REPRODUKTIVNO OPASNA DOMAĆA HRANA

Franjo Plavšić

UVOD

Na razmišljanje me potaknuo kratki članak na jednom našem portalu o izraelskoj znanstvenici, koja je sa svojom skupinom istraživača otkrila da visoke doze vitamina A, C i E mogu izazvati neplodnost u ženki nekih životinja. Odmah sam naravno potražio na internetu sve što mogu o toj znanstvenoj ekipi i shvatio kako se zapravo rečeni učinak odnosi na sve antioksidanse a ne samo na naprijed spomenute vitamine i to u visokim dozama danima izravno u ovarij. Mehanizam djelovanja nije bio sasvim jasan, ali objašnjavalo se to štetnim utjecajem na ovulaciju ili da nastaju problemi kod oslobađanja jajnih stanica iz folikula. Nije to naravno bilo ni bitno tog časa, jer vremena za istraživanja o npr. mogućem utjecaju na FSH ili LH ima dovoljno, ali je podatak bio važan za razmišljanje o dosadašnjim čvrstim stavovima endokrinologa i odmah naravno sumnjiv. Na tisuće radova pišu o tome da upravo vitamini dovode do poboljšanja plodnosti, kako kod muških tako i kod ženskih predstavnika sisavaca. Liječnici na sve strane daju savjete o potrebni uzimanja što većih količina voća i povrća kad čovjek hoće poboljšati svoju plodnost. To isto preporučuju trudnicama radi boljeg napredovanja ploda, a preporučuje se i uzimanje istih vitamina u dodacima hrani, jer to «sigurno neće škoditi». Tu i tamo se pojave čudni članci, kao npr. da uživanje u trešnjama smanjuje libido kod žena, ali na to nitko pametan ne obraća pozornost. Naravno da sam kao toksikolog prihvaćao u potpunosti činjenicu da i vitamini (pogotovo A i D) mogu biti opasni kod uzimanja visokih doza, ali one su ipak još uvijek puno više od onih koje uzimaju ljudi u svakodnevnoj prehrani. Bilo je više članaka upravo o vitaminu A (retinol) i problemu smanjivanja plodnosti kod davanja visokih doza pokusnim životinjama, pa on po nekima pripada kategoriji III reproduktivno otrovni tvari. Isto je tako pisano o njegovoj teratogenosti kod vrlo visokih doza. Može li onda prekomjerno uživanje u mrkvi biti krivo za smanjivanje plodnosti u žena? Mislim da to treba svatko zaključiti sam koristeći logiku zdravog razuma.

Općenito je ovo područje utjecaja na reprodukciju (pozitivnih i negativnih) izrazito složeno i zbrkano, a pouzdanost u podatke iz literature (znanstvene ili pjesničke) često treba gledati sa sumnjom. Treba se samo podsjetiti na brojne podatke o tvarima ili proizvodima koji dižu potenciju ili libido, a to je jako važno, jer ako je netko impotentan onda nema ni pravljenja djece. Valjda ste čuli za orahe, celer ili kamenice, koji navodno mogu jako podići potenciju? Jedino je problem u tome što nema znanstvenih dokaza da nakon pojedenih 20 kamenica muškarac postaje zvijer što se tiče potrebe za seksom. Ja pak imam neugodno iskustvo s kamenicama uz koje sam u Stonu još jeo riblje mliko, jer nakon toga nisam uopće razmišljao o seksu zbog intenzivnog povraćanja i snažnog proljeva. Možda sam pretjerao u količini pojedenih delicija. Pa onda različiti abortivi poput npr. čaja od oleandrovih listova ili kore bukove, koji su čuvali žensku čast u onim starijim vremenima. No, to nije uobičajena hrana i nikom ne savjetujem čak ni grickanje listova oleandra. Naravno, tu su također lijekovi, aditivi hrani itd., ali ovdje o svemu tome ovdje neće biti govora. Namjeravam se držati uobičajenih prehrambenih proizvoda u koje se nije previše interveniralo različitim aditivima. Ne baš sasvim domaće, ali barem ono što dobar broj građana smatra domaćim

OSNOVNI PODACI O REPRODUKTIVNOJ OTROVNOSTI

Uspješna reprodukcija znači produženje vrste zdravim potocima i u većini slučajeva se to ostvaruje. Možda čak u «prevelikoj» mjeri obzirom na stalni porast broja stanovnika na ovoj sirotoj planeti. Međutim, ne uspijeva baš svima dobiti potomke i to još uz to sasvim fizički i psihički zdrave. Postoje brojni razlozi zbog kojih se ne ostvaruju želje za potomstvom u ljudi, ali ovdje će biti govora samo o kemikalijama kao uzrocima problema i to kemikalijama koje se «normalno» pojavljuju u našim obrocima. Reprodukcija može biti ometana ili spriječena na nekoliko mjesta ili može na nekoliko mjesta krenuti krivim smjerom. Grubo bi se to moglo podijeliti kako slijedi:

1. Problemi sa smanjivanjem plodnosti bilo kojeg od partnera 2. Štetni učinci na plod 3. Štetni učinci na potomke razvijeni tek nakon poroda, a uzrokovani izlaganjem

kemikalijama od ranije. 4. Stvaranje neke nove vrste čovjekova potomka, boljeg ili lošijeg od nas.

Prva skupina poremećaja obuhvaća seksualnu nemoć i nedostatke u plodnosti uzrokovane

organskim nedostacima kod jednog ili drugog partnera. Naravno da nastaju brojni problemi kod impotencije ili gubitka libida, jer bez seksa se još uvijek ne može prirodnim putem praviti potomke. Tu uskače u pomoć medicina umjetnom oplodnjom i različitim pomagalima (npr. Viagra), ali je uvijek pitanje koliko na želju za seksom mogu utjecati vanjski činitelji poput kemikalija. Puno je teže kad je neplodnost uzrokovana organskim nedostacima (npr. smanjena pokretljivost spermatozoida, problemi sa sazrijevanjem i oslobađanjem jajnih stanica itd.). Nažalost, kemikalije mogu imati utjecaja na mušku i žensku plodnost na brojne načine. Jedino je pitanje je li kod kemijskih uzroka moguće popraviti stanje, npr. prestankom izlaganja kemikalijama iz različitih izvora. Posebno je o tome zanimljivo razgovarati vezano uz hranu.

Teratogenost se odnosi na pojave štetnih učinaka na plodu. Štetni učinci mogu biti različiti, od pobačaja ili rađanja defektne djece bez udova do pojave teških učinaka neurotoksičnosti ili npr. mongoloizma. Definitivno je sigurno dokazano da u većini slučajeva do šteta dolazi zbog nekih vanjskih učinaka, bilo da su to kemikalije, zračenje ili neke infekcije. Greške na plodu i ne moraju biti velike, ali svi slučajevi rađanja djece s defektima su teško traumatično iskustvo za roditelje. Naravno, treba uzeti u obzir i smrt ploda ili njegovo abortiranje zbog vanjskih utjecaja, a kemikalije (znači i lijekovi) mogu tu imati velikog utjecaja.

Štetni učinci na potomstvo teško su mjerljivi, jer stotine činitelja nakon poroda može utjecati na zdravlje i razvoj djeteta. Kod ljudi je izrazito teško otkriti zbog kojeg razloga se dijete ne ponaša normalno, deblja se ili mršavi, slabo pamti ili se ne može koncentrirati na ničega itd. Nije sasvim jasno niti da li je izloženost majke nekim kemikalijama mogla dovesti do prerane pojave tumorskih bolesti kod potomka (npr. rak dojke kod curice od 16 godina), jer opet brojni činitelji mogu imati utjecaja na pojavu štetnog učinka. Ipak se na tome radi i može se pronaći manje ili više pouzdane podatke.

Najmanje istraženo područje se odnosi na promjenu vrste. Sumnja se da bi izloženost kemikalijama ili možda ionizacijskom zračenju moglo dovesti do značajnih mutacija u potomaka, tako da oni više nisu ljudi. Moglo bi se reći npr. da mongoloidi zapravo prema broju kromosoma nisu ljudi, ali se inače malo razlikuju od prosječnih građana (uglavnom prema slabijem duševnom i tjelesnom razvoju), ali ovdje se misli na naizgled prosječna bića, koja više nisu ljudska stvorenja. Mogu oni biti pametniji i ljepši od ostalih ljudi, ali više nisu ljudi. Do sad nije dokazana takva pojava, ali se nije ni istraživalo da li se rađa nova ljudska/neljudska vrsta. Neki stručnjaci smatraju da se to možda i događa u pojedinačnim

slučajevima, ali takvi potomci nisu u stanju imati djecu s današnjim ljudima i njihove veze sa suprotnim spolom bi trebale ostati bez ploda ili taj plod ne bi bio sposoban dalje produživati svoju vrstu. Primjer iz života su konji i magarci, koji čak mogu dobiti potomka mulu, ali taj potomak nije u stanju produžiti novu vrstu. Morali bi se naći parovi s istim genetskim promjenama da mogu stvoriti neku novu vrstu, pa bi onda oni bili novi Adam i Eva. To je već stvar znanstvene fantastike, barem prema našim saznanjima o ovim vremenima, ali nikad se ne zna.

A podataka o reproduktivnoj otrovnosti baš i nema puno. Prva ozbiljna istraživanja reproduktivne otrovnosti su započela krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je puno lutanja u istraživanjima i standardne metode ispitivanja su propisane tek prije 15-20 godina, a još uvijek se preispituju nove. Štetni učinci su izrazito brojni i teško je to sve pokriti. Bio sam 1994. na svjetskom pregovaračkom sastanku u Otavi, gdje se puno pozornosti posvećivalo upravo reproduktivno toksičnim učincima, a dileme su bile brojne. Jedno od pitanja zapadnih stručnjaka je bilo vezano uz ispitivanja libida u pokusnih životinja. Kakvim pokusom će se ustanoviti pad libida u štakorica izloženih nekoj kemikaliji? I pitanje je bilo na mjestu uz tadašnja znanja i iskustva znanstvenika. Naravno da se može postaviti svakakve pokuse, ali je pitanje koliko će njihovi rezultati biti vjerodostojni. To se i danas osjeća kod planiranja posebnih ispitivanja, npr. o endokrinim disruptorima (npr. priča o tome da zabranjeni herbicid atrazin pretvara muške punoglavce u hemafrodite i onda više nema dovoljno žabaca). Područje je vrlo nesigurno, barem u nekim slučajevima, a onda se naravno svašta i piše u stručnim časopisima i pogotovo na internetskim stranicama. Osnovno pitanje je kome i zašto vjerovati.

Treba biti vrlo kritičan prema podacima, posebno onima s interneta, ali i članci u ozbiljnim časopisima znaju davati sasvim nesigurne podatke. Netko bi mogao reći da treba vjerovati samo službenim podacima, posebno na takvom području koje obrađuje impotenciju ili pad odnosno porast libida. Međutim, niti tu se ne može biti sasvim siguran, posebno kad se radi o neumjereno visokim dozama pojedinih kemikalija. Etanol službeno nije opasna kemikalija, ali kad se uzima u visokim dozama može izazvati svakakve poremećaje, pa naravno i reproduktivnu otrovnost (npr. pad potencije u uživatelja alkohola ili probleme za plod majke sklone visokim dozama alkohola). Ono što valja snažno naglasiti, jest činjenica da se u hrani prirodno nalazi izrazito mali broj kemikalija, koje se razvrstavaju u kategoriju I. reproduktivno otrovnih tvari. Naravno da se to odnosi na one doze u kojima dolaze prirodno u namirnicama, a kod znatno povišenih doza mogu djelovati svakako. Problem je u tome što se hrana često uzima u golemim količinama, pa se onda i doze pojedenih opasnih kemikalija izrazito značajno povećavaju. Ovdje neće biti govora o aditivima hrani nego samo o tzv. domaćim namirnicama svih mogućih vrsta pripremljenih na koliko toliko tradicionalni način. S golemom sigurnošću se može reći da plod žene, koja stavlja bijelo vino u gulaš ili voli flambirati određene obroke, neće imati nikakvih štetnih učinaka. Treba uvijek uzeti u obzir moguću dozu opasne kemikalije u hrani i učestalost uživanja u njoj. Umjerenost u jelu i piću je, kako to kaže Sv. Pismo, ključ poštenog i zdravog života. Ipak je možda dobro pokazati na primjerima što danas smatraju stručnjaci i nestručnjaci opasnim za reprodukciju u našoj svakodnevnoj hrani. I to uglavnom domaćoj hrani. Čitajte te podatke vrlo kritično, jer danas ne treba nikome vjerovati u potpunosti. Naravno da ne trebate vjerovati ni meni, jer možda sam neke stvari previdio a neke pak krivo shvatio. Tvari su ovdje podijeljene u prirodno prisutne navodno reproduktivno otrovne tvari, tvari koje nastaju u hrani djelovanjem mikroorganizama te one koje dolaze u hranu uobičajenim načinom prerade ili pakiranja.

