Razlike u morfološkim karakteristikama učenika osnovne i

Samostalni istraživački rad za Smotru istraživačkih radova 2013.

Učenici: Stela Krušelj ( 1. razred)

Luka Šestan ( 1. razred)

Mentor: Marko Možek, prof.

RAZLIKE U MORFOLOŠKIM

KARAKTERISTIKAMA UČENIKA

OSNOVNE I SREDNJE ŠKOLE

Srednja škola Prelog,Čakovečka 1,40323 Prelog, tel:040-645-

400, Međimurska županija

tel:040-645-400,%20Međimurska

tel:040-645-400,%20Međimurska

Razlike u morfološkim karakteristikama učenika osnovne i srednje škole

2

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................... 3

1.1. PRETILOST .................................................................................................................. 3

1.2. TJELESNA AKTIVNOST I PRETILOST ................................................................... 3

2. OBRAZLOŽENJE TEME .................................................................................................... 8

3. MATERIJAL I METODE ................................................................................................... 10

3.1. MATERIJAL ............................................................................................................... 10

3.2. METODE .................................................................................................................... 10

3.2.1 Određivanje postotka masnog tkiva ........................................................................... 11

3.2.2 Određivanje indeksa tjelesne mase ............................................................................. 11

3.2.3 Određivanje postotka mišićne mase ........................................................................... 11

3.2.4 Određivanje bazalnog metabolizma .......................................................................... 12

3.2.5 Obrada podataka ........................................................................................................ 12

4. REZULTATI ....................................................................................................................... 13

5. RASPRAVA........................................................................................................................ 27

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 34

7. SAŽETAK ........................................................................................................................... 35

8. LITERATURA .................................................................................................................... 36


3

1. UVOD

1.1. PRETILOST

Pretilost je u bogatim zemljam sve učestalija pojava. Europska podružnica

Svjetske zdravstvene organizacije je dala preliminarne rezultate koji pokazuju da 24%

djece starosti od 6-9 godina ima prekomjernu težinu ili je pretilo. Pretilost je najčešći

prehrambeni poremećaj kod djece i adolescenata. U djetinjstvu i adolescenciji daje

predispoziciju za inzulinsku rezistenciju i dijabetes tipa 2, hipertenziju, hiperlipidemiju,

bolesti jetre i bubrega, kao i reproduktivnu disfunkciju. To stanje također povećava rizik

od pretilosti u odrasloj dobi i sklonost kardiovaskularnim bolestima.

Pretilost kod djece je složeni poremećaj. Njegova učestalost je značajno u

porastu posljednjih nekoliko godina te mnogi smatraju da je glavni zdravstveni problem

razvijenog svijeta. Ispitivanja pokazuju da je učestalost pretilosti u porastu u svim

dobnim skupinama i u oba spola. Mnogi faktori, uključujući i genetiku, okoliš,

metabolizam, životni stil i prehrambene navike, igraju ulogu u razvoju pretilosti

(www.cuvarkuca.hr).

Tjelesna aktivnost predstavlja važan dio čovjekova života. Iako se govori o

užurbanom tempu života, ljudi nikad nisu provodili manje vremena u nekoj tjelesnoj

aktivnosti, neovisno govorimo li o programiranoj tjelesnoj aktivnosti usmjerenoj prema

određenom cilju ili aktivnosti namijenjenoj isključivo zabavi.

1.2. TJELESNA AKTIVNOST I PRETILOST

U svijetu 60% ljudi nije dovoljno aktivno (WHO, 2009), a u Hrvatskoj 83%

(Bartoluci i sur., 2008.). U Finskoj je 77% ljudi uključeno u neki oblik rekreacije, a u


4

Hrvatskoj se kontinuiranom rekreacijom bavi manje od 10% (Berčić i Donlić, 2009).

Slobodno vrijeme djece i mladeži sve se više koristi za aktivnosti za koje nije potreban

gotovo nikakav mišićni napor. Brojna istraživanja upućuju na zaključak kako je

primjereno tjelesno vježbanje učinkovito i nezamjenjivo sredstvo za unapređenje i

zaštitu zdravlja, osobito sa gledišta suvremenog života (Nagiova i Ramacsay, 1999).

Često se postavlja pitanje zašto je kretanje toliko bitno. Da bi se odgovorilo na

to pitanje dovoljno je da se svaki čovjek pogleda od glave do pete. Odgovor je

jednostavan. Građeni smo da se krećemo. Kretanje je važno sredstvo koje utječe na

uravnoteženo funkcioniranje cjelokupnog organizma, ali i esencijalni biološki stimulus

potreban za održavanje pojedinog organa, ali i cjelokupnog organskog sustava.

Definirano je kao bilo kakvo tjelesno gibanje koje nastaje pod utjecajem rada skeletnih

mišića, a rezultat kojega je potrošnja energije (Caspersen, Powell i Christenson, 1985).

Djeca kretanjem uravnotežuju, razvijaju i čuvaju zdravlje. Ono je nužna potreba, jer

utječe na tjelesni razvoj djeteta, daje zadovoljstvo i veselje odnosno razvija različite

emocije, kognitivno je usmjerena, što znači da kretanjem djeca razvijaju i umne

sposobnosti, a u sebi sadrži i sociološku komponentu. Uzimajući u obzir sve navedeno,

možemo reći da tjelesna aktivnost utječe na cjelokupan biopsihosocijani status djeteta

(Kropej, 2007).

Tjelesna neaktivnost nalazi se na 5. mjestu uzročnika ukupne smrtnosti u svijetu

(WHO, 2005). Prema podacima Majurec i Brlas (2001) samo 15% srednjoškolaca se u

slobodno vrijeme bavi sportom. Iako hipokinezija (tjelesna neaktivnost) sama po sebi

izravno ne utječe na pojavu pretilosti i povećanje težine, postoji znanstveno utemeljena

povezanost između sedentarnog načina života i stupnja prekomjerne tjelesne težine i

pretilosti.


