UVOD

Republika Hrvatska je svijetu poznata kao zemlja sunca i mora. Ponosimo se

pješčanim plažama, morem, razvedenom obalom, najvećim brojem sunčanih dana u godini i

mnogim drugim ljepotama našega priobalja. Međutim, Hrvatska je mnogo više od toga.

Zaboravljamo na krajeve kojima su uskraćeni blagodati mora, a koji zbog toga nikako nisu

manje vrijedni ili manje zanimljivi. Bogatstvo takvih područja je u prekrasnim krajolicima,

materijalnom ali i nematerijalnom kulturnom naslijeđu, lokacijama koje su značajne za

hrvatsku povijest, gastronomiju, itd.

Jedno od takvih bogatih područja je Imotska krajina čijih golemih turističkih

potencijala nismo ni svjesni. Krenemo li samo nabrajati prirodne ljepote, poput rijeka u kršu

od kojih posebno treba izdvojiti Vrliku, zatim jezera, poznato Modro i Crveno jezero,

shvatimo kako je ovo područje vrijedno ili bolje rečeno, jednako vrijedno kao i svako drugo

područje uz hrvatsku obalu. Ali to je tek početak. Razvoj turizma kao djelatnosti zahtjeva

analitički pristup različitim turističkim resursima kojima određeno područje raspolaže kako bi

se isti u budućnosti valorizirali.

Cilj ovog završnog rada bio je upoznati širu javnost s neotkrivenim ljepotama, do

sada, turistički nedovoljno atraktivne Imotske krajine. Kulturni i prirodni resursi Imotske

krajine obuhvaćaju detaljnu analizu prirodne i kulturne baštine ovog prostora koji predstavlja

podlogu za opis promatranog područja. Iz toga razloga, predmet istraživanja je analiza

postojećih i potencijalnih turističkih resursa te aktualnog stanja u imotskom turizmu.

Paralelno s time, cilj je prikazati i budući smjer kretanja razvoja turizma Imotske krajine,

percepciju novih, mogućih trendova na turističkom tržištu te mogućnost njihovog

zadovoljavanja.

Na samom početku dane su osnovne karakteristike Imotske krajine te pregled njenih

izravnih i neizravnih resursa koji se danas prvenstveno ogledaju u bogatoj prirodnoj i

kulturnoj baštini. Obzirom da Imotska krajina obuhvaća više jedinica lokalne samouprave,

opis temeljnih turističkih resursa započinje definiranjem karakteristika cijeloga kraja, da bi se

zatim dao pregled njihov pregled prema administrativnim jedinicama ovog prostora.

U prvom dijelu rada, pozicioniranost Imotske mikroregije na turističkom tržištu,

prikazana je geološko-prirodna osnova i resursi koji bi trebali biti uvjet i temelj svakog

turističkog mjesta.

Analizirana je svaka od tri glavne cjeline sa svojim glavnim karakteristikama i

značajkama te je na kraju ponuđen i presjek ostalih prirodnih značajki na razini cjelokupnog

prostora.

Drugi dio rada uključuje istraživanje i analizu izravnih i neizravnih turističkih resursa

Imotskog te. Kroz klasifikaciju smještajnih objekata, hotelske i ugostiteljske ponude ovog

prostora, samoj statističkoj analizi i njezinim specifičnostima, ponuđena je kompletna slika

uslužnog aspekta ponude. Ugostiteljska i smještajna ponuda je od velike važnosti u analizi

turističkog sektora jer pruža nadogradnju na prirodne i ostale značajke turističke ponude.

Postojanjem adekvatne kvantitativne i kvalitativne smještajne ponude, osiguravaju se

preduvjeti za receptivni turizam te zadovoljavanje širokog spektra traženih usluga.

Treći dio rada, predstavlja nadogradnju na utjecaj gospodarstva na turističku ponudu

Imotskog te predstavlja središnji dio u analizi sadašnjeg stanja njene turističke ponude koji

pružaju kompletnu sliku aktualne situacije u turizmu u Imotskoj mikroregiji.

Uzevši u obzir kako do sada ne postoji niti jedan rad ili istraživanje koje spada u

domenu problematike valoriziranja turističkih resursa Imotske krajine, ovaj rad predstavlja

svojevrstan pokušaj osvjetljavanja tematike i nudi temelj budućoj nadogradnji, analizama i

istraživanjima.

1. GEOGRAFSKO-TURISTIČKA POZICIONIRANOST IMOTSKE

KRAJINE

Imotska krajina se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Splitsko – dalmatinske županije.

Površina krajine je 708,34 km2 i u njoj živi 35.938 stanovnika. Najvrjedniji prostori tog kraja

su Imotsko polje s rijekom Vrljikom, Prološko blato i rječica Ričica.

Na sjeveroistoku je omeđena bosansko - hercegovačkom granicom, na jugu graniči s

makarskim primorjem, dok je na sjeverozapadu obrubljuje sinjsko-omiški kraj. Osim Grada

Imotskog, administrativnog centra, Imotskoj krajini pripadaju sljedeće općine: Cista Provo,

Lokvičići, Lovreć, Podbablje, Proložac, Runović, Zagvozd i Zmijavci.

To je tranzitno područje s jakim prometom koji tom kraju donosi goleme koristi. To je

i granično područje koje ima značenje razvoja uslužnih i trgovačkih djelatnosti. Također, ovo

je područje veoma značajno za turizam makarskog priobalja s gledišta poljoprivrednih

proizvoda kojima obiluje ova krajina

Slika 1: Splitsko – dalmatinska županija i općine Imotske krajine

Izvor: PPUO Runovići, 2007., www2.hgk.hr

1.1. Prostor istraživanja

Prostor Imotske krajine može se podijeliti u tri prirodne cjeline koje obuhvaćaju:

• kraško područje uz obod Imotskog polja,

• prostrane kraške površine i uvale na širem prostoru te

• planinski masiv Biokovo.

Vodene površine koncentrirane su na kraška jezera (Modro i Crveno, Dva Oka,

Prološko jezero, Galipovac, Knezovića jezero, Krenica, Jezerina itd.) koja se podzemnim

tokovima opskrbljuju vodom. Kraški predio Imotske krajine siromašan je vegetacijom te

prevladava nisko raslinje - makija, dok brdski predjeli obiluju šumom pretežno bjelogorice:

hrast, grab i jasen.

Drugu reljefnu cjelinu koja se izdvaja tvore Imotsko polje s Prološkim blatom te

izvorišni i gornji tok rijeke Vrljike. Prološko Blato kao povremena i prirodna akumulacija za

visokog vodostaja prekriva dva kraška jezera, Provaliju i Krenicu. Ovaj kompleks zanimljiv je

više kao hidrografski fenomen, povoljan za lov i ribolov, nego kao fenomen kraškog reljefa.

Rijeka Vrljika je od neprocjenjive važnosti za Imotsko polje stoga što ga obilno natapa, a

također je znamenita po rijetkoj endemskoj vrsti mekousne pastrve. Imotsko polje gotovo je u

cijelosti obrađeno, a zasađeno je pretežito vinovom lozom.

Planinski masiv Biokovo sa svojim istaknutim i dostupnim točkama, koje

predstavljaju izvanredne vidikovce, zanimljiv je, ne samo planinarima amaterima i

ljubiteljima prirode, već i profesionalnim speleolozima. Mnogobrojne pećine i špilje Biokova

još uvijek nisu dovoljno istražene, što planinu čini još zanimljivijom. Svojevrsna atrakcija

Biokova su ledenice, pećine vječnog leda, koje se smještaju uglavnom u blizini vrha sv. Jure.

Također, Biokovo je zanimljivo kao obitavalište divokoza i muflona.

Naziv Biokovo nastalo je skraćivanjem od „Bilkovo brdo“, „Bilkova planina“, što je

prijevod od latinskog Albanus (lat. albus – bijel), pojma kojim su se označavale bijele,

snježne planine. Zanimljivo je da se za planinu koriste dva naziva: Biokovo i Biokova.

Stanovnici koji žive istočno i zapadno od planine i koji ju gledaju s boka (Vrgoračka krajina i

Poljica) nazivaju je Biokovo, dok stanovnici Zabiokovske župe, tj. Imotske krajine te

Makarskog primorja koji su smješteni simetrično sa smjerom pružanja planine koriste naziv

Biokova.

Iako od mora odijeljena planinom Biokovo, veliki dio Imotske krajine u klimatskom

pogledu je pod utjecajem mediteranske klimatske struje. To obilježje zahvaljuje specifičnim

reljefnim prilikama, odnosno otvorenosti prema dolini Neretve. Ovaj tip klime utječe na

uspijevanje nekih izrazito mediteranskih kultura, kao što su maslina, smokva i badem. Ipak,

hladni prodori bure koji stižu preko planine Dinare bitno utječu na klimatsku sliku posebice

sjeveroistočnog dijela Krajine, zbog čega su u tom području zime nešto oštrije.1

Mogućnosti za razvoj športsko-rekreacijskoga turizma na području Imotske krajine su

dosta velike i imajući na umu ribolovni turizam na jezerima i lovni turizam unutar lovišta kao

ostali vidovi športsko-rekreacijskog turizma na planini Biokovo i rijekama na ovom području.

U zimskom razdoblju, zbog povoljnih klimatskih prilika i planina koje okružuju Imotski,

postoje značajni resursi za izgradnju kapaciteta za razvoj zimskog turizma, koje u narednom

periodu svakako ne treba zapostaviti nego sustavno raditi na njegovom razvoju.

1.3. Klimatska obilježja

Imotski i Imotska krajina imaju sredozemnu klimu. Najniža zabilježena temperatura je

-13°C. Temperature se ljeti mogu popeti i do 43°C.

1 Izvor: http://www.imotski.hr/index.php?option=com_content&view=article&id

2. TEMELJNI TURISTIČKI RESURSI

U temeljne turističke resurse mogu se svrstati ona sredstva koja su na raspolaganju

razvoju nekoga turističkog područja.

Turističke resursi se dijele na temeljne te ostale izravne i neizravne. U toj je podjeli

turistička resursna osnova širi pojam. Sve (turističke) atrakcije ujedno su i (turistički) resursi,

međutim svi resursi nisu nužno i atrakcije. Slika 2 prikazuje položaj turističke atrakcijske

osnove u strukturi cjelokupne gospodarske i turističke resursne osnove. Kušen (2002.)

U određeno turističko mjesto turisti ne dolaze samo zbog hotela ili restorana, već ga

posjećuju zbog njegovih atrakcija. Temeljne turističke resurse, odnosno turističku atrakcijsku

osnovu čine one realne atrakcije zbog kojih turisti posjećuju neku destinaciju, odnosno

potencijalne, dakle još nevalorizirane, neiskorištene atrakcije koje bi u budućnosti mogle

privlačiti više ili druge skupine turista.

