Rastimo zajedno

Roditeljstvo u najboljem interesu djetetai podrka roditeljima najmlae djece

Ninoslava Penik i Branka Starc

Zagreb, 2010.

3Predgovor

I roditelji imaju pravo na pomo u odgoju djeceUpravo je to bila jedna od poruka u sklopu UNICEF-ove akcije Prve 3 su najvanije! koja je javnosti predstavljena krajem 2006. godine. Ta je akcija nastala nakon brojnih razgovora s roditeljima i strunjacima, ali i istraivanja stavova ire javnosti o odgoju i potrebama obitelji u prvim godinama ivota djece. Nakon kampanje u masovnim medijima, u malim i velikim mjestima irom Hrvatske zapoele su aktivnosti koje su imale za cilj unaprijediti postojea znanja strunjaka o vanosti prvih godina, ali i ponuditi nove oblike podrke roditeljima u lokalnim zajednicama. Jedna od tih aktivnosti je i program radionica s roditeljima Rastimo zajedno. Iako ove aktivnosti nisu u velikoj mjeri pratila svjetla reflektora, one su donijele brojne promjene u ivotima svih obitelji koje su dotaknule. Taj veliki poduhvat za djecu prepoznali su i brojni donatori graani i tvrtke Republike Hrvatske koji su svojim doprinosom omoguili i provoenje aktivnosti i nastanak ovoga Prirunika.

Danas, moda vie nego ikad, suvremena je obitelj suoena s brojnim izazovima i nerijetko vrlo visokim oekivanjima. Stoga i ne udi da su nam u istraivanjima i roditelji i ira javnost potvrdili potrebu za dodatnom, strunom podrkom u odgoju djece. I Konvencija o pravima djeteta uz odgovornosti roditelja prema djeci, u 18. lanku govori i o odgovornosti drutva da pomogne roditeljima u odgoju djece.

Kao dio odgovora na potrebe roditelja i u skladu s obvezama koje proizlaze iz Konvencije, UNICEF je u suradnji s partnerima stavio naglasak na osnaivanje roditelja i jaanje njihovih roditeljskih kompetencija u prvim godinama ivota djeteta kroz postojee servise u zajednici. To smo prepoznali kao najuinkovitije ulaganje u relativno irokom podruju ranoga razvoja djece.

Kroz cjelokupnu akciju Prve 3 su najvanije! nastojali smo omoguiti roditeljima usvajanje znanja i vjetina kojima e razvijati potencijal svojeg djeteta s ljubavlju, omoguiti djeci da budu uspjena i zadovoljna, a drutvu da bude zdravo i napredno. Poticanje ranog razvoja djece je zasigurno najisplativija investicija u drutveni razvoj, ono predstavlja ulaganje i u budue potencijale zemlje i njezine sposobnosti napredovanja.

Zato, nadamo se i vjerujemo, kako e radionice Rastimo zajedno biti dio i toga cilja te postati dostupne to veem broju roditelja najmlae djece koji e nakon radionica i dalje, u svom svakodnevnom ivotu, nastaviti graditi svoje odnose s djecom, upravo u skladu s onim to su na radionicama nauili.

I na kraju, nemojmo zaboraviti da je dijete ono koje putuje, a na nama je da ga na tome putovanju usmjeravamo. Stoga vam od srca darujemo ovaj kompas!

Lora Vidovipredstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku

7Recenzentica Jasenka Pregrad o sadraju Prirunika za voditelje radionica s roditeljima Rastimo zajedno

Uvodni dio Prirunika informativan je, saet i dobar pregled suvremenih teorija i istraivanja u podruju roditeljstva ime ne samo da daje jasnu orijentaciju o temeljima na kojima je graen program radionica, nego je i vrijedna saeta informacija svima koji se ele upoznati sa suvremenim teorijama i istraivanjima u osnovnim crtama prije nego li nastave sa sustavnijim prouavanjem literature. Posebna odlika ovog poglavlja je da se oslanja na recentnoj literaturi nastaloj u posljednjih desetak godina, ime istinski stvara temelje za roditeljstvo u 21. stoljeu (kako je i naslovljena prva od 11 radionica s roditeljima). Poglavlje takoer vrlo jasno i eksplicitno pokazuje kako su intencije Konvencije o pravima djece UN-a utemeljene na ovim teorijama i istraivanjima, te kako je za sutinsko ostvarivanje ljudskih prava djece nuno upirati se u njih. Posljednjih dvadeset godina od prihvaanja Konvencije mnogo je aktivnosti bilo usmjereno na pouavanje djece i odraslih (koji se njihovim odrastanjem bave) o ljudskim pravima djece. Meutim, koji je nain da se ostvare ta prava i prui djetetu odgoj koji je u njegovom najboljem interesu ostalo je nedoreeno na razmeu izmeu tradicionalnih i suvremenih pogleda i saznanja o rastu i razvoju djeteta. Tako smo gotovo pali u odgojnu neravnoteu i dezorijentaciju, jer briga o pravima djece, bez promjene paradigme podrke njihovom razvoju zavrava u zbunjenom roditeljstvu, to sigurno nije u najboljem interesu djeteta. Ovakav jasan teorijski i znanstveni okvir iz kojeg se grade radionice s roditeljima prelazi okvire jo jednog programa kola za roditelje. On je novi odgovor na potrebu da djeca od samog poetka ivota budu potovana u svojim ljudskim pravima, a da ih roditelji i drugi odgajatelji sigurnom voditeljskom rukom podravaju u njihovom rastu i razvoju. Ovaj program educira i ojaava roditelje kako podizati djecu u skladu sa suvremenim spoznajama o rastu i razvoju djece, u skladu s Konvencijom i u najboljem interesu djeteta. On je po tome izuzetan i svakako hvale vrijedan prilog ostvarenju prava roditelja na podrku u roditeljstvu, to je takoer odredba Konvencije i zadaa svih njenih potpisnika. Sredinji dio Program radionica s roditeljima 'Rastimo zajedno' u svojim uvodnim pod-poglavljima opisuje nastanak programa, njegovu pilot primjenu, kao i sve potrebne informacije o tome kome je namijenjen, koje su predradnje nune za njegovu realizaciju, to svakako ukljuuje i edukaciju i pripremu voditelja programa. Ve i ovakvim uvodom (kao i provoenjem pilot primjene) autorice jasno naglaavaju ozbiljnost i zahtjevnost zadatka educiranja i podrke roditeljima, kao i potrebu da sam nain, proces i dinamika izvoenja radionica budu sukladni osnovnoj paradigmi suvremenog naina podrke neijem rastu i razvoju. Iskustva pokazuju kako je u posvemanjoj i ponekad nekritinoj popularizaciji radionikog pristupa nainjeno i tete, a ne samo koristi, pa je tim vrjedniji ovakav pomni i odgovorni pristup pripremi za radioniki rad. Slijedi prikaz 11 radionica susreta s roditeljima. Svaka obrauje jedno od kljunih podruja roditeljstva i to izmjenjujui aktivnosti koje omoguavaju roditeljima kljune uvide i osvjetavanje bilo djejeg kuta razumijevanja ivota, bilo odnosa s djetetom, kratka izlaganja s mnogo primjera iz svakodnevnog ivota s djetetom, rasprave i vjebanje i usvajanje novih pristupa i vjetina. Ova kombinacija educiranja, raspravljanja o roditeljskim vrijednostima i stavovima te vjebanja paljivo se gradi u slijedu radionica, dodajui svakom od njih novi aspekt i razinu vanu za roditeljstvo. Brinui o slijedu tema autorice sadrajno grade program promiljeno i kontinuirano, nadovezujui novo na staro i povezujui spoznaje. Redoslijedom tema i vrstama aktivnosti autorice vode rauna o razvoju grupne kohezije i potuju faze u razvoju grupe, brinui da se roditelji ne osjeaju izloenima i/ili procjenjivanima, to bitno doprinosi kvaliteti i prijemivosti cijelog programa. Radionice su opremljene svim potrebnim materijalima, kratkim PPS prezentacijama, kao i izvadcima iz literature koji su svojevrsni podsjetnik za roditelje. Zavrni dio Prirunika daje pregled evaluacije programa koja je provedena u sklopu pilot primjene i koja je bila usmjerena na kvalitativnu procjenu izvedbe i sadraja radionica od strane roditelja i voditelja, te na kvantitativnu i kvalitativnu procjenu uinaka programa na samoprocjenu stavova i ponaanja roditelja uz usporedbu s kontrolnom skupinom roditelja koja je prigodna i ne ba reprezentativna. Poznavajui sve tekoe evaluacije uinaka ovakve vrste programa, treba naglasiti da je trud da se, u okvirima mogueg, evaluira program koristan i, sa strune toke gledita, etian te predstavlja ve uobiajenu dobru praksu UNICEF-ovih programa. Razmatranjima o Razvoju i irenju programa autorice zakljuuju Prirunik sugerirajui to bi sve bilo dobro, pa i nuno, kako bi se osigurala odrivost ne samo programa nego i njegove kvalitete. I ova razmatranja upiru se u iskustva iz pilot primjene, ime dobivaju na vjerodostojnosti.

12

Tablica 1. Modeli socijalizacije (Schaer, 1996.)

Model Poimanje djeteta Roditeljsko ponaanje arite istraivanja

laissez-faire prethodno oblikovano

putanje da se smo razvija

razvojne norme

modeliranje gline pasivno oblikovanje ponaanja i uvjebavanje

uinci nagrade i kazne

konflikt antisocijalno diciplina konflikti roditelja i djeteta

uzajamnost sudionik osjetljivo prepoznavanje i odgovaranje na djetetove poruke

reciprocitet u uzajamnoj interakciji

Dok se laissez-faire, model podizanja djece, zalae za to manje ograniavanja od strane roditelja kako bi se djetetov potencijal mogao sm slobodno ostvarivati, tzv. model modeliranja gline dijete vidi kao komad gline kojem odrasli mogu zadati oblik koji ele, koji je pasivno preputen procesu oblikovanja, nagradama, kaznama, uvjebavanju navika.

Prema modelu konflikta djeca nisu pasivna, ali se smatraju podlonom nagonima sebinosti, agresivnosti i destruktivnosti, a socijalizacija se uglavnom provodi roditeljskim zabranama, zapovjedima i prijetnjama. Sukob djeteta i roditelja izjednaava se s djetetovom neposlunou legitimnom autoritetu odrasloga i smatra se disfunkcionalnim. Traga se za disciplinskim strategijama koje osiguravaju djetetovo pokoravanje eljama roditelja.

Istraivanja unatrag nekoliko desetljea empirijski su opovrgla temeljne postavke opisanih modela pokazujui kako djeca nisu pasivna, ve od najranije dobi aktivno sudjeluju u vlastitom razvoju i stoga ne predstavljaju objekt socijalizacije, ve aktivnog sudionika tog procesa koji utjee na roditeljevo ponaanje (npr.: Ako se smijem, i tata se smije; ako zaplaem, mama se pobrine za mene.). Osim toga, pokazalo se da je uzajamno

131 TEORIJSKE OSNOVE I ISHODITA PROGRAMA

prilagoavanje, a ne sukob, glavno obiljeje interakcije djeteta i roditelja od trenutka roenja nadalje. Na tim spoznajama razvijen je model uzajamnosti.

Shvaanje djeteta kao aktivnog sudionika, subjekta vlastitog razvoja dovelo je u pitanje i samo tradicionalno odreenje socijalizacije kao procesa prenoenja drutvenih vrijednosti, uvjerenja i normi ponaanja s jedne generacije na drugu, to podrazumijeva da dijete pasivno prima i preuzima utjecaje.

Umjesto tradicionalnoga, pojavljuje se relacijsko ili odnosno shvaanje socijalizacije (Sommer, 1998.; Kerr i sur., 2003.; Kuczynski i Parkin, 2006.), koje uzima u obzir ponaanja i shvaanja obiju strana, i roditelja i djeteta, a socijalizaciju vidi kao proces uzajamne prilagodbe. I dijete i roditelj u stanju su inicirati svrhovito ponaanje i strateki odabrati nain utjecaja na ponaanje druge strane. U stanju su razmiljati o vlastitom ponaanju i interpretirati poruke koje su bile odaslane tijekom interakcije. Takoer, u stanju su zauzeti se za sebe, oduprijeti se zahtjevima koji im naruavaju autonomiju, spreavaju ostvarivanje ciljeva ili su u suprotnosti s njihovim razumijevanjem socijalne situacije (Kuczynski i Parkin, 2006.).

