Rane AB Konstrukcije

UDK 627.35:624.012.45311 Primljeno 1. 10. 2008.

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444 435

Rane armiranobetonske konstrukcije u rijekoj luci Nana Palini

Kljune rijei

rijeka luka, armiranobetonskekonstrukcije,povijest arhitekture, skladita,stropovi,zgrade

N. Palini Pregledni rad

Rane armiranobetonske konstrukcije u rijekoj luci

Prikazani su rezultati istraivanja iz povijesti arhitekture u rijekoj luci koja se odnose na graevinske konstrukcije. Istaknuto je da su na prostoru rijeke luke bila i prva ostvarenja armiranobetonskih konstrukcija u nas. Uvodno se opisuju poeci razvoja rijeke luke i osvre se na izgradnju graevina, uglavnom skladita. Prikazani su armiranobetonski stropovi, standardni i gljivasti, izraeni prema razliitim patentima, a takoer i razni tipovi armiranobetonskih graevina.

Key words

Rijeka port,reinforced-concrete structures, history of architecture, warehouses,floors, buildings

N. Palini Subject review

Early reinforced-concrete structures in Rijeka Port

Results obtained by studying history of architecture in Rijeka Port, primarily focusing on civil engineering structures, are presented. It is emphasized that first reinforced-concrete structures in Croatia were actually built in the Rijeka Port. First development stages of Rijeka Port are presented, with a description of structures, mainly consisting of warehouses. Reinforced-concrete floors, i.e. standard floors and mushroom shaped floors, built according to various patents, are presented. Various types of reinforced-concrete structures are also depicted.

Mots cls

port de Rijeka, structures en bton arm, histoire d'architecture, entrepts,planchers,btiments

N. Palini Ouvrage de syntse

Premires constructions en bton arm dans le port de Rijeka

Les rsultats obtenus au cours d'tude d'histoire de l'architecture dans le port de Rijeka, concentrant sur les structure de gnie civil, sont prsents. Il est soulign que les premires structures en bton arm faites en Croatie ont en effet t ralises dans le port de Rijeka. Les premiers stades de dveloppement du port de Rijeka sont prsents, avec la description des structures, notamment consistant en entrepts. Les dalles de plancher en bton arm, c'est--dire les dalles standards et les dalles en forme de champignons, ralises selon les brevets diffrents, sont prsentes. Les types diffrents des structures en bton arm sont galement dcrits.

oa ,, ,,,

.

oa

oa , e . , . , . , o, , .

Schlsselworte

Hafen von Rijeka, Stahlbetonkonstruktionen, Geschichte der Architektur, Lagerhuser,Decken, Gebude

N. Palini bersichtsarbeit

Frhzeitige Stahlbetonkonstruktionen im Hafen von Rijeka Dargestellt sind Ergebnisse der Forschungen aus der Geschichte der Architektur im Hafen von Rijeka, die sich auf Baukonstruktionen beziehen. Es wird hervorgehoben dass im Raum des Hafens von Rijeka die ersten Stahlbetonkonstruktionen in Kroatien realisiert wurden. Einleitend beschreibt man die Anfnge der Entwicklung des Hafens von Rijeka, mit Bezug auf den Bau von Bauwerken, hauptschlich auf Lagerhuser. Dargestellt sind Stahlbetonstandard- und -pilzdecken, hergestellt nach verschiedenen Patenten, sowie auch verschiedene Typen von Stahlbetonbauwerken.

Autor: Dr. sc. Nana Palini, dipl. ing. arh., Sveuilite u Rijeci Graevinski fakultet, V. C. Emina 5, Rijeka

Ab konstrukcije u rijekoj luci N. Palini

436 GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444

1 Rijeka u drugo industrijsko doba izgradnja luke

Ve u prvo industrijsko doba u 18. i prvoj polovici 19. stoljea - Rijeka doivljava znaajan razvoj. Parni stroj zamjenjuje ljudsku radnu snagu i pojavljuju se prve konstrukcije u eljezu. Nakon 1868. godine, kada kao Corpus separatum dobiva novi politiki poloaj, izrav-no pod ugarskom krunom, Rijeka ulazi u drugo indus-trijsko doba, a izgradnja luke i eljeznice pokree gos-podarsku i urbanu ekspanziju.

Izmeu vie projekata luke 1870. prihvaen je projekt francuskog inenjera Hilariona Pascala [1] tada renomi-ranoga europskog projektanta luka, autora projekta luke Marsej i jednog od autora projekta luke Trst1 [2]. Pro-jektom luka je podijeljena u dva bazena manji istoni (suaki) i vei zapadni (rijeki), svaki s vlastitim luko-branom, obalama i gatovima. Luka je koncipirana po mediteranskom modelu, sa irokim gatovima okomito postavljenim na obale u obliku elja. Pascalov plan razradio je i djelomice izmijenio maarski inenjer Antal Hajnal, dugogodinji direktor Pomorske uprave i voditelj gradnje luke2. Projekt rijeke luke kao luke mo-

1 Pascal je u Trstu razradio i djelomino izmijenio projekt inenjera Paulina Franoisa Talabota, jednog od projektanata Sueskog kanala. 2 Antal Hajnal razradio je i djelomice izmijenio Pascalov plan te vodio kompletnu izgradnju luke.

dela prezentiran je na svjetskim izlobama odranim u Beu 1873. [3] i Parizu 1878. godine [4].

Kako rijeka nerazvedena obala nije bila pogodna za iz-gradnju luke, bilo je potrebno obaviti velika nasipava-nja, ime je grad proiren prema moru prosjeno 100 do 200 metara na cijelom podruju od ua Rjeine do Brgu-da. Izgraene su osnovne luke graevine: lukobran, rive i gatovi te eljeznika mrea u zaleu. eljeznikapruga prema Sv. Petru (Pivki) i Karlovcu dovrena je 1873. godine, ime je Rijeka povezana s centrima Mo-

narhije. Nakon izgradnje luke i eljeznike infrastruk-ture zapoela je izgradnja suprastrukture - lukih grae-vina koje ine vezu izmeu pomorskih i kopnenih pro-metnih sredstava: prolaznih skladita, skladita za dulje zadravanje robe i specijaliziranih skladita. Ove su gra-evine rasporeene u blokovima na gatovima i dugim nizovima po obalama [5] (slika 1.).

