Radovi - had-info.hr · Radovi 49. savjetovanja hrvatskih arhivista ARHIVI I DOMOVINSKI RAT Organizacija: Hrvatsko arhivističko društvo (HAD), Državni arhiv u Gospiću (DAGS),

i

49. savjetovanje hrvatskih arhivistaPlitvice, 26. – 28. listopada 2016.

ARHIVI I DOMOVINSKI RAT

20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7

HRVATSKO ARHIVISTIČKO DRUŠTVO Ra

do

vii



20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7


do

vi i



20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7


do

vi

HRVATSKI MEMORIJALNO DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA

49. SAVJETOVANJE HRVATSKIH ARHIVISTA

ARHIVI I DOMOVINSKI RAT26. – 28. listopada 2016.Plitvice

R A D O V I

NakladnikHrvatsko arhivističko društvo

Za nakladnikaDražen Kušen

UrednicaSilvija Babić

LekturaMartina Kramarić

Grafi čko oblikovanje, prijelom i tisakDenona d.o.o., Zagreb

Naklada400 komada

Objavljeno potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ISBN 978-953-58736-1-7

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000945538.

Radovi 49. savjetovanja hrvatskih arhivista


Organizacija:Hrvatsko arhivističko društvo (HAD),Državni arhiv u Gospiću (DAGS),Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDC DR)

Mjesto i vrijeme održavanja:Plitvice, hotel Jezero, 26. – 28. listopada 2016.

Organizacijski odbor:Dražen Kušen (predsjednik HAD, Državni arhiv u Osijeku), Ivica Mataija (ravnatelj Držav-nog arhiva u Gospiću), Silvija Babić (članica Predsjedništva HAD, Hrvatski državni arhiv), Marija Fajdić (Državni arhiv u Gospiću), Danijela Krmpotić (Državni arhiv u Gospiću), Melina Lučić (članica Predsjedništva HAD, Hrvatski državni arhiv), Ivo Orešković (pod-predsjednik HAD, Državni arhiv u Dubrovniku)

Programski odbor:Dražen Kušen, Ante Nazor (ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata), Ivica Mataija, Silvija Babić, Ana Holjevac Tuković (Hrvatski memo ri-jalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata), Nada Klobučar (Državni arhiv u Gospiću), Melina Lučić, Mate Rupić (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata), Hrvoje Stančić (član Predsjedništva HAD, Filozofski fakultet u Zagrebu)

PROGRAM SAVJETOVANJA / SADRŽAJ

Arhivsko i registraturno gradivo na području okupiranoga dijela Like prije, tijekom i nakon Domovinskoga rata (Ivica Mataija, Nada Klobučar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Arhivski fondovi paradržavnih ustanova Republike Srpske Krajine pohranjeni u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata i državnim arhivima u Hrvatskoj (Ana Holjevac Tuković, Mate Rupić) . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Pregled arhivskoga gradiva vojne provenijencije Republike Srpske Krajine u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata i državnim arhivima Republike Hrvatske (Ilija Vučur, Janja Sekula) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Prikupljanje i vrednovanje memoarskog gradiva iz Domovinskog rata metodom „usmene povijesti” (Ivan Radoš, Tomislav Šulj) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. – svjedok vremena (Martina Krivić Lekić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. – 1996.) (Senad Ađulović) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Fondovi upravne paravlasti u razdoblju 1991.−1997. na području Baranje (Vesna Božić-Drljača) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Organizacija sudbene vlasti na okupiranom području istočne Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1997. godine (Melita Rončević) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Ratne godine Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku (1991. – 1995.) (Nataša Mučalo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koje je pohranjeno u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata (Ivan Brigović) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

Očuvanost/cjelovitost arhivskoga gradiva na primjeru 18. korpusa Srpske vojske Krajine (Julija Barunčić Pletikosić, Željka Križe) . . . . . . . . . . . . . . . . 159

Vojne karte zapadne Slavonije u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata (Natko Martinić Jerčić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Arhivsko gradivo o zarobljenicima srpskih logora Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu (Radoslav Zaradić, Elvira Čeljuska-Tošev) . . . . . . . . . . . . . . . 189

Arhivsko gradivo nastalo tijekom Domovinskoga rata preuzeto u Državni arhiv u Slavonskom Brodu (Gordana Slanček, Tomislav Radonić) . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

Arhivsko gradivo na području nadležnosti Državnoga arhiva u Vukovaru relevantno za istraživanje Domovinskoga rata i okupacije hrvatskoga Podunavlja (1991. – 1996.) (Petar Elez, Branimir Peti, Irena Milobara) . . . . . . . . . . . . . . . 217

Konzerviranje i restauriranje gradiva u Središnjemu laboratoriju za konzervaciju i restauraciju HDA oštećena u Domovinskome ratu (Martina Bagatin, Dubravka Pilipović) . . . . . . . . . . . . . . . . 231

Propaganda i odmak od propagande u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih (Juraj Kukoč) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239

Oteto zaboravu – Domovinski rat u arhivima Hrvatske radiotelevizije (Katarina Barba, Edita Modlic) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

Od digitalizacije članaka i bibliografi je Rat u Hrvatskoj do digitalne zbirke (Sofi ja Klarin Zadravec, Tomica Vrbanc) . . . . . . . . . . . . . . . . 267

Djelovanje Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu od početaka Domovinskoga rata do akcije Bljesak (Ivan Medved, Joakim Čičić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Državni arhiv u Zadru u Domovinskom ratu (Marijan Maroja) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

Posebnosti zaštite i preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije (1992. – 1995.) na području nadležnosti Arhiva Tuzlanskoga kantona (Omer Zulić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307

Akvizicijska politika Državnoga arhiva u Sisku u poslijeratnome razdoblju (Nela Kušanić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321

Karlovački arhiv u Domovinskome ratu (Marija Jagunić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

Osvrt na problematiku zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe na području Bosne i Hercegovine (1992. – 1995.) (Azem Kožar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343

Domovinski rat u kontekstu arhivske pedagogije – primjer iz prakse Državnoga arhiva u Gospiću (Katarina Mataija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355

Problematika zaštite i spašavanja u izvanrednim okolnostima stradale arhivske građe Arhiva Bosne i Hercegovine (Siniša Domazet) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375

Koncepti rada s metapodatcima nastalima u procesima digitalizacije (Arian Rajh, Zrinka Šimundža-Perojević) . . . . . . . . . . . . . . . 389

Problem očuvanja gradiva u elektroničkome obliku na primjeru elektroničke pošte (Maja Kovačević Kuzmanić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405

Kriteriji za odabir formata za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva (Ksenija Lončarić, Tomislav Ivanjko) . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

Norme za elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci (Ira Volarević, Hrvoje Stančić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425

PRILOG

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće (Ulomci) . . . . . . . . . . . . . 437

Ivica MataijaNada KlobučarDržavni arhiv u Gospiću

Arhivsko i registraturno gradivo na području okupiranoga dijela Like

prije, tijekom i nakon Domovinskoga rata

Pregledni znanstveni rad UDK 930.251(497.5-3 Lika)“1991/1995“ 930.251(497.5-3 Lika)

U radu se na dijakronijskoj i sinkronijskoj razini analizira stanje arhivskoga gradiva s ličkih područja koja su tijekom Domovinskoga rata bila okupirana. Razmatrat će se razdoblje početka prisilna izdvajanja ličkih općina iz ustavno-pravnoga poretka Republike Hrvatske, vrijeme ratne agresije i privremene okupa-cije, končana oslobođenja okupiranih ličkih područja 1995. i suvremeno stanje skrbi o predmetnome regi-straturnom i arhivskom gradivu u svjetlu nadležnosti Državnoga arhiva u Gospiću. Na temelju dostupnih podataka izradit će se shematizam stvaratelja prije okupacije s uvidom u stanje arhivskoga i registraturnoga gradiva u pismohranama, opisati gradivo koje je nastalo radom stvaratelja na okupiranome području, utvr-diti štete na gradivu tijekom okupacije i nakon nje te utvrditi razina očuvanosti gradiva i njegove disperzi-ranosti u različitim arhivskim ustanovama i institucijama u Lici i izvan nje.

Ključne riječi: arhivsko gradivo, okupacija, shematizam, stanje, stvaratelji, šteta

UvodPolitičke i sigurnosne prilike u Lici, a osobito u općinama Donji Lapac, Gračac, Korenica i dijelu

tadašnjih općina Gospić1 i Otočac2, u kojima su Srbi bili većina, zaoštrile su se već nakon prvih višestra-načkih izbora u SR Hrvatskoj održanih u proljeće 1990. Birači su se u tim općinama „podijelili između Srpske demokratske stranke (SDS) i Saveza komunista Hrvatske – Stranke za demokratske promjene (SKH-SDP). SDS je u Lici pobijedila u Donjem Lapcu i Gračacu, a u Korenici je pobijedio SKH-SDP. Iako

1 U prosincu 1990., nakon provedenoga referenduma, 15 mjesnih zajednica na istočnome dijelu općine Gospić (Lipovo Polje, Studenci, Krš-Mlakva, Lički Osik, Divoselo, Široka Kula, Ostrvica, Kruškovac, Barlete, Pavlovac, Vrebac, Mogorić, Počitelj, Medak i Raduč), s većinskim srpskim stanovništvom, proglasilo je odvajanje od općine Gospić i pripojenje općini Gračac, što je ova i prihvatila 20. 12. 1990. U isto su vrijeme pokrenuli inicijativu za osnivanjem općine Medak – Istočni Gospić.

2 Tadašnja Mjesna zajednica Vrhovine, na referendumu održanomu 9.12. 1990., donijela je odluku o izdvajanju iz sastava općine Otočac i pripajanju općini Korenica. Vlada tzv. Republike Srpske Krajine 16. 6. 1994. donijela je odluku o osnivanju opštine Vrhovine, u koju su, uz vrhovinska naselja, uključili i dio naselja grada Otočca, koja su označili kao privremeno okupirana.

I. Mataija, N. Klobučar, Arhivsko i registraturno gradivo na području okupiranoga dijela Like…10

je po izbornim rezultatima SDS bila marginalna stranka, ona je relativno brzo postala stranka predvod-nica velikog dijela Srba u Hrvatskoj za koje je pobjeda HDZ-a bila ništa drugo nego povratak na stanje pred 1941., odnosno povratak ustaštva.” (Marijan 2006: 217, 218) Inzistiranje na ugroženosti, neprihva-ćanje Hrvatske kao svoje domovine, izazivanje sukoba i neskrivena težnja za stvaranjem Velike Srbije doveli su do nelegalne odluke o pripajanju tih općina takozvanoj Zajednici općina Sjeverne Dalmacije i Like, kojoj je općina Donji Lapac pristupila 28. lipnja, općina Gračac 29. lipnja 1990., a općinu Titova Korenica koja nije, usprkos intenzivnim pritiscima SDS-a, donijela odluku o pripojenju, Milan je Babić jednostavno pripojio takozvanoj SAO Krajini (Grkovski 2007: 39) U Srbu je 25. srpnja u organizaciji SDS-a održan masovni miting na kojemu je proglašena Deklaracija o suverenosti i samostalnosti Srba u Hrvatskoj, a od 19. kolovoza do 2. rujna organiziran je referendum o srpskoj autonomiji, koji je u Lici proveden u svim općinama. Pozivajući se na taj referendum, u Kninu su 21. prosinca 1990. pobunjeni Srbi proglasili Srpsku autonomnu oblast Krajinu, u koju su od ličkih općina ušli Gračac (s 15 gospićkih mjesnih zajednica), Korenica i Donji Lapac. Godinu dana kasnije, 19. prosinca 1991. SAO Krajina postala je Republika Srpska Krajina (Pauković 2005).

U vrijeme kada je u Kninu proglašena SAO Krajina, srpska pobuna u Hrvatskoj, poznata kao „Balvan revolucija”, već je trajala nekoliko mjeseci. Počela je u Kninu 17. kolovoza 1990. i ubrzo se proširila po okolnim općinama s većinskim srpskim stanovništvom. U Lici su se 17. kolovoza oko Gračaca, Korenice i Donjega Lapca pojavili naoružani civili. U Gračacu je okupljena masa provalila u stanicu milicije nasto-jeći oteti oružje, u Donjem je Lapcu održan masovni prosvjedni skup, dok su se u Korenici pojavile cestovne barikade i prijetnje miniranjem i urušavanjem ceste u smjeru Slunja, tj. Zagreba. Zbog opće nesigurnosti koja je vladala na tome području, prometnica Zagreb – Split preko istočne Like posve je opustjela, a učestalo su minirane željezničke pruge (Raguž 2012). Na taj su način pobunjeni Srbi nastojali i prometno-gospodarski taj prostor izdvojiti iz ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske.

U takvome se ambijentu nadležnost Državnoga arhiva u Karlovcu nad stvarateljima i imateljima arhivskoga gradiva u tadašnjim ličkim općinama Titova Korenica, Gračac, Donji Lapac i dijelova tadaš-njih općina Gospić i Otočac, defi nirana odlukom o osnutku Historijskoga arhiva u Karlovcu 1960.3, ipak

3 Razmatrajući stanje arhiva na teritoriju ondašnje Narodne Republike Hrvatske Savjet za kulturu i nauku 1957. godine upu-tio je svim Narodnim odborima kotareva dopis u kojemu između ostaloga stoji: „… na teritoriju naše Republike djeluje devet arhiva od kojih četiri državna, a ostali su gradski (…). Time je najveći dio teritorija NR Hrvatske obuhvaćen arhiv-skom mrežom, ali ima još uvijek područja koja nemaju niti jednog arhiva kao što su Istra, Kordun, Lika. (…) Savjet je usvojio perspektivni plan osnivanja arhivskih ustanova predložen po Arhivskom savjetu NR Hrvatske.” Mrežom arhiva u tome planu pod točkom 6. obuhvaćen je i arhiv u Karlovcu koji bi obuhvatio tri kotara: Karlovac, Ogulin i Gospić, ali „kad se stvore uvjeti, u Gospiću bi se mogao organizirati samostalni arhiv.”

Prigodom osnivanja ondašnjega Historijskog, a današnjega Državnog arhiva u Karlovcu 1960. godine razmatrana je potreba i mogućnost osnivanja arhiva i za tadašnji kotar Gospić. No, Sekretarijat za prosvjetu i kulturu Narodnoga odbora kotara Gospić u suglasnosti za osnivanje Historijskoga arhiva u Karlovcu upućenoj 27. 11. 1959. godine istoimenomu sekretarijatu NOK-a Karlovac ističe:

„U vezi usmenog razgovora sa načelnikom Sekretarijata za prosvjetu i kulturu NOK-a Karlovac, a na osnovu uputa Savjeta za kulturu NRH po predmetu otvaranja historijskog arhiva u Karlovcu, Savjet za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora

I. Mataija, N. Klobučar, Arhivsko i registraturno gradivo na području okupiranoga dijela Like… 11

uspjela održati do svibnja 1991. te posljednjega nadzora pismohrana koje je u ime Arhiva vodio Milan Radovanac, tadašnji voditelj Vanjske službe Državnoga arhiva u Karlovcu, koji se kasnije pridružio pobu-njenim Srbima4. Djelovanje pojedinih arhivista iz tadašnjega Državnog arhiva u Karlovcu moguće je promatrati i kroz prizmu ideje i agresorskoga djelovanja na zauzimanju zapadnih granica velike Srbije na crti Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica. Njezinom se realizacijom, doduše na užemu od planira-noga prostora, utemeljenoj na etničkome čišćenju „srpskih prostora”, nastojalo „upravljati” i kulturnom baštinom, dakle i arhivskim gradivom. „Kako je došlo do toga da se, bar sto se tiče srpske strane, vanda-lizam prema tuđem nasleđu prosto legalizuje, kada se zna da je Vladina komisija iz Beograda, na čelu sa Nikolom Kusovcem5 već 1991. godine imala zadatak da uz pomoć vojske, kamiona i metalnih sanduka spase umetnička dela sa teritorije Hrvatske, pod srpskom kontrolom? Prvo, po priznanju pomoćnika ministra Begenišića, operacija je počela suviše kasno, da bi se spaslo nešto od paramilitarnih trupa koje su bile u konfl iktu. Drugo, Nikola Kusovac je na terenu odlučio da ne dodirne rukom ništa što je hrvatsko, odbijao je da uđe u bilo koji katoličku crkvu. “Gvardian”, na primer, citira njegovu izjavu datu u to vreme TV Beograd »da hrvatsko i katoličko đubre treba da bude ostavljeno i uništeno«”. (www.aim-press.ch/dyn/pubs/archive/.../50205-001-pubs-beo.htm. (14. 4, 2016.).

Odtad pa do kolovoza 1995., odnosno do vojno-redarstvene akcije Oluja, okupirana lička područja ostala su izvan dosega hrvatskih vlasti, a time i arhivske službe u Republici Hrvatskoj. U vrijeme okupa-cije arhivsko i registraturno gradivo ostalo je na okupiranome području u pismohranama stvaratelja/imatelja, kojih je prema evidenciji Državnoga arhiva u Karlovcu bilo ukupno 83. Od toga se 5 stvaratelja odnosi na upravu, 3 na pravosuđe, 15 na prosvjetu, 2 na fondove – SIZ, 31 na privredu, 3 na kulturu, 5 na zdravstvo, 15 na društveno-političke organizacije, a ostalo čine 4 stvaratelja.6 U dostupnim zapisnicima7

kotara Gospić je suglasan, da se u sadašnjoj fazi i mogućnostima kotara Gospić, otvori jedinstven historijski arhiv u Kar-lovcu za kotareve Karlovac, Gospić i Ogulin, s time da u Gospiću postoji sabirni centar u kome će se čuvati materijali sa područja kotara Gospić. Perspektivno, tj. kada se situacija popravi i u kadrovskom i u materijalnom pogledu, pristupit će se u Gospiću formiranju samostalnog historijskog arhiva za kotar Gospić.”

U tome smislu 6. srpnja 1960. Narodni odbor kotara Gospić donio je Rješenje o organizaciji arhivske službe na području kotara Gospić u kojemu stoji:

1. „Arhivsku službu na području kotara Gospić vrši Historijski arhiv u Karlovcu, preko svog sabirnog centra u Gospiću. (navodni znaci trebali bi ići ispred 1.)

2. Narodni odbor kotara Gospić za vršenje arhivske službe na području kotara, osigurava Historijskom arhivu u Karlovcu srazmjerni dio fi nancijskih sredstava u obliku dotacije prema godišnjem predračunu Historijskog arhiva.”

„Situacija u perspektivnom smislu” nažalost nije bila ili nije htjela biti takva da bi se osnovao arhiv, a sabirni centar formiran 1959./60. radio je do početka Domovinskoga rata, s tim da je gradivo iz njega preseljeno u Karlovac 1980. godine kada je dovršena nova zgrada Arhiva.

4 Pobunjenim se Srbima pridružio i tadašnji voditelj odjela Društveno političkih organizacija, Svemir Popović, koji je postao zaposlenik Arhiva Republike Srpske Krajine.

5 Nikola Kusovac (1935.) tadašnji kustos Narodnoga muzeja u Beogradu, povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik.6 Državni arhiv Karlovac, Odjel za arhivsku vanjsku službu, Pregled oštećenog i uništenog arhivskog gradiva na području

Državnog arhiva Karlovac tijekom Domovinskog rata, Karlovac, 1. 9. 1998.7 Aktivni i pasivni dosjei stvaratelje i imatelja Državnoga arhiva u Gospiću.


o pregledu pismohrana iz 1990. i 1991. nema podataka o količini gradiva koje se nalazilo u navedenim pismohranama, što onemogućuje preciznu procjenu o količini ukupno zatečena gradiva na tim područ-jima na početku velikosrpske agresije i stvarnomu odnosu sačuvana i uništena ili eventualno privremeno nedostupna registraturnog i arhivskog gradiva. Procjenu količine gradiva moguće je temeljiti na zapisni-cima iz ranijih godina, zaključno s 1988. i 1989., prema kojima je moguće pretpostaviti da je na tomu području prije okupacije u spremištima stvaratelja/imatelja postojalo cca 5 300 d/m arhivskoga i registra-turnoga gradiva.8

Arhivska služba na okupiranim područjimaPrema dostupnim izvorima okupacijske su vlasti tzv. SAO Krajine 30. lipnja 1992. godine osnovale

Arhiv Republike Srpske Krajine, kao ustanovu od posebna interesa, sa zadaćom da „vrši poslove zaštite arhivske građe državnih organa i organizacija i drugih institucija od državnog interesa za Republiku”9. Arhiv je bio smješten u zgradi stare gimnazije u Kninu, a očito nije mogao u cijelosti koristiti dodijeljeni prostor pa „zbog ovakvog stanja svi zaposleni borave u jednoj prostoriji (…)”, a od radnoga su se prostora koristili još jednom prostorijom „koja služi kao spremište i boravak u njoj je ograničen samo na toplija godišnja doba.”10 Ministarstvo kulture i vjera 1994. izvješćuje Arhiv da je Vlada Ministarstvu dodijelila zgradu katoličkoga samostana u kojemu bi se, zbog problema s prostorom, trebali stvoriti minimalni uvjeti za rad Arhiva. U izvješću direktorice Arhiva, Ljubice Jovanović, uz koju je u Arhivu bilo zaposleno još troje djelatnika, o radu Arhiva tijekom 1993. godine stoji da su te godine djelatnici proveli „određeno vrijeme na terenu i snimali stanje arhivske građe. Nastavljena je suradnja sa Arhivom Srbije koji nam, kao ustanova mnogo starija od nas, pruža stručnu pomoć. Ostvareni su kontakti s Arhivom Krajine u Banjoj Luci. Nastavljeno je sa kompletiranjem stručne literature. Izrađena su i djelomično podijeljena imaocima građe, stručna pomagala u vidu, zakonom propisanih pravilnika i lista. Vodi se dugoročan posao na popisu imalaca arhivske građe. Evidentira se građa na terenu kojoj prijeti uništenje i vrše se pripreme za njeno preuzimanje u Arhiv kad se za to steknu uslovi. Izrađena je i Vladi RSK predložena mreža arhivskih ustanova u Republici. U toku je obrada knjižnog fonda od nekoliko hiljada bibliograf-skih jedinica pribavljenih zalaganjem radnika Arhiva.”11 Te su godine u suradnji s Muzejom grada Knina organizirali izložbu pod nazivom Balkanski ratovi Istorijskoga muzeja Srbije, a „posebno veliki trud je uložen u pripremu i postavljanje izložbe »Republika Srpska Krajina – korijeni državnosti i nastanak«. (…) Zbog efi kasnijeg rada kao nužnost se nameće nabavka kompjutera i aparata za fotokopiranje. (…)”, a zbog slabe prometne povezanosti „Republike (…) nameće se potreba nabavke jednog terenskog vozila za potrebe vanjske arhivske službe.”12 Ministar kulture i vjera u izvješću upućenomu predsjedniku Vlade

8 Ta procjena ne uključuje gradivo vojne i policijske provenijencije jer tadašnji Povijesni arhiv u Karlovcu nije bio nadležan nad tom skupinom stvaratelja.

9 Republika Srpska Krajina, Arhiv Krajine Knin, Izvješće Arhiva upućeno Ministarstvu za kulturu i vjere Knin, 27. 12. 1993.10 Republika Srpska Krajina, Arhiv Krajine Knin, Izvješće Arhiva upućeno Ministarstvu za kulturu i vjere Knin, 27. 12. 1993.11 Republika Srpska Krajina, Arhiv Krajine Knin, Izvješće Arhiva upućeno Ministarstvu za kulturu i vjere Knin, 27. 12. 1993.12 Isto.


od 28. kolovoza 1993. između ostaloga navodi: „Arhiv RSK od svih institucija u kompetenci ministarstva najbolje formiran prostorno, kadrovski i organizacijski. Neophodan im je automobil, radi čestih obila-zaka terena. Do sada su koristili YUGO dodijeljen ministarstvi, ali je taj automobil „zaplijenjen”, pa je ministarstvo i 5 institucija ostalo bez ijednog vozila”.13 O djelovanju Arhiva Republike Srpske Krajine svjedoče i rijetki novinski članci i memoarska građa objavljivana u različitim izvorima.14 Kraj arhivske djelatnosti na okupiranome području Like iščitava se iz priprema za evakuaciju i Uputa Regionalnoga štaba civilne zaštite Korenica upućenih općinskim štabovima o evakuaciji materijalnih i kulturnih dobara te evakuaciji stanovništva od 3. kolovoza 1995. u kojoj stoji: „Aktom Republičkog štaba civilne zaštite broj str. pov. 01-83/95 od 02. 08. 1995. godine, naredjeno je regionalnim i opštinskim štabovima civilne zaštite da o d m a h pismeno narede, organima i organizacijama, preduzećima i ustanovama, provodjenje priprema za evakuaciju: – materijalnih dobara – arhive, matičnih knjiga, dokumenata sa višim stepenom povjerljivosti – pokretnih kulturnih dobara (…) U ovom zadatku raditi savjesno i temeljito, bez panike, a u tumačenju i razgovorima objašnjavat, da se ovo radi preventive, i da se veći dio ovih zadataka trebao pripremiti u miru” (Marijan 2007: 370, 371).

Povratak nadležnosti hrvatske arhivske službeVojno-redarstvenom akcijom Oluja dovršeno je oslobođenje četiri godine okupiranih dijelova Like.

„Na državnu granicu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine snage ZP Gospić počele su izbijati 6. kolovoza. (…) U dnevnom izvješću Zapovjedništva ZP Gospić od 7. kolovoza, koje oko 20 sati primljeno u Glavni stožer HV-a, napisano je da je zadaća u operaciji izvršena i da je »oslobođen cijeli prostor u pojasu ZP Gospić«.” (Marijan 2007: 87). Tijekom i nakon Oluje, vojne i policijske su službe na oslobođe-nomu području Like, organizirano prikupljale arhivsko gradivo nastalo djelovanjem institucija tako-zvane SAO Krajine. Riječ je ponajprije o gradivu vojne i policijske provenijencije. To se gradivo, u razli-čitim fazama sređenosti, danas čuva u Hrvatskomu memorijalno-dokumentacijskomu centru Domovin-skoga rata i u arhivu Ministarstva obrane RH u Zagrebu. Tijek priprema i provođenja vojno-redarstvene operacije Oluja očito je obuhvatio i segment prikupljanja i zaštite zatečenoga vojnog i policijskog gradiva na oslobođenome području Like, dok se isto nije dogodilo s gradivom ostalih stvaratelja na istome području koji su u svojim pismohranama čuvali registraturno i arhivsko gradivo i iz ranijih desetljeća svojega postojanja. Državni je arhiv u Karlovcu prvi put obišao područje oslobođenih ličkih općina tek u rujnu i listopadu 1995. te tijekom 1996. i zapisnicima evidentirao zatečeno stanje.

13 Redovni izvještaj o radu Ministarstva kulture i vjera RSK i republičkih institucija pomenutog resora, upućen Predsjedniku Vlade RSK, Knin, 28. 8. 1993.

14 „Pocetkom 1992. godine, jedan od pomenutih entuzijasta, sa nalogom vlade RSK, krenuo je svojim kolima u Petrinju i Kostajnicu, pod srpskom kontrolom, da pokusa da spase arhivsku gradju. Onda su ga u Vojnicu, predsednik opštine i komandant vojnih jedinica uhapsili rugajući mu se sto mu je u takvim vremenima stalo do papira, a ne do puske. Prisilili su ga da se vrati, a srpska arhivska gradja je uništena. Srpska biblioteka u Drnisu potpuno je pokradena, iako ju je čuvala vojska RSK. U Gračacu, srpskom gradu, predsednica opštine, istoričar, naredila je da se lozi arhiva, kad je nestalo drva.” (URL: www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/.../50205-001-pubs-beo.htm. (31. 5. 2016.)).


Na zahtjev Hrvatskoga državnog arhiva i Komisije za procjenu ratnih šteta na arhivskomu gradivu tijekom Domovinskoga rata, Državni je arhiv u Karlovcu, na temelju terenskoga obilaska pismohrana, 1998. godine izradio Pregled oštećenog i uništenog arhivskog gradiva na području Državnog arhiva u Kar-lovcu tijekom Domovinskog rata. Taj je pregled obuhvaćao i ličko područje, odnosno stvaratelje/imatelje gradiva koji su djelovali na okupiranome dijelu RH na području općine Donji Lapac, općine Gračac, općine Lovinac, općine Udbina, općine Plitvička Jezera – Korenica i općine Vrhovine. Usporedba poda-taka o stanju i količinama zatečenoga gradiva na terenu 1995., 1996. i 1998. upućuje na zaključak da je izostanak aktivnosti oko zaštite zatečenoga gradiva i njegova preuzimanja 1995. i 1996. doveo do dodatne ugroze znatne količine gradiva na terenu.

Usporedbom podataka iz navedena Pregleda oštećenog i uništenog arhivskog gradiva tijekom Domo-vinskog rata i Zapisnika o pregledu pismohrana iz dosjea stvaratelja iz 1990./91. rekonstruirane su koli-čine gradiva na tome području. Pretežno kod svih stvaratelja rubrika količine gradiva je prazna, dok je kod sređenosti gradiva navedeno: „sređenost i količina gradiva nije se mijenjala od prethodnog pre-gleda.” Samim time u navedenome Pregledu oštećenog i uništenog gradiva navedena je količina gradiva većine stvaratelje evidentirana nekoliko godina ranije, što znači da je tijekom okupacije, ratnih djelovanja i prvih dana oslobođenja, uništena veća količina gradiva od one navedene u Pregledu i počinjena još veća šteta na arhivskome gradivu od procijenjene.

Uz utjecaj neposrednih ratnih zbivanja koja su se dogodila na okupiranome području, na sudbinu arhivskoga gradiva uvelike je utjecala i razina organizirane aktivnosti evidentiranja i prikupljanja gradiva na terenu i skrb o njemu u specifi čnim okolnostima područja koje je tek trebalo integrirati u arhivski sustav Republike Hrvatske. Razradbom dostupnih podataka usporedit će se količina gradiva koja je na predmetnome području nastala do Domovinskoga rata, količina gradiva koja je nastala za Domovin-skoga rata na okupiranome području te stanje i očuvanost gradiva po završetku Domovinskoga rata.

Stanje gradiva na terenu nakon oslobođenjaNakon vojno-redarstvene akcije Oluja i povratka okupiranih područja u ustavnopravni poredak

Republike Hrvatske, a samim time i arhivskoga i registraturnoga gradiva stvaratelja/imatelja, odnosno njegovih ostataka, vraćena je i stvarna nadležnost Državnoga arhiva u Karlovcu u osnivačkim aktom defi nirane okvire. Stanje koje su djelatnici Arhiva zatekli na terenu svjedoči o različitim, ali jednako zapanjujućim razmjerima uništenja gradiva.

Arhivsko i registraturno gradivo s područja Donjega Lapca i Srba stradalo je u cijelosti. Gradivo Skupštine općine Donji Lapac, u ukupnoj količini cca 150 d/m15 izgorjelo je kada je gorjela zgrada Skup-štine, 1995. godine. Pregled pismohrane Općinskoga suda Donji Lapac izvršen je neposredno pred poče-tak Domovinskoga rata 1991. godine bez navedene količine gradiva. Zapisnikom iz 1984. godine nave-dena je količina od cca 60 d/m gradiva. Gradivo je izgorjelo zajedno sa zgradom, o čemu je dopisom iz

15 Službena zabilješka br.1 DAKA- dosje stvaratelja SO Donji Lapac (dokument nije datiran).


1997. godine Općinski sud u Donjemu Lapcu, putem Županijskoga suda u Zadru, obavijestio Državni arhiv u Karlovcu navodeći da starijega gradiva za područje nadležnosti Općinskoga suda u Donjemu Lapcu nemaju jer je zgrada suda s cjelokupnom dokumentacijom u tijeku Akcije Oluja potpuno izgor-jela. Arhiv je zatražio dostavu popisa gradiva.16

Od gradiva uprave u Donjemu Lapcu sačuvan je samo malen broj katastarskih mapa u lošemu stanju, iz 1954. godine u količini cca 1 d/m, koje se i sada nalaze u Ispostavi Područnoga uredu za katastar Zadar u Gračacu.17

Fragmentarno je sačuvano gradivo Osnovne škole Donji Lapac u količini od 2 d/m koje se sastoji od Matične knjige učenika, Matične knjige radnika, Zapisnika sa niže tečajnoga ispita, imenika učenika među kojima najstarija potječu iz 1948. Usto je gradivo sačuvano i ono nastalo djelovanjem škole u razdoblju 1991. – 1995. i čuva se kao gradivo od trajne vrijednosti u OŠ Donji Lapac.18 S obzirom na to da je škola djelovala u razdoblju 1991. – 1995. godine, svoje su podatke nastavili unositi u već postojeće knjige. Sve ostalo gradivo s područja Lapca i Srba je uništeno, odnosno nije sačuvano. Tako je u cijelosti nestalo i gradivo Osnovne škole Srb, Srednjoškolskoga centra COUO Veljko Vlahović Donji Lapac, Fonda za stam-beno komunalne poslove (s gradivom SIZ-a) Donji Lapac, Centra za kulturu Donji Lapac, Šumarije Donji Lapac, Građevinskoga poduzeća Visočica Donji Lapac, Drvne industrije Plješivica Donji Lapac, Gavrilo-vić poljoprivreda Petrinja RJ Farma Boričevac Donji Lapac, Proizvodno-prometnoga poduzeća Lika export-import Donji Lapac, Likatransa, transportnoga poduzeća Donji Lapac, Kamensko, poduzeća za proizvodnju i promet odjeće i rublja, pogon Stojan Matić Donji Lapac, Šumarije Srb, Metalija, metalopre-rađivačkoga poduzeća Srb, DP Vrelo Une, proizvodnja kemijskih proizvoda Srb, RO 27. juli, trgovine, ugostiteljstva i turizma Donji Lapac, Narodnoga sveučilišta Donji Lapac, Doma zdravlja Donji Lapac, Zdravstvene stanice Srb, Općinskoga komiteta SKH-a Donji Lapac, Općinske konferencije SSRN-a Donji Lapac, Općinskoga vijeća Saveza sindikata Donji Lapac, Općinskoga odbora SUBNORH-a Donji Lapac, Općinske konferencije SSOH-a Donji Lapac i Veterinarske stanice Donji Lapac.

Može se procijeniti da je tijekom okupacije i ratnih sukoba s područja Donjega Lapca i Srba uništeno cca 1 400 d/m, a ostalo sačuvano cca 3 d/m gradiva. Od gradiva nastala radom okupacijskih vlasti saču-vane su samo 2 knjige.

Gradivo s područja općine Gračac također je većim dijelom uništeno, a u odnosu na Donji Lapac ipak je nešto bolje i u većemu obimu sačuvano gradivo uprave. Gradivo Skupštine Općine Gračac (cca 170 d/m, količina prije Domovinskoga rata) znatno je devastirano, dok je gradivo Mjesnoga/Matičnoga ureda Lovinac nestalo u cijelosti. Arhivsko gradivo NOO-a Gračac i SO-a Gračac Državni arhiv u Gospiću preuzeo je po službenoj dužnosti u rasponu od 1940. do 2001. godine u količini od 126,6 d/m od Općine Gračac i Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, ispostava Gračac.19 Gradivo nastalo pod

16 DAGS-45, Dosje stvaratelja, Općinski sud u Donjem Lapcu.17 AGS-11 Zapisnik DAGS o pregledu pismohrane Područnog ureda za katastar Ispostave Gračac 2004. godina.18 DAGS-70 Dosje stvaratelja, Popis gradiva od trajne vrijednosti, lipanj 2000. godina.19 Dosjei stvaratelja i imatelja Općine Gračac i Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Ispostava Gračac.


okupacijom u razdoblju 1991. – 1995. sačuvano je u fragmentima, ukupno 1 d/m, i nalazi se u DAGS-u.20 Riječ je uglavnom o invalidninama, građevinskim dozvolama i dokumentaciji o stambenim pitanjima.

Pismohrana Općinskoga suda u Gračacu pregledana je 1996. godine, gradivo je sačuvano, ali nesre-đeno (službena bilješka koja se nalazi u dosjeu stvaratelja DAGS-44). Pregledom pismohrane 1998. godine navedena je količina gradiva od cca 100 d/m, a zapisnikom iz 2004. godine navedena je količina od 125 d/m gradiva. Općinski sud u Gračacu po službenoj je dužnosti predao DAGS-u 2007. godine sačuvano arhivsko gradivo Kotarskoga suda Gračac 1945. – 1962. u količini od 22,5 d/m. Gradivo tije-kom Domovinskoga rata nije stradalo. Općinski sud u Gračacu radio je za Domovinskoga rata dok je to područje bilo okupirano. Iz razdoblja od 1991. do 1995. pronađena su 4 d/m gradiva. Gradivo se nalazi kod stvaratelja. Nakon sređivanja arhivskoga i registraturnoga gradiva i provedena postupka izlučivanja gradiva stvaratelja 2007. godine u prostoriji pismohrane Općinskoga suda u Gračacu nalazi se 37 d/m gradiva za razdoblje od 1963. do 2007. godine, a u prostoru Zemljišno-knjižnog odjela 10 d/m gradiva.

Na području općine Gračac djelovale su Osnovna škola Nikola Tesla i Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja Bićo Kesić, u čijim se pismohranama nalazilo cca 25 d/m gradiva. Gradivo osnovne škole nastalo radom do 1991. godine u cijelosti je uništeno, sačuvana je samo knjiga Zapisnika sa sjednice Škol-skoga odbora za razdoblje 1964. – 1965. Gradivo COUO Bićo Kesić s prednicima nije u cijelosti sačuvano. DAGS je 2010. preuzeo gradivo po službenoj dužnosti u količini od 5 d/m gradiva za razdoblje od 1962. do 1981. godine. Srednja je škola Gračac radila na okupiranome području od 1991. do 1995. godine pod nazivom Srednja škola Dositej Obradović. Iz toga perioda postoji gradivo (matične knjige učenika) u koli-čini od 3 knjige, koje se nalaze u Srednjoj školi Gračac. Saznanja o ostalome gradivu škole nema.

Gradivo gospodarstva u općini Gračac (7 evidentiranih stvaratelja: Građevno komunalno poduzeće Komunalno Gračac, Prvi maj – trgovinsko poduzeće Gračac, Lika mlin, Ugostiteljsko poduzeće 9. decembar, Šumarija Gračac, Lički rudnici nemetala Ričice i Drvna industrija Javornik Mazin) s količi-nom od cca 380 d/m u cijelosti je uništeno ili nestalo (nije pronađeno u pismohranama i nema nikakva saznanja o njemu).

S područja Gračaca postoje stvaratelji gradiva kojima dosjei nisu sačuvani (Prvi maj – trgovinsko poduzeće Gračac, Lika mlin i 9. decembar), što onemogućuje realnu procjenu ukupne količine gradiva stvaratelja te skupine. Na području općine Gračac radio je Dom zdravlja Gračac (po procjeni cca 180 d/m), čije je gradivo u cijelosti uništeno. Od DPO-a na području Gračaca djelovalo je 8 stvaratelja s ukupnom količinom od 48 d/m gradiva prije Domovinskoga rata, koje je u potpunosti uništeno.

Gradivo stvaratelja koji su djelovali na području općine Lovinac prije Domovinskoga rata, Osnovna škola Mile Pavičić, Poljoprivredne zadruge Lovinac i RO Lički rudnici nemetala Ričice s količinom od cca 50 d/m gradiva potpuno je uništeno. O načinu i vremenu njegova uništenja svjedoči tekst M. Japunčića: „U okupiranom Lovincu i Sv. Roku agresori su ubili 48 stanovnika, katolika, a ostali su 24. rujna 1991. bili prisiljeni na zbjeg preko Velebita u Starigrad. Osim kuća i gospodarskih zgrada opljačkani su, zapaljeni i

20 DAGS-38, Zapisnik o preuzimanju gradiva 2008. godina.


porušeni svi sakralni objekti i uništena dokumentacija. Prema kazivačima, koji nerado o tome govore i koji žele ostati anonimni, autor zaključuje da su sve općinske i crkvene knjige sklonjene u Laktićev trap u selu Grudana gdje su ih otkrili srbočetnici. Kako se radi o knjigama u koje su upisivani i podaci sela Ploče i Kika, čiji su ljudi knjige i pronašli, Mići Ličina, bivši evidentičar u Mjesnoj zajednici Lovinac, nije ih dao zapaliti već ih je prebacio na područje pod kontrolom srbočetnika. Knjige su tamo ostale sve do vojno-redarstvene akcije Oluja kojom su prilikom one izgorjele zajedno s kućom (...) Tom nesrećom propale su mnoge vrijedne knjige među kojima i ona iz 1857. godine u koju su upisivani podaci o umrlima. Pravo bogatstvo koje su, neumorno i s mnogo ljubavi stvorili i u naslijeđe Lovinčanima ostavili vrijedni pisari i bilježnici među kojima posebno mjesto ima Martin Štefanić.” (Japunčić 2000: 194–195).

Na području općine Udbina pred početak Domovinskoga rata postojalo je 8 stvaratelja od čega po jedan stvaratelj gradiva školstva, Osnovna škola Dacina Majstorović, i zdravstva, RO Bolnica za medicin-sku rehabilitaciju Kata Pejnović Udbina, 5 privrede, DP Lika drvo proizvod, OOUR Likaplast Udbina, izrada drvene ambalaže, okvira za korekciju vida sunčanih i zaštitnih naočala, Poduzeće za zapošljavanje invalida Invaplast, SAIT proizvodnja samoljepivih antikorozivnih izolacionih traka-materijala, Šumarija Udbina, i 1 razvrstan pod ostalo, Poljoprivredna zadruga Krbava. Ukupna je količina gradiva nastala njihovim radom prije Domovinskoga rata cca 263 d/m, od čega je sačuvano cca 3 d/m gradiva Područne škole Podlapača i 2,5 d/m gradiva Šumarije Udbina. Dopisom od 6. listopada 1998. Uprava šuma Gospić, Šumarija Udbina, izvješćuje DA u Karlovcu da je „Poslije redarstveno-policijske akcije „Oluja“ 25. rujna 1995. god. počela (…) s radom Šumarija Udbina. Kao prvi zaposlenik Šumarije Udbina novoimenovani upravitelj Šumarije dipl. ing. šum. Franjo Stančik je obavio uvid u arhivsku i registraturnu građu. Veliki dio dokumentacije bio je izbačen i zapaljen izvan zgrade Šumarije te je pod uticajem vremenskih prilika potpuno propao. Dio arhivskog materijala koji se zatekao u dotadašnjoj arhivi vezan je uglavnom za materijalno-fi nancijsko poslovanje Šumarije Udbina prije 1991. god. i nema svoje trajne vrijednosti a istekao mu je i ograničeni rok čuvanja.” Prema procjeni Stručne komisije za popis i procjenu ratnih šteta na arhivskome gradivu iz iste godine trajno je uništeno cca 25 % gradiva.21 Zapisnikom DAGS-a iz 2004. godine utvrđena je količina gradiva od 35 d/m, a u Arhiv su tada preuzeti i Šumsko-gospodarski planovi Šumarije Udbina u količini od 8 knjiga, najstarija iz 1949. godine. Nema saznanja je li Šumarija Udbina radila za vrijeme okupacije i je li postojalo gradivo iz toga vremena. Gradivo ostalih stvaratelja, Osnovna škola Dacina Majstorović, Lika drvo proizvod, Likaplast, Invaplast, Sait, Bolnica za medicinsku rehabili-taciju Kata Pejnović i Poljoprivredna zadruga Krbava, uništeno je u cijelosti.

U usporedbi s opisanim gradivom prethodno navedenih općina, najviše je sačuvana gradiva nakon Domovinskoga rata na području općine Plitvička Jezera, gdje je prije Domovinskoga rata evidentirano 20 stvaratelja: Skupština Općine Titova Korenica, Nacionalni park Plitvička Jezera, Uprava Memori-jalno-prirodnog spomenika i rezervata prirodnih predjela Bijeli Potoci – Kamensko, Općinski sud Titova Korenica, Osnovna škola Branko Ognjenović, Osnovna škola Rade Končar Plitvička Jezera, Osnovna

21 DAGS-74 Šumarija Udbina, Dosje stvaratelja, Izvješće o izvršenju mjera po Rješenju iz 1998. godine.


škola Nikola Bubalo Ličko Petrovo Selo, COUO Rade Končar, Samoupravna interesna zajednica Titova Korenica, Javno komunalno poduzeće Komunalac, DP Transport, DP Likagraf, proizvodnja kartonske ambalaže (tiskara i prerada papira), Šumarija Korenica, Centar za kulturu Titova Korenica, Dom zdravlja Titova Korenica, Općinski komitet SKH Korenica, Općinska Konferencija SSRN Korenica, Općinsko Vijeće saveza sindikata Titova Korenica, Općinski odbor SUBNOR-a Titova Korenica i Općinska konfe-rencija SSOH-a Titova Korenica s cca 2 300 d/m gradiva. Skupština Općine Titova Korenica do početka Domovinskoga rata posjedovala je cca 220 d/m gradiva. Iz vremena okupacije, 1991. – 1995., gradivo je sačuvano u fragmentima i čini zaseban fond pod nazivom Skupština Opštine Titova Korenica u količini od 0,5 d/m i nalazi se u DAGS-u. Državni je arhiv u Gospiću u nekoliko navrata preuzeo arhivsko gra-divo Skupštine Općine Titova Korenica od različitih imatelja. Ukupna je količina 0 d/m, iz čega se može zaključiti da je uništeno, odnosno trajno izgubljeno više od 70 % gradiva. Gradivo nastalog radom NP Plitvička Jezera i Uprave Spomen-područja Bijeli Potoci – Kamensko dijelilo je sudbinu ostalih stvarate-lja na tome području. Uprava Spomen-područja Bijeli Potoci – Kamensko prije početka Domovinskoga rata imala je cca 17 d/m gradiva, koje nije pronađeno nakon završetka ratnih zbivanja. Državni arhiv u Karlovcu 1998. evidentirao je da NP Plitvička Jezera posjeduje cca 1 200 d/m gradiva koje je datiralo od 1949. godine. Državni je arhiv u Gospiću 2003. godine tijekom nadzora pismohrane Parka utvrdio stanje od cca 170 d/m gradiva. Među tim gradivom nalazilo se i 0,5 d/m gradiva nastala radom okupacijskih vlasti u razdoblju 1991. – 1995.22 Sudbina ostaloga dijela gradiva ostala je nepoznata.

Općinskom sudu u Titovoj Korenici, s gradivom prednika, neposredno pred Domovinski rat, zapisni-kom o pregledu pismohrane iz 1990.godine nije utvrđena količina gradiva, dok je zapisnikom iz 1997. godine utvrđena količina od cca 150 d/m gradiva u rasponu od 1945. do 1996. godine. Sljedećim zapisni-kom od 1998. godine navedena je količina od cca 80 d/m gradiva za razdoblje 1945. – 1997. Državni je arhiv u Gospiću dvaput po službenoj dužnosti preuzeo gradivo Općinskoga suda u Korenici i gradivo prednika u količini od 12,5 d/m gradiva. Pregledom matičnoga lista23 razvidno je da je sud kontinuirano radio i tijekom okupacije.

Srednja je škola u Korenici prije Domovinskoga rata imala cca 60 d/m gradiva, koje nakon oslobođe-nja 1995. nije zatečeno u pismohrani. Škola je radila za okupacije, ali ni gradivo iz toga razdoblja nije sačuvano.24 Količina gradiva Osnovne škole Korenica s gradivom prednika do početka Domovinskoga rata iznosila je cca 20 d/m gradiva. Gradivo je uglavnom sačuvano. Škola je radila i za okupacije te postoji i gradivo nastalo u tome razdoblju u količini od cca 1 d/m. Uz navedenu školu postojala je i Osnovna škola Plitvička Jezera i Osnovna škola Nikola Bubalo Ličko Petrovo Selo s ukupnom količinom od cca 15 d/m gradiva. Osnovna je škola Plitvička Jezera radila i tijekom okupacije 1991. – 1995. godine25.

22 DAGS-110 NP Plitvička jezera, Dosje stvaratelja, Sl. zabilješka o gradivu 1991.–1995.23 DAKA Dosje KO-19 24 DAGS-57, Dosje stvaratelja, Zapisnik o pregledu pismohrane DAKA iz 1996.godine.25 DAGS-72, Dosje stvaratelja, Zapisnik o pregledu pismohrane DAKA od 1996. godine i Popis arhivskog gradiva OŠ Plitvička

jezera, 1997. godina.


U tome razdoblju nastalo je gradivo u količini od 0,5 d/m gradiva. Zapisnikom o pregledu pismo-hrane SIZ-a Titova Korenica iz 1991. godine navedena je količina od cca 50 d/m gradiva. Nakon zavr-šetka ratnih zbivanja 1995. godine gradivo nije pronađeno. Četiri stvaratelja s područja privrede Općine Korenica, koji su evidentirani kao stvaratelji/imatelji gradiva prije Domovinskoga rata, posjedovali su cca 280 d/m gradiva od čega su sačuvani samo fragmenti gradiva DP-a Likagraf i Šumarije Korenica, koja je radila i u vrijeme okupacije 1991. – 1995. u sastavu Javnoga poduzeća Šume Krajina26. Iz toga razdoblja nastalo je gradivo u količini cca 2 d/m gradiva, koje se nalazi u pismohrani Šumarije. Društveno podu-zeće Likagraf proizvodnja kartonske ambalaže (tiskara i prerada papira) također je radilo u vrijeme oku-pacije. U dosjeu stvaratelja postoji dopis iz 1996. godine kojim direktor Likagrafa d. d. Korenica obavje-štava Državni arhiv u Karlovcu o zatečenome arhivskom i registraturnom gradivu Likagraf Korenica, iz koga je razvidno da je oštećeno i uništeno dosta gradiva, dok je preostali dio presložen i popisan. Iz navedenoga popisa vidljivo je također da je stvaratelj radio u razdoblju 1991. – 1995. godine. Tijekom pretvorbe i promjene vlasnika poduzeća, arhivsko je gradivo izgubljeno.

Djelatnici Državnoga arhiva u Karlovcu prilikom obilaska terena 1996. evidentirali su 80 d/m gradiva Doma zdravlja Korenica za razdoblje 1953. – 1995., što znači da je stvaratelj radio i za okupacije. Prema podatcima o procjeni štete u razdoblju 1991. – 1995. uništeno je 20 % gradiva zbog loših smještajnih uvjeta. Zapisnikom iz 2003. godine utvrđena je količina od 6 d /m gradiva za razdoblje 1966. – 2003. Sudbina gradiva u količini od cca 50 d/m je nepoznata.

Nakon oslobođenja područja Općine Titova Korenica, gradivo 5 prijeratnih društveno-političkih organizacija, koje su posjedovale cca 100 d/m, nije pronađeno.

Općina Vrhovine imala je evidentirana tri stvaratelja gradiva: Osnovnu školu Nikola Tesla Vrhovine, Šumariju Vrhovine i Drvnu industriju Vrhovine, s količinom od cca 215 d/m gradiva. Gradivo je osnovne škole dijelom uništeno, a dio gradiva preuzeo je DAGS od OŠ Zrinskih i Frankopana Otočac u količini od 0,5 d/m. Šumarija je Vrhovine do Domovinskoga rata imala 100 d/m gradiva, od kojega je za okupa-cije granatiranjem uništeno 50 %, a Drvna industrija imala je prije Domovinskoga rata 100 d/m, koje je tijekom pretvorbe i prodaje najvećim dijelom trajno izgubljeno.

Stvaratelji koji su do početka Domovinskoga rata radili na poslije okupiranome dijelu Ličkoga Osika su Osnovna i Srednja škola te Tvornica Marko Orešković Lički Osik. Osnovna škola u okupiranome naselju Lički Osik radila je pod imenom OŠ Stanko Opsenica Teslingrad.27 Državni je arhiv u Gospiću 2007. godine od Osnovne škole dr. Franjo Tuđman u Ličkom Osiku preuzeo gradivo Osnovne škole Stanko Opsenica Teslingrad i Srednje škole Nikola Tesla Teslingrad, nastalo u razdoblju od 1991. do1995. godine u količini od cca 0,5 d/m. Gradivo se sastoji od spisa, Ljetopisa škole i matičnih knjiga. Procje-njuje se da je prije Domovinskoga rata u pismohranama škola na Ličkome Osiku bilo cca 15 d/m i da je uglavnom sačuvano. Pregled pismohrane Metalne industrije Marko Orešković Lički Osik (MOL) evi-dentiran je zapisnikom iz 1988. godine, ali bez količine gradiva. Tvornica MOL Lički Osik radila je i za okupacije. Zapisnikom o pregledu pismohrane iz 1997. godine navedena je količina od cca 300 d/m

26 SLG RSK, 8/93.27 SLG RSK 8/93.


gradiva (1950. – 1991.), fragmenti gradiva iz razdoblja 1991. – 1995. te manja količina gradiva nastala ponovnim početkom rada 10. 8. 1995.28. Dio je gradiva uništen u požaru 2001. godine. DAGS je 2002., 2005. i 2012. preuzeo ostatak gradiva MOL-a u količini od 37 d/m.

Stručna komisija za procjenu ratne štetePripremajući se za oslobođenje okupiranih područja Republike Hrvatske i planirajući poslove na

zaštiti baštine „Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine imenovala je 26. ožujka 1995. godine Stručnu komisiju za popis i procjenu ratnih šteta na arhivskom gradivu u sljedećem sastavu: Miljenko Pandžić, arhivski savjetnik, voditelj Komisije, Tatjana Mušnjak, voditeljica Središnjeg zabora-torija za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog državnog arhiva, član i Zvonko Baričević, voditelj Središ-njeg laboratorija za mikrografi ju Hrvatskog državnog arhiva, član. Komisija je u lipnju 1996. zadužila područne arhive u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Sisku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Splitu i Zadru da izrade pismena izvješća o štetama na arhivskom i registraturnom gradivu svih imatelja na području svoje nadležnosti (škole, uprava, sudstvo, gospodarstvo, vjerske zajednice, muzeji, knjižnice i dr.)” (Piasevoli 1999: 349). Novo Povjerenstvo za procjenu ratnih šteta na arhivskome gradivu tijekom Domovinskoga rata, imenovano 29. ožujka 1996., zatražilo je od arhiva revidirane podatke o ratnim štetama. Državni arhiv u Karlovcu dostavio je Komisiji 1. rujna 1998. Pregled oštećenoga gradiva i popu-njene obrasce prema naputku Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine. U svojemu je izvje-šću Državni arhiv u Karlovcu, na temelju terenskoga obilaska pismohrana, obradio podatke za 73 stvara-telja/imatelja od njih ukupno 82. Metodologiju procjene ratne štete razradila je Komisija zaključivši da je potrebno razdvojiti arhivsko, koje se trajno čuva, od registraturnoga gradiva koje nema vrijednost spo-menika kulture, te njegovu vrijednost nisu uzeli u obzir. „Tako je usvojeno da se:

– u pismohranama poduzeća nalazi 5 % arhivskog i 95 % registraturnog gradiva – u pismohranama škola nalazi 40 % arhivskog i 60 % reigistraturnog gradiva – u pismohranama mjesnih zajednica, odbora, općina i sl. nalazi 20 % arhivskog i 80 % registratur-

nog gradiva – u pismohranama župnih, katastarskih i matičnih ureda nalazi 80 % arhivskog i 20 % registratur-

nog gradiva.” (Piasevoli 1999: 349).Posebno je vrijednim gradivom Komisija proglasila matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih,

popise duša, katastarske karte, povelje, statute i sl. Komisija je gradivo kategorizirala u A kategoriju, u koju je pripalo gradivo od nacionalne važnosti, B kategoriju, u koju je pripalo gradivo od važnosti za RH u području uprave, pravosuđa, gospodarstva i kulture, i C kategoriju s gradivom lokalne važnosti. Proci-jenjena vrijednost gradiva kvantifi cirala se dužnim metrima na način da je za uništeno gradivo prosječna vrijednost jednoga lista iznosila 10 DEM, dužnoga metra 50 000 DEM, oštećenoga gradiva koje je trebalo restaurirati jedan list 12, 5 DEM, dužni metar 62 500 DEM, vitalno gradivo (matične i katastarske knjige) 50 000 DEM po komadu, a katastarske karte 40 000 DEM po komadu. Komisija je također odlučila da se

28 DAGS-62, Pasivni dosje MOL-a, Zapisnik DAKA o pregledu pismohrane, 1997. godina.


gradivo C kategorije ne procjenjuje. Procjena ratnih šteta odnosila se na okolnosti oštećenja nakon 15. kolovoza 1990.29 Državni arhiv u Karlovcu izvijestio je Komisiju i o uništenju matičnih knjiga iz matičnih ureda Lovinac, Saborsko, Boričevac, Slunj i Udbina, procjenjujući da ih je uništeno cca 100 komada, gradiva od vitalne važnosti značaja izgorjelo je u zgradama sudova u Slunju i Donjem Lapcu cca 580 d/m i u Slunju i Donjem Lapcu, zajedno sa zgradama, uništeno je cca 70 knjiga.30

Prema procjeni Komisije za procjenu ratnih šteta na arhivskome gradivu na predmetnome području, tijekom Domovinskoga rata evidentirana je ukupna količina gradiva od 4 340 d/m, u koju Komisija nije uključila gradivo nastalo od 1988. do 1991., kao ni gradivo nastalo djelovanjem stvaratelja tijekom okupacije od 1991. do 1995, a očito nisu u tu procjenu uključili ni sve stvaratelje i njihovo gradivo. Od ukupno defi nirane količine gradiva 4 340 d/m Komisija je zaključila da je trajnoga arhivskog gradiva nepovratno izgubljeno ili uništeno 410, 56 d/m, dok je ostatak uništenog gradiva, koje povjerenstvo nije uspjelo kvanitifi cirati, očito procijenjeno kao registraturno kojemu su istekli rokovi čuvanja i koje kao takvo nema nikakve vrijednosti. Na temelju takvih procjena Komisija je zaključila da je tijekom Domo-vinskoga rata ukupna procijenjena šteta na arhivskome gradivu u tome dijelu Like 147 216 500 ondašnjih hrvatskih dinara, što bi konverzijom u današnje kune iznosilo 147.212, 50 kn. Očito je u metodologiji rada povjerenstva moguće iščitati niz slabosti koje se očituju i u polaznim količinama gradiva, u procjeni ukupno trajno uništenoga gradiva, u izostanku procjene gradiva koje je potrebno restaurirati, u izo-stanku evidencije štete na gradivu vjerskih zajednica, a onda i u procjeni ukupne štete jer iz njihova izvješća nije razvidna količina trajno izgubljenoga gradiva ni procjena strukture gradiva s obzirom na kriterij, na primjer, izvršenoga izlučivanja gradiva i njegove periodike. Razumljivo je da površina područja, stanje pismohrana, od Komisije defi nirana metodologija i logistički i stručni kapaciteti nisu omogućavali detaljniji pristup procjeni ratnih šteta na predmetnome području koje su, bez obzira na kriterije Komisijine procjene, utemeljene na međunarodnim stručnim arhivističkim standardima, za lokalnu povijest neprocjenjive. Nestali su i trajno izgubljeni tragovi sjećanja na prosvjetni, politički, gospodarski, upravni, crkveni i opći društvenih život tih područja posebice za razdoblje iza 1945. godine, čime se Lici, na vrlo sličan način ponovila povijest s konca Drugoga svjetskog rata i prvih mjeseci poraća.

Sačuvano gradivo nastalo radom institucija tzv. SAO Krajine na području Like, u količini cca 10 d/m, čuva se danas u pismohranama stvaratelja i u Državnome arhivu u Gospiću (2 d/m). U Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata čuvaju se 254 arhivske kutije gradiva nastala djelovanjem takozvane SAO Krajine, od kojega 45 kutija otpada na gradivo civilnih javnih stva-ratelja (Skupštine općina, sudova …), a ostatak se odnosi na gradivo vojne i policijske provenijencije s područja Like. Količina gradiva nastala djelovanjem vojske SAO Krajine pohranjena u arhivu MORH-a nije utvrđena kao ni struktura i količina gradiva koje su vlasti pobunjenih Srba organizirano u procesu evakuacije odvezle, najvjerojatnije u Republiku Srbiju.

29 Piaseveoli, J. Rad Povjerenstva za popis i procjenu ratnih šteta na pisanoj baštini. Arhivski vjesnik (Zagreb). 42(1999), str. 349–350.

30 Stručna komisija za popis i procjenu ratnih šteta na arhivskom gradivu, Izvještaj o uništenju matičnih knjiga i drugog arhiv-skog gradiva od vitalnog značaja, Zagreb, 19. 5. 1998.


Zaključak

Nadzor pismohrana s konca osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća kojim je procije-njena i količina gradiva u pismohranama stvaratelja/imatelja omogućuje nepotpunu rekonstrukciju ukupne količine gradiva na područjima Like koja su bila tijekom Domovinskoga rata privremeno okupi-rana. Na temelju dostupnih podataka iz dosjea stvaratelja/imatelja može se pretpostaviti da je u pismo-hranama na tome području 1991. bilo cca 5 300 d/m arhivskoga i registraturnoga gradiva. Na temelju popisa ratnih šteta iz 1998. godine očito je ostalo sačuvano cca 600 d/m gradiva ili 11,32 %, što upućuje na zaključak da je trajno uništeno, nestalo ili eventualno privremeno nestalo s toga područja ili se još ne zna za sudbinu cca 4 700 d/m ili 88,71 % arhivskoga i registraturnoga gradiva.

Skrb o arhivskome gradivu tijekom Domovinskog rata na okupiranom području Like, očito nije bila posebno važna okupacijskim vlastima, a osnovani „državni” arhiv nije imao ni materijalnih ni organiza-cijskih mogućnosti zaštiti gradivo na terenu koje je stradavalo zbog ratnih djelovanja, ali i nebrige i namjerne devastacije u okviru projekta etničkoga čišćenja okupiranoga prostora.

Pripreme Hrvatske vojske i policije za oslobođenje okupiranoga područja Like uključile su i aktivno-sti oko zaštite i prikupljanja arhivskoga gradiva vojne i policijske provenijencije, i pokazale su se, u zada-nim okolnostima, vrlo učinkovitima. Međutim, zaštita i preuzimanje gradiva civilnih stvaratelja nije bila dovoljno dobro organizirana, pa je i nakon ratnih djelovanja dio na terenu zatečenoga gradiva kasnije uništen ili izgubljen. Hrvatska se arhivska služba u to vrijeme usmjerila isključivo evidentiranju i pro-cjeni ratnih šteta koje se očito i nisu temeljile na relevantnim podatcima dobivenima terenskim obila-skom pismohrana, nego uglavnom na procjenama utemeljenima na analizi dostupnih, ranije prikuplje-nih podataka. U ambijentu u kojemu arhivska struka nije pravovremeno i adekvatno reagirala, institucije lokalnih vlasti još nisu bile oformljene, pismohrane staratelja i imatelja bile su uglavnom ostavljene, napuštene, devastirane i otvorene različitim utjecajima, a cijelo područje ostalo je gotovo bez stanov-ništva, dok je arhivsko i registraturno gradivo ostalo sasvim nezaštićeno i izloženo brojnim rizicima. Takve okolnosti i njihove posljedice na arhivsko gradivo upućuju na potrebu i važnost racionalno orga-nizirane mreže regionalnih arhiva i pravovremene i detaljno razrađene, na principima struke oblikovane, pripreme postupanja s gradivom u slučaju izvanrednih okolnosti koje mogu dovesti do trajna gubitka kulturne baštine, o čemu na osobit način svjedoče primjeri iz suvremene ličke povijesti.

Izvori i literatura

Izvori:

HR DAKA, dosje stvaratelja SO Donji LapacHR DAKA, Dosje KO-19 HR DAGS 5, Narodni odbor kotara Gospić, 1945. – 1962.


HR DAGS-11 Zapisnik DAGS o pregledu pismohrane Područnog ureda za katastar Ispostave Gračac, 2004. godinaHR DAGS 30, Skupština općine Gospić, 1963. – 1990.HR DAGS-38, Zapisnik o preuzimanju gradiva 2008. godinaHR DAGS-45, Dosje stvaratelja, Općinski sud u Donjemu LapcuHR DAGS-57, Dosje stvaratelje, Zapisnik o pregledu pismohrane DAKA iz 1996. godineHR DAGS-62, Pasivni dosje MOL-a, Zapisnik DAKA o pregledu pismohrane, 1997. godinaHR DAGS-70 Dosje stvaratelja, Popis gradiva od trajne vrijednosti, lipanj 2000. godinaHR DAGS-72, Dosje stvaratelja, Zapisnik o pregledu pismohrane DAKA od 1996. godine i Popis arhivskog gradiva OŠ Plitvička jezera, 1997. godinaHR DAGS-74 Šumarija Udbina, Dosje stvaratelja, Izvješće o izvršenju mjera po Rješenju od 1998. godineHR DAGS-110 NP Plitvička jezera, Dosje stvaratelja, Sl. zabilješka o gradivu 1991. – 1995.HR HMCDR, Vlada Republike Srpske Krajine, 1991. – 1995.HR HDA, ArhivaGlasnik Krajine, Službeni list SAO Krajine i opština Benkovac, Donji Lapac, Knin, Korenica i Obro-vac, 1991.Službeni glasnik Republike Srpske Krajine. 1992. – 1995.

Literatura:

Grkovski, T. Novinari – svjedoci vremena (Zapisi Trajka Grkovskog: Plitvice – Karlovac 1991.-1996.) Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995. Memoarsko gradivo. Knjiga 2. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.Igrić, G. Polaganje računa (Ko je u Srbiji spasao, opljačkao ili trampio umetnička dela sa hrvatske teri-torije). URL: www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/.../50205-001-pubs-beo.htm. (28. 5. 2016.).Japunčić, M. Lovinački kraj. Zagreb : vlastita naklada, 2000.Marijan, D. Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990.–1992. Senjski zbornik (Senj) 33(2006), str. 217–242.Marijan, D. Oluja. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.Marjan, D. Gospić u Domovinskom ratu. U: Gospić Grad, ljudi identitet. Holjevac, Ž., ur. Zagreb – Gospić : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2013. Pauković, D. Uspon i pad „Republike Srpske Krajine“ Dokumenti. Zagreb : Centar za politološka istra-živanja, 2005.Piasevoli, J. Izvješće o radu Stručne komisije za popis i procjenu ratnih šteta na pisanoj baštini. Arhiv-ski vjesnik (Zagreb). 42(1999), str. 349–350.Raguž, J. Tijek Domovinskog rata na prostoru Like 1990.–1995. 2012. URL: www.azoo.hr/images/razno/raguz_plitvice.doc. (1. 6. 2016.).


Summary

Archival records and current records in the area of the occupied parts

of Lika before, during and after the Homeland War

Inspection of record offi ces in the late 80is and early 90is of the 20th century that appraised the quantity of records in record offi ces of creators/holders enables partial reconstruction of the total quantity of records in the areas of Lika that were temporary occupied during the Homeland War. Based on the available infor-mation from the creators/holders fi les it is possible to assume that in 1991 record offi ces in that area had around 5 300 meters of archival and current records. Based on the war damages list from 1998 it is obvious that around 600 meters or 11, 32 % records were saved, which points to the conclusion that around 4 700 meters or 88, 71 % of archival and current records are permanently destroyed, missing, possibly missing from that area or that their fate is yet unknown.

Th e care for the archives during the Homeland War in the occupied area of Lika was obviously not of the prime concern for the occupational forces. Th e founded ‘State’ Archives did not have neither material nor organizational possibilities to protect the records on-site. Th ese records were harmed due to war events and also unconcern and deliberate devastation as part of the ethnic cleansing project of the occupied area.

