Microsoft Word - Ratni zloini u logorima i zatvorimaPROCESUIRANJA ZBOG KAZNENIH DJELA RATNIH ZLOINA POINJENIH U LOGORIMA I ZATVORIMA TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA
Nadlena upanijska dravna odvjetništva koja postupaju u prvom stupnju u
predmetima zbog kaznenih djela ratnih zloina, kao i Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske, kontinuirano objavljuju podatke o procesuiranju kaznenih djela ratnih zloina kako bi javnost bila upoznata s nainima i rezultatima rada.
U ovom pregledu osvrnuti emo se na pojedine znaajnije predmete zbog kaznenih
djela ratnih zloina poinjenih u logorima i zatvorima tijekom Domovinskog rata, kako onih na podruju Republike Hrvatske, tako i onih izvan njezina podruja poinjenih na štetu hrvatskih dravljana, koji su u najveoj mjeri poinjeni od strane pripadnika tzv. JNA i njoj pridruenih snaga teritorijalne obrane i drugih srpskih paravojnih postrojbi, ali i onih ratnih zloina koje su u zatvorima poinili pripadnici hrvatskih oruanih snaga. Zbog zakonskih ogranienja nismo u mogunosti objaviti osobne podatke ni okrivljenika niti rtava.
Prije svega, valja napomenuti kako kategoriju „ratnih zarobljenika“ poznaje i
meunarodno ratno i humanitarno pravo pa tako i enevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., koja u lanku 4. definira tko su ratni zarobljenici, te propisuje da je dozvoljeno interniranje zarobljenika, meutim, prema svim pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, zabranjene su represalije prema ratnim zarobljenicima, meu kojima i svako nasilje protiv ivota i tijela zarobljenika, uzimanje talaca, povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivo i poniavajue postupanje prema ratnim zarobljenicima itd.
Nadlena upanijska dravna odvjetništava su zbog ratnih zloina poinjenih u
logorima i zatvorima, podigla optunice protiv ukupno 219 okrivljenika, od ega je pravomono osueno 42 okrivljenika, a protiv 74 okrivljenika su pokrenute istrage.
Osim kaznenih postupaka protiv poznatih poinitelja, nadlena upanijska dravna
odvjetništva imaju u radu i odreen broj predmeta zbog kaznenih djela poinjenih u logorima i zatvorima protiv za sada još uvijek nepoznatih poinitelja, u kojima su u tijeku kriminalistike obrade radi otkrivanja neposrednih poinitelja ili zapovjednika tih ratnih zloina, kao i radi prikupljanja nunih dokaza potrebnih za procesuiranje pred nadlenim sudovima.
Naime, nijedan ratni zloin ne moe ostati nekanjen zbog ega nijedan poinitelj
ratnog zloina ne smije ostati neprocesuiran, a za procesuiranje ratnog zloina pred nadlenim sudom nuno je prikupiti dokaze koji upuuju na krivnju poinitelja, bilo da je okrivljenik sam poinio ratni zloin ili da ga je naredio. Stoga, s obzirom da se radi o specifinim predmetima koja iziskuju posebna znanja, rad je ustrojen na sljedei nain.
Ministarstvo pravosua Republike Hrvatske donijelo je „Strategiju za istraivanje i
procesuiranje ratnih zloina poinjenih u razdoblju od 1991. do 1995. godine“, a potom su Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske i Ministarstvo unutarnjih poslova donijeli provedbeni plan i operativni program za provedbu navedene Strategije, kojima su razraene konkretne mjere za njezinu provedbu, odreene su neposredne obaveze dravnih odvjetnika i policijskih slubenika, a za sva su postupanja postavljeni rokovi.
2
U etiri najvea upanijska suda (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) i u njihovim sjedištima u etiri najvea upanijska dravna odvjetništva, ustanovljeni posebni Odsjeci za ratne zloine, u kojima rade tuitelji s posebnim preferencama za rad na ovim predmetima. I Ministarstvo unutarnjih poslova odredilo je u policijskim upravama na identian nain „vertikale“ za rad na predmetima ratnih zloina zbog ega postoje etiri regionalna sektora za istraivanje ratnih zloina. Naime, prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima osnovne su dunosti policijskih slubenika sprjeavanje poinjenja kaznenih djela i prekršaja, te otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i poiniteljima, kao i traganje za poiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po slubenoj dunosti i njihovo dovoenje nadlenim tijelima.
Na predmetima ratnih zloina rad je organiziran u timovima, koji se sastoje od
nadlenih zamjenika dravnih odvjetnika zaduenih predmetom te policijskih slubenika iz odjela za ratne zloine policijskih uprava. Tako formirani timovi na zajednikim sastancima analiziraju postignute rezultati, dogovaraju daljnju taktiku postupanja i metodologiju rada na pojedinim predmetima, te postoji stalan nadzor i kontrola nad provoenjem izvida, a u istraivanju se surauje i s nadlenim sigurnosnim agencijama, vojnom policijom, udrugama koje se bave ratnim zloinima te s arhivama i drugim potencijalnim imateljima dokumenata i informacija nunih za procesuiranje. Takoer se kontinuirano pribavljaju podaci i dokazi iz baze podataka Meunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u, gdje Dravo odvjetništvo Republike Hrvatske ima asnika za vezu koji pretrauje navedene baze podataka za potrebe postupanja u domaim predmetima ratnih zloina. Uz ovo, neizostavan dio istraivanja ovih kaznenih djela jest svakako i korištenje mehanizama za suradnju s tuiteljskim uredima u regiji, imajui u vidu regionalnu dimenziju ovih kaznenih djela zbog ega je Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske s tuiteljstvima u regiji potpisalo sporazume i protokole o razmjeni informacija.
Zbog specifinog rada na ovim predmetima, Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske
donijelo je i niz uputa o radu kao i o uputu o upuivanju na rad u ovim predmetima zamjenika iz upanijskih dravnih odvjetništava u etiri regionalna upanijska centra za ratne zloine. Ono što se eljelo postii uputama i ovakvom koncentriranom organizacijom rada jest maksimalna kontrola i nadzor nad provoenjem izvida.
U nastavku navodimo neke od predmeta koji se odnose na najtea i istaknutija kršenja ratnog i humanitarnog prava zbog ratnih zloina poinjenih u logorima i zatvorima. STAJIEVO, BEGEJCI, SREMSKA MITROVICA, NIŠ, STARA GRADIŠKA upanijsko dravno odvjetništvo u Osijeku podiglo je optunicu protiv S.B. te ga je zbog ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske (dalje u tekstu: OKZRH), upanijski sud u Osijeku 14. travnja 1999. proglasio krivim, osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Presuda nije pravomona. Stavljeno mu je na teret da je u razdoblju od 20. studenog 1991. i tijekom prosinca 1991. godine, u zarobljenikom logoru „Stajievo“ u Republici Srbiji, nakon privremene okupacije Vukovara i okolnih mjesta od strane tzv. „JNA“ i pridruenih joj paravojnih srpskih postrojbi, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kao uvar u navedenom logoru, svakodnevno fiziki zlostavljao zarobljene pripadnike Zbora narodne
3
garde i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, meu njima i zarobljenog pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske I.K., kojeg je u više navrata fiziki zlostavljao, tukao, rukama, nogama i gumenom palicom po glavi i cijelom tijelu te mu prislanjao no na vrat, prijetei mu da e ga ubiti. Po podignutoj optunici upanijskog dravnog odvjetništva u Osijeku od 31. prosinca 1993., upanijski sud u Osijeku je 5. prosinca 1997. I.V. proglasio krivim zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH, kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH te kaznenog djela ratnog zloina protiv ranjenika i bolesnika iz lanka 121. OKZRH, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina te mu je izreena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje zauvijek. Presuda je pravomona. Okruni sud u Beogradu je 21. oujka 2007. priznao ovu presudu upanijskog suda u Osijeku, u postupku transfera osuenika radi nastavka izdravanja kazne zatvora u Republici Srbiji. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je u vremenskom razdoblju od rujna ili listopada 1991.godine do 22. prosinca 1991. na podruju Vukovara, Bijelog Brda i u logorima ratnih zarobljenika „Stajievo“ i „Begejci“ u Republici Srbiji, kao pripadnik tzv. JNA, najprije u sastavu postrojbe za posebne namjene zvane „Crvene beretke“, a potom kao uvar u navedenim logorima, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, neutvrenog dana u rujnu ili listopadu 1991. godine, nakon što je na podruju sela Bijelog Brda grupa kojoj je pripadao zarobila dvojicu neidentificiranih pripadnika ZNG-a, na poticaj svog zapovjednika, usmrtio jednog od ranjenih i zarobljenih pripadnika hrvatske vojske tako što mu je noem prerezao vrat. Potom da je 20. studenoga 1991. u Vukovaru, ulaskom u zgradu Medicinskog centra Vukovar (Vukovarsku bolnicu), zajedno s drugim pripadnicama jedinice, zatekavši u podrumu bolnice neutvren broj ranjenika i bolesnika, zajedniki s drugim pripadnicima postrojbe iz vatrenog oruja ustrijelili više neidentificiranih ranjenika i bolesnika, a zatim u bolnikom krugu, kod zgrade „Prve pomoi“, na poticaj svog zapovjednika, iz automatske puške M-70 ustrijelio tri neidentificirana teška ranjenika koji su bili na bolniki krug izneseni iz bolnice. Nadalje, da je istog dana, u šumi kod Vukovara, zajedno s drugim pripadnicima jedinice kad su iz Vukovara u etiri ili pet navrata, kamionima dovezene skupine od 250 do 300 civila i zarobljenih pripadnika ZNG-a i policije Republike Hrvatske, koji su odmah po dovoenju ustrijeljeni i baeni u za to pripremljenu jamu, iz svoje automatske puške M-70 i sam u zadnjoj grupi, ustrijelio oko 50 neidentificiranih zarobljenika, Takoer da je koncem studenoga ili poetkom prosinca 1991. godine pa do 22. prosinca 1991. u Srbiji, u logorima ratnih zarobljenika „Stajievo“ i „Begejci“, zajedno s drugim pripadnicima tzv. JNA i pripadnicima srbijanske policije, zarobljene pripadnike hrvatske vojske (ZNG), hrvatske policije te druge zarobljene osobe tukao šakama, nogama obuvenim u vojniku izmu, palicom po glavi i tijelu, gurao im palicu u usta te ih prisiljavao da pjevaju srpske pjesme, nanijevši im tako fizike i psihike boli, uslijed kojeg iivljavanja su zarobljenici I.K. i B.K. preminuli od zadobivenih ozljeda. upanijsko dravno odvjetništvo u Osijeku podiglo je pred nadlenim upanijskim sudom u Osijeku 12. travnja 2011. optunicu protiv A.V. i M.. zbog kaznenih djela ratnih zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH i ratnih zloina protiv ratnih zarobljenika po zapovjednoj odgovornosti u logorima Begejci, Stajievo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška.
