of 57 /57
Razlike u motoričkim sposobnostima između dječaka i djevojčica u dobi od šest godina Salopek, Anita Master's thesis / Diplomski rad 2019 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:887018 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2022-02-04 Repository / Repozitorij: University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository

Razlike u motoričkim sposobnostima između dječaka i

  • Author
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Razlike u motoričkim sposobnostima između dječaka i

Razlike u motorikim sposobnostima izmeu djeaka i djevojica u dobi od šest godina
Salopek, Anita
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveuilište u Zagrebu, Uiteljski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:887018
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
Zagreb, rujan 2019.
SVEUILIŠTE U ZAGREBU
TEMA DIPLOMSKOG RADA: Razlike u motorikim sposobnostima izmeu
djeaka i djevojica u dobi od šest godina
MENTOR: Doc. dr.sc. Marijana Hraski
Zagreb, rujan 2019.
PREDŠKOLSKE DOBI ............................................................................................. 14
SPOSOBNOSTI ......................................................................................................... 17
6. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA ................................................................ 31
6.5.1. Stajanje jedna noga kocka (MRSJNK) ................................................ 33
6.5.2. Poligon natraške (MKPN) .................................................................... 34
6.5.3. Trbušnjaci 30s (MST30) ...................................................................... 35
6.5.4. Skok u dalj (MSDM) ............................................................................ 35
6.5.5. Taping rukom (MBTR) ........................................................................ 36
6.5.6. Pretklon trupa (MFSR) ......................................................................... 37
7. REZULTATI I RASPRAVA .............................................................................. 39
8. ZAKLJUAK ................................................................................................... 44
1
SAETAK
Motorike sposobnosti kao preduvjet za uspješno kretanje, rješavanje i
izvoenje motorikih zadataka idealno vrijeme za razvoj imaju upravo u ranoj i
predškolskoj dobi. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoje li razlike u motorikim
sposobnostima izmeu djeaka i djevojica u dobi od šest godina. Istraivanje je
provedeno na uzorku od 41 djece koja su polaznici Djejeg vrtia „Zrno“ u Zagrebu,
a mjereno je šest motorikih sposobnosti: ravnotea, koordinacija, repetitivna snaga,
eksplozivna snaga, brzina i fleksibilnost. Rezultati t-testa su pokazali kako postoji
statistiki znaajna razlika izmeu djeaka i djevojica u dobi od šest godina; u
mjerenoj varijabli fleksibilnosti i eksplozivne snage. Djevojice su bile bolje u testu
pretklon trupa kojim se mjerila fleksiblnost, dok su djeaci bili bolji u testu skoka u
dalj, kojim se mjerila eksplozivna snaga. Do ovakvih rezultata, moe se smatrati da
je došlo zbog razliitosti u rastu i razvoju izmeu djeaka i djevojica te zbog igara
kojima se igraju u ranom i predškolskom razdoblju.
Kljune rijei: motorike sposobnosti, razlike po spolu, predškolsko dijete
2
SUMMARY
Motor abilities are a precondition for successful movement, solving and
performing motor tasks. The best time to develop motor abilities is early childhood
and preschool age. The purpose of this paper is to determine the differences between
boys and girls at the age of six. In this study were included 41 children who attending
kindergarten „Zrno“ in Zagreb. Six motor abilities were measured: balance,
coordination, repetitive strength, explosive strength, speed and flexibility. The results
of t-test were established statistically significant gender differences in motor abilities.
Girls showed better results in flexbility and on the other hand boys were better in
explosive strength. This results are indicator of different games, growth and
development between girls and boys in early childhood and preschool age.
Keywords: motor abilities, gender differences, preschool children
3
Motorike sposobnosti kao latentne motorike strukture odgovorne su za izvoenje
motorikih manifestacija. Osnovna podjela obuhvaa sljedee motorike
sposobnosti: snagu, brzinu, koordinaciju, fleksibilnost, ravnoteu i preciznost
(Milanovi, 1997). Dijete ve od samog roenja ima odreene motorike vještine i
sposobnosti, a one se odnose na reflekse. Sve motorike sposobnosti mogu se
razvijati tijekom predškolske dobi, u veoj ili manjoj mjeri ovisno o stupnju genetske
uroenosti. Vrlo je bitan razvoj motorikih sposobnosti u senzibilnim razdobljima
djeteta jer propuštene prilike za razvoj u kasnijoj dobi se ne mogu nadoknaditi, niti se
sposobnost moe razviti u mjeri u kojoj se mogla za vrijeme senzibilnog razdoblja.
Na razvoj motorikih sposobnosti najbolje se utjee tjelesnim vjebanjem koje se u
predškolskoj dobi provodi kroz najprirodniju djeju aktivnost – igru. Organizirane i
planirane motorike igre moraju biti primjerene djejoj dobi i imati za cilj razvoj
osnovnih motorikih sposobnosti.
Ovaj rad ima za cilj utvrditi razlike u motorikim sposobnostima izmeu djeaka i
djevojica u dobi od šest godina. Dosadašnja istraivanja pokazala su kako postoje
statistiki znaajne razlike u mjerenim varijablama motorikih sposobnosti po spolu.
U ovome radu prikazat e se i opisati kroz teorijski dio, motorike sposobnosti,
njihova podjela, razvoj motorike i motorikih sposobnosti djeteta, vanost razvijanja
motorikih sposobnosti kroz tjelesno vjebanje kao i dosadašnja istraivanja s ciljem
uvida u ve dobivene rezultate vezane za ovu temu i boljeg razumijevanja
istraivakog dijela rada. Kroz istraivaki dio detaljno e se objasniti itav postupak
istraivanja od cilja, hipoteza, uzorka, mjernih varijabli do konanih rezultata koji e
utvrditi i odgovoriti na sam naslov rada, postoje li i koje su razlike u motorikim
sposobnostima izmeu djeaka i djevojica u dobi od šest godina.
Budui da je vrlo vano razvijati motorike sposobnosti u ranoj i predškolskoj dobi i
provoditi s djecom razliite oblike tjelesnog vjebanja, za odgojitelje i sve koji su u
doticaju s djecom rane i predškolske dobi potrebno je znati na kojoj razini se nalaze
motorike sposobnosti djece te koje su razlike u spolu meu njima. Stoga je došlo do
motivacije za prikazivanjem i istraivanjem ove teme u dubljem i širem smislu.
4
Motorike sposobnosti su „latentne motorike strukture koje su odgovorne za
praktiki, beskonaan broj manifestnih motorikih reakcija i mogu se izmjeriti i
opisati.“ (Findak, 1995, str. 14) One odreuju potencijal osobe prilikom izvoenja
motorikih manifestacija, odnosno jednostavnih, ali i sloenih voljnih kretnji koje se
izvode djelovanjem skeletnog mišija (Sekuli i Metikoš, 2007). Predstavljaju dio
antropoloških obiljeja koji se odnosi na odreenu razinu razvijenosti osnovnih
kretnih latentnih dimenzija ovjeka i sudjeluju prilikom rješavanja i izvoenja
motorikih zadataka te su uvjet za uspješno kretanje bez obzira jesu li steene
treningom ili ne. Svaka motorika sposobnost regulirana je od strane odgovarajueg
mehanizma središnjeg ivanog sustava koji njome upravlja (Peji i Trajkovski,
2018). Motorike sposobnosti ponašaju se promjenjivo budui da su u zavisnosti od
biokemijskih i morfoloških promjena u organizmu. Svaka motorika sposobnost
razvija se zajedno s još jednom ili više njih, rijetko kada samostalno (Kosinac, 2011).
Jedan dio motorikih sposobnosti genetski je uvjetovan, a na drugi dio utjeu
egzogeni imbenici poput igre i tjelesnog vjebanja (Kosinac, 2011). Razvoj
motorikih sposobnosti uvelike ovisi o uvjetima u kojima dijete odrasta. Na razvoj
motorikih sposobnosti moe se utjecati uenjem i vjebanjem, ali do one mjere do
koje to dopuštaju uroene granice (Neljak, 2009). Osnovni preduvjet za razvoj
motorikih znanja je upravo razvoj motorikih sposobnosti i zbog toga ih je potrebno
razvijati od najranije dobi (Hraski, 2002).
Struktura motorikih sposobnosti prema Sekuli i Metikoš (2007) obuhvaa
sposobnosti regulacije kretanja (generalni faktor koordinacije) i sposobnosti
energetske regulacije (generalni faktor jakosti-snage). Iako je ove skupine mogue
podijeliti na više sekundarnih i primarnih motorikih sposobnosti u obzir se naješe
uzima pojednostavljena struktura motorikih sposobnosti (Krstulovi, 2018).
5
(2007).
fleksibilnost, ravnoteu i preciznost (Milanovi, 1997).
2.1. Snaga
Snaga predstavlja sposobnost izvršenja rada ili uinkovitog iskorištavanja mišine
sile pri svladavanju otpora. Snaga je kao motorika sposobnost više ili manje
zastupljena u svim ljudskim aktivnostima, a zavisi o tehnikama izvoenja pokreta,
fiziološkom presjeku mišinih vlakana, kemijskom sastavu, procesima u mišinom
tkivu i stupnju razdraenja ivanih stanica u centru (Kosinac, 2011).
Iz snage proizlaze primarni imbenici koji se javljaju u obliku akcijskih i topoloških
imbenika snage. Akcijski imbenici snage obuhvaaju:
eksplozivnu snagu
repetitivnu snagu
statiku snagu
Eksplozivna snaga odnosi se na sposobnost rada koji ima veliki intenzitet, a izvršava
se u vrlo kratkom vremenu. Odnosno, eksplozivna snaga je sposobnost „aktiviranja
maksimalnog broja motorikih jedinica u jedinici vremena pri realizaciji
jednostavnih motorikih struktura s konstatnim otporom ili otporom proporcionalnim
masi tijela“ (Peji, Trajkovski, 2018, str. 14). Eksplozivna snaga odraava se kao
snaga odraza, udarca, izbaaja razliitih rekvizita ili naglog ubrzanja. Ima visok
koeficijent uroenosti i on iznosi 80%, a razlog tomu je što je eksplozivna snaga u
izravnoj povezanosti s vrstom mišinih vlakana koje osoba posjeduje. S njenim
razvojem zapoinje se krajem predškolskog razdoblja (6-7 godina) putem
primjerenih vjebi koje ne mogu dovesti do ozljeda lokomotornog sustava. Mjerni
instrument za eksplozivnu snagu je skok u dalj, a razvitak maksimalne sile u
najkraem moguem vremenu dovest e do daljeg skoka (Breslauer, Hublin, Zegnal
Koreti, 2014). Na eksplozivnu snagu ograniavajue moe djelovati koordinacija,
statika snaga, brzina kontrakcije, masa te odreene zakonitosti biomehanike
(Kosinac, 2011).
Repetitivna snaga je sposobnost neogranienog broja ponavljanja odreenog pokreta
u kojem je potrebno savladati vanjsko optereenje koje nije vee od 75% (Breslauer,
Hublin, Zegnal Koreti, 2014). Takoer, repetitivna snaga moe se definirati kao
sposobnost muskulature da odreenu kretnju izvodi što je due mogue. Ta kretnja je
obino dinamika i ona podrazumijeva mijenjanje poloaja tijela u odnosu na prostor
ili neki drugi referentni sustav (Sekuli i Metikoš, 2007). Koeficijent uroenosti
repetitivne snage je 50% i na nju je mogue utjecati tijekom djetinjstva, ali i cijeloga
ivota (Breslauer, Hublin, Zegnal Koreti, 2014).
Statika snaga je sposobnost dugotrajnog izdravanja optereenja i naprezanja mišia
ne mijenjajui poloaj tijela. Manifestira se kad osoba prua otpor koji prelazi
njegove mogunosti i napree mišie kako bi sauvao odreen poloaj tijela (Peji,
Trajkovski, 2018). Koeficijent uroenosti je 50% što znai da se na statiku snagu
moe utjecati, iako postoje ograniavajui faktori koji utjeu na njezin uinak, a to
su: broj mišinih vlakana, koordinacija, motivacija, mišina struktura i presjek
mišinih vlakana (Kosinac, 2011).