Uz priznavanje aktivnog doprinosa djeteta vlastitoj socijalizaciji, model uzajamnosti prepoznaje i kontinuiranu resocijalizaciju samog roditelja koji takoer razvija i prilagoava svoje vrijednosti i odgojne ciljeve temeljem interakcija s djetetom u svakodnevnome ivotu.

Teorija socijalnih odnosa (Kuczynski i Parkin, 2006.) prua teorijski okvir za odnosno shvaanje socijalizacije, koje uvaava kako roditeljevu, tako i djetetovu aktivnost i utjecaj. Ona se oslanja na postavku da je kvaliteta bliskog osobnog odnosa roditelj dijete ono to djeluje na djetetovo prihvaanje roditeljevih zahtjeva i/ili roditeljevu otvorenost za djetetov utjecaj. Djetetova samoregulacija i suradnja nisu posljedica roditeljskih disciplinskih postupaka, ve djeca spremnost na suradnju prvenstveno razvijaju iz ranih iskustava reciprone suradnje s roditeljima, a motivirana su suraivati s roditeljevim zahtjevima jer imaju ulog u svojem odnosu s roditeljem (Kuczynski i Hildebrandt, 1997.; prema Kuczynski i Parkin, 2006.). Pozornost se ne posveuje samo djetetovoj poslunosti, ve i tome kako roditelj odrava svoju stranu recipronog odnosa i suradnje s djetetom te kojim se strategijama koristi za popravljanje odnosa privremeno oteenog pretjeranom roditeljskom prisilom i kontrolom (Harach i Kuczynski, 2005.; prema Kuczynski i Parkin, 2006).

Nadalje, dok su raniji modeli socijalizacije objanjavali sukob djeteta i roditelja u terminima discipline i kontrole, teorija socijalnih odnosa sukob prihvaa kao neizbjean

14

aspekt ivota u bliskim odnosima. Umjesto pojmova poslunosti i neposlunosti, predlau se pojmovi akomodacije (prilagodbe, uzimanja u obzir suprotnoga gledita) i pregovaranja.

Ovi pojmovi bolje odraavaju injenicu da su brojne situacije sukoba i socijalizacije suregulirani od obiju strana i djeteta i roditelja. Tijekom svojeg odnosa, roditelji i djeca razvili su zajedniko shvaanje toga to e proi kao poslunost u razliitim situacijama. esto je ono to roditelji prihvaaju kao poslunost i to djeca razumiju kao poslunost blie ideji prilagoavanja (akomodacije) negoli tonomu, trenutanom pokoravanju roditeljskom zahtjevu. Dijete koje je sklono suraivati s roditeljevim zahtjevom, ali pod drugaijim uvjetima negoli je roditelj imao na umu, moe pokazati da je ulo roditelja, da e pokuati uskladiti vlastite planove s roditeljevim eljama ili je pak spremno pregovarati o obostrano prihvatljivom razvoju dogaaja. Roditelji alju razliite poruke vezane uza svoje prihvaanje razliitih djetetovih ponaanja koje se kreu od onoga to je idealno, prihvatljivo, podnoljivo ili to ne dolazi u obzir (Goodnow, 1994.; prema Kuczynski i Parkin, 2006.).

Uspostavljanje ravnotee izmeu ciljeva roditelja i ciljeva dvogodinjaka bolje je promatrati kao dvosmjeran proces rjeavanja sukoba, nego kao jednosmjeran proces discipliniranja ili socijaliziranja djeteta od strane roditelja (Crockenberg, 1991.; prema Lyons-Ruth i Zaenah, 1998.). To je ujedno prilika za stjecanje socijalnih vjetina.

Naime, utvreno je kako ponaanje majke u konstruktivnom sukobu s djetetom od 2,5 godine (njezini kompromisi, objanjenja, obrazlaganja postupaka i pogaanja te rjeavanja sukoba) predvia vie razine socioemocionalnog razvoja djeteta u dobi od 3 godine (Liable i Thompson, 2002.). Roditeljske strategije kontrole pruaju modele socijalnog ponaanja njihovoj djeci. Nauiti izraziti vlastite elje i pregovarati o njihovom ukljuivanju u zajednike planove s dvije godine moe posluiti kao osnova djelotvornoga socijalnog ponaanja u kasnijoj dobi.

U skladu s time Crockenberg i Litman (1990.; prema Lyons-Ruth i Zaenah, 1998.) istiu da se dvogodinjakovo ne konceptualno i iskustveno razlikuje od ljutitog prkosa te se treba smatrati iskazom pojavljivanja djetetovog autonomnoga pogleda na svijet. Istraivanja na roditeljima i djeci u dobi izmeu 1,5 i 3 godine pokazuju da e odgojni postupci iskazivanja sile i nadmoi prije dovesti do djetetova prkoenja, dok e


emocionalno okruenje u domu te mu pruiti sigurnost. Dosljedno pruanje emocionalne topline i dosljedno odgovaranje na potrebe djeteta predstavljaju temelj za razvoj sigurne, stabilne i emocionalno tople veze s roditeljem. Takva veza osigurava da djetetove emocionalne potrebe budu zadovoljene te da se dijete osjea vrijednim i prihvaenim.

Pruanje strukture i voenja djetetu daje osjeaj sigurnosti i predvidivosti te omoguuje razvoj kompetentnosti. Struktura se odnosi na prostor, vrijeme i usmjeravanje djetetova ponaanja. Strukturirani prostor jest siguran prostor u kojem je dijete zatieno od opasnosti koje ga mogu ugroavati, kako u vlastitomu domu tako i izvan njega. Strukturirano vrijeme i aktivnosti podrazumijevaju uredan (ali ne krut) svakodnevni raspored s redovitim vremenom i obrascima obiteljskih aktivnosti. Fleksibilnost u strukturiranju vremena takoer omoguuje sve vie dogovaranja s djetetom to je ono starije i zrelije. Strukturu ine i granice prihvatljivoga i neprihvatljivog ponaanja te drugi naini voenja i usmjeravanja djeteta kao to su izraavanje oekivanja ili objanjavanje zahtjeva. To djetetu omoguuje da naui smo upravljati svojim ponaanjem.

Roditelj je djetetu uzor prikladnog ponaanja i izraavanja emocija te odnoenja prema drugim osobama. Od njega dijete ui i razvija vlastite moralne vrijednosti, rjeavanje sukoba i prosocijalna ponaanja. Kako bi se to postiglo, roditelj pomae djetetu razumjeti to jest, a to nije prihvatljivo te postavlja razumne i primjerene granice i oekivanja. Pritom je vano uzimati u obzir djetetovo miljenje te ga usmjeravati na pozitivan nain, uz postavljanje jasnih granica, pruanjem smislenih objanjenja, bez tjelesnoga i psihikog pritiska/kanjavanja. Uvaavanje djeteta kao osobe ili priznavanje djetetove individualnosti odgovara na potrebu i pravo djeteta da ga se vidi, uje i potuje kao osobu s vlastitim shvaanjima, idejama, planovima, preferencijama i ljudskim dostojanstvom. Za razvoj djetetove samosvijesti potrebno je da roditelj primijeti, prepozna i potvrdi djetetov osobni doivljaj sebe i/ili svijeta.

To podrazumijeva posveivanje vremena i panje te pokazivanje zanimanja za svakodnevne aktivnosti i iskustva djeteta. Potrebno je da roditelj slua dijete, da pokua razumjeti njegovo gledite i pomogne mu izraziti svoje misli i osjeaje. Kada roditelj pokazuje da mu je vano uti i razumjeti kako se dijete zaista osjea i to misli, onda dijete doivljava da je vrijedno takvo kakvo jest. Uvaavanje djeteta kao osobe podrazumijeva i to da roditelj vodi rauna o djetetovu miljenju prilikom donoenja odluka koje se tiu djeteta i obitelji.

18

Omoguivanje osnaivanja djeteta odnosi se na stvaranje uvjeta za jaanje djetetovog osjeaja kompetentnosti, osobne kontrole i sposobnosti utjecaja na druge ljude i svijet oko sebe, u skladu s rastuom dobi i zrelosti. Drugim rijeima, osnaivanje se odnosi na roditeljevu potporu djetetovoj autonomiji, doivljaju vlastite inicijativnosti i djetetovim nastojanjima da rijei svoje probleme.

To zahtijeva roditeljsku osjetljivost, otvorenost za djetetov utjecaj i uzajamnu suradnju. Roditelji podupiru djetetove jake strane, hrabre dijete i izraavaju povjerenje u djetetove sposobnosti, slijede i podravaju djetetove inicijative. Roditelj osnauje dijete kada slijedi s interesom djetetovu ideju, pridruuje se njegovoj aktivnosti ako mu dijete dopusti te se suzdri od voenja i pomaganja ako dijete moe smo provesti svoj naum. Osim toga, roditelji mogu stvarati prilike u kojima dijete ui i stjee nova iskustva. To pak ukljuuje proirivanje djetetovog iskustva i upoznavanje djeteta sa svijetom, odgovaranje na djetetova pitanja, podravanje igre i omoguivanje djetetu da doivi uspjeh. Pritom ne treba zaboraviti kako poveavanje samostalnosti djeteta koje raste nije pravocrtan proces, ve dijete moe ponekad pokazivati potrebu za autonomijom, a onda opet potrebu za veom zatitom i blizinom roditelja.

Kada prepozna kako svojom aktivnou moe utjecati na okolinu, dijete stjee osjeaj djelotvornosti koji ga ohrabruje da bude aktivno i djeluje u skladu sa svojim potrebama i u novim situacijama. S druge pak strane, ako dijete nikad nije uspjeno u pokuajima da utjee na svoju okolinu, moe postati pasivno i povui se.

Kako bi se empirijski potkrijepile postavke da se djetetova dobrobit i razvoj emocionalne, socijalne i kognitivne kompetencije promiu uz brino roditeljsko ponaanje, pruanje strukture, uvaavanje i osnaivanje djeteta, prethodno opisana naela roditeljstva proizila iz Konvencije UN-a o pravima djeteta, dovedena su u odnos s odreenjima roditeljstva u psihologijskoj literaturi.

Kao najea konceptualizacija optimalnoga roditeljskog ponaanja u psihologiji dominira pojam autoritativnog roditeljstva (udina-Obradovi i Obradovi, 2006.). Autoritativno roditeljstvo definira visoka zastupljenost roditeljske topline/responzivnosti i zahtjevnosti/kontrole, a proizlazi iz teorijskog modela roditeljskih stilova (Baumrind, 1968.; Maccoby i Martin, 1983.).

Kad se autoritativno roditeljstvo usporedi s naelima roditeljstva u najboljem interesu djeteta, moe se uoiti podudarnost u roditeljskomu brinom ponaanju te pruanju

22

ukljuenost jaa osjeaje povezanosti i bliskosti s roditeljem, koji su u podlozi djetetove spremnosti da slijedi roditeljeve upute i zahtjeve. Takoer, strukturiranje i usmjeravanje svojeg ponaanja od strane roditelja, dijete e doivljavati negativno ako roditelj pritom ne potuje njegovu autonomiju i sudjelovanje u odluivanju.

Naravno, ovdje ne govorimo o apsolutnoj, ve o relativnoj djetetovoj autonomiji dakle, u situacijama u kojima to doputaju djetetova dob i zrelost. U djece najmlae dobi roditelji su ti koji imaju odgovornost za dobrobit djeteta i donose odluke na podruju zdravlja i sigurnosti. Drugim rijeima, roditeljska podrka djetetovoj autonomiji potrebna je gotovo uvijek, ali ne uvijek.

Upravo ove postavke o sredinjoj vanosti roditeljeve podrke djetetovoj autonomiji vrlo su bliske odnosnom shvaanju socijalizacije te poimanju uvaavanja djeteta kao osobe i njegovog osnaivanja kao temeljnih naela roditeljstva koje potuje i promie prava djeteta u obitelji. Teorija samoodreenja nudi i druge korisne spoznaje, posebice za razumijevanje roditeljske regulacije djetetova ponaanja. One se prvenstveno odnose na razlikovanje dviju vrsta motivacije: unutarnje (intrinzine) i vanjske (ekstrinzine) (Ryan i Deci, 2000.; Grolnick, Deci i Ryan, 1997.).

Intrinzina motivacija naziv je za uroenu ljudsku sklonost aktivnosti, traenju i ovladavanju prikladnih izazova te za znatielju. Ona je izvor energije u podlozi spontanih aktivnosti kao to su istraivanje i ustrajnost u ovladavanju izazovima. Intrinzino motivirana ponaanja osoba radi spontano, sama od sebe, a jedina svrha joj je unutarnje zadovoljstvo koje prati ta ponaanja. Brojni su primjeri intrinzino motiviranih ponaanja u djece u prvim godinama ivota (npr. istrauju predmete, rade neto kako bi izazvala reakciju drugih, izmiljaju igre), a to su sve vani elementi njihova razvoja.