5

U posljednjem desetljeću broj odraslih s prekomjernom težinom je dramatično

porastao, sa 200 na 300 milijuna. Od 1980.godine do danas, broj takvih osoba se u

Sjevernoj Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Istočnoj Europi, Bliskom Istoku i

Australiji, povećao tri puta. U zemljama u razvoju također je prisutan trend povećanja

pretilosti, pa je tako pretilost prisutna kod 60% žena, odnosno 50% muškaraca. Kod

djece se pretilost povećala za 50% u zadnja dva desetljeća dvadesetog stoljeća

(Lifshitz, 2008). Istraživanja ukazuju da se tjelesna aktivnost smanjila za 50% u doba

adolescencije, pri čemu su djevojke postale značajno neaktivnije od mladića.

Djeca koja vode sedentarni način života i imaju neograničen pristup prehrani

sklonija su mnogo većem kalorijskom unosu nego potrošnji, a samim time i većem

riziku od nastanka pretilosti (Ebbeling i Ludwig, 2008). Kontinuirana pretilost u

djetinjstvu lako povećava i uzrokuje nastanak mnogih bolesti u odrasloj dobi (Pišot,

Završnik i Kropej, 2005). Istraživanje Trosta i suradnika (2001) koji su se bavili

uzrocima tjelesne aktivnosti pretile i normalno uhranjene djece, pokazali su da su pretila

djeca znatno manje uključena u tjelesnu aktivnost ili da su određene tjelesne zadatke

izvodili sa manjim intenzitetom. Slične rezultate dobili su i Mourao i suradnici (2005),

koji su na uzorku od 4511 djece starih od 5 do 9 godina proučavali razlike u načinu

života između pretilih i normalno uhranjenih pri čemu su dobili sljedeće rezultate:

pretila djeca su više vremena provodila pred tv-ekranom, igranjem igrica na računalu,

više su vremena posvetili učenju, a manje igri. Na osnovi tih rezultata očito je da pretila

djeca žive mnogo sedentarnijim načinom života. Kako bi se pokušao zaustaviti ovakav

trend sedentarnog načina života i pojavu hipokinezije, u slobodno se vrijeme djeci nude

različiti kineziološki programi.

Pojedine statistike su pokazale da 25% pojedenog povrća u SAD-u čine prženi

krumpiri. 1957. godine, hamburger je imao 210 kalorija, a danas ima 618 kalorija.


6

Pretilost kod djece utječe na pojavu dijabetesa, visokog krvnog tlaka, bolesti srca, te

visoki rizik pojave moždanog udara. 1969. godine 80% djece se bavilo sportom, a danas

je taj broj pao za 20%. Do 17. godine prosječno dijete provede više vremena gledajući

TV, nego na pohađanje nastave. Mnogi novi proizvodi za grickanje i užinu su pakirani

samo za djecu. Također, navedeni se proizvodi predstavljaju kao pravilna prehrana. Što

se tiče loše prehrane koju su autori naveli kao jedan od razloga rezultata našeg

istraživanja u prilog ide i istraživanje Koprivnjaka (2008) koje je pokazalo da rijetko ili

nikada ne doručkuje 18.2% učenika V. razreda OŠ iz područja grada Zaprešića i

okolice, te skoro 41% učenika I. razreda SŠ . Kuhani obrok rijetko ili nikada ima 23.6%

učenika V. razreda OŠ i 20.5% učenika I. razreda SŠ. „Brzu hranu“ svaki dan

konzumira 4,3% učenika V. Razreda OŠ i 7.5% učenika I razreda SŠ. Nedovoljno voća

(1 komad ili ništa) konzumira 31.9% učenika V. raz. OŠ i čak 62.5% učenika I. razreda.

SŠ, a nedovoljno povrća 58.7% učenika V. raz. OŠ i čak 79.9% učenika I. razreda. SŠ.

Tendencija preferiranju nezdravih međuobroka (slatkiši, grickalice) više je zastupljena

kod srednjoškolaca – 47.9%, a manje kod osnovnoškolaca – 16.9%., kao i

svakodnevno uzimanje slatkiša – 27.7% učenici OŠ, a čak 45.6% učenici SŠ, također,

samo u manjoj mjeri pijenje slatkih napitaka; 5.3% učenici OŠ, a 13.1% učenici SŠ.

Nedovoljno mlijeka: 1 čašu dnevno ili ništa slično uzima 57.6% učenika OŠ i 58%

učenika SŠ (Sorić, 2010). Istraživanja provedena u Europi procjenjuju da 10-30% djece

od 7-11 godina i 8-25% adolescenata od 11-18 godina ima prekomjernu tjelesnu masu.

Po podacima iz 2002. godine, od ukupno 39 zemalja Europe, SAD i Kanade,

hrvatska su djeca bila na 29. mjestu, što znači da su bila ‘mršavija’ od prosjeka

europskih zemalja. No taj se podatak postupno mijenjao, pa smo sada na šestom ili

sedmom mjestu po prekomjernoj tjelesnoj težini što potvrđuju i rezultati rutinskih

sistematskih pregleda (Kuzman, 2010). Pretilost nije samo problem individualne


7

odgovornosti već je problem odgovornosti zajednice te bi svaki pojedinac trebao

djelovati u svrhu prevencije i širenja svijesti o zdravom i aktivnom stilu života.


8

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Za ovo smo se istraživanje odlučili saznavši da je pretilost jedan od vodećih

problema javnog zdravstva u suvremenom svijetu. Prema podacima Hrvatskog zavoda

za javno zdravstvo oko 60% ljudi u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu, a broj

pretile djece sve je veći, pri čemu 12% osnovnoškolaca ima povećanu tjelesnu težinu, a

5% ih je pretilo. Čak 2.6% dojenčadi i 2.3% male djece je preuhranjeno. Hrvatska je na

neslavnom četvrtom mjestu po broju pretile djece u Europi. Uz to, ta je brojka iz godine

u godinu u porastu. Izabrali smo ovu temu i zbog toga jer se bavimo sportom i želimo

znati koje su posljedice pomanjkanja tjelesne aktivnosti.