Razlika izmeu repetitivne i statike snage postoji jer prilikom repetitivne snage,
muskulatura ima naizmjenine kontrakcije i periode relaksacije, dok je kod statike
snage muskulatura stalno pod kontrakcijom, bez i jednog trenutka relaksacije
(Sekuli i Metikoš, 2007).
imbenik snage ruku i ramenog pojasa
imbenik snage trupa
imbenik snage nogu
2.2. Brzina
Brzina je sposobnost izvoenja jednog pokreta što je bre mogue ili izvoenje
velike frekvencije pokreta u što kraem vremenu (Peji i Trajkovski, 2018).
Milanovi (1997) brzinu definira kao sposobnost svladavanja što dueg puta u što
kraem vremenu pritom izvodei jedan ili više pokreta.
Kosinac (2011) brzinu dijeli na:
brzinu reakcija (sposobnost brzog reagiranja na razliite signale)
brzina pojedinanog pokreta
sloenih pokreta)
kretanja bez vidljivih znakova umora)
Sekuli i Metikoš (2007) navode kako su sve manifestacije brzine odreene su
kombinacijom dvaju faktora: brzina jednostavnih pokreta i brzina frekvencije
pokreta. Osnovni preduvjet za manifestiranje brzine je usvojenost motorikog
programa kretnji koje se izvode, tonije nijedna se motorika manifestacija ne moe
izvoditi velikom brzinom ako nije nauena na razini preciznog motorikog gibanja.
Prskalo (2004) osnovne oblike brzine dijeli na:
brzina reakcije ili reakcijska brzina
brzina pojedinanog pokreta
brzina lokomocije
Kombinacija oblika odreuje manifestaciju brzine i u praksi se oni oituju
kompleksno. Primjerice, u sprintu postoji vrijeme reakcije na startu, brzinu
pojedinanog pokreta kod startnog otiskivanja od startnog bloka i frekvenciju
pokreta kod postizanja maksimalno brzog tempa što ima za rezultat premještanje
tijela u prostoru – lokomocijom (Prskalo, 2004).
Trening razvoja brzine treba usmjeriti prema poboljšanju ivano-mišine
podraljivosti, razvoju koordinacije i poveanju snage mišia (Kosinac, 2011).
Vane pretpostavke da bi se uope postigla brzina kretanja obuhvaaju morfološke
znaajke, gipkost, visoka aktivnost ivano-mišinog sustava, kvaliteta tehnike
motorikog gibanja, sposobnost opuštanja mišia i tempo korištenja energetskih tvari
(Prskalo, 2004). Vjebe za razvoj brzine, predstavljaju veliki zahtjev, ne samo za
mišini sustav ve i za ivani i cirkularni sustav, metabolizam te utjeu na funkciju
unutarnjih organa (Kosinac, 2011).
metoda ponavljanja
hendikep tranje
Na brzinu, kao motoriku sposobnost, moe se djelovati samo u odreenoj razvojnoj
dobi djeteta jer ima visok stupanj uroenosti. Najpovoljnija razdoblja za to su od 10
do 14. godine, iako je mogue djelovati i u razdoblju od 7 do 16.-te godine djeteta
(Prskalo, 2004). Prema Pistotniku (2003) koeficijent brzine ukazuje kako je 95% je
uroeno, a 5% podlono razvoju.
9
Testovi brzine koji se naješe upotrebljavaju su kratki sprintevi iz leteega starta i
razni oblici taping testa kao što su taping rukom ili taping nogom (Breslauer, Hublin,
Zegnal Koreti, 2014).
kompleksnih motorikih struktura, brzine uenja i reorganizacije stereotipa gibanja“
(Peji, Trajkovski, 2018, str. 14). Dolazi od latinske rijei ko, ordo i ordinis što u
konanici znai usklaivanje, prilagoavanje i sukladnost. Sekuli i Metikoš (2007,
str. 161). koordinaciju definiraju kao „sposobnost vremenski i prostorno efikasnog, te
energetski racionalnog izvoenja kompleksnih motorikih zadataka.“ Prema Kosincu
(2011) koordinacija je sposobnost izvoenja sloenih motorikih struktura u vremenu
i prostoru i nastaje kao rezultat zajednikog djelovanja skeletnih mišia i ivanog
sustava prilikom odreenog procesa kretanja. Milanovi (1997) je koordinaciju
definirao kao sposobnost brze i precizne izvedbe sloenih motorikih zadataka
pritom upravljajui pokretima cijeloga tijela ili dijelova lokomotornog sustava.
Koordinacija podrazumijeva postojanje primarnih dimenzija i sposobnosti poput
koordinacije tijela, ruku, nogu, koordinacija ritma, brzina izvoenja kompleksnih
motorikih zadataka i uenje novih motorikih zadataka (Peji i Trajkovski, 2018).
Za uspješno rješavanje koordinacijskih zadataka nuna je sinkronizacija viših
regulacijskih centara ivanog sustava s perifernim dijelovima lokomotornog sustava
(Milanovi, 1997).
brzinska koordinacija – izvoenje motorikih zadataka u što kraem vremenu
ritmika koordinacija – sposobnost izvoenja motorikog zadatka u
odreenom ritmu
10
ravnotea – odravanje ravnotenog poloaja tijela
Knjaz, Rupi i Verunica (2007) navode kako postoje dva pravca u razvoju
koordinacije:
2. izvoenje poznatih gibanja u promijenjenim uvjetima
Koordinacija se najbolje razvija vjebama koje ukljuuju velike skupine mišia
(Crnoki, 2011). Razvoj koordinacije potrebno je poticati u senzibilnom razdoblju
djetetova ivota koji obuhvaa period do šeste godine. Koordinacija ima visok
stupanj uroenosti koji iznosi oko 80% (Peji, Trajkovski, 2018). Cilj uvjebavanja
koordinacije je stvaranje motoriko-dinamikog stereotipa koji podrazumijeva
nastajanje uvjetnih refleksa (Kosinac, 2011). Na koordinaciju se najbolje utjee na
nain da se ue nove, raznovrsne kretnje ili se izvode poznate kretnje u izmijenjenim
uvjetima. Budui da vjebe za razvoj koordinacije brzo umaraju ivani sustav
potrebno je koristiti metodu ponavljanja unutar koje se osiguravaju pauze koje
pridonose obnavljanju energije (Milanovi, 1997).
Koordinacija je prema Neljaku (2009) najznaajnija motorika sposobnost jer se
prirodno povezuje sa svim drugim sposobnostima djeteta koje se razvijaju
integrirano, a ne pojedinano. Koordinacija se povezuje s preciznošu na nain da
dijete prenosi, slae, kotrlja, baca, hvata i gaa predmete razliitih oblika. Takoer,
koordinacija je povezana s ravnoteom kada dijete obavlja motorike zadatke koji se
odnose na hodanja s predmetom, hodanja po suenoj površini ili kretanja unatrag.
Koordinacija je povezana i s razvojem snage prilikom penjanja uz stube, silaenja,
provlaenja i slino tomu. Djeci predškolskog uzrasta potrebno je zadavati raznolike
motorike zadatke koji ukljuuju raznovrsne oblike kretanja, promjene smjera
kretanja, kretanja sa zadatcima i svladavanje prepreka jer u kasnijoj, školskoj dobi,
koordinacija e se manifestirati kao sposobnost agilnosti (Neljak, 2009).
Testovi kojima se procjenjuje koordinacija su: poligon natraške, okret s palicom,
kolutanje tijela u obliku jajeta i sl. (Kosinac, 2011).
11
što vee amplitude (Peji, Trajkovski, 2018). Pod njome se podrazumijeva
dimenzija pokreta jednog ili više zglobova (Kosinac, 2011).
Peji i Trajkovski (2018). navode kako se prema nekim autorima fleksibilnost
oituje kao:
maksimalno moguom amplitudom)
amplitudom)
aktivna (sposobnost da se postignu velike amplitude pokreta u nekom zglobu,
snagom vlastitih mišia)
optereenja ili pod utjecajem vanjskih sila)
Fleksibilnost prema Sekuli i Metikoš (2007) ovisi o grai zgloba, zglob poput
ramena moe izvesti izrazito velike amplitude, dok zglobovi poput lakta i koljena
nemaju tu mogunost. Fleksibilnost ne ovisi samo o grai zgloba ve i o
ligamentoznom obruu koji obavija koštano-zglobni sustav. Trei parametar koji
definira fleksibilnost je muskulatura koja prelazi preko pojedinih zglobova i samo na
ovaj parametar se moe utjecati vjebanjem. Fleksibilnost zavisi i o dobu i spolu, pa
su tako djeca fleksibilnija od odraslih te je enski spol fleksibilniji od muškog spola
(Breslauer, Hublin, Zegnal Koreti, 2014).
Primarne metode za razvoj fleksibilnosti prema Milanoviu (1997):
metoda statikih istezanja (varijante pasivnih istezanja)
metoda dinamikih istezanja (varijante aktivnih istezanja)
metoda stretching-vjebi (prije faze istezanja predvia se kontrakcija i
relaksacija iste skupine mišia i ligamenata (Prskalo, 2004)).
Koeficijent uroenosti fleksibilnosti iznosi 50% što znai da se u velikoj mjeri moe
razvijati. Utjecati na fleksibilnost moe se u ranoj i predškolskoj dobi, a najvei
12
utjecaj je oko 5 godine jer je tada lokomotorni sustav još uvijek u razvoju.
Fleksibilnost ne slabi tijekom godina i moe se odravati kroz cijeli ivot ukoliko se
kontinuirano izvode vjebe istezanja (Breslauer, Hublin, Zegnal Koreti, 2014).
Poveanjem fleksibilnosti smanjuje se opasnost od ozljeda mišia i ligamenata,
podie se stabilnost lokomotornog sustava i poboljšava se ukupna motorika
efikasnost (Milanovi, 1997). Sve vjebe fleksibilnosti treba izvoditi do praga boli, a
maksimalnu postignutu amplitudu zadrati najdue 20 sekundi jer je to vrijeme
dovoljno da bi se izazvale ivano-mišine i biokemijske reakcije (Prskalo, 2004).
Fleksibilnost se moe provjeravati testovima kao što su: maksimalan pretklon u
sjedeem raznonom stavu ili duboki pretklon iz uspravnog stava (Breslauer, Hublin,
Zegnal Koreti, 2014).
eljenog stava pod utjecajem gravitacije. U odravanju ravnotee sudjeluju tri
sustava: vestibularni aparat unutarnjeg uha koji je odgovoran za smjer djelovanja
sile tee, ubrzanje, usporavanje i rotaciju tijela, zatim vid te duboki senzibilitet. Kako
bi se odrala ravnotea potrebno je djelovanje barem dva od tri navedena sustava.
Svaki pokret narušava ravnoteu, a obavijest o narušenoj ravnotei dolazi iz
vestibularnog aparata srednjeg uha u mali mozak ime se vrši korekcija. Kod
fleksibilnosti je vrlo vana pravovremena ukljuenost mišia koji se trebaju
preciznije ukljuivati i iskljuivati kako se ne bi došlo do neravnotee (Kosinac,
2011). Sposobnost ravnotee obuhvaa i dva segmenta, a to su: ravnotea otvorenim
oima i ravnotea zatvorenim oima. Otvorenih oiju lakše je odravati ravnoteu jer
se informacije dobivaju putem vizualnih receptora i bivaju iskorištene u motorikim
programima kojima se odrava ravnoteni poloaj (Sekuli i Metikoš, 2007).
Prema Breslauer, Hublin i Zegnal Koreti (2014) razlikujemo dva pojavna oblika
ravnotee:
13
sposobnost uspostavljanja ravnotenog poloaja (aktivnost vestibularnog
sustava i sinteze informacija iz receptora kao što su vid, sluh i mišina
napetost)
S vjebama ravnotee treba poeti vrlo rano, ve u ranoj i predškolskoj dobi kroz
razliite igre i tjelesno vjebanje. Kosinac (2011) navodi kako postoji pozitivna
povezanost izmeu ravnotee i pojedinih centara u ivanom sustavu koji su
odgovorni za uspjeh u školi. Osim igre i tjelesnog vjebanja, djecu treba poticati na
uenje vonje bicikla, koturaljki i klizanja jer djeca imaju bolje predispozicije za
razvoj ravnotee od odraslih. Razvojem ravnotee od najranije dobi djeca poveavaju
svoja ravnotena znanja koja im pripomau prilikom usvajanja buduih sloenijih
ravnotenih aktivnosti (Sekuli i Metikoš, 2007).
