Raffaelli, Neka Nacela Ustroja Polisemnih Leksema

8/18/2019 Raffaelli, Neka Nacela Ustroja Polisemnih Leksema

1/38

UDK 811.163.42’373.42Izvorni znanstveničlanakRukopis primljen 1.III.2007.

Prihvaćen za tisak 26.VI.2007.Ida Raffaelli

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOdsjek za lingvistikuIvana Lučića 3, HR-10000 [email protected]

NEKA NAČELA USTROJA

POLISEMNIH LEKSEMA1

U članku se na primjeru nekoliko leksičkih jedinica hrvatskoga jezikakoje pripadaju različitim vrstama riječi pokušavaju opisati neka od te-meljnih načela ustroja polisemnih leksičkih jedinica. Polazeći od teorij-ske pretpostavke da postoje načela koja su istovjetna (odnosi se ponaj-prije na mehanizmerazrade i proširenja), a da se prema nekim obilježji-ma imenice, pridjevi i glagoli (zbog različite naravi kao vrste riječi) ra-zlikuju u ustroju polisemne strukture, ona se na konkretnim, odabra-nim primjerima leksičke građ e pokušavaju uočiti, protumačiti i defi-nirati. Model opisa temelji se na teorijskim pretpostavkama da postoji sprega izmeđ u tradicionalnih predstrukturalističkih i strukturalistič-

kih postavki sa suvremenim kognitivno lingvističkim u tuma

čenju po-lisemije.

1. Uvod1.1. Polisemija je u okviru kognitivne lingvistike jedna od najučestali-

je razrađ ivanih i objašnjavanih jezičnih pojavnosti. Pristupi su tumačenjupolisemiji različiti; sinkronijski, dijakronijski, promatra ju se kao principkategorizacije, povezuje ju se s nekim aspektima strukturiranja umjetneinteligencije kao i metodama psiholingvistike kako bi se empirijski potvr-

1 Posebno bih željela zahvaliti prof. dr. Mariju Brdaru i kolegi Vlatku Brozu nakonstruktivnim raspravama vezanim uz neke dijelove ovoga rada, a koje su mi po-mogle u raščlanjivanju određenih ideja i teza, posebice onih o sprezi metafore i meto-nimije pri ustroju leksičkih kategorija. Zahvalu dugujem i recenzentima ovogačlan-ka koji su me upozorili na propuste u prvoj inačici rada, a koje sam, nadam se, uspje-la ispraviti.

FILOLOGIJA 48, Zagreb 2007

135


2/38

Ida Raffaelli: Neka načela ustroja polisemnih leksemaFILOLOGIJA 48(2007), 135—172

136

dile teorijske postavke (Lakoff 1987, Langacker 1987, Tuggy 1993, Geera-erts 1993, 1997, Dunbar 2001, Gibs—Matlock 2001, Taylor 1995, 2003, Fau-connier—Turner 2003, Atchinson—Lewis 2003, Seto 2003 i dr.). Ono što jesvim pristupima u načelu zajedničko jest način na koji se tumači struktu-ra polisemnih leksičkih jedinica.

Polisemni leksemi zrakasto (radijalno) su ustrojene kategorije sa sre-dišnjim ili prototipnim značenjem oko kojega se po principu rodbinskesličnosti, odnosno načelom više ili manje organiziraju ostala značenja iliznačenjske nijanse. To znači da sva značenja nisu jednako bliska prototip-nome značenju, tj. neka su mu bliskija, a neka su udaljenija. Svakako va-lja napomenuti da su značenja međusobno povezana, motivirana i to po-najprije na temelju određenih kognitivnih procesa od kojih su najznačaj-nijimetafora i metonimija.1.2. Jedno od temeljnih pitanja koje se proteže kroz različita lingvistič-ka razdoblja i škole jest koliko je polisemija leksičkih kategorija dijelomsustava, a koliko je uvjetovana kontekstom, uporabom leksema. Struktu-ralizam, posebice u radovima nekih istaknutih predstavnika poput E. Co-seriua (2000), smatrao je polisemiju izvanjezičnom pojavnošću koja naru-šava unutrašnji red jezičnoga sustava. S. Ullmann (1969 i 1983) nešto jeumjerenijeg stava, ali svjesno zapostavlja sve vidove strukturiranja po-lisemnih leksema koji su uvjetovani kontekstom ili jezičnom uporabom.Uporabom uvjetovane pomake u znač enju iliznač enjske nijanse S. Ullmanndefinira kao ključni izvor nastanku polisemije, ali ih isključuje iz lingvi-stičkoga opisa jer ne pripadaju jezičnome sustavu, već uporabi, tj. govoru.Po našem mišljenju najcjelovitiji opis ustroja polisemnih struktura u dobastrukturalizma dao je É. Benveniste (1966). On ističe znač enjske nijanse kaoključni i nezanemariv funkcionalničimbenik polisemnih struktura. Ben-veniste napominje da su polisemni leksemi dijelom jezičnog sustava biva- jući neprestano pod utjecajem uporabe jezika i kontekstualnih okruženjau kojima se pojavljuju. Svaka uporaba polisemnog leksema, svako novokontekstualno okruženje utječe na nijansiranje postojećih značenja stvara- jući pomake u znač enju , odnosnoznač enjske nijanse koje su iz strukturalistič-koga kuta gledanja uporabno, odnosno komunikacijski uvjetovane.

U nekim suvremenijim tumačenjima polisemije2 , bliskima formalnimpristupima u semantici, polisemija se objašnjava isključivo kao kontek-

stualno uvjetovana pojavnost, pričemu se podrazumijeva da svaka novauporaba leksema stvara novo značenje. Opasnost je takva tumačenja jas-na. Leksem ne posjeduječvrst i stabilan dio semantičke strukture, jezgru

2 Vidi Pustejovsky—Boguraev 1996.


3/38


137

koja omogućuje polisemnom leksemu da bude dijelom sustava što je pre-ma našem mišljenju temeljni preduvjet da ga govornici u komunikacijipravilno upotrebljavaju. Tako bi primjerice leksemnov u sintagmatskimokruženjima kao:nova školska torba, nova uč enica, nova prilika, u kinu se pri-kazuje novi film , svaki put ostvarivao neko novo značenje ili značenjsku nijansu koje prema Pustejovskom i Boguraevu ne bi dijelila zajednička obi-lježja.

Naše je teorijsko polazište u ovome radu da polisemi posjedujustruk-turalno stabilni dio koji je dio jezičnoga sustava i konvencionalnog znanjagovornika, koji omogućuje uspješnu komunikaciju. No, polisemi su isto-vremeno uvjetovani uporabom i kontekstom.

Tu tvrdnju potkrepljujemočinjenicom da se od početaka cjelovitijegproučavanja polisemije napominje da govornici imaju usustavljeno zna-nje o strukturi polisemnih leksema. Polisemi u komunikaciji ne predstav-ljaju poteškoće jer govornik uvijek zna koje se značenje ostvaruje u kon-kretnom kontekstualnom okruženju. Ta teza začeta još u doba predstruk-turalizma3 naišla je na svoje konkretne, empirijski dokazane potvrde usuvremenim lingvističkim istraživanjima. Tako se u radovima nekih ko-gnitivnih lingvista ističe potreba za suradnjom kognitivne lingvistike ipsiholingvistike kako bi se dokazale teorijske pretpostavke o polisemnimstrukturama kao inherentnimačovjekovim mentalnim predodžbama kaoi činjenice dačovjek u svom mentalnom leksikonu leksičke kategorije vrločesto ima »pospremljene« upravo kao polisemne strukture znajući što jesredište semantičke strukture.4

Također se u radovima nekih od najistaknutijih strukturalnih lingvi-sta (semantičara) — Ullmann, Benveniste, Coseriu — ističe da polisemija predstavlja konstantnu spregu i dinamiku izmeđ u jezičnoga sustava igovora, tj. uporabe leksičkih jedinica. Polisemni je leksem bez sumnje diosustava bivajući neprekidno pod utjecajem konteksta u kojem se upotre- bljava, a koji utječe na variranje postojećih značenja omogućujući stvara-nje novihznač enjskih nijansi.

Te se dvije teorijske postavke, kao što je zamjetljivo, javljaju od najrani- jih sustavnih lingvističkih promišljanja o polisemiji i nesumnjivo vrlo sa-žeto predstavljaju temelje od kojih bi prema našem mišljenju trebalo kre-nuti u opisu polisemnih struktura. One predstavljaju okosnicu koja je pri-sutna u različitim školama i pravcima, a koja je uz manje ili veće teorijskedorade i preinake preživjela od samih početaka sustavnoga bavljenjem

3 Ova se tvrdnja pojavljuje već kod Bréala (1897, 1924).4 Usp. Gibbs—Matlock 2001.


4/38


5/38


139

Zbog toga svaki značenjski dio polisemne strukture predstavlja odre-đ eni vid konceptualizacije stvarnoga svijeta. Svako naše novo iskustvo ustvarnome svijetu može biti mentalno procesuirano i uklopljeno u komu-nikaciju. Drugim riječima, svaki govornik ima sposobnost uočavanja slič-nosti i bliskosti novih pojavnosti s postojećim konceptima, priključiti ihodgovarajućoj konceptualnoj kategoriji i istovremeno je jezično oblikova-ti. To je razlog zbog kojega se u okviru kognitivne lingvistike o pojavno-stima koje se u strukturalizmu nazivajuznač enjske nijanse , govori okoncep-tualnim inovacijama.5

Konceptualne inovacije odraz su našeg promijenjenog ili drukčijeg po-imanja izvanjezične stvarnosti. One šire i mijenjaju postojeću strukturukoncepta, odnosno uvjetuju stvaranje konceptualne kategorije te su re-zultatomčovjekove kognitivnekreativnosti , sposobnosti novom, drukči- jem i različitom poimanju stvarnoga svijeta. Bitno je naglasiti da sekon-ceptualne inovacije odražavaju u jeziku kao nova i različita kontekstualna,tj. uporabna ostvarenja iliznač enjske nijanse neke leksičke kategorije. Sva-ko naše novo mentalno procesuiranje pojavnosti stvarnoga svijeta, svakanašakonceptualna inovacija uklopljena je i u naše komunikacijske sposob-nosti i od nje je neraskidiva. Jezična uporaba prva je razina na kojoj se rea-liziraju novi koncepti zbogčovjekove potrebe da o novom načinu poima-nja stvarnoga svijeta komunicira unutar svoje govorne zajednice.

Ono što nas posebice zanima u ovomčlanku jest odnos između struk-turalnog središta ili stabilnog dijela polisema iznač enjskih nijansi odnosnokonceptualnih inovacija.

Premda smo svjesni da je zadaća odveć zahtjevna, željeli bismo pro-niknuti u mehanizme koji sudjeluju u širenju semantičke strukture te mo-žemo li ih i u kojoj mjeri precizno opisati.

Dva su temeljna i komplementarna pitanja na kojaćemo pokušati datiodgovor: (i) Je li u okviru kognitivne lingvistike prototipno značenje onokoje predstavlja strukturalno središte polisema? Odnosno, je li prototiponaj element strukture koji jedini predstavlja okosnicu za daljnje širenjepolisema? (ii) Na koji su način metafora i metonimija kao temeljni kogni-tivni procesi uključeni u stvaranjeznač enjskih nijansi?

5 Vidi Geeraerts 1993 i Dunbar 2001:10—12. U tom radu Dunbar ističe da se kon-cepti mogu kontekstualno ostvarivati kao rezultat uporabe određene sintagmatskecjeline iako ni jedna leksička jedinica iz te cjeline samostalno ne ostvaruje određ enikoncept. Njegov je primjer sa sintagmom fresh fish pri čemu se koncept ‘optimalno-sti’ ostvaruje kao rezultat sintagmatskog objedinjavanja imenice fish s pridjevom fresh te proizlazi iz našeg pozadinskog izvanjezičnog znanja o tome kakvu je ribu najbo-lje konzumirati. Kombinacija riječi omogućuje prema njegovu mišljenju pristup no-vim konceptima.