Ova spremnost za osobni rast izraenija je kad okruenje podupire zadovoljenje potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanou, tj. u kontekstu odnosa koji podupiru dobrobit i rast osobe. Meutim, kada se spreava zadovoljenje ovih potreba, kad okruenje prua pretjeranu kontrolu, preniska oekivanja (npr. kad se dijete previe zatiuje i spaava od frustracija) ili pak previsoka oekivanja bez bliske povezanosti, gubi se intrinzina motivacija te izostaje inicijativa. Prema Grolnick (2003.), za odranje prirodne intrinzine motivacije na ivotu vano je da okruenje prui odgovarajuu hranu.

Meutim, mnoge aktivnosti nisu motivirane intrinzino, ve se rade iz nekoga drugog

24

1.5 Uspostava odnosa ravnopravnog dostojanstva i kvalitete roditeljskog vodstva

Poimanja djeteta i roditeljstva koja proizlaze iz Konvencije UN-a o pravima djeteta, odnosno/relacijsko shvaanje socijalizacije te postavke teorije samoodreenja mogu se prepoznati i u iskustvima strunjaka koji rade s obiteljima. Ovdje su osobito vrijedna i poticajna iskustva i ideje obiteljskog terapeuta Jespera Juula (2005., 2006. a, 2006. b, 2008.). Prije svega, i ona svjedoe o tome da se djeca najzdravije razvijaju kad su dio odnosa u kojem su obje strane prepoznate kao osobe, subjekti. Iako su potrebe roditelja (kao osobe, koja uz roditeljski ima i druge identitete) takoer znaajan aspekt Programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno, ovdje se neemo posebno osvrtati na njih, ve emo se nastaviti baviti pitanjem djeteta kao subjekta socijalizacije, koje se provlai izloenim teorijskim osnovama programa.

Odnos subjekt subjekt ukljuuje, prepoznaje i potvruje djetetov doivljaj svijeta i sebe. Takav odnos pretpostavlja odreena umijea i etian stav roditelja ili roditeljevu odnosnu kompetentnost, koju Juul (2002.) definira kao (1) sposobnost da se dijete vidi i prizna kao osobu te da se vlastito ponaanje tome prilagodi, bez odricanja od vodstva, te (2) sposobnost i spremnost za prihvaanje pune odgovornosti za kvalitetu odnosa s djetetom, umjesto okrivljavanja djeteta to se tako ponaa.

Uz odnosnu kompetentnost, kljuan pojam u razmatranju obiljeja odnosa roditelja i djeteta koji prua optimalne uvjete za djetetovu dobrobit i razvoj (ili, u terminima prava djeteta, odnosa koji promie pravo na puni razvoj potencijala i potivanje djetetova miljenja) jest ravnopravno dostojanstvo (Juul, 2008., 2006. a).

Ravnopravno dostojanstvo u odnosu znai da se osobne potrebe, elje, htijenja, miljenja i osjeaji svake strane ravnopravno potuju i uvaavaju, bez obzira na dob ili spol osobe. U kontekstu odnosa roditelj dijete to, naravno, ne podrazumijeva ravnopravnu odgovornost jer je u odnosu s djetetom, posebice u ranoj dobi, roditelj taj koji donosi odluke vezane za djetetovu dobrobit i koji je odgovoran za njegovu sigurnost, zdravlje te zadovoljavanje potreba. Uz to, roditelj je odgovoran i za kvalitetu odnosa s djetetom, kao i za vlastitu dobrobit i dobrobit ostalih lanova obitelji i obitelji u cijelosti. Na ravnopravnom dostojanstvu mogu se temeljiti odnosi s djetetom onda kad su roditelji autentini i preuzimaju osobnu odgovornost za svoje izbore.

26

odluivanja, a ako donosi odluku koja nije u skladu s djetetovom eljom, moe primjerice rei: Vidim da hoe ovu igraku, ali sada ti je naalost ne mogu kupiti. Stvarno mi je ao.

I, konano, nain na koji roditelji odabiru upotrebljavati svoju psiholoku i fiziku mo snano utjee na djetetovu dobrobit i razvoj i na to hoe li dijete imati mogunost u potpunosti iskoristiti svoj osobni i socijalni potencijal.

Prema Juulu (2008.), vodstvo je proces uzajamnoga i kontinuiranog uenja zajedno s onima koje treba voditi. Dio tog procesa jest osvjeivanje vlastitih vrijednosti i ciljeva te voenje u skladu s njima. Zadatak i izazov roditeljima jest pronai nain vodstva koji uzima u obzir potrebe djeteta i potrebe roditelja, a da se pritom ne naruava psihiki ili tjelesni integritet djeteta.

1. 6 Empatijska interakcija roditelja i djeteta: Tri dijaloga

Vienje djeteta kao osobe s vlastitim osjeajima, namjerama i potrebama, koje roditelj moe prepoznati i u svojem iskustvu, ishodite je empatijske identifikacije roditelja s djetetom. Ovo roditeljevo razumijevanje i suosjeanje s djetetom preduvjet je spremnosti na osjetljivu brigu o djetetu, koju promie Meunarodni program za razvoj djeteta (www.icdp.info/Brochure.pdf).

Prema Hundeide (1996.), klju kvalitetne brige i utjecaja na djetetov razvoj jest roditeljska empatija za djetetova stanja te usklaivanje s njegovim potrebama i inicijativom.

Empatija ili suosjeanje jest sposobnost razumijevanja i osjeanja onoga to misli i osjea druga osoba te sposobnost pokazivanja tog razumijevanja. Empatija je vana jer olakava komunikaciju s drugim ljudima, a jo je vanija u komunikaciji odraslih i djece. Da bi roditelj uspjeno komunicirao s djetetom, on mora moi razumjeti i osjetiti djetetove misli i osjeaje. Sposobnost roditelja da se uskladi i reagira na djetetove potrebe i inicijativu (to ne znai udovoljavanje svakoj djetetovoj elji) temelj je kvalitetne brige za dobrobit djeteta.

Ako roditelj prepoznaje potrebe djeteta od najranijih dana i stalno se s njima usklauje, dijete e razviti osjeaj da drugi ljudi mogu i ele suosjeati s njim. Taj se osjeaj razvija oko 8. mjeseca djetetovog ivota i dalje se oblikuje bliskim, intimnim odnosima

28

Pokazivanje bezuvjetne ljubavi i emocionalna komunikacija omoguuju to da dijete osjeti kako je voljeno bezuvjetno, samo zato to postoji, to je vano za razvoj samopotovanja. Od najranije dobi dijete razumije emocionalne izraze te razlikuje prihvaanje i odbijanje, radost i tugu. Roditeljevo pokazivanje djetetu da ga voli, uiva u njemu i raduje mu se djetetova je psihika hrana od koje se ne moe prejesti. Ve s vrlo malim djetetom moe se uspostaviti emocionalni dijalog kontaktom oima, osmijesima i razmjenom gesta, izrazima zadovoljstva kojima roditelj pokazuje radost i entuzijazam za ono to dijete radi ili ga zanima, a dijete odgovara sretnim glasanjem. Ova rana emocionalna konverzacija vana je za djetetovo budue uspostavljanje veza s drugima, kao i za razvoj govora.

Slijeenje djeje inicijative i davanje podrke odnosi se na roditeljevo prepoznavanje stanja, elja, namjera i govora tijela djeteta te na prilagoavanje i slijeenje djeteta u onome ime je u tom trenutku zaokupljeno. Dijete e tako osjetiti da ga roditelj vidi, prati i odobrava.

Za razvoj samopouzdanja i motivacije posebno je vano da dijete u sigurnim granicama slijedi svoju inicijativu, a ne da ga uvijek netko drugi gura u aktivnosti ili upravlja njegovim ponaanjem (iako vanjska kontrola moe povremeno biti potrebna, primjerice radi djetetove sigurnosti ili roditeljevih osobnih potreba). Samopouzdanje i intrinzina motivacija takoer rastu kada dijete biva uspjeno u onome to radi te dobiva jasnu povratnu informaciju u emu je bilo uspjeno.

U skladu s postavkama Bowlbyjeve teorije privrenosti i Eriksonove teorije psihosocijalnog razvoja (Starc i sur., 2004.), Hundeide smatra kako rani emocionalno-ekspresivni dijalog snano utjee na oblikovanje afektivnog odnosa djeteta s roditeljima te na djetetovo povjerenje i otvaranje prema drugim ljudima (www.icdp.info/Brochure.pdf).

Spoznajni dijalog prisutan je kada roditelj s oduevljenjem sudjeluje, opisuje, objanjava ono to dijete radi i doivljava. Dijete ima potrebu razumjeti svijet oko sebe, a najbolji tumai svijeta jesu bliske osobe, koje mogu dati rijei i znaenja djetetovu neposrednom doivljavanju. Ve tijekom prve godine dijete svjesno trai ukljuivanje odraslog u svoje akcije i uiva radei neto zajedno s odraslim te kad mu se neto objanjava u podravajuem ozraju.

Roditelj uspostavlja spoznajni dijalog pomaganjem djetetu da se usredotoi na stvari i dogaaje u okolini, jer su zajednika i uzajamna usmjerenost panje preduvjet dobroga kontakta i komunikacije. Spoznajni se dijalog takoer odvija unoenjem


znaenja i oduevljenja u ono to dijete doivljava te proirivanjem i obogaivanjem djetetovog iskustva objanjavanjem, usporeivanjem i matom.

Opisujui zajednike doivljaje i pokazujui pritom osjeaje i oduevljenje, roditelj pomae djetetu razumjeti svoje doivljaje vanjskog svijeta. Roditeljevo imenovanje, opisivanje i pokazivanje emocionalnih reakcija posredno prenosi djetetu znaenje stvari oko njega. Roditelj treba ne samo objanjavati, nego i proirivati ono to doivljava zajedno s djetetom, primjerice tako da novo iskustvo stavlja u odnos s prolim i buduim dogaajima. Tako dijete ui usredotoiti se, promatrati, uoavati, razlikovati, usporeivati, zamiljati itd.. Roditelj treba prepoznati to dijete zanima ili ga moe zanimati te slijediti njegovu usmjerenost. Tada u aritu roditeljeve empatije nisu samo djetetovi osjeaji, nego i djetetova istraivaka inicijativa. To uzajamnu komunikaciju i posredovanje ini jo kvalitetnijima. Zajedniko sudjelovanje i proirivanje iskustva snano utjee na djeji intelektualni razvoj u ranoj dobi (www.icdp.info/Brochure.pdf).

Usmjeravajui dijalog prisutan je kada se roditelj u djetetove aktivnosti ukljuuje planiranjem i davanjem uputa za ono to dijete eli postii te kad roditelj usmjerava (regulira) djetetovo ponaanje postavljajui pravila ili granice.

Svrha roditeljeve regulacije djetetova ponaanja jest postizanje samoregulacije djeteta. Upravljanjem vlastitim ponaanjem i uspostavom samokontrole dijete postaje sposobno za prilagoavanje nunostima i zahtjevima vanjskog svijeta. Uz pomo roditeljeve vanjske regulacije dijete postupno postaje sposobno razumjeti zahtjeve za odreena ponaanja, stjee znanje kako tim zahtjevima udovoljiti te uvjebava najuinkovitija ponaanja. Ponaanje temeljeno na tim spoznajama i vjetinama naziva se samoreguliranim ponaanjem, a njegova je najvanija oznaka razvoj samokontrole ili vladanja sobom.

Tipine situacije u kojima roditelj ui dijete kako vladati samo sobom jesu situacije koje trae usmjerenost cilju i suradnju te situacije koje trae regulaciju ponaanja jer neto nije doputeno.

Roditelj uspostavlja usmjeravajui dijalog podravanjem djetetovih aktivnosti i inicijative te voenjem djeteta korak po korak prema cilju. Osim toga, usmjeravajui dijalog provodi se kad roditelj iskazuje oekivanja na pozitivan nain, s jasnim granicama za ono to je djetetu doputeno, a to nije te uzima u obzir djetetove reakcije na to. Umjesto vikanja i zabrana, roditelj daje objanjenja i razloge zato neto ne doputa. Uz izricanje

32

za svoj rast i razvoj trebaju dobar odnos na osobnoj razini. (Pribela-Hodap, 2008.)