Testovi za provjeru ravnotee su: balansiranje na jednoj ili obje noge na klupici,
balansiranje na jednoj nozi, hodanje po crti, gredi ili povišenoj klupi (Kosinac,
2011).
Preciznost je sposobnost gaanja ili ciljanja odreenog statinog ili pokretnog cilja
koji se nalazi na odreenoj udaljenosti (Milanovi, 1997). U ivanom sustavu
ustvruju se obiljeja cilja, njegova veliina, udaljenost i oblik te se potom na
temelju tih podataka aktiviraju mehanizmi koji doziraju snagu pokreta i reguliraju
usklaeni redoslijed mišia (Kosinac, 2011). Za dobru sposobnost potrebno je imati
dobar kinestetiki osjeaj, dobru procjenu parametara cilja i kinestetiku kontrolu
pokreta na odreenom putu (Peji i Trajkovski, 2018). Dakle, percepcija prostora i
lokalizacija cilja glavni su preduvjeti za uspješnost u ovoj motorikoj sposobnosti
(Milanovi, 1997). Kod djece predškolske dobi, preciznost je varijabilna jer na nju
utjeu brojni imbenici poput temperature, umora, doba dana, emocionalnog stanja i
bolesti. Rezultati dobiveni u jednoj motorikoj aktivnosti ne garantiraju uspješnost u
drugoj motorikoj aktivnosti (npr. tenis-košarka). Testovi kojima se mjeri preciznost
su gaanje horizontalne i okomite mete na podu te pikado (Kosinac, 2011).
14
RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
Razvoj motorike podrazumijeva sposobnost djeteta za svrhovito i skladno korištenje
vlastitog tijela za kretanje i baratanje predmetima, a prati se kroz tri stupnja: dranje
tijela, kretanje i baratanje, odnosno manipulacija predmetima (Starc i sur., 2004).
Motoriki razvoj odvija se po cefalo-kaudalnim i proksimalno-distalnim smjerovima
(Neljak, 2009). Prema cefalo-kaudalnom smjeru dijete prvo kontrolira pokrete glave,
potom trupa, a tek nakon toga donje ekstremitete, dok se proksimalni-distalni smjer
odnosi na djetetovu sposobnost kontroliranja prvo bliih dijela tijela, a potom onih
koji su udaljeniji od kraljenice. Razvoj motorike kod djeteta rane i predškolske dobi
uzrokovan je procesom mijelinizacije, odnosno sazrijevanjem ivanog tkiva
(Neljak, 2009). U prvi tri godine ivota, razvoj motorike je izrazito intenzivan i
njegov intenzitet traje sve do šeste godine ivota, jedino što se u razdoblju izmeu tri
šest godina taj razvoj ne odvija jednakom brzinom (Trajkovski-Viši i Viši, 2004).
Dijete prilikom roenja ima uroene motorike vještine, a one se odnose na reflekse.
Refleksi poput povlaenja i refleks onih kapaka ostaju prisutni kod djeteta cijeli
ivot, dok se refleksi poput Darwinovog refleksa hvatanja zamjenjuje samovoljnim
hvatanjem i ispuštanjem predmeta. U ovome najranijem razdoblju dolazi i do razvoja
motorikih sposobnosti, ravnotee i koordinacije, koje se odvijaju usklaeno s
razvojem motorikih podruja u mozgu (Neljak, 2009).
Dijete u periodu od 3 do 6 mjeseci upoznaje svoje tjelesne mogunosti i stie prva
iskustva o okolini. Zainteresirano je za voljne pokrete koje djelomino uspijeva
izvoditi, te se stoga ovaj period djetetova motorika razvoja naziva razdobljem
ravnotee i neravnotee (Starc i sur., 2004). Tijekom ovog perioda odreen broj
refleksa nestaje, a poinju se javljati osnovni pokreti i kretnje koji obuhvaaju
pokrete glave i trupa, upiranje nogama o kreveti i okretanje s trbuh na lea.
Takoer, pojavljuje se i osnovna senzomotorika koja obuhvaa prva nespretna
hvatanja predmeta prstima koji do kraja razdoblja postaju spretniji te je dijete
sposobno primiti vei predmet s obje ruke i uhvatiti zveku (Neljak, 2009). Djetetov
motoriki razvoj moe se potaknuti kroz okruenje djeteta u kojem se nalaze
stimulativni predmeti koje dijete moe dodirivati i baratati njima. Što se tie
15
motorikih sposobnosti u ovome razdoblju i dalje se nastavlja razvoj ravnotee i
koordinacije.
Dijete je u razdoblju od 6 do 12 mjeseci „oduševljeno rastuom kontrolom kretanja i
upravljanja vlastitim tijelom – ravnoteom i koordinacijom krupne i fine motorike.“
(Starc i sur., 2004, str. 79). Dijete u prvoj polovici ovoga razdoblja okolinu promatra
iz sjedeeg poloaja premještajui predmete i inei razliite koordinacijske pokrete
(Horvatinovi, 2008). Krajem ovog perioda, oko 11-12 mjeseca dijete je ve
sposobno uz pomo ili samostalno hodati te tada moe bacati i skupljati predmete i
okretati se oko svoje osi.
U razdoblju od 1 do 2 godine dijete stjecanjem novih iskustva i istraivajui okolinu
oko sebe postaje sve više motoriki spretno. Kod djeteta je vidljiva autonomnost u
pokretima jer samo hoda i istrauje (Horvatinovi, 2008). U ovom razdoblju dolazi
do velikog napretka u motorici jer je dijete na poetku ovoga razdoblja sposobno
hodati, a na kraju razdoblja dijete ve tri i skae. Tijekom razdoblja od 1 do 2
godine gotovo sva djeca usvoje prirodne oblike kretanja, a istodobno u daljnjem
razvoju su i koordinacija te ravnotea. Motoriki razvoj tijekom prve dvije godine
ivota djeteta ima vrlo vanu i znaajnu ulogu u razvoju intelektualnih sposobnosti
jer ono dijete koje je motoriki sposobnije lakše dolazi do informacija (Starc i sur.,
2004).
Dijete u dobi od 2 do 3 godine je motoriki spretno i stabilno. Iskušava svoje
mogunosti ujedno usavršavajui ravnoteu i koordinaciju. Dijete pokušava stajati na
jednoj nozi i igra se raznih igara koje se odnose na balansiranje i ravnoteu (Starc i
sur., 2004). Posebice do izraaja dolaze koordinacijske sposobnosti jer dijete
usklauje koordinaciju ruku i nogu, u stanju je udariti loptu, uhvatiti je, a ukoliko
uje glazbu poinje samostalno plesati (Horvatinovi, 2008).
Kod djeteta u dobi od 3 do 4 godine u motorici se moe pojaviti nesigurnost i
spoticanje, ali unato tome usavršava se hodanje i tranje, odnosno ravnotea i
koordinacija. Iako su ti pokreti spori, površni i skromni u odnosu na prostornu
orijentaciju u ovoj fazi dijete poinje hodati kao odrasli, tri skladnije, moe se naglo
zaustaviti i promijeniti smjer kretanja te skoiti u dalj (Starc i sur., 2004).
16
Razdoblje od 4 do 5 godina naziva se dobom ekspanzije jer dijete ima viška energije,
stalno je u pokretu i osvaja prostor u kojemu se kree. Koristi se svim oblicima
kretanja, a pokreti su snani, brzi i efikasni ime se jasno prepoznaje razvoj
motorikih sposobnosti, snage i brzine.
Kod djece u dobi od 5 do 6 godina postoje individualne razlike u razvoju motorikih
sposobnosti, no unato tome dijete ima dobru ravnoteu i koordinaciju pokreta te
dolazi do razvoja gipkosti i preciznosti. Dijete je u mogunosti stajati na jednoj nozi,
povezivati tranje i hodanje, skoiti u vis, u dalj, penjati se na prepreke i preko
prepreke baš kao odrasli (Starc i sur., 2004).
Dijete u posljednjoj fazi predškolskog razvoja motorike vrlo dobro vlada svojim
tijelom. Kroz motorike vještine iskazuje svoju dobru ravnoteu i koordinaciju
pokreta, a u igrama primjenjuje razliite oblike kretanja i pokrete. „Sve motorike
sposobnosti se prepoznatljivo razvijaju i individualne razlike koje se u toj dobi vide
imaju tendenciju da ostanu trajne.“ (Starc i sur., 2004, str. 154).
17
SPOSOBNOSTI
su metodski organizirane (Prskalo, 2004). Badri i Bari (2006) „tjelesno vjebanje
stvara ravnoteu u mnogim fiziološkim, regulacijskim i funkcionalnim
mehanizmima“ prema Badri, Prskalo, Kvesi (2011, str. 401). Njime se eli
poboljšati i unaprijediti ovjekovo zdravlje i ivot (Jurko, ular, Badri i Sporiš,
2015). Tjelesnim vjebanjem ovjek razvija i usavršava svoje osobine i sposobnosti,
a ono obuhvaa sve pokrete i kretanja koja utjeu na razvoj, potiu razvoj vještina i
unaprjeuju zdravlje (Findak i Delija, 2001). Prema preporuci Svjetske zdravstvene
organizacije djeca bi trebala svakodnevno provoditi barem 60 minuta u nekoj od
kinezioloških aktivnosti srednjeg intenziteta (Badri, Prskalo, Kvesi, 2011).
Takoer, Virgilio (2009) navodi kako bi djeca trebala dnevno biti ukljuena u 60
minuta strukturirane fizike aktivnosti i 60 minuta nestrukturirane fizike aktivnosti.
Dio od tog vremena treba biti ostvaren kroz tjelesno vjebanje u vrtiu, a ostatak kod
kue ili drugim izvan vrtikim aktivnostima. Tjelesno vjebanje za djecu treba biti
zabava koja ujedno povoljno utjee na njihovo zdravlje. Djeca od roenja imaju
prirodnu potrebu za kretanjem, a oni koji se nalaze u djetetovu okruenju, trebaju tu
potrebu svakodnevno njegovati (Virgilio, 2009).
Prema Hraski (2002) tjelesno vjebanje doprinosi:
zdravlju djeteta - tjelesno vjebanje je prevencija za bolesti srca i krvoilnog
sustava, njime se smanjuju faktori rizika oboljenja od pretilosti, kroninih
bolesti i osteoporoze
kontroli teine – danas je sve više djece pretilo, o emu govore i podatci
istraivanja, u Hrvatskoj je prema istraivanju iz 2010. godine 10,7% djece u
dobi od 1 do 6 godina pretilo (Škrabi i Škabašov, 2014).
motorikim i funkcionalnim sposobnostima – razvoj odreenih motorikih
sposobnosti (koordinacija, snaga, fleksibilnost) u predškolskom razdoblju
doprinosi se prevenciji fizikih oblika povreda
18
Beri (2010) „poznato je, da je upravo u najranijem djejem razdoblju mogue
najuinkovitije utjecati na djetetov cjelokupan razvoj, osobito na njegov
motoriki razvoj“ prema Badri, Prskalo, Kvesi (2011, str. 402). Kineziološka
aktivnost koja je unaprijed osmišljena s obzirom na dob i cilj moe pridonijeti
razvoju motorikih sposobnosti i znanja (Trajkovski Viši i Viši, 2004). Rana i
predškolska dob najpovoljnije je vrijeme za stimuliranje razvoja motorikih
sposobnosti jer je poznato da se u kasnijim razdobljima ivota djeteta ne mogu
nadoknaditi propuštene mogunosti za razvoj kvalitete i kvantitete motorikih
sposobnosti. Takoer, motorike sposobnosti koje su razvijene u najranijoj dobi
omoguuju uspješno kretanje i slue za uspješno rješavanje i izvoenje
motorikih zadataka (Peji i Trajkovski, 2018). Stimulacijom razvoja
motorikih sposobnosti tijekom kritinog, senzibilnog razdoblja djeteta
vjerojatno e doi do znaajnih promjena u toj sposobnosti (Krstulovi, 2018).