Th e preparations of the Croatian army and the police to free the occupied area of Lika included the activities of protecting and acquiring the archives of military and police provenance and proved to be very eff ective in those circumstances. However, the protection and acquiring of the records from the civil creators was not organized well enough, hence part of the records found on-site aft er war activities ended was later destroyed or lost. At that time the Croatian archival service focused its attention solely on recording and appraising war damages that obviously were not based on relevant information from inspecting record offi ces on-site, but mostly from appraisals based on the analysis of the available information that was acquired earlier. In the atmosphere where the archival profession did not timely and adequately react, the local government administration was not yet formed, the record offi ces of creators and holders were mostly left behind, deserted, devastated and open to various infl uences and the whole area was almost completely depopulated, the archival and current records remained completely unprotected and exposed to numerous risks. Th ese circumstances and their consequences to the archives imply the need and relevance of the ratio-nally organized network of state Archives and timely, based on the principles of the profession and worked out in detail preparations of handling the records in case of extraordinary circumstances that can lead to permanent loss of cultural heritage, as witnessed in the particular way by examples from contemporary his-tory of Lika.

Keywords: archives, occupation, schematism, state, creators, damage

Translated by Marijan Bosnar

Ana Holjevac TukovićMate RupićHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Arhivski fondovi paradržavnih ustanova Republike Srpske Krajine pohranjeni

u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata i državnim arhivima u Hrvatskoj

Pregledni znanstveni rad UDK 930.253:355(497.521.2)“1991/1995“(093.2) 930.253(497.521.2):930.25(497.5)“1991/1995“

Članak daje pregled arhivskih fondova paradržavnih i političkih ustanova pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 1995. Prikazani su arhivski fondovi nastali radom paradržavnih tijela vlasti pobunjenih Srba na okupiranome području Republike Hrvatske, odnosno radom njihove skupštine, vlade, ministarstava, pravosudnih tijela, upravnih tijela na lokalnoj razini te političkih stranaka i udruga. Formirani arhivski fondovi većim dijelom pripadaju arhivskomu gradivu Republike Srpske Krajine (SAO Krajine), prikupljenome nakon oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja. Uz fondove koji su pohranjeni u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru, prikazani su i fondovi pohranjeni u drugim državnim arhivima u Hrvatskoj.

Ključne riječi: Domovinski rat, arhivski fondovi RSK, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata, izdavanje arhivskoga gradiva

UvodHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata osnovan je 2005. kao javna znan-

stvena ustanova – specijalizirani arhiv. Centar je osnovan radi prikupljanja, sređivanja, čuvanja, zaštite te stručnoga i znanstvenoga istraživanja dokumentacije i svih podataka povezanih s Domovinskim ratom. Prikupljeno gradivo sređuje se i trajno čuva, a upravo je sređenost gradiva i njegova dostupnost jedan od glavnih preduvjeta za objektivno i znanstveno istraživanje te cjelovit prikaz Domovinskoga rata. Kon-vencionalno arhivsko gradivo srpske provenijencije koje je pohranjeno u Centru sadržava oko 310 d/m, a nastalo je radom paradržavnih vojnih i političkih institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 1995.

U ovome članku dat će se prikaz arhivskih fondova nastalih radom civilnih ustanova pobunjenih Srba na okupiranome području Republike Hrvatske, a koji se čuvaju u arhivskim ustanovama u Hrvatskoj.

A. Holjevac Tuković, M. Rupić, Arhivski fondovi paradržavnih ustanova Republike Srpske Krajine…26

Centar je središnja ustanova i, iako je prema zakonskoj odredbi propisano da se gradivo nastalo u Domo-vinskom rata preda Centru, dio gradiva nastala radom civilnih i vojnih paradržavnih institucija pohra-njen je u državnim arhivima u Hrvatskoj.1 Centar ima evidenciju o tome gradivu te je zbog važnosti koje gradivo ima za područja koja su u nadležnosti pojedinih državnih arhiva, u kojim je gradivo pohranjeno, kao i zbog smještajnih kapaciteta, određeno da nema potrebe za njegovim izmještanjem. Riječ je o fon-dovima koji su nastali radom RSK-a, njihove Skupštine, Vlade, ministarstava, pravosudnih tijela, uprav-nih tijela na lokalnoj razini te političkih stranaka i udruga. Formirani arhivski fondovi većim dijelom pripadaju arhivskomu gradivu Republike Srpske Krajine (Srpske autonomne oblasti Krajine), prikuplje-nome nakon oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja. Prvobitni su imatelji gradiva bili Protuobavještajna agencija (POA) i Vojnoobavještajna agencija (VOA) Ministarstva obrane RH, koje su potom, u razdoblju od svibnja do rujna 2004. predale Hrvatskomu državnom arhivu 115 kutija i 1181 registratora gradiva RSK-a. Gradivo je u prosincu 2005. godine predano u depozit Hrvatskomu memo-rijalno-dokumentacijskomu centru Domovinskoga rata, gdje je dobilo skupni naziv „Paradržavne i para-vojne postrojbe na okupiranome području RH 1990. – 1995.”

Odmah po osnivanju i preuzimanju gradiva, Centar je bio uključen u obranu hrvatskih generala optuženih pred Međunarodnim sudom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju, i sukladno njihovim zahtje-vima, pokrenuo je sređivanje i arhivsku obradu gradiva središnjih civilnih i vojnih ustanova RSK-a. Odnosno, sređivanje je prvotno usmjereno kako bi se odgovorilo na zahtjeve odvjetničkih timova i potreba Suda, jer su upravo arhivski fondovi „RSK”, odnosno njihovo gradivo, pokazali rad i namjeru njezinih stvaratelja i njihovu usmjerenost na izdvajanje dijela teritorija Republike Hrvatske i njegova pripajanja Republici Srbiji i Saveznoj Republici Jugoslaviji.

Arhivsko gradivo „Paradržavnih i paravojnih postrojbi na okupiranom području RH 1990. – 1995.” od iznimne je važnosti za istraživanje povijesti Domovinskoga rata. Ono je primaran izvor za istraživanje društveno-političkih, administrativno-upravnih, gospodarskih i vojno-sigurnosnih odnosa na okupira-nome području Hrvatske. Većina gradiva odnosi se na vojne fondove, no s obzirom na to da se gradivo još uvijek preuzima od imatelja, fondovi „RSK” nadopunjuju se i u postupku su sređivanja. Postupak sređivanja dodatno otežavaju neadekvatni primopredajni zapisnici jer većina zapisnika može poslužiti samo kao orijentacijsko pomagalo, bez jasno naznačenih cjelina ili detaljnija popisa gradiva. Pri sređiva-nju gradiva otegotna okolnost bilo je i izdvojeno arhivsko gradivo korišteno za izradu Memorijala za tužbu protiv Jugoslavije, koje se okončanjem tužbe protiv Srbije (2015.) rasformiralo, a izvorno arhivsko gradivo ulaže se u formirane arhivske fondove stvaratelja. Obrada i sređivanje gradiva sustavno se obav-lja jer, osim kao povijesni izvor za istraživače, nužna je njegova sređenost radi svakodnevna korištenja, kako za potrebe Centra tako i za potrebe pravosudnih tijela, državnih odvjetništva, policijskih uprava i

1 Arhivi te druge pravne i fi zičke osobe koje raspolažu dokumentacijom nastalom u Domovinskome ratu ili povezanom s ratom, dužne su ju predati Centru. Način predaje utvrdit će se sporazumno s Centrom, a na traženje predavatelja Centar može za njega o svome trošku izraditi kopiju dokumentacije koju preuzima. Zakon o Hrvatskom memorijalno-dokumenta-cijskom centru Domovinskog rata, NN 178/04.

A. Holjevac Tuković, M. Rupić, Arhivski fondovi paradržavnih ustanova Republike Srpske Krajine… 27

vojno-sigurnosnih službi. Obrada i sređivanje arhivskih fondova zahtijeva poznavanje stvaratelja i nje-gova načina upravljanja spisima, od zaprimanja, rada sa spisima i konačna odlaganja spisa. Metodološki gledano, problemi koji su povezani s arhivskim gradivom paradržavnih ustanova RSK-a odnose se na probleme sagledavanja cjelovite strukture uprave RSK-a i identifi kacije pojedinih stvaratelja prema služ-benim glasilima ili arhivskim izvorima, što je bilo uvjetovano učestalim izmjenama i neurednim odno-som spram legislative i uredskoga poslovanja, kao i nastojanja vlasti RSK-a da prati i usklađuju svoje zakone s legislativom Savezne Republike Jugoslavije. Uz navedeno, s arhivističkoga gledišta, neophodna je podrobna razrada historijata stvaratelja. Prilikom sređivanja utvrđena je struktura i red koji omogu-ćuju orijentaciju u gradivu, a razina sređivanja ovisi i o sačuvanosti registraturnih pomagala (kazala, urudžbenih zapisnika). Pri obradi i sređivanju arhivskih fondova potrebno je stvoriti poredak koji tumači cjelinu arhivskoga gradiva promatrajući ga u njegovoj kontekstualnosti i povezujući ga s organizacijskim i funkcionalnim kontekstom u kojemu nastaje. Uz navedeno, neophodna je razrada historijata stvaratelja kako bi se mogao sagledati fond u njegovu kontekstu kao skupu informacija koje proizlaze iz ustroja, funkcija i nadležnosti svakoga stvaratelja.

Protuustavno djelovanje pobunjenih Srba u Hrvatskoj i formiranje paradržavnih tijela vlasti

Da bi se shvatila upravna povijest i povijest stvaratelja fondova „Paradržavnih i paravojnih postrojbi na okupiranom području RH 1990. – 1995.” potrebno je dati pregled nastajanja stvaratelja fondova, a u tome smislu potrebno je dati pregled protuustavnoga djelovanja pobunjenih Srba u Hrvatskoj i formira-nja njihovih paradržavnih tijela vlasti.

U Hrvatskoj su, u skladu s velikosrpskom politikom iz Beograda, 1989., a potom i 1990. organizirani „mitinzi” Srba (iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije), koji su znatno pogoršali srpsko-hrvatske političke odnose. Pogoršanju političkih odnosa i radikalizaciji hrvatskih Srba u smjeru velikosrpske politike dopri-nijela je umnogome i snažna srbijanska propaganda, koja je oživila tradicionalne srpske nacionalističke mitove, a u tome su kontekstu Hrvati bili optuživani za genocid nad Srbima u Drugome svjetskom ratu te za diskriminaciju nad Srbima u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH).2 Srbi u Hrvatskoj već su u veljači 1990. godine osnovali Srpsku demokratsku stranku (SDS).3 U programu te stranke tvrdilo se kako je „regionalna podijeljenost Hrvatske zastarjela” i da to nije „odgovaralo historijskim interesima srpske nacije”. Stranka je predložila novu administrativnu podjelu, što je kasnije preraslo u zahtjev za potpunu autonomiju i potpuno odvajanje od Hrvatske.4

2 Marković, Z. M. Nacija – žrtva i osveta, Srpska strana rata, Trauma i katarza u istorijskom pamćenju. Popović, N. (pr.). Beograd : vlastita naklada, 1996. Str. 650.

3 Đurić, D. – Munjin, B. – Španović, S. Stranke u Hrvatskoj. Zagreb : Radničke novine, 1990. Str. 335.4 HR – Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje: HMDCDR), 2, kut. 6046. Programski ciljevi

Srpske demokratske stranke i rezolucija o Kosovu usvojeni su na osnivačkome skupu u Kninu 17. veljače 1990. godine. Iz


Razvoj višestranačja i demokratizacija društva doveli su do demokratskih izbora u SRH, u travnju i svibnju 1990., na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Nakon višestranačkih izbora i konstituiranja višestranačkoga državnog Sabora 30. svibnja 1990., hrvatske vlasti pokušavale su s predstavnicima Srba u Hrvatskoj postići dogovor o rješenju srpskoga pitanja u Hrvatskoj, što se odno-silo na zakone kojima je Hrvatska osigurala visok stupanj autonomije i zaštite etničkih prava srpskoj manjini u Hrvatskoj. No, hrvatsko-srpski razgovori odvijali su se u izrazito negativnu ozračju, opterećeni huškačkom medijskom kampanjom protiv demokratskih procesa u Hrvatskoj, kao i brojnim inciden-tima srpskih ekstremista i protuhrvatskim mitinzima održanima na područjima gdje je srpsko stanov-ništvo bilo u većini. Treba naglasiti da je velik broj hrvatskih Srba glasao za hrvatske komuniste smatra-jući da bi pobjeda Saveza komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena (SKH-SDP) mogla zaustaviti moguće političke promjene u Hrvatskoj. No, to je promijenila uvjerljiva pobjeda Hrvatske demokratske zajednice na izborima, pa u razdoblju između dvaju izbornih krugova i uspostave višestra-načkoga Sabora RH, SDS zaoštrava političku retoriku. Povećava se također broj incidenata, što je kulmi-niralo nedolaskom zastupnika SDS-a na prvu svečanu sjednicu Sabora RH.5 U općinama u kojima su dobili lokalne izbore, SDS-ovci su konstituirali svoju vlast, a na državnoj razini, zbog njima nepovoljna raspleta, idu na pokušaj opstrukcije uspostave nove demokratske hrvatske vlasti izabrane po istoj demo-kratskoj proceduri. Tako dolazi do prekida političkoga dijaloga vodstva Srba u Hrvatskoj s institucijama hrvatske vlasti i njihovim demokratski izabranim predstavnicima. Na rezultate izbora u Hrvatskoj vojne vlasti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije reagirale su razoružanjem Hrvatske. To je plani-rano i ubrzano provedeno prije nego što je u Hrvatskoj, sukladno rezultatima provedenih izbora, došlo do primopredaje dužnosti i ustrojavanja nove vlasti. Hrvatskoj je oduzeto naoružanje Teritorijalne obrane (TO) i smješteno u skladišta JNA.6

Već u lipnju 1990. započeo je proces protuustavnoga djelovanja i prekrajanja teritorijalno-administra-tivnoga ustrojstva SR Hrvatske, koji su radi promjene granica pokrenuli pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Skupština općine Knin donijela je 27. lipnja 1990. odluku o osnivanju i konstituiranju Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like.7 Istu odluku donose nakon toga i Skupština općine Donji Lapac (28. lipnja 1990.), Skupština općine Obrovac (12. srpnja 1990.), Skupština općine Dvor (17. srpnja 1990.), Skupština općine Vojnić (24. srpnja 1990.), Skupština općine Glina (24. srpnja 1990.) i Skupština općine Kostajnica (19. prosinca 1990.). Skupština općine Gračac utvrdila je 29. lipnja 1990. dogovor o pristupanju Zajed-nici općina Sjeverne Dalmacije i Like, a Skupština općine Benkovac donosi 6. kolovoza 1990. odluku o pristupanju općine Benkovac Zajednici općina Knin. Na općemu „Srpskom saboru” u mjestu Srb, 25. srpnja 1990. usvojena je Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda. Želeći osigurati „legalitet”

programskih ciljeva: „Mislimo da je došlo do deformacije demografske situacije. Regionalna podjela Hrvatske je zastarjela i ne odgovara modernim principima zajedničkog življenja, a pogotovo ne i historijskim interesima srpskog naroda.”

5 Knežević, D. Srpska demokratska stranka od osnivanja do konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora. Časopis za suvre-menu povijest (Zagreb). 43, 1(2011.), str. 7–24.

6 Jović, B. Poslednji dani SFRJ : Izvodi iz dnevnika. Beograd : Politika, Izdavačka delatnost. 1995. Str. 146., dalje: Jović7 Službeni vjesnik općine Drniš, Knin i Šibenik, 12/90.


pobune i „legalitet” novih međusobno nepovezanih „srpskih oblasti”, pobunjeni Srbi pozvali su srpsko stanovništvo u Hrvatskoj na referendumsko izjašnjavanje za stvaranje zasebnih srpskih oblasti. Tako je Srpsko nacionalno vijeće, izvršno tijelo Srpskoga sabora, donijelo odluku da se od 19. kolovoza do 2. rujna 1990. provede „izjašnjavanje srpskog naroda u Republici Hrvatskoj o srpskoj autonomiji”.8

Političke odluke vodstva pobunjenih Srba bile su praćene neredima, razbojstvima, ali i terorističkim djelovanjem srpskih pobunjenika, među kojima su bile i osobe ubačene iz Srbije. Prije stvaranja srpskih autonomnih oblasti došlo je do oružane pobune Srba. Uoči „izjašnjavanja o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj” 17. kolovoza 1990. u sjevernoj Dalmaciji (na području Knina, Benkovca i Obrovca) pobu-njeni Srbi postavili su prepreke na državne prometnice („balvan revolucija”) i proglasili ratno stanje.9 Navedeni događaji mogu se shvatiti kao početak oružane pobune Srba protiv demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj radi stvaranja srpske države na dijelu teritorija Republike Hrvatske i njezina pripajanja jedin-stvenoj srpskoj državi, koja je trebala nastati na većemu dijelu teritorija bivše Jugoslavije.10

Izjašnjavanje (referendum) za srpsku autonomiju u Hrvatskoj održano je 19. kolovoza 1990. godine.11 Podržano je od strane SR Srbije i političkih vlasti iz Beograda. Na temelju plebiscita u pobunjenim opći-nama s većinskim srpskim stanovništvom 30. rujna 1990. proglašena je autonomija srpskoga naroda u Hrvatskoj, koja je službeno, 21. prosinca 1990. godine, proglašena kao Srpska autonomna oblast Krajina. U njoj je vrhovnu izvršnu vlast obnašalo Izvršno vijeće SAO Krajine, dok je zakonodavnu vlast imala Skupština SAO Krajine. Srpska autonomna oblast Krajina statutom je defi nirana kao teritorijalna auto-nomija u sklopu Republike Hrvatske i Federativne Jugoslavije.12 Ubrzo su joj se pridružile i općine s većinskim srpskim stanovništvom (ili znatnom manjinom) izvan područja Dalmacije i Like te mjesne zajednice koje su donosile odluke o izdvajanju iz matičnih općina i priključenju SAO Krajini. Tako su srpske autonomne oblasti proglašene na području od sjeverne Dalmacije do Banovine, zatim kao SAO Zapadna Slavonija i SAO Istočna Slavonija, Zapadni Srijem i Baranja.13

8 Zapisnik 1. sjednice Srpskog nacionalnog vijeća, 31. srpnja, 1991., Knin. U: Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., knj. 2. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007. Str. 56.

9 HR-HMDCDR, 4, kut. 2., Odluka Vlade Republike Srpske Krajine kojom utvrđuju da je rat na području RSK počeo 17. kolovoza 1990., a Zakonom o državnim praznicima Republike Srpske Krajine 17. kolovoza proglašen je „državnim prazni-kom RSK – Danom ustanka srpskog naroda.” Vidi: Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj. nedostaju podatci. Str. 77–81.

10 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj. podatci. Str. 93–99.11 Izjašnjavanje je održano u općinama „Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Srb, Gospić, Titova Korenica, Otočac, Ogulin,

Slunj, Vojnić, Karlovac, Vrginmost, Glina, Dvor, Kostajnica, Petrinja, Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Garešnica, Beli Manastir i Vukovar, te na dijelovima općina Sinj, Drniš, Skradin, Zadar, Duga Resa, Vrbovsko, Sisak, Karlovac, Novska, Nova Gradiška, Kutina, Bjelovar, Virovitica, Podravska Slatina, Orahovica, Našice, Osijek, Vinkovci, Rijeka, Pula, Imotski, Metković i Dubrovnik”. „Izvještaj o provođenju izjašnjavanja srpskog naroda u RH o srpskoj autonomiji”, koji je „Centralna komisija za provođenje izjašnjavanja” sastavila u Srbu 30. rujna 1990., HR-HMDCDR, 2, kut. 359. Vidi: Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj. podatci. Str. 93–96.

12 Statut „Srpske autonomne oblasti Krajina”, Knin, 21. decembra 1990., HR-HMDCDR, 2, kut. 236.13 Valentić, M. Rat protiv Hrvatske 1991. – 1995. : Velikosrpski projekti od ideje do realizacije. Zagreb : Hrvatski institut za

povijest Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje/HMDC DR, 2010. Str. 91. (dalje: Valentić). Dokumenti o izdva-


Poslije svakoga provedenog referenduma pobunjeni Srbi donosili su i „Odluku o odcjepljenju od Republike Hrvatske” i priključenju jednoj od SAO krajina, a te su se „odluke” objavljivale u Srpskome glasniku, svojevrsnim službenim novinama SAO Krajine. Ustavni sud RH spomenutu je odluku Srp-skoga nacionalnog vijeća u Hrvatskoj poništio, kao i sve dotadašnje odluke vodstva pobunjenih Srba koje su donesene s namjerom ugrožavanja cjelovitosti i suvereniteta RH jer nisu bile u skladu s Ustavom SRH iz 1974. godine. Može se zaključiti da je cijeli niz nasilno otetih dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranja autonomnih oblasti nedvojbeno svjedočio o početku provođenja velikosrpskoga projekta, tj. želje da svi Srbi žive u jednoj državi.14

Izjašnjavanje srpskoga naroda o autonomiji provedeno je i na području općina Beli Manastir i Vuko-var, kao i u dijelovima općina Osijek i Vinkovci. Sredinom veljače 1991. najavljeno je održavanje referen-duma o izdvajanju jedanaest sela s većinskim srpskim stanovništvom iz općine Vinkovci i njihovo pripa-janje općini Vukovar radi objedinjavanja srpskoga stanovništva na tome području. U Šidskim Banov-cima 7. siječnja 1991. osnovano je Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema (SNV SBZS). To je tijelo donijelo 26. veljače 1991. „Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavo-nije, Baranje i zapadnoga Srema”.15 U Deklaraciji se navodi da „suverena srpska autonomija Slavonije, Baranje i zapadnoga Srema postoji i deluje u sastavu sadašnje Republike Hrvatske samo pod uslovom da Jugoslavija postoji kao savezna država. Ukoliko takva Jugoslavija prestane da postoji ili se preobrazi u skup samostalnih država, ova autonomija nastavit će da postoji kao dio matične države srpskog naroda.”16

Krajem svibnja 1991. proglašen je zakon kojim je Izvršno vijeće SAO Krajine preimenovano u Vladu SAO Krajine, pod čijom su se ingerencijom nalazile isključivo općine sa srpskom većinom na području sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije. U Okučanima je zatim, u kolovozu 1991. godine, proglašena SAO Zapadna Slavonija, s Oblasnim vijećem, kao izvršnim, i Narodnom skupštinom, kao zakonodavnim tijelom. U Srpskoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, koja se također odcijepila od Republike Hrvatske, od rujna 1991. do 26. veljače 1992. godine djeluje, neovisno od vlade u Kninu, Vlada Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, a zakonodavnu vlast obavljala je Velika narodna skupština Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem. Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine SAO Krajine u Kninu, 19. prosinca 1991. godine, proglašena je Republika Srpska Krajina i usvojen njezin ustav, te su ubrzo nakon toga skupštine SAO Zapadne Slavonije i Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem donijele odluku o ulasku u sastav RSK-a. Odluka o proglašenju Republike Srpske Krajine donesena 19. prosinca 1991. u Kninu, kojom se ujedinjuju srpske autonomne oblasti i srpske oblasti, bila je vrhunac

janju hrvatskoga teritorija i njegova referendumskoga uključivanja u srpske autonomne oblasti objavljeni su u: Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Dokumenti, knjiga 2, Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.–1991.). Rupić, M. (ur.). Zagreb : Hrvatski institut za povijest Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje/Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.

14 „Izvješće u povodu inicijative Vlade Republike Hrvatske, klasa: 004-01/02-02/12, ur. broj: 5030109-02-2 od 10. listopada 2002. godine”, Ustavni sud Republike Hrvatske (predsjednik Suda, dr. sc. Smiljko Sokol), broj: U-X-2271/2002, Zagreb, 12. studenoga 2002.

15 Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, 1/91.16 Isto.


protuustavnoga djelovanja Srba u Hrvatskoj, odnosno procesa izdvajanja dijela teritorija RH i proglaše-nja srpske paradržave na teritoriju Republike Hrvatske. Amandmanom I. na Ustav RSK, proglašenim 26. veljače 1992., određeno je da „teritoriju RSK čine srpske oblasti: Krajina, Slavonija, Baranja, Zapadni Srem i Zapadna Slavonija.”17 Na temelju spomenuta Ustava RSK-a od 1992. do 1995. donesen je niz novih zakona kojima se ustrojavao sustav vlasti i obrane.

Upravno-teritorijalna podjela RSK-aNa prvoj zajedničkoj sjednici Skupštine RSK-a (kojoj su, prvi put od osnutka RSK-a, prisustvovali

zastupnici iz dotadašnjih skupština SAO Krajine, SAO Zapadne Slavonije i Srpske oblasti Slavonije, Bara-nje i Zapadnoga Srema), 26. je veljače 1992. godine u Borovu Selu konstituirana prva zajednička Vlada RSK. Zadjelovanja RSK-a do 5. kolovoza 1995. djelovalo je pet sastava Vlade (prva Vlada RSK 19. prosi-nac 1992. – 26. veljače 1992., predsjednik Milan Babić, u veljači 1992. zamijenio ga je Risto Matković;18 druga Vlada 26. veljače 1992. – 20. travanj 1993., predsjednik Zdravko Zečević;19 treća Vlada 20. travanj 1993. – 21. travanj 1994., predsjednik Đorđe Bjegović;20 četvrta Vlada 21. travnja 1994. – 28. svibnja 1995., predsjednik Borislav Mikelić;21 peta Vlada 27. srpnja 1995. – 5. kolovoza 1995., predsjednik Milan Babić).22 U Vladi RSK djelovalo je petnaest ministarstava23, a nakon što je 21. ožujka 1992. godine done-sen Zakon o ministarstvima u Vladi RSK24, Vlada je prošla kroz izvjesne promjene te je tako od postoje-ćih petnaest ministarstava formirano sedamnaest raspodjelom resora već postojećih ministarstva.25 Dje-lokrug nadležnosti Vlade RSK kao najvišega tijela izvršne vlasti paradržave RSK-a od 1991. do 1995. određen je Zakonom o Vladi Republike Srpske Krajine iz 1992. te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Republike Srpske Krajine iz 1994. Djelokrug rada Vlade odnosio se na izvršavanje

17 Amandmani I. do VI. na Ustav Republike Srpske Krajine od 26. februara 1992. U: Službeni glasnik Republike Srpske Kra-jine, 2/92..

18 Srpske novine 5–6/92, str. 2.19 Službeni glasnik RSK, 2/92, str. 13.20 Službeni glasnik RSK 3/93, str. 208–209. 21 Službeni glasnik RSK 8/94, Krajina magazin 5/95, str. 6.22 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj. podatci. Str. 585–590.23 Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo inostranih poslova, Ministarstvo fi nansija, Ministarstvo

pravosuđa i uprave, Ministarstvo industrije i ekonomskoga razvoja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede, turizma i trgovine, Ministarstvo elektroprivrede i energetike, Ministarstvo prometa i veza, Ministarstvo za urbanizam, stam-beno-komunalne poslove i građevinarstvo, Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo prosvjete, kulture i fi zičke kulture, Mini-starstvo zdravstva, socijalnoga rada i socijalne politike, Ministarstvo informisanja, Ministarstvo vjera.

24 Službeni glasnik RSK (Knin) 3/92., str. 27–31.25 Isto; Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo fi nancija, Mini-

starstvo trgovine i turizma, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Mini-starstvo zdravlja i zdravstvenoga osiguranja, Ministarstvo informiranja, Ministarstvo za ekonomske odnose, privredni razvoj i industriju, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo kulture i vjera, Ministarstvo fi zičke kulture i sporta, Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevinarsto, Ministarstvo za promet i veze, Ministarstvo energetike i rudar-stva, Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja.


zakona, donošenja uredbi, odluka i drugih akta za izvršavanje zakona te utvrđivanja rada ministarstava i drugih tijela uprave. Vlada RSK prestala je djelovati 5. kolovoza 1995. kada su hrvatske postrojbe u sklopu vojno-redarstvene operacije Oluja oslobodile njezino dotadašnje upravno sjedište Knin.

Arhivski fond „Vlada RSK” sadržava dokumentaciju povezanu s djelovanjem Vlade RSK i njezinih institucija, zapisnike pojedinih sjednica Vlade s odlukama i rješenjima koja su pritom donesena. Gradivo u fondu odnosi se i na brojne zapisnike, rješenja, odluke, uredbe, pravilnike, nacrte i prijedloge zakona, koje daju prikaz organizacije vlasti na području RSK-a u razdoblju od 1991. do 1995. Gradivo nastalo radom ministarstava Vlade RSK u razdoblju od 1991. do 1995. zbog svoje fragmentarne sačuvanosti sređeno je kao zaseban podfond u sklopu fonda „Vlada RSK” s ukupno petnaest serija (osim Ministarstva obrane i Ministarstva unutrašnjih poslova RSK-a, koji su sređeni kao samostalni, izdvojeni arhivski fon-dovi zbog znatno veće količine i cjelovitosti arhivskoga gradiva). U sklopu Vlade RSK djelovale su i pojedine stručne komisije i komiteti koje je osnovala Vlada RSK, te su spisi nastali njihovim djelovanjem također podijeljene u četiri podserije.

U ustroju vlasti Skupština RSK bila je najviše zakonodavno tijelo, a za svoj rad bili su joj odgovorni Vlada RSK i Predsjednik republike. Skupštini RSK-a je prema odredbama Ustava RSK-a iz prosinca 1991. godine pripadala ustavotvorna i zakonodavna vlast, a odlučivala je o promjeni Ustava, donošenju zakona, utvrđivanju prijedloga odluke o promjeni granica RSK-a, utvrđivanju teritorijalne organizacije u RSK-u. Skupština je birala i razrješavala predsjednika i potpredsjednika Skupštine, prvoga ministra i ministre u Vladi, predsjednika i sudce Ustavnoga suda, Vrhovnoga suda i drugih sudova, javnih tužitelja i guvernera Narodne banke.26

Prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji RSK-a i lokalnoj upravi od 21. ožujka 1992. određeno je da teritorijalnu organizaciju čine općine, kao tijela lokalne uprave, i tri srpske oblasti: Krajina (bivša SAO Krajina), Zapadna Slavonija i Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Općinska uprava dijelila se na općin-sku skupštinu i izvršno vijeće (Izvršni savjet) općine, a uglavnom je bilo riječ o općinama koje su posto-jale i prije rata. U Dalmaciji su postojale općine Knin (koji je ujedno bio i glavni grad RSK-a), Benkovac, Drniš, Obrovac. U travnju 1993. osnovana je i Srpska općina Zadar.27 U Lici su postojale općine Kore-nica, Donji Lapac, Gračac i Plaški. Sredinom 1994. osnovana je i općina Vrhovine od dotadašnje Zajed-nice mjesnih zajednica Vrhovine, koja je djelovala u sklopu općine Korenica. Na Kordunu su postojale općine Slunj, Vojnić, Vrginmost i Krnjak. Općina Krnjak nastala je iz dijelova predratne općine Karlovac, koju su 1991. zauzeli Srbi. Prvobitno je u Krnjaku djelovalo Ratno predsjedništvo i općinska tijela srpske

26 Službeni glasnik Republike Srpske Krajine 2/92, str. 1.27 Osnivačka skupština Srpske općine Zadar održana je 16. travnja 1993. u Kninu. Ona je trebala predstavljati Srbe koji su

izbjegli iz grada Zadra, kao i one koji su početkom 1993., nakon hrvatske vojne akcije Maslenica, napustili svoje domove u zadarskome zaleđu. Za gradonačelnika srpskoga Zadra izabran je politolog Mladen Kalapać. Srpska općina Zadar uputila je molbu talijanskomu veleposlanstvu u Beogradu da sudjeluje u „rješavanju pitanja grada Zadra”. Vlada RSK 17. veljače 1994. donijela je odluku o imenovanju Izvršnoga savjeta srpske općine Zadar pod predsjedanjem Kalapaća. Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj, 1990.-1995. Zagreb : izdavač, 2005. Str. 173.Vidi: Službeni glasnih RSK (Knin)2/94, str. 55.


Skupštine općine Karlovac, u koja su ušli srpski zastupnici koji su prije rata izabrani u Skupštinu općine Karlovac. Naknadno je to područje preimenovano u općinu Krnjak. Na Baniji su postojale općine Petri-nja, Glina, Kostajnica, Dvor na Uni i Sisak-Caprag. U zapadnoj Slavoniji bile su općine Okučani (novofor-mirana od „srpskoga istorijskog i etničkog prostora Novske i Nove Gradiške”), Pakrac („čija je površina delom na teritoriji Hrvatske”).28 Postojale su i srpske općine Grubišno Polje, Daruvar i Podravska Slatina, koje se nalaze „na teritoriji koja je pod kontrolom hrvatske vlasti.” U istočnoj Slavoniji, Baranji i zapad-nome Srijemu djelovale su općine Vukovar, Beli Manastir, Tenja, Dalj i Mirkovci. Statut Srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnoga Srijema proglašen je 4. travnja 1992. Kao tijela vlasti u oblasti određeni su: Velika narodna skupština (Oblasna skupština) i Oblasno vijeće (Vlada oblasti). Statut Srpske oblasti Zapadna Slavonija proglašen je 18. travnja 1992. u Okučanima. Kao tijela uprave navedeni su Narodna skupština i Oblasno vijeće. Vladi RSK kao tijelu izvršne vlasti bile su podređene izravno općinske uprave (izvršni savjeti općina) na području sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije. Za razliku od toga, za srpske oblasti u zapadnoj i istočnoj Slavoniji postojale su oblasne vlade, odnosno oblasna vijeća, koja su bila podređena Vladi RSK u Kninu. Istovremeno su općine u Srpskoj oblasti Zapadna Slavonija bile podređene Oblasnomu vijeću te oblasti, a općine u Srpskoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem bile su podređene Oblasnomu vijeću te oblasti.

Prema Zakonu o odbrani RSK od 21. ožujka 1992. djelokrug rada i obim poslova Ministarstva obrane kao resornoga tijela Vlade RSK nadležnoga za poslove obrane, odnosio se na poslove vojne obveze i vojne mobilizacije, kao i mobilizaciju državnih organa, jedinica i štabova civilne zaštite. Ministarstvo obrane djelovalo je preko svojih područnih uprava za obranu. Postojale su uprave Ministarstva obrane za: sjevernu Dalmaciju (sjedište u Kninu), Liku (sjedište u Korenici), Baniju (sjedište u Petrinji), Kordun (sjedište u Vojniću), zapadnu Slavoniju (sjedište u Okučanima), istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (sjedište u Erdutu). Upravama su bila podređena općinska „odjeljenja za obranu”, odnosno u manjim općinama postojali su „odsjeci za obranu”. Uprave za obranu i njima podređena odjeljenja za obranu u prvome su redu bila su zadužena za popunjavanje Srpske vojske Krajine ljudstvom, odnosno za regrutaciju i mobilizaciju. Gradivo fonda Ministarstva obrane RSK-a sadržava dokumentaciju koja se odnosi na poslove mobilizacije i regrutacije, ratne sistematizacije, poslove povezane s dobrovoljcima iz Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske. U spisima se nalaze i mjesečni izvještaji o radu uprava, izvještaji Ministarstvu obrane o izvršenoj mobilizaciji, dokumenti Ministarstva obrane poslani upravama s obavijestima i upitima o provedenoj ili planiranoj mobilizaciji, uputstva o postupanju, ratna sistemati-zacija, uredba sa zakonskom snagom teritorijalnoj nadležnosti sudova i izvještaji. Fond Ministarstva odbrane RSK-a sređen je, a uprave Ministarstva također su formirane kao zasebni fondovi, ali njihovo sređivanje još traje.

Na sjednici Izvršnoga vijeća SAO Krajine, održanoj 4. siječnja 1991. godine u Kninu, odlukom o osni-vanju Sekretarijata unutrašnjih poslova SAO Krajine, kao jedinoga tijela koje na području Krajine obav-

28 Barić, N. Shematizam glavnih institucija „Republike Srpske Krajine” (RSK), 1990.–1995. (rad u rukopisu).


lja unutarnje i poslove javne sigurnosti, i imenovanjem sekretara za unutrašnje poslove SAO Krajine, formiraju se policijske institucije pobunjenih Srba na okupiranome području.29 Navedenom odlukom, Knin je određen kao sjedište SUP-a SAO Krajine, a u sastav Sekretarijata ušle su milicijske stanice Ben-kovac, Donji Lapac, Dvor na Uni, Gračac, Glina, Kostajnica, Obrovac, Titova Korenica, Vojnić i Knin. Odlučeno je da na području SAO Krajine prestaje nadležnost MUP-a RH. Izvršno vijeće SAO Krajine na sjednici održanoj 19. siječnja 1991. donosi Uredbu o unutrašnjoj organizaciji i radu SUP-a SAO Krajine, po kojoj on obavlja poslove državne sigurnosti, poslove javne sigurnosti i ostale unutarnje poslove. Po istoj uredbi, u svakoj općini Krajine trebala je djelovati Stanica javne bezbjednosti (SJB), a poslove SJB-a u Kninu obavljao je sam Sekretarijat.30

• Skupština SAO Krajine 29. svibnja 1991. donijela je ukaz o proglašavanju Ustavnoga zakona SAO Krajine i odluku o formiranju jedinica za specijalne namjene MUP-a SAO Krajine. Jedinica za specijalne namjene trebala je braniti teritorijalni integritet Krajine i osigurati njezine objekte i ustanove. Specijalne jedinice dobile su naziv Milicija Krajine i bile su podređene Ministarstvu obrane SAO Krajine. Uvidom u arhivsko gradivo može se zaključiti da je većina uspostavljenih SJB-a tijekom 1991. godine u svojemu sastavu imala jedinicu za specijalne (posebne) namjene, pa tako i SJB Knin. Potrebno je istaknuti da se SUP SAO Krajine tijekom 1991. većinom svojih orga-nizacijskih i ljudskih potencijala koristio u borbama s hrvatskim oružanim snagama, a samo dije-lom za održavanje javnoga reda i mira kao glavnoga policijskog zadatka. To potvrđuje i naredba predsjednika Vlade SAO Krajine od 9. listopada 1991., kojom se naređuje da sve krajinske jedi-nice policije u planiranju i izvršavanju borbenih zadataka budu podređene nadležnim zapovjed-nicima Teritorijalne obrane.31

Nova organizacija tijela unutrašnjih poslova RSK-a napravljena je nakon potpisivanja Vanceova mirovnoga plana, u siječnju 1992.32 Djelokrug rada Ministarstva unutarnjih poslova RSK-a određen je

29 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj. podatci. Str. 105.30 Uredba o unutrašnjoj organizaciji rada Sekretarijata za unutrašnje poslove, Izvršno vijeće SAO Krajine, Broj: 09/91-1, Knin,

19. 1. 1991. godine, Državni arhiv Sisak, Sabirni centar Petrinja, Skupština općine Dvor, kut. 2.31 Isto, str. 343–344.32 U Sarajevu su 2. siječnja 1992. uz posredovanje Cyrusa Vancea, osobnoga izaslanika glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda

(UN), predstavnici Republike Hrvatske i JNA potpisali sporazum o potpunom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj. Spora-zum se temeljio na dogovoru o deblokadi vojarni JNA i povlačenju JNA iz Hrvatske te primjeni mirovnoga plana UN-a (predviđao je dolazak mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku), koji su 23. studenoga 1991. u Ženevi potpisali Predsjednik Hrvat-ske Franjo Tuđman, predsjednik Srbije Slobodan Milošević i general JNA Veljko Kadijević, uz posredovanje predstavnika UN-a Cyrusa Vancea i Europske Zajednice (EZ) lorda Petera Carringtona. Stupanjem na snagu Sarajevskoga primirja 3. siječnja 1992. u Hrvatskoj su prestala veća ratna djelovanja. Primjenom Vanceova plana (od 3. siječnja 1992.) započinje i razdoblje aktivnije međunarodne političke i vojne nazočnosti u Hrvatskoj, što je, doduše, utjecala na relativno smirivanje prilika, ali ne i na postizanje trajnoga i pravednoga političkog rješenja. To je razdoblje prisutnosti zaštitnih snaga Ujedinje-nih naroda (United Nations Protecion Forces UNPROFOR-a) i operacija Ujedinjenih naroda za obnovu povjerenja u Hrvat-skoj (United Nations Confi dence Restoration Operation in Croatia UNCRO-a) od proljeća 1992. do svibnja, odnosno kolo-voza 1995. godine. Holjevac Tuković, A.:Hrvatski istok kroz djelovanje mirovnih misija Ujedinjenih naroda u Domovin-


Zakonom o unutrašnjim poslovima od 26. veljače 1992. Kao područne unutrašnje organizacijske jedi-nice Ministarstva, podređeni su mu bili oblasni centri bezbjednosti u Kninu za područje Sjeverne Dal-macije i Like, u Glini za područje Banije i Korduna, u Pakracu (s privremenim sjedištem u Okučanima) za područje zapadne Slavonije, u Vukovaru (s privremenim sjedištem u Dalju) za područje istočne Sla-vonije i zapadnoga Srijema te u Belome Manastiru za područje Baranje. Zakonom o izmenama i dopu-nama Zakona o unutrašnjim poslovima oblasni centri bezbjednosti preimenovani su u sekretarijate unu-trašnjih poslova, te se povećao i njihov broj. Formirani su: Sekretarijat unutrašnjih poslova Knin za područje sjeverne Dalmacije, Sekretarijat unutrašnjih poslova Korenica za područje Like, Sekretarijat unutrašnjih poslova Glina za područje Banije, Sekretarijat unutrašnjih poslova Vojnić za područje Korduna, Sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac (sa sjedištem u Okučanima) za područje zapadne Sla-vonije, Sekretarijat unutrašnjih poslova Vukovar (s privremenim sjedištem u Dalju) za područje istočne Slavonije i zapadnoga Srijema te Sekretarijat unutrašnjih poslova Beli Manastir za područje Baranje. Ministarstvo unutrašnjih poslova u svojoj je nadležnosti obavljalo poslove zaštite sigurnosti suverenosti, nezavisnosti i teritorijalne cjelokupnosti RSK-a. Prema djelokrugu i organizaciji u sklopu MUP-a trebale su djelovati i Posebne jedinice milicije (PJM) „za borbu protiv terorizma i obezbeđenje”. Fond sadržava naredbe, službene bilješke, zapisnike, izvještaje o radu, izvještaje s terena, odobrenja za nesmetani ulazak i boravak na području RSK-a, odobrenja za napuštanje područja RSK-a, spise povezane s UNPROFOR-om, saznanja o aktivnostima HV-a, spise o školovanju pripadnika MUP-a RSK-a i osobne spise. Kao pod-fonovi Ministarstva strukturirane su posebne jedinice milicije, iako njihovo sređivanje nije završeno.

U travnju 1993. uvedena je institucija Vrhovnoga savjeta obrane RSK-a. U sastavu ovoga tijela bili su predsjednik RSK-a, predsjednik Vlade, ministar obrane, ministar unutrašnjih poslova i komandant Glavnoga štaba Srpske vojske Krajine (SVK). To tijelo trebalo je utvrditi stanje neposredne ratne opasno-sti i proglasiti ratno stanje, ako to ne može učiniti Skupština RSK-a. Osim toga, Vrhovni savjet obrane donosio je i odluke o pripravnosti, mobilizaciji i upotrebi SVK-a. Fond sadržava dokumente koji se odnose na procjenu sigurnosne i vojne sigurnosti RSK-a, kao i planove za ratna djelovanja. Fond je još u postupku sređivanja.

Ustroj pravosudnoga sustava u RSK-u bio je pod resornim Ministarstvom pravosuđa i uprave RSK-a. Na temelju Zakona o sudovima33 organizirana je sudska vlast u RSK-u. Sudovi su organizirani kao sudovi opće nadležnosti i privredni sudovi. Sudovi opće nadležnosti bili su: općinski sudovi, okružni i Vrhovni sud RSK-a, zatim privredni sudovi i Viši privredni sud. Općinski sudovi bili su osnivani na teritoriju jedne ili više općina, dok su se okružni sudovi osnivali za područje dvaju općinskih sudova ili više njih. Privredni su osnivani za teritorij više općina, a Viši privredni sud za teritorij RSK-a. Vrhovni je sud bio najviši sud u RSK-u. Općinski su sudovi bili u Kninu, Vukovaru, Belome Manastiru, Pakracu, Benkovcu, Obrovcu, Gračacu, Korenici, Kostajnici, Okučanima, Vojniću, Vrginmostu, Glini, Petrinji, Dvoru na Uni

skom ratu. U: Hrvatski istok u Domovinskog rata-iskustva, spoznaje i posljedice. Miljenko Brekalo (ur.), Zbornik Instituta Ivo Pilar, knjiga 48. Zagreb : Institut Ivo Pilar, 2015. Str. 121–141.

33 Službeni glasnik RSK 4/92.


i Donjemu Lapcu. Okružni sudovi bili su u Kninu, Belome Manastiru, Pakracu i Glini, a Vrhovni sud u Kninu. Privredni sudovi nisu bili osnovani kao zasebni, nego su djelovali kao privredni odjeli unutar okružnih sudova. Tužiteljstva su se sa svojim tijelima osnovala kao općinska sjedišta u Vukovaru, Belome Manastiru, Kninu, Benkovcu, Korenici, Glini, Okučanima; i kao okružna sjedišta u Belome Manastiru, Kninu i Glini. Republički sud osnovan je u Kninu, a u većim općinskim mjestima osnovano je 14 sudova za prekršaje.

Prema prikazanoj organizaciji paradržavnih tijela vlasti i uprave na okupiranome području Hrvatske 1990. – 1995. formirani su arhivski fondovi, koji su pohranjeni u Hrvatskome memorijalno-dokumenta-cijskome centru Domovinskoga rata. Kao što je i ranije spomenuto, fondovi su još u postupku sređivanja, no struktura je fondova formirana prema upravnoj strukturi RSK-a. Postavljena struktura umnogome olakšava postupak daljnjega sređivanja, formiranja fondova, podfondova i serija, što je i prikazano u priloženome popisu fondova. Priloženi popis fondova, koji se odnose na državne arhive u Hrvatskoj, izrađen je na osnovi Pregleda arhivskih fondova i zbirki u Republici Hrvatskoj i Nacionalnoga arhivskog informacijskog sustava.

Treba napomenuti da je HMDCDR u sklopu svoje iz davačke djelatnosti predstavio prikupljeno gra-divo, odnosno nastojao je da ono, sukladno Zakonu o arhivskome gradivu, bude što dostupnije istraži-vačima i cjelokupnoj javnosti. Upravo zbog toga Centar je pokrenuo seriju zbornika dokumenata pod naslovom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – Dokumenti. Uz te, spomenute serije, odnosno objavljivanjem dokumenata „srpske” strane iz toga razdoblja, Centar želi upoznati javnost s gradivom Republike Srpske Krajine, ali i s ulogom i odgovornošću jugoslavenskoga, srbijanskoga i crno-gorskoga vodstva te s ulogom Oružanih snaga SFRJ-a, napose JNA (i kasnije Vojske Jugoslavije) u doga-đajima u Hrvatskoj od 1990. do 1995., odnosno s događajima pobune Srba u Hrvatskoj, agresijom Oru-žanih snaga SFRJ-a i srpskih paravojnih formacija na Republiku Hrvatsku, okupacije trećine teritorija Republike Hrvatske te nastojanjem da se taj teritorij ujedini u jedinstvenu, veliku srpsku državu itd. Posebno se objavljuju dokumenti vojne provenijencije, nastali djelovanjem Jugoslavenske narodne armije (Vojske Jugoslavije) i paravojnih postrojbi pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj, a posebno dokumenti paradržavnih tijela vlasti, političkih stranaka i ostalih civilnih ustanova koje su pobunjenici osnivali. Dosad je tiskano osamnaest knjiga iz navedene serije. Parna izdanja odnose se na rad civilnih ustanova, dok se neparna izdanja odnose na dokumente vojne provenijencije. Dosad je objavljeno 4121 dokument, a od toga broja 1484 odnosi se na dokumente civilne provenijencije.

Radi što bolja razumijevanja događaja u Republici Hrvatskoj početkom 90-ih godina prošloga stojeća i u cilju što cjelovitija prikaza agresije na Hrvatsku, Centar je nastojao da se zbornici dokumenata vojne i političke provenijencije međusobno kronološki prate jer jedni s drugima čine nedjeljivu cjelinu. Gra-divo je bilo objavljivano kronološkim slijedom s potrebnim znanstvenim aparatom. Svi dokumenti nave-deni u zbirkama prepisani su, a originali dokumenata ili njihove preslike u posjedu su Centra. Prilikom prijepisa dokumenata izvršene su nužne transkripcije radi njihove bolje čitljivosti. Veći zahvati u tekstu naznačeni su stavljanjem teksta u uglatu zagradu.


ZaključakArhivski fondovi srpske provenijencije izvorno su gradivo koje je primarni historiografski izvor pri

proučavanju Domovinskoga rata. Kao što je i navedeno, arhivski fondovi nisu cjeloviti niti su pohranjeni u jednoj ustanovi, no arhivistička obrada i izrada obavijesnih pomagala omogućit će njihovo lakše pretraži-vanje i korištenje. Izdavanja izvora, koje je pokrenuo Centar, od velike su pomoći istraživačima jer im umnogome olakšava dostupnost, pretraživanje i korištenje gradivom. Treba napomenuti da je gradivo koje se odnosi na područje okupiranoga hrvatskog Podunavlja sačuvano u znatno manju obimu, što se vidi u priloženome popisu, jer je tijekom procesa mirne reintegracije gradivo ili uništeno ili odvezeno u Srbiju.

Fondovi u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata:

A. UPRAVA

HR-HMDCDR-3, Skupština „Republike Srpske Krajine” (od 1991. do 1995.), 10 kutijaHR-HMDCDR-4, Vlada „Republike Srpske Krajine” (od 1991. do 1995.), 45 kutija

HR-HMDCDR-04/4-1, Komisije za razmjenu zarobljenika Vlade „RSK”, 1 kutijaHR-HMDCDR-04/4-2, Komisije za humanitarna pitanja Vlade „RSK”, (1994.), 1 kutijaHR-HMDCDR-04/4-3, Komisije za popis i procjenu ratne štete „RSK”, (1994. – 1995.), 1 kutijaHR-HMDCDR-04/4-4, Državni komitet „RSK” za suradnju s UNPROFOR-om, (1992. – 1993.), 1

kutijaHR-HMDCDR-04-01/1, Ministarstvo inostranih poslova „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/2, Ministarstvo fi nansija „RSK” 1991. – 1995.,1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/3, Ministarstvo pravosuđa i uprave „RSK” 1991. – 1995., 5 kutijaHR-HMDCDR-04-01/4, Ministarstvo za ekonomske odnose, privredni razvoj i industriju „RSK”

1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/5, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede „RSK” 1991. –

1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/6, Ministarstvo energetike i rudarstva „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/7, Ministarstvo za saobraćaj i veze „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/8, Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevi-

narstvo „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/9, Ministarstvo prosvjete, kulture i fi zičke kulture HR-HMDCDR-04-01/10, Ministarstvo prosvjete „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/11, Ministarstvo kulture i vjera „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/12, Ministarstvo fi zičke kulture i sporta „RSK” 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/13, Ministarstvo zdravstva i zdravstvenoga osiguranja „RSK” 1991. –

1995., 1 kutija


HR-HMDCDR-04-01/14, Ministarstvo informisanja „RSK” 1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-04-01/15, Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja „RSK” 1991. – 1995.,

1 kutijaHR-HMDCDR-04-01/16, Ministarstvo trgovine i turizma „RSK” 1991. – 1995., 1 kutija

HR-HMDCDR-5, Ministarstvo odbrane „RSK” 1991. – 1995., 24 kutijeHR-HMDCDR-19, Ministarstvo odbrane „RSK” – Uprava zapadna Slavonija 1991. – 1995., (16 arhiv-

skih kutija, 15 drvenih kutija, 2 knjige) 4,30 d/mHR-HMDCDR-28, Ministarstvo odbrane „ RSK” – Uprava sjeverna Dalmacija 1991. – 1995., 11

kutija.HR-HMDCDR-35, Ministarstvo odbrane “RSK” – Uprava istočna Slavonije, Baranje i zapadni Srem

1991. – 1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-73, Ministarstvo odbrane „RSK” – Uprava Lika 1991. – 1995., 19 kutijaHR-HMDCDR-74, Ministarstvo odbrane „RSK” – Uprava Banija 1991. – 1995., 4 kutijaHR-HMDCDR-75, Ministarstvo odbrane „RSK” – Uprava Kordun 1991. – 1995., 2 kutijaHR-HMDCDR-20, Ministarstvo unutrašnjih poslova „RSK” 1991. -– 1995., 4 knjige i 38 kutija

HR-HMDCDR-20/1, Posebne jedinice milicije (PJM) Banija 1991. – 1995., 4 kutijeHR-HMDCDR-20/2, Posebne jedinice milicije (PJM) Benkovac 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-20/3, Posebne jedinice milicije (PJM) Bunić 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-20/4, Posebne jedinice milicije (PJM) Gračac 1991. – 1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-20/5, Posebne jedinice milicije (PJM) Korenica1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-20/6, Posebna jedinica milicije (PJM) Plaški1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-20/7, Posebna jedinica milicije (PJM) Vojnić 1991. – 1995., 5 kutijaHR-HMDCDR-20/8, Posebna jedinica milicije (PJM) Vrginmost 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-20/9, Posebne jedinice milicije (PJM) Vrhovine1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-20/10, Posebne jedinice milicije (PJM) zapadna Slavonija 1991. – 1995., 1 kutija

HR-HMDCDR-41, Sekretarijat za unutrašnje poslove Beli Manastir 1991. – 1997., 6 kutijaHR-HMDCDR-76, Sekretarijat za unutrašnje poslove Glina 1991. – 1995., 21 kutija

HR-HMDCDR-76/1, Stanica javne bezbjednosti (SJB) Dvor na Uni 1992. – 1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-76/2, Stanica javne bezbjednosti (SJB) Glina 1992. – 1995., 48 kutijaHR-HMDCDR-76/3, Stanica javne bezbjednosti (SJB) Kostajnica 1992.– 1995., 2 kutije

HR-HMDCDR-76/3/1, Stanica milicije DubicaHR-HMDCDR-76/4, Stanica javne bezbjednosti (SJB) Petrinja 1992. – 1995., 3 kutije

HR-HMDCDR-23, Sekretarijat za unutrašnje poslove Knin 1991. – 1995., 49 kutijaHR-HMDCDR-31, Sekretarijat za unutrašnje poslove Korenica 1991. – 1995., 4 kutije


HR-HMDCDR-10, Sekretarijat za unutrašnje poslove Okučani 1991. – 1995., 115 kutijaHR-HMDCDR-77, Sekretarijat za unutarnje poslove Vojnić 1991. – 1995., 30 kutija

HR-HMDCDR-77/1 Stanica javne bezbjednosti (SJB) Slunj 1992. – 1995., 6 kutijaHR-HMDCDR-37, Sekretarijat za unutarnje poslove Vukovar 1991. – 1995, 13 kutija, 3 knjige HR-HMDCDR-14, Skupština općine Zajednica općina Sjeverna Dalmacija i Lika 1990. – 1991. /Srp-

ska autonomna oblast Krajina – SAO Krajina/ 4 kutijeHR-HMDCDR-14/1, Skupština općine Benkovac SAO Krajina 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/2, Skupština općina Donji Lapac SAO Krajina1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/3, Skupština općine Drniš SAO Krajina1991. – 1995., 9 kutijaHR-HMDCDR-14/4, Skupština općine Dvor na Uni SAO Krajina1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-14/5, Skupština općine Glina SAO Krajina1991. – 1995., 18 kutijaHR-HMDCDR-14/6, Skupština općine Gračac SAO Krajina1991. – 1995., 10 kutijaHR-HMDCDR-14/7, Skupština općine Knin SAO Krajina 1991. – 1995., 7 kutijaHR-HMDCDR-14/8, Skupština općina Korenica SAO Krajina 1991. – 1995., 4 kutijeHR-HMDCDR-14/9, Skupština općina Kostajnica SAO Krajina, 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/10, Skupština općina Krnjak SAO Krajina 1991. – 1995., 2 kutijaHR-HMDCDR-14/11, Skupština općina Obrovac SAO Krajina 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/12, Skupština općina Petrinja SAO Krajina 1991. – 1995., 13 kutijaHR-HMDCDR-14/13, Skupština općina Plaški SAO Krajina 1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-14/14, Skupština općine Sisak-Caprag SAO Krajina1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-14/15, Skupština općine Slunj SAO Krajina1991. – 1995., 6 kutijaHR-HMDCDR-14/16, Skupština općine Teslingrad SAO Krajina1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/17, Skupština općina Vojnić SAO Krajina 1991. – 1995.,1 kutijaHR-HMDCDR-14/18, Skupština općina Vrginmost SAO Krajina1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-14/19, Skupština općina Vrhovine SAO Krajina1991. – 1995., 6 kutija

HR-HMDCDR-15, Srpska oblast Zapadna Slavonija – Skupština općine Pakrac 1991. – 1995., 26 kutija

HR-HMDCDR-27, Vrhovni savet obrane „RSK” 1993. – 1995., 4 kutije

B. PRAVOSUĐE

HR-HMDCDR-29, Vrhovni sud „RSK”, 17 registratoraHR-HMDCDR-36, Okružni sud Knin 1992. – 1995. 57 kutija i 14 knjiga

HR-HMDCDR-36/1, Općinski sud Knin 1991. – 1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-36/2, Općinski sud Gračac 1990., 1 kutijaHR-HMDCDR-36/3, Općinski sud Korenica 1992., 2 kutije HR-HMDCDR-36/4, Općinski sud Benkovac 1991./1995., 2 kutije


HR-HMDCDR-78, Okružni sud u Glini 1991./1995., 5 kutijaHR-HMDCDR-78/1, Općinski sud Glina 1991./1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-78/1, Općinski sud Okučani 1991./1995., 1 kutijaHR-HMDCDR-78/1, Općinski sud Vojnić 1991./1995., 1 kutija

HR-HMDCDR-65, Okružno javno tužilaštvo Knin 1991. – 1995., 43 kutijeHR-HMDCDR-79, Okružno javno tužilaštvo Glina 1991./1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-80, Republički sud „RSK” za prekršaje u Kninu 1991. – 1995., 3 kutijeHR-HMDCDR-81, Kazneno-popravni dom Glina 1991. – 1995., 2 kutijeHR-HMDCDR-82, Okružni zatvor Glina 1992. – 1995., 6 kutije HR-HMDCDR-30, Okružni zatvor Knin 1991. – 1995., 13 kutija

E. KULTURA, ZNANOST I INFORMIRANJE

HR-HMDCDR-39, Srpski radio Okučani 1991. – 1995., 5 kutija

F. ZDRAVSTVO

HR-HMDCDR-83, Opća bolnica sv. Georgije Vojnić 1993., 1 kutijaHR-HMDCDR-84, Medicinski centar Glina 1993. – 1995., 1 kutija HR-HMDCDR-87, Crveni križ Drniš 1991./1995., 5 kutija

G. GOSPODARSVO

HR-HMDCDR-85, Krajinske šume Vrginmost 1991./1995, 2 kutijeHR-HMDCDR-86, Naft na industrija Krajine 1992. – 1995., 14 kutija

H. POLITIČKE STRANKE, DRUŠTVENO-POLITIČKE ORGANIZACIJE I SINDIKATI

HR-HMDCDR-29, Zbirka političkih stranaka i pokreta u „RSK” 1990. – 1995., 10 kutija

J. VJERSKE USTANOVE

HR-HMDCDR-34, Srpska pravoslavna crkva 1991./1995., 3 kutije

Fondovi u Državnome arhivu u Slavonskome Brodu:

HR-DASB-70, „Republika Srpska Krajina”. Srpska oblast Zapadna Slavonija. Oblasno vijeće Okučani 1992. – 1995.

HR-DASB-71, „Republika Srpska Krajina”. Komesarijat za izbjeglice. Povjereništvo Zapadna Slavo-nija Okučani 1993. – 1995.


HR-DASB-72, Klub intelektualaca zapadne Slavonije „Republika Srpska Krajina” 1993. – 1993.HR-DASB-74, „Republika Srpska Krajina”. Srpska oblast Zapadna Slavonija. Izvršni savjet Opštine

Podravska Slatina 1992. – 1995.HR-DASB-80, „Republika Srpska Krajina”. Općinski sud u Okučanima 1992. – 1995.HR-DASB-85, „Republika Srpska Krajina”. Općinsko javno tužilaštvo Okučani 1992. – 1995.HR-DASB-191, „Republika Srpska Krajina” Srpski radio Okučani 1992. – 1995.

Fondovi u Državnome arhivu u Slavonskome Brodu – Sabirnome centru Požega

HR-DASB-OPŽ-97, „Republika Srpska Krajina”. Srpska oblast Zapadna Slavonija Skupština Općine Pakrac 1991. – 1995.

Fondovi u Državnome arhivu u Sisku – Sabirnome centru Petrinja

HR-DASK-SACPE-599, Ministarstvo obrane „Republike Srpske Krajine”. Uprava „Banija” 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-601 Ministarstvo trgovine i turizma „Republike Srpske Krajine” – Republička

tržišna inspekcija – Organizacijska jedinica Glina – Petrinja 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-602, Ministarstvo za ekonomske odnose, privredni razvoj i industriju „Republike

Srpske Krajine”. Odjeljenje u Petrinji 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-603, Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu „Republike Srpske

Krajine”. Odjeljenje u Petrinji 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-604, Ministarstvo trgovine i turizma „Republike Srpske Krajine” – Republička

tržišna inspekcija – Organizacijska jedinica Kostajnica 1992. – 1993.HR-DASK-SACPE-605, Ministarstvo za zdravlje „Republike Srpske Krajine” – Odjeljenje za poslove

sanitarne inspekcije u Kostajnici 1993. – 1995.HR-DASK-SACPE-606, Ministarstvo za zdravlje „Republike Srpske Krajine” – Odjeljenje za poslove

sanitarne inspekcije u Petrinji 1993. – 1995.HR-DASK-SACPE-607, Uprava carina „Republike Srpske Krajine” – Carinarnica Dvor – Carinska

ispostava Petrinja 1994. – 1995.HR-DASK-SACPE-608, Republička uprava javnih prihoda „Republike Srpske Krajine” – Područna

jedinica Kostajnica 1993. – 1995.HR-DASK-SACPE-609, Skupština Općine Caprag – Mala Gradusa 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-610, Skupština Općine Dvor 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-611, Skupština Općine Glina 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-612, Skupština Općine Kostajnica 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-613, Skupština Općine Petrinja – Petrinja 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-616, Republički zavod za zdravstveno osiguranje „Republike Srpske Krajine” –

ispostava Petrinja 1991. – 1995.


HR-DASK-SACPE-617, Republički zavod za statistiku i informatiku Knin „Republike Srpske Kra-jine” – Područna jedinica Petrinja – Petrinja 1993. – 1995.

HR-DASK-SACPE-665, Beobanka Krajine – Mešovita banka d. d. Knin – Poslovna jedinica Petrinja 1992. – 1995.

HR-DASK-SACPE-672, Krajina konzalting d. o. o. Petrinja 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-673, Naft na industrija krajine Petrinja 1993. – 1995.HR-DASK-SACPE-676, Urbanistički zavod „Republike Srpske Krajine” – Tehničko odjeljenje Petri-

nja 1994. – 1995.HR-DASK-SACPE-682, Srpska demokratska stranka – Općinski odbor Dvor 1990. – 1995.HR-DASK-SACPE-682, Srpska radikalna stranka – Petrinja 1992. – 1994.HR-DASK-SACPE-692, Srpska demokratska stranka – Općinski odbor Sisak 1990. – 1995.HR-DASK-SACPE-692, Srpska demokratska stranka – Općinski odbor Petrinja 1990. – 1995.HR-DASK-SACPE-693, Srpska demokratska stranka Krajine – Općinski odbor Petrinja 1992. – 1994.HR-DASK-SACPE-694, Srpska demokratska stranka srpskih zemalja – Općinski odbor Petrinja

1994. – 1995.HR-DASK-SACPE-696, Savez sindikata Republike Srpske Krajine – Općinsko vijeće Petrinja 1992.

– 1995.HR-DASK-SACPE-695, Udruženje boraca „RSK” – Udruženje boraca Općine Petrinja – 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-720, Zbirka novina „Republike Srpske Krajine” 1990. – 1995.HR-DASK-SACPE-762, Zbirka dokumenata „Republike Srpske Krajine” 1991. – 1995.HR-DASK-SACPE-780, Sekretarijat unutrašnjih poslova Okučani – Stanica milicije Jasenovac 1994.

– 1995.HR-DASK-SACPE-780, Stanica javne bezbjednosti Dvor 1991. – 1994.HR-DASK-SACPE-781, Stanica javne bezbjednosti Kostajnica 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-782, Stanica javne bezbjednosti Petrinja 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-783, Općinsko povjerenstvo za izbjeglice i raseljena lica Dvor 1992. – 1995. HR-DASK-SACPE-784, Općinsko povjerenstvo za izbjeglice i raseljena lica Glina 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-785, Općinsko povjerenstvo za izbjeglice i raseljena lica Kostajnica 1992. – 1995.HR-DASK-SACPE-786, Općinsko povjerenstvo za izbjeglice i raseljena lica Petrinja 1992. – 1995.

Fondovi u Državnome arhivu u Šibeniku

HR-DAŠI-44, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Krajine 1991. – 1995.

HR-DAŠI-250, Republički devizni inspektorat Republike Srpske Krajine 1991. – 1995.


Fondovi u Državnome arhivu u Zadru

HR-DAZD-436, Skupština Općine Benkovac – SAO KrajinaHR-DAZD-442, Skupština Općine Obrovac – SAO KrajinaHR-DAZD-454, Skupština Općine Knin – SAO Krajina

Fondovi u Državome arhivu u Vukovaru

HR-DAVU-VK-427, Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok 1991./1996.HR-DAVU-VK-144, Općinski sud u Vukovaru (Opštinski sud u Vukovaru) [1991/1992] 1992/1995

[1995/1997]

Izvori i literatura

1. Krajina magazin 5/95. 2. NN 178/04. 3. Službeni glasnik RSK 2/92. 4. Službeni glasnik RSK 3/93. 5. Službeni glasnik RSK 8/94. 6. Službeni glasnik SAO Krajine i opština: Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Korenica i Obro-

vac, Knin, godina I, br. 1. 7. Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, Vukovar, godina I, br. 1, 19. 8. Službeni vjesnik općine Drniš, Knin i Šibenik 12/90. 9. Srpske novine 5–6/92.10. Nikica, B. Shematizam glavnih institucija „Republike Srpske Krajine” (RSK), 1990. – 1995. (rad u

rukopisu).11. Nikica, B. Srpska pobuna u Hrvatskoj, 1990. – 1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga,

2005.12. Holjevac Tuković, A. Hrvatski istok kroz djelovanje mirovnih misija Ujedinjenih naroda u Domo-

vinskom ratu. U: Hrvatski istok u Domovinskom ratu - iskustva, spoznaje i posljedice, Zbornik Insti-tuta Ivo Pilar. urednik. Knjiga 48, Zagreb : izdavač, 2015.

13. Jović, B. Poslednji dani SFRJ : Izvodi iz dnevnika. Beograd : Politika, Izdavačka delatnost, 1995.14. Knežević, D Srpska demokratska stranka od osnivanja do konstituiranja prvoga višestranačkog

Sabora, Časopis za suvremenu povijest (Zagreb). 43, 1(2011).