4
Stavlja im se na teret da su 1. u razdoblju od poetka listopada 1991. pa do svibnja 1992., u Republici Srbiji, za vrijeme oruanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske izmeu regularnih oruanih snaga hrvatske vojske i policije s naoruanim paravojnim formacijama pobunjenih Srba i snagama JNA, na napuštenom poljoprivrednom imanju u blizini mjesta Begejci, na napuštenoj stonoj farmi u blizini mjesta Stajievo, u dijelu Kazneno-popravnog doma Sremska Mitrovica te u zatvorima u Nišu i Staroj Gradišci, A.V. kao naelnik Uprave bezbednosti tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, nakon što su po naredbi Uprave bezbednosti od 10. listopada 1991. osnovani logori za ratne zarobljenike, odreen njihov unutarnji ustroj, sustav zapovijedanja i osiguranja, pa su u skladu s tim i osnivani logori u mjestima Begejci, Stajievo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška u koje je s podruja Osijeka, Vukovara, Karlovca, Stare Gradiške, Slunja te drugih mjesta u Republici Hrvatskoj dovedeno i protupravno zatoeno civilno stanovništvo meu kojima je bilo ena, staraca i maloljetnika, te više stotina prethodno zarobljenih pripadnika oruanih postrojbi Republike Hrvatske, nakon što je za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podreene pripadnike organa bezbednosti te poslao više grupa oficira bezbednosti da obavljaju ispitivanje civilnog stanovništva i odabir ratnih zarobljenika, kao osoba odgovorna za primjenu ratnih i humanitarnih propisa meunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti zatoenih civila i ratnih zarobljenika kao i za postupanje njemu podreenih pripadnika organa bezbednosti te pripadnika vojne policije i drugih postrojbi koji su osiguravali logore, iako je na temelju saznanja od sebi podreenih zapovjednika i ispitivaa o stanju u logorima znao da se ne poštuju odredbe meunarodnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima i civilima, da se u logorima dogaaju protupravne radnje, da zatoenicima i zarobljenicima nisu osigurani osnovni ivotni uvjeti, tekua voda, hrana, odjea i pokrivai, da se isti fiziki i psihiki zlostavljaju, neki i do smrti, nije osigurao red, zakonitost i osnovne ivotne uvjete u logorima te nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita ponašanja suzbiju i poinitelji kazne, nego je unato tome pristajao da njemu podreene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama kao i da njemu podreeni stvarni zapovjednici logora sebi podreenim pripadnicima vojne policije, odnosno uvarima u logorima, dopuštaju i toleriraju da svakodnevno fiziki i psihiki zlostavljaju gotovo sve zarobljenike i civile udarajui ih rukama, nogama, pendrecima, drvenim i eljeznim palicama, da ih izvode na lana strijeljanja, pojedinana ispitivanja i premlaivanja, pa se zbog takvih njegovih propuštanja u logorima dogodilo slijedee: od poetka listopada pa do kraja prosinca 1991., u logorima u Begejcima i Stajievu, u kojima je naredbom Uprave bezbednosti SNNO za zapovjednika logora postavio sebi podreenog potpukovnika M.., koji takoer nije poduzeo ništa da se osiguraju osnovni ivotni uvjeti zatoenih osoba te nije sprijeio da uvari i pripadnici vojne policije JNA fiziki i psihiki zlostavljaju zarobljene osobe, nego su tijekom studenog i prosinca 1991., u logorima u Begejcima i Stajievu, uvar logora I.V. zajedno s drugim za sad nepoznatim uvarima, pripadnicima JNA i srbijanske policije, tukao zatvorene civile i ratne zarobljenike šakama, nogama obuvenim u vojnike izme, palicama po glavi i tijelu, gurao im policijsku palicu u usta, te ih prisiljavao na pjevanje srpskih pjesama, pri emu je zarobljenicima zadavana velika fizika i psihika bol, pa su uslijed takvog fizikog iivljavanja od zadobivenih ozljeda preminuli zarobljenici I.K. i B.K., u razdoblju od 20. studenog do kraja prosinca 1991., u logoru Stajievo, uvar logora S.B. svakodnevno je fiziki zlostavljao zarobljenika I.K. tako da ga je tukao rukama, nogama i gumenom palicom po glavi i tijelu te mu prislanjao no na vrat prijetei da e ga ubiti; u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991., u logorima u Begejcima i Stajievu, za sad nepoznati uvari fiziki zlostavljali ratne zarobljenike i neosnovano zatoene civile, pa su uslijed fizikog premlaivanja u logoru u Stajievu od zadobivenih ozljeda umrli zarobljenici B.K. i I.K., a u
5
logoru u Begejcima Z.B.; u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991. u logorima u Begejcima i Stajievu za sad nepoznati uvari logora sustavno i svakodnevno fiziki i psihiki zlostavljali ratne zarobljenike meu kojima su bili A.D., B.D., B.B., B.B., D.Š., D.K., D.Š., F.B., G.G., G.P., I.P., I.D., I.D., I.M., J.J., J.P., J.P., M.B., M.T., S.P., S.., S.K., T.G., .K., Z.V., T.S., D.B., D.S., D.P., M.R., J.S., .P., D.R., I.L., M.S., P.M., Z.Š., F.Š., K.B., I.A., R.P., Z.A., I.B., F.G., I.J., I.J., B.., P.M., J.J., Z.D., M.V., D.P.,D.P., J.B., A.R., E.P., J.M., Z.M., Z.P., T.L., I.K., .H.,D.P., J.B., R.H., .L., M.G., D.A., S.V., I.P., I.G., .J., M.T., N.., A.P., M.P., A.., Z.R., A.K., J.G., Z. ., S.., V.Š., M.G., A.K., P.K., I.M., Š.Š., Z.Š., T.M. i mnogi drugi, odvodei ih na ispitivanje danju i nou pri emu su zarobljenike udarali rukama, nogama i palicama, prisiljavali ih na radove izvan logora, psihiki ih muili odvodei na lana strijeljanja te raznim drugim nehumanim nainima nastojali utjecati na psihiko slamanje zarobljenih osoba pa su tako u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991. u logorima u Begejcima i Stajievu za sad nepoznati uvari logora sustavno i svakodnevno fiziki i psihiki zlostavljali nezakonito zatvorene civile meu kojima su bili J.., P.R., I.O., K.A., S.Š., I.R., I.K., M.P., FV, V.I., I.G., S.P., I.., M.K., I.M., M.M., P.T., I.Š., S.D., D.Š., Z.H., G.P., S.B., A.M., I.L., D.L., .D., I.B., S.B., M.L., K.P., .R., L.P., .M., S.P., V.H., A.B., M.L., J.K., A.P., D.M., Z.P., T.., I.G., S.R., M.B., B.Š., M.K., J.K. i mnogi drugi, odvodei ih na ispitivanje danju i nou pri emu su zatoene civile udarali rukama, nogama i palicama, prisiljavali ih na radove izvan logora, psihiki ih muili odvodei na lana strijeljanja, zatoene ene sustavno i svakodnevno silovali te ih prisiljavali na druge sa spolnim odnosom izjednaene radnje te raznim drugim nehumanim nainima nastojali utjecati na psihiko slamanje zatoenih civila. Nadalje, od kraja studenog 1991. pa do svibnja 1992., u logoru Sremska Mitrovica, nakon što je naredbom Uprave bezbednosti SSNO za zapovjednika logora postavio sebi podreenog pukovnika J.M. (pokojni), koji takoer nije poduzeo ništa da se osiguraju osnovni ivotni uvjeti zatoenih osoba, te nije sprijeio da uvari i pripadnici vojne policije te sami ispitivai fiziki i psihiki zlostavljaju zarobljene osobe, nego su tijekom noi 19./20. studenog 1991., dok su ratni zarobljenici u autobusima ekali na ulazu u logor, nepoznati pripadnici vojne policije iz autobusa su izveli i pretukli zarobljenika .T., koji je uslijed zadobivenih ozljeda odmah preminuo; krajem veljae 1992., pripadnici milicije M.C., Lj.M. i M.K. ispitivali i pri tom fiziki zlostavljali zarobljenike M.K., I.F., I.M. i D.G. tako da su ih udarali šakama, nogama, gumenim i metalnim palicama po svim dijelovima tijela uslijed ega je M.K. zadobio prijelome I-III slabinskog kralješka, a I.M. prijelom IX rebra desno; u razdoblju od kraja studenog 1991. pa do svibnja 1992., za sad nepoznati uvari i pripadnici vojne policije te ispitivai, svakodnevno su rukama, nogama i palicama tukli ratne zarobljenike, pa su uslijed stalnog fizikog premlaivanja od zadobivenih ozljeda umrli zarobljenici J.B., Z.C., D.K., A.P., N.Š. i I.Š.; u razdoblju od kraja studenog 1991. pa do svibnja 1992., za sad nepoznati uvari i pripadnici vojne policije, svakodnevno su fiziki i psihiki zlostavljali više desetaka ratnih zarobljenika, meu kojima su bili A.D., V.L., B.J., M.N.A., .K., D.J., S.M., D.M., I.H., S.M., M.M., T.S., B.S., N.B., L.H., D.P., P.K., M.R., J.J., D.G., Z.D., A.Z., M.P., A.G., A.D., M.D., I.S., Z.D., M.V., V.P., A.K., A.Š., Z.S., F.B., D.., D.Š., D.Š., I.P., I.M., M.N., D.M., I.D., B.J., D.P., I.B., A.M., A.C., D.M., I.B., M.B., M.J., Z.A., D.P., Z.P., F.G., M.P., Z.B., J.B., M.., P.F., M.N., G.C., T.A., V.G., Z.M., A.Z., V.K., J.C., I.P., Z.K., V.K., I.M., K.N., D.G., R.A., F.N. I.L., P.M., Z.Š., F.Š., K.B., I.A., R.P., Z.A., I.B., F.G., I.J., I.J., B.., A.R., E.P., J.M., Z.M., T.L., I.K., .H., M.T., N.. i mnogi drugi, tako da su ih udarali rukama, nogama i palicama, te raznim drugim nehumanim metodama psihiki slamali zarobljenike; u razdoblju od kraja studenog 1991. pa do svibnja 1992., za sad nepoznati uvari i pripadnici vojne policije, svakodnevno su fiziki i psihiki zlostavljali više desetaka nezakonito zatvorenih civila, meu kojima su bili Z.P., D.B., B.T., V.D., R.E., K.S., L.P., T.I., J.B., J.H., I.G., Lj.P., R.M., A.S., M.M., I.H., I.Š., S.B., P.L., I.B.,
6
S.D., I.R., .Š., I.L., I.I., N.M., I.B., .J., D.B., P.T., J.Nj., ..B., S.G., E.., S.L., E.T., A.H., M.M., D.T.A., V.M., B.Š., I.K., M.P., F.V., I.V., I.G., S.P., I.., K.P., J.K., A.P., Z.P. i mnogi drugi, tako da su ih udarali rukama, nogama i palicama, zarobljene ene sustavno i svakodnevno silovali te ih prisiljavali na druge sa spolnim odnosom izjednaene radnje te raznim drugim nehumanim metodama psihiki slamali zatoene civile; od kraja studenog 1991. pa do veljae 1992., organizirao prebacivanje ratnih zarobljenika u logor u Nišu, koji se nalazio u dijelu zgrade zatvora u Nišu, gdje su za sada nepoznati uvari i pripadnici vojne policije svakodnevno rukama, nogama i palicama tukli zarobljenike, meu kojima su bili A.D., S.M., N.B., D.B., D.S., P.M., D.Š., D.M., D.Š., I.F., A.D., Z.P., I.D., D.P., D.P., M.R., J.S. A.Z., I.L., M.S., P.M., Z.Š., F.Š., K.B., R.P. i drugi, koji su uslijed navedenog zlostavljanja zadobili trajne zdravstvene posljedice; od kraja studenog 1991. pa do veljae 1992., organizirao prebacivanje nezakonito zatvorenih civila u logor u Nišu, koji se nalazio u dijelu zgrade zatvora u Nišu, gdje su za sada nepoznati uvari i pripadnici vojne policije svakodnevno rukama, nogama i palicama tukli zatoene civile, meu kojima su bili I.Z.P., P.R., I.O., J.H., I.H., N.M., S.L., S.B., K.A., S.Š., I.R., E.T., J.K., A.P. i drugi, koji su uslijed navedenog zlostavljanja zadobili trajne zdravstvene posljedice, dok je zarobljeni civil P.M. od posljedica batinanja i preminuo u navedenom logoru, Gradiška, u koji su dovedeni i protupravno zatoeni prethodno bespravno zarobljeni civili te pripadnici hrvatskih oruanih postrojbi, pripadnici vojne policije i uvari u logoru svakodnevno su fiziki i psihiki zlostavljali gotovo sve zarobljenike udarajui ih rukama, nogama, pendrecima, drvenim i eljeznim palicama, izvodili ih na pojedinana ispitivanja i premlaivanja, lana strijeljanja, predavali ih pripadnicima lokalne milicije koji su ih odvodili u Stanicu milicije u Okuanima i tamo fiziki zlostavljali do smrti, te dozvoljavali uvarima KPD Stara Gradiška fiziko zlostavljanje i muenje zatoenika, pa je uslijed toga kod zatoenika M.M., I.R., P.J., M.M, P.O., I.P., I.S., J.M., I.C., N.G., M.V., J.C., V.H., M.R., M.T., V.K., Z.K., D.B., A.H., S.V., Z.B., N.M., .P., J.S., T.., T.S., B.C., N.N., I.M., D.R., .V., Z., M.K. i .G. nastupilo teško narušavanje zdravlja, dok su teško tjelesno ozlijeeni zatoenici N.K., I.R., .. te R.K., a zatoenici logora M.T., I.