Na neke motorike sposobnosti moe se više utjecati nego na druge, a utjecaj
ovisi o visini stupnja uroenosti i tjelesnom vjebanju u optimalnom razdoblju
ivota djeteta (Matijevi, Mikeli i Morovi, 2008). U predškolskom razdoblju
najvanije je utjecati na razvoj koordinacije jer e nedostatak razvijenosti ove
motorike sposobnosti ogledati u razini uspješnosti izvoenja sloenih
motorikih zadataka (Trajkovski Viši, Zebi, Podnar, eki, 2010). Takoer,
vrlo bitno je razvijati i brzinu jer ona predstavlja ulazak djeteta u sport nakon
predškolskog razdoblja (Lorger, Prskalo, 2010).
Tjelesno vjebanje, odnosno aktivnosti djece trebaju biti osmišljene na nain da
svojim sadrajima potiu razvoj motorikih sposobnosti (Novi, 2017). Djeca
koja su ukljuena u tjelesno vjebanje tijekom najranije dobi, kasnije postaju
spretna i aktivna, dok djeca koja nisu imala doticaja s vjebanjem postaju pasivna
(Virgilio, 2009).
O vanosti tjelesnog vjebanja i kineziološke aktivnost u prilog govori i
istraivanje provedeno od strane Kosinca (2011), na uzorku djece u dobi od šest
godina u kojem je obuhvaeno 60 djevojica i 56 djeaka. Cilj istraivanja je bio
utvrditi hoe li organizirano tjelesno vjebanje u razdoblju od tri mjeseca
proizvesti pozitivne uinke na motorike sposobnosti. Izvršeno je inicijalno
mjerenje djece na poetku istraivanja i finalno nakon tri mjeseca sljedeim
motorikim varijablama: koordinacija – osmica sa sagibanjem i poligon natraške,
19
frekvencija pokreta – taping rukom, fleksibilnost – pretklon raskorano,
ravnotea – stajanje na jednoj nozi uzdu klupice za ravnoteu otvorenim oima,
preciznost – gaanje u horizontalnu metu, brzina- tranje 20 m iz visokog starta,
eksplozivna snaga – skok u dalj s mjesta, statika snaga – izdraj u visu zgibom i
repetitivna snaga – podizanje trupa do sjeda. Usporedbom rezultata zakljuilo se
kako je došlo do pozitivnih promjena u veini motorikih varijabli. Kod djeaka
znaajne promjene primijeene su u frekvenciji pokreta, statikoj snazi,
koordinaciji, eksplozivnoj snazi i fleksibilnosti. Kod djevojica su, takoer
primijeene pozitivne promjene u eksplozivnoj snazi i savitljivosti, dok u
repetitivnoj snazi nije došlo do znaajnih promjena. Rezultati vezani za ravnoteu
pokazali su kako nije došlo do znaajnih promjena ni kod djevojica ni kod
djeaka. Razlog tomu je što ova motorika sposobnost ima visok stupanj
uroenosti i ne moe se transformirati u tako kratkom periodu. Unato tome,
pokazalo se kako tjelesno vjebanje izrazito povoljno utjee na razvoj motorikih
sposobnosti te ga je potrebno provodi u odgojno-obrazovnom radu (Kosinac,
2011).
Hraski i sur (1996) prema Horvat (2010) proveli su istraivanje kako bi provjerili
utjecaj jednogodišnjeg programiranog tjelesnog vjebanja na motoriki potencijal
djece predškolske dobi. Uzorak se sastojao od 82 djece u dobi od 4 do 6 godina
koja su imala svaki dan organizirano tjelesno vjebanje u trajanju od 45 do 60
minuta. Program tjelesnog vjebanja ukljuivao je prirodne oblike kretanja i
odreena osnovna motorika gibanja sportova poput atletike, košarke, rukometa,
gimnastike, karatea i sl. Poetkom istraivanja provedeno je inicijalno mjerenje,
nakon šest mjeseci kontrolno i na kraju finalno, a sve s ciljem provjere
motorikih sposobnosti. Usporedbom rezultata uoene su statistiki znaajne
razlike u napretku u svim motorikim testovima, a izuzetan napredak bio je
vidljiv u koordinaciji. Autori navode kako organizirano svakodnevno tjelesno
vjebanje doprinosi razvoju i napredovanju u motorikim sposobnostima.
U ranoj i predškolskoj dobi vjebanje se naješe provodi kroz igru jer je igra
najprirodnija aktivnost djeteta. Igra, osim što je prirodna biološka potreba djeteta,
svojim usmjerenim ciljevima i raznolikošu moe stvoriti osnove za trening
ciljanih motorikih sposobnosti (Loger, Prskalo, 2010). Dakle, igru djeteta treba
promatrati kao jednu od njegovih temeljnih potreba (Bastjani, Lorger, Topi,
20
2011). Djetetu igra omoguuje da ranije nauene pokrete koristi u razliitim
sloenim situacijama (Kosinac, 2011). „Motorike igre djece predškolske dobi
trebale bi svojim sadrajima poticati razvoj osnovnih motorikih sposobnosti
djeteta. Njihov cilj bi trebalo usmjeriti na poticanje brzine, koordinacije,
skonosti, fleksibilnosti i jakosti djece.“ (Bastjani, Lorger, Topi, 2011, str.
407). Motorike igre uvijek moraju biti prilagoene dobi djeteta, odgovarajueg
sadraja te izvor radosti (Lorger, Prskalo, 2010).
Bastjani, Lorger i Topi (2011). osmislile su nekoliko motorikih igara koje
povoljno utjeu na razvoj motorikih sposobnosti predškolske djece starije dobne
skupine.
Primjeri takvih igara:
1. 1, 2, 3, bacite lopte svi - u ovoj motorikoj igri djeca se slobodno rasporede
po prostoru tako da svako dijete ima dovoljno prostora za izvoenje igre. Za
izvoenje igre potrebno je da svako dijete ima u rukama laganu loptu koji na
znak odgojiteljice baca u zrak i pokušava je uhvatiti s dvije ruke.
2. Bacanje lopte u dalj - djeca su rasporeena u vrstu, ali svako dijete mora
imati dovoljno mjesta za izvoenje igre. U rukama dre lopte koje na znak
odgojiteljice bacaju što dalje unaprijed, a potom tre po svoju loptu i vraaju
se u vrstu.
3. Rodo-skok - djeca su rasporeena u vlakie, a ispred svakog vlakia nalaze se
4 obrua promjera do 50 cm koji su postavljeni jedan do drugoga. Na znak
odgojiteljice, prvo dijete u koloni podigne u vis jednu nogu, a na drugoj
napravi 4 skoka skaui iz obrua u obru. Nakon što izvede skokove na
jednoj nozi, dolazi do promjene i tada skokove izvodi skaui na drugoj nozi.
4. Pogodi „gol“ loptom - djeca su rasporeena u vrstu tako da je izmeu svakog
djeteta razmak 1 metar. Svako dijete ima veliinom primjerenu loptu koja se
nalazi na tlu ispred djeteta. Ispred svakog djeteta na udaljenosti od 3 do 4
koraka nalazi „gol“ koji moe predstavljati unji, zastavica i sl. Na znak
odgojiteljice dijete pokušava pogoditi gol šutiranjem lopte. Potom, svako
dijete tri po svoju loptu, vraa se na poetnu poziciju i ponavlja izvoenje
igre.
21
5. „Skoi i pui, pui i skoi!“ - djeca su rasporeena u dvije vrste. Razmak
izmeu svakog djeteta treba biti najmanje 1 metar. Na znak „skoi“ djeca
skoe sunono u dalj, potom legnu na trbuh i puzanjem prolaze ispod ueta
koje je visoko 50 centimetara i udaljeno 3-4 metra. Kada prou ispod ueta,
pljesnu rukama iznad glave i odlaze na suprotnu stranu. Nakon što druga
skupina izvrši zadatak, motorika igra se ponavlja samo obrnutim
redoslijedom.
Motorike sposobnosti je najbolje razvijati u onoj igri koju djeca vole zato što djeca
trebaju biti motivirana da dovoljno dugo sudjeluju u odreenoj motorikoj aktivnosti
kako bi ta ista igra omoguila stimulans za razvoj motorikih sposobnosti
(Trajkovski Viši, Zebi, Podnar, eki, 2010).
Autori Trajkovski Viši, Zebi, Podnar i eki (2010) dali su primjer igara kojima se
moe utjecati na razvoj brzine:
Elementarna igra „Zagrli prijatelja“ – djeca se prije poetka podijele u parove
tako da svako dijete ima svog para. Kada glazba pone svirati djeca tre u krug.
Nakon što se glazba zaustavi djeca moraju što bre doi do svoga para, a da
pritom izbjegnu svu drugu djecu.
Štafetna igra „Utrka ptiica“ – djeca su postavljena u dva kruga, a svako dijete
stoji na gumenom podlošku. Slijedi prozivanje djece (po dvoje), a djeca nakon
što uju svoje ime imaju zadatak što bre trati oko svog kruga i vratiti se na
poetno mjesto. Dijete koje se bre vrati na svoje mjesto, osvaja bod za svoj
krug.
Prilikom igara za razvoj brzine odgojitelj treba uvijek poticati leernu, ugodnu i
zabavnu atmosferu, voditi rauna o stupnju optereenja i sigurnosti djece. Vjebe ne
smiju predugo trajati, ali opet s druge strane je potrebno osigurati dovoljno vremena i
prostora za izvoenje aktivnosti (Lorger, Prskalo, 2010).
Takoer, navode i igre kojima se potie razvoj eksplozivna snage:
Momadska igra „Skupljanje darova na pilates loptama“ – djeca su
podijeljena u dvije skupine, a svako dijete ima svoju pilates loptu. Svaka
22
skupina nalazi se na jednom dijelu dvorane, a po cijeloj površini su razbacani
manji predmeti. Zadatak djeteta je kretati se skaui na lopti nastojei pokupiti
što više predmeta i odnijeti ih svoju stranu. Skupina koja skupi više predmeta
je pobijedila.
Štafetna igra „Nosim medu na koljenu“ – djeca su podijeljena u dvije skupine
i nalaze se u nasuprotnim kolonama koje ine jednu ekipu. Svaka ekipa ima
svog plišanog medu, a zadatak je skaui na jednoj nozi doi do suprotne ekipe
i predati medu sljedeem igrau koji nastavlja štafetu. Pobjednik je ona ekipa u
kojoj su sva djeca uspješno obavila zadatak i zamijenila mjesta u koloni.
23
5. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAIVANJA
Kosinac je 1991. proveo istraivanje koje je imalo za cilj utvrditi eventualne
razlike s obzirom na spolnu pripadnost. Istraivanje je provedeno na uzorku od 120
djece u dobi od pet godina, podijeljenih su dvije grupe po 60 ispitanika ovisno o
spolu. 1991. godine izvršeno je antropometrijsko i motoriko mjerenje. Uzorkom su
bila obuhvaena djeca etiri djeja vrtia u Splitu koja su pohaala redoviti vrtiki
program. Za procjenu motorikih sposobnosti primijenjena je bila baterija od 10
motorikih varijabli koje procjenjuju motorike sposobnosti sukladno prijašnjim
istraivanjima Momirovia, Metikoša, Kosinca i drugih. Testovima su se ispitivale
sljedee motorike sposobnosti: koordinacija (poligon natraške), brzina (tranje 20m
iz visokog starta), fleksibilnost (pretklon raskorano na klupi), preciznost (gaanje u
horizontalnu metu), ravnotea (stajanje na jednoj nozi uzdu klupice za ravnoteu
otvorenih oiju), eksplozivna snaga (skok u dalj s mjesta), repetitivna snaga
(podizanje trupa do sjeda), statika snaga (izdraj u visu zgibom) i izdrljivost
(tranje jednu minutu). Rezultati su pokazali kako djeaci postiu prosjeno bolje
rezultate u veini testova za procjenu motorikih sposobnosti. Djeaci imaju veu
eksplozivnu snagu, brzinu, precizniji su i bolje rješavaju motorike zadatke. Izuzetak
su ravnotea i fleksibilnost, u kojima djevojice postiu bolje rezultate. Dobiveni
rezultati za djevojice nalikuju ve prijašnjim istraivanjima na uzorcima djece
predškolske dobi (Kosinac, 2011).