15. Novaković, K. Srpska Krajina : usponi, padovi, uzdizanja. Knin – Beograd : Srpsko kulturno dru-štvo “Zora”, 2009.

16. Pregleda arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Zagreb, 2006.17. Republika Hrvatska – Ministarstvo informiranja. Dossier: Knin (veljača 1990. / veljača 1991.),

Zagreb, 1991.18. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995., Dokumenti, knjige 1–18, Zagreb, 2007.19. Valentić, M. Rat protiv Hrvatske 1991. – 1995. : Velikosrpski projekti od ideje do realizacije. Zagreb

: Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje/Hrvatski memo-rijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2010.

Summary

Archival Fonds of Parastate Institutions of the “Republic of Srpska Krajina“

Stored at the Croatian Memorial-Documentation Center

of the Homeland War and other State Archives in Croatia

Th e article gives an overview of archival fonds of parastate and political institutions of rebellious Serbs in the Republic of Croatia in the period from 1990 until 1995. Th ese are the fonds created by the civil institu-tions of rebellious Serbs in the occupied areas of the Republic of Croatia and fonds created due to the work of their Parliament, Government, various ministries, judiciary bodies, governing bodies and, at a local level, political parties and associations. Archival fonds of civil institutions of the “Republic of Srpska Krajina“ demonstrate the actions and the intentions of its creators and their focus on the secession of the part of the territory of the Republic of Croatia and its annexation to the Republika Srpska and Yugoslavia. Th e formed archival fonds mostly belong to the archival materials of the so- called “Republic of Srpska Krajina“ (“SAO Krajina“), gathered aft er the liberating military and police actions of “Flash“ and “Storm“. Th e materials were acquired by the Croatian State Archives in 2004 and turned over to the Center for processing. Besides the fonds that are stored at the Center, the article gives an overview of the parastatal governmental bodies’ fonds in the occupied area of the “Republic of Srpska Krajina“, which are deposited in various state Archives in Croatia.

Keywords: Croatian Homeland War, archival fonds of “Republic of Srpska Krajina”, Croatian Memorial and Documentary Centre of Homeland War, production

Ilija VučurJanja SekulaHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata

Pregled arhivskoga gradiva vojne provenijencije Republike Srpske Krajine u Hrvatskome memorijalno-

-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata i državnim arhivima Republike Hrvatske

Prethodno priopćenje UDK 930.253:[355:323.173(497.5=163.41)“1990/1945“

Arhivsko gradivo Republike Srpske Krajine (RSK) čuva se u Hrvatskome memorijalno-dokumentacij-skom centru Domovinskoga rata i nekoliko područnih Državnih arhiva – u Državnome arhivu u Zadru, Sabirnome centru Državnoga arhiva Zadar u Šibeniku, u Slavonskome Brodu i njegovu odjelu u Požegi te u Sabirnome arhivskom centru Petrinja Državnoga arhiva u Sisku. U prvome dijelu izlaganja pozornost ćemo posvetiti prikazu i opisu gradiva vojne provenijencije koje se nalazi u Hrvatskome memorijalno-doku-mentacijskom centru Domovinskoga rata, a u drugome dijelu dat ćemo kraći prikaz istovrsnoga gradiva koje se nalazi u područnim državnim arhivima.

Ključne riječi: Domovinski rat, Republika Srpska Krajina, dokumentacija vojne provenijencije, arhivsko gradivo, fondovi.

Hrvatski sabor u prosincu 2004. godine osnovao je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (HMDCDR) sa zadatkom prikupljanja, sređivanja, čuvanja, zaštite te stručnoga i znanstvenoga istraživanja dokumentacije i svih podataka povezanih s Domovinskim ratom, istraživanja činjenica o Domovinskome ratu i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s dobivenim rezultatima istra-živanja. Centar je institucionalno organiziran kao specijalizirani arhiv, čija djelatnost uz arhiviranje, obu-hvaća i stručno i znanstveno obrađivanje i vrednovanje dokumentacije i gradiva nastaloga u Domovin-skome ratu te objavljivanje publikacija nastalih na temelju takve djelatnosti.

Nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak, kojom je početkom svibnja 1995. godine oslobođena zapadna Slavonija, hrvatske vojno-redarstvene snage zaplijenile su dokumentaciju institucija pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. U kolovozu 1995., nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, zaplijenjena je dokumentacija Republike Srpske Krajine (RSK) zatečena na oslobođenome području sjeverne Dalma-cije, Like, Banovine i Korduna. Protuobavještajna agencija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske (POA) i Vojnoobavještajna agencija Ministarstva obrane (VOA) gradivo su predale u razdoblju

I. Vučur, J. Sekula, Pregled arhivskoga gradiva vojne provenijencije Republike Srpske Krajine u Hrvatskome…46

od svibnja do rujna 2004. godine Hrvatskomu državnom arhivu u Zagrebu, gdje je dobilo skupni naziv Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranome području RH 1990. – 1995. Gradivo je u prosincu 2005. godine predano u depozit Hrvatskomu memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata (HMDCDR).

Gradivo je predano HMDCDR-u nesređeno, a sastojalo se od raznovrsne, nerazvrstane dokumenta-cije civilne i vojne provenijencije nastale za postojanja paradržave Republike Srpske Krajine, odnosno njezinih prethodnica: Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajina, Srpske Autonomne Oblasti Zapadna Slavonija i Srpske Oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, u razdoblju od 1990. do 1995. godine. Erdutskim sporazumom potpisanim krajem 1995. Republika Hrvatska je s pobunjenim Srbima iz Bara-nje, istočne Slavonije i zapadnoga Srijema (nekadašnji UN sektor Istok) potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Dokumentacija Srpske Oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem stoga nije, poput one iz ostalih dijelova RSK-a, zaplijenjena, nego je prenesena u bivšu Saveznu Republiku Jugoslaviju odnosnu Srbiju, gdje se i danas nalazi.1 Međutim, manji dio dokumentacije s toga područja izdvojen je kao zaprimljena dokumentacija u okviru gradiva zaplije-njena u vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja te se čuva u centru, većim dijelom u fondovima koji sadržavaju dokumentaciju civilne provenijencije, dok se dokumenti vojne provenijencije nalaze u fondovima Zonski štab Teritorijalne obrane (TO) Istočna Slavonija i 11. korpus SVK-a, ukupno 4 arhiv-ske kutije. Dokumentima vojne provenijencije mogu se pribrojati također pet kutija dokumentacije Posebnih jedinica milicije (PJM) za istočnu Slavoniju arhiviranih u fondu SUP Vukovar jer se pod nazi-vom PJM kriju zapravo vojne postrojbe.2 Za dio gradiva pronađena u arhivima postrojbi Srpske vojske Krajine (SVK) stvaratelji su postrojbe Jugoslavenske narodne armije (JNA), koje su se kasnije povukle u ostatak Jugoslavije. Na ustroj nekih od njih nadovezale su se postrojbe SVK-a te je tako manji dio doku-mentacije postrojbi JNA ostao u arhivi SVK-a. Kako je riječ o manjoj količini pojedinačnih dokumenata, nije se išlo na njihovo izdvajanje u zasebne fondove.

Gradivo vojne provenijencije RSK-a u HMDCDR-uTijekom postupka sređivanja arhivskoga gradiva Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranome

području RH 1990. – 1995. dosad su izdvojena 54 fonda (1302 arhivskih kutija) i 5 zbirki (68 arhivskih kutija) dokumenata vojne provenijencije, kojima je u osnovi rekonstruiran ustroj i djelatnost jedinica, komandi i jedinica-ustanova RSK-a. Moram napomenuti da postupak sređivanja zahtijeva popriličan

1 Zanimljivo je da se pitanje povratka te dokumentacije u zemlju porijekla ne problematizira, barem ne javno, ni sa strane nadležnih službi Republike Hrvatske ni Republike Srbije.

2 Savezni je sekretarijat za narodnu obranu SFRJ-a je u travnju 1992. osnovao Posebne jedinice milicije i uklopio ih u Mini-starstvo unutarnjih poslova RSK. U sastav Posebnih jedinica milicije ušli su zapovjedništva i postrojbe TO RSK, koji prema Vanceovu planu nisu smjeli postojati na okupiranome području Hrvatske. O tome: Rupić, M. (ur.). Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku, knjiga 3. Zagreb, HMDCDR 2008., dokument br. 195.

I. Vučur, J. Sekula, Pregled arhivskoga gradiva vojne provenijencije Republike Srpske Krajine u Hrvatskome… 47

stupanj snalažljivosti jer u zaprimljenome gradivu nedostaju registraturna pomagala poput urudžbenih zapisnika, upisnika predmeta upravnih postupaka ili pravilnika o signaturnim oznakama, pa se moralo pristupiti oblikovanju fondova i serija prema sustavu odlaganja stvaratelja te nadležnostima i ustroju koji se mogu rekonstruirati na temelju sačuvane dokumentacije.3 Važno je napomenuti da dosad oblikovani fondovi i zbirke u HMDCDR-u imaju status „otvorenih” jer prikupljeno arhivsko gradivo RSK-a nije potpuno sređeno, a svakodnevno pristiže i novo. Sređivanjem i ulaganjem novoga gradiva sigurno će se povećati fi zički opseg fondova, dok se strukture fondova najvjerojatnije neće mijenjati. Neposrednim uvidom u gradivo vojne i civilne provenijencije koje se čuva u HMDCDR-u može se zaključiti da je gra-divo vojne provenijencije obilnije dokumentacijom, sustavnije je stvarano te je spisovodno urednije nego gradivo civilne provenijencije. Mogući razlog za to je korištenje razvijenim sustavom spisovodstva pre-uzetim od bivše JNA te činjenica da su ofi ciri i podofi ciri Srpske vojske Krajine, koji su stvarali dokumen-taciju, većinom dolazili iz JNA.

Sređeno arhivsko gradivo vojnih institucija RSK-a nalazi se u sljedećim fondovima: Glavni štab SVK-a, Zonski štab Teritorijalne obrane (TO) Zapadna Slavonija, Zonski štab TO Istočna Slavonija, Zonski štab TO Banija, Zonski štab TO Lika, Zonski štab TO Sjeverna Dalmacija, Štab TO Gorski kotar, Općinski štab TO Pakrac, Općinski štab TO Daruvar, Općinski štab TO Grubišno polje, Općinski štab TO Slavon-ska Požega, Općinski štab TO Novska, Općinski štab TO Okučani, 91. pozadinska baza TO RSK, 145. pješadijska brigada TO Plaški, 2. lička brigada TO Vrhovine, 59. odred TO Podravska Slatina, 63. odred TO Daruvar, 7. brigada TO Gračac, 8. pješadijska brigada TO Korenica, 7. korpus SVK-a, 18. korpus SVK-a, 11. korpus SVK-a, 15. korpus SVK-a, 39. korpus SVK-a, Korpus specijalnih jedinica Slunj, 1. kra-jiški korpus Vojske Republike Srpske, 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske4, 54. brigada SVK-a, 98. brigada SVK-a, 9. motorizirana brigada Gračac, 103. laka brigada Donji Lapac, 13 pješadijska brigada Slunj, 18. pješadijska brigada Bunić, 105. brigada Udbina, 37. pješadijski bataljun Željava, 9. korpus JNA, 5. korpus RV PVO JNA, 3. operativna grupa JNA, 8. operativna grupa JNA, Taktička grupa 2 JNA, 9. motorizirana brigada JNA, 379. inženjerijska brigada JNA, 82. vazduhoplovna baza JNA, 84. vazduho-plovna baza JNA, 151. vazduhoplovna baza JNA, 200 vazduhoplovna baza JNA, 155 raketni puk protu-vazdušne odbrane JNA, 5. puk VOJIN JNA, 350. raketni puk protuvazdušne odbrane JNA.

Jedan dio dokumentacije vojne provenijencije RSK-a, zbog specifi čnih značajki gradiva, sređen je u sljedeće arhivske zbirke: Zbirka vojnih zemljovida, Zbirka pečata vojnih postrojbi, Zbirka rokovnika, Zbirka vojnih knjižica i iskaznica te Zbirka vojnih kartona.

Potrebno je napomenuti da u centar, iz raznih izvora, i dalje pristiže arhivsko gradivo RSK-a koje zbog nesređenosti nije predmet ovoga pregleda. Tako je u posljednje vrijeme predano gradivo koje se nalazilo

3 Pritom su nam u početku velika pomoć bili objavljeni znanstveno-istraživački radovi, među kojima treba prije svega spo-menuti monografi ju Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. dr. sc. Nikice Barića i znanstveni rad „Jedinstvo” Posljednji ustroj JNA dr. sc. Davora Marijana.

4 Dokumentacija 1. i 2. korpusa Vojske Republike Srpske zaplijenjena je tijekom operacija Hrvatske vojske u Bosni i Hercego-vini 1995. godine, a predana je HMDCDR-u u sklopu dokumentacije Republike Srpske Krajine.


u posjedu Hrvatske vojske, Vojne policije Zemunik (oko 40 kutija), arhivsko gradivo iz Državnoga arhiva Karlovac (oko 900 kutija) i iz Središnjega vojnog arhiva u Zagrebu (otprilike 25 d/m svežnjeva). Prema najstarije datiranome dokumentu fonda vidljivo je da Štab TO (ŠTO) SAO Krajine djeluje od 26. srpnja 1991.5, što ne isključuje mogućnost da je djelovao i ranije. Međutim, odlukom Saveznoga sekretara za narodnu obranu SFRJ, 30. 9. 1991. osnovan je Štab TO SAO Krajine, čime je zapravo već postojeći ŠTO SAO Krajine uklopljen u sustav zapovijedanja oružanih snaga SFRJ-a. U kolovozu iste godine štab je promijenio ime u Glavni štab (GŠ) TO SAO Krajine.6 SAO Krajina mijenja naziv u Republiku Srpsku Krajinu 19. prosinca 1991. Sukladno tomu, promijenio se i naziv Glavni štab TO SAO Krajine, prvo u Glavni štab TO Republike Srpske Krajine (GŠ TO RSK), a kasnije u Glavni štab Srpske vojske Krajine (GŠ SVK). GŠ SVK je 27. studenoga 1992. donio odluku o preustroju TO i PJM u Srpsku vojsku Repub-like Srpske Krajine.7 Tom su odlukom zonski štabovi TO preustrojeni i preimenovani u korpuse SVK-a. Stoga su arhivski fondovi korpusa SVK-a ustrojeni kao zasebni fondovi, ali je pri korištenju toga gradiva dobro znati da se oni organski nadovezuju na prijašnju strukturu zonskih štabova, kao što se niže jedi-nice unutar korpusa strukturom nadovezuju na odgovarajuće jedinice zonskih štabova TO. Prvi koman-dant štaba bio je Ilija Đujić, a nakon njega slijede Dušan Kasum, Milan Torbica, Mile Novaković, Milan Čeleketić i Mile Mrkšić. Nadležnost i područje djelatnosti GŠ SVK-a bili su pripreme i planiranje obrane zemlje, organizacija i razvoj SVK-a, provedba mobilizacije te određivanje stupnja bojne gotovosti vojske.8 GŠ SVK je praktično prestao djelovati u 5. kolovoza 1995. nestankom RSK-a9, iako se pojedinačni doku-menti s memorandumom štaba javljaju sve do sredine rujna iste godine.10

Fond GŠ SVK, u koji je uključena i dokumentacija ŠTO SAO Krajine i GŠTO SAO Krajine, sređen je u 47 arhivskih kutija, a gradivo iz fonda samo je dio dokumentacije nastale radom stvaratelja. Prema stupnju tajnosti gradivo je podijeljeno je na: strogo povjerljive, povjerljive i interne dokumente.

Prema vrsti dokumenata fond sadržava: naredbe, potvrde, osobne spise, rješenja, molbe, žalbe, odo-brenja, operativne i borbene izvještaje, dokumente operativno nastavnih poslova, izvještaje korpusa SVK-a i korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) upućene GŠ SVK-u, planove rada, programe, informa-cije za javnost, prijedloge plana popune, planove transformacije SVK-a, odobrenja, organizacijsko-for-macijske promjene SVK-a, informacije potčinjenim jedinicama, informacije o NATO-u, UNPROFOR-u i hrvatskim snagama, analize, obavijesne informacije, zahtjeve za popunu ljudstvom i zahtjeve za mate-rijalno-tehničkim sredstvima, dokumente obavijesne i sigurnosne tematike, obavještajne izvještaje, sigurnosna zapažanja, dokumente sigurnosno-operativnih akcija, planove metode rada, podatke i zapa-

5 HR-HMDCDR-6. Glavni štab „Srpske vojske Krajine”. 5.1. Izvještaj za 25./26. 7. 1991.6 HR-HMDCDR-6. Glavni štab „Srpske vojske Krajine”. 1.1. Postavljenja u Štabu TO SAO Krajine, (nedatirano).7 Rupić, M. (ur.). Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine”, knjiga 5., Zagreb : HMDCDR, 2009. Str. 436.8 HR-HMDCDR-2. Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranome teritoriju RH. Naredba o organizacijsko-formacij-

skim promenama u jedinicama teritorijalne odbrane Republike Srpska Krajina, SSNO, Generalštab oružanih snaga SFRJ, III. Uprava (1992)

9 Marijan, D. Oluja. Zagreb : HMDCDR, 2007. Str. 131–137.10 Sekulić, M. Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel : Nidda Verlag GmbH, 2000. Str. 184–186.


žanja o novinarima, pripadnicima SVK-a, pripadnicima hrvatskih snaga, pripadnicima UN-a, građa-nima RSK-a, kontraobavještajne procjene, prijedloge za unapređenja, prijem vojnika po ugovoru, molbe i rješenja za dopust, otpust i premještaj vojnika, postavljanja na dužnost, rješavanje statusa djelatnih i pričuvnih vojnih osoba te građanskih osoba u SVK-u, naredbe o upućivanju u postrojbe, pozivanje dje-latnih vojnih osoba iz Vojske Jugoslavije, raznu osobnu dokumentaciju upućenu GŠ SVK-u, informacije za psihološko-promidžbenu aktivnost, organiziranje sportskih natjecanja, izvještaje o stanju morala, članke za list Vojska Krajine, informacije Press centra GŠ SVK-a, vijesti Hrvatskoga radija, odobrenja za odlazak na teren novinarima, prijedloge za organizacije i funkcioniranja Press centra GŠ SVK-a, konfe-rencije za tisak i razne druge promidžbene aktivnosti i informacije za javnost o stanju na ratištu i raznim političkim događanjima u RSK-u.11

Kao primjer dokumentacije koju su stvarali korpusi SVK-a prikazat ćemo fond 7. (sjeverno-dalma-tinskoga) korpusa. Krajem veljače 1992. po zapovijedi Saveznoga sekretara za narodnu obranu SFRJ-a formiran je Zonski štab (ZnŠ) TO Sjeverna Dalmacija, kojemu su podčinjene 1., 3., i 4. brigada TO, kao i štabovi TO Knin, Benkovac i Obrovac.12 ZnŠ TO Sjeverna Dalmacija 2. lipnja preuzeo je zonu odgovor-nosti 9. korpusa JNA, koji se izvukao u Bosnu i Hercegovinu ostavivši jedinicama pobunjenih Srba znatne količine oružja i opreme.13 Kako bi se izbjegla odredba o demilitarizaciji zaštićenih područja iz Vanceova mirovnoga plana, u prvoj polovici 1992. osnovane su brigade PJM-a. Na širemu kninskom području ustrojene su 75. i 92. brigada PJM-a, koje će kasnije postati brigade u 7. korpusu SVK-a. U reorganizaciji iz listopada i studenoga 1992., kako je navedeno, TO RSK postaje SVK-a, a zonski štabovi postaju korpusi SVK-a. Po tome je ZnŠ TO Sjeverna Dalmacija preimenovan u 7. sjevernodalmatinski korpus, kao jedan od šest korpusa u sastavu SVK-a.14 Prema podatcima iz siječnja 1995. u sastavu 7. kor-pusa nalazilo se šest brigada: 1. laka brigada, 2. pješadijska brigada, 3. pješadijska brigada, 4. laka brigada, 75. motorizirana brigada, 92. motorizirana brigada, samostalne prateće jedinice: 7. mješoviti artiljerijski puk, 7. mješoviti protuoklopno-artiljerijski puk, 7. laki artiljerijsko-raketni puk i 7. pozadinska baza. Zapovjednici korpusa od 1992. do 1995. bili su: Milan Đilas, Slobodan Vukosavljević, Boro Poznanović i Veso Kozomara.15

Arhivističkom obradom zaplijenjenoga gradiva RSK-a izdvojena je 71 kutija gradiva 7. korpusa i slo-žena prema načelu prvobitnoga reda u dvanaest serija s podserijama. Gradivo fonda samo je dio doku-mentacije nastale radom stvaratelja jer je jedan dio vjerojatno uništen prilikom vojnih operacija, a

11 Sumarni inventar fonda HR-HMDCDR-6. Martinić J, N. (izr.) HMDCDR. (2007).12 HR-HMDCDR-2. Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranom teritoriju RH. Naredba o organizacijsko-formacijskim

promenama u jedinicama teritorijalne odbrane Republike Srpska Krajina, SSNO, Generalštab oružanih snaga SFRJ, III. Uprava (1992).

13 HR-HMDCDR-2. Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranom teritoriju RH. Materijal za sjednicu Vlade RSK, GŠTO RSK (1992).

14 HR-HMDCDR-2. Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranom teritoriju RH. Preformiranje Teritorijalne odbrane i Posebnih jedinica milicije u Srpsku vojsku Republike Srpska Krajina, GŠTO RSK (1992).

15 HR-HMDCDR-8. 7. korpus Srpske vojske Krajine. 1.1. Analiza i ocena b/g 7. K. za 1994.g. (1994).


moguće je da su jedan dio odnijeli za taj posao zaduženi pripadnici korpusa prilikom odlaska iz Hrvat-ske. Prema vrsti dokumenata fond sadržava: zapovijedi, ratne planove, redovne i borbene izvještaje, izvještaje podređenih jedinica, vojne planove, planove rada i obuke, sheme strukture jedinica, obavje-štajne podatke, razne zahtjeve, molbe, potvrde, personalne spise – popise vojnih osoba, osobnike, radne liste, rješenja, redne liste, radne karte, medicinsku dokumentaciju, podatke o postavljanjima, razrješe-njima i unaprjeđenjima, popise isplaćenih naknada, mobilizacijske spise, stegovne mjere, informacije, službene bilješke i liječničke nalaze.16

Kao primjer dokumentacije vojne provenijencije koju je stvarala jedna brigada SVK-a donosimo kra-tak prikaz sadržaja fonda 54. pješadijske brigade iz 18. korpusa SVK-a. Prilikom preustroja TO RSK u SVK krajem 1992. godine 54. brigada TO preimenovana je u 54. brigadu SVK u sastavu 18. korpusa, čije je područje odgovornosti bio okupirani prostor zapadne Slavonije. Brigada se sastojala od: Štaba, Odjela za rodove, Odjela za vojni moral, Odjela za sigurnost, Vojne policije, Odjela veze, Pozadinskoga odjela, Izviđačko-diverzantskoga voda, 1., 2., 3. i 4. pješadijskoga bataljuna, Mješovitoga protuoklopno-artilje-rijskoga bataljuna, Lakoga artiljerijsko-raketnoga voda protuvazdušne obrane, čete minobacača od 120 mm, pionirskoga i pozadinskoga voda.17 Arhivističkom obradom izdvojene su 22 kutije gradiva 54. pješadijske brigade. Gradivo je razvrstano prema načelu prvobitnoga reda u devet serija s pripadajućim podseri-jama. Pregledom gradiva utvrđeno je da manji dio dokumentacije nedostaje, primjerice spisi pojedinih odjela komande i vojnih jedinica koje su navedene u formacijskoj knjizi brigade. Prema vrsti dokume-nata fond sadržava: naredbe, zapovijedi za napadajna djelovanja, informacije i izvještaje o stanju na boji-štu, priopćenja za javnost, izvještaje o poduzetim stegovnim mjerama protiv pripadnika brigade, mobili-zacijske i tematske planove, izvještaje o opskrbi, potvrde i uvjerenja, popise ljudstva brigade, ugovornu dokumentaciju te molbe i upitnike za prijam u SVK, platne liste, informacije podčinjenim jedinicama, redovne borbene izvještaje, zapovijedi za obrambeno-napadajna djelovanja, znakove raspoznavanja, bilježnice dežurnoga časnika, potvrde, uvjerenja i odobrenja, izvještaje o stegovnim postupcima, zahtjeve za privođenje, dnevne zapovijedi, putne radne listove, prijedloge za otpis, platne liste, operativne izvje-štaje po pozadinskome osiguranju, mobilizacijske popise, dokumente povezane sa Zagrebačkim spora-zumom i osiguranje autoceste Zagreb – Okučani, obavijesti o zdravstvenoj zaštiti, planove za rad odjela, prijedloge za otpis sredstava i opreme, preglede stanja vozila, izvještaje o stanju po kuhinjama, mate-rijalne listove i reverse, priznanice, popise djelatnih vojnih osoba te prijave i odjave u radni odnos.18

Gradivo smješteno u područnim državnim arhivima Gradivo nastalo radom vojnih ustanova i postrojbi RSK-a, osim u HMDCDR-u, nalazi se i u nekoliko

područnih državnih arhiva, i to: u Državnome arhivu u Slavonskome Brodu te u njegovu odjelu u Požegi,

16 Sumarni inventar fonda 7. korpus SVK. Radoš, I. (izr.): HMDCDR, (2007).17 HR-HMDCDR-22. 54. pješadijska brigada 18. korpusa Srpske vojske Krajine. 1.1. Komanda 18. korpusa, Plan aktivnosti na

formiranju korpusa Zapadna Slavonija (1992).18 Sumarni inventar fonda 54. brigade SVK. Križe, Ž. (izr.). HMDCDR (2007).


u Sabirnome arhivskom centru Petrinja Državnoga arhiva u Sisku, Državnome arhivu u Zadru te u Sabirnome centru Šibenik Državnoga arhiva u Zadru.

U Državnome arhivu u Slavonskome Brodu nalazi se neznatan dio dokumentacije Komande 18. kor-pusa SVK-a, ostali dio gradiva korpusa nalazi se u HMDCDR-u. Državni arhiv u Bjelovaru posjeduje također jedan svežanj fragmentiranoga gradiva paravojnih formacija iz zapadne Slavonije te zbirku foto-grafi ja istih stvaratelja.19

U Sabirnome arhivskom centru Petrinja Državnoga arhiva u Sisku nalazi se nešto veća količina gra-diva vojne provenijencije sređenoga u fondovima: 24. pješadijska brigada Glina, 26. pješadijska brigada Kostajnica, 31. pješadijska brigada Petrinja, 33. pješadijska brigada Dvor, 17. brigada Teritorijalne obrane Graduša Caprag, Zonski štab Teritorijalne obrane Kordun i 592. motorizirana brigada JNA, sveukupno 20 arhivskih kutija i 25 knjiga.20

U Sabirnome centru Šibenik Državnoga arhiva u Zadru arhivirana je manja količina dokumenata RSK-a vojne provenijencije, od kojih su vrjedniji dokumenti Glavnoga štaba SVK-a s oznakom tajnosti povjerljivo te dokumenti komande 7. korpusa i njegovih brigada.21 U područnim državnim arhivima smještena je daleko veća količina dokumentacije RSK civilne provenijencije, primjerice u Sabirnome arhivskom centru Petrinja, Državnoga arhiva Sisak spremljeno je 300 arhivskih kutija, a u Državnome arhivu Zadar 100 kutija.22 Opravdano je pretpostaviti da je dokumentacija vojne provenijencije bila daleko zanimljivija hrvatskim obavještajnim službama VOA i POA, koje su se pobrinule da se dokumen-tacija izdvoji, izuzme i objedini, da bi kasnije takva bila predana HMDCDR-u.

Izvori i literatura

Izvori:

1. HR-HMDCDR-6.2. HR-HMDCDR-2.3. HR-HMDCDR-22.4. HR-HMDCDR-8.

19 HMDCDR. Izvješće DA Bjelovar HMDCDR-u o gradivu Domovinskog rata (2005).20 HMDCDR. Izvješće DA Sisak HMDCDR-u o gradivu Domovinskog rata (2005).21 HMDCDR. Izvješće DA Zadar HMDCDR-u o gradivu Domovinskog rata (2005).22 HMDCDR. Izvješća DA Sisak i DA Zadar HMDCDR-u o gradivu Domovinskog rata (2005).


Literatura:

1. Rupić, M. (ur.). Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravoj-nih postrojbi na Republiku Hrvatsku, knjiga 3. Zagreb : HMDCDR, 2008.

2. Rupić, M. (ur.). Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine”,, knjiga 5., Zagreb. Zagreb : HMDCDR, 2009.

3. Marijan, D. Oluja. Zagreb : HMDCDR, 2007.4. Sekulić, M. Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel : Nidda Verlag GmbH, 2000.5. Martinić J, N. (izradio). Sumarni inventar fonda GŠ SVK. HMDCDR (2007).6. Radoš, I. (izradio). Sumarni inventar fonda 7. korpusa SVK. HMDCDR (2007).7. Križe, Ž. (izradio). Sumarni inventar fonda 54. brigade SVK. HMDCDR (2007)

Summary

The overview of the archives of the military provenance

of the Republic of Serbian Krajina in the Croatian Memorial-Documentation

Center of the Homeland war and state archives in the Republic of Croatia

Most of the archival records created by the institution and organizations of the Republic of Serbian Kra-jina on the occupied territory of the Republic of Croatia can be found in the Croatian Memorial and Docu-mentation Centre of the Homeland War. Minor part of the records is kept in the regional state archives and it is primarily related to the archives of the regional provenience. Due to the fact that these archival records were created in the war circumstances and that they were confi scated during military operations, they are incomplete and deprived of the fi nding aids which would make the arranging and the managing easier.

Besides, the fragmentation of the records and the fact that they are kept in several various institutions makes work diffi cult for the researchers interested in the Homeland War, the institutions that are collecting data from the Homeland War and the private users in the search for the information about the warfare.

Lastly, I would like to emphasize that the arrangement and the processing of the archive records is the priority in the future plans of the Croatian Memorial and Documentation Centre of the Homeland War. Th is will completely open the archives to the researchers and to all interested in the period of the Homeland War. Th e research activities of the Centre are aimed in the same direction – the Centre had until now pub-lished 18 books of documents with the historically most important records and two books are in the process of publishing. Th is way, the Centre is trying to open historical sources to the general public in order to facili-tate, on the historical sources based, discussion over this very interesting and for the Croatian society in many aspects essential issues.

Key words: Homeland War, Republic of Serbian Krajina, archival records, funds

Ivan RadošTomislav ŠuljHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata

Prikupljanje i vrednovanje memoarskog gradiva iz Domovinskog rata metodom „usmene povijesti”

Izvorni znanstveni rad UDK 930.2:82-94(497.5)“1991/1995“(047.53) 82-94(497.5)“1991/1995“:930.2(047.53)

Tijekom deset godina rada Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata, osim uobičajenoga, konvencionalnoga gradiva nastala djelovanjem institucija i pojedinaca tijekom Domovin-skoga rata, prikupljao je memoarsko gradivo nastalo intervjuiranjem pojedinaca ili skupina, sudionika Domovinskoga rata. Intervjuiranja su se provodila audiosnimanjem ili videosnimanjem u skladu s meto-dama „usmene povijesti”, odnosno unaprijed osmišljenim upitnicima. U radu će se prikazati koliko je memoarskoga gradiva na taj način prikupljeno i pohranjeno u Centru te koliko je osoba intervjuirano. Također će se obraditi druge relevantne teme poput specifi čnosti takva načina prikupljanja memoarskoga gradiva, zaključci, kao i problematika vjerodostojnosti, historiografske vrijednosti, pohrane, autorizacije i dostupnosti takva gradiva.

Ključne riječi: arhivi, Domovinski rat, usmena povijest, memoarski zapisi

Uvod „Usmena povijest” (eng. oral history) istraživačka je metoda kojom se, uz uporabu jasno strukturira-

nih pravila, prikuplja, arhivski pohranjuje i čuva, obrađuje i indeksira na taj način sakupljeno gradivo, odnosno ljudska sjećanja. Pojam „usmene povijesti” obuhvaća pripremljeno i osmišljeno ispitivanje pojedinaca o nekome događaju ili razdoblju u kojima su oni aktivno sudjelovali ili im svjedočili, odnosno bilježenje (snimanje) tih sjećanja audiozapisom i/ili videozapisom.1 Ovakav način prikupljanja izvora ima i određene nedostatke. Naime, osobna su sjećanja subjektivna, a zbog ograničenosti ljudskoga pam-ćenja ona mogu biti i nepouzdana. Problem je i činjenica što ljudsko biće selektivno konstruira pamćenje jer svaki čovjek sklon je vlastito pamćenje prilagoditi onomu što on smatra bitnim. Također, treba imati na umu mogućnost da kazivač neka sjećanja reinterpretira na osnovi tuđih sjećanja ili pak svoju osobnu ulogu u događajima koje opisuje pokušava prikazati važnijom nego što jest. Unatoč tim nedostacima „usmena povijest” uz pravilnu uporabu dokumentiranih izvora može biti vrlo korisna kao sekundarni

1 Cupek Hamill, M. Arhivistika i usmena povijest. Arhivski vjesnik (Zagreb), 45(2003), str. 220.

I. Radoš, T. Šulj, Prikupljanje i vrednovanje memoarskog gradiva iz Domovinskog rata metodom „usmene povijesti”54

izvor. Štoviše, u nedostatku ostalih izvora na taj način prikupljena sjećanja mogu biti i glavni izvor infor-macija za neke događaje. Doduše, povjesničari koji se služe ovom vrstom istraživanja morali su uložiti golemi trud da metoda bude priznata kao relevantan izvor historiografskih istraživanja. Dokument je bio kamen temeljac svakog istraživanja, dok se zbog (ne)pouzdanosti na usmene izvore, čak i unutar histo-riografskih krugova, još ne tako davno gledalo s popriličnim nepovjerenjem.2 Posebnost metode „usmene povijesti” leži u tome što njoj prioritet istraživanja nije važnost određene društvene skupine, odnosno elitnih grupa. Naprotiv, s pomoću nje istražujemo i arhiviramo prošlost društveno „nižih”, još u prošlom stoljeću nezanimljivih skupina za povijesna istraživanja. Riječ je o društveno prosječnim ili čak margi-nalnim skupinama, običnim ljudima, dakle onima čija „pisana povijest ili nedostaje ili je iskrivljena”.3 Stoga u kontekstu proučavanja tijeka Domovinskoga rata „usmenoga povjesničara” neće zanimati isklju-čivo pojedinci ili skupine koje su donosile političke ili vojne odluke, nego naprotiv, i časnik ili dočasnik koji je obnašao niže zapovjedne dužnosti, pa i običan vojnik, odnosno svjedok ratnih stradanja i trauma. U Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskome centru Domovinskoga rata (dalje: Centar) pohranjeni su razgovori sa zapovjednicima najvišega ranga ili članovima Glavnoga stožera Hrvatske vojske, ali na isti način pohranjeni su i razgovori sa ženama (vojnikinjama), stranim državljanima i Hrvatima iz emi-gracije koji su dragovoljno došli braniti Hrvatsku, s pripadnicima ili pripadnicama saniteta, pripadni-cima specijalnih postrojbi, Hrvatskih obrambenih snaga, specijalne policije, gardijskih brigada, Hrvat-skoga ratnoga zrakoplovstva ili pak običnim ljudima koji su dragovoljno pristupili Hrvatskoj vojsci, pa čak i s pripadnicima neprijateljskih snaga koji su ratovali protiv Hrvatske.

Pravila i način primjene „usmene povijesti” u historiografskome istraživanjuKao i svaka druga znanstvena metoda, tako i „usmena povijest” ima svoju teoriju i jasno određena

pravila. Kriteriji poput izbora sugovornika (teme), pravilnoga načina pripreme te strukturiranja inter-vjua moraju biti zadovoljeni. No za strukturiranje intervjua nužno je potreban interdisciplinarni pristup jer ne postoji kazivač koji u sebi ne nosi neko potisnuto sjećanje koje treba prepoznati. Tako, primjerice, psihologiju kao znanost također zanima ne samo pamćenje nego i intervju kao metoda kojom se stvaraju zaključci. Naime, istraživanja psihologa egzaktno potvrđuju da ne postoji jedinstveno pamćenje, baš kao

2 Vjerojatno ključne korake u priznavanju vrijednosti ljudskih sjećanja, odnosno potrebe za provjerom dokumentiranih izvora, postigao je krajem 20. stoljeća Talijan Alessandro Portelli. U golemome opusu radova kojima dokazuje vrijednost usmenih izvora posebno se izdvaja rad Th e batle of Valle Giulia, Oral history and the art of dialogue, University of Wisconsin Press, Madison, 1997. U njemu je Portelli rekonstruirao demonstracije talijanske ljevice u Rimu 1968. godine, koje su vre-menom postale jedan od najvažnijih događaja za memoriju talijanske ljevice. Razgovarajući sa sudionicima demonstracija, Portelli je dokazao više netočnosti u kasnijim interpretacijama koje su taj događaj dignule na razinu mita, uključujući i nepravilnosti nastale tijekom kasnije vođenih sudskih procesa. Sudski istražitelji i sudci rukovodili su se pouzdavanjem u netočne podatke koje su prikupili policijski službenici, a koji su prikupljeni upravo uzimanjem izjava od svjedoka. Time je Portelli dokazao da ne postoji dokument koji ne ovisi o ljudskome čimbeniku, odnosno neovisan je o ljudskom sjećanju.

3 Portelli, A. Što usmenu povijest čini drugačijom. Zbornik radova Društva studenata povijesti „Ivan Lučić – Lucius” (Zagreb), 6, 10/11(2007), str. 149.

I. Radoš, T. Šulj, Prikupljanje i vrednovanje memoarskog gradiva iz Domovinskog rata metodom „usmene povijesti” 55

što ne postoji ni mogućnost totalnoga zaborava jer „događaji ostavljaju u nama izvjesne tragove”.4 Uosta-lom, način kojim intervjuu pristupaju psiholozi gotovo su identični načinu kakav primjenjuju „usmeni povjesničari”. Intervju, koji psihologija stručno naziva „psihološka eksploracija” mora voditi osoba koja nužno treba „izvršiti niz preliminarnih priprema i poznavati niz tehničkih i metodoloških principa koje (ispitivaču) omogućuju da do maksimuma iskoristi svoj kontakt s ispitanikom”.5 Također, metode psiho-loga i „usmenih povjesničara” nalažu poštovanje istih principa (jasno određeni cilj, utvrđeni plan, praće-nja gesti i mimike, itd.). Ipak, teško je precizirati točno propisanu metodologiju kada „svaki ispitivač ima drugačiju osobnost i stil”,6 dok nijedan kazivač nema istu priču. Stoga je „usmena povijest” posebna po tome što je kao metoda nužno i „oduvijek interdisciplinarna”,7 štoviše, gotovo se može reći da je ovisna o drugim znanostima (psihologija, antropologija, etnologija, sociologija, itd.). Bez uporabe određenih metoda srodnih znanosti bilježenje ljudskoga sjećanja nema punu vrijednost u istraživačkome radu.

Iako realizacija intervjua prije pohranjivanja u arhiv izgleda kao jednostavna radnja, zapravo je pot-puno obrnuto. Na intervju treba poći pripremljen, a tijekom razgovora treba voditi računa da su kazivači oni koji „pričaju”, a „usmeni povjesničar“ ima obavezu koncentrirano slušati i postavljati prava pitanja. Prekidanje iznošenja sjećanja kazivača stalnim potpitanjima ili konstatacijama najveća su, ali i najčešća pogreška koju rade istraživači. Ipak, to su pogreške koji se daju ispraviti jer istraživač sa svakim novim intervjuom bolji je ispitivač i ako intervjuu pristupi profesionalno i predano, kazivač će rado iznova podije-liti svoja sjećanja. Nakon što se sjećanja snime, slijedi transkribiranje audiozapisa ili videozapisa što je izrazito naporan posao jer zahtijeva višednevni trud. S obzirom na to da je mogućnost pogrešaka pri-lično visoka i česta, a sjećanja, pogotovo ratna, obiluju nabrajanjem toponima, imena i pojmova, bilo kakav oblik automatizma u transkribiranju zasigurno će iznjedriti čitav niz pogrešaka, a one pak mogu nositi nove neželjene posljedice.8 Stoga je najbolje da sam istraživač načini transkript razgovora koji je obavio. Pozornost tijekom transkribiranja potrebna je kako bi se uočili propusti u intervjuu. Ne postoji kazivač koji u jednom intervjuu može obnoviti sva sjećanja, čak i ako je razgovor usmjeren na tematski strogo određenu cjelinu, primjerice na jednu vojnu operaciju. Također, praksa je pokazala da koncentra-cija kazivača (ali i ispitivača) u pravilu traje sat i pol do najviše dva sata i veoma su rijetki sugovornici koji koncizno mogu zadržati tijek misli izvan toga vremenskoga okvira.

Tijek istraživačkoga procesa ne smije se svesti samo na razgovor s kazivačem, odnosno uključivanje diktafona, snimanje sjećanja i eventualno transkript intervjua, jer bi na taj način „usmenim povjesničarom”

4 Zvonarević, M. Psihologija. Zagreb : Školska knjiga, 1965. Str. 54.5 Isto, str. 132.6 Ritchie, Donald A. Doing oral history. New York : Twayne publishers, 1995. Str. 5−6.7 Isto, str. 6.8 Vjerojatno ne postoji kazivač koji je u potpunosti zadovoljan onime što je ispričao. K tomu, ako tekst obiluje pogreškama,

kazivač osjeća nelagodu, ali također može biti nezadovoljan pristupom istraživača. Primjer S. F. (zapovjednik jedne gardijske bojne Hrvatske vojske) dobar je primjer. Unatoč tomu što je bio izvrstan kazivač, zbog nemala broja pogrešaka koji je poči-nila osoba zadužena za transkribiranje, odbio je dati autorizaciju za tri razgovora koja smo obavili u sklopu projekta „Domo-vinski rat – strukture sjećanja”.


mogao postati svaki novinar ili osoba koju interesira ovakva vrsta istraživanja. Američki povjesničar Donald Ritchie veoma je precizno objasnio osnovne principe znanstvenoga istraživanja tom metodom: „Intervju postaje „usmena povijest” samo kad se snimi, obradi, učini dostupnim u arhivima, knjiž ni-cama...”9 te postane dostupan u ostalim publikacijama. Naravno, prije nego što intervju ili rezultati istra-živanja postanu javni, kazivač koji je sniman mora dobiti na uvid transkribirani materijal, nakon čega slijede dopune, eventualni ispravci i napokon autorizacija kao preduvjet za arhiviranje razgovora. U istraživačkome radu ne smije se zanemariti metodologija i teorija, ali ne može se zanemariti ni posebnost same istraživačke metode. Upravo je Donald Ritchie koji inzistira na uporabi točno određenih metodo-loških postupaka zaključio da nema potrebe za „stavljanjem određene teoriju u praksu”, nego se istraži-vač treba potruditi, dapače, treba biti pragmatičan kako bi „stavio praksu u teoriju”.10 Naime, pred istra-živačem leži čitav niz opasnosti, ne samo fi zičkih (poput najbanalnijeg kvara tehnike) nego i onih koji spadaju u domenu ljudskoga čimbenika. Jedna od tih opasnosti svakako je mogućnost prevelikoga pove-zivanja s osobom od koje uzimamo sjećanje. Stoga svaki istraživač treba imati na umu koliko je „veza između ispitivača i kazivača važna”11 u ukupnome kreiranju određenog intervjua. Napokon, kad „usmeni povjesničar” zadovolji sve metodološke normative, kada samoga sebe suoči s opasnostima neizbježne subjektivnosti, može pristupiti kazivaču i započeti intervju.

Tijek, obilježja i rezultati prikupljanja memoarskoga gradiva u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskome centru Domovinskoga rata

Djelatnost Centra kao arhivske ustanove specijalizirane za razdoblje Domovinskoga rata uključuje, osim prikupljanja, čuvanja i obrađivanja konvencionalnoga arhivskoga gradiva, iste postupke kad je riječ o memoarskome gradivu. Jedan od načina prikupljanja memoarskoga gradiva, uz pisana sjećanja, jest uzimanje usmenih izjava ili intervjuiranje i razgovor s neposrednim sudionicima Domovinskoga rata. Takvim načinom prikupljanja gradiva Centar se počeo baviti gotovo od samoga početka svojega rada 2005. godine. Budući da je prioritet u radu Centra bilo sređivanje velike količine konvencionalnoga arhivskoga gradiva nastaloga djelovanjem civilnih i vojnih institucija tzv. Republike Srpske Krajine, između ostaloga u svrhu obrane hrvatskih generala pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, prikupljanje memoarskoga gradiva metodom „usmene povijesti” odvijalo se manjim intenzitetom. Pri-kupljanje gradiva na taj način dodatno je otežavala činjenica da i dalje prevladava mišljenje da, historio-grafski gledano, memoarsko gradivo ima sekundarnu vrijednost u odnosu na pisane izvore, odnosno dokumente. No bez obzira na to, Centar je počeo rad na prikupljanju memoarskoga gradiva smatrajući da se na taj način mogu nadopuniti postojeći izvori i pobliže objasniti nedovoljno poznati ili razjašnjeni

9 Ritchie, Donald A. Doing oral history. New York : Twayne publishers, 1995. Str. 510 Isto, str. 9.11 Sitzia, Lorraine A shared authority : an impossible goal? Berkeley : Th e Oral history rewiew, 2003. Str. 87. U navedenome radu

autorica je obradila čitav niz problema, pa i trauma koje je proživjela zbog toga što se u šestogodišnjemu istraživačkome projektu previše zbližila s kazivačem Arthurom Th ickettom, odnosno njegovim sjećanjima.


događaji iz Domovinskoga rata, posebice za razdoblje prvih mjeseci rata kad službene dokumentacije nije bilo uopće ili je vrlo slabo i oskudno vođena. U skladu s time, uspostavljena je Zbirka memoarskoga gradiva (HR-HMDCDR, 17., Zbirka memoarskoga gradiva), u koju se pohranjuju razgovori nastali upo-rabom metode „usmene povijesti”, bilo da je riječ o audiozapisima ili videozapisima, odnosno njihovim transkriptima. Dakako, posao prikupljanja svjedočanstava obavljao se u okviru prioriteta u radu Centra prema mogućnostima i tehničkoj opremljenosti.

U počecima prikupljanja usmenoga memoarskoga gradiva najčešće je bila riječ o intervjuiranju poje-dinaca koji su sami ili na poticaj djelatnika Centra bili voljni ispričati o svojemu sudjelovanju u Domo-vinskome ratu, odnosno o nekim nedovoljno razjašnjenim događajima iz rata. Centar je, obrađujući i obilježavajući pojedine događaje, organizirajući skupove i tribine na taj način želio steći bolji uvid i pro-širiti dotad poznate činjenice ponajprije iz razdoblja prije najžešćih ratnih sukoba 1991.i tijekom njih, o kojima nema dovoljno pisanih izvora. Tako se s nekoliko sugovornika obradilo teme kao što su oslobo-dilačke operacije u zapadnoj Slavoniji 1991., zbivanja na području Vukovara, Tovarnika i Iloka tijekom 1991., događaji s područja odgovornosti operativne zone Rijeka, pad Hrvatske Kostajnice (logor Manjača), obrana Slavonskoga Broda, obrana Šibenika, odnosno zbivanja u sjevernoj i srednjoj Dalma-ciji tijekom početka srpske pobune u Hrvatskoj. Kriterij za odabir sugovornika bila je njihova relevant-nost u vremenu o kojemu kazuju kao i širina informacija koje mogu pružiti. Najčešće je bila riječ o oso-bama koje su obavljale zapovjedne dužnosti, od zapovjednika operativnih zona, policijskih uprava ili manjih postrojba pa sve do „običnih” vojnika i policajaca. U to vrijeme, prikupljanje razgovora obavljalo se isključivo diktafonom, nakon čega su razgovori transkribirani.

Krajem 2007. godine u suradnji s umirovljenim pripadnikom 1. Hrvatskoga gardijskog zdruga (Zdruga) Eduardom Miličevićem započelo se s prikupljanjem svjedočanstava pripadnika Zdruga, elitne postrojbe HV-a nastale od nekoliko manjih specijalnih postrojbi Ministarstva obrane RH. Za razliku od dotadašnjih razgovora koje možemo okarakterizirati tematskima ili ograničenima na pojedino vremen-sko razdoblje, pripadnike Zdruga počelo se intervjuirati s pomoću metodološki strukturiranih intervjua. Bila je riječ o upitnicima/intervjuima upotrebljavanima u sklopu kolegija „usmene povijesti” na Hrvat-skim studijima u Zagrebu, a koji su se odnosili na sudjelovanje hrvatskih vojnika u postrojbama Wehr-machta tijekom Drugoga svjetskoga rata. Upitnik je prilagođen i prenamijenjen kako bi korespondirao s razdobljem Domovinskoga rata. Sastojao se od triju većih cjelina i nekoliko manjih unutar njih s više od stotinu potencijalnih pitanja: stanje pred rat (socijalno podrijetlo, obitelj i politička pripadnost), rat (početak rata, mobilizacija – pristupanje oružanim postrojbama, ratni položaj, ideologija, odnos prema nadređenima i vojnicima istoga položaja, borbeni moral, odnos prema lokalnomu stanovništvu, obitelj, kraj rata) i razdoblje nakon rata (posljedice, pogled u prošlost i sl.). U razdoblju od tri godine intervjui-rano je ukupno 17 pripadnika ove postrojbe u više od 40 pojedinačnih ili, rjeđe, skupnih (najviše dva ispitanika) razgovora. Ukupno je prikupljeno više od 52 sata snimljenoga memoarskoga gradiva. Ispita-nici su obavljali razne dužnosti u postrojbi, od zapovjednika, liječnika do „običnih” vojnika. Različiti su bili i vremenski okviri snimanih razgovora, što naravno najviše ovisi o volji kazivača. Primjerice, s jed-nim pripadnikom Zdruga obavljeno je sedam razgovora i prikupljeno gotovo 12 sati materijala.


Krajem 2012. godine tri ustanove, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar kao nositelj, Hrvatski me mo-rijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata i Hrvatski institut za povijest pokrenuli su znanstve-noistraživački projekt pod nazivom Hrvatski domovinski rat: strukture sjećanja, čiji je temeljni cilj na znanstveni način prikupiti i analizirati relevantne činjenice o Domovinskome ratu na temelju sjećanja neposrednih sudionika. Osnovna metoda u istraživanju bila je metoda „usmene povijesti”, odnosno pri-kupljanje podataka strukturiranim intervjuima (razgovorima) koji su bili snimani auditivnim i video-načinom, transkribirani, autorizirani od strane ispitanika i naposljetku pohranjeni. Na taj način prikup-ljeno i pohranjeno gradivo planiralo se iskoristiti isključivo u znanstvenoistraživačke svrhe (objavljivanje zbornika, znanstvene analize i sl.). Nakon početne pripremne faze i osiguravanja minimalnih tehničkih uvjeta (nabava videokamera i diktafona), oformljeni su timovi (po dva djelatnika) iz svake ustanove za provedbu intervjua. Ispitanicima je pripremljen dokument o suglasnosti za sudjelovanje u istraživanju i upitnik s osnovnim podacima, a ispitivačima i ispitanicima načinjen je protokol intervjua s osnovnim temama razgovora, napravljen po uzoru na upitnik prema kojemu se radilo s pripadnicima Zdruga. Također, u pripremi projekta razgovaralo se s istaknutim ratnim zapovjednicima i čelnicima udruga ratnih veterana u cilju zadobivanja široke potpore projektu i postizanju konsenzusa među veteranskom populacijom o potrebi takva načina prikupljanja svjedočanstava te kako bi se osigurali sugovornici. U sklopu projekta djelatnici Centra vodili su razgovore s pripadnicima 2. gardijske brigade Gromovi i dosad je obavljeno više od 20 razgovora sa sedam pripadnika te postrojbe i prikup ljeno oko 30 sati materijala koji je pohranjen i transkribiran. Nažalost, zbog brojnih problema ponajprije fi nancijske naravi, projekt unatoč zadanim vremenskim ciljevima još nije priveden kraju, odnosno dosad nije ispitan predviđen broj ispitanika. Osim razgovora s pripadnicima Zdruga i 2. gardijske brigade kao dvije najveće cjeline, cjelovitom metodom „usmene povijesti”, ali izvan spomenutoga projekta vođeni su razgovori s još 30-ak osoba, sudionika Domovinskoga rata iz raznih postrojbi (1. gardijska brigada Tigrovi, bojna za specijalne namjene Frankopan, 3. gardijska brigada Kune, Specijalna policija, Planinska satnija Velebit, Štraseri, bojna za specijalne namjene Ban Jelačić, 133. brigada HV-a, strani dragovoljci...) te je na taj način prikup-ljeno više od 50 sati snimljenoga materijala. Ovdje treba spomenuti da su na taj način prikupljeni inter-vjui trojice pripadnika srpske paravojne postrojbe iz Bosne i Hercegovine Vukovi s Vučjaka, koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i koji su svojevoljno i s povjerenjem pristali na razgovor.

Zbog posebnih okolnosti, problema ili potreba dio razgovora pohranjenih u Centru sniman je isklju-čivo u svrhu tematske obrade određenoga događaja (primjerice, neke bitke, iskustva u logoru, ratnoga puta određene postrojbe, itd.). Iako na taj način vođeni razgovori ne podliježu strogo propisanim pravi-lima provođenja intervjua metodom „usmene povijesti”, ti razgovori pružaju dragocjeno svjedočanstvo, izvor ili nadopunu pojedinim poznatim ili manje poznatim segmentima iz povijesti Domovinskoga rata. Dio memoarskoga gradiva prikupljen na ovakav način pribavljen je donacijom ili simboličnim otkupom od ustanova ili osoba koje su obavljale razgovore. Primjerice, na taj način Centar je došao u posjed vri-jednih svjedočanstava/videomaterijala (više od 50 sati) koji se odnose na obranu Vukovara 1991. godine i videomaterijala korištenih za izradu dokumentarnoga fi lma Maslenica (više od 25 sati videomaterijala). Vrijedi spomenuti i cjelinu razgovora (9 sugovornika, odnosno 14 sati materijala) s borcima i civilima iz


Vukovara koje je u sklopu projekta Posttraumatski stres i/ili posttraumatski uspjeh proveo pshijatar dr. Božidar Popović. Od ostalih tematski vođenih razgovora mogu se izdvojiti cjeline o ratnome putu HOS-a (Hrvatske obrambene snage) u Vukovaru, ulozi Hrvatskoga ratnoga zrakoplovstva, raketiranju Banskih dvora u listopadu 1991., djelovanju HEP-a (Hrvatska elektroprivreda) tijekom Domovinskoga rata, o oslobađanju zapadne Slavonije krajem 1991., obrani Osijeka 1991. itd.

Intervjui obavljeni sa stranim dragovoljcima treća su posebna kategorija pohranjenih sjećanja. Zbog toga što se najveći dio njih vratio u svoje zemlje, neki intervjui sa stranim dragovoljcima obavljeni su pismenim putem. Iako su pitanja bila jasno strukturirana i iako se svaki intervju nadopunjavao novim pitanjima i informacijama barem dva ili tri puta, takav način uzimanja sjećanja ne možemo smatrati ispravnom metodom „usmene povijesti”. No zbog njihove važnosti i nemogućnosti da na drukčiji način ta sjećanja budu prikupljena, intervjui su odrađeni i nadopunjivani pismenim putem, arhivirani su i bit će obrađeni u svrhu daljnjih istraživanja o fenomenu stranih dragovoljaca Domovinskoga rata. Dosad je prikupljeno 20 svjedočanstava stranih dragovoljaca (tri audiointervjua i 17 pismenim putem).

Problemi u istraživanju i arhiviranju sjećanja sudionika Domovinskoga rata

Suvremena arhivistika suočena je s problemima načina skupljanja, pohranjivanja i čuvanja snimljenih ljudskih sjećanja, posebno zbog činjenice da se metodom „usmene povijesti” u sve većoj mjeri koriste društvene znanosti diljem svijeta. Na taj način prikupljene zbirke čuvaju se u specijaliziranim arhivima (eng. sound archives) i za to posebno ustrojenim odjelima. One se također čuvaju u klasičnim arhivima, institutima i muzejima, pa i bibliotekama. Nakon što se auditivni i videozapisi, odnosno njihovi tran-skripti, pohrane u arhivu, oni se moraju opisati, indeksirati i katalogizirati u svrhu olakšane uporabe i pretraživanja. Arhivi usmenih povijesnih izvora djeluju danas kao samostalne specijalizirane institucije ili su dio drugih stručnih i znanstvenih institucija (muzeja, knjižnica, instituta, sveučilišta). S obzirom na stanje u hrvatskoj znanosti, zasad ne postoji način sustavnoga sakupljanja i kreiranja usmenih izvora, kao što ne postoji središnja institucija na nacionalnoj razini koja bi ih čuvala. Zbog svega spomenutoga, lako je zaključiti da problemi arhiviranja, zaštite i obrađivanja ljudskih sjećanja prikupljenih metodom „usmene povijesti” nisu prioriteti koje pokušava riješiti suvremena hrvatska arhivistika.

Zbog više razloga teško je točno precizirati kakvo je stanje s arhiviranjem usmenih izvora u hrvat-skim okvirima. Iako je u današnje doba „usmena povijest” u svjetskoj znanosti veoma važan izvor istra-živanja, hrvatski se povjesničari u odnosu na svjetsku historiografi ju u mnogo manjoj mjeri koriste tom metodom kao jednom od metoda istraživanja. Samim time fond usmenih izvora prikupljenih na nacio-nalnoj razini, a koji zadovoljava znanstvene kriterije istraživanja, nije velikog obujma, a k tomu ne može se znati u kojoj je mjeri i gdje pohranjen. Zbog nedostatka materijalnih sredstava za ovakvu vrstu istra-živanja (kao i nedovoljnoga interesa institucija), prikupljanje usmenih izvora vrlo često ovisi o osob-nome trudu pojedinoga istraživača. Samim tim nije moguće ostvariti potrebne rezultate, odnosno rea-lizirati ih u okvirima znanstvenih projekata. Poseban je problem to što se „usmenom poviješću” sve više bave nedovoljno stručne osobe, volonteri koji najčešće djelujuju individualno ili u okvirima nevladinih


udruga.12 Zbog toga razloga metoda „usmene povijesti” u Hrvatskoj je do te mjere banalizirana da je vrlo teško prepoznati što je u dostupnim publikacijama koje se u nazivu koriste tim pojmom napravljeno na stručan način i slijedeći točno propisane metodološke obrasce, a što je rezultat nekih drugih vrsta istra-živanja. K tomu, primjenjivanje metoda „usmene povijesti” u istraživanju procesa Domovinskoga rata opterećeno je dodatnim problemima, a što u konačnici ima itekakva utjecaja na opseg i kvalitetu obrade građe prikupljene za arhivsko pohranjivanje. Osim nedostatka fi nancija za realizaciju istraživačkih proje-kata, niz je drugih problema u prikupljanju, posebno u autoriziranju, pa samim time i arhiviranju sjeća-nja ratnih veterana. Najveći problem u obavljanju intervjua bile su traume koje su još svježe u kazivača, potom nedostatak saznanja o ovakvoj vrsti istraživanja (branitelji vrlo često pojam intervjua povezuju s novinarskom profesijom), a sve donedavno je i negativna percepcija i strah od presuda haškoga tribu-nala, odnosno medijski pritisak koji je sugerirao donošenje osuđujućih presuda, utjecao na kolebanje ili odbijanje pojedinaca da pristanu na intervju.

Stečena iskustva o prikupljanju ratnih sjećanjaZbog nedefi niranih pravila o načinu prikupljanja i arhiviranja usmenih sjećanja na nacionalnoj razini

kao i zbog nedostatka fi nancija, odnosno nedovoljnog sluha institucija, nije čudno što i Centar ima pro-blem u arhiviranju gradiva. Naime, nemali broj obavljenih i transkribiranih razgovora nije autoriziran, pa samim time ne može biti dalje obrađen, odnosno dostupan za javnu uporabu. Ipak, Centar je tijekom godina prikupio veliku bazu memoarskoga gradiva. Sjećanja koja su prikupljena metodom „usmene povi-jesti” arhiviraju se tako da se unose najvažniji podaci o usmenome izvoru: ime ispitivača i ispitanika, koji su njihovi osnovni biografski podaci te datum i mjesto vođenja intervjua. Transkript razgovora treba ozna-čiti podacima o osobi koja ga je načinila, sadrži li on neku drugu prateću dokumentaciju te je li indeksiran.

Nakon više godina rada metodama koje nalaže „usmena povijest”, djelatnici Centra koji su na taj način prikupljali memoarsku građu u praksi su potvrdili sve njezine temeljne postavke, ali posvjedočili su i brojnim problemima i posebnostima intervjuiranja, a o čemu jasno govori i teorija te metode. Uz prije navedene zamke, ponajprije subjektivnost kazivača, problemi u samome snimanju, potom transkribira-nju i autoriziranju, mnogobrojni su. Prvi problem u primjeni te metode jest taj da se kazivač, ali i sam ispitivač, mora suočiti s činjenicom da „usmenu povijest” ne zanima istina, da ona ne odbacuje infor-macije i ne poznaje pojam „krivih usmenih izvora”.13 U tom smislu nemali su broj puta kazivači već u

12 Tako primjerice organizacija civilnoga društva Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću navodi kako je dobar dio projekta „Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkoga nasilja od 1941. godine do danas” obrađen na „volonterskoj bazi” ispitivača, odnosno „bivših volontera”. Sama metodologija projekta u kojem je snimljeno impresivnih 400 kazivača „dijelom se zasniva na osnovnim metodološkim principima metode usmene povijesti, a dijelom uključuje specifi čne zahtjeve koje Documenta, kao organizacija za ljudska prava koja se bavi suočavanjem s prošlošću, ima pred sobom”, što pak sasvim sigurno nije metodologija koja odgovara jasno osmišljenim pravilima „usmene povijesti”, koju mora poštovati profesionalni povjesničar. URL: http://www.osobnasjecanja.hr/documenta/. (datum).

13 Portelli, A. Što usmenu povijest čini drugačijom. Zbornik radova Društva studenata povijesti „Ivan Lučić – Lucius“ (Zagreb). 6,10/11(2007), str. 153.


pripremnim razgovorima iskazali sumnju prema vrijednostima vlastitih sjećanja, smatrajući kako povjes-ničare zanimaju samo važni događaji, odnosno „istina” o ratu. Nadalje, prisutnost kamere unosila je određenu nelagodu pa je veći dio kazivača opuštenije razgovarao kada je bio uključen samo diktafon. Naravno, s obzirom na proživljene traume ili gubitak bliskih prijatelja kazivači više puta nisu mogli suspregnuti emocije, a bilo je i slučajeva kada su potreseni zamolili predah od snimanja ne bi li se mogli koncentrirati i kontrolirano nastaviti odgovarati na pitanja. U takvim situacijama nije lako ni i onomu tko vodi intervju jer teško je u svrhu profesionalnoga pristupa ostati hladnokrvan i ne pokušati ponuditi riječ olakšanja ili utjehe, što pak (kako u teoriji, tako i u praksi), vodi ispitavača u zbližavanje, odnosno utječe na rezultat istraživanja. Također, praksa je pokazala da je koncizna rječitost kazivača vrlo osjetljiva kategorija u trenutku kada se razgovor počinje snimati. Svi kazivači izabrani su po određenim krite-rijima, a ponajprije po prethodno obavljenim razgovorima i procjenama. No praksa je pokazala da neki od kazivača koji vrlo slikovito opisuju svoja sjećanja, u kameru to čine službeno i suspregnuto. Također, neki su kazivači, srećom rijetki, unatoč visokoj naobrazbi i rječitosti, sjećanja pred kamerom iznosili potpuno nepovezano, pa čak u toj mjeri da su ona skretala s tematiziranja ratnih uspomena, neovisno o tome što bi kazivača pitanjima pokušavali vratiti u temu.14 U tome smislu dvojba treba li se za snimanje koristiti kamerom ili samo diktafonom ostaje pitanje bez odgovora. Nadalje, i nakon snimljenih razgo-vora kada bi logički trebao slijediti manje problematičan dio posla u odnosu na izlaganje stresu kazivača, niz je novih problematičnih opasnosti koje stoje na putu do konačne autorizacije. Naime, osim što je transkribiranje iznimno mukotrpan posao, kazivačevo pregledavanje gotovih transkripata nerijetko pro-tekne u dugotrajnome vremenskome razdoblju ili čak završi bez davanja autorizacije. Dva su najčešća uzroka tomu. Prvi je i osnovni taj što kazivači nisu zadovoljni izgovorenim ili pak određenim netočno-stima načinjenim u transkriptu. Drugi je uzrok što upravo zbog ostvarene bliskosti na relaciji ispitivač – kazivač, potonji zbog stečenoga povjerenja ne nalazi potrebu za autoriziranjem svojih sjećanja jer nema strah da bi ona mogla na bilo koji način biti zloupotrebljena. Ipak, unatoč nemalu broju problema u pribavljanju ljudskih sjećanja treba istaknuti i uočene prednosti pa i rezultate dobivene takvim načinom rada. Naime, prikupljena sjećanja sudionika Domovinskoga rata itekako su iskoristiva za nadopunu informacija o određenim događajima. Tematski, prikupljena sjećanja uvelike su pomogla u pisanju znan-stvenih i doktorskih radova djelatnika Centra (primjerice borbe u zapadnoj Slavoniji 1991., napad JNA-a zrakoplovima na Banske dvore, operacija Maslenica itd.). Također, na taj način prikupljena sjećanja ite-kako su pomogla u tome da potpuno nepoznate činjenice ugledaju svjetlo dana ili pak promijene usta-ljene stavove (ili stereotipe) o važnim ili manje važnim ratnim događajima, a koji su dotad imali potpuno drukčije mjesto u kolektivnoj memoriji Hrvata na Domovinski rat.15 U procesu istraživanja velika je

14 Tako je primjerice Ž. Ć., pripadnik 2. gardijske brigade, inače visokoga obrazovanja, unutar samo jednoga pitanja o ratnim sjećanjima katkad analizirao prijeratne i poslijeratne uspomene, svoj društveni angažman u tim vremenima, pa čak i doga-đaje iz daleke prošlosti rodnoga kraja koji imaju ili nemaju nikakvu poveznicu s njegovim ratnim putom.

15 Vrlo dobar primjer tragična je pogibija pripadnika 3. gardijske brigade Kune 1. veljače 1993. u selu Kašić tijekom obrane dosegnutih ciljeva ostvarenih u operaciji Maslenica. Tragedija pripadnika hrvatskih snaga kod Kašića čak je i u raščlam-bama operacije, na razini Glavnoga stožera Oružanih snaga RH, netočno prikazana kao zasjeda neprijatelja koji su sačekali


blagodat to što su neposredni sudionici Domovinskoga rata još živi i voljni svjedočiti o svojim isku-stvima o obrani od velikosrpske agresije. No nažalost, ne smije se zanemariti ni činjenica da je velik broj njih preminuo i teško obolio zbog posljedica ratnih trauma. Zbog toga nikako ne treba odustajati od putova kojima vodi metodologija „usmene povijesti”, čak ni zbog fi nancijskih i svih drugih problema koji uvelike opterećuju ovakav način znanstvenoga istraživanja.