Š., P.A., D.S. i I.G. su nakon predaje pripadnicima milicije i odvoenja u Stanicu milicije u Okuanima umrli nakon premlaivanja, dok su M.R. nakon premlaivanja ubili pripadnici vojne policije u samom logoru. Drugookrivljeniku M.. se stavlja na teret da je u razdoblju od poetka listopada 1991. pa do kraja prosinca 1992. godine, na napuštenom poljoprivrednom imanju u blizini mjesta Begejci i na napuštenoj stonoj farmi u blizini mjesta Stajievo u Republici Srbiji, za vrijeme oruanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, organizirao osnivanje logora u koje je dovedeno civilno stanovništvo meu kojima je bilo ena, starca i maloljetnika, te pripadnici oruanih snaga Republike Hrvatske prethodno zarobljeni na podruju Osijeka, Vukovara i okolnih mjesta te njihovo zatoenje u logorima Begejci i Stajievo, u kojima je u stajama za uzgoj stoke bez osnovnih higijenskih i ivotnih uvjeta, medicinske skrbi, tekue vode, dovoljne koliine hrane, odjee i pokrivaa bilo dovedeno i protupravno zatoeno civilno stanovništvo meu kojima je bilo ena, staraca i maloljetnika te više stotina prethodno zarobljenih pripadnika oruanih postrojbi Republike Hrvatske sa šireg podruja Vukovara i Iloka te drugih mjesta u Republici Hrvatskoj, kao nadreeni i stvarni zapovjednik oba logora ije su osiguranje obavljali njemu podreeni pripadnici JNA, odgovoran za primjenu ratnih i humanitarnih propisa meunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti zatoenih civila i ratnih zarobljenika, imajui nadzor nad podinjenim vojnicima koji su osiguravali logore, nije osigurao red i zakonitost u logorima, iako je znao da se u logorima dogaaju protupravne radnje i da su svi zatoenici izloeni fizikom i psihikom zlostavljanju, neki i do smrti, te da u navedenim
7
logorima ne postoje minimalni ivotni uvjeti dostojni ovjeka, nije poduzeo ništa da se takve protupravne radnje sprijee i nedostaci otklone kao i da se poinitelji kazne, te je svjesno pristajao da njemu podreene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama, prešutno dopustivši uvarima logora da svakodnevno sustavno fiziki i psihiki zlostavljaju zarobljenike udarajui ih rukama, nogama, kundacima, pendrecima i drugim palicama po cijelom tijelu, da zarobljene osobe tijekom noi izvode na pojedinana ispitivanja i premlaivanja, lana strijeljanja te prinudne radove izvan logora, uslijed kojeg su premlaivanja i zlostavljanja neki zatoenici izgubili ivote, pa su tako tijekom studenog i prosinca 1991. godine, u logorima u Begejcima i Stajievu, uvar logora I.V. zajedno s drugim za sad nepoznatim uvarima, pripadnicima JNA i srbijanske policije, tukao zatvorene civile i ratne zarobljenike šakama, nogama obuvenim u vojnike izme, palicama po glavi i tijelu, gurao im policijsku palicu u usta, te ih prisiljavao na pjevanje srpskih pjesama, pri emu je zarobljenicima zadavana velika fizika i psihika bol, pa su uslijed takvog fizikog iivljavanja od zadobivenih ozljeda preminuli zarobljenici I.K. i B.K.; u razdoblju od 20. studenog do kraja prosinca 1991. u logoru Stajievo, uvar logora S.B. svakodnevno fiziki zlostavljao zarobljenika I.K. tako da ga je tukao rukama, nogama i gumenom palicom po glavi i tijelu te mu prislanjao no na vrat prijetei da e ga ubiti; u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991., u logorima Begejci i Stajievo za sad nepoznati uvari fiziki zlostavljali ratne zarobljenike i neosnovano zatoene civile, pa su uslijed fizikog premlaivanja u logoru u Stajievu od zadobivenih ozljeda umrli zarobljenici I.K., B.K., B.K. i I.K., a u logoru u Begejcima Z.B.; u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991. u logorima u Begejcima i Stajievu za sad nepoznati uvari logora sustavno su i svakodnevno fiziki i psihiki zlostavljali ratne zarobljenike odvodei ih na ispitivanje danju i nou pri emu su zarobljenike udarali rukama, nogama i palicama, prisiljavali ih na radove izvan logora, psihiki ih muili odvodei na lana strijeljanja te raznim drugim nehumanim nainima nastojali utjecati na psihiko slamanje zarobljenih osoba; u razdoblju od poetka listopada do kraja prosinca 1991. u logorima u Begejcima i Stajievu za sad nepoznati uvari logora sustavno su i svakodnevno fiziki i psihiki zlostavljali nezakonito zatvorene civile, odvodei ih na ispitivanje danju i nou pri emu su zatoene civile udarali rukama, nogama i palicama, prisiljavali ih na radove izvan logora, psihiki ih muili odvodei na lana strijeljanja, zatoene ene sustavno i svakodnevno silovali te ih prisiljavali na druge sa spolnim odnosom izjednaene radnje, te raznim drugim nehumanim nainima nastojali utjecati na psihiko slamanje zatoenih civila. Kako je okrivljenik M.. u meuvremenu preminuo, to je upanijski sud u Osijeku rješenjem od 21. kolovoza 2013. protiv njega obustavio kazneni postupak. upanijsko dravno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 29. svibnja 2007. pred upanijskim sudom u Osijeku optunicu protiv M.C., LJ.M. i M.K. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH. Optuenicima se stavlja na teret da su neutvrenog dana krajem veljae 1992. godine, u zarobljenikom logoru u Sremskoj Mitrovici, Republika Srbija, u koji su u studenom 1991. godine nakon okupacije Vukovara dovedeni zarobljeni pripadnici Hrvatske vojske, kao pripadnici redarstvenih i oruanih snaga Srbije, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, u posebnoj prostoriji logora, jednog po jednog ispitivali te tukli i na druge naine zlostavljali zarobljenike, pa su tako dok su ispitivali M.K. te mu treeokrivljenik M.K. itao optunicu i traio da prizna, prvookrivljenik M.C. udario ga metalnim predmetom po kraljenici i šamarao ga tako snano da je od tih udaraca padao na tlo, drugookrivljenik
8
Lj.M. šakom ga udario u lice tako snano da mu je iskoila vilica te je pao u nesvijest, a kad je došao sebi, snano ga šakom udario u trbuh, nogama mu uhvatio vrat te ga zajedno s prvookrivljenikom M.C. udarao šakama po leima, a potom ga izveo na hodnik, udario ga nogom, postavio ga pred sliku Karadorevia, natjerao ga da je poljubi i stoji pred tom slikom, pa je uslijed opisanog zlostavljanja M.K. zadobio prijelome I-III slabinskog kralješka. Nadalje, ispitujui I.F., drugookrivljenik LJ.M. dao znak nepoznatom uniformiranom muškarcu da ga istue, pa je ovaj I.F. desetak puta udario gumenom palicom po leima, dok je prvookrivljenik M.C. ispitivao i optuivao I.M., drugookrivljenik LJ.M. tukao ga drvenim štapom po tijelu, a potom su ga obojica udarala rukama i nogama po tijelu, zadavši mu prijelom IX rebra desno. im je uveden u prostoriju za ispitivanje, drugookrivljenik LJ.M. i treeokrivljenik M.K. šakama su izudarali D.G. i dogurali ga pred prvookrivljenika M.C. koji ga je potom ispitivao, a kako je on optube poricao, okrivljenici LJ.M. i M.K. tukli ga šakama po glavi i leima, da bi ga potom prvookrivljenik M.C. tako snano udario šakom u glavu da je pao na pod te ga nastavio udarati nogama po tijelu, emu su se pridruili okrivljenici LJ.M. i M.K. snano ga udarajui nogama po svim dijelovima tijela. S obzirom da je bilo utvreno kako okrivljenik M.C. prebiva u Republici Srbiji, ije dravljanstvo ima, to su podaci iz ovog predmeta na temelju Sporazuma o suradnji u progonu poinitelja kaznenih djela ratnih zloina, zloina protiv ovjenosti i genocida1, dostavljeni na razmatranje Tuilaštvu za ratne zloine Republike Srbije. To je Tuilaštvo protiv njega 13. oujka 2013. podiglo optunicu te je pred Višim sudom u Beogradu osuen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Presuda nije pravomona. upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 23. srpnja 2002. optunicu protiv S.G. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. upanijski sud u Vukovaru ga je 24. rujna 2002. proglasio krivim, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, koju kaznu je preinaio Vrhovni sud Republike Hrvatske izrekavši mu 3 godine zatvora. Presuda je pravomona. Teretilo ga se da je 3. veljae 1992 u logoru Sremska Mitrovica, u koji su dovoeni zarobljeni pripadnici ZNG-a i MUP-a Republike Hrvatske i civili nakon okupacije Vukovara, kao pripadnik milicije tzv. „Republike Srpske Krajine“, protivno normama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, prilikom ispitivanja civila H.M., dok je ovaj stajao, a nakon što se od udaranja umorio okrivljenik .A., nastavio tui ve od ranije ranjenog H.M. pendrekom po cijelom tijelu, a naroito u predjelu trbuha i butnih mišia, zadavši mu pri tome veliki broj udaraca, a nakon toga ga nastavio naizmjence tui s .A., oko jedan sat, od kojih udaraca i bolova je H.M. poeo klecati i pomokrio se, da bi istog prestali tui tek na zahtjev nepoznatog oficira JNA. upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 3. veljae 2002. optunicu protiv .A. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH. upanijski sud u Vukovaru proglasio ga je krivim izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Presuda je pravomona. Teretilo ga se da je neutvrenog dana u sijenju i veljai 1992. godine, a zakljuno s 3. veljae 1992., kao kapetan I klase tzv. JNA, u zarobljenikom logoru Sremska Mitrovica, nakon okupacije Vukovara od strane neprijateljskih postrojbi, protivno odredbama 1 Tekst sporazuma dostupan je na stranici http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=649
9
meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, ispitivao i fiziki zlostavljao zarobljenike pripadnike Zbora Narodne Garde i civile, a meu njima F.K., H.M., I.M., I.B. i P.S., i to tako da je F.K. udarao pendrekom u trajanju od sat i pol vremena, dok je stajao vezan lisicama naizmjenino s drugim okrivljenikom po cijelom tijeku osim po glavi, H.M. istom palicom naizmjenino s okrivljenikom S.G. zadajui mu brojne udarce po vratu, trbušnom zidu i natkoljenicama koji se od brojnosti i teine udaraca pomokrio, I.B. je istim predmetom najmanje 5-6 minuta svom snagom dok se nije umorio, P.S. tukao oko 15 minuta po vratu i to zatiljku sve dok nije pao u nesvijest, izbivši mu pri tom dva prednja zuba, a I.M. tukao svom snagom u lea, nanosei im velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta. LOGOR STARA GRADIŠKA upanijsko dravno odvjetništvo u Poegi podiglo je 1. prosinca 2000. optunicu protiv J.R. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. upanijski sud u Slavonskom Brodu proglasio ga je krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda je pravomona. Stavlja mu se na teret da je od kraja svibnja 1993. do 16. studenog 1993., pridruivši se paravojnim formacijama ustrojenih radi rušenja ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske te protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, na podruju zapadne Slavonije, kao upravnik zatvora Stara Gradiška koji je bio pod ingerencijom tzv. „Republike Srpske Krajine“, nakon što su pripadnici tih formacija dovodili civile, protupravno ih drao zatoene pa je tako u navedenom vremenu drao civile S.P., F.S. i L.H., koje je ispitivao, a drugi uvari ih psihiki zlostavljali, civilnu osobu N.P., koja je takoer psihiki zlostavljana, saslušavao civile T..i J.B., koje su fiziki i psihiki zlostavljali uvari. Zbog istog kaznenog djela upanijsko dravno odvjetništvo u Slavonskom Brodu je 28. prosinca 2009. podiglo optunicu protiv J.P. te se predmet nalazi pred upanijskim sudom u Osijeku. upanijsko dravno odvjetništvo u Rijeci podiglo je 18. svibnja 2015. optunicu protiv T.V. i M.B. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH. Optunicom im se stavlja na teret da su u razdoblju od sredine studenog 1991. do svibnja 1992. godine, u Staroj Gradiški, za vrijeme oruanog sukoba izmeu aktivnog i rezervnog sastava tzv. JNA i teritorijalne obrane tzv. „SAO Krajine“ s jedne strane, i policijskih i vojnih jedinica Republike Hrvatske s druge strane, nakon što su N.G., P.O., Z.V., I.R., M.M., M.M., M.T., M.V., M.M., J.C., I.C., J.M., D.B., I.S., M.R., M.B., V.K., P.J., N.M., P.H., I.V., N.Š., J.Š., A.V., Z.K., S.V., A.H., I.P., V.H., D.T., I.T., M.S., M.L., A.D., M.S. te I.L. kao pripadnici aktivnog i priuvnog sastava Policijske postaje Slunj i Zbora Narodne garde, od strane neprijateljskih postrojbi zarobljeni, odvedeni i zatvoreni u logoru Stara Gradiška, kao pripadnici tzv. Martieve policije te ujedno vršei uvarsku slubu u navedenom logoru, zajedno s drugim nepoznatim uvarima, zatvorenike, suprotno odredbama ratnog i humanitarnog prava, drali u neljudskim uvjetima u hladnim prostorijama bez stakla i samicama, svakodnevno ih psihiki maltretirali na nain da su se morali meusobno šamarati i tui, skidali ih potpuno gole, polijevali ih naizmjenino hladnom i toplom vodom da bi potom tako mokri stajali na hladnoi, izgladnjivali ih i uskraivali im vodu, izvodili ih na lana strijeljanja i svakodnevno fiziki zlostavljali udarajui ih rukama, nogama, pendrecima,
10
kablovima i drvenim palicama, sve dok nisu razmijenjeni i prebaeni na slobodni teritorij Republike Hrvatske, uslijed ega je kod svih zatoenika nastupilo teško narušenje zdravlja, dok su pojedini zatoenici i teško tjelesno ozlijeeni i to: P.O. kojeg su za vrijeme ispitivanja tukli po cijelom tijelu, uslijed ega je zadobio natuenje lea i puknue bubnjia lijevog uha, D.T. kojeg su u više navrata tukli drvenim kundakom uslijed ega je zadobio prijelom 7. i 8. rebra lijeve strane prsnog koša, otvoreni prijelom druge kosti peša lijeve šake, prijelom završnog lanka treeg prsta desne šake i napuknue završnog lanka desnog kaiprsta, I.R. kojeg su tukli pendrekom, rukama i nogama po svim dijelovima tijela, uslijed ega je zadobio prijelom 6., 7. i 8. rebra desne strane prsišta, natuenje mozga s posljedinom postraumatskom encefalopatijom i natuenja s krvnim podljevima glave, vrata, desne strane prsnog koša i desne šake, M.T. kojeg su tukli rukama, nogama, kundakom, letvama uslijed ega je zadobio prijelom 11. i 12. rebra desne strane prsnog koša, V.K. kojeg su tukli rukama, nogama, kablovima, te je uslijed udarca nogom zadobio prijelom 5. i 6. rebra lijeve strane prsnog koša, D.B. kojeg su udarali iza uha, naredili mu da raširi ruke i noge i stane na none prste, a potom ga nogom i cipelom udarali izmeu nogu, skakali i igrali kolo po njemu, udarali ga nogama u trbuh, uslijed ega je zadobio prijelom 5. rebra lijeve strane prsišta i prijelom krune zuba, i A.V. kojeg su svakodnevno premlaivali pendrecima, kundacima, stolicama, icama, kablovima, toljagama i metalnim cijevima, uslijed ega je zadobio prijelom desne line kosti i prijelom nosne pregrade s pomakom. upanijsko dravno odvjetništvo u Slavonskom Brodu je 20. svibnja 2010. podiglo optunicu protiv S.K., M.D., B.D., R.D., D.., M.O., I.G., S.B. i .B. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. Optunicom se terete da su od 13. kolovoza 1991. do 17. studenog 1993. u Staroj Gradišci, tijekom oruanog sukoba oruanih snaga RH s bivšom JNA i pridruenim paravojnim formacijama, u prostoru bivšeg Kazneno popravnog doma (KPD) Stara Gradiška, u kojemu je bila smještena stanica milicije i zatvor, iji je upravitelj bio J.R., u koji su dovoeni i protupravno zatoeni civili meu kojima J.C., N.M., .P., M.R., I.S., J.S., T.., T.S., J.M., J.C., N.M., I.M., D.R., .V., Z.V., M.K., N.P., .G., N.K., I.R. i M.R., kao pripadnici Milicije - TO SAO Krajina, obnašajui dunost straara u zatvoru, postupali protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, na nain da su zatoene civile svakodnevno poniavali, tukli rukama i nogama te raznim predmetima, prisiljavali zatvorenike na dugotrajno uanje ili stajanje u stavu mirno, tjerali da se meusobno šamaraju, drali ih u hladnim i neosvijetljenim prostorijama u zimskim uvjetima, onemoguavali im minimum higijenskih uvjeta, prisiljavali ih piti vodu iz posude u koju su prethodno vršili nudu te im davali minimalne koliine hrane koja bi bila presoljena i pri tom im uskraivali pitku vodu, onemoguavali pruanje lijenike pomoi, pri emu se najviše isticao okrivljenik .B., uslijed ega su pojedini zatoenici zadobili tjelesne ozljede u vidu razderotina, krvnih podljeva po glavi i cijelom tijelu, nagnjeenja prsnog koša, ekstremiteta i bubrega i uslijed pretrpljenog straha znaajne promjene psihikog zdravlja, pa je tako N.K. zadobio nagnjeenja glave i tijela te gnojnu upalu kosti donje eljusti sa ošteenjem više zubi, I.R. nagnjeenje i potres mozga, te kao posljedicu doivljene traume posttraumatski stresni poremeaj, dok su M. R. hicima iz pištolja usmrtili. upanijsko dravno odvjetništvu u Osijeku je 14. studenog 2013. podiglo optunicu protiv G.B., M.., Z.R., N.P., S.B., M.Š., B.P. i P.G. i M.. zbog kaznenih djela ratnih zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH i kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. isotg Zakona..
11
Optunicom ih se tereti da su okrivljenik G.B. od kolovoza do 6. prosinca 1991., u Staroj Gradiški, kao zapovjednik zatvora koji se nalazio u prostorijama bivšeg Kazneno- popravnog doma, za vrijeme oruanog sukoba izmeu regularnih snaga hrvatske vojske i policije s paravojnim formacijama pobunjenih Srba i postrojbama JNA, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, znajui da pripadnici milicije SAO Krajine i vojne policije JNA zajedno s pripadnicima drugih paravojnih postrojbi uhiuju i dovode u zatvor civile hrvatske nacionalnosti s podruja Gornje Varoši, Malog Struga, Stare Gradiške i drugih okolnih mjesta te da su tako u zatvor dovedeni i bez ikakve zakonske osnove zatoeni M. F., M. G., L.M., M.J., I.P., .G., .., .H., D.S., N.V., M.T., P.A., I. G., I. Š., P.S., L.., S.M., T.G., .G., M.G., a uz njih kao ratni zarobljenik i pripadnik Hrvatske vojske J.K., iako je kao zapovjenik zatvora bio zaduen i odgovoran za primjenu odredbi meunarodnog ratnog prava o zaštiti civila i ratnih zarobljenika i osiguranje reda i zakonitosti u postupanju prema zatoenicima te za osiguranje osnovnih ivotnih uvjeta, svjestan da se zatoeni civili i ratni zarobljenik dre u nehumanim uvjetima i izgladnjuju, znajui da njemu podreeni uvari i druge osobe svakodnevno ulaze u zatvor i na razliite naine psihiki i tjelesno zlostavljaju, mue ikanjavaju zatoenike, nije poduzeo ništa da se takva nezakonita postupanja sprijee i suzbiju i poinitelji kazne, nego je dopuštao da njemu podreeni i druge osobe nastave s takvim radnjama, u emu je i osobno sudjelovao te ih svojim sudjelovanjem ohrabrivao na poduzimanje takvih radnji, pristajui na posljedice, pa je zbog toga, nakon što su nepoznati pripadnici paravojnih postrojbi 17. kolovoza 1991. uhitili i u zatvor doveli L.M., neutvrenog dana prilikom ispitivanja o navodnom posjedovanju oruja tukao ga i vukao za kosu, a potom naredio da ga odvedu u podrum u samicu i da stoji u vodi do pasa, gdje je potom drugokrivljenik M.. dolazio s nepoznatim straarom i tukao ga gumenom palicom radi pribavljanja priznanja, nakon što je 4. rujna 1991. u zatvor doveden .G., u više je navrata do 23. rujna 1991. k njemu u samicu s drugim nepoznatim straarima dolazio drugookrivljenik M.., tukao ga, stavljao mu no pod vrat i noem rezao ile na zapešu, nakon što je u rujnu 1991. drugookrivljenik M.. zajedno s pripadnikom vojne policije M.T. u zatvor doveo .H., nepoznati straari tukli su ga i muili, nakon što je 17. listopada 1991. drugookrivljenik M.. zajedno s M.T. u mjestu Bukovac uhitio P.S. i doveo ga u zatvor, dok je bio zatoen u samici u podrumu k njemu je u nekoliko navrata dolazio drugookrivljenik M.. i tukao ga pendrekom po rukama i kabelom po vratu traei od njega da prizna da je pripadnik HDZ-a, nakon što je 18. listopada 1991. kod mjesta Gornji Varoš zarobljen i u zatvor doveden pripadnik Hrvatske vojske J.K., dvojica nepoznatih pripadnika milicije prisilili ga da spuštene glave i s rukama na leima proe kroz hodnik pored postrojenih etrdesetak pripadnika milicije koji su ga udarali, a zatim su iste veeri nepoznati straari uestalo dolazili u eliju br. 1 i tukli ga, a nakon što je prebaen u sobu br. 7., zajedno s drugim nepoznatim pripadnicima milicije tamo je dolazio drugookrivljenik M.. i u više navrata tukao ga šakama, palicom, drvenom letvom i kabelom i psovao ga, nakon što je 18. listopada 1991. drugookrivljenik M.. s drugim nepoznatim pripadnicima milicije u blizini Gornjeg Varoša uhitio M.F. i doveo ga u zatvor, drali ga 6. prosinca 1991. bez hrane i vode, uslijed ega je izgubio preko 30 kilograma, nakon što je u rujnu 1991. uhien M.G. i doveden u zatvor, drugookrivljenik M.. zajedno ga s M.T. u više navrata izvodio iz zatvora na ispitivanje i pri tom ga tukao elektrinim kabelom i drvenom palicom, nakon što je 28. listopada 1991. drugookrivljenik M.. uhitio i u zatvor priveo .., u više navrata udarao ga šakama i nogama, uslijed ega je .. zadobio obostrano ošteenje sluha, nagnjeenje runih zglobova, glave i prsnog koša te ga pored toga prisiljavao na priznanje prijetnjama da e mu bombu staviti u usta, nakon što je 20. studenoga 1991. drugookrivljenik M.. zajedno s nepoznatim pripadnicima vojne policije u Gornjem Varošu uhitio i u zatvor doveo .G., dolazio tamo i u više ga navrata fiziki
12