I roditelji su osobe koje imaju svoje potrebe i karakteristike sloene na sebi jedinstven (savreno-nesavren) nain, a imaju i svoje vrijednosti, stavove, obiteljsku tradiciju Nije lako pomiriti potrebe i osobine djeteta, vlastite potrebe, osobine, uvjerenja i vrijednosti s vrijednostima drutva, koje ukljuuje i strunjake, ali i kreatore potroakog drutva koji potenciraju djeje elje i prenaglaavaju neke djeje potrebe radi profita, a i mnoge druge interesne skupine. (Pregrad, 2009).

Meutim, jasna je i potreba za to cjelovitijom slikom o tome to danas znamo o roditeljstvu koje je dobro za djecu. U prilog tome govori i Pregrad (2009.):

Kad smo shvatili da je za razvoj djeteta bitno voditi rauna o tome kako se djeca osjeaju, a ne samo to ine, o tome smo mnogo govorili, pisali i pouavali jer je bilo novo. inei to, izgubili smo iz vida to da je takoer vano djeci postavljati granice, biti zahtjevni i da voditi rauna o tome kako se osjeaju ne znai da uvijek moraju imati osmijeh na licu. () Ono to definitivno nedostaje jest razgovor o roditeljskim pravima i dunostima te o tome kako bi roditelji trebali postavljati granice i odgajati svoju djecu, na nain da ne budu popustljivi i servis za zadovoljenje djejih elja, a da se s druge strane brinu o zadovoljenju djejih potreba i ne kre djeja prava.

1. 8 Pravo roditelja na podrku

1.8.1 Ishodita programa podrke roditeljstvu i ranom razvoju djeteta

Uz pravo svakog djeteta na obiteljsko okruenje koje podupire djetetovu dobrobit i omoguuje pun i harmonian razvoj njegovih potencijala, Konvencija UN-a o pravima djeteta definira i pravo svakog djeteta da njegovi roditelji dobiju odgovarajuu i dovoljnu pomo drutva u ispunjavanju svojih roditeljskih odgovornosti.

Pravo roditelja na podrku koje proizlazi iz Konvencije promie i Vijee Europe svojom Preporukom (2006.) 19 o politici potpore pozitivnom roditeljstvu, s pripadajuim popratnim dokumentima namijenjenim roditeljima (Kljune poruke za roditelje) i strunjacima (Smjernice za strunjake). Ovi dokumenti predstavljaju poticaj i prilog stvaranju novog razumijevanja roditeljstva te novih standarda podrke roditeljstvu u Europi.

Spomenuti meunarodni dokumenti, koji su na snazi i u nas, pokazatelj su da je ira

34

O potrebama roditelja za podrkom svjedoe novija istraivanja s roditeljima djece najmlae dobi (Radoaj, 2008., Penik i sur., u tisku). U njima je utvren interes roditelja za pristup pouzdanim informacijama o njezi i odgoju, savjetima strunjaka te razmjeni iskustava s drugim roditeljima. Osim toga, ustanovljena je rairenost roditeljskih ponaanja koja kre prava djeteta, kao i uvjerenja koja takva ponaanja podravaju. Ovi nalazi takoer upuuju na potrebu za podrkom u razvoju drugaijeg odnosa prema djeci najmlae dobi.

Ishodita Programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno jesu viestruka od dokumenata koji tite prava djeteta, ukljuujui i pravo roditelja na podrku, do potreba roditelja dokumentiranih istraivanjima Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, koja su programu prethodila. Meu razlozima za nastanak ovog programa sredinje mjesto zauzimaju znanstvene spoznaje o velikoj vanosti razdoblja ranog razvoja za djetetov ivot te o velikoj vanosti roditeljskog odnosa prema djetetu u tom razdoblju.

Otkria neuroznanosti pokazala su kako se mozak djeteta najintenzivnije razvija upravo u prvim godinama ivota (npr. Shonko i Phillips, 2000.). Ono to dijete doivljava ima snaan utjecaj na razvoj njegova mozga, a time i dalekosene posljedice za njegove kasnije ivotne prilike. Ako dijete raste u okolini bez dovoljno ljubavi, sigurnosti i roditeljske njege, u njegovom se mozgu mnotvo veza meu neuronima nee ouvati i bit e znatno drugaiji od mozga djeteta koje raste u osjeajno bogatom ozraju. Ve u dobi od tri godine vidljive su razlike u socijalnom i intelektualnomu razvoju djece, koje ne ovise o prihodima niti o obrazovanju roditelja, ve o tome kako se roditelji bave djecom kod kue, kako podravaju njihovu znatielju i uenje (Richter, 2004.). Vezano uz pravo djeteta na obrazovanje, vano je istaknuti da se prepreke kolskoj uspjenosti (slabije razvijen vokabular) pojavljuju vrlo rano, ve u dobi od 18 mjeseci (Hart i Risley, 1995.).

Prve godine su vane i zato jer se iskustvo o sebi i drugima iz prvih godina prenosi na kasnije godine ivota (Aldgate i Jones, 2006.). U najranijim se godinama uspostavlja djetetova emocionalna sigurnost, odnosno temeljno povjerenje u druge i sebe, zalog kasnijeg duevnoga i tjelesnog zdravlja. Stoga emocionalna privrenost, rana komunikacija i stimulacija predstavljaju jednako vane uvjete razvoja kao i prehrana, briga o istoi, zdravlju i sigurnosti od ozljeda.

Prema teoriji privrenosti i Eriksonovoj teoriji psihosocijalnog razvoja (Starc i sur., 2004.), temelji socijalnih odnosa poloeni su u prvoj godini ivota, a u tome je kljuna uloga roditelja ili primarnih skrbnika. Oni su prvenstveno ti koji osiguravanju emocionalno


roditelja, ovisi u velikoj mjeri o nainu na koji se provodi. Kao i inae, odluujua je kvaliteta odnosa izmeu osobe koja prua i koja prima podrku. Istraivanja su tako pokazala da je, uz fleksibilnost usluga roditeljima prilagoenih njihovim raznolikim potrebama, vrlo vano da program obiljeava pristup strunjaka prema roditeljima koji ne prosuuje i ne stigmatizira.

Preporuka (2006.) 19 Vijea Europe o politici potpore pozitivnom roditeljstvu navodi dva temeljna naela za provoenje programa podrke roditeljstvu. 1. Treba ih obiljeavati podjednaka usmjerenost na snage, resurse, imbenike zatite,

kao i na imbenike rizika, to podrazumijeva usmjerenost na prepoznavanje i vrednovanje jakih strana roditelja, zaloga u meuljudskim odnosima i zajednici te stvaranje novih mogunosti ostvarivanja roditeljeva potencijala.

2. Strunjaci u programima podrke roditeljstvu odnose se prema roditeljima koji se njima koriste kao prema aktivnim sudionicima, osobama koje donose odluke o svom ivotu za koje su odgovorne, koje se nose sa svojim ivotnim okolnostima, koje su strunjaci po iskustvu i nositelji socijalnih prava (ukljuujui i prava na podrku zato jer su roditelji).

Dosljedna primjena opisanih naela podrazumijeva zamjenu pristupa roditeljima koji se tradicionalno temelji na modelu deficita (gdje se na roditelje gleda kroz prizmu njihovih nedostataka) pristupom koji se temelji na modelu osnaivanja (Flett, 2007.).

U modelu osnaivanja strunjaci vie ne vide svoju ulogu u tome da oni (kao strunjaci) odrede koje su potrebe roditelja i to trebaju uiniti da bi bili bolji roditelji. Umjesto toga, roditelje gledaju kao partnere s kojima surauju kako bi roditelji nalazili svoje naine ispunjavanja roditeljskih odgovornosti na dobrobit djeteta i vlastito zadovoljstvo. Strunjaci iz svojega profesionalnog i osobnog iskustva nude roditelju nove ideje na provjeru, za inspiraciju i orijentaciju te pruaju povratnu informaciju i podrku, a iz roditeljskih iskustava i reakcija ue i razvijaju vlastitu kompetenciju.

Pristup koji se temelji na osnaivanju zahtijeva postojanje partnerskih, suradnikih odnosa strunjaka i roditelja. Stvaranje partnerstva strunjaka i roditelja pretpostavlja priznavanje iskustava roditelja i njihova znanja o sebi i vlastitoj djeci. Strunjak ne nastupa iz pozicije autoriteta koji zna pravilan nain podizanja djeteta (i tome poduava roditelja). Odbacivanje izigravanja eksperta za odgoj ne znai da strunjak odbacuje znanje i iskustvo koje je stekao, ve da prihvaa svoj nedostatak znanja te prepoznaje da i

38

roditelj ima relevantno znanje koje strunjaku nedostaje.

Partnerstvo podrazumijeva da su strunjaci i roditelji na istoj razini prvi su strunjaci za teorije o razvoju djece i roditeljstvu, a drugi za svoju djecu i za sebe. Ukoliko su strunjaci spremni otpustiti svoju ulogu eksperta za odgoj/djecu i prihvatiti to da oni ne znaju najbolje, tada e se moi ukljuiti u autentian, iskren dijalog s roditeljima i biti spremni uiti od njih. Tu je nuan neautoritaran pristup (Breton, 1994.) koji omoguuje uspostavljanje osobnog autoriteta strunjaka.

Utemeljenje programa podrke roditeljima na naelima partnerstva i osnaivanja, za strunjake koji ga provode najee znai da moraju plivati protiv struje, odnosno stvarati pristup roditeljima suprotan uvrijeenom. Izgraivanje novog poimanja vlastite uloge u odnosu na roditelje pretpostavlja radikalan odmak od tradicionalnog odnosa strunjaka iz drutvenih institucija prema roditeljima koji obiljeava propovijedanje i popravljanje roditelja u tome kako treba odgajati svoje dijete.

Stoga primjena opisanih naela zahtijeva da i sami strunjaci koji pruaju podrku roditeljima imaju dovoljnu i odgovarajuu strunu podrku. Kao to programi podrke roditeljstvu olakavaju roditeljima rast kompetencija, tako i kontinuirana edukacija, supervizija i meusobna podrka olakavaju rast kompetencija strunjaka u ispunjavanju njihovih profesionalnih odgovornosti u programu podrke roditeljstvu.

41

Nain na koji je Program razvijen, odnosno ukljuivanje korisnika i provoditelja Programa kao suradnika u njegovu stvaranju, glavna je snaga programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno. Uz to to su radionice oblikovane u skladu s teorijskim osnovama i ishoditima programa i u skladu s iskustvom neposrednih provoditelja i korisnika programa, Program je podvrgnut kvalitativnoj i kvantitativnoj evaluaciji ishoda. Rezultati evaluacije upuuju na uspjenost obaju ciklusa pilot-projekta u postizanju planiranih ciljeva te ovaj program kvalificiraju kao intervenciju utemeljenu na dokazima.

Tako jaa odnos roditelja i djeteta koji podrava razvoj djeteta, a i slabe imbenici koji mogu voditi u zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta.

Na radionicama se preispituju vrijednosti na kojima roditeljstvo poiva, ui se o potrebama djece i roditelja te o nainima njihova zadovoljavanja, vjebaju se komunikacijske vjetine i odgovara na druga pitanja za koja roditelji izraze interes.

Program se temelji na pristupu osnaivanja i partnerskom odnosu voditeljica i roditelja. U radionicama su voditeljice i roditelji na istoj razini. Voditeljice jako dobro poznaju teorije o razvoju djece i roditeljstvu, strunjakinje su i za voenje programa radionica Rastimo zajedno te imaju iskustva u odgoju razliite djece u suradnji s raznolikim roditeljima. One su strunjakinje za odgoj djece u okruenju institucije, ali ne i u obiteljskom okruenju. Roditelji su strunjaci za svoju djecu i za sebe te imaju iskustvo ivota sa svojom djecom u svojoj obitelji. Naime, roditelji ele potvrdu da su kompetentni i, iako su ponekad nesigurni, oni jesu strunjaci za svoje dijete jer ga najbolje poznaju. Stoga su radionice razvijene na naelima grupa za osobni rast i razvoj, kao i na naelima edukativnih grupa.

Vrijednosti i naela u temelju pristupa roditeljima u ovom programu u skladu su s onima u Preporuci (2006.) 19 Vijea Europe o politici podrke pozitivnom roditeljstvu. Ovakvom vrijednosnom utemeljenju programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno najbolje odgovara grupni rad s roditeljima, u kojem se njeguje partnerstvo i suradniki odnos. Prednost grupnog rada jest razmjena iskustva, spoznaja da nisu jedini roditelji s brigama te druenje, zbliavanje, stvaranje prijateljstava, kao i pronalaenje postupaka i naina koji su njima i njihovoj djeci najprimjereniji, koristei se grupnom kreativnou i resursima.

432 PROGRAM RADIONICA S RODITELJIMA RASTIMO ZAJEDNO

jesu i mogu postati jo bolji strunjaci za svoje dijete i sebe.