PRIRODNO PRISUTNE REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI

Zapravo se mora reći da nema mnogo prirodnih reproduktivno otrovnih tvari ili nema dovoljnih dokaza da su reproduktivno otrovne. Čak ako i ima dokaza, onda nemaju djelovanja pri koncentracijama u kojima se nalaze u hrani. No, ipak će biti dani osnovni podaci o njima.

1. ACETALDEHID

Svud je prisutan u voću, voćnim sokovima, vinima itd. Gdje god ima alkohola, ima i acetaldehida. Sasvim sigurno se u organizmu alkohol

metabolizira preko acetaldehida do octene kiseline i dalje do ugljikova dioksida. Radovi o njegovoj reproduktivnoj otrovnosti nisu izrazito brojni, ali

na miševima postoje nekakvi dokazi o njegovoj teratogenosti. Plod ne dobiva dovoljno na težini i neki su otkrili određene neurotoksične učinke u

mišjih potomaka izloženih visokim koncentracijama acetaldehida. Međutim, doze su svakako bile znatno više od onih koje se javljaju kod uživanja u voćnim sokovima ili alkoholnim pićima, pa nitko službeno ne uzima ove malobrojne podatke kao vjerodostojne. Pogotovo nitko nikad nije dokazao da bi acetaldehid mogao izazvati bilo kakve probleme u reprodukciji čovjeka. Čak ne pripada ni kategoriji III reproduktivno otrovnih tvari, pa se radove o njegovoj teratogenosti treba uzeti s velikom rezervom.

2. BORNA KISELINA

Misli se zapravo ne samo na bornu kiselinu nego i njezine soli poput borata (npr. vrlo poznati boraks). Do prije nekoliko godina smatralo se ovakve tvari

gotovo sasvim bezopasnima, ali su onda otkriveni podaci o reproduktivnoj otrovnosti. Borna kiselina se danas razvrstava u reproduktivne tvari

kategorije II i što se tiče utjecaja na plodnost i na plod. To znači da kod koncentracija viših od 5% nosi obvezno oznaku T i zabranjena je maloprodaja takvih

proizvoda u cijeloj EU i naravno u Hrvatskoj. Dokazano je na životinjskom modelu da može smanjiti plodnost u žena, ali također da pri višim dozama može izazvati oštećenje ploda do smrti ili pobačaja. Kod ljudi niti jedan od gore rečenih učinaka nije opažen, barem za sad. Treba naglasiti kako su se borna kiselina i boraks do sada učestalo koristili na brojnim mjestima. Pravi kavijar je praktički nezamisliv bez boraksa, a borna kiselina se masovno koristila kao dezinficijens, npr. ženskih grudi prije dojenja djece. Nije nikakav problem zabraniti bornu kiselinu i njezine soli kao aditive hrani iako će se uživatelji kavijara možda buniti. Problem je, ili možda nije, u tome što ju prirodno nalazimo u brojnim plodovima iz prirode. Još početkom 20. stoljeća je dokazana borna kiselina u većini europskog voća, od jabuka do višanja. Međutim, koncentracije su relativno niske i nema dokaza da bi mogle utjecati na plodnost ili plod.

3. CIKAZIN I METIL-AZOKSIMETANOL

Zapravo sam cikazin ne predstavlja nikakav zdravstveni problem, nego je opasan njegov metabolit metil-azoksimetanol nastao hidrolizom već u probavnom sustavu. Inače je cikazin bio vezan uz daleki Istok i njihovu ljubav prema brašnu dobivenom od biljaka cikada, koje se kod nas koriste za ukras vrtova. Iz određenih vrsta sličnih palmi izolira se složenim postupkom brašno pod imenom sago (sabudana), koje je važna prehrambena namirnica u Guamu i na Filipinima. Ako je ispiranje vodom sirovog brašna bilo nedostatno, onda se u gotovoj hrani može naći cikazin. Inače se brašno sago već koristi i kod nas za pripravu različitih pudinga i kolača, a vole ga vegetarijanci. Zabilježena su brojna akutna otrovanja tim brašnom u azijskim zemljama, a onda se pokusima ustanovilo kako je metil-azoksimetanol potencijalno štetan za plodnost i za plod. Istina, službeno mu nije dodijeljen niti jedan znak opasnosti, jer se svi pokusi odnose na laboratorijske uvjete ili epruvetu. To znači da bi mogao biti razvrstan u kategoriju III. reproduktivno otrovnih tvari, a o reproduktivnoj otrovnosti na životinjama ili čovjeku nema pouzdanih podataka. Vjerojatno nema nikakve opasnosti uživanja u pudingu od saga, barem što se tiče reproduktivne otrovnosti, ali opreza nikad dosta. Zapravo bi trebalo preporučiti kupovanje sago brašna od poznatih i provjerenih proizvođača, a takvih naravno da ima u Aziji. Kod njih se barem garantira da su koncentracije cikazina u brašnu izrazito niske i sasvim bezopasne. Ne treba kupovati preko interneta s nepoznatih adresa, jer čovjek tako može naletjeti na velika iznenađenja.

4. ETANOL

Zapravo se od davno zna da alkohol nikako nije dobar niti za plodnost niti za plod unatoč tome što sam etanol nema neke naročite znakove

opasnosti ili oznake upozorenja. Službeno se ne razvrstava u tvari opasne za ljudsko zdravlje, ali svi znamo da je on ipak opasan na brojne načine, pogotovo kad se pretjeruje u ispijenim količinama i to kroz dulje vrijeme. Dakle, službeno etanol nije reproduktivno otrovan kod niskih koncentracija, ali kod visokih doza već građansko iskustvo pokazuje da može biti izrazito opasan. Opet se vraćamo na dozu. Kod niskih doza alkohola u brojnom voću, povrću, voćnim sokovima itd., alkohol ne predstavlja baš nikakvu opasnost. Međutim, kod visokih doza i kod dugotrajnog uzimanja vjerojatno će izazvati impotenciju u muškaraca i pad libida u žena. Postoje podaci i o tome da je spermatotoksičan, tj. usporava pokretljivost spermatozoida. Najgori su njegovi učinci na plod. Sasvim sigurno će kod stalnog uzimanja alkohola u trudnoći doći do šteta za plod. On će se sporije razvijati, gubiti na težini, javljati će se neurotoksični učinci itd. Moguća je i smrt ploda ili pobačaj. Kod majki alkoholičarki javlja se u ploda ovisnost o alkoholu, što će imati opet teške posljedice za novorođeno dijete. Alkohol je zato dobar primjer relativnosti službenih toksikoloških podataka, jer na prvi pogled ne izgleda opasan a zapravo je on kod visokih doza vrlo opasan na brojne načine. Ne treba se naravno bojati alkohola koji normalno dolazi u različitom voću i voćnim sokovima, kao što se ne treba bojati malih doza alkohola uzetih nakon dobrog obroka, jer takve doze sasvim sigurno neće štetiti niti majki niti plodu.

5. FITOESTROGENI

Pisati i pričati o fitoestrogenima danas je jako moderno i svatko pokušava iznijeti svoje mišljenje ili rezultate. Sve su to izoflavoni, koji dolaze vrlo često u različitim biljkama poput npr. gore prikazanih genisteina i daidzeina. Posebno ih vežu uz soju i njezine proizvode svih vrsta (npr. tofu, soja sos, sojino mlijeko, soja sirevi itd.), pa su zato izoflavoni jako zanimljivi istraživačima svih usmjerenja. Zbog prostorne strukture slične estradiolu nazvali su ih upravo fitoestrogeni. Sasvim sigurno je dokazano kako se mogu vezati na estrogenske receptore, ali uglavnom nije jasno što to zapravo znači. Ovisno o malim razlikama u strukturi vežu se različitim afinitetom na rečene receptore, ali u prosjeku je to približno 1000 puta slabije vezanje nego za estradiol. Znači da se može govoriti o nekakvom djelovanju samo kod vrlo visokih koncentracija fitoestrogena, a prirodno u hrani oni dolaze u prilično niskim koncentracijama. Prvo su se pojavili radovi o njihovom antitumorskom djelovanju, uglavnom preventivnom. Statistički podaci su pokazivali kako žene u krajevima Dalekog Istoka, koje se hrane pretežno sojom, imaju značajno manju učestalost tumora dojke nego europske žene. Međutim, to nikad nije sigurno potvrđeno, jer na pojavu raka može utjecati golem broj činitelja pa čak i genetski. Neki stručnjaci ipak vrlo snažno preporučuju uzimanje soje i njezinih proizvoda, ako zbog ničeg drugog onda zato što smatraju da fitoestrogeni ne mogu škoditi. Međutim, onda su se pojavili radovi o reproduktivno otrovnim učincima. Nekako je izgledalo logično da estrogeni ne mogu koristiti muškoj potenciji, jer je estradiol ipak ženski spolni hormon. Bilo je nekih radova in vitro, koji su pokazivali da bi pokretljivost spermatozoida mogla biti smanjena utjecajem fitoestrogena, ali nisu bili uvjerljivi. Ipak se na temelju tih skromnih izvještaja zaključivalo kako bi pretjerano uživanje u fitoestrogenima bogatoj hrani moglo kod muškaraca dovesti do smanjenja potencije, ali bez ikakvih potvrda da su muški uživatelji hrane na bazi soja manje potentni od mesoždera iz Europe. Vrhunac priče o opasnoj soji nastupio je možda objavljivanjem radova o teratogenosti pojedinih fitoestrogena poput genisteina i daizdeina, ali uz visoke doze. Nije bilo izrazito teških učinaka na plod osim onih uobičajenih vezanih uz težinu i veličinu glave, ali takvi učinci će se pojaviti uz bilo koju tvar danu u visokoj koncentraciji, poput npr. vitamina C. Zapravo nisu pruženi pouzdani dokazi o teratogenosti sojinih fitoestrogena, ali sad je ostalo još jedno novo područje vezano uz endokrine disruptore, pa će biti zanimljivo i u budućnosti. Sve u svemu, može se zaključiti da fitoestrogeni zapravo nemaju nikakvih dokazanih reproduktivnih učinaka, ni dobrih ni loših, pa korisnici vegetarijanske hrane mogu mirno nastaviti s uživanjem u soji i njezinim proizvodima, a i mi svežderi možemo bezbrižno jesti paprike punjene smjesom soje i nekog mesa ili u začinjavanju hrane soja sosom. Preporučujem i jedno i drugo.

genistein daidzein

6. FORMALDEHID

Svud je prisutan oduvijek, a posebno u voću, povrću i sokovima, a naravno da u novije vrijeme dolazi i iz industrije odnosno industrijskih proizvoda (npr. namještaj izrađen od iverice). To znači da ga unosimo svakodnevno u organizam bez obzira na to što su npr. voćni proizvodi sasvim svježi i uzgojeni prirodnim putem, ma što to značilo. Ima ga približno jednako u cvjetači, jabukama, bananama ili cikli, a sasvim sigurno najviše u gljivama shitaki. Trudnicama se preporučuje jesti što više voća i povrća, a to je jedan od načina unosa formaldehida. Što nam to formaldehid može lošeg učiniti? Pojavili su se brojni radovi, koji pokazuju kako se na štakorskom modelu može dokazati utjecaj povišenih koncentracija formaldehida na funkciju različitih enzima u organizmu, ali neke značajnije štetne učinke se ne opaža. Ključni nespecifični učinak je smanjena težina ploda u odnosu na one s normalnim unosom formaldehida, ali teže posljedice za plod nisu opažene. Izrazito je teško pratiti utjecaj formaldehida na plod, kad se on unosi u svaki organizam kod uobičajene prehrane. Svakako su rezultati istraživanja na životinjskom modelu uz visoke doze formaldehida prilično nepouzdani i može se zaključiti kako čak ni uzimanje velikih količina voća ili povrća neće povećati unos formaldehida do te mjere da bi se moglo očekivati neke štetne učinke na plod. Znači da trudnice mogu slušati savjete liječnika o prehrani bogatoj voćem i povrćem.

7. HIDRIRANA ULJA

Radi se uglavnom o margarinima proizvedenim hidriranjem biljnih ulja, koji se u golemim količinama troše u ishrani. Masne kiseline u biljnim uljima su nezasićene (dvostruke veze) i javljaju se u cis obliku. Hidriranjem nestaju dvostruke veze i onda se promijeni prostorna konformacija masnih kiselina u produktima. Do nedavno su takve masti bile preporučivane u ishrani i davalo im se prednost u odnosu na prastari maslac. Preporučivalo se zamjenu maslaca s margarinima i građani su takve savjete slušali, uključujući moju obitelj. Onda su se počeli javljati radovi u kojima se silno napada margarine kao podmukle ubojice. Optužuje ih se za srčane bolesti, posebno u bogatim zemljama svijeta. Izgleda da je najednom maslac ponovo postao dobar ili barem bolji od margarina. Onda su se počeli javljati članci o karcinogenosti ovakvih proizvoda, a to nije bilo daleko do nalaza teratogenosti. Nisu to neki snažni učinci, ali npr. linolenska kiselina davana u povišenim dozama trudnim štakoricama. Izgleda da je dokazan pad težine okota u odnosu na one koji nisu bili izloženi hidriranim masnim kiselinama. Mislim da se iz toga može zaključiti kako trudnice mogu jesti margarin.