Postoji nekoliko ciljeva ovog istraživanja. Prvi cilj je određivanje indeksa

tjelesne mase i veličine bazalnog metabolizma kod učenika Osnovne i Srednje škole

Prelog. Drugi cilj je određivanje postotka potkožnog masnog tkiva i postotka mišićne

mase u već navedenoj populaciji učenika. Glavni cilj istraživanja je usporediti i utvrditi

razlike između učenika osnovne i srednje škole u indeksu tjelesne mase, veličini

bazalnog metabolizma, postotku potkožnog masnog tkiva i postotku mišićnog tkiva.

Također, na temelju podataka našeg istraživanja i rezultata ranijih istraživanja, cilj je

pokušati procijeniti je li smanjena tjelesna aktivnost jedan od glavnih faktora pretilosti u

djece. Rezultati ranijih istraživanja ukazuju da su učenici mlađe školske dobi (1. - 4.

razred osnovne škole) fizički aktivniji od učenika srednje (5. - 8. razred osnovne škole) i

starije (1. - 4. razred srednje škole) školske dobi.

Pretpostavljamo da će učenici Osnovne škole Prelog imati manji indeks tjelesne

mase od učenika Srednje škole Prelog jer su učenici mlađe školske dobi tjelesno


9

aktivniji odnosno imaju više energije od adolescenata jer se u većoj mjeri bave nekom

fizičkom aktivnošću. Također pretpostavljamo da je bazalni metabolizam viši kod

učenika srednje škole jer osobe većeg indeksa tjelesne mase troše više energije (kcal).

Pretpostavljamo da će postotak potkožnog masnog tkiva biti manji kod učenika

Osnovne škole Prelog, a razlog je isti kao i u pretpostavci određivanja indeksa tjelesne

mase. Zbog razvoja pretpostavljamo da će postotak mišićne mase biti veći kod

srednjoškolaca.


10

3. MATERIJAL I METODE

3.1. MATERIJAL

Dijagnostička vaga OMRON BF 511 (slika 1.), fotoaparat (Panasonic FZ 7).

Uzorak ispitanika čine svi učenici Osnovne škole Prelog i Srednje škole Prelog.

Slika 1. Omron vaga BF 511

3.2. METODE

Kada vagu uključimo, unesemo podatke učenika/učenice o spolu, dobi, i

tjelesnoj visini. Podaci o tjelesnoj visini dobiveni su na temelju rezultata inicijalnog

mjerenja učenika od strane nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Na znak mjeritelja,

učenik stane na vagu te stavi jednu nogu na jednu stranu vage a drugu na drugu stranu

vage tako da mu stopala pokrivaju dva senzora sa svake strane vage. Nakon toga

učenik/učenica ispruži ruke tako da su pod kutom od 90° istovremeno držeći ekran koji


11

na drškama također ima dva senzora sa svake strane. Nakon nekoliko sekundi uređaj na

ekranu izbaci vrijednosti indeksa tjelesne mase, postotka mišićne mase, postotka

potkožnog masnog tkiva i veličine bazalnog metabolizma. Tako dobiveni podaci unose

se u već prethodno pripremljenu tablicu za svakog učenika ponaosob.

3.2.1 Određivanje postotka masnog tkiva

Omron vage računaju postotak masnog tkiva pomoću metode bioelektrične

impedancije (BI). Mišići, krvne žile i kosti su tkiva s visokim sadržajem vode koje

imaju veću električnu vodljivost. Masno tkivo ima malu električnu vodljivost (BF vage

šalju veoma slabu električnu struju od 50 Hz i manje od 500µA kroz tijelo kako bi se

odredila količina masnog tkiva).

3.2.2 Određivanje indeksa tjelesne mase

Omron vaga izračunava naš indeks tjelesne mase pomoću naše visine i težine

formulom:

×703

3.2.3 Određivanje postotka mišićne mase

Omron vaga izračunava postotak mišićne mase na temelju naše težine i postotka

masnog tkiva formulom:

Postotak mišićne mase = Težina tijela x (100 – postotak masnog tkiva) / 100


12

3.2.4 Određivanje bazalnog metabolizma

Omron vaga izračunava bazalni metabolizam pomoću formule:

Za muškarce BM = 66 + (13.7 × težina u kg) + (5 × visina u cm) – (6.8 × dob u

godinama)

Za žene BM = 655 + (9.6 × težina u kg) + (1.8 × visina u cm) - (4.7 ×dob u godinama)

3.2.5 Obrada podataka

Dobiveni rezultati obrađeni su pomoću računalnog programskog paketa

„Statistica“, verzija 6.0. Osnovni statistički parametri dobiveni su uz pomoć

deskriptivne statistike, a analiza razlika između skupina ispitanika napravljena je

pomoću Univarijatne analize varijance (ANOVA).


13

VRIJEDNOSTI INDEKSA TJELESNE MASE KOD RAZLIČITIH ŠKOLSKIH UZRASTA

Srednja škola Oš - predmetna nastava Oš - razredna nastava

ŠKOLSKA DOB

15

16

17

18

19

20

21

22

23

ITM

4. REZULTATI

Rezultati prosječnih vrijednosti indeksa tjelesne mase prikazani su u tablici 1.

Osim prosječnih vrijednosti ITM, u tablici su prikazane i minimalna odnosno

maksimalna vrijednost ITM-e te standardna devijacija.

Tablica 1. Vrijednosti indeksa tjelesne mase kod učenika različite školske dobi

Rezultati značajnosti razlike u ITM prikazani su i grafički na slici 2.

Slika 2. Grafički prikaz ITM kod učenika različitih školskih uzrasta

KATEGORIJA BROJ

UČENIKA

ARITMETIČKA

SREDINA

MINIMALNA

VRIJEDNOST

MAKSIMALNA

VRIJEDNOST

STANDARDNA

DEVIJACIJA

Srednja škola 325 21.97 14.4 39.0 11.32

Osnovna škola

– razredna

nastava

105 17.28 10 28,2 2.99

Osnovna škola

– predmetna

nastava

132 20.55 13.4 34.7 4.01


14

Rezultati mjerenja ITM s obzirom na raspon vrijednosti vidljivi su u tablici 2.