U Programu se ne obraamo posebno majkama i oevima, ve roditeljima, iako smo svjesni razlika izmeu majinstva i oinstva. Time se ne bavimo eksplicitno u Programu, ali iskustva govore da su oevi sve zaineresiraniji za ukljuivanje u Program, da spremnije promiljaju o svojem roditeljstvu. Dosadanje su radionice pokazale kako se oevi radije zadre u programu kada su barem dvojica. Oevi daju specifian doprinos razmjeni iskustava s drugim roditeljima i uvidu u stvaranje odnosa s djetetom (npr. opisuju svoju interakciju s djetetom koja se odvija u igri, u proirivanju djetetovog iskustva te prepoznaju da uz polaenje radionica u te aktivnosti unose vie emocionalne komunikacije). U grupama u kojima su bile prisutne samo majke bila je izraena potreba za sudjelovanjem oeva.

Razlike meu lanovima grupe po razini i vrsti obrazovanja pridonose dinamici rasprave meu roditeljima i nisu prepreka jer se pokazalo da su mnoga roditeljska pitanja i problemi univerzalni te da ih u vezi s njihovom djecom vesele i brinu sline stvari, bez obzira na razlike u obrazovanju (npr. dijete ne eli na spavanje, treba mu sto puta rei da bi poslualo, juri po duanu). U radionicama se voditeljice mogu susresti i s roditeljima razliitih kulturalnih tradicija. Tada je potrebna posebna panja voditeljica u primjeni vlastitih normi, vrijednosti i vjerovanja. Umjesto podrazumijevanja ili kritiziranja, potreban je dijalog o razliitostima. Pritom je vano razlikovati tradicionalna uvjerenja i obiaje koji su tetni (npr. trljanje bolesnog djeteta rakijom, izlaganje djeaka velikom stresu da ovrsnu), od onih koji su bezazleni (npr. vezivanje crvenog konia bebi oko ruke).

Osim navedenih razliitosti meu roditeljima, moramo spomenuti jo neke mogue specifinosti meu sudionicima radionica. U dosadanjim radionicama pojavili su se: jedan ouh, jedna baka-skrbnik, jedna majka usvojene djevojice. Iako oni dolaze u ulozi roditelja, ipak njihov poloaj u grupi moe biti poseban, te e voditeljice morati imati na umu da e moda biti potrebno zatititi ih u nekim raspravama jer oni nisu rodili, nisu dojili, nisu dali ime djetetu i sl.. Naravno, sve ovisi o sastavu grupe, ali i voditeljiinoj osjetljivosti.

2.3 Pozivanje roditelja na ukljuivanje u Program

Roditelji djece najmlae dobi ele i trebaju podrku, pomo, savjet, suradnju u podizanju i odgajanju svoje djece. Iako su njihove ideje i oekivanja vrlo razliita, odgojitelji u vrtiu

44

znaju da se svaki roditelj nada kako e o svojemu djetetu uti neto dobro i lijepo, to e i njega potvrditi kao dobrog roditelja.

U djejim jaslicama i vrtiu roditelji mogu dobiti podrku i pomo na razliite, ve uobiajene naine: porukama koje dobivaju od odgojitelja usmeno na vratima, koje mogu proitati na panoima u obiteljskom kutiu, edukativnim letcima i asopisima koje imaju na raspolaganju, na roditeljskim sastancima na kojima uju i mogu se dogovarati o programu rada s djecom u grupi. Pozivi na druenja roditelja i odgojitelja na radionicama i domjencima prigodom nekih blagdana vie nisu iznenaenje. Na roditeljske sastanke i radionice sa strunim temama odazivaju se ako ih privlai tema ili ih dira u neki njihov roditeljski problem.

Meutim, u vrlo malo vrtia ili drugih institucija i udruga u Hrvatskoj provode se cjelovitiji programi, poput primjerice raznih kola za roditelje, tako da je ponuda cjelovitog programa od 11 radionica s roditeljima kao to su Rastimo zajedno za veinu neto potpuno novo.

Roditelji od Programa mogu imati razliita oekivanja i postavljati si najrazliitija pitanja:

Kako biti dosljedan roditelj? to je primjerena kazna za trogodinjaka? Hou li ga razmaziti? Kako mogu nadoknaditi to sam tako malo s djetetom? Kako spremiti dijete na spavanje, a da ne izlazi iz sobe sedam puta? Kako natjerati dijete da jede? Zato me ne slua? Kako s bakama i djedovima?

to se to tamo radi, hoe li mi netko soliti pamet ili u moi pitati i dobiti odgovore na pitanja bez procjenjivanja kakav sam roditelj prestroga, preblaga mama, staromodan tata?

Jedan put sam neto pitala vrtiku psihologinju i dala mi je dobar odgovor. Ima li ona jo dobrih odgovora za mene?

Kako je to raditi u grupi, hoe li mi biti ugodno, nelagodno, hoe li mi ti ljudi biti simpatini, hou li ja njima biti simpatian?

elim li meu nepoznatima govoriti sve o sebi, svojem djetetu, obitelji? Ne moraju ba sve znati

Hou li ispasti glupa, neznalica? Svi neto itaju o djeci, a ja ba i ne 11 puta je puno, pa to je skoro 3 mjeseca, svaki utorak? To bih vrijeme mogao bolje

provesti sa svojim djetetom ionako smo premalo zajedno.

46

djetetovu uroenu znatielju, kako dijete uite to smije, a to ne smije raditi i drugo

Postavljate li si moda neka od ovih pitanja? Postupam li dobro, jesam li prestrog ili preblag, dosljedan ili nedosljedan? to mojem djetetu zaista treba? inim li dovoljno? Kako raditi ono to je najbolje za dijete, a pritom ne zanemariti sebe? Roditelj najbolje poznaje svoje dijete i sebe, ali iskustva strunjaka i drugih

roditelja esto su dobrodola. Nitko ne zna sam sve odgovore na sva pitanja! to se radi na radionicama s roditeljima Rastimo zajedno? Predavanjima i vjebama stjeu se znanja i vjetine koje roditeljima koriste

u odnosu s djetetom. Razgovorom se izmjenjuju iskustva o rjeavanju problema s djetetom. Druenjem se postaje sigurniji, samopouzdaniji, zadovoljniji. Vei plakati sa slikama i izjavama roditelja iz ranijih grupa, koje mogu privui

roditelje s razliitim brigama i interesima. Dobro je uvrstiti (uz pristanak) slike i izjave oeva, ako ih je bilo. Neka se vidi da su jednako vani i pozvani kao i majke.

Letci s malo opirnijim informacijama o programu radionica s roditeljima Rastimo zajedno, koji su dostupni svim roditeljima u dovoljnom broju, a mogu se postaviti i izvan vrtia knjinica, ambulanta i slino.

Na roditeljskim sastancima (masovnim, grupnim) moe se informirati o Programu, dosadanjim iskustvima. Poeljno je da to prezentiraju voditeljice radionica, koje e predstaviti razloge, ciljeve, sadraj i nain rada na radionicama jer one mogu govoriti iz svojega neposrednog iskustva. Podrka za Program radionica moe se dobiti i od roditelja koji su sudjelovali u ranijim grupama.

Odgojitelji u svakodnevnom kontaktu s roditeljima mogu dodatno individualno informirati i nastojati zainteresirati roditelje koji su ve izrazili potrebu za podrkom svojem roditeljstvu ili pomo za rjeavanje problema na koje nailaze sa svojom djecom. Iskustvo je pokazalo kako odaziv znaajno ovisi o odgojiteljima i njihovu angamanu da roditelje informiraju i motiviraju za ukljuivanje u radionice. Ulaganje dodatnog napora potrebno je za individualno motiviranje i ukljuivanje roditelja koji su primjerice manje obrazovani, nemaju naviku itanja pisanih obavijesti, ne raspituju se o djetetovu boravku u vrtiu, uvijek ure i dr..


Dobar nain jest i anketa o zainteresiranosti za ukljuivanje u Program radionica, o temama i problemima koji roditelje zanimaju, to im treba da bi se ukljuili i sl.. Na taj nain informiramo roditelje, a ujedno dobivamo putokaz za kvalitetnije populariziranje, organiziranje i voenje grupe.

Primjerice, u anketama u prethodnim grupama dio roditelja izjavio je da im ne odgovora termin odravanja radionica. Dan i vrijeme odravanja mogu se prilagoditi veini zainteresiranih roditelja. Bilo je prijedloga da se radionice odravaju svaki drugi tjedan, to ponajvie odgovara roditeljima koji rade u smjenama.

Dosta je roditelja izjavilo kako nema kuda s djetetom dok su na radionici. To jest problem jer su ovo radionice samo za odrasle i roditelji trebaju osigurati da netko bude s djetetom dok su oni na radionicama. Nije preporuljivo organizirati deurstvo u vrtiu jer bi tada dijete ostajalo u ustanovi 12 i vie sati!

Manji dio roditelja kae da nema vremena za radionice. Nekim se roditeljima ini kako program predugo traje (2 i pol mjeseca), ali iskustvo i roditeljske evaluacije na kraju programa nedvojbeno su pokazale da polaznici smatraju kako bi radionice trebale trajati due te kako bi se trebalo ukljuiti vie roditelja, po mogunosti oba roditelja, da bude vie oeva.

Mnogi vrtii imaju svoje internetske stranice, na kojima mogu vrlo uspjeno pozivati, informirati, detaljnije opisati Program, odueviti i pridobiti roditelje za ukljuivanje u radionice. Na taj nain informacije o Programu postaju dostupne i roditeljima ija djeca nisu polaznici vrtia, a vrti pozivanjem na radionice ini dobar iskorak za podrku roditeljstvu u zajednici.

Poeljno je, osobito ako se procijeni da nema dovoljno zainteresiranih roditelja za radionice u jaslicama i vrtiu, proiriti glas i izvan vrtia. Bilo je primjera informiranja i pozivanja putem lokalnog tiska i radija. Obavijesti i pozivi na Radionice mogu se postaviti i na okolna javna mjesta koja posjeuju roditelji male djece (ambulanta, ljekarna, knjinica, kola, trgovina, pota, banka i dr.) Izvjeivanje medija o provoenju radionica, razgovori s voditeljicama i sudionicima provedenih radionica takoer pridonose popularizaciji programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno.

Program radionica s roditeljima u organizaciji obiteljskog centra namijenjen je svim roditeljima u zajednici, i onima koji nisu obuhvaeni djejim jaslicama i vrtiima.

48

Obavjeivati se moe putem svih javnih medija (npr. tisak, TV, radio, web, letci). U Program radionica Rastimo zajedno mogu se ukljuiti i roditelji korisnici raznih usluga centra za socijalnu skrb.

2.4 Tko provodi Program?

Radionice vodi tim u kojem su dvije ili tri educirane voditeljice. Visoka strukturiranost Programa omoguuje da radionice provode razliiti profili strunjaka (psiholog, pedagog, defektolog, socijalni pedagog, socijalni radnik, odgojitelj), i to s razliitim iskustvom u ovakvom radu s roditeljima.

Kad se Program provodi u djejem vrtiu, barem jedna od voditeljica je struni suradnik, po mogunosti psiholog. Ostala dva lana tima mogu biti struni suradnik i odgojitelj ili ako vrti nema dva struna suradnika, onda se ukljuuju dva odgojitelja, po mogunosti odgojitelji-mentori. U obiteljskom centru Program provode dvije voditeljice, od kojih je jedna po mogunosti psihologinja.

Voditeljice su strunjakinje na podruju razvoja djece najranije dobi, dobro poznaju obiljeja razvoja, potrebe i ponaanja djeteta te vladaju komunikacijskim vjetinama. Takoer je vano da imaju znanje i iskustvo u voenju radionica, tj. u grupnom radu s odraslima (voditeljske vjetine, prihvaenje bez procjenjivanja, sposobnost razumijevanja roditeljskog stanovita i dr.). Povrh toga, nuno je da su same sklone vrijednostima roditeljstva u najboljem interesu djeteta te da podupiru naela partnerstva u radu s roditeljima. Naravno, neophodan je uvjet da budu posebno educirane za voenje programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno, to znai da su ovladale teorijskim osnovama Programa, te da imaju sustrunjaku podrku u Mrei voditeljica Rastimo zajedno. O tome e biti vie rijei u 4. poglavlju.

Voditeljice imaju kljunu ulogu i odgovornost za provoenje radionica. Njihovo znanje i osobine snano utjeu na grupu i njezine lanove, radi ega su neophodni stalno promiljanje o vlastitom radu, kontinuirano uenje i rad na sebi. Voditeljice su te koje usmjeravaju aktivnosti grupe u skladu s ciljevima programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno.