6/38


140

2. Odnos prototipa i shemeKoliko se godčinilo da je termin prototipa ili prototipnoga č lana katego-rije više ili manje općepoznato mjesto kognitivne lingvistike, ipak se do- biva dojam da, kada je riječ o podudarnostima izmeđ u kategorija i lek-sema, neke paralele nije jednostavno povući. Kako napominje P. Violi(2000:107), procesi kategorizacije zasigurno su povezani sa semantičkimprocesima (misli se na načela ustroja semantičkih struktura i njima pripa-dajućim konceptualnim strukturama), ali nisu nužno identični jedni dru-gima. Stoga P. Violi napominje da je bitno i nužno održati razliku izme-đ u kategorijalne prototipnosti i leksič ko-semantič ke tipič nosti (111).Semantič katipič nost bila bi istovjetna temeljnom značenju leksičke jedinice, odnosnotipičnoj situaciji u kojoj se ostvaruje određ eni koncept, a predstavlja stabilni dio semantičke strukture.Semantič ka tipič nost predstavljatipič no zna-č enje koje profilira tipične elemente prizora.6 U okviru toga modela kon-tekst ima važnu ulogu u profiliranju i prenošenju tipičnih elemenata po-zadinskih konfiguracija znanja. Kontekst stoga Violi ne tumači kao izvanj-ski mehanizam koji »uspavljuje« ili »budi« virtualne sastavnice semantič-ke strukture, već je integralni dio naših kognitivnih struktura koji aktiv-no sudjeluje u organiziranju konceptualnih i leksičkih struktura.Kontekst je okvir kojim se istič e standardni dio prizora kao konceptualne podloge za razu-mijevanje znač enja leksič ke jedinice. 7 Ono što u tumačenju Violijeveseman-tič ke tipič nosti ili tipič noga znač enja nedostaje jest opis mehanizama kojimse tipični prizori kao enciklopedijski podaci prenose i postaju funkcional-

nim elementima semantičke strukture što smatramo klju

čnim za definira-nje semantičke tipičnosti. Također bi trebalo moći razlikovati one struktu-

re koje predstavljaju stabilni dio leksičke strukture od manje stabilnih dijelova strukture,znač enjskih nijansi.

Osim prototipnosti kojom se najčešće u okviru kognitivne lingvistiketumače načela ustroja višeznačnih leksičkih struktura, Langacker (1987 i2000) ističe još jedan princip ustroja složenih leksičkih struktura, a to jeprincip ustroja premashemi, tj.shematskom konceptu.Ustroj, tj. kategoriza-cija premashemi , kako napominje Langacker, razlikuje se od kategorizacije prema prototipu, ali je s njime isprepletena. Kategorizacija prema pro-totipu podrazumijeva načeloviše ili manje , tj. načelo rodbinske slič nosti pre-ma čemu je nešto bliskije ili udaljenije po svojim obilježjima od središnje-

6 Prizori su pozadinske strukture znanja potrebne za razumijevanje značenja.Proizlazi iz Fillmorove razrade prizora i okvira (scenes and frames). Vidi Fillmore1977 i Žic Fuchs 1991.

7 Više o tzv.internalisti č kom tumačenju konteksta i teorijsko-metodološkim sve-zama s Fillmoreovim prizorima vidi u Violi 2000 i Raffaelli 2004.


7/38


141

ga, prototipnogačlana. Postoji stupnjevitost ustroja uvjetovana stupnjemsličnosti s prototipnimčlanom. S druge strane,shema podrazumijeva ka-tegorizaciju prema kojoj su svičlanovi kategorije međusobno posve kom-patibilni te ne postoji razlika u stupnju pripadnosti određenoj kategoriji. Kategorizacija premashemi podrazumijeva da jedan koncept može bitishematičan za ostale koncepte unutar kategorije koji predstavljaju njego-va različita oprimjerenja (instantiations ) ističući različite konceptualne de-talje i specifičnosti koji nisu naznačeni samom shemom.8 Različita opri-mjerenja ističu ili rasvjetljavaju različita obilježjasheme tj. shematskog kon-cepta. Kako ističe Langacker (1987:370), kategorizacija prema shemi teme-lji se na mehanizmu ustroja kojeg nazivarazrada (elaboration). Mehanizamrazrade ističe određeni elementsheme ili shematskog koncepta naglašavaju-ći važnost jednog obilježja sheme za razumijevanje

čitavog oprimjerenogkoncepta. Svakooprimjerenje nastalorazradom ističe dodatna konceptual-

na obilježja koja upotpunjuju razumijevanjesheme.Taj se mehanizam raz-likuje od onoga na kojemu se temelji kategorizacija prema prototipu, a to je proširenje (extension). Tuggy (1988:588—589) ističe da se sprega izmeđ ukategorizacije prema prototipu i one prema shemi očituje učinjenici da susva značenja, tj. sve različite uporabe povezaneshemompremačemu she-matski koncept pokriva isto semantičko područ je kao i bilo kojeoprimjere-nje , samo što su ona semantički detaljnija ili specifičnija.

Jedan i drugi mehanizam višestruko su povezani i predstavljaju ključ-ne mehanizme ustroja složenih, visoko strukturiranih leksičkih kategorija. Langacker napominje da govornikovo konvencionalno znanje o zna-čenjskoj strukturi neke višeznačne leksičke kategorije ne može biti ogra-ničeno na tumačenje samo s pomoću jednog mehanizma. Značenja su naj-vjerojatnije rezultatom sprege mehanizamarazrade i proširenja koje nije jednostavno razlučiti, a koji zajednički uvjetuju stvaranje višeznačnih lek-sičkih struktura. Naime, i mehanizamrazrade i mehanizam proširenja in-herentni sučovjekovim kognitivnim sposobnostima i predstavljaju slože-ne mehanizme konceptualizacije koji se odražavaju u govornikovom je-zičnom znanju. Langacker (2000:102) ističe da je u praksi teško razluči-ti svezu između razrade i proširenja, napominjući daoprimjerenje kao re-zultatrazrade valja ujedno promatrati i kao poseban rezultat proširenja. Onzaključuje da mehanizam proširenja treba promatrati u sprezi srazradom.Proširenje kategoriju usmjerava od prototipa »prema van«, dakle premakonceptualizacijama sve manje sličnima prototipu i udaljenijima od sre-dišta kategorije. Razrada je mehanizam koji kategoriju usmjerava »premagore«, dakle prema stvaranju apstraktnog koncepta —sheme koji se nala-

8 Vidi Langacker 1987:369—386.


8/38


142

zi na višoj, apstraktnoj razini konceptualizacije i koji predstavljaju svoje-vrstančimbenik »ograničenja« za proširenje kategorije omogućujući stva-ranje tzv.složenih umreženih kategorija.9

Langacker (1987 i 2000:102) i Taylor (2003:465) na gotovo identičan na-čin prikazuju spregu izmeđ u mehanizma razrade i proširenja:

B - proširenjeA - prototip

C - shema

Prema tom crtežu može se pretpostaviti da je leksička jedinica u po-četku povezana samo s jednim konceptom koji je prototip A. Jezičnomuporabom govornik s obzirom na sposobnosti konceptualizacije proširu- je koncept vezan uz leksičku jedinicu A na temelju proširenja. Tako dobi-vamo novo značenje ili značenjsku nijansu koje se odnosi na novi kon-cept B. Između A i B postoji sličnost, veća ili manja, a proširenje je bilo mo-guće zato što je govornik uočio svezu izmeđ u postojećeg i novog koncep-ta. Proširenje izmeđ u A i B implicira zajedničku apstraktnu konceptual-nu svezu koja je ograničavajući čimbenik za proširenje kategorije na novukonceptualizaciju B. Taj je apstraktni ograničavajući čimbenikshema C kojoj su A i Boprimjerenja. Koncept B ujedno je rezultat proširenja i razrade.

Zanimljivu je kritiku Langackerova modelasloženih umreženih katego-rija dao Seto (2003). On napominje da je u Langackerovu modelu slože-nih umreženih kategorija proširenje (extension) bilo »rezervirano« isključi-vo za metaforičke pomake, a da je tek u svojim kasnijim radovima proši-renje počeo promatrati i kao mehanizam uvjetovan metonimjskim poma-cima.10 Stoga Seto (2003:204) ističe da ukoliko je proširenje isključivo me-

9 Složena umrežena kategorija rabimo kao termin za Langackerove pojmovecom- plex categoryilinetwork category , a odnosi se na polisemne leksičke jedinice kojih se na-čela ustroja u okviru kognitivne lingvistike tumače na jednak način kao i kategorija jer je struktura jednih i drugih uvjetovana jednakim kognitivnim mehanizmima.

10 Usp. Langacker 1987:369—386, kada ističe govornikovo uočavanjeslič nosti (si-milarity) između dvaju ili više elemenata, što je mehanizam koji je temelj metaforič-kim pomacima.


9/38


143

taforičko, C može biti ograničavajući čimbenik širenja kategorije jer pred-stavlja shemu ili shematski koncept i za prototip A i za njegov metaforič-ki proširak B, ali kada je B metonimijsko proširenje, tada C više nije za- jednička shema jer je sveza između A i B temeljena nabliskosti elemenatastvarnoga svijeta pričemu više ne postoji zajednički apstraktni mentalnikonstrukt u obliku jedinstvenog shematskog koncepta. Kako bi potkrije-pio svoju tvrdnju, Seto (2003:204) daječesto citiran primjer rečeniceHamsandwich is getting restless at table 20. pri čemu seham sandwich metonimij-ski odnosi na klijenta. Između »sendviča« i »klijenta« ne postoji apstrakt-ni mentalni konstrukt koji ih povezuje, već isključivo referencijalna pro-storno-vremenska bliskost u stvarnome svijetu. Međutim, taj Setov pri-mjer metonimijske sveze isključivo je uporabno, tj. kontekstualno ostva-

rena metonimija jer sintagmaham sandwich u leksiku nije višeznačna.Hamsandwich u engleskome osim »sendvič sa šunkom« nema i značenje »kli-

jent«. Ukoliko unutar leksičke kategorije postoje značenja koja su meto-nimijski ostvarena, tada takođ er mora postojati apstraktni mentalni kon-strukt kao konceptualni temelj koji omogućuje strukturalnu koherentnostkategorije. Dakle, i pri metonimijskim proširenjima, prema našem mišlje-nju, a štoćemo pokazati na primjerima leksičke građe, mora postojatishe-ma kao zajednički semantički apstraktni temeljčitavoj kategoriji koja jojomogućuje da i dalje bude strukturirana cjelina. Smatramo da je u okvi-ru ovoga rada teško dati cjelovit odgovor na pitanje sprege izmeđ u pro-totipnog i shematskog ustroja leksičkih kategorija, ali pokušatćemo ba-rem naznačiti smjernice kojima bi trebalo ići u pronalaženju zadovoljava- jućeg rješenja.Vratimo li se na temeljne postavke prema kojima tumačimo načelastrukturiranja polisemnih leksema u ovome radu a to su (i) postojanjestrukturalno stabilnog dijela semantičke strukture i (ii) značenj-skih nijansi kao jezično realiziranih konceptualnih inovacija — pokušatćemo protumačiti; (i) razumijevanje ili prepoznavanje strukturalno stabilnog dijela semantičke strukture prema prototipu i shemi i (ii) tumačenjeznačenjskih nijansi kao rezultatametaforič ki i metonimijski motiviranih proširenja , razrade , tj. jednog i drugog.

Na primjerima nekoliko leksičkih jedinica hrvatskoga jezika koje tra-dicionalno rečeno pripadaju različitim vrstama riječi pokušatćemo pro-

niknuti u složenost i isprepletenost mehanizama ključnih za ustroj više-značnih leksema kaosloženih umreženih kategorija. Namjera nam je nazna-

čiti svu složenost njihova međusobna utjecaja na stvaranje leksičkih kate-gorija.


