Rasvjeta Sakralnih Objekata

Francesco Ianone, Serena Tellini

Rasvjeta sakralnih objekata ili

"Ubi Crux Ibi Lux"

PRVI PRIJEVOD ORIGINALA: Oleg Šegvić, TARGETTI SANKEY

Dr. Bernardin Škunca

DOPUNJENO IZDANJE: mr.sc. Ranko Skansi, dipl.ing.

Zagreb, 2008.

Rasvjeta sakralnih objekata – 2. prošireno izdanje (mr.sc. Ranko Skansi, dipl.ing.); Izvornik: Oleg Šegvić i dr. Bernardin Škunca

1 od 22

Rasvjeta sakralnih objekata Ovo dopunjeno izdanje brošure: Rasvjeta Crkava (čiji su autori bili Francesco Ianone i Serena Tellini, izdanje iz

1994. godine s oznakom ISBN 953-96775-6-4), zamišljeno je kao dorada osnovnih premisa iznesenih u prvom izdanju, temeljem iskustva kao i dopunskih informacija iz drugih izvora. Publikacija ima iste elemente, ali dorađene u kontekstu vremena kao i slikovnih primjera i ilustracija.

PROLOG Rasvijetliti umjetnost? Rasvijetliti povijest? Kako usporediti nešto više od sotinu godina električne rasvjete sa

stoljećima umjetnosti i arhitekture, ako ne s velikom poniznošću? Kako se možemo približiti monumentalnim prostorima toliko bogatim spiritualnošću, genijalnošću, kreativnošću, osim stojeći sa strane i puštajući da govore sami za sebe. Poštovati arhitekturu. Prikazivati bez prisutnosti. Ući u boje i teksture slične onima u kamenim artefaktima i starinskim finiturama. Uspjeti svjetlom diskretno rasvijetliti a pritom njegov izvor potpuno sakriti. Postati dijelom okružja. Ostati u tišini vizije. Upravo to svaki svjetlodizjner mora znati i toga se držati. Pravila umjetnosti su beskrajna i stoga se zaduženje povijesti i umjetnosti stopljeno u arhitekturi, obasjanoj prirodnim svjetlom, moraju poštovati i kod rasvjete umjentim svjetlom.

Rasvjeta povijesnih zdanja i umjetnički važnih i vrijednih arhitektonskih rješenja, uvijek je zadatak koji zahtijeva pažnju i kompetentnost. Svjetlodizajneri moraju uzimati u obzir dvije činjenice: konzervaciju i efektno rješenje. Oni su medijatori između stvarnih tehničkih potreba za rasvjetom i simboličnog aspekta svjetla, koje je iznimno pogodno za naglašavanje arhitektonskih artefakata.

KOME JE NAMIJENJEN OVAJ MATERIJAL Ovaj tekst je namijenjen arhitektima koji se bave ovom zahtjevnom problematikom. Nadamo se da može

poslužiti kao dodatno sredstvo, radni nacrt, praktična pomoć u prikupljanju stručnih tehničkih savjeta. Tekst je namijenjen također i svim svjetlodizajnerima, specijaliziranim projektantima, u nadi da će poslužiti

daljnjoj analizi i diskusiji.

KOME JE POSVEĆEN OVAJ MATERIJAL Posvećen je jednoj velikoj europskoj tvrtki, čija je ljubav prema umjetnosti u skladu s velikim tehnološkim i

umjetničkim znanjem, omogućila nastajanje čitave zbirke specijaliziranih rasvjetnih tijela za bogoštovna mjesta. Radi se o tvrtki Light Of Florence, iz grupe TARGETTI. Materijal je posvećen i izvornim autorima kao i prevoditeljima, fra Serafinu Sabolu, Guardijanu Franjevačkog samostana na Trsatu i gospodinu Olegu Šegviću, Project Manageru iz tvrtke Targetti.


2 od 22

PROJEKTIRANJE UNUTRAŠNJE RASVJETE U CRKVAMA Umjetno svjetlo koje se ne stvara od »plamena« (svijeća, vatra) jedno je od novijih blagodeti čovječanstva, ova

banalna činjenica je pravi i stvarni izvor svih problema koje susrećemo koliko u projektiranju toliko i u analizi ovoga pitanja.

Ova nova dimenzija nam je, međutim, toliko bliska, tj. poznata, da ulazeći u našu povijesnu memoriju uspijeva je na izvjestan način uvjetovati. Naše poimanje efekata koje proizvodi umjetno svjetlo na predmetima i u prostorima potpuno je isto za izložbene postave, za televizijske, kazališne ili kino emisije i predstave, kao i za ostale stvari koje nas okružuju. Potpuno drukčije doživljavamo dimenziju prirodnog svjetla, tj. kao nešto urođeno, pa poimanje dnevnih mijena kao nešto što nije nikada isto, ovisi o »objašnjenjima« koja primamo od našeg DNA.

Cilj je ovoga teksta pružiti materijal za raspravu, dati početni poticaj za dublju analizu teme, želeći biti samo prvo približavanje mogućnostima shvaćanja umjetnog svjetla u odnosu na prirodno, ali ne u apsolutnim kriterijima, već samo glede rasvjete u crkvi.

Ono o čemu će se govoriti u ovom tekstu bit će korisno u rasvjetljavanju liturgijskih prostora, pod uvjetom da projektiranje i upotreba umjetnog svjetla prolazi kroz analizu i postojanje prirodnog svjetla, gdje se umjetno svjetlo važe i dovodi u suodnos s prirodnim, jer ne postoji uvijek apsolutno rješenje. Geografska pozicija, način izlaganja svjetlu, te orijentacija same građevine stvaraju polazište za spomenutu pretpostavku. Prirodno svjetlo nije statično, jer doživljava promjene tijekom dana.

Činjenica da se liturgijske svečanosti uglavnom odvijaju tijekom dana kao i činjenica da je ova tema potanko iznesena u tekstu broj 30 u Pastoralnoj noti »Projektiranje novih crkvi«, koju je Biskupska komisija za liturgiju Talijanske biskupske konferencije izdala 18. veljače 1993., potaknula nas je da opišemo naša iskustva, za koja se nadamo da mogu postati predmet daljnje rasprave, proširujući time određene ideje i na crkve od umjetničkoga i povijesnog značenja.

Osnovno polazište je u svakom slučaju načelo da su u crkvi, posredstvom prirodnog svjetla, moguće radnje kao što su čitanje i kretanje, pa bi stoga umjetno svjetlo moralo biti primarno upotrijebljeno upravo u tom pravcu.

ZAŠTO RASVJETNI PROJEKT? Zato da se »planiraju i projektiraju« efekti svjetla, umjesto da se oni događaju slučajno, ili da su plod isključivo

projekta elektroinstalacija. Rasvjetni projekt je neophodan ukoliko želimo imati viziju promjena samog ambijenta uvođenjem umjetne

rasvjete; rasvjetni projekt pretpostavlja sve »rasvjetne efekte«, bilo sporedne ili glavne, i zadaća projekta je da artikulira i režira njihovo pojavljivanje u svrhu stvaranja različite rasvjetne slike.