Tablica 2. Prikaz broja učenika s obzirom na s raspon rezultata vrijednosti indeksa

tjelesne mase

Razred

(raspon

vrijednosti)

PREDMETNA NASTAVA RAZREDNA NASTAVA SREDNJA ŠKOLA

Broj

učenika

Postotak

učenika (%)

Broj

učenika

Postotak

učenika (%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

14-19 39 29.55 79 78.22 62 18.51

19-24 64 48.48 16 15.84 188 56.12

24-29 22 16.67 6 5.94 54 16.12

29-34 6 4.55 0 0 14 4.18

34-39 1 0.77 0 0 6 1.79

39-44 0 0 0 0 1 0.3


15

Broj učenika u pojedinoj kategoriji (razedu) s obzirom na ITM

15 20 25 30 35 40 45

Veličina razreda (kategorije)

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

220

Bro

j učenik

a

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na ITM

15 20 25 30 35 40

Veličina kategorije (razreda)

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Bro

j učenik

a

Analiza raspona vrijednosti ITM kod učenika različite školske dobi može se vidjeti na

slikama 3, 4, 5.

Slika 3. Grafički prikaz raspona ITM kod učenika srednje škole

Slika 4. Grafički prikaz raspona ITM kod učenika predmetne nastave osnovne

škole


16

Broj učenika u pojedinoj kategoriji (razredu) s obzirom na ITM

15 20 25 30


0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Bro

j u

če

nik

a

Slika 5. Grafički prikaz raspona ITM kod učenika razredne nastave osnovne

škole

Rezultati prosječnih vrijednosti postotka tjelesne masti prikazani su u tablici 3.

Osim prosječnih vrijednosti %TM, u tablici su prikazane i minimalna odnosno

maksimalna vrijednost %TM te standardna devijacija.


17

VRIJEDNOSTI %TM KOD UČENIKA RAZLIČITE ŠKOLSKE DOBI


ŠKOLSKA DOB

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

% T

M

Tablica 3. Vrijednosti postotka tjelesne masti kod učenika različite školske dobi

Na slici 6 prikazane su prosječne vrijednosti %TM kod različitih školskih

uzrasta.

Slika 6. Grafički prikaz % TM kod učenika različitih školskih uzrasta

KATEGORIJA BROJ

UČENIKA

ARITMETIČKA

SREDINA (%)

MINIMALNA

VRIJEDNOST

(%)

MAKSIMALNA

VRIJEDNOST

(%)

STANDARDNA

DEVIJACIJA

Srednja škola 325 23.92 4.2 52.10 10.06

Osnovna škola –

razredna nastava 105 19.26 6.8 37 7.23

Osnovna škola –

predmetna

nastava

132 22.05 5.7 44.9 7.97


18

Broj učenika u pojedinoj kategoriji (razredu) s obzirom na % tjelesne masti

-20 -10 0 10 20 30 40 50 60


0

20

40

60

80

100

120

140

Bro

j u

če

nik

a

Vrijednosti % tjelesne masti s obzirom na raspon rezultata prikazan je u tablici 4.

Slikama 7, 8 i 9 grafički je prikazana analiza raspona vrijednosti % tjelesne mast

Slika 7. Grafički prikaz raspona % potkožnog masnog tkiva kod učenika srednje škole

Razred

(raspon

vrijednosti)

PREDMETNA

NASTAVA RAZREDNA NASTAVA SREDNJA ŠKOLA

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

0-10 5 3.79 8 7.62 31 10.27

10-20 53 40.15 57 54.29 70 23.18

20-30 54 40.91 28 26.67 118 39.07

30-40 18 13.64 12 11.43 60 19.87

40-50 2 1.52 0 0 21 6.95

50-60 0 0 0 0 2 0.66


19

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na % tjelesne masti

0 10 20 30 40 50


0

10

20

30

40

50

60

70

80

Bro

j u

če

nik

a

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na % tjelesne masti

0 10 20 30 40


0

10

20

30

40

50

60

70

Bro

j u

če

nik

a

Slika 8. Grafički prikaz raspona % potkožnog masnog tkiva kod učenika predmetne

nastave osnovne škole

Slika 9. Grafički prikaz raspona % potkožnog masnog tkiva kod učenika razredne



20

VRIJEDNOSTI BAZALNOG METABOLIZMA KOD UČENIKA RAZLIČITE ŠKOLSKE DOBI


ŠKOLSKA DOB

1050

1100

1150

1200

1250

1300

1350

1400

1450

1500

1550

1600

Velič

ina b

azaln

og m

eta

boliz

ma

Tablica 5. pokazuje vrijednosti bazalnog metabolizma kod učenika različite

školske dobi. Kao i kod ranijih tablica, i ovdje je osim srednje vrijednosti prikazana i

minimalna i maksimalna vrijednost bazalnog metabolizma, te standardna devijacija.

Tablica 5. Veličina bazalnog metabolizma kod učenika različite školske dobi

Grafička analiza vrijednosti bazalnog metabolizma vidljiva je na slici 10

Slika 10. Grafički prikaz prosječne vrijednosti bazalnog metabolizma, te standardna

devijacija istog parametra kod učenika različite školske dobi

KATEGORIJA BROJ

UČENIKA

ARITMETIČKA

SREDINA

MINIMALNA

VRIJEDNOST

MAKSIMALNA

VRIJEDNOST

STANDARDNA

DEVIJACIJA

Srednja škola 325 1492.32 1109 2280 227.37

Osnovna škola –

razredna nastava 105 1149.65 944 1564 99.61

Osnovna škola –

predmetna

nastava

131 1413.72 1066 2044 183.18


21

Raspon vrijednosti bazalnog metabolizma s obzirom na školsku dob prikazan je u tablici

6.