Zaključak„Povjesničarski posao... neraskidivo je povezan s pričanjem pripovijesti – naracijom”,16 stav je povjes-

ničara Mladena Ančića o važnosti naracije u okvirima historiografske znanosti. U današnje doba kada su se „historičari ohladili od kulta dokumenta”17 uporaba narativne metode „usmene povijesti” itekako je važan dio istraživačkoga napora svjetske historiografi je, ali i srodnih znanosti. Uza sve probleme s kojima je metoda „usmene povijesti” suočena u hrvatskim okvirima, na taj je način Centar skupio velik broj sjećanja. Ukupno gledajući, u Zbirci memoarskoga gradiva Centra nalazi se više od 270 sati razgovora sa sudionicama Domovinskoga rata, od čega se 125 sati, uz audiozapise, nalazi i na videozapisima. Na raz-govore obavljene metodom „usmene povijesti”, tj. strukturiranim intervjuima, odnosi se oko 120 sati memoarskoga gradiva. Većina je razgovora transkribirana i pohranjena uz izvorne zapise, dok velik dio gradiva još nije autoriziran zbog razloga koji su kao problem u procesu arhiviranja usmenih sjećanja navedeni u ovome radu. Nema sumnje da će mjerodavne institucije morati posvetiti veću pozornost sustavnosti pri obradi i pohrani te važnosti izvora dobivenih metodom „usmene povijesti”, odnosno da će historiografska zajednica morati na odgovarajući način uvažavati rezultate koji se mogu ostvariti upo-rabom ove istraživačke metode.

i protu oklopnim sredstvima uništili kamion(e) i ljudstvo, pripadnike 3. gardijske brigade iz Slavonskoga Broda. Taj feno-men, odnosno dekonstrukcija dotad nametnutih stereotipa detaljno je analiziran u knjizi u izdanju Centra: Operacija Masle-nica – sjećanja sudionika.

16 Ančić, M. Što „svi znaju” i što je „svima jasno” – historiografi ja i nacionalizam. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2008. Str. 51.

17 Pierre, N. Između sjećanja i povijesti. Diskrepancija (Zagreb). 8, 12(2007), str. 146.


Izvori i literaturaIzvori:

HR – HMDCDR – 17., Zbirka memoarskog gradiva

Literatura:

Ančić, M. Što „svi znaju” i što je „svima jasno” – historiografi ja i nacionalizam. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2008.Bertoša, M. Izazovi povijesnog zanata : lokalna povijest i sveopći modeli. Zagreb : AntiBarbarus, 2002.Cupek Hamill, M. Arhivistika i usmena povijest. Arhivski vjesnik (Zagreb). : Arhivski vjesnik 45(2003), str. 219–226.Pierre, N. Između sjećanja i povijesti. Diskrepancija (Zagreb). 8, 12(2007), str. 135–165. Portelli, A. Th e battle of Valle Giulia : Oral history and the art of dialogue. Madison : University of Wisconsin Press, 1997.Portelli, A. Što usmenu povijest čini drugačijom. Zbornik radova Društva studenata povijesti „Ivan Lučić – Lucius” (Zagreb). 6, 10/11(2007), str. 147–158.Ritchie, Donald A. Doing oral history. New York : Twayne publishers, 1995.Zvonarević, M. Psihologija. Zagreb : Školska knjiga, 1965.Sitzia, L. A shared authority : an impossible goal? Berkeley : Th e Oral history rewiew, 2003.Šulj, T., Brnardić, V. Operacija „Maslenica” − sjećanja sudionika. Zagreb : HMDCDR, 2014.

Mrežni izvori:

Oral History Society. URL: http://www.oralhistory.org.uk/index.php. (24. 6. 2016.).Oral History Education. URL: http://oralhistoryeducation.com/. (25. 6. 2016.),http://www.osobnasjecanja.hr/documenta/. (6. 7. 2016.).


Summary

Acquiring and appraising of memoirist records from the Homeland War

by using “the oral history” method

Besides usual conventional records created by the institutions and the individuals during the Homeland war, the Croatian Memorial-Documentation Center during its fi rst ten years of activity also acquired memo-irist records that were created during interviews with individuals and groups throughout the Homeland War. Th e interviews were conducted by audio or video recording in accordance with “the oral history” met-hods i.e. with questionnaires that were prepared in advance. Th is paper will show how much memoirist records were acquired and stored in the Center in that way and how many people were interviewed. Other relevant themes will also be analysed, such as specifi cs of this manner of collecting the memoirist records, conclusions, as well as the issues of credibility, historiographic value, storage, authorization and availability of such records.

Keywords: Archives, Homeland War, oral history, memoirist records, acquiring records


Martina Krivić LekićDržavni arhiv u Bjelovaru

Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. – svjedok vremena1

Stručni rad UDK 344.3 (497.5 Bjelovar) „1992/1996“ 930.251 (497.5 Bjelovar) :355.48 (497.5)“1992/1996“

Društveno-političke promjene početkom 90-tih godina praćene oružanom agresijom na Hrvatsku dovele su do osnivanja posebnih sudova koji su bili specijalizirani za rješavanje kaznenih predmeta protiv djelatnih vojnih osoba, civila i ratnih zarobljenika zbog sve veća broja kaznenih predmeta iz domene kaznenih djela protiv Republike Hrvatske. Predmet je ovoga rada predstavljanje fonda Vojnoga suda u Bjelovaru (1992. – 1996. godine), koji je preuzet, obrađen i mikrofi lmiran te se čuva u Državnome arhivu u Bjelovaru. Rad opisuje organizaciju i rad suda te stanje i sadržaj toga iznimno važna fonda.

Ključne riječi: vojni sud, Bjelovar, kazneni zakon, Domovinski rat, fond, gradivo, sudska uprava, kazneni predmeti

UvodVojni sudovi, povijesno gledano, nastali su ponajprije kao ratni sudovi. Potreba za održavanjem discip-

line u vojnim redovima bila je od iznimne važnosti za zapovjednika postrojbi te ključna za ishod poje-dine bitke ili rata. Kako bi se održali red i stega u profesionalnim i organiziranim vojnim jedinicama, bilo je potrebno sankcionirati neprimjereno ponašanje. Stoga se kažnjavanje vojnika može pratiti u povijes-nim izvorima.

U antičkome Rimu magistrati su imali pravo izricati kazne rimskim vojnicima koji se nalaze na rat-nome pohodu. Kasnije, uvođenjem stalne vojske, senatori su raspravljali i o kažnjavanju vojske u miru.2 Rimske pravne tekovine temelj su današnjega prava, no kroz povijest pojavljivali su se različiti pravni sustavi koji su se formirali najčešće prema trenutnim potrebama vlasti. Srednjovjekovna Europa pozna-vala je takozvane Viteške sudove3, koje je uveo Edward III, a nadležni su bili u svim slučajevima djela vitezova i općenito vojnim pitanjima.4 Isto tako, u Europi u 14. stoljeću zapovjednici plaćeničkih postrojbi

1 Tekst rada nastao je dobrim dijelom prilikom obrade i istraživanja gradiva fonda Vojnoga suda u Bjelovaru. Krivić, M. Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. : Sumarni inventar. Bjelovar : Državni arhiv u Bjelovaru, 2009.

2 Sud, vojni, Istorijat. Vojna enciklopedija, sv. 9. Beograd : Izdanje redakcije vojne enciklopedije, 1975. Str. 226.3 Court of Chivalry.4 Court of Chivalry, British history. URL: http://www.britannica.com/topic/Court-of-Chivalry. (27. 5. 2016.).

M. Krivić Lekić, Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. – svjedok vremena66

dobivaju ovlasti da discipliniraju plaćenike prema propisanim vojnim člancima.5 Zbog promjene položaja vojnika koji u vojne jedinice dolaze prisilnim regrutiranjem, vojni se sudovi proširuju u 17. i 18. stoljeću.6

Francuska revolucija utjecala je na karakter sudova. Nezadovoljna mnoštvom različitih sudova i nji-hovom samovoljom, Narodna je skupština Francuske 27. 10. 1790. godine izglasala ukidanje svih spe-cijal nih sudova i osnivanje samo jednoga vojnog suda. Ograničene su disciplinske i sudske ovlasti te se ide k demokraciji sudovanja. Vojno-kaznena djela propisuju se zakonom i za njih su nadležni vojni sudovi. Takva praksa vojnoga sudovanja nastavlja se i u 19. i u 20. stoljeću.7 Na području Vojne krajine, primjerice, graničarima je za vojne zločine suđeno prema vojnim zakonima na prvostupanjskim pukov-nijskim sudovima. Ti su sudovi sudili i civilima Vojne krajine, pa i strancima za kaznena djela, ali prema općemu zakonu koji je vrijedio za cijelu Monarhiju.8

U novije vrijeme razvoj vojnoga sudovanja na našim prostorima može se pratiti kroz izmjene Ustava SRFJ-a i tada važećih zakona.9 Vojni sudovi bili su specijalni sudovi nadležni za suđenja zbog svih kazne-nih djela koja su izvršile vojne djelatne osobe te civili u posebnim kaznenim djelima povezanima s držav-nom sigurnošću. Isto tako, u prvome stupnju Vojni sudovi sude u kaznenim i imovinsko-pravnim stva-rima. Vrhovni vojni sud nadležan je u drugostupanjskim predmetima u kaznenim i imovinsko-pravnim stvarima, a u prvome stupnju nadležan je u upravnim sporovima protiv vojnih organa.10 U pravnim sustavima u novije vrijeme postoji različita praksa suđenja te pojedine zemlje poznaju odvojen vojno--kazneni zakon za razliku od kaznenoga zakona koji vrijedi za civile. Isto tako, razlikuje se nadležnost sudova nad vojnim kaznenim djelima u mirnodopskim uvjetima, u posebnim uvjetima ratnoga stanja ili, u novije vrijeme, terorističkim aktivnostima u vezi s terorizmom.

Razvoj pravnih sustava pokazuje da su vojni sudovi evoluirali od tradicionalno potpuno vojnih prema samostalnim vojnim sudovima, potom k specijaliziranim civilnim sudovima, da bi na kraju došli do sustava u kojemu opći, civilni sudovi sude za vojno-kaznena djela, kako u mirnodopskim tako i u ratnim uvjetima.11

Osnivanje i rad vojnih sudova u Republici HrvatskojRaskidanjem svih državno-pravnih veza sa SFRJ-om, 8. listopada 1991. godine, Republika Hrvatska

odbacila je legalitet i legitimitet svih tijela SFRJ-a i pravne akte tijela koji bi nastupali u ime bivše federa-cije. Time je, između ostaloga, prestala nadležnost Vojnoga suda u Zagrebu nad predmetima povezanima

5 Sud, vojni, Istorijat. Vojna enciklopedija, sv. 9. Beograd : Izdanje redakcije vojne enciklopedije, 1975. Str. 226.6 Isto, str. 227.7 Isto, str. 227.8 Vuković, M. Shematizam pravosuđa na području teritorijalne ovlasti Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu (1850.–2004.).

Arhivski vjesnik (Zagreb). 47(2004), str. 140.9 Zakoni o vojnim sudovima mogu se pratiti u Službenome listu SFRJ 58/46, 105/47, 52/54, 7/65, 51/69, 4/77, 23/77, 13/8210 Vojni sudovi : Pravna enciklopedija. Beograd : Savremena administracija, 1979. Str. 1618.11 Nel M. Sentencing practice in military courts (doktorska disertacija). University of South Africa, 2012. str. 21.

M. Krivić Lekić, Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. – svjedok vremena 67

sa sigurnošću zemlje. Istovremeno je Sabor donio Zaključke12, gdje je zaključeno da je na Hrvatsku izvr-šena oružana agresija od strane Republike Srbije i JNA te je prisiljena braniti se svim raspoloživim sred-stvima. Slijedom tih događaja došlo je i do promjene u organizaciji rada sudbene vlasti te organizaciji, radu i teritorijalnoj nadležnosti općinskih i okružnih javnih tužiteljstava.13 Isto tako, dolazi do izmjena u primjeni Zakona o krivičnome postupku te se organizira sudbena vlast u slučaju ratnoga stanja ili nepo-sredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske.14

Do kraja 1991. godine okružni i općinski sudovi zaprimali su i rješavali kaznene predmete iz domene vojno-kaznenoga prava. No, sve veća količina predmeta povezanih s vojnim operacijama i sam smjer kretanja ratnih zbivanja doveli su do potrebe izdvajanja tih kaznenih djela na posebne sudove.

U studenome 1991. Predsjednik Republike donosi odluku o osnivanju vojnodisciplinskih15 sudova pri operativnim zonama.16 Već u prosincu 1991. godine osniva se u svakoj zoni jedan takav sud sa sjedištem u mjestu zapovjedništva operativne zone.17 S radom počinju u veljači 1992. godine kada ministar pravo-suđa i uprave donosi Pravilnik o unutarnjemu poslovanju vojnih sudova.18 Predmeti zaprimljeni do 11. veljače 1992. godine ostali su u nadležnosti okružnih i općinskih sudova koji su ih zaprimili, a samim time i trebali dovršiti.

Novoosnovani vojni sudovi nadležni su u prvostupanjskome kaznenom postupku za djela koja počine djelatne vojne osobe, civili, uključujući i maloljetnike, civili koji služe u oružanim snagama, a također sude i ratnim zarobljenicima. Uz Uredbu o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju rat-noga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, kaznena djela za koja se sudi propisana su u Glavi 20. Krivičnoga zakona RH19. Pojedina kaznena djela preuzeta su i iz Krivičnoga zakona SRFJ-a.

Zakonima se sankcioniraju navedena kaznena djela: • napad na ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske• ugrožavanje teritorijalne ukupnosti• ugrožavanje neovisnosti Republike Hrvatske

12 Zaključci, NN 53/91.13 Ukaz o proglašenju Zakona o stavljanju izvan snage u Republici Hrvatskoj Zakona o vojnim sudovima i Zakona o vojnom

tužilaštvu, NN 53/91.14 Uredba o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i

jedinstvenosti Republike Hrvatske, NN 67/91. Sam Zakon o kaznenome postupku preimenovan je i izmijenjen te usklađen s Ustavom tek krajem 1997. godine.

15 Naziv koji previđa navedena odluka. Isto tako u odluci se predviđa osnivanje i Višega vojnodisciplinskog suda pri Glavnome stožeru Hrvatske vojske u Zagrebu, no on nikada nije osnovan te je u drugome stupnju nadležan Vrhovni sud.

16 Odluka o osnivanju vojnodisciplinskih sudova, NN 62/91.17 Uredba o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i

jedinstvenosti Republike Hrvatske, NN 67/91.18 Primjenjuje se od 11. veljače 1992. godine19 NN 9/91.


• ubojstvo predstavnika najviših državnih organa• nasilje prema predstavniku najvišega državnoga tijela• oružana pobuna (sudjelovanje i organiziranje)• terorizam, diverzija, sabotaža• pozivanje na nasilnu promjenu ustavnoga ustrojstva Republike Hrvatske• izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti• udruživanje radi neprijateljske djelatnosti• pružanje pomoći učiniocu poslije izvršenoga krivičnog djela• kažnjavanje za pripremanje izvršavanja kaznenoga djela20

• sprečavanje borbe protiv neprijatelja, služenje u neprijateljskoj vojsci i podrivanje vojne i obram-bene moći21

• špijunaža i odavanje državne tajne22

• povreda teritorijalnoga integriteta23

• djela protiv oružanih snaga24

• djela protiv imovine i službene dužnosti ako je dio borbenoga sredstva, oružja, municija ili eksplo-ziv koji služe potrebama obrane25

• kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava26.Iako je postojala zakonska mogućnost da u slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti jedin-

stvenosti i neovisnosti Republike Hrvatske Predsjednik može uredbom urediti širi djelokrug vojnoga suda,27 do toga u praksi nije došlo. Vojni su sudovi do svojega kraja 1996. godine sudili po prvotno utvr-đenim pravilima i zakonskim propisima. Okružni sudovi, kasnije županijski sudovi28, nadležni su u rje-šavanju žalbi protiv prvostupanjskih odluka donesenih od strane sudaca pojedinaca, a Vrhovni sud za žalbe protiv prvostupanjskih odluka po sudbenome vijeću.

Novim Zakonom o sudovima29 u prosincu 1993. godine naznačen je smjer prema formiranju stalnih vojnih sudova. Njime je predviđeno da nakon ukidanja izvanrednoga ratnog stanja Vojni sud u Zagrebu30

20 Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnoga zakona Socijalističke Republike Hrvatske, NN 9/91.21 Članak 118., 119., 121. Krivičnoga zakona SFRJ-a, NN 53/91.22 Članak 128. i 129. ako se podatci odnose na obranu iz Krivičnoga zakona SFRJ-a, NN 53/91.23 Članak 135. Krivičnoga zakona SFRJ-a, NN 53/91.24 Iz članaka od 201. do 239. Krivičnog zakona SFRJ-a, NN 53/91.25 Uredba o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i

jedinstvenosti Republike Hrvatske, NN 67/91.26 Članci od 141. do 156. Krivičnoga zakona SFRJ-a, NN 53/91.27 Zakon o sudovima, NN 3/94.28 6. siječnja 1994. ukinuti su okružni i osnovani županijski sudovi, NN 3/94.29 Zakon o sudovima, NN 3/94.30 Predviđena su dva vojna suda – u Zagrebu za zborna područja Bjelovar, Osijek, Karlovac i Zagreb i u Splitu za Gospić i Split.


postane mjesno nadležan i za Bjelovar. No, do takve izmjene rada sudova nikada nije došlo. Kasnijim izmjenama zakona ovakvi specijalni sudovi više nisu predviđeni. Prestankom vojnih operacija te mir-nom reintegracijom istočne Slavonije, Baranje i Srijema u korpus teritorija Republike Hrvatske prestaje potreba za posebnim sudbenim tijelom koje bi rješavalo specifi čne kaznene predmete. To dovodi do postupna ukidanja zakona i uredbi uvedenih u vrijeme ratnoga stanja i neposredne ugroženosti. Vojni sudovi ukinuti su 6. prosinca 1996. godine Uredbom o stavljanju izvan snage uredbi iz oblasti pravo-suđa.31 Određeno je da neriješene predmete preuzimaju nadležni općinski i županijski sudovi, dok arhivu preuzimaju županijski sudovi u sjedištu vojnoga suda. Sudci se vraćaju na rad u sudove iz kojih su prvotno upućeni na rad u vojne sudove.

Rad Vojnoga suda u BjelovaruVojni sud u Bjelovaru započeo je s radom kada i ostali vojni sudovi, u veljači 1992. godine. Nadležnost

mu se protezala na područje II. operativne zone Bjelovar, koja je obuhvaćala općine Bjelovar, Grubišno Polje, Čazmu, Varaždin, Čakovec, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof, Križevce, Koprivnicu, Đurđevac, Viro-viticu, Daruvar, Pakrac, Lipik i Požegu.32 Imao je i svoju izdvojenu jedinicu u Varaždinu, gdje su zapri-mani i obrađivani kazneni predmeti s varaždinskoga područja. Sudsku dužnost obavljalo je šest sudaca, četiri zapisničara i dva voditelja upisnika, s time da su jedan istražni sudac i dva zapisničara bili u izdvo-jenoj jedinici Vojnoga suda u Varaždinu. Za predsjednika je postavljen sudac upućen na rad s Okružnoga suda u Bjelovaru. Predsjednici i suci nisu bili profesionalni časnici, nego ih je na to mjesto rasporedio ministar obrane, a na prijedlog ministra pravosuđa.33 Ukidanjem operativnih zona i osnivanjem Zbornih područja,34 općine Virovitica i Pakrac ulaze u Zborno područje Osijek, no sud u Bjelovaru i dalje ostaje mjesno nadležan.35

Na ovaj sud pristizali su predmeti u kojima se u najvećoj mjeri sudilo ratnim zarobljenicima optuže-nima za različita kaznena djela protiv Republike Hrvatske. Već početkom 1991. godine na području zapadne Slavonije stanje je postalo mnogo ozbiljnije nakon što su odbornici Općine Pakrac na svojoj sjednici donijeli odluku36 o izdvajanju te općine iz korpusa Republike Hrvatske i pripajanju SAO37 Kra-jini. Dana 1. ožujka 1991. godine dolazi do prvoga oružanog sukoba na tlu RH prilikom razoružavanja

31 Uredba o stavljanju izvan snage uredbi iz oblasti pravosuđa, NN 25/96.32 Prema Marijan, D. Bjelovar i Bjelovarsko bilogorska županija u Domovinskom ratu. Radovi Zavoda za znanstvenoistraži-

vački i umjetnički rad u Bjelovaru (Zagreb – Bjelovar). 8(2015), str.21. i HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1.4. Sudska uprava spisi, Su-8/92, (1992).

33 Vojni sud, Pravni leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2007. str. 177334 Odluka Predsjednika RH stupa na snagu od 1. veljače 1993. godine, prema HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1.4.

Sudska uprava spisi, Su-29/93, (1993).35 Pleskalt, Ž. Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru (Zagreb

– Bjelovar). 8(2014), str. 196.36 22. veljače 1991. godine.37 Samostalna autonomna oblast – kratica.


policijske stanice u Pakracu. Stoga se ovaj događaj može smatrati početkom Domovinskoga rata. Jedno od najtragičnijih stradanja branitelja na tome dijelu ratišta isto je tako detaljno zabilježeno u predmetima toga suda. Dana 8. i 9. rujna 1991. u zasjedi u selu Kusonje poginulo je 18 pripadnika 105. brigade i 2 pripadnika MUP-a.

Tijek i detalji povezani s većim operacijama Hrvatske vojske i Specijalne policije mogu se pratiti kroz spise. Na Vojni sud pristizale su optužnice protiv ratnih zarobljenika iz operacija:

• Orkan-91 (29. 10. 1991. – 3. 1. 1992.), kojom je oslobođen prostor Posavine • Otkos-10 (31. 10. – 4. 11. 1991.), kojom je oslobođen prostor Bilogore• Papuk-91 (28. 11. – 25.12.1991.), oslobođen je prostor Papuka.38 Povećan priljev predmeta može se uočiti nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak (1. 5. – 4. 5. 1995.),

kojom je oslobođena zapadna Slavonija.Rad suda najjasnije se ocrtava u količini zapremljenih predmeta. S obzirom na to da su upisnici

vođeni vrlo uredno i detaljno, moguće je vidjeti o kojoj je količini predmeta riječ.

Tablica 1 – zaprimljeni predmeti po godinama i vrsti39

Godina Kazneni Maloljetnički Kaznene istrage

Razne kaznene istrage

Izvanraspravno kazneno vijeće

Pomilovanja Kazneni razno

1992. 328 7 217 194 258 9 131993. 225 5 89 77 90 11 –1994. 231 – 72 57 27 15 31995. 266 – 118 114 144 8 21996. 192 – 69 46 112 6 4

ukupno 1242 12 565 488 631 49 22

Prestankom rada Vojnoga suda u Bjelovaru svi nedovršeni predmeti dostavljeni su stvarno i mjesno nadležnim općinskim i županijskim sudovima u Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Grubišnomu polju, Daru-varu, Požegi, Virovitici, Đurđevcu, Koprivnici, Križevcima, Čakovcu, Varaždinu i Novomu Marofu. Prema spisima sudske uprave moguće je rekonstruirati količinu nedovršenih predmeta te kojim su sudo-vima dostavljeni (tablica 2).

38 Stipčić, R. Operacije HV, Oslobodilačka akcija hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji „Orkan-91.” URL: http://hcz-zu.hr/oslo-bodilacka-akcija-hrvatske-vojske-u-zapadnoj-slavoniji-orkan-91/. (19. 4. 2016.)

39 Slična tablica s navodima koliko je predmeta riješeno i ostalo riješeno za spise K, Kio, Kv i Kir, može se pronaći u Pleskalt, Ž. Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru (Zagreb – Bje-lovar). 8(2014), str. 200.


Tablica 2 – Popis sudova i njima odaslanih predmeta

Nadležni sud Broj dostavljenih predmetaŽupanijski sud Bjelovar 24Općinski sud Bjelovar 78Županijski sud Požega 7Općinski sud Požega 4Županijski sud Varaždin 15Općinski sud Varaždin 7Općinski sud Virovitica 28Općinski sud Koprivnica 6Općinski sud Đurđevac 8Općinski sud Daruvar 4Općinski sud Križevci 5Općinski sud Čakovec 3Općinski sud Novi Marof 1Općinski sud Garešnica 1Općinski sud Čazma 2Općinski sud Grubišno Polje 2

O fonduGradivo Vojnoga suda predano je Arhivu 2007. godine u ukupnoj količini od 18 d/m.40 Od ukidanja

suda 1996. godine do preuzimanja gradivo je bilo pohranjeno u pismohrani Županijskoga suda u Bjelo-varu. Fond se sastoji od knjiga i spisa, među kojima se nalazi i veći broj fotografi ja.

Zbog specifi čnosti kaznenih predmeta fond sadržava mnogo fotografi ja u posebnome omotu fotoela-borata. Izvještaji očevida dokumentirani su fotografi jama koje su se zbog djelovanja vlage međusobno zalijepile. Stoga je bilo potrebno pažljivo prolaziti kroz postupak sređivanja i samoga fi zičkog razdvajanja fotografi ja kako se one ne bi dodatno i nepovratno uništile. Nakon razdvajanja, između fotografi ja je umetan papir kako bi se spriječilo daljnje sljepljivanje. Na taj se način pokušalo onemogućiti daljnje pro-padanje i uništavanje fotomaterijala. Dio spisa u manjoj je mjeri oštećen djelovanjem gljivica nastalih zbog vlage, zatim ljepilom i ljepljivim vrpcama te razgradnjom metalnih dijelova. Isto tako dio spisa nastao je na papiru veoma loše kvalitete i na nepostojanome papiru za faks uređaj pa su za pojedina pismena napravljene kopije i prijepisi prema viđenju. Naime, ni skeniranjem ni kopiranjem nije bilo moguće reproducirati potpun tekst, jedino je pažljivim čitanjem bilo moguće utvrditi što točno piše.

40 Knjiga akvizicije DABJ broj 5, redni broj upisa 834.


S obzirom na stanje i važnost fonda Arhiv je pristupio mikrofi lmiranju spisa. Snimanje je obavljeno u laboratoriju Hrvatskoga državnog arhiva u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Mikrofi lmirani su svi kazneni predmeti, ukupno 103 656 spisa, što iznosi ukupno 77 svitaka mikrofi lma na 35 mm srebroha-logenidnome neperforiranom crno-bijelom mikrofi lmu na poliesterskoj podlozi u formatu 21 x 25 mm.

Sam fond podijeljen je u dvije serije spisa: Sudska uprava i Kazneni predmeti. 1. Sudska uprava 2. Kazneni predmeti Podserije: 1.1. Povjerljivo 2.1. Kazneni 1.2. Sudska uprava 2.2. Kazneni za maloljetnike 1.3. Izvještaji o poduzetim istražnim radnjama 2.3. Kazneni istrage 1.4. Statistika 2.4. Kazneni za razne istrage 2.5. Izvanraspravno kazneno vijeće 2.6. Pomilovanja 2.7. Kazneni razni

Serija Sudska uprava sastoji se od četiriju podserija spisa: Povjerljivo (Pov), Sudska uprava (Su), Izvje-štaji o poduzetim istražnim radnjama i Statistika. Seriju Kaznenih predmeta čini sedam podserija: Kazneni (K), Maloljetnički (Km), Kaznene istrage (Kio), Razne kaznene istrage (Kir), Izvanraspravno kazneno vijeće (Kv), Pomilovanja (Kp) te Kazneni razni (Kr). Za K i Kio spise vođeni su upisnici i imenici za razdoblje od 1992. do 1996. godine. Za spise Kir i Kp vođeni su samo upisnici, za Km samo imenik, a Kv upisnici i imenici za razdoblje od 1993. do 1996. godine. Pravilnikom o unutarnjemu poslovanju voj-nih sudova41 predviđeno je vođenje upisnika i imenika za spise K, Kio, Kir, Kv i Kr, te je ostavljena mogućnost vođenja i drugih vrsta upisnika i imenika, ako sud primi određenu vrstu spisa. U slučaju Vojnoga suda u Bjelovaru to su spisi Km i Kr za kaznene spise i Su za spise sudske uprave. Imatelj je zadržao upisnike i imenike Kio42 civil 1991. – 1995. godine, koji su u trenutku preuzimanja još bili u sudskome postupku.

Većina je dokumenata na hrvatskome jeziku, a samo se sporadično javljaju srpski jezik i ćirilica, i to najviše u dokaznim materijalima. Pojedini su dokumenti iz serije Sudska uprava na engleskome i talijan-skome jeziku, većinom zahtjevi za posjetu zarobljenika od pripadnika međunarodne zajednice.

Na ovaj fond kao javno arhivskog gradivo primjenjuje se pravilo dostupnosti nakon 30, 50, 70, odnos no 100 godina. Nakon 30 godina od nastanka dostupan je onaj dio fonda koji se ne odnosi na podatke o

41 Pravilnik je klasifi ciran kao povjerljiv dokument (POV) te vjerojatno stoga nije objavljen u Narodnim novinama, nego samo odaslan vojnim sudovima. HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1.4. Sudska uprava spisi (1992).

42 Kratica za Kaznene istrage.


obrani, međunarodnim odnosima, poslovima nacionalne sigurnosti i održavanja reda i mira kako je to predviđeno Zakonom o arhivskome gradivu i arhivima.43 Za to gradivo predviđen je rok dostup nosti nakon 50 godina.

Veći dio serije spisa Kazneni predmeti sadržava osobne podatke te zbog te činjenice nije dostupno javnosti 70 godina od nastanka, tj. 100 godina od rođenja osobe čije podatke sadržava. No, ako znan-stveni razlozi zahtijevaju korištenje arhivskim gradivom prije isteka predviđenoga roka, ravnatelj arhiva može odobriti korištenje tim gradivom prije isteka roka, uz obvezno prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskoga arhivskog vijeća.44

Serija Sudska uprava45

Serija spisa sudske uprave sastoji se od podserija Povjerljivo, Sudska uprava, Izvještaji o poduzetim istražnim radnjama i Statistika. Povjerljivi spisi u najvećoj mjeri odnose se na povjerljive dokumente povezane s poslovanjem ustanove. Serija sadržava podatke o ukidanjima pritvora osobama zarobljenima u oružanim sukobima, upute o primjeni Zakona o općemu oprostu, smjernice za rad javnih i vojnih tužiteljstava, dodjele činova sucima, sheme logističke potpore jedinica HV-a Zbornomu području Bjelo-var, podatke o akciji Zapadna Slavonija i drugo.

Spisi Sudske uprave nastali su u redovnome poslovanju suda. Dokumentiraju funkcioniranje suda te sadržavaju podatke o rasporedu dežurstava sudaca, postavljanju branitelja po službenoj dužnosti, evi-denciju okrivljenih osoba, sudionika domovinskoga rata, podatke o osobama predloženima za oprost, obavijesti i evidencije pomilovanih osoba, izvještaje posjeta pritvorenicima, najave posjeta delegata Međunarodnoga odbora Crvenoga križa Okružnomu zatvoru u Bjelovaru, periodične izvještaje o radu suda, analitičke listove za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava te popis pritvorenih osoba nakon akcije Bljesak. Tu se nalaze i izvještaji o poduzetim istražnim radnjama koji su pisani sva-kodnevno tijekom 1992. i 1993. godine u formi dnevnika.

Statistički spisi sadržavaju mjesečne, tromjesečne i godišnje izvještaje o radu. Riječ je o raznim stati-stičkim upitnicima, podatcima o broju primljenih, riješenih i neriješenih predmeta, izvještajima o radu sudaca te tabelarnim prikazima podataka. Među spisima nalazi se statistički pregled rada sudova za 1995. godinu na razini RH, koje je izradilo Ministarstvo pravosuđa.

Serija Kazneni predmeti46

Serija kaznenih predmeta sastoji se od sedam podserija spisa: Kazneni (K), Kazneni maloljetnički (Km), Kaznene istrage (Kio), Razne kaznene istrage (Kir), Izvanraspravno kazneno vijeće (Kv), Pomilo-

43 Zakon o arhivskome gradivu i arhivima, NN 105/97.44 Usp. Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, NN 105/97, članci 20–22.45 HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1. Sudska uprava (1992–1996).46 HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 2. Kazneni predmeti (1992–1996).


vanja (Kp) i Kazneni razno (Kr). Za K i Kio spise vođeni su upisnici i imenici za razdoblje od 1992. do 1996. godine. Za spise Kir i Kp sačuvani su samo upisnici, za Km samo imenik, a Kv upisnici i imenici za razdoblje od 1993. do 1996. godine.

Podserije K, Kio i Kir sadržavaju nebrojena svjedočanstva svjedoka i počinitelja kaznenih djela važnih za razumijevanje novije hrvatske povijesti, ponajprije Domovinskoga rata. Prometni prekršaji, kršenja javnoga reda i mira, krađe, ubojstva u kojima su sudjelovale djelatne vojne osobe, svjedočenja počinitelja i svjedoka te fotoelaborati mjesta zločina u pojedinim slučajevima, zorno prikazuju stanje u kojemu se nalazio hrvatski vojnik i policajac. Pojedini spisi sadržavaju svjedočenje o ratnome putu branitelja. Na osjetno povećanje broja kaznenih predmeta utjecale su netom završene vojno-redarstvene operacije nakon kojih bi veći broj optuženih osoba dospio na sud. Primjerice, u samo četiri mjeseca rada suda pokrenute su istrage nad 3000 osoba. U optužnicama za oružanu pobunu, uz pripadnike teritorijalne obrane i osoba koje su čuvale takozvane straže po selima, postoje podatci i o inicijatorima sukoba te zapovjednicima paravojnih postrojbi. Spisi sadržavaju svjedočanstva o konkretnim događajima, primje-rice o napadu pobunjenih djelatnika na policijsku stanicu u Daruvaru,, detalje o pogibiji bjelovarskih branitelja u Kusonjama 1991. godine, detalje o ubojstvima civila, događanjima u logoru Bučje, podatke o oštećenjima u gradu Lipiku, fotografi je Bučja i Lipika nakon oslobođenja, skice minskih polja i položaja zemunica. Pojedini iskazi daju podatke o djelovanjima paravojnih postrojba na teritoriju Bosne i Herce-govine. Iznimno su zanimljive fotografi je očevida koje ne samo da svjedoče o pojedinostima počinjenja kaznenih djela, nego i o socijalnim i ekonomskim prilikama u državi.

Uz same spise pronađeni su i dokazni materijali povezani s pojedinim predmetima. Čahure automat-ske puške, osigurači ručne bombe i stakalca s tekstilnim vlaknima izlučeni su, a audiokasete, samoljep-ljivi amblemi s oznakama srpskih paravojnih postrojbi, vojne legitimacije, putovnice i jedna vozačka dozvola pohranjeni su u posebne zbirke DABJ – Zbirka tiskovina (HR-DABJ-973) i Zbirka zvučnih zapisa (HR-DABJ-385).

Podserija Km sadržava 11 predmeta protiv maloljetnih osoba optuženih za kaznena djela protiv Republike Hrvatske. Dva su maloljetnika optužena za oružanu pobunu, dok ostali predmeti sadržavaju optužbe za krađu oružja i borbenih sredstava.

Podserija Kv sadržava rješenja izvanraspravnoga kaznenog vijeća. Većinom je riječ o odlukama o ukidanju ili određivanju pritvora optuženicima, obustavama postupka, zahtjevima za ponavljanje kazne-noga postupka te nekoliko odluka o nenadležnosti toga suda za pojedine predmete. Kp sadržava molbe za pomilovanje zatvorenika.

Podserija Kazneni razno sadržava prijedloge za pokretanje postupka, službene zabilješke 69. bata-ljuna Vojne policije Bjelovar, reguliranje stambenoga pitanja pojedinaca, plaćanje troškova lijekova za pritvorene osobe, provjere je li protiv pojedinih osoba vođen kazneni postupak, obavijesti o istražnim radnjama i slično.


ZaključakVojni je sud, kao specijalizirano sudsko tijelo, specifi čna pojava svakoga pravnog sustava u kojem se

pojavljuje. Povijesno gledano promjene koje su dovele do njihova ukidanja kao samostalnih tijela bile su nužne s civilizacijskoga stajališta. U današnjim demokratskim sustavima realno je da se za vojno-kaznena djela sudi na redovnim sudovima, čime su optuženi za tu vrstu kaznenih djela stavljeni u jednaku pozi-ciju kao i drugi kojima se sudi pred sudom. Takvim je načinom suđenja neupitna sama pravičnost sud-skih procesa i nezavisnost sudova.

Osnivanje posebnih vojnih sudova za vrijeme Domovinskog rata na jedan je način nastavak prakse odvajanja sudovanja te vrste od ostalih kaznenih postupaka. Iako je jedno kratko vrijeme postojala naznaka formiranja stalnih vojnih sudova zakonom iz 1993. godine, ipak je takva praksa napuštena. Završetkom izvanrednoga stanja vojni su sudovi ukinuti, a nedovršeni predmeti upućeni su na rješavanje redovnim sudovima.

U razdoblju od 1992. do 1996. godine u kojemu je Vojni sud u Bjelovaru djelovao, prikupljena je velika količina dokumentacije upotpunjena svjedočenjima živih sudionika događaja. Neupitna je važ-nost sadržaja fonda za poznavanje novije hrvatske povijesti. Od prvoga oružanog sukoba na tlu Repu-blike Hrvatske u Pakracu, tragične pogibije branitelja u Kusonjama, do oslobođenja toga dijela države u akciji Bljesak, sudski predmeti kao neposredni svjedoci grade stvarnu sliku vremena, prostora i događaja. Ovaj fond zajedno s drugim fondovima iz razdoblja Domovinskoga rata pohranjenima u Državnome arhivu u Bjelovaru, daje mogućnost rekonstrukcije pojedinih događaja, ali i tijeka rata u ovome dijelu Hrvatske. Gledajući kroz prizmu kazneno-pravnoga sustava zaokružuje se jedan segment Hrvatske povi-jesti, kojega je taj fond svjedok.

Izvori i literatura

Izvori:HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1.4. Sudska uprava spisi (1992.)HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 1. Sudska uprava (1992. – 1996.)HR-DABJ-1229. Vojni sud u Bjelovaru. 2. Kazneni predmeti (1992. – 1996.)

Literatura:Krivić, M. Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. : Sumarni inventar. Bjelovar : Državni arhiv u Bjelovaru, 2009.Nel M. Sentencing practice in military courts (doktorska disertacija). University of South Africa, 2012. Sud, vojni, Istorijat, Vojna enciklopedija sv. 9. Beograd : Izdanje redakcije vojne enciklopedije, 1975. Str. 226–229.Vojni sudovi, Pravna enciklopedija. Beograd : Savremena administracija, 1979. Str. 1618–1619.Vojni sud, Pravni leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2007. Str. 1773.


Časopisi:

Marijan, D. Bjelovar i Bjelovarsko bilogorska županija u Domovinskom ratu. Radovi Zavoda za znan-stvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru (Zagreb – Bjelovar). 8(2015), str.17–44.Pleskalt, Ž. Vojni sud u Bjelovaru 1992. – 1996. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru (Zagreb – Bjelovar). 8(2014), str. 191–203.Vuković, M. Shematizam pravosuđa na području teritorijalne ovlasti Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu (1850.–2004.). Arhivski vjesnik (Zagreb). 47(2004), str.139–158.

Propisi:

Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Socijalističke Republike Hrvatske. NN 9/91.Zakon o preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. NN 53/91.Zakon o stavljanju izvan snage u Republici Hrvatskoj Zakona o vojnim sudovima i Zakona o vojnom tužilaštvu. NN 53/91.Odluka o osnivanju vojnodisciplinskih sudova. NN 62/91.Uredba o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugrože-nosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske. NN 67/91.Zakon o sudovima. NN 3/94.Zakon o područjima i sjedištima sudova. NN 3/94.Uredba o stavljanju izvan snage uredbi iz oblasti pravosuđa. NN 25/96.Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN 105/97.

Mrežni izvori:

Court of Chivalry, British history. URL: http://www.britannica.com/topic/Court-of-Chivalry. (27. 5. 2016.). Stipčić, R. Operacije HV, Oslobodilačka akcija hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji „Orkan-91.” URL: http://hcz-zu.hr/oslobodilacka-akcija-hrvatske-vojske-u-zapadnoj-slavoniji-orkan-91/. (19. 4. 2016.).


Summary

Military court in Bjelovar 1992. – 1996. – witness of the times

Th e social and political changes in the early 1990s, accompanied by armed aggression on Croatia, lead to the founding of separate courts of law specialized for criminal law against the working military personnel, civilians, and war prisoners, as a result of the growing number of criminal cases from the domain of criminal off ences against the Republic of Croatia. One of the courts was founded at the Operational zone Bjelovar. Th e military court in Bjelovar operated in a brief time period from 1992 to 1996 during the Homeland War. Th e subject of this paper is introducing the fonds pertaining the court. Th e paper describes the organization and work of the court, as well as the content and the condition of this extremely important fonds. Enquiries, testimonies and other indictment materials are witnesses to the happenings on the Western Slavonia’s battle-fi eld and are important for understanding the history of the Homeland War as a whole. Th e fonds itself was acquired, processed and microfi lmed and is preserved in the State Archives in Bjelovar.

Keywords: military court, Bjelovar, criminal law, Homeland War, fonds, records, court administration, criminal off ences

Senad AđulovićDržavni arhiv u Bjelovaru

Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. – 1996.)

Stručni rad UDK 343 (497.5 Bjelovar) : 930.251“1992/1996“ 340.13 (497.5 Bjelovar)“1992/1996“

Svrha je ovoga stručnog rada prikazati kronološki i stručni razvoj i djelovanje vojnoga državnog odvjet-ništva kao segmenta vojnoga pravosudnog sustava Republike Hrvatske tijekom Domovinskoga rata. Isto se tako žele objasniti razlozi osnivanja vojnih državnih odvjetništava i razlozi prebacivanja određene vrste poči-njenih kaznenih djela tijekom Domovinskoga rata s civilnih pravosudnih organa na vojne pravosudne organe.

Ključne riječi: Domovinski rat, Hrvatska vojska, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Vojno tužiteljstvo Bjelovar, Vojno državno odvjetništvo Bjelovar, vojni sudovi, operativne zone.

UvodNakon prvih višestranačkih izbora u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i mirna preuzimanja vlasti u

svibnju 1990. godine došlo je do važnih društvenih, političkih i ekonomskih promjena, i to prije svega prelaska s jednostranačkoga na višestranački sistem vlasti.

Višestranačje i druge novonastale promjene nisu prihvatili svi građani Socijalističke Republike Hrvat-ske, nego je određeni dio militantnih građana Socijalističke Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, uvelike potpomognut promidžbeno i materijalno od strane vodstva Socijalističke Republike Srbije i Jugoslavenske narodne armije, prvo prosvjedima, a nakon toga i oružanom pobunom pokušao srušiti legalno izabranu vlast, a kasnije i odcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske. Krajem srpnja i početkom kolovoza 1990. godine dolazi do eskalacije tenzija dijela nezadovoljnih građana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, što je rezultiralo referendumom o autonomiji Srba u Republici Hrvatskoj i postav-ljanjem prvih barikada u okolici Knina, Benkovca i Gračaca.1

Početkom siječnja 1991. godine Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nare-dilo je da se moraju razoružati takozvane paravojne formacije na teritoriju Socijalističke Republike Hrvatske, a takve i slične izjave saveznih organa vlasti rezultirale su još masovnijim mirnim otporom

1 Kronologija rata Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (s naglaskom na stradanju Hrvata u BiH) (1989-1998.). Zagreb : Hrvatski informativni centar, 2000. Str. 26–29.

S. Ađulović, Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. – 1996.)80

građana i organa vlasti Republike Hrvatske. Iako je Vlada Republike Hrvatske pokušavala isprva mirnim načinom riješiti pobunu, a nakon toga i primjenom interventnih postrojbi Ministarstva unutrašnjih poslova, to se nije dogodilo, nego je došlo do eskalacije sukoba.

Kao početak organizirane oružane pobune na području Hrvatske, točnije zapadne Slavonije, može se uzeti napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. godine.2 Nakon toga došlo je do još veće eskalacije sukoba na cijelome navedenom području, ali i na području cijele Republike Hrvatske, i to od organiziranja oružanih straža u selima s većinski srpskim stanovništvom pa do oružanih napada na sela i gradove s većinskim hrvatskim stanovništvom i pod upravom legalno izabranih državnih organa vlasti.

Ustrojavanje vojnih državnih odvjetništvaNovonastalim uvjetima u državi morale su se prilagoditi sve javne i državna ustanove, a to se osobito

odnosilo na civilne pravosudne organe koji su u početku pobune bili zaduženi za procesuiranje i sank-cioniranje krivičnih djela protiv organa, tijela i ustanova legalno izabrane vlasti i građana Republike Hrvatske.

Tijekom 1991. godine pa do početka druge polovine 1992. godine za procesuiranje krivičnoga djela oružane pobune, terorizma i drugih krivičnih djela protiv ustavnoga poretka Republike Hrvatske bili su nadležni okružni sudovi i okružna javna tužiteljstva, koja su bila osnivana za administrativna i teritori-jalna područja okruga, a kasnije županija. Republika Hrvatska nije imala namjeru osnivati vojna državna odvjetništva iz razloga što u razdoblju od kolovoza 1990. godine pa do rujna 1991. godine3 nije postojala zakonska regulativa na osnovi koje bi republike mogle organizirati svoje vojne postrojbe, osim već posto-jećih štabova i postrojbi Teritorijalne obrane te zbog toga što je Republika Hrvatske u tome razdoblju još uvijek bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a prema saveznim zakonima posto-jala je samo jedna stajaća vojna oružana organizacija, a to je tada bila Jugoslavenska narodna armija. U prilog tomu ide i podatak da su ukazom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana krajem lipnja 1991. godine stavljeni izvan snage savezni zakoni o vojnim sudovima i vojnim tužilaštvima.4

Stanje se u potpunosti mijenja osnivanjem Hrvatske vojske i ustrojavanjem vojnih operativnih zona sa sjedištima u Bjelovaru, Osijeku, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Upravo zbog toga javila se potreba za osnivanjem vojnih pravosudnih organa.5 Tako je za područje sjeverozapadne Hrvatske osnovana II. operativna zona sa sjedištem u Bjelovaru i obuhvaćala je područja općina Bjelovar, Daruvar, Đurđevac, Čakovec, Čazma, Garešnica, Grubišno Polje, Ivanec, Ludbreg, Koprivnica, Križevci, Novi Marof, Pakrac,

2 Kronologija rata Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (s naglaskom na stradanju Hrvata u BiH) (1989-1998.). Zagreb : Hrvatski informativni centar, 2000. Str. 26–29.

3 NN. 49(1991.) Na osnovi Zakona o obrani osnivaju se oružane snage Republike Hrvatske u čijem sastavu se nalaze Hrvatska vojska i Zbor narodne garde.

4 NN. 53(1991.) Zakon o stavljanju izvan snage u Republici Hrvatskoj Zakona o vojnim sudovima i Zakona o vojnom tuži-laštvu.

5 Škvorc, Đ. Zapadna Slavonija uoči i u Domovinskom ratu do studenoga 1991. godine. Cris (Križevci). XI, 1(2009), str. 121.

S. Ađulović, Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. – 1996.) 81

Požega, Varaždin i Virovitica. U skladu je s time za administrativno i teritorijalno područje svake opera-tivne zone osnovan jedan vojni sud i jedno vojno tužiteljstvo.

Potpisivanjem sporazuma o mirnoj reintegraciji okupiranoga dijela istočne Slavonije, usvajanjem Zakona o općemu oprostu6 i prestanka neposredne ugroze ustavnomu i pravnomu poretku Republike Hrvatske dovelo je do smanjenja broja pripadnika Hrvatske vojske, što je utjecalo na daljnji rad i organi-zaciju vojnih pravosudnih organa. U skladu s novonastalim prilikama Vojno državno odvjetništvo Bje-lovar prestalo je s radom 6. prosinca 1996. godine.7

Nadležnost, svrha i funkcije djelatnostiDo početka djelovanja vojnih sudova i vojnih tužiteljstva sve pravosudne postupke vodili su nadležni

okružni sudovi i tužiteljstva u skladu sa zakonima o djelovanju civilnih pravosudnih organa i njihovim teritorijalnim nadležnostima.8 Tijekom 1991. godine došlo je do ustrojavanja Hrvatske vojske i podjele teritorija Republike Hrvatske na operativne zone pri čemu se javila potreba za osnivanjem vojnih pravo-sudnih organa koji bi bili nadležni za pokretanje, vođenje i donošenje kaznenih sankcija protiv pripad-nika Hrvatske vojske koji su počinili krivična djela, civila koji su počinili krivična djela protiv Hrvatske vojske i Republike Hrvatske oružanom pobunom i svih pojedinaca koji su počinili ratne zločine protiv civila i zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske i Ministarstva unutrašnji poslova.

U početku se osnivanje vojnih pravosudnih organa provodilo u skladu s uredbom Predsjednika Republike Hrvatske9, prema kojoj se u slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroze dozvoljava uspostava vojnoga tužiteljstva za područje vojnoga suda u mjestu u kojem se nalazi njegovo sjedište. Vojnoga tuži-telja i njegove zamjenike raspoređuje ministar obrane prema ratnome rasporedu na prijedlog javnoga tužitelja Republike Hrvatske. Za vojnoga državnog odvjetnika mogla je biti imenovana osoba koja je imala položen pravosudni ispit i provela je najmanje tri godine kao državni odvjetnik ili njegov zamjenik, kao sudac, odvjetnik, državni pravobranitelj ili njegov zamjenik, najmanje šest godina kao sudac za prekršaje, kao javni bilježnik ili je deset godina radila na drugim pravnim poslovima.10

U skladu s postojećim normativnim aktima za područje II. operativne zone Bjelovar osnovan je Vojni sud u Bjelovaru i Vojno tužiteljstvo Bjelovar sa sjedištem u Bjelovaru. Teritorijalna nadležnost Vojnoga tužiteljstva Bjelovar bila je identična teritorijalnoj nadležnosti Vojnoga suda u Bjelovaru i II. operativne zone Bjelovar. Osim toga važno je spomenuti da je u Varaždinu djelovao izdvojeni odjel vojnoga suda i

6 NN 80/96.7 NN 103/96. Vojni sud Bjelovar prestao je s radom u skladu s Uredbom o stavljanju izvan snage Uredbe iz oblasti pravosuđa.8 NN 25/77, 17/77, 44/77, 50/78, 3/81, 17/86, 34/89, 16/90, 41/90, 14/91. Stvarne i teritorijalne nadležnosti civilnih tužiteljstva

uređene su Zakonom o javnome tužilaštvu, Zakonom o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima općinskih i okružnih tuži-laštva i Zakonom o javnome pravobranilaštvu

9 NN 67/91. Uredba o organizaciji i teritorijalnoj nadležnosti općinskih i okružnih javnih tužiteljstva u slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske.

10 NN 75/95.


vojnoga tužiteljstva osnovan za varaždinsko područje, a za nadzor njihova rada bili su nadležni Vojni sud u Bjelovaru i Vojno državno odvjetništvo Bjelovar.

Važnije promjene u teritorijalnoj nadležnosti vojnih sudova dogodile su se 1993. godine ukidanjem operativnih zona i osnivanjem zbornih područja.11 Novim vojno-teritorijalnim promjenama došlo je do izdvajanja općina Pakrac i Virovitica iz nadležnosti Zbornoga područja Bjelovar, nakon čega ulaze u nadležnost Zbornoga područja Osijek.

Do novih promjena u teritorijalnoj nadležnosti vojnih sudova, a time i vojnih državnih odvjetništva, došlo je 1994. godine prebacivanjem nadležnosti Vojnoga suda u Zagrebu na zborna područja Bjelovar, Osijek i Zagreb.12 Iako je pravno gledano nadležnost prešla na Vojni sud u Zagrebu, Vojni sud u Bjelovaru, a time i Vojno državno odvjetništvo Bjelovar i dalje je nastavilo sa svojim redovnim radom. Detaljna pravna regulativa o osnivanju vojnih državnih odvjetništva utvrđena je Zakonom o državnom odvjetništvu.13

Zadaća je vojnoga tužitelja pokretanje kaznenoga postupka na temelju optužnoga prijedloga protiv počinitelja kaznenoga djela. Treba napomenuti da su se ovlasti vojnoga tužitelja mijenjale u skladu sa stvarnim stanjem njihove nadležnosti, a konkretno se to odnosi na neposredno podizanje optužnica i bez provođenja istražnih radnji ako postoji dovoljno dokaza protiv počinitelja kaznenoga djela.14 To je oso-bito bilo važno za podizanje optužnica protiv počinitelja krivičnih djela koji su se nalazili na teritoriju takozvane SAO Krajine ili u drugim zemljama i nisu bili dostupni izvršnim i pravosudnim organima vlasti. Postupak pokretanja optužnice vojnoga državnog odvjetnika pred nadležnim vojnim sudom započinjao je zaprimanjem rezultata istražnih radnji provedenih na mjestu događaja i prikupljanjem podataka od sudionika događaja i svjedoka, s tim da je navedene postupke u početku provodio Istražni odjel vojnoga suda, a kasnije je za to bila nadležna bojna vojne policije na čijem je području počinjeno krivično djelo. Ako je bilo potrebno, dostavljali su se i nalazi vještačenja Centra za kriminalno vještačenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske i ovlaštenih sudskih vještaka.

Može se reći da je sadržaj navedenih optužnica varirao od razdoblja do razdoblja. Tijekom Domovin-skoga rata počinitelji krivičnih djela bili su najčešće optuživani po glavama VI., IX., XII., XIII., XVIII. I XIX. krivičnih zakona Republike Hrvatske.15 Od kolovoza 1990. godine pa sve do osnivanja vojnih pra-vosudnih organa početkom 1992. godine, okružni sudovi i okružna javna tužiteljstva bila su nadležna za

11 Pleskalt. Ž. Vojni sud Bjelovar 1992-1996. Radovi Zavoda za znanstveno istraživanje i umjetnički rad u Bjelovaru (Bjelovar). 8(2014.), st. 191–203.

12 NN 3/94. Promjene teritorijalnih nadležnosti utvrđene su Zakonom o područjima i sjedištima sudova.13 NN 75/95.14 NN 25/92. Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o primjeni Zakona o krivičnome postupku u slučaju ratnoga stanja ili

neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske.15 NN 9/91, 53/91, 58/92, 74/92, 31/93, 32/93, 80/96. Optužnice se podižu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Krivič-

noga zakona SR Hrvatske, Zakona o preuzimanju Krivičnoga zakona SFRJ, Zakona o oprostu od krivičnoga progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, Zakona o kaznenim djelima podrivačke i tero rističke djelatnosti protiv državnoga suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, osnovnoga Krivičnoga zakona Republike Hrvatske (pročišćeni tekst), Zakona o općemu oprostu.


sve postupke procesuiranja krivičnih djela koja su počinili pojedinci protiv ustavnoga poretka Republike Hrvatske činom terorizma. Kako je oružana pobuna i agresija jačala tako su se proširivale optužnice po novim članovima kaznenoga zakona Republike Hrvatske. Tako se tijekom 1992. godine većina podignu-tih optužnica odnosila na krivična djela oružane pobune, terorizma i ratnoga zločina dijela građana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti protiv ustavnoga poretka Republike Hrvatske.16

U razdoblju od 1993. do 1994. godine većina je optužnica podignuta protiv pripadnika Hrvatske voj-ske i Ministarstva unutrašnjih poslova i protiv drugih osoba zbog raznih krivičnih djela, primjerice, krađe oružja i vojne opreme, provala u civilne objekte, remećenja javnoga reda i mira, samoubojstva, ubojstava, služenja u neprijateljskoj vojsci17, prometnih nesreća, napada na ovlaštene osobe i slično.18

U 1995. godini uz već spomenuta krivična djela potrebno je istaknuti optužnice protiv pojedinaca koji su optuženi za oružanu pobunu i služenje u terorističkim formacijama takozvane SAO Krajine nakon provedene akcije Bljesak u svibnju mjesecu 1995. godine i optužnice protiv vojnih obveznika Hrvatske vojske koji se nisu odazvali pozivu na mobilizaciju prije, tijekom i nakon akcije Bljesak.19

Na osnovi članka 101. Ustava Republike Hrvatske Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donosi Uredbu o stavljanju izvan snage uredbi iz oblasti pravosuđa.20 Stoga je sukladno navedenoj uredbi Vojno državno odvjetništvo Bjelovar formalno-pravno prestalo s radom. Sve neriješene predmete vojnih državnih tužiteljstva preuzela su nadležna općinska i županijska državna odvjetništva, a sudske odluke po žalbi dostavljaju se nadležnim općinskim i okružnim državnim odvjetništvima. Vojni državni odvjet-nici, njihovi zamjenici i administrativno osoblje vraćaju se na svoja radna mjesta na kojima su bili prije osnivanja vojnih državnih odvjetništva. Što se tiče pismohrane vojnoga državnog tužiteljstva, nju je preuzelo nadležno županijsko državno odvjetništvo u sjedištu vojnoga tužiteljstva.

Administrativni ustroj

Administrativni i organizacijski ustroj vojnoga državnog odvjetništva nije se bitno razlikovao od ustroja civilnoga državnog odvjetništva. Jedina razlika bila je u tome što su odvjetnici državnih odvjet-ništva bili mobilizirani i dobili su ratni raspored u vojne pravosudne organe. Vojnoga državnog odvjet-nika i njegove zamjenike imenovao je i raspoređivao ministar obrane Republike Hrvatske na prijedlog državnoga odvjetnika Republike Hrvatske u skladu s Uredbom o organizaciji i teritorijalnoj nadležnosti općinskih i okružnih javnih tužiteljstva u slučaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstva Republike Hrvatske.21 Sve administrativne i tehničke poslove vojnomu državnom odvjetništvu

16 HR DABJ 744. Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992-1996.). 1.1.Krivični predmeti „KT” 1992-1996. Kut. 1-46.17 Odnosi se na građane Republike Hrvatske koji su ostali u službi u JNA poslije 8. listopada 1991. godine (op. a.).18 HR DABJ 744. Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992-1996.). 1.1.Krivični predmeti „KT” 1992-1996. Kut. 1-46.19 Isto.20 NN 103/96.21 NN 67/91.


pružalo je administrativno i tehničko osoblje županijskoga državnog odvjetništva, u čijemu je sjedištu djelovalo vojno državno odvjetništvo.

Sjedište vojnoga državnog odvjetništva i njegovih radnih prostora bilo je u zgradi Županijskoga držav-nog odvjetništva u Bjelovaru. Kako bi se pojednostavilo administrativno poslovanje vojnoga državnog odvjetništva, a time izbjeglo dodatno povećanje administrativnoga osoblja, predmeti i pismena zaprimali su se i slali preko prijemne kancelarije Županijskoga državnog odvjetništva. Potrebno je napomenuti da su za potrebe evidentiranja i pretraživanja krivičnih predmeta vođena obavijesna pomagala u vidu upisnika i imeničnih kazala koja se i dalje nalaze u Županijskome državnom odvjetništvu u Bjelovaru. Isto tako važno je napomenuti da su za potrebe vojnoga državnog odvjetništva korištene službene tiskanice županijskoga državnog odvjetništva uz razliku što se na tiskanici navodilo da je riječ o predmetu vojnoga državnog odvjetništva, na kojima su se nalazile njihove evidencijske oznake. Pismohrana vojnoga državnog odvjet-ništva bila je smještene u prostorima Županijskoga državnog odvjetništva, u kojemu je i čuvana nakon ukidanja Vojnoga državnog odvjetništva sve do njegove predaje nadležnomu arhivu.

Vojno državno odvjetništvo vodilo je četiri vrste predmeta, i to predmete krivičnih postupaka „KT”, predmete izviđaja raznih krivičnih postupaka „KTR” i „KTR-I” i predmete krivičnih postupaka po nepo-znatim počiniteljima „KTN”.22 Predmeti krivičnih postupaka „KT” sadržavaju optužnice protiv počinite-lja kri vičnih djela, kao što su oružana pobuna protiv ustavnoga poretka Republike Hrvatske, terorizam, ratni zločini nad civilnim stanovništvom i pripadnicima Hrvatske vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, krivična djela koja su počinili pripadnici Hrvatske vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, krivična djela počinjena od poznatih i nepoznatih počinitelja protiv imovine Hrvatske vojske, samoubojstva, ubojstva, remećenje javnoga reda i mira, služenje u nepri-jateljskoj vojsci i druga kaznena djela.23

U predmetima izviđaja raznih kaznenih postupaka „KTR” i „KTR-I” nalaze se izviđaji istražnih tijela s mjesta počinjenih kaznenih djela. Prije svega riječ je o službenim izvješćima Istražnoga odjela Vojnoga suda, izviđaja policijskih postaja i Vojne policije.24

U predmetima kaznenih postupaka protiv nepoznatih počinitelja „KTN” nalaze se izviđaji počinjenih kaznenih djela protiv pripadnika i imovine Hrvatske vojske koja su počinili nepoznati počinitelji, izviđaji kaznenih djela počinjenih protiv civilnih osoba koja su počinili nepoznati pripadnici Hrvatske vojske, dopisi civilnim državnim odvjetništvima o nenadležnosti ili nadležnosti za počinjena kaznenih djela.25

22 HR DABJ 744. Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. – 1996.).23 Isto. 1.1.Krivični predmeti „KT” 1992. – 1996. Kut. 1-46.24 Isto. 2.1. Predmeti krivičnih predmeta „KTR” i 2.2. Predmeti krivičnih predmeta „KTR-I”. Kut. 47-58.25 Isto. 2.3. Krivični predmeti po nepoznatim počiniteljima „KTN”. Kut. 58-59.


ZaključakVojna državna odvjetništva nastala su kao rezultat društvenih i političkih događaja u Republici Hrvat-

skoj tijekom Domovinskoga rata, a zajedno s vojnim sudovima sačinjavala su cjelinu koju možemo nazvati vojnim pravosudnim tijelima.

U prvim mjesecima oružane pobune, a kasnije i otvorene agresije protiv legalno izabrane vlasti Republike Hrvatske, civilni sudovi i državna tužiteljstva bili su nadležni za procesuiranje i kažnjavanje djela oružane pobune, terorizma i počinjenih djela ratnih zločina protiv civila i branitelja te za kaznena djela koja su počinili hrvatski branitelji.

Situacija se mijenja osnivanjem oružanih snaga Republike Hrvatske, kao legalno ustrojene vojne sile, stoga što civilna pravosudna tijela nisu nadležna za procesuiranje kaznenih djela koja su počinili pripad-nici oružanih snaga i kaznenih djela počinjenih protiv pripadnike i imovine Hrvatske vojske. U skladu s tim osnivaju se vojna državna odvjetništva, koja su zajedno s vojnim sudovima nadležna za procesuira-nje svih kaznenih djela počinjenih tijekom Domovinskoga rata, a odnose se na akte terorizma, oružane pobune, ratnoga zločina i drugih težih i lakših krivičnih djela u skladu s kaznenim zakonima Republike Hrvatske.

Osnivanje i početak rada vojnih državnih odvjetništva bilo je jednostavno stoga što se stvarna nadlež-nost i organizacijska struktura vojnih odvjetništva nije bitno razlikovala od civilnih državnih odvjetniš-tva, a državni vojni odvjetnici bili su mobilizirani djelatnici civilnih državnih odvjetništva koji su raspo-ređeni prema ratnome rasporedu u vojna državna odvjetništva.

Na kraju, može se zaključiti da su vojna državna odvjetništva od osnivanja 1992. godine pa do njihova ukidanja 1996. godine profesionalno i skladu sa zakonima Republike Hrvatske obavljala svoj posao. Isto tako važno je napomenuti da arhivsko gradivo nije dostupno široj javnosti u skladu sa Zakonom o arhiv-skom gradivu i arhivima26 i Pravilnikom o korištenju arhivskoga gradiva27.


HR DABJ 744 Vojno državno odvjetništvo Bjelovar (1992. - 1996.)

Literatura:

KRONOLOGIJA RATA Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (s naglaskom na stradanje Hrvata u BiH) 1989-1998.: Hrvatski informativni centar, Zagreb, 2000.

26 NN 105/97, 64/00, 65/09.27 NN 67/99.


Škvorc, Đ. Zapadna Slavonija uoči i u Domovinskom ratu do studenoga 1991. godine; Cris, god. XI, br. 1/2009.Pleskalt, Ž. Vojni sud Bjelovar (1992. – 1996.), Radovi Zavoda za znanstveno istraživanje i umjetnički rad u Bjelovaru, sv. 8 (2014)

Propisi

Zakon o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima općinskih i okružnih javnih tužilaštava. NN 25/77Zakon o javnom tužilaštvu. NN 17/77Zakon o javnom pravobranilaštvu. NN 44/77Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima općinskih i okružnih javnih tužilaštava. NN 50/78, 3/81Zakon o javnom tužilaštvu (pročišćeni tekst). NN 34/89Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu. NN 17/86, 16/90, 41/90, 14/91Zakon o državnom odvjetništvu. NN 75/95Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu. NN 14/91Zakon o stavljanju izvan snage u Republici Hrvatskoj Zakona o vojnim sudovima i Zakona o vojnom tužilaštvu. NN 53/91Uredba o organizaciji i teritorijalnoj nadležnosti općinskih i okružnih javnih tužiteljstva u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske NN 67/91Zakon izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Socijalističke Republike Hrvatske. NN 9/91Zakon o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ. NN 53/91Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske NN 25/92Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupku za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske. NN 58/92Zakon o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i terito-rijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. NN 74/92Osnovni Krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst). NN 31/93, 32/93Zakon o područjima i sjedištima sudova. NN 3/94Zakon o općem oprostu. NN 80/96Zakon o obrani. NN 49/91Uredba o stavljanju izvan snage Uredbe iz oblasti pravosuđa. NN 103/96Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN 105/97, 64/00, 65/09Pravilnik o korištenju arhivskog gradiva. NN 67/99


Summary

Military General Attorney’s Offi ce in Bjelovar

(1992. – 1996.)

Military General Attorney’s Offi ces were established as the result of the social and political events in the Republic of Croatia during the Homeland War and together with military courts they formed a whole that can be entitled military judicial authorities. During the fi rst months of the armed rebellion and later open aggression against the legally elected government of the Republic of Croatia the civilian courts and the state prosecutors and civilian general attorneys had jurisdiction for processing and punishing parts of the armed rebellion, terrorism and committed acts of war crimes against civilians and defenders and for criminal off ences committed by the Croatian defenders. Th is situation changed with the establishment of Croatia’s Armed Forces and division of the battlefi elds into operational zones in Croatia. By establishing the Croatian Army it was decided to establish military judicial authorities in charge of processing criminal off ences com-mitted by the members of the Armed Forces and criminal off ences committed against the members and property of the Croatian Army. It was decided that a military court and a military general attorney’s offi ce will be established in every operational zone. Hence, the 2nd Operational Zone with its headquarters in Bjel-ovar was established for the area of north-western Croatia and it included the districts of Bjelovar, Daruvar, Đurđevac, Čakovec, Čazma, Garešnica, Grubišno Polje, Ivanec, Ludbreg, Koprivnica, Križevci, Novi Marof, Pakrac, Požega, Varaždin and Virovitica. Also, the department of the military court and the military general attorney’s offi ce was established in Varaždin for the area of Varaždin and Međimurje that fell under the jurisdiction of the Military Court and the Military General Attorney’s Offi ce in Bjelovar. Th e real jurisdic-tion of the military general attorney’s offi ce was in processing all criminal off ences committed during the Homeland War pertaining to acts of terrorism, armed rebellion, war crimes and other minor and serious criminal off ences in accordance with the laws of the Republic of Croatia. Th e establishment and the begin-ning of the activities of the military general attorney’s offi ces was simple, due to the fact that the their real jurisdiction and organisational structure did not have any major diff erences from the civilian general attor-ney’s offi ces and the military general attorneys were mobilized and assigned to work in the military attorney offi ces. It is possible to conclude that the general military attorney’s offi ces conducted their aff airs in a profes-sional manner and in accordance with the laws of the Republic of Croatia from the time of their establish-ment in 1992 to 1996 when they were abolished.