Važno : Neizbježnim mjenama prirodnog svjetla moraju u pravilnoj mjeri odgovarati i promjene umjetnog svjetla.


3 od 22

Ono što se ponekad zaboravlja, jest činjenica da je u rasvjetnom projektu jedna od određujućih sastojnica, režija rasvjete, tj. raspored koji je usklađen za današnju uporabu.

U crkvi-novogradnji, dakle u crkvi koja tek nastaje, rasvjetni projekt mora biti apsolutno razrađen i usklađen s arhitektonskim projektom, u fazi dok ovaj posljednji tek nastaje, jer je to jedini način da pozicije i način uklapanja rasvjetnih tijela u ambijent budu u čvrstom skladu s arhitekturom odnosno namjenskim elementima arhitekture.

U slučaju kad se projekt rasvjete radi naknadno, sa sigurnošću se može reći kako postoji velika vjerojatnost da rasvjetna tijela budu u neskladu s prostorom, kao i da nije više tako jednostavno pronaći najkvalitetnije i najekonomičnije varijante za postizanje željenih »rasvjetnih učinaka«.

PROJEKT RASVJETE Ne postoji apsolutno niti jedna metoda, niti jedan sustav za izradu apsolutno dobrog rasvjetnog projekta, kao

što ne postoji receptura za izradu dobrog arhitektonskog projekta. Dobra arhitektura ovisi o dobrim profesionalcima, pa tako i za dobru rasvjetu vrijedi isti kriterij, kao što statički proračun nije sam po sebi dovoljan za projektiranje vrhunskog djela arhitekture, tako niti tehnika izrade rasvjetnog proračuna nije dovoljna apsolutno sama proizvesti vrhunski rasvjetni projekt od teško uhvatljive tvari kao što je svjetlo.

Ono što namjeravamo izložiti u nastavku samo je traženje, približavanje izvjesnom logičkom "kosturu" u fazama izrade rasvjetnog projekta, koji treba poslužiti samo kao okvir, kao ideja za projektanta rasvjete. Treba također naglasiti da taj okvir vrijedi jedino kod izrade projekta u crkvama. U slučaju drugih prostora i drugih tema mijenja se i projektni zadatak, kao i sam krajnji cilj rasvjete.

NEIZOSTAVNO

Usklađenost i paralelnost izrade rasvjetnog projekta i projekta elektroinstalacija je od osnovne važnosti, te jamstvo dobrog rezultata. Ukoliko je obrada usklađena moguće je uvijek izvršiti izmjene i ažuriranje, ili npr. u povijesno starijim građevinama prelaziti u sljedeće faze izvršenja projekta imajući uvijek u vidu ukupnu viziju efekta rasvjete. Upravo u izbalansiranim odnosima odabranih rasvjetnih tijela , nalazi se tajna dobrog rezultata.

Nadalje, crkva je mjesto vrlo određene namjene, za slavljenje bogoslužnih obreda, mjesto za pojedinačnu

molitvu. Ta namjena ostaje nepromjenjiva i prvotna u razradi projekta, te se ne smije naknadno mijenjati ili narušavati. Umjetnička dimenzija je druga važna komponenta projekta, i čini ga bitnim u rasvjetljivanju crkava, naročito

tamo gdje je crkva značajan spomenik jedne regije, kulture i povijesti. U svakom slučaju, bogoslužni obred (bez obzira na broj umjetničkih vrijednosti u građevini) glavno je polazište

za razmišljanje. To je osnovna premisa. Izrada rasvjetnog projekta crkve mogla bi proći kroz određenu metodološku konstrukciju izrade projekta, čime

se ostvaruje sigurnost i dosljednost stalnog nadzora pojedinih faza projekta, osiguravajući tako optimalnost ukupnog projekta.


4 od 22

Optimalno, projekt bi se trebao odvijati u sljedećim fazama: A - RAZVOJ I IZRADA FILOZOFIJE SAMOG PROJEKTA

- analiza i traganje za bitnim odrednicama projekta B - ODREĐIVANJE CILJEVA, OBJEKTIVA - studija arhitektonskih i namjenskih elemenata C - HIPOTEZA RASVJETNIH EFEKATA KOJE TREBA PROJEKTIRATI

- projektna ideja D - PROVJERA SVJETLOSNIH EFEKATA - svjetlotehničke probe E - RASVJETNA REŽIJA - rasvjetne scene F - PROVJERA INSTALACIJA I RASVJETE G - RAZVOJ I POSTAVKA PROJEKTA

ANALIZA FUNKCIJA Ovime se misli na pažljivu analizu količine i kvalitete slavljenja bogoslužnih obreda. Jasno je da se od dnevnog

slavljenja Euharistije u manjim župnim crkvama prelazi na mnoštvo ostalih obreda u velikim katedralama, što samo po sebi definira obveze projekta.

Tu treba dodati i vremensku komponentu, trajanje pojedinačnih molitava, kao i analizu trajanja i učestalosti slavljenja svetih sakramenata. Trajanje i učestalost određujući su faktori kod izbora rasvjetnih izvora, jer se nalaze u direktnoj vezi s potrošnjom (količina potrošene električne energije) kao i vijekom trajanja žarulja. Dakle, analiza kvalitativnog i kvantitativnog skupa svih liturgijskih službi je elementarna polazna aktivnost.

Radi boljeg razumijevanja možemo pokušati navesti jedan primjer; jasno je da možemo predložiti halogenu žarulju tamo gdje njezina uporaba nije neprekidna kroz duže vrijeme (uskrsna bdjenja), dok je na mjestima stalnog rasvjetljavanja puno ekonomičnije predvidjeti žarulje s dužim vijekom trajanja.

ANALIZA ARHITEKTONSKOG BITKA Treba nadalje priči brižljivoj analizi ciljeva arhitektonskih sadržaja i njihovog povijesnog i projektnog značaja

ovisno o tome radi li se o staroj ili novoj građevini. Isto treba učiniti i s umjetničkim elementima interijera. Takvu analizu treba provesti tako da se vodi računa i o dnevnom prirodnom svjetlu za već postojeće građevine, dok kod novogradnji ovu komponentu treba predvidjeti.

Proučavanje prirodnog svjetla u crkvama oduvijek je bio posao od izuzetne važnosti, i evidentno je kako su je klasični neimari često ostvarivali na zadivljujući način.

Vjerujemo da se isto može ostvariti i s umjetnim svjetlom.


5 od 22

ANALIZA UMJETNI ČKOG BITKA Uvijek je u doživljaj samog ambijenta, a time i njegovih umjetničkih vrijednosti povijesnim i starim građevinama,

a često i u novogradnjama, u najčvršćoj vezi s postojanjem prirodnog svjetla. U svakom vremenu tema svjetla je bila osnovni, kroz vrijeme promjenjiv izražajni i simboličan motiv i temelj

arhitektonskog projekta. Valja poći od činjenice da sam položaj i orijentacija građevine moraju biti usvojeni, pa do toga da treba proučiti već i odnos koji se stvara bilo s postojećom bilo s budućom gradskom rasvjetom. Ne postoji, u stvari, nikad idealan rasvjetni prjekt sam za sebe. Svjetlo je relativan materijal. Dobro osvjetljeni zvonik u jednom izdvojenom selu gubi važnost kad ga se prense u gusto naseljenu strukturu grada. Magično osvijetljen sat u tami gubi znakovitost ako je zvonik lociran u gradskom ambijentu prepunom (npr.) dućana.