Tablica 6. Prikaz vrijednosti postotka tjelesne masti s obzirom na raspon rezultata

Razred

(raspon

vrijednosti)

PREDMETNA

NASTAVA RAZREDNA NASTAVA SREDNJA ŠKOLA

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

800-1000 0 0 3 2.87 0 0

1000-1250 20 15.27 75 71.43 32 9.85

1250-1500 79 60.31 25 23.81 159 48.92

1500-1750 25 19.08 2 1.9 90 27.69

1750-2000 5 3.82 0 0 36 11.08

2000-2250 2 1.53 0 0 7 2.15

2250-2500 0 0 0 0 1 0.31


22

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na veličinu bazalnog metabolizma

500 750 1000 1250 1500 1750 2000 2250 2500


0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

Bro

j učenik

a

Broj uèenika u pojedinoj kategoriji (razredu) s obzirom na velièinu bazalnog metabolizma (uèenici Oš-predmetne nastave)

500 750 1000 1250 1500 1750 2000 2250


0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Bro

j u

če

nik

a

Slikama 11, 12 i 13 prikazana je grafička analiza raspona vrijednosti bazalnog

metabolizma

Slika 11. Grafički prikaz raspona veličine bazalnog metabolizma kod učenika srednje

škole

Slika 12. Grafički prikaz raspona veličine bazalnog metabolizma kod učenika

predmetne nastave osnovne škole


23

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na veličinu bazalnog metabolizma (Oš-razrednanastava

800 1000 1200 1400 1600


0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Bro

j u

če

nik

a

Slika 13. Grafički prikaz raspona veličine bazalnog metabolizma kod učenika

razredne nastave osnovne škole

U tablici 7, možemo vidjeti prosječne vrijednosti količine mišićne mase,

maksimalnu i minimalnu vrijednost, te standardnu devijaciju.

Tablica 7. Količina mišićne mase (%) kod učenika različite školske dobi

KATEGORIJA BROJ

UČENIKA

ARITMETIČKA

SREDINA

MINIMALNA

VRIJEDNOST

MAKSIMALNA

VRIJEDNOST

STANDARDNA

DEVIJACIJA

Srednja škola 298 35.22 8.3 55.4 7.32

Osnovna

škola –

razredna

nastava

105 31.36 24.4 37.2 2.4

Osnovna

škola –

predmetna

nastava

131 34.95 25.1 43.8 3.26


24

KOLIČINA MIŠIĆNOG TKIVA KOD UČENIKA RAZLIČITE ŠKOLSKE DOBI


ŠKOLSKA DOB

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

% m

išić

no

g t

kiv

a

Slikom 14, prikazana je prosječna vrijednost količine mišićne mase kod učenika

različite školske dobi, te standardna devijacija

Slika 14. Grafički prikaz % količine mišićnog tkiva, kod učenika različite

školske dobi


25

Broj učenika u pojedinoj kategoriji (razredu) s obzirom na veličinu (%) mišićne mase

0 10 20 30 40 50 60


0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

Bro

j učenik

a

Veličina mišićne mase s obzirom na raspon rezultata prikazana je u tablici 8.

Tablica 8. Prikaz veličine mišićne mase s obzirom na raspon rezultata

Grafički prikaz na slikama 15, 16 i 17 prikazuje Veličina mišićne mase s

obzirom na raspon rezultata

Slika 15. Grafički prikaz raspona veličine mišićne mase kod učenika srednje škole

Razred

(raspon

vrijednosti)

PREDMETNA

NASTAVA

RAZREDNA

NASTAVA SREDNJA ŠKOLA

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

Broj

učenika

Postotak

učenika

(%)

0-20 0 0 0 0 5 1.67

20-30 10 7.6 30 28.55 83 27.85

30-35 60 45.8 68 64.68 74 24.83

35-40 49 37.4 7 6.67 54 18.12

40-50 12 9.2 0 0 81 27.18

50-60 0 0 0 0 1 0.34


26

Broj učenika u pojedinom rasponu postotka mišične mase

20 25 30 35 40 45

Raspon % mišićne mase

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Bro

j u

če

nik

a

Broj učenika u pojedinoj kategoriji s obzirom na veličinu (%) mišićne mase

22 24 26 28 30 32 34 36 38


0

5

10

15

20

25

30

35

40

Bro

j u

če

nik

a

Slika 16. Grafički prikaz raspona veličine mišićne mase kod učenika predmetne


Slika 17. Grafički prikaz raspona veličine mišićne mase kod učenika razredne



27

5. RASPRAVA

Iz dobivenih rezultata, na temelju tablice 1. i slike 2., uočeno je da kod naših

ispitanika postoji statistički značajna razlika u ITM-u usporedivši rezultate mjerenja

učenika srednje škole i učenika razredne nastave u osnovnoj školi. Također je

pronađena statistički značajna razlika između učenika predmetne i razredne nastave u

osnovnoj školi, dok nije pronađena kod učenika predmetne nastave u osnovnoj školi i

učenika srednje škole. Prosječna vrijednost indeksa tjelesne mase kod učenika srednje

škole iznosi 21.97, 20.55 kod učenika predmetne nastave u osnovnoj školi, dok kod

učenika razredne nastave u osnovnoj školi iznosi 17.28. Istraživanje Petrića (2009)

ukazuje da učenici urbanih naselja imaju ITM 22.3, a ruralnih 21.9, što ne pokazuje

statistički značajnu razliku. Rezultati našeg istraživanja djelomično su u skladu sa

rezultatima ranije spomenutog istraživanja. Naši rezultati su nešto viši iz razloga jer se

naš uzorak ispitanika sastojao i od učenika sedmih i osmih razreda, dok je istraživanje

Petrića (2009) bilo temeljeno na petim razredima. Istraživanje Harasina i suradnika

(2011) pokazalo je da indeks tjelesne mase kod učenika u Zagrebu iznosi 19.37 što je

nešto više nego u našem istraživanju, što može ukazivati da je razina mobilnosti djece u

našoj sredini gotovo pa i jednaka onoj u gradu Zagrebu. Hrvatski zavod za javno

zdravstvo govori da je u RH postotak pretile djece 5.5%. Iz našeg istraživanja vidljivo je