10/38


144

3. Metafora i metonimijaU okviru kognitivne lingvistike (Lakoff—Johnson 1980, Lakoff 1987,Lakoff—Turner 1989, Sweetser 1990, Croft 1993, 2006, Gibs 2002, Barce-lona 2003, Radden 2003, Radden—Kövecses 1999, Brdar—Brdar-Szabo,2004, i mnogi drugi)metafora i metonimija tumače se kao načela strukturi-ranjačovjekova konceptualnoga sustava, kao kognitivni procesi koji utje-ču na stvaranje novih koncepata s pomoću postojećih. Metafora i meto-nimija u okviru kognitivne lingvistike predstavljaju teme o kojima se već dugi niz godina sustavno i detaljno piše. Stogaćemo u okviru ovoga radaistaknuti one vidove tumačenja koje smatramo bitnima za opis proširenjasemantičkih struktura na temelju ta dva kognitivna procesa.

Metafora se tumači razumijevanjem jedne kognitivne domene s pomo-ću neke druge domene. Takve se dvije domene nazivajuizvornom iciljnom

domenom pričemu izvorna domena predstavlja osnovu ili pozadinu za ra-zumijevanjeciljne domene. Tako učesto citiranim metaforamaLJUBAV JE RAT iliVRIJEME JE NOVAC , LJUBAV i VRIJEME predstavljaju ciljne domene kojese razumijevaju u odnosu naRAT i NOVAC kao izvorne domene. Sveza iz-među izvorne i ciljne domene temelji se naslič nosti koju govornici uoča-vaju između dva koncepta.

Metonimija se pak ostvaruje ne temelju konceptualnebliskosti koja vrločesto kao što smo na Setovu primjeru ham sandwich vidjeli, može biti stvar-na, referencijalna. Međutim, u kognitivnoj lingvistici, metonimija se po-put metafore tumači dijelom govornikova konceptualnoga sustava i omo-gućuje pristup jednom konceptu s pomoću drugoga unutar iste domeneili matrice domena. U rečeniciFilozofski fakultet nagradio je najbolje studente,nazivFilozofski fakultetstoji umjesto dekana ili zaposlenika toga fakulte-ta, pričemu je Filozofski fakultet zamjenski izraz zaDekan (Zaposlenici) Fi-lozofskoga fakulteta. Bitna je razlika što se metonimija odvija unutar jednedomene, odnosnomatrice domena kao skupa domena bitnih za profilira-nje nekog koncepta.11 Naime, većina se koncepata ne razumijeva samo uodnosu na jednu domenu, već u odnosu namatricu domena kao koheren-tnu strukturu pozadinskoga znanja potrebnu da bi se značenje nekog lek-sema profiliralo. Vidjetćemo primjerice da se tipično značenje leksema plod kojiće nam poslužiti za analizu profilira u odnosu na domenu ‘bilja-ka’ jer je plod dio neke biljke, domenu ‘vremena’ jer svaka biljka daje plo-dove u određ eno vrijeme, tj. određ eno godišnje doba, i na domenu ‘pro-stora’ — zemlja iz koje biljka raste bitna je za razumijevanje značenja plo-da, štoće potvrditi i neki izrazi u kojima se leksem pojavljuje. U pojedinim

11 Vidi Langacker 1987:147 i dalje i usp. Lakoffov opis koncepta ‘majke’ (1987).


11/38


145

se radovima12 odbacuje tumačenje metonimije kao procesa koji se odvija unutardomene ilimatrice domena , a prednost se daje Lakoffovuidealizi-ranom kognitivnom modelu (ICM) koji premda je blizak Langackerovim do-menama kao pozadinskim strukturama znanja, implicira i postojanje kul-turoloških modela koji upotpunjuju govornikovo znanje, a nisu sadržaniu samim domenama. To teorijsko razmimoilaženje nije ključno za analizuleksema u okviru ovoga, rada stogaćemo se zbog jednostavnosti tumače-nja zadržati na tumačenju metafore i metonimije u okvirudomena , odno-sno matrice domena. Bitno je istaknuti da kognitivni lingvisti smatraju dase metonimija ne objašnjava samo kao bliskost koncepata unutar iste do-mene, već i bliskošću domena koje tvorematricu domena u odnosu na kojese profilira značenje nekog leksema.13

Lakoffov primjer konceptualizacije ‘majke’ pokazuje da mnoge »tipo-ve« majki poimamo metonimijski jer ističu jednu od domena važnu zarazumijevanje koncepta ‘majke’.Biološka majka primjerice ističe genetskudomenu kao bitnu za razumijevanje koncepta majke,samohrana majka isti-če domenu ‘(bračne) sveze majke i oca djeteta’, pričemu se profilira daotac ne sudjeluje u odgoju djeteta, i dr. Kako napominje Croft (2006:321),metonimija podrazumijeva pomake s jedne domene na drugu unutar ma-trice domena ili s jednog koncepta na drugi unutar iste domene. To značida se pri metonimiji ističe jedna domena unutar matrice domena ili jedankoncept unutar domene kao važniji za profiliranje značenja nekog lekse-ma. Na odabranim primjerima pokazatćemo kako su mnoge značenjskenijanse rezultatom metonimijskog proširenja jer ističu samo jedan od kon-cepta koji sudjeluju u profiliranju tipičnoga značenja.

Metaforička značenja polisemnih leksema prilično su prepoznatljiva:govornici znaju da se značenje leksemač ist u č ista ljubav ilič ista djevica neodnosi na konkretnučistoću kao uč ist tanjur već se odnosi na neku »ap-straktnučistoću«. Metonimijski su pomaci slabije uočljivi jer se odvijajuunutar iste domene, a ne preslikavaju se na neku drugu,često apstraktnudomenu. Teško bi prosječan govornik hrvatskoga mogao objasniti pro-mjenu značenja glagoladržati u rečenicamaIvan drži knjigu u ruci i Knjigedržimo na polici iako glagoldržati zna upotrijebiti i u jednom i u drugomznačenju. Razlog tomu je što je u drugoj rečenici došlo do metonimijskogproširenja tipičnoga značenja ostvarena u prvoj rečenici.

Premda je riječ o dvama različitim kognitivnim procesima,metafora imetonimija usko su povezane i u mnogim ih je slučajevima teško razlučiti.

12 Vidi Radden—Kövecses 1999.13 Lakoff 1987, Radden—Kövecses 1999 i posebno Croft 1993 i 2006.


12/38


146

Na primjerima odabrane leksičke građ e pokazatćemo da su metonimij-ska i metaforička proširenja međ usobno toliko isprepletena da ih unutarleksičke jedinice ponekad nije jednostavno razlikovati, što se teorijski tu-mači čvrstom spregom između metafore i metonimije kao mehanizamakoji se načelno razlikuju, ali između kojih postoji interakcija koja uvjetujenjihov zajednički utjecaj na širenje kategorije. Dapače, neki lingvisti ističutolikočvrstu povezanost metafore i metonimije argumentirajući primje-rima u kojima je teško razlučiti je li riječ o metonimijskom ili metaforič-kom proširenju, pa se stogačesto govori ometonimijski utemeljenim meta- forama.14 U recentnijim radovima (Riemer 2001, Barcelona 2003, Goossens1990, 2003 i Radden 2003) postavlja se pitanje nužnosti razdvajanja meto-nimijskih od metaforičkih procesa, opravdanosti njihova teorijskog i me-

todološkog razlikovanja jer se mnogi jezični izrazi mogu tuma

čiti kao re-zultati metaforičkog i metonimijskog proširenja. Goossens stoga govori o

metaftonimiji kao jedinstvenome procesu.Temeljne smjernice u suvremenim tumačenjima metafore i metonimi-

je kao kognitivnim procesima koji sudjeluju u konceptualizaciji, a time i uširenju semantičke strukture leksema valjalo je istaknuti kako bismo mog-li upozoriti na njihovu ulogu i važnost u ustroju polisemnih struktura.

4. Analiza nekih polisemnih leksema u hrvatskome jezikuTeorijska postavka od koje polazimo, a koju relativno detaljno razrađ e-

nu nalazimo kod Taylora (2003), jest ona prema kojoj izmeđ u imenica, gla-gola i pridjeva postoji razlika u njihovu semantičku strukturiranju. Nomi-nalni su koncepti (oni izraženi imenicama) prema Taylorovim tvrdnjamashematičnije ustrojeni od onih izraženih glagolima, pridjevima ili prijed-lozima.15 To zapravo znači da jeshema ili shematski koncept u semantičkojstrukturi imenica kognitivno istaknutiji nego li kod glagola i pridjeva.

Na drugom mjestu u istoj knjizi Taylor ističe (2003:464): (…) the schemaserves to structure the knowledge of the instances, bringing them together into acoherent network. Sukladno toj tvrdnji jasno je da su pridjevi i glagoli kao iimenice ustrojeni prema postojećoj shemi te da je mehanizamrazrade jed-nako relevantan i za imenice kao i za glagole i pridjeve. Dakle, nesumnji-vo neka temeljna načela ustroja polisemnih leksičkih kategorija moraju

biti identična jer su temeljena na istovjetnim kognitivnim procesima, a tosu mehanizam proširenja — ustroj prema prototipu kao središtu strukture, i

mehanizam razrade — ustroj prema shemi kao središtu strukture koji su vi-14 Vidi Radden 2003.15 Vidi Taylor 2003:140.


13/38


147

šestruko isprepleteni i međusobno uvjetovani.Postavlja se, međutim, pitanje koliko polisemne leksičke kategorije

koje u jeziku imaju različite funkcije kao imenice, glagoli i pridjevi i kojese sukladno tome različito ponašaju, iskazuju i neka specifična obiljež- ja semantičkoga ustroja. Smatramo da postoji istovjetnost organiziranjaimenica, glagola i pridjeva kao polisemnih leksičkih struktura, ali i razli-čitost s obzirom na njihovo funkcioniranje unutar jezičnoga sustava.

Leksička građ a (odabrane imenice, glagoli i pridjevi) hrvatskoga jezi-ka poslužitće nam za dokazivanje i razradu polazišne teorijske pretpo-stavke.

4.1. ImeniceDvije imenice odabrane za analizu jesu leksemi plod i korijen, koji oba

imaju vrlo složenu semantičku strukturu. Svoj su metaforički dio seman-tičke strukture proširili na temelju dviju konceptualnih metafora LJUDI SU BILJKE i IDEJE SU BILJKE ,16 pri čemu se podrazumijeva da su mnogi vidovičo-vjekova života iličovjekovih djelatnosti i aktivnosti poimaju s pomoću bi-ljaka, odnosno dijelova biljaka.17 Mehanizam metaforičkog proširenja se-mantičkih struktura povezan je i s drugim, njemu sukladnim i načelno in-herentnim mehanizmom, a to je pomak od konkretnog prema apstrak-tnom značenju pričemu se podrazumijeva da se semantička struktura odkonkretnih značenja ( plod kao dio biljke) širi prema apstraktnim ( plod kao re-zultat ). U okviru kognitivne semantike to se tumači kognitivnom istaknu-

tošću konkretnih pojavnosti zbog njihove iskustvene i perceptivne blisko-sti, za razliku od apstraktnih pojavnosti, koje se vrločesto poimaju i razu-mijevaju s pomoću tih prvih.18 Okvirno, tipična su značenja leksema plod i korijen »dio biljke«. Ona su konkretna značenja koja predstavljaju temeljza širenja semantičke strukture. Međ utim, postavlja se pitanje je li takodefinirano značenje dostatno da objasnimo ili razumijemo širenje seman-tičke strukture i njezin ustroj. Tipično značenje kako ga definira P. Violi(2000) trebalo bi u sebi nositi ili isticati tipične elemente prizora. Oni pred-

16 Vidi Lakoff—Johnson 1980 i Lakoff—Turner 1989.17 Zanimljivu su analizu tih leksema provele S. Fulgosi i N. Tuđ man Vuković

2000 ispitujući učestalost pojavljivanja ovih leksema u tipičnim i metaforičkim

značenjima u HNK-u.18 Vidi Sweetser 1990. Autorica ističe da su mnogi koncepti, što je i empirijski do-kazano, univerzalni zbog perceptivne istaknutosti. Sweetser ističe da postoje velikekorelacije između izvanjskogčovjekova iskustva i unutrašnjeg mentalnog i emocio-nalnog života. Tu tvrdnju dokazuje nizom metafora, kao npr.VIDJETI JE RAZUMJETI kojeposlije razrađuju drugi lingvisti (Vidi npr. Gibbs 1999).