Istovremeno, lagano naglašavanje izdvojene i prepoznatljive građevine žutim svjetlom može pridonijeti njezinoj boljoj percepciji, nekritička primjena ovakve tipologije dovodi do toga da veliki broj prekrasnih crkvi na izdvojenim brežuljcima postaje neprepoznatljiva arhitektonska masa. Upravo zbog toga ne postoje i ne mogu postojati formule i rješenja koja su dobar recept za sve.

U povijesnim građevinama ispitivanje postojećeg sadržaja od primarne je važnosti za izradu projekta umjetne rasvjete, jer arhitektonski zahtjevi kao takvi moraju biti u potpunosti shvaćeni od strane projektanta rasvjete.

Tu se ulazi u održavanje same građevine, pa osvijetliti znači ponekad i promijeniti samu percepciju ambijenta. Svjetlo je jedan od onih elemenata kao što su muzika i miris, koji naglašeno utječu na naše doživljavanje stvari.

Poštivanje određenosti arhitektonskog i umjetničkog cilja u odnosu s prirodnom svjetlošću od bitne je važnosti. Nadalje, briga o površinama i eksponatima jako osjetljive fizičke postojanosti (freske, platna, drvene skulpture)

predstavlja pravi način da se dobije ukupna sagledivost problema. U povijesnim građevinama problem očuvanja je dvostruk, s jedne strane usklađivanje pogleda s cjelokupnom

građevinom i sa svim njezinim umjetničkim vrijednostima kao cjeline, a s druge strane fizičko očuvanje sloja »kože« samih umjetničkih eksponata. Svijest o svjetlu kao određujućem faktoru koji stvarima može podati različitu težinu i značaj, a time i način njihova promatranja, samo doprinosi shvaćanju zahtjevnosti ovakve analize. Svjetlo je element koji nije lako otklonjiv, odnosno moguće je vrlo lako ukloniti sam izvor koji ga emitira, ali je puno teže ukloniti zbir informacija i perceptivnih doživljaja koji dolaze od slike.

U potrazi smo za vremenom, kada će gotika i dalje "stremiti u vis" i da neće prijeći u uvjerenje da iznad nekih projektora što su smješteni na kapitelima, postoji tko zna kakav misteriozni luk.

ANALIZA BOGOSLUŽNIH MJESTA Analiza pojedinih mjesta (oltar, ambon, svetište, kor), tj. prostora gdje se obavljaju liturgijske službe, za

projektanta rasvjete je od temeljnog značenja, jer određuje i uvjetuje cilj rasvjetne režije. Treba uzeti u obzir da se većina obreda odvija po danu, pa projekt rasvjete mora voditi računa o suodnosu s

dnevnim svjetlom, a naročito o njegovim mijenama u raznim godišnjim dobima. Dakle, potpuno je različito govoriti o nekoj liturgijskoj svečanosti u listopadu ili npr. u veljači. Mijenja se i kut ulaza svjetla kao i boja svjetla. Promjena kvalitete prirodnog svjetla treba biti ispitana temeljito.


6 od 22

ANALIZA TROŠKOVA I POTROŠNJE Treba ispitati i ukupne moguće troškove, promatrajući ih i kroz problematiku troškova održavanja i kroz moguću

potrošnju, kako generalnu tako i relativnu. Pretjerani planovi bez mogućnosti realizacije ne služe ničemu. Dakle, i ekonomski faktor utječe na konačni izbor rasvjetnih elemenata i određuje sam projekt.

ZAKLJU ČNA RAZMATRANJA Mnogo je napisano o temi svjetla, bilo kao simboličkom, fizičkom, ili kao literarnom elementu. Jedan od

osnovnih obilježja tog elementa je mogućnost određivanja kvalitete. Svjetlo je komponenta koji se veže za stvari i površine, te određuje njihovo doživljavanje. Određuje ih, dakle,

ali ih i mijenja. Tama je, upravo obrnuto, element koji onemogućuje doživljavanje, što je moguće samo u usklađenom odnosu

između dva elementa; ne postoji apsolutno svjetlo kao niti apsolutna tmina, već postoje sam nebrojeni odnosi tih elemenata. Doživljavanje prostora postiže se uočavanjem sjena u prostoru, pa je iluzorno govoriti o ambijentima koji su rasvijetljeni malo ili mnogo.

Malo ili mnogo u odnosu na što? Doživljavanje prostora prolazi kroz odnos svjetlo-sjena, svjetlo-tama. Ta postavka je od temeljnog značenja za projektiranje rasvjete, pa svaki put kada se želi stvoriti rješenje koje

ne odiše prirodnošću, vrši se prisila na prethodni odnos i to na krivi način. Jaki kontrasti između svjetla i sjene određuju jedan "neprirodan", umjetan učinak, koji stoga može biti gotovo spektakularan.

Rasvjetna rješenja crkve i povijesnih građevina ne mogu se temeljiti na spektakularnosti. Iz toga proizlazi da se dobar projekt izrađuje u primjerenom balansiranju između rasvijetljenosti i sjajnosti

(upotrijebivši tehničke izraze); dobar rezultat ovisi o poznavanju i sposobnosti usklađivanja komponenti svjetla u odnosu na zahtjeve. Nastajanje projekta, jednostavno rečeno, može biti popis svih ciljeva koje treba dostići kao odgovor na učinjenu analizu. Postavka samog projekta je eksplicitno određena metodama koje treba odabrati, vodeći računa o zaprekama iz analize i o kvaliteti rasvjetnih učinaka.

Kako je svjetlo relativan element, u ovoj će se fazi precizirati također i prostome i arhitektonske značajke koje se povezuju sa svjetlom.

KRITERIJI Osnovne grupe su uglavnom ove: - vanjska rasvjeta - pomoćna i/ili panik rasvjeta - svjetlo za čitanje - svjetlo za doživljavanje arhitektonskog i umjetničkog bitka - svjetlo za pojedinačnu molitvu - svjetlo za obrede i svečanosti


7 od 22

Ove osnovne kategorije ne govore ništa o mjestima koje treba osvijetliti niti o samoj rasvjetnoj režiji, već samo grupiraju osnovne potrebe. Npr. ako uzmemo posljednju grupu i razmišljamo o svjetlu za slavljenje svakodnevne Euharistije ali i o svjetlu za posebno svečane prilike, vidimo da se radi o dva različita događaja, pri čemu je najvjerojatnije da su izvori svjetla na neki način istovrsni, pa je korisno promatrati ih kao jednu temu, budući će imati zajedničke određene tehničke rekvizite.

Ne bi se smjela, npr. zaneemariti činjenica da je za vrijeme pojedinačne molitve potrebno vidjeti čitati; itekako je potrebno, ali u odnosu na opću razinu rasvjete, pametno bi bilo rasvjetu za čitanje smatrati kao posebni dio, dok je bolje precizirati da u prostoru za pojedinačnu molitvu moramo prvenstveno omogućiti i čitanje.