2 Izgradnja lukih skladita

Premda je u lukom podruju izgraeno mnogo graevi-na najrazliitijih namjena, glavninu su inila skladita. Prva su skladita bile privremene drvene graevine koje su postupno, izmeu 1879. i 1940. godine, zamijenjene trajnima. Tijekom ovog 60-godinjeg razdoblja u rije-koj je luci i u neposrednoj eljeznikoj zoni izgraeno etrdesetak trajnih viekatnih skladita u historicisti-kome, secesijskome i modernome stilu.

Slika 1. Plan rijeke luke iz 1922. godine (DAR)

N. Palini Ab konstrukcije u rijekoj luci

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444 437

U prvom razdoblju, od kraja sedamdesetih godina 19. stoljea do poetka 20. stoljea, grade se skladita histo-ricistikog stila. Premda gotovo da i ne postoje dva pot-puno istovjetna, naelno razlikujemo dva tipa: jednostav-nija skladita karakteristina za prijanje razdoblje i reprezentativnija koja nastaju kasnije. Prvi tip, kojemu pripadaju skladita od broja 1 do 73, 8 i 11 te 14 i 15, projektiraju uglavnom inenjeri Tehnikog ureda Po-morske uprave: Egan Lajos, Francesco Placsek, Mihly Schreiber, Friedrich Stepsky, a jedina su imena izvan ureda arhitekt Mate Glavan (skladita 1-4) i Ferenc Pfaff (skladita 14 i 15). Karakteristika ovih graevina jest jednostavan, gotovo paviljonski izgled: pravokutan tlo-crt, proelja izvedena u kombinaciji opeke, kamena i buke ralanjena pilastrima, segmentnih prozorskih i pravokutnih vratnih otvora, naglaenih kosih krovova pokrivenih valovitim salonitom. Kasnohistoricistika skladita grade uglavnom dva i to vanjska arhitekta: Vjenceslav Bonaventura Celligoi i Lajos Luigi Burgstaller (skladita 9, 10, 12, 13 te rekon-struirana skladita 5 i 6). Karakterizira ih raskoniji, re-prezentativniji izgled, ralanjenija proelja kojima do-miniraju proeljna opeka, kamen i buka, visoke atike koje skrivaju ravni krov esto naglaene piramidalnim zavretcima akroterija. Zadrani su segmentni luni otvori, a graevine ostavljaju dojam historicistikih palaa [5]. Secesija je zastupljena graevinama koje imaju obiljeja dvaju razliitih utjecaja: beko-talijanskog i maarskog. Prvomu tipu, to jest glavnoj struji Beke secesije i tali-janskog floreala pripadaju elegantne nadstrenice izme-u skladita 8 i 9 i 10 i 11, koje 1910.-1911. projektira rijeki arhitekt Giovanni Rubinich uvodei prvi put u luki prostor meke, zaobljene forme, kombinirajui ar-miranobetonsku konstrukciju s dekoracijom u buci i esterokutnim Falconierovim prizmama [6]. Sasvim je drugaija secesija primijenjena meutim, iz-meu 1909. i 1914. pri izgradnji velikog kompleksa od pet skladita u krajnjem zapadnom dijelu luke (skladita 18-22, recentno nazvana Metropolis). Karakterizira ih bogata secesijska dekoracija vrlo specifine maarske inaice stila koja se koristi dekorativnim elementima na-rodne umjetnosti. Osnovni koncept sklopa, iji je idejni zaetnik vjerojatno Ferenc Pfaff, postavili su inenjeri MV-a Wehler i Rolberitz te Ignac Bereny i dr. Bela Enyedi. Plona bukana proelja raanjena izbaenimtornjevima erkerima obiluju secesijskim detaljima koncentriranim uz nizove vertikalno povezanih otvora i

3 Skladita su originalno bila numerirana rimskim brojevima, ali je poetkom 20. stoljea skladite I prozvano Ungaro-Croata te je dolo do pomaka u brojevima. Od tada se primjenjuje numeracija arapskim brojevima, to je uglavnom zadrano do danas. U ovom se tekstu poradi jednostavnosti identifikacije sluim ovom kasnijom numeracijom.

u predjelu friza ispod zavrnog vijenca, u finoj proporci-ji s mreasto ostakljenim otvorima [5]. Prva graevina izgraena u luci, a vrlo vjerojatno i jed-na od najranijih na naem podruju koja predstavlja preteu modernog stila, bila je MV-ov itni silos koji je 1890.-91. po uzoru na amerike silose projektirao i izveo austrijski inenjer Christian Keresztily Ulrich4 [7]. Ova graevina, za razliku od ostalih u luci, koristi se sasvim drugim stilskim repertoarom: umjesto segment-nih lunih otvora primijenjeni su polukruni, pravokutni i kvadratni. Bila je to neobina graevina samo sebi svojstvena izgleda koja je svojim iznimnim gabaritima, polukrunim portalima prizemlja i velikim tamnim plo-hama, proeljima minimalno ralanjenim otvorima do-minirala lukom. Skladite 17 na Visinovu gatu, izgraeno 1906.-09. pre-ma projektu Ferenca Pfaffa, ima elemente prethodnih stilova: pilastrima ralanjeno proelje, segmentne luneotvore, rudimente historicistike dekoracije, ali stilski vie ne pripada historicizmu pa ni u to doba prevladava-juoj secesiji, ve pretei moderne protoracionalizmu. Snani horizontalni potezi balkona, vertikalni nizovi grupiranih otvora, vanjska stubita i veliki kvadratini portali za prolaz eljeznice, pilastri pretvoreni u lezene, jer predstavljaju konstrukciju koja izlazi iz proeljnog plana, zgradi daju potpuno moderan izgled [5]. Izmeu dva svjetska rata izgraene su dvije graevine sa znaajnim obiljejima modernog stila, a ipak bitno razliite: skladite 23 kao primjer talijanskog stila razi-onale, iji je autor vjerojatno Andrea Bayer5, te Javna i slobodna carinska skladita (danas skladite 40) izgrae-na u suakoj luci 1931. prema projektu inenjera Mila-na alogovia6. Obje predstavljaju jedinstvene i jedine primjere svog stila sagraene u luci [6].