U radionicama Rastimo zajedno voditeljice su ravnopravne, tako da se uloge u voditeljskom timu mijenjaju ovisno o podjeli voenja pojedinih aktivnosti. Koje su

54

ili svoje iskustvo, daje ga kao svoj doprinos na kraju diskusije. Naravno, ako su u pitanju neka specifina struna znanja i informacije, voditeljice trebaju izravno odgovoriti, a ne preusmjeravati.

Saimanje Kada elimo zavriti, kad je dovoljno reeno, kad elimo prijei na novo, temu zavravamo zaokruivanjem, saimanjem onoga to je reeno u jednu do dvije reenice, kao neki zakljuak (npr.: Znai, ili: Da zaokruimo to smo dosad rekli). Saimanjem skraujemo i zavravamo diskusije koje vie ne donose nita novo.

Davanje zadataka i obveza Za utvrivanje gradiva i povezivanje grupe dobro je dati lanovima neku vrstu domae zadae o kojoj trebaju izvijestiti na sljedeem susretu ili nakon dueg perioda. Tako potiemo prijenos iskustva steenog na radionicama u obiteljski kontekst, to i jest cilj Programa.

Poticanje povratne informacije Voditeljica trai od lanova reakciju na ono to je na radionici reeno, da kau svoje miljenje, iznesu svoj doivljaj ili iskustvo. To pomae i onim srameljivima da se otvore i kau to misle. Davanje i primanje povratne informacije trai povjerenje meu lanovima grupe. Voditeljice su model za davanje i primanje povratne informacije jer tako potiu lanove grupe na ulaganje napora i davanje doprinosa diskusiji, boljem objanjavanju svojih stavova i slino.

Poticanje neposredne interakcije Voditeljice svojim primjerom i poticanjem podravaju da svatko govori u svoje ime i obraa se lanovima grupe neposredno. Tako raste osjeaj potovanja, izbjegava se vrednovanje i pametovanje te jaa grupna dinamika i komunikacija ne ide iskljuivo preko voditeljica.

Ohrabrivanje Voditeljiino aktivno sluanje i poticanje ohrabrit e roditelje, posebice one lanove koji se boje da e rei neto krivo, da pitaju i govore bez bojazni da e biti procjenjivani (npr.: Vidim da ste neodluni, pitajte, grupa je velika, sigurno e netko imati odgovor za vas.) Ohrabrivanje se odnosi na uoavanje rasta, snage i povjerenja u osobni rast i promjenu.

Ponekad ponaanja nekih lanova zahtijevaju dodatan trud i snalaenje voditeljica. Rije je o lanovima koji previe ili premalo govore, koji uvijek sve znaju, koji prekidaju druge, mijenjaju teme i sl. (Parent Group Sessions, n.d.). Tada i sama voditeljica moe doivjeti koliko je ovladala vjetinama voenja, jer u takvim situacijama ne moe oekivati da e intervenirati netko od ostalih lanova grupe. Naravno, ako uoi potrebu uskoit e suvoditeljica zato je tu. esto je jedan od dobrih naina podsjetiti lana koji ometa na pravilo grupe o koje se ogrijeio. Primjerice: Recite to VI o tome mislite.


A ostali e roditelji rei to oni misle. Dogovorili smo se da e svatko govoriti u svoje ime.

lan grupe koji previe govori Ako lan grupe u raspravama esto uzima rije, govori dugo te oduzima priliku i vrijeme drugim lanovima, voditeljica moe prekinuti i preusmjeriti pitanje cijeloj grupi, naprimjer: Ima li netko neto za dodati na tu temu? ili: Ima li netko slino iskustvo? ili se pak obratiti tihom lanu takvim pitanjem prije negoli glasni lan stigne neto rei. Ako tako procijeni, voditeljica se moe pozvati na pravilo o vremenu.

lan grupe koji uglavnom uti Ako je lan srameljiv ili mu je neugodno, moe ga se u nekom trenutku upitati ima li neto za dodati u raspravi, moe ga se neposredno pitati, npr.: Vidim da uglavnom utite. elite li nam ipak rei to vi o ovome mislite? utljivim lanovima nekad je lake otvoriti se u malim grupama ili parovima. Ipak, neki ljudi ne vole govoriti u grupi i to treba potivati.

lan koji verbalno napada Svaki verbalni napad voditeljica treba prekinuti i zatiti ostale lanove grupe. Moe naprimjer rei: Vidim da vas je ovo uzbudilo, uznemirilo ili: Brine me to se zbog ovoga to govorite netko moe osjetiti napadnutim ili da ga okrivljavate ili: Moete rei to vi o tome mislite ili kako se vi osjeate, a i drugi e to rei za sebe ako ele. Podsjeam vas na nae pravilo prihvaamo da smo razliiti i da se uzajamno potujemo.

lan koji sve zna Poneki lan eli pokazati kako jako puno zna pa esto kritizira, ima drugaije miljenje, bolje zna od drugih ili od voditeljica. Moe se, primjerice, rei: ujem da XX o tome misli drugaije. to vi ostali mislite o tom pitanju? U pravilu treba odrati otvorenu raspravu, ali paziti da se ne ue u okraj. Ovo je dosta izazovna situacija za voditeljicu jer treba ostati mirna i prisjetiti se kako su mnoga pitanja na podruju roditeljstva bez ispravnoga/tonog odgovora koji vrijedi za sve.

lan koji prekida druge Obino je rije o lanu koji ne moe doekati da doe na red. Najjednostavnije je rei naprimjer: Molim vas priekajte, vidim da XY nije rekla sve to eli. Vi ete biti sljedei. Nakon toga valja paziti da zaista bude sljedei na redu. Moe ga se podsjetiti i na pravilo o sluanju.

lan koji mijenja temu Ako neki lan nainje temu koja e biti raspravljena u nekoj od sljedeih radionica, tim rijeima ga se moe i prekinuti, primjerice: Nismo jo sve rekli o ovoj temi o kojoj sada raspravljamo, a ovo to vi sada govorite bit e tema nae radionice za dva tjedna. Ili se pak moe predloiti da to pitanje sauvaju za 9.

67

Kljuna su pitanja evaluacije bila:

(1) Djeluje li sudjelovanje u Programu radionica na roditeljska uvjerenja o odnosu prema malome djetetu, ukljuujui uvjerenja o tjelesnom kanjavanju?

(2) Djeluje li sudjelovanje u Programu radionica na subjektivan doivljaj roditeljstva? Poveava li osjeaj roditeljske kompetencije i zadovoljstvo u ulozi roditelja? Smanjuje li roditeljski stres?

(3) Poveava li sudjelovanje u Programu radionica uestalost poeljnih roditeljskih ponaanja (itanja slikovnice) i vjerojatnost pozitivnih roditeljskih reakcija na djetetove neugodne emocije? Smanjuje li uestalost nepoeljnih roditeljskih ponaanja (vikanja na dijete i udaranja djeteta) te vjerojatnost negativnih roditeljskih reakcija na djetetove neugodne emocije?

Nacrt evaluacijskog istraivanja bio je dvokratni nacrt s netretiranom skupinom za usporedbu (Milas, 2000.). Rije je o poetno neujednaenim skupinama roditelja koji su sudjelovali u programu radionica (N = 231) i onih koji se nisu odazvali pozivu za sudjelovanje (N = 348).

Podatci od obiju skupina prikupljeni su Upitnikom za roditelje prije poetka i nakon zavretka programa radionica. Ovaj Upitnik sastavljen je od (dijelova) nekoliko drugih upitnika te pitanja osmiljenih za potrebe ovog evaluacijskog istraivanja.

Upitnik uvjerenja o odnosu prema djeci najmlae dobi (Penik, Radoaj i Toki, u tisku) skraeni oblik sastoji se od 10 tvrdnji koje odraavaju niz uvjerenja o roditeljskim postupcima prema malom djetetu s kojima su roditelji izraavali stupanj svojeg (ne)slaganja. To su uvjerenja o tetnosti prevelike topline (npr. previe pohvala i previe njenosti mogu razmaziti dijete), o poslunosti i podreenosti djeteta odraslima (npr. vano je navrijeme slomiti djeji prkos i tvrdoglavost jer drvo se svija dok je mlado), o nepotrebnosti indukcije (npr. malom djetetu u dobi izmeu jedne i tri godine nije potrebno objanjavati zato neto ne smije), o opravdanosti neodgovaranja na djeji pla (npr. mala djeca esto plau bez razloga pa je najbolje ne reagirati) te o opravdanosti tjelesnoga kanjavanja (npr. za pravilan odgoj djece neophodno je ponekad udariti dijete).


Roditeljska uvjerenja o odnosu prema djetetu

Statistiki znaajne razlike utvrene su u stupnju slaganja roditelja sa svakim od ispitivanih uvjerenja o odnosu prema malome djetetu. Tako roditelji NAKON programa radionica znatno MANJE NEGO PRIJE RADIONICA VJERUJU: da malom djetetu u dobi od 1 do 3 godine nije potrebno objanjavati zato neto ne

smije; da je, ako djetetu slijedi neko neugodno iskustvo (rastanak, injekcija i sl.), najbolje

nita ne govoriti unaprijed, tako e neugoda bre proi; da mala djeca esto plau bez razloga pa je najbolje ne reagirati; da maloj djeci ne treba postavljati ogranienja jer to sputava slobodu linosti; da e previe pohvala i previe maenja razmaziti dijete; da je vano navrijeme slomiti djeji prkos i tvrdoglavost jer drvo se svija dok je mlado; da je nekad u redu udariti dijete ako dovodi svoj ivot u opasnost, primjerice kad se

penje na prozor ili istri na ulicu; da je opravdano udarati dijete kada divlja i pravi scenu bez razloga; da je opravdano udariti dijete ako je ono udarilo nekoga drugog, da mu pokaemo

kako to boli; da je za pravilan odgoj djece neophodno ponekad udariti dijete.Ovi rezultati usporedbe uvjerenja roditelja prije i poslije sudjelovanja u Programu radionica pokazuju da se ona mijenjaju u korist veeg prihvaanja djeteta i odgojnih postupaka koji potuju djetetovo dostojanstvo i uvaavaju dijete kao osobu. Budui da u skupini za usporedbu nisu utvrene razlike u uvjerenjima roditelja u ovim dvjema vremenskim tokama mjerenja, zakljueno je da program djeluje na uvjerenja o poeljnom odnosu roditelja prema djeci najmlae dobi, odnosno da slabi uvjerenja o nepotrebnosti indukcije, o tetnosti emocionalne topline, potrebi podreenosti djeteta odraslima, opravdanosti neodgovaranja na djeji pla te opravdanosti tjelesnoga kanjavanja.

Subjektivni doivljaj roditeljstva

Smanjenje roditeljskog stresa o kojem su roditelji izvijestili na kraju Programa radionica na granici je statistike znaajnosti. Znaajne razlike postignute su na dvije estice nakon programa sudionici se, kao roditelji, rjee osjeaju napetima i zabrinutim.

70

Doivljaj roditeljske kompetentnosti porastao je nakon zavretka programa. Znaajna razlika utvrena je izmeu samoprocjene roditeljske djelotvornosti prije i poslije programa radionica. NAKON programa roditelji se u svojoj roditeljskoj ulozi doivljavaju djelotvornijima.Meutim, po zavretku programa nije utvreno znaajno smanjenje nezadovoljstva ispunjavanjem roditeljske uloge, ve se ono tek pribliilo granici statistike znaajnosti.

Kako u roditelja koji nisu sudjelovali u radionicama nije utvrena znaajna razlika u intenzitetu roditeljskog stresa, percipiranoj roditeljskoj djelotvornosti niti nezadovoljstvu ispunjavanjem roditeljske uloge, razlike zabiljeene u roditelja sudionika radionica skloni smo pripisati sudjelovanju u Programu. Pritom treba uoiti ogranien doseg Programa u smanjivanju roditeljskoga stresa i nezadovoljstva.

Roditeljska pretpostavljena ponaanja

U roditelja sudionika programa utvreno je nekoliko razlika u njihovim pretpostavljenim reakcijama na neugodne emocije djeteta. Nakon radionica roditelji su skloniji, reagirajui na djetetov strah od injekcije, potaknuti dijete da govori o svojem strahu, a manje su skloni omalovaavanju djetetova straha i govorenju djetetu neka ih ne sramoti plakanjem.

U svojim vjerojatnim reakcijama na djetetovu tugu zbog zaboravljene omiljene igrake pri dolasku u vrti roditelji su, NAKON Programa, skloniji podrati djetetovo izraavanje tuge plaem te potaknuti dijete na rjeavanje problema. Istovremeno, manje su skloni moralizirati (to se dogaa kad se ne pazi) i omalovaavati djetetove osjeaje govorei mu kako pretjeruje.