Kosinac i Kati proveli su istraivanje koje je za cilj imalo analizirati morfološki
i motoriki status djeaka i djevojica od navršene pete do navršene sedme godine
ivota djeteta. Istraivanje je provedeno od 1992. do 1994. godine na uzorku od 45
djevojica i 45 djeaka. Tijekom istraivanja pratio se razvoj motorikih sposobnosti
i to kroz tri mjerenja provedena unutar godine dana. Motoriki status procijenjen je s
testovima: poligon natraške, taping rukom, taping nogom, duboki pretklon, gaanje
horizontalne mete, stajanje na jednoj nozi otvorenim oima, tranje 20 m iz visokog
starta, skok u dalj s mjesta, dizanje trupa do sjeda, vis u zgibu, tranje 1 minutu.
Rezultati su pokazali kako je tijekom godine došlo do znaajnog razvoja motorikih
sposobnosti u djevojica i djeaka. Najvee promjene su se dogodile u razvoju
preciznosti, gaanja, repetitivne snage, statike snage, ravnotee i koordinacije.
Prema rezultatima, djevojice su bolje u motorikim sposobnostima ravnotee i
24
fleksibilnosti, dok su djeaci bolji u eksplozivnoj snazi i preciznosti. Bolja
fleksibilnost kod djevojica moe se pripisati mišino-ligamentarnom aparatu. Iako
spolne razlike kod djece u dobi od 5. do 7. godina postoje naspram motorikih
sposobnosti, autori istraivanja tvrde kako one nisu u izraenom obliku (Kosinac,
2011).
Krsulovi (2018) navodi današnja testiranja variraju od mjerenja od mjerenja.
Unato tome, navodi i kako se postepeno poboljšavaju rezultati djevojica i djeaka
u testovima za procjenu agilnosti, eksplozivne snage i brzine. Djeaci su bolji u
eksplozivnoj snazi, dok se kod testova ravnotee uoava znaajno vei porast
rezultata kod djevojica. Krsulovi navodi kako je to oekivano jer djevojice imaju
krae noge i širu zdjelicu zbog ega imaju bolju ravnoteu.
Slika 2. Krstulovi (2018) je prema Morris i sur. (1982) modificirao grafiki prikaz
rezultata u nekim testovima za procjenu agilnosti, eksplozivne snage, ravnotee i
brzine kod djeaka i djevojica u dobi od tri do sedam godina.
Hraste, urovi i Matas (2007) proveli su istraivanje kojemu je za cilj bilo
utvrditi razlike u nekim antropološkim i motorikim znaajkama s obzirom na spol
djeteta. Uzorak se sastojao od 81 djeteta u dobi od 6 godina koji su pohaali splitske
djeje vrtie „Marjan“. Uzorkom je obuhvaeno 36 djevojica i 45 djeaka. Testovi
koji su korišteni u istraivanju, a odnose se na procjenu motorikih sposobnosti su:
25
skok u dalj iz mjesta, boni poskoci preko konopca, pretklon na klupici, puzanje s
loptom, tranje s promjenom smjera i stajanje jednom nogom popreno na kvadru.
Rezultati su pokazali kako s obzirom na spol, izmeu djeaka i djevojica ne postoje
znaajne razlike u pogledu eksplozivne i repetitivne snage, fleksibilnosti,
koordinacije i ravnotee.
Horvatinovi (2008) navodi kako izmeu djeaka i djevojica nema statistiki
znaajnih razlika, iako neka istraivanja pokazuju kako djevojice u nekim
motorikim testovima pokazuju bolje rezultate.
Zurc, Pišot, Strojnik (2005) proveli su istraivanje u kojem su ispitali razliku
u motorikim sposobnostima izmeu djeaka i djevojica u dobi od 6.5 godina.
Uzorak se sastojao od 70 djevojica i 68 djeaka koja ive u Mariboru. Motoriki
testovi koji su upotrijebljeni za istraivanje obuhvaali su koordinaciju, brzinu, snagu
i ravnoteu. Za svaku motoriku sposobnost korišteno je više testova kako bi se
postigla vea pouzdanost. Koordinacija je ispitana poligonom unatrag, hodanje
unatraške kroz obrue, puzanje s loptom, a brzina testovima taping rukom i taping
nogom. Eksplozivna snaga je ispitana skokom u vis i skokom u dalj, dok je ravnotea
ispitana testom ravnotee stajanja na jednoj nozi na leeem kvadratu popreno.
Statistiki znaajne razlike izmeu djevojica i djeaka pojavile su se kod testova
poligona natraške, hodanja unatraške kroz obrue, skoka u dalj, skoka u vis i stajanja
na jednoj nozi na leeem kvadratu popreno u korist djeaka. Razlike dobivene u
ostalim testovima nisu statistiki znaajne. Do spolnih razlika u motorikim
testovima izmeu djevojica i djeaka dolazi zbog razliitosti u rastu i razvoju.
Spolne razlike se pojavljuju zbog genetskih imbenika, antropometrijskih imbenika
te brzine sazrijevanja.
Privitello, Caput-Jogunica, Gulan i Boschi (2007) proveli su istraivanje koje
je za cilj imalo utvrditi utjecaj bavljenja sportom na promjenu motorikih
sposobnosti djece predškolske dobi. Istraivanje je provedeno na uzorku od 136
djece, od toga ukljuujui 61 djevojicu i 75 djeaka u dobi od šest godina iz
nekoliko vrtia u kojima se provodi sportski program, a nalaze se u Rijeci. Motorike
sposobnosti izmjerene su testovima za eksplozivnu snagu, repetitivnu snagu,
gibljivost, koordinaciju, agilnost i ravnoteu. Rezultate su analizirali i na temelju
spolnih razlika za koje je utvreno da postoje. Djeaci su bili bolji u testovima
26
eksplozivne snage i koordinacije, a djevojice u testovima repetitivne snage,
fleksibilnosti i ravnotee.
Jertec (2011) proveo je istraivanje o postojanju razlika u ravnotei s obzirom
na spol. Cilj je bio dobiti uvid u motoriku sposobnost ravnotee djece predškolske
dobi te ispitati postoje li razlike s obzirom na spol. Uzorak ispitanika sastojao se od
50 djece predškolske dobi, od toga 25 djeaka i 25 djevojica iz vrtia s podruja
Varadina. Djeca koja su sudjelovala u istraivanju bila su u rasponu dobi od 6 do 7
godina. Test koji je korišten za procjenu sposobnosti ravnotee bio je stajanje s
jednom nogom na podu, dok je druga noga bila podignuta od poda s koljenom koje je
bilo usmjereno ravno prema naprijed uz otvorene oi. Tijekom testiranja su bila
izvršena tri mjerenja, a izmeu svakoga ispitanik je imao pauzu i pripremu za
sljedee mjerenje. Rezultati su pokazali kako postoji statistiki znaajna razlika
izmeu djevojica i djeaka u korist djevojica koje su postigle bolje rezultate od
djeaka u sposobnosti ravnotee. Jetrec navodi kako je njegovo istraivanje
potkrijepilo dosadašnja istraivanja u kojima je utvreno kako su djevojice bolje u
sposobnosti ravnotee od djeaka.
Cvetkovi, Popovi i Jakši (2007) proveli su istraivanje koje je imalo za cilj
utvrditi razliku u motorikim sposobnostima s obzirom na spol djeteta. Uzorak
ispitanika sastojao se od 609 djeaka i 587 djevojica rane i predškolske dobi koji su
boravili u gradovima: Novi Sad, Baka Palanka, Sremska Mitrovica i Sombor.
Ispitanici su prema dobi bili rasporeeni u 6 skupina, tako da se prva grupa sastojala
od ispitanika ija je dob bila od 4.00 do 4.49 godina, druga od 4.50 do 4.99 godina,
trea od 5.00 do 5.49 godina, etvrta od 5.50 do 5.99 godina, peta od 6.00 do 6.49
godina i šesta od 6.49 do 7 godina. Testovi koji su se koristili za procjenu motorikih
sposobnosti bili su: za koordinaciju – poligon natraške, procjenu frekvencije pokreta
– taping rukom, fleksibilnost – pretklon u sjedu raznono, eksplozivnu snagu – skok
u dalj iz mjesta, repetitivnu snagu – podizanje trupa za 60 sekundi, za statiku snagu
– izdraj u zgibu i za brzinu tranja – tranje 20 metara. Rezultati svake skupine su
analizirani te se došlo do zakljuka kako u prvoj dobnoj skupini (4-4.5 g.) postoje
znaajne razlike jedino u testu za koordinaciju u korist djeaka te u fleksibilnosti u
korist djevojica. Ostali testovi ne pokazuju velike razlike, no ipak se zapaaju bolji
rezultati u testovima za procjenu brzine tranja i eksplozivne snage kod djeaka, te u
testovima za procjenu statike snage i repetitivne snage kod djevojica. U drugoj
27
dobnoj skupini (4.5-5 g.) statistiki znaajne razlike postoje u testu za procjenu
fleksibilnosti u korist djevojica te u testu eksplozivne snage u korist djeaka. U
ostalim testovima nema statistiki znaajnih razlika izmeu djevojica i djeaka, no
zanimljivo je spomenuti kako su djevojice u testu za procjenu repetitivne snage i
dalje uspješnije od djeaka. U treoj dobnoj skupini (5-5-5 g.) statistiki znaajne
razlike postoje u brzini tranja, koordinaciji i eksplozivnoj snazi u korist djeaka,
dok su djevojice dominantnije u testu fleksibilnosti. Ostali testovi nisu pokazali
znaajne rezultate, djevojice su i dalje uspješnije u testu repetitivne snage, dok su
djeaci neznatno bolji u testu za procjenu frekvencije pokreta. etvrta dobna skupina
(5.5-6 g.) pokazuje statistiki znaajne razlike kao i prethodna dobna skupina. U
petoj dobnoj skupini (6-6.5 g.) i šestoj dobnoj skupini (6.5-7 g). takoer postoje
statistiki znaajne razlike kao i u prethodne dvije skupine u korist istih spolova.
Promatrajui sve dobne skupine moe se zakljuiti kako su djeaci bolji u
koordinaciji, brzini i eksplozivnoj snazi, dok su djevojice bolje u fleksibilnosti.
Ovakvi rezultati mogu se objasniti aktivnostima i igrama koje biraju djeaci i
djevojice. Djeaci izabiru igre i aktivnosti tranja, penjanja, nošenja, skakanja i sl,
dok djevojice radije biraju mirnije aktivnosti i igre, koje zahtijevaju preciznije
pokrete, veu koncentraciju i veu amplitudu pokreta.
Ivekovi, Deranja, Šalaj (2018) proveli su istraivanje kojim su eljeli
utvrditi razlike u motorikim znanjima i motorikim sposobnostima djevojica i
djeaka u dobi od 1. do 7. godina. U istraivanju je sudjelovalo 598 djece, od toga
311 djeaka i 287 djevojica s podruja Republike Hrvatske. Djeca su bila
rasporeena u šest dobnih skupina, prva dobna skupina - 1-2 g., druga – 2-3g., trea
3-4 g., peta 4-5 g. i šesta – 6-7 g. S djecom prve dvije dobne skupine provedeni su
testovi motorikih znanja, dok su s ostalim dobnim skupinama provedeni testovi za
procjenu motorikih sposobnosti. Korišteni testovi su: skok u dalj iz mjesta, stajanje
na jednoj nozi s otvorenim oima, skakanje na jednoj nozi, ispuštanje i hvatanje
loptice, voenje loptice, podizanje trupa u trajanju od 30 sekundi i tranje 4x10m.