8. KOFEIN

Kofein je sasvim sigurno najšire korišteni dopušteni psihostimulans i o njemu piše svašta. Zapravo ne razvrstava se u vrlo opasne kemikalije, a posebno ne pri koncentracijama u kojima ga ljudi obično uzimaju. Ne razvrstava se niti u reproduktivno otrovne tvari, ali radova o tome da je opasan za plod ima mnogo. Na životinjskom modelu kod vrlo visokih doza može izazvati na životinjskom modelu sporije napredovanje ploda, a pri porodu potomci imaju manju tjelesnu težinu nego oni koji nisu bili izloženi kofeinu. Ima naznaka da bi mogao izazvati kod ploda neku vrstu ovisnosti, ali podaci nisu pouzdani. Općenito se smatra kako su već i ti podaci dovoljni argumenti da trudnice ne bi smjele pretjerivati s ispijanjem kave, ali vjerojatno jedna šalica dnevno ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na plod.

9. KVERCETIN

Pripada skupini flavonida i nalazi se u većini našeg voća (npr. jabuke, grejp, naranče i marelice) i povrća (npr. tako zdravi luk i rajčica, brokule itd.), dakako u niskim koncentracijama. O njemu svašta piše u literaturi. Tako je on anti-inflamatorno sredstvo i antioksidans te možda ima antitumorsko djelovanje. A možda je i karcinogen po nekim radovima. Onda su se pojavili skromni radovi o njegovom teratogenom djelovanju kod miševa. Zapravo se radi samo o biokemijskim promjenama u plodu izloženom visokim koncentracijama čistog kvercetina. Zapravo su ovi rezultati u suprotnosti sa svim što smo do danas znali o važnosti davanja puno voća i povrća trudnicama, pa onda na njih ne treba niti obraćati pozornost.

10. KUKURUZNO ULJE

Moram iskreno priznati kako nisam znao da je kukuruzno ulje tako često korišteno, kako pišu američki autori. Međutim, možete ga kupiti i u Hrvatskoj, a neki ga kuhari jako preporučuju kao bogato vitaminom E i nezasićenim masnim kiselinama. Potražite recepte na hrvatskom za njegovo korištenje u tzv. hladnoj kuhinji kao začin različitih salata. Drugi ga silno napadaju kao pravo smeće, jer sadrži za srce loše nezasićene masne kiseline (one iste koje drugi smatraju zdravima), što jasno pokazuje kako je sve relativno. Posebno ga napadaju u Americi, jer kao jeftino ulje služi za priređivanje fast-food-a, a posebno često za proizvodnju pečenih krumpira na sve moguće načine. Inače se proizvodi iz kukuruznih klica u vrlo velikim količinama. Problemi su stvarno započeli kad su ga se dograbili ljudi koji se bave karcinogenošću i reproduktivnom otrovnošću. Optužili su ga za teratogenost, ali se zapravo to sve skupa sastoji u smanjivanju rasta ploda miševa kod visokih doza kukuruznog ulja. Nije isključeno da u pozadini svega stoje trgovinski ratovi, jer nema dovoljnih dokaza o njegovim opasnostima. Nemam nikakvo osobno mišljenje o tom ulju, ali oprezno čitam članke o njemu.

11. MARIHUANA (THC)

Najbolje je govoriti isključivo o tetrahidro-kanabinolu (THC) kao najzanimljivijem sastojku indijske konoplje, jer nas može zbuniti rasprava o drugim brojnim sastojcima ove kultne biljke. Već desetljećima se vode rasprave o korisnim (ljekovitim) i štetnim svojstvima THC, a također bitke za legalizaciju ključnih proizvoda poput marihuane ili hašiša. Bilo bi posve besmisleno svrstavati se u tim raspravama na neku od strana, jer ovdje pišemo samo o reproduktivnoj otrovnosti. Spominje se zato što se na Dalekom Istoku koristi kao začin u hrani, a onda se sigurno koristi ponegdje i kod nas.

Dobar dio radova se odnosi na plodnost i uglavnom su vezani uz pokretljivost spermatozoida. Muški partner dugotrajno izložen THC-u biti će zbog toga manje plodan, ali je zanimljivije kako se tumači ženska neplodnost kod dugotrajnog uživanja marihuane. Kaže da se u vaginalnom sekretu nalazi puno THC i da on djeluje na spermatozoide smanjujući njihovu pokretljivost. Zanimljivo je da nikad nitko nije predložio uzimanje THC kao kontraceptiva za muške i ženske. Istina, broj radova s dokazima da bi THC mogao biti kontraceptiv u ljudi je zanemarivo mali.

Reproduktivna otrovnost je ispitivana kod različitih životinjskih vrsta uporabom THC i marihuane ili hašiša, ali nisu nađeni značajni učinci. Kao i u velikom broju drugih potencijalno teratogenih tvari dokazan je smanjen rast ploda i rađanje potomaka manje tjelesne težine od prosjeka. Opažaju se određeni biokemijski poremećaji bez značajnog utjecaja na rast ploda ili na kasniji razvoj potomaka. Neki drugi simptomi poput preosjetljivosti na svijetlo u prvim danima života potomka nisu izrazito važni. Treba svakako naglasiti kako se THC jako dobro prenosi mlijekom na djecu koje doje majke uživatelji u marihuani. Sve u svemu, THC vjerojatno neće izazvati značajne štetne učinke na plod, ali izgleda da ipak neke učinke ne treba zanemariti.

12. MARINA TOKSINI

Otrovi iz ove skupine u pravilu se unose u ljudski organizam prehranom školjkama ili ribama, koje su ih nakupile u svojim organizmima. Pravi izvor toksina su diflanogelate, čiji onda otrovi hranidbenim lancem putuju odozdol prema gore. Među njima ima nekoliko tvari za koje se sumnja da bi mogle biti reproduktivno otrovne. Međutim, ključno je to što sadržaj toksina varira i unutar morskih organizama iste vrste, a podliježe također sezonskim varijacijama. Uz to su uvijek oni snažni simptomi akutnog otrovanja važniji toksikolozima, a onaj tko se jednom otrovao nekakvom školjkom neće je dugo jesti. U svakom slučaju, podaci o reproduktivno toksičnim učincima kod čovjeka ili ne postoje ili su jako nepouzdani. Evo nekoliko primjera takvih toksina.

a. Anatoksin

Proizvod je cianobakterija i obično dolazi do čovjeka od algi spirulina preko životinja, kojima se za hranu daje te alge. To je izrazito neurotoksični alkaloid.

koji može dovesti do smrti životinje ili čovjeka zatajenjem disanja. Rezultati istraživanja reproduktivno toksičnih učinaka nisu podudarni, ali izgleda da kod vrlo visokih doza u pokusnih životinja može izazvati teška oštećenja ploda i

njegovu smrt. Drugi radovi pak pokazuju kako to zapravo nije točno i da anatoksin može izravno izazvati smrt ploda zbog svoje neurotoksičnosti samo kod jako visokih doza. Dakle, kada je u opasnosti život majke, onda je u opasnosti i plod.

b. Saksitoksin

U našim krajevima je ovaj paralitički otrov vrlo poznat i vezan je uz diflanogelate (Alexandrium sp.), koje se znaju jako razmnožiti nekih godina. Otrov nakupljaju školjke i na taj način dolazi do otrovanja. Prije nekih 100 godina u Tršćanskom zaljevu je zabilježena velika epidemija otrovanja kod uživanja u školjkama. Radi se o paralitičkom otrovu, koji je neko vrijeme zanimao vojnike i smatra se kako bi mogao biti dobar bojni otrov.

Može biti smrtonosan kod visokih doza. Zbog njegove visoke citotoksičnosti smatra se dobrom reproduktivno otrovnom tvari, ali nema nikakvih dokaza na višim organizmima.

13. NARINGENIN

Ovaj flavonid se nalazi u citrusima diljem svijeta, a posebno ga je mnogo u grejpu (50 mg/100 g). To znači da ga se unosi u znatnim količinama kod uživanja u citrusnom voću ili sokovima. Inače ima inhibitornu ulogu na citokrom P-450 i zato mijenja farmakokinetiku nekih lijekova. Postao je popularan kao antitumorsko sredstvo te zbog navodne zaštite ljudi od hepatitis C virusa, ali se smatra da i inače ima antivirusno djelovanje. Također preporučuju obilno ispijanje sokova zbog navodnog utjecaja naringenina na sniženje kolesterola u organizmu. Onda se 2004. pojavio rad o njegovoj teratogenosti kod vodozemaca. Zapravo se učinci javljaju pri koncentracijama od 5 mg/l u krastače. Osim gubitka na težini javljaju se abdominalni edemi, a pri koncentracijama od 10 mg/l izaziva smrt embrija. S druge strane, nedavni rad na miševima jest pokazao da se kod doza 0,1-0,3 mg kod miševa izaziva beznačajno usporenje rasta ploda, ali zapravo zaštićuju plod od reproduktivno otrovne hidroksiureje. To se pak uklapa u već dugo rašireno vjerovanje o korisnim učincima flavonida na ljudsko zdravlje. Vjerojatno ne treba obraćati pozornost na pojedinačne članke suprotne uvriježenom mišljenju, a trudnicama i dalje treba preporučivati prehranu s mnogo voća,

naravno i citrusnog. Ta se ista preporuka još uvijek odnosi na druge flavonide poput resveratrola. Jedino se kod resveratrola uopće ne govori o nekakvim štetnim svojstvima (čak štiti plod), a jedino je problem što ga se puno nalazi u crnom vinu. To znači da se samo zbog resveratrola ne treba preporučivati trudnicama uživanje u većim količinama vina i to zbog štetnih učinaka etanola.

14. PARABENI

Parabeni su alkil-esteri p-hidroksibenzojeve kiseline (metil, etil,

propil, butil itd.), ali postoje i aromatski esteri, kao npr. benzil ester. I parabeni i p-hidroksibenzojeva kiselina izrazito se često nalaze u biljnom, ali čak i u

životinjskom svijetu. Inače je p-hidroksibenzojeva kiselina normalni produkt razgradnje tirozina u svim organizmima i može se lako dokazati, npr. u mokraći ljudi. Parabeni (najčešće metil- i etil-esteri) nalaze se u brojnom povrću i voću. Dokazani su u ječmu, kožici rajčica, jagodama, malinama,

grožđu, mrkvi, luku, kvascu itd. itd. Čak neke vrste kukaca izlučuju u slinu parabene. Vjerojatno se u svim slučajevima radi zapravo o protektivnoj ulozi

protiv mikroorganizama (bakterije i gljivice). Danas se naravno uglavnom dobivaju sintetski i koriste na stotine mjesta, kao npr. u obliku aditiva hrani ili

u kozmetici. Problemi su počeli kod dokazivanja da bi mogli biti karcinogeni, ali za nas je važnija

moguća njihova reproduktivna otrovnost. Tako su se pojavila mišljenja da parabeni imaju snažnu estrogensku aktivnost, a posljedice su jasne na mušku i žensku populaciju izloženu njihovom djelovanju. Međutim, skupina uglednih francuskih toksikologa je dokazala da je estrogenska aktivnost parabena 8.000-900.000 puta manja nego kod estradiola. Dakle, kao sveta vodica. Jedino se povećana aktivnost našla kod benzil-parabena, ali on ne pripada ovoj skupini alkil parabena i ne koristi se u iste svrhe kao oni. Najviše se istraživanja obavljalo s p-hidroksibenzojevoj kiselini, jer na kraju svi njezini esteri ju daju hidrolizom. Štetan utjecaj na plod je dokazan tek kod dugotrajnog davanja u vrlo visokim dozama. NOAEL Zapravo, jedino što se uspjelo dokazati na voden-buhi jest da su alkil parabeni štetni za organizme koji žive u vodi. Međutim, opasnost prestaje kad su koncentracije parabena niže od 25 % u vodenoj otopini, a toga nema ni u kozmetici ni u hrani, a nemoguće bi bilo naći u površinskim vodama.

Teško je zapravo zaključiti zašto su uslijedili napadi na parabene. Je li to trgovinski rat između proizvođača kozmetike (prirodna protiv sintetske, a obje imaju slične komponente prema rizicima ili sigurnosti) ili se radi o još jednoj široko proširenoj zabludi. A možda su i katastrofičari pronašli dobru temu za plašenje sirotih građana. U svakom slučaju, trudnicama i dalje treba preporučiti uživanje u voću i povrću, bez obzira što sadrže parabene.

15. SALICILNA KISELINA

Biljke je sintetiziraju iz fenilalanina, jer im je potrebna kao hormon rasta, u procesu fotosinteze i zbog drugih razloga. Smatra se da ima također

važnu ulogu u očuvanju plodova od patogena, a čini se da u stanjima obrane od mikroorganizama metabolizmom prelazi u metil-salicilat, koji

je još učinkovitiji. U povećanim količinama nalazi se u nekim biljkama poput Salix alba, ali se u manjim koncentracijama nalazi u brojnom voću i povrću poput npr. jabuka, grožđa, rajčica, naranči itd. Na to se mora misliti kod

preosjetljivih osoba. Inače je prvi puta izolirana iz spomenute Salix alba već 1826., ali pravu izolaciju i identifikaciju napravili su kemičari kasnije. Međutim, nakon što joj je otkrivena struktura, kemičari su je s lakoćom sintetizirali iz fenola.

