanja. Ovi događaji ne zahtjevaju ispravku bilansa stanja već samo naknadnu bilješku. NPR, poslije 31.12 klijent može pretrpjeti štetu od požara koji je uništio važna postrojenja. Vrijednost ovog sredstva nece biti isključena iz bilansa stanja pod 31.12, ali treba dati bilješku da važna postrojenja neće biti korištena duži period.

37)Objasniti procedure revizije naknadnih događaja?

analiza posljednih polugodišnjih finansijskih izvještaja i poreðenje sa sadašnjim finansijskim izvještajima i drugim podacima i okolnostima te ispitivanje neuobičajnih promjena

ispitivanje računovodstva i drugih zaposlenih odgovornih za izradu finansijskih izvještaja razgovor s menadžmentom i istraživanje analiza zapisnika sa sastanka dioničara, menadžmenta i drugih odbora slanje pisma advokatu društva o sudskim sporovima i zahtjevima za direktnim odgovorem

revizoru druga dodatna ispitivanja ili vršenja procedura koje su potrebne i podesne

POGLAVLJE 12

38)Koji su osnovni elementi revizorskog izvještaja (standard 700 FBIH)?

1. naziv2. primalac3. početni ili uvodni paragraf

- imenovanje finasijskih izvještaja koji su predmet revizije- izjava o odgovornosti menadžmenta društva i odgovornosti revizora

4. paragraf – djelokrug (opisuje prirodu revizije)- pozivanje na odgovarajuće F BIH standarde ili prakse- opis rada koji je obavio revizor

5. paragraf - mišljenje koji sadrži mišljenje o finansijskim izvještajima6. datum izvještaja7. revizorovu adresu8. revizorski potpis

13

39)Kada revizor daje standardno pozitivno mišljenje?Standardno pozitivno mišljenje se daje kada revizor zaključi da finansijski izvještaji daju istinit i fer pregled (u svim značajnim aspektima) u skladu s odreðenim okvirima finansijskog izvještaja.

40)Kako se može modifikovati standardni pozitivni izvještaj?

Revizorov standardni pozitivni izvještaj može biti modifikovan:

naglašavanjem činjenica koje nemaju uticaj na revizorovo mišljenje zbog činjenica koje utiču na revizorovo mišljenje.

41)Ukratko objasniti činjenice koje ne utiču na revizorovo mišljenje?

Činjenice koje ne utiču na na revizorovo mišljenje mogu biti značajniji poslovni dogaðaji izmeðupovezanih društava te važniji naknadni dogaðaji kao što su sudski sporovi i sl. Isto tako revizor može naglasiti činjenice povezane sa nedosljednošću. NPR ako je društvo promijenilo način obračuna amortizacije to ima bitan efekat na uporedivost finansijskih izvještaja pa revizor treba u dodatnim objašnjenima naglasiti tu činjencu. Treba napomenuti da ima promjena kao što su promjena računovodstvenih procjena, promjena u klasifikaciji i još neke manje bitne promjene koje se iznose u bilješkama uz finansijske izvještaje ali nije potrebno njihovo naglašavanje u samom revizijskom mišljenju.

42)Kada revizor ne daje pozitivno mišljenje?(Činjenice koje utiču na revizorovo miš.)

Revizor neće dati pozitivno mišljenje ako postoje ovi razlozi:

postojanje ograničenja djelokruga rada odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih principa postojanje neslaganja s menadžmentom u vezi odabranih računovodstvenih politika, metoda

njihove primjene ili adekvatnosti objavljivanja u finansijskim izvještajima

43)Koje su vrste revizorskog mišljenja? (Činjenice koje utiču na revizorovo miš.)

1. pozitivno mišljenje 2. uslovno mišljenje3. suzdržano mišljenje4. negativno mišljenje

Standardno pozitivno mišljenje se daje kada revizor zaključi da finansijski izvještaji daju istinit i fer pregled (u svim značajnim aspektima) u skladu sa određenim okvirima finansijskog izvještaja.

Uslovno mišljenje (mišljenje ili izvještaj s rezervom) se daje kada se greška ili pogrešno prikazivanje činjenicama smatra značajnim, ali odstupanje od opšteprihvaćenih računovodstvenih principa, ograničenja djelokruga rada ili neslaganje sa menadžmentom, nije toliko suštinsko da se izrazi mišljenje da objavljeni finansijski izvještaji nisu realni i objektivni.

14

Suzdržano mišljenje se daje kada revizor nema dovoljno odgovarajućih dokaza za davanje mišljenja o finansijskim izvještajima.

Negativno mišljenje revizor izražava kada postoji suštinsko neslaganje sa finansijskim izvještajima, tj. kvalifikacija izvještaja pokazuje da finansijski izvještaji nisu realni i objektivni, te da odstupaju od opšteprihvaćenih računovodstvenih prinicpa.

15