3 Prve primjene armiranog betona

Recentna istraivanja, prije svega arhivske dokumenta-cije, rezultirala su konkretnim dokazima o prvim primje-nama novih konstrukcija na naem teritoriju. Uvoenje armiranog betona bilo je postupno, to moemo pratiti kroz nekoliko razvojnih faza.

4 ULRICH, Christian (1836.-1909.), austrijski arhitekt, autor je velikog silosa u rijenoj luci u Budimpeti izgraenog 1881. 83. 5 BAYER, Andrea (Szeeseny 1871. - ?), kolovao se u Budimpeti gdje je stekao diplomu graevinskog inenjera. U Rijeci radi od 1930. kao vodei inenjer Graevinskog odjela Rijeke (Sezione Genio Civile). Izveo je stambenu zgradu u Omladinskoj 10, rekonstrukciju svjetionika na Mlaki a potpisuje i brojne projekte luke i industrijske infrastrukture i suprastrukture u meuratnom razdoblju. [8] 6 ALOGOVI, Milan (Vinkovci 1878 Zagreb 1945.), kolovan na Tehnikoj visokoj koli u Budimpeti, kao graevinski inenjer djelovao je u Vukovaru i Rijeci te u vojnoj slubi kao vojni asnik. Jedan je od osnivaa i organizatora Tehnike visoke kole u Zagrebu. [9]


438 GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444

3.1 Zajednika primjena eljeza i betona (1881.)

Prve se zajednike primjene eljeza i betona u svijetu pojavljuju sredinom 19. stoljea, a odnose se na stropo-ve s betoniranim plitkim svodovima u izgubljenoj oplati od elinog lima izmeu eljeznih I nosaa koje je 1844. patentirao William Fairbairn.

U rijekoj se luci prva takva primjena dogodila prilikom gradnje skladita 4 na molu Zichy (danas De Franceschijev gat) koje je 1881. projektirao arhitekt Mate Glavan7. Ras-pon izmeu obodnih zidova bio je podijeljen sredinjim nizom lijevanoeljeznih stupova koji su nosili elinegrede i drvene stropove. Kod stropa izmeu podruma i prizemlja pojavljuje se nova konstrukcija, koja izmeueljeznih I-nosaa (na osnom razmaku od 90 cm) um-jesto bavastih svodova od opeke ima svodove od beto-na (slika 2.) [10] [11].

O konstrukciji uz nacrt postoji i pismeno izvjee iz 1919. godine u kojem se doslovno navodi: Podna kon-strukcija prizemlja sastoji se od armiranobetonskih volti

7 GLAVAN, Mate (Suak 1836. Suak 1914.), kolovan na Jochanneumu u Grazu, arhitekt i graditelj niza industrijskih, javnih i stambenih zgrada, izmeu ostalog rafinerije na Mlaki, lukihskladita, tvornice koe, Hotela Kontinental, Hrvatske itaonice na Trsatu, Puke kole na Brajdici.

izmeu eljeznih nosaa pridranih kamenim pilastrima i lijevanoeljeznim stupovima. Podovi imaju nosivost od 1200 kilograma po m28 [12]. Isti je sustav primijenjen na jo tri skladita tj. prigodom gradnje Skladita 5, 6 i 7, koja su izmeu 1881. i 1884. izgraena na obali Stefania (danas Beko pristanite). Ovaj simetrian niz, irok 24, a dug 227 m, sastojao se od sredinjega etverokatnog skladita (br. 6) i dva zrcalna dvokatna skladita (br. 5, 7). Zbog vee irine unutarnja je nosiva konstrukcija imala tri niza stupova postavljena na osnom razmaku od 5 metra. Stropna je konstrukcija sastavljena od eljeznih I-nosaa (visine otprilike 220 mm) postavljenih na meusobnom razmaku od 1 m, iz-meu kojih su poloeni betonski svodovi debljine prib-lino 12 cm, nad kojima su bila jo dva sloja poda od 8 i 5 cm. Projektanti ovih skladita bili su inenjeri Tehnikogureda Pomorske uprave - Friedrich Stepsky, Mihaly

Schreiber i Francesco Placsek. Jedino ime koje se pojav-ljuje kod sva etiri skladita s navedenom konstrukcijom jest inenjer Stepsky, pa je utemeljeno povezati ga s izvedbom ove konstrukcije, ali tonih podataka o tome za sada nema [13] [14].

8 Il solaio del pianoterra e' composto di voltini di cemento armato gettati fra travate di ferro sorrette da pilastri di pietra e colonne di ghisa. I solai hanno una portata di Kg. 1200 per mq.

Slika 2. Luko skladite 4 na gatu Zichy, autor Mate Glavan, 1881., detalj poprenog presjeka


GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444 439

Danas nije sauvano niti jedno od ovih skladita. Godi-ne 1894. poar je unitio skladita 5 i 6, skladite 4stradalo je u bombardiranju krajem Drugoga svjetskog rata, a skladite 7 srueno je 1961. i na tom je mjestu podignuto sadanje skladite koje nosi br. 7. Sve etiri zgrade najranije su i, prema dosadanjim istraivanjima, jedine graevine u Hrvatskoj na kojima je bio primije-njen ovaj sustav [6].

3.2 Armiranobetonski stropovi (1893.) Sljedea znaajna promjena u primjeni armiranog beto-na dogodila se 1878. kada je francuski izumitelj Joseph Monier patentirao armiranobetonske grede i stropove. Bio mu je to peti, ujedno i posljednji patent vezan uz armirani beton koji je naiao na vrlo iroku primjenu. Po cijelom su svijetu osnovana brojna poduzea koja su imala licenciju za primjenu i kontrolu ovog sustava. Vi-e nije bila rije o zajednikoj primjeni eljeza i betona, ve o betonu ojaanom armaturom, dakle pravom armi-ranom betonu.