Analizom rezultata utvreno je kako kod djece u prve dvije dobne skupine (1-2 g. i
2-3 g.) ne postoje statistiki znaajne razlike u izvedbi motorikih znanja (tranje,
bacanje, hvatanje). U treoj dobnoj skupini, izmeu djeaka i djevojica u dobi od 3-
4 g. postoji znaajna razlika u testu skakanja na jednoj nozi u korist djevojica. U
petoj dobnoj skupini takoer je utvrena znaajna razlika u testu ravnotee – stajanje
28
na jednoj nozi otvorenim oima, u korist djevojica. U etvrtoj i šestoj dobnoj
skupini nisu utvrene statistiki znaajne razlike ni u jednom testu.
Zegnal Koreti, Lorger, Breslauer (2015) provele su istraivanje koje je za
cilj imalo utvrditi razine antropometrijskih karakteristika i razlika u motorikim
sposobnostima s obzirom na spol i mjesto ivljenja. Uzorak se sastojao od 108 djece,
u dobi 4 do 6 godina, a od toga 54 djeaka i 54 djevojice iz djejih vrtia u akovcu
i Krievcima. Za mjerenje motorikih sposobnosti koristili su se sljedei testovi:
eksplozivna snaga – skok u dalj s mjesta, brzina frekvencije ruku – taping rukom,
fleksibilnost – pretklon u sjedu raznono, agilnost – tranje oko stalka, repetitivnom
snagom ruku i ramenog pojasa – vuenje po klupici i preciznost – bacanje loptice u
cilj. Rezultatima je utvreno kako postoje statistiki znaajne razlike u eksplozivnoj
snazi i koordinaciji u korist djeaka.
Horvat, Babi i Jenko Miholi (2013) proveli su istraivanje na uzorku od
227 djece, od toga 106 djeaka i 121 djevojica u dobi od 6.5 godina koja su
pohaala djeje vrtie u Zagrebu i Varadinu. U istraivanju korišteno je 18 testova
za procjenu sljedeih motorikih sposobnosti: fleksibilnosti, koordinacija, snaga,
agilnost, preciznost i ravnotea. Za provjeru svake motorike sposobnosti korištena
su po tri testa. Rezultati su pokazali kako postoje razlike izmeu djeaka i djevojica
u motorikim sposobnostima u korist djeaka, izuzev fleksibilnosti u kojoj su bile
bolje djevojice.
Bala i Kati (2009) proveli su istraivanje na predškolskoj djeci koja su bila
pred upisom u osnovnu školu. Cilj istraivanja bio je utvrditi postoje li spolne razlike
u antropometrijskim karakteristikama, motorikim i kognitivnim sposobnostima.
Uzorak se sastojao od 333 predškolske djece, od toga 162 djeaka i 171 djevojice.
Istraivanjem su obuhvaena djeca koja su pohaala vrtie u Novom Sadu, Somboru,
Sremskoj Mitrovici i Bakoj Palanki. U ovom istraivanju korištena je baterija od
sedam motorikih testova koji su obuhvaali procjenu koordinacije, brzine
frekvencije pokreta, fleksibilnosti, eksplozivne snage, izdrljivosti, statike snage i
brzini tranja. Rezultati su pokazali kako su djeaci bili uspješniji u brzini i
koordinaciji, dok su djevojice bolje u fleksibilnosti, ime se potvrdilo kako postoje
znaajne razlike u motorikim sposobnostima izmeu djevojica i djeaka.
29
Matrljan, Belot, Moha (2015) provele su istraivanje koje je za cilj imalo
utvrditi utjecaj sportskog programa na motorike sposobnosti, ali ujedno i utvrditi
korelaciju izmeu motorikih testova i spola ispitanika. Uzorak se sastojao od 135
djece u dobi od 4 godine (34 ispitanika), 5 godina (36 ispitanika) i 6 godina (56
ispitanika). Na temelju spolne podjele u istraivanju je sudjelovalo 55 djevojica i 80
djeaka. U istraivanju korišteno je sljedeih šest testova: skok u dalj s mjesta, boni
poskoci preko konopca, pretklon na klupici, puzanje s loptom, tranje s promjenom
smjera i stajanje popreno na kvadru. Usporedbom rezultata inicijalnog i završnog
mjerenja uoeno je kako postoje znaajne razlike u testu pretklona na klupici u
kojemu su djevojice ostvarile bolje rezultate nego djeaci, dok su djeaci bolje
rezultate ostvarili u testu skoka u dalj.
Boani, Delaš Kalinski i uvela (2011) su na uzorku od 58 djece (34 djeaka
i 24 djevojice) proveli istraivanje ispitujui motorike sposobnosti preciznosti,
ravnotee, brzine, agilnosti, snage, koordinacije gornjih udova i sveukupne
koordinacije. Izvršena su inicijalna mjerenja i finalna nakon desetotjednog tretmana
gimnastike. Rezultati inicijalnog mjerenja ukazali su da postoje znaajne razlike
izmeu spolova budui da su djevojice nadmašile djeake u 5 od ukupno 8 varijabli.
Finalna mjerenja su pokazala da postoje znaajne razlike u ravnotei, brzini tranja i
agilnosti u korist djevojica. Do ovakve znaajne razlike došlo je tvrde autori zbog
razliitih vrsta aktivnosti i igara koje djevojice i djeaci prakticiraju u slobodno
vrijeme.
Horvat (2010) je u svojoj doktorskoj disertaciji postavio hipotezu kako
postoji statistiki znaajna razlika u manifestnom prostoru motorikih obiljeja
izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi u dobi od 6.5 godina. Analizom
rezultata ustanovio je kako se djevojice i djeaci razlikuju u testovima za procjenu
koordinacije, fleksibilnosti, snage, agilnosti i preciznosti, a pretklon u sjedu
(fleksibilnost) je jedini test u kojem su zamijeene statistiki znaajne razlike.
Djeaci su bolji u veini testova procjenu motorikih sposobnosti, osobno u
motorikim sposobnostima koordinacije tijela i agilnosti koje su pod utjecajem
mehanizma za strukturiranje kretanja, preciznosti gaanja i ciljanja koje su pod
utjecajem mehanizma za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa te eksplozivnoj
snazi koje su pod utjecajem mehanizma za regulaciju intenziteta ekscitacije. Vea
razvijenost eksplozivne snage povezana je preciznošu jer im ona omoguuje
30
postizanje boljih rezultata prilikom gaanja u cilj. Rezultatima je potvrena hipoteza
koja je postavljena na poetku.
Zeki, Moha, Matrljan (2016) proveli su istraivanje s ciljem utvrivanja
razlika u motorikim sposobnostima djece u dobi od 4 do 7 koji su ujedno polaznici
Male sportske škole u Crikvenici. Uzorak ispitanika sastojao se od 30 ispitanika, a od
toga 20 djeaka i 10 djevojica. Ispitivanje je provedeno tijekom 2015. godine
sljedeim testovima za procjenu motorikih sposobnosti: pretklon raznono, skok
udalj s mjesta, stajanjem na leeem kvadru popreno, sunoni boni preskoci,
puzanje s loptom i tranje s promjenom smjera kretanja. Rezultati su pokazali da su
djeaci postigli bolje rezultate od djevojica u testu eksplozivne snage (skok udalj s
mjesta), repetitivne snage (sunoni boni poskoci), agilnosti (tranje s promjenom
smjera), i koordinaciji (puzanje s loptom). Djevojice su bolje rezultate postigle u
fleksibilnosti (pretklon ranono) što je bilo i oekivano s obzirom na prijašnja
istraivanja. Jednaki rezultati postignuti su u testu za procjenu ravnotee (stajanje na
leeem kvadru – popreno).
Trajkovski-Viši, Malacko i Tomljenovi (2011) proveli su istraivanje koje
je za cilj imalo utvrditi statistiki znaajne razlike primjenom morfoloških i
motorikih varijabli izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi. Ispitivanje je
provedeno na uzorku koji se sastojao od 393 ispitanika (169 djevojica i 224
djeaka) u dobi od 4, 5 i 6 godina koji ive u Primorsko – goranskoj upaniji. U
ispitivanju su korištene 43 varijable od toga 14 morfoloških i 29 motorikih varijabli.
Testirane motorike sposobnosti ukljuivale su: agilnost, koordinaciju, ritmika
koordinaciju, eksplozivna snagu, statika snagu, repetitivna snagu, fleksibilnost
kukova, fleksibilnosti dok lee i izdrljivost. Rezultati su pokazali kako ne postoje
statistiki znaajne razlike u varijablama agilnosti, koordinacije, koordinacije ritma,
statike snage, repetitivnoj snazi, fleksibilnosti kukova te fleksibilnosti leei.
Statistiki znaajne razlike u korist djeaka postoje u eksplozivnoj snazi i
izdrljivosti. Autori smatraju kako je ovo istraivanje vrlo vano za dobivanje
informacija koje mogu omoguiti budue optimalnije modeliranje, dijagnosticiranje,
planiranje, programiranje i kontroliranje kinezioloških aktivnosti za djecu
predškolske dobi.
6.1. Cilj
Cilj istraivanja bio je utvrditi koje su razlike u motorikim sposobnostima izmeu
djevojica i djeaka u dobi od 6 godina.
6.2. Hipoteza
djevojica i djeaka.
2. Sukladno dosadašnjim istraivanjima 1 djevojice e biti bolje u testu
fleksibilnosti.
3. Sukladno dosadašnjim istraivanjima 2 djeaci e biti bolji u testovima
koordinacije i eksplozivne snage.
6.3. Uzorak ispitanika
Istraivanje je provedeno tijekom svibnja 2019. godine na uzorku od 41 djece (23
djeaka i 18 djevojica) koji pohaaju Djeji vrti Zrno u Zagrebu. Ispitanici su bili u
dobi od 6 godina (+ 0.5 g). Prije provedbe istraivanja ravnateljica i roditelji su
upoznati s ciljem i planiranom provedbom istraivanja te je za svako dijete dobivena
pisana suglasnost od strane njegovih roditelja. Istraivanje je provedeno u skladu s
Etikim kodeksom istraivanja s djecom i ni na koji nain nije ugroavalo djetetovu
sigurnost ili prava. Svako dijete mjereno je zasebno u 6 pojedinanih varijabli.
1 Kosinac (2011)., Kosinac, Kati (2011)., Privitello,Caput-Jogunica, Gulan, Boschi (2007).,
Cvetkovi, Popovi, Jakši (2007)., Horvat, Babi, Jenko (2013)., Bala, Kati (2009)., Horvat (2010). 2 Moha, Matrljan (2016)., Matrljan, Belot, Moha (2015)., Zengal-Koreti, Lorger, Breslauer (2015).,
Kosinac (2011)., Kosinac, Kati (2011)., Privitello,Caput-Jogunica, Gulan, Boschi (2007)., Cvetkovi,
Popovi, Jakši (2007)., Horvat, Babi, Jenko (2013)., Bala, Kati (2009).,
32
Za potrebe istraivanja ispitanici su mjereni kroz šest varijabli namijenjenih za
ispitivanje motorikih sposobnosti: stajanje jedna noga kocka (MRSJNK), poligon
natraške (MKPN), trbušnjaci 30 sekundi (MST30), skok u dalj iz mjesta (MSDM),
taping rukom 10 sekundi (MBTR) i pretklon trupa (MFSR).
Mjerenja su provedena u jutarnjim satima u dogovoru s ravnateljicom i
odgojiteljicama vrtikih skupina koje djeca pohaaju. Sva mjerenja provedena su isti
dan u dvorani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu DV Zrno, a djeca su testove izvodila
u sportskoj opremi i prikladnim tenisicama. Prije poetka mjerenja djeci su svi
testovi demonstrirani i detaljno objašnjeni. Sve motorike varijable mjerene su tri
puta izuzev testa trbušnjaka (30 sekundi) za kojeg je mjerenje prevedeno jedan put.
Tablica 1. Oznake uzorka mjerenih varijabli
Motorika sposobnost Test Kratica Mjerna jedinica
ravnotea stajanje jedna noga
repetitivna snaga trbušnjaci 30 s MST30 broj ponavljanja
eksplozivna snaga skok u dalj MSDM centrimetri
brzina taping rukom 10s MBTR sekunde
fleksibilnost pretklon trupa MFSR centimetri
6.5.Testovi motorikih sposobnosti
Testovi koji su korišteni u istraivanju preuzeti su iz doktorske disertacije prof.dr.sc.
Horvata V. (2010).