14/38


148

stavljaju strukture našega znanja koje služe kao konceptualna osnova zarazumijevanje značenja nekog leksema.

Kada je riječ o leksemu plod, pozadinsko znanje za razumijevanje tipič-nog značenja odnosi se na domenu ‘biljaka’. No, tipično značenje profilira još jedan element pozadinskog znanja, a to je ‘dio biljke koji je rezultatomnekog procesa’. Uz tipične rečenice u kojima se plod razumijeva kao »dio biljke«, npr.: jabuka je plod; plod je ljeske lješnjak; orah je plod istoimenog stabla,sitan bobič asti plod koji podsjeća na rogač , nalazimo i kontekstualna okruže-nja koja upućuju da je pozadinsko znanje u odnosu na koje se razumije-va tipično značenje leksema plod vezano uz određ eni proces kojega je plod rezultat: primorska višnja daje manji plod od kontinentalne, stablo jabuke dalo je krupne plodove , plod nastaje iz sjemena, plodovi su dozrjeli, plod stabla trešnjesazrio je, stabljika na kojoj plod rasteitd.19‘Dio biljke koji je rezultatom nekog procesa’ kao pozadinsko znanje zarazumijevanje tipičnog značenja u jezičnom se kontekstu ostvaruje glago-limadavati, nastati, sazrijeti, dozrijeti, rasti, koji se svi u kontekstu s lekse-mom plod odnose na vrstu prirodnog procesa koji završava određ enim re-zultatom.

Plod se prvenstveno razumije kao »dio neke konkretne biljke«. Međ u-tim, kontekstualna okruženja vrločesto profiliraju još jedan element zna-nja sadržan upravo u istaknutim glagolima, a to je da se u tipičnom znače-nju leksema plod profilira i ‘proces koji završava rezultatom’. Zbog relativ-no velikog broja glagola koji se upotrebljavaju s leksemom plod , a koji pro-

filiraju taj element prizora, jasno je da tipično zna

čenje leksema plod tvo-re dvije vrste enciklopedijskih podatka: ‘dio biljke’ te ‘rezultat procesa’.

Tako određ eno tipično značenje leksema plod upućuje ujedno i na tuma-čenjeshematskog koncepta koji omogućuje strukturalnu koherentnost lek-sema. Koncept ‘rezultat procesa’ predstavljashemu koja omogućuje stva-ranje različitih oprimjerenja leksičke kategorije, a sadržana je i u tipičnomznačenju leksema plod.

Tako su metaforička značenja »fetus« (značenje nastalo na temelju kon-ceptualne metaforeLJUDI SU BILJKE) , i »rezultat neke djelatnosti ili aktivno-sti« (značenje nastalo na temelju konceptualne metaforeIDEJE SU BILJKE)mo-

19 Primjeri rečenica i kontekstualnih okruženja u kojima se pojavljuju odabranileksemi uglavnom su temeljeni na HNK-u Zavoda za lingvistiku Filozofskoga fakul-teta u Zagrebu i Riznici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao i primjerima re-čenica iz svakodnevne jezične uporabe. Napominjemo da su navedeni korpusi poslu-žili za pronalaženje ilustrativnih primjera kojima potkrepljujemo određene teorijskepostavke. Provedena analiza ne predstavlja iscrpnu korpusnu analizu odabrane lek-sičke građe.


15/38


149

guća zato što predstavljajuoprimjerenja sheme ‘rezultat procesa’, a ujednosu metaforička proširenja tipičnoga značenja »dio biljke«. Značenje »fe-tus« odnosi se na ‘rezultat procesa oplodnje’, a »rezultat neke djelatnostii aktivnosti« na ‘krajnji ishodčovjekovih različitih oblika aktivnosti, rada,zalaganja itd’. Moguće je, stoga, zaključiti da su navedena značenja lekse-ma plod istovremeno irazrade sheme i proširenja nastala metaforizacijomtipičnoga, konkretnoga značenja.

Tipično je značenje leksemakorijen također »dio biljke«, što je vidljivoiz kontekstualnih okruženja kao npr.:korijen biljke, korijen je drveta širok, za-lijevam korijen biljke, korijen je virio iz zemljeitd. Iz tih i njima sličnih primje-ra pokazuje se da je pozadinsko znanje za razumijevanje tipičnog, kon-kretnog značenjakorijen vezano uz domenu ‘biljaka’. Mnogo je manje pri-mjera nego li za leksem plod koji bi isticali element prizora ključan za tu-mačenje sheme. Jedina kontekstualna okruženja koja bi mogla uputiti natumačenje sheme, a da su kao enciklopedijski podaci sadržani u tipičnomznačenju jesu:biljka raste iz korijena, korijen omogućuje biljci da raste i razvijase. Primjera kontekstualnog ostvarenja enciklopedijskih podataka ‘rasta’i ‘razvoja’, ključnih za razumijevanje tipičnog značenje leksemakorijen, akoje bismo povezali sa shemom, mnogo je manje nego onih koje smo pro-našli kao poveznicu sheme i tipičnog značenja za leksem plod. Tako pri-mjerice u Riznici pronalazimo najčešće korijen u značenju »dio biljke« usintagmama koje opisuju njegova obilježja kao npr.:razgranati korijen, ra-zvijen korijen, duboki korijen.Nijedna od tih sintagmi ne upućuje načinje-nicu da je korijen onaj dio biljke koji omogućuju biljci da raste i razvija se.Ako kao tipično značenje leksemakorijen određ ujemo »dio biljke«, timene upućujemo na mehanizme s pomoću kojih su ostvarene značenjske nijanse u sintagmamakorijeni obitelji, korijen problema, korijen znanstvene te-orije, korijen kose/zuba/nokta. Shema međ utim ipak jest sadržana i u tipič-nom značenju. Nekomu tko ne zna što jekorijen , značenjeće se riječi obja-sniti s pomoću koncepta ‘rasta’: korijen je ono što omogućuje biljci da ra-ste, to je onaj njezin dio iz kojeg se ona razvija.

Shema leksemakorijen je prepoznatljiva. Ona se lako definira parafra-zom značenjakorijen u sintagmamakorijen obitelji , korijen problema i dr. Utim sintagmama značenje se leksemakorijen može definirati kao »temelj,osnova, ishodište, začetak, iz kojega nešto nastaje, raste, rađa se«. U meta-

foričkim zna

čenjima, ponovno mogu

ćim na temelju konceptualnih meta-foraIDEJE SU BILJKE , LJUDI SU BILJKE ,korijen ima značenje »temelj ili ishodište iz

čega nešto nastaje« što potvrđ ujeshemu kao strukturalno stabilan dio po-lisemnoga leksma.

Odredivši tipična značenja i temeljna metaforička proširenja koja su


16/38


150

ujedno i vrlo jasna oprimjerenja shematskoga koncepta, postavlja se pita-nje unutarnjeg ustroja polisemne strukture dvaju leksema. Budući da smona samom početku rada istaknuli da je princip više ili manje temeljemprototipno ustrojenih polisemnih leksema, postavlja se pitanje koja bismoznačenja ili značenjske nijanse definirali kao najudaljenija.

Premamehanizmu proširenja koje podržava ustroj na temelju prototipa/tipičnoga značenja, najudaljenija bi trebala biti ona koja su najmanje po-vezana s tipičnim značenjem i njemu najmanje slična.

Ukoliko smoshemu odredili kao koncept koji omogućuje polisemnimstrukturama da budu koherentne cjeline, a prema Langackeru sva su zna-čenja različitaoprimjerenja sheme, pitanje je postoje li značenja koja su ipakslabije povezana sa shemom. Langacker ističe (1987:371) da jeshema pot-puno kompatibilna sa svojimoprimjerenjima te da ustrojčlanovarazradom nije pitanje stupnjevitosti (principa više ili manje) kao kod proširenja koje je mehanizam ustroja prema prototipu. Međ utim, ako su ta dva mehaniz-ma rezultatom dvaju usko povezanih kognitivnih procesa, a Langacker to jasno napominje (1987:371), trebalo bi pretpostaviti da su neka oprimjere-nja slabije povezana sa shemom jer su ujedno i rezultatom proširenja. Iztoga proizlazi da shematski koncept u nekim značenjskim nijansama nije jednako istaknut kao u drugima.

Za leksem plod to bi svakako bio izraz plodovi mora. Izraz plodovi morateško povezujemo sashemom koju smo definirali kao ‘rezultat procesa’, a još teže s tipičnim značenjem »dio biljke«. U toj je sintagmi plod koncep-

tualno blizak ostvarenjima u sintagmama plodovi zemlje , plodovi jeseni. Utim dvjema sintagmama plod se odnosi na ‘bilo koji dio biljke koji nastajeu prirodi u određ enom vremenu i prostoru’, a ne na ‘rezultat nekog kon-kretnog procesa’ kao što je npr. lješnjak rezultat dozrijevanja ljeske ili knji-ga rezultatom konkretnoga rada. Naime, izrazi plodovi mora i plodovi jese-ni/zemlje premda su naizgled slični, upravo se razlikuju prema mehaniz-mima nastanka i povezanosti s tipičnim značenjem. U sintagmama plodovi jeseni i plodovi zemlje značenjska je nijansa leksema plod poopćena. Znače-nje je i dalje »dio biljke«, ali ne znamo precizno koje. Značenjska se nijan-sa odnosi na »sve vezano uz biljke, a nastaje u određenom vremenu i pro-storu«. Značenjska nijansa leksema plod u izrazima plodovi zemlje i plodo-vi jeseni metonimijski je proširena s obzirom na bliskost različitih domena

unutar matrice domena koje predstavljaju više nužnih kognitivnih dome-na za razumijevanje određ enog koncepta.20 U tim se izrazima ističe samo jedna domena kao važna za profiliranje značenja leksema plod. Riječ je o

20 Vidi Langacker 1987:147—182.


17/38


151

prostornoj (zemlja) i vremenskoj (jesen) domeni te njihovoj bliskosti jer plod u tim slučajevima nije rezultat zemlje ili jeseni, već neke biljke koja ra-ste na zemlji ili u jesensko vrijeme. U tim se primjerima značenjska nijan-sa leksema plod odnosi se na sve (najčešće jest vezano uz konkretnu biljku,ali ne mora biti) što sazrijeva na nekom mjestu ( plodovi zemlje — pričemuse ističe domena prostora) ili u neko vrijeme ( plodovi jeseni — pričemu seističe domena vremena) i razlikuje se od uporabe u rečeniciLješnjak je plodljeskeu kojoj je lješnjak konkretni plod neke biljke. Prema našem mišljenju,ta dva izraza odličan su primjer metonimijskog proširenja tipičnoga zna-čenja profiliranjem značenjskih nijansi u odnosu prema jednoj od domenaunutar matrice domena koje su potrebne za razumijevanje tipičnoga zna-čenja leksema plod. Ta dva izraza pokazuju da unutar polisemne struktu-

re metonimijska proširenja imaju jednako važnu funkciju kao i metaforič-ka. Ona takođ er predstavljaju vrlo specifična, ali u odnosu na shemu pre-

poznatljivaoprimjerenja , dakle rezultate mehanizmarazrade. Time jasnopotvrđ ujemo prije iznesenu sumnju u Setovu tvrdnju da kod metonimijakoje nastaju referencijalnom, izvanjezičnom povezanošću bliskih eleme-nata kao kod primjeraham sandwich ne postoji jedinstven shematski kon-cept. Razlika izmeđ u izrazaham sandwich i plodovi jeseni/zemlje semantički je jasna. Kao jedno od značenja izrazaham sandwich nijedan govornik en-gleskog jezika ne bi definirao »klijent«, dok bi svaki govornik hrvatskog jezika izraze plodovi jeseni/zemlje povezao s ‘dijelom neke biljke koji nastaje u neko vrijeme ili na nekom prostoru’. U primjeruham sandwich riječ jeo referencijalnom značenju, trenutnom ostvarenju sintagme u određ enoj jezično-komunikacijskoj situaciji. U primjerima plodovi jeseni/zemlje riječ jeo izrazima koji sučvrsto uklopljeni u semantičku strukturu leksema plodi u kojima je značenje leksema plod prepoznatljivo. Sveza sa shemom, ali is tipičnim značenjem, lako je uočljiva.