U rijekoj je luci ovaj sustav primijenjen prvi put 1893. godine kada se istodobno grade tri zgrade skladita 9 i 10 na eonom dijelu gata Rudolf (danas Orlandov gat) i skladite 12 u prvom redu obale Ferencz Salvator (da-nas Budimpetansko pristanite), sve prema projektuLuigija Lajosa Burgstallera9. [15] [16] Par skladita blizanaca, br. 9 i 10, imala su dimenzije 22,5 x 67,65 m, dok je skladite 12 bilo vee iroko 28, a dugo 71 m. Sva su skladita iznutra imala nosivu konstrukciju od tri niza lijevanoeljeznih stupova postavljenih na raspo-nima izmeu 4,50 i 5,65 m. Na stupove su u poprenom smjeru (na rasponima izmeu 4,6 i 5,0 m) postavljene eline grede od sastavljenih I-nosaa, visokih izmeu48 i 55 cm. Na ove nosae oslanjali su se u uzdunom smjeru drugi elini I profili (visoki izmeu 30 i 40 cm) postavljeni na dvostruko guem razmaku. Zanim-ljivo je da su u donja dva kata sekundarni I profili uba-civani unutar primarnih, dok su na gornjim katovima postavljani iznad njih. Izmeu sekundarnih profila beto-nirani su tanki, 5-centimetarski svodovi od armiranog betona. Na svodove se lijevao obini beton, zatim lagani beton sa ljakom (zgurom) kao agregatom (ljakobeton) i kao zavrni sloj valjani cement, a elik, svodove i na-sip povezivao je armiranobetonski umetak uz I profil, tzv. Monierov klin. Zakrivljenost svodova bila je razlii-ta i varirala je ovisno o ukupnoj visini stropa odnosno I-nosaa te o rasponu izmeu kojih su sekundarni I-nosaibili poloeni. to su nosai bili vei, ili rasponi manji,

9 BURGSTALLER, Lajos Luigi, projektant je vie prometnih graevina u rijekoj luci: svjetionika na lukobranu i Mlaki te lukih skladita. O njegovoj biografiji i radu izvan rijeke luke za sada nema podataka.

svodovi su imali veu zakrivljenost. Nosivost ovih stro-pova bila je 1200 kg/m2. Svi spojevi elinih elemenata bili su izvedeni zakovicama [17] [18] (slika 3.).

Slika 3. Luko skladite 13 na Budimpetanskom pristanitu, autor Vjenceslav Celligoi, 1897., Monierova stropna konstrukcija u podrumu (foto D.K)

Uz meukatne izvedene su i krovne konstrukcije, tako-er prema Monierovu patentu, ali su one bile bitno dru-gaije. Budui da kod krovne konstrukcije nije bilo pot-rebno osigurati veliku nosivost, na posljednjem je katu broj stupova bitno smanjen, ukinuta su dva niza, tako da je zadran samo sredinji, ime su se rasponi udvostruili. Kao primarne grede u poprenom smjeru umjesto sastav-ljenih I-profila upotrijebljeni su reetkasti nosai postav-ljeni pod blagim nagibom, oslonjeni na obodne zidove i sredinje stupove (kod skladita 12 i 13 umjesto stupova na gornjim su katovima izvedeni zidovi). Na ove su no-sae u uzdunom smjeru polagani I-profili koji su nosili ravne, tanke 5-centimetarske armiranobetonske ploe na kojima je bio zavrni pokrov od drvocementa u debljini od 13 cm. Upravo injenica da su za stropove i krovove primije-njena dva sustava, kao i da su stropne konstrukcije vari-rale u detaljima od kata do kata upuuje na vrlo loginui kritiku primjenu novih konstrukcija koja je vodila ra-una o ekonominosti. Sustav je u luci nakon toga primijenjen jo tri puta. Go-dine 1894. na mjestu skladita 5 i 6 izgorjelih u poaru, Luigi Burgstaller i Vjenceslav Celligoi projektiraju nove graevine s takvim stropovima, a Celligoi je isto pono-vio 1897. na skladitu 13 izgraenom u produetku skla-dita 12 [19].

Izvedbu armiranobetonskih stropova nadziralo je i kon-troliralo Maarsko Monier graevinsko poduzeeBreymann Gusztav i drugovi, specijalizirano za radove u armiranom betonu i betonu, s licencijom za primjenu Monierova patenta, koje je izdavalo i slubenu punomoinenjerima voditeljima gradnje. Prije dobivene uporab-ne dozvole konstrukcije su ispitane probnim optereenjem.


440 GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444

Od est skladita s ovom konstrukcijom dva (9 i 10) su stradala u bombardiranju krajem Drugoga svjetskog ra-ta, dva (5 i 6) su sruena zbog modernizacije luke i na njihovu je mjestu izgraeno dananje skladite 7, a dva su preostala (12 i 13) (slika 4.).

Slika 4. Luka skladita 12 i 13 na Budimpetanskom pristanitu, autori Luigi Lajos Burgstaller i Vjenceslav Celligoi, 1893. 1897., (foto D.K)

Premda je Monierov sustav imao iroku primjenu i u zapadnoeuropskim se zemljama primjenjivao prije nego kod nas, mnoge su takve graevine sruene, a u nekim zemljama primjena je znatno kasnila. Primjer za to je Australija, gdje su prve ovakve graevine zabiljeene tek poslije 1897. godine [20].