Što se primjene tiče, ona nije nova. Već u 5. st. pr. Kr. Hipokrat je preporučivao ekstrakt iz određenih biljaka kao antipiretik, ali se spominje i u tekstovima drugih naroda Bliskog Istoka. Navodno su je koristili i Indijanci. Zapravo je počelo medicinskom uporabom kao antipiretika, ali se onda počelo vjerovati da njezine kreme mogu biti jako korisne u tretiranju psorijaze, akni, keratoza itd. Onda se počela koristiti i u kozmetici kao antibakterijsko sredstvo, pa su je sadržavali brojni šamponi. Isto se tako počela dodavati u sredstva za zaštitu od sunca. Zapravo se najmanje koristila kao aditiv za hranu, ali u nekim sredinama je bila jako važna kao konzervans zimnice. Starije hrvatske domaćice često ne mogu bez nje zamisliti kuhanje pekmeza ili priređivanje kompota, a dodavala se i u ukiseljeno povrće. Zapravo se dodaje i danas u starijim obiteljima.

Gdje je nastao problem? Vjerojatno u povećanoj uporabi. Ne treba zaboraviti važnu činjenicu da se izrazito važni lijek acetil-salicilna kiselina (Andol, Aspirin) metabolizira u salicilnu kiselinu, a u nekim vremenima se taj lijek koristio u velikim količinama (npr. u izrazito mladih ljudi kod upale zglobova). Akutno gledano ona u koncentracijama iznad 20 % izaziva nadraživanje očiju i kože, ali u većini pripravaka dolazi u znatno nižim koncentracijama. Problem su postali učinci njezinog kroničnog unosa u organizam. Ključni problem je zapravo pojava preosjetljivosti na salicilnu kiselinu (salicilizam), jer nije rijetka. Pokazalo se da preosjetljivi ljudi više ne smiju jesti voće ili povrće bogato salicilnom kiselinom, a da se o kozmetici ili lijekovima ne govori. Ototoksičnost je pod sumnjom nakon nekih pokusa na štakorima, ali epidemioloških dokaza o toj pojavi u ljudi nema. Sumnja se i u štetno djelovanje na plod, a u izoliranim pokusima na bakterijama našlo se da bi mogla biti mutagena, ali bez dovoljnih dokaza. Međutim, puno su ozbiljnije sumnje na to da acetil-salicilna kiselina može utjecati na pojavu Rey-evog sindroma, što je vrlo ozbiljna bolest. Ako je salicilna kiselina metabolit acetil-salicilne, onda se ova upozorenja odnose i na nju. Zbog tih razloga FDA ne preporučuje nikako davanje acetil-salicilne ili salicilne kiseline ljudima mlađim od 19 godina.

Rađeni su brojni pokusi ispitivanja njezine reproduktivno otrovnosti s vrlo nejasnim rezultatima. Jedini značajan rad iz 1993. u časopisu Teratology govori o pokusima s štakorskim embrijima uz koncentracije 100-300 μg/ml. Sasvim sigurno je opažen slabiji razvoj ploda uz smanjenu tjelesnu težinu. Međutim, te koncentracije su značajno više nego što se mogu postići uživanjem u voću ili povrću, pa trudnice mogu mirno u njima uživati. Ipak ju neki razvrstavaju u reproduktivno otrovne tvari kategorije II (dokaz da izaziva teratogenost u pokusnih životinja). Zato treba biti oprezan kod konzerviranja voća, pekmeza ili povrća, barem kad se govori o hrani za trudnice.

16. SOLANINSKA SKUPINA

Svi ovi i još neki drugi solanini (npr. jervan) nisu baš slični po strukturi, ali mogu slično djelovati štetno na ljudsko zdravlje. Nalaze se u biljkama roda Solanaceae, tj. uglavnom i krumpiru i rajčicama. Kod krumpira mogu biti problem kora i klice, a kod rajčice alkaloide sadrže uglavnom zeleni plodovi te lišće i stapka. Ima različitih podataka o termostabilnosti solanina, a izgleda da je problem u tome što svi oni nisu jednako stabilni. Izgleda da sadržaj solanina varira unutar vrste i neki smatraju da su novi hibridi opasniji nego starije sorte krumpira i rajčica. Barem na životinjskom modelu kod nekih od njih poput kahocina i tomatina dokazana je teratogenost, koja može završiti smrću životinja ili njihovim konginetalnim malformacijama. Slični su učinci dokazani na nekim životinjskim vrstama s ostalim solaninima. Istina, doze su uvijek bile prilično visoke, pa se to može onda teško primijeniti na normalne uživatelje zrelih rajčica ili svježeg krumpira. Nema nikakvih dokaza da bi uživanje u svježim rajčicama ili kuhanom krumpiru moglo donijeti štete plodu, a kod prženja krumpira više nisu problem solanini nego neke druge tvari. Jedino ostaju sporenja radi li se o reproduktivno otrovnim tvarima kategorije III ili čak II.

17. VITAMINI

U pravilu se vitamini unose u malim dozama, a otrovanja ili štetni učinci većinom nastupaju kod vrlo visokih doza. Zapravo bi se moglo reći da do otrovanja obično dolazi kod uzimanja vitaminskih preparata, jer hranom je teško unijeti izrazito visoke doze bilo kojeg vitamina. Ti štetni učinci mogu biti izrazito različiti, a logično je da u slučaju teških otrovanja majke lako može smrtno stradati plod ili biti pobačen. Radova o reproduktivno toksičnim učincima vitamina naravno da ima, ali uglavnom se vežu uz vitamine A i D3, pa će ovdje biti riječi samo o njima.

a. Vitamin A

alfa-kahonin alfa-tomatin

solanidin solanin

Već barem 50 godina prosječni građani znaju da je vitamin A (retinol) jako važan za čovjekovo zdravlje i da njegov nedostatak može izazvati brojne poteškoće. Osim one poznate noćne sljepoće ili promjena na koži znamo da je važan za zdravu reprodukciju, hormonsku ravnotežu žena, pravilan rast, borbu protiv infekcija itd. Zna se da retinola ima u jetrima, mlijeku, maslacu, žutanjku i ribama, ali najbolji je izvor beta-karoten, koji se u organizmu metabolizira u retinol A njega osim u mrkvi ima u brojnom voću i povrću. Onaj tko jede puno voća i povrća ne mora se bojati nedostka vitamina A. No, onda su se pojavili različiti preparati na bazi retinola ili još više multivitaminski pripravci s visokim dozama ovih važnih tvari. Tu se već može očekivati svakakve probleme. Previsok unos retinola može oštetiti jetra, živčani sustav, zglobove itd. Nama je ovdje naravno zanimljivo njegovo štetno djelovanje na plod. Na životinjskom modelu je sasvim sigurno dokazano kako retinol u golemim dozama može izazvati smrt ploda ili barem pobačaj, ali i kod nešto nižih doza (oko 35000 IU na dan) on će kod štakorskog ploda izazvati štetne učinke poput encefalopatije i defekata organa poput očiju. Međutim, rijetko koji liječnik će propisati trudnicama divovske doze retinola. Uglavnom se savjetuje uzimanje obilnih količina različitog domaćeg ili uvoznog voća ili povrća poput mrkvica. Zapravo nema nikakve mogućnosti dostizanja visokih koncentracija retinola u organizmu trudnice, koja je čisti veganac i uz to može pojesti dnevno goleme količine voća i povrća. Međutim, ta ista žena može očekivati brojne pozitivne učinke ovakve prehrane. Naravno da će i svežderi dobro izabranom prehranom (mlijeko, jaja, birano meso itd.) jednako koristiti svojem plodu, jer oni uzimaju čisti retinol takvom prehranom.

b. Vitamin D3 (kolekalciferol)

Evo konačno i jednog vitamina iz proteinske hrane, zbog kojeg navodno neki neće preći na vegetarijanstvo. Ima ga više ili manje u jetrima, ribi, jajima itd., a biljna hrana je na njemu siromašna. Naravno da to vegetarijacima ne smeta, jer oni dobro znaju da isti vitamin nastaje u našoj koži pod utjecajem sunčevih zraka. Kroz duga desetljeća su građane učili kako su unos i vlastita proizvodnja vitamina D3 silno važni. Svi na sunčanje! Nikad ga nije bilo dosta sve dok se nisu pojavili preparati na bazi ovog vitamina, a onda su ponegdje počeli problemi. Istina, anegdote pričaju o nekom eskimskom lovcu koji je umro zbog vrlo uspješnog lova na polarnog medu. Medoubojica je kao hrabar i važan član lovačke skupine imao pravo i dužnost pojesti još topla sirova jetra, a ona sadrže velike količine vitamina D3. Junak je završio tragično.

Naravno da su se znanstvenici pokušali ispitati ima li D3 kakva užasna svojstva poput karcinogenosti, mutagenosti i tko koje još užasne učinke. I našli su da je vitamin D3 reproduktivno otrovan. Sasvim sigurno na životinjskom modelu kod ogromnih doza uzrokuje barem usporenje rasta ploda, a ima i drugih štetnih pojava. Međutim, u nekim istraživanima se pokazalo kako se to događa kod doza, koje već predstavljaju opasnost za život majke. Danas

uz dobro izabranu dozu može čovjek dokazati da je apsolutno sve opasno, uključujući vodu ili kisik. Zato se ne treba obazirati na ovakvu vrstu znanstvenih radova i treba živjeti onako kako se živjelo kroz tisuće godina, barem što se tiče unosa vitamina u organizam u vrijeme trudnoće. MIKROORGANIZMI

Mikroorganizmi su izuzetno važni kad se govori o hrani. Neki od njih sudjeluju u poboljšanju kvalitete ili očuvanju hrane, a drugi pak kvare hranu i predstavljaju opasnost za zdravlje i život čovjeka ili životinja. Oni prate čovjeka još iz vremena dok su naši preci bili čisti sakupljači hrane po afričkim prostorima i naivan bi pomislio kako smo se na njih u potpunosti privikli te da nam ne predstavljaju nikakvu opasnost. Istina je suprotna i dobar dio tih mikroorganizama predstavljat će i u budućnosti opasnost, a naravno da ima iznimaka u vidu dobrih plijesni (npr. za proizvodnju različitih sireve, pršuta, kulena itd.). Zapravo i kod proizvodnje hrane oplemenjene plijesnima danas moramo jako paziti da se u te dobre plijesni ne uvuče neki od naših potencijalnih ubojica. Dakle, ovdje će biti riječi o mikotoksinima (vezano uz plijesni) i bakterijskim otrovima (vezano uz bakterije). Valja vrlo snažno naglasiti kako smo mi danas sposobni proizvesti hranu s minimalnim količinama opasnih otrova plijesni ili bakterija, ali za to nisu sposobni svi proizvođači ili oni koji drže robu na skladištima prije prodaje. Mnogima neće to biti drago čuti, ali tek napredak različitih struka, materijala i metoda omogućio nam je da imamo hranu s prihvatljivim sadržajem ovih otrova. To naravno uključuje i sredstva za zaštitu bilja, koja znaju biti opasne kemikalije. Ljudi često misle da je zdrava hrana ona koja je uzgajana tradicionalno bez uporabe bilo kakvih kemikalija i po mogućnosti na tradicionalnom seoskom gospodarstvu. Na taj način se osigurava takva hrana kakvu su jeli naši stari, ali bez ikakve garancije da nije opasna zbog brojnih mikotoksina ili bakterijskih toksina. Ako je netko proučavao povijest otrova (možete pogledati tekst o tome na www.otrovno.com), onda će shvatiti kako su na desetine milijuna ljudi samo od Srednjeg vijeka do jučer umirali ili patili zbog otrovanja hranom kontaminiranom prirodnim otrovima. Statistički podaci pokazuju da je znatno više ljudi umrlo zbog takvih otrovanja nego zbog otrovanja sredstvima za zaštitu bilja ili biocidima. Zbog toga ovaj tekst smatram važnim i preporučio bih ga svima onima što vjeruju jedino u tradicionalnu proizvodnju i čuvanje hrane. 1.1. MIKOTOKSINI

Izrazito mnogo različitih plijesni su zainteresirane za hranu ljudi ili životinja, a još je više toksina, koje izlučuju u svoj hranidbeni okoliš. Plijesni to rade da bi se zaštitile od svojih neprijatelja zainteresiranih za istu hranu, od bakterija do sisavaca. Vrlo je učinkovito zatrovati hranu tvarima, koje će odbijati i trovati natjecatelje za namirnice. Gledajući sa stanovišta čovjeka, nisu svi ti potencijalni toksini opasni za njega pri uobičajenim koncentracijama s kojim dolaze u namirnicama. Neki od tih produkata sasvim sigurno nisu štetni za ljudsko zdravlje (npr. iz plemenitih sireva) ili su prvenstveno pod imenom antibiotici namijenjeni nekim drugim živim bićima poput bakterija. Nitko ne kaže da antibiotici nisu opasni i za čovjeka, kad doza postane dovoljno visoka, ali takve plijesni čovjek smatra korisnima i prijateljski raspoloženima prema njemu. Mora se spomenuti i druge danas čovjeku korisne mikotoksine poput imunosupresiva (npr. ciklosporin i takrolimus), koji nam omogućuju prilično sigurno presađivanje organa. Ostaje ipak priličan broj mikotoksina opasnih za ljudsko zdravlje, a ovdje će biti spomenuti samo oni kod kojih postoje bolji ili lošiji dokazi o štetnom utjecaju na reprodukciju.