Dakle kriterij prve generalne podjele isključivo je tehnički.

CILJEVI Ciljevi rasvjetnog projekta moraju biti dosegnuti preko kriterija generalne podjele, oslanjajući se upravo na

izvršenu analizu.

PRIJEDLOG Za pravilno postavljanje prijedloga, neophodno je potanko navođenje kvantitativnih elemenata koji čine ideju

vodilju. Znajući kako se dobar projekt temelji na preciznim međusobnim odnosima, za pojedine stavke su naznačene minimalne i maksimalne razine, dok je za ostale dan samo postotni odnos. Primjer, rasvijetljenost bočnog oltara može biti korektna ako se srednja rasvijetljenost njegovih vertikalnih površina u odnosu na srednju rasvijetljenost vertikalnih površina apside nalazi u omjeru 1 :1,2.

Naravno, u obradi srednjih veličina svakako treba uzeti i indirektne rasvijetljenosti koje se ostvaruju sekundarnom rasvjetom površine iz pozadina.

Znamo da se naše zapažanje temelji na vidnom osjetu, a naša slika se temelji na pregledu površine. Ono što omogućuje naš ukupni vizualni doživljaj je percepcija same površine.

Doživljavanje arhitektonskog bitka određuje se kompozicijom srednjih razina rasvijetljenosti. Neke od proporcija su:

1 za gledanje detalja odnos između podloge i detalja 1 : 1,8 2 za gledanje oltara i menze odnos s podlogom 7:1 3 za gledanje npr. ambona u odnosu na cijeli ambijent u svečanim prilikama je 2 : 1 4 za gledanje tijeka određene službe (pokajanja npr.), odnos između vertikalnih površina podloge i samog puta 1:1 5 za gledanje skupa odnos između vertikalne i horizontalne osvijetljenosti 1 : 0,25 6 za gledanje predvoditelja odnos između vertikalne osvijetljenosti prolaza i poda 8 : 1 7 za gledanje predvoditelja odnos između vertikalne osvijetljenosti prolaza poslužitelja i vertikalne osvijetljenosti prolaza kraj sjedišta 2 : 1 8 za ophodne obrede odnos između fokusiranih točaka slavlja i oltara 2 : 4


8 od 22

Ovdje se prije svega govori o teoretskim odnosima, koji trebaju poslužiti ksao orijentir u projektiranju, no jasno je da u novogradnjama centralna pozicija prezbiterija često čini te omjere teže primjenjivima. Ipak, stalno pridržavanje ovih omjera može biti samo velika pomoć u izradi projekta kao i o ostvarenju optimalnih rezultata bez ekstravagantnih efekata. Kvalitetan učinak dobiva se samo istraživanjem svih odnosa od kojih su navedeni samo oni osnovni. Naravno, u crkvama izrazitih dimenzija, bilo zbog posebnog položaja kora ili veličine prezbiterija, navedeni parametri moraju biti promatrani ovisno o višeznačnosti kutova gledanja.

RAZINE RASVJETLJAVANJA ODRE ĐENIH POZICIJA Napomene koje slijede žele samo ukazati na preporučljivu srednju količinu svjetla, na orijentacijskoj visini 60

cm od poda, na visini sjedenja i klečanja. Maksimalne i minimalne količine mogu varirati ovisno o datoj situaciji. Naravno, date veličine samo su naznake, jer ih moramo staviti i u odnose kako s okomitom pokri-venošću tako i s indirektnim refleksijama.

svjetlo za čitanje 80 - 150 lux svjetlo za okupljanje 50 - 90 lux pomoćno svjetlo 40 - 50 lux svjetlo za oltarski stol 400 - 1000 lux svjetlo za ambon (besjedište) 300 - 800 lux

Suvišno je napomenuti da u ovim prostorima moramo izbjeći svaku formu zasljepljivanja, koja može nastati

nestručno postavljenim i orijentiranim reflektorima. Oltar je uvijek centralna točka, i kao takvu je trebamo promatrati u svakoj rasvjetnoj situaciji, jer je središte cijele

građevine. Naglašavanje oltara je od primarne važnosti, naravno uvijek diskretno, ali istaknuto.


9 od 22

Određeni problemi nastaju i stoga što se na oltaru obavljaju čitanja. Knjige za čitanje često su presvučene "patinom". Dakle, osim izbjegavanja bilo kakvog zasljepljivanja svećenika, treba voditi računa i o refleksiji materijala koji se čita, uzevši u obzir i razinu prije spomenute rasvjetne pokrivenosti.

Važno je napomenuti kako u nužnosti usklađivanja vertikalnog rasvjetnog učinka, neće biti nužna ujednačenost u svetištu, naprotiv!

Osim do sada spomenutoga, važne su i slijedeće kategorije:

• određivanje napojnih (elektro) točaka, • naznake za izbor tipova žarulja, • naznake za električnu snagu, • naznake za fotometrijsku kvalitetu samih rasvjetnih tijela.

ISTRAŽIVANJE KVALITETE Istraživanje kvalitete rasvjetnih efekata u prijedlogu može imati dominantno značenje, pa je vrlo teško dati

precizne naznake. U svakom slučaju pokušat ćemo dati nekoliko savjeta. Svaki rasvjetni izvor zrači specifičnom bojm, kroz koju ga upravo i doživljavamo. Dakle, boja je jedan od značajnih karakteristika koje projektant rasvjete ima na raspolaganju; ona je od

osnovne važnosti za doživljaj ambijenta. Izbor rasvjetnog izvora prema "kromatskom načelu" nije nužno uvijek opravdan u crkvama. Pokušajmo samo

zamisliti jedan umjetnički izrađen drveni luk u relativno novoj, modernoj crkvi, koji već sam po sebi toplinom materijala traži izvor s naglašeno toplom bojom. Ali koliko toplom?

Pravilnije je u razgovoru s arhitektom doći do ideje koju je zamislio, i na taj način odrediti gradaciju. Naravno, o nakani arhitekt treba voditi računa i kod starijih građevina. Nikakva pretjeranost nije dobrodošla. Svjetlo nema to pravo.


10 od 22

Naravno, teško je čitati arhitekturu, pogotovo ako već odavna postoji. Svjetlo u crkvama je samo element potpore, koji ne smije izlaziti iz ukupne definicije prostora. Svjetlo mora biti sinkronizirano i uravnoteženo, te samo tako određuje kvalitetu projekta.

Osvjetliti pojedini dio povijesne arhitekture znači razumjeti ga, moći ga čitati, stoga možda više od informatičkih

pomagala specijalnih efekata zahtijeva kulturu, smisao za estetiku i umjerenost. Ujedno, radi se i o velikoj odgovornosti. Mi danas prenosimo budućnosti velike rasvijetljene lukove današnjice,

nastale i projektirane da ih se gleda u polumraku, kako bi izgledali stariji i tajnovitiji, čak osvježene kako bi nam govorili o tajni. Kultura televizijske i kinematografske slike danas ide za tim da od svega stvori spektakl. Ovim izazovima umjereni svjetlodizajner ne smije podleći, već ostati doslijedno umjeren.