28

da postotak učenika razredne nastave s prekomjernom tjelesnom težinom iznosi 6%,

dok pretilih učenika nema. U predmetnoj nastavi bilo je 16.6% učenika s

prekomjernom tjelesnom težinom, i 5.2% pretilih, a u srednjoj školi 16.12% učenika s

prekomjernom tjelesnom težinom i 6.2% pretilih učenika. Bralić i suradnici (2010)

govore da broj pretile djece u dobi od 7-14 godina iznosi 7.2% , što je nešto više nego u

našem istraživanju. Razlog tome može biti upravo taj što je grad Prelog relativno mala

sredina sa izrazito velikim brojem sportskih klubova i rekreacijskih društava. Nadalje,

djeca iz Preloga nemaju organizirani prijevoz do osnovne i srednje škole, što također

može utjecati na veću tjelesnu aktivnost. Na manji postotak pretile djece može ukazivati

i veći broj domaćinstava sa dvorištem koje djeci omogućuje različite aktivnosti kod

kuće u slobodno vrijeme. Promatrajući prosječne vrijednosti indeksa tjelesne mase

pojedine školske dobi na percentilnim krivuljama, može se reći da su svi učenici

normalno uhranjeni odnosno da se nalaze unutar 5. i 85. percentila. No promatrajući

grafikone raspona vrijednosti indeksa tjelesne mase (Slika 3., 4., 5.) može se vidjeti da

se u svakoj školskoj dobi nalaze učenici čija vrijednost indeksa tjelesne mase označava

ili prekomjernu tjelesnu težinu ili određeni tip pretilosti. Najmanji broj takve djece

vidljiv je kod učenika razredne nastave. U predmetnoj nastavi se broj takvih učenika

povećava, dok je najveći kod učenika srednje škole. Na ovaj način moguće je vidjeti

negativan trend kretanja ITM s obzirom na školsku dob. Kod učenika srednje škole

ITM je najveći te iznosi 21.97, dok je kod predmetne nastave osnovne škole 20.55. Kod


29

učenika razredne nastave ITM iznosi 17.28. Jedan od razloga takvog trenda može biti

smanjena tjelesna aktivnost, ubrzan rast i razvoj te prehrambene navike učenika.

Kretanje je važno sredstvo koje utječe na uravnoteženo funkcioniranje cjelokupnog

organizma, ali i esencijalni biološki stimulus potreban za održavanje pojedinog organa,

ali i cjelokupnog organskog sustava. Definirano je kao bilo kakvo tjelesno gibanje koje

nastaje pod utjecajem rada skeletnih mišića, a rezultat čega je potrošnja energije

(Caspersen, Powell, & Christenson, 1985). Bavljenje sportom, posebice onim koji je naš

osobni izbor, prilagođen našoj formi, trebalo bi biti sastavnica našeg svakodnevnog

života, te važan čimbenik održavanja zdravlja, tjelesne kondicije, radne sposobnosti i

duševne ravnoteže u današnjem suvremenom društvu, što učenici srednje škole nažalost

sve više izbjegavaju. Dokazano je da se 80% aktivnosti umjerenog te 93% aktivnosti

visokog intenziteta nakon otprilike 6. godine života odvija u intervalima kraćima od 10

sekundi (Baquet i suradnici, 2007). Za razliku od toga, u adolescenciji je tjelesna

aktivnost češće organizirana i duljeg je trajanja. No, u doba adolescencije počinje

smanjivanje razine tjelesne aktivnosti što se tada obično proteže u odraslu dob. Rezultati

longitudinalnih studija ukazuju da smanjenje tjelesne aktivnosti počinje već oko devete

godine života (Armstrong i suradnici, 2000; Wickel i suradnici, 2009).

Kako se početak spolnog sazrijevanja javlja nešto ranije u djevojčica no u dječaka,

tako se kod djevojaka ranije bilježi i smanjenje razine tjelesne aktivnosti. Također, pad

razine tjelesne aktivnosti u adolescenciji je nešto strmiji kod djevojaka nego kod


30

dječaka (Armstrong i suradnici, 2000). Rezultate ovih istraživanja nismo mogli povezati

s našim rezultatima jer nama cilj istraživanja nije bio utvrditi razlike u tjelesnoj

aktivnosti po spolu, mada je vidljivo da taj trend ipak postoji. Tjelesna aktivnost između

10. i 16. godine života smanjuje se za 1.8% godišnje kod dječaka i 2.6% kod djevojčica

(Sallis, 1993). Između 6. i 17. godine smanjenje iznosi 2.6% godišnje kod dječaka i čak

7.4% kod djevojčica (Sallis, 1993).

Tjelesna neaktivnost nalazi se na 5. mjestu uzročnika ukupne smrtnosti u svijetu.

Razvojem industrije i tehnologije, slobodno vrijeme dobiva društvenu i sociokulturnu

važnost. Intenzivnim razvojem društva i tehnologije s ciljem poboljšanja uloge čovjeka

u suvremenom društvu, slobodno vrijeme postaje predmetom zanimanja školskog

kurikuluma. U našem društvu, koje je dinamično i zahtjevno, što se osobito se odnosi na

tranzicijsko razdoblje, slobodno vrijeme podložno je mnogim utjecajima, koji daju

veliku raznolikost strukturi korištenja slobodnog vremena. Ilišin (2002) je, istražujući na

uzorku od 2000 ispitanika dobila podatak da 70.9% mladih često gleda TV, te da se

16.2% mladih aktivno bavi sportom. U istom istraživanju uspoređujući razdoblje 1986. i

1999. godine uočeno je da se mladi danas više zabavljaju na tulumima i izlazeći u kafiće

dok manje nego ranije odlaze u kino, idu na izlete ili šetnje, te na sportske priredbe.