Valja reći da skoro nema hrane koja ne može sadržavati čovjeku opasne mikotoksine. Prvenstveno se plijesni dobro razvijaju na biljnom materijalu (pretežno plodovi), ali se mogu naći i u čistoj proteinskoj hrani (meso i mliječni proizvodi). S jedne strane, životinje jedu biljnu hranu onečišćenu mikotoksinima, pogotovo kad se na farmama štedi kupujući onečišćenu stočnu hranu. Naravno da se onda mikotoksini nakupljaju u organizmu životinja namijenjenih našoj prehrani. Najbolje je proučiti koku s nekakve peradarske farme. Možemo očekivati da će se u njezinom mesu poput bataka ili prsa pronaći aflatoksini, trihoteceni, ergot alkaloidi, patulin itd. Jetra su obično organ, koji nakuplja svašta, a kod kokoši se posebno u njima odlažu aflatoksini i ohratoksin. Želudac tako pogodan za juhice rado nakuplja trihotecene. Toliko preporučivana jaja za trudničke dane mogu sadržavati aflatoksin, trihotecene i ohratoksin. Mlijeko je također jako važna namirnica za trudnice, a vrlo dobro znamo da može sadržavati metabolite aflatoksina (M1), vomitoksin kao predstavnika trihotecena itd. I kod većih životinja poput onih iz roda papkara ili kopitara može se naći uskladištene mikotoksine u različitim dijelovima organizma. Jetra su tu prilično važno skladište svega i svačega, npr. aflatoksina, fumonizina, ohratoksina itd. Neki će se od mikotoksina jako dobro skladištiti u masnom tkivu, a drugi npr. u mozgu. Obrada proteinskih prerađevina također može doprinijeti povećanju koncentracije mikotoksina u našim namirnicama. Posebno je to izraženo kod proizvodnje suhog dimljenog mesa poput npr. pršuta ili u vrijeme loše nadziranog zrenja različitih sireva.

Nisu podaci o štetnim reproduktivnim učincima pojedinih mikotoksina uvijek dovoljno pouzdani i u nekim slučajevima treba naprosto odmahnuti rukom na upozorenja samozvanih stručnjaka, ali postoje i prilično pouzdani podaci. Ovdje će biti spomenuti samo neki od poznatijih mikotoksina, koji se javljaju u proizvodima s našeg tržišta.

a. Aflatoksini

Gore je prikazana formula alfatoksina b1, što znači da ih ima više prisutnih u hrani. Neki su čak metaboliti u životinjskim organizmima kao aflatoksin M1 prisutan u mlijeku krava hranjenim namirnicama onečišćenima s aflatoksinima. Inače, naše plijesni ne proizvode u domaćim uvjetima ove mikotoksine ili ih proizvode u izrazito niskim koncentracijama. Dolaze nam oni uglavnom iz uvoza, a podrijetlom su iz zemalja tople i vlažne klime. Posebno ih je mnogo bilo u kikirikiju i različitim oraščićima, ali plijesni proizvođači također rado naseljavaju različite žitarice. Obzirom na činjenicu da je uglavnom jeftina stočna hrana onečišćena ovim toksinima, oni se mogu naći ponekad u priličnim koncentracijama u različitim mesnim proizvodima domaćih životinja ili njihovom mlijeku. Naravno da se mogu naći i u jajima s peradarskih farmi, koje su poznate po tome da se životinjama daje za jesti često pravo smeće od jeftine hrane.

Želja za visokom zaradom na jeftinom mesu peradi može se vratiti kao bumerang. Neki radovi pokazuju kako se fertilitet kokoši nesilica značajno smanjuje kad im daju hranu

obogaćenu aflatoksinima. Istina, kažu da se to događa pri prilično visokim dozama toksina, kad se već i kod nesilica opažaju simptomi otrovanja. Teratogenost na glodavcima nije sigurno dokazana, barem ne kod koncentracija u kojima dolaze aflatoksini u hrani. Smrtnost ploda ili pobačaji dokazani su kod koncentracija pri kojima je i život majke ugrožen, što opet govori o važnosti doze. Nema dokaza da bi koncentracije ispod MDK u hrani mogle škoditi plodu žene. Međutim, ipak se ne treba nepotrebno izlagati ovom toksinu. To znači da bi se namirnice trebale kupovati samo od pouzdanih dobavljača. Uz dobru proizvodnu praksu i ispravno skladištenje sasvim će sigurno koncentracije aflatoksina u ljudskoj hrani biti znatno ispod MDK. Trudnica bi se ipak morala propitati o pouzdanosti proizvoda koji koristi. Ne treba kupovati namirnice na sumnjivim mjestima i od sumnjivih trgovaca. Mojim tvrdnjama će se sigurno mnogi suprotstaviti, ali sigurnost raste kad čovjek kupuje proizvode od dobro nadziranih proizvođača i sigurnih trgovaca.

b. Citohalazin

I citohalazina slične strukture ima jako puno, a ovaj gore ima naziv citohalazin B. To su naši mikotoksini vezani uglavnom uz žitarice. Stručnjak će prepoznati zarazu kao snijet pšenice ili prugavost ječma. Dakle, javljaju se na poljima tijekom uzgoja biljaka, a pogoduju im vlažni i topli klimatski uvjeti. Inače su u ovom slučaju najveći problem spore plijesni Helminthosporium, koje mogu izazivati alergijske reakcije kod udisanja. Radi se o stočnoj hrani i nije isključeno da se ovi toksini skladište negdje u životinjskom mesu, ali podataka o tome naprosto nema u literaturi. Nema podataka o učincima kod ljudi, ali u eksperimentalnim uvjetima kod glodavaca i to pri visokim dozama čistih tvari javlja se teratogenost u vidu smrti ploda ili pobačaja.

c. Citrin

Ovaj inače neurotoksični mikotoksin izrazito je proširen svijetom, a njegov proizvođač su različite vrste roda Penicillium. Često dolazi zajedno s ohratoksinom. U našim krajevima se veže uz sve moguće žitarice te posebno uz kukuruz. Međutim, najviše je vezan uz crvenu rižu, tako popularnu među gurmanima. Ova se namirnica proizvodi na Dalekom Istoku i poznata je ne samo kao izrazito ukusna namirnica nego i kao ljekovito jelo. Pišu da je dobra za sprječavanje bolesti srca i krvnih žila te sprječava aterosklerozu. Međutim, problem je u tome što zna sadržavati prilično visoke koncentracije citrina. Neki povezuju ovaj mikotoksin s

pojavom endemske nefropatije, ali dokaza za to nema dovoljno. Na životinjskom modelu nađena je značajna teratogenost čistog citrina usporediva s pesticidom endosulfanom. Nalaze se različiti defekti na plodu i potomcima, od smanjene tjelesne težine do skeletnih abnormalnosti ili encefalopatije. Istina, takvi učinci su nađeni kod povišenih koncentracija, ali ne tako visokih da bi ugrozile život majke. Zbog tih i drugih učinaka citrina danas su ljudi prilično oprezni pri uzimanju namirnica uz koje se on veže. Posebno se to vidi u slučaju crvene riže, jer ugledni proizvođači već na pakiranjima garantiraju da u proizvodu nema citrina. I kod nas se na tržištu nalazi barem jedan proizvod crvene riže s garancijom da ne sadrži citrin, a na internetu je lako naći recepte u kojima se koristi ova vrijedna namirnica. Može čovjek vjerovati ili ne podacima s deklaracije, ali ne bi trebalo preporučiti trudnicama uzimanje loše kontroliranih proizvoda. Nema dokaza da bi citrin u niskim koncentracijama mogao djelovati štetno na plod, ali treba biti oprezan i barem ne pretjerivati u količinama pojedene crvene riže.

d. Ergot alkaloidi

Ako itko ima iskustva s ergot alkaloidima (gore je tek najpoznatiji predstavnik ergotamin), onda su to stanovnici Srednje i Zapadne Europe. Vjerojatno ni jedna pošast osim zaraznih bolesti nije bila ravna Vatri sv. Antuna ili otrovanju ergot alkaloidima. Ako vas to malo više zanima, pogledajte tekstove na www.otrovno.com. Proizvođači su pripadnici roda Claviceps (najvažniji pojedinac purpurea), a vole sve moguće žitarice. Ipak se kod nas oduvijek vezivala uz raž, a plijesan su zvali snijet ražene glavnice. Prati ljude dugo kroz povijest i otrovanja su opisana još u Bibliji za vrijeme boravka Židova u Egiptu. Detalje o strašnim učincima ovog otrova ili o derivatima poput LSD može se pročitati na stotinu mjesta uključujući naprijed danu adresu. Ovdje treba reći tek ponešto o reproduktivno toksičnim učincima, koji su najčešće vezani uz domaće životinje. Naime, vrlo se učestalo daje hrana kontaminirana ovim mikotoksinima upravo životinjama na farmama i to zbog snižene cijene takve hrane. Onda se naravno takvi toksini mogu naći i u mesu životinja s farmi.

Neki radovi (uglavnom nedovoljno provjereni) pokazuju da bi ergotamin mogao negativno utjecati na mušku plodnost zbog smanjene proizvodnje sperme i zbog loše pokretljivosti spermatozoida glodavaca izloženih ovom toksinu. Svakako su više zabrinjavajući rijetki radovi, koji govore o teratogenosti ergotamina kao tipičnog predstavnika skupine. Pokusi na životinjama su uglavnom pokazali da je ergotamin štetan za plod pri koncentracijama kod kojih je ugrožen život majke, što je očekivana posljedica. Epidemiološka istraživanja kod ljudi nisu dokazala ništa opasnog. Međutim, preporučuje se trudnicama da ne unose ovaj mikotoksin u organizam. To je vrlo lako reći, ali nije jasno na koji način smanjiti unos ergotamina. Nitko neće jesti proizvode od pljesnivog kukuruza, a može se i izbjegavati piliće s farmi ili svinjska jetra, ali nitko ne garantira da će se na taj način posve spriječiti unos ergotamina u organizam trudnice. Onda je možda najpametnije zaboraviti na ovu znanstveno sumnjivu priču i jesti umjereno sve.

e. Fumonizini

Fumonizini su također naše europske plijesni vezane najčešće uz kukuruz kao prehrambenu namirnicu za stoku. Gore je prikazan tipični predstavnik fumonizin B1. Proizvode ih plijesni roda Fusarium i Alternaria, a smatraju se izrazito opasnim tvarima zbog dokazane karcinogenosti. Međutim, uglavnom stradava stoka hranjena na farmama onečišćenim kukuruzom ili krmnim smjesama s tom žitaricom. U ljudi nema dokaza o stradavanju zbog fumonizina. Ispitivanja teratogenih učinaka fumonizina B1 rađeni su u nekoliko navrata na štakoricama. Kod relativno visokih doza nije bilo smrtnosti ploda niti pobačaja, ali su se mladunci rađali sa smanjenom tjelesnom težinom i poremećenim razvojem kostiju. To što je fetotoksičan kod štakora ne mora značiti da bi u ljudi mogao izazvati neke malformacije ploda. Naravno da ipak treba biti oprezan na način da se ne kupuje neprovjereno za prehranu trudnice.

f. Ohratoksini

Vjerojatno su ohratoksini naši najbolje izučeni mikotoksini, a gore je formula ohratoksina A. Duge godine su brojni hrvatski znanstvenici intenzivno proučavali plijesni iz roda Penicillium i Aspergilus kao proizvođače ovog mikotoksina, kako bi se istražila mogućnost da je endemska nefropatija iz Slavonskog Kobaša uzrokovana ovom tvari. Nikad nije nađen siguran dokaz za to, ali su objavljeni brojni podaci o ovoj skupini tvari. Vezani su uglavnom uz žitarice i to pretežno kukuruz, ali je nađena također visoka kontaminacija ovim mikotoksinima u suhom mesu poput šunke, pršuta, kulena i različitih kobasica. Problem je u tome što se nakuplja u različitim organima domaćih životinja hranjenih kontaminiranim kukuruzom, pa je i to način unosa toksina u organizam ljudi. Zapravo se mora reći da je gotovo nemoguće zaštiti naše organizme od ohratoksina.