U izrazu plodovi mora leksem plod dodatno proširuje značenje i to me-taforički jer se razumijeva u odnosu na posve novu domenu ‘mora’, kojanije dio matrice domena nužne za razumijevanje tipičnoga značenja lek-sema plod. U tom primjeru plod se odnosi na određena bića koja žive umoru, a koja tako nazivamo samo u kontekstu njihove pripreme za jelo.Smatramo da su ti izrazi dobri primjeri sprege metonimija i metafora, pričemu sečini da je u ovom slučaju metonimija ( plodovi zemlje) prethodilatako da je istakla prostornu povezanost i motivirala metaforičko prošire-nje u izrazu plodovi mora u kojem se plod profilira u odnosu na posve dru-gu prostornu domenu kao apstraktniji koncept.21 Plodovi mora prema na-

21 Primjer leksema plod dobro ilustrira slučaj u kojemu je metafora plodovi morametonimijski motivirana izrazom plodovi zemlje u kojemu se značenjska nijansa lekse-


18/38


152

šem je mišljenju izraz koji je najudaljeniji od sheme ‘rezultat procesa’ i snjome se najteže povezuje.

Leksemkorijen pokazuje slično načelo ustroja. Kao jedno od najudalje-nijih značenja unutar semantičke strukture leksemakorijen određujemoono u sintagmama:korijen nosa, korijen riječ i, korijen broja.Razlog tako da-lekom smještanju tih značenjskih nijansi leksemakorijen od središta nje-gove semantičke strukture taj je što se u ovom primjerukorijen ne povezuje sa shemom ‘temelj iz kojega nešto nastaje’, već s jedinim dijelom shemekao njezinom još apstraktnijom inačicom koja bi se odnosila samo na ‘te-melj’. Ove značenjske nijanse leksema korijen su udaljenije jer u njimako-rijen ne razumijevamo kao ‘ishodište procesa razvoja’, već ponovno samokao ‘ishodište’ ili ‘temelj’. Naime,nos , riječ ili broj ne poimamo kao neštošto raste, razvija se ili nastaje iz nečega, za razliku primjerice odnoktiju,koseilizuba. Prosječan govornik ima predodžbu kako korijen — »dio bilj-ke«, dakle kada se ostvaruje u tipičnom značenju, izgleda. Sličnu mental-nu predodžbu može imati i zakorijen kose , ali vrlo teško zakorijen riječ i/broja ili paknosa.

Sintagmekorijeni moje obitelji inarod s korijenom,premda je riječ o meta-foričkom proširenju koje se odnosi na apstraktne pojavnosti22 , smještamopuno bliže središtu strukture. Razlog tomu jest što se u tim primjerimashema jasnije ističe, kao ‘temelj iz kojeg nešto nastaje ili se razvija’.

Ustroj višeznačne strukture imenica vrlo je jasno zadanshemom kojafunkcionira kao strukturalno središte leksičke kategorije i njezin stabilni

dio omogućuju

ći širenje semanti

čke strukture. Time se potvr

đuje Taylo-rova teza da su imenice kao leksičke kategorije jasno strukturirane prema

mehanizmurazrade. Shema je ključna za razumijevanje značenja leksičke jedinice i kod imenica je prilično čvrsto kognitivno utemeljena, lako pre-poznatljiva i razumljiva.Čak i one metaforički motiviraneznač enjske nijanse leksema koje su udaljenije od uobičajenih i učestalijih uporaba poka-zuju da su ponovno vrločvrsto vezane s obilježjima shematskog koncep-

ma plod razumijeva ponajprije u odnosu na domenu prostora. Međutim, valja napo-menuti da bi se plodovi zemlje moglo tumačiti i kao metafora jednako kao i plodovi je-seni u onim situacijama ili uporabama kada se u tim dvama izrazima plodovi ne bi od-nosili na domenu biljaka, već na neku drugu domenu, kao npr. (…) predstavljeni su i

plodvi zemlje, odnosno vino, kao i kulinarski specijaliteti (HNK). Takvo tumačenje pokazu-

je da je odnos metaforičkih i metonimijskih proširenja konceptualno i semantički pri-lično složen te da ponekad ta dva mehanizma nije jednostavno razlučiti, očemu je uradu već bilo riječi. Vidi Barcelona 2003 i Riemer 2001.

22 Korijen riječ i ilikorijen broja možemo odrediti i njihov je referent konkretan,ko-rijen naroda iliobitelji , međutim, ne možemo uvijek precizno definirati jer ne postojeprecizna i egzaktna mjerila.


19/38


153

ta. Tako sintagme plod grube pustolovine , plod muke, plod bujne maštemanjeili više precizno razumijemo u značenju »rezultat nekog procesa« bez ob-zira na konceptualno različite dopune u okviru kontekstualnog ostvare-nja leksema plod. Jednako i rečenicuTo je vrelo korijen morala ili izraze po-put sasjeći u korijenu , vući korijene iz neč ega, pratiti neč ije korijene koji su se-mantički okamenjene fraze razumijemo vrlo jasno u značenju »temelj zanastanak nečega«.

Značenja koja smo definirali kao najudaljenija od središta semantičkestrukture — plodovi mora, korijen nosa, korijen riječ i, korijen broja — jesu onau kojima poveznicu predstavlja jedan konceptualni dio temeljne sheme.To su one značenjske nijanse (u ovim primjerima metaforički motivirane)u kojima seshema ne razumije u svojoj cijelosti. U tim se primjerimashema razumije samo u odnosu na jedan njezin konceptualni dio; za plodove mora to je ‘rezultat, nešto’, a ne konkretni ‘rezultat nekog konkretnog procesa’;za korijen nosa , korijen riječ i, korijen broja to je ‘temelj’ ili ‘osnova’. Koncept‘nastajanja’ ili ‘rasta’ bitan za ustrojčitave sheme u tim sintagmama nijeviše kognitivno istaknut na način na koji je ukorijen kose ili u apstraktnommetaforičkom ostvarenju, ukorijen problema.

4.2. PridjeviKao primjere za analizu odabrali smo dva pridjevač ist i oštar. Pridje-

vi se općenito tumače kao izuzetno višeznačne semantičke strukture zboguvjetovanosti sintagmatskim strukturama, tj. imenicama s kojom se po-

javljuju u kontekstualnom okruženju. Međ

utim, za razliku od nekih au-tora koji upućuju na to obilježje pridjeva kao polisemnih struktura23 , da-kle kao kontekstualno uvjetovanoj pojavnosti, mišljenja smo da bez obzi-ra na veliku uvjetovanost sintagmatskim odnosima mora postojati prepo-znatljiv, konvencionalni dio semantičke strukture koji je ujedno relativ-no strukturalno stabilan i koji omogućava ustroj i širenje polisemne lek-sičke strukture. To smatramo temeljnim načelom ustroja svih višeznačnihstruktura, a ne samo pridjeva pričemu, dakle, pretpostavljamo da bi i pri-djevi poput imenica morali posjedovati određ eni stabilni dio semantičkestrukture koji bi omogućavao strukturalnu koherentnost leksema.

Ustroj višeznačnih struktura pridjeva uvjetovan je istim mehanizmimakao i u imenica, dakleširenjem i razradom , tj. prema načelima prototipne ishematske organizacije. Međ utim, postavlja se pitanje jesu li ta dva meha-nizma tako lako uočljiva, odnosno možemo li sva značenjska ostvarenja

23 Usp. gijomovski pristup semantičkoj strukturi pridjeva kod Moigneta 1981 isuvremenije pristupe Pustejovski i Boguraev 1996 te Paradis 2000.


20/38


154

pridjeva kao leksičkih kategorija relativno jednostavno razumjeti u odno-su na određ enishematski koncept kao što je to bio slučaj kod imenica.

Pridjevuč ist i pridjevuoštar tipično je značenje konkretno. Pozadin-sko znanje nužno za razumijevanje tipičnoga značenja leksemač ist odno-si se na ‘netaknutost, neuprljanost’ najčešće ruku, odjeće, predmeta i prosto-rija , konkretnih pojavnosti.Oštar u sintagmioštar nož upućuje na obiljež- ja noža kao predmeta (ponovno konkretne pojavnosti) na koji se možemoozlijediti i koji zahvaljujući »oštrini« kao obilježju može rezati precizno, jasno, praveći čvrstu razliku izmeđ u odvojenih dijelova. Sintagma koja jevrlo učestala, ali u kojoj je značenje leksemaoštar prošireno u odnosu naoštar nož jestoštar pas. U toj sintagmioštar ostvaruje metonimijski prošire-no značenje, ali je kod govornika kognitivnočvrsto utemeljeno zbog uče-stalih natpisa »Pazi! Oštar pas!«. Naime,oštar u oštar pas jest metonimij-ski motivirančinjenicom da »oštrina« psećih zubi kao konkretnih pojav-nosti stoji u zamjenu za obilježje ili karakteristike psa i možemo je pove-zati s metonimijomOBILJEŽJE ZA KATEGORIJU24 , što je ključno semantičkoproširenje za razumijevanje ostalih metaforičkih proširenja leksemaoštar. Čini se da se i uzoštar nož i oštar pas profilira i ‘opasnost’ kao dio prizorapredstavljajući vrlo bitan dio konvencionalnoga znanja o tipičnom znače-nju leksemaoštar. To se znanje ponajprije odnosi načinjenicu da obiljež- je ‘oštrine’ nečega predstavlja svojevrsnu ‘opasnost’ od ozljede ili nezgo-de. Premda jeoštar pas učestala i kognitivno utemeljena sintagma, ona nemože biti tipično značenje leksemaoštar jer predstavlja metonimijski pro-šireno značenje.

Pogledamo li kontekstualna ostvarenja u kojima se pojavljuju leksemič ist i oštar , vidjetćemo da je njihov raspon vrlo raznolik, a značenjske senijanse obaju pridjeva razumijevaju u odnosu na vrlo različite domene.

Tako seč ist ostvaruje u sintagmama poput:č ista djevica, č ist papir, č istrez, č ist zemljišni izvadak, č ista petica, uč inio je to iz č istoga mira, č isto zlato, pila je č isto vino i mnogim drugima.Oštar se ostvaruje u sintagmama po-put: oštar kritič ar, oštar prosvjed, oštar udarac, oštar prekršaj, oštar zavoj, oš-tri stavovi, oštra slika, oštar zvuk, oštar zaokret, oštar vonj i dr. Već je na prvipogled vidljiva velika raznolikost kontekstualnih okruženja u kojima seoba leksema pojavljuju, što uvjetuje mnogo veću heterogenost njihovih

24 Vidi Radden i Kövecses 1999:35 i usp. Peirsman i Geeraerts 2006 koji navodemetonimijuCHARECTERISTIC FOR ENTITY. Obilježje ili svojstvo može se razumjeti i kaodio neke cjeline jer se kategorija vrločesto definira upravo prema njezinim temeljnimobilježjima pričemu se ona nužno razumiju kao dio kategorije. Kod leksemaoštar smatramo da je to vrlo bitan dio njegove konceptualizacije. Obilježja oštrog predme-ta poslužila su za daljnji semantički ustroj leksema.