Keywords: Homeland War, Croatian Army, Ministry of the Interior of the Republic of Croatia, Military Prosecutor’s Offi ce in Bjelovar, Military General Attorney’s Offi ce in Bjelovar, military courts, operational zones


Vesna Božić-DrljačaDržavni arhiv u Osijeku

Fondovi upravne paravlasti u razdoblju 1991.−1997. na području Baranje

Prikaz UDK 930.253(497.543)“1991/1997“(093.2) 930.25(497.5Osijek)“1991/1997“

Završetkom procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja početkom 1998. godine područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema vraćeno je u ustavnopravni sustav Republike Hrvatske. Tada su i djelatnici Državnoga arhiva u Osijeku započeli sa sustavnim prikupljanjem podatka o stanju, količini i vrsti gradiva na bivšemu okupiranom području Baranje. Utvrđeno je postojanje gradiva raznih stvaratelja koji su djelovali za okupacije na navedenome području, a rad će se konkretno baviti stvarateljima upravne para-vlasti. Državni arhiv u Osijeku preuzeo je sljedeće fondove upravne paravlasti iz razdoblja 1991.−1997.: HR-DAOS-2143 Opština Beli Manastir (Republika Srpska Krajina, Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem) i HR-DAOS-2144 Geodetska uprava Beli Manastir (Republika Srpska krajina, Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, Opština Beli Manastir).

Budući da gradivo tih fondova nije arhivistički sređeno, autorica je na temelju sačuvanih osnovnih evi-dencija izvršila uvid u preuzeto gradivo i za potrebe rada izabrala važnije dokumente koji otkrivaju djelo-krug poslovanja i mjerodavnost paraupravnih tijela te pružaju informaciju o društveno-političkim prili-kama na okupiranome području Baranje.

Ključne riječi: Baranja, gradivo, fondovi upravne paravlasti, Državni arhiv u Osijeku

UvodArhiv u Osijeku obavljao je arhivsku službu i zaštitu arhivskoga gradiva na području istočne Hrvatske

(današnje područje Osječko-baranjske županije, Vukovarsko-srijemska županija i Virovitičko-podrav-ska županija) sve do 1991. godine kada je ono zahvaćeno agresijom, odnosno okupacijom pojedinih dijelova. To je područje obuhvaćalo 12 slavonsko-baranjskih općina, i to: Beli Manastir, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Orahovica, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Vukovar i Županja. Pojedina su se područja, odnosno općine Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar u 1991. godini našle pod okupacijom. Uslijedili su teški dani velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991./1992. godine, ali i na djelatnost arhivske službe u cjelini pa se rad Arhiva uglavnom sveo na brigu o zaštiti i zbrinjavanju arhiv-skoga gradiva, odnosno kulturne baštine. Tijekom 1991. godine djelatnici Arhiva u Osijeku pokušali su preuzeti arhivsku građu Baranje, no nisu u tome uspjeli jer su imali tehničkih problema oko organizacije

V. Božić-Drljača, Fondovi upravne paravlasti u razdoblju 1991.−1997. na području Baranje90

i osiguranja prijevoza, a potom je ubrzo uslijedila okupacija cijele Baranje pa je sve arhivsko gradivo nastalo djelovanjem raznih stvaratelja na području Baranje ostalo nezaštićeno. Istu sudbinu doživjelo je i arhivsko gradivo s područja Vukovara, odnosno gradivo općine Vukovar i drugih stvaratelja.1 Na poti-caj Arhiva u Osijeku i potporu hrvatske Vlade i Arhiva Hrvatske upućeno je više dopisa raznim imate-ljima i stvarateljima arhivskoga gradiva kako postupiti u vezi sa zaštitom najvrednijega gradiva, no una-toč tomu velika količina gradiva ostala je na okupiranome području, posebice gradivo seoskih matičnih ureda, gospodarskih subjekata, župa i drugo pa se sudbina toga gradiva mogla pretpostaviti.2

Nakon potpisivanja tzv. Erdutskoga sporazuma3 12. studenoga 1995. godine za područje istočne Sla-vonije, Baranje i zapadnoga Srijema započeo je proces mirne reintegracije u ustavnopravni sustav Repu-blike Hrvatske. Po završetku toga procesa, djelatnici Arhiva u Osijeku započeli su sa sustavnim obilaže-njem i nadzorom stvaratelja koji su djelovali za vrijeme okupacije Baranje te prikupljanjem važnih infor-macija i podataka o arhivskome gradivu. Nakon prikupljenih relevantnih informacija o stanju i uništenju gradiva na području Baranje u 2000. godini započelo se s preuzimanjem gradiva fonda Zavoda za kata-star i geodetske poslove Beli Manastir, odnosno fonda Geodetske uprave Beli Manastir iz razdoblja 1963. − 1997. godine. Budući da je stvaratelj Skupština Općine Beli Manastir prestao s djelovanjem još 1991. godine i da je njegovo gradivo ostalo nezbrinuto na okupiranome području, kada su se osigurali osnovni uvjeti odnosno spremišni prostor, uslijedilo je njegovo preuzimanje u Državni arhiv u Osijeku 2007. godine. S obzirom na spoznaju da Arhiv u Osijeku ima trajni problem oko rješavanja prostora, postupak preuzimanja arhivskoga gradiva fonda Skupština Općine Beli Manastir trajao je sve do 2010. godine. Prigodom uvida u preuzeto gradivo iz razdoblja 1963. − 1997. utvrđeno je postojanje gradiva i stvaratelja paraupravne vlasti Opštine Beli Manastir.

Srpska Oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem − ustroj i nadležnostNakon izvršene agresije na Hrvatsku, u kolovozu 1991. godine uslijedila je srpska okupacija cijele

Baranje. Nakon pada Baranje težište borbenih aktivnosti nastavlja se u istočnoj Slavoniji i zapadnome Srijemu gdje su vođene i najžešće borbe sve do pada Vukovara u studenome 1991. godine.4 Na okupira-nome području 19. prosinca 1991. godine započela je s formiranjem Republika Srpska Krajina, koja je trajala do 15. siječnja 1998. godine, odnosno do mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja5 u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske. Teritorijalni ustroj takozvane Republike Srpske Krajine bio je uređen Zakonom o teritorijalnoj organizacije Republike Srpske Krajine i lokalnoj upravi.6 Teritorijalnu organi-

1 Vodič, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 2007.; dr.sc. Sršan S. (ur.) str. 17. 2 Sršan, S. Arhiv tijekom Domovinskog rata 1991/2. Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje (Osijek). 2(1993), str. 13–26.3 Predstavnici pobunjenih Srba s područja hrvatskoga Podunavlja potpisali su 12. studenoga 1995. godine u Erdutu Osnovni

sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, koji je kolokvijalno poznat kao Erdutski sporazum.4 Ogorec, M. Hrvatski Domovinski rat 1991-1993. Rijeka : Otokar Keršovani, 1994. Str. 26–28.5 Hrvatsko Podunavlje obuhvaća područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema, odnosno područje današnje

Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije.6 Službeni glasnik Republike Srpske krajine 3/92.

V. Božić-Drljača, Fondovi upravne paravlasti u razdoblju 1991.−1997. na području Baranje 91

zaciju Republike Srpske Krajine činile su općine kao teritorijalne jedinice u kojima se ostvarivala lokalna uprava i srpske oblasti: Autonomna oblast Krajina, Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija i Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.7 Ustavni zakon Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem donesen je na II. zasjedanju tzv. Velike narodne skupštine, koje je održano 25. rujna 1991. Godine, a na kojemu je određeno da su okupirani dijelovi istočne Slavonije, Baranja i zapadni Srijem sastavni dijelovi Jugoslavije. Prema odredbama toga Ustavnoga zakona izvršna vlast pripadala je Vladi Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, koju je birala Velika narodna skupština.8 Srpska oblast Slavo-nija, Baranja i Zapadni Srem bila je samostalna federalna jedinica u Jugoslaviji i bila je ravnopravna s drugim federalnim jedinicama i njihovim dijelovima koje su donijele odluku o ostanku u Jugoslaviji. Područje pojedine srpske oblasti stvarao je teritorij općina koje su ulazile u njezin sastav, dok su područje općina činila naseljena mjesta. Granice općina bile su utvrđene granicama odgovarajućih katastarskih općina. Broj i naziv općina, naseljenih mjesta katastarskih općina kao i područje srpskih oblasti utvrđi-vala je Vlada Republike Srpske Krajine9 svojim aktom. Utvrđivanje naziva i broja općina, ukidanje i spajanje postojećih općina, izdvajanje naseljenih mjesta i uključivanje tih mjesta u druge općine, kao i promjenu sjedišta općine, Vlada RSK obavljala je nakon prethodno pribavljenoga mišljenja srpskoga pučanstva u zainteresiranoj općini koja je željela statusnu promjenu. Naseljeno mjesto bilo je dio pod-ručja općine koja ima izgrađene objekte za stanovanje, komunalnu infrastrukturu i druge objekte neop-hodne za osnovno zadovoljavanje potreba stanovnika.10

Na području Baranje djelovala je teritorijalna jedinica Opština Beli Manastir u kojoj se ostvarivala lokalna uprava u poslovima utvrđenim ustavom, zakonima i statutom. Opština Beli Manastir 1991. godine, odnosno u razdoblju samoga osnivanja, bila je pod upravom Autonomne oblasti Slavonija, Bara-nja i Zapadni Srem, da bi se već početkom 1992. godine našla pod upravom Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Područje općine činila su mjesta s katastarskim općinama, i to grad Beli Mana-stir, naselje gradskoga karaktera Darda te sela i naselja koja su ulazila u njezin sastav.11

Preuzimanje gradiva tijela paraupravne vlasti Geodetske uprave Beli Manastir i Opštine Beli Manastir u Državni arhiv u Osijeku

Državni arhiv u Osijeku12 preuzeo je gradivo fondova paraupravnih tijela koji su djelovali za vrijeme okupacije Baranje. Riječ je o stvarateljima gradiva službenoga naziva Opština Beli Manastir i Geodetska uprava Opštine Beli Manastir. Gradivo navedenih fondova preuzeto je u Arhiv u nekoliko navrata. Jedan je od predavatelja Ured za katastar i geodetske poslove Osijek − Ispostava Beli Manastir, koji je 27. ožujka 2000. godine predao gradivo Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Beli Manastir iz razdoblja

7 Brekalo, M. Suverenitet Republike Hrvatske 1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009. Str. 221. 8 Isto, str. 203.9 U daljnjem tekstu RSK.10 Isto, str. 222–223.11 Statut Opštine Beli Manastir, br. 13/1-1993. od 25. veljače 1993.12 U daljnjemu tekstu Arhiv.


1963. − 1997. u količini od cca 40 d/m. Primopredaja gradiva evidentirana je u Knjizi primljenoga arhiv-skog gradiva broj 968/2000. Uvidom u preuzeto utvrđeno je postojanje gradiva dvaju stvaratelja, i to Ureda za katastar Beli Manastir / Zavod za katastar i geodetske poslove Beli Manastir, koji je djelovao u razdoblju 1963. − 1991. i Geodetske uprave Beli Manastir, koja je osnovana i koja je djelovala tijekom okupacije navedenoga područja 1991. − 1997. godine. Nakon uvida u gradivo izvršeno je razdvajanje gradiva prema fondovskoj pripadnosti. Pretpostavlja se da je gradivo fragmentarno sačuvano, a tek po arhivističkoj obradi fonda utvrdit će stupanj sačuvanosti gradiva.

Ured državne uprave u Osječkobaranjskoj županiji − Ispostava Beli Manastir predavatelj je gradiva stvaratelja Skupštine Općine Beli Manastir. Preuzimanje gradiva u Arhiv uslijedilo je razdoblju od 2007. − 2010. godine Zapisnicima o primopredaji arhivskoga gradiva i upisima u Knjigu primljenog arhivskoga gradiva broj 1336/2007. i 1337/2010., a preuzeta je količina od cca 490 d/m iz razdoblja 1963. − 1997. godine. Po preuzimanju u Arhiv pristupilo se razvrstavanju gradiva i ustanovljeni su sljedeći fondovi: Skupština Općine Beli Manastir, stvaratelj koji je djelovao u razdoblju 1963. − 1991., odnosno do okupa-cije, i Opština Beli Manastir, odnosno paraupravno tijelo koje je djelovalo za vrijeme okupacije u razdoblju 1991. − 1997. godine. Gradivo fonda Opštine Beli Manastir pristiglo je u Arhiv u količini od 30 d/m.

Opština Beli Manastir /1991−1997/Opština Beli Manastir započela je s djelovanjem 9. rujna 1991. godine prema prvomu upisu u Djelo-

vodniku za opštu upravu 1991. godine. Opština je tijekom 1991. godine bila pod upravom Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, da bi od 1992. do 1997. godine bila pod upravom Republike Srpske Krajine, Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Novi stvaratelj nastavio je voditi isti Urudžbeni zapisnik u 1991. godini koji je vodila i Skupština Općine Beli Manastir. Samo je prvi upis zapo-čela brojem jedan. Iz sačuvane evidencije vidljivo je da je već 10. rujna 1991. godine održana prva sjednica Izvršnog saveta Opštine Beli Manastir. Na toj sjednici donesena je i Odluka o važenju saveznih propisa i Ustava SFRJ-a te privremenoga Ustava i Zakona Republike Srpske u postupanju izvršne vlasti što je zna-čilo prestanak važenja zakonskih propisa Republike Hrvatske na području Opštine Beli Manastir.

Organizacijski ustroj i nadležnost stvaratelja

Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 4. sjednici održanoj 18. listopada 1991. godine i na temelju Statuta Opštine Beli Manastir (Službeni glasnik Opštine Beli Manastir 10/90) donio je Odluku o osniva-nju, djelokrugu i radu organa uprave Opštine Beli Manastir13, kojom se uređivala organizacija rada i djelokrug rada općinskih organa, dok su za poslove općinske uprave bili zaduženi: 1. sekretarijat za opću upravu i društvene službe, 2. sekretarijat za privredu, 3. sekretarijat za inspekcijske poslove, 4. sekretarijat za fi nancije, 5. sekretarijat za narodnu odbranu, 6. sekretarijat za unutrašnje poslove, 7. zavod za katastar i geodetske poslove.

13 Odluka o osnivanju, djelokrugu i radu organa uprave Opštine Beli Manastir, br. 01-98/1-1991.


U nadležnosti poslova sekretarijata za opću upravu i društvene službe bili su stručni poslovi iz područja opće uprave i društvenih djelatnosti prosvjete, kulture, fi zičke i tehničke kulture, socijalne zaštite, zdravstva i boračko-invalidske zaštite, poslovi nadzora o kancelarijskome poslovanju, poslovi matičarstva i mjesnih ureda, ovjera rukopisa, potpisa i prijepisa, pravna pomoć građanima, personalni poslovi za sve organe, prijem podnesaka i pismena, odnosno centralna pisarnica te dostavna služba.

Glede lakšega ostvarivanja prava i obveza građana te obavljanja poslova općinske uprave na području općine Beli Manastir osnovani su mjesni uredi sa svojim mjestima: Popovac (Popovac, Kneževo, Bra-njina i Podolje), Batina (Batina, Draž, Gajić, Topolje i Duboševica), Jagodnjak (Jagodnjak, Čeminac i Novi Čeminac), Bolman (Bolman, Novi Bolman, Majške Međe, Baranjsko Petrovo Selo, Novo Nevesinje, Torjanci, Novi Bezdan, Petlovac i Zeleno Polje), Darda (Darda, Švajcarnica, Uglješ, Mece, Bilje, Vardarac, Kopačevo i Podunavlje), Kneževi Vinogradi (Kneževi Vinogradi, Kotlina, Zmajevac, Suza, Lug te naselja Brestovac, Jasenovac, Mirkovac, Kamenac, Sokolovac, Zlatna Greda, Grabovac, Kozjak i Tikveš), Kara-nac (Karanac i Kozarac).

Poslove općinske uprave za mjesta Beli Manastir, Branjin Vrh, Šumarine, Luč i naselja Širine, Sudaraž i Šećerana obavljao je Sekretarijat za opću upravu i društvene službe sa sjedištem u Belome Manastiru.

Mjesni uredi obavljali su poslove vođenja evidencija o biračkim pravima građana, evidencije o držav-ljanstvu, izdavanja uvjerenja, prijave i odjave prebivališta građana, vođenje matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih, prikupljanje statističkih podataka i izvješća za potrebe statističke službe, poslove uredskoga poslovanja, odnosno sve poslove iz svojega djelokruga prema uputama i nadzoru njima mje-rodavnih organa.

Prema ovoj Odluci u djelokrugu općine bili su sljedeći sekretarijati: za opću upravu i društvene službe; za privredu; inspekcija u sastavu Sekretarijata za privredu kao Sekretarijat za inspekcijske poslove; za fi nancije; za narodnu obranu; Policijska stanica u Belome Manastiru kao Sekretarijat za unutrašnje poslove i Zavod za katastar i geodetske poslove Beli Manastir. Stupanjem na snagu te Odluke prestaje važiti Odluka o ustrojstvu uprave Općine Beli Manastir.14

Opština Beli Manastir u 1992. godini donijela je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i načinu rada Sekretarijata za opštu upravu i zajedničke službe Opštine Beli Manastir15, u kojemu je detaljno opisan način rada, unutrašnja organizacija, organizacijske jedinice (sekretarijati) i njihov djelokrug rada, broj i nazivi radnih mjesta, način upravljanja u organizacijskim jedinicama i cjelokupno poslovanje Sekretari-jata. Za obavljanje poslova u Sekretarijatu ustrojene su sljedeće službe: 1. služba za upravno-pravne i opšte poslove; 2. služba pravne pomoći; 3. služba za računovodstvene i tehničke poslove. Radom Sekre-tarijata upravljao je sekretar, a radom unutrašnjih organizacijskih jedinica, službi i mjesnih ureda (kan-celarija) rukovoditelj službe, odnosno mjesnoga ureda.

14 Odluka o osnivanju, djelokrugu i radu organa uprave Opštine Beli Manastir, br. 01-98/1-1991.15 Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i načinu rada Sekretarijata za opštu upravu i društvene službe Opštine Beli Manastir, br.

01-01-7/1-1992. od 22. siječnja 1992.


Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 36. sjednici održanoj 9.listopada 1992. godine donio je Odluku o organima opštinske uprave16 na temelju Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske Krajine (Službeni glasnik Republike Srpske Krajine 3/92) i Odluke o opštinskim organima uprave (Službeni gla-snik Republike Srpske Krajine 13/92), prema kojoj se osnivaju organi, službe i upravne organizacije. Ustrojeni organi općinske uprave djelovali su prema Zakonu, Statutu i važećoj Odluci, a obavljali su upravne poslove iz nadležnosti općine te stručne i druge poslove koje im je povjeravao Izvršni savet Opštine. Nadzor nad radom organa općinske uprave obavljao je Izvršni savet Opštine. U vezi s izvršava-njem poslova iz svoje nadležnosti organi općinske uprave tijesno su surađivali s državnim organima, organima drugih lokalnih samouprava, ustanovama, poduzećima, mjesnim zajednicama, političkim stankama i drugim organizacijama. Osnovne organizacijske jedinice u organima općinske uprave bili su sekretarijati, uprave i službe kojima su upravljali sekretari, direktori i rukovoditelji službe. U okviru njih osnivale su se i niže organizacijske jedinice kao što su odsjeci, sektori, odjeljenja, službe i referade. Organe općinske uprave u 1992. godini činili su: 1. Sekretarijat za opštu upravu i društvene službe, 2. Sekretarijat za privredu i fi nancije, 3. Sekretarijat za urbanizam, stambeno-komunalne, građevinske i imovinsko--pravne poslove, 4. Uprava javnih prihoda i 5. Geodetska uprava. U gradivu fonda pronađen je zanimljiv podatak da su organi općinske uprave imali 42-satno radno vrijeme u tjednu, a svaka prva subota u mjesecu bila im je radna.

Nadalje, u sadržaju Odluke govori se o upravljanju radom organa općinske uprave te pravima i duž-nostima. Navodi se kako je radom organa općinske uprave upravljao načelnik općinske uprave koji je ujedno bio je sekretar Izvršnog saveta, kojemu je odgovarao za svoj rad. Radom sekretarijata upravljao je sekretar, a upravama direktori uprava. Sekretari općinskih sekretarijata i direktori uprava osiguravali su zakonito obavljanje poslova iz djelokruga svojih organa prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. U situacijama nezakonitoga rada općinske uprave, načelnik općinske uprave mogao je predložiti Izvršnom savetu Opštine odnosno Vladi Republike Srpske Krajine pokreta-nje postupka utvrđivanja odgovornosti sekretara ili direktora uprave. Također prilikom pokretanja postupka odnosno odgovornosti, Izvršni savjet bio je dužan obavijestiti Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje je moralo kontrolirati rad sekretarijata, uprave i dati svoje mišljenje Vladi Republike Srpske Krajine. Vlada je bila zadužena donijeti odluku o razrješenju, postavljenju ili prestanku radnoga odnosa. Radom unutrašnje organizacijske jedinice upravljala je osoba koju je na prijedlog sekretara ili direktora uprave određivao načelnik općinske uprave.

Organi općinske uprave u svojemu radu donosili su pravilnike, naredbe, upute i rješenja koja su tre-bala biti u skladu sa zakonom ili odlukom Izvršnoga savjeta. Pravilnici, naredbe i upute objavljivala su se u službenome glasniku općine.

Iz Odluke također saznajemo da je djelokrug rada organa općinske uprave javan, a ostvarivao se izvje-šćima o radu, objavom informacija i priopćenja te odgovorima na pitanja. Izvršni savjet svojom je poseb-

16 Odluka o organima opštinske uprave, br. IS-765/1-1992. od 9. listopada 1992.


nom odlukom u skladu sa zakonom određivao koji su poslovi iz rada i nadležnosti organa općinske uprave bili tajni i nisu se smjeli objavljivati, odnosno propisivao se način njihova čuvanja.

Iz Izvješća o radu Sekretarijata za opštu upravu i zajedničke službe17 iz 1992. godine saznajemo da on djeluje pod ovim nazivom od 15. siječnja 1992. godine kada je uslijedila reorganizacija sekretarijata te su izdvojeni poslovi društvenih djelatnosti koji su prešli u nadležnost Sekretarijata za privredu. U djelo-krugu Sekretarijata poslove su obavljale niže organizacijske jedinice i to Odsjek za upravno pravne i opšte poslove, Odsjek za boračku-invalidsku zaštitu, Služba pravne pomoći, mjesne kancelarije te Služba za računovodstvene i pomoćno tehničke poslove.

U Izvješću se navodi kako su jedan od važnijih poslova Sekretarijata bili zahtjevi u vezi s rješavanjem kadrovskih pitanja. Budući da je bila uvedena radna obveza, a 35 djelatnika nije se odazvalo na posao u Sekretarijat zbog „aktivnoga pomaganja svrgnutoga režima”, imalo je za posljedicu prestanak njihova rad-noga odnosa i naposljetku rezultiralo vrlo teškim stanjem u Sekretarijatu u organizacijskome pogledu.18

Tijekom 1992. godini intenziviran je rad Sekretarijata na preregistraciji društvenih organizacija i pro-vođenju upravnih nadzora u vezi s primjenama propisa ZUP-a i uredskoga poslovanja. Odsek za boračku--invalidsku zaštitu skrbio se za ranjene borce, građanske žrtve rata i obitelji poginulih boraca i organizi-rao materijalnu pomoć za njih te prikupljao podatke o njima za pokrajinsku službu koja je djelovala u Somboru. Djelatnost mjesnih kancelarija ogledala se u vođenju evidencija građana u vezi s upisima i promjenama u matičnim knjigama rođenih, vjenčanih, umrlih, knjige državljanja, biračkih popisa i svim poslovima koji se tiču potreba mjesnih zajednica na svojemu području djelovanja. Na području općine Beli Manastir ustrojeno je 10 mjesnih kancelarija i to u mjestima: Bolman, Jagodnjak, Čeminac, Darda, Bilje, Kneževi Vinogradi, Karanac, Batina, Kneževo, Popovac. Zanimljiv je podatak o zahtjevu Sekretari-jata za dobivanjem suglasnosti za izradu pečata za njegovo djelovanje, a kojim se traži da službe i odsjeci (personalna evidencija, centralna pisarnica, zajedničke službe, matičar, mjesne kancelarije) moraju na svojim dokumentima imati izrađeni pečat sa sljedećim tekstom:

„Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni SremSekreatarijat za opštu upravu i zajedničke službeOpština Beli Manastir.”19

Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 55. sjednici 19. veljače 1993. godine donio je Statut20 općine na temelju Ustava Republike Srpske (Službeni glasnik Srpske Krajine 1/92) i Zakona o teritorijalnoj organi-zaciji Republike Srpske Krajine i lokalnoj upravi (Službeni glasnik Republike Srpske Krajine 3/92). U sastav tadašnje Opštine Beli Manastir ušla su mjesta s katastarskim općinama: grad Beli Manastir, naselje gradskoga karaktera Darda te sela i naselja: Baranjsko Petrovo Selo, Batina, Bilje, Bolman, Branjina, Bra-

17 Izvještaj o radu Sekretarijata za opštu upravu i zajedničke službe Opštine Beli Manastir, br. 01-01-13/1-1992.18 Isto.19 Zahtjev za dobivanje suglasnosti za izradu pečata, br. 01-01/16/1-1992.20 Statut Opštine Beli Manastir, br. IS-58/1-1993.


njin Vrh, Čeminac, Draž, Duboševica, Gajić, Grabovac, Jagodnjak, Jasneovac, Kamenac, Karanac, Kne-ževi Vinogradi, Kneževo, Kopačevo, Kotlina, Kozarac, Kozjak, Luč, Lug, Majške Međe, Mece, Mirkovac, Mitrovac, Novi Bezdan, Novi Bolman, Novi Čeminac, Novo Nevesinje, Petlovac, Podolje, Podunavlje, Popovac, Sokolovac, Sudaraž, Suza, Šećerana, Širine, Šumarina, Švajcarnica, Tikveš,Topolje, Torjanci, Uglješ, Vardarac, Zeleno Polje, Zlatna Greda i Zmajevac. U Statutu se ističe kako je na području općine Beli Manastir u službenoj uporabi srpski jezik i pismo ćirilica. Statutom su također propisani organi općine koju čine: Skupština Opštine, Izvršni savet Skupštine Opštine i organi općinske uprave.

Nadalje, Skupština Opštine bila je najviši organ lokalne uprave koja je donosila statut, odluke i druge akte, program razvoja, urbanistički plan i budžet te završni račun, raspisivala općinski referendum, osni-vala organe općinske uprave, organizacije i službe, izabirala predsjednika i potpredsjednika Skupštine i razrješavala ih, kao i predsjednika i članove Izvršnoga saveta, nadzirala rad organa općinske uprave i službi te druge poslove u skladu sa zakonom i statutom. Djelokrug rada Skupštine, ostvarivanje prava i načina rada odbornika određen je Poslovnikom Skupštine. Statut, odluke, opći akti i rješenja morali su se objavljivati u Službenom glasniku Opštine Beli Manastir.

Izbor iz gradiva fonda HR-DAOS-2143 Opština Beli Manastir /1991−1997/Budući da se planira započeti s arhivističkom obradom fonda Opštine Beli Manastir u količini od cca

30 d/m po završetku obrade i sređivanja fonda HR-DAOS-1960 Skupštine Općine Beli Manastir /1963. – 1991./, radi izrade rada i prema slobodnoj prosudbi autora odabrani su neki važni i zanimljiviji doku-menti na temelju uvida u sačuvane Urudžbene zapisnike. Autor se nije vodio nijednim kriterijem (temat-ski, kronološki i dr.), nego su mu za potrebe rada poslužili sačuvani dokumenti i njihov sadržaj. Izabrani dokumenti tek djelomično ilustriraju život, stanje i zbivanja na okupiranome području Baranje za vri-jeme djelovanje paraupravne vlasti u razdoblju 1991. − 1997. godine.

Na temelju upisa u Urudžbeni zapisnik i sačuvanoga spisa, vidljivo je da je Izvršni savet Opštine Beli Manastir donio Odluku o proglašenju 3. rujna praznikom Opštine Beli Manastir, odnosno „Danom oslobođenja Baranje, u znak sjećanja na 3. septembar 1991. godine, kada je oslobođena Baranja”.21

Važan je i sačuvani popis naseljenih mjesta koji nam govori o postojanju 52 mjesta na području tadaš-nje Opštine Beli Manastir22.

Iz gradiva izdvajamo Naredbu o službenoj uporabi jezika i pisma, koju je donio Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 23. sjednici održanoj 11. travnja 1992. godine, a riječ je o proglasu o službenoj uporabi jezika i pisma, odnosno naputku i obvezi svih poduzeća i organizacija u Baranji „da moraju istaknuti svoj naziv, fi rmu ili drugi javni nastup ćiriličnim pismom”.23 Iz sačuvanoga gradiva fonda vidljivo je da su

21 Odluka o proglašenju 3. septembra praznikom Opštine Beli Manastir, br. IS-584/1-1992. od 14. kolovoza 1992. Paraupravna vlast je uzela je taj datum za obilježavanje „Dana oslobođenja Baranje” jer su se toga dana pripadnici Zbora narodne grade RH povukli iz Bilja, posljednjega neokupiranog mjesta u Baranji.

22 Spisak naseljenih mjesta na području opštine Beli Manastir, br. 8-1/1993.23 Naredba, 1992.


dokumenti koji su nastali u razdoblju 1991./1992. godine pisani latiničnim pismom, dok su poslije uglav-nom pisani srpskim jezikom i ćiriličnim pismom. U sadržaju nadalje stoji da su svi rukovoditelji podu-zeća i organizacija na području Opštine Beli Manastir morali u roku od 8 dana popisati zaposlenike, odnosno osobe koje su se našle u „neprijateljskim snagama i licima koja su im pomagala, kao i članovima njihove uže obitelji koja su otvoreno podržavala srušeni režim Republike Hrvatske”, a potom donijeti Odluku o prestanku radnih odnosa i zabrani njihova povratka i ostanka u Baranji. Ako se ta naredba ne bi primjenjivala, uslijedila bi mjera zatvaranja poduzeća i organizacije te smjenjivanje s upravljačke funk-cije u poduzeću.

Zanimljiva je Odluka o načinu produženja radnoga odnosa radnika organa uprave primljenih na određeno vrijeme Opštine Beli Manastir, odnosno poslije 20. kolovoza 1991. godine kojom se uređivao način prijma u radni odnos koji se produžavao svakoga mjeseca.24

24 Odluka, br. IS-406/1-1993.

Odluka o proglašenju 3. septembra praznikom Opštine Beli Manastir, 1992.


Iz sačuvanoga spisa s oznakom strogo povjerljivo, a zapravo je riječ je o Proglasu iz 1992. godine kojom se Štab teritorijalne odbrane − Baranja Beli Manastir obraća direktorima poduzeća i ustanova, vidljiva je njihova potreba evidentiranja svih vojnih obveznika starosti između 19 i 50 godina koji nisu bili obuhva-ćeni ratnim rasporedom u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, „teritorijalnoj odbrani i miliciji. Također saznajemo kako su glavni nositelji rada i radnoga procesa u Baranji trebale biti osobe ženskoga spola i radnici starije dobi, pa čak i aktivno sposobni umirovljenici. Sva se evidencija morala osobno predati u Štab teritorijalne odbrane Baranja Kneževi Vinogradi i Osnovnu školu u Kneževu kako bi se pristupilo formiranju jedinica. Svi evidentirani vojni obveznici bili su dužni doći na „mobilizacijsko mjesto sa lič-nim naoružanjem” s obzirom na „poznati podatak o osobama i građanima koji posjeduju isto”.25

25 Str. pov. spis, br.1/47.

Naredba, 1992.


U vezi s davanjem bilo kakvih informacija Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 31. sjednici održa-noj 28. ožujka 1995. godine donio je poseban akt, odnosno Zaključak o sprečavanju prikupljanja važnih informacija od strane UNPROFORA-a26, kojim se obvezuju sve mjesne zajednice, privredne organizacije i ustanove na području općine Beli Manastir u pogledu davanja informacija koje su važne za Baranju predstavnicima UNPROFOR-a, a bez prethodne suglasnosti općinskoga upravnog organa i nazočnosti predstavnika istoga organa.27

26 UNPROFOR je akronim za United Nations Protection Forces, hrvatski Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (UN), jedna od misija koja je osnovana služiti osnovnim ciljevima UN-a: „Održati međunarodni mir i sigurnost”.

27 Zaključak, br. IS-64/13-1995.

Savez izviđača Opštine Beli Manastir, Zahtjev za davanje suglasnosti na Statutarnu

odluku i dopunu rješenja o preregistraciji, 1992.


U gradivu je pronađena i manja skupina spisa, odnosno Zahtjeva za dodjelu stalnih dozvola28 iz kojih je vidljivo da su djelatnici Sekretarijata za opštu upravu i zajedničke službe dobivali stalnu dozvolu za prelazak preko mosta 51. divizije kod Batine i za kretanja na području Baranje.

Zanimljiva je Naredba Izvršnoga saveta Opštine Beli Manastir iz siječnja 1992. godine, kojom se nare-đuje svim radnicima poduzeća, organizacija i ustanova te svima onima koji su sudjelovali u teritorijalnoj obrani na području Opštine Beli Manastir da se moraju se javiti na svoj posao. Ako se radnici ne odazovu na posao u roku od tri dana, za posljedicu će imati raskidanje radnoga odnosa bez mogućnosti vođenja disciplinskoga postupka.29

Tijekom 1992. godine Izvršni savet Opštine Beli Manastir donio je Odluku o načinu regulisanja rad-nog odnosa zasnovanog poslije 19. avgusta 1991. godine30, kojom se upraviteljima poduzeća, organiza-cija i javnih službi na području općine izdaje rješenje o prijmu u radni odnos na određeno vrijeme, a obvezuje se Inspekcija rada Opštine Beli Manastir kao mjerodavni organ za provedbu ove Odluke.

Budući da je jedna od važnijih aktivnosti Opštine Beli Manastir tijekom 1992. bila preregistra-cija poduzeća i udruga koje su djelovale na području Baranje, zanimljiv je dokument koji govori o preregistraciji Nogometnoga saveza općine Beli Manastir u Fudbalski savez Opštine Beli Manastir (FSO), upisan u Registar društvenih organizacija kojeg je vodio sekretarijat za opštu upravu i zajedničke službe.31

Izdavajamo i spis o preregistraciji Saveza izviđača Beli Manastir u Savez izviđača Opštine Beli Mana-stir i izdavanje suglasnosti na izmjenu njihova Statuta.32

Statutom Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (SO SBZS) objavljenome u Službenom glasniku Republike Srpske Krajine 10/90, a u skladu s Odlukom o privremenome prelasku imovine Republike Hrvatske i društvene imovine u imovinu SO SBZS, kojom su Vlada SO SBZS i Oblasno veće SO SBZS na sjednici održanoj 10. kolovoza 1992. godine donijeli Odluku o privremenom raspolaganju napuštenom pokretnom imovinom (motornim vozilima)33 preneseno je na Opštinu Beli Manastir pravo privremenoga raspolaganja motornim vozilima (putničkim, teretnim, traktorima i dr.) koja su po raznim osnovama bila u posjedu društvenih ili državnih poduzeća i ustanova. Postupak dodjele motornih vozila na privremeno korištenje društvenim, državnim poduzećima i ustanovama bio je u djelokrugu poslova koje je obavljao mjerodavni Opštinski sekretarijat za urbanizam, stambeno-komunalne delatnosti i imo-vinsko-pravne odnose. Protiv odluke i rješenja nezadovoljna stranka mogla je uložiti žalbu Oblasnoj komisiji u Vukovaru, no u konačnici Odluka Oblasne komisije bila je krajnja.

28 Zahtjev za dodjelu stalne dozvole, br. 01-01-20/1-1992.29 Naredba, br. IS-16/1-1992.30 Odluka, br. IS - 475/1-1992.31 Rješenje o registraciji, br. UP/I-01-01-1/1-1992.32 Zahtjev za preregistraciju Saveza izviđača Opštine Beli Manastir, br. 01-01-25/1-1992.33 Odluka o privremenom raspolaganju napuštenom pokretnom imovinom (motornim vozilima), br. 01-90/1-1992.


Fond Geodetska uprava Beli Manastir /1991−1997/34

Stvaratelj je započeo s djelovanjem 10. rujna 1991. godine pod imenom Zavod za katastar i geodetske poslove opštine Beli Manastir. Novi stvaratelj nastavio je voditi isti upisnik Zavoda za katastar i geodet-ske poslove Beli Manastir za tekuću 1991. godinu, ali je svoj upis započeo brojem 1, a zaključio ga brojem 1093. Na zaglavlju spisa vidljivo je da je stvaratelj u 1991. godini bio pod upravom Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i Zapadnu Srem u Opštini Beli Manastir. U razdoblju od 1992. do 1997. godine dolazi do promjene naziva stvaratelja u Geodetska uprava Beli Manastir i nadležnost pod upravu Republika Srpska Krajina, Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem i tako djeluje sve do povratka u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, odnosno 15. siječnja 1998. godine.

Organizacijski ustroj i nadležnost stvaratelja

Izvorni dokumenti iz sačuvanoga gradiva otkrivaju nam nadležnost i djelokrug poslovanja Geodetske uprave Beli Manastir. Tako iz upisa u Djelovodniku za opštu upravu Beli Manastir iz 1991. godine sazna-jemo da je donesena Odluka o važenju saveznih propisa i Ustava SFRJ-a te privremeni Ustav i Zakon Republike Srpske35 te Odluka o prestanku važenja zakonskih propisa Republike Hrvatske na području općine Beli Manastir36, no nažalost spisi nisu sačuvani. Također iz Izvješća o njezinu radu za razdoblje od 1. 1. 1993. do 31. 12. 1993.37 godine vidljivo je da Uprava u svojemu radu primjenjivala zakone Republike Srbije, a osnovana je zbog potrebe obavljanja upravnih, stručnih i stručno-tehničkih poslova te vođenja poslova geodetskoga izmjera i katastra zemljišta, evidentiranja nastalih promjena na geodetskim plano-vima i katastarskome operatu s trenutačnim stanjem na zemljištu, provođenja katastarskoga klasiranja i bonitiranja, odluka o načinu premjera zemljišta za fi zičke osobe i organizacije, evidencija nepokretnina u društvenoj imovini, utvrđivanje osnovice katastarskoga prihoda za razrez poreza i doprinosa od poljo-privrednoga zemljišta, sve vrste poslova iz inženjerske geodezije kao i sve upravne poslove vezane za navedene radnje. Detaljna organizacija i djelokrug poslova Uprave donesena je Odlukom o organima opštinske uprave38, a donio ga je Izvršni savet Opštine Beli Manastir na 36. sjednici 9. listopada 1992.

34 Gradivo katastarskoga ureda pohranjeno u Državnome arhivu u Osijeku zavedeno je kao zaseban fond, a ne kao orga-nizacijska jedinica unutar sastava općine. Riječ je o poštivanju Odluke o ustrojstvu uprave Općine Beli Manastir (Sl. glasnik Općine Beli Manastir 13/90), u kojoj stoji da „dosadašnja Općinska uprava za katastar i geodetske poslove Beli Manastir od 1.1.1991. godine nastavlja raditi kao zaseban organ s punim nazivom Zavod za katastar i geodetske poslove Beli Manastir.” Također, isto proizlazi i iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravi (NN 41/90), u kojem u čl. 47. stoji da je „mogućnost obavljanja vlastite djelatnosti ostavljena samo organizacijskim oblicima zavoda koji imaju položaj upravnih organizacija.”

35 Djelovodnik Opštine Beli Manastira – opšta uprava, br. 3/1991.36 Isto, br. 8/1991.37 Izvještaj o radu Geodetske uprave za razdoblje od 1. 1. 1993. do 31. 12. 1993. g., br. 34/1-1993.38 Odluka o organima opštinske uprave, br. IS-765/1-1992.


godine primjenjujući i pozivajući se na Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske Krajine39 i Odluke o opštinskim organima uprave Republike Srpske krajine40.

Detaljniji podatci o djelokrugu i nadležnosti Geodetske uprave Beli Manastir mogu se pronaći u Izvješću o radu za razdoblje od 1. 1. 1996. do 31. 12. 1996.41 godine, iz kojega saznajemo da je njezina djelatnost bila određena odredbama Zakona o državnom premjeru i katastru i upisima prava na nepo-kretnostima (Službeni glasnik RS 83/92), Zakona o opštem upravnom postupku i Odlukom o organima općinske Uprave (Službeni glasnik Opštine Beli Manastir 1/96). Poslovi Uprave obuhvaćali su geodetski premjer zemljišta, prometnica, vodova i izrade te održavanje katastra zemljišta kao i izvršavanje drugih stručnih poslova geodetskoga premjera i katastra zemljišta. Katastar zemljišta evidencija je o zemljištu namijenjenom gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statističkim i drugim potrebama i vred-novani su kao poslovi od posebne važnosti, odnosno od općega interesa za oblast i općinu. Ti su poslovi mogli biti upravni i stručni. Stručni poslovi bili su poslovi geodetskoga premjera i klasiranja zemljišta, a upravni su poslovi oni kojima su se rješavali pojedinačni zahtjevi o pravima i obvezama u svezi s kata-strom zemljišta. Da bi bila učinkovitija u pogledu obavljanja poslova iz svojega djelokruga Geodetska uprava imala je sljedeće organizacijske jedinice: 01− opći poslovi; 02 – geodetsko-tehnički poslovi, 03 – upravno-administrativni poslovi; 04 − katastar vodova.

Organizacijska jedinica općih poslova obuhvaćala je poslove zaprimanja, zavođenja, raspoređivanja, otpreme i arhiviranje predmeta upravnoga i neupravnoga postupka uz primjenu propisa iz uredskoga poslovanja, izrade izvoda i prijepisa te drugih podataka iz evidencije katastra zemljišta, vođenje upisnika i djelovodnika s popisima akata i drugih općih poslova. Predmeti upravnoga postupka odnosili su se na prijave o promjenama na zemljištu i zahtjeve za dodjele na uporabu i zakupe napuštenoga poljoprivred-nog zemljišta. Predmeti neupravnoga postupka odnosili su se na vođenje osnovnoga djelovodnika i vođenje popisa akata (prijepisi i izvodi, zahtjevi za poslovanjem geodetskoga stručnjaka, izrada situacij-skih nacrta i kopija katastarskih planova, putni nalozi, izdani podatci geodetske premjere i katastar vodova).

Geodetsko-tehnički poslovi uključivali su najsložnije poslove geodetskoga premjera, održavanje teh-ničkoga dijela katastarskih operata, sastav geodetskih elaborata o utvrđenim promjenama na zemljištu, radnje u postupku komasacije, arondacije, parcelacije, deposediranja, snimanja novosagrađenih obje-kata, promjene kulture i ostale stručne poslove iz područja geodezije, vođenje evidencije o napuštenome poljoprivrednom zemljištu, naseljima, ulicama i kućnim brojevima.

U djelokrug rada upravno-administrativnih poslova pripadala su postupanja u općemu i upravnome postupku do donošenja rješenja u predmetu izrade, obnove i održavanja katastarskih operata i nepokret-nine u društvenome vlasništvu za 32 katastarske općine, pripremanje podataka u utvrđenim promje-

39 Službeni glasnik Republike Srpske krajine 3/92.40 Službeni glasnik RSK 13/92.41 Geodetska uprava Beli Manastir, Izvještaj o radu za razdoblje od 1. 1. 1996. do 31. 12. 1996., br. 11/1-1997.


nama na zemljištu za unos u sustav AOP, utvrđivanje podataka za izvještaje, o stanju i korisnicima zemlji-šta, izdavanje uvjerenja i službene evidencije, izrada prijedloga i nacrta općih akata, fi nancijskih planova i drugih programa, izrada podataka za razrez poreza od poljoprivredne djelatnosti i vodnoga doprinosa.

Poslovi katastra vodova uključivali su izradu, obnovu i održavanje katastra vodova na osnovi poda-taka dobivenih snimanjem vodova i dokumentacije o vodovima kojom raspolažu državni organi, orga-nizacije i poduzeća, a sastoje se od planova pojedinih vodova, preglednih planova svih vodova, opisa karakterističnih podatka o vodovima i registra vodova po katastarskim općinama.

Također i iz skupine Izvješća o radnim zadacima i poslovima Geodetske uprave Beli Manastir 42 i dalje se navodi da je ona obavljala poslove od posebne važnosti za Republiku Srpsku Krajinu, Opštinu Beli Manastir, gradove i naselja. Uprava je bila zadužena i za vođenje evidencije o granicama teritorijalnih jedinica (općina i naselja) za koja je mjerodavna te evidencije o naseljima, ulicama, kućnim brojevima, popisnim i statističkim krugovima, a obavljala je i stručne poslove iz područja geodezije i dr. Osim nave-denoga Uprava je davala podatke za razrez poreza od poljoprivredne djelatnosti i vodnoga doprinosa, obnavljala evidenciju katastra zemljišta u društvenome vlasništvu i o korisnicima zemljišta društvenoga vlasništva, prikupljala podatke o mogućnostima poljoprivredne proizvodnje za cijelo područje Baranje. Osnivala je i obnavljala te održavala tehnički i knjižni dio katastarskih operata za 32 katastarske općine i planove, pripremala dokumentaciju o izgradnji i rekonstrukciji ili napuštanju vodova, snimala novosa-građene objekte i obavljala ostale stručne i opće poslove iz djelokruga rada Uprave za građane, poduzeća i druge organe i organizacije.

Izbor iz gradiva fonda HR-DAOS-2144 Geodetska uprava Beli Manastir /1991–1997/Izvorni dokumenti u sačuvanome gradivu fonda Geodetske uprave Beli Manastir ne samo da nam

otkrivaju djelokrug poslovanja i nadležnost određene djelatnosti, nego nam pružaju i informaciju o cje-lokupnoj društveno-političkoj zbilji i funkcioniranju jednoga javnog tijela u određenome vremenu. Budući da je tijekom 2016. godine započeta obrada arhivskih fondova Zavoda za katastar i geodetske poslove Beli Manastir i Geodetske uprave Beli Manastir te da je gradivo nepoznato i i dalje nedostupno, a veliki dio i rinfuznoga karaktera, stoga se nije moglo pristupiti izboru dokumenata na temelju nekoga kriterija (kronološki, tematski i dr.), nego je izvršen uvid u glavne evidencije i sadržaj sačuvanih pred-meta. Izbor važnijih dokumenata koji ilustriraju strukturu i sadržaj fonda slobodna je prosudba autora. Utvrđena je količina od 3,90 d/m gradiva koja se odnosi na djelomično sačuvane osnovne i pomoćne evidencije i spise. Iz postojećega je gradiva vidljivo da je Geodetska uprava Beli Manastir u svojemu poslovanju primjenjivala Uredbu o kancelarijskome poslovanju organa državne uprave i Uputstvo o kan-celarijskom poslovanju organa državne uprave (Službeni glasnik RSK 13/92).43 Na temelju toga u svo-jemu je radu vodila Upisnik predmeta prvostupanjskoga postupka s područja geodetske izmjere i kata-

42 Izvještaj o radnim zadacima i poslovima Geodetske uprave Beli Manastir, br. 35/1-1997.43 Rješenje, br.10/1-1994.


stra zemljišta i Djelovodnik sa sljedećim popisima akata: 1. propisi i izvodi posjedovnih listova, uvjere-nja, kopija katastarskih planova, prijepisi ovjere terenskih elaborata; 2. zahtjevi za geodetske usluge i poseban način premjeravanja zemljišta; 3. otpisno-pripisni akti; 4. putni nalozi; 5. povezivanje posjeda; 6. akti Radne zajednice; 7. katastar vodova; 8. evidenciju naselja, ulica i kućnih brojeva; 9. evidenciju izdanih podataka geodetske izmjere.

Iz dokumenata je vidljivo da je Geodetska uprava donijela Odluku o zabrani sklapanja, ovjeravanja i provođenja svojine između pripadnika različitih naroda ili nacionalnih manjina,44, kojom je Izvršni savet Opštine Beli Manastir zabranio sklapanje, ovjeru i provedbu ugovora kojom se obavlja prijenos „svojine

44 Odluka, br. IS-55/1-1992.

Odluka o zabrani sklapanja ugovora o prijenosu svojine između pripadnika različitih naroda ili nacionalnih manjina, 1992. g.


na nepokretnoj imovini”. Ta Odluka proslijeđena je u institucije: Osnovni sud, Uprava za katastar i Sekre-tarijat za opštu upravu.

U nadležnosti poslova Geodetske uprave bilo je i izdavanje takozvanih Ovlaštenja, kojim se radniku Uprave nalagala potreba izvršavanja popisa korisnika kuća i zemljišta u naseljima na području Opštine Beli Manastir, odnosno cijele Baranje.45

Geodetska uprava Beli Manastir u 1992. godini bavila se i poslovima sklapanja ugovora o zakupu poljoprivrednoga i građevinskog zemljišta kao i napuštenoga poljoprivrednog zemljišta i gospodarskih objekata koji su se nalazili u istome okruženju, a čiji je vlasnik bila Opština Beli Manastir. Za potrebe davanja napuštenoga poljoprivrednog zemljišta na korištenje bila je osnovana i posebna Komisija za provođenje javnoga nadmetanja za davanje na privremeno korištenje i u zakup napuštenoga poljopri-vrednog zemljišta prema Statutu Opštine Beli Manastir. 46 Poslove je obavljao određeni geodet koji je bio istovremeno zaposlenik takozvanoga opštinskog katastra, ali i član Komisije.

Iz skupine Izvješća o radu Uprave u 1993. i 1994. godine vidljivo je da je riješila 357 predmeta uprav-noga postupka i 142 predmeta neupravnoga postupka. Zanimljivo je da je u tijeku 1993. godine izvršeno trasiranje ceste Zmajevac − Batina i poslovi terenskoga premjera parcelacije društvenoga vlasništva u k. o. Batina radi dodjele posjednika čije su parcele izuzete za cestu kao i geodetska izmjera radi ekspropri-jacije zemljišta za izgradnju kanala za dovod vode do Tvornice šećera Beli Manastir. Također je izvršen i Popis korisnika47 zemljišta i kuća danih na korištenje doseljenih osoba u 19 katastarskih općina s podat-cima o slobodnome zemljištu mjesnim zajednicima48 u vezi s njegovom dodjelom. U istome razdoblju okončani su i poslovi izrade popisa za sve 32 katastarske općine na području općine Beli Manastir, ali i završeni poslovi kartiranja49 i obračuna površina kanala za dovod vode do Tvornice šećera Beli Manastir u dužini od 2,8 kilometara.

45 Ovlaštenje, br. 40/1-1994.46 Službeni glasnik Opštine Beli Manastir 1/93.47 Popis površina dodjeljenoga i slobodnoga zemljišta po k. o. i mjesnim zajednicama, stanje na dan 7. veljače 1996. g., br. spisa

14/1996.48 Mjesna je zajednica administrativna jedinica koja je preuzeta iz sustava SR Hrvatske, a kojom se koristi upravna paravlast u

svojoj organizaciji vlasti. Ustavom iz 1963. godine (NN 15/63) mjesna je zajednica defi nirana kao oblik mjesne samouprave za područje općine ili grada. Mjesne se zajednice osnivaju kao samoupravne zajednice građana glede učešća i suradnje građana u rješavanju pitanja od zajedničkoga interesa i neposrednoga odlučivanja o poslovima od važnosti za razvoj naselja, kao i radi organiziranja i unaprjeđivanja komunalnih, socijalnih, zdravstvenih, kulturnih i drugih djelatnosti koji neposredno služe zadovoljavanju potreba svakodnevnoga života obitelji, domaćinstva i radnoga čovjeka. Mjesne zajednice osnivaju se za pojedina mjesta, sela i druga naselja ili dijelove grada na području općine. Statutom općine određivao se način osnivanja mjesnih zajednica i njihovi zadatci. Organizacija, poslovi i način rada mjesnih zajednica te prava i dužnosti mjesnih organa utvrđivao se statutom mjesne zajednice u skladu sa statutom općine. Prema sačuvanome Popisu poljoprivrednog zemljišta po katastarskim općinama i mjesnim zajednicama (br. spisa 14/1996.) u 1996. godini na području Baranje bilo je 39 mjesnih zajednica.

49 Pojam kartiranja defi niran je kao „točna grafi čka konstrukcija i dosljedan grafi čki prikaz izmjerenih ili na drugi način određenih objekata pomoću kartografskih znakova.” URL:www.dgu.hr. (2. 9. 2016.).


Također, iz Naredbe50 vidljivo je da je Geodetska uprava kao redoviti posao obavljala i dodjelu zemlji-šta zainteresiranim korisnicima koji su se trenutačno našli na području Baranje.

Geodetska uprava Beli Manastir bila je 1995. godine za potrebe Opštinskog štaba civilne odbrane i zaštite Beli Manastir dužna izraditi karte naselja za sljedeća područja: Beli Manastir s okolicom, Kneževo s okolicom, Kneževi Vinogradi s okolicom, Darda s okolicom te kartu regije Baranje s dispozicijama naselja i cesta. Iz spisa je vidljivo da su karte bile izrađene u mjerilima 1 : 5000 i 1 : 200 000.51

Prema Uredbi o kancelarijskome poslovanju organa državne uprave i Uputstva o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave52 direktor Uprave donio je Rješenje53 u 1996. godini prema kojemu su vođeni: Upisnik predmeta prvostupanjskoga upravnog postupka s područja geodetskoga premjera i katastra zemljišta i skraćeni Djelovodnik sa sljedećim popisima akata: 1. prijepisi i izvodi iz katastarskoga operata posjedovnih listova, uvjerenja, kopije katastarskih planova, prijepisi i ovjere terenskih elaborata, 2. zahtjevi za geodetskim uslugama i premjeravanju zemljišta, 3. otpisno-pripisni akti, 4. putni nalozi, 5. evidencije izdanih podataka o geodetskome premjeru, 6. katastar vodova, 7. evidencija o naseljima, uli-cama i kućnim brojevima, 8. evidencija o davanju na privremeno korištenje i u zakup napuštenog poljo-privrednoga zemljišta.

Iz Izvješća Geodetske uprave za razdoblje od 1. 1. 1996. do 25. 3. 1996. o dodjeli napuštenoga poljo-privrednog zemljišta saznajemo i podatke o broju domaćinstava za koje je Uprava sklopila ugovor te za koja je mjesta i naselja bila zainteresirana. Tako je uglavnom bio znatniji interes kućanstva za veća naselja kao što su Beli Manastir, Branjin Vrh, Darda i Popovac, dok za manja mjesta kao što su Bolman, Branjina, Jagodnjak, Kamenac, Kopačevo, Kozarac, Podolje, Suza, Šumarina, Torjanci i Vardarac nije bilo zaintere-siranih za korištenje poljoprivrednim zemljištem.54

Možemo zaključiti da o radnim obvezama, poslovima i značenju Geodetske uprave Beli Manastir uglavnom saznajemo iz skupine dobro sačuvanih izvješća po godinama. U sadržaju izvješća posebno se naglašava njezina djelatnost i posebna važnost za Republiku Srpsku Krajinu, Opštinu Beli Manastir, gra-dove i naselja na području nadležnosti.

Način odlaganja spisa (kod stvaratelja) u pismohrani Opštine Beli Manastir i Geodetskoj upravi Beli Manastir

Opština Beli Manastir donijela je Plan55 brojčanih oznaka za sve organe uprave koji su bili u primjeni od 9. rujna 1991. godine, a odnose se na sljedeće:

50 Naredba o postupanju sa zasijanim poljoprivrednim zemljištem vlasnika koji su trajno napustili Baranju, br. IS-96/7-1995.51 Zahtjev za dostavu karata Baranje, br. 6-9/02-1995.52 Službeni glasnik RSK 13/92.53 Rješenje Geodetskoj upravi Beli Manastir o vođenju popisa predmeta upravnog i neupravnog postupka, br.10/1-1996. 54 Izvještaj o dodjeli napuštenog poljoprivrednog zemljišta, br. 14/3-1996.55 Plan brojčanih oznaka, br.01-1/1-1991.


S − stručna služba Skupštine i Izvršnog saveta01 − Sekretarijat za opštu upravu i društvene službe02 − Sekreatrijat za privredu03 − Sekretarijat za narodnu odbranu04 − Sekretarijat za fi nancije05 − Uprava za katastar06 − Štab teritorijalne odbrane.Svaki organ uprave opet je donosio svoj zaseban plan brojčanih oznaka, ovisno o svojemu unutraš-

njem ustrojstvu. Tako je na primjer Sekretarijat za opštu upravu i društvene službe u 1992. godini na temelju Zakona o državnoj upravi 56 Uredbe o kancelarijskom poslovanju organa uprave57 i Uputstva o kancelarijskom poslovanju organa uprave 58 donio vlastiti Plan brojčanih oznaka u Sekretarijatu Opštine Beli Manastir.59 U Planu su određene sljedeće brojčane oznake: 01 − opći poslovi, 02 − društvene djelat-nosti, 03 − boračko-invalidska zaštita, 04 − personalni poslovi, 05 − služba za pomoćno-tehničke i raču-novodstvene poslove, 06 − Matičar Beli Manastir: 06,1 − Beli Manastir, 06,2 − Branjin Vrh Šećerana, 06,3 − Šumarine Širine, 06,4 − Luč; 07 − Mjesna kancelarija Popovac (Popovac, Kneževo, Branjina, Podolje), 08 − Mjesna kancelarija Batina (Batina, Draž, Gajić, Topolje, Duboševica); 09 − Mjesna kancelarija Jagodnjak (Jagodnjak, Čeminac); 10 −Mjesna kancelarija Bolman (Bolman, Majške Međe, Baranjsko Petrovo Selo , Novi Bezdan, Torjanci, Petlovac, Zeleno Polje); 11 − Mjesna kancelarija Darda (Darda, Bilje, Kopačevo, Vardarac); 12 − Mjesna kancelarija Kneževi Vinogradi (Kneževi Vinogradi, Kamenac, Kotlina, Grabovac, Zmajevac, Suza, Lug); 13 − Mjesna kancelarija Karanac (Karanac, Kozarac). Odre-đeni su i jedinstveni popisi akata u mjesnim kancelarijama: 01 − izvodi iz Matične knjige rođenih, 02 − izvodi iz Matične knjige umrlih, 03 − izvodi iz Matične knjige vjenčanih, 04 − uvjerenje o državljanstvu. Na primjer, spis koji je nastao radom mjesne kancelarije na svojemu je omotu imao sljedeće oznake: 01-10/5-123/1-1992.

Obrazloženje:01 − oznaka sekretarijata10 − Mjesna kancelarija Bolman5 − područje mjesta Torjanci123 − osnovni broj predmeta1 − broj akata u predmetu1992. − godina nastanka spisa.

56 Službeni glasnik općine Beli Manastir 52/89, 55/89, 24/90, 37/90 i 6/90.57 Isto, 18/81, 24/81, 29/82 i 7/90.58 Isto, 51/83, 48/87 i 11/90.59 Plan brojčanih oznaka u Sekretarijatu za opštu upravu i društvene službe, Opština Beli Manastir, br. 01-219/1-1991.


U zaglavlju spisa je pečat sa sljedećim sadržajem: Republika Srpska Krajina Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem Opština Beli Manastir Sekretarijat za opštu upravu i društvene službe Mjesna kancelarija Bolman.Spisi su odlagani na upravni i neupravni postupak prema organizacijskoj jedinici, odnosno sekretari-

jatu ili upravi, a unutar svake organizacijske jedinice prema rednome broju i godini. Tako je Sekretarijat za opštu upravu i zajedničke službe Opštine Beli Manastir na omotu spisa UP postupka imao oznaku, na primjer: 01 − broj organizacijske jedinice (sekretarijata ili službe)

219 − osnovni broj predmeta 1 − broj akata u predmetu 1991. − godina nastanka spisa predmet − sadržaj i kratki opis.No isto tako vidljivo je da se na zaglavlju spisa ne nalazi ni urudžbeni broj ni klasifi kacijska oznaka,

nego samo osnovni broj. Za primjer izdvajamo spis o preregistraciji Nogometnoga saveza Općine Beli Manastir u Fudbalski savez Opštine Beli Manastir.

Na omotu spisa nalaze se sljedeći podatci (primjer): UP/I-01-01-1/1992 Naziv organa − žig: opšti poslovi oznaka upravnog postupka prvog stupnja: UP/I signatura organizacijske jedinice: 01 oznaka poslova, djelatnost ili službe unutar organizacijske jedinice: 01 osnovni broj predmeta: 01 broj akata u predmetu: 1 godina nastanka spisa: 1992 kratak opis te sadržaj predmeta: Fudbalski savez opštine BM − rješenje o registracijiU zaglavlju je spisa podatak o službenome nazivu paraupravne vlasti i osnovni broj. Primjer: UP/I-

01-01-1/-1992.Na isti je način i Geodetska uprava Beli Manastir odlagala svoje spise. Tako su na omotu spisa bili

sljedeći podatci (primjer): Naziv organa − žig: Geodetska uprava Beli Manastir Signatura organizacijske jedinice: 01 Broj spisa: 12/1-1994. Predmet: Spisak radnika za isplatu MP


U zaglavlju spisa su sljedeći podatci (primjer): Republika Srpska Krajina Opština Beli Manastir Geodetska uprava Broj spisa: 70/2-1995. Beli Manastir, 12. 10. 1995. g.Unutar organizacijske jedinice spisi su odlagani prema rednome broju, stoga možemo zaključiti da je

način odlaganja spisa kod stvaratelja najsličniji sustavu uredskoga poslovanja u Republici Hrvatskoj nakon 1945. godine, odnosno razdoblju do 1957 godine koje označava evidentiranje spisa prema rednim brojevima.

Zaključak

Od posebne je važnosti za Državni arhiv u Osijeku preuzimanje gradiva stvaratelja paraupravne vlasti koji su djelovali za okupacije na području Baranje. U preuzetome arhivskom gradivu fondova HR-DAOS-2143 Opština Beli Manastir i HR-DAOS-2144 Geodetska uprava Beli Manastir, uz dobro saču-vane osnovne evidencije, možemo pronaći i dokumente koji nam pružaju vjerodostojne informacije o nadležnosti i djelokrugu rada paraupravnih tijela, organizaciji života i vlasti, svakodnevnim događa-njima i potrebama stanovništva u gradovima i mjestima Baranje.

Iako gradivo trenutačno nije dostupno i nije sačuvano cjelovito, najviše podataka o organizaciji i nad-ležnosti paraupravnih tijela nalazimo u sadržaju godišnjih izvješća o njihovu radu. Najcjelovitije je saču-vana dokumentacija Sekretarijata za opštu upravu i društvene službe, Sekretarijata za privredu i fi nancije te Sekretarijata za urbanizam, stambeno-komunalne, građevinske i imovinsko-pravne poslove Opštine Beli Manastir.Tek arhivističkom obradom ovih arhivskih fondova omogućit će se dostupnost gradiva koje će poslužiti rekonstrukciji aktivnosti paraupravne vlasti na području Baranje.

Možemo zaključiti, izabrani sačuvani dokumenti pružaju nam tek djelomičan uvid u realnost zbiva-nja na području Baranje u razdoblju 1991. − 1997. godine.

Literatura i izvori

1. Ogorec, M., Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1993. Rijeka : Otokar Keršovani, 1994.2. Brekalo, M., Suverenitet Republike Hrvatske 1990. – 1998. Osijek : Svjetla grada, 2009.3. Državni arhiv u Osijeku, Vodič, Osijek, 2007.4. Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje, Osijek, 1993/2.5. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i načinu rada Stručne službe Izvršnog saveta Opštine Beli

Manastir, Službeni glasnik opštine Beli Manastir 1/93.


6. Poslovnik o radu Skupštine opštine Beli Manastir, Službeni glasnik opštine Beli Manastir 9/93.7. Državni arhiv u Osijeku, HR-DAOS-2143 Opština Beli Manastir /1991–1997/.8. Državni arhiv u Osijeku, HR-DAOS-2144 Geodetska uprava Beli Manastir /1991–1997/.

Summary

The Fonds of Para-Administrational Authorities in the Osijek State Archives

With the success of the „Peaceful Reintegration“ od the Croatian Danubian region at the beginning of 1998, the territories of Eastern Slavonia, Baranya and Western Syrmia were returned into the constitutional framework of the Republic of Croatia. Th at is when the workers of the Osijek State Archives started to collect information on the state, volume and types of the materials in the formerly occupied areas and then deter-mined the existence of records created by the institutions that used to operate in the aforesaid areas. Between 1991 and 1997 the Osijek State Archives accessioned the records from the following para-administrational authorities: the Municipality of Beli Manastir (Republic of Serbian Krajina, Serb District of Slavonia, Baranya and Western Syrmia) and the Geodetic Administration (Republic of Serbian Krajina, Serb District of Slavonia, Baranya and Western Syrmia, the Municipality of Beli Manastir).

Although the archival materials were not entirely preserved, the information on the organisation and competences of the para-administrational bodies can be mainly found in the contents of their annual reports. Th e most preserved are the documents of Offi ce of the Secretary for the Administration and Social Services, the Offi ce of the Secretary for the Economy and Finances and the Offi ce of the Secretary for Urbanism, Housing-Communal, Construction and Property Aff airs of the Municipality of Beli Manastir. By archival processing of the aforementioned fonds the materials will become accessible and they will help the recon-struction of the activities of the para-administrational authorities in Baranja.

Since the records of these fonds did not undergo the archival processing, the author of this article exam-ined the materials by using the record lists and registers and made a selection of the most signifi cant records that reveal and illustrate the competences and functions of the para-administrational bodies. Th ese docu-ments also provide an insight into political and social circumstances on the territory of the occupied Baranya.

Keywords: Peaceful Reintegration, Croatian Danubian Region, archival materials, local authority fonds

Melita RončevićDržavni arhiv u Osijeku

Organizacija sudbene vlasti na okupiranom području istočne Hrvatske

u razdoblju od 1991. do 1997. godine

Stručni rad UDK 347.97./99(497.541)“1991/1997“ 930.253:347.9(497.541)“1991/1997“(093.2)

Srpskom okupacijom Baranje, istočne Slavonije i zapadnoga Srijema 1991. godine, tijekom Domovin-skoga rata, uspostavljena je na okupiranome području Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, a potom Republika Srpska Krajina. Na tome su području srpske okupacijske vlasti derogirale Ustav Republike Hrvatske kao i sve njezine zakonske i podzakonske akte te organizirale i uspostavile svoju sudbenu vlast.

U radu se daje prikaz pravosudnih tijela koja su djelovala na okupiranim područjima istočne Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1997. godine. Podrobnije su prikazani Okružni sud u Belom Manastiru i Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru, čije je dijelove gradiva preuzeo Državni arhiv u Osijeku. O preosta-lome nepreuzetom gradivu navedenih sudova Državni arhiv u Osijeku službeno nema saznanja.

Dovršetkom mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske 15. siječnja 1998. godine prestala je egzistirati paradržavna tvorevina Republika Srpska Krajina, a time i njezin pravni sustav.

Ključne riječi: Baranja, Beli Manastir, srpska okupacija, Republika Srpska Krajina, sudbena vlast, sud

UvodRepublika Hrvatska bila je izložena agresiji pobunjenih Srba u Hrvatskoj uz pomoć Jugoslavenske

narodne armije (JNA) i vojnih i paravojnih postrojbi iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Domo-vinski rat uslijedio je kao odgovor na nametnutu agresiju, a u svrhu zaštite neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske.

Nakon višestranačkih izbora održanih u travnju i svibnju 1990. godine dio srpskoga stanovništva u Hrvatskoj otkazao je poslušnost novoizabranim hrvatskim vlastima na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. U kolovozu 1990. godine na širemu kninskom području izbija takozvana balvan-revolucija. Hrvatska država bila je prisiljena na obranu. Oružani sukobi počeli su u ožujku 1991. godine, a uz postupno otvoreno pri-klanjanje JNA-a srpskim pobunjenicima, od kolovoza 1991. godine prerasli su u izravnu agresiju iz Srbije.