Slika 2: Položaj turističke atrakcijske osnove u strukturi cjelokupne gospodarske resursne osnove

Izvor: Kušen, E.: Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 7

GOSPODARSKA RESURSNA OSNOVA

TURISTIČKA RESURSNA OSNOVA

TURISTIČKA ATRAKCIJSKA OSNOVA

NEIZRAVNI TURISTIČKI

RESURSI

OSTALIIZRAVNI

TURISTIČKI

RESURSI

U ostale izravne turističke resurse ubrajaju se svi potrebni smještajni i drugi objekti i

sadržaji potrebni za udoban boravak u destinaciji i njezinoj okolini, te turistički kadrove bez

kojih sve to ne bi bilo moguće. Kušen (2002.)

Neizravni turistički resursi proizlaze iz organiziranoga djelovanja lokalnoga

stanovništva u okviru zadovoljavanja svojih životnih i radnih potreba. Ukratko, dobro uređena

komunalna infrastruktura, dobra organizacija i upravljanje, koje omogućuje kvalitetan život

lokalnomu stanovništvu, velika je prednost u razvoju turizma u nekom mjestu.

2.1. Prirodne atrakcije

Očuvanje prirodnih resursa najvažniji je preduvjet razvoja područja Imotske krajine,

stoga je potrebno zaštititi sva područja koja su potencijalno ugrožena bilo kojim od prethodno

navedenih čimbenika. Ukoliko se ne zaštite prirodna bogatstva područja Imotske krajine,

nemoguće je razmišljati o razvoju područja i njegovoj valorizaciji. Imotska krajina obiluje

bogatstvom prirodnih resursa koji u budućnosti, ako se istima bude odgovorno upravljalo,

mogu predstavljati značajne turističke resurse područja.2

Prirodni resursi su temelj razvoja turizma određenog turističkog mjesta, ujedno

stvaraju preduvjete razvoja selektivnih oblika turizma u Imotskoj krajini , kao što je npr.

ruralni. Imotska krajina raspolaže izuzetnim prirodnim resursima, kao i vrlo atraktivnom

povijesno-kulturnom baštinom. Međutim, sve je to danas još uvijek neiskorišteni potencijal,

budući da resursi nisu odgovarajuće turistički valorizirani.

2 U ovom dokumentu promatraju se prirodni resursi prema genetskom podrijetlu. Isti nisu promatrani s ekonomskom stajali.ta, odnosno njihove daljnje valorizacije, već se prirodnim resursima pristupa isključivo sa strane njihove identifikacije.

Prirodna osnova Imotske krajine pogoduje razvoju cijele lepeze izuzetno atraktivnih

turističkih proizvoda koje je moguće povezati i time osigurati dodatan i mnogo duži boravka

turista na svom području. Međutim, danas se samo određeni mali broj turističkih proizvoda na

ovom prostoru nalazi u početnoj fazi svog oblikovanja i razvoja.

2.1.1. Imotsko polje

Prirodno najvrijedniji dio Imotske krajine čini Imotsko polje, pa je prostor oko polja i

najgušće naseljen. Pored plodnog tla, za agrarnu valorizaciju Imotskog polja presudni su i

blaga klima te voda. Taj zaklonjeni i najniži dio Imotske krajine ima klimu gotovo

mediteranskih obilježja. To potvrđuju smokve, bademi te masline koje uspijevaju na tome

području. Od Imotskog polja prema sjeveru raste nadmorska visina, klima postaje

kontinentalnija, a hladna bura je oštrija.

Imotsko polje je prostrana ravnica. Njezina površina iznosi 95 km2 . Od te njezine

ukupne površine 45 km2 nalazi u Hrvatskoj. Imotsko polje dugo je 33 km i proteže se od

sjevero zapada prema jugoistoku dinarskim smjerom izmedu zaravni Poda i kose Osoja.

Ostatak Imotskog polja nastavlja se u susjednoj Hercegovini (BiH). Imotsko polje najšire je

između Runovića i Vinjana i ondje njegova širina iznosi pet kilometara. Suženje između

Glavine i Kamenmosta dijeli Imotsko polje na Gornje i Donje polje. Postanak Imotskog polja

bio je uvjetovan tektonski, a kasnije se polje oblikovalo erozijskim procesima.

Važno obilježje Imotskog polja jesu redovita sezonska plavljenja koja ograničavaju

njegove poljoprivredne potencijale, ali istodobno održavaju plodnost tla. Zanimljivo je to da

je nekada zbog svoje agrarne vrijednosti ta jedinstvena reljefna i geografska cjelina bila

podijeljena između Mlečana i Osmanlija.

2.1.2. Jezera

Crveno Jezero, koje se nalazi 1,5 km grada Imotskog, jedan je od najpoznatijih kraških

fenomena Imotske krajine. Oblik jezera podsjeća na klasičnu krašku vrtaču, a dubina jezera

izmjerena za nižeg vodostaja iznosi oko 250 metara, iako postoje naznake da se na dnu nalaze

prolazi koji vode i k većim dubinama.

Slika 3. Crveno jezero

Prema morfološkoj klasifikaciji Crveno jezero je najdublja jama Dinarskog krša koja

je do polovice ispunjena vodom. Također, jedna je od najdubljih stalno potopljenih

speleoloških jama u svijetu. Jezero je zaštićeno 1964. godine i predstavlja značajan spomenik

prirode.3 Zbog svoje ljepote, mističnosti i nedostupnosti Crveno jezero je predmetom mnogih

legendi i priča.

Modro jezero, omiljeno imotsko šetalište i kupalište, smješteno je zapadno od samog

grada. Najveća dužina Modrog jezera iznosi 800 metara, a širina 500 metara. Međutim,

spomenute dimenzije variraju ovisno o vodostaju, dok ljeti jezero ponekad i presuši. Dubina

jezera također oscilira, a često dosegne i do 100 metara. Osim kišom, jezero se napaja i uz

pomoć podzemnih voda koje hidrostatskim tlakom podižu razinu vode.

3Izvor: Kolovrat L., Delić Peršen M. – “Imotske modre vode“, 2008. godina

Slika 4. Modro jezero

Od vidilice, koja se nalazi na 380 metara nadmorske visine, do njegove biste i čiste

vode vodi deset serpentina koje su izgrađene još početkom 20. stoljeća, točnije 1904. godine.

Posebna ljetna atrakcija Modrog jezera su skakači, koji s okolnih hridi visokih i dvadesetak

metara skaču u vodu.

Okolica jezera bila je zanimljiva zbog lova ptica pjevica koji se u prošlosti odvijao

tijekom većeg razdoblja godine. Po divljim golubovima koji su se u njoj nastanili, naziv je

dobila Golubarska pećina, dok je osim nje spominjana i Vilinska pećina u koju navodno

čovjek nikada nije stupio, a u kojoj, prema mnogobrojnim legendama, žive jezerske vile.

Jezera Dva oka su dva mala jezera kružnog oblika koja su smještena iznad izvorišta

rijeke Vrljike i koja nikada ne presušuju.4 Jezera predstavljaju jedan od pet izvora rijeke

Vrljike, te su, kao i ostali izvori, prepoznati kao poseban zaštićeni spomenik prirode.

Omiljeno su okupljalište ribiča te su veoma pristupačna i umirujuća. Oko jezera se nalazi

staza za šetnju.

4 Izvor: http://www.tz-imotski.hr

Slika 5. Dva oka

2.1.3. Rijeke

Rijeke su u prošlosti bile žile kucavice određenog područja, a Imotska krajina sa

svojim veličanstvenim rijekama nije iznimka. Na obalama rijeka Imotske krajine uzdizale su

se vodenice koje su bile aktivne sve do uvođenja električne energije u kućanstva.

Vrljika je rijeka ponornica koja izvire u Glavini Donjoj i to iz više izvora. Ukupna

dužina njezinog toka je 70 km. Po mnogočemu je jedinstvena krška rijeka koja protječe

cijelom dužinom Imotskog polja.5 Nije ju moguće uklopiti u standardnu klasifikaciju jer je po

svojim hidrološkim i geološkim značajkama od izvora do ponora jednaka zbog čega se ne

može govoriti o gornjem, srednjem i donjem toku.

5 Rijeka Vrljika je zanimljiva i zbog tridesetak mlinica koje su se nekada nalazile na njoj, primjerice: Jaukova, Perinuša, Markićuša, Pijanovića, Ankića, Padina, Đogića, Mazulova, Tonkića, Ljekovića, Rudića, Ćukova, Majića

Slika 6. Vrljika

Uz izvore Vrljike se vežu brojne priče i legende koje su ljude ispunjavale

strahopoštovanjem prema vodi. O Vrljici je ovisio urod u Imotskom polju, a samim time i

svekoliki život.6 Izvorišni dio i obalni pojas Vrljike, proglašen je 1971. godine posebnim

ihtiološkim rezervatom. Iako po opsegu malen, rezervat se odlikuje visokom kvalitetom vode,

a ihtiološki je veoma zanimljiv u europskim razmjerima.

Slika 7. Most na Vrljici

Izgradnjom brane Ričice i akumulacijskog jezera zaustavljen je prodor vode. Brana je

sagrađena u sklopu vodonatapnog sustava za Imotsko polje, ali potpunom uređenju ovog

sustava predstoje opsežni radovi. Donji dio kanjona predstavlja stanovnicima Prološca

omiljeno kupalište.

6 Izvor: Kolovrat L., Delić Peršen M. – “Imotske modre vode“, 2008. godina

Slika 8. Brana u Ričicama

Rječica Suvaja je bogata ribom, rakovima, žabama, a u vodi se često mogu zamijetiti i

zmije. Izvan vode, po kamenjaru, nije rijetkost susresti poskoka, kao ni raznovrsno

mediteransko aromatično bilje. Na vrhu klisure nalaze se ostaci kompleksa od četiri utvrde

koje su koristili i Rimljani i Turci. Idući uzvodno, posljednji dio kanjona je najatraktivniji.

Posjetitelji ulaze u mrak, labirint pećinu, koje u određeno doba dana u igri sa sunčevim

zrakama i vodom tvore jedinstveni vizualni doživljaj.

2.1.4. Špilje

Krški reljef predstavlja jako interesantan element moguće turističke ponude, s obzirom

da se na relativno malom prostoru Imotske krajine pojavljuju vrlo različiti oblici i forme.

Drugi mogući element ponude mogu činiti obilasci drugih formi krša, kroz posjete pećinama,

ponorima, vrtačama i drugim sličnim speleološki zanimljivim formama krša.