11 od 22

Današnja kulturna znatiželja nameće opažajnost da bi se doživjelo i pamtilo. Postoji li srednja varijanta? Sigurni smo da je već mnogo toga bilo isprobano, ili bolje rečeno, da se slijede banalna rješenja koja kasnije postaju "dobra" za sve slučajeve iz razloga što su gotova, spremna, pa tako manje zahtjevna.

Tipičan primjer kako ne treba uvijek postavljati stvar na "arheološki" način je koncept lustera. Nastao iz razloga kvalitativne mobilnosti (na jednom mjestu veliki broj svijeća), s mogućnošću vješanja i jednostavnog održavanja, danas se modernizirao dovodeći električnu energiju umjesto svijeća. Naravno, urezalo nam se u sjećanje upravo njegovo formalno obilježje, te ga zamišljamo odmah od kristala ili mesinga. Samo ga zamišljamo.

Ono, međutim, što nam se sigurno nije urezalo u pamćenje jest sam rasvjetni efekt koji bi nam samo kinoaparat mogao evocirati. Točno. Hoće li se rasvjetni efekt koji danas postavlja instalater, arhitekt ili svjetloprojektant, zaboraviti s isto tolikom vjerojatnošću? Što će biti sačuvano u povijesnoj arhitekturi jedne crkve, njezina bit ili njezina pojavnost? Koliko će od toga biti preneseno kruženjem informacija na buduće generacije?

Da ostanemo pri istoj temi, valja reći da je u izradi rasvjetnog projekta u crkvi često preporučljiv "koncept" lustera. To je bit. Dakle potrebno je odmaknuti se od dogme, te prodrijeti i shvatiti krajnji efekt.

Ta preporuka mora imati svoje izrazito obilježje, mora se uklopiti u prostor. Mora emitirati svjetlo koje

omogućuje čitanje. Tu je iluminotehnika jednostavna. Iluminotehnika će zasigurno biti u mogućnosti snabdjeti taj "luster" kvalitetnom opremom, optičkim dijelom i

žaruljama koje u potpunosti rješavaju problem čitanja. Međutim, taj "luster" može imati i samo prividnu vrijednost, tj. može izgledati kao rasvjetno tijelo koje proizvodi vidljivo svjetlo, a da uopće nije tako. Može samo figurirati (opremljen


12 od 22

žaruljama niske snage i visoke iskoristivosti), dok bi glavni akteri bili upravo kvalitetne optičke grupe. Dakle, prvi akter, lažan ali vidljiv, dobro odmjeren sa stvarnim odašiljačima može garantirati dobre rezultate. Ali zašto ga onda staviti? Zato jer mi doživljavamo ukupnost svega.

Ono što mi vidimo nije svjetlo već rasvijetljenost predmeta i prostora u koje stiže svjetlo. I tu nam se vraća

"koncept" lustera kao protagonista. Čvrst, jasan i stabilan, topao i u stanju dočarati nam kućnu atmosferu. U odličnoj ravnoteži rezultata najbolje prilagođenog crkvi, kako modernoj tako i staroj.

Međutim, sustavi regulacije puštenog vala svjetla nikako nisu preporučljivi, jer pokretljivost svjetla u trenucima svečanosti smeta i proizvodi kazališne efekte. Ti sustavi regulacije mogu biti upotrijebljeni samo u slučajevima koji predviđaju intervenciju eksperata svjetlodizajna, i samo u tim slučajevima se može doći do vrhunskih rezultata, uzevši u obzir sve poteškoće u dobivanju skladnih rješenja. Osnove svjetlotehnike nas uče kako se različitim temperaturama svjetla rasvjetljavaju povijesni objekti, naglašavajući pritom važne reljefne strukture i elemente, dok se različitim bojama (kombinacije R-G-B-) pokušavaju animirati moderne arhitekture. Ponekad, ova je opcija dopuštena i u kontekstu sakralnih objekata modernog dizajna. Međutim, od presudne važnosti u ovom kontekstu je ekspertna procjena same boje kao i njezine zamjene drugom bojom. Scenariji ovih izmjena moraju biti detaljno proučeni i u suglasju sa župnikom definirani. Često je kao pomagalo u tom smislu potrebno koristiti fotosimulacijske metode, kada se predloženim izmjenama boja, na računalnom modelu, kroz animaciju, prikazuje krajnji rezultat.


13 od 22

KRITIČNI IZVORI SVJETLA Niti jedno rasvjetno tijelo nije samo po sebi neprikladno u kontekstu rasvjetnog projekta u crkvi. Sve je

upotrebljivo, uz napomenu, da je puno jednostavnije koristiti specijalizirane svjetiljke. Problem dimenzija same konstrukcije je sadržaj o kojemu se vrlo često raspravlja. Današnja industrija je razvila

savršena rasvjetna tijela za rasvjetljavanje ogromnih prostora (industrijski i sportski objekti), koja daju mogućnost apsolutnog nadzora svjetla. To je upravo ono što u našem slučaju moramo izbjegavati! Crkva nije tenisko igralište (premda ponekad ima slične dimenzije), a nije ni garaža. Naglašeno inzistiranje na potpunoj ujednačenosti dovodi do prividno značajnih iluminotehničkih rezultata ali istovremeno vrlo lošeg dojma rasvjete u crkvi.

Tehnika je sama za sebe neprimjenjiva u ambijentima gdje prevladava ljudska vrijednost. Rasvjetna tehnika ima vrlo određene veličine. Svjetlo u jednoj crkvi poprima vrijednosti ljudske kulture.

Pažnju treba posvetiti i problemu zasljepljivanja. Dimenzija svjetla koju treba izvesti je ona koja pruža učinak zajedničke "svečanosti" i punog sudjelovanja. Kada rasvjetno tijelo zasljepljuje, proizvodi neugodan učinak za ljudsko oko, stvara rješenje koje nije primjereno s gledišta iluminotehnike, a povrh svega izaziva psihičku nelagodu, što je u slučaju rasvjetljavanja crkve u potpunoj suprotnosti s učinkom zajedništva. Dakle izravna rasvjeta mora biti dobro nadzirana i vođena.

SVJETLOTEHNIČKE PROBE U dobroj analizi ovoga sadržaja uključujemo zatim sadržaje koje treba istraživati, ispitivati, provjeravati. Jednom pojedinačno navedeni upotrebljivi izvori svjetla, zamišljene točke napajanja, izabrane kromatske

dominante i opisani rasvjetni učinci koje se želi postići, prelaze u fazu PROVJERE, tj. SVJETLOTEHNIČKIH PROBA. U ovoj fazi tražimo potvrdu za dobar izbor žarulja koje nam jamće dugi vijek trajanja, naročito ako su smještene

na teško dostupnim mjestima. Npr. ne preporučuje se uporaba žarulja kraćeg vijeka trajanja na vijencima, gdje je


14 od 22

obično visina 9-10 m, jer bi njihova česta zamjena podigla troškove održavanja do nerazumnih granica. Bolje se odreći rasvjetnog učika. Dobrim projektom se obično nemože predložiti samo jedno rješenje.