Istočnoslavonsko ratište obuhvaćalo je područje tadašnjih općina Beloga Manastira, Osijeka, Vin-kovaca, Vukovara. To je područje zbog svojega položaja, blizine granice sa Srbijom, agresoru bilo od

M. Rončević, Organizacija sudbene vlasti na okupiranom području istočne Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1997. godine112

iznimne strateške važnosti. Naime, osvajanje najistočnijeg dijela Hrvatske omogućilo bi srpskomu agre-soru nesmetan ulazak u Hrvatsku i daljnje napredovanje prema zapadu.1 Tu je Hrvatska bila izložena izravnoj agresiji iz Srbije. Tenkovi JNA-a su iz Vojvodine preko mosta kod Batine dana 3. srpnja 1991. godine ušli i zauzeli Baranju. Okupirali su i Aljmaš, Erdut, Dalj, Ilok, a nakon višemjesečnih borbi srpski je agresor ušao u grad Vukovar.

Srpskom okupacijom Baranje, istočne Slavonije i zapadnoga Srijema 1991. godine, tijekom Domovin-skoga rata, uspostavljena je na okupiranome području tzv. Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, koja zatim osnivanjem Republike Srpske Krajine u prosincu 1991. godine ulazi u njezin sastav i postaje jedna od njezinih triju oblasti. Na tome su području srpske okupacijske vlasti derogirale Ustav Republike Hrvatske, a time i sve njezine zakonske i podzakonske akte. Ubrzo je uslijedilo donošenje vlastitih zakona.

Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni SremNa drugom zasjedanju takozvane Velike narodne skupštine, koje je održano 25. rujna 1991. godine

donesen je Ustavni zakon Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. On je odredio da su okupi-rani dijelovi Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema sastavni dijelovi Jugoslavije.2

Na području Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu bila je propisana odredbama toga Ustavnoga zakona. Ustavotvorna i zakonodavna vlast bile su pod ovlastima Velike narodne skupštine. Prema odredbama Ustavnoga zakona izvršna vlast pripadala je Vladi Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, koju je birala Velika narodna skupština. Sudbena vlast pripadala je sudovima.3

Zakon o sudovima, koji je donesen u rujnu 1991. godine, propisao je da će se na teritoriju Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem primjenjivati Zakon o sudovima Republike Srbije iz 1991. godi-ne.4 Na teritoriju Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem bilo je propisano da će se sudovi orga-nizirati kao sudovi opće mjerodavnosti i privredni sudovi. Tako su sudovi opće nadležnosti bili osnovni sudovi, viši sudovi i Oblasni sud Srpske oblasti. Privredni sudovi bili su privredni sudovi i viši privredni sudovi.5 Zakonom je bilo određeno da će do osnivanja privrednih sudova, poslove pod njihovom mjero-davnošću obavljati posebno odjeljenje pri Višem sudu.6

Najviši sud Srpske oblasti bio je Oblasni sud Srpske oblasti. Za njegovo sjedište Zakon je odredio grad Vukovar.7

1 Brekalo, M., Suverenitet Republike Hrvatske 1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009. Str. 253. 2 Brekalo, M., Suverenitet Republike Hrvatske 1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009. Str. 203. 3 Isto.4 Zakon o sudovima, Dalj, 1991., , čl. 1.5 Isto, čl. 2.6 Isto, čl. 12.7 Grad Vukovar je u vrijeme donošenja ovoga zakona još uvijek uspješno odolijevao velikosrpskoj agresiji.

M. Rončević, Organizacija sudbene vlasti na okupiranom području istočne Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1997. godine 113

Zakonom o privremenoj teritorijalnoj nad-ležnosti sudova8 bila je određena privremena teritorijalna mjerodavnost redovnih sudova na teritoriju Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Tako su osnovni sudovi: Osnovni sud u Belome Manastiru za područje Baranje te Osnovni sud u Vukovaru s privremenim sjedi-štem u Dalju za teritorij Slavonije i Zapadnog Srema.9 Mjerodavnost Višega suda imat će Viši sud s privremenim sjedištem u Belome Mana-stiru.10 Oblasni sud Srpske oblasti u Vukovaru imao je privremeno sjedište u Dalju.11 Zakon je omogućio Vladi da, s obzirom na okolnosti koje su vladale na području Srpske oblasti, svo-jom odlukom može mijenjati sjedište pojedinih sudova.

Uz te sudove na teritoriju Srpske oblasti Sla-vonija, Baranja i Zapadni Srem prekršajni postu-pak vodili su osnovni sudovi za prekršaje i Obla-sni sud za prekršaje sa sjedištem u Vukovaru.12

Zakonom o sudovima za prekršaje bilo je predviđeno da će, do organiziranja Oblasnoga suda za prekr šaje poslove pod njegovom mjero-davnošću obavljati posebno Veće Višega suda sa sjedištem u Belome Manastiru.13

Također je propisano da se na području Srp-ske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem pri-mjenjuje Zakon o prekršajima, kao i drugi propisi Republike Srbije, koji reguliraju rad sudova za prekr-šaje.14 Određeno je da će se ti propisi primjenjivati do donošenja vlastitih propisa.15

8 Zakon o privremenoj teritorijalnoj nadležnosti sudova, Dalj, 1991. 9 Isto, čl. 2.10 Isto, čl. 3.11 Isto, čl. 4.12 Zakon o sudovima za prekršaje, Beli Manastir, 1991., čl. 2. 13 Isto, čl. 6.14 Isto, čl. 3. 15 Isto, čl. 4.

Rješenje o početku rada Višega suda s privremenim sjedištem u Belome Manastiru od 31. 10. 1991. g.


Na području Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem funkciju javnoga tužilaštva obavljala su javna tužilaštva, viša javna tužilaštva i oblasni javni tužilac. Tako je djelovalo Osnovno javno tužilaštvo Beli Manastir sa sjedištem u Belome Manastiru, Osnovno javno tužilaštvo Vukovar s privremenim sje-dištem u Dalju, Više javno tužilaštvo s privremenim sjedištem u Belome Manastiru, Oblasno javno tuži-laštvo Vukovar s privremenim sjedištem u Dalju. Teritorijalna mjerodavnost javnih tužilaštava bila je određena u skladu s teritorijalnom mjerodavnošću sudova. Na području Srpske oblasti primjenjivao se Zakon o javnome tužilaštvu Republike Srbije prema odredbama Zakona o javnome tužilaštvu, koji je donijela Srpska oblast.16

Republika Srpska KrajinaSpajanjem Srpske autonomne oblasti Krajine, Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem i Srp-

ske oblasti Zapadna Slavonija u Republiku Srpsku Krajinu 19. prosinca 1991. godine dolazi do nove organizacije pravosudnih tijela koja su djelovala na okupiranim područjima Republike Hrvatske.

Sudovi i druga pravosudna tijela na području Republike Srpske Krajine osnovani su i djelovali su u skladu s Ustavom Republike Srpske Krajine, na temelju Zakona o sudovima17, Pravilnika o unutarnjemu poslovanju sudova (Sudskog poslovnika)18, Uredbe sa zakonskom snagom o teritorijalnoj nadležnosti sudova kao i drugih propisa koje su donijele srpske okupacijske vlasti.19

Zakonom o sudovima na području tzv. Republike Srpske Krajine osnovani su sudovi opšte nadležno-sti i privredni sudovi.

Sudovi opšte nadležnosti bili su:1) opštinski sudovi2) okružni sudovi3) Vrhovni sud Republike Srpske Krajine.Privredni sudovi bili su:1) privredni sudovi2) Viši privredni sud.20

„Opštinski sud se osniva za teritoriju jedne ili više opština. Okružni sud se osniva za područje dva li više opštinskih sudova. Privredni sud se osniva za teritoriju više opština. Viši privredni sud se osniva za teritoriju Republike Srpske Krajine.”21 Vrhovni sud sa sjedištem u Vukovaru bio je najviši sud u Republici Srpskoj Krajini.22

16 Brekalo, M. Suverenitet Republike Hrvatske1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009. Str. 205.17 Zakon o sudovima, Službeni glasnik RSK 4/92.18 Pravilnik o unutarnjem poslovanju sudova (Sudski poslovnik), Službeni glasnik RSK 13/92.19 Usp. Zakon o sudovima čl. 66., Službeni glasnik RSK 4/92.20 Zakon o sudovima, Službeni glasnik RSK 4/92., čl. 8.21 Isto, čl. 9.22 Isto, čl.10.


Na području Republike Srpske Krajine djelovalo je 16 opštinskih sudova: 1. Opštinski sud u Belom Manastiru, za teritorij Opštine Beli Manastir 2. Opštinski sud u Benkovcu, za teritorij Opštine Benkovac 3. Opštinski sud u Vojniću, za teritorij Opština: Vojnić, Slunj, Krnjak – Tušilović 4. Opštinski sud u Vrginmostu, za teritorij Opštine Vrginmost 5. Opštinski sud u Vukovaru, za teritorij Opština: Vukovar, Dalj, Mirkovci i Tenja 6. Opštinski sud u Glini, za teritorij Opštine Gline 7. Opštinski sud u Gračacu, za teritorij Opštine Gračac 8. Opštinski sud u Dvoru na Uni, za teritorij Opštine Dvor na Uni 9. Opštinski sud u Donjem Lapcu, za teritorij Opštine Donji Lapac10. Opštinski sud u Kninu, za teritorij Opštine Knin 11. Opštinski sud u Korenici, za teritorij Opština: Korenica i Plaški12. Opštinski sud u Kostajnici, za teritorij Opština: Kostajnica i Čaprag13. Opštinski sud u Obrovcu, za teritorij Opštine Obrovac14. Opštinski sud Okučani, za teritorij Opštine Okučani15. Opštinski sud Pakrac, sa privremenim sedištem u Okučanima, za teritorij Opština: Pakrac, Gru-

bišno Polje, Podravska Slatina i Daruvar16. Opštinski sud u Petrinji, za teritorij Opštine Petrinja.23 Okružni sudovi bili su:1. Okružni sud u Belom Manastiru, za područja opštinskih sudova u Belome Manastiru i Vukovaru2. Okružni sud u Glini, za područja opštinskih sudova u Vojniću, Vrginmostu, Glini, Dvoru na Uni,

Kostajnici, Okučanima i Petrinji3. Okružni sud u Kninu, za područja opštinskih sudova u Benkovcu, Gračacu, Donjemu Lapcu,

Kninu, Korenici i Obrovcu4. Okružni sud u Pakracu, s privremenim sedištem u Okučanima, za područja Okružnoga suda u

Pakracu. Zakon o prekršajima24 iz 1992. godine normirao je u svojim odredbama opći dio materijalnoga prekr-

šajnoga prava, prekršajni postupak, kao i organizaciju tijela za vođenje prekršajnoga postupka. Kao tijela ovlaštena za vođenje prekršajnoga postupka, Zakon je ustanovio za prvostupanjski postu-

pak opštinske (općinske) sudove za prekršaje, a za drugostupanjski postupak Republički sud za prekršaje sa sjedištem u Kninu.

23 Uredba sa zakonskom snagom o teritorijalnoj nadležnosti sudova, Knin, 1993., čl. 2. 24 Zakon o prekršajima, Službeni glasnik RSK 4/92.


Opštinski sudovi za prekršaje i Republički sud za prekršaje ustanovljeni su kao samostalni pravosudni organi Republike Srpske Krajine.

U Republici Srpskoj Krajini u 1992. godini postojalo je 14 opštinskih sudova za prekršaje i to u Kninu, Benkovcu, Obrovcu, Gračacu, Kore-nici, Donjemu Lapcu, Slunju, Vojniću, Glini, Dvoru, Petrinji, Belome Manastiru, Vukovaru i Krnjaku.

Okružni sud u Belom Manastiru Okružni sud u Belom Manastiru djelovao je u

razdoblju od 1991. do 1997. godine za srpske okupacije istočnih hrvatskih područja. Sjedište djelovanja bilo mu je u Belome Manastiru. Zapo-čeo je s radom 4. studenoga 1991. godine pod nazivom Viši sud sa privremenim sedištem u Belom Manastiru25, a proglašenjem Republike Srpske Krajine u prosincu 1991. godine nastavlja s radom kao Okružni sud u Belome Manastiru.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa26 i uprave Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem iz listopada 1991. godine bila je određena mjero-davnost Višega suda u Belome Manastiru:

„Viši sud u Belom Manastiru dužan je voditi drugostepeni postupak za Osnovni sud Vukovar

sa privremenim sedištem u Dalju i Osnovni sud u Belom Manastiru, te prvostepeni postupak, kada je za to zakonom određena nadležnost Višeg suda, za čitavo područje Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.

Stvarna nadležnost Višeg suda određuje se odredbom člana 31. Ustavnog zakona Srpske oblasti, odredbom člana 1 i 2 Zakona o sprovođenju Ustavnog zakona, Zakona o privremenoj teritorijalnoj nad-ležnosti sudova, Zakona o sudovima, svi usvojeni na Velikoj Narodnoj Skupštini.

25 Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave tzv. Srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, broj: 58/91-5 od 31. 10. 1991.

26 Tada je sjedište Ministarstva pravosuđa i uprave bilo u okupiranome Erdutu.

Izvješće o radu Republičkoga suda za prekršaje Knin za prvih šest mjeseci 1992. godine.


U okviru Višeg suda, u skladu sa članom 12. Zakona o sudovima do osnivanja privrednih sudova, deluje posebno odelenje, koje obavlja poslove iz nadležnosti Privrednih sudova.

U okviru Višeg suda, u skladu sa članom 6. Zakona o sudovima za prekršaje, do formiranja Oblasnog suda za prekršaje, deluje posebno Veće, koje obavlja poslove iz nadležnosti Oblasnog suda za prekršaje.

U okviru Višeg suda deluje Istražni sudac, koji na celokupnom području Srpske oblasti postupa u slučajevima, čije rešavanje spada u nadležnost Višeg suda.”27

Okružni sud u Belome Manastiru bio je teritorijalno mjerodavan za područja općinskih sudova u Belome Manastiru i Vukovaru.

Okružni sud u Belom Manastiru djelovao je kao prvostupanjski i drugostupanjski sud u kaznenim te kao drugostupanjski sud u građanskim i prekršajnim predmetima, a njegovo Privredno odelenje djelo-valo je kao trgovački sud. Prema Zakonu o sudovima na području tadašnje Republike Srpske Krajine:

„Okružni sud je nadležan: 1) da odlučuje o žalbama protiv odluka opštinskih sudova donetih u prvom stepenu; 2) da u prvom stepenu sudi:

a) za krivična dela za koja je zakonom predviđena kazna zatvora preko deset godina zatvora ili smrtna kazna; za krivična dela odavanja državne tajne, pozivanja na nasilnu promenu ustav-nog uređenja; izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora ili netrpeljivosti; povrede teritorijalnog suvereniteta; udruživanja radi neprijateljske delatnosti; organizovanja grupe i podsticanja na izvršenje genocida i ratnih zločina; povrede ugleda države i međunarodne organizacije; povrede ravnopravnosti u vršenju privredne delatnosti, stvaranja monopolistič-kog položaja i izazivanja poremećaja na tržištu, nelojalne konkurencije u poslovima spolj-notrgovinskog prometa; kršenja zakona od strane sudije; odavanja službene tajne; ugrožava-nja bezbednosti leta vazduhoplova; neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga i omogućivanja uživanja opojnih droga; napada na službeno lice u vršenju poslova bezbednosti; ubistva na mah; navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu; silova-nja; i krivično delo primanja mita;

27 Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave tzv. Srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, broj: 58/91-5 od 31. 10. 1991.

Prijamni štambilj Okružnoga suda u Belom Manastiru, 1992. g.


b) za krivična dela za koja je posebnim zakonom određena nadežnost okružnog suda;c) za krivična dela čiji su izvršioci maloletnici;

3) sprovodi istragu za krivična dela za koja je zakonom određena nadležnost okružnog suda; 4) rešava o žalbama protiv rešenja istražnog sudije i prigovoru protiv optužnice za krivična dela iz

nadležnosti okružnog suda; 5) sudi sporove iz autorskog prava, kao i sporove koji se odnose na zaštitu ili upotrebu pronalazaka,

uzoraka i modela ili žigova ili prava na upotrebu fi rme; 6) odlučuje u sporovima, radi ispravke informacija objavljenih u sredstvima javnog informisanja; 7) odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata Republičkog fonda penzijsko-invalidskog osigu-

ranja prema prebivalištu osiguranika, odnosno korisnika prava, kao i o zakonitosti konačnih upravnih akata za koje nije nadležan drugi sud;

8) odlučuje o predlogu za zaštitu sloboda i prava utvrđenih Ustavom ako su takve slobode i prava povređena radnjom službenog lica u organu uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, kad nije obezbeđena druga sudska zaštita;

9) odlučuje o priznavanju i izvršavanju stranih sudskih odluka osim onih za koje je nadležan pri-vredni sud;

10) da odlučuju o zahtevu za brisanje osude na osnovu sudske odluke i po molbi za prestanak mera bezbednosti ili za prestanak pravne posledice osude koja se odnosi na zabranu sticanja određenog prava, ako je osudu ili meru izrekao;

11) sprovodi postupak i odlučuju o molbi za izdavanje okrivljenih i osuđenih lica;12) rešava sukobe nadležnosti između opštinskih sudova na svom području;13) odlučuje o drugim stvarima i vrše druge poslove određene zakonom.”28

Zakon o sudovima također je defi nirao obavljanje poslova u mjerodavnosti privrednih sudova do njihova osnivanja:

„Organiziranje privrednih sudova po odredbama ovog zakona sprovešće se najkasnije do 31. decem-bra 1993. godine. Do osnivanja privrednih sudova poslove njihove nadležnosti obavljat će posebno ode-ljenje pri okružnom sudu.”29

Privredno odelenje Okružnog suda u Belom Manastiru koje je djelovalo kao trgovački sud, upisivalo je poduzeća i druge pravne subjekte u sudski registar, vodilo postupke stečaja i likvidacije, odlučivalo o prijedlozima za izdavanje platnih naloga te odlučivalo u predmetima privrednih prijestupa.

Okružni sud u Belom Manastiru prestao je postojati krajem 1997. godine.

28 Zakon o sudovima, Službeni glasnik RSK 4/92, čl. 14.29 Isto, čl. 69.


Dio gradiva Okružnog suda u Belom Manastiru iz razdoblja od 1991. do 1997. godine u količini od cca 28 d/m preuzeo je Državni arhiv u Osijeku 2000. godine. Bila je riječ o gradivu nastalome radom takozvanoga Pri-vrednog odelenja istoga suda, koje je djelovalo kao trgo-vački sud. To gradivo upisano je u knjigu akvizicija Državnoga arhiva u Osijeku pod red. br. 969/00, i to pod nazivom Okružni sud Republike Srpske Krajine Beli Manastir – Privredno odelenje. Drugi dio gradiva, u koli-čini od otprilike 11 d/m, Županijski sud u Osijeku predao je Državnomu arhivu u Osijeku 10. siječnja 2006. godine i u knjigu akvizicija upisan je pod red. br. 1262/06.

Nakon preuzimanja gradiva Okružnoga suda u Belome Manastiru iz razdoblja od 1991. od 1997. godine u Državnome arhivu u Osijeku formiran je arhivski fond HR-DAOS-1843 Okružni sud u Belom Manastiru 1991.−1997.

Arhivski fond HR-DAOS-1843 Okružni sud u Belom Manastiru 1991.−1997.Preuzeto gradivo arhivskoga fonda Okružni sud u Belom Manastiru 1991.−1997. nije u cijelosti saču-

vano. Nedostaju spisi sudske uprave i znatna količina kaznenih predmeta. O tome preostalome nepreu-zetom gradivu navedenoga suda Državni arhiv u Osijeku službeno nema saznanja.

Većina sačuvanoga gradiva pisana je ćiriličnim pismom na srpskome jeziku, uz iznimku manje koli-čine gradiva iz 1991. i 1992. godine koje je pisano latiničnim pismom.

Po dovršetku arhivističke obrade fond je podijeljen na sljedeće serije i podserije:1. Sudska uprava 1.1. Spisi − Su 1.2. Personalna dokumentacija 1.3. Izvješća2. Financijska dokumentacija3. Građanski žalbeni predmeti − Gž4. Drugostupanjski prekršajni postupak − Vp5. Krivični predmeti30

5.1. Istrage − Ki 5.2. Pripremni postupak protiv maloljetnika − Kim

30 Krivični se predmeti u hrvatskome pravosuđu nazivaju kaznenim predmetima.

Prijamni štambilj Okružnog suda u Belom Manastiru, Privredno odelenje, 1992. g.


5.3. Razni istražni predmeti − Kri 5.4. Razni krivični predmeti maloljetnika − Krm 5.5. Krivični predmeti − K 5.6. Krivični postupak protiv maloljetnika − Km 5.7. Razni krivični predmeti − Kr 5.8. Krivični predmeti ustupljeni od drugih sudova – K-ustup 5.9. Krivični žalbeni predmeti − Kž 5.10. Predmeti pomilovanja − Kp 5.11. Predmeti o kojima je odlučivalo izvanraspravno krivično vijeće − Kv6. Privredno odjeljenje 6.1. Predmeti upisa u sudski registar − Fi 6.2. Platni nalozi − Pl 6.3. Parnični predmeti − P 6.4. Predmeti izvršenja − I31

6.5. Stečaj − St 6.6. Likvidacije − Li 6.7. Privredni prijestupi − Pk 6.8. Razni predmeti − R7. Ovjere potpisa − Ov I i II.Arhivski fond sadržava 435 inventarnih jedinica, od toga 63 knjige i 372 arhivske kutije, u količini od

40 d/m gradiva. Važnost je toga fonda u tome što sadržava obilje podataka o funkcioniranju parasudbene vlasti na

okupiranim hrvatskim prostorima u razdoblju od 1991. od 1997. godine, podatke o vrstama kaznenih djela i visinama sankcija i podatke o općim uvjetima života i gospodarskoj situaciji za vrijeme okupacije. Posebice je zanimljivo gradivo Privrednoga odeljenja32, i to predmeti upisa u sudski registar33 jer se u sudskome registru nalaze podatci o svim gospodarskim subjektima koji su djelovali na okupiranim područjima istočne Hrvatske, a upisnici i spisi sadržavaju važne podatke o gospodarskome životu i pri-vrednim odnosima u tome dijelu Hrvatske za razdoblje od 1992. do 1997. godine.

31 Pod oznakom I – izvršenja vode se predmeti koji se u hrvatskome pravosuđu označavaju oznakom O – ovrhe32 HR-DAOS-1843 Okružni sud u Belom Manastiru 1991. – 1997., 6. Privredno odjeljenje. Serija sadržava 26 knjiga i 267

fascikala. 33 HR-DAOS-1843 Okružni sud u Belom Manastiru 1991. – 1997. , 6. 1. Predmeti upisa u sudski registar – FI, 1992. – 1997.

Podserija sadržava 16 knjiga (upisnika, knjiga registarskih uložaka, imenika) i 213 fascikala dosjea pravnih subjekata upisa-nih u sudski registar.


Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru

Na temelju Zakona o sudovima za prekršaje34 od 9. listopada 1991. godine, osnovan je Osnovni sud za prekršaje u Belom Manastiru.35 Sjedište suda bilo je u Belome Manastiru. Bio je mjero-davan za vođenje prekršajnoga postupka na području Općine Beli Manastir.

Osnivanjem Republike Srpske Krajine Os-novni sud za prekršaje u Belom Manastiru nastavlja s radom kao Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru.

Opštinski sud za prekršaje u Belom Mana-stiru svoje je djelovanje temeljio na Zakonu o prekršajima iz 1992. godine36, koji je u svojim odredbama normirao opći dio materijalnoga prekršajnoga prava, prekršajni postupak, kao i organizaciju tijela za vođenje prekršajnoga po-stupka.

U okviru stvarne mjerodavnosti suci za pre-kršaje kao administrativno-kazneno tijelo, na temelju zakona i drugih pravnih akata izricali su kazne i zaštitne mjere. Vodili su prekršajni postu-pak u prvome stupnju.

Odluke u prekršajnome postupku sud je donosio u obliku rješenja ako odredbama Zakona o prekršajima za pojedine vrste odluka nije bilo drukčije određeno. Brinuo se o izvršenju mjera i naplati kazni izrečenih rješenjima o prekršajima i davao građanima pravne savjete iz područja prekršaja.

34 HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru 1991. – 1997., kut. 1., spis Su-35/91.35 Novoosnovani Osnovni sud za prekršaje nastavio je upisivati prekršajne predmete u zatečene dotadašnje Upisnike. Svi su

takvi upisnici zaključeni 19. kolovoza 1991. godine. Potom su na temelju Ustavnoga zakona Srpske oblasti Slavonija, Bara-nja i Zapadni Srem i Zakona o sudovima za prekršaje osnivali nove Upisnike (u istim knjigama), koji su datirani 4. i 9. stu-denog. 1991. g.

36 HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru 1991. – 1997., kut. 2., spis Su-86/92.

Izvješće o radu Opštinskoga suda za prekršaje u Belom Manastiru za 1992. g.


Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta imao je sljedeća radna mjesta: trojicu sudaca za prekršaje, jednoga referenta za izvršenje kazni i tri daktilo-grafa. Osnovna podjela bila je na stručne djelatnike i daktilografsku službu37.

Suci su rješavali prekršajne predmete iz područja saobraćaja − S, privrede − P, prekršaje protiv jav-noga reda i mira − JR, provodili izvršenja prekršajnih kazni i sankcija − I, izdavali uvjerenja − Uv, obav-ljali pravnu pomoć − Pom.

Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru o svojemu je radu podnosio izvješća Republičkomu sudu za prekršaje u Kninu.

Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru prestao je s djelovanjem krajem 1997. godine. Svi upi-snici Suda zaključeni su dana 30. rujna 1997. godine.

Državni arhiv u Osijeku preuzeo je dana 29. travnja 2011. godine od Prekršajnoga suda u Belom Manastiru gradivo Opštinskoga suda za prekršaje u Belom Manastiru iz razdoblja od 1991. do 1997. godine. Podatci o preuzimanju gradiva upisani su u knjigu primljenoga arhivskoga gradiva pod rednim brojem 2 iz 2011. godine.

Po preuzimanju gradiva u Državnome arhivu u Osijeku formiran je arhivski fond HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru 1991. − 1997.

Arhivski fond HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru 1991. − 1997.

Arhivski fond HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje u Belom Manastiru 1991. − 1997. obu-hvaća gradivo nastalo kao rezultat djelovanja Opštinskog suda za prekršaje u Belom Manastiru za oku-pacije istočnih dijelova Hrvatske od 1991. do 1997. godine. Sačuvanost gradiva otprilike je oko 90 %. Gradivo je pisano ćiriličnim pismom na srpskome jeziku.38

Arhivski fond sadržava 214 inventarnih jedinica, od toga 32 knjige i 182 arhivske kutije. Ukupna količina dostupnoga gradiva iznosi 20,3 d/m.

Po dovršetku arhivističke obrade fond je podijeljen na sljedeće serije:1. Sudska uprava − Su2. Saobraćaj − S39

3. Privreda – P40

4. Javni red i mir − JR41

37 Isto, kut. 2., Su-7/93, Izvještaj o radu Opštinskog suda za prekršaje od 1. 1. do 31. 12. 1992. g. 38 Tek manjim dijelom na latiničnome pismu i to pretežito gradivo iz 1991. i 1992. godine. 39 Pod oznakom S – saobraćaj vode se predmeti koji se u hrvatskome pravosuđu označavaju oznakom SP – sigurnost prometa. 40 Pod oznakom P – privreda vode se predmeti koji se u hrvatskome pravosuđu označavaju oznakom G – gospodarstvo. 41 Pod oznakom JR - javni red i mir vode se predmeti koji se u hrvatskome pravosuđu označavaju oznakom JRM – javni red i

mir.


5. Izvršenja prekršajnih kazni i sankcija – I6. Razno − R7. Uvjerenja – Uv8. Pravna pomoć – Pom.Svakako je najzanimljivija serija sudska uprava42, čije sačuvano gradivo daje uvid u djelovanje Opštin-

skog suda za prekršaje u Belom Manastiru od 1991. do 1997. godine, ali i drugih pravosudnih tijela iz toga razdoblja. Unutar gradiva nalaze se i brojni podatci o općim uvjetima života i gospodarskoj situaciji za srpske okupacije istočne Hrvatske, posebice nakon 1995. godine.

Zaključno: ponovna uspostava hrvatskih pravosudnih tijela u Hrvatskome PodunavljuNakon uspješnih vojno-redarstvenih operacija Bljesak, u svibnju 1995. godine, i Oluja, u kolovozu

1995. godine, Hrvatska vojska oslobodila je u obje operacije otprilike 11 000 km² zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i sjevernodalmatinskoga zaleđa. Pod srpskom okupacijom ostao je još krajnji istočni dio Hrvatske − Hrvatsko Podunavlje43.

Postalo je očigledno da je projekt Velike Srbije u Hrvatskoj neodrživ. Vodstvo pobunjenih Srba pri-stalo je, ni jednostavno ni lako, na ponuđene prijedloge mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja, bez oružanih sukoba.

Uslijedilo je potpisivanje Temeljnog sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema 12. studenoga 1995. godine u Erdutu, poznatog pod nazivom Erdutski sporazum.44 Navedeni Sporazum odnosio se na mirnu reintegraciju toga područja u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske.

Razdoblje mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske trajalo je dvije godine, a službeno je završilo 15. siječnja 1998. godine.

Prestala je egzistirati paradržavna tvorevina Republika Srpska Krajina, a time i njezin pravosudni sustav. Ponovno su uspostavljena hrvatska pravosudna tijela i na tome području Republike Hrvatske.

42 Serija sadržava 11 knjiga i 8 kutija spisa.43 Hrvatsko Podunavlje obuhvaća područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema44 Brekalo, M. Suverenitet Republike Hrvatske1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009. Str. 267.


Literatura:1. Brekalo, M. Suverenitet Republike Hrvatske 1990.-1998. Osijek : Svjetla grada, 2009.2. Zakon o sudovima, Dalj, 1991.3. Zakon o sudovima za prekršaje, Beli Manastir, 1991.4. Zakon o privremenoj teritorijalnoj nadležnosti sudova, Dalj, 1991.5. Zakon o sudovima za prekršaje, Službeni glasnik RSK 4/926. Zakon o sudovima, Službeni glasnik RSK 4/92.

Deklaracija UNTAES-a i Vlade Republike Hrvatske o uvjetima reintegracije pravosuđa Regije pod nadzorom UNTAES-a u pravosudni sustav Republike Hrvatske, Zagreb, 30. rujna 1997. godine.


7. Pravilnik o unutarnjem poslovanju sudova (Sudski poslovnik), Službeni glasnik RSK 13/92.8. Uredba sa zakonskom snagom o teritorijalnoj nadležnosti sudova, Knin, 1993. 9. Državni arhiv u Osijeku, HR-DAOS-1843 Okružni sud u Belom Manastiru 1991. – 1997. 10. Državni arhiv u Osijeku, HR-DAOS-2071 Opštinski sud za prekršaje Beli Manastir 1991. – 1997.

Summary

Organization of judicial authority on the occupied territory

of eastern Croatia from the period of 1991 to 1997

Serbian occupation of Baranja, east Slavonia and western Srijem in 1991 during the Croatian War for Independence led to the establishment of so called Serbian District of Baranja, East Slavonia and Western Srijem and was then later renamed to so-called Republic of Srpska Krajina. On that territory Serbian occu-pation forces derogated the constitution of Republic of Croatia as well as all the legal and sublegal acts and organised and installed their own judicial authority.

Th is work illustrates all the judicial bodies that were in eff ect on the occupied territory of eastern Croatia from the period of 1991 to 1997. We will show in more detail the District Court of Beli Manastir and District Court for Misdemeanours in Beli Manastir, whose parts of the archives have been given to the State Archives in Osijek. Th e importance of the archives lays in the abundance of data about the way the parajudicial authorities conducted themselves on the occupied territory of Croatia from the period of 1991 to 1997. Th e archives contain an abundance of data about general conditions of life and the economic situation during the Serbian occupation of eastern Croatia, especially aft er 1995. About the rest of the unattained archives of the mentioned courts the State archive in Osijek has no formal information.

With the end of the peaceful reintegration of the Croatian Podunavlje in the constitutional-legal system of Republic of Croatia on 15th of January 1998, the parastate of Republic of Srpska Krajina ceased to exist and with it the its legal system.

Keywords: Baranja, Beli Manastir, Serbian occupation, Republic of Srpska Krajina, judicial authority, court

Nataša MučaloDržavni arhiv u Šibeniku

Ratne godine Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku (1991. – 1995.)

Stručni rad UDK 930.253:7.079-053.2(497.581.2Šibenik)“1991/1995“ 930.25(497.581.2Šibenik):7.079-053.2“1991/1995“

Nesumnjiva je posebnost šibenske kulture i svojevrsni zaštitni znak Šibenika već pedeset godina Međuna-rodni dječji festival (dalje: MDF), koji je prvi put održan 1958. godine na inicijativu nekolicine zaljubljenika u umjetnost za djecu, ali se ubrzo prometnuo u veliki i složeni festivalski mehanizam s međunarodnim karakte-rom. Ratna zbivanja u razdoblju od 1991. do 1995. godine uvjetovala su organizacijsku i programsku prila-godbu, ali Festival je neprekinuto djelovao. O djelovanju Festivala za vrijeme Domovinskoga rata doznajemo iz arhivskoga gradiva u Državnome arhivu u Šibeniku (HR-DAŠI-101 Centar za kulturu, HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik), fotografskih zbirki ratnih fotoreportera, službenih fotografa Festivala, novinskih napisa te iz svjedočanstava stvarnih sudionika festivalskih zbivanja od 1991. do 1995. godine.

Ključne riječi: Međunarodni dječji festival, Šibenik, Domovinski rat

1. UvodFestival djeteta u Šibeniku osnovan je zahvaljujući nekolicini šibenskih entuzijasta 1958. godine kao

manifestacija namijenjena promicanju umjetničkoga stvaralaštva za djecu. Od prvoga festivala na kojemu je sudjelovalo šest domaćih izvođačkih grupa s glazbenim, plesnim, dramskim i lutkarskim programima, Festival je s vremenom prerastao u važnu kulturnu manifestaciju međunarodnoga karaktera na kojoj su sudjelovali mnogobrojni izvođači sa svih kontinenata.1

1 Josephine Baker i Petar Ustinov vjerojatno su najzvučnija svjetska imena koja su obilježila svečana otvaranja 1973. i 1974. godine. HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.12. Spisi urednika/selektora 13. Jugoslavenskog festivala dje-teta (dalje: JFD) (1973.). HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.13. Spisi urednika/selektora 14. JFD-a (1974.).

Do danas su na festivalskim pozornicama sudjelovali izvođači sa svih kontinenata: Alžir, Angola, Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Bugarska, Cipar, Čehoslovačka, Čile, Danska, DDR, DNR Koreja, Egipat, Finska, Francuska, Gana, Grčka, Indija, Irak, Italija, Izrael, Japan, Kanada, Kina, Luksemburg, Mađarska, Meksiko, Nizozemska, Norveška, Palestina, Poljska, Portugal, Rumunjska, SAD, Senegal, Sirija, SR Njemačka (nekoć iz DDR-a i SR Njemačke), Rusija (nekoć uz Rusiju i druge zemlje bivšeg SSSR-a poput Armenije ili Estonije), Škotska, Španjolska, Švedska, Turska, Zimbabve. Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958 – ). Šibenik, 2013, str. 2, bilj. 2.

N. Mučalo, Ratne godine Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku (1991. – 1995.)128

Gradivo nastalo radom MDF-a čuva se u Državnome arhivu u Šibeniku u fondu HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ) te u zbirci Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kaza-lišta i glazbe HAZU-a pod nazivom Festival djeteta Šibenik – Šibenik (1958.– ); 1958./1999. (Dokumen-tacija o djelovanju, godišnji programi, cedulje, programske knjižice, bilteni, novinski izresci, uvezena godišta biltena i savjetovanja, prigodna izdanja, plakati). Sumarni inventar fonda koji se čuva u DAŠI-ju izradila je 2013. godine arhivistica Draženka Požar-Perković. U tijeku je revizija fonda zbog nedavno preuzeta gradiva koje se nalazilo u posjedu Hrvatskoga narodnoga kazališta u Šibeniku. Fotografi je Festi-vala iz razdoblja Domovinskoga rata DAŠI-ju su ustupili za potrebe izložbe i monografi je ratni fotore-porteri Stanko Ferić, Radovan Goger, Vilson Polić, Dario Perković i Ante Baranić.

Kao dopunski izvori mogu se upotrebljavati fondovi osnivača NO Općine Šibenik i njezinih slijed-nika, kao i onih pravnih osoba koje su razmatrale, odobravale i podupirale rad Festivala. U Državnome arhivu u Šibeniku kao dopunski izvor može poslužiti gradivo fonda HR-DAŠI-45. Narodni odbor Općine Šibenik – Šibenik (1955. – 1963.); 1955. – 1962.; a u Hrvatskome državnome arhivu fond HR-HDA-1559. Savjet za kulturu i nauku Narodne Republike Hrvatske – Zagreb (1956. – 1961.); 1957. – 1961.2

2. Međunarodni dječji festival – Šibenik, Hrvatska2.1. Povijest i organizacijska struktura Festivala

Na sjednici Savjeta za prosvjetu i kulturu Narodnoga odbora Općine Šibenik, koja je održana 13. prosinca 1957. Godine, prvi se put raspravljalo o pokretanju dječjega festivala u Šibeniku.3 Tom prilikom ustrojen je općinski odbor koji je kroz narednu godinu trebao provesti organizaciju festivala, a usvojen i festivalski program koji je predviđao: „Priredbu kazališta lutaka; Izložbu dječjih crteža; Filmove za djecu; Izložbu literature za djecu; Sajam dječjih igračaka i Pionirsko kazalište s baletom.”4 Istovremeno je ideju o pokretanju festivala u Zagrebu promicao akademski slikar Josip Roca na Glavnome odboru društva „Naša djeca”.

Tijekom svoje povijesti Festival je u više navrata mijenjao naziv i pravni status. Nakon održanog Prvog festivala djeteta, čiji su se programi odvijali od 19. do 28. srpnja 1958. godine, započelo se s oblikovanjem Festivala kao samostalne ustanove što će se realizirati tijekom 1961. godine kada je doneseno Rješenje o osnivanju kulturo-umjetničke ustanove „Festival djeteta – Šibenik”.5 U njemu su jasno opisani ciljevi Festi-vala kakvi su bili zadani još u njegovim idejnim začecima i kakvi će se zadržati do današnjih dana: „...unapređenje i razvijanje rada na estetskom odgoju djece, na način da (Festival djeteta) organizira priredbe

2 Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). 5.3. Dopunski izvori. Šibenik, 2013, str. 13. Podatci o Festivalu nalaze se i u fondu HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik (1966. – 1995.). Sumarni inventar fonda izradila je arhivistica Andrijana Rados Šupe 2015. godine.

3 HR-DAŠI-45. Zapisnici sjednica Savjeta Narodnog odbora općine Šibenik. Reg. XXV.4 HR-DAŠI-45. Zapisnici sjednica Savjeta Narodnog odbora općine Šibenik. Reg. XXV. Zapisnik sjednice Savjeta za prosvjetu

i kulturu NO općine Šibenik od 13. siječnja 1958. g.5 HR-DAŠI-45. Zapisnici sjednica Savjeta Narodnog odbora općine Šibenik. Reg. XXVI.

N. Mučalo, Ratne godine Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku (1991. – 1995.) 129

i izložbe sa svih područja estetskog izraza djece kao i umjetničkog stvaralaštva odraslih za djecu te da (…) angažira stručnjake za studijsku obradu pojedinih problema (i) organizira skupove na kojima će se u obliku predavanja, savjetovanja, seminara, diskusija ili drugih pogodnih oblika tretirati problemi estet-skog odgoja (djece).”6 Festival je sljedećih pet godina djelovao kao samostalna ustanova, a 1966. godine uklopljen je u novoosnovanu ustanovu Centar za kulturu Šibenik.7 Već 1965. godine Festival djeteta Šibe-nik promijenio je naziv u Jugoslavenski festival djeteta, a 1991. godine u Međunarodni dječji festival Šibe-nik – Hrvatska.8 Od 31. svibnja 1995. godine djeluje kao sastavnica Šibenskoga kaza lišta.9

Upravljačka tijela Festivala koja su utvrđena Statutom iz 1962. godine činili su Vijeće Festivala i Upravni odbor, a za organizaciju manifestacije osnivale su se odgovarajuće komisije među kojima je naj-važnija bila Stručna komisija (poslije Programsko ili Umjetničko vijeće), zadužena za razradu osnovne teme Festivala i odabir sudionika.10

Društveni dogovor o Jugoslavenskome festivalu djeteta u Šibeniku iz 1980. godine na koji su se obve-zali Sabor SRH, Republička samoupravna interesna zajednica u oblasti kulture, Skupština Općine Šibe-nik, Samoupravna interesna zajednica u oblasti kulture Općine Šibenik i Centar za kulturu iz Šibenika redefi nirao je mjerodavnost upravljačkih tijela i modele fi nanciranja Festivala.11

Preimenovanje i preustroj dogodili su se u neovisnoj Hrvatskoj 1991. godine.12 Znatan kulturni i promidžbeni učinak Festivala osigurao je važna pokroviteljstva i brojne nagrade. Umjetnički krugovi u svijetu brzo su prepoznali važnost te manifestacije pa su svjetske organizacije posvećene dječjemu stva-ralaštvu, poput UNIMA-e13 ili ASSITEJ-a14, često bile gosti Festivala. O njegovoj važnosti u svjetskim

6 Sadržaj Rješenja unesen je uz manje izmjene u privremeni Statut Festivala usvojen na Prvoj sjednici Vijeća Festivala djeteta – Šibenik održanoj u Zagrebu 6. prosinca 1962. Godine. Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Među-narodni dječji festival Šibenik (1958. – ). 2.5. Nadležnost, svrha, funkcije i područje djelatnosti, Šibenik, 2013, str. 11.

7 HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik. 1.4.1. Normativni spisi. Statuti i nacrti statuta. Poslije su u sastav Centra za kul-turu ušli i Šibensko kazalište, Radio Šibenik te Kulturno-umjetnička poslovnica. Danas MDF djeluje kao sastavnica Hrvat-skoga narodnoga kazališta u Šibeniku.

8 Službeni vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik. 1/91.9 Odlukom Gradskog vijeća Šibenika pravni slijednik Centra za kulturu postaje Šibensko kazalište. Službeni vjesnik Županije

Šibenske. 4/95, str. 35−36. Kazalište 2010. godine mijenja naziv u Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku.10 Upravni odbor izvršni je i savjetodavni organ Vijeća, čiji se članovi biraju iz redova Vijeća. Direktor Festivala bira se na

temelju javnoga natječaja, a njegov konačni izbor potvrđuje NO Općine Šibenik. Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). Šibenik, 2013, str. 7, 2.4. Upravna povijest.

Početkom sedamdesetih godina nastao je nacrt Statuta Centra za kulturu. Od čitava nacrta sačuvan je tek izvod koji defi nira pravni status Festivala u odnosu na Centar: Festival postaje posebna organizacijska jedinica unutar Centra. HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik. 1.4.1. Normativni spisi. Statuti i nacrti statuta.

11 NN 47/81.12 Službeni vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik 1/91.13 Radni odbor UNIMA-e (Union Internationale des Marionnettes) − Svjetske organizacije lutkara, profesionalnih i amaterskih

lutkarskih kazališta sudjelovao je prvi put na 8. Festivalu djeteta 1968. godine. HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.7. Spisi urednika/selektora 8. JFD-a (1968.).

14 ASSITEJ (Association internationale du theatre pour l’enfance et la jeunesse) – Međunarodna svjetska organizacija za dječja i omladinska kazališta sudjelovala je 1969. godine na 9. Festivalu djeteta. HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik.


razmjerima tijekom 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća svjedoči pokroviteljstvo UNESCO-a nad 19. Festivalom 1979. godine tijekom obilježavanja Međunarodne godine djeteta.15 Od 1991. godine održava se pod stalnim pokroviteljstvom gradskog poglavarstva, Ministarstva kulture i institucije Predsjednika Republike Hrvatske.

2.2.Programska koncepcija Festivala

Od 1958. godine do danas Festival je preskočio tek nekoliko godina. Razlog tomu bio je načelni dogo-vor da se Festival održava svake druge godine, ali već od 1963. tradicionalno se održava svake godine u drugoj polovici lipnja i početkom srpnja. Kroz polustoljetnu povijest Festivala oblikovale su se i poznate vedute festivalskih pozornica: Ljetna pozornica između katedrale sv. Jakova i šibenske gradske vijećnice, trgovi Medulić i Dobrić, kino na Gorici, Šibensko kazalište, crkva sv. Krševana i dr.

Festival je započeo sa širokom lepezom umjetničkih izričaja, a tijekom prvih godina oblikovala se programska osnova budućih festivala: dramski, lutkarski, glazbeno-scenski, fi lmski, literarni i izložbeni program, studijski razgovori i seminari namijenjeni odraslima, konferencije za novinare i okrugli stol kritike čiji je zadatak bio javni kritički osvrt na svaki izvedeni program. Krajem sedamdesetih osmišljen je raznovrstan popratni program: bogati radionički program koji djeci omogućava afi rmaciju u likov-nome, literarnome, glazbenome, fi lmskome, računalnome i medijskome stvaralaštvu, dodatni ambijen-talni program na trgovima i ulicama koji omogućava dodatnu interakciju izvođača, publike i gradskih prostora, sportske igre, Festival u gostima koji je festivalske pozornice prebacio u mjesta šibenske oko-lice, noćni program Šibensko ljeto.16 Od godine 1972. Festival raspisuje natječaje za dramske i lutkarske tekstove za djecu koje nagrađuje i otkupljuje. Sastavni dio festivalske djelatnosti od početka je i izdavačka djelatnost odnosno tiskanje propagandnoga materijala, biltena, monografi ja, objavljivanje seminarskih i studijskih radova i dr. Izdavačka djelatnost šibenskoga Festivala podijeljena je u nekoliko biblioteka. Osim monografi ja o samome Festivalu, objavljivani su stručni radovi koji su predstavljani na studijskim razgovorima, seminarima i simpozijima u sklopu manifestacija, kao i tekstovi nekih izvedenih predstava ili onih koje su sudjelovale na natječajima Festivala.17

3.8. Spisi urednika/selektora 9. JFD-a (1969.). 15 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.18. Spisi urednika/selektora 19. JFD-a (1979.). Posebnost je Festivala i

to što je godine 1993. posredstvom Veleposlanstva RH u Japanu, u Tokiju, otvoren Ured Međunarodnoga festivala djeteta Šibenik, koji je otad glavni posrednik u dovođenju japanskih umjetničkih skupina na šibenski Festival. HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.32. Spisi urednika/selektora 33. MDF-a (1993.).

16 Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). 2.5. Nadležnost, svrha, funkcije i područje djelatnosti, Šibenik, 2013, str. 12.

17 Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). 5.4. Bibliografi ja, Šibenik, 2013, str. 15.


3. Međunarodni dječji festival u Domovinskome ratu (1991. − 1995.)Odluku o preimenovanju i preustroju Jugoslavenskoga festi-

vala djeteta donijela je Skupština općine Šibenik na 7. sjednici Vijeća udruženoga rada, 7. sjednici Vijeća mjesnih zajednica i 7. sjednici Dru štveno-političkoga vijeća od 21. prosinca 1990. godine.18 Festival je dobio novi naziv Međunarodni dječji festi-val Šibenik – Hrvatska, koji i danas nosi. Ta je odluka podrazu-mijevala promjene u ustroju, načinu fi nanciranja i djelovanja festivalskih tijela iako je djelokrug poslova ostao isti.19 Ključnu ulogu u praktičnoj organizaciji Festivala zadržali su urednici umjetničkoga programa koji su birali izvođače.20 U tome je raz-doblju Međunarodni dječji festival vodio Ante Pulić, koji je 1991. godine naslijedio dugogodišnjega direktora Festivala Dragu Putnikovića. Festival se održavao pod pokroviteljstvom predsjednika Franje Tuđmana, uz potporu Ministarstva kul-ture, gradske i županijske uprave te uz potporu kulturnih kru-gova diljem Hrvatske, što je osobito došlo do izražaja 1993. godine kada je Festival raseljen u jedanaest hrvatskih gradova.

Festivalske programe u ratnim godinama nije bilo lako osmisliti, a još ih je teže bilo realizirati. Urednici festivalskih programa od 1991. do 1995. godine bili su:

– dramski program: Ivo Brešan (1991. – 1994.), Hrvoje Hitrec (1995.)– literarni program: Luko Paljetak (1991. – 1993.), Mladen Bjažić (1994.), Ivo Brešan (1995.)– lutkarski program: Pero Mioč (1991. – 1994.), Jakša Fiamengo (1995.)– glazbeno-plesni program: Ivan Korunić (1991. – 1994.), Antun Dolički (1995.)– fi lmski program: Mato Kukuljica (1991. – 1995.)– likovni i radionički program: Pavao Roca (1991. – 1994.), Miroslav Šutej (1995.)– koordinator inozemnih programa: Jasenka Ramljak (1994. – 1995.).

18 Službeni vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik 1/91.19 Vidi bilj. 7.20 Selekcija je zaobilazila predstave svečanih otvaranja i zatvaranja Festivala. Njihov scenarij i redateljsku koncepciju razmatrao

je i usvajao Programski kolegij, dok je scenariste i režisere imenovalo Vijeće za svaki Festival posebno bez ograničenja ponovnoga izbora. Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). 2.5. Nadležnost, svrha, funkcije i područje djelatnosti, Šibenik, 2013, str. 11.

Slika 1. Otvaranje 33. Međunarodnoga dječjeg festivala 1993. godine, autor fotografi je:

Radovan Goger


Izdavačka djelatnost gotovo je u potpunosti izostala. Ipak, dragocjeno, autentično i detaljno svjedo-čanstvo festivalskih zbivanja osobito su bilteni koji su nastali od 1991. do 1995. godine u kojima se rije-čima djece i urednika slikovito opisuju i vraćaju u život predstave, izložbe, radionice, ljudi, atmosfera trenutka. Rekonstrukcija festivalskih događanja koja su u ratnim godinama, osobito 1992. godine, često bila podložna improvizacijama bila bi gotovo nemoguća bez ovih zapisa.21

Valja izdvojiti i najavne plakate Festivala koje su radili priznati hrvatski umjetnici: Kažimir Hraste (1991.), Bruno Paladin (1992.), Matko Trebotić (1993.), Ivica Propadalo (1994.) i Boris Bućan (1995.).

3.1. U sjeni barikada – 31. Međunarodni dječji festival (1991.)

Konstituirajuća sjednica Festivalskog odbora, koji je nakratko zamijenio Festivalsko vijeće, održana je 21. ožujka 1991. godine. Tada su usvojeni Poslovnik o radu Festivalskoga odbora i fi nancijski plan za 1991. godinu, prihvaćeni su načelni festivalski programi i odabrani njihovi urednici (Ivo Brešan, Pero Mioč, Ivan Korunić, Luko Paljetak, Pavao Roca, Mato Kukuljica) kao i autori programa svečanog otvara-nja 31. Festivala (Jakša Fiamengo, Pero Mioč i Đelo Jusić).22 Iz prepiske uprave Festivala s mjerodavnim tijelima i mogućim sponzorima jasno je da je priprema festivalskih događanja bila otežana zbog nedo-statka fi nancijskih sredstava, a neizvjesnosti je pridonosila i nestabilna politička situacija. Uprava Festi-vala se u svibnju 1991. godine pismom potpore obratila predsjedniku Tuđmanu izražavajući zabrinutost za nemile događaje u Kijevu i Vrlici.23

Unatoč svim objektivnim poteškoćama, 31. Međunarodni dječji festival u Šibeniku, prvi u neovisnoj Hrvatskoj, održan je od 22. lipnja do 6. srpnja 1991. godine u sjeni barikada, ali i dalje u poznatoj sceno-grafi ji šibenskih ulica i trgova. Urednici su uspjeli zadržati programsku osnovu prethodnih festivala (dramski, lutkarski, glazbeno-scenski, fi lmski, literarni i izložbeni program, studijski razgovori, simpozij socijalne pedijatrije, konferencije za novinare i javni kritički osvrti, izvedeni program, likovna i informa-tivna radionica te radionica animiranoga fi lma i dr.) s domaćim i inozemnim izvođačima.24 Ipak, rat u Sloveniji svakodnevno je upozoravao na ratnu stvarnost koja se približavala Hrvatskoj i Šibeniku. Orga-

21 1991. UREDNICI: Jordanka Grubač / Ivo Mikuličin; REDAKCIJA: Zoltan Kabok, Tonkica Kalauz, Živana Juras, Lada Ilić, Ivana Zenić, Dario Mikulandra, Slavica Perišić, Dubravka Dulibić, Olja Rastić, Andrea Čeko, Irena Baranić, Morana Pulić, Ivana Lugović, Zorana Bojčić, Jelena Kalauz, Daliborka Marić, Katja Krnčević, Marija Marić, Zdravko Svirčić.

1992. UREDNICI: Jordanka Grubač / Ivo Mikuličin; REDAKCIJA: Dario Mikulandra, Olja Rastić, Jelena Berić, Ivana Zenić, Morana Pulić, Mladen Labura, Izvor Mioč, Antonia Meštrov, Nataša Mrša, Marija Marić, Ankica Bauk.

1993. UREDNIK: Pero Mioč. 1994. UREDNICI: Jordanka Grubač / Franjo Marinković; REDAKCIJA: Lorana Antunac, Krešimir Batinica, Jelena Berić,

Ana Jurin, Ivana Kokan, Ana Kundić, Ivana Mićin, Ana Ofner, Dijana Paškov, Patrick Pataft a, Mirna Simsig, Daniela Stošić, Aleksandar Tešić.

1995. UREDNIK: Pero Mioč; REDAKCIJA: Krešimir Batinica, Jelena Berić, Maja Klarić, Ana Polombito, Marijana Unić.22 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 2.1. Zapisnici (1991.).23 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 2.1. Zapisnici (1991.).24 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.30. Spisi urednika/selektora 31. MDF-a (1991).


nizatori, umjetnici, izvođači, novinari uputili su dana 28. lipnja 1991. godine „Apel razumu” izražavajući zgražanje i zabrinutost nad zbivanjima u Sloveniji i Hrvatskoj te zahtijevajući hitnu uspostavu dijaloga i prekid „mahnitanja mržnje, zla i nesporazuma…”.25

Iako je Festival izdržao do kraja, pozornice su ipak opustjele, noćni se program održavao sporadično, a dio domaćih i inozemnih izvođača otkazao je gostovanje zbog prijetećih ratnih zbivanja.26

3.2. Festival u skloništima – 32. Međunarodni dječji festival (1992.)

Ratna zbivanja 1992. i 1993. godine privremeno su iselila festivalske programe s tradicionalnih festi-valskih pozornica u nove prostore i druge gradove te znatno izmijenila dugogodišnju programsku shemu.

Tijekom 1992. godine Festival se preselio u skloništa pod zemljom, u zatvorene prostore i mjesta šibenske okolice, koja nisu bila izravno ili učestalo izložena neprijateljskoj topničkoj vatri (Primošten, Vodice). Radi sigurnosti djece i malobrojnih izvođača koji su ipak odlučili doći u Šibenik, zatvoreni pro-stori i skloništa postali su festivalske pozornice, a dio programa raseljen je u okolna mjesta. U sportskoj dvorani na šibenskome Baldekinu Festival je otvorila predstava „Krik” Muzičke omladine Split. Iako se program svakodnevno prilagođavao trenutačnoj situaciji, Festival je trajao uobičajenih četrnaest dana. Održane su sve planirane izložbe: autorska izložba Brune Paladina, izložba slovenskih slikara, dječjih radova, izložba grafi čke mape uz predstavljanje knjige Jakše Fiamenga „Zaziv protiv zloduha”, koju su napravila djeca izbjeglice iz Drniša i Vukovara te izložba Hrvatskoga društva karikaturista djeci Festivala.

Ukupno je sudjelovalo jedanaest dramskih programa hrvatskih kazališta (Mala scena, ZeKaM, Kaza-lište mladih Split, Šibensko kazalište, Kazalište lutaka Zadar, Teatar Žar ptica, Splitsko kazalište lutaka,

25 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 5.30. Bilten MDF-a (1991).26 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 5.30. Bilten MDF-a (1991).

Slika 2. Dječja likovna radionica u skloništu br. 3, autor fotografi je: Radovan Goger

Slika 3. Jutro poezije u skloništu s Mladenom Bjažićem, autor fotografi je: Radovan Goger


Kazalište lutaka Rijeka, Kazalište Trešnja, Dječje kazalište Osi-jek) i dva inozemna programa: Robert Greenwood i Dana Luebke iz plesnoga ansambla Sun Ergos iz Kanade i Lutkarsko gledališče Ljubljana. Ana Vidović i Zagrebački kvartet uspjeli su održati koncert u Hotelu Jadran. Nije izostao ni UNICEF-ov simpozij s temom „Rat i dijete”. Neposredna ratna opasnost uvjetovala je i način komunikacije s publikom: informacije o vremenu i mjestu održavanja programa bile su dostupne u festi-valskoj direkciji, a službeni nazivi novih festivalskih pozornica nisu se upotrebljavali – Festival se događao u skloništima br. 1 – 6, u „Kući pored mora” i u „Kući na brdu”. Radionice su tako-đer bile podređene sigurnosti djece, stoga je videoradionica održana u Vodicama, glazbeno-scenska radionica „Pokaži što znaš” u Primoštenu, a radioradionica „Zujalica” i likovna radio-nica zadržale su se u Šibeniku. Dječji mural na zidu nekadašnje Kazališne kavane podsjetnik je na ratni 32. Festival.27

3.3. „Raseljeni” Festival – 33. Međunarodni dječji festival (1993.)

Godina 1993. bila je još zahtjevnija u organizacijskome smi-slu. 33. Festival gotovo je u cijelosti izmješten iz Šibenika i rase-

ljen u gradove diljem Hrvatske s oko 150 programa i više od 70 izvođača, uključujući i one inozemne iz Austrije, Kanade, Poljske, Italije, Bosne i Hercegovine.28 Festival je obilježen i na svih pet kontinenata u posebnim predstavama onih izvođača koje je rat spriječio da dođu u Hrvatsku. U Šibeniku je, na tradici-onalnoj festivalskoj Ljetnoj pozornici, 19. lipnja 1993. godine podignuta festivalska zastava. Šibenski dio programa obuhvatio je izložbe Matka Trebotića, dječjih radova iz Italije (Muggia), izložbu Osam umjet-nika Šibeniku”, izložbu bibliofi lsko-grafi čke mape hrvatskih umjetnika svjedoka Domovinskoga rata 1991. − 1992. te likovnu radionicu s temom „Skulptura za Šibenik”. Ostala festivalska događanja (glaz-beno-scenska igraonica „Pokaži što znaš” i sportsko-rekreacijska igraonica „Morske igre”, izvedbe Kana-đana iz Sun Ergosa, predstave Male scene i Kazališta mladih Split) održavala su se u Primoštenu uz gostovanja u Rogoznici, Bratskome Docu, Solarisu, Krapnju i Žirju.

Festivalska zastava podizana je u svim gradovima u kojima se Festival događao: u Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Malome Lošinju, Puli, Varaždinu, Karlovcu, Čakovcu, Osijeku i Zagrebu.29

27 HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik. 5.31. Bilten MDF-a (1992.).28 HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik. 3.32. Spisi urednika/selektora 33. MDF-a (1993.).29 HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik. 5.32. Bilten MDF-a (1993.).

Slika 4. Podizanje festivalske zastave u Šibeniku 19. 6. 1993. godine, autor fotografi je: Stanko Ferić


3.4. Povratak u Šibenik – 34. i 35. Međunarodni dječji festival (1994. – 1995.)

S povratkom Festivala u Šibenik 1994. godine vratila se i ustaljena festivalska programska shema s domaćim i stranim izvođačima na tradicionalnim festivalskim pozornicama iako uvjeti, kako vojno-politički, tako i oni fi nancijski, nisu bili povoljni. Izostao je predratni tradicionalni vatromet u povodu svečanoga otvaranja, grad je bio skromnije ukrašen, a nije bilo ni festivalskih gostiju osim onih koji su imali festivalske obveze. Urednici umjetničkih programa 34. Festivala nisu se mijenjali, osim što je Mladen Bjažić preuzeo literarni program Festivala, ali je uveden koordinator inozemnih programa kako bi se Festi-valu vratila prijeratna međunarodna kvaliteta. Godine 1994. izvedeno je ukupno 78 programa: 10 dramskih, 9 lutkarskih, 7 glazbeno-plesnih, 10 inozemnih i 7 literarnih programa, zatim 4 likovna i 4 radionička programa, 6 novinskih konferencija i 13 fi lmskih projekcija. Ponovno je zaživio Festival u disperziji s 8 programa u mjestima šibenske okolice. Ipak, zaključeno je da bi se pri defi niranju programa 35. Festivala trebali vratiti strogi kriteriji prilikom izbora.30

Odlukom Gradskoga vijeća Šibenika pravni slijednik Centra za kulturu Šibenik, u čijem je sastavu Festival bio od osnivanja 1963. godine, postaje Šibensko kazalište.31 Promjene u ustroju festivalskih službi imale su formalni karakter – otad Festivalom umjesto direktora upravlja voditelj. Čini se da je zaključak iz Izvješća o radu Centra za kulturu Šibenik za 1994. godinu doista i sproveden u djelo. Urednici umjetničkih programa za 35. Festival promijenjeni su i primijenjena je predratna programska shema koja je podrazumijevala 6 domaćih dramskih i 6 domaćih lutkarskih predstava, 4 domaća glazbeno-scenska programa, 6 inozemnih programa, oko 13 fi lmskih projekcija, 1 cjelovečernji literarni program, 4-5 likovnih izložbi te 5- 6 novinskih konferencija. Iako je 35. Festival bio jubilaran, fi nancijska situacija nije dopustila objavljivanje prigodne monografi je kakve su prije bile uobi-čajene.32

30 HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik. 1.3.1. Godišnji planovi, izvješća o radu, fi nancijski planovi i izvješća (1994.). 31 Službeni vjesnik Županije Šibenske. 4/95, str. 35-36. Šibensko kazalište 2010. godine mijenja naziv u Hrvatsko narodno kaza-

lište u Šibeniku.32 HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik. 1.3.1. Godišnji planovi, izvješća o radu, fi nancijski planovi i izvješća (1994.).

Slika 5. Dječja likovna radionica 34. MDF-a, autor fotografi je:

Stanko Ferić


4. Zaključak

Snaga, hrabrost i upornost ljudi uključenih u organizaciju Festivala, umjetnika i najvjernije publike – djece osigurali su kontinuitet Festivala u ratnim godinama od 1991. do 1995. Pozornice i programi prilagođeni su ratnim uvjetima, Festival je bio opterećen stalnom brigom za sigurnost djece, ali je unatoč svim okolnostima preživio i dokazao da se važne pobjede mogu ostvariti na oslikanim daskama i zido-vima, poezijom u skloništu, pjesmom i plesom. U organizaciji i provedbi festivalskih programa sudjelo-vali su brojni ljudi – umjetnici, profesori, novinari, tehničari, radnici i suradnici, hrvatski vojnici i poli-cajci čija imena nisu otisnuta na programskim knjižicama i službenim dokumentima, ali bez kojih ratni festivali sasvim sigurno ne bi bili mogući.

Izvori i literatura

Izvori:

HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – )HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik (1966. – 1995.)HR-DAŠI-45. Narodni odbor općine Šibenik – Šibenik (1955. – 1963.); 1955. – 1962.

Propisi:

NN 47/81. Društveni dogovor o Jugoslavenskom festivalu djetetaSlužbeni vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik 1/91.Službeni vjesnik Županije Šibenske 4/95.

Literatura:

Jugoslavenski festival djeteta Šibenik : 25 godina Jugoslavenskog festivala djeteta. autor ili urednik Mali veliki svijet : Karlovac, 1985.Jugoslavenski festival djeteta Šibenik. autor ili urednik Ljubljana : Festival, 1990.Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. autor ili urednik Hrvatski državni arhiv : Zagreb, 2006.50. Međunarodni dječji festival Šibenik – Hrvatska : Godišnje doba radosti. Cvitan, G. gl. ur. Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku : Šibenik, 2010.Požar-Perković, D. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102. Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – ). Šibenik, 2013. Rados-Šupe, A. Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-101. Centar za kulturu Šibenik (1966. – 1995.), Šibenik, 2015.


Summary

International children’s festival in Šibenik – the war years

(1991 - 1995)

Children’s Festival in Šibenik was established, thanks to the handful of Šibenik enthusiasts, in 1958 as an event dedicated to promoting artistic creativity in children. Since the fi rst Festival, which was attended by six domestic performing groups with music, dance, drama and puppetry programs, the Festival has gradually evolved into a multi-functional and multi-media cultural event of international character, which was attended by many artists from all continents. Josephine Baker and Peter Ustinov were probably the most prominent world fi gures who marked the ceremonial openings, but the thousands of foreign and domestic, “big” and “small” performers as well as artists, educators and psychologists left a permanent mark on festival programs, workshops, seminars and symposia dedicated to children and children’s creations.

Th roughout its history, the Festival has repeatedly changed its name and legal status. Until 1966 it was an independent institution and then it was associated with the Centre for Culture. In 1965 Children’s Festi-val Šibenik changed its name to the Yugoslav Children’s Festival and in 1991 the International Children’s Festival Šibenik - Croatia. From 31 May 1995 the Festival has become the department of the Šibenik Th eatre.Th e signif icant cultural and promotional impact of the Festival provided important patronage and numer-ous awards to its employees. Th e importance of the festival in the world during the 70s and 80s of the 20th century witnessed the sponsorship of UNESCO of the 19th Festival in 1979 during the International Year of the Child. Since 1991 the permanent patronage of the city government, the Ministry of Culture and the institutions of the Croatian President has been established.

From 1958 until today the Festival has skipped a few years. Th e reason for this was the agreement that the festival should be a biannual manifestation but already from 1963 it has been traditionally held every year in the second half of June and early July. Strength, courage and perseverance of the people involved in the organization of the festival, artists and most loyal audience – children, ensured the continuity of the Festival during the years of Homeland War from 1991 to 1995. Stages and programs were adapted to the war conditions, the Festival was burdened with constant concern for the safety of children, but despite all the circumstances the Festival survived and proved to be an important victory achieved by the painted fl oor-boards and walls, poetry in the shelter, singing and dancing.

Keywords: International Children’s Festival, Šibenik, Homeland War

Ivan BrigovićHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata

Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini

koje je pohranjeno u Hrvatskom memorijalno--dokumentacijskom centru Domovinskoga rata

Pregledni znanstveni rad UDK 355.45 (497.6)“1992/1995“(093.2) 930.253 :355(497.521.2)(093.2)

U Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata čuva se Zbirka arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, dobivena u depozit od Hrvatskoga državnog arhiva 2009. godine. U radu je prikazan i opisan sadržaj gradiva koje se nalazi u navedenoj zbirci, kontekst i povi-jest njegova nastanka, njegova očuvanost, sređenost i dostupnost korisnicima te je proanalizirana njegova historiografska i dnevno-politička važnost za razumijevanje rat(ov)a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. godine.