Mnogo zanimljivosti od geološke prirode krša, krškog reljefa i krajobraznih oblika,

klime, biljnog i životinjskog svijeta, koja je ovom području dala mnoge posebnost,

kulturološko i mitološko naslijeđe, može se zaključiti da je krš Imotskog privlačan i da se s

turističkog aspekta može valorizirati.

Donedavno su pećine u raznovrsnoj literaturi vrlo rijetko spominjane, a gotovo u

potpunosti su izostala stručna promišljanja o njihovu arheološkom potencijalu. U travnju

2006. Godine arheološki su pregledane pojedine špilje na području Parka prirode Biokovo. Na

zagorskoj strani pregled je obuhvatio špilju Raputinu u Zagvozdu te Gradsku, Samogorsku i

Matijaševu pećinu na planinskom dijelu Župe.

Slika 9. Pećina kod Suvaje

2.2. KULTURNO-POVIJESNE ATRAKCIJE

Kulturno povijesna baština, odnosno antropogeni turistički resurs, svojim

bogatstvom predstavlja komparativnu prednost u turističkom razvoju, potencijale i realne

turističke atrakcije svake destinacije iz koje će se razviti nova turistička ponuda, ponuda

kulturnog turizma.

3.1. Stećci

Stećak je veliki nadgrobni kamen čija je svrha u prvom redu zaštititi grob od zvijeri i

provale. Nastaju krajem 13. stoljeća i javljaju se do prvih desetljeća 16. stoljeća.

Počeci njihova korištenja još uvijek su nejasni. Postavljaju se oko crkava, uz lokve i

bunare, na prethistorijske visoke gradine.

Slika 10. Stećak

Na središnjem prostoru nekadašnjeg rimskog cestovnog pravca tijekom 14., a osobito

15. stoljeća nastaje oko 20 većih i manjih groblja sa stećcima.

Stećci uglavnom prikazuju svakodnevicu srednjovjekovnog čovjeka. Mogu se

promatrati prema devet osnovnih oblika i to kao ploča, ploča s podnožjem, sanduk, sanduk s

podnožjem, visoki sanduk, visoki sanduk s podnožjem, sarkofag, sarkofag s podnožjem i križ.

Kod stećaka je posebno važna pripadnost određenom narodu koji je u njima ostavio

materijalni odraz svoje kulture i svoga vjerovanja. Ovisno o simbolima na njima, stećci se

dijele na ukrašene i obilježene.7 Također je važno napomenuti da je u Cisti Velikoj, općina

Cista Provo, otkriven najveći broj stećaka u cijeloj Imotskoj krajini (i Dalmaciji) s oko 100

primjera ploča i sanduka. Na području Ciste nekada se nalazila i posebna radionica za izradu

stećaka u kojoj su radili brojni majstori klesari tzv. kovači. Valja napomenuti da su stećci,

osim u svojoj prvotnoj funkciji, bili korišteni i kao građevni materijal pa su često ugrađivani u

temelje crkava u blizini kojih su pronađeni.

3.2. Grad Imotski

7 Česti su stećci s motivima polumjeseca i spirala. Mjesec se tijekom svojih mijenja obnavlja, tako se očekivalo da će se i pokojnikov život obnoviti. Spirala se također povezuje s ponovnim rođenjem.

Grad Imotski je smješten je u dubokom zaleđu Dalmatinske zagore i administrativno

je središte Imotske krajine. Grad se smjestio na uzvisini Podi i dominira nad Imotskim poljem

i zaseocima, a proteže se površinom od 73,25 km2 te obuhvaća naselja Glavinu Donju,

Glavinu Gornju, Imotski, Medvidovića dragu, Vinjane Donje i Vinjane Gornje. Prema popisu

stanovništva iz 2001. godine na području grada Imotskog je živjelo 10.049 stanovnika.

Slika 11. Imotski

Sredinom 20. stoljeća grad Imotski je prerastao u urbanu cjelinu Imotske krajine.8

Tako staru gradsku jezgru odlikuje urbana arhitektura s brojnim kamenim kućama, strmim

uskim ulicama te kamenitim stepenicama koje svjedoče o nekadašnjem izgledu grada.9

Zgrade s lijepim pročeljima i kovanim secesijskim ogradama svjedoče o stilskim

strujanjima koja nisu mimoišla ni ovu sredinu.

8 Izvor: http://hvm.mdc.hr/zavicajni-muzej-imotski,763:IMS/hr/zbirke/?zbId=2149 Fra Silvestar Kutleša navodi da su grad Imotski početkom 20. stoljeća seljaci Imotske krajine nazivali varuš (Kutleša, Hazu, Imotski 1993.)

Slika 12. Imotske skaline Slika 13. Trg Tina Ujevića u Imotskom

Imotske skaline, stepenice, koje spajaju Bazanu, najstariji su dio Imotskog, a sagradili

su ih Mlečani potkraj 18. stoljeća, ima ih ukupno 92. Na prvom podestu podignut je 1980.

Godine spomenik velikom hrvatskom pjesniku Tinu Ujeviću (1891 - 1955), rad kipara Krune

Bošnjaka. Skalini završavaju u ulici Stjepana Radića s drvoredom iz 1933. godine.10

Iznad Modrog jezera smještena je tvrđava Topana. Izgrađena je na ostacima

prapovijesnih i ilirskih gradina, a u 10. stoljeću utvrđuje ju se kao strateški izuzetno značajnu

točku. Turci osvajaju Topanu i imotski krajem 1493. godine te tada postaje sjedište kadiluka

do 1717. godine kada pada pod ruke Mlečana.

10 Izvor: http://www.tz-imotski.hr/content/view/5/42/lang,hr/

Slika14. Tvrđava Topana Slika 15. Stadion Gospin dolac

Topovskim hicom sa tvrđave određena je granica koja je opstala do danas te čini

sadašnju granicu između Hercegovine i Hrvatske.11Unutar Topane je 1718. godine izgrađena

crkvica Gospe od Anđela, zaštitnice grada Imotskog. Blagdan Gospe od Anđela slavi se 2.

kolovoza i ima poseban značaj za stanovnike Imotske krajine kao podsjetnik na važan

povijesni događaj iz 18. stoljeća. Naime, na taj dan 1717. godine uspjela je kršćanska vojska

pod zapovjedništvom mletačkih vojnika osloboditi Imotsku krajinu od stoljetne turske

tiranije.12

11 Izvor: http://www.zkd.hr/novi_uvez_9.pdf12 Izvor: http://www.imotski.net/2009/02/12/sto-je-imocanima-blagdan-gospe-od-andela/

Zanimljiva je arhitektura stare urbane jezgre grada Imotskog koji ima sva obilježja

primorskog grada. Kamene kuće, od kojih su najstarije sačuvale pokrov od vapnenačkih

ploča, te strme ulice s kamenitim stubama svjedoci su nekadašnjeg izgleda tog mjesta. Zbog

važnosti da se očuva izvorni izgled stare gradske jezgre ona je pod zaštitom države. Nekoliko

zgrada s lijepim pročeljima i ogradama iz doba secesije svjedoči o stilskim strujanjima koja

nisu mimoišla ni tu sredinu.

Od malog varoša u drugoj polovici XVIII. i XIX. st. grad Imotski postupno se razvijao

u urbano središte s obilježjima gradskog života te u tome pogledu nije zaostajao za ostalim

dalmatinskim varošicama iz toga vremena. Iako na prostoru Imotske krajine gospodarstvo nije

doživjelo uspon kao u drugim krajevima, njegov razvoj ipak je omogućio izdvajanje

građanskog sloja. Po ugledu na druge sredine taj sloj zahtijevao je svoj udio u vlasti,

privilegijama i časti.

Ovaj grad čuva materijalne dokaze koji svjedoče o prošlosti stanovnika koji su na

tome području boravili. Međutim, jednakog značaja su i određena mjesta na otvorenome koja

samo svojim postojanjem svjedoče o stanovnicima koji trenutno obitavaju na tim prostorima.

Jedan takav je i nogometni stadion Gospin dolac koji se smjestio podno tvrđave Topana, na

samoj obali Modrog jezera. Ime je dobio po zavjetnoj crkvici Gospe od Anđela, a izgrađen je

1989. godine. Stadion je uvršten među 12 najčudnijih stadiona na svijetu zbog svog položaja

između Modrog jezera, strmih litica i tvrđave Topana.

Zaštitnim znakom Imotskog (te okolice Imotskog) mogu se smatrati i galantari,

putujući trgovci – pokućarci koji su se bavili prodajom sitne robe (pozamanterije, nakita

manje vrijednosti, iglama i koncima, ogledalima, novčarkama, britvama...). S kutijom

ovješenom o ramenima, galantare se u prvoj polovici 20. stoljeća moglo susresti u svim većim

gradovima Europe, gdje su se upoznavali s novim strujanjima u znanosti i umjetnosti.

Galantari su tako nedvojbeno utjecali na oblikovanje interijera imotskih stambenih zdanja

prve polovine 20. stoljeća.

Slika 16. Imotski galantar

Još jedna značajna sakralna građevina grada Imotskog je i Crkva sv. Frane građena u

neoromantičnom stilu od 1861. do 1881. godine od domaćeg kamena. Pročelje ima tri portala,

a unutrašnjost krasi pet oltara. Glavni oltar od bijelog kamena djelo je talijanskog kipara

Artura Ferraronija. Crkvene vitraje izradio je poznati slikar Josip Botteri Dini. Pred crkvom se

nalazi spomenik graditelju samostana fra Stjepanu Vrljiću, rad kipara Josipa Poljana.13

U blizini crkve smješten je franjevački samostan u kojem se čuva bogata muzejska

zbirka, a među posebno vrijednima su izlošci oltarne pregrade ranokršćanske bazilike iz

Zmijavaca te veliki antipedij. Stvarni počeci muzejske zbirke datiraju iz prijelaza 19. u 20. st.,

a posebno važno razdoblje je od 1961. godine kada gvardijanom postaje fra Vjeko Vrčić koji

je sakupljao arheološko, sakralno i etnografsko blago po crkvama, tavanima i ostavama.

Samostan je renoviran 1988. godine, a zbirka premještena na današnju lokaciju. Imotski

franjevci danas čuvaju dva zanimljiva glazbena rukopisa.

13 Izvor: http://www.tz-imotski.hr/content/blogcategory/7/49/lang,hr/

Slika 17. Franjevački samostan

Imotski sa svojom kulturno povijesnom baštinom ima značajne potencijale i za razvoj

kulturnog turizma. Da bi došlo do bilo kakvog pomaka neophodno je raditi na promidžbi

kulturno povijesnih znamenitosti ovog kraja i kulture življenja ljudi na ovom području. Stoga

se uz određenu reklamu i animaciju, može računati na povećanje turističkih mogućnosti

Imotskog.