Na životinjskom modelu je prilično sigurno dokazana teratogenost ohratoksina i može se usporediti s aflatoksinom. Uz slabi rast ploda opažaju se i drugi učinci poput hidrocefalusa, srčanih grešaka itd., ali smrtnost ploda nije dokazana kod primjenjivanih doza viših nego se nalaze u hrani. Ovdje je gotovo nemoguće reći kako trudnice poštedjeti od unosa ohratoksina, pogotovo domaćom hranom, koja je ipak manje kontrolirana nego ona od uglednih proizvođača suhomesnatih proizvoda. S priličnom vjerojatnošću se može ipak pretpostaviti da trudnoća neće trpjeti kod povremenog uživanja trudnica u slavonskom kulenu.

g. Patulin

Proizvode ga različite plijesni poput onih iz roda Aspergillus i Penicillium, a vezan je uz voće. Zapravo se u pravilu veže uz jabuke, pogotovo one koje su loše skladištene, ali veže se također i uz drugo voće. Onda je logično da se nalazi u brojnim jabučnim sokovima, a posebno ga možemo očekivati kod tradicionalnog uzgoja i čuvanja na seoskim gospodarstvima. In vitro pokusi pokazuju da značajno smanjuje pokretljivost spermatozoida i time ga se proglašava štetnim za plodnost u mužjaka. Nema nikakvih epidemioloških istraživanja utjecaja na smanjivanje plodnosti u ljudi. Pokusi na trudnim miševima pokazali su citotoksičnost, ali teratogeni učinci nisu nikad dokazani. Jedini važni učinci odnose se na usporen rast ploda za vrijeme izlaganja patulinu danom i.p. Osnovni savjet trudnicama je da ne jedu loše kontrolirane jabuke od tko zna kojih uzgajivača. Možda ne treba sumnjati u one crvljive i po tome garantirano domaće, ali će ipak biti sigurnije kupiti jabuke od uglednih proizvođača. Isto se odnosi na sok od jabuka. Jedino je problem u tome što nismo sigurni što je dobro a što loše nadzirano u laboratorijima.

h. Sterigmatocistin

Ovaj mikotoksin kao proizvod nekih plijesni iz roda Aspergillus je relativno slabo poznat, ali je važan zbog toga što se pojavljuje u sirevima. Plemenite plijesni ne bi trebale proizvoditi tijekom sazrijevanja sireva ovaj mikotoksin, ali on je vjerojatno moguć kod slabo nadzirane proizvodnje na seoskim gospodarstvima. Loše je to što ga stručnjaci uspoređuju po nekim osobinama s aflatoksinom, a i strukturno je sličan tom poznatom mikotoksinu. Dokazi o njegovoj teratogenosti su prilično nepouzdani, pa vjerojatno povremeno uživanje u loše nadziranim zrelim masnim sirevima sa seoskih gospodarstava ne bi trebali zabrinjavati trudnice. Ipak je bolje kupiti plemeniti sir od poznatog i dobro nadziranog proizvođača.

i. Vomitoksin (deoksivalenol)

Tipični je predstavnik trihotecena, o kojima se šire strašne priče i smatra ih se potencijalnim bojnim otrovima, ako već nisu korišteni za takve prljave svrhe u nekim područjima sirote planete. Tipičan tijek otrovanja vrlo je sličan radijacijskoj bolesti i smrtnost je velika, kako u životinja tako i u ljudi. Inače ih proizvode plijesni roda Fusarium uglavnom na kukuruzu u sjevernoj Europi, ali i kod nas znaju predstavljati problem u nekim godinama. Kod visokih doza čistih tvari na pokusnim životinjama definitivno su sigurno teratogeni i izazivaju smrt ploda ili pobačaj. Kod nižih koncentracija uglavnom se daju podaci o smanjenom rastu ploda. Nema podataka o njihovom skladištenju u životinjskim organizmima, ali to nije ni isključeno. Hrvatska je osigurala mogućnost praćenja vomitoksina u namirnicama, ali to nije nikakva garancija da ga se neće naći u tradicionalno priređenoj hrani na seoskim domaćinstvima.

j. Zeralenoni

Još jedan domaći mikotoksin vezan uz žitarice, a proizvode ga pljesni iz roda Fusarium. Plijesni proizvođači se dobro razvijaju na vlažnom zrnju pri svim klimatskim uvjetima. Obzirom na to što je strukturno sličan estrogenim hormonima, optužuje ga se za utjecaj na plodnosti, pogotovo kod muškaraca. O teratogenim učincima nema izvještaja, pa ga se trudnice ne moraju bojati. Nema niti podataka o njegovom značajnijem skladištenju u mesu životinja. Međutim, propisano je njegovo mjerenje u biljnoj hrani za ljude i životinje, pa je za očekivati da dobro nadzirani proizvođači ne stavljaju na tržište hranu onečišćenu ovim otrovom. Što još reći o mikotoksinima?

Zaključno se može reći da podaci o reproduktivnoj otrovnosti uobičajenih mikotoksina nisu jako pouzdani, barem za većinu od njih. Ako i postoje neki podaci, oni se odnose na vrlo visoke doze čistih tvari, a za normalan unos hranom nema pouzdanih podataka. Treba također naglasiti da je naš svijet pun spora različitih plijesni i one često predstavljaju alergijski potencijal za ljude. Mi se plijesni ne možemo riješiti, jer spore ne vidimo niti ih osjetimo njuhom, a one se nasele na svakom komadu nezaštićene hrane. Ostaje nam jedino suživot s njima i vjera da baš nećemo stradati zbog toga. Uostalom, činjenica je da i ne stradavamo niti mi niti naši potomci, osim u izrazito nepovoljnim okolnostima. Opet ponavljam da je stvar uvijek bila i biti će u dozi unesenog otrova u organizam.

BAKTERIJSKE REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI

Bakterijski otrovi u pravilu su proteini i onda je logično da teško mogu prodirati kroz posteljicu do ploda, ali ipak se javljaju teratogeni učinci ili se čak učinci kod barem jedne od bakterija zadržavaju nakon poroda. Vjerojatno problemi uglavnom nastupaju zbog djelovanja bakterijskih otrova na organizam majke, što onda može izazvati pobačaj. Bakterijske zaraze se događaju na stotine načina, ali ovdje će biti govora samo o alimentarnim otrovanjima ili otrovanjima hranom. Nažalost, otrovanja hranom se događaju posvuda u svijetu i događala su se, a razvoj društva u smislu bolje higijene izgleda da nije značajno smanjio učestalost ovakvih otrovanja. Prave epidemije otrovanja su istina rijetke, ali obično vezane uz industrijske prehrambene proizvode, a manje epidemije uz restoransku prehranu. Međutim, otrovanja su moguća i česta također u domaćinstvima. Sreća je jedino to što je reproduktivno otrovnih tvari vezanih uz bakterije ipak značajno manje od onih koje izazivaju uobičajene probavne poteškoće. Ipak na njih treba upozoriti.

1. Alfa-toksin iz Staphylococcus aureus i Clostridium perfirgens

Uglavnom su ova otrovanja vezana uz meso i morske proizvode, posebno uz salate. Zapravo ove bakterije dolaze u probavnom sustavu različitih živih vrsta i otrovanjima je uzrok loša higijena kod razvrstavanja mesa. Glavni otrov je alfa-toksin proteinske strukture. Naravno da otrov ne prodire kroz posteljicu, ali može u majke izazvati teške štetne učinke. Uz tipične gastrointestinalne simptome 4 h nakon uzimanja hrane, mogući su svakakvi drugi poremećaji (npr. teški grčevi i čak smrt). Plod će stradati uglavnom zbog spontanog pobačaja majke uzrokovanog grčevima. Relativno

se lako čuvati ovakvih otrovanja. Najvažnija je higijena pri priređivanju obroka, a problem je to što je toksin termostabilan.

2. Botulin

Ovaj toksin iz bakterije Clostridium botulinum je sastavljen od dvije povezane proteinske podjedinice. Važno je reći da je toksin termostabilan. Bakterija se nalazi u tlu, biljkama, morskim sedimentima i ribi, a najčešće otrovanja nastupaju zbog uživanja u mesnim ili mliječnim prerađevinama (npr. suho meso, mesne konzerve, sirevi poput maskarponea). Radi se o tipičnom neurotoksinu, a smatra se da snažnijeg otrova od botulina nema na planeti zemlji. Danas se koristi u čistom stanju i kao lijek (npr. kod paralize) ili kozmetičko sredstvo (npr. uklanjanje bora). U to što je smrtonosni otrov kod kojeg se umire zbog respiratornog distresa, postoje dokazi o njegovoj teratogenosti na nekoliko životinjskih vrsta (miš, štakor, kunić). Problem je u tome što učinkovite

doze nisu jako visoke i ne izazivaju značajne učinke u majki. Uz učinke smanjivanja težine ploda može doći do njegove smrti zbog neurotoksičnosti ili do pobačaja uzrokovanog djelovanjem na organizam majke. Jako je teško biti pametan i davati korisne

savjete. Činjenica jest da se botulizam javlja povremeno i rijetko. Zadnji slučaj botulizma kod nas u nekoliko osoba iz Splita je zabilježen prije 5-10 godina zbog kontaminiranog sira maskarpone iz Italije. Čini se da je današnji nadzor prerade hrane u Europi i Hrvatskoj izrazito učinkovit, barem kad se govori o uglednim proizvođačima namirnica. No, ipak treba obratiti pozornost posebno na konzerve i sušeno meso iz nepoznatih izvora.

3. Enterotoksini iz Bacillus cereus (hemolizin pod nazivom HBL)

Toksin je zapravo predstavnik citolizina i naravno da je citotoksičan. Dolazi u hrani koja je loše čuvana nakon kuhanja, a javlja se uz proizvode sastavljene pretežno od ugljikohidrata. Simptomi otrovanja nisu jako izraženi u otrovane osobe i tipični su za bakterijska otrovanja (mučnina, povraćanje i proljev). Ipak radovi na životinjskom modelu pokazuju mogućnost blage teratogenosti kod dugotrajnog unosa onečišćene hrane kod kojih se zapravo ne javljaju značajniji simptomi otrovanja u majke. Nije potpuno jasan mehanizam djelovanja ovog bakterijskog toksina, kao što nije poznato njegovo djelovanje na plod. Izgleda da se

uglavnom javljaju poremećaji rasta ploda kod pokusnih živtinja, a o ostalim učincima nema podataka.

4. Campilobacter citotoksin

Nemam sliku ovog toksina ali je sasvim sigurno da je proteinske strukture i zapravo je enzim. Dolazi u različitom mesu, mlijeku i nekim gljivama. Interesantno je da raste broj otrovanih ovom bakterijom unatoč općem poboljšanju standarda i higijene kod građana. Otrovanja su uglavnom vežu uz restorane i slastičarnice. Neki smatraju kako je kriva i trgovina stočnom hranom, posebno iz zemalja s lošim nadzorom u proizvodnji. Zapravo su simptomi otrovanja slični kao kod drugih bakterijskih otrova, ali se opisuje reproduktivna otrovnost barem kod domaćih životinja poput ovaca i koza, gdje su pri otrovanju stočnom hranom mogući abortusi. Kod čovjeka takvi učinci nisu opaženi. Teško je zapravo reći na koji način se sačuvati od ovakvih otrovanja osim oprezom u pogledu izbora restorana ili slastičarne gdje će se uzeti obrok.

5. Enteropatogena E. colli i verotoksin

Poznato je da E. coli ima svagdje i na svakom koraku, ali nisu svi sojevi jednako opasni. Uglavnom se veže uz sadržaj crijeva, pa i čovjek može često biti prijenosnik ove bakterije, posebno ako ne održava higijenu ruku. Neki od toksina su termostabilni a neki drugi termolabilni, pa kuhanje ne pomaže uvijek u njihovom uklanjanju. Kod nas su otrovanja tom bakterijom preko hrane prilično česta, što sigurno govori o higijeni na mjestima pripreme hrane. Onaj termostabilni toksin se zove verotoksin. Postoje neki nepouzdani podaci o

teratogenosti na pokusnim životinjama poput štakora (spontani pobačaj), ali za ljude nema

nikakvih dokaza o takvim učincima. Ključni su opet gastrointestinalni simptomi bez povišenja tjelesne temperature, kao i kod ostalih bakterijskih toksina.

6. Listeriolizin iz Listeria monocytogenes

Ova bakterija nažalost dolazi u različitim vrstama hrane, kao npr. mlijeku, svježem siru, povrću, jetrima, nedovoljno kuhanom mesu itd. Moglo bi se reći da je to rijetka bakterija, ali je problem u tome što se ipak kod nas javlja. Simptomi otrovanja i nisu jako izraženi, a najgore je što su nespecifični. Zapravo sliči na gripu uz normalnu temperaturu, groznicu, glavobolju, bolove u leđima i možda slabe gastrointestinalne probleme. Danas se kod nas lako dokazuje laboratorijski i liječi se antibioticima. Međutim, problem je njezina izrazita teratogenost. Može sasvim sigurno izazvati pobačaj ili se može roditi mrtvo dijete. Problem je u tome što se posljedice ovog otrovanja mogu opaziti i na novorođenom djetetu. Uz pojavu temperature zbog krvne infekcije, mogu se javiti meningitis i rane na koži, a opisani su slučajevi smrti malog djeteta. Hoće li netko dobiti infekciju Listeriom čista je lutrija. Zbog toga bi se moralo paziti na prevenciju. Sve mesne namirnice bi se morale dobro prokuhati.