zlostavljao drei ga licem prema zidu i zajedno s nepoznatim pripadnicima milicije udarao razliitim predmetima po leima, dana 6. prosinca 1991., znajui da upravu nad zatvorom preuzima JNA i da se zatoeni moraju pustiti na slobodu, dopustio drugookrivljeniku M.. da odabere i s više vojnih policajaca u Stanicu milicije u Okuanima odvede uhienike M.F., M.G., L.M., M.J., I.P., .G., .., .H., D.S., N.V., M.T., P.A., I.G., I. Š., P.S., L.., S.M.,T.G. i ratnog zarobljenika J.K., koje je prije odvoenja i sam poimenino prozvao, svjestan da e tamo biti izloeni daljnjem psihikom i fizikom muenju, što se i dogodilo, te su zbog posljedica zlostavljanja u Okuanima umrli M.T., I.Š., P.A., I.G., .H. i D.S.. Drugookrivljenika se tereti da je od u isto vrijeme i na istom mjestu nezakonito lišavao slobode civile i privodio ih u zatvor u bivšem Kazneno-popravnom domu Stara Gradiška, dolazio tamo sam ili s drugim pripadnicima pobunjenikih snaga i fiziki i psihiki zlostavljao zatoenike, te je neutvrenog dana nakon 17. kolovoza 1991. dolazio u zatvor s nepoznatim straarom i gumenom palicom tukao uhienog L.M. radi pribavljanja priznanja o navodnom posjedovanju oruja, u razdoblju od 4. do 23. rujna 1991., nakon što je u zatvor doveo .G., u više navrata dolazio k njemu u samicu i stavljao mu no pod vrat, noem mu rezao ile na zapešu te ga tukao, neutvrenog dana u rujnu 1991. zajedno je s pripadnikom vojne policije M.T. uhitio i u zatvor doveo .H., dana 17. listopada 1991. zajedno s M.T. u mjestu Bukovac uhitio P.S., doveo ga u zatvor i dok je bio zatoen u samici u podrumu, u nekoliko navrata dolazio i tukao ga pendrekom po rukama i kabelom po vratu, nakon 18. listopada 1991. u više navrata zajedno s nepoznatim pripadnicima milicije dolazio u sobu broj 7 i zarobljenog pripadnika Hrvatske vojske J.K. tukao šakama, palicom, drvenom letvom i kabelom te mu psovao ustašku majku, dana 18. listopada 1991. zajedno s nepoznatim pripadnicima milicije u blizini Gornjeg Varoša uhitio i u zatvor doveo M.F., nakon uhienja, M.G. u rujnu 1991., u više navrata ga zajedno s M.T. iz prostorija zatvora izvodio na ispitivanje i tukao elektrinim kablom i drvenom palicom, nakon 28. listopada 1991. u više navrata iz elije izvodio .. te ga udarao šakama i nogama i prisiljavao na priznanje prijetnjama da e mu bombu staviti u usta, uslijed ega je .. zadobio nagnjeenje runih zglobova, glave, prsnog koša i obostrano ošteenje sluha, dana 20. studenoga 1991. u Gornjem Varošu zajedno s nepoznatim pripadnicima vojne policije uhitio .G. i doveo ga u zatvor, pa ga nakon toga u više navrata fiziki zlostavljao drei ga licem prema zidu i zajedno s nepoznatim osobama udarao razliitim predmetima po leima, dana 6. prosinca 1991., znajui da upravu nad zatvorom preuzima JNA i da zatoene osobe moraju pustiti na slobodu, izvršio odabir zatoenika odredivši one koji e biti prebaeni u zatvor Stanice milicije u Okuanima, znajui da e tamo biti izloeni razliitim oblicima psihikog i fizikog muenja, pa je s grupom nepoznatih pripadnika vojne policije koju je predvodio, kad su zatoenici izvedeni ispred zgrade zatvora i prozvani, preuzeo zatoene civile M.F., M.G., L.M., M.J., I.P., .G., .., .H., D.S., N.V., M.T., P.A., I.G., I.Š., P.S., L.., S.M. i T.G. i zarobljenog pripadnika Hrvatske vojske J.K., koje je u kombi-vozilu prevezao u Stanicu milicije u Okuanima, pa su ve za vrijeme vonje zatoenici bili zlostavljani tako što su morali kleati dok su ih nepoznati pripadnici postrojbe vojne policije udarali po glavi i leima, a po dovoenju predao ih pripadnicima milicije koji su osiguravali zatvor, te tamo povremeno dolazio i zajedno s njima zlostavljao zatoenike M.T., I.Š., P.A., I.G., .H. i D.S. koji su od posljedica zlostavljanja umrli. Na istom mjestu i u isto vrijeme, treeokrivljenik Z.R. kao zapovjednik Stanice milicije u Okuanima, te okrivljenici N.P., S.B., M.Š., B.P. i P.G., kao pripadnici milicije SAO Krajine, treeokrivljenik Z.R. naredio da se zatoeni civili M.F., M.G., L.M., M.J., I.P., .G., .., .H., D.S., N.V., M.T., P.A., I.G., I.Š., P.S., L.., S.M. i T.G. zatvore u dvije prostorije improviziranog zatvora, iako je kao zapovjednik bio zaduen i odgovoran za primjenu odredbi meunarodnog ratnog prava o zaštiti civila te osiguranju reda i zakonitosti u postupanju prema zatoenicima kao i za osiguranje osnovnih ivotnih uvjeta, svjestan da se zatoenici
13
dre u nehumanim uvjetima i izgladnjuju, znajui da ih njemu podreeni pripadnici milicije zlostavljaju tako da ih dre bez hrane, vode i osnovnih higijenskih uvjeta, da ih prilikom svakodnevnih izvoenja na ispitivanja tuku gumenim i drvenim palicama, rukama, nogama, elektrinim kablovima i kundacima pušaka, mue elektrošokovima i šišaju škarama za stoku, prisiljavaju da diu uarene predmete, jedu sol, premlauju ih do smrti i izlau razliitim muenjima, propustio poduzeti potrebne mjere u okviru svojih ovlasti da se nezakonita postupanja podreenih sprijee, da se suzbiju dalja nezakonita postupanja i poinitelji kazne, te ih je svojim sudjelovanjem u fizikim zlostavljanjima i ohrabrivao na poduzimanje takvih radnji, dopuštajui da njemu podreeni nastave s takvim radnjama, pristajui na posljedice svojih i njihovih protupravnih radnji, te su tako okrivljenici Z.R., N.P., S.B. i B.P., nakon što su iz prostorije zatvora u više navrata izvodili M.F., etvrtookrivljenik N.P. tukao ga gumenom palicom i udarao ploštimice sjekirom po rukama, grudnom košu i u predjelu bubrega, petookrivljenik S.B. tukao ga eljeznom šipkom po šakama i stopalima, sedmookrviljenik B.P. muio ga elektrošokovima po glavi, a treeokrivljenik Z.R. nekoliko ga puta udario automatskom puškom, pri emu je M.F. zadobio ozljede tijela i opekotine ruku i nogu te od izgladnjivanja smršavio preko 30 kilograma, ime je teško narušeno njegovo zdravstveno stanje, šestookrivljenik M.Š. naredio M.G. da pojede šaku soli, zatim zajedno s još sedam nepoznatih pripadnika milicije tukao ga rukama, nogama i palicom po cijelom tijelu i naredio da s uarene pei rukom die poklopac, pri emu je M.G. zadobio opekline ruku i ozljede tijela i glave od kojih je gubio svijest, a .G. udarao kundakom i šakama, zbog ega je od zadobivenih ozljeda kod obojice ošteenika teško narušeno zdravstveno stanje; petookrivljenik S.B. i šestookrivljenik N.P. u više navrata upaljaem palili brkove .G., nareivali .. da kroz rešetke progura ruke i noge, a zatim ga udarali šipkom i puškom po rukama i nogama pa je .. zadobio nagnjeenja oba runa zgloba s oslabljenom snagom u obje šake te ozljede nonih zglobova, a M.G. tukli gumenom palicom, šišali škarama i pravili kri na glavi, a nakon batinjanja traili da golom rukom die uareni poklopac, uslijed ega je zadobio opekline obje šake, koje ozljede su trajno narušile njihovo zdravstveno stanje; sedmookrivljenik B.P. u više navrata iz zatvora izvodio P.S., naslanjao ga na zid i tukao, vodio ispred postrojenih milicionara tako da su ga udarali šakama, nogama ili šamarali, pri emu je P.S. zadobio ozljede obje šake s nastupom gangrene tkiva na desnoj ruci i posljedinom amputacijom dva prsta i iskrivljenjem palca, serijske prijelome rebara grudnog koša te kontuzije tijela i glave s hematomima na donjim ekstremitetima, što je teško narušilo njegovo zdravstveno stanje, a u više navrata šakama je tukao .G., šestookrivljenik N.P. u zasebnu prostoriju izvodio T.G., naredio da se skine do gola i tukao je gumenom palicom, rukama i nogama te joj palio noge strujom, a zatim prisiljavao da sa zatoenicima ima spolne odnose, a s uvarima ini spolno izjednaene radnje, zbog ega su nastupile teške psihike posljedice i fiziko narušenje njezinog zdravlja; okrivljenici Z.R., S. B., M.Š. i P.G. 6. prosinca 1991. zajedno pretukli M.T. zadavši mu ozljede vitalnih dijelova tijela, od kojih nije mogao stajati nego je puzao, a kad su ga vratili u eliju prijetili zatoenicima koji su traili da mu se pomogne, pa je M.T. od zadobivenih ozljeda 7. prosinca 1991. umro u eliji pred ostalim zatoenicima. Okrivljenici M.Š., N.P. i P.G. 7. prosinca 1991. iz elije izveli u hodnik I.Š. i tukli ga eljeznim šipkama po glavi i tijelu, nakon ega su ga vratili u eliju gdje je od zadobivenih ozljeda umro 9. prosinca 1991. pred ostalim zatoenicima; okrivljenici S.B., M.Š., N.P. i B.P. 9. prosinca 1991. iz zatvora u drugu prostoriju izveli i tako teško premlatili P.A. da je od zadobivenih ozljeda umro istog dana, a tijelo mu odvezli na nepoznato mjesto; okrivljenici S.B., M.Š. i N.P. 12. prosinca 1991. iz zatvora u drugu prostoriju izveli I.G. te ga tukli cjepanicama, rukama i nogama, od kojih ozljeda I.G. nije mogao hodati, a nakon toga ga vratili u eliju gdje je pred ostalim zatoenicima umro 20. prosinca 1991. Okrivljenici N.P. i B.P. 15. prosinca 1991. iz zatvora u drugu prostoriju izveli .H., pretukli ga i vratili u eliju
14
gdje je od zadobivenih ozljeda pred ostalim zatoenicima umro 20. prosinca 1991.; petookrivljenik S.B. 17. prosinca 1991. D.S. pred ostalim zatoenicima noem odsjekao prst i zarezao ga iza desnog uha, što je pokazivao ostalim zatoenicima traei da prst dotaknu, a nakon toga izveo ga u drugu prostoriju gdje ga je premlatio tako da su se jauci uli u eliji, pa ga je vratio cijelog okrvavljenog, a zatim ga sljedeu veer odveo iz zatvora te je njegovo tijelo pronaeno u bunaru u blizini Okuana. VELEPROMET upanijsko dravno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 16. srpnja 1996. optunicu protiv veeg broja okrivljenika zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te je 19. svibnja 2000. upanijski sud u Vukovaru donio presudu kojom je proglasio krivima, izrekavši im zatvorske kazne i to: R.J. u trajanju od 20 godina, D.S. u trajanju od 12 godina, N.. u trajanju od 20 godina (okrivljenik preminuo), D.F. u trajanju od 5 godina, S.S. u trajanju od 20 godina, M.K. u trajanju od 10 godina, S.C. u trajanju od 15 godina (nalazi se na izdravanju kazne zatvora zbog ovog kaznenog djela u Republici Srbiji), B.L. u trajanju od 20 godina, S.K. u trajanju od 8 godina, M.I. u trajanju od 13 godina, M.K. u trajanju od 6 godina, Z.S. u trajanju od 8 godina, G.M. u trajanju od 7 godina. Presuda je pravomona. Okrivljenike se tereti da su tijekom studenog i prosinca 1991. godine, nakon okupacije grada Vukovara od strane tzv. JNA i pridruenih paravojnih postrojbi, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kao pripadnici razliitih neprijateljskih postrojbi, (rezervnog sastava tzv. JNA, „šešeljevaca“, „arkanovaca“ i dr.), okrivljenik S.C., kao pripadnik rezervnog sastava tzv. JNA i vojne policije te u svojstvu straara na „Veleprometu“, noem prerezao vrat Z.B., koji je ubrzo uslijed iskrvarenja preminuo, ispalio kratki rafal iz automatskog pištolja u noge Š.L. i nanio mu prostrijelnu ranu lijevog koljena i desnog skonog zgloba, koje ozljede su teške prirode, iz skladišta „Veleprometa“ izveo zarobljenika S.R., kojemu se nakon toga gubi svaki trag, izdvajao civile i zarobljenike iz skladišta „Velepromet“ i odvodio ih na ispitivanje, gdje su biti zlostavljani i mueni, pa je tako vodio na ispitivanje i S.F. i A.H., izdvajao iz autobusa zarobljenike te ih tukao drvenom palicom, pa tako i M.F. Zatim da je zajedno sa okrivljenikom D.S., koji je kao pripadnik neutvrene paravojne postrojbe naredio zarobljeniku E.N. da tri prema kukuruzima, što je ovaj i uinio, uzeli automatske puške te ispalili svaki po nekoliko rafala prema E.N. i tako ga usmrtili. Okrivljenik R.J., izmeu zarobljenih civila izdvojio vukovarskog Roma Z., te ga zlostavljao s još neutvrenim osobama, a zatim pucao u njega iz automatske puške i usmrtio ga, zarobljenika F.G. uhvatio za kosu, okrenuo ga prema sebi, a zatim oštricom noa zamahivao s ciljem da ga ubode u glavu, meutim, kako se ovaj izmakao, posjekao ga po lijevoj strani ela i uboo noem iznad desne obrve, a kad ga je F.G. molio da ga ubije metkom, odgovorio mu je da prije smrti mora patiti te da e mu oi iskopati, nakon ega su ga nepoznati pripadnici neprijateljskih postrojbi oborili na zemlju, drei ga za ruke i noge, pa kad je R.J. prišao s noem u namjeri da mu odree glavu, naišao je nepoznati oficir JNA i u tom ga sprijeio; iz grupe zarobljenika izdvojio pripadnika albanske narodnosti imenom D., srušio ga na lea i dok su ga drugi pripadnici neprijateljskih postrojbi drali za ruke i noge, noem mu presjekao vrat i odrezao glavu i s tom glavom došao do drugog zarobljenika te mu rekao: „Sad si ti na redu“; zajedno s još nekoliko neutvrenih osoba, pucao iz automatske puške u lea više osoba (osam ili devet) koje su licem bile okrenute prema ici te ih tako postrijeljao, a odmah nakon toga, na isti nain, strijeljao još dvije osobe i to bivšeg pripadnika policije, nepoznatog identiteta, iz Sotina te pljakao zarobljenike uzimajui im novac, pa je