3.3. Muzeji i zbirke

Muzeji kao institucije čuvaju materijalne dokaze koji svjedoče o prošlosti stanovnika

koji su na tome podru.ju boravili. O životu u gradu Imotskom i ruralnim sredinama svjedoče

predmeti iz Muzeja grada Imotskog koji je smješten u zgradi izgrađenoj 1888. godine na

samom istočnom ulazu u grad.14

Zavičajni muzej Imotskog nalazi se u zgradi na samom istočnom ulazu u grad,

građenoj još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, sredstvima Ministarstva kulture, ali i

angažiranošću Grada Imotskog, uređeni su prostori koji se posljednjih godina pune

eksponatima i koji zorno svjedoče o bogatom baštinskom naslijeđu s Imotskih prostora.

Muzej ima tri odjeljenja: arheološki, etnološki i poseban dio koji svjedoči o životu u gradu

Imotskom, te životu u našim ruralnim sredinama.

14 Izvor: http://www.tz-imotski.hr/content/blogcategory/7/49/lang,hr/

Samostanske etno zbirke predstavljaju pothvat samostanske braće u očuvanju

uspomene na prošlost, od vremena nastanka do današnjih dana. Posebne zasluge pripadaju fra

Vjeki Vrčiću, rođenom Imoćaninu, koji je nesebičnom ljubavlju dugi niz godina sakupljao

građu za muzej, od arheologije i etnologije do uspomena na življenje u prošlosti kako grada

Imotskog tako i ostalih mjesta Imotske krajine.

Zbirka sadrži svećeničko ruho, koje se sačuvalo, misnice i jedan plašt iz 19. stoljeća,

tek ponešto s kraja 18. stoljeća. Izloženo je i nekoliko starijih knjiga iz samostanske knjižnice

među kojima treba istaknuti rukopis Ciceronovih govora pisan 1422. godine, prijepis

Gundulićeva «Osmana» iz 18. stoljeća te knjižicu fra Filipa Grabovca “Cvit razgovora

ugodnog naroda i jezika hrvatskog”. Tu su izloženi i najstariji dokumenti o osnutku i životu

samostana.

Osim djela Zbirke koji je najuže vezan uz samostan i crkvu, ostalo su uspomene koje

pripadaju Imotskom i Imotskoj krajini.. Tu posebno treba, istaknuti bogatstvo srebrnog i

zlatnog nakita od 18. do 20. stoljeća, unikatne primjerke seoske narodne nošnje, a onda slijedi

bezbroj predmeta kućne upotrebe izrađenih od drva, sinija, stočića, posuda, svirala i gusala te

starije i novije keramike, one domaće i uvezene iz Italije.

Posebno se oko formiranja samostanske zbirke u Imotskom trudio fra Vjeko Vrčić

nakon što imenovan gvardijanom samostana 1961. godine. Velikim je marom prikupljao

arheološko, sakralno, etnografsko i svako drugo blago po crkvama u Krajini, tavanima i

podrumima, škrinjama i ostavama seoskih i gradskih kuća. U tome su mu mnogo pomogli i

pojedinci iz naroda koji su osjetili vrijednost prikupljanja na jednom mjestu onoga što nestaje

iz svakodnevne upotrebe.

Postoje velike mogućnosti za razvoj izletničkoga turizma, koji se razvija u posljednjih

dvije do tri godine posebno u pogledu jednodnevnih posjeta Etnografskom muzeju i

umjetničkoj zbirci u sklopu Franjevačkog samostana u samom centru grada. To se ponajprije

odnosi na organizirane jednodnevne izlete turista i školske djece s područja Bosne i

Hercegovine i Republike Hrvatske. Stoga bi trebalo napraviti izletničke programe i ponude, te

razviti suradnju s turističkim agencijama i turoperatorima kako bi se ova vrsta turizma bolje

organizirala i za eventualne jednodnevne izlete za hodočasnike koji posjećuju Međugorje, ali i

druge organizirane posjeta ovom kraju.

Turizam u Imotskoj krajini je u određenoj mjeri u funkciji religijskog turizma u

Međugorju i potrebno je maksimalno iskoristiti priliku koja se pruža zbog postojanja turista –

hodočasnika na proputovanju prema Međugorju. Ipak, bitno je imati na umu da model koji se

koristi u organizaciji hodočašća ima svoje specifičnosti. Hodočasnici obično putuju u

organiziranim grupama svojih župa koje organiziraju kompletan aranžman, nastojeći pri tom

provesti maksimalno moguće vrijeme na svom odredištu – mjestu hodočašća, tako da ostaje

malo vremena za popratne aktivnosti. Stoga se veza Međugorja i Imotskog može promatrati

na način da je Imotski eventualno odredište za kraći izlet.

3.4. Ganga i šijavica

Ganga je najreprezentativniji glazbeni oblik autohtone folklorne glazbe većeg dijela

područja središnje dinarske zone, a važnost Gange prepoznata je i od strane Republike

Hrvatske te je Ganga imotskog i vrgoračkog kraja zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro.

Istraživači su suglasni u zaključku da je ganga relativno novija pojava, nastala oko 1900.

godine.

U vrijeme svojeg nastanka bila je znatno različita od svojih prethodnica i suvremenica,

a kasnije i suputnica u vremenu do danas od kojih je od svake uzimala po nešto. Ganga je tako

najviše preuzela od tzv. putničkog pjevanja (naziv kojim mnogi ljudi Imotske krajine i

zapadne Hercegovine označavaju jednu od brojnih varijanti ojkanja,15 tj. treskanja) koje joj je

prethodilo, od zvuka gusala, odnosno sviranja na guslama. Danas se, prema svjedočanstvima

15 Ojkanje je poseban način pjevanja karakterističan za glazbenu tradiciju dinarskog područja.Karakteriziraju ga melodijski ukrasi i potresanje glasom na slog „oj“. Uglavnom se temelji na kromatskim tonskim nizovima u kojima prevladavaju polustepeni, s intervalima koji nerijetko odstupaju od temperiranog sustava. Također valja ukazati na starinu ovog tipa pjevanja. Naime, ojkavica se smatra predslavenskim naslijeđem, što znači da su se Hrvati s njome upoznali dolaskom na područje današnje Hrvatske.

nekolicine istraživača, za pjevače koji prate vodećeg pjevača muklim vokalima ili slogovima,

kaže da gusle.

S obzirom da ganga uglavnom nema strogo zadani tekst, njezini stihovi ovise o

trenutačnom nadahnuću i raspoloženju gangaša, a također i o njegovoj kreativnosti. Tako kroz

stihove gange, osim što pjevač dijelom otkriva svoju osobnost, prepoznajemo i kontekst

vremena s obzirom da se na njega stihovi gange često odnose. Nasuprot glavnome, prateći

pjevači nisu neophodno morali znati tekst pjesme, što opet upućuje na veoma zanimljiv način

njezina oblikovanja, a to je bez pripreme, u dobro uhvaćenom trenutku.

Riječ šijavica nastala je od talijanske riječi sei, što znači šest. Budući da je upravo šest

zbroj prstiju kojega su često dobila dva igrača, igra je malo izmijenila talijansku riječ i

formirala naziv šijavica. Šijavicu najčešće igraju četiri igrača, ponekad i šest, smješteni svaki

sa svoje strane stola, a jedino pomagalo i potreban rekvizit su im vlastiti prsti. Za sve moguće

zbrojeve prstiju tijekom igre (od dva do deset) u šijavici se upotrebljavaju termini talijanskog

jezika i to: za zbroj dva prsta igrač glasno zove do, tre za tri prsta, kvatro za četiri, cinkve za

pet, šije za šest, šete za sedam, oto za osam, nove za devet i tuti za deset prstiju - što u

prijevodu s talijanskog jezika znači svi, a ne deset, kako bi se na prvi mah moglo pomisliti.

Ova brza, i neupućenom promatraču, ponekad neshvatljiva igra, dijelom je života ljudi

dalmatinske zagore te je kao takva u novije vrijeme pronašla svoje mjesto i na sceni kroz

izvedbe raznih kulturno umjetničkih društava.

3.5. Manifestacije

Tijekom godine, a posebno ljeti, u Imotskom se održava veliki broj manifestacija koje

vrijedi posjetiti. U sklopu godišnjih običaja u gradu Imotskom, posebno se izdvajaju Bakove

svečanosti koje su naziv prema Baku, glavnome liku pokladne povorke koji (u skladu s

raskalašenošću pokladnih običaja) glumi pijanca, proždrljivca. Bako sjedi na kolima koja se

voze gradom na Pokladni utorak (ranije u nedjelju); ispred sebe drži bačvu od 200 litara, a u

ruci vrč ili bukaru. Prate ga muškarci maskirani u ženske likove s kojima se za vrijeme

pokladne povorke neprestano nadvikuje i svađa. U Bakovoj pratnji su i pijanci koji pjesmom

veličaju njegovu pojavu, usput zastajkujući kod svake kuće i primajući od domaćina darove;

nekada u vinu, danas u novcu. Prije nego bi se darovano vino pretočilo u bačvu, Bako bi malo

popio, a za njim i ostali. Nakon što bi obišla cijelu varoš, cijela pokladna povorka bi zajedno s

Bakom otišla na ranije naručenu večeru.

Stanovnici Imotskog, rođeni početkom 20. stoljeća, pamte ovakvu pokladnu povorku

iz najranijeg djetinjstva, a postoje kazivanja prema kojima je ovaj običaj iz Italije donijela

obitelj Tadić, koja je u Imotskom sagradila kuću sredinom 18. stoljeća. Danas Bakove

svečanosti započinju objavom pokladnog slavlja, kada grupa maškara uz bubnjeve obilazi

ulice grada objavljujući vrijeme maskiranja, a gradonačelnik jednome od njih predaje

ključeve grada.

Utrka konobara Dalmatinske zagore prvi put je održana 2002. godine u Imotskom.

Održava se svake druge nedjelje u mjesecu kolovozu. Osim samog natjecanja konobara u

brzini i vještini u sklopu manifestacije održava se i "maraton beba" kao i mnoga druga ulična

natjecanja.

Slika 18. Utrka konobara Slika 18. Maraton beba

Hrvatski festival mandolinista „Mandolina Imota“ na kojem uz sastave i orkestre iz

cijele Hrvatske nastupaju i mandolinisti iz drugih zemalja, te dalmatinske klape. Cijeli

program traje 10-ak dana, a tri su glavne večeri: večer mandolinskih orkestara, večer

komornih mandolinskih sastava i revijalna večer. Ocjenjivački sud bira najbolji mandolinski

komorni sastav, najbolji mandolinski orkestar i najbolje izvedenu novu skladbu. Ovaj

festival tradicionalno se izvodi u 5. i 6. mjesecu.