Pomagala: kocka, štoperica
Opis mjesta izvoenja testa: Moe se izvoditi u prostoriji ili na otvorenom. Potrebna
je tvrda i ravna površina.
Opis testa: Ispitanik jednom nogom stoji na kocki visine 10 centimetara. Na znak
ispitanika ruke odruuje, a drugu nogu odnouje. Ispitanik odrava ravnoteu što je
due mogue, maksimalno 30 sekundi.
Poloaj ispitivaa: Za ovaj test potreban je jedan ispitiva, a on se tijekom izvoenja
nalazi pored ispitanika, kontrolira pravilno izvoenje zadatka i prati kada ispitanik
nogom dotakne tlo ili izvede test u trajanju od 30 sekundi te biljei rezultat.
Vrednovanje: Vrijeme se mjeri štopericom u obliku sekundi od trenutka kada je
ispitanikova noga u odnoenju do trenutka kada nogom dotakne kocku ili tlo ili
istekne maksimalno vrijeme od 30 sekundi. Mjerenje se izvodi tri puta te se rezultati
upisuju tablicu.
34
Pomagala: štoperica, poklopac švedskog sanduka, traka za oznaavanje starta i cilja
Opis mjesta izvoenja: Test se mjeri u dvorani ili na otvorenom prostoru ravne i
tvrde podloge. Minimalne dimenzije trebaju biti 8x3m, a mjerenje se izvodi na
duljini staze u iznosu 6 metara. Na udaljenosti 3m od startne crte postavlja se
poklopac švedskog sanduka tako da je zatvoreni dio sanduka okrenut prema gore.
Prije poetka izvoenja potrebno je izmjeriti stazu te zalijepiti traku duine 1m na
startnu i ciljnu liniju.
Opis testa: Ispitanik zauzima poetni poloaj tako da su mu stopala i ruke oslonjene
na podlogu, a leima je okrenut poligonu. Stopala mu se nalaze neposredno ispred
crte starta. Na ispitivaev znak, ispitanik se poinje kretati etveronoške kroz stazu
duine 6 m, nakon 3 m prelazi prepreku (švedski sanduk) penjanjem. Za vrijeme
testa nije dopušteno okretanje glave ili gledanje preko ramena. Test je završen kada
ispitanik rukama pree ciljnu liniju, a provodi se tri puta.
Poloaj ispitivaa: Ispitiva hoda sa štopericom u ruci usporedno s ispitanikom koji
izvodi test, nadgleda njegovo izvoenje pritom pazei da ga ne ometa te na kraju
upisuje rezultat u tablicu.
Vrednovanje: Mjeri se u desetinkama sekunde od trenutka kada ispitiva da
ispitaniku znak da krene do trenutka kada ispitanik pree rukama ciljnu liniju.
Slika 4. Prikaz izvoenja testa MKPN
35
6.5.3. Trbušnjaci 30s (MST30)
Pomagala: tanka strunjaa, štoperica
Opis mjesta izvoenja: prostorija ili otvoreni prostor u kojem se nalazi strunjaa
veliine 2x2 metra.
Opis testa: Ispitanik lei na leima, a noge su mu savijene pod kutom od 90°. Ruke
su mu prekriene na prsima, a dlanovi dotiu ramena. Ispitiva se nalazi u kleeem
poloaju ispred ispitanika i uvršuje mu stopala. Na znak ispitivaa, ispitanik se
podie iz poetnog poloaja u sjedei tako da dodirne koljena ne mijenjajui poloaj
ruku. Nakon uspješnog podizanja ispitanik se vraa u poetni poloaj tako da
lopaticama dodirne podlogu. Ispitanik ovaj zadatak ponavlja što više puta moe
tijekom 30 sekundi. Ovaj test se provodi samo jednom zbog energetske zahtjevnosti.
Poloaj ispitivaa: Ispitiva uvršuje ispitanikova stopala i mjeri broj ispravnih i
uspješnih podizanja trupa.
Vrednovanje: Biljei se broj uspješnih podizanja trupa tijekom 30 sekundi.
Slika 5. Prikaz izvoenja testa MST30
6.5.4. Skok u dalj (MSDM)
Pomagala: dvije tanke strunjae, metar, ljepljiva traka
Opis mjesta izvoenja: Test se izvodi u prostoriji ili na otvorenom prostoru
minimalne veliine 5x2m. Do okomite površine se postave obje strunjae tako da je
druga produetak na prvu. Na strunjae se ljepljivom trakom zalijepi metar.
36
Opis testa: Ispitanik stoji stopalima na strunjai iza startne crte. Na znak ispitivaa
sunonim odrazom bez meuposkoka skae u dalj. Zadatak je izvršen kada ispitanik
doskoi na strunjau. Test se provodi tri puta s pauzama za oporavak izmeu
mjerenja. Kod ovog testa je vrlo vano da se zadatak pravilno izvede. Ukoliko
ispitanik napravi poskok u mjestu prije odraza, prijee prstima startnu liniju, ukoliko
odraz nije sunoan ili ako u sunoan poloaj za odraz doe dokorakom pa taj
dokorak povee s odrazom rezultat se smatra neispravnim.
Poloaj ispitivaa: Ispitiva se nalazi u blizini startne linije i prati ispravno izvoenje
zadatka. Nakon uspješnog izvoenja registrira postignuti rezultat.
Vrednovanje: Biljei se duina skoka u centimetrima od mjesta odraza do zadnjeg
otiska stopala na strunjai.
6.5.5. Taping rukom (MBTR)
Pomagala: stol, stolica, taping ploa, štoperica
Opis mjesta izvoenja: Test se moe provoditi u prostoriji ili na otvorenom. Na stol
se stavi taping daska te stolu doda pripadajua stolica. Stol i stolica moraju biti
prikladni za djeji uzrast. Razmak izmeu dva kruga mora biti 40 cm mjereno od
unutarnjih rubova.
37
Opis testa: Ispitanik sjedi tako da „bolju“ ruku stavi na krug taping daske preko
slabije ruke koja se nalazi ispruena na sredini stola. Na ispitivaev znak što bre
naizmjenino treba dotaknuti krugove rukom koju je pri poetku poloio na krug
taping daske.
Poloaj ispitivaa: Ispitiva stoji pokraj ispitanika i mjeri broj uspješnih izvoenja
zadatka u vremenu.
Vrednovanje: Biljei se broj uspješnih pokušaja izvoenja zadatka u vremenu od 10
sekundi. Test se provodi tri puta.
Slika 7. Prikaz izvoenja testa MBTR
6.5.6. Pretklon trupa (MFSR)
Pomagala: strunjaa, metar
Opis mjesta izvoenja: Prostorija ili otvoreni prostor s tvrdom i ravnom podlogom
ija veliina najmanje iznosi 2x2m.
Opis testa: Ispitanik zauzima poloaj sjeda s opruenim nogama. Noge su
razmaknute u širini u kojoj kada ispitanik spoji stopala meusobno dolazi do doticaja
obaju paleva. Ruke su opruene te ispitanik desni dlan stavlja na nadlanicu lijeve
ruke. Ispitanik se na ispitivaev znak poinje spuštati pretklon povlaei ruke du
mjerne linije sve dok to više ne moe. Nulta vrijednost nalazi se kod ispitanikovih
38
stopala. Vrlo je bitno da prilikom ovog izvoenja noge cijelo vrijeme budu opruene.
Test nije uspješan ukoliko ispitanik tijekom pretklona gri koljena. Provodi se 3 puta.
Poloaj ispitivaa: Nalazi se pokraj ispitanika, kontrolira ispruenost nogu te oitava
i biljei rezultat.
Vrednovanje: Biljei se udaljenost od mjesta poetka pretklona do mjesta gdje je
ispitanik spustio opruene ruke. Ako ispitanik prijee rukama preko osnovne linije
rezultat je negativan, a ukoliko ne prijee rezultat je pozitivan. Predznak – oznaava
da dijete prešlo nultu vrijednost te je time postiglo bolji rezultat, dok predznak +
oznaava kako dijete nije uspjelo prei nultu vrijednost te je time ostvarilo lošiji
rezultat
39
Nakon provedenog mjerenja, dobiveni podaci su obraeni putem deskriptivne analize
i t-testom. Rezultati su prikazani tablino, zasebno za djeake i djevojice.
Tablica 1. Deskritipivna analiza - djeaci
Mjerene
MRSJNK 23 19,18 2,22 30,00 8,19
MKPN 23 15,12 10,00 23,19 3,83
MST30 23 14,35 5,00 20,00 3,51
MSDM 23 103,93 85,33 123,00 11,72
MBTR 23 13,84 10,33 18,67 2,05
MFSR 23 3,70 -6,33 16,33 6,71
(Legenda: MRSJNK – stajanje jedna noga – kocka; MKPN – poligon natraške,
MST30 – trbušnjaci 30s, MSDM – skok u dalj, MBTR – taping rukom 10s; MFSR –
pretklon trupa; Valid N – broj ispitanika, Mean – aritmetika sredina; Min –
minimum; Max – maximum, Std. Dev. – standardna devijacija)
U svim testovima sudjelovalo je 23 djeaka. Svaka motorika varijabla izmjerena je
tri puta, a za konaan rezultat uzeta je aritmetika sredina sva tri rezultata, izuzev
motorike varijable MST30 (trbušnjaci 30s) ije je mjerenje provedeno jednom zbog
energetske zahtjevnosti.
U mjerenoj varijabli stajanje jedna noga – kocka (MRSJNK) najmanji postignuti
rezultat iznosi 2,22 s dok je najvei 30,00 što je ujedno i maksimalan rezultat koji se
mogao postii. Prosjean rezultat iznosi 19,18, dok je standardna devijacija 8,19.
Minimalni rezultat ostvaren u mjerenoj varijabli poligon natraške (MKPN) iznosi
10,00, a maksimalan 23, 19. Prosjean rezultat je 15,12 (SD 3, 83).
40
U mjerenoj varijabli trbušnjaci 30s (MST30) minimalan broj ostvarenih uspješnih
ponavljanja podizanja trupa iznosi 5, dok je maksimalan 20. Prosjean rezultat iznosi
14, 35, a standardna devijacija 3,51.
Za mjerenu varijablu skok u dalj (MSDM) minimalna preskoena duina iznosi
85,33, a maksimalna 123,00. Prosjena preskoena duina je 103,93 (SD 11,72).
U mjerenoj varijabli taping rukom (MBTR) minimalan ostvareni rezultat je 10,33,
dok maksimalan iznosi 18,67. Prosjek je 13,84, a standardna devijacija 2,05.
Minimalan rezultat ostvaren u testu pretklona trupa iznosi -6,33, dok je maksimalan
16,33. Predznak – oznaava da dijete prešlo nultu vrijednost te je time postiglo bolji
rezultat, dok predznak + oznaava kako dijete nije uspjelo prei nultu vrijednost te je
time ostvarilo lošiji rezultat. Prosjean rezultat u ovoj varijabli je 3,70, dok je
standardna devijacija 6,71.
Mjerene
varijable
(Legenda: MRSJNK – stajanje jedna noga – kocka; MKPN – poligon natraške, MST30 –
trbušnjaci 30s, MSDM – skok u dalj, MBTR – taping rukom 10s; MFSR – pretklon trupa;
Valid N – broj ispitanika, Mean – aritmetika sredina; Min – minimum; Max – maximum,
Std. Dev. – standardna devijacija)
U svih šest testova sudjelovalo je 18 djevojica. Svaka motorika varijabla izmjerena
je tri puta, a za konaan rezultat uzeta je aritmetika sredina sva tri rezultata, izuzev
motorike varijable MST30 (trbušnjaci 30s) ije je mjerenje provedeno jednom zbog
energetske zahtjevnosti.
U mjerenoj varijabli stajanje jedna noga – kocka (MRSJNK), minimalan ostvareni
rezultat iznosi 2,87 dok je maksimalni 30,00 s što je ujedno bilo i maksimalno
mogue ostvariti. Prosjek je 17,59, a standardna devijacija iznosi 9,91.
Minimalan ostvareni rezultat u mjerenoj varijabli poligon natraške (MKPN) iznosi
11,57, a maksimalan 23,76. Prosjean rezultat iznosi 16,97 (SD 3,42).