3.3 Cjelovite armiranobetonske konstrukcije (1906.)

Kraj 19. stoljea oznaio je ujedno i kraj 50-godinjeg razdoblja otkrivanja, ispitivanja i definiranja armiranog betona. Teorijska ispitivanja, prije svega Wayssa, Bau-schingera, Contamina, Bordenava, Hennebiquea, Edmonda Coigneta i De Tedescoa, definitivno su do poetka 20-og stoljea utvrdila svojstva novog materijala i postavila teorijske osnove za statike proraune [21]. Prvi stan-dardi cementa doneseni su 1900. i od tada zapoinje gradnja zgrada od armiranog betona prema statikim proraunima, koja je ujedno trea faza razvoja. Karakte-rizira je odreena nekritinost u primjeni, gotovo idea-liziranje novog materijala za koji se smatralo da moe u svim elementima zamijeniti do tada primjenjivane tradi-cionalne materijale. Zgrade se grade kompletno u armi-ranom betonu koji se rabi za sve stupove, grede, stro-pove, stubita, zidove. Vanjski zidovi tretirani su isto kao unutarnji, imaju istu debljinu, tj. vrlo su tanki, to se ubrzo pokazalo kao velik problem zbog loih toplinskih svojstava armiranog betona. Faza gradnje takvih zgrada trajala je stoga vrlo kratko i one su iznimno rijetke. U Rijeci i Hrvatskoj, prema za sada dostupnim podacima, postoje dvije ovakve zgrade - skladite 17 (XIV) i Hotel emigranata autora Szilarda Zielinskog, raen istodobno, prema sustavu Hennebique [22].

Monumentalno skladite 17, najvea i najmasivnija gra-evina u rijekoj luci, izgraeno je 1906. godine kao dva-deseto po redu skladite u luci, prema projektu Ferenca Pfaffa.10 Rije je o Pfaffovu avangardnom projektu ko-jim ovaj potvreni historicist prvi put primjenjuje novi materijal.

Ovo etverostruko skladite impozantnih dimenzija 50 m iroko i 100 m dugo, smjeteno je na treem gatu Marie Valerie (danas Visinov gat) kao jedina slobodno-stojea graevina. Ima podrum, visoko prizemlje i tri kata, to ini bruto plotinu od 25.000 m2 (neto 21.324 m2) (slika 5.).

Slika 5. Luko skladite 17 na Visinovom gatu, autor Ferenc Pfaff, 1906., skeletna konstrukcija 2. kata (foto D.K.)

Zgrada je izgraena od armiranoga betona, a konstrukci-ja je izvedena po sustavu koji su razvili francuski kons-truktori, pioniri armiranog betona Edmond Coignet i Napoleon De Tedesco. Devet nizova u poprenom i 21 niz stupova u uzdunom smjeru ini konstrukciju od 189 stupova u katu. Unutranji su stupovi kvadratnog presjeka (promjenjivog po katovima od 77 cm u podrumu do 32cm na 2. katu), a obodni pravokutnoga, profiliranog. Izmeu stupova u oba smjera poloene su grede s vutama koje se u dijelu uza stup blago ire. U traveju izmeu primarnih greda umetnute su sekundarne grede, a iznad stropna ploa. Sve primarne grede visoke su 58 cm, sekundarne 33, a ploe 12 cm. Izuzetak je konstrukcija ravnog krova kod koje su primarne grede

10 PFAF, Ferenc (Moha 1851. Budimpeta 1913.), maarskiarhitekt, studirao na Umjetnikoj akademiji u Budimpeti. Osim nekoliko izlobenih paviljona, kao arhitekt direkcije Maarskihdravnih eljeznica (MV) projektirao je velik dio kolodvorskih zgrada: Rijeka (1890.), Zagreb (1891.- 92.), Bratislava, Peuh, Szegedin, Temivar, Arad, Cegld, Debrecen i dr. Karakteristika kolodvora u Hrvatskoj horizontalna je izduena kompozicija s naglaenim sredinjim bonim rizalitima i neoklasinim elementima, osobito na sredinjem dijelu. Uz kolodvor, u Rijeci je projektirao i druge zgrade za eljeznicu: skladita, upravnu zgradu eljeznikihskladita, stambene zgrade za inovnike MV-a.


GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444 441

visoke 39 cm, sekundarne 31 cm, a ploa 7 cm, dok je zavrni sloj od 8 cm drvocementa. Svi su pregradni i obodni zidovi izvedeni kao 10 - centimetarske tanke betonske stijenke armirane dvostrukim nizovima hori-zontalnih i vertikalnih ipki. Zidovi su interpolirani naknadno, nakon to je osnovna konstrukcija bila veizvedena. Proraun konstrukcije izradio je inenjer Kl-mn Balogh, a izvedba je povjerena poduzeu Grnwald Testvrek iz Budimpete koje je izradilo i izvedbenu dokumentaciju11. Zgrada se za ondanje prilike gradila dugo, od kraja 1906. do 1909. godine, to je razumljivo budui da je bila rije o prvoj takvoj gradnji uope. U doba izgradnje imala je najveu nosivost katova od 1500 kg/m2, to je znailo poboljanje za 300 kg/m2 u odnosu prema do tada izgraenim skladitima u luci. Cjelokupna konstrukcija skladita temeljena je na beton-skoj temeljnoj ploi debeloj 1,7 m, unutar koje su na mjestu stupova postavljeni 30 cm visoki armirani teme-lji samci [23].

3.4 Armiranobetonske zgrade s obodnim zidovima od opeke (1907.)

Ubrzo nakon izgradnje prvih zgrada od armiranog beto-na uoeni su nedostaci novog materijala, prije svega njegova loa svojstva kao toplinskog izolatora. Naputa se izvedba vanjskih zidova od armiranog betona, pogo-tovo tankih armiranobetonskih stijena koje su imale ulo-gu ispuna konstrukcije. Tradicionalni materijal opeka, vraa se kao najbolji i najsigurniji odabir za vanjski zid. etvrta je faza zapravo usavravanje tree, ali i nain na koji gradimo i danas. Problem je vrlo rano uoio i sam Ferenc Pfaff te je ve1907. prilikom projektiranja eljeznikih skladita u neposrednom zaleu luke za unutarnju konstrukciju predvidio armirani beton, a za vanjske zidove opeku. Bila je rije o dva nova skladita, br. 31 i 33, te jednom rekonstruiranom i nadograenom (br. 32). Primijenjena armiranobetonska konstrukcija razlikovala se od do tada izvedenih. Kod skladita 31, koje je bilo vrlo dugo ali usko (150 x 12 m), osim obodnih zidova od opeke pos-tojao je samo sredinji niz armiranobetonskih stupova kvadratnog presjeka na koji su se u poprenom smjeru oslanjale grede s vutama. U uzdunom smjeru poloena je armiranobetonska ploa oslonjena na sekundarne gre-de s vutama (neku vrstu rebara) postavljene na razmaku od priblino 1,5 m. Krovna je konstrukcija izvedena kao kosa armiranobetonska ploa oslonjena na grede s vuta-ma. Isti je sustav primijenjen i kod skladita 33. Kod skladita 32, koje je samo rekonstruirano, zadrani su kameni zidovi prizemlja, podignuti zidovi od opeke na katu te iznutra interpolirana armiranobetonska kon-