Književna manifestacija "Raosovi dani", posvećena hrvatskom književniku Ivanu

Raosu, održaje se u njegovom rodnom mjestu Medov Dolac, u 7.mjesecu svake godine. Svake

godine u povodu obljetnice rođenja Ivana Raosa, Udruga „Raosovi dani“ zajedno sa

Društvom hrvatskih književnika raspisuje natječaj za monodramski tekst na slobodnu temu s

tim da posebno vrednuje monologe nastale preradbom djela Ivana Raosa ili tekstove nastale

prema motivima Raosovih djela te života Ivana Raosa. Najbolji tekst nagrađuje se nagradom

„Ivan Raos“.

Slika 19. Rodna kuća Ivana Raosa

Dan prije Gospe od Anđela i „Dana grada“, 01.08. tradicionalno se obilježava večer

koja je popularno zvana „Imotska luda noć“. Na imotskim ulicama i trgovima nastupaju

brojne grupe. Pored glazbene zabave, popsjetitelji se mogu nauživati starih običaja. Na staroj

Pjaci može se vidjeti kako kovati novčiće, slikari pokazuju svoje umjeće, domaćice iznose

rafiole, fritule, imotsku tortu... Sve to može se kupiti, kao i tradicionalni imotski suveniri

(bukare, zovnice, opanci...)

Organizirani skokovi sa strmih litica u imotskom prirodnom biseru Modrom jezeru

koji predstavljaju nesvakidašnju atrakciju onima kojima je izazov sastavni dio svakodnevice.

Tradicionalni skokovi već puno stoljeće predstavljaju omiljenu zabavu kako Imoćanima, tako

i gostima iz cijele Europe. Organiziraju se u povodu blagdana Gospe od Anđela i dana grada

Imotskog

Slika 20. Skokovi u jezero

3. IZRAVNI TURISTIČKI RESURSI

4.1. Organizacija uprave

Dvije su institucije odgovorne za turistički razvoj i marketing Imotske krajine –

Turistička zajednica grada Imotskog i Gradsko poglavarstvo.U Turističkoj zajednici grada

danas radi samo jedna osoba koja djeluje uz pomoć nekolicine volontera. Ona bi trebala biti

pozicionirana kao ključni akter turističkog razvoja te biti odgovorna za sve aktivnosti i

problematiku vezanu za lokalni turistički razvoj.

Gradsko poglavarstvo treba osigurati financijska sredstva za projekte definirane

razvojnim planom turizma ukoliko ga nadležni za to naprave, te za rad Turističke zajednice,

angažirati stručnu i adekvatnu osobu zaduženu za provođenje i realizaciju navedenog plana.

Grad nažalost ima skromne resurse koje mora rasporediti na niz ostalih funkcija, stoga razvoj

turizma grada Imotskog ima vrlo malen kapital potreban za realizaciju potencijalne turističke

ponude ovog prostora, te je ograničen na stvaranje turističkih atrakcija putem itinerera, na

relativno jeftinoj promociji.

4.2. Turističke agencije

U samom gradu djeluju tek dvije turističke agencije i uglavnom su kombiniranog tipa

poslovanja. Manja je orijentirana na prihvatnu funkciju turista, što se u posljednje vrijeme

nastoji promijeniti, a registrirana je i jedna tvrtka za pružanje turističkih usluga u ostalim

oblicima turističke ponude.Također, registrirane su i tri osobe koje imaju odobrenja za

pružanje turističkih usluga na jednom od seljačkih gospodarstva.

4.3. Ugostiteljski i smještajni kapaciteti

Doprinos privlačnoj snazi svake destinacije ali i pretpostavku za razvoj turizma, daju,

između ostalog, karakteristike smještajne i ugostiteljske ponude. Ugostiteljski objekti na

području grada su hoteli, privatni smještaj te ugostitelji iznajmljivači sa sobama za

iznajmljivanje.

Grad Imotski trenutno ne bilježi smještaj u pansionima. Nakon utvrđivanja stupnja

iskorištenosti kapaciteta pojedinih ugostiteljskih objekata otvara se mogućnost odgovora na

pitanje postoji li potreba za povećanjem broja smještajnih kapaciteta na definiranom području

ili su već postojeći dovoljni.

Osim prirodnih ljepota i raznolikosti, u Imotskom je danas moguće je naći pristojan

hotelski smještaj i odličnu gastronomsku ponudu. Najnoviji imotski hotel Venezia, sagrađen

2006. godine. Trenutno raspolaže s 60 kreveta, što je premalo, a sklopu hotela nalazi se i

restoran s odličnom gastronomskom ponudom.

Uz već spomenuti, Hotel Zdilar u Glavini Donjoj koji je 3 km udaljen od samog grada,

jedan je od najvećih i najopremljenijih novih hotela u Dalmatinskoj zagori. Smješten je u srcu

Imotske krajine, na izvoru krške rijeke Vrljike. Hotel raspolaže s 54 kreveta u sobama i

apartmanima,a veliki restoran i ljetna terasa uz Vrljiku idealna su mjesta za obiteljske i

poslovne proslave, svadbe, poslovne ručkove i dr.

Treba istaknuti da je ovo područje Dalmatinske zagore u analizi postojeće turističke

ponude i potražnje pripojeno gravitirajućem obalnom području, i to zbog izuzetno malog

volumena registriranih turističkih smještajnih kapaciteta, odnosno registriranog turističkog

prometa (broja turističkih dolazaka, odnosno broja noćenja).

Slika 21. Hotel Venezia Slika 22. Hotel Zdilar

4.4. Gastronomija

Kuhinja dalmatinske zagore je po mnogo čemu jedinstvena, ali glavna karakteristika

joj je izuzetna jednostavnost pripreme koja rezultira bogatstvom okusa čaki za ona

najprobirljivija nepca. Osnovne karakteristike domaće kuhinje dalmatinske zagore su uvijek

svježe namirnice, jednostavnost pripreme, obilje začinskog, samoniklog bilja te priprema na

otvorenom ognjištu koje, osim jedinstvenog okusa jela pripremljenog na pravoj vatri,

obogaćuje i ugođaj pripreme samog jela. Osim tradicionalnih jela dalmatinske zagore poput

poznate delicije, dalmatinskog pršuta, te pečene janjetine, jela ispod peke i domaćih variva,

Imotska krajina u ponudi ima i sva ostala jela, od roštilja pa do jela po narudžbi.

Konoba Grabovac smještena na samom izvorištu rijeke Vrljike. Osim odlične ponude

domaćih specijaliteta nudi posjetiteljima i mogućnost iznajmljivanja kajaka i kretanja

nizvodno Vrljikom. Postojeća vinarija je ujedno i najstarija privatna vinarija na području

Imotske krajine. Osim prodaje nagrađivanih vina, rakije i prvog dalmatinskog pjenušca, nudi

u podrumima vinarije i degustiranje vina, kao i autohtone domaće specijalitetete.

Slika 23. Vinarija Grabovac Slika 24. Etno selo Grabovac

Danas je sve primjećenija potražnja za turističkim sadržajima koji imaju karakteristike

eko i ruralnog turizma. Također, tu je i porast potražnje u zaleđu dalmatinskog zagore.

Domaći i strani gosti sve više otkrivaju prirodne i kulturne ljepote izvan atraktivnih

primorskih i kontinentalnih destinacija, sve više ih privlače tradicija i zeleni turizam koji se

kriju na prostorima, ne tako razvikanim i s još neiskorištenim potencijalom.

Zbog suvremenog tempa života i prezaposlenosti, kod ljudi je izražena potreba

kvalitetno iskoristiti svoje slobodno vrijeme i pobjeći i od urbanih sredina u kojima žive.

Nažalost,u Imotskom nema statističkih podataka o razvoju eko i ruralnog turizma što se može

pojasniti činjenicom da je takva vrsta turizma tek u začecima.

Nedaleko od konobe i vinarije nalazi se etno selo koje u svojoj ponudi nudi i uslugu

smještaja i noćenja u obnovljenim autetntičnim kamenim kućama, karakterističnim za

dalmatinsku zagoru, koje su uređene u duhu starih vremena, ali dovoljno udobne za

višednevni boravak koji, uz ponudu domaće kuhinje, pripremljene hrane po starim receptima

od ekoloških namirnica, boravak čini nezaobilaznim doživljajem.

Danas, kada dolazi do zasićenja svake vrste turizama, bijega od centara masovnog

turizma i prenapučenih mjesta, ruralni turizam sve više dolazi do izražaja , imajući na umu

prethodno navedene prednosti i resurse, kao i smještajne kapacitete koji bi se mogli iskoristiti

za razvoj ruralnog turizma na ovom cjelokupnom području.

4.5. Turistička informiranost i promocija

Danas su turisti iskusni putnici, dobro su informirani, žele sadržajnija turistička

iskustva, nastoje optimalno zadovoljiti svoje potrebe, s obzirom na vrijeme i novac koje su

uložili u putovanje. Zato se i odlučuju za one turističke destinacije koje im nude odgovarajuću

kvalitetu te odabiru druge ako kvaliteta ne udovoljava njihovim očekivanjima.

Postoje mogućnosti za čitavim nizom aktivnosti na pojedinim mjestima za odmor po

pojedinim dionicama, na kojim se mogu nuditi domaći proizvodi počevši od proizvoda

poljoprivrede, do stočarskih proizvoda i prerađevina iz kućne radinosti. Ovakve aktivnosti

podrazumijevaju izradu propagandnog materijala, edukaciju stanovništva i turističkih

djelatnika te izradu prepoznatljivih turističkih suvenira karakterističnih za ovo područje.

Neke od glavnih prednosti za turizam Imotske krajine su i rijeke, trenutno ekološki

očuvan okoliš, povoljan geoprometni položaj, biološka i krajobrazna raznolikost te bogata

kulturno-povijesna baština, no sadašnje stanje u turizmu Imotskog pokazuje brojne slabosti jer

je stupanj razvijenosti gospodarstva grada trenutno ograničavajući faktor razvoja turizma na

ovom području. Prisutan je i nedostatak koordinacije između nositelja turističke ponude

grada, nedostaje adekvatna promocija te upravljanje prostorom kao turističkim mjestom.

Turisti se u gradu vrlo kratko zadržavaju, a smještajni kapaciteti ostvaruju nizak godišnji

stupanj iskorištenosti. Za uspješan plasman Imotskog na turističkom tržištu potrebno je

poznavati motive dolaska potencijalnih posjetitelja te raspolagati informacijama jesu li oni

zadovoljni ponuđenim proizvodom. Izrada turističkog proizvoda Imotskog zahtjeva zajednički

rad stanovništva i uprave grada, a dobro bi došao i svježi kapital domaćih ili inozemnih

ulagača koji bi svoj biznis mogli temeljiti na razvoju turizma na prostoru Imotske krajine.