Ne bi trebalo jesti hladne nareske i delikatese, paštete, smrznutu i dimljenu ribu itd., osim ako nismo sigurni u proizvođača. Kod podgrijavanja hranu treba uvijek prokuhati. Ne uzimati nepasterizirano mlijeko i mliječne proizvode. Ne bi trebalo jesti sireve kupljene na tržnici od kumica. Voće treba dobro oprati i po mogućnosti oguliti. Ne bi trebalo držati otvorenom hranu iz konzervi ili sličnih pakiranja. Zapravo se jednostavno može reći kako je ključna higijena kod pripremanja hrane. U slučaju bilo kakve sumnje treba otići u laboratorij nadležne bolnice i obaviti pretragu na Listeriu. Što reći na kraju o bakterijskim toksinima?

Iako je jedina Listeria siguran uzrok teratogenosti i treba je se bojati, nema nikakvih dokaza da ostale bakterije uzročnici alimentarnih otrovanja nisu opasne. Možda čak ovdje nisu ni spomenute sve bakterije koje bi unijete hranom mogle naškoditi ljudskom plodu. Zbog toga je izrazito važno od prvog dana trudnoće čuvati se svih mogućih bakterijskih zaraza hranom. Obzirom na to da je higijena pripreme namirnica najvažniji način čuvanja od alimentarnih otrovanja, onda je zapravo sve jasno. Ovdje namjerno nisu spominjani drugi mikroorganizmi poput virusa, jer se oni najčešće ne unose hranom, a jasno je da postoje reproduktivno otrovna bića iz tih rodova, ali dolaze u organizam drugim putovima.

Virusi ovdje nisu obrađivani, jer definitivan dokaz o teratogenosti postoji samo kod rubelle, ali ona se ne prenosi hranom. Enterovirusi se pak prenose hranom, ali dokazi o teratogenosti nisu sigurni.

REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI VEZANE UZ PRIPRAVU ILI ČUVANJE HRANE

Zapravo je ova tema dobro načeta već u priči o mikroorganizmima, ali se činilo da ovdje treba posvetiti pozornost kemiji (razgradnja i pregradnja tvari) i fizici (npr. ispiranje opasnih tvari iz posuđa tijekom pripreme ili čuvanja namirnica). Broj tvari koje se mogu naći u namirnicama zbog priprave ili čuvanja hrane je izrazito velik, a ovdje će biti obraćena pozornost samo na one koje možda imaju utjecaja na reprodukciju kod ljudi ili nekih drugih organizama. Neće biti spomenuti kontaminanti ušli u hranu tijekom uzgoja (npr. sredstva za zaštitu bilja ili biocidi) iako su mnogi od njih sigurno reproduktivno otrovne tvari, jer bi u tom slučaju ovi tekstovi bili značajno dulji. Uostalom, nas zanima samo domaća hrana proizvedena uglavnom tradicionalnim metodama, osim nekih iznimaka poput npr. uporabe mikrovalnih pećnica. Biti će govora o onoj zadnjoj fazi pripreme hrane prije njezinog iznošenja pred gladnog čovjeka, dakle zadnja termička obrada i/ili držanje u različitim spremnicima prije nego što se jede ili pije. Naravno da će i opet biti riječi samo o tvarima ili postupcima koji se povezuju s reproduktivnom otrovnošću.

1. Akrilamid

To je kemikalija koja se široko koristi u sintezi poliakrilamidnih smola, a one nalaze uporabu na brojnim područjima, od pročišćavanja otpadnih voda do analitičkih laboratorija (npr. gel elektroforeza). Koristi

se i u proizvodnji boja, ali ne spada u kemikalije koje se javljaju na tržištu u količinama od milijun tona. Problemi s njim su započeli 2002. godine, kad su švedski znanstvenici otkrili da nastaje pečenjem mnogih namirnica poput npr. krumpira ili kolača. Nakon toga su se razmahala istraživanja na drugim mjestima i u drugim zemljama, jer osobito mlada populacija voli jesti radije prženo nego kuhano, a navodno se kod kuhanja na javlja akrilamid kao produkt. Zabrinutost je bila logična zbog izrazito opasnih svojstava ove kemikalije. Uz jasno dokazanu karcinogenost ova tvar pripada kategoriji III. reproduktivno otrovnih tvari i može štetno djelovati na plodnost. Uglavnom na mušku. Nije dokazano da može išta loše učiniti kod čovjeka, ali zabrinutost postoji. Što je temperatura pripreme namirnica viša to nastaje više akrilamida, a vjerojatno je i vrijeme odvijanja tog procesa izrazito važno. Problem nije jednostavan iako se zna da su temperature iznad 200 oC povezane s povećanim nastankom akrilamida, ali već i pečenje na nižim temperaturama dovodi do stvaranja niskih koncentracija ove tvari. Ipak se može sa sigurnošću reći da pečenje škrobnih proizvoda nije nikakva novost u našem svijetu. Sasvim sigurno su prema otkrivenim receptima Rimljani pekli kolače slične našima, pa čovječanstvo nije izumrlo zbog smanjene plodnosti muškarac. Ne treba histerizirati zabranom plodnim muškarcima da jedu kolače i pečene krumpire na stotine načina, a posebno odbijam plašenje ljubitelja kolača iz pećnice. MALO RAČUNICE O AKRILAMIDU NOAEL 5 mg/kg/dan MDK (14 dana) 0,02 mg/kg/dan (odrasla osoba 1,5 mg/dan) MDK (godinu dana) 0,002 mg/kg/dan (odrasla osoba 0,15 mg/dan) smanjenje plodnosti u ženki štakora 1,8 mg/kg/dan Visoke koncentracije u hrani (Kanada) krekeri 60 μg/kg biskvit 120 μg/kg Unos u organizam odrasle osobe

Uz MDK 0,02 mg/kg odrasla osoba pojede s kilogramom biskvita 0,12 mg akrilamida dnevno. To bi značilo da pojede zapravo 0,002 mg/kg/dan ili negdje na granici MDK za dugotrajnu izloženost. Govore li ovi podaci dovoljno? 2. Heterociklički amini

Ovo je niacin kao jedan od predstavnika heterocikličkih amina nastalih prženjem mesa na tavici, u pećnici ili na roštilju (ražnju). Što je temperatura viša, to će nastati više ovakvih produkata sličnih

struktura. Pogotovo treba paziti da meso ne zagori, jer onda nastaje puno ovakvih produkata i još više policikličkih aromatskih ugljikovodika. Službeno

razvrstavanje niacina nas ne treba plašiti, jer se radi o tvari koja nadražuje kožu i sve sluznice. Međutim, znanstveni radovi dokazuju da su heterociklički amini u najmanju ruku spermatotoksični tj. mogu izazvati mušku neplodnost, barem kod pokusnih životinja. Također postoje izvještaji o smrti ploda kod izlaganja visokim dozama heterocikličkih amina. Nema dokaza o izazivanju bilo kakvih štetnih učinaka na reprodukciju čovjeka. Onaj tko se boji heterocikličkih amina neće se pomamiti za hrskavom koricom dobre pečenke ili janjca s ražnja. Radije će se okrenuti kuhanom ili pirjanom mesu, jer se proces pripreme hrane tada odvija na temperaturama od oko 100 oC. Međutim, uvijek je bitna dužina unosa. Ako čovjek ne jede svaki dan pečeno meso ili ono s roštilja nego samo koji puta u mjesecu, onda se ne bi trebao bojati heterocikličkih amina.

3. Mikrovalna pećnica

Ovo kuhinjsko pomagalo je predmet brojnih rasprava, posebno u krugovima nestručnjaka. U svakom slučaju, mora se reći kako dobar dio građana, često mlađe životne dobi, potpuno odbacuje korištenje mikrovalne pećnice za bilo koje svrhe u vlastitom domaćinstvu. Smatraju je opasnom za zdravlje već ako stojite pokraj nje dok je u pogonu, a odbacuju hranu koja je samo podgrijana u «opasnom» uređaju. Na internetu je lako naći radove u kojima se svašta tvrdi. Posebno se upozorava da trudnice ne bi smjele jesti ništa što se kuhalo u mikrovalnoj pećnici, jer to je opasno za plod. Kao prvo, navodno nestaju vitamini i druge korisne tvari, pa se time smanjuje kvaliteta hrane. Vjerojatno je točno da se termički labilne tvari raspadaju tijekom kuhanja u mikrovalnoj pećnici, ali to se događa isto tako kuhanjem juhe na bilo kojem štednjaku, a da se o pečenju na 200 ili više stupnjeva Celzijusa ne govori. Ako se bilo što raspada, onda je logično da nastaju nove tvari s manje ili više opasnim svojstvima. Istina, to se događa kod bilo kakve termičke obrade hrane, ali svejedno bi valjalo posvetiti pozornost takvim tvarima. Uglavnom se nitko nije ozbiljnije bavio produktima raspada tvari zagrijavanjem hrane u mikrovalnoj pećnici. Nema egzaktnih podataka što se tiče hrane, ali treba pogledati znanstvene radove o utjecajima mikrovalnog zračenja na neke prirodne ili sintetske molekule. To je izrazito složeno, jer se mikrovalno zračenje koristi na mnogo mjesta za različite svrhe (npr. kemijska sinteza, dezinfekcija medicinskih proizvoda ili čak medicinskog otpada itd.), a bilo je lakše i jednostavnije kontrolirati proces uglavnom zbog jednostavnijeg sastava obrađivanih materijala.

Sam po sebi se nametnuo problem racemizacije optički aktivnih aminokiselina. Aminokiseline su izrazito važan sastavni dio svih bjelančevina, polipeptida i peptida, a oni su ključni u životu bilo kojeg organizma na ovoj planeti. Najviše iskustava se steklo u sintezi peptida ili polipeptida, jer su kemičari davno shvatili da je mikrovalno zračenje izrazito dobar

način dovođenja energije u kemijskim sintezama. Naime, kod dobrog dijela kemijskih sinteza treba dovoditi energiju na ovaj ili onaj način. Prije se to radilo zagrijavanjem plamenikom, električnim grijalicama ili na neki treći način. Većina makromolekula iz prirode sastavljene su od L-aminokiselina, ali se u nekim slučajevima pojavljuju i D-aminokiseline. Dovođenje energije može dovesti do toga da neke L-aminokiseline prijeđu u D oblik ili obratno. Sintetska kemija je sasvim sigurno dokazala racemizaciju, pa je onda logično pretpostaviti da će se isto događati s našom hranom. Zagrijavanjem proteinske hrane bilo kojeg podrijetla doći će do racemizacije nekih aminokiselina, bez obzira na to radi li se o mikrovalnom zračenju ili toplini nastaloj izgaranjem gradskog plina. To je činjenica, koju se ne može osporiti. Međutim, pitanje je što to znači za naše zdravlje. Nažalost, znanstvenici se nisu previše potrudili raditi na ispitivanju mogućih opasnih tvari nastalih kuhanjem u mikrovalnoj pećnici, a govori se uglavnom o tome da nastaju slični opasni produkti kao kod termičke obrade hrane na druge načine. Ipak je možda ovo prilika da se pokuša razmišljati o tome što nam znači racemizacija.

Prilično je sigurno dokazano da se već L i D aminokiseline mogu razlikovati prema biološkim učincima, ali i ne moraju. Tako se npr. L-fenilalanin kao važni građevni dio brojnih proteina i peptida može razlikovati od svog enantiomera D-fenilalanina. D-fenilalanin prema nekim istraživanjima može biti analgetik (ublažava bol), a posebno su zanimljiva istraživanja međudjelovanja te tvari s opijatima uz pojačanje njihovih analgetskih učinaka. Iako nisu obavljena propisana klinička istraživanja, D-fenilalanin se već danas može kupiti preko interneta ili u nekim ljekarnama na zapadu. Slažemo se da to nije pametno dok se ne ispitaju mogući štetni učinci D-fenilalanina, ali alternativna medicina ne mari za pravila sumnjičavih znanstvenika. Niti ima sigurnih dokaza da D-fenilalanin ima ljekovito djelovanje niti pak da bi mogao činiti neke štete ljudima. Puno se veće razlike opažaju kod peptida sastavljenih od nekoliko aminokiselina. Primjera ima izrazito mnogo u literaturi. Još prije nekih 40 godina veliki interes je pobudio tripeptid od tri valina, od kojih je onaj C-terminalni (dakle na kraju lanca) bio D-oblika i imao dobra antibakterijska svojstva. Tripeptid sastavljen od tri L-valina nije imao takva svojstva. Zanimljivo je da se kasnije i u prirodi našlo mnogo peptida s ugrađenima jednom ili dvije D-aminokiseline. Tipičan primjer je otrov zelene pupavke amanitin, koji ima jednu D-aminokiselinu. Zanimljiv je i jedan kratki peptid iz kamenica, koji ima ugrađenu D-asparaginsku kiselinu. Bez dovoljnih dokaza neki misle kako je taj peptid odgovoran za povećanje potencije u muškaraca, koji jedu kamenice. Međutim, niti je znanstveno dokazano da kamenice kod muškaraca podižu potenciju u muških članova ljudskog roda niti je to dokazano za neobični peptid s D-asparaginskom kiselinom. Kod amanitina je sasvim sigurno dokazano da je izrazito opasan za ljudsko zdravlje, ali nema nikakvih dokaza da se opasnost skriva u D-aminokiselini iz njegove strukture. Usput budi rečeno, amanitin ne prolazi kroz posteljicu i nije izravno opasan za plod unatoč tome što može ubiti majku svojim teškim toksičnim učincima. Činjenica je da u prirodi postoje peptidi ili polipeptidi s teratogenim učincima. Izgleda da je teratogenost prilično sigurno dokazana npr. kod izrazito važnog lijeka ili mikotoksina ciklosporina, a može se naći manje ili više provjerene podatke za druge peptide poput npr. beta-endorfina tako važnog za naše dobro raspoloženje.