Svi vodeći proizvođači rasvjetnih tijela u stanju su ponuditi uslugu nadzora i provjere iluminotehničkih rezultata. Iluminotehnička provjera je u ovoj fazi od temeljne važnosti. Rasvjetna tehnika danas može, uz pomoć informatičkih sustava, provjeriti i kvantificirati rasvjetne učinke. Možda još jedino nije u stanju potpuno pokazati stvarne učinke, jer rasvjetni učinak doživljava potvrdu jedino gledanjem uživo. Svaki intrument koji služi u tu svrhu je dobar, uključujući i svjetlotehničke probe.

Također, moramo voditi računa i o standardima i normama vezanim za elektroinstalacije, gdje ne smije biti improviziranja, jer ne možemo izmisliti sigurnost, niti nova pravila.

Jedno od sljedećih važnih pitanja je i mjesto na koje se postavlja svjetlotehnička tehnologija. U starijim crkvama ne možemo predvidjeti komplicirane instalacije čije bi izvođenje bilo moguće uz (za objekt) devastirajuće radove. Dakle, ponekad upravo tamo gdje bi morala stajati svetiljka, prema teoretskim izračunima, to nije moguće učiniti. Budući danas postoji veliki dijapazon specijalističkih proizvoda koji omogućuju prilagodbu raznim situacijama, treba se iscrpno informirati i iz velike ponude izabrati adekvatne izvore svjetla.

U svakom slučaju ukupan projekt treba biti provjeren i odobren od meritornih ustanova.


15 od 22

FORMALNO UKLAPANJE Nakon što je projektant izabrao rasvjetna tijela, ona se moraju i formalno uklopiti u ambijent. Često je rasvjetno

tijelo samo "uređaj za rasvjetu", pa ga se u sveukupnosti prostora mora brižljivo sakriti, koliko god je to moguće. Svako rasvjetno tijelo ima svoju dimenziju, kao i tehnološke uvjete psotavljanja, o čemu se mora također voditi računa. Taj je argument direktno povezan s arhitekturom. Ponekad se zaboravlja da osim što taj svjetiljka emitira direktno svjetlo, postaje i integralni dio prostora svojim oblikom, bojom i dimenzijama.

Prelazeći na konkretan primjer, dovoljno je pomisliti na zidnu svjetiljku koja rasvjetljava npr. luk, omogućavajući široku indirektnu pokrivenost, ali ostavljajući jasan pečat svoje forme na zidu, kao i mogućnost izvjesnih sjena.

Dakle, doživljavajući sjenu svjetiljke, kao dio ambijenta, analiziramo kako će se npr. njezina forma uklopiti u crtež na zidu? Skladno?

RASVJETNA REŽIJA Zašto rasvjetna režija? Iznad svega zato što definiranjem različtih scena paljenja, dolazimo do zaključka kako

se jedna svjetiljka može koristiti u raznim situacijama (štedeći u svemu), kao i stoga što upravljanje raznim rasvjetnim situacijama uz pomoć specijalističkih uređaja omogućuje optimalno vođenje ukupnih instalacija.

Moramo predvidjeti različite rasvjetne scene, jer su i službe koje se obavljaju u crkvi različite. U nastavku dajemo jedan teoretski prijedlog, uz napomenu da ne postoje unaprijed gotova rješenja.

Razina 1 - SVIJETLO ZA ODRŽAVANJE Ova razina mora jamčiti osnovne radnje održavanja čak i kada je crkva prazna ili bez odvijanja svetih obreda.

Ovdje treba predvidjeti samo neke svjetiljke i to po mogućnosti one iste koji služe za čitanje, jer se radi o što je moguće


16 od 22

više difuznom svjetlu. Treba paziti i na brzinu paljenja, jer ta rasvjeta mora imati mogućni brzog paljenja, barem u blizini ulaza u sakristiju.

Ovdje su dostatne vrlo male razine rasvjete pa može poslužiti i tzv. "panik" rasvjeta, naročito u novogradnjama.

Razina 2 - SVJETLO ZA SVAKODNEVNO ČITANJE Ovo svjetlo obuhvaća svjetiljke koje trebaju osigurati mogućnost čitanja. Ova razina je svakodnevnog karaktera

a uključuje rasvjetljavanje svetišta, sjedišta, ambona i oltara, te mora biti dobro izbalansirana pri korištenju samo nekih rasvjetnih tijela koja se upotrebljavaju u rasvjetljavanju svetišta i oltara.

Treba ostaviti također izvjesnu mogućnost rezerve za rješavanje te razine, s dodatnim podjelama, jer prema mijenama dnevnog svjetla treba mijenjati i umjetno svjetlo. Taj koncept je primjenjiv i u slučaju kapele, tamo gdje ona postoji.

Posebnu pažnju treba pridati kapeli gdje se čuva Euharistija (u novokonstruiranirn crkvama), gdje, povrh opisanog, treba diskretno naglasiti i tabernakul.

Razina 3 - SVJETLO ZA NEDJELJNE SLUŽBE Ovdje govorimo o svim operativnim aparatima koji se koriste za čitanje i dijelu onih koje možemo nazvati

akcentnima (za naglašavanje arhitekture). Kriterij kojim se služimo u ovoj razini je arhitektonskog ali i tehničkog karaktera: potrebno je osigurati situaciju u kojoj se neće stvoriti pretjerano rasvijetljene vertikalne površine kako ne bismo doveli voditelja slavlja u položaj nasuprot svjetlu, ali isto tako ni premalo, kako kontrast ne bi bio prevelik. U takvoj situaciji pale se i rasvjetna tijela svetišta, ambona i, naravno, oltara. Svakako, bit će upaljena i rasvjetna tijela na ulazu radi naglašavanja i određivanja prigode.

Razina 4 - SVJETLO ZA SVE ČANE OBREDE Ovdje se radi o logičnom pojačanju razine 3, s istraživanjem rasvjetljavanja arhitekture i novog usklađivanja

rasvljetljenosti svetišta.

Razina 5 - RASVJETA ZA POSEBNE SVE ČANOSTI Ovdje govorimo o pripremi posebnih rasvjetljavanja za specijalne prilike kao što su bdjenja ili posebne svete

mise. Toj razini moramo dati maksimalnu fleksibilnost upravljanja.

Razina 6 - RASVJETA ZA MOLITVU Radi se o svakodnevnom svjetlu, kada nema svete mise. Takvo svjetlo se koristi duže, pa moramo voditi

računa i o realnim troškovima potrošnje. U starim građevinama ta razina djelomično obuhvaća i svjetlo za doživljavanje arhitektonskog bitka, s važnom

razlikom da mora istovremeno pridonijeti i povremenom čitanju. Ta razina podrazumijeva i lagano naglašavanje tabernakula i naravno, još jednom oltara. Čak i kada nema svete mise, oltar uvijek ostaje fokusna točka. Naravno, to rasvjetljavanje oltara nije jednako prethodnim slučajevima, pa se još jednom naglašava potreba usklađenja različitosti rasvjetljavanja. Kao primjer može se uzeti i postojanje velikog ciborija u starim crkvama gdje, budući da je i ciborij rasvijetljen, treba voditi računa o podizanju svjetlećih tijela za oltar.