Turistička zajednica grada Imotskog trebala bi isplanirati i provesti financijsko

učinkovite marketinške aktivnosti, sudjelovati u odabranim marketinškim aktivnostima

županijske turističke zajednice te preuzeti punu odgovornost za marketing i promidžbu ovog

prostora i u potpunosti se usredotočiti na marketinško planiranje i promidžbu, posebno novih

autohtonih proizvoda Imotske krajine. Sam grad bi se morao promovirati kao turistički

prostor za izražavanje prirodnih ljepota, kulture i identiteta, poslovnih vještina kako bi se u

konačnici razvio kao prostor za dugoročan rast novih turističkih poduzeća i ukupnog

imotskog gospodarstva.

4.6. Prihod od turizma

Prema podacima koji vodi Turistička zajednica grada, Imotski koji raspolaže sa samo

dva hotela i jednim pansionom, u prvih šest mjeseci 2011. godine na području grada Imotskog

boravilo je 1838 gostiju koji su ostvarili 3192 noćenja. To je povećanje broja noćenja za 2% u

odnosu na isto razdoblje 2010. godine kada je ostvareno 3130 noćenja. Nadalje, ukupan broj

gostiju koji su 2008. godine koristili smještajne usluge imotskih hotela je 3768 što je za 12%

više od 2007. godine. Od ukupnog broja gostiju 2984 su domaća, a 784 strana gosta.

Podaci na internetskim stranicama Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije,

kazuju da je tijekom 2008. godine u Imotskom ostvareno 7033 noćenja što je za 14% više od

rekordne 2007. godine kada je zabilježeno 6167 noćenje. Dok je broj noćenja domaćih gostiju

ostao na razini 2007. godine, veći se porast bilježi u povećanju broja noćenja inozemnih

gostiju i to s 669 noćenja u 2007. na 1571 noćenje u 2008. godini.

Očito je da postoje velika odstupanja između pokazatelja turizma koje daje Turistička

zajednica. Razlog odstupanju u pokazateljima se može naći u broju smještajnih jedinica koje

pratI Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije. Trenutna situacija je takva da

Turistička zajednica ne prati sve smještajne kapacitete.

Vrlo je bitno istaknuti je da je prosječno vrijeme zadržavanja turista u Imotskom

kratko (manje od 2 dana), što je na nivou prosječnog zadržavanja u Republici Hrvatskoj, ali je

niže od prosjeka u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prosječno vrijeme zadržavanja inozemnih

turista je za mali postotak viši od zadržavanja domaćih turista. Vrijednost i stabilnost ovog

pokazatelja kroz petogodišnji period ukazuje na prirodu turizma u Imotskom koja se ogleda

uglavnom u kratkim boravcima. Također, Imotska krajina je turističko mjesto u kojem

dominira dolazak izletnika (hodočasnici, turisti iz Hrvatske i Crne Gore, BiH koji dolaze na

izlete; turisti na proputovanju k drugim destinacijama).

Ne može se reći da su kratki boravci i dominacija izletnika u broju posjetitelja loša

karakteristika ukupne turističke situacije, ali je takva pozicija dugoročno neodrživa sa

aspekta korištenja potencijala i resursa, profitabilnosti i razvoja turističke ponude

imotske mikroregije. Kratki boravci turista i izleti ne mogu dovesti do potpune valorizacije

potencijala kojima Imotski raspolaže, te se stoga mora intenzivno raditi na razvoju ponude

koja će integrirati sve turističke potencijale i osigurati duže zadržavanje i veću potrošnju

turista.

4.7. Turistički kadrovi

Novi turistički trendovi utječu na profesionalni razvoj kadrova i inoviranje znanja

turističkih djelatnika. U domeni zaposlenih bitno je osigurati nova znanja i nove profesije jer

kvalitetan razvoj turizma nije moguć bez djelotvorne politike razvoja ljudskih resursa.

Brojke adekvatnih visokoškolskih kadrova za potrebe turizma i hotelijerstva na

području imotske mikroregije su posebno male. Manjkavost takvih programa jedna je od bolni

točaka imotskog turizma. Svi oni koji žele svoju profesionalnu budućnost pronaći u turizmu,

ali i oni koji već rade u turističkom sektoru, potrebno je osigurati nova znanja i profesionalni

razvoj.

Poseban naglasak treba staviti na programe usmjerene na osposobljavanje kadrova za

praktičnu primjenu znanja i poslovnih tehnika u svakodnevnoj turističkoj praksi jer su upravo

takvi kadrovi najviše i traženi.

Turistička djelatnost Imotskog danas je u usporedbi s mogućnostima, nedovoljno

razvijena te ostvaruje ekonomske učinke ispod objektivno mogućih. Opće gospodarsko stanje

na području Imotske krajine trenutno je vrlo nepovoljno, tako da bi bez odgađanja trebalo

iskoristiti šansu koju pruža razvoj turizma kao opći pokretač gospodarskog razvitka Imotskog.

U tom bi kontekstu, plan razvoja turizma kojeg Imotski nažalost još uvijek nema, bio

poduzetnički okvir koji definira najprimjerenija usmjerenja turističkog razvoja koji bi

potaknuo opći gospodarski prosperitet imotske mikroregije. Time bi se stvorili i uvjeti za

poboljšanje kvalitete života lokalnog stanovništva te za perspektivan razvoj prostora ovog

područja.

Poznata je činjenica da su ljudi ključni faktor uspješnosti. Stoga je općenito

konkurentnost hrvatskog turizma u velikoj mjeri ovisna o ljudima zaposlenima u toj

djelatnosti, te kvaliteti njihova rada. S obzirom na složenost sustava djelatnosti Imotske

krajine, u njemu je prisutan vrlo malen profili kadrova koji se sastavljen od konobara, kuhara,

domaćica i svega nekoliko recepcionera.

4.8. Turistička educiranost lokalnog stanovništva

Lokalno stanovništvo Imotskog poznato je po svojoj gostoljubivosti i prijateljskom

odnosu prema gostu, te izražava pozitivan stav prema razvoju turizma. Njihovom edukacijom,

stavlja se naglasak na samoučenje, koristeći pritom nove tehnike komuniciranja koje su prvi

uvjet za ostvarivanje većine inovacija u receptivnom turizmu ovog kraja.

Informiranost i educiranost stanovništva trebale bi potaknuti postojeće turističke

agencije, kao i davatelje svih vrsta usluga smještaja na području, da se počnu baviti

organiziranjem raznih sadržaja namijenjenih turistima, ali i lokalnom stanovništvu. Na tom

putu postoji mnogo prepreka, ali pravodobnom informiranosti treba nastojati ukloniti barem

onu prvu, a to je neprepoznavanje prilika pogodnih za turizam koje već ovdje postoje.

Cilj informiranja stanovnika Imotskog je osloboditi kreativne i inovativne potencijale

ljudi koje rade i žive u njemu, radi uočavanja jedinstvenih prilika i realiziranja inovativnih

poduzetničkih ideja koje se mogu razviti u originalne turističke pothvate. Ovakve i slične

prilike omogućile bi Imotskoj krajini kroz dodatne prihode ostvarene u turističkom sektoru i

veću mogućnost zapošljavanja.

4. NEIZRAVNI TURISTIČKI RESURSI

4.1. Prometna povezanost

Veoma povoljan geografski položaj kao i klimatski uvjeti omogućavaju Imotskom

potencijale za razvoj turizma. Dobra povezanost s obalom (Dubrovnik, Split, luka Ploče) i

Bosnom i Hercegovinom predstavljaju dobre osnove za razvoj različitih privrednih djelatnosti

i aktivnosti. Uključujući faktore kao što su : blizina Međugorja kao značajne destinacije

religijskog turizma, blizina jadranske obale i turističkih odredišta kao što su Split i

Dubrovnik, Imotski posjeduje izvanredan potencijal za privlačenje domaćih posjetitelja, kao i

posjetitelja iz inozemstva te iz susjedne Bosne i Hercegovine.

Uskoro se očekuje izgradnja brze ceste od graničnog prijelaza Vinjani Donji u

Imotskom do Basta s južne strane planine Biokovo u Makarskom primorju. Ta bi se

prometnica protezala dijelom Imotskog polja i vodila do čvorišta autoceste u Zagvozdu, te

nakon završetka gradnje tunela sveti Ilija, izlaziti na Jadransku magistralu kod Promajne. To

je svakako povijesni čin za cijelu Imotsku krajinu, ali i veliki dio susjedne Bosne i

Hercegovine. Iako je prema tvrdnjama prometnih, ali i gospodarskih stručnjaka ona već

trebala biti u visokoj fazi izgradnje iz jednostavnog razloga kako bi se Imoćani i Hercegovci

mogli uključivati na autocestu, još uvijek se ništa ne poduzima. Bez te ceste, Imotski i njemu

pripadajuće općine Zmijavci, Lokvičići, Runovići, Podbablje, Proložac, ali i veliki dio

Zapadne Hercegovine u potpunoj je prometnoj blokadi. U realizaciji te vitalne prometnice,

koja za Imotsku krajinu znači život, vidljivo je da je projekt još uvijek u fazi stagnacije, što

Imotski i veliki dio Zapadne Hercegovine zasigurno čini na neki način odsječenima od

autoceste.

4.2. Prostorna organizacija

Općina Proložac

Općina Proložac smještena je zapadno od grada Imotskog, uz granicu s Bosnom i

Hercegovinom, a smještena je na površini od 85,60 km2. Obuhvaća naselja Donji Proložac,

Gornji Proložac, Postranje, Ričice i Šumet, a prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na

području općine živi 4.248 stanovnika.

Jedna od najzanimljivijih atrakcija Božićnog vremena u Prološcu su Žive jaslice.16

Naime, mještani Prološca od 2000. godine za blagdan Božića upriličuju prizore rođenja Isusa

Krista te na taj način obilježavaju ovaj vjerski blagdan. Radnja se odvija u presušenom koritu

rijeke Suvaje ispod starovjekovnog Prološkog mosta. U ovom, vrlo važnom događaju za

lokalno stanovništvo, kojega nazivaju žive jaslice, sudjeluje dvjestotinjak ljudi, od čega oko

70 glumaca-amatera.