Višesatno sjedenje školske djece radi školskih obaveza, gledanja TV-a ili rada na

računalo, udruženo sa prekomjernom i nekvalitetnom prehranom („brzi obroci“) često je

uzrok pretilosti, posebno ako je vezano uz nedovoljnu tjelesnu aktivnost. Djeca u


31

pubertetu, a još više adolescenti doživljavaju ubrzan rast i razvoj, tako da potrebe za

hranom postaju veće (posebno onom koja sadržava Ca, Fe, vitamine). A upravo ta

populacija češće izbiva iz roditeljskog doma, te često preskače glavne obroke i hrani se

nekvalitetnom „brzom hranom“ (Sorić, 2010). U Hrvatskoj je u razdoblju od 2005. do

2009. godine 15.2% pregledane školske djece imalo povećanu tjelesnu masu, a 11.2%

bilo je pretilo (Sorić, 2010).

Statistički značajna razlika u postotku TM-a postoji kod učenika srednje škole i

učenika razredne nastave te između učenika predmetne i razredne nastave dok razlika

TM-a nije pronađena kod učenika predmetne nastave i učenika srednje škole. Učenici

srednje škole imaju prosječnu vrijednost tjelesne masti 23.92%, učenici predmetne

nastave 22.05%, dok učenicima razredne nastave prosječna vrijednost TM-a iznosi

19.26%. Postotak tjelesne masti najveći je kod učenika srednje škole, nešto manji kod

učenika predmetne nastave u osnovnoj školi, a najmanji kod učenika razredne nastave.

Na temelju ovih rezultata možemo reći da smo potvrdili hipotezu kojom smo

pretpostavili veću vrijednost postotka TM-a kod srednjoškolaca u odnosu na učenike

osnovne škole, s naglaskom na mlađu dobnu skupinu (učenike razredne nastave). Da je

to tako, pokazuju i podaci koji govore da se količina masnog tkiva povećava kod

djevojaka oko 12. godine života, dok se kod dječaka to događa između 16. i 17. godine

života (Sorić, 2010). Istraživanje Meszaros i suradnika (2008) ukazuje da je postotak

masnog tkiva kod učenika razredne nastave 20.84%, dok naši rezultati govore da je


32

prosječna vrijednost istog parametra 19.26% . Razlika među spolovima, od 7. do 11.

godine središnje vrijednosti indeksa tjelesne mase nešto su veće u dječaka, da bi se od

12. do 16. godine starosti djevojaka pokazivale veće vrijednosti indeksa tjelesne mase,

dok je nakon 16. godine ITM ponovno veći kod dječaka (Prebeg, Slugan i Stanić, 1999).

Ovakav obrazac spolnih razlika u indeksu tjelesne mase rezultat je razlika u tempu

sazrijevanja, tj. činjenice da djevojke sazrijevaju 2-3 godine prije dječaka.

Analiza pokazuje da se veličina bazalnog metabolizma u sve tri skupine

razlikuje. Veličina bazalnog metabolizma kod srednjoškolaca iznosi 1492.32, učenika

predmetne nastave 1149.65, a 1413.72 kod učenika razredne nastave. Učenici srednje

škole statistički se značajno razlikuju u količini mišićne mase od učenika razredne

nastave, dok se ne razlikuju značajno od učenika predmetne nastave, iako imaju

tendenciju nešto viših vrijednosti. Učenici predmetne nastave u osnovnoj školi

statistički se ne razlikuju u istom parametru od učenika razredne nastave. Kod učenika

srednjih škola količina mišićne mase je 35.22%. Učenici predmetne nastave imaju

34.95% količine mišićne mase dok učenici razredne nastave imaju 31.36%. Prije samog

istraživanja, očekivane su više vrijednosti mišićne mase kod srednjoškolaca, no

pretpostavljamo da je jedan od mogućih razloga nižih vrijednosti upravo veći postotak

tjelesne masti kod iste populacije učenika.

Razlike u sve tri dobne skupine u veličini bazalnog metabolizma mogu se

povezati sa fazama rasta i razvoja, veličinom mišićne mase i potkožnog masnog tkiva.


33

Kako učenici prolaze kroz faze ubrzanog i usporenog rasta i razvoja, tako raste i njihov

bazalni metabolizam te veličina mišićne mase bržim ili sporijim intenzitetom, ali isto

tako i odnosom površine i volumena tijela. Učenici razredne nastave imali su najmanju

vrijednost bazalnog metabolizma, ali imali su i najmanju vrijednost veličine mišićne

mase. Možemo zaključiti da je organizam u stanju mirovanja trošio manje kcal jer je

imao manje zahtjeve za opskrbu hranjivim sastojcima u odnosu na organizam učenika

predmetne nastave a posebice srednje škole čija je veličina mišićne mase bila značajno

veća nego u učenika razredne nastave.

Svijesni smo nedostatka ovog istraživanja glede neujednačenog broja ispitanika kod

učenika različite školske dobi. Razlog takve neujednačenosti leži u tome što smo mi za

naš uzorak ispitanika koristili prigodan uzorak, što znači da veličinu uzorka i ispitanike

u istom nismo odredili slučajnim odabirom. Vjerujemo da se rezultati ne bi bitno

razlikovali od naših, s obzirom da smo u literaturi (Harasin, 2011.; Petrić, 2009.)

pronašli slične vrijednosti koje se nisu statistički značajno ralikovale od naših.


34

6. ZAKLJUČAK

1. Učenici razredne nastave imaju najmanji indeks tjelesne mase, nako čega

slijede učenici predmetne nastave da bi najveći indeks tjelesne mase bio

utvrđen kod učenika srednje škole. Statistički značajna razlika pronađena je

među učenicima srednje škole i razredne nastave, te učenicima predmetne

nastave i razredne nastave, dok između učenika srednje škole i predmetne

nastave nije pronađena statistički znatna razlika.

2. Kada je riječ o postotku masnog tkiva, interpretacija rezultata može se

izvršiti na isti način kao i kod indeksa tjelesne mase. I u ovom parametru

učenici srednje škole se statistički značajno razlikuju od učenika razredne

nastave dok se učenici predmetne nastave statistički značajno ne razlikuju od

srednjoškolaca, već je statistički značajna razlika pronađena između njih i

učenika razredne nastave.