17 od 22

Razina 7- RASVJETLJAVANJE ZA PRIGODE IZVAN SVETH MI SA Ova razina mora biti maksimalno fleksibilna, jer treba omogućiti čitanje za vrijeme pjevanja, kao što je npr.

nježno svjetlo iz dubine prostora. Takva vrsta svjetla je neophodna, mada se može prići i naglašavanju kapela, tj. djelomičnom naglašavanju arhitektonskog bitka. Dakle ta razina je u neposrednom odnosu sa strukturom crkve, te mora omogućiti zborna okupljanja i razmišljanja potpuno drugačija od svetih misa.

Razina 8 - RASVJETA ARHITEKTONSKOG BITKA U starim crkvama i spomenicima ona je od prioritetnog značaja. Mora biti fleksibilna i vjerojatno je jedna od

najkompliciranijih, jer ne treba rasvjetljavati detalje već samo stvoriti ukupni dojam. Naročitu pažnju treba posvetiti usmjeravanju rasvjetnih tijela.

Ova razina obuhvaća najviše komponenata koje moraju biti vrlo precizno usklađene. Ona ne služi često već samo u posebnim prigodama. Ne smije se zaboraviti niti zaštita površina od štetnih zračenja, pa ponegdje treba predvidjeti i zaštitne filtere. Ne smijemo rasvjetom oštetiti ili uništiti povijesne vrijednosti.

Treba spomenuti i toplinsko zračenje samih aparata, koji ako su blizu zida, mogu kombinacijom topline i prašine stvoriti tamne masne naslage na, recimo, nedavno restauriranm freskama.

Razina 9 - VANJSKA RASVJETA Ova razina je u direktoj vezi s okolinom. Nije moguće projektirati vanjsku rasvjetu ne vodeći računa o već

postojećim elementima, te kulturnoj i urbanoj važnosti okružja. To je moguće samo ako se jedno uklopi u drugo. Ostaje činjenica de je crkva bila i jest uvijek nešto znakovito, naglašeno, a ne samo marker u prostoru. Vanjska

urbana rasvjeta nastoji danas biti što prepoznatljivija prema pojedinim infrastrukturalnim i urbanim zonama, kao što su komercijalni prostori, parkirališta i slično.

Vanjština jedne crkve mora se, međutim, uvijek postaviti kao orijentir u urbanom i simboličkom smislu, te mora funkcionirati u ukupnosti svojeg arhitektonskog bitka.


18 od 22

RASVJETA INTERIJERA POVIJESNIH CRKVENIH GRA ĐEVINA U EUROPI Posebno poglavlje treba biti posvećeno religioznoj arhitekturi koja je u Europi odredila neke od arhitektonskih

pravaca. Da bismo bolje razumjeli odnos umjetne rasvjete i povijesti, nije dovoljno studirati samo povijest rasvjete, već je

osnovno shvatiti povijest ikonografije samog svjetla. Naravno, u okolnostima ovog teksta nije moguće duboko zalaziti u materiju, nego samo podcrtati neke od osnovnih tema.

Renoir je smatrao »Čipkaricu « (1665.-70., Pariz, Louvre) jednom od najljepših slika na svijetu. Autor toga vrhunskog djela, Jan Vermeer, upotrebljavao je svjetlo na način koji je u to vrijeme smatran "modernim", a Michelangelo Merisi, zvan Caravaggio, ostavio nam je platna na kojima svjetlo ima revolucionarnu ulogu. Kada rasvjetni efekt stvara kut izrazito jake plave ili zelene sjene, odmah mu pridajemo atribut božanskog, dok s druge strane, kada se radi o toplim tonovima određujemo ga kao svjetlo ognja, kao svjetlo svijeće. Naravno, taj način razmišljanja duboko je ukorijenjen u našoj memoriji. Nije li upravo to efekt koji nesvjesno želimo postići osvjetljavajući primjerice, tabernakul. Dakle, rasvjetni efekti su često uvjetovani ukupnošću koju nam je i slikarstvo stoljećima prenosilo, pa je prema tome uvjetovan i naš projekt i naš doživljaj na sličan način.

Ulazeći u stare europske katedrale, uočava se odmah da se ne radi samo o arhitekturi, europske crkve su najveće riznice povijesti umjetnosti i povijesti čovječanstva otvorene našem proučavanju.

Ne radi se, dakle, samo o tome da se rasvijetle umjetnička djela čuvajući mikroklimu samih eksponata, niti da se rasvijetle veliki prostori na sugestivan način; radi se o tome da se shvati kako prethodno spomenuti elementi ne čine samo dio cjeline, već su oduvijek bili mjesto koje je za ljude bilo i bit će poseban religiozni orijentir.

Senzibilitetu rasvjetnih dizajnera, iluminotehničara i arhitekata time je određen zadatak da ne preokrenu ono što se stoljećima ustaljivalo.

Svjetlo je element koji unosi poseban naglasak, pa izabrati način na koji ćemo osvijetliti jedan slijepi stup u crkvi, naglašavajući jedan njegov dio dok drugi ostavljamo u polusjeni, nije samo pitanje »umjetnosti ili ukusa«, već je vrlo određeno utjecanje na čitanje cjelokupog ambijenta, kao recimo ponovno slikanje raznovrsnim bojama. Kroz sveukupnost našeg konačnog doživljaja stvara se prenošenje podataka o samom djelu.

Malo je važno da li se svijetlo može ugasiti, otklanjajući štetu! U sjećanju generacija ostaju nepravilne informacije, slike, kameni površine s televizijskom formom, formom dijapozitiva.

Sačuvati, danas podrazumijeva organizaciju svjetla kao materijala koji, ako je loše upotrijebljen, može prouzročiti nesagledive posljedice.

Neosporno je da u Europi postoje bezbrojni primjeri vrhunskih rasvjetnih rješenja, srčanih i novih rješenja, ali u isti mah nenametljivih.

Postaviti problem rasvjetljavanja crkve znači željeti zaista uhvatiti se s njim u koštac, a ne se stremiti samo komercijalnim interesma. Potpuno je sigurno, da u biti, crkva mora sličiti samo na crkvu.


19 od 22

POGOVOR RASVJETI INTERIJERA Idejno razmišljanje i prijedlozi za primjenu rasvjetljavanja crkava što ga ovom knjižicom nude Francesco

Iannone i Serena Tellini iz kruga međunarodne stručne ustanove, kao i mr.sc. Ranko Skansi, dipl.ing, baš za rasvjetljavanje crkava, a vezano uz svjetlotehnički program tvrtke LIGHT OF FLORENCE, predstavlja veoma vrijedan prilog cjelovitog pristupa prema crkvi i crkvenom prostoru.