Pripreme za ovaj događaj traju po nekoliko mjeseci. Naime, lokalni majstori već od

listopada počinju podizati drvene objekte uz tok rijeke kako bi uprizorenje bilo što

vjerodostojnije, a organizira se i natječaj za glumce svete obitelji. Također, svi sudionici –

16 Tek rijetki krajevi njeguju tradiciju Živih jaslica koju je daleke 1223. godine u mjestu Greccio započeo sv. Franjo. Za tadašnje vrijeme neobičnu navadu nastavila su Franjina redovnička braća, a običaj se očuvao do danas.

glumci odjeveni su u odjeću koja podsjeća na vrijeme Isusova rođenja, a koju se izradile

prološke žene uz pomoć časnih sestara iz imotskoga samostana. Posebnu draž igrokazu daju

magarac, ovce i druge životinje. Ovaj neobičan i zanimljiv način proslave Božića privlači

posjetitelje iz cijele Imotske krajine, pa i iz udaljenih mjesta i gradova, primjerice Splita,

Kaštela, Sinja i Dubrovnika.

Općina Runovići

Općina Runovići smještena je uz Imotsko polje na jugoistoku Imotske krajine, a

obuhvaća naselja Podosoje, Slivno i Runović koje je i administrativno središte općine. Općina

se proteže površinom od 59.42 km², a prema popisu stanovništva iz 2001.godine na njezinom

području živi 2.643 stanovnika.

Današnja općina Runović razvila se na području glavnog rimskog naselja u Imotskom

polju koje je nosilo naziv Novae koji se spominje već 194. g.n.e. Na području općine Runović

nalazimo ukupno 6 crkvi i 6 kapelica, a u nastavku teksta opisane su crkva Gospe od Karmela

i kapela Gospe od zdravlja. Crkva Gospe od Karmela podignuta je 1869. godine u blizini stare

crkve.Tijekom godina je više puta doživljavala restauracije.

Kantanje je lokalni naziv za crkveno korizmeno pučko pjevanje u selima Imotske

krajine. To je jedini oblik glazbe u korizmi koji svoju bit doživljava kroz procesije na Veliki

petak. Iako je kantanje poznato u cijeloj Imotskoj (i Vrgoračkoj) krajini, posebno je poznato

kantanje u Runovićima, u kojem je sadržan Gospin plač. Prema nekim mišljenjima način

runovićkoga tužnog kantanja ostatak je staroga ilirskog pjevanja kojega mnogi uspoređuju s

gangom, ali za razliku od gange, u kojoj samo jedan pjevač pjeva tekst dok ga drugi pjevači

prate, kantanje kantaju dva pjevača, isključivo muškoga roda.

Općina Zagvozd

Općina Zagvozd smještena je u podnožju planine Biokovo na samome jugu Imotske

krajine. Proteže se površinom od 134 km² te obuhvaća naselja Biokovsko Selo, Krstatice,

Rastovac, Rašćane Gornje, Zagvozd, Župu i Župu Srednju. Administrativno središte općine je

naselje Zagvozd. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine na području općine Zagvozd

živjelo je 1.642 stanovnika.

Kazališni susreti Glumci u Zagvozdu, manifestacija su koja doslovce živi sa i od svoje

publike, pa je i glavni gradski trg preimenovan u – Trg Glumca. Festival je 1997. pokrenuo

Vedran Mlikota, glumac rodom iz Zagvozda, a s namjerom da pred inače zapostavljenu

publiku Dalmatinske zagore dovede kazališne predstave, koncerte, folklorne priredbe, izložbe

i promocije. “Glumci u Zagvozdu” koji pružaju nezaboravne kulturne trenutke , privlače

veliki broj turista i poznatih osoba kroz 7. i 8. mjesec.

Općina Zmijavci

Općina Zmijavci smještena je jugoistočno od grada Imotskog. Najmanja je općina

Imotske krajine i broji samo jedno naselje–Zmijavce, a proteže se površinom od 13,82 km2.

Prema podacima Popisa stanovništva iz 2001. godine na području općine Zmijavci živi

ukupno 2.023 stanovnika.

Područje Zmijavaca naseljavali su već Iliri, a potom i Rimljani, o čemu svjedoče razni

arheološki nalazi.17 O kršćanstvu na području općine Zmijavci svjedoče ostaci starokršćanske

trobrodne bazilike iz 5. stoljeća. Bazilika, od koje su sačuvani ostali samo temelji, nalazi se na

lokalitetu Crkvina.

Bazilika je u sklopu imala i zgradu krstionice sa krsnim zdencem u obliku križa. U

samoj bazilici nađen je još jedan zdenac manjih dimenzija, što ovu crkvu svrstava među

rijetke primjere bazilika s dvije krstionice. Imala je bogatu kamenu dekoraciju oltarnih

pregrada s reljefnim prikazom biblijskog motiva sv. Danijela u borbi s lavovima.18 U

Zmijavcima se nalazi veliki broj starih groblja, a sačuvano je i dosta ilirskih nekropola.

Također, ovo područje obiluje i stećcima (2 stećka sarkofaga, 3 stećka sanduka i 23

pločasta stećka).19

6. SUDJELOVANJE GOSPODARSTVA NA TURIZAM IMOTSKE KRAJINE

17 Izvor: Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na području obuhvata Prostornog plana Općine Zagvozd, Split, travanj 2005. godine18 Izvor: Fra Bruno Pezo, Župe Franjevačkog samostana u Imotskom, vodič, Proložac, 2004. godine (Dalmacijatisak-Split)19 Izvor: http://www.imotski.hr/imotski.hr/povijest.htm

Kako bi se pobliže objasnio očekivani razvoj turizma, bitno je ukazati na utjecaj

turizma na cjelokupno gospodarstvo Ekonomska kriza u Republici Hrvatskoj dovela je i do

krize proizvodnih djelatnosti i izazvala strukturalne probleme vezane uz nezaposlenost koji su

svugdje jako izraženi, a posebno na prostoru Imotske krajine. Istovremeno, Imotski se

suočava s brojnim ekonomskim, prostornim i socijalnim problemima. U Imotskom se

nažalost, ništa nije mnogo promijenilo u posljednjem desetljeću, osim što je stanovništvo sve

starije i manje ga ima. U ovom djelu završnog rada razmotrit ćemo ulogu koju bi razvoj

turizma mogao odigrati u kontekstu imotskog gospodarstva.

Naime, Imotski je posebno teško pogođeni ekonomskom i društvenom tranzicijom

koja je uništila proizvodnju koja je nekada cvjetala i izazvala probleme vezane uz

nezaposlenost, pa se danas mora fokusirati na pronalaženje novih rastućih djelatnosti koje će

osigurati radna mjesta i potpomoći obnovu grada i njegove turističke ponude.

Broj turista i turistička potrošnja u Imotskom je vrlo mala, tako da je glavna svrha

turizma u stvari bila zadovoljenje potreba lokalnog stanovništva. Međutim, dileme i rasprave

oko toga kakvo je to imotsko gospodarstvo i koja je njegova povezanost s turizmom u

krugovima domaćeg stanovništva ne prestaju.

Na razvoj gospodarstva grada Imotskog utjecala su u velikoj mjeri povijesna zbivanja,

ali i njegov položaj u dalmatinskoj zagori, zbog čega je ovaj kraj tradicionalno poljodjelsko-

stočarski. Tako je i danas glavna gospodarska grana u Imotskom poljoprivreda i to stočarstvo,

ratarstvo, maslinarstvo i vinogradarstvo. Poljoprivredna proizvodnja može postati sama po

sebi turistička atrakcija u obliku seljačkih gospodarstava, vinskih podruma te vinskih cesta.

Razvojne prednosti imotske poljoprivrede proizlaze iz njezine specifične strukture i

mjesta u ukupnoj gospodarskoj strukturi područja. Vinarstvo je jedna od prastarih djelatnosti

Imotske krajine. Veliki broj vinograda s najvećim brojem poznatih i zaštićenih vrsta vina bez

kojih bi hrvatska ponuda vina bila mnogo siromašnija. Poznatoj zlatnoj imotskoj Kujundžuši

sjaj vraćaju vinari nagrađivani na europskim natjecanjima.

Ne tako davno nekolicina mještana počela se baviti i sadnjom maslinika. Trenutačno u

Imotskoj krajini, a prema procjenama stručnjaka zasađeno je više od deset tisuća stabala

masline. Za razliku od primjerice 2000. godine, to je sigurno osam tisuća stabala više. Porast

broja starije populacije koja se više ne može nositi s poslovima oko vinove loze, daleko

pogodnija klima, odnosno trend globalnog zatopljenja, ili jednostavno iznimni uspjesi

imotskih maslinara na ocjenama maslinova ulja, uzrok su početka maslinarstva na ovom

području. Promjena klime u Imotskoj krajini odigrala je bitnu ulogu za maslinarstvo. Oštre

zime od prije dvadeset i više godina više ne postoje, klima je sada prava mediteranska i ovdje

je maslina pronašla svoje mjesto koje joj odgovara. Da je Imotsko mlado maslinarstvo dobilo

poticaj i veliko priznanje, svjedoči i Zlatna medalja za extra djevičansko maslinovo ulje koju

je na nedavnoj IV međunarodnoj smotri mediteranskih maslinara Maslina 2008. u Splitu

upravo dobio Imoćanin.

Zaista su rijetki oni koji su u kratkom razdoblju postigli tolike uspjehe u poticanju

poljoprivrednog razvoja i agroturizma poput braniteljske poljoprivredne zadruge «Imoćanka»

Odlični poslovni rezultati te zadruge, iako je utemeljena tek 2007. godine, samo 2010. od

svojih je kooperanata otkupila i plasirala na tržište oko 1200 tona kvalitetnog voća i povrća

zahvaljujući i dobroj suradnji s Agrokorom. Kao jednu od pozitivnih činjenica treba istaknuti

da se sve više stanovnika odlučuje na obradu zapuštenih parcela i da, za razliku od unazad

pet-šest godina, vlada interes za poljoprivredno zemljište.

Tu su i mali, obiteljski pogoni koji se bave proizvodnjom svih vrsta povrća, poznate

imotske janjetine, ovčjeg, kozjeg i kravljeg sira i sl. Na ovom se području može najlakše

organizirati proizvodnja hrane bez pesticida, što može biti posebnost imotske poljoprivrede u

budućoj turističkoj ponudi . Na taj se način gospodarska i ekološka održivost poklapa s

turizmom i u otočnoj poljoprivredi, a to uz specifičnu proizvodnu strukturu daje ovom djelu

dalmatinske zagore trajnu razvojnu prednost.

Od 90-ih godina trgovina, ugostiteljstvo i obrt se u Imotskoj krajini razviju ubrzano i

postaju dominantan oblik poslovanja te imaju višestruki učinak na cjelokupni razvoj i

zapošljavanje u gospodarstvu. Ova gospodarska grana jedna je i nažalost jedina od značajnijih

u pogledu gospodarskog razvoja i zapošljavanja, čiji poslovni subjekti upošljavaju uglavnom

do pet radnika. Bez obzira na blizinu većih urbanih središta u okruženju svi značajniji

trgovački lanci do sada nisu prepoznali Imotski kao mjesto za pozicioniranje svojih centara.