3. Veličina bazalnog metabolizma najveća je kod učenika srednje škole, a

najmanja kod učenika razredne nastave. Sve tri dobne skupine međusobno se

statistički značajno razlikuju.

4. Vrijednost mišićne mase, prema pretpostavkama, najmanja je kod učenika

razredne nastave, dok je najveća kod učenika srednje škole.


35

7. SAŽETAK

U ovom radu istražene su razlike u morfološkim karakteristikama učenika

srednje škole te učenika razredne i predmetne nastave u osnovnoj školi. Cilj

istraživanja bio je usporediti vrijednosti indeksa tjelesne mase, postotka tjelesne

masti, bazalnog metabolizma te veličine mišićne mase. Uzorak ispitanika činili su

učenici Osnovne škole Prelog i Srednje škole Prelog. Promatrani parametri mjereni

su Omron BF-511 vagom. Istraživanje se provelo u školskoj godini 2012./2013.

Dobiveni rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima o pretilosti. Pokazalo se da

učenici srednje škole imaju najveći indeks tjelesne mase, te najveći postotak masti,

kao i vrijednosti bazalnog metabolizma i mišićne mase. Vrijednosti indeksa tjelesne

mase i potkožnog masnog tkiva sugeriraju na smanjenje tjelesne aktivnosti i

povećanje sjedilačkog načina života, kao i lošije prehrambene navike kod učenika

srednje škole.


36

8. LITERATURA

1. Armstrong N. i sur. 2000. Longitudinal changes in 11–13-year-olds’physical

activity, Acta Paediatrica, 89, 775-780.

2. Bartoluci M. i Škorić, S. 2008. Uloga menadžmenta u sportskoj rekreaciji,

Zbornik radova 17. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, 464 – 469.

3. Baquet G. i sur. 2007. Improving physical activity assessment in prepubertal

children with high-frequency accelerometry monitoring: A methodological

issue, Preventive Medicine, 44(2),143–7.

4. Berčić B. i Đonlić V. 2009. Tjelesno vježbanje u suvremenim uvjetima

života, Filozofska istraživanja 115, god. 29, Svezak 3, 449-460.

5. Bralić, I. i sur. 2010. Pretilost djece – novo područje multidisciplinarnog

preventivnog programa, Pediatria Croatica, 54, 33 – 42.

6. Caspersen, C.J. i sur. 1985. Physical activity, exercise, and physical fitness,

Public Health Report, 100, 125–131.

7. Ebbeling C.B. i Ludwig D.S. 2008. Tracking Pediatric Obesity. An index of

uncertainty?, Journal of the American Medical Association, 299: 2442 –

2443.

8. Lifshitz, F. 2008. Obesity in children, Journal of Clinical Research in Pediatric

Endocrinology, 1(2), 53–60.

9. Harasin, D. i sur. 2011. Razlike u nekim antropološkim obilježjima učenika s

obzirom na urbano – ruralnu pripadnost, Zbornik radova 6.og FIEP

europskog kongregsa, 176 – 183.

http://www.jcrpe.org/eng/makale/298/37/Full-Text

http://www.jcrpe.org/eng/makale/298/37/Full-Text


37

10. Ilišin, V. i Radin, F. 2002. Mladi uoči trećeg milenija, Zagreb: Institut za

društvena istraživanja u Zagrebu i Državni zavod za zaštitu obitelji,

materinstva i mladeži.

11. Kropej, V.L. 2007. Povezanost gibalne /športne aktivnosti otrok z izbranimi

dejavniki zdravega načina življenja, Doktorska disertacija. Univerza v

ljubljani, Fakulteta za sport, 1-213.

12. Majurec, M. i Brlas, S. 2001. Slobodno vrijeme učenika; način provođenja

slobodnog vremena; zadovoljstvo i potrebe, Život i škola (6); 61-70.

13. Meszaros, Z. i sur. 2008. Primary school child development – issues of

socioeconomic status, Kinesiology 40, 2:153 – 161.

14. Mourao, I. i sur. 2005. Lifestyle among obese children: a comparative study,

10th Annual Congress of the European College of Sport Science, 13–16.

15. Nagiova, L. i Ramacsay, L. 1999. The occurence of the risk factors and

health problems of people, U: Proceding boook. Kineziology for the 21st

century. Milanović, D. (ed.). Zagreb: Fakulty of Physical education

University of Zagreb; 349-351.

16. Petrić, V. 2009. Povezanost indeksa tjelesne mase I funkcionalnih

sposobnosti te razlike u istima između učenika urbanih naselja I ruralnih

sredina, Zbornik radova 18. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske,

214 – 220.

17. Pišot, R. i sur. 2005. Gibalna/športna aktivnost za zdravje otrok in

mladostnikov, Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče,

Inštitut za kineziološke raziskave, 13 – 29.

18. Prebeg Ž. i sur. 1999. Variations of BMI in croatian schoolchildren and

adolescents, Collegium antropologicum, 23(1): 69-79.


38

19. Sallis J.F. 1993. Epidemiology of physical activity and fitness in children

and adolescents, Critical Review of Food Science and Nutrition, 33:403-

408.

20. Sorić, M. 2010. Povezanost antropometrijskih I kardiorespiratornih

funkcionalnih obilježja s pokazateljima tjelesne aktivnosti adolescenata i

odraslih - longitudinalno istraživanje, Doktorska disertacija. Sveučilište u

Zagrebu, Kineziološki fakultet, 1-129.

21. Trost, S.G. i sur. 2001. Physical Activity and Determinants of Physical

Activity in Obese and Non-Obese Children, International Journal of Obesity,

25, 822–829.

22. Wickel E.E. i sur. 2009. Maturity-related variation in moderate-tovigorous

physical activity among 9-14 year olds, Physical Activity and Health,

6(5):597-605.

23. www.cuvarkuca.hr (15.12013.)

24. www.vitamin.hr (15.1.2013.)

http://www.cuvarkuca.hr/

http://www.vitamin.hr/

Documents

Razlike u morfološkim karakteristikama učenika osnovne i