15
tako F.G. uzeo 2000,00 tadašnjih DEM i konano da je sudjelovao u fizikom zlostavljanju zarobljenih civila u Vukovaru. Okrivljenik S.S. se tereti da je ulazio u hangare traei i pokazujui izmeu zarobljenih civila tko je sudjelovao u obrani te ih odvodio prema ciglani, gdje su vršena strijeljanja, neovjeno postupao sa zarobljenim civilima, tako što ih je tukao, pa je tako kundakom puške i nogama pretukao brau M., pa je jedan od njih, ne mogavši izdrati tolike patnje, htio poiniti suicid, ali su ga drugi zarobljenici u tome sprijeili. Okrivljenik N.., je kao zapovjednik logora „Velepromet“, prilikom ispitivanja muio zarobljenike tako što je dopuštao drugim osobama da ih tuku palicama, rukama i nogama, sve kako bi od istih iznudio podatke, pa je tako postupio i prema zarobljenoj A.H., a i osobno ih je tukao i zlostavljao, pa je tako izmeu ostalih neidentificiranih osoba drvenom palicom po glavi i tijelu tukao D.L., a nakon takvog ispitivanja i muenja, slao bi pojedine osobe na strijeljanje, pa je tako po njegovoj naredbi ubijen I.R.. Okrivljenik B.L. se tereti da je ulazio u hangare na „Veleprometu“ te baterijskom lampom osvjetljavao ljude kako bi ih prepoznao, a zatim je neutvreni broj, ali najmanje dvadeset osoba, prokazao kao branitelje i izveo ih vani, meu njima i N.B., nakon ega bi se vani uli kratki rafali, a svim izvedenim osobama, pa i N.B., od tada se gubi svaki trag. Okrivljena S.K. tereti se da je u dva navrata, prilikom ispitivanja muila A.H., udarajui je „škorpionom“, a kad je pala, nastavila je udarati nogama, traei od nje da joj da odreene podatke te neovjeno postupala sa zarobljenim civilima, zastrašivala ih i terorizirala, pa je tako kod ispitivanja D.B., stavljala mu kuhinjski no pod vrat, a zatim je htjela ugasiti cigaretu na njegovom desnom oku, ali je u tome sprijeena od jednog vojnika. Okrivljenik M.K. tereti se da je pljakao imovinu zarobljenog stanovništva, pa je tako prislonio pištolj na elo zarobljenika R.G. i oduzeo mu iznos od 5000,00 tadašnjih DEM te da je prokazivao pojedine zarobljenike kao branitelje grada, pa je tako odveo na ispitivanje i V.K., kojemu se od tad gubi svaki trag. Okrivljenik M.I. se tereti da je nakon zarobljavanja prešao na stranu „šešeljevaca“, ulazio u hangare na „Veleprometu“ gdje je prepoznavao pojedine osobe kao branitelje, jer je s njima proveo vrijeme napada na grad, a zatim bi te osobe bivale izvoene vani, gdje su se uli pucnji, a tim se osobama od tad gubi svaki trag te da je neovjeno postupao prema pojedinim osobama, pa je tako eljeznim draem za oprugu, pretukao .M., udarajui ga po cijelom tijelu. Okrivljenika G.M. se tereti da je pljakao imovinu stanovništva, pa je tako na Ovari pretresao zarobljenike, uzimao im novac i pri tom ih tukao, oduzevši od D.B. 350,00 tadašnjih DEM i runi sat. Okrivljenika Z.S. se tereti da je pljakao imovinu stanovništva i uzimao novac od zatoenika, pa je tako i od R.M. uzeo 1400,00 tadašnjih DEM i 500,00 tadašnjih dinara. Okrivljenika D.F. se tereti da je u „Veleprometu“ na civilnog zarobljenika M.H. zamahnuo puškom u namjeri da ga udari, ali kako se ovaj izmaknuo, nastavio mu prijetiti batinama, ispitujui ga. Takoer se tereti da je zajedno s okrivljenikom M.K., koji je tad bio kapetan JNA u zarobljenikom logoru Sremska Mitrovica, koncem studenog 1991. godine, prilikom ispitivanja J.B. rekao okrivljeniku D.F. da dobro istue J.B., nakon ega ga je ovaj udarao eljeznim bokserom u stomak, a potom ga je M.K. ispitivao i tukao u stomak šakom te po nosu bokserom, nanijevši mu ozljede. Takoer se okrivljenika M.K. tereti da je u zarobljenikom logoru Stajievo, naredio da se istuku osoba prezimena R. i V.V. upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 3. srpnja 2000. optunicu protiv D.. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te ga je upanijski sud u Vukovaru 8. studenog 2000. proglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Presuda je pravomona. Okrivljenika se teretilo da je 20. studenoga 1991., nakon okupacije Vukovara od strane bivše tzv. JNA i ostalih paravojnih postrojbi, kao pripadnik potonjih, protivno
16
pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, izveo iz hangara „Veleprometa“, u kojem su bili prisilno zatoeni civili, i vodei V.P. te prolazei pored M.S., N.S., D.., M.S. i Z.M. rekao: „Vidite kako se ubijaju ustaše“, udarivši istog u lea pri emu su mu pale naoale, a kad je htio podii naoale, ponovo ga udario, a zatim iz automatske puške iz neposredne blizine u njega ispalio više hitaca kao i u dvije nepoznate civilne osobe, usmrtivši ih, a potom iz pištolja u njihova tijela ispalio još po hitac. upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 29. rujna 2006. pred upanijskim sudom u Vukovaru optunicu protiv S.D. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. Okrivljeniku se stavlja na teret da je 19. studenog 1991. u Vukovaru, po okupaciji grada, nakon što je ustrojen zarobljeniki logor „Velepromet“ u koji su dovoeni ratni zarobljenici i civili, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kao pripadnik teritorijalne obrane Vukovar, obuen u SMB odoru i naoruan automatskom puškom, nakon što mu je zapovjednik logora N.. naredio, izveo I.R., odvevši ga iza prvog hangara te u njega ispalio rafal iz automatske puške, usmrtivši ga na mjestu. upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 12. veljae 2007. optunicu pred upanijskim sudom u Vukovaru protiv J.R. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. Okrivljenika se tereti da je 19. studenog 1991. u Vukovaru, u krugu „Veleprometa“, po okupaciji grada, kao pripadnik paravojnih postrojbi, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, jednom rukom za glavu uhvatio D.Z., a drugom rukom mu noem prerezao vrat, tako ga usmrtivši. Osim ovih postupaka protiv poznatih poinitelja, u tijeku je kriminalistika obrada u cilju utvrenja drugih, za sada, nepoznatih poinitelja, bilo neposrednih, bilo po zapovjednog odgovornosti, zbog kaznenih djela ratnih zloina poinjenih na Veleprometu i to u upanijskom dravnom odvjetništvu u Osijeku, kao jednom od etiri specijalizirana dravna odvjetništva za postupanje u predmetima ratnih zloina. LOGOR MANJAA upanijsko dravno odvjetništvo u Splitu podiglo je 23. svibnja 1995. optunicu pred upanijskim sudom u Splitu protiv M.G. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH i kaznenog djela protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. istog Zakona. upanijski sud u Splitu okrivljenika je 26. lipnja 2000. proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Presuda je pravomona. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je u razdoblju od oujka 1992. do kraja rujna 1992. godine, obnašajui dunost zapovjednika „vanjske strae milicije republike srpske“ u logoru Manjaa, kod Banja Luke, u kojem su postrojbe tzv. „Vojske Republike Srpske“ drale u zatoeništvu preko 3000 osoba, smještenih u barakama u kojima su prethodno bile staje, i to na nain da je preko 700 osoba bilo smješteno u jednu baraku te iznimno slabo hranjeno, što je dovelo do njihove iznemoglosti i izgladnjelosti, a meu kojima su bile i civilne osobe lišene slobode na podruju Bosne i Hercegovine, kao što su B.D., T.D., I.V., T.B., D.D., te ratni zarobljenici zarobljeni tijekom oruanih sukoba i neprijateljstava meu
17
kojima i V.U., .T., S.Z., I.Z., D.G., F.M. i I.K., protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, budui da su pripadnici „vanjske strae“ kojima je on zapovijedao sudjelovali u sustavnom premlaivanju zatvorenika koje se provodilo u tom logoru, a koji su u pravilu ve ranije bili ozlijeeni prijašnjim udaranjima, i sam u nekoliko navrata udarao zatoene osobe, te što su pripadnici „vanjske strae“ pretraivali zatoene osobe i oduzimali im vrijedne predmete, sudjelovali u nonim prozivkama koje su završavale teškim, ak i do smrti, premlaivanjem zarobljenika, a sveukupnim takvim ponašanjem u logoru neki od zatoenika su zadobili teške tjelesne ozljede pa su tako V.U. slomljena etiri rebra, B.D. izbijeni svi zubi, a T.B. izbijen zub, time da su navedeni zatoenici zadobili i brojna nagnjeenja po tijelu. upanijsko dravno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 22. prosinca 2014. optunicu protiv R.A. kojem se stavlja na teret da je u razdoblju od 12. rujna 1991. do kraja 1991. godine, u logoru ratnih zarobljenika „Manjaa“ u blizini Banja Luke, za vrijeme trajanja oruanog sukoba izmeu oruanih snaga Republike Hrvatske s jedne i JNA i srpskih paravojnih formacija s druge strane, a nakon što je od potpukovnika JNA S.B. preuzeo zapovjedništvo nad navedenim logorom ratnih zarobljenika, kao potpukovnik JNA i zapovjednik logora ratnih zarobljenika „Manjaa“, imajui stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad pripadnicima osiguranja navedenog logora ratnih zarobljenika, a stoga i odgovornost za primjenu propisa meunarodnog ratnog prava, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, nareivao za sad nepoznatim pripadnicima osiguranja logora ratnih zarobljenika „Manjaa“ da fiziki i psihiki zlostavljaju zarobljene pripadnike ZNG i MUP-a RH, a takoer u istom razdoblju, znajui da se navedeni ratni zarobljenici fiziki i psihiki zlostavljaju i odvode na ispitivanja gdje su fiziki i psihiki zlostavljani, kao i da u navedenom logoru ne postoje minimalni ivotni uvjeti dostojni ovjeka, nije poduzimao ništa da takva nezakonita postupanja sprijee i ivotni uvjeti promijene ime je omoguio da njemu podreeni pripadnici osiguranja navedenog logora ratnih zarobljenika kontinuirano poduzimaju takve protupravne radnje, tako da su za sada nepoznati pripadnici osiguranja logora ratnih zarobljenika „Manjaa“ i drugi pripadnici JNA svakodnevno i sustavno fiziki i psihiki zlostavljali zarobljene pripadnike HV i MUP-a RH i to njih 364 na nain da su ih poniavali i psihiki zlostavljali te rukama, nogama i pendrecima, kao i drugim palicama udarali, premlaivali i na drugi nain, a sve zarobljene pripadnike ZNG i MUP-a RH izgladnjivali i smjestili u barake koje nisu grijane, bez pokrivaa, uslijed ega je zbog cjelokupnog takvog njihovog postupanja 1. studenog 1991. od zadobivenih ozljeda i preminuo S.R. LOGOR BILEA upanijsko dravno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je 11. srpnja 2000. optunicu protiv B.LJ. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH. upanijski sud u Dubrovniku 8. rujna 2000. donio je presudu kojom ga je proglasio krivim te mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Presuda je pravomona. Okrivljenika se tereti da je od 8. sijenja 1992. do konca 1992. godine u Bilei kao zapovjednik osiguranja sabirnog centra ratnih zarobljenika koji je bio osnovan unutar kasarne JNA 1. listopada 1991., na poetku napada JNA i pridruenih joj jedinica na dubrovako podruje i u koji je ta vojska smještala ratne zarobljenike i civile tako da je kroz isti do svibnja 1992. godine prošao neutvreni broj zarobljenih osoba od kojih samo 120 s podruja Dubrovnika, i u kojem je postupano prema zarobljenicima suprotno odredbama ratnog i