Ključne riječi: arhivsko gradivo, Bosna i Hercegovina, rat u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995., Hrvatsko vijeće obrane

UvodHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (dalje Centar) specijalizirani je

arhiv osnovan odlukom Vlade Republike Hrvatske, na zahtjev Hrvatskoga sabora, u prosincu 2004. godine sa zadaćom prikupljanja, sređivanja, čuvanja i zaštite arhivskoga gradiva i svega drugog materi-jala povezanoga s Domovinskim ratom te njihova znanstvenoga istraživanja. U tijeku svojega desetogo-dišnjeg postojanja Centar je najvećim dijelom sređivao arhivsko gradivo nastalo djelovanjem vojnih i civilnih institucija Republike Srpske Krajine, koje je zaplijenjeno nakon hrvatskih oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja. Protuobavještajna agencija (POA) Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i Vojno sigurnosna agencija (VSA) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) predale su navedeno gradivo u razdoblju od svibnja do rujna 2004. Hrvatskomu državnom arhivu (HDA) u Zagrebu, gdje je ono dobilo skupni naziv Izvorna civilna, vojna i policijska dokumentacija tzv. Republike Srpske Krajine. Gradivo je HDA u prosincu 2005. predao Centru u kojemu je od tada pohranjeno.1 Uz sređivanje

1 Hrvatski državni arhiv, Ugovor o pohrani, Klasa: 612-06/05-08/36, Ur. broj: 565-10-05-1, U Zagrebu, 14. prosinca 2005.

I. Brigović, Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini…140

arhivskoga gradiva, djelatnost Centra obuhvaća i objavljivanje stručnih publikacija nastalih na temelju njegove djelatnosti. Od punoga ustroja i početka rada u veljači 2006. Centar je dosada objavio 65 izdanja.

Arhivsko gradivo o Domovinskome ratu u Bosni i HercegoviniUz gore navedeno gradivo, u Centru se čuva i velika zbirka dokumenata o Domovinskome ratu u

Bosni i Hercegovini, službenoga naziva Zbirka arhivskoga gradiva o Domovinskom ratu u Bosni i Herce-govini. Zbirka je nastala udruživanjem spisa koje je HDA, u osam navrata tijekom 2000., 2001. i 2003. godine, preuzeo od Hrvatske izvještajne službe (HIS) i MORH-a, uz suglasnost Savjeta za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije Vlade Republike Hrvatske.2 Količinski gledano, riječ se o veliku opsegu arhivskoga gradiva, više od jednoga dužnog kilometra konvencionalnoga i nekonvencionalnoga gradiva, odnosno više od 10 000 tehničkih jedinica – kutija i registratora. Gradivo je nastalo djelovanjem raznih, uglavnom hrvatskih vojnih postrojbi – Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i civilnih institucija vlasti s područja Bosne i Herce-govine, najvećim dijelom u razdoblju od 1992. do 1996. godine. Manji dio gradiva odnosi se na razdoblje od 1978. do 1991., odnosno od 1997. do 1998. godine. U zbirci se nalazi i manja količina arhivskoga gradiva bošnjačkih (muslimanskih) i srpskih vojnih postrojbi – Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Vojske Republike Srpske (VRS), i civilnih institucija vlasti s područja Bosne i Hercegovine, koje su hrvat-ske oružane snage zaplijenile tijekom rata. Gradivo je uglavnom vojne provenijencije, a tvore ga knjige, urudžbeni zapisnici, izvješća, popisi, korespondencija, fi nancijski materijali, novine i časopisi, zemljo-vidi, fotografi je, te audio- i videokazete. Najveći dio dokumenata pisan je hrvatskim jezikom i latinicom. Dio je dokumenata na srpskome i pisan je ćirilicom, a dio ih je na engleskome jeziku. Većinom elektro-ničkih zapisa može se koristiti s pomoću tekstualnoga procesora Microsoft Word. Dio elektroničkih zapisa bio je napisan, u trenutku pohranjivanja u HDA, gotovo potpuno nepoznatim programom za uređivanje teksta Chi Writerom, a dio podataka komprimiran je aplikacijom ARJ, što je otežalo i onemo-gućilo njihovo korištenje. Zapreka u čitanju elektroničkih zapisa bila je i činjenica da je određeni broj disketa bio zastarjele veličine 5,25’’. U gradivu se nalazi i nešto bušenih traka za koje HDA, kao ni Centar, nemaju adekvatan čitač. Za korištenje audio- i videozapisa nisu postojale slične prepreke.3

Predaja gradiva u HDATijekom 2000., 2001. i 2003. arhivsko gradivo o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini privre-

meno je, do konačnoga rješenja pitanja vlasništva nad njim, predano na sređivanje, stručnu obradu i sigurnosnu pohranu u HDA, koji se pritom obvezao „na sređivanje, obradu i čuvanje preuzete zbirke

2 Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001., Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe.

3 Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.

I. Brigović, Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini… 141

dokumenata u skladu s načelima arhivističke struke” i odredbama Zakona o arhivskome gradivu i arhi-vima.4

HDA je prvotno – 13. lipnja 2000. preuzeo od HIS-a oko 297 dužnih metara gradiva (2033 registra-tora, 27 dužnih metara osobnih dosjea i jedan metalni sanduk gradiva) pod nazivom Zbirka dokumenata o ratnim operacijama od 1992. do 1996. godine. Većina gradiva nalazila se u registratorima, dok je rinfuza bila upakirana „u kartonske ambalažne kutije i kašete”. Pri preuzimanju, djelatnicima HDA predan je vrlo sažet popis gradiva koje su preuzeli.5

Na temelju Odluke o predaji arhivskoga gradiva HDA, koju je donio ministar obrane Republike Hrvatske Jozo Radoš 18. srpnja 2000., djelatnici HDA preuzeli su u dva navrata – 26. srpnja i 7. rujna iste godine oko 100 dužnih metara gradiva od MORH-a pod nazivom Zbirka dokumenata koja se odnosi na ratna događanja na tlu Bosne i Hercegovine u razdoblju 1992. – 1996. godine. Većina gradiva nalazila se u registratorima, dok je rinfuza bila upakirana u kartonske ambalažne kutije. Pri preuzimanju gradiva, koje je bilo razvrstano na arhivske cjeline i sumarno sređeno, djelatnicima HDA predan je vrlo štur popis gradiva.6

Dio arhivskoga gradiva, prema gruboj procjeni oko 300 m³, MORH je bio pohranio u Ratnoj luci Lora. Većina gradiva nalazila se u registratorima, dok je rinfuza bila upakirana u „kartonske ambalažne kutije, metalne sanduke, plastične vreće te drvene sanduke od streljiva i oružja”. Gradivo je bilo „dosta zaderano, zgužvano i zaprljano, ne samo prašinom i otiscima čizama već i mišjim izmetom i ostacima hrane”. Zajedno s dokumentima u kutijama, sanducima i vrećama „nalažene su četkice za cipele, svijeće, lijekovi, pečatni vosak, olovke, trake za pisaće strojeve, karbon papir, prazni formulari i obrasci, trokuti i ravnala, razni kalendari, uputstva za kućanske aparate, vrećice kave i čaja”, što vrlo jasno upućuje na činjenicu da je gradivo čuvano u neadekvatnim uvjetima. Djelatnici su HDA iz Ratne luke Lora u četiri navrata – 15. rujna, 24. listopada i 1. studenoga 2000. te 15. siječnja 2001. preuzeli ukupno tri i pol puna 8,5 tonska kamiona gradiva, odnosno 29,75 tona gradiva.7

4 Isto, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Kabinet ministra, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/1, Zagreb, 7. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Služ-bena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopre-daji arhivske građe.

5 Hrvatski državni arhiv, Vrlo tajno, Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva između Hrvatske izvještajne službe i Hrvat-skog državnog arhiva, Klasa: 612-06/00-08/39, Ur. broj: 565-10-00-4, Zagreb, 13. lipnja 2000., Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.

6 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Kabinet ministra, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/1, Zagreb, 7. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva, Prilog: Popis arhivskog gradiva, Republika Hrvatska, Ministar-stvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/2, Zagreb, 15. rujna 2000., Zapisnik o primopre-daji arhivskog gradiva, Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.

7 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/2, Zagreb, 15. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjer-ljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/3, Zagreb, 24. listopada 2000., Zapisnik o primopredaji gradiva, Republika Hrvatska, Mini-


Na temelju naloga potpredsjednika Vlade RH Gorana Granića od 27. studenoga 2003. i sukladno Odluci o predaji arhivskoga gradiva HDA, koju je donio ministar obrane Jozo Radoš 18. srpnja 2000., MORH je predao HDA 15. prosinca 2003. arhivsko gradivo (zbirku dokumenata) koje se odnosi na ratna događanja na tlu Bosne i Hercegovine 1992. – 1996. godine. Gradivo je dotada bilo pohranjeno u neka-dašnjoj Sigurnosno-informativnoj službi (SIS) MORH-a, današnjoj Protuobavještajnoj službi Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (POS VSOA). Količinski se sastojalo od 208 registratora, jednoga metalnog sanduka, 274 video VHS kazeta, tri video VHS – C kazete, 17 audiokazeta i devet audio mikro kazeta.8

Preuzevši gradivo, HDA se obvezao da će omogućiti uvid u dokumentaciju za potrebe Međuna-rodnoga suda pravde i Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (Haškoga suda), kao i za potrebe odvjetnika osoba optuženih pred Haškim sudom.9

Sređivanje gradivaNakon što je donesena odluka da mu se zbirka dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Herce-

govini privremeno preda na čuvanje, u HDA je osnovana posebna radna skupina u sastavu: Živana Heđbeli, kao voditelj skupine, i, kao članovi, Tomislav Čepulić, Borut Gulič, Diana Mikšić, Mirjana Pav-ković i Snježana Zgorelec, sa zadaćom da se izvrši zahtijevan posao identifi kacije, fi zičkoga signiranja i spajanja cjelokupnoga gradiva.10 Skupina je započela s radom odmah po preuzimanju prve pošiljke gra-diva od HIS-a sredinom lipnja 2000. godine. Tijekom rada na sređivanju gradiva radnoj skupini HDA nisu bili dostupni podatci o postanku, razvoju i djelovanju vojnih ustanova, njihovi službeni nazivi, ras-pon godina djelovanja, zakonske odredbe, djelatnost, cilj i razvoj stvaratelja odgovornih za nastanak gradiva, njihova upravna hijerarhija i nazivi, što im je uvelike otežalo posao.11

Čuvajući ga, HIS je veći dio pohranjenoga gradiva ugrubo razvrstao prema stvarateljima. Takvu su podjelu djelatnici HDA zadržali. Rinfuzno gradivo složeno je u registratore/kutije prema stvarateljima, u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. Svaki preuzet registrator/kutiju djelatnici HDA numerirali su teku-ćim brojem. Potom je za svaki registrator/kutiju izrađena kartica na koju su upisani tekući broj, podatci o stvaratelju gradiva, o kojoj je vrsti gradiva riječ (primjerice zapovijedi, izvješća, ratni dnevnici, ulazno-

starstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/4, Zagreb, 1. studenoga 2000., Zapisnik o primopredaji gradiva, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: 036-01/01-01/1, Ur. broj: 512-01-01-2, Zagreb, 15. siječnja 2001., Zapisnik o primopredaji gradiva, Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.

8 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe.

9 Hrvatski državni arhiv, Vrlo tajno, Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva između Hrvatske izvještajne službe i Hrvat-skog državnog arhiva, Klasa: 612-06/00-08/39, Ur. broj: 565-10-00-4, Zagreb, 13. lipnja 2000.

10 Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001. Njima su, svaki po pet radnih dana, pomagali Dario Čupić i Andrej Rodinis.

11 Isto.


izlazna pošta, radni nalozi…) te vrijeme njegova nastanka. Kartice su intelektualno složene prema stva-rateljima, dobile su novi tekući broj unutar jednoga stvaratelja te je gradivo fi zički presloženo prema tim novim tekućim brojevima. Potom su izrađeni popisi gradiva po stvarateljima (primjerice Glavni stožer (GS), Sigurnosno-informativna služba (SIS), Zborno područje (ZP)), s tim da su dokumenti unutar poje-dinoga ZP-a razdvajani prema postrojbama – brigadama, bojnama, satnijama, vodovima te odjelima, odsjecima i službama zapovjedništava ili postrojbi.12

Po preuzimanju je gradivo preuzeto od MORH-a u HDA identifi cirano, a rinfuzni dokumenti pohra-njeni su u registratore/kutije. Svi registratori/kutije dobili su tekući broj i za sve je izrađena kartica, kao i u prethodnome slučaju. Potom su kartice razvrstane prema stvarateljima, intelektualno spojene s već postojećim gradivom te su dobile novi, privremeni tekući broj unutar jednoga stvaratelja. Nakon što je gradivo evidentirano, a potom i fi zički spojeno s gradivom preuzetim od HIS-a i sređeno, popisi su pre-uzetoga gradiva nadopunjeni i ažurirani. Pritom je jasno naznačeno koje je gradivo od koga preuzeto. Registratori/kutije s gradivom preuzetim od HIS-a označeni su oznakom „normal”, a oni preuzeti od MORH-a kao „bold”.13

Sređivanje gradiva preuzeta od MORH-a iz Ratne luke Lora teklo je na način da je prvo rinfuzno gradivo pohranjeno u registratore/kutije prema stvarateljima. Svi registratori/kutije dobili su tekući broj i za sve je izrađena kartica na koju su upisani tekući broj, stvaratelj, vrsta i vrijeme nastanka gradiva. Potom su kartice razvrstane prema stvarateljima, intelektualno spojene s već postojećim gradivom te su dobile novi, privremeni tekući broj unutar jednoga stvaratelja. Novi, privremeni tekući broj dobili su i registratori/kutije jednoga stvaratelja koji su se već nalazili u HDA. Pritom je izvršeno paralelno pre-signiranje registratora/kutija sa staroga popisa zbog umetanja novoga gradiva, što je zahtijevalo koor-dinirani rad dvaju djelatnika. Nakon fi zičkoga signiranja pristupilo se fi zičkomu spajanju cjelokupna preuzeta gradiva prema stvarateljima. Bio je to izuzetno dugotrajan te fi zički mukotrpan i zahtijevan posao, koji je dodatno otežavao nedostatak adekvatna prostora za rad u spremištima HDA. Po fi zičkomu spajanju cjelokupnoga preuzetog gradiva postojeći popisi nadopunjeni su i ažurirani. Gradivo preuzeto iz Ratne luke Lora označeno je oznakom „italic”. Potom su svi registratori/kutije u zbirci označeni jedin-stvenim tekućim brojem te je izrađen konačan popis gradiva.14 Prilikom sređivanja gradiva izlučivanje se nije provodilo. Nakon što je cjelokupno gradivo identifi cirano, fi zički signirano i spojeno, u travnju 2001. izrađen je inventarni popis gradiva, koji omogućava njegovo korištenje i iz kojega su vidljivi stvaratelji gradiva, njegova količina, sadržaj i granične godine, što je i bila prvotna zadaća imenovane radne skupine HDA. Popis gradiva, izrađen sukladno ISAD (G) normi za opis gradiva, bio je rezultat zajednička rada svih članova radne skupine HDA.15

12 Isto.13 Isto.14 Isto.15 Isto.


Gradivo preuzeto od MORH-a sredinom prosinca 2003. godine nije arhivistički obrađivano.16 U većini slučajeva opisan je njegov sadržaj po tehničkim jedinicama, a u nekim slučajevima, poput Fonda Dario Kordić i fonda Dokumentacija iz BiH za potrebe odvjetnika Tomislava Jonjića, popisani su svi doku-menti koji se nalaze u tim fondovima. Popisano je i označeno 211 video VHS kazeta, za koje je kao sadr-žaj naveden tekst koji se nalazi na naljepnicama kazeta.17

Preuzeto arhivsko gradivo o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini u HDA dobilo je službeni naziv Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a. Na temelju uvida u arhivsko gradivo prilikom njegova sređivanja djelatnici HDA utvrdili su da ono nije cjelovito. Kako nisu bili u mogućnosti utvrditi gdje se nalaze njegovi ostali dijelovi, pretpostavljajući da se gradivo istih stvaratelja nalazi u BiH, djelatnici HDA zaključili su da bi daljnje sređivanje gradiva pojedinih stvaratelja bilo neracionalno, odnosno da se njegovu sređivanju može pristupiti tek po spajanju cjelokupna gradiva jednoga stvaratelja.18 Stoga temeljna arhivistička obrada i opis arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini nisu do danas napravljeni.

Predaja gradiva CentruNakon osiguranja dodatna spremišnoga prostora u Kerestincu na temelju Ugovora o pohrani od 12.

svibnja 2009. HDA je privremeno, do konačna rješenje pitanja vlasništva nad gradivom, predao Centru Zbirku dokumenata HiS-a i MORH-a. Navedeno se arhivsko gradivo od tada, pod službenim nazivom Zbirka arhivskoga gradiva o Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini, nalazi u Centru na čuvanju i kopi-ranju.19

Centar je preuzeo 10 123 registratora/kutija, koje je HDA preuzeo od HIS-a i MORH-a tijekom 2000. i 2001. godine. Objedinjena zbirka dokumenata počinje registratorom broj 1 i završava registratorom broj 10 126. Prilikom fi zičkoga preuzimanja gradiva u svibnju, lipnju i srpnju 2009. godine djelatnici Centra utvrdili su da nedostaje slijedećih pet registratora:

1) broj 242 – registrator nije ni naveden u inventarnome popisu gradiva koji su izradili djelatnici HDA

2) broj 381 – registrator koji je prema inventarnome popisu gradiva trebao sadržavati dokumente GS HVO-a (razna ulazno-izlazna pošta 1992. – 1993.)

3) broj 3061 – registrator koji je prema inventarnome popisu gradiva trebao sadržavati dokumente postrojbi ZP Orašje (dnevna izvješća i zapovijedi 104. brigade / 202. dp Domaljevac – Bosanski Šamac 1996. – 1997.)

16 Hrvatski državni arhiv, Povjerljivo, Zapisnik o primopredaji gradiva, Klasa: 612-06/09-08/35, Ur. broj: 565-01-09-3, U Zagrebu, 17. 7. 2009.

17 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov: 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe, Prilozi 1. – 8.

18 Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.19 Hrvatski državni arhiv, Povjerljivo, Zapisnik o primopredaji gradiva, Klasa: 612-06/09-08/35, Ur. broj: 565-01-09-3, U

Zagrebu, 17. 7. 2009.


4) broj 9395 – registrator koji je prema inventarnome popisu gradiva trebao sadržavati dokumente Prvoga voda OVP-a (razna pošta, popisi smjena 1. rujan 1994. – 1. svibanj 1995.) te

5) broj 9458 – registrator nije ni naveden u inventarnome popisu gradiva koji su izradili djelatnici HDA.20

Prilikom fi zičkoga preuzimanja gradiva djelatnici Centra preuzeli su i dva registratora bez broja, koji su dobili brojčane oznake 10 127 i 10 128.21 U prvome se nalazi dokumentacija GS HVO-a iz razdoblja 1. lipanj – 31. prosinac 1993., a u drugome dokumentacija GS HV-a, GS HVO-a i raznih zapovjedništava i postrojbi HVO-a iz 1993. godine.

Uz gore navedene registratore/kutije, HDA je predao Centru i 65 kutija gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, izdvojena prilikom preuzimanja gradiva od HIS-a 13. lipnja 2000. godine.22 HDA je predao Centru i zbirku dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, dobivenu 2003. od nekadašnjega SIS-a MORH-a, današnjega POS-a VSOA. Zbirka se sastoji od dviju cjelina:

a) gradivo s područja Bosne i Hercegovine koje se zateklo u arhivima bivšega SIS-a MORH-a 2000. godine (tzv. Fond Tihomir Blaškić, Fond Dario Kordić, Fond HVO, Fond vozila, Dokumentacija SDA i ABiH, Dokumentacija iz BiH, video i audiomaterijal te Dokumentacija iz BiH za potrebe odvjetnika Tomislava Jonjića, te

b) gradivo s područja Bosne i Hercegovine koje je korišteno „kao prilog prilikom korespondencije između bivše SIS MORH i vanjskih korisnika u okviru operativnog postupanja”, a koje je izdvo-jeno iz arhivske dokumentacije nekadašnjega SIS-a MORH-a, današnjega POS-a VSOA.

Zbirka se količinski sastoji od 208 registratora gradiva, jednoga metalnog sanduka gradiva, 274 video VHS kazeta, tri video VHS – C kazete, 17 audiokazeta i devet audio mikro kazeta.23

Sveukupno je HDA predao Centru 10 396 registratora/kutija gradiva, jedan metalni sanduk gradiva, 274 video VHS kazeta, tri video VHS – C kazete, 17 audiokazeta te devet audio mikro kazeta. Navedeno arhivsko gradivo sačinjava Zbirku arhivskoga gradiva o Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj gradivaPrilikom sređivanja gradiva djelatnici su HDA dokumentaciju dobivenu od HIS-a i MORH-a u toku

2000. i 2001. godine podijelili prema stvarateljima u devetnaest cjelina, razrađenih po nižim stvarate-ljima slijedeći njihov ustroj i hijerarhiju. Takva podjela zadržana je i nakon što je gradivo preuzeo Centar

20 Isto, Prilog: Popis kutija za koje su djelatnici Centra prilikom fi zičkoga preuzimanja gradiva utvrdili da nedostaju.21 Isto.22 Hrvatski državni arhiv, Povjerljivo, Zapisnik o primopredaji gradiva, Klasa: 612-06/09-08/35, Ur. broj: 565-01-09-3, U

Zagrebu, 17. 7. 2009.23 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-

03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe.


2009. godine pa se navedena dokumentacija, obima 10 123 registratora/kutija, sastoji od sljedećih cjelina:24

I) Ured Predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne (registratori/kutije 1 – 20), podijeljena u dvije podcjeline – 1) Paket veza i 2) „Stjepan Kosača” – izvješća Predsjedniku Hrvatske Republike Her-ceg-Bosne;

II) Odjel obrane HVO / Ministarstvo obrane HVO (registratori/kutije 21 – 126), podijeljena u tri-naest podcjelina – 1) Knjige, 2) Spisi, 3) Ured predstojnika, 4) Civilni sektor, 5) Personalna uprava, 6) Uprava za fi nancije, 7) Sektor opskrbe, nabave i proizvodnje, 8) Blagajna, 9) Središnja logistička baza, 10) Prometna satnija Čapljina, 11) Nastavno središte „F. B. Beba” Crvenice, 12) Okružni vojni sud Žepče i 13) Razno;

III) Ministarstvo obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne – Politička uprava (registratori/kutije 127 – 153), podijeljena u sedam podcjelina – 1) Ulazna pošta, 2) Izlazna pošta, 3) Bilteni Političke uprave MO HR HB, 4) Jutarnji servis Hercegovačkobosanske novinske agencije, 5) Izvodi iz dnevnika RTV Bosne i Hercegovine, 6) Raščlamba stranoga i domaćega tiska i 7) Razno;

IV) Glavni stožer HVO-a (registratori/kutije 154 – 1092), podijeljena u dvadeset i osam podcjelina – 1) Knjige, 2) Izlazna pošta, 3) Ulazna pošta, 4) Ulazno-izlazna pošta, 5) Predmetni spisi, 6) Načelnik GS HVO-a, 7) Kabinet načelnika GS HVO-a, 8) Pomoćnik načelnika GS HVO-a, 9) Pomoćnik načelnika GS HVO-a za borbeni sektor, 10) Pomoćnik načelnika GS HVO-a za kopnenu vojsku, 11) Pomoćnik načelnika GS HVO-a za obuku i školstvo, 12) Pomoćnik načelnika GS HVO-a za domobranstvo, 13) Ured pomoćnika načelnika GS HVO-a za domobranstvo, 14) Borbeni sektor25, 15) Kopnena vojska26, 16) Sektor za obuku i školstvo, 17) Združeni stožer Vojske Federacije, 18) Nastavno središte (NS) Čapljina27, 19) 10. topničko-raketni divizion, 20) 11. mješovita zrakoplovna eskadrila, 21) 15. topničko-raketni divi-zion, 22) 33. samostalna satnija veze, 23) Inženjerijsko pontonirska bojna Posušje, 24) Središnjica elek-troničkoga djelovanja, 25) 60. gardijska bojna (gb) – postrojba za posebne namjene „Ludvig Pavlović” Čapljina, 26) Bojna ZMIN Ljubuški, 27) 22. diverzantski odred i 28) Razne postrojbe i odjeli GS HVO-a;

V) SIS – Uprava (registratori/kutije 1093 – 1629), podijeljena u dvije podcjeline – 1) Odjel obrane – Sektor sigurnosti i 2) SIS – Uprava Mostar;28

24 Gradivo unutar pojedinih cjelina zbirke dokumenata navedeno je prema inventarnome popisu gradiva koji su izradili dje-latnici HDA u travnju 2001. godine.

25 Sastoji se od podcjelina Operativna uprava, Odjel za borbeni sektor, Odjel za ratno planiranje, Operativno središte, Opera-tivna uprava, Obavještajna uprava, Odjel HRZ i PZO te Odsjek OPL.

26 Sastoji se od podcjelina Uprava rodova kopnene vojske, Odjel pješaštva, Odjel topništva, Odjel veza, Odjel PZO i Spisi raznih odjela kopnene vojske.

27 Sastoji se od podcjelina NS Čapljina – Zapovjednik, NS Čapljina – Odsjek SIS-a, NS Čapljina – 2. bojna SVO, NS Čapljina – Bitnica PZO, NS Čapljina – Logistička satnija te NS Čapljina – Razno.

28 Sastoji se od podcjelina Centar SIS-a Mostar, Centar SIS-a Orašje, Centar SIS-a Rama, Centar SIS-a Kiseljak, Centar SIS-a Vitez, Centar SIS-a Čapljina, Centar SIS-a Tomislavgrad, ZP Mostar – Odsjek SIS-a, SIS razno (predmetno), SIS razno (rin-fuza) i SIS – nalozi za knjiženje osoba i dokumenata.


VI) SIS postrojbe (registratori/kutije 1630 – 2110), podijeljena u pet podcjelina – 1) SIS pri GS HVO-a Mostar29, 2) SIS pri ZP-u Mostar30, 3) SIS pri ZP-u Tomislavgrad31, 4) SIS pri ZP-u Orašje32, te 5) SIS pri ZP-u Vitez33;

VII) SIS dosjei (registratori/kutije 2111 – 2212) – dosjei osoba za koje je provođena sigurnosna pro-vjera složeni prema abecednome načelu;

VIII) ZP Orašje (registratori/kutije 2213 – 3061), podijeljena u trinaest podcjelina – 1) ZZP Orašje, 2) 4. gardijska brigada Orašje, 3) 101. brigada Bosanski Brod, 4) 103. brigada Derventa, 5) 106. brigada Orašje, 6) 162. LOB Orašje, 7) 201. dp Orašje, 8) 202. dp Domaljevac – Bosanski Šamac, 9) topničko-raketni divizion Orašje, 10) 17. inženjerijska satnija, 11) 74. satnija veze Orašje, 12) 115. brigada „Zrin-ski” Tuzla i 13) Dokumentacija postrojbi ZP Orašje;

IX) ZP Vitez (registratori/kutije 3063 – 4384), podijeljena u dvadeset i pet podcjelina – 1) ZZP Vitez, 2) 3. gardijska motorizirana brigada Vitez, 3) 158. LOB Vitez, 4) 4. lakoartiljerijski divizion Vitez, 5) 99. topničko-raketni divizion PZO Vitez, 6) 90. dp „Stjepan Tomašević” Novi Travnik, 7) 91. dp „Fran Krsto Frankopan” Travnik, 8) 92. dp „Viteška” Vitez, 9) 93. dp „Nikola Šubić Zrinski” Busovača, 10) 94. dp „Ban Josip Jelačić” Kiseljak, 11) 95. dp „Marinko Bošnjak” Kreševo, 12) 96. dp „Bobovac” Vareš, 13) 97. dp „Hrvoje Vukčić Hrvatinić” Prozor – Rama, 14) 110. dp Usora, 15) 111. xp dp Žepče, 16) 44. db „Jure Francetić” Zenica, 17) 45. db Komušina – Teslić, 18) brigada „Frankopan” Travnik, 19) TG – 2, 20) 73. satnija veze, 21) 35. mješoviti topničko-raketni divizion, 22) 1. MTRB, 23) 3. MTRB, 24) vojarna „Ivan Žilić Bukal” i motorizirana satnija te 25) Razne postrojbe;

29 Sastoji se od podcjelina SIS-a pri 10. topničko-raketnoj pukovniji Široki Brijeg, SIS pri 11. mješovitoj zrakoplovnoj eskadrili Mostar, SIS pri 15. topničko-raketnom divizionu PZO Mostar, SIS pri 121. bojni ZMIN Ljubuški i SIS pri NS HVO-a Čapljina.

30 Sastoji se od podcjelina SIS-a pri Zapovjedništvu ZP Mostar, SIS pri 50. dp „Knez Domagoj” Čapljina, SIS pri 81. dp Mostar, SIS pri 82. dp Mostar, SIS pri VP 1900 Mostar, SIS pri 51. dp „Stjepan Radić” Ljubuški, SIS pri 41. dp „Knez Branimir” Čitluk, SIS pri 83. dp „Mario Hrkač – Čikota” Široki Brijeg, SIS pri 56. dp „Herceg Stjepan” Konjic, SIS pri 63. opslužništvu vojarne „Božan Šimović” Čapljina, SIS pri 150. logističkoj bazi (LOB) Mostar, SIS pri 2. gardijskoj motoriziranoj brigadi Mostar, SIS pri 3. bojni Vojne policije (3. bVP) Mostar i SIS pri 40. dp „Ranko Boban” Grude.

31 Sastoji se od podcjelina SIS-a pri 1. gardijskoj brigadi „Ante Bruno Bušić” Livno, SIS pri 2. bVP Livno, SIS pri 79. dp „Kralj Tomislav” Tomislavgrad, SIS pri 80. dp „Petar Krešimir IV” Livno, SIS pri 42. dp „Rama” Prozor, SIS pri 43. dp „Ante Star-čević” Uskoplje (Gornji Vakuf), SIS pri 1. dp Posušje, SIS pri 55. dp Tomislavgrad i Razno.

32 Sastoji se od podcjelina SIS-a pri 4. gardijskoj brigadi Orašje, SIS pri 5. satniji Vojne policije Orašje, SIS pri 101. brigadi Bosanski Brod, SIS pri 102. brigadi Odžak, SIS pri 104. brigadi Domaljevac – Bosanski Šamac, SIS pri 104. brigadi/202. dp Domaljevac – Bosanski Šamac, SIS pri 202. dp – topničko-raketnom divizionu Orašje, SIS pri 105. brigadi Modriča, SIS pri 106. dp Orašje, SIS pri 201. dp Orašje i SIS pri 108. brigadi Brčko.

33 Sastoji se od podcjelina SIS pri 3. gardijskoj motoriziranoj brigadi Vitez, SIS pri 4. bVP Vitez, SIS pri 4. lakoartiljerijskom raketnom divizionu PZO Vitez, SIS pri 90. dp „Stjepan Tomašević” Novi Travnik, SIS pri 91. dp „Fran Krsto Frankopan” Travnik, SIS pri 92. dp „Viteška” Vitez, SIS pri 93. dp „Nikola Šubić Zrinski” Busovača, SIS pri 94. dp „Ban Josip Jelačić” Kiseljak, SIS pri 95. dp „Marinko Bošnjak” Kreševo, SIS pri 96. dp „Bobovac” Vareš, IZM Daštansko, SIS pri 110. dp Usora, SIS pri 111. xp dp Žepče, SIS brigade „Frankopan” Travnik, SIS pri 97. dp „Hrvoje Vukčić Hrvatinić” Prozor – Rama, SIS pri 44. db „Jure Francetić” Zenica i Razno.


X) ZP Tomislavgrad (registratori/kutije 4385 – 5103), podijeljena u dvadeset podcjelina – 1) ZZP Tomislavgrad, 2) IZM Kupres, 3) IZM OG Sjever, 4) IZM Prozor, 5) IZM Šuica, 6) IZM Posušje, 7) 42. dp „Rama” Prozor, 8) 1. gbr „Ante Bruno Bušić” Livno, 9) 14. topničko-raketni divizion PZO, 10) bojna „Kulin ban”, 11) Lašvanska bojna, 12) 154. LOB Livno, 13) 1. dp Posušje, 14) 71. satnija veze Tomislav-grad, 15) 43. dp „Ante Starčević” Uskoplje (Gornji Vakuf), 16) 79. dp „Kralj Tomislav” Tomislavgrad, 17) 55. dp Tomislavgrad, 18) 80. dp „Petar Krešimir IV” Livno, 19) Ratna bolnica Rama i 20) Dokumentacija postrojbi ZP Tomislavgrad;

XI) ZP Mostar (registratori/kutije 5104 – 7165), podijeljena u devetnaest podcjelina – 1) ZZP Mostar, 2) 2. gmbr Mostar, 3) 50. dp „Knez Domagoj” Čapljina, 4) 81. dp Mostar, 5) 82. dp Mostar, 6) 51. dp. „Stjepan Radić” Ljubuški, 7) 41. dp „Knez Branimir” Čitluk, 8) 40. dp „Vitez Ranko Boban” Grude, 9) 83. dp „Mario Hrkač – Čikota” Široki Brijeg, 10) 56. dp Konjic, 11) 2. lakoartiljerijsko raketni divizion PZO/12. topničko-raketna bitnica PZO Mostar, 12) Samostalna tenkovska satnija, 13) 72. satnija veze Domanovići – Mostar, 14) TG – Mostar, 15) 63. opslužništvo vojarne „Božan Šimović” Čapljina, 16) 64. opslužništvo vojarne Mostar, 17) Odsjek logistike Zapovjedništva ZP Mostar, 18) 150. LOB Mostar – Čitluk i 19) Razne postrojbe ZP Mostar;

XII) ZM Bihać (registratori/kutije 7166 – 7181), podijeljena u tri podcjeline – 1) Zapovjedništvo, 2) Dom zapovjedništva i 3) 101. dp Bihać;

XIII) Uprava Vojne policije Mostar (registratori/kutije 7182 – 9664), podijeljena u trideset i pet pod-cjelina – 1) Knjige, 2) Zapovijedi, 3) Izlazni spisi, 4) Ulazni spisi, 5) Ulazno-izlazni spisi, 6) Ured načel-nika, 7) Odjel za suzbijanje kriminaliteta, 8) Odsjek za operativno dežurstvo, 9) Odjel opće i prometne policije, 10) Odjel za zaštitu Predsjednika HR HB, 11) Odjel za kadrovsko-pravne poslove, 12) Akcija „Put”, 13) Akcija „Pauk”, 14) 1. bojna Mostar, 15) 2. bojna Tomislavgrad, 16) 3. bojna Mostar, 17) 4. bojna Vitez, 18) 5. bojna Mostar, 19) 6. bojna „Boško Papić” Tomislavgrad, ZS Mostar, 20) 7. bojna – 1. satnija, VP Šipovo, 21) 8. bojna (VP 101. brigade Bosanski Brod), 22) 5. samostalna satnija Orašje, 23) VP Brčko, VP Zovik, VP Boće, VP Bosanska Bijela, VP Špionica, 24) Računovodstvo, 25) Logistika, 26) Združena satnija Mrkonjić Grad, 27) vod Bihać, 28) Razne postrojbe i predmeti, 29) Odsjek logistike/opskrbe, 30) Normativna akta, 31) Bilteni VP, 32) Razno, 33) Vojno-istražni zatvori i konačišta ratnih zarobljenika, 34) Središnji vojni istražni zatvor Mostar i 35) Vojni istražni zatvor Ljubuški;

XIV) Razne postrojbe i civilne ustanove (registratori/kutije 9665 – 9804), podijeljena u tri podcjeline – 1) Razne postrojbe (MO, MUP – Odsjek operativnoga dežurstva, Misija za vezu, Glavni sanitetski sto-žer, Općinski stožer Mostar, Uprava za obranu Mostar – Županijski centar za obavješćivanje, Policijska uprava Mostar (civilna policija), Ured za obranu Orašje, HVO Sarajevo, HVO općina Rama, ZM Donja Mahala, TG 2 – sektor 2, Ratna bolnica Tolisa), 2) Civilne ustanove (Zastupnički dom, Vlada HR HB, Općinsko vijeće Mostar, Ured za prognanike i izbjeglice Mostar, Povjereništvo općine Glamoč, Mjesne zajednice (MZ) u Mostaru i Razne civilne ustanove) i 3) Razno;

XV) Razno (registratori/kutije 9805 – 9872), podijeljena u deset podcjelina – 1) Općinski štab TO Mostar, 2) Općinski štab TO Orašje, 3) Općinski štab TO Split, 4) 30. partizanska (laka) divizija, 5) Tvor-


nica trikotaže „Međugorje” Glamoč, 6) Radna organizacija „Orašje” OOUR Agroservis, 7) MP Mehanika Orašje, 8) Pisma poslana u Jablanicu konvojem UNPROFOR-a, 9) Srpska demokratska stranka (SDS) i 10) Razne civilne ustanove;

XVI) Nekonvencionalno gradivo (registratori/kutije 9873 – 9978), podijeljena u šesnaest podcjelina – 1) VHS vrpce „Tjedna izvješća TV Mostar i HTV Mostar”, 2) VHS vrpce Mostar, 3) audiovrpce snim-ljenih razgovora u Mostaru, 4) VHS vrpce IPD službe 115. brigade „Zrinski” Tuzla, 5) VHS vrpce ZP Vitez, 6) VHS vrpce HVO ZM Bihać – Odsjek za PD, 7) fotografi je, 8) plakati, 9) diplome, pohvale i zahvalnice, 10) novine i časopisi, 11) diskete, 12) bušene trake – Republički sekretarijat za narodnu odbranu SR BiH, 13) Zemljopisne karte područja ZP Mostar, 14) Karte područja Prijedor – Banja Luka – Glamoč – Jajce, 15) Karte ZP Orašje i 16) Razne karte;

XVII) Armija BiH (registratori/kutije 9979 – 10 013), podijeljena u četiri podcjeline – 1) 4. korpus ABiH Mostar, 2) Radio Mostar, 3) 1. mostarska brigada i 4) Razno;

XVIII) Stranka demokratske akcije (SDA) Hercegovine (registratori/kutije 10 014 – 10 019) teXIX) Vojska Republike Srpske (registratori/kutije 10 020 – 10 126), podijeljena u četiri podcjeline –

1) 30. divizija, 2) ostale postrojbe, 3) Općinski štab TO Mrkonjić Grad i 4) Razno.34

Šezdeset i pet kutija arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koje je izdvo-jeno prilikom preuzimanja gradiva od HIS-a 13. lipnja 2000. sadržavaju dokumentaciju GS HVO-a, Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne, zbornih područja Tomislavgrad, Mostar, Vitez i Orašje i postrojbi iz njihova sastava (obavještajna izvješća, dnevna izvješća, izvješća o sigurnosnome stanju u njihovim zonama odgovornosti, informacije, popise postrojbi, popise ranjenih i poginulih te zemljovide), uglavnom povezanu s oslobodilačkim i obrambenim operacijama HVO-a poduzetima, u suradnji s HV-om i ABiH, tijekom 1994. i 1995. – Cincar ‘94, Zima ‘94, Vrilo ‘95, Skok 1, Skok 2, Ljeto ‘95, Kozjak ‘95, Maestral i Južni potez.35

Zbirka dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koju je 2003. djelatnicima HDA predao nekadašnji SIS MORH-a, današnji POS VSOA, sastoji se od više cjelina (fondova). Fond Tihomir Blaškić sastoji se od 94 registratora oznaka T. B. (Tihomir Blaškić, op. I. B.) 1 do T. B. 94, koji sadržavaju dokumentaciju HVO-a, HDZ-a i hrvatskih institucija vlasti s područja Bosne i Hercegovine, nastalu tije-kom rata u Bosni i Hercegovini, a prikupljenu za suđenje Tihomiru Blaškiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Riječ je uglavnom o dokumentaciji povezanoj s ratnim zbivanjima te odnosom Hrvata i Bošnjaka (Muslimana) na području Srednje Bosne, posebice nakon izbijanja hrvatsko-bošnjačkoga oružanog sukoba krajem 1992. godine.36 Fond Dario Kordić sastoji

34 Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.35 BiH, Hrv. Rep. Herceg-Bosna, Ministarstvo obrane, Gl. stožer Hrv. vijeća obrane (nedatirani dokument, popis s opisom

sadržaja 65 kutija izdvojenih prilikom preuzimanja gradiva od HIS-a 13. lipnja 2000., koji su izradili djelatnici HDA).36 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-

03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe, Prilog br. 1, Dokumentacija HVO koja je priku-pljena za slučaj Blaškić (tzv. „Fond T. Blaškić”).


se od 29 registratora oznaka K 1 do K 29, koji sadržavaju dokumentaciju koju je stvorio ili prikupio Dario Kordić tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Uglavnom je riječ o dokumentaciji HVO-a, SIS-a, Policijske uprave Travnik, Vlade HR HB, HDZ-a, općinskih vijeća, humanitarnih udruga, bolnice Nova Bila i hrvat-skih institucija vlasti nastaloj na području ili povezanoj s područjem Srednje Bosne tijekom rata. Među gradivom nalazi se i devet knjiga – urudžbenih zapisnika i bilješki tajnice Darija Kordića.37

Fond HVO sastoji se od 35 registratora oznaka HVO 1 do HVO 35. Kako mu i ime govori, fond sadr-žava dokumentaciju HVO-a.38 Fond vozila sastoji se od 36 registratora oznaka Vozila 1 do Vozila 36, koji sadržavaju dokumentaciju o preraspodjeli vozila iz logističkoga centra u Grudama. Vozila su raspoređi-vana „na razne strane i to: HVO, HV, ABiH, razne privatne ili državne organizacije, fi zičke osobe”.39 Fond Dokumentacija SDA i ABiH sadržava dokumente SDA, Teritorijalne obrane BiH, Patriotske lige i ABiH – promidžbene materijale, zapovijedi za napad, izvješća, popise vojnika, potvrde, pravilnike, fotografi je, osobne dokumente i vojne iskaznice, koji se nalaze u metalnome sanduku.40 Fond dokumentacija iz BiH, video i audiomaterijal sadržava 274 video VHS kazete, čiji je sadržaj povezan s ratom u Bosni i Hercego-vini (posebice u Srednjoj Bosni) i suđenjem Tihomiru Blaškiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, te tri video VHS – C kazete, 17 audiokazeta i devet audio mikro kazeta nepoznata sadržaja.41

Fond Dokumentacija iz BiH za potrebe odvjetnika Tomislava Jonjića42 sastoji se od četiri registratora oznaka J – 1 do J – 4, koji sadržavaju dokumentaciju ABiH, Teritorijalne obrane BiH, HVO-a – uglavnom dokumente ZP Vitez i postrojbi iz njegova sastava, SIS-a, PU Travnik i lokalnih hrvatskih institucija vlasti koji govore o ratnim zbivanjima na području Srednje Bosne, posebice nakon izbijanja hrvatsko--bošnjačkoga oružanog sukoba krajem 1992. godine.43

Dokumentacija s područja Bosne i Hercegovine koja je korištena kao prilog prilikom koresponden-cije između bivšeg SIS-a MORH-a i vanjskih korisnika u okviru operativnoga postupanja te je naknadno izdvojena iz arhivske dokumentacije bivšeg SIS-a MORH-a, sastoji se od deset registratora oznaka S – 01 do S – 10, a sadržava različitu dokumentaciju HVO-a.44

Zbirka dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koja se čuva u Centru, obima 10 396 registratora/kutija gradiva, jedan metalni sanduk gradiva, 274 video VHS kazeta, tri video VHS – C

37 Isto, Prilog br. 2, Dokumentacija koju je prikupio ili stvorio D. Kordić (tzv. „Fond D. Kordić”).38 Isto, Prilog br. 3, Dokumentacija HVO – arhivska građa zatečena 2000. godine u splitskoj luci „Lora” (tzv. „Fond HVO”).39 Isto, Prilog br. 4, Dokumentacija o preraspodjeli vozila iz logističkoga centra u Grudama (tzv. „Fond vozila”).40 Isto, Prilog br. 5, Dokumenti SDA (Stranka demokratske akcije) i Armije BiH (tzv. „Dokumentacija SDA i ABiH”).41 Isto, Prilog br. 6, Video i audiomaterijal iz raznih izvora, zatečeni 2000. godine u arhivima bivše Uprave SIS-a MORH-a.42 Navedena dokumentacija izdvojena je na traženje odvjetnika Tomislava Jonjića u studenome 2003. iz Fonda T. Blaškić,

Fonda D. Kordić i Fonda HVO prema traženoj specifi kaciji.43 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-

03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe, Prilog br. 7, Dokumentacija iz BiH, za potrebe odvjetnika Tomislava Jonjića izdvojena iz fondova.

44 Isto, Prilog br. 8, Dokumentacija iz BiH, izdvojena iz arhive SIS-a MORH-a.


Pregled Zbirke arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koja se čuva u Centru

Redni broj Cjelina Količina gradiva

U kojoj se ustanovi gradivo čuvalo prije predaje HDA

Kada je gradivo predano HDA

Kada je gradivo HDA predao Centru

1. Ured Predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne

2 d/m HIS 13. lipnja 2000. 12. svibnja 2009.

2. Odjel obrane HVO/Ministarstvo obrane HVO

10,6 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

3. Ministarstvo obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne – Politička uprava

2,7 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

4. Glavni stožer HVO-a 93,9 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

5. SIS – Uprava 53,7 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

6. SIS postrojbe 48,1 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

7. SIS dosjei 10,2 d/m HIS 13. lipnja 2000. 12. svibnja 2009. 8. ZP Orašje 84,8 d/m MORH od 26. srpnja 2000.

do 15. siječnja 2001.12. svibnja 2009.

9. ZP Vitez 132,2 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

10. ZP Tomislavgrad 71,9 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

11. ZP Mostar 206,2 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

12. ZM Bihać 1,5 d/m MORH od 15. rujna 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

13. Uprava Vojne policije Mostar 248,1 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

14. Razne postrojbe i civilne ustanove

14 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

15. Razno 6,8 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

16. Nekonvencionalno gradivo 10,6 d/m HIS i MORH od 13. lipnja 2000. do 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.

17. Armija BiH 3,5 d/m HIS i MORH 13. lipnja 2000. i 15. siječnja 2001.

12. svibnja 2009.


Redni broj Cjelina Količina gradiva

U kojoj se ustanovi gradivo čuvalo prije predaje HDA

Kada je gradivo predano HDA

Kada je gradivo HDA predao Centru

18. Stranka demokratske akcije Hercegovine

0,6 d/m HIS i MORH od 13. lipnja do 7. rujna 2000.

12. svibnja 2009.

19. Vojska Republike Srpske 10,7 d/m HIS i MORH od 13. lipnja do 7. rujna 2000.

12. svibnja 2009.

20. Gradivo koje je izdvojeno prilikom preuzimanja gradiva od HIS-a

6,5 d/m HIS 13. lipnja 2000. 12. svibnja 2009.

21. Fond Tihomir Blaškić 9,4 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)

15. prosinca 2003. 12. svibnja 2009.

22. Fond Dario Kordić 2,9 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)


23. Fond HVO 3,5 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)


24. Fond vozila 3,6 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)


25. Dokumentacija SDA i ABiH metalni sanduk POS VSOA (SIS MORH-a)


26. Fond dokumentacija iz BiH, video- i audiomaterijal

274 video VHS kazete, tri video VHS – C kazete, 17 audiokazeta i devet audio mikro kazeta

POS VSOA (SIS MORH-a)


27. Dokumentacija iz BiH za potrebe odvjetnika Tomislava Jonjića

0,4 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)


28. Dokumentacija koja je korištena kao prilog prilikom korespondencije između bivšeg SIS-a MORH-a i vanjskih korisnika u okviru operativnoga postupanja te je naknadno izdvojena iz arhivske dokumentacije bivšega SIS-a MORH-a

1 d/m POS VSOA (SIS MORH-a)



kazete, 17 audiokazeta i devet audio mikro kazeta, autentična je – uglavnom je riječ o originalnim doku-mentima, dobro je očuvana te sadržava znatan dio ukupnoga gradiva. Prema dostupnim podatcima dio gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini pohranjen je u Središnjemu vojnom arhivu (SVA) MORH-a na Črnomercu u Zagrebu te u Dokumentacijskome centru u Mostaru, gdje se čuva dokumen-tacija MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne i još nešto arhivskoga gradiva povezanoga s ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 1990-ih. O kojoj je količini arhivskoga gradiva riječ nije mi poznato. Dio arhivskoga gradiva, uglavnom personalna dokumentacija, prema dostupnim infor-macijama pohranjen je u Ljubuškom ili u Čapljini. O kojoj je količini arhivskoga gradiva riječ i gdje se ono točno čuva nije mi poznato. Na temelju desetogodišnjega rada u Centru s velikom sigurnošću mogu reći da se dio arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, posebice nekonvencio-nalna gradiva – video- i audiokazeta, nalazi u privatnome vlasništvu.

Uvjeti dostupnostiCjelokupno arhivsko gradivo o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, koje je pohranjeno u

Centru, rezervatnoga je karaktera. Za njegovo gledanje i izradu preslika dokumenata potrebno je dobiti odobrenje, koje je prvotno davala Vlada Republike Hrvatske – u početku predsjednik Savjeta za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, a kasnije ravnatelj Uprave za međunarodnu suradnju, pravnu pomoć i suradnju s među-narodnim kaznenim sudovima45 Ministarstva pravosuđa RH.46 Danas ga daje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, uz odobrenje hrvatske Vlade. Nakon što dobiju potrebno odobrenje za uvid u arhiv-sko gradivo, korisnici trebaju podnijeti zahtjev Centru (prije HDA), koji treba sadržavati njihovo ime, prezime i zanimanje, svrhu korištenja gradiva te stvaratelje i godine nastanka gradiva koje žele gledati i istraživati.47 Na temelju njihova zahtjeva, korisnicima se omogućava uvid u traženo gradivo u velikoj čitaonici HDA. Na njihov zahtjev preslike dokumenata korisnicima izrađuje Centar, kao što je prije njega izrađivao i HDA.48

Nakon što ju je HDA predao u depozit Centru u razdoblju od 8. lipnja 2009. do 11. prosinca 2015. uvid u zbirku dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini ostvarilo je pedeset i dvoje kori-snika, koji su tijekom 128 posjeta ukupno pregledali 3819 registratora/kutija gradiva. Uvid u gradivo najviše su tražila pravosudna tijela – Tužiteljstvo BiH, DORH i Županijsko državno odvjetništvo u

45 Danas Uprava za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju.46 Hrvatski državni arhiv, Vrlo tajno, Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva između Hrvatske izvještajne službe i Hrvat-

skog državnog arhiva, Klasa: 612-06/00-08/39, Ur. broj: 565-10-00-4, Zagreb, 13. lipnja 2000., Republika Hrvatska, Mini-starstvo obrane, Kabinet ministra, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/1, Zagreb, 7. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva, Hrvatski državni arhiv, Povjerljivo, Zapisnik o primopredaji gradiva, Klasa: 612-06/09-08/35, Ur. broj: 565-01-09-3, U Zagrebu, 17. 7. 2009.

47 Pravilnik o korištenju i izradi preslika Zbirke dokumenata HIS-a i MORH-a o ratnim operacijama 1. lipnja 1991. do kraja 1995. godine.

48 Isto.


Zagrebu i pojedini odvjetnici te MUP RH, Ravnateljstvo policije RH i MORH radi prikupljanja dokaza za istražne postupke i podizanje optužnica protiv osoba osumnjičenih da su počinili kaznena djela i ratne zločine tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine. Uz njih, uvid u gradivo tražili su i poje-dini povjesničari i druge osobe radi njegova istraživanja te pisanja znanstvenih radova i monografi ja na temelju njega.49

Uvid u gradivo najviše su puta zatražili djelatnici Tužiteljstva BiH, čijih je trideset ekipa, u razdoblju od 13. srpnja 2010. do 6. svibnja 2015. godine, u 76 posjeta Centru pregledalo 2456 registratora/kutija gradiva.50 Višegodišnji slobodan pristup zbirci dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini Tužiteljstvu BiH onemogućen je 3. lipnja 2015. odlukom Vlade RH, nezadovoljne radom pravosudnih tijela Bosne i Hercegovine koja su dizala optužnice protiv pripadnika „oružanih snaga, policije, sigurno-snih i obavještajnih službi Republike Hrvatske” te članova „političkih struktura” i „tijela vlasti”, koristeći se pritom „široko postavljenim i ekstenzivno tumačenim sudioništvom u udruženom zločinačkom pothvatu” i formulacijom prema kojoj su se zločini događali u okviru širokoga i sistematičnoga napada vojnih snaga u koje je bila uključena Hrvatska vojska. Takvu praksu pravosudnih tijela BiH hrvatska je Vlada ocijenila kao grubo kršenje „domaćega javnog poretka” i „bitnih državnih interesa”, te je savjeto-vala pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, što su ona i prihvatila, da više ne postupaju prema zamo-lbama bosanskohercegovačkih pravosudnih tijela koje su protivne hrvatskim državnim interesima.51

Važnost gradivaArhivsko gradivo o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini ima jako veliku historiografsku važ-

nost za razumijevanje rata u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. te uloge bosanskohercegovačkih Hrvata i hrvatskih oružanih formacija u njemu. Zbog podizanja optužnica pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije te pred sudovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pro-tiv osoba osumnjičenih da su počinili kaznena djela i ratne zločine tijekom rata u Bosni i Hercegovini, gradivo ima i veliku dnevno-političku važnost. Imajući u vidu da je gradivo nastalo na teritoriju druge suverene države te da će najvjerojatnije na kraju biti pohranjeno negdje na području Bosne i Hercego-vine, HDA je 22. srpnja 2008. započeo skenirati gradivo da bi, barem u preslikama, ostalo pohranjeno u nekoj arhivskoj instituciji u Republici Hrvatskoj. U razdoblju od 22. srpnja 2008. do predaje zbirke doku-menata Centru, djelatnici HDA skenirali su 1723 registratora/kutija gradiva. Njihov rad po preuzimanju zbirke dokumenata nastavio je Centar, čiji su djelatnici, počevši sa skeniranjem 17. ožujka 2010., do kraja lipnja 2016. godine skenirali 2452 registratora/kutije gradiva. Razlog sporosti procesa skeniranja arhiv-skoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini leži u smanjenju novčanih sredstava koje je davala Vlada RH za kupnju odgovarajuće opreme – kopirnoga aparata/skenera za skeniranje dokume-

49 Opširnije vidjeti u: Dnevnik spremišta Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.50 Isto.51 Vlada Republike Hrvatske, Zaključak, Klasa: 022-03/15-07/192, Ur. broj: 50301-09/09-15-2, Zagreb, 3. lipnja 2015.


nata i zapošljavanje osoba koje će skenirati gradivo. Ako se ne osiguraju potrebna novčana sredstva i oprema za rad, skeniranje navedenoga gradiva trajat će još godinama.

ZaključakZbirka dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koja se čuva u Centru autentična je

i dobro očuvana, sadržava znatan dio ukupnoga gradiva istih stvaratelja te je važan historiografski izvor za razumijevanje rata u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. te uloge bosanskohercegovačkih Hrvata i hrvatskih oružanih formacija u njemu. Budući da zbirka nije cjelovita – dio gradiva nalazi se na više mjesta (u više ustanova) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, njezina temeljna arhivistička obrada i opis nisu do danas napravljeni niti se to planira učiniti u budućnosti jer je zbirka samo privremeno pohra-njena u Centru do konačnoga rješenja pitanja vlasništva nad njom, odnosno najvjerojatnije do njezina vraćanja Bosni i Hercegovini, na čijemu je teritoriju i nastala. Usprkos tomu, gradivo se može bez pro-blema pretraživati i njime koristiti zahvaljujući njegovu inventarnome popisu, koji su izradili djelatnici HDA u travnju 2001. i iz kojega su vidljivi stvaratelji gradiva, njegova količina, sadržaj i granične godine.

Kratice:ABiH – Armija Bosne i HercegovineBiH – Bosna i HercegovinabVP – bojna Vojne policijed/m – dužni metardb – domobranska bojnaDORH – Državno odvjetništvo Republike Hrvatskedp – domobranska pukovnijagb – gardijska bojnagbr – gardijska brigadagmbr – gardijska mehanizirana brigadaGS – Glavni stožerGS HV – Glavni stožer Hrvatske vojskeGS HVO – Glavni stožer Hrvatskoga vijeća obraneHDA – Hrvatski državni arhivHDZ – Hrvatska demokratska zajednicaHIS – Hrvatska izvještajna službaHR HB – Hrvatska Republika Herceg-BosnaHRZ i PZO – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obranaHTV – Hrvatska televizijaHV – Hrvatska vojska


HVO – Hrvatsko vijeće obraneIPD – informativno-politička djelatnostISAD (G) – Opća međunarodna norma za opis arhivskoga gradivaIZM – istaknuto zapovjedno mjestoLOB – logistička bazaMO – Ministarstvo obraneMORH – Ministarstvo obrane Republike HrvatskeMUP – Ministarstvo unutarnjih poslovaMZ – mjesna zajednicaNS – nastavno središteOG – operativna grupaOOUR – osnovna organizacija udruženoga radaOS – oružane snageOVP – Odjel Vojne policijePD – politička djelatnostPOA – Protuobavještajna agencijaPOS – Protuobavještajna službaPU – Policijska upravaPZO – protuzračna obranaRH – Republika HrvatskaRTV – radio-televizijaSDA – Stranka demokratske akcijeSDS – Srpska demokratska strankaSIS – Sigurnosno-informativna službaSR BiH – Socijalistička Republika Bosna i HercegovinaSVA – Središnji vojni arhivTG – taktička grupaTO – Teritorijalna obranaTV – televizija UNPROFOR – United Nations Protection Forces – Zaštitne snage Ujedinjenih narodaVP – Vojna policijaVP – vojna poštaVRS – Vojska Republike Srpske


VSA – Vojno-sigurnosna agencijaVSOA – Vojno sigurnosno-obavještajna agencijaZM – Zapovjedno mjestoZMIN – zračno motrenje i navođenjeZP – zborno područjeZZP – Zapovjedništvo zbornoga područja

Izvori

1. Hrvatski državni arhiv, Vrlo tajno, Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva između Hrvatske izvještajne službe i Hrvatskog državnog arhiva, Klasa: 612-06/00-08/39, Ur. broj: 565-10-00-4, Zagreb, 13. lipnja 2000.

2. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Kabinet ministra, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/1, Zagreb, 7. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva.

3. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Kabinet ministra, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/1, Zagreb, 7. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva, Prilog: Popis arhivskog gradiva.

4. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/2, Zagreb, 15. rujna 2000., Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva.

5. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/3, Zagreb, 24. listopada 2000., Zapisnik o primopredaji gradiva.

6. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Ur. broj: 512-01-00-1327/4, Zagreb, 1. studenoga 2000., Zapisnik o primopredaji gradiva.

7. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: 036-01/01-01/1, Ur. broj: 512-01-01-2, Zagreb, 15. siječnja 2001., Zapisnik o primopredaji gradiva.

8. Zbirka dokumenata HIS-a i MORH-a, [1979/1991] 1992/1997 [1998], Popis gradiva, Hrvatski državni arhiv, Travanj 2001.

9. Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Službena tajna, Povjerljivo, Klasa: Pov. 720-01/03-01/1, Ur. broj: 512-01-03-1, Zagreb, 15. prosinca 2003., Zapisnik o primopredaji arhivske građe, Prilozi 1 – 8.

10. Hrvatski državni arhiv, Ugovor o pohrani, Klasa: 612-06/05-08/36, Ur. broj: 565-10-05-1, U Zagrebu, 14. prosinca 2005.

11. Hrvatski državni arhiv, Povjerljivo, Zapisnik o primopredaji gradiva, Klasa: 612-06/09-08/35, Ur. broj: 565-01-09-3, U Zagrebu, 17. 7. 2009.


12. Vlada Republike Hrvatske, Zaključak, Klasa: 022-03/15-07/192, Ur. broj: 50301-09/09-15-2, Zagreb, 3. lipnja 2015.

13. Pravilnik o korištenju i izradi preslika Zbirke dokumenata HIS-a i MORH-a o ratnim operaci-jama 1. lipnja 1991. do kraja 1995. godine.

14. BiH, Hrv. Rep. Herceg-Bosna, Ministarstvo obrane, Gl. stožer Hrv. vijeća obrane (nedatirani dokument, popis s opisom sadržaja 65 kutija izdvojenih prilikom preuzimanja gradiva od HIS-a 13. lipnja 2000. koji su izradili djelatnici HDA).

15. Dnevnik spremišta Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata.

Summary

The Review of the Archives on the Homeland War

in Bosnia and Herzegovina that are Stored as Deposits

in the Croatian Memorial-Documentation Center of the Homeland War

Th e Collection of Documents on the Homeland War in Bosnia and Herzegovina kept in the Croatian Memorial-Documentation Center of the Homeland War is authentic and well preserved. It holds the impor-tant part of the total records by the same creators and represents the important historical source for under-standing the war in Bosnia and Herzegovina during the 1992-1995 period and the role that the Croats from Bosnia and Herzegovina and the Croatian Armed Forces had in it. Since the collection is not complete, due to the fact that some of its records are held in several places viz. institutions in Croatia and Bosnia and Her-zegovina, its basic archival processing and description has not been done until today nor will they be in the future, because the collection is only temporarily deposited in the Center until the question of its ownership is permanently settled i.e. until it is most probably returned to Bosnia and Herzegovina where it was created. In spite of that, the records can be easily searched and used with the help of its inventory list produced by the employees of the Croatian State Archives in April 2001. Th e list shows the creators of records, records’ quan-tity, description and time frame.

Keywords: archives, Bosnia and Herzegovina, war in Bosnia and Herzegovina 1992-1995, Croatian Defence Council


Julija Barunčić PletikosićŽeljka KrižeHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Očuvanost/cjelovitost arhivskoga gradiva na primjeru 18. korpusa Srpske vojske Krajine

Stručni rad UDK 930.253:355(497.521.2)(093.2) 355/359(497.541)“1993/1995“

Osamnaesti korpus Srpske vojske Krajine službeno je ustrojen u siječnju 1993. godine, a djelovao je na okupiranome području zapadne Slavonije do početka svibnja 1995. godine i operacije Bljesak, tijekom koje su ga hrvatske oružane snage potpuno porazile, čime je prestao postojati. Dokumentacija 18. korpusa zapli-jenjena je nakon Bljeska i čuva se u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata u Zagrebu. No ta dokumentacija, iako opsežna, nije potpuna jer je uvidom u gradivo ustanovljeno da jedan dio nedostaje. Rad prikazuje u kojoj je mjeri necjelovitost ukupne dokumentacije bila problem i koje metode su korištene u rekonstrukciji rada pismohrane stvaratelja fonda „18. korpus Srpske vojske Krajine”.

Ključne riječi: 18. korpus Srpske vojske Krajine, zapadna Slavonija, očuvanost arhivskoga gradiva, cje-lovitost arhivskoga gradiva.

1. UvodHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje HMDCDR) u Zagrebu

utemeljen je 24. prosinca 2004. kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv od interesa za Republiku Hrvatsku. S radom je započeo 2. ožujka 2005. godine. Osnivač je HMDCDR-a Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u okviru ovlasti Vlade Republike Hrvatske.

Najveći dio konvencionalnoga gradiva HMDCDR-a odnosi se na gradivo nastalo djelovanjem srp-skih paradržavnih i paravojnih institucija i postrojbi na okupiranome teritoriju Republike Hrvatske (1991. – 1995.). Gradivo su nakon vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja na oslobođenome hrvat-skom teritoriju zaplijenile hrvatske vojne snage. Veći dio gradiva tada je preuzela Protuobavještajna agencija (POA) Ministarstva unutarnjih poslova RH, a manji dio VOA (VSOA) Ministarstva obrane RH. Oni su ga potom predali na čuvanje Hrvatskomu državnom arhivu (HDA) u Zagrebu, koji je gradivo 2005. godine na temelju Ugovora o pohrani između HDA i HMDCDR-a predao u depozit HMDCDR-u, pod skupnim nazivom „Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranome području RH 1990. – 1995.”.

Gradivo pobunjenih Srba u Hrvatskoj u trenutku njegova preuzimanja od HDA (prosinac 2005.) bilo je arhivistički nesređeno, a dio se nalazio i u rinfuznome stanju. Količina gradiva odgovarala je tada broju

J. Barunčić Pletikosić, Ž. Križe, Očuvanost/cjelovitost arhivskoga gradiva na primjeru 18. korpusa Srpske vojske Krajine160

od 500 dužnih metara, odnosno 5000 kutija. Dvije temeljne skupine preuzeta gradiva bile su gradivo vojnih i civilnih institucija RSK-a. Stanje, kao i količina gradiva, razlikovalo se ovisno o stvaratelju, odno-sno teritoriju (dijelu okupiranoga teritorija RH na kojemu je bila proglašena Republika Srpska Krajina) s kojega je gradivo bilo izuzeto.

Gradivo koje se odnosilo na područje zapadne Slavonije, iz kojega je izdvojen fond „18. korpus Srpske vojske Krajine”, predano je Hrvatskomu državnom arhivu u srpnju 2004. u 584 registratora, od broja 2001 do 2584.1 Budući da gradivo prije preuzimanja od strane HDA uglavnom nije bilo adekvatno čuvano, dio gradiva bio je kontaminiran gljivicama i plijesni ili fi zički oštećen. Uz gradivo je pronađeno nekoliko urudžbenih zapisnika, koje stvaratelji najčešće nisu uredno vodili, što je znatno otežavalo postupak sređivanja i obrade preuzeta gradiva. Pri sređivanju gradiva poštovala se suvremena arhivska praksa s dvama temeljnim načelima: načelom provenijencije i načelom prvobitnoga reda.

O problemima koji su se pojavljivali prilikom sređivanja spomenuta gradiva i stvaranja fonda „18. korpusa Srpske vojske Krajine”, prije svega problemima necjelovitosti i oštećenosti gradiva u ratnim i poratnim uvjetima jer je gradivo nastajalo za okupacije teritorija Republike Hrvatske od strane pobunje-nih Srba u Hrvatskoj i vojnih djelovanja na području zapadne Slavonije, bit će riječi dalje u radu.

2. Ustroj i djelovanje Osamnaestoga korpusa Srpske vojske Krajine na okupiranome području zapadne Slavonije U ljeto 1990. godine dio pobunjenih Srba u Hrvatskoj započeo je protuustavno djelovanje radi pre-

krajanja teritorijalnoga ustroja i stvaranja „srpskih autonomnih oblasti” na područjima s većinskim srp-skim stanovništvom. Srpska autonomna oblast Krajina proglašena je 21. prosinca 1990., a nastala je iz prethodno proglašene (u lipnju 1990.) Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like, nakon čega su joj se priključile i još neke općine s područja RH naseljene većinskim srpskim stanovništvom. Pobunjenim Srbima na području zapadne Slavonije cilj je također bio stvaranje autonomnoga srpskog područja, pa je 12. kolovoza 1991. proglašena SAO Zapadna Slavonija.2 Zatim je 19. prosinca 1991. godine proglašena Republika Srpska Krajina, kojoj su se odlukama svojih „skupština” priključile Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (proglašena 25. rujna 1991.) i SAO Zapadna Slavonija.3

Vojska Republike Srpske Krajine, odnosno Srpska vojska Krajine osnovana je u listopadu 1992. godine preustrojem dotadašnje Teritorijalne obrane Republike Srpske Krajine (TO RSK). Dana 16. listopada 1992. usvojena je odluka Glavnoga štaba TO RSK za dogradnju vojne organizacije kojom je Glavni štab TO RSK preimenovan u Glavni štab Srpske Vojske Krajine (SVK).4 Na osnovi te odluke tadašnji koman-dant Glavnoga štaba SVK-a general Mile Novaković 27. studenoga 1992. donio je zapovijed o organiza-

1 HR-HMDCDR, Popis zaplijenjene neprijateljske dokumentacije i druge građe, Prilog br. 1, 6. Zapadna Slavonija – 18. kor-pus SV RSK (18. K) Okučani, str. 1–13.