U mjerenoj varijabli trbušnjaci 30s (MST30) rezultati su u rasponu od 9 do 21, a
prosjek je 15,22 (SD 3,98)
Za mjerenu varijablu skok u dalj (MSDM) minimalna preskoena duina iznosi
64,00, a maksimalna 111,67. Prosjena preskoena duina je 94,78 (SD 11,51).
U mjerenoj varijabli taping rukom (MBTR) minimalan ostvareni rezultat je 11,00,
dok maksimalan iznosi 16,33. Prosjek je 13,02, a standardna devijacija 1,48.
Minimalan rezultat ostvaren u testu pretklona trupa iznosi -15,67, dok je maksimalan
10,00. Predznak – oznaava da je dijete prešlo nultu vrijednost te je time postiglo
bolji rezultat, dok predznak + oznaava kako dijete nije uspjelo prei nultu vrijednost
te je time ostvarilo lošiji rezultat. Prosjean rezultat u ovoj varijabli je -1,3 dok je
standardna devijacija 7,92.
Tablica 3. t-test izmeu djeaka i djevojica u mjerenim varijablama
Mjerene
varijable
Mean2
(djevojice)
Mean1
(Legenda: MRSJNK – stajanje jedna noga – kocka; MKPN – poligon natraške, MST30 –
trbušnjaci 30s, MSDM – skok u dalj, MBTR – taping rukom 10s; MFSR – pretklon trupa;
Valid N2 – broj ispitanika djevojice, Valid N1 – broj ispitanika djeaci, Mean2 –
aritmetika sredina djevojice, Mean1 – aritmetika sredina djeaci)
42
Rezultati obraeni t-test analizom pokazali su kako izmeu djeaka i djevojica u
razini motorikih sposobnosti postoji statistiki znaajna razlika. Djeaci su bili bolji
u mjerenoj varijabli eksplozivne snage – skok u dalj (MSDM), dok su djevojice bile
bolje u mjerenoj varijabli fleksibilnosti – pretklon trupa (MFSR). Statistiki znaajna
razlika vidljiva je i kroz p koji iznosi 0,03 i time ne prelazi 0,05 što oznaava
postojanje statistike znaajne razlike.
Prve dvije hipoteze su potvrene, izmeu djeaka i djevojica postoji statistiki
znaajna razlika te su se djevojice pokazale bolje u mjerenoj varijabli fleksibilnosti.
Trea hipoteza je djelomino potvrena, budui da u mjerenoj varijabli koordinacije
nisu utvrene statistiki znaajne razlike, dok su u mjerenoj varijabli eksplozivne
snage djeaci bili bolji od djevojice te je utvrena statistiki znaajna razlika.
Usporeujui rezultate dosadašnjih istraivanja i rezultate gore navedenog
istraivanja, uoeno je kako su se statistiki znaajne razlike pojavile u istim
mjerenim varijablama. Kosinac je još 1991. godine provedenim istraivanjem utvrdio
kako postoje statistiki znaajne razlike u motorikim sposobnostima izmeu djeaka
i djevojica. Djeaci su bili bolji u eksplozivnoj snazi i brzini, dok su djevojice bile
bolje u fleksibilnosti i ravnotei. I iduim istraivanjem koje su proveli Kosinac i
Kati, 1992. godine uoeno je kako postoje statistiki znaajne razlike u ravnotei i
fleksibilnosti u korist djevojica te eksplozivnoj snazi u korist djeaka. Privitello,
Caput-Jogunica, Gulan i Boschi (2007) takoer su istraivanjem utvrdili postojanje
spolnih razlika u motorikim sposobnostima. Djeaci su tada bili bolji u eksplozivnoj
snazi i koordinaciji, a djevojice u fleksibilnosti, repetitivnoj snazi i ravnotei.
Cvetkovi, Popovi i Jakši (2007) utvrdili su kako postoje statistiki znaajne
razlike kod djece u dobi od 4-7 godina i u to u eksplozivnoj snazi, koordinaciji i
fleksibilnosti. Djevojice su kao i do sada bile bolje u fleksibilnosti, a djeaci u
eksplozivnoj snazi i koordinaciji, dok su Hraste, urovi i Matas (2007) utvrdili
kako ne postoje statistiki znaajne razlike izmeu djeaka i djevojica u
eksplozivnoj snazi i fleksibilnosti. Bala i Kati (2009) su utvrdili postojanje
statistiki znaajnih razlika u varijablama koordinacije u korist djeaka i
fleksibilnosti u korist djevojica. Horvat (2010) je takoer utvrdio postojanje
statistiki znaajnih razlika u fleksibilnosti u korist djevojica. Trajkovski-Viši,
Malacko i Tomljenovi (2011) istraivanjem su utvrdili kako postoje statistiki
znaajne razlike u eksplozivnoj snazi u kojoj su djeaci bili bolji, dok primjerice u
43
koordinaciji nema statistiki znaajnih rezultata kao što su to pokazala istraivanja
do sada. Takoer, istraivanje provedeno u svrhu pisanja ovog rada nije utvrdilo
postojanje statistiki znaajnih razlika u mjerenoj varijabli koordinacije. Horvat,
Babi, Jenko (2013) svojim su istraivanjem utvrdili postojanje razlika u mjerenoj
varijabli fleksibilnosti u korist djevojica, dok su djeaci bili bolji u svim drugim
mjerenim varijablama. Matrljan, Belot, Moha (2015) utvrdile su statistiki znaajne
razlike u fleksibilnosti u kojoj su djevojice bile bolje, i eksplozivnoj snazi, u kojoj
su djeaci pokazali bolje rezultate. Zengal Koreti, Lorger i Breslauer (2015)
istraivanjem su utvrdile postojanje statistiki znaajnih razlika u eksplozivnoj snazi
i koordinaciji u korist djeaka.
Rezultati ovog istraivanja nastavili su se na ve ranije provedena istraivanja iz
ovog podruja. Statistiki znaajne razlike utvrene su u fleksibilnosti i eksplozivnoj
snazi, dok u nekim varijablama poput koordinacije, brzine i ravnotee za što su u
prijašnjim istraivanjima utvrene razlike, u ovome istraivanju izmeu djeaka i
djevojica nisu postojale.
fleksibilnost, ravnoteu i preciznost. Svaka motorika sposobnost ima odreeni dio
koji je uvjetovan genetskim putem, a na drugi dio se moe utjecati tjelesnim
vjebanjem i igrom. Najoptimalnije vrijeme za razvoj motorikih sposobnosti je rano
i predškolsko razdoblje.
Iako dijete ve po roenju ima odreene motorike vještine i u tom najranijem
periodu dolazi do razvoja motorikih sposobnosti, koordinacije i ravnotee, potrebno
je poticati razvoj motorikih sposobnosti kod djeteta. Od roenja djeteta pa sve do
šeste godine traje najintenzivniji period za razvoj motorike i motorikih sposobnosti.
Motorike sposobnosti koje su razvijene u ranoj i predškolskoj dobi omoguuju
uspješno rješavanje i izvoenje motorikih zadataka. Do razvoja motorikih
sposobnosti moe doi kroz aktivnosti tjelesnog vjebanja i motorikih igara, koje
svojim sadrajem moraju odgovarati dobi djeteta. Tjelesno vjebanje je od
neprocjenjive vanosti za cjelokupan razvoj djeteta, a posebice za razvoj motorikih
sposobnosti i potrebno ga je prakticirati svakodnevno u predškolskim ustanovama.
Odgojitelji trebaju osmisliti i provoditi aktivnosti koje e djeci biti zanimljive i
zabavne, a ujedno e imati za cilj razvoj motorikih sposobnosti.
Provedeno istraivanje opisano u ovome radu imalo je za cilj utvrditi razlike u
motorikim sposobnostima izmeu djeaka i djevojica u dobi od šest godina.
Rezultati t-testa pokazali su kako postoje statistiki znaajne razlike u dvije od
ukupno šest mjerenih varijabli. Djevojice su bile bolje u testu fleksibilnosti, a
djeaci u testu eksplozivne snage. Dobiveni rezultati su u potpunosti ili djelomino u
skladu s rezultatima ve ranije provedenih istraivanja na ovu temu. Do statistiki
znaajanih razlika u motorikim sposobnostima fleksibilnosti i eksplozivne snage
moe se smatrati da je došlo zbog razliitosti u rastu i razvoju izmeu djeaka i
djevojica te zbog igara kojima se igraju. Djeaci odabiru igre koje imaju više
skakanja i tranja, dok djevojice eše odabiru igre koje su mirnije i zahtijevaju
vee amplitude pokreta.
45
Ovo istraivanje vano je za dobivanje informacija o tome u kojoj su mjeri razvijene
motorike sposobnosti djece u dobi od šest godina, te koje su razlike izmeu spolova.
Kroz teorijski dio rada prikazale su se osnovne znaajke motorikih sposobnosti i
ukazalo na vanost njihova razvoja, dok su kroz istraivaki dio prikazani rezultati
dobiveni iz prakse koji mogu pomoi odgojiteljima prilikom planiranja i
programiranja kinezioloških aktivnosti za djecu predškolske dobi s obzirom na spol.
46
LITERATURA:
1. Badri, M., Prskalo, I., & Kvesi, M. (2011). Vanost kineziološke aktivnosti
u formiranju slobodnog vremena djece. U V. Findak (Ur.) Zbornik radova 20.
ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske – Dijagnostika u podrujima
edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije. (str 400 - 405). Zagreb:
Hrvatski kineziološki savez.
2. Bala, G., & Kati, R. (2009). Sex Differences in Anthropometric
Characteristics, Motor and Cognitive Functioning in Preschool Children at
the Time of School Enrolment. Collegium antropologicum, 33 (4), 1071-
1078.
3. Bastjani, I., Lorger, M. & Topi, P. (2011). Motorike igre djece
predškolske dobi. U V. Findak (Ur.) Zbornik radova 20. ljetne škole
kineziologa Republike Hrvatske - Dijagnostika u podrujima edukacije,
sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, Pore, 21.-25. lipnja 2011. (str.
124 – 128). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.
4. Boani, A., Delaš Kalinski S., & uvela, F. (2011). Changes in fundamental
movement skills caused by a gymnastics treatment in preschoolers. U I.
Prskalo, D. Novak (Ur.) Zbornik radova 6. kongres fiep-a europe, Pore, 18.-
21. lipnja 2011. (str. 89-94) Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.
5. Breslauer, N., Hublin, T., & Zegnal Koreti, M. (2014). Osnove kineziologije.
akovec: Meimursko veleuilište u akovcu.
6. Crnoki, S. (2011). Ope koordinacijske vjebe u treningu djece 6-10 godina
starosti. U I. Juki, C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanovi, T. Trošt-Bobi, D.
Bok, D. (Ur.), Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova 9. godišnja
meunarodna konferencija, Zagreb, 25.-26.2.2011. (str. 105 – 114). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveuilišta u Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera
Hrvatske
7. Cvetkovi, M., Popovi, B., & Jakši, D. (2007). Razlike u motorikim
sposobnostima s obzirom na pol. Zbornik naunih i strunih radova Nove
tehnologije u sportu, Sarajevo 13-15.04.2007. Sarajevo : Fakultet sporta i
tjelesnog odgoja
47
8. De Privitellio, S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G. & Boschi, V. (2007). Utjecaj
sportskog programa na promjene motorikih sposobnosti predškolaca.
Medicina, 43, 204-209.
9. Findak, V. (1995). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture – prirunik za
nastavnike razredne nastave. Zagreb: Školska knjiga.
10. Findak, V., & Delija, K. (2001). Tjelesna i zdravstvena kultura u
predškolskom odgoju. Zagreb: Edip.
11. Horvat, V. (2010). Relacije izmeu morfoloških i motorikih dimenzija te
spremnosti za školu djece predškolske dobi. Zagreb: Kineziološki fakultet
Zagreb. (doktorska disertacija)
12. Horvat, V., Babi, V., & Miholi Jenko S. (2013). Gender Differences in
Some Motor Abilities of Preschool Children. Croatian Journal of Education,
15 (4),959 – 980.
13. Horvatinovi, S. (2008). Motorike sposobnosti dojenadi i djece u ra