No nakon izgradnje tunela sv. Ilija, kao najkraćoj trasi ovog dijela zagore s primorjem,

Imoćani se nadaju da će se privući značajan broj velikih trgovačkih lanaca.

S obzirom na tradiciju i organiziranje sadašnji rad u turizmu se ipak svodi na jako mali

broj volontera koji ulažu velike napore da bi se iskoristila prirodna ljepota ovih krajeva i

resursi sa kojima raspolaže ovaj prostor više su nego dobar temelj za razvoj turističkog

proizvoda, te čitav niz aktivnosti koje turistički radnici te stanovništvo ovoga kraja može

ponuditi potencijalnim gostima.

Turistička ponuda Imotske krajine još uvijek nije definirana, iako ima mogućnosti za

razvoj stacioniranog turizma, kulturnog turizma, ruralnog turizma, ribolovnog i lovnog

turizma, sportsko rekreativnog, pa i vjerskog. Međutim, zbog tržišnih promjena kapaciteti

Imotskog danas više nisu okrenuti budućnosti. Premalo je kvalitetnih hotela te nedovoljno

kvalitetnih obiteljski vođenih malih hotela koji bi do kraja iskoristili šanse rasta

individualnog tržišta. Ne investira se dovoljno u razvoj drugih sadržaja koji bi sadržaji

privukli posjetitelje u većem dijelu godine.

Ograničavajući činitelji koji usporavaju razvitak imotskog turizma, najčešće se

spominje sve starije stanovništvo, te deficit mlađe populacije i stručnjaka potrebnih za

prosperitet gospodarstva ovog područja. Uz sve navedeno, vrlo se malo ulaže u ljude, a

posebno u menadžment turističkog sektora. Turistički sektor nije dovoljno okrenut novim

gostima i novim tržištima, također, ne prate se dovoljno najnoviji tržišne trendovi i općenito

je premalo orijentirani na gosta budućnosti. Bitno je omogućiti razvoj profesionalnih karijera

menadžmenta i zaposlenih unutar turističke i hotelske industrije, podići standarde i

profitabilnost hotelske i ugostiteljske ponude u odnosu na današnje stanje.

7. OČEKIVANI REZULTAT

Imotska krajina privlači netaknutim, prirodnim, skladnim okolišem te jedinstvenim

krajobrazima. Unatoč tome, današnja slika ovog područja nudi samo zabrinutost. Imotski i

njegova okolica predstavljaju neprocjenjivo bogatstvo, u svakom smislu, no upravo je

začuđujuće koliko se malo i površno o njima i njihovim potencijalima lokalne vlasti i država

brine.

Postojeći ograničujući uvjeti privređivanja i razvitka višestruko se negativno

odražavaju na stanje bržeg razvitka, osobito u području turizma kao životne šanse Imotske

krajine. Jedna od osnovnih značajki je učvrstiti promišljanja da turizam ne može i ne smije

biti sam sebi svrha, nego mora biti u funkciji razvitka ukupnoga gospodarstva.

Na prostoru Imotske krajine objektivno postoje mogućnosti za uspješan razvitak

selektivnih oblika turizma, ponajprije ruralnog i športsko-rekreacijskog, uvažavajući, prije

svega, položaj na ljestvici motiva za dolazak turista i sadržaj boravka u određenome

odredištu. U tom bi procesu trebalo odrediti smjer razvoja turističke ponude, s tim da bi

okolna sela i općine predstavljala specifičnu vrijednost u ukupnoj turističkoj ponudi Imotskog

samo ako se uspiju sačuvati izvorne odlike ovog prostora.

Za primjer ćemo uzeti jednu zemlju koja je uspjela, Španjolske - ta je država krenula s

turizmom, oko njega se koncentrirala poljoprivreda. Kada se počela izvoziti hrana,

poljoprivrednicima je bila potrebna ambalaža, a njezina se proizvodnja razvila kao prateća

industrija. I tako redom. Njima je turizam savršeno poslužio kao temelj za razvitak ostalih

gospodarskih djelatnosti, te se može zaključiti na osnovi ovog primjera kako ulaganja u

turizam znače ulaganja i u ostale djelatnosti pa se time otvaraju šanse za otvaranje novih

radnih mjesta.

Ne smijemo zaboraviti da se takve promjene nigdje, pa ni u prije spomenutom

primjeru, nisu događale preko noći. Za sve je potrebno vrijeme, a kod nas je još uvijek,

nažalost, mnogo onih koji misle da je potrebno samo donijeti razvojne programe, dati načelnu

podršku njihovom ostvarivanju i sve će doći samo po sebi. Naravno, bilo bi dobro kada bi to

moglo biti tako lako ostvarivo. Postupno izgrađivanje novog turističkoga proizvoda moralo bi

omogućiti dugoročno tržišno pozicioniranje turističke ponude Imotske krajine, i to u cilju da

turizam na ovom prostoru ne može i ne smije biti sam sebi svrha, nego mora biti u funkciji

razvitka gospodarstva na području Imotskog.

Prometna je infrastruktura relativno dobro razvijena i Imotski se može smatrati

pristupačnom odredištem, ali je potrebno prometnicu koja povezuje Imotski s autocestom i

tunel sv. Ilija staviti u funkciju razvoja turizma.

Međutim, usprkos velikom uloženom trudu još uvijek se turizam grada Karlovca ne

prepoznaje u onim granicama u kojima bi on trebao biti. Za program razvoja turizma u

turistički nedovoljno razvijenim područjima, Imotska krajina se još uvijek ubraja u takva

područja pa su stoga vrlo važne su potpore za povećanje broja turističkih seoskih

gospodarstava, odnosno povećanje njihovih smještajnih kapaciteta.

ZAKLJUČAK

Imotska krajina jedna je od najstarijih hrvatskih povijesnih regija. Ona se nalazi u kop-

nenom dijelu srednje Dalmacije, uz samu bosanskohercegovačku granicu. Povijest, tradicija,

folklor, običaji i sve ono što predstavlja kulturno bogatstvo, još i danas živi u ljudima ovoga

kraja. Dokaz tome jest zvuk gange i šijavice čije se umijeće izvođenja prenosilo s koljena na

koljeno.

Sagledaju li se svi aspekti turističke ponude, Imotska krajina ima uvjete za razvoj

kulturnog, ruralnog, lovnog, ribolovnog, sportsko-rekreacijskog i vjerskog turizma.

Neizmjerni turistički potencijali vidljivi su u svakom kilometru ovog dijela Hrvatske koji je

do nedavno bio uvelike zapostavljen u turističkom i gospodarskom smislu.

Postojeći hoteli u Imotskom imaju svega pedesetak kreveta na razini od tri zvjezdice,

što nije u skladu s prirodnim potencijalnima iznimno očuvanog prostora bogate kulturne,

povijesne i prirodne baštine koji mogu biti stavljeni i u funkciju turizma. Javni i privatni

sektor trebao bi investirati u projekte infrastrukture, smještaja i povećanja konkurentnosti,

kojima bi se područje imotske mikroregije pretvorio u oazu selektivnih oblika turizma,

aktivnog odmora i prepoznatljive usluge u izvornoj ljepoti prirode.

Imotsko gospodarstvo je, blago rečeno, uništeno, a stotine milijuna kuna uloženo je u

već spomenute posrnule imotske tvrtke. Siromašni sustav zaposlenih Imoćana u njihovom

rodnom gradu dodatno je potresen proglašenjem stečaja jedine imotske autoprijevozničke

firme Autopoduzeće Imotski, kao i nekoć poznati proizvodni pogoni u Imotskog, Trimot i

Imostroj, danas nažalost više ne djeluju. Je li za propast imotskih poduzeća kriva politika,

lokalna vlast ili netko treći, nitko ne zna odgovor, a gospodarska agonija radnika koji su ostali

bez posla kao i samog grada Imotskog se nastavlja. Ako zanemarimo gospodarsku krizu u

Republici Hrvatskoj, pravilnim turističkim razvojem Imotska mikroregija bi u sljedećih 10

godina od turizma godišnje mogla ostvariti mnogo veći profit nego dosadašnjih godina i

zapošljavati više ljudi koji bi pružali kvalitetnu turističku uslugu u malim i obiteljskim

hotelima, seoskim kućama, domaćinstvima i ruralnom turizmu u kojima bi se ostvario veći

broj turističkih noćenja.

Turizam je česta tema kad je u pitanju obnova života u Imotskoj krajini. Sigurno je da

bi zainteresiranih za odmor u idiličnoj seoskoj sredini, daleko od gradske vreve, buke i gužve,

zasigurno bilo. Ipak turizam ovdje zasada ostaje samo tema razgovora, a seoskih

domaćinstava koje se profesionalno bave turizmom ima zasada jako malo.

LITERATURA

1. Belamarić J.: Kulturno-povijesni vodič Zagore Splitsko-dalmatinske županije

2. Brajčić, M., Mrkonjić, A., 2006: Pedagoški aspekti etno – muzeja Slivno, Život

i škola, Osijek, br. 15 – 16 (1-2)

3. Eko –etno selo Grabovci , http://eko-selo.net/eko-selo.html, 21.travnja 2012.

4. Fra Bruno Pezo, Župe Franjevačkog samostana u Imotskom, vodič, Proložac,

2004. godine

5. Fra Vjeko Vrčić: Plemena Imotske krajine, Franjo Kluz d.d. Omiš, 2010.

6. Gamulin A., Kule u Imotskoj i Vrgoračkoj krajini za vrijeme Turske uprave,

Dalmatinska zagora

7. Kolovrat L., Delić Peršen M. – “Imotske modre vode“, 2008. godina

8. Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na području obuhvata Prostornog

plana Općine Zagvozd, Split, travanj 2005. godine

9. Škobalj A.: Obredne gomile na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka

rasprava o religiji i magiji, Sveti Križ na Čiovu 1970.godina; Slobodna

Dalmacija, Split 1999. godine.

10. Ujević A., Imotska krajina, Matica Hrvatska, Imotski 1991. godine

11. Zbornik radova simpozija u prigodi 250 .obljetnice prijenosa franjevačkog

samostana u grad Imotski, Čuvari baštine, Imotski 1989.godine, Franjevački

samostan Imotski

12. GAST: Ruralni turizam u Dalmatinskoj zagori,

http://www.dugirat.com/novosti/ekonomija/11061.html - preuzeto 21.11.2012.

POPIS SLIKA I TABLICA