21/38


155

semantičkih struktura nego li je to bio slučaj za lekseme plod i korijen. No,i dalje smo mišljenja da bez obzira na veću razgranatost i raznolikost se-mantičkih struktura pridjeva mora postojati jedinstvena shema koja omo-gućuje koherentnost strukture i međusobnu povezanost značenja i zna-čenjskih nijansi.

Leksemu č ist shema bi bila ‘netaknut, izvoran, onakav kakav bi trebao biti u svojoj naravi’.Razradom nastajuoprimjerenja koja su ujedno meta-forički motivirana značenja kao u sintagmamač ista ljubav25 , č ista djevica,ostati č istih ruku. U tim se sintagmama značenje leksemač ist profilira u od-nosu na domene ‘morala’ i ‘osjećaja’, ač ist razumijeva u značenju »moral-no neukaljan«.

No, kod značenjskih nijansi kaoč ist papir , č isto vino , č ist zemljišni izva-dak nije jednostavno protumačiti mehanizme njihova nastanka. I u ovimsintagmama značenjske nijanse leksemač ist mogu se tumačiti u odnosuna shemu koja i dalje ostaje relativno prepoznatljiva. Ponovno ju je mogu-će definirati kao ‘izvoran, onakav kakav bi trebao biti po svojoj naravi’.Kod tih i njima sličnim primjerima antonim leksemuč ist nije prljav kao uostvarenjima tipičnoga značenja. Ne može ih se povezati ni s metaforič-kim značenjima »moralno neukaljan«. Antonimi leksemuč ist u navede-nim sintagmama različiti su:ispisan, pomiješan, neispravan. Ti primjeri po-kazuju širok raspon različitih značenjskih nijansi leksemač ist koje se sin-tagmatski ostvaruju s različitim imenicama, a koje se sve odnose na kon-kretne pojavnosti (vino, papir, zemljišni izvadak). Pitanje je naravi seman-tičkog pomaka tih značenjskih nijansi. Je li riječ o metaforičkim ili meto-nimijskim pomacima, ili pak o sprezi jednog i drugog procesa. Smatramoda je u tim primjerima došlo do, već kod imenice plod istaknute, vrlo pro-žete sprege između metonimijskog i metaforičkog pomaka u konceptua-lizaciji leksemač ist. Ono što bismo mogli smatrati ključnim za razumije-vanje proširenja semantičke strukture pridjevač ist jest način kategorizira-njačistoće.Čistoća je kategorija koja je stupnjevito ustrojena pričemu mi-slimo da ono što osoba A kategorizira kaočisto ne mora kategorizirati iosoba B. Osoba B to može kategorizirati kao »prljavo«, »ne baščisto«, »re-lativnočisto«, itd. Dakle, leksemč ist može se odnositi načitavu skalu ra-zličitih stupnjevačistoće, odnosno izvornosti ili netaknutosti nekog pred-meta. To možemo povezati s Raddenovim i Kövecsesovim (1999:31—32)

skalarnim (stupnjevitim) metonimijskim modelomprema kojemu cjelina stup-njevitog ustroja neke kategorije može stajati za neki njezin (gornji ili do-nji) dio. Iz toga bi proizlazilo dač ist ne mora uvijek značiti »u potpuno-

25 Ta je sintagma različita od izrazauč initi nešto iz č iste ljubavi, o kojemuće kasni- je u radu biti više riječi.


22/38


156

sti netaknut«, kao »neprljav« ili metaforički »neukaljan«, već može stup-njevito označavati ‘djelomičnu, malu, priličnu, popriličnu i potpunu ne-taknutost’. Izrazč ist stan za govornike može se profilirati u odnosu na ra-zličite prizore s obzirom na stupnjevito razumijevanječistoće kao izvanje-zične pojavnosti.Skalarni (stupnjeviti) metonimijski model mogao bi se tu-mačiti osnovom za značenjske nijanse koje se ostvaruju u vrlo raznorod-nim sintagmama kaoč ist papir, č isti izvadak, č ista petica, č isto vino, č ista isti-na. Čist papir je onaj koji nije ispisan.Čak bi i jedno slovo na papiru mogloutjecati na to da takav papir ne nazovemoč istim , a da pri tom ne mora biti»prljav«.Čista petica upravo je onakva kakva bi trebala biti prema našimočekivanjima i razlikujemo je primjerice od poklonjene petice, u kojoj postoje primjese nečeg što je nečini »čistom«. Te značenjske nijanse različita su

oprimjerenja sheme ‘izvoran, onakav kakav bi trebao biti po svojoj naravi’.Ujedno su i metaforički motivirana proširenja, što posebice dolazi do izra-žaja u izrazimač ista istina ilič ista petica kod kojih se ‘nečistoća’ odnosi navrlo apstraktne pojavnosti kao što su kriteriji prema kojima se može za-služiti ‘čista petica’ ili stupanj laži koji utječe da nešto nije ‘čista istina’.

Smatramo da je metonimijska motiviranost bitno utjecala na te zna-čenjske nijanse. Čisto vino nije ono koje je neuprljano na isti način kaoč isttanjur . Čisto vino jest »bez vode«,č ist papir jest »bez ispisanog slova«, i utim nam se primjerimačini da su značenjske nijanse ostvarene na princi-pu skalarnog (stupnjevitog) metonimijskoga modela jer seč ist u sintagmamas vinom i papirom odnosi na jedan od mogućih stupnjeva ‘netaknutosti’. Ukontekstualnim okruženjima u kojima se ostvaruje tipično značenje kaonpr.:č iste ruke, č ista košulja, č ist tanjur , č ist se razumije u odnosu na više ilimanje potpunu ‘netaknutost’, bez konkretne prljavštine i mrlja. Zasigur-no su i drukčija tumačenja moguća, ali smatramo da je bez sumnje riječ ovrlo složenim i međ usobno povezanim mehanizmima koji su utjecali naširenje semantičke strukture.

Znač enjske nijanse odnosnokonceptualne inovacije leksemač ist bez obzi-ra na različite smjerove metaforičkih ili metonimijskih pomaka većinomse razumiju u odnosu na relativno prepoznatljivu shemu kao središte se-mantičke strukture predstavljajući ujedno i njezina lako prepoznatljivaoprimjerenja. Mnoge druge metonimijsko-metaforički proširene značenj-ske nijanse koje se ostvaruju u različitim kontekstualnim okruženjima po-

put č ist pristup temi,

č isti ton,

č ist odnos razumijemo tako

đer u odnosu nashemu ‘onakav kakav bi trebao biti po svojoj naravi’.

Pridjevč ist pokazuje da i pridjevi mogu biti prilično jasno shematskiustrojeni te da se značenjske nijanse mogu prepoznati kao oprimjerenjaodređene sheme. Time ističemo da sprega metonimijskih i metaforički


23/38


157

proširenja ne mora nužno dovesti do slabljenja kognitivne istaknutostiodređene sheme.

Izrazi uč initi iz č istog sažaljenja/ljubavi , upućuju na semantički okame-njene izraze. Značenje je leksemač ist u ovim izrazima udaljenije od ostalihznačenjskih nijansi jerč ist u tim izrazima teže povezujemo sa shemom i stipičnim značenjem.Čist u tim izrazima znači »potpun«, »jasan«, »prav«i konceptualna je sveza sa shemom teže uočljiva nego li u nekim drugimznačenjskim nijansama. To tumačenje, međ utim, ne vrijedi za izraziz č i-sta mira, koji znači »odjednom«, »ničim izazvan«, pričemu je značenje lek-semač ist motivacijski još teže povezati bilo s tipičnim značenjem bilo sashemom, budući da je leksemč ist postao semantički izblijedjelom sastav-nicom okamenjenog izraza.26

Leksemoštar pokazuje nešto drukčije mehanizme ustroja. Njegova sesemantička struktura širi od konkretnih značenja koja se odnose na ‘oštri-nu’ predmeta pa do vrlo udaljenih i raznolikih kao npr.oštar dojam, oštar glas/zuj/zvižduk, oštar rez, oštar signal, oštra slika, oštar prekršaj, oštar um. Svisu ti primjeri leksemaoštar , njegova metaforički uvjetovana proširenja,koja su prema našem mišljenju omogućena metonimijskim pomakomOBI-LJEŽJE ZA KATEGORIJU. Obilježje ili svojstvo »oštrog« predmeta jest da jasnomože dijeliti ili razdvajati cjelinu na više dijelova, pričemu su oni međ u-sobno precizno odvojeni. Obilježje ili svojstvo »oštrog« predmeta poslu-žilo je kao konceptualni temelj za daljnje širenje semantičke strukture lek-semaoštar , a sve navedene značenjske nijanse metaforički su motivirane.Koncept ‘preciznosti’ ili ‘jasnoće’ vrlo je stabilan dio semantičke struktu-re pridjevaoštar i velik se broj značenjskih nijansi može tumačiti kao opri-mjerenja sheme ‘preciznosti’, ‘jasnoće’. U većini je gore navedenih primje-ra oštar zamjenjiv s jasan ili precizan. Koncept ‘preciznost’ mogao bi se pro-tumačiti kaoshema koja omogućuje semantičku koherentnost leksema jerfunkcionira kao temeljna konceptualna poveznica velikog dijela značenj-skih nijansi leksemaoštar. Primjericeoštar um odnosi se na jasnoću i pre-ciznost misli,oštra slika na jasnoću slike,oštar rez na jasnoću i preciznostodvajanja,oštar zvižduk i oštar zrak razumijemo u odnosu na domene ‘slu-ha’ i ‘njuha’ kao nešto što precizno raspoznajemo. Time pokazujemo da je

26 Usp. Aitchinson i Lewis 2003:253—265. U tomčlanku autori navode da je je-dan od bitnih mehanizama u nastanku polisemije i slabljenje ili blijeđ enje značenja,što se povezuje i s procesom gramatikalizacije u nekim slučajevima. Leksemč ist po-kazuje upravo takvu vrstu semantičkog pomaka od tipičnog značenja prema udalje-nim, rubnim značenjima koja više ne sadrže obilježja tipičnog, koje je ujedno seman-tički i najbogatije značenje. Smatramo da bi se taj mehanizam trebao osim s gramati-kalizacijom povezati i s Guillaumeovim pojmomsubdukcije, koji se također odnosi napomake od semantički punih ostvaraja prema semantički slabijim.


24/38


158

i kod pridjeva shema kognitivno istaknuta i funkcionira kao stabilan diosemantičke strukture koji održava koherentnost polisema.

Međ utim, izgleda da jeoštar u oštar pas osim profiliranog koncepta‘opasnosti’ profilirao i neke druge enciklopedijske podatke koje zamje-ćujemo u metaforički motiviranim značenjskim nijansama u sintagmamaoštar kritič ar, oštar prosvjed, oštar sukob u kojima se profiliraju ‘grubost’, ‘ne-ugoda’, ‘odrješitost’. Povezanost enciklopedijskih podataka relevantnihza tumačenje tipičnoga značenja i sheme, koji sudjeluju u stvaranju zna-čenja leksemaoštar vidljiva je primjerice u sintagmioštar odgovor u kojoj seoštar odnosi na precizan i jasan odgovor, ali zasigurno profilira i ‘nelago-du’ i ‘grubost’, a odnosi se na percepciju primatelja toga odgovora.