Nitko ne tvrdi da racemizacijom peptida ili proteina u mikrovalnoj pećnici neće doći do nastanka tvari opasnih za ljudsko zdravlje, pa onda i teratogenih. Međutim, nema nikakvih dokaza da se to stvarno događa. Ako se i događa, onda je jednako vjerojatno da se isto događa kod drugih načina termičke obrade hrane (npr. kuhanjem, prženjem i sl.). Dakle, ključna je vjera. Ako se čovjek boji razgradnih produkata nastalih dovođenjem energije hrani, onda je najbolje da jede sirove namirnice uz svjesnost da i one mogu biti opasne na puno načina, pa mogu i štetiti plodu. Na čovjeku je da odluči što mu je činiti, ali bi prije odluke ipak trebalo razmisliti o rizicima i tek onda donijeti odluku. Najgore je svega se unaprijed bojati.

4. Perfluorooktanska kiselina

Čovjek se izlaže ovoj tvari najčešće kad jede brzu hranu. Uobičajeno je omatati takve namirnice u papir obrađen površinski perfluorooktanskom kiselinom, a posebno se njezina uporaba veže uz kokice. Prodaju se zatvorene vrećice sa zrnjem, koje treba samo staviti na koju minutu u mikrovalnu pećnicu i vrećica puna kokica je tu. Također se koristi kod obrade tekstila ili kože da bi postali hidrofobni i tko zna gdje još. Službeno razvrstavanje prema opasnostima za nju ne postoji niti u Americi niti u Europi, ali proizvođači je proglašavaju nagrizajućom tvari, štetnom ako se proguta te štetnom za organizme koji žive u vodi i može dugotrajno štetno djelovati u vodi. S druge strane, nekoliko znanstvenih radova je dokazalo kako se radi o endokrinom disruptoru, a davanje visokih doza trudnim štakoricama može izazvati smrt ploda i abortus. Istina, nema nikakvog dokaza da bi se nešto sličnog moglo ponoviti kod ljudi, ali ovi podaci nisu mogli ostati bez odaziva. Iz toga se rodila žestoka rasprava uz apele ili zahtjeve da se zabrani teflon za uporabu u domaćinstvu, unatoč tome što ona ima malo veze s teflonom, pa je povika na teflon besmislena. Međutim, ona je postala globalna nečistoća i nema mjesta na kojem se ne nalazi kao onečišćenje, bez obzira ovaj čas kolike su to koncentracije. Obavljana su mjerenja u Americi i ona je nađena, kako u hrani i vodi, tako i u krvi velikog broja ljudi, u oceanima itd. Ne zna se što to znači za zdravlje živih bića, ali se već približno dobro zna kako je stigla u okoliš. Smatra se još uvijek da je najveći krivac industrija, koja je koristi u različitim procesima, ali ni građani nisu puno manje krivi zbog zagađenja okoliša otpadom. Već je rečeno u što se sve danas stavljaju fluoorotelomeri, a to velikim dijelom dospijeva u smeće i onda okoliš. EPA (Environmental Protection Ageny) je vrlo zabrinuta zbog globalnog onečišćenja i postojanosti ove tvari u okolišu. Oni izričito navode (http://www.eppt.gov/oppt/pfoa/) da teflon i drugi fluoropolimeri nisu izvor ove opasne tvari. Nikada nisu ni tražili da se teflon povuče, ali njihove su preporuke vrlo jasne da treba smanjiti proizvodnju perfluorooktanske kiseline te njezino ispuštanje u okoliš. Zapravo su još 2006. predlagali da se do 2010. smanje ispuštanja u okoliš za 95%, a do 2015. da se potpuno prestane s njezinim ispuštanjem. 5. Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH)

Tih tvari ima izrazito mnogo, a značajka im je da nastaju iz organskog materijala pirolizom pri temperaturama iznad 200 oC, a posebno ih mnogo nastaje pri temperaturi plamena goriva različitog podrijetla. Uglavnom ih vežu uz roštilj svake vrste, a posebno pri korištenju drvenog ugljena. Mogu nastati i u mesu kod povišenih temperatura, posebno ako nam obrok zagori. Razvrstavaju se u kategoriju III. reproduktivno otrovnih tvari, a mogli bi imati štetan utjecaj na mušku plodnost. Naravno da nema nikakvih podataka o mogućim štetnim učincima na ljudsku plodnost. Nitko ne zna koji će se sve PAH-ovi stvarati prilikom pečenja prasca na ražnju ili roštiljanja svinjskih odrezaka. Možda oni opasni poput benz-a-pirena, a možda sasvim beznačajni. U svakom slučaju, ne bi trebalo pretjerivati s uživanjem ovako priređenih mesnih obroka, ako ništa drugo onda zbog njihove karcinogenosti. 6. Neki drugi

Ftalati su postali poznati prije nekih deset godina, kad su ih neki znanstvenici proglasili karcinogenima, a onda su počela istraživanja. Međutim, dokazala se njihova reproduktivna otrovnost kategorije II. Jednako mogu štetno djelovati na plodnost i na plod, pa su uslijedile zabrane stavljanja u maloprodaju plastičnih predmeta s ftalatima za djecu mlađu od 4 godine. To je zbog toga što mala djeca guraju u usta svaku svoju igračku i onda je moguće da će sisati ftalate s površine. Nisu svi ftalati problem, ali su sasvim sigurno to dibutil- i dietilheksil-ftalati. Zabrana je malo čudna obzirom na to da kod djece do 4 godine zbilja nema razloga očekivati utjecaj na plodnost i pogotovo ne na njihov plod. Međutim, išlo se od toga da je reproduktivni sustav male djece još u razvoju i da bi na njega mogle utjecati ove tvari. Točno je da se možda moglo barem preporučiti trudnicama da ne koriste plastične bočice za držanje različitih pića, jer unos ftalata u njihove organizme bi logično mogao izazvati neke štetne utjecaje na plod. Nije se tako postupilo zbog različitih razloga, a valja uzeti u obzir i zaštitu proizvođača takvih plastičnih materijala. Ima nekih radova koji povezuju određene «poremećaje» kod djece s unosom ftalata u organizme njihovih majki za vrijeme trudnoće. Tako jedan od radova povezuje koncentracije ftalata u mokraći majki (mjereno u vrijeme pokusa) s odlukom muške djece o izboru igračke. Navodno se pokazalo da djeca majki s povišenim koncentracijama ftalata radije biraju lutke nego autiće, što bi trebao biti dokaz o njihovoj feminiziranosti zbog utjecaja ftalata. Naravno da to nije nikakav dokaz, ali opreza nikad dosta kad je reprodukcija u pitanju.

Bisfenol A je još uvijek predmet sporova. On se dodaje u različite plastične materijale jednako poput ftalata, pa onda postoji mogućnost da će se eluirati u vodu ili sokove koji se drže u plastičnoj bočici. To da će se on ispirati iz stjenke bočice ili igračke jednako kao ftalati

dibutil-ftalat bisfenol A

uopće nije sporno. Jedino je pitanje u kojim koncentracijama. Dokazano je da su te koncentracije izrazito niske i da se uz njih ne bi trebalo očekivati nikakve štetne učinke jednako kao kod ftalata. A što je sa štetnim učincima bisfenola A? Tu nisu dokazani štetni učinci niti na plodnost niti na plod, ali ima radova o endokrinoj disrupciji u nekih nižih organizama, dakako kod značajno povišenih koncentracija. Što je to endokrina disrupcija? To je hormonalni utjecaj na plod u prvim danima života i opažen je prvo na žabama s atrazinom. U fazi punoglavaca djeluje na potencijalne buduće žapce ovaj herbicid (veže se na estrogene receptore) tako da pretvara mužjake u hemafrodite. Tako oni nisu žapci ni žabe nego nešto između i vjerojatno su sasvim nesposobni za oplođivanje. Kod ljudi nikad nisu dokazani ovakvi učinci osim u barem jednom radu s ftalatima. Znanstvenica je mjerila udaljenost između rektuma i penisa kod malih dječaka čije su majke možda bile izložene potencijalno endokrinom disruptoru i pokazala kako su kod izloženih dječaka udaljenosti između dva mjesta bile kraće nego kod onih koji nisu bili izlagani. Nisu to neki naročiti dokazi, ali je sve skupa bilo dovoljno da se počne raspravljati o zabrani bisfenola A za stavljanje u plastične predmete (posebno bočice za mlijeko ili sokove) namijenjene djeci do 4 godine starosti. Nema nikakvih dokaza da je do sad korištenje bočica i duda od polikarbonatne plastike s dodanim bisfenolom A moglo utjecati na dječicu, ali se krenulo na zabranu zbog čiste savjesti. Naravno da je to među proizvođačima bočica već koju godinu ranije izazvalo paniku i preusmjeravanje. Već prije više od godinu dana se reklamiralo bočice za mlijeko bez bisfenola A. Nekome je omrknulo a nekome osvanulo! Potrošači su jedino morali platiti skuplje nove proizvode, a nije sigurno da su time profitirali u smislu bolje zaštite svojih potomaka. Nešto kao zaključak ovog odlomka

Moglo bi se reći da je strah dobar onome kome ga je Bog dao, kako kaže narodna uzrečica. Bolje je biti oprezan nego lakomislen, barem što se tiče podataka o reproduktivnoj toksičnosti tvari nastalih spremanjem ili čuvanjem hrane ili pića. Međutim, to ne smije nikako preći u paniku i nerazumno ponašanje. Bilo bi glupo odreći se štrudle od jabuka poslije dobrog ručka samo u strahu od akrilamida. Jednako tako bi bilo nerazumno ne nositi sa sobom plastičnu bočicu s vodom kad se čovjek penje na Sljeme ili lunja turistički po gradovima sjeverne Italije. Sumnjam isto tako da će se baš svatko odreći ćevapa u somunu kad mu se pobudi želja za njima jednom tjedno. Mogli bi nabrajati i dalje, ali ključno je reći da povremeno izlaganje ipak malim koncentracijama potencijalno ili stvarno reproduktivno toksičnih tvari neće vjerojatno donijeti baš nikakvu štetu trudnici i njezinom plodu. Jednako tako niti povremeno uzimanje sumnjivih namirnica neće učiniti mladog muškarca neplodnim ili impotentnim, a kod onih starih to više i nije važno.

KONAČNI KOMENTAR

Ovi tekstovi su bili pisani s namjerom da u čitatelje probude kritički duh. Nemojte se svega bojati, jer to je besmisleno i odmah se možete ubiti kad vjerujete svemu što piše po internetu. Kad bi sve što piše bilo istina onda čovjeku više nema života na ovoj planeti. Što god pojeo ili popio će škoditi njegovoj plodnosti ili njegovim potomcima. Kad bi to sve skupa bilo istina onda bi čovječanstvo posve sigurno brzo izumrlo, a vidimo da se neumjereno množi uz stalni rast broja časnih građana na planeti. Uskoro više neće biti mjesta za sve. Ako vam to nije dovoljan argument da lažni proroci pišu svakakve gluposti onda je pisanje ovog teksta bilo potpuno besmisleno. Možda bi bilo dobro malo smanjiti plodnost muških i ženskih pripadnika ljudske vrste, što su mnogi shvatili tražeći pomoć u kontracepciji. Naravno da plodni ljudi ne razumiju one neplodne i njihove napore da naprave dijete, ali valja reći da neplodnost uglavnom nije uzrokovana kemikalijama nego drugim razlozima.

Želio bih da temeljem ovih tekstova odlučite što bi moglo biti opasno za vašu plodnost ili za zdravlje vašeg budućeg potomka dok raste u maternici. Izbacite takvu hranu iz svojeg jelovnika ili pripremajte ručak s većim oprezom, posebno što se tiče higijene. Uostalom, vašem potomku zaštićenom u maternici sasvim sigurno trebaju različite hranjive tvari, pa mu ih onda morate osigurati ne obraćajući pozornost na to što pišu po internetu lažni proroci. Vaši preci su kroz tisuće godina također pravili i rađali djecu hraneći se prilično sumnjivim namirnicama, pa ste na kraju i vi došli na svijet vjerojatno posve neoštećeni unatoč njihova potpunog nepoznavanja pojma kao što je reproduktivna otrovnost. Odgovorno vam tvrdim da vam ne bi pomogao ni bijeg u neku pećinu Like radi zaštite budućeg potomka, jer i u tom čistom kraju postoje reproduktivno otrovne tvari. Nevažne, ali ako ste paničar onda se i njih trebate bojati.