11 U Rijeci je isto poduzee neposredno prije izvelo konstrukciju zgrade Ubonice brae Branchetta dananji Medicinski fakultet.

strukcija. Razlika je bila u tome to su sekundarne grede (rebra) postavljene na neto guem razmaku, od oko 1,20 m. Osim toga, kod krovne konstrukcije smjer je promijenjen - primarne su grede postavljene uzduno, a sekundarne popreno [24] (slika 6.).

Slika 6. eljezniko skladite 32, autor Ferenc Pfaf, 1907., nosiva konstrukcija kata (DAR)

Graevine takvog tipa u rijekoj su luci takoer izvede-ne vrlo rano. Rije je o kompleksu od pet skladita: br 18 22 (Metropolis) na Prakom pristanitu izgraenom izmeu 1909. i 1914.godine. Sva su skladita iroka 20 m, a duga 120 m, osim skladita 20 koje je upola krae. Imaju podrum, prizemlje i etiri kata, osim skladita 19koje ima samo prizemlje i tri kata. Ovo se skladite, ko-je je prvo izgraeno, najvie razlikuje od ostalih i po konstrukciji. Unutarnju konstrukciju ine tri niza armi-ranobetonskih stupova kvadratnog presjeka postavljena na razmaku od priblino 4,8 m. Na njih su u poprenom smjeru oslonjene grede s vutama, a u uzdunom sekun-darne grede (rebra) koje nose plou. Razmaci su meuovim gredama otprilike 1,20 m. Krovite je izvedeno kao kosa armiranobetonska ploa poloena na poprene i uzdune grede koje prate osi stupova [25] (slika 7.).

Slika 7. Pogled na zapadni dio luke: u prvom planu kompleks lukih skladita 18-22 (Metropolis) na Prakom pristanitu, u pozadini Luko skladite 17 na Visinovom gatu (foto D.K.)


442 GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444

Konstrukcija ostalih skladita kompleksa umjesto na tri zasniva se na samo dva niza stupova na razmaku od oko 6,20 m. Zbog poveanog raspona primarne su grede neto veih dimenzija, a sekundarne su postavljene kao i kod skladita 19. I kod ovih skladita postoje, meutim, razlike. Konstrukcija skladita 18 razlikuje se od ostalih kod sekundarnih greda koje su postavljene rjee, na razmaku od priblino 2,07 m, to je rezultiralo time da su na ovom skladitu svi konstrukcijski elementi masiv-niji. Kod krovne su konstrukcije umetnute i sekundarne grede u istim osima s onima u meukatnim konstrukci-jama. Autor statike za cijeli kompleks bio je dr. Bela Enyedi iz Budimpete.

Vanjski su zidovi svih skladita izgraeni od pune ope-ke u irini od 65 cm u prizemlju do 45 cm na najviim katovima, to je, uz nosivost stropnih konstrukcija od 1500 kg/m2 na katovima i 2000 kg/m2 u prizemlju inilo da su ova skladita u graevinskom smislu najkvalitet-nije graevine ikad izvedene u luci.

Izvedbu su na osnovi nadmetanja dobili razliiti ponu-ai, ujedno i projektanti izvedbenog projekta: Vjences-lav i Eugenio Celligoi i Theodor Trxler12 iz Rijeke i Bea za skladite 19, [25] Aladar Vladimir Baranyaj i Slavko Benedik iz Zagreba za skladite 18, [26] Ignac Bereny iz Budimpete za skladita 20 i 21 i Otto Prister iz Bea za skladite 22 [27].

3.5 Okvirne konstrukcije (1916.) Okvirne konstrukcije, kod kojih su dva meusobno raz-maknuta uspravna nosaa (stupovi) s gornje strane po-vezana treim, horizontalnim nosaem (gredom), a sva tri nosaa ine vrstu cjelinu, razvili su inenjeri Ernest Ransome i Gustav Adolf Wayss krajem 19. stoljea. U rijekoj su luci prvi put primijenjene izmeu 1916. i 1918. godine.

Tijekom gradnje kompleksa na Prakom pristanitu do-nesena je odluka o povezivanju pet isprva odvojenih zgrada. Bela Enyedi iste godine projektira sedam zatvo-renih mostova prijelaza kojima su spojena skladita prvog i drugog niza, kao i prvi niz meusobno. Zadatak je bio zahtjevan budui da se moralo premostiti 21,55 m, to je bio do tada najvei raspon u luci, pa prvim pri-jedlogom Enyedi predvia da mostovi imaju u sreditu

12 CELLIGOI, Vjenceslav Bonaventura (Dobrota 1873. Rijeka 1916.), jedan je od najveih rijekih arhitekata i graditelja svih vremena. Od brojnih stambenih, javnih i sakralnih graevina istiu se viestambene: Kua Celligoi, Crvena kua, Gili, Vuolo i Colele, Franck-Kiss te vile Celligoi, Voloschin, Nadory. Projektant je potkove na groblju Kozala. Njegov sin CELLIGOI, Eugenio (Rijeka 1883. Santos, Brazil 1974.), te poslovni partner , uenik Otta Wagnera, TRXLER, Theodor (Horn, Austrija 1881. - ?) u zajedniki osnovanom poduzeu ostvarili su znaajne projekte javne namjene za Rijeku Teatro Fenice i Benediktinski samostan na Podmurvicama. [28]

raspona dva stupa kao oslonac. Dvije godine kasnije predloena je i prihvaena avangardnija konstrukcija kod koje je primijenjena vrst armiranobetonskog okvira. Okvir su inili stupovi (interpolirani u zidove bonih skladita) visoki izmeu 5,12 i 6,62 m, te horizontalni elementi - dvije grede i zid (perforiran otvorima), koji su armaturom bili povezani u jedinstvenu konstrukciju. Dva takva elementa postavljena su na razmaku od 4,6 m te meusobno povezana stropnom i krovnom ploom oslonjenom na rotilj poprenih i sredinje uzdune gre-de [29] (slika 8.).