Premda smo krenuli od postavke da su pridjevi shematski slabije ustrojeni te da shema nije kognitivno istaknuta kao u imenica, na primjerimapridjevač ist i oštar pokazali smo da je i za pridjeverazrada , tj. ustroj pre-ma shemi relevantan mehanizam višeznačne organizacije. Iako su u ne-kim primjerima kognitivno slabije utemeljene, većina se značenjskih nijansi obaju pridjeva može povezati sa shemema. Dapače, kod pridjevač ist velik je broj značenjskih nijansi rezultatom i metonimijsko-metaforičkih proširenja (č isto vino, č ist papir, č ista petica), ali je ujedno i rezultatomrazra-de. Velik broj značenjskih nijansi razumije se u odnosu na shemu ‘onakavkakav bi trebao biti, netaknut, izvoran’. No, velika sintagmatska uvjeto-vanost pridjeva »zamagljuje« prepoznatljive korake toga procesa, s jednestrane i uvjetuje stvaranje semantički okamenjenih i izraza (iz č istog mira)koje ponekad teško možemo povezati sa stabilnim središtem strukture.

Oštar pokazuje da pridjevi upravo zbog sintagmatske raznolikosti ni- jansiraju značenja do teško prepoznatljivih motivirajućih sveza (oštar pre-kršaj). No, oba pridjeva potvrđuju da bez obzira na uzajamno uvjetovanaisprepletena metonimijska i metaforička proširenja, u mnogim primjeri-ma značenjske nijanse povezujemo s jedinstvenom, prepoznatljivom she-mom, pričemu se podrazumijeva da su značenjske nijanse ujedno rezul-tatom proširenja i razrade.

Međ utim, pridjevoštar potvrđuje našu pretpostavku daznač enjske nijanse ne moraju biti istovremeno rezultatomrazrade i proširenja kao međ u-sobno uvjetovanih i povezanih mehanizma.27 Iako na odabranim primje-rima imenica razdvojenost proširenja i razrade nije bila tako uočljiva, pri-djevoštar upućuje na tu mogućnost tumačenja načela ustroja polisemnih

27 Langacker 1987:371 napominje da se su razrada i proširenje dva načina kate-gorizacije koja su inherentno povezana i koja se mogu opisati kao dva vida jedinstve-noga fenomena.


25/38


159

leksema. Značenjske nijanse leksemaoštar ostvarene u sintagmamaoštar pas ioštar protivnik/kriti č ar pokazuju da enciklopedijski podaci koji se pro-filiraju u tipičnom značenju, kao i oni relevantni za ustroj sheme moguviše ili manje biti istaknuti u nekoj od značenjskih nijansi leksema. Enci-klopedijski podatak ‘oštrine psećih zubi’ metonimijski je uvjetovao stva-ranje nijanseoštar u oštar pas , a ona se pak metaforički pomaknula premarazumijevanju nekoga kao »grubog«, »neugodnog« uoštar protivnik/kriti-č ar.

Tako se može postaviti pitanje na koji je način oštar u oštar pas povezansa shemom ‘jasan, precizan’. Možemo reći da je u toj sintagmi značenjepridjevaoštar samo rezultatom metonimijskog proširenja , ali ne i rezulta-tom razrade shematskoga koncepta. Usporedimo li sintagmeoštar pas ioš-tra slika ilioštar um, uočit ćemo svojevrsnu izdvojenost značenjske nijanseprve sintagme leksemaoštar u odnosu na nijanse u drugim dvjema sinta-gmama. Naime,oštar uoštra slika ioštar um tumačimo kao bliskije poveza-ne značenjske nijanse u odnosu prema nijansi ostvarenoj u sintagmioštar pas. Koliko god nismo sigurni u ispravnost takva tumačenja, ono bi mo-ralo biti valjano jer smo na samom početku rada postavili pitanje moraju/jesu li značenja ili značenjske nijanse rezultatom proširenja, razrade ilii jednog i drugog odjednom. Na primjerimaoštar pas, oštar protivnik/kriti-č ar, oštar sukob i dr. moglo bi se zaključiti da ne mora postojati nužna po-vezanost sa shemom, odnosno da su to metonimijsko-metaforička proši-renja tipičnoga značenja.Čini se da je shema ‘jasnoća, preciznost’ slabijeistaknuta u tim sintagmatskim ostvarenjima leksemaoštar , a da su mnogoviše istaknuti enciklopedijski podaci ‘opasnost’, ‘grubost’.

Objašnjenje za odvojenost dvaju mehanizama pri ustroju pridjeva kaopolisemnih leksema moglo bi biti u njihovoj naravi kao vrsti riječi i nači-nu funkcioniranja u jeziku. Pridjevi kao vrsta riječi u sintagmatskim sestrukturama tipično pojavljuju u sprezi s imenicama koje modificiraju idopunjuju njihovu semantičku strukturu. U svojim radovima Geeraerts(1993), Paradis (2000) i Dunbar (2001) na različite načine govore o koncep-tualnoj nejasnosti pridjeva koji tek imeničkom podrškom dobivaju svojusemantičku punoću. Ostvarenje semantičke cjelovitosti prema našim sepretpostavkama, a što smo pokušali naznačiti samom analizom, ostvaruje sintagmatskim ujedinjavanjem sa semantički vrlo raznorodnim imeni-

cama. Svaka imenica ističe odre

đeni element konceptualnog sadržaja pri-djeva, aktualizira neki od enciklopedijskih podataka koji sudjeluju u obli-

kovanju značenjske strukture pridjeva. Zbog toga bi se polisemna struk-tura pridjeva mogla tumačiti heterogenijom od strukture imenica, upra-vo iz razloga što neke imenice ističu enciklopedijske podatke koji sudjelu-


26/38


160

ju u oblikovanjusheme , druge pak ističu one koji sudjeluju u oblikovanjutipič noga znač enja.28 Time možemo obrazložiti zašto su nijanse ostvareneu sintagmama oštar rez, oštar zvuk, oštra slika, oštar um semantički bliskijeu odnosu naoštar pas, oštar kriti č ar, oštar prosvjed, oštar zagovornik, koje supak međ usobno povezanije.

Iz toga slijedi da strukturalno stabilni dio pridjeva kao polisemnih ka-tegorija nije jednostavno definirati. Može se pretpostaviti da u nekimostvarenjima pridjevashemapreuzima ulogu strukturalno stabilnog dijelaleksema, a u drugima tipič no znač enje te da je nepredvidljivo kojimće me-hanizmom neka nova značenjska nijansa biti povezana s ostatkom struk-ture.

4.3. GlagoliGlagoli bi prema Taylorovim tvrdnjama trebali biti shematski najlaba-

vije ustrojeni. Dva glagola koja su nam poslužila za ilustraciju jesudrža-ti i voditi. Oba glagola imaju zajedničko semantičko-sintaktičko obiljež- je, a to je da u svom tipičnom značenju profiliraju argumentnu strukturakojučine X (najčešće čovjek i u ulozi agensa koji je nadređ en), Y (čovjekili predmet u ulozi pacijensa koji je u podređenom odnosu prema X) i Z(najčešće ruka kao sredstvo u ulozi instrumenta s pomoću kojeg se izra-žava odnos između X i Y i mogućnost da X s pomoću Z rukuje, manipu-lira Y-om).

Glagol držati tipično značenje ostvaruje u sintaktičko-semantičkim

strukturama kao npr.Ivan drži Mariju za ruku ili Ivan drži knjigu u ruci .Glagolvoditi tipično značenje ostvaruje u sličnim strukturama Majka vodidijete za ruku. ili u onima gdje argument Z nije jezično artikuliran ili nije»ruka«, kao npr. Majka vodi dijete u kino. i Ivan vodi psa u šetnju . Glagolvo-diti u tipičnom značenju podrazumijeva kretanje od točke A do točke B,a X određuje kretanje ili usmjerava Y s pomoću ili bez Z. Glagoldržati utipičnom značenju podrazumijeva statičan neposredan odnos izmeđ u Xi Y posredstvom Z, pričemu X usmjerava Y. Tipično značenje i jednog idrugog glagola profilira odnos između X i Y posredovan rukom (iako sekod glagolavoditi rijetko jezično artikulira), pričemu je kod obaju glago-la X nadređ en Y. Glagolvoditi u tipičnom značenju profilira i usmjerava-nje kretanja.

Tako sintaktičko-semantički definirani koncepti dvaju glagola pokazuju koja obilježjačine osnovu ne samo tipičnoga značenja, već mogu poslu-žiti i za tumačenjeshematskog koncepta. Takvo tumačenje sheme blisko je

28 Vidi Taylor 2003:465.


27/38


161

Tuggyevu (1988) primjeru glagolarun. Izraziboy runs ilidog runs poveza-ni su sa shemom koja se odnosi na ‘linearno kretanje živih bića kružnimpokretima udova’. Iz tog je Tuggyeva primjera vidljivo dashemu glagolarun tvori koncept ‘kretanja’ i koncept ‘živih bića’ koje se odvija u prostoru ,što Tuggy ne ističe, ali je bitno za razumijevanje ostalih značenjskih nijan-si glagola run kao uriver runs. Sheme glagoladržati (statični odnos uzroč-nosti X-a nad Y-om) ivoditi (dinamički odnos uzročnosti X-a nad Y-om)definirali smo kao strukturu nekoliko koncepata koji se ostvaruju kao ra-zličiti argumenti u različitim sintaktičkim strukturama. Pri tome ističemoda za razliku od Tuggya, sheme glagoladržati i voditi tumačimo općeniti- je tako što smo isključili argument Z (ruku) kao konceptualnu sastavnicusheme. Kao štoćemo na primjerima značenjskih nijansi glagolavoditi vi-

djeti, Z se jezično ne mora artikulirati ni u tipi

čnom, konkretnom zna

če-nju. Nijedna druga značenjska nijansa glagolavoditi i držati ne profilira Z

kao instrument bitan za rukovanje nekime ili nečime ili usmjeravanje ne-čijega kretanja.

Tipično značenje obaju glagola jest ono u kojem se koncepti odnose nakonkretne pojavnosti, a značenja se profiliraju u odnosu namatricu dome-na — domenu ‘prostora’, domenu ‘uzročnosti’29 , avoditi tipično značenjeprofilira još i u odnosu na ‘kretanje’. Osim togatipič na znač enja obaju gla-gola potvrđuje Langackerovu tvrdnju da suoprimjerenja detaljnija odshe-me te da konceptualno upotpunjuju shemu. Npr.:Ivan drži Mariju za rukui Majka vodi dijete u kino.

Značenja koja tumačimo kao udaljenija od tipičnog ona su u kojimase nisu ostvarili svi elementi sintaktičko-semantičke strukture, tj. nisu sekonceptualno, a ni jezično artikulirali svi argumenti, a i dalje su se uglav-nom razumijevala u odnosu na domene ‘prostora’ i ‘uzročnosti’ kao pri-mjerice u rečenicama:

29 Lakoff i Johnson 1980:69—76 posebnu pozornost posvećuju ‘uzročnosti’, kojusmatraju jednim od temeljnih ljudskih koncepata a predstavlja jedan od koncepatakoji ljudi najčešće koriste za orgniziranje fizičkih i kulturoloških relanosti. Koncept‘uzročnosti’ oni tumače kao iskustveni gestalt , kao skup različitih sastavnica koje lju-di ne percipiraju pojedinačno, već kao cjelinu koju te sastavnice tvore. Lakoff i John-son napominju da se već u dječ joj dobi pokazuje naše razumijevanje ‘uzročnosti’. Dje-ca vrlo rano usvajaju taj koncept sposobnošću da neposredno rukuju nečime i timeneposredno utječu na ishod situacije usvajajući istovremeno i sve sastavnice koje tvo-re koncept ‘uzročnosti’ iako ih nisu svjesni. Prototipni primjer ‘uzročnosti’ jest nepo-sredno rukovanje agensa i time utjecaj na pacijensa posredstvom instrumenta. Nače-lom rodbinske sličnosti kategoriji ‘uzročnosti’ mogu pripadati svi manje tipični, alislični slučajevi (kada instrument nije iskazan, kada je riječ o radnjama koje su udalje-ne, neželjena aktivnost agensa i mnoge druge).