U roditelja koji se nisu ukljuili u Program, u prvoj situaciji nisu utvrene razlike u odgovorima u dvjema vremenskim tokama. U drugoj pretpostavljenoj situaciji utvreno je kako su nakon Programa radionica ovi roditelji spremniji nego prije uzrujati se zbog zaboravnosti i plaa svojeg djeteta, ali i rei djetetu da je u redu plakati kada je tuno.

S obzirom na navedeno, promjene u pretpostavljenim reakcijama na djetetov strah i tugu, koje su zabiljeene u roditelja sudionika programa (tj. spremnost na vee razumijevanje, uvaavanje i podrku djetetu kad ima problem), mogle bi se u velikoj mjeri pripisati uincima Programa. Upravo je razvijanje osjetljivosti roditelja na djetetovo pravo da ga se slua i prihvati sa svim njegovim stanjima i emocijama, kao i s njegovom sposobnou da se nosi sa svojim problemima i emocijama, i bio jedan od specifinih ciljeva programa.

72

Zanimljivo je da je i u skupini roditelja koji se nisu ukljuili u Program utvrena promjena u uestalosti ispitivanih ponaanja u razdoblju nakon zavretka Programa, u odnosu na njihovu uestalost u razdoblju prije samog Programa. Tako ovi roditelji u drugoj vremenskoj toki mjerenja rjee s djetetom itaju slikovnice, ali i rjee viu na dijete te ga rjee udaraju po ruci i stranjici. Smanjivanje uestalosti tjelesnoga kanjavanja mogue je u najveoj mjeri pripisati porukama o neprimjerenosti kanjavanja koje su u tom razdoblju uestalo dolazile roditeljima iz razliitih izvora od odgajatelja na roditeljskim sastancima, s edukativnih letaka u vrtiima do kampanje protiv tjelesnoga kanjavanja u medijima.

Rezultati usporedbe uestalosti nepoeljnih ponaanja roditelja prema djetetu prije i poslije Programa u sudionika radionica u skladu su s postavljenim ciljevima Programa. Dodue, pozitivne promjene koje su utvrene i u roditelja koji u programu nisu sudjelovali oteavaju pripisivanje uoenih promjena uincima Programa. No ipak, sklone smo smanjenje vikanja i udaranja u roditelja koji su sudjelovali u radionicama objasniti upravo sudjelovanjem u radionicama. Na to upuuju i odgovori o promjenama u vlastitom ponaanju i osobnim dobitcima od Programa koje su sudionici dali na pitanja otvorenog tipa u Evaluacijskom upitniku na kraju programa.

Ukupno uzevi, promjene roditeljskih uvjerenja o odnosu prema djetetu, porast osjeaja kompetentnosti, promjene stvarnoga i pretpostavljenog ponaanja u roditelja sudionika radionica te usporedba ovih promjena s promjenama u roditelja koji nisu sudjelovali u programu pruaju poetnu potvrdu uinkovitosti programa radionica s roditeljima Rastimo zajedno u postizanju njihovih ciljeva.Potrebno je napomenuti kako je generalizacija navedenog zakljuka o djelotvornosti Programa u mijenjanju odreenih roditeljskih stavova i ponaanja ograniena s nekoliko imbenika. Podatci temeljem kojih su dobiveni rezultati prikupljeni su na dvostruko selekcioniranom uzorku roditelja koji su se ukljuili u radionice te koji su u njima redovito sudjelovali do kraja. I roditelji koji se nisu ukljuili u Program, a pristali su u dva navrata ispuniti Upitnik, vjerojatno su neto obrazovaniji i skloniji preispitivati svoje roditeljstvo od ukupne populacije roditelja u vrtiima. Uz to, ogranienja proizlaze i iz nedostataka metoda prikupljanja podataka, osobito Upitnika za roditelje. Iz praktinih razloga, tj. potrebe da instrument ne bude predugaak, oslabljene su pouzdanost i valjanost upotrijebljenih mjera, tako da one pruaju tek grubu sliku i omoguuju zakljuivanje o trendovima.

74

Novi naini rjeavanja problema. Upornija sam. Oputenija sam i koncentriranija. Vie sluam svoju djecu. Vie se igramo.

Stjecanje novih znanja i stavova Shvaanje da postoje i drukiji naini odgoja djeteta od onih koje sam dosad

primjenjivala. Promjena stava u odgoju djeteta. Odreena nova korisna znanja. etiri stupa roditeljstva. Postavljanje granica. Nauila sam kako komunicirati. Nauila sam kako rjeavati probleme. Nauila sam kako se kontrolirati da ne kanjavam dijete. Moje dijete, kao ni ja, ne mora biti savreno!

Bolje razumijevanje djetetovih potreba i gledita Smatram da sam shvatio kako dijete funkcionira (pa mu pruam puno vie

panje). Postao sam tolerantniji; bolje razumijem svoje dijete i njegove potrebe. To to sam uspjela ustrajati u dolaenju na radionice i svaki put usvojiti

neto novo, a osobito pogled na stvari. Mislim da puno toga sada gledam iz perspektive djeteta.

Bolje prepoznajem djetetove potrebe. Razumijem zato se ponaa na odreeni nain.

Iskustva drugih roditelja, sline dileme i problemi, osjeaj da nisu sami Shvatila sam da nisam jedina koja ima odreene probleme s djecom. Spoznaja da svi roditelji imaju probleme, kao i dileme.


Poticaj za uivanje u zajednikom vremenu i aktivnostima Jo ee i s vie emocija uivam u rastu i razvoju svoje djece. To to se vie druimo kao obitelj. Vanost to vie aktivnog provoenja vremena s djetetom. Nauila sam kako na mnoge jednostavne naine mogu usreiti sebe i dijete.

Podrka za brigu o svojim potrebama Osvijestila sam da je vano zadovoljiti i svoje potrebe. Nauila sam kako se osloboditi stresa i napetosti.

Analiza sadraja roditeljskih odgovora pokazuje kako oni osobne dobitke od sudjelovanja u Programu radionica doivljavaju uz poveanje osjeaja roditeljske kompetencije, osjetljivosti za perspektivu i potrebe djeteta, znanja o drugaijim nainima odnoenja prema djetetu te komunikacijskih vjetina. Ovi dobitci u skladu su s ciljevima koji su se radionicama i eljeli postii.

Budui da je krajnja svrha podrke roditeljima unapreenje djetetove dobrobiti i ispunjavanje njihova razvojnog potencijala, zanimalo nas je utvrditi i eventualne promjene za dijete uslijed roditeljeva sudjelovanja u radionicama. Stoga su roditelji odgovarali i na sljedee pitanje o dobitcima na razini djeteta.

Pitanje 2: TO SMATRATE NAJKORISNIJIM DOBITKOM ZA SVOJE DIJETE? Promjene u roditeljevu odnosu prema djetetu

Dobila je smireniju, otvoreniju i njeniju majku, koja je odluila pratiti njezin korak.

Cure su dobile mamu koja ih bolje razumije, ne vie, vie razgovara, jako puno se igra koja je zadovoljnija sobom i svojim ivotom, to se odraava na njih.

Produbljivanje odnosa i jaanje privrenosti s tatom. Dobilo je kvalitetnije roditelje i time kvalitetnije djetinjstvo ispunjeno igrom,

smijehom, sigurnou radi jasnije postavljenih granica... Uz ove radionice uvidjela sam da neka djetetova ponaanja nisu meni za

inat i stoga sam drugaije pristupila nekim problemima; djeca su sretnija, zadovoljnija.

76

Reagiram smirenije (ne uvijek) na neke oblike djetetova ponaanja jer ih sada razumijem.

Dobivanje mame koja ih vie uvaava, koja svijet vie gleda njihovim oima, koja e se uivljavati u njihov svijet.

Korisnije i ljepe provodimo vrijeme zajedno pa se osjeaju zadovoljnijima i voljenijim, poboljali smo komunikaciju pa ima manje nervoze meu nama.

Smireniji odnos sa mnom. Bolji odnos: vie razgovora, manje vike. U svoju Slagalicu osobnog rasta kao roditelja upisala sam da se osjeam

povezanom sa svojom kerkom, da joj vjerujem i da ona vjeruje meni.

Iz prikazanih tipinih odgovora na ovo pitanje, vidljivo je da roditelji smatraju kako je dijete radi radionica dobilo smirenijega, strpljivijeg, zadovoljnijeg roditelja koji vie slua, vie razgovara, posveuje djetetu vie panje i truda, vie stvari gleda djetetovim oima i prepoznaje njegove potrebe. I ovi su rezultati sasvim u skladu s planiranim ciljevima Programa.

Radionice pokrivaju relativno irok raspon tema o roditelju i roditeljstvu, o djetetu, o komunikacijskim vjetinama za razvijanje dobrih odnosa te nas je zanimalo koje su od njih roditeljima zanimljivije i korisnije. Stoga su im postavljena i sljedea dva pitanja.

Pitanje 3: KOJE TEME SU VAS SE NAJVIE DOJMILE? Teme konkretnih komunikacijskih tehnika i strategija

JA-poruke (stvarno su mone). Sluanje djeteta i ista komunikacija. JA poruke navele su me na razmiljanje kako moje verbalne poruke utjeu na

dijete. Tema koju se jo malo pribojavam poteno zapoeti jest postavljanje granica,

ali nadam se da u uskoro.

Teme roditeljstva u najboljem interesu djeteta (etiri stupa roditeljstva), roditeljski ciljevi i odgovornosti


Ostalo Primjenjivat u ono to bude potrebno za zadovoljavanje mojih i djetetovih

potreba. Sad su mi jasnije moje slabe strane pa u na njih vie obraati panju i vie

se truditi. Pogled na Slagalicu osobnog rasta dovoljan mi je podsjetnik na emu jo

moram poraditi.

Roditelji najee odgovaraju da su im sve teme ukljuene u Program radionica bile vane i korisne te su nale svoje mjesto u zadovoljavanju roditeljskih potreba. Uz to, navode da u svojem ivotu s djetetom pokuavaju primjenjivati sve od nauenoga, posebice ono to pridonosi boljem razumijevanju i odnosu s djetetom. Od specifinih tema koje su navedene kao najupeatljivije, a i najprimjenjivije, spominjale su se komunikacijske vjetine te vea osjetljivost za djetetove, ali i vlastite potrebe. Kao i kod prethodno opisanih rezultata, i ovdje je uoljivo da je rije o roditeljskim stavovima i ponaanjima koje se Programom radionica i nastojalo razviti ili ojaati.

Program radionica Rastimo zajedno roditeljima iz radionice u radionicu nudi brojne pisane materijale koje su najee itali kod kue. U okviru evaluacije zanimalo nas je i miljenje roditelja o korisnosti dobivenih pisanih materijala te smo postavili i sljedee pitanje.

Pitanje 5: KOJI SU VAM PISANI MATERIJALI KORISTILI? Veinom svi, jer kad ih itam shvatim jo i vie. Svi, ali ih treba itati; sve je dobar podsjetnik. Pomoglo mi je prihvatiti sebe kao nesavrenog roditelja. To e mi koristiti jer u se vraati njima. Apsolutno svi, uzela sam ih da mi budu pri ruci. Neke sam iskoristila i na poslu posudila sam ih i drugima. Svaki dan sam gutala. Sve sam ih proitala i sve mi je bilo jednostavno, korisno i razumljivo. Ovisno o situaciji, svi su materijali korisni dobro bi bilo da ih je i vie. Svi + igre koje smo nauili.

80

Svaki sam proitala ve desetak puta. Ponavljat emo gradivo zajedno s obitelji. Svi, jer je i mu imao priliku proitati, sa mnom prokomentirati i u konanici

primijeniti neka ponaanja koja su nam materijali osvijestili, a koji su u interesu nae djece.

Naprimjer, mu sinu koji esto glasno izraava svoje elje vie ne govori: Ne vii! nego: Svia mi se kada tiho pria.

Iz tipinih odgovora vidi se da su roditelji najee navodili kako su im svi dobiveni materijali bili korisni i zanimljivi, a veina roditelja spominjala je i pojedinane materijale koji su im najvie koristili. Pritom su spontano spomenuti svi materijali koji su ukljueni u Mapu za roditelje.

Konano, roditelje smo pitali o ispunjenim i neispunjenim oekivanjima te o prijedlozima za unapreenje Programa radionica. Navedeni su neki od najeih odgovora.