Svjetlo je oduvijek predstavljalo važnu ulogu u doživljavanju vjere u svim religijama. U judeo-kršćanskom, tj. biblijskom viđenju vjere, svjetlo je odista neizostavna sastavnica, te spada u pramaticu doživljaja svetoga. Od prvih stranica Biblije (usp. Post 1, 3), pa poetskih izričaja o svjetlu u psalmima (usp. Ps 27, 1; 36, 10; 43, 3; 119, 105 i dr.), do novozavjetnoga naglašavanja svjetla kao poruke, te osobito do simboličkoga doživljavanja Krista kao svjetla (usp. Iv 1, 4-6; 3, 19; 9, 5), vrednovanja svjetla je ušlo u duboko kršćansko tkivo. Postalo je važnim obilježjem kršćanske molitve, koliko liturgijske, toliko pučke ili individualne. K tome, učinci svjetla uvjetovali su gradnju crkava, kako je poznato u povijesti sakralnoga graditeljstva. Nerijetko, sazdani su čudesni sakralni prostori sa studioznom igrom kozmičkoga svjetla - hod sunca u odnosu na zemlju - i smještaja crkve-građevine, te određivanje svjetlosnih otvora (prozora) prema "nebeskom" izvoru svjetla. Od velikoga je značenja, k tome, korištenje svjetiljke na ulje ili vosak. Ti drhtavi živahni plamićci, najsnažnije su dodirivali vjerničko duhovno strujanje u različitim oblicima molitve.

U ranom kršćanstvu susrećemo duboko sadržajnih izričaja o značenju svjetla. Vrijedi navesti jedan od takvih molitvenih ushita o značenju svjetla, kao što je ovaj:

"Slavno svjetlo svete slave Oca nebeskoga besmrtni, sveti i blaženi Isuse Kriste! Prispjevši zalazu sunca, razmišljamo o svjetlu večeri, te slavimo Oca, i Sina, i Duga Svetoga." (Ranokršćanski himan) Kako je vidjeti iz bogate baštine značenja svjetla u kršćanskom doživljavanju vjere, očito je da svjetlo u crkvi-

građevini ima istaknuto teološko i simbolličko-kristovsko značenje. Nezaboravan je izričaj o značenju svjetla izrazio autor - možda s' Augustin - znamenitoga Vazmenog hvalospjeva. Protkan kristovskim značenjem svjetla, taj hvalospjev ovako sažima poruku svjetla: "Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane, da razgoli tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se prisruži. Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku, te živi i kraljuje u vijeke vjekova."

Kršćanstvo je takvo značenje svjetlu u crkvi davalo u tijek svih dosadašnjih stoljeća. Dakako, i funkcionalnost svjetla bilo je važno pitanje, i rasvjetljavanje bogoslužnih predmeta u crkvi, ali sve bijaše bitno povezano sa simbolikom svjetla. Kako pak danas, s dolaskom stranoga svjetla?

Mnogostoljetno vrednovanje prirodnoga svjetla toliko je sakralizirano da i nakon već više od jednoga stoljeća električno svjetlo kao da tek traži svoje dolično mjesto u osjetljivom prostoru crkve-građevine. Nakon nesnalaženja u uporabi električnoga svjetla, pa i neukusa u njegovoj primjeni, može se reći da idemo k vremenu u kojemu će nezamjenjiva vrijednost prirodnoga svjetla ulaziti - ili je već ušla - u dobar dijalog različitim oblicima električnoga rasvjetljavanja. LIGHT OF FLORENCE, preko svojih predstavništava u Hrvatskoj, zaslužuje svo povjerenje jer se u mnogo slučajeva širom svijeta dokazala kao vodeća tvrtka na ovom polju.


20 od 22

DODATAK 1: BOJE SVJETLA VEZANE UZ EUHARISTIJU Katolička crkva je definirana i bojama, posebno u kontekstu svojih euharistijskih događaja. Boje su vezane uz

halje kojima svećenici nastupaju u određenim trenucima, pa se tako razlikuju: CRVENA - Cvjetnica, Veliki petak LJUBIČASTA – Korizma, Vrijeme dočašća (ADVENT) ŽUTA – slavlje, smiraj BIJELA (polar) – Uskrs, Božić ZELENA – vrijeme kroz godinu PLAVA boja se ne koristi u katoličkoj crkvi, te ju treba izbjegavati i u rasvjeti. Budući ovdje prvenstveno govorimo o rasvjeti interijera crkve, rasvjeta u bojama je dopuštena uz isključivo

odobrenje župnika, a i onda ju je potrebno minimalno koristiti. Eventualno, koristiti „spot“ rasvjetu s izmjenjivačem boja, usmjerenu na jednobojne sarkofage ili biste u pokrajnjim djelovima crkve, a nikako u glavnoj lađi.


21 od 22

SADRŽAJ :

PROLOG .............................................................................................................................................................................................. 1 KOME JE NAMIJENJEN OVAJ MATERIJAL ................. ............................................................................................................ 1 KOME JE POSVEĆEN OVAJ MATERIJAL .................................................................................................................................. 1 PROJEKTIRANJE UNUTRAŠNJE RASVJETE U CRKVAMA ....... ........................................................................................... 2 ZAŠTO RASVJETNI PROJEKT? .................................................................................................................................................... 2 PROJEKT RASVJETE ....................................................................................................................................................................... 3 ANALIZA FUNKCIJA ....................................................................................................................................................................... 4 ANALIZA ARHITEKTONSKOG BITKA ...................... ................................................................................................................. 4 ANALIZA UMJETNI ČKOG BITKA ................................................................................................................................................ 5 ANALIZA BOGOSLUŽNIH MJESTA ............................................................................................................................................. 5 ANALIZA TROŠKOVA I POTROŠNJE .......................................................................................................................................... 6 ZAKLJU ČNA RAZMATRANJA ...................................................................................................................................................... 6 KRITERIJI .......................................................................................................................................................................................... 6 CILJEVI ............................................................................................................................................................................................... 7 PRIJEDLOG ........................................................................................................................................................................................ 7 RAZINE RASVJETLJAVANJA ODRE ĐENIH POZICIJA .......................................................................................................... 8 ISTRAŽIVANJE KVALITETE ............................ ............................................................................................................................. 9 KRITI ČNI IZVORI SVJETLA ........................................................................................................................................................ 13 SVJETLOTEHNI ČKE PROBE ....................................................................................................................................................... 13 FORMALNO UKLAPANJE ............................................................................................................................................................ 15 RASVJETNA REŽIJA ...................................................................................................................................................................... 15 RAZINA 1 - SVIJETLO ZA ODRŽAVANJE ........................................................................................................................................ 15 RAZINA 2 - SVJETLO ZA SVAKODNEVNO ČITANJE .................................................................................................................... 16 RAZINA 3 - SVJETLO ZA NEDJELJNE SLUŽBE .............................................................................................................................. 16 RAZINA 4 - SVJETLO ZA SVEČANE OBREDE ................................................................................................................................ 16 RAZINA 5 - RASVJETA ZA POSEBNE SVEČANOSTI ..................................................................................................................... 16 RAZINA 6 - RASVJETA ZA MOLITVU .............................................................................................................................................. 16 RAZINA 7- RASVJETLJAVANJE ZA PRIGODE IZVAN SVETH MISA .......................................................................................... 17 RAZINA 8 - RASVJETA ARHITEKTONSKOG BITKA ..................................................................................................................... 17 RAZINA 9 - VANJSKA RASVJETA .................................................................................................................................................... 17 RASVJETA INTERIJERA POVIJESNIH CRKVENIH GRA ĐEVINA U EUROPI ................................................................. 18 POGOVOR RASVJETI INTERIJERA........................................................................................................................................... 19

Documents

Rasvjeta Sakralnih Objekata