28/38


162

(1)Ruč nike držimo na najvišoj polici.(2)U koloni treba držati razmak.(3) Krenula je stazicom koja je vodila prema crkvi.(4) Moja baka vodila je godinama trgovinu mješovitom robom.

U rečenicama (1)—(4) premda se značenje obaju leksema uglavnomprofilira u odnosu na domenu ‘prostora’, kao i domenu ‘uzročnosti’, za-mjetljiva su metonimijska i metaforička proširenja. U rečenici (1) očit jemetonimijski pomak koji se ostvaruje unutar domene ‘prostora’, a teme-lji se na prostornoj bliskosti između dviju pojavnosti. Ono što držimo urukama, smještajući na neko mjesto u prostoru i dalje konceptualiziramoprema uzročnom odnosu X i Y, samo što se izgubio argument Z. Rukova-

nje agensa (mi) pacijensom (ručnici) i dalje ostaje jasno izraženo u re

čeni-ci premda ne postoji izmeđ u njih neposredna veza s pomoću instrumen-

ta (ruke).U rečenici (2) nailazimo na dodatno semantičko proširenje omoguće-

no prethodnom metonimijom koja se ostvarila gubljenjem argumenta Z/instrumenta (ruke). Uz domenu ‘prostora’, vidljivo je da se glagoldržati utom primjeru razumije i u odnosu na domenu ‘kontrole nad nekim ili ne-čim’. Taj metaforički pomak koji se ostvaruje profiliranjem značenja gla-goladržati u odnosu na novu, apstraktnu domenu ‘kontrole’, bitan je zatumačenje mnogih drugih značenjskih nijansi toga glagola. Tako u izrazudržati nekoga na distanci / u šaci , značenje se leksemadržati ne profilira višeu odnosu na domenu ‘prostora’. Domena ‘kontrole’ bitna je za tumačenjeznačenja glagoladržati, a domena ‘prostora’ zamijenjena je novom, još ap-straktnijom domenom, onom ‘međuljudskih odnosa’. U izrazimadržati predavanje/govor od svih navedenih domena, jedina koja ostaje relevantnaza profiliranje značenja jest domena ‘kontrole’. To metaforičko proširenjeglagoladržati valja usporediti s metaforom koju navodi Lakoff:Uzroč nost je kontrola nad predmetom u odnosu na agens.30 U svim se tim značenjskimnijansama metaforička proširenja temelje upravo na spomenutoj koncep-tualnoj metafori.31

Primjeri (3) i (4) vezani uz leksemvoditi pokazuju sličnu spregu meto-nimijskih i metaforičkih proširenja, a temelje se na primjeru Majka vodi dijete u kinogdje se voditi profilira u odnosu na domene ‘prostora’, ‘kretanja’i ‘uzročnosti’, a pričemu nije kognitivno i jezično artikuliran argument Z(ruka). U primjeru (3) nadređ eni element, agens nije više »živo biće«, već

30 Vidi nahttp://cogsci.berkley.edu: Causation is Control Over an Object Relativeto a Possessor.

31 Vidi Lakoff— Johnson 1980 i Tuggy 1988.


29/38


163

»staza«. ‘Uzročnost’ se u tom primjeru ne odnosi na agens kao živo biće,već postaje neživim bićem. Dakle, metaforički pomak očituje se u prijeno-su s X kao živog bića koje usmjerava nečije kretanje u prostoru, na stazukao neživo. U primjeru (4) gube se domene ‘prostora’ i ‘kretanja’, a ‘uzroč-nost’ (X je nadređen Y) metaforički se razumije u odnosu na domenu ‘kon-trole’ (X kontrolira Y). U tom primjeru važna za profiliranje značenja lek-semavoditi je domena ‘posjedovanja’. Tako bismo značenjsku nijansu kojase ostvaruje u primjeru (4) mogli protumačiti kao metaforički ostvarenunijansu i to upravo na temelju konceptualnog povezivanja domene ‘po-sjedovanja’ i ‘kontrole’: baka koja posjeduje trgovinu, ima kontrolu nadnjom zadržavajući uloguagensa , a trgovina pacijensa. Izgubila se, međ u-tim, ulogainstrumenta — ruke — aličini se da taj koncept nije presudan za

širenje značenjske strukture i održavanje njezine koherentnosti.Smatramo da su metonimijsko-metaforički pomaci koji su uočljivi u

primjerima (1)—(4) temeljni za daljnje tumačenje mehanizama semantič-koga ustroja obaju glagola. Metonimijski pomaci očiti su kada se pri pro-filiranju značenjske nijanse gubi jedan od koncepata koji je bitan za ustrojpozadinske strukture znanja.

Naime, domena ‘uzročnosti’ ključna je za profiliranjetipič nih znač enja obaju glagola, a kao cjelovita se struktura u ovim dvama glagolima je-zično realizira postojanjem tri argumenta, odnosno tri semantičke uloge.Gubitak ili slabljene jednog koncepta, tj. argumenta (instrumenta, najče-šće), uvjetuje stvaranje metonimijski motiviranih značenjskih nijansi kodglagoladržati: ruč nike držim na polici ,držati dijete na koljenima , posuđ ene knji- ge i dalje je držala kod sebe. U svim tim primjerima matrica domena u od-nosu na koju se razumije značenja glagola ostaje uz domenu ‘uzročnosti’ idalje konkretan ‘prostor’, a agens je živo biće, najčešće čovjek.

Tipično se značenje glagolavoditi ostvaruje u odnosu na domene‘uzročnosti’ kao neposrednog konkretnog usmjeravanja ‘prostora’ i ‘kre-tanja’ kada su svi koncepti kao argumenti sintaktički ostvareni: Majka vodidijete u školu. Metaforički motivirane značenjske nijanse jesu one u kojimanavedene domene postaju izvornim domenama za neke druge apstrak-tnije domene i kada je neki od tipičnih koncepata realiziranih kao sin-taktički argument zamijenjen manje tipičnim, tj. profilira se u odnosu naneku drugu domenu. Takav je primjerstaza vodi do crkve, u kojem ‘staza’

više nema sposobnost neposrednog usmjeravanja, ali je ‘uzročnost’ u tomprimjeru postala izvornom domenom za domenu ‘kontrole’, a zadržavase i domena ‘prostora’. Domena ‘kretanja’ tu nije istaknuta na način kao u majka vodi dijete iako se tom rečenicom podrazumijeva kretanje kao bitankoncept za razumijevanje značenja glagolavoditi.


30/38


164

Za oba glagola smatramo da je metonimijsko proširenje bilo temeljno,a potom su uslijedila ostala metaforička proširenja semantičke strukturekoja su utjecala na ponekad teško povezivanje značenjskih nijansi sashe-mom, imajući s njime sve manje zajedničkih elemenata.

Za glagolvoditi metaforički motivirane značenjske nijanse jesu:Ivo vodikolo , Amerika vodi rat protiv Iraka , Zapad vodi glupu politiku, Tajnica je vodilazapisnik na sastanku, To se vodi kao materijalni troškovi tvrtke, majka je vodilabrigu/rač una o njegovom napretku, vodili su ljubav, Rijeka vodi 2:0, i dr.Svi suti primjeri metaforički proširene značenjske nijanse koje se ne profilirajuu odnosu načitavi shematski koncept.

Metonimijska motivacija svih tih metaforičkih proširenja jest u tomešto se izgubila domena ‘kretanja’ kao bitna za profiliranje značenja. Te-melj za tumačenje metaforične motiviranosti značenjskih nijansi jest tajda se ‘uzročnost’ razumijeva kao ‘kontrola’. Argument X može biti živo(Ivo, tajnica, oni), metonimijski izražen argument (Zapad, Amerika, Dina-mo), pa se može poimati kao neživo, ali u većini navedenih primjera X jenadređ en i ima kontrolu nad Y-om (kolo, Irak, politika, zapisnik, ljubav).Međutim, gubitak jednog elementa shematskoga koncepta nije utjecao naslabljenje kognitivne istaknutosti sheme i ona je i dalje u tim primjerimaprepoznatljiva. Stoga te značenjske nijanse možemo smatrati istovreme-nim rezultatimarazrade i proširenja.

RečenicaRijeka vodi 2:0 eliptična je, a njome se ističu samo bitni elemen-ti izvanjezičnoga iskustva. Time je značenje glagolavoditi pomaknuto u

odnosu na druge primjere, ali bismo ga povezali sa značenjskim nijansa-ma kojevoditi ostvaruje uvoditi rat, voditi kolo, voditi robove na ustanaki sl. u

kojima X kontolira i upravlja ljudima. Cjelovito prenošenje izvanjezičnogiskustva rečeničnim iskazom moglo bi biti:Rijeka vodi igru s Cibalijom re-zultatom 2:0, pričemu se jasnije ističe ‘kontrola’ kao bitno pozadinsko zna-nje za razumijevanje značenja, a jezično se artikulira i Y nad kojime X imakontrolu, premda u primjeru to može biti i ‘igra’ i ‘Cibalija’.

Voditi rač una/brigu i voditi kao materijalne troškove / kao nestale okamenje-ni su izrazi u kojima sevoditi pojavljuje u metaforički motiviranim oslab-ljenim značenjskim nijansama. To su izrazi koje možemo parafrazirati s»brinuti«, odnosno »smatrati«, u kojima je sveza sa shematskim koncep-tom vrlo slaba. Kao što smo kod pridjevač ist njegov ostvaraj u izrazuiz č i-stog mira tumačili neprepoznatljivim svezama sa shemom ili tipičnim zna-čenjem, tako je i u tim ostvarenjima glagol voditi postao izblijedjelom sa-stavnicom okamenjenog izraza.

Glagoldržati u većini se metaforički motiviranih značenjskih nijan-


31/38


165

si razumije u odnosu na ‘uzročnost’/’kontrolu’, a argumenti X i Y sin-taktički su aktualizirani. U rečenicamadržala ga je u srcu , u Rovinju ga je držala ljubav prema Ani, već pet godina drži katedru za književnost jezič-no su artikulirani koncepti podređ enog i nadređ enog elementa u odno-su ‘uzročnosti’/’kontrole’. Svi su elementi shematskoga koncepta istaknu-ti i zbog toga te metaforičke značenjske nijanse možemo smatrati i rezul-tatim proširenja i razrade.

Semantički udaljena ostvarenja jesu primjerice ona metaforička u koji-ma jedržati zamjenjiv smisliti/smatrati ili u izrazudržati do nekoga/neč ega ,u kojima se dodatno gubi sveza s temeljnim shematskim konceptom. Uoba je primjera riječ o kognitivno vrlo utemeljenim metaforički motivira-nim značenjskim nijansama, govornicima u potpunosti razumljivima, alikoje su sa shematskim konceptom povezane vrlo tankim konceptualnimsvezama koje izmiču prirodnom znanju govornika o semantičkom ustrojuleksičkih kategorija. Naime, u rečenicama Marko drži da je Ivan pametan ili Maja je držala do Anina mišljenja prilično su izblijedjeli bitni elementi she-matskoga koncepta X — nadređeni, Y — podređ eni, ali i koncept ‘kon-trole’ kao metaforički tumačene ‘uzročnosti’ kojoj je svojstvena neposred-na manipulacija nekoga nekime ili nečime. Ipak, u rečenici Marko drži da je Ivan pametan prepoznajemo da je riječ o nekom »apstraktnom ‘držanju’nečega«, dok je u izrazudržati do nekoga metaforička motiviranost još slabije uočljiva.

Na primjeru tih dvaju glagola vidljivo je da njihova sintaktičko-seman-tička obilježja (zamjena tipičnog argumenta manje tipičnim ili n

Documents

Raffaelli, Neka Nacela Ustroja Polisemnih Leksema