18
humanitarnog prava, i sam tako postupao tako što je u takvom ponašanju i sam sudjelovao i prešutno odobravao da se ratni zarobljenici i civili u svim prilikama tuku, uslijed ega je vei broj zatoenika i teško pretuen, da se psihiki maltretiraju ispod razine svakog ljudskog dostojanstva pa su tako primjerice tjerani jezicima brisati podove, lizati izme straara, pjevati etnike pjesme i slino, da u logoru nema odgovarajue higijene i lijenike pomoi kao i da se odreeni broj zatoenika ne prijavljuje meunarodnim organizacijama, tako da je ivot zatoenika predstavljao fiziko i psihiko muenje, uslijed ega je veina zatvorenika doivjela trajne povrede fizikog i psihikog zdravlja, a meu njima i .M., N.M., A.M., M.M., R.H., M.K., A.K., A.Š., M.B., M.N., V.G., D.M., P.Š. i B.B. upanijsko dravno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je 30. prosinca 2011. pred upanijskim sudom u Splitu, optunicu protiv N.V. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH. Okrivljenika se tereti da je tijekom druge polovice mjeseca prosinca 1991., za vrijeme okupacije šireg podruja Dubrovnika od strane JNA, u mjestu Gromaa u Dubrovakom primorju i Kuparima, u inu porunika iste vojske i na dunosti zapovjednika jedinice vojne policije i istraitelja, zarobljene pripadnika rezervnog sastava MUP-a Republike Hrvatske .M., N.M., M.M., .M., A.M. i S.B., znajui za propisana postupanja prema ratnim zarobljenicima i protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, nareivao vojnicima jedinice vojne policije kojom je zapovijedao da tuku zarobljenike, što su oni i inili, udarajui .M., N.M., M.M., .M., A.M. i S.B. rukama i nogama, policijskim palicama i kundacima pušaka u tijelo i glavu, pri tome ih vrijeali, pljuvali i prijetili da e ih zaklati, a prilikom ispitivanja na isti nain osobno ih tukao prijetio i vrijeao, nanosei im tako boli i teške patnje, uslijed ega je njihovo zdravlje trajno i teško narušeno. upanijsko dravno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je 15. oujka 1995. zahtjev za provoenje istrage upanijskom sudu u Dubrovniku protiv M.N. i D.V. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH i ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH, poinjenih u logoru Bilea, ali je istraga trenutno prekinuta budui su okrivljenici nedostupni tijelima progona. LOGOR MORINJ upanijsko dravno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je 23. studenog 1992. zahtjev za provoenje istrage protiv veeg broja osoba zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH te kaznenog djela protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. istog Zakona. Nakon što je utvreno kako šestorica od tih okrivljenika prebivaju na podruju Crne Gore te imaju dravljanstvo te drave, zbog ega nee biti izrueni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, na temelju Sporazuma o suradnji u progonu poinitelja kaznenih djela ratnih zloina, zloina protiv ovjenosti i genocida koje su Dravno odvjetništvo Republike Hrvatske i Vrhovno dravno tuilaštvo Crne Gore potpisali 28. srpnja 2006.2, podaci iz tog predmeta predani su tom tuiteljstvu radi poduzimanja kaznenog progona protiv tih osoba u Crnoj Gori zbog kaznenih djela poinjenih u logoru Morinj. 2 Tekst sporazuma dostupan je na stranici http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=649
19
Vrhovno dravno tuilaštvo Crne Gore podiglo je 15. kolovoza 2008. pred Višim sudom u Podgorici optunicu protiv M.G., Z.T., I.G., Š.L., I.M. i B.G. zbog kaznenih djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika. Tom im se optunicom stavljalo na teret da su od 3. listopada 1991. do 18. kolovoza 1992. za vrijeme oruanog sukoba u Republici Hrvatskoj izmeu JNA i hrvatskih oruanih snaga, na podruju opine Kotor, okrivljenik M.G., kao naelnik Slube bezbjednosti Komande pozadinske mornarike baze Vojno-pomorskog sektora Boka i istraitelj u tzv. „Centru za prihvat zarobljenika“ u Morinju, okrivljenici Z.T., I.G., Š.L., I.M. i B.G., kao pripadnici rezervnog sastava JNA, u svojstvu istraitelja rezervnog oficira zaduenog za administrativne i intendantske poslove, vojnog policajca i straara u tzv. „Centru za prihvat zarobljenika“ Morinj, kršei pravila meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, nareivali i provodili muenja, neovjena postupanja, nanošenja velikih patnji i ozljeda tjelesnog integriteta prema ratnim zarobljenicima i civilima, koji su u dovoeni s dubrovakog podruja, na nain da je okrivljenik M.G. nareivao straarima da tuku ratne zarobljenike i civile, a prilikom njihovog ispitivanja, u cilju iznuivanja iskaza, i sam ih vezane udarao šakama i pendrecima u predjelu glave i tijela. Okrivljenik Z.T. da je nareivao da se nad zarobljenicima i civilima vrše tortura i prinuda u cilju iznuivanja iskaza o njihovom sudjelovanju u hrvatskim oruanim snagama, na nain da je, kad ne bi dobio odgovor na postavljeno pitanje, pravio pauze u ispitivanju, tijekom kojih su, po njegovoj naredbi, u objekt ulazili straari i vojni policajci, koji su vezane zarobljenike i civile tukli pendrecima i šakama u predjelu glave i tijela, nakon ega se okrivljenik Z.T. vraao i nastavljao ispitivanje dok su okrivljenici I.G., I.M., Š.L. i B.G. zahtijevali od zarobljenika i civila da stoje ili klee s rukama iznad glave i licem okrenutim k zidu, a zatim ih udarali šakama, nogama, kundacima i elektrinim pendrecima po glavi i tijelu, izvodili iz objekta i na isti nain tukli, dok je okrivljenik I.G. nareivao straarima da fiziki zlostavljaju zarobljenike, a okrivljenik B.G. tukao zarobljenike vreama pijeska i prisiljavao ih da se meusobno tuku, u više navrata ih psihiki zlostavljao, tako što je iz puške pucao iznad njihovih glava, vodio ih na lana strijeljanja, stavljao im cijev puške u usta, primoravao ih da klee na koljenima i upaju travu, a okrivljenik I.M. ih prilikom podjele hrane, odlaska u WC i dok su prali vojnike zdjele, tukao metalnom vojnikom kuhaom i elektrinim pendrekom po tijelu, a posebno u predjelu genitalija, dok ih je okrivljenik I.L., prilikom od odvoenja i vraanja sa ispitivanja, tukao kundakom puške, pendrekom i nogama po tijelu, jahao ih i prijetio da e ih ubiti, ozljeujui tjelesni integritet i dostojanstvo vojnih zarobljenika i civila i to: J.H., D.K., S.S., A.P., J.B., I.Š., J.K., Z.U., T.K., S.R., N.M., I.Z., M.M., .M., B.T., N.U., M.K., L.Š., M.C., Z.B., I.V., Z.B., M.L., I.Z., N.N., P.A., P.V., B.J., S.B., .., V.V., I.K., A.., I.V., P.B., A.., .B., I.R., I.M., M.M., V.K., R.K., N.U., I.D., N.B., M.V., J.V., .B., J.P., B.B., B.., N.V.N., S.B., I.S., I.L., J.M., A.K., M.Lj., .V., .M., A.B., V.B., M.P., .V., P.B., B.B., A.M., M.S., D.G., N.Š., .S., I.L., V.B., M.D., J.R., A.M., V.O., N.A., D.B., L.P., M.Š., M.F., I.M., M.N., A.P., P.R., P.P., B.., A.R., A.B., N.K., N.Š., P.M., .B., K.L., R.M., M.S., T.K., .B., R.H., D.B., L.U., I.K., F.Z., I.B., A.., I.M., A.M., N.Š., I.G., N.M., I.A., I.K., B.G., M.M., M.J., I.L., M.B., G.M., A.C., I.., S.N., A.., I.., I.P., A.L., A.M., B.D., .I., A.B., I.K., A.K., N.O., P.P., M.D., B.P., I.B., N.B., J.B., D.S., .P., N.H., S.P., M.L., P.Š., I.R., J.P., I.O., M.B., N.., G.., N.M., S.I., P.M., I.K., P.P., J.P., M.K., V.V., sad pokojnih M.K., V.B., M.B., B.B., A.., N.Z., J.O., N. L., P. . i K. B. Viši sud u Podgorici je 31. srpnja 2013. donio presudu kojom je I.M. osuen na 4 godine zatvora, Š.L. i B.G. na po 3 godine zatvora, a I.G. na 2 godine zatvora. U istom
20
predmetu ranije su M.G., zapovjednik logora i Z.T. pravomono osloboeni od optube. Presuda je pravomona. Meutim, zbog kaznenih djela ratnih zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH poinjenih u Morinju upanijsko dravno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je 23. studenog 1992. istrani zahtjev protiv veeg broja okrivljenika. LOGOR BUJE upanijsko dravno odvjetništvo u Poegi podiglo je optunicu protiv R.A. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te ga je upanijski sud u Poegi 7. oujka 2003. proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 9 mjeseci. Navedena presuda nije postala pravomona budui je okrivljenik 14. travnja 2003. smrtno stradao u prometnoj nezgodi pa je postupak obustavljen. Stavljeno mu je na teret da je tijekom kolovoza do prosinca 1991. na podruju Pakraca, pridruivši se paravojnim formacijama koje su imale za cilj na teritoriju Republike Hrvatske stvoriti tzv. „Veliku Srbiju“, kao uvar u logoru Buje, koji su paravojne formacije formirale radi dranja i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kad je izmeu ostalih bio zatoen i civil J.J. iz Omanovca, psihiki i fiziki ga maltretirao tako što ga je polovicom listopada 1991. godine izveo van iz logora, znajui da je u par navrata ranije bio tuen do krvi, prilikom saslušavanja kao i da je krajnje fiziki iscrpljen, tjerao ga da nosi i prazni fekalije u poljski zahod, a kad ovaj zbog iznemoglosti to nije uspješno uio, tukao ga kundakom puške, što su promatrali ostali zatoenici i to M.M., P.K., F.C., A.R. i drugi te M.P. koji mu je pritrao dok je ovaj pao na zemlju, da bi u istom razdoblju neutvrenog dana zlostavljao zatoenika F.C., kojeg je jednom udario kundakom puške po leima u predjelu lijevog bubrega govorei mu: „Budi sretan što si ivi to zahvali majoru“, te ga jedne prigode udario nogom u stranjicu dok je nosio fekalije pa je od snanog udarca F.C. pao na tlo, pri emu ga je opsovao. Isto dravno odvjetništvo podiglo je 13. studenog 1995. optunicu protiv V.K. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH te ga je upanijski sud u Poegi 27. sijenja 1997. proglasio krivim zbog zlostavljanja izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Presuda je pravomona. Tereti ga se da je 21. kolovoza 1991. kao pripadnik pobunjenikih formacija tzv. teritorijalne obrane Pakrac, u improviziranom zatvoru na Grevici u koji je bio prisilno doveden civil F.G., fiziki ga zlostavljao udarajui ga rukama i nogama po cijelom tijelu, a zatim mu zerezao zapeše desne ruke govorei da eli vidjeti ima li „plavu krv“, a potom 31. kolovoza 1991. u logoru Buje zatoenog civila J.Š. tukao s drugim pripadnicima jedinice, pri tom upotrebljavajui telefonski kabel, a nakon tri dana ga iletom zarezao po testisima radi iznuivanja priznanja, te istog dana zatoenika J.C. fiziki zlostavljao. Takoer da je u drugoj polovici rujna mjeseca 1991. iz prostorije u kojoj su bili zatvoreni civili, izveo Z.K. te ga tukao zajedno s drugim pripadnicima jedinice, tako da su mu ruke zatezali u stolarskom škripcu te su mu ubrizgali injekciju nepoznatog sadraja, pri tome mu nanijevši teške i po ivot opasne ozljede od kojih je nedugo nakon toga i preminuo, a njegovo tijelo zakopali na neutvrenom mjestu.