Pitanje 6: KOJA STE SVOJA OEKIVANJA ISPUNILI, A KOJA NISTE? Ispunjena oekivanja

Radionice su mi mnogo pomogle, a pisani materijali mome suprugu. Ne postoji oekivanje koje nije bilo ispunjeno, cilj je bio bolje razumjeti

djetetove i roditeljske potrebe. Radionice su vie nego ispunile moja oekivanja i sve to uspijem primijeniti

smatram dobitkom. Dobila sam odgovore na pitanja koja su me titala, vezana uz roditeljstvo. Nadao sam se gotovim rjeenjima, ali sad znam da to nije realno i da to ne

postoji sada mi je lake. Suoila sam se sa svojim dobrim i loim stranama. Neke savjete mogu

primijeniti kao gotove recepte. Neki ostaju idealistika teorija, ali koriste barem kao informacija na koje se sve naine moe pristupiti problemu.

Dobila sam pomo u odgoju djeteta, sada rastem uz dijete. Proirila sam svoje vidike glede odgoja djece, promijenila sam neke metode

koje me nisu usreivale, a nisu ni djecu.


I vie od oekivanja jer smo razgovarali i o nekim stvarima o kojima ovjek ni ne razmilja, ve uzima pod normalno.

Sva oekivanja su ispunjena. Nisam imala oekivanja, ali sam zadovoljna; Zadovoljna sam i zahvalna. Oekivanja su premaena, svaki bi roditelj trebao doi. Dobili smo sigurnost u roditeljstvu; potvrdila sam da sam dobar roditelj.

Manje kritiziram. Dobila sam nova znanja kako bolje razumjeti dijete; puno primjera i teorije. Postala sam strpljivija, tolerantnija; pribliila sam se djetetu, bolje ga

razumijem, sluam, igramo se. Preformulirala sam izraavanje; nema recepata u odgoju, izbori su moji. Nisam sama sa svojim problemima; ne moram biti savrena. Shvatila da se smijem pobrinuti i za sebe. Razonoda, smijeh, novi prijatelji, razmjena iskustava. Oekivao sam da e mi netko soliti pamet kako odgajati dijete. Ve nakon

prve radionice bio sam oduevljen.

Neispunjena oekivanja Nauio sam dosta, no nedovoljno sam iskomunicirao prema obitelji. Nisam ispunila: upornost i odvanost; jo uvijek viem; ne postavljam granice;

nedostaje mi dosljednosti, granica i pravila, vjetine sluanja; jo viem. Nismo rijeili sve problematine situacije; treba mi jo konkretnih rjeenja. Otvorili su mi se novi vidici roditeljstva, ali jo uvijek moram uiti i raditi na

svojem strpljenju. Tolerantnija sam, smirenija, jo moram poraditi na sebi da nisam ja za sve

kriva. Ispunila sam mnogo toga, a najvie potivanje i elje djeteta te brino

ponaanje prema djetetu. Nisam ispunila to da smo vie zajedno, da se igramo, ujemo i vidimo.

Unato ponaanju koje se smatra opravdanim, moje dijete ne reagira onako kako bi trebalo, ve po svome.


Za kraj, navodimo poruku jedne sudionice voditeljicama po zavretku ciklusa:

Kao dodatan pokazatelj uinaka programa mogu posluiti i povratne informacije nekolicine oeva ije su supruge sudjelovale u radionicama. Na pitanje znaju li to se radi na radionicama, odgovorili su da o tome razgovaraju sa suprugama i raspravljaju koliko je to primjereno njihovoj obitelji. Navode da u svojih supruga uoavaju vie strpljenja i smirenije rjeavanje problema s djecom, a evo u emu vide najvee promjene otkad supruge sudjeluju na radionicama:

Najoitija promjena odraava se u tome to je supruga, u odnosu na mene, postala jo uspjenija pri komunikaciji s djecom.

Sada vie razmilja o onome to ini, zato to ini, koje e biti posljedice i rezultat. Sasvim je sigurno da su za to zaslune radionice.

Na kraju dodaju i da su zainteresirani za ukljuivanje u radionice.

Osim od roditelja, podaci o uincima Programa prikupljani su i od voditeljica. One su u svojim izvjeima nakon svake radionice prikazivale vlastite reakcije, kao i reakcije roditelja na svaku provedenu aktivnost. Temeljem uvida u potekoe, nejasnoe i loa iskustva napravljene su promjene i/ili poboljanja pojedinih aktivnosti. Meutim, tijekom provedbe Programa, a napose u izvjeima voditeljica sa zadnjeg susreta, dominirale ove poruke:

Evo reenice koja je sukus mojih razmiljanja o proteklih 11 utoraka: Radionica me osnaila da ustrajem u stvarima za koje sam shvatila kako radim dobro, natjerala me da osvijestim ono u emu sam grijeila i usmjerila na put kojim u to pokuati popraviti. Nadam se kako u u tome i uspjeti. Hvala vam!

Radionice su odlino prihvaene od strane roditelja. Radionice su postigle svoj cilj i svi smo zajedno narasli.

84

Temeljem podataka prikupljenih u okviru evaluacije, moe se zakljuiti da je program radionica s roditeljima Rastimo zajedno ispunio svoju svrhu jer je omoguio sudionicima da preispituju svoja roditeljska uvjerenja, vrijednosti i ponaanja, da razmjenjuju iskustva s drugim roditeljima i strunim voditeljicama te da ostvare svoj osobni rast kao roditelji.

Roditeljski odgovori upuuju na to da je znatan dio roditelja prihvatio etiri stupa roditeljstva kao vlastite roditeljske vrijednosti, odnosno da su znanja, vrijednosti i uvjerenja o roditeljstvu koje potuje i promie prava djeteta u obitelji roditelji integrirali u vlastiti roditeljski identitet.

Ako se prisjetimo i promjena u ponaanju i odnosu prema djetetu koje su iskazali, namee se zakljuak da je Program djelotvoran u postizanju planiranih ciljeva te ga kvalificiraju kao na dokazima utemeljenu intervenciju za opu/razvojnu podrku roditeljima.

3.2 Tko se odaziva pozivu na program radionica s roditeljima Rastimo zajedno, a tko ne?

Osim dokumentiranja sposobnosti Programa da proizvede planirane uinke, zanimalo nas je u kojoj se mjeri ostvaruje namjera Programa da djeluje kao program ope prevencije, odnosno da prua podrku svim roditeljima. Stoga smo, uz ona evaluacijska, istraili i ova pitanja:

Tko se odaziva pozivu na program radionica s roditeljima Rastimo zajedno, a tko ne? Tko su korisnici programa?

Kako bismo ustanovili obiljeja roditelja koji se ukljuuju u Program, kao i onih koji se ne uk lju uju, usporedili smo podatke prikupljene na poetku programa od skupine roditelja koji su se ukljuili u program (N = 231) i skupine roditelja koji se nisu ukljuili u program (N = 348). Naalost, i dalje je rije o selekcioniranim uzorcima roditelja koji su pristali sudjelovati u istraivanju.

Rezultati usporedbe sociodemografskih obiljeja roditelja koji se jesu ili nisu ukljuili u program pokazuju kako postoje znaajne razlike u njihovu obrazovanju, broju i dobi djece te omjeru spolova u ovih dviju skupina roditelja.

86

Zanimljivo je to da izmeu roditelja koji se jesu i onih koji se nisu ukljuili u Program nije uoena razlika u ispitivanim ponaanjima prema djetetu u proteklih sedam dana. I jedni i drugi su podjednako esto djetetu itali slikovnicu, vikali na dijete ili su ga udarili.

Ukupno uzevi, utvrdili smo da su se u Program radionica ukljuili obrazovaniji roditelji, s manje djece, koji su pod viim roditeljskim stresom i nezadovoljniji sobom kao roditeljem. Njihova uvjerenja glede odnosa prema djeci pokazuju neto vee uvaavanje djeteta kao osobe i vie osjetljivosti za djetetove potrebe, dok se njihova ponaanja ne razlikuju od ponaanja roditelja koji se nisu ukljuili u Program.

Ovi nalazi potvruju prethodni dojam voditeljskih timova, da na radionice dolaze roditelji koji su skloniji rukovoditi se najboljim interesom djeteta te su motiviraniji za propitivanje i unapreivanje svojeg roditeljstva. Ovime se otvaraju pitanja ostvarivanja univerzalnog prava svakog djeteta da njegovi roditelji dobiju odgovarajuu podrku u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti.

Rezultati usporedbe roditelja koji su se u ovaj Program ukljuili i onih koji nisu, pokazuju potrebu ulaganja daljnjih napora u svladavanje izazova stvaranja programa podrke kojim se koristi irok krug roditelja. Mogue je da otvoren poziv, isti za sve roditelje, nije dovoljan kako bi se osigurala jednakost pristupa svih roditelja Programu. Moda je u roditelja nieg stupnja obrazovanja i/ili tradicionalnijih uvjerenja potrebno uloiti vie truda u pozivanje, motiviranje i objanjavanje sadraja i naina rada te sluanje njihovih reakcija i potreba. Jo je vjerojatnije da treba svladati neke objektivne prepreke sudjelovanju manje obrazovanih roditelja u Programu (npr. rad u smjenama, dodatni poslovi u popodnevnim satima, nerijeeno pitanje uvanja djeteta) pronalaenjem odgovarajuih termina ili drugim prilagodbama.

100

Promicanje roditeljskog uenja o tome kako na pozitivan nain biti roditelj svojoj djeci, te pridonjeti ostvarenju razvojnog potencijala svakog djeteta

Pruanje podrke roditeljima kako bi im se omoguilo da ispunjavaju svoje uloge i odgovornosti na najbolji mogui nain, i

Gdje je to potrebno, omoguavanje i poticanje promjena u roditeljskom ponaanju kako bi njihovo ponaanje pridonjelo razvojnim postignuima njihove djece.

Rukovoditelji/administratori koji smatraju da su gore navedene tri kljune sastavnice pozitivnog roditeljstva dio profesionalnih uloga i odgovornosti njihovih zaposlenika, imat e vanu ulogu u omoguavanju svom osoblju da majkama i oevima prue podrku u podizanju djece.

6.2.2 Kljune poruke za roditelje: potrebe djece i roditeljske odgovornosti

I. Usredotoenost na dijete: dijete kao subjekt pravaPrava definirana u Konvenciji o pravima djeteta ukljuuju pravo na zatitu i pravo na sudjelovanje. Tome treba dodati naglasak stavljen na razvoj djeteta, odnosno podrku evoluirajuim sposobnostima djeteta. Dobro roditeljstvo u skladu s temeljnim naelima Konvencije o pravima djeteta i saznanjima steenim kroz istraivanja, obuhvaa:

Pruanje sigurnog okruenja i zadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba, ukljuujui potrebe za smjetajem, hranom, vodom, zdravstvenom i stomatolokom skrbi..

Brino, njegujue ponaanje koje odgovara na potrebe djeteta za emocionalnom skrbi, sigurnou, pripadanjem i sigurnom privrenosti. Roditelji trebaju zadovoljiti potrebe djeteta za roditeljskom toplinom, prihvaanjem, osjetljivou, pristupanou, ukljuenou i podrkom.

Strukturu koja se odnosi na postavljanje i pridravanje standarda prihvatljivog i neprihvatljivog ponaanja i uzore koje pruaju roditelji. Granice i smjernice potrebne su svakom djetetu radi njegove ili njezine fizike i psiholoke sigurnosti, razvoja njegovih ili njezinih vrednota te osjeaja osobne i drutvene odgovornosti.

Uvaavanje koje se odnosi na djetetovu potrebu da bude priznato kao osoba te da roditelji odgovore na njegova ili njezina osobna iskustva i potvrde ih.. Priznavanje i

1035 PRILOZI, Smjernice za strunjake

IV. Meuljudski odnosiKvaliteta meuljudskih odnosa u obitelji osnovni je resurs zdravog roditeljstva. Osobito su vani sljedei aspekti:

Znaaj roditeljskog potovanja prema djetetu te osjetljivost za i zadovoljavanje njegovih ili njezinih potreba;

Dostojanstveno ponaanje, razgovor s djetetom i njegovo ili njezino ukljuivanje, te pruanje voenja odrasle osobe;

Kvaliteta odnosa izmeu odraslih osoba s roditeljskim odgovornostima, bez obzira na strukturu obitelji;

Kvaliteta odnosa izmeu brae i sestara i druge djece u kuanstvu; Vanost nenasilnog rjeavanja sukoba i metoda discipliniranja u obitelji.

V. Proirena obitelj i neformalni sustavi podrkeProirena obitelj i neformalne drutvene mree mogu predstavljati vrijedne resurse za roditelje i djecu. Rad s djecom i obiteljima trebao bi, kad god

Documents

Rastimo zajedno