Slika 8. Metropolis luka skladita 18 22, autori Wehler, Rolberitz, Ignc Bereny, Bla Enydi, 1909. 1914., pogled na ulicu i spojne mostove

Slika 9. Skladite 23 na gatu Palermo, 1930. (iz knjige Rijeka luka, MGR)

Godine 1930. projektirano je, a do 1933. izgraeno, ve-liko slobodnostojee skladite 23, smjeteno na posljed-njem gatu u luci, Molu Palermo. Sauvane su dvije vari-jante projekta iji autor nije poznat, ali se moe pretpo-staviti da je to bio Andrea Bayer, voditelj pomorskoga tehnikog ureda i autor svih znaajnijih pomorskih gra-evina onoga doba. Prvom varijantom predviena je graevina jednostavnije konstrukcije, manjih dimenzija, ali dekorativnija, s vrlo elegantnom proeljnom atikom. Izvedena je, meutim, druga varijanta koja je u konstruk-


GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444 443

cijskom, oblikovnom i funkcijskom smislu predstavljala avangardnije rjeenje (slika 9.). Skladite iroko 25, a dugo oko 135 m izvedeno je primjenom armiranobeton-ske okvirne konstrukcije, sastavljene od 22 poprena okvira postavljena na meusobnim razmacima od 6,4 m. Sredinji stupovi okvira dijelili su skladite u tri broda vii sredinji i dva nia bona. Sva tri broda imala su priblino isti raspon od 8 m. Stupovi okvira bili su pro-mjenjiva pravokutnog presjeka od 40 cm u dnu do 105 cm pri vrhu, jednako kao i grede s vutama (od 62 do 87 cm). Na okvire su bile oslonjene 21 cm debele armira-nobetonske krovne ploe koje su na krajevima imale konzolne prepuste vijenaca, od kojih su nii bili veih dimenzija i imali funkciju nadstrenica [30] (slika 10.).

Skladite je stradalo prilikom bombardiranja krajem 2. svjetskog rata i nije obnavljano nego je potpuno uklo-njeno. Temelji konstrukcije ocijenjeni su meutim kao vrlo kvalitetni, pa su iskoriteni pri gradnji novog skla-dita na njegovu mjestu.

3.6. Gljivasti stropovi (1931.)

Konstrukciju stropova gljivastog (peurkastog) oblika izumio je vicarski inenjer Robert Maillart 1908. godi-ne, a 1910. ona je prvi put primijenjena u velikom mje-rilu na jednom skladitu u Zrichu. Prema tom sustavu ne razlikuju se stupovi, grede i stropovi kao pojedinani elementi, ve stupovi organski prelaze u stropove bez greda. Postie se vrlo efikasna konstrukcija i tedi ma-terijal.

Na mjestu historicistikih skladita 23 i 24, u suakoj je luci Baross izmeu 1931. i 1939. godine, prema pro-jektima inenjera Milana alogovia, izgraen kompleks Javnih i slobodnih carinskih skladita, koji je u svom sklopu uz skladita sadravao i zgradu Luke kapetanije,Financijske kontrole i Carinu. Kompleks irok 36, a dug 145 m sastojao se od pet fiziki spojenih, ali konstruk-cijski nezavisnih sekcija. Kod skladinog dijela sklopa, tj. druge i etvrte sekcije, prvi je put primijenjen novi tip armiranobetonske konstrukcije gljivaste (peurkaste) ploe. Stupovi kvadratnog presjeka nisu nosili grede kao u dotad izgraenim konstrukcijama, ve su bili gljivasto proireni i povezani s armiranobetonskim ploama. Glji-vasti dio stupova bio je takoer kvadratnog tlocrta i imao je izlomljeni profil sa dva nagibna kuta. Stupovi irine 40-65 cm irili su se u sredinjoj zoni gljive na 132, a u gornjoj na 264 cm. Bila je to prva primjena ove konstruk-cije u Rijeci. Rubna je konstrukcija bila zatvorena zidom od opeke koji je bio samo u funkciji ispuna (slika 11.).

Kompleks ovih zgrada dijelom je oteen u bombardi-ranju tijekom 2. svjetskog rata pa su sredinji i jugoza-padni dio uklonjeni, a zgrada zatvorena u dijelu izvor-noga gabarita. [6]

4 Zakljuak

Povijesna rijeka luka po svojem je urbanizmu, ali i arhitekturi, bila europski, internacionalni projekt koji su projektirali i realizirali vrhunski strunjaci svoga vreme-na. Njezina je arhitektura korespondirala s tada domi-nantnim stilovima historicizmom, secesijom i moder-nom, pratei istodobno promjene i napredak u primjeni novih materijala i konstrukcija. Cijelo podruje luke predstavlja vrijednost u nacionalnim okvirima kao pod-ruje prvih primjena armiranog betona na kojem se kroz nekoliko faza prati razvoj ove konstrukcije.

Usporedimo li arhitekturu rijeke luke s drugim europs-kim lukama, primjerice s Trstom ija se luko-eljezni-ka zona razvila 16 godina prije, vidimo kako je, bez ob-zira na ovu injenicu, to se tie primjene novih kons-trukcija, posebno armiranog betona, Rijeka uspjela ne samo dosei, ve i prestii svoj vjeni uzor i rival, te je tako prvu kompletno armiranobetonsku viekatnu gra-

Slika 10. Skladite 23 na gatu Palermo, 1930., armaturni nacrt okvira (DAR)

Slika 11. Javna i slobodna carinska skladita na Suaku, autor Milan alogovi, 1931. 1937., gljivasta stropna konstrukcija 2. kata (foto D.K.)