21
Isto dravno odvjetništvo podiglo je 14. rujna 1995. optunicu protiv M.S. te ga je upanijski sud u Poegi 13. listopada 1995. osudio, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH. Presuda je pravomona. Stavlja mu se na teret da je u razdoblju od 19. kolovoza 1991. do 14. prosinca 1991., dobrovoljno se prikljuivši paravojnim formacijama kojima je za cilj bilo rušenje ustavno- pravnog poretka Republike Hrvatske, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kao straar u logoru Buje u koji su protuzakonito dovoeni civili i ratni zarobljenici, izmeu ostalog i Z.K., Z.E., Z.M., .N., M.Š., G.S., J.J., a kasnije su iz logora odvedeni i usmreni M.P., D.P., D.R., M.Z., J.B., B.D. i D.T., i sam sudjelovao prigodom zastrašivanja i protuzakonitog odvoenja i zatvaranja, nanosio zatvorenicima velike patnje i teško im narušavao zdravlje tako što je Z.E. i M.S. batinao elektrinim kablovima, nogama i drugim podesnim sredstvima, osobno odvodio grupe zatvorenika i prisiljavao ih na prinudni rad u okolici logora i okolnoj šumi te zajedno s drugim straarima provodio mjere izgladnjivanja, što je dovelo do teškog narušenja zdravlja zatvorenika, ozljeda tjelesnog integriteta i psihikih patnji. upanijsko dravno odvjetništvo u Poegi je 16. listopada 1995. podiglo optunicu protiv Z.P. i G.P. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te je upanijski sud u Poegi 22. studenog 1995. donio presudu kojom je ih osudio, izrekavši im kazne zatvora u trajanju od po 3 godine. Presuda je pravomona. Okrivljenicima se stavlja na teret da su u kolovozu 1991. godine, kao pripadnici pobunjenikih postrojbi, protivno pravilima meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, po naredbi pretpostavljenih zapovjednika kod mjesta Rodanik, na podruju Novske, uhitili kao taoce L.H. i T.. koji su imali posluiti za razmjenu pobunjenih srpskih pobunjenika. upanijsko dravno odvjetništvo u Poegi je 13. rujna 1995. podiglo optunicu protiv P.S. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te ga je upanijski sud u Poegi proglasio krivim, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. Presuda je pravomona. Teretilo ga se da je 7. rujna 1991. u Pakrakim vinogradima, protivno odredbama ratnog i humanitarnog prava, zajedno s drugim pripadnicima paravojnih formacija sudjelovao u uhienju civila Z.M., .N., S.S., G.., M.S. i D.N., koje je izvršeno pod prijetnjom oruja te je nareeno navedenim osobama da si vlastitim odjevnim predmetima zaveu oi, a zatim su provedeni u selo Kraguj, a odatle u logor na Buju, pri emu su putem udarani kundacima pušaka, rukama i nogama po tijelu, te su bili zatoeni u logoru kao taoci sve do 16. sijenja 1992., kad su u Staroj Gradiški razmijenjeni. upanijsko dravno odvjetništvo u Bjelovaru pokrenulo je istragu kaznenom predmetu protiv 12 okrivljenika zbog kaznenog djela ratnog zloina poinjenog na štetu ubijenih i nestalih logoraša logora Buje i to Z.B., J.B., B.D., I.E., Z.K., V.M., M.M., V.O., M.P., D.P., A.R., D.R., I.Š., M.S., D.T., I.T., D.T., N.Z. i M.Z., ali je istraga trenutno prekinuta budui su okrivljenici nedostupni tijelima progona.
22
LOGOR BERAK upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 5. travnja 2006. optunicu protiv S.P. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120 OKZRH, te ga je upanijski sud u Vukovaru 24. prosinca 2007. proglasio krivim, osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, koju kaznu je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinaio, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Presuda je pravomona. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je nakon okupacije sela Berak 2. rujna 1991. od strane tzv. JNA i paravojnih postrojbi, mjesta s veinskim hrvatskim stanovništvom, zatvaranja nesrpskog stanovništva u zgrade (hale) poljoprivrednog kombinata VUPIK u selu i potom odvoenja najmanje 100 civila u za to predvien i osnovan logor za stanovnike mjesta hrvatske nacionalnosti u kui suprunika P., u razdoblju od 2. listopada 1991. pa do 13. prosinca 1991., zajedno s drugim okrivljenicima odveo Z.L. i J.L. te odvodio zatvorenike iz logora u podrum susjedne kue, te kao straar, protivno odredbama meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, neutvrenog dana u navedenom razdoblju tukao M M., za vrijeme dok je pratio M.K. da ide hraniti stoku, tukao je od ega su joj ostajale modrice, gurnuo M.M. niz stepenice, uslijed ega je tako ozlijedila koljeno desne noge, izgubivši hrskavicu, tako da je i danas invalid, udario je rukom u predjelu usta tako da joj je izbio nekoliko zubi, dok su zatvorenici u logoru bili postrojeni, najmanje jednom pucao iznad njihovih glava te jednom u vrijeme kad je u sobi bilo najmanje pet zatvorenica, više puta prijetio da e ih pobiti govorei da je za to dovoljan jedan rafal, prisilio P.P. i njegovu suprugu M.P. da moraju stajati u stroju oko 1,45 sati oskudno odjeveni pri niskoj temperaturi na zamrznutoj zemlji, te u kui T.M. od njega uzeo 600 tadašnjih DEM i 1280,00 tadašnjih dinara. Protiv još 16 okrivljenika zbog ovog kaznenog djela ratnog zloina poinjenog u ovom logoru, upanijsko dravno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je 5. travnja 2006. optunicu te je postupak u tijeku pred upanijskim sudom u Osijeku. ZATVORI U KNINU upanijsko dravno odvjetništvo u Zadru podiglo je 12. oujka 1993. optunicu protiv S.P. i .K. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH te ih je upanijski sud u Zadru 25. travnja 1995. proglasio krivima i izrekao im kazne zatvora u trajanju od po 20 godina zatvora. Presuda je pravomona. Stavljalo im se na teret da su 27. svibnja 1992. u Kninu, kao zatvorski uvari u tzv. „Republici Srpskoj Krajini“, protivno odredbama ratnog i humanitarnog prava, u prostorijama stare bolnice, raznim predmetima, šakama i nogama prebili zatvorenika J.M. iz Bruške, koji je od zadobivenih po ivot opasnih povreda nakon puštanja iz zatvora 8. lipnja 1992. preminuo. upanijsko dravno odvjetništvo u Zadru podiglo je 8. veljae 1996. optunicu protiv .M. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH te ga je upanijski sud u Zadru 14. travnja 2005. proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda je pravomona.
23
Okrivljenika se teretilo da je u razdoblju od 10. listopada 1991. do 2. studenog 1991. u Kninu, tijekom trajanja oruanog sukoba izmeu srpskih paravojnih postrojbi i oruanih snaga Republike Hrvatske, kao pripadnik milicije tzv. „Republike Srpske Krajine“, protivno odredbama ratnog i humanitarnog prava, zajedno s drugim pripadnicima iste milicije, povremeno iz zatvora u Kninskoj tvravi dolazio u vojni zatvor u tzv. Junom logoru, pa šakama, gumenom palicom i kundakom puške, kao i nogama, uestalo tukao .F., N.B., L.Š., E.., D.. kao i sad pokojnog D.F., koji su zarobljeni kod vojarne Šepurine u Zadru kao pripadnici ZNG-a i MUP-a Republike Hrvatske i odvedeni u kninski zatvor, pri emu su svi zadobili tjelesne ozljede, a .F. je slomljeno šest rebara, izbijena dva zuba i napuklo stopalo lijeve noge. upanijsko dravno odvjetništvo u Zadru podiglo je 2. lipnja 1992. optunicu protiv N.M. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka 122. OKZRH, te ga je upanijski sud u Zadru 20. sijenja 1995. proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Presuda je pravomona. Okrivljenika se teretilo da je u razdoblju od rujna do sredine listopada 1991. u Kninu, tijekom trajanja oruanog sukoba izmeu srpskih paravojnih postrojbi i oruanih snaga Republike Hrvatske, kao pripadnik milicije tzv. „Republike Srpske Krajine“, protivno odredbama ratnog i humanitarnog prava, obavljajui poslove straara na Kninskoj tvravi i prostorima Stare bolnice, zajedno s ostalim straarima, naješe u nonim satima, volovskom icom, kabelom, drškom motike, šakama i nogama, uestalo tukao A.T., D.D., T.G., I.M., A.C., svi zarobljeni kao pripadnici hrvatskih oruanih snaga prilikom napada na Kijevo. upanijsko dravno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je 16. listopada 2007. optunicu protiv S.P. zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovništva iz lanka 120. OKZRH i kaznenog djela