444 GRAEVINAR 61 (2009) 5, 435-444

evinu, skladite 17, dobila est godina prije takve zgra-de izgraene u transkoj luci, skladita 70. [31] [32] S druge strane, po primjenama armiranog betona, kvalita-

tivno i kvantitativno, Rijeka viestruko prednjai pred ostalim hrvatskim gradovima te se zaista moe smatrati gradom armiranobetonske batine.

IZVORI I LITERATURA

[1] Berkes, J.: Izgradnja rijeke luke od 1868. do 1918. godine,Rijeka luka, povijest, izgradnja, promet, katalog izlobe, Muzej grada Rijeke, 2001., 133-164

[2] Il Porto di Trieste, Cronaca e storia delle costruzioni portuali, vie autora, Autorita Portuale di trieste, Trieste, 2002.

[3] Il piano plastico della citt, La Bilancia, 17.03.1873.

[4] Esposizione di Parigi, La Bilancia, 28.03.1878.

[5] Palini, N.: Prometne zgrade eljeznica i luka, Arhitektura historicizma u Rijeci, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2001.-2002., 374-419

[6] Palini, N.: Povijesna skladita rijeke luke, Suaka revija 42/43 (2003), 27-42

[7] Sisa, J. i dr.: Historizmus, Magyarorszg ptszetnek trtnete, Vince Kiad, Budapest, 1998.

[8] Tomljanovi, S.: Biografije, Moderna arhitektura Rijeke, katalog izlobe, Moderna galerija Rijeka Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1996., 196.

[9] Tomljanovi, S.: Biografije, Moderna arhitektura Rijeke, katalog izlobe, Moderna galerija Rijeka Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1996., 199.

[10] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, V.ik sz. Trhz, 1881., sign. DAR, JU 51, kut. 21.

[11] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, V.ik sz. Trhz, 1881., sign. DAR, JU 51, br. 27/1882., kut. 119.

[12] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Pokrajinski tehniki uredi u Rijeci; Stazione di Fiume, Magazzino no. 4, 1919., sign. DAR, JU 50, kut. 97.

[13] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, VI.sz. tr, VII.sz tr, VIII.sz. tr, 1881., sign. DAR, JU 51, br. 41/1881., kut. 118.

[14] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, Trak a II szm Rakparton, pitend VIIIik szm. raktr, 1883., sign. DAR, JU 51, br. 11/1883., kut. 120

[15] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak, A fiumei kiktben a Rudolf mln pitend Xsz. tr terve, 1894. sign. DAR, JU 51, br. 129/1895., kut.136.

[16] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak, Fiumei plyaudvars kikt,XIszmtrhz, 1893., sign. DAR, JU 51, kut. 28.

[17] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, Kvtr a Ferencz-Salvator rakparton, 1893., sign. DAR, JU 51, br. 78/12/1893., kut. 132.

[18] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak. Fiumei plyaudvars kikt,XIII.(rgi), 12.(uj)sz. import-tr a Ferencz-Salvator-rakparton, 1893., sign. DAR, JU 51, kut. 28.

[19] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly tengreszeti hatsg, A XV.szm tr terve, 1897., sign. DAR, JU 51, br. 40/1898., kut. 139.

[20] Monash, J.: Engineering enterprise prior to WW1 Introduction of Monier to Victoria, Australia.http//home.vicnet.net.au/~aholgate/jm/mainpages/monier.html.

[21] Varaldo, G., Zucotti, G. P.: Armirani beton, Enciklopedija moderne arhitekture, Graevinska knjiga, Beograd, 1970.

[22] Palini, N.: Nestanak europske luke-modela, Ugroena batina: povijesna luka i eljeznika skladita, Novi Kamov 3 (2003), 5-35

[23] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak, A fiumei Maria Valeria molon pitend trhz ltalnos elrendezsi terve, 1906., sign. DAR, JU 51, kut. 30

[24] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak, A IIIb. sz. vgleges raktr terve, 1907., sign. DAR, JU 51, br. 145/12/1907., kut. 152; Magyar kiraly llamvastak, A IIIa. vgleges raktr terve, 1908., sign. DAR, JU 51, br. 165/1908., kut. 154

[25] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magyar kiraly llamvastak, A II. szm vgleges raktr terve, 1909., sign. DAR, JU 51, br. 26/8/1910., kut. 156

[26] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magy. Kir. llamvastak, A IV. szm vgleges raktr terve, 1912., sign. DAR, JU 51, kut. 31

[27] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magy. Kir. llamvastak, A V. es VI. es VII. szm vgleges raktr terve, 1912., sign. DAR, JU 51, kut. 35

[28] Palini, N.: Celligoi, Venceslao, Celligoi, Eugenio, Trxler, Theodor, Arhitektura secesije u Rijeci, katalog izlobe, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 1997.-1998., 522-524

[29] Dravni arhiv u Rijeci: Fond Tehniki uredi grada Rijeke; Magy. Kir. llamvastak , A Fiume llomson lev 18, 19, 20 s 21 szmu trhzakat sszekt 21.55 m. nylsu vasbeton ftarto, 1914., sign. DAR, JU 51, kut. 32

[30] Dravni arhiv u Rijeci: Zbirka nacrta luka infrastrukture, suprastrukture i brodova; Azienda dei magazzini generali, Magazzino no. 23., 1930., sign. DAR, K 30, mapa 42

[31] The history of Concrete, http://matse1.mse.uius.edu/~tw/concrete/hist.html.

[32] Pozzetto, M.: Cemento armato, materiale nuovo nella scuola di Otto Wagner, LIndustria Italiana del Cemento, rivista, no. 6 (1981), 417-434

Documents

Rane AB Konstrukcije