2 Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990–1995, Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005., 93–99.3 Barić, 146. 4 HR-HMDCDR, 26., kut. 6, Glavni štab TO, DT 1112-1, 16. 10. 1992.

J. Barunčić Pletikosić, Ž. Križe, Očuvanost/cjelovitost arhivskoga gradiva na primjeru 18. korpusa Srpske vojske Krajine 161

cijsko-formacijskim promjenama SVK-a, kojima se postojeća organizacija TO s brigadama TO i briga-dama Posebnih jedinica milicije (PJM) mijenja u novu organizaciju Srpske vojske Krajine. U skladu s tim, svi dotadašnji zonski štabovi TO (bilo ih je šest), koji su bili podređeni Glavnomu štabu TO RSK-a, preimenovani su u komande korpusa: 7. sjevernodalmatinski korpus, 15. lički korpus, 21. kordunski korpus, 39. banijski korpus, 18. zapadnoslavonski korpus i 11. slavonsko-baranjski korpus.5 Takvim novim vojnim ustrojem formalno je ukinuta Teritorijalna obrana, no u samoj organizaciji ništa se bitno nije promijenilo jer su gotovo cjelokupan sastav SVK-a činili dotadašnji pripadnici Teritorijalne obrane.6

U sklopu reorganizacije oružanih snaga Republike Srpske Krajine, Zonski štab TO Zapadna Slavonija već 9. listopada 1992. donio je prijedlog o ustroju korpusa Vojske Republike Srpske Krajine, prema kojemu bi se postojeće štabove i jedinice TO Zapadna Slavonija i brigadu PJM preustrojilo u Korpus vojske RSK Zapadna Slavonija,7 po mirnodopskoj i ratnoj formaciji, a na temelju raspoloživoga ljudstva koje se tada nalazilo na području zapadne Slavonije i ljudstva za koje se očekivalo da će se vratiti na taj prostor.8 U vojnome smislu ustrojem korpusa stvorio bi se stabilniji vojni oslonac za moguće poli-tičko rješavanje situacije u korist pobunjenih Srba i povratak dijela područja zapadne Slavonije, koji je manjim vojnim operacijama hrvatskih snaga od kraja listopada 1991. do početka siječnja 1992. (Orkan-91, Otkos-10 i Papuk-91) bio oslobođen i vraćen u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.9

Zonski štab TO Zapadna Slavonija preustrojen je i službeno preimenovan u Zapadnoslavonski kor-pus (18. korpus), sa sjedištem u Okučanima, zaključno s 31. siječnjem 1993. godine.10 Djelovao je otad pod tim nazivom na okupiranom području zapadne Slavonije sve do vojno-redarstvene operacije Blje-sak, tijekom koje su ga hrvatske oružane snage vojno porazile, čime je on prestao djelovati, iako je služ-beno rasformiran tek u srpnju 1995. na području Bosne i Hercegovine (Bosanska Gradiška – Nova Topola).11

3. Arhivski fond „Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija (RSK) 1992. – 1993.”Do službenoga ustroja 18. korpusa SVK-a u siječnju 1993. na području zapadne Slavonije djelovao je

Zonski štab TO Zapadna Slavonija. Arhivsko gradivo koje sadržava dokumentaciju Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija izdvojeno je u zaseban arhivski fond (fond br. 26) u HMDCDR-u. Prilikom pregleda

5 Barić, 275-277.6 HR-HMDCDR, Zonski štab TO Zapadna Slavonija, DT 1112-1, „Odluka Glavnog štaba TO RSK” od 16. oktobra 1992.7 Nova organizacija Srpske vojske Krajine odvaja miliciju od vojske, tako da su brigade Posebne jedinice milicije ukinute, a

bataljuni tih brigada prevedeni su u sastav vojnih brigada. 8 HR-HMDCDR, Zonski štab TO Zapadna Slavonija, str. pov. br. 148-1, „Prijedlog Zonskog štaba TO Zapadna Slavonija o

formiranju korpusa Vojske RSK od 9. oktobra 1992.”.9 Počeci suvremene hrvatske države (kronologija procesa osamostaljenja Republike Hrvatske: od Memoranduma SANU 1986. do

proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991.) Nazor, A. (ur). Zagreb : HMDC DR, 2007. Str. 126–133.10 HR-HMDCDR, 44, kut. 1, DT 01/2-4, 15. 3. 1993.11 Novaković, K. Srpska Krajina, usponi, padovi, uzdizanja. Beograd : Srpsko kulturno društvo „Zora”, 2009. Str. 327.


gradiva nije bio pronađen nijedan spis s pomoću kojega bi se mogao utvrditi spisovodstveni sustav stva-ratelja, odnosno klasifi kacijske oznake. Fond je podijeljen na dva podfonda: Štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija i Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija. Fond broji 26 tehničkih jedi-nica.

Podfond Štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija podijeljen je na sljedeće serije:1. Komanda Štaba Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija2. Štab Teritorijalne obrane Okučani3. Štab Teritorijalne obrane Pakrac4. Štab teritorijalne obrane Grubišno Polje5. Štab Teritorijalne obrane Slavonska Požega6. Štab Teritorijalne obrane Podravska Slatina7. Štab Teritorijalne obrane Novska8. Štab Teritorijalne obrane DaruvarPodfond Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadna SlavonijaIz dokumenata proizlazi da postoji Zonski štab i njegove prištapske jedinice, ali razlikujmo unutarnji

ustroj Zonskoga štaba i njemu pridodane artiljerijske sastave (prištapske jedinice):1. 61. had (Pakrac)2. 83. mpoad (Okučani)3. 45. lar(v) pvo (Okučani). Unutarnji ustroj činili su: 1. Komanda ZnŠTO: komadant, načelnik štaba, pomoćnik načelnika štaba za NŠ za ONP, načelnik

artiljerije, načelnik veze; šifrer, pomoćnik NŠ-a za popunu i PP. 2. Obveštajno-bezbedonosni organ: načelnik OB-a, pomoćnik za obaveštajne poslove, referent/dak-

tilograf. 3. Organ za pozadinu: pomoćnik komandanta za pozadinu, referent tehničke službe, referent inten-

dantske službe i rukovalac.12

Ovaj je podfond još uvijek u fazi arhivističke obrade te će se formirati nove serije, a postojeće će se nadopuniti i detaljnije strukturirati.

4. Arhivski fond „18. korpus Srpske vojske Krajine” Arhivski fond (br. 44) „18. korpus Srpske vojske Krajine” sadržava dokumentaciju o ustroju i djelo-

vanju 18. korpusa i njemu podređenih jedinica na okupiranome hrvatskom području od siječnja 1993. do lipnja 1995. godine.

12 HR-HMDCDR, Sumarni inventar arhivskog fonda Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadne Slavonije (RSK) 1992. – 1993. (izradio Domagoj Štefančić).


U trenutku preuzimanja arhivski nesređena gradiva koje se odnosilo na područje zapadne Slavonije, nakon izdvajanja tehničkih jedinica u kojima se nalazilo gradivo 18. korpusa SVK-a, Sekretarijata unu-trašnjih poslova Okučani, civilnih organa vlasti, Uprave Ministarstva obrane Zapadna Slavonija i vojnih jedinica Srpske vojske Krajine na prostoru zapadne Slavonije, te gradiva čiji je stvaratelj bio Zonski štab TO Zapadna Slavonija, izdvojeno je gradivo 18. korpusa SVK-a.

Prema zapovijedi Glavnoga štaba TO RSK od 27. studenoga 1992. za preustroj TO-a i PJM-a u Srpsku vojsku RSK-a, unutar 18. korpusa iz Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija preustrojeni su i preimeno-vani 51. odred TO u 51. pješadijsku brigadu (51. pbr), 54. brigada TO u 54. pješadijsku brigadu (54. pbr), 98. odred TO u 98. pješadijsku brigadu (98. pbr), 59. odred TO u 59. odred, 63. odred TO u 63. odred, 91. pozadinska baza TO u 91. pozadinsku bazu, ustrojen je Bataljun za intervencije, 85. brigada PJM Okučani rasformirana je, a njezino ljudstvo i materijalno-tehnička sredstva ušli su u sastav komandi i jedinica 18. korpusa, jednako kao i općinski štabovi TO Okučani, Pakrac, Daruvar i Podravska Slatina, koji su dotad djelovali na okupiranome području zapadne Slavonije.13

Ustroj 18. korpusa SVK-a utvrđen je detaljnim uvidom i analizom pojedinih dokumenata, među kojima je bio „Spisak komandi i jedinica 18. korpusa”,14 čime je bilo olakšano snalaženje među ostalim spisima. Međutim, fond se nije mogao srediti isključivo prema podatcima iz toga popisa jer oni nisu u potpunosti odgovarali zatečenomu stanju. Neke su ustrojbene jedinice, naime, postojale u sistematizaciji, ali gradivo koje bi se moglo s njima povezati nije pronađeno ili je pronađeno u vrlo malu broju. Prema „Spisku komandi i jedinica 18. korpusa” korpus je bio ustrojen na sljedeći način:

1. Komanda korpusa s pripadajućim jedinicama:a) Komanda stana b) Vod vojne policije c) Četa veze d) Izviđačka četa e) Laki artiljerijsko-raketni vod PVO f) Vod ABHO g) Komanda dopunskoga bataljona

2. 51. pješadijska brigada s pripadajućim jedinicama:a) Komanda brigade b) Komanda stana c) Vod veze d) Izviđačko-diverzantski vod

1. pješadijski bataljun2. pješadijski bataljun

13 HR-HMDCDR, 2., kut. 5010, 27. 11. 1992.14 HR-HMDCDR, 44, kut. 1., „Spisak komandi i jedinca 18. korpusa”.


3. pješadijski bataljun4. pješadijski bataljun

e) Minobacačka četa 120 mmf) Mešovita protuartiljerijska baterija 76 mm M-42g) Laki artiljerijsko-raketni vod PVOh) Pionirski vodi) Pozadinska četa

3. 54. pješadijska brigada s pripadajućim jedinicama:a) Komanda brigadeb) Komanda stanac) Vod vezed) Izviđačko-diverzantski vod

1. pješadijski bataljun2. pješadijski bataljun3. pješadijski bataljun4. pješadijski bataljun

e) Mešovita protuartiljerijska baterijaf) Laki artiljerijsko-raketni vod PVOg) Tenkovska četa T-55h) Minobacačka četa 120 mmi) Pionirski vodj) Pozadinska četa

4. 98. pješadijska brigada s pripadajućim jedinicama:a) Komanda brigadeb) Komanda stanac) Vod vezed) Izviđačko-diverzantski vod

1. pješadijski bataljun2. pješadijski bataljun3. pješadijski bataljun4. pješadijski bataljun

e) Minobacačka četa 120 mmf) Protivoklopni vodg) Laki artiljerijsko-raketni vod PVOh) Pionirski vodi) Pozadinska četa


5. 59. odred s pripadajućim jedinicama: a) Komanda odredab) Komanda stanac) Vod veze

1. pješadijska četa2. pješadijska četa3. pješadijska četa

d) Minobacačka četa 120 mme) Vod minobacača 82 mmf) Protivoklopni vodg) Pozadinski vod

6. 63. odred s pripadajućim jedinicama:a) Komanda odredab) Komanda stanac) Vod vezed) Izviđački vode) Vod vojne policije

1. pešadijska četa2. pešadijska četa3. pešadijska četa

f) Minobacačka četa 120 mmg) Vod minibacača 82 mmh) Protivoklopni vodi) Pozadinski vod

7. Bataljun za intervencije s pripadajućim jedinicama:a) Komanda bataljunab) Odelenje veze

1. izviđačko-diverzantska četa2. izviđačko-diverzantska četa

c) Četa za protivteroristička dejstvad) Pozadinski vod

8. 91. pozadinska baza s pripadajućim jedinicama:a) Komanda bazeb) Pozadinska četa


9. 61. haubički artiljerijski divizion 105 mm s pripadajućim jedinicama:a) Komanda divizionab) Komandno-izviđačka baterijac) Odeljenje S- 2M

1. HAB 105 mm2. HAB 105 mm

d) Pozadinski vod10. 83. mešoviti PO artiljerijski divizion s pripadajućim jedinicama:

a) Komanda divizionab) Komandni vodc) Odeljenje S-2Md) Topovska protuartiljerijska baterija 76 mme) Raketna protuartiljerijska baterija 9K11

11. 45. laka artiljerijska baterija PVO 20/3 mm.Međutim, u gradivu 18. korpusa pronađen je naknadno i „Pregled jedinica i vojnih pošta 18.

korpusa”15, koji je sadržavao djelomično drugačiju sistematizaciju i ustroj 18. korpusa SVK-a od onoga u navedenome „Spisku komandi i jedinica 18. korpusa”. Zato su u praksi i prilikom sređivanja fonda 18. korpusa SVK-a pronađeni dokumenti uglavnom označavani brojevima vojnih pošta i prema sistematiza-ciji u „Pregledu jedinica i vojnih pošta 18. korpusa”. Također su u istome Pregledu pronađeni i doku-menti s oznakama većine navedenih stvaratelja tako da je taj dokument bio korisniji za snalaženje u gradivu, odnosno za sređivanje i strukturiranje arhivskoga fonda.

U njemu su navedene sljedeće ustrojbene jedinice 18. korpusa SVK-a:1. Komanda 18. korpusa (7100) – VP16 9162 Okučani i prištapske jedinice:

a) Komanda stana (7100/2) VP 9162/2b) Četa vojne policije (7100/3) VP 9162/3c) Četa veze (7100/4) – VP 9162/4d) Izviđačka četa (7100/4) – VP 9162/5e) LarvPVO (7100/6)f) Vod ABBO (7100/7)g) Komanda dopunskog bataljuna 7100/8h) Odelenje S-M –VP 9162/6i) Odelenje za izviđanje situacije u vazduhu – VP 9162/7

15 HR-HMDCDR, 44., kut. 1., „Pregled jedinica i vojnih pošta 18. korpusa”.16 Vojna pošta.


2. 51. pbr (7101) – VP 9164 Pakrac3. 54. pbr (7102) – VP 9165 Okučani4. 98. pbr (7103) – VP 9167 Jasenovac5. 18. map (7108) – VP 9174 Stara Gradiška (Rajići)6. 59. odred (7104) – VP 9168 Daruvar (Brusnik)7. 63. odred (7105) – VP 9169 Podravska Slatina (Šumetlica)8. Bataljun za intervencije (9171) – VP 9171 Okučani (Okučani – Ivanovac)9. 91. pob (7107) – 9172 Okučani (Okučani – Stari Grad)10. Tenkovska četa (7102/39) – VP9165/TČ, Stara Gradiška11. TČ – RJ 7100/11 – VP 9162/11 Jasenovac.Usporedbom popisa može se uočiti da u „Spisku komandi i jedinica 18. korpusa”, primjerice, kao

samostalna jedinica nedostaje 18. map, čije je gradivo pronađeno i razvrstano u dvije tehničke jedinice, dok se gradivo 63. odreda svodi na svega nekoliko spisa, a gradivo 83. mješovitoga protuartiljerijskog diviziona dosad nije identifi cirano. Tenkovska četa TČ-1 također nije navedena u „Spisku komandi i jedinica 18. korpusa”, dok je u „Pregledu jedinica i vojnih pošta 18. korpusa” navedena i pronađeni su njezini dokumenti.

Arhivski fond „18. korpus Srpske vojske Krajine” podijeljen je u 9 serija formiranih od gradiva koje je dosad pronađeno i identifi cirano:

1. Komanda 18. korpusa Srpske vojske Krajine2. 91. pozadinska baza3. 51. pješačka brigada4. 54. pješačka brigada5. 98. pješačka brigada6. 59. odred7. 18. map8. TG- 1 Jasenovac9. Bataljun za intervencije.Po opsegu, najbrojnije je gradivo Komande 18. korpusa, koje sadržava 28 tehničkih jedinica, te gra-

divo 54. pješačke brigade koje sadržava 22 tehničke jedinice, i gradivo 98. pješačke brigade od ukupno 21 tehničke jedinice.17

17 HR-HMDCDR, 21., „98. pješačka brigada 18. korpusa SVK”, i HR-HMDCDR, 22., „54. pješačka brigada 18. korpusa SVK”.


5. Problemi sređivanja gradiva nastala djelovanjem paravojnih institucija u ratnim uvjetima na primjeru 18. korpusa SVK-aDa bi se gradivo arhivski sredilo, nužno je poznavati stvaratelja gradiva i njegov način vođenja spisa.

Kada je riječ o gradivu paravojnih institucija RSK-a, teško je do kraja opisati metodologiju sređivanja toga gradiva, upravo zbog nemogućnosti utvrđivanja stvaratelja svih spisa i necjelovitosti toga gradiva općenito. Pri sređivanju gradiva, općenito, arhivisti HMDCDR-a poštivali su suvremenu arhivsku praksu, vodeći se dvama temeljnim načelima arhivistike: načelom provenijencije i načelom prvobitnoga reda.18 Stoga je najprije trebalo ustanoviti kojemu stvaratelju pojedini spisi pripadaju jer su u velikome broju nedostajali prijemni pečati. Kako bi se mogli odrediti stvaratelji gradiva pa onda sukladno tomu arhivski fondovi i unutar fondova serije i podserije, bilo je potrebno sustavno i detaljno proučiti i iščitati sve spise. S druge strane, da bi se zadovoljilo načelo prvobitnoga reda, trebalo je detaljnim uvidom u spise, uz pomoć historiografske literature, utvrditi ustroj stvaratelja, odnosno rekonstruirati njegovo spisovod-stvo.

Gradivo koje se odnosilo na okupirano područje zapadne Slavonije i djelovanje 18. korpusa SVK-a bilo je, kao što je prethodno navedeno, potpuno nesređeno. Iako je postojao spomenuti „Spisak komande i jedinica 18. korpusa”, kao i „Pregled jedinica i vojnih pošta 18. korpusa”, prema kojemu se nastojalo rekonstruirati ustroj vojnih stvaratelja, detaljnim uvidom u gradivo utvrđeno je da manji dio dokumen-tacije nedostaje. To se ponajprije odnosilo na spise pojedinih odjela Komande 18. korpusa, ali i neke važne dokumente poput zapovijedi i odluka Komande 18. korpusa, za koje se na temelju raznih drugih dokumenata, poput izvješća i zapovijedi pojedinim podređenim brigadama unutar 18. korpusa, ali i zapovijedi Glavnoga štaba Srpske vojske Krajine (arhivski fond br. 6 u HMDCDR-u) u Komandi 18. korpusa moglo zaključiti da su postojali.19

Problem pri sređivanju arhivskoga fonda 18. korpusa SVK-a bio je i nepoklapanje podataka navede-nih u „Spisku komandi i jedinica 18. korpusa” i u „Pregledu jedinica i vojnih pošta 18. korpusa” sa zate-čenim stanjem gradiva. Stoga se pri izradi strukture fonda morao pronaći kompromis između poštivanja načela prvobitnoga reda i preglednosti fonda.

Općenito, kad se govori o cjelovitosti i očuvanosti gradiva RSK-a, odnosno njegovoj necjelovitosti i uzrocima toga, važno je napomenuti, uz prethodno navedeno, da je s obzirom na specifi čnost uvjeta nastanka gradiva RSK-a, kao i na političke i vojne okolnosti u razdoblju postojanja srpske paradržave na okupiranome hrvatskom teritoriju, moguće da je dio gradiva RSK-a povučen tijekom povlačenja u svibnju 1995. od strane stvaratelja, ali i da je izgubljen ili zametnut prilikom zapljene, jer je, primjerice, gradivo 18. korpusa RSK-a zaplijenjeno u uvjetima tijekom i nakon vojne operacije Bljesak. Samim time,

18 Kolanović, J. Arhivistika i povijest upravnih institucija,. Arhivski vjesnik (Zagreb), 34–35(1991 – 1992.), str. 9 – 20.19 Barunčić Pletikosić, J, Križe, Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. U: Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji

1990. – 1995., nositelji, institucije, posljedice. Zagreb - Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2012. Str. 163–182.


moguće je da je dio gradiva tom prilikom izgubljen, zametnut i oštećen, što je s druge strane arhivistima otežavalo postupak sređivanja fondova, a tako i arhivskoga fonda 18. korpusa RSK-a i njegova struktu-riranja.

6. ZaključakIz nekoliko navedenih primjera sređivanja arhivskoga fonda „18. korpus Srpske vojske Krajine” može

se zaključiti da su glavni problemi pri postupku sređivanja fonda bili izostanak evidencije stvaratelja fonda o spisima, odnosno urudžbenih zapisnika, rinfuzno stanje spisa, tj. nesređenost gradiva, nedo-sljednost i nemar u upravnome poslovanju stvaratelja (izostavljanje klasifi kacijskih oznaka, prijamnih i urudžbenih pečata, proizvoljno mijenjanje klasifi kacijskih oznaka i sl.) i necjelovitost, odnosno frag-mentarna sačuvanost spisa. Ti problemi prevladani su detaljnim i sustavnim proučavanjem cjelokupne dokumentacije, suradnjom među arhivistima u HMDCDR-u koji su radili na sređivanju gradiva raz-ličitih fondova vojne provenijencije RSK-a i korištenjem historiografskom literaturom, kao što je pri-kazano na primjeru sređivanja arhivskoga fonda „18. korpusa Srpske vojske Krajine”. Također, na kraju još jednom treba naglasiti da proces sređivanja gradiva nastala djelovanjem paravojnih i paradržav-nih institucija srpskih pobunjenika na privremeno okupiranome području Republike Hrvatske u HMDCDR-u i dalje traje jer gradivo koje je bilo deponirano kod različitih ustanova ili privatnih imatelja i dalje pristiže u HMDCDR. Usto, arhivski fondovi koji su već strukturirani i sređeni konstantno se nadopunjavaju.

Izvori i literatura

Izvori:

1. HR-HMDCDR, 2., Paradržavne i paravojne postrojbe na okupiranom teritoriju RH2. HR-HMDCDR, 6., Glavni štab Srpske vojske Krajine 3. HR-HMDCDR, 21., 98. pješačka brigada 18. korpusa SVK-a4. HR-HMDCDR, 22., 54. pješačka brigada 18. korpusa SVK-a5. HR-HMDCDR, 26., Zonski štab TO Zapadna Slavonija6. HR-HMDCDR, 44., 18. korpus Srpske vojske Krajine

Literatura:

1. Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005. Str. 93–99.

2. Barunčić Pletikosić, J., Križe, Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. U: Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. – 1995., nositelji, institucije, posljedice. Zagreb – Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2012.


3. Kolanović, J. Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik (Zagreb). 34–35(1991 – 1992), str 9 – 20.

4. Novaković, K. Srpska Krajina, usponi, padovi, uzdizanja. Knin – Beograd : Srpsko kulturno dru-štvo „Zora”, 2009.

5. Počeci suvremene hrvatske države (kronologija procesa osamostaljenja Republike Hrvatske: od Memoranduma SANU 1986. do proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991.) Nazor, A. (ur.). Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.

Summary

Preserved Condition/Completeness of the Archives on the Example

of the S erbian Krajina Army 18th Corps

Th e Serbian Krajina Army 18th Corps was offi cially founded in January 1993. Th e Corps was active on the occupied territory of the western Slavonia until the beginning of May 1995 and the Operation Flash when it was defeated by the Croatian armed forces and hence ceased to exist. Aft er the Operation Flash the 18th Corps documentation was seized by the Croatian armed forces and today it is kept in the Croatian Memorial Documentation Center of the Homeland War. Th e documentation is quite extensive but aft er reviewing the records the archivists had concluded that the part of the documentation is missing. Th is paper shows the extent to which the incompleteness of the documentation presented a problem for the archivists of the Croatian Memorial Documentation Center of the Homeland War and the methods that were used in the reconstruction of the creator’s i.e. the Serbian Krajina Army 18th Corps’ archives.

Keywords: Th e Serbian Krajina Army 18th Corps, western Slavonia, preserved conditions of the archives, completeness of the archives

Natko Martinić JerčićHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata

Vojne karte zapadne Slavonije u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra

Domovinskoga rata

Pregledni znanstveni rad UDK 912.43:355(497.541)“1991/1995“ 355.45(497.541)“1991/1995(084.3)

U radu su prezentirane karte pohranjene u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domo-vinskoga rata koje prikazuju područje zapadne Slavonije za Domovinskoga rata, a nastale su u to vrijeme ili neposredno poslije rata. Stvaratelji su većine karata razna zapovjedništva pobunjenih Srba na okupira-nome području zapadne Slavonije. U manjemu obimu, s obzirom na to da ih je manje pohranjeno u Centru, obrađene su karte hrvatskih snaga koje su djelovale u zapadnoj Slavoniji za Domovinskoga rata. Za svaku kartu tabelarno su prikazane osnovne tehničke karakteristike te sadržaj.

Ključne riječi: topografske karte, Domovinski rat, zapadna Slavonija, Hrvatska vojska, Srpska vojska Krajine, operacija Orkan-91, operacija Otkos-10, operacija Papuk-91, 18. korpus SVK

UvodHrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (dalje HMDCDR) specijalizirani

je arhiv za prikupljanje i čuvanje gradiva povezana s Domovinskim ratom. Većina arhivskoga gradiva pohranjena u HMDCDR-u srpske je provenijencije, a nastalo je na okupiranome području Republike Hrvatske u razdoblju od 1990. do 1995. godine. Gotovo cjelokupna ta dokumentacija zaplijenjena je u oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga Bljesak (svibanj 1995.) i Oluja (kolovoz 1995.). Stvaratelji toga gradiva bile su razne nelegalne civilne institucije i vojne postrojbe pobunjenih hrvatskih Srba. Vri-jedan su dio toga gradiva i vojne karte nastale u raznim zapovjedništvima Srpske vojske Krajine (dalje SVK), te zapovjedništvima Teritorijalne obrane (dalje TO) pobunjenih hrvatskih Srba, iz koje je nastala Srpska vojska Krajine. U ovome radu uglavnom će biti obrađeni karte nastale u 18. korpusa SVK-a, s obzirom na to da je taj korpus djelovao na okupiranome području zapadne Slavonije, te karte prethod-nika toga korpusa Zonskoga štaba Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija (5. operativna zona).1 Uz građu srpske provenijencije, manji dio gradiva pohranjen u HMDCDR-u nastao je na neokupiranome

1 O ustroju i djelovanju 18. korpusa SVK-a opširnije vidi u: Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. U: Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990.-1995. : Nositelji, institucije posljedice. Mišku-

N. Martinić Jerčić, Vojne karte zapadne Slavonije u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra...172

području Hrvatske, a stvaratelji su mu razne civilne institucije, te policijske i vojne strukture Republike Hrvatske, odnosno zapovjednici tih snaga. Većina tih vojnih karata nastala je za Domovinskoga rata, no ima i karata koje su nacrtane neposredno nakon rata. Najviše karata hrvatske provenijencije koje HMDCDR čuva pohranjeno je u Zbirci zemljovida (HR-HMDCDR-09), dok je manji dio pohranjen u Digitalnoj zbirci dokumenata (HR-HMDCDR-18). U radu će biti obrađene samo karte koji se odnose na područje zapadne Slavonije kao cjeline ili nekoga njezina dijela, dok će karte koje daju širi pregled pod-ručja Hrvatske, a na kojima je i područje zapadne Slavonije biti ostavljene za neka buduća istraživanja.

O karti kao povijesnome izvoruKroz povijest karte su bile zahvalan materijal za razna multidisciplinarna istraživanja, osobito histo-

riografska. Isto vrijedi i za istraživanje Domovinskoga rata jer su karte vrijedan izvor iz kojega se mogu iščitati važni podatci koji se ne mogu naći u ostalome arhivskom gradivu, bio to dokument, videozapis ili nešto treće. Prema kartografskoj klasifi kaciji karte koje će biti obrađene u ovome radu pripadaju pod društveno-geografske tematske karte, odnosno preciznije pod vojne ili ratne karte „koje prikazuju neku vojnu operaciju bilo da je riječ o taktičkoj vojnoj vježbi ili stvarnoj ratnoj operaciji”. Dio obrađenih karata može se svrstati i u karte razgraničenja. Usto, neke vojne karte koje će biti obrađene u ovome radu spa-daju pod tehničke karte, odnosno podskupinu vojno tehničke, karte koje se dijele na topničke, inženje-rijske, tenkovske ili tomu slične. Prema veličini većinom su to topografske karte u mjerilima od 1: 25 000 do 1 : 100 000.2

Karte zapadne Slavonije srpske provenijencije u Zbirci zemljovida HMDCDR-aU Zbirci zemljovida HMDCDR-a nalazi se pedeset karata koje prikazuju područje zapadne Slavonije

ili nekoga njezina dijela za Domovinskoga rata. Od navedena broja karata stvaratelji su četrdeset i sedam karata srpske postrojbe na okupiranome dijelu Hrvatske, dok su tri karte hrvatske provenijencije. Stva-ratelj najveća dijela karata srpske provenijencije, njih četrdeset i četiri, je, kako je već spomenuto, 18. korpus Srpske vojske Krajine, odnosno njegov prethodnik Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija, te druge manje postrojbe podređene zapadnoslavonskomu korpusu, odnosno njegovu pret-hodniku, Zonskomu štabu. Zonski štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija djelovao je od veljače 1992. godine do 31. siječnja 1993. godine kada je službeno proglašen 18. korpus Srpske vojske Krajine. Zapadnoslavonski korpus prestao je postojati nakon što su hrvatske snage u vojno-redarstvenoj operaciji

Bljesak početkom svibnja 1995. godine u potpunosti oslobodile zapadnu Slavoniju.3 Trima kartama je stvaratelj milicija zapadnoslavonskih pobunjenih Srba.

lin I., Barać M. (ur.). Slavonski Brod – Zagreb : Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Hrvatski memorijalno- dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2012. Str. 163–181.

2 Slukan Altić M., Povijesna kartografi ja. Samobor : Meridijani, 2003. Str. 16–19.3 Marijan D. Slom Titove armije : JNA i raspad Jugoslavije 1987.–1992. Zagreb : Golden marketing-Tehnička knjiga – Hrvatski

institut za povijest, 2008. Str. 393–394.; Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske

N. Martinić Jerčić, Vojne karte zapadne Slavonije u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra... 173

Najveći broj karata srpske provenijencije nije datiran, čak četrdeset i tri, no prema podatcima na njima vremenski se može odrediti u koje su vrijeme nastale. Od datiranih karata najveći broj ih je nastao 1994. godine, no ni ta godine ne odskače puno u odnosu na druge godine osim 1991. godine. Za tu godinu može se zaključiti da je u njoj nastala samo jedna karta. Razlog je tomu vjerojatno to što su pobu-njeni Srbi 1991. godine bili pod zapovjedništvom Jugoslavenske narodne armije, koja je bila glavni planer za vojna djelovanja u napadu na Hrvatsku. Tek kada se u prvoj polovici 1992. godine Jugoslavenska narodna armija povukla s toga područja, pobunjeni Srbi počeli su izrađivati razne planove u svojim novoosnovanim vojnim strukturama (Zonski štab TO Zapadna Slavonija pa 18. korpus SVK-a).4 Na kartama zapadnoslavonskih pobunjenih Srba uglavnom su ucrtani razni planovi za napadna ili obram-bena djelovanja u slučaju napada hrvatskih snaga na okupirano područje zapadne Slavonije. Znatan broj karata prikazuje planirana djelovanja artiljerijskih postrojbi Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija, odnosno 18. korpusa Srpske vojske Krajine. Nemali broj karata odnosi se i na razne mobilizacijske pla-nove vojske pobunjenih zapadnoslavonskih Srba. Sve te karte omogućuju istraživačima da dosta pre-ciz no rekonstruiraju položaje i raspored srpskih snaga na okupiranome području zapadne Slavonije u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Za detaljniji opis obrađenih karata u daljnjemu dijelu rada tabelarno će se prikazati tehničke karakteristike karata, kao i njihov sadržaj.

Tabelarni prikaz karata zapadne Slavonije srpske provenijencije u Zbirci zemljovida HMDCDR-a:

Inv. br.

Br. kut.

Kodni naziv Naziv karte Vrijeme Mjerilo Dimenzije Komentar

117 10 Ilova-92 Radna karta komandanta komande 5. operativne zone, potpisao pukovnik Jovan Čubrić.

8. 3. 1992. 1: 100 000 122 x 1695 Karta prikazuje raspored postrojbi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji i 5. korpusa JNA u BiH te crtu razgraničenje između hrvatskih i srpskih snaga.

118 10 – Mobilizacijski razvoj komandi i jedinica vojske RSK-a, zap. Slavonija .

Nedatirano, vjerojatno iz razdoblja 1993. – 1995.

1: 100 000 58 x 42 Karta prikazuje područje mobilizacijskoga razvoja postrojbi 18. korpusa Srpske vojske Krajine.

126 11 – Radna karta komandanta 5. operativne zone, u potpisu pukovnik Jovan Čubrić.

Nedatirano, vjerojatno iz 1992.

1: 100 000 119 x 169 Karta prikazuje raspored postrojbi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji i 5. korpusa JNA u BiH te crtu razgraničenje između hrvatskih i srpskih snaga.

Krajine. izdavač, godina Str. 163.4 Ovdje treba napomenuti da iako je postojala određena, više deklarativna, samostalnost kod pobunjenih hrvatskih Srba,

glavnu je riječ ipak i dalje vodio Beograd, i fi nancijski i materijalno i kadrovski i organizacijski. O tome više vidi u seriji objavljenih dokumenata pobunjenih hrvatskih Srba u izdanju Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domo-vinskoga rata. Npr. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995. – Dokumenti – Dokumenti vojne provenijencije Repu-blike Srpske Krajine (srpanj – prosinac 1992.), knjiga 5 (ur. Mate Rupić). Zagreb : HMDCDR, 2009. Dokumenti 19, 40, 89, 155, 194 i 247.

5 Dimenzije su navedene u centimetrima. Prvi broj je za visinu karte, a drugi za širinu.


Inv. br.

Br. kut.


127 11 Gvozd Plan dejstva 18. mješovitoga artiljerijskog puka u odbrani, u potpisu pukovnik Lazo Babić i major Branko Crljenica.

Nedatirano, vjerojatno iz veljače 1995.6

1: 50 000 169 x 120 Karta prikazuje plan djelovanja 18. mješovitoga artiljerijskog puka u slučaja napada hrvatskih snaga. Na karti je ucrtan i raspored zapovjedništava srpskih postrojbi, kao i nekih postrojbi 18. korpusa SVK-a. U manjemu obimu ucrtane su i neke hrvatske postrojbe. Ista karta nalazi se i u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a na DVD-u 620, pod imenom datoteke 11-spoj.

128 11 – Mobilizacijski razvoj štabova i jedinica TO Zapadna Slavonija, u potpisu general-potpukovnik Milan Torbica i pukovnik Jovan Čubrić.


1: 100 000 169 x 122 Karta prikazuje mobilizacijski razvoj postrojbi Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija. Ista karta nalazi se i u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a na DVD-u 620, pod imenom datoteke 05-spoj.

129 11 – Odluka komandanta za odbranu, u potpisu general- potpukovnik Milan Torbica i pukovnik Jovan Čubrić.


1: 100 000 114 x 120 Karta prikazuje plan obrane postrojbi Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija i milicije pobunjenih Srba. Ucrtan je i raspored hrvatskih snaga.

130 11 – Karta redovnoga i pojačanoga obezbeđenja crte razdvajanja 18. korpusa.


1: 100 000 113 x 120 Karta prikazuje raspored postrojbi 18. korpusa SVK-a s fokusom na prvu crtu bojišnice.

131 11 – Radna karta komandanta brigade milicije Okučani.


1: 50 000 113 x 120 Karta prikazuje raspored policijskih postrojbi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji te crtu razdvajanja između hrvatskih i srpskih snaga.

132 11 – Raspored snaga MUP-a RSK-a u zapadnoj Slavoniji, u potpisu inspektor Čedomir Jović


1: 50 000 113 x 120 Karta prikazuje raspored policijskih postrojbi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji te crtu razdvajanja.

133 11 – Zapadna Slavonija – Sektor Zapad


1: 50 000 113 x 120 Karta prikazuje crtu razdvajanja hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji.

134 11 – Mobilizacijski razvoj 18. korpusa, u potpisu general Mile Novaković i pukovnik Milan Čeleketić.

Nedatirano, vjerojatno nastalo u razdoblju od veljače 1993. do veljače 1994.

1: 100 000 113 x 120 Karta prikazuje granicu mobilizacijskih zborišta postrojbi 18. korpusa SVK-a, crtu razdvajanja između srpski i hrvatskih snaga te granicu UNPA zone Zapad.

135 11 – Mobilizacija gotovoga ljudstva, u potpisu kapetan I. klase Vlado Gatarić.


1: 50 000 67 x 80 Karta prikazuje mobilizacijski raspored 59. odreda Daruvar na području Brusnika.

136 11 – Raspored snaga UNPROFOR-a na teritoriju zapadne Slavonije, u potpisu viši inspektor Milanko Babić.

14. 8. 1992. 1: 50 000 113 x 120 Karta prikazuje raspored snaga UNPROFOR-a na okupiranome području zapadne Slavonije te crtu razdvajanja. Uz kartu je priložen dokument na kojemu je naznačeno koje su snage UNPROFOR-a raspoređene u zapadnoj Slavoniji s preciziranim brojem pripadnika UN-a po kontrolnim punktovima.

6 Brigović I. Osvrt na operaciju “Bljesak” u dokumentima Republike Srpske Krajine. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb). 41, 1(2009), str. 49.


Inv. br.

Br. kut.


137 11 – Kodirana karta7 Nedatirano 1: 50 000 103 x 80 Karta prikazuje područje zapadne Slavonije s brojevima za kodiranje.

138 11 – 63. odred SVK-a Nedatirano, vjerojatno iz razdoblja 1992. – 1995.

1: 25 000 68 x 48 Na karti su prikazani položaji 63. odreda Podravska Slatina na području Gornje Šumetlice i Krički Zabrdskih

139 11 – Mobilizacijski razvoj štabova i jedinica 5. operativne zone, u potpisu general-potpukovnik Milan Torbica i pukovnik Jovan Čubrić.


1: 100 000 169 x 120 Na karti su prikazani raspored štabova i postrojbi Zonskoga štaba Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija s mobilizacijskim razvojem tih postrojbi te granica UNPA zone Zapad.

140 11 - Plan mobilizacije ratnih jedinica 54. pješačke brigade, u potpisu potpukovnik Milan Romić.


1: 50 000 113 x 81 Na karti je prikazan planirani raspored postrojbi 54. pješačke brigade Okučani.

141 11 – Plan mobilizacije ratnih jedinica 54. pješačke brigade SVK, u potpisu potpukovnik Đorđe Milikšić.


1: 50 000 111 x 81 Karta prikazuje područje mobilizacijskoga razvoja 54. pješačke brigade SVK-a u području trokuta Trnakovac – Vrbovljani – Ratkovac.

142 11 – Karta redovnoga i pojačanoga obezbeđenja linije razdvajanja, u potpisu pukovnik Lazo Babić i pukovnik Slobodan Perić.

Nedatirano, nastala u razdoblju od veljače 1994. do svibnja 1995.8

1: 50 000 113 x 120 Na karti je prikazan raspored postrojbi 18. korpusa SVK-a u zapadnoj Slavoniji. Postrojbe su podijeljene na snage redovnoga osiguranja, snage pojačanoga osiguranja te snage osiguranja u civilu. Na karti su zalijepljene i dvije tabele na kojima je prikazana brojnost ljudstva po postrojbama. Usto, prikazan je i raspored minskih polja uz crtu razdvajanja.

144 11 – Bez naslova Nedatirano, nastala nakon početka ratnih djelovanja 1991. godine

1: 100 000 125 x 87 Na karti su označena naselja u zapadnoj Slavoniji prema etničkome kriteriju. U legendi je navedeno da je na karti označena i crta razdvajanja, no ta je crta dosta kratka i netočna. Označena je i linija granice Republike Srpske Krajine. Zanimljivo je da ta crta prema sjeveru ide skroz do Republike Mađarske.

145 11 – Odluka komandanta 4. bataljuna 51. pješačke brigade SVK, na karti navedeno ime komandanta brigade potpukovnika Steve Harambašića i komandanta 4. bataljuna kapetana Ilije Bodegrajca.

Nedatirano, nastala u razdoblju od veljače 1994. do svibnja 1995.

1: 50 000 68 x 48 Na karti nije ništa ucrtano.

7 Kodirana karta je u vojnoj terminologiji karta, uglavnom topografska, na kojoj su ucrtani brojevi kojima se koriste vojnici iste postrojbe ili veće združene snage te njihova zapovjedništva za određivanje položaja. Takve karte služe kako bi vojnici bez saznanja neprijatelja mogli odrediti svoj položaj nadređenim zapovjedništvima u cilju bolja koordiniranja akcijom, za komunikaciju s postrojbom s kojom zajednički djeluje u nekoj borbenoj akciji te za javljanje artiljerijskim snagama po kojemu području trebaju djelovati za podršku postrojbama na terenu.

8 U to je vrijeme pukovnik Lazo Babić bio zapovjednikom 18. korpusa SVK-a. O tome vidi u: Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. ostali podatci. Str. 166.


Inv. br.

Br. kut.


181 14 – Plan mobilizacije 4. pješačkoga bataljuna, zapadna Slavonija


1: 50 000 113 x 120 Karta prikazuje područje mobilizacijskoga razvoja 4. pješačkoga bataljuna 98. pješačke brigade SVK-a na području Gornjeg Rajića.

185 15 Drava Kodirana karta Nedatirano, vjerojatno iz razdoblja 1992. – 1995.

1: 100 000 59 x 82 Na karti je brojevima označeno područje u trokutu Kutina – Lipik – Stara Gradiška.

200 16 – Plan mobilizacije ratne jedinice [VP] 7107, u potpisu major Tošić Zoran.


1 : 50 000 113 x 79 Na karti je prikazan mobilizacijski razvoj pripadnika 91. pozadinske baze 18. korpusa SVK-a na području Stare Gradiške. Na karti je nalijepljena tabela s brojnim stanjem pripadnika 91. pozadinske baze.

202 16 Drina Odluka komandanta 3. pješačkoga bataljuna [54. pješake brigade] za odbrambeno-napadna dejstva, u potpisu potpukovnik Đorđe Milikšić i poručnik Petar Babić.

Nedatirano, karta je iz siječnja 1994. godine.9

1: 50 000 113 x 81 Na karti su ucrtani položaji 3. bataljuna 54. pješačke brigade na širemu podruju Donjih Bogićevaca te hrvatske postrojbe nasuprot 3. bataljunu. Na karti je nalijepljena i Tablica signala.

203 16 – Odluka komandanta 98. pješake brigade za odbranu, u potpisu pukovnik Jovan Čubrić i major Milanko Babić.

Nedatirano, nastao vjerojatno između studenoga 1992. i veljače 1993.10

1: 50 000 113 x 81 Na karti su ucrtani raspored postrojbi 98. pješačke brigade SVK-a i crta razgraničenja.

204 16 – Raspored snaga UNPROFOR-a.

Nedatirano, vjerojatno 1992.

1: 25 000 122 x 87 Na karti je prikazan raspored postrojbi UN-a u zapadnoj Slavoniji (jordanski, čehoslovački (!), argentinski i nepalski bataljun). Ovo je vjerojatno bila neka radna verzija karte koju je napravila srpska vojska s obzirom na to da češkoslovački bataljun nikad nije došao u zapadnu Slavoniju. Ako je i bio planiran, to se nije ostvarilo, no nedostaje kanadski bataljun, koji je bio prisutan u zapadnoj Slavoniji.11

205 16 Drina Odluka komandanta 4. pješačkoga bataljuna [54. pješake brigade] za odbrambeno-napadna dejstva, u potpisu potpukovnik Đorđe Milikšić i poručnik Velimir Ožegović.

Nedatirano, karta je vjerojatno iz siječnja 1994. godine.12

1: 50 000 113 x 81 Na karti su prikazani raspored postrojbi 4. pješačkoga bataljuna 54. pješačke brigade na području Gornje Trnave i Dragalića, crta razgraničenja na tome dijelu bojišnice te hrvatske postrojbe nasuprot tim srpskim snagama.

9 Vidi prilog uz kartu u HR-HMDCDR-09, kut. 16, Inv. br. 207. Komanda 1./1. lpbr „G”, 4. 1. 1994., Narodna odbrana, Državna tajna „R” „Drina”. Zapovest za odbrambeno-napadna dejstva. Pečat: Komanda 54. pešadijske brigade.

10 U tome je vremenskom razdoblju Jovan Čubrić bio zapovjednikom 18. korpusa SVK-a, pod kojim je tada bila 98. pješačka brigada (prije formiranja korpusa to je bio 98. odred TO-a). O tome vidi u: Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. podatci Str. 166.

11 Od postrojbi iz Češke i Slovačke (koje su se osamostalile 1. siječnja 1993.) u kontingentu UNPROFOR-a u Sektoru Zapad bili su prisutni jedino inženjerci iz Slovačke u drugoj polovici 1993. godine i prvoj polovici 1994. godine. O snagama Ujedi-njenih naroda u zapadnoj Slavoniji opširnije vidi u: Miškulin I. Imas puska, imas pistol? Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Str. 91–131.



Inv. br.

Br. kut.


206 16 – Plan pozadinskoga obezbeđenja komande [18.] korpusa i prištapskih jedinica, u potpisu major Ratko Sladojević.


1: 50 000 113 x 120 Na karti su ucrtani položaji skladišta, tajnih skladišta i sanitetskih stanica 18. korpusa te benzinske crpke na okupiranome području zapadne Slavonije. Označena su i zapovjedna mjesta 18. korpusa i njemu podređenih brigada te zapovjedno mjesto 91. pozadinske baze. Usto, nacrtana je i linija razgraničenja.

207 16 Drina Odluka komandanta 1./1. lpbr „G” za odbrambeno-napadna dejstva, u potpisu potpukovnik Đorđe Milikšić i kapetan I. klase Slavko Davidović.

4. 1. 1994. 1: 50 000 113 x 81 Na karti su prikazani raspored postrojbi 1. bataljuna 1. lake pješačke brigade na širemu području Gređana i Nove Varoši te crta razgraničenja na tome dijelu i hrvatske postrojbe nasuprot srpskim snagama. Uz kartu je priložena zapovijed za obrambeno napadna djelovanja 1./1. lpbr.

208 16 Drina Plan dejstva haubičke artiljerijske baterije 105 mm M-56 u obrani, u potpisu Lazo Babić.

20. 12. 1993. 1: 50 000 113 x 81 Na karti je prikazan raspored haubica 105 mm 18. korpusa na području Bodegraja, Gornjih Bogićevaca i Donjih Bogićevaca s planom djelovanja po širemu području Nove Gradište. Ucrtane su i crta razgraničenja za to područje te hrvatske postrojbe na tome dijelu razgraničenja. Uz kartu je priložena zapovijed za obranu zapovjednika Brigadne artiljerijske grupe – 54.

209 16 – Plan dejstva artiljerije 18. korpusa SVK-a, potpisu pukovnik Milan Čeleketić i načelnik artiljerije pukovnik Lazo Babić.

Nedatirano, karta je vjerojatno nastala u razdoblju od veljače 1993. do veljače 1994. godine.

1: 50 000 170 x 120 Na karti su detaljno ucrtani raspored artiljerijskih snaga 18. korpusa SVK-a, crta razgraničenja, raspored hrvatskih snaga te planirana mjesta udara artiljerijskih postrojbi 18. korpusa SVK-a.

210 16 – Plan inžinjerijskoga obezbeđenja odbrane 18. korpusa, u potpisu pukovnik Milan Čeleketić i načelnik inžinjerije 18. korpusa Milenko Zailac.

Nedatirano, karta je vjerojatno nastala u razdoblju od veljače 1993. do veljače 1994. godine.

1: 50 000 113 x 120 Na karti su detaljno ucrtana mjesta na kojima trebaju djelovati inženjerijske postrojbe 18. korpusa u slučaju napada hrvatskih snaga. Na karti je zalijepljeno više tabela i dokumenata koji preciziraju zadatke inženjerijskih postrojbi 18. korpusa SVK-a.

211 16 – Odluka komandanta 18. korpusa za aktivna odbrambena dejstva, u potpisu general-major Mile Novaković i pukovnik Milan Čeleketić.

Nedatirano, karta je vjerojatno nastala u razdoblju od veljače 1993. do veljače 1994.

1: 100 000 114 x 121 Na karti su detaljno ucrtani raspored postrojbi 18. korpusa SVK-a, crta razgraničenja te raspored postrojbi hrvatskih snaga. Uz kartu je zalijepljen „Tekstualno-tabelarni deo odluke” s uputama za postrojbe 18. korpusa u slučaju napada hrvatskih snaga.

212 16 – Nema naslov Nedatirano, vjerojatno nastalo u razdoblju od 1992. do 1995.

1: 50 000 58 x 42 Na karti su nacrtani artiljerijski položaji neimenovanih srpskih postrojbi na području Donjega Čaglića i Kovačevca Čaglićkoga te crta razgraničenja na tome dijelu bojišnice.


Inv. br.

Br. kut.


241 18 – Mobilizacijski razvoj 18. korpusa, u potpisu general-major Milan Čeleketić i pukovnik Lazo Babić.

Nedatirano, nastala u razdoblju od veljače 1994. do svibnja 1995.13

1: 100 000 114 x 121 Karta prikazuje detaljan raspored mobilizacijskoga razvoja postrojbi 18. korpusa SVK-a. Usto, ucrtane su granice UNPA zone, linija razgraničenja te granice mobilizacijskih zborišta. Ista karta nalazi se i u digitalnome obliku u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a na DVD-u 2071 pod imenom datoteke Mob.razvoj-18.k-spoj.

261 20 Drina Plan dejstva haubičko-artiljerijske baterije 122 mm D-30 u odbrani, u potpisu poručnik Milenko Sekulić.


1: 50 000 116 x 42 Na karti je detaljno prikazan raspored postrojbi haubičke baterije 122 mm u području trokuta Paklenica – Kusonje – Trnakovac. Ucrtana je i crta razdvajanja na tome području te hrvatske postrojbe sjeverozapadno od te crte. Usto, ucrtana su mjesta po kojima su planirana djelovanja srpske artiljerije.

262 20 Drina Plan dejstva topničko-artiljerijske baterije 155 mm u obrani.


1: 50 000 112 x 80 Na karti je detaljno prikazan raspored postrojbi topničke baterije 155 mm u području trokuta Kovačevac Čaglićki – Dragović – Trnakovac. Ucrtana je i crta razdvajanja na tome području te hrvatske postrojbe sjeverozapadno od te crte. Usto, ucrtana su mjesta po kojima su planirana djelovanja srpske artiljerije.

263 20 Drina Plan dejstva 1. topničke protuoklopne artiljerijske baterije u odbrani, u potpisu kapetan Mladen Šetkić i kapetan Siniša Savković.


1: 50 000 116 x 81 Na karti je prikazan raspored postrojbi 1. topničke protuoklopne artiljerijske baterije u području od Kovačevaca Čaglićkoga do Dragovića te, po dubini, u području Trnakovca i Okučana. Ucrtane su i crta razdvajanja na tome području te hrvatske postrojbe sjeverozapadno od te crte. Usto, ucrtana su mjesta po kojima su planirana djelovanja srpskoga topništva.

265 20 [Drina] Plan dejstva 2. topničke protuoklopne artiljerijske baterije u odbrani, u potpisu kapetan Mladen Šetkić i poručnik Milenko Prica.


1: 50 000 113 x 81 Na karti je prikazan raspored postrojbi 2. topničke protuoklopne artiljerijske baterije u području od Bodegraja do Paklenice te na području između Donjih Bogićevaca i sela Gorice. Ucrtane su i crta razdvajanja na tome području te hrvatske postrojbe nasuprot tim srpskim postrojbama.

13 U to je vrijeme pukovnik Lazo Babić bio zapovjednikom 18. korpusa SVK-a. O tome vidi u: Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. podatci Str. 166.






Inv. br.

Br. kut.


266 20 Drina Plan dejstva haubičke artiljerijske baterije 105 mm M-2A-1 u odbrani, u potpisu poručnik Milenko Sekulić.


1: 50 000 115 x 81 Na karti je prikazan raspored haubica 105 mm 18. korpusa u području od Rogolja do Bodegraja te u području od Japage do Gornje Šumetlice. Ucrtane su i crta razdvajanja na tome području te hrvatske postrojbe nasuprot tim srpskim postrojbama. Usto, ucrtana su mjesta po kojima su planirana djelovanja srpske artiljerije.

267 20 Drina Plan dejstva kpoad-18 [korpusnog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna] u odbrani, u potpisu pukovnik Lazo Babić i kapetan Mladen Šetkić.


1: 50 000 172 x 120 Na karti je prikazan raspored artiljerijskih postrojbi 18. korpusa SVK s ucrtanim područjem pokrivenosti djelovanja. Ucrtana je i crta razdvajanja te hrvatske postrojbe nasuprot crti.

268 20 Drina Plan dejstva haubičkoga artiljerijskog divizijuna u odbrani, u potpisu pukovnik Lazo Babić i poručnik Milenko Sekulić.


1: 50 000 171 x 120 Na karti je prikazan raspored haubičkih postrojbi 18. korpusa SVK-a s ucrtanim područjem pokrivenosti djelovanja. Ucrtana je i crta razdvajanja te hrvatske postrojbe nasuprot crti. Usto, detaljno su ucrtana planirana mjesta djelovanja srpskih haubica.

269 20 Drina Plan dejstva haubičke artiljerijske baterije 105 mm M-56 u odbrani, u potpisu poručnik Milenko Sekulić i poručnik Nenad Karan.


1: 50 000 122 x 80 Na karti su prikazani raspored haubica 105 mm 18. korpusa SVK-a na području Donjeg Čaglića, Rogolja, Bijele Stijene i Kraguja s ucrtanim područjem pokrivenosti djelovanja te planiranim mjestima udara. Ucrtane su i crta razdvajanja te hrvatske postrojbe nasuprot crti.

270 20 [Drina] Plan dejstva raketne protuoklopne artiljerijske baterije u odbrani, u potpisu kapetan Mladen Šetkić.


1: 50 000 113 x 81 Na karti je prikazan raspored raketnih postrojbi 18. korpusa SVK na potezu Bodegraj – Paklenica, području između Donjih Bogićevaca i Gorice te Kovačevca Čaglićkoga i Gornjega Čaglića. Usto, ucrtana su planirana mjesta djelovanja tih postrojbi. Ucrtane su i crta razdvajanja na pravcima djelovanja srpskih raketnih postrojbi te hrvatske snage nasuprot toj crti.

273 21 – Plan obezbeđenja ratnih jedinica [18. mješovitoga artiljerijskog puka].


1: 25 000 60 x 82 Na karti je ucrtan raspored pozadinskoga osiguranja 18. mješovitoga artiljerijskog puka 18. korpusa SVK-a na području Gornje Varoši, Uskoka i Stare Gradiške.







Inv. br.

Br. kut.


274 21 – Plan mobilizacije ratnih jedinica [18. mješovitoga artiljerijskog puka]


1: 25 000 60 x 82 Na karti je ucrtan raspored mobilizacijskoga razvoja postrojbi 18. mješovitoga artiljerijskog puka 18. korpusa SVK-a na području Gornje Varoši, Uskoka i Stare Gradiške. Na karti je zalijepljeno više tablica koje daju brojčane pokazatelje potrebnoga ljudstva za mobilizaciju te sam postupak mobilizacije ratnih jedinica 18. mješovitoga artiljerijskog puka.

Karte zapadne Slavonije hrvatske provenijencije u Zbirci zemljovida HMDCDR-aU Zbirci zemljovida HMDCDR-a nalaze se tri karte hrvatske provenijencije koje prikazuju područje

zapadne Slavonije ili nekoga njezina dijela za Domovinskoga rata. To je skroman broj karata, no i razum-ljiv, ako se uzme u obzir da se većina karata hrvatske provenijencije iz Domovinskoga rata još uvijek nalazi u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Stvaratelji pohranjenih karata hrvatske provenijencije ne mogu se precizno odrediti, no može se zaključiti da su to vojne strukture Republike Hrvatske koje su djelovale na području zapadne Slavonije pod Operativnom zonom Bjelovar, odnosno poslije Zbornim područjem Bjelovar. Sve su karte datirane, što im daje dodatnu vrijednost kao arhivskomu izvoru. Karte su opisane u tabelarnome prikazu te su navedene njihove osnovne tehničke karakteristike.

Tabelarni prikaz karata zapadne Slavonije hrvatske provenijencije u Zbirci zemljovida HMDCDR-a:

Inv. br.

Br. kut.


252 18 – Radna karta zapovjednika Radiocentra veze

1. 12. 1994. 1: 50 000 227 x 162 Na karti su ucrtani pravci koji idu od središta u Doljanima kod Daruvara prema jugozapadu (Donja Gradina), jugu (Okučani) i jugoistoku (Požega). Na pravcima se nalaze frekvencije preko kojih se vjerojatno mogla prisluškivati veza srpskih snaga. Frekvencije su naznačene i za neka zapovjedna mjesta srpskih snaga. Uz kartu je prilijepljen plakat veličine A4, na kojem je u gornjemu dijelu oznaka R. C. V. (Radiocentar veze). Na sredini je stilizirana antena iznad koje su dva groma, a na dnu piše Ratnici podzemlja.

320 23 Pakra Nema naziva Siječanj 1992.

1: 50 000 39 x 58 Na karti su prikazani položaji 123. brigade HV-a od Oblakovca do Novoga Sela (Španovice) na dan stupanja na snagu Sarajevskoga primirja 3. siječnja 1992. godine. Karta je preslika (crno-bijela). Ista karta nalazi se u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a na DVD-u 3649.

327 24 – Nema naziva 1994. 1: 50 000 113 x 81 Na karti zapadne Slavonije od Save do Pakračke gore ucrtane su linija razdvajanja hrvatskih snaga, linija razdvajanja srpskih snaga, linija UNPA zone na tome području, linija na koju se trebaju izmjestiti hrvatske snage nakon Zagrebačkoga sporazuma potpisana 29. ožujka 1994. godine. Crte razgraničenja na nekim dijelovima odskaču od stvarnoga stanja linije razdvajanja u tome vremenu.


Karte zapadne Slavonije u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-aU Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a nalazi se trideset i jedna karta koja prikazuje područje

zapadne Slavonije ili nekoga njezina dijela za Domovinskoga rata. No, treba napomenuti da se četiri karte ponavljaju, ali u drugoj rezoluciji, što je navedeno u tabelarnome prikazu. Od navedena broja karata četiri su srpske provenijencije, dok su ostale hrvatske provenijencije. Od četiriju digitaliziranih karata srpske provenijencije tri se karte nalaze i u Zbirci zemljovida HMDCDR-a, što je napomenuto u tabelarnome prikazu. Stvaratelj dviju karata je Zonski štab TO Zapadna Slavonija, a stvaratelj drugih dviju je njegov slijednik, 18. korpus Srpske vojske Krajine. Karata hrvatske provenijencije u toj zbirci je dvadeset i tri, odnosno dvadeset i sedam ako ubrajamo i karte koje se ponavljaju. Većina je karata iz 1991. godine, a stvaratelji su pripadnici (zapovjednici) Hrvatske vojske, odnosno Zbora narodne garde. Karte iz 1991. godine najviše prikazuju djelovanje hrvatskih snaga u oslobodilačkim operacijama Orkan-91 (29. 10. 1991. – 3. 1. 1992.), Otkos-10 (31. 10. 1991. – 4. 11. 1991. / 11.–12. 11. 1991.) i Papuk-91 (28. 11. 1991. – 3. 1. 1992.) u zapadnoj Slavoniji, u kojima je oslobođeno više od 1000 km² okupiranoga područja Repub like Hrvatske.23 Te su karte vrijedan izvor za istraživanje novije hrvatske povijesti, oso-bito zato jer su dokumenti za istraživanje ratne 1991. godine dosta fragmentarni, s obzirom na to da je Hrvatska vojska tada bila tek u stvaranju i nije se u ratnim uvjetima velika pozornost pridavala „papi-rologiji”. Usto, gradivo nekih hrvatskih postrojbi iz 1991. godine je zagubljeno ili uništeno, čime te karte dobivaju dodatnu arhivsku vrijednost.24 U tabelarnome prikazu predočene su opće tehničke karakteri-stike karata te njihov sadržaj.

Tabelarni prikaz karata zapadne Slavonije u Digitalnoj zbirci dokumenata HMDCDR-a:

Inv. br. DVD-a

Kodni naziv Naziv karte Vrijeme Mjerilo Format Komentar

4 Tijek borbenih djelovanja na zapadnoslavonskom ratištu 16. 8. 1991. – 3. 1. 1992.

16. 8. 1991. – 3. 1. 1992.

1: 100 000 TIF/ JPG Na karti su ucrtani pravci napada hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u operacijama Orkan-91, Otkos-10 i Papuk-91. Usto, ucrtano je pomicanje crte bojišta s datumom kada je taj dio bojišta probijen. Na karti je ucrtan i raspored snaga 5. korpusa JNA. Karta je skenirana u četiri sekcije u TIF formatu, što je spojenu u jednu kartu u TIF formatu. Spojena karta konvertirana je i u JPG format. Kartu je za skeniranje i pohranu u HMDCDR-u dao brigadni general Miroslav Jerzečić, ratni zapovjednik Operativne zone Bjelovar.

23 Martinić Jerčić N. Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (neobjav-ljeni doktorski rad). Zagreb: 2014.

24 Martinić Jerčić N. Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (neobjav-ljeni doktorski rad). Zagreb: 2014. Str. 3.


4 Nema naziva 2. 9. 1991. – 3. 1. 1992.25

1: 100 000 TIF/ JPG Na karti su ucrtana područja koja su oslobođena u zapadnoj Slavoniji ratne 1991. godine do 3. siječnja 1992. godine. Zelenom bojom označena su oslobođena mjesta u operaciji Otkos-10, crvenom u operaciji Papuk-91, a žutom u operaciji Orkan-91. Treba napomenuti da su označena i mjesta koja su oslobođena prije pokretanja samih operacija (Jasenaš i Bujavica). U prikazu novogradiškoga bojišta ima grešaka jer neka sela koja su označena na karti nikada nisu bila okupirana (Mačkovac, Poljane i Mašić djelomično), dok je selo Pivare bilo oslobođeno, no to nije označeno.26 Karta je skenirana u četiri sekcije u TIF formatu, što je spojenu u jednu kartu u TIF formatu. Spojena karta konvertirana je i u JPG format. Kartu je za skeniranje i pohranu u HMDCDR-u dao brigadni general Miroslav Jerzečić, ratni zapovjednik Operativne zone Bjelovar.

63 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 15. 9. – 15. 10. 1991. (naziv je datoteke 01 zapadna Slavonija).

15. 9. 1991. – 15. 10. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti su ucrtana borbena djelovanja u zapadnoj Slavoniji u razdoblju od 15. rujna do 15. listopada 1991. godine te položaji i raspored hrvatskih i srpskih snaga. Strelicama je označeno napredovanje hrvatskih ili srpskih snaga s datumom napredovanja. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na istom DVD-u u mapi Karte A3 nalazi se ista ta karta, no u slabijoj rezoluciji.

63 Obostrani raspored snaga, listopad 1991. god. (naziv datoteke je 02 zapadna Slavonija listopad 91).

listopad 1991. 1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na istomu DVD-u u mapi Karte A3 nalazi se ista ta karta, no u slabijoj rezoluciji.

63 Operacija Otkos-10 (naziv datoteke je 05 OPERAC).

31. 10. – 4. 11. 1991.

1: 50 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji, zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga na širemu području Grubišnoga Polja te napredovanje hrvatskih snaga u operaciji Otkos-10. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3. Ista karta, no veće rezolucije nalazi se na DVD-u 64.

63 Obostrani raspored snaga 3. 1. 1992. (naziv datoteke je 06OBOSTR).

3. 1. 1992. 1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3. Ista karta, no veće rezolucije, nalazi se na DVD-u 64.

63 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 15. 10. – 30. 11. 1991. (naziv datoteke je 07BOJNAD).

15. 10. 1991. – 30. 11. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji Strelicama je označeno napredovanje hrvatskih ili srpskih postrojbi. Karu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3. Ista karta, no veće rezolucije, nalazi se na DVD-u 64.

25 Zemljovid sam datirao prema prvome i zadnjemu oslobođenom mjestu u zapadnoj Slavoniji 1991. – 1992. godine. (Jasenaš kod Virovitice 2. rujna 1991. i Širinci kod Nove Gradiške 3. siječnja 1992. godine).

26 O tome vidi u: Martinić Jerčić N. Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (neobjavljeni doktorski rad). Zagreb: 2014. Str. 52–64, 135–153, 183–198.


63 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 1. 12. – 31. 12. 1991. (naziv datoteke je 08ZAPSLA)

12. 1991. – 31. 12. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Strelicama je označeno napredovanje hrvatske vojske i policije u tome razdoblju u operacijama Orkan-91 i Papuk-91. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3. Ista karta, no veće rezolucije, nalazi se na DVD-u 64.

63 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 15. 8. – 15. 9. 1991. (naziv datoteke je 16 TIJEK BOJ DJELOVANJA 91).

15. 8. 1991. – 15. 9. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti je ucrtan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Strelicama je označeno napredovanje hrvatskih ili srpskih postrojbi na zapadnoslavonskome bojištu. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3.

63 Bljesak 1. 5. – 3. 5. 1995. (naziv datoteke je 64 BLJESAK).

5. – 3. 5. 1995. 1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani raspored hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji i crta razgraničenja. Strelicama je označeno napredovanje hrvatskih postrojbi u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Karta je slabije rezolucije, te je vjerojatno namijenjena za ispis u A3 formatu. Nalazi se u mapi Karte A3.

64 Operacija Otkos-10 (naziv datoteke je 05 OPERAC).

31. 10. – 4. 11. 1991.

1: 50 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji, zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga na širemu području Grubišnoga Polja te napredovanje hrvatskih snaga u operaciji Otkos-10. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na DVD-u 63 se pod istim imenom nalazi ta karta, no slabije rezolucije.

64 Obostrani raspored snaga 3. 1. 1992. (naziv datoteke je 06OBOSTR).

3. 1. 1992. 1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na DVD-u 63 se pod istim imenom nalazi ta karta, no slabije rezolucije.

64 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 15. 10. – 30. 11. 1991. (naziv datoteke je 07BOJNAD).

15. 10. 1991. – 30. 11. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji, te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Strelicama je označeno napredovanje hrvatskih ili srpskih postrojbi. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na DVD-u 63 se pod istim imenom nalazi ta karta, no slabije rezolucije.

64 Tijek bojevih djelovanja, zapadnoslavonsko bojište 1. 12. – 31. 12. 1991. (naziv datoteke je 08ZAPSLA).

12. 1991. – 31. 1. 1991.

1: 100 000 JPG Na karti su ucrtani detaljan raspored i položaji te zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Strelicama je označeno napredovanje hrvatske vojske i policije u tome razdoblju u operacijama Orkan-91 i Papuk-91. Kartu je HMDCDR-u darovao Vojni muzej MORH-a. Na DVD-u 63 pod istim imenom nalazi se ta karta, no slabije rezolucije.

108 Ledina Kodirana karta 1991. 1: 50 000 JPG Na karti su ucrtani brojevi za kodiranje karata koje su rabili pripadnici 57. (77.) samostalnoga bataljuna HV-a u oslobodilačkim operacijama Otkos-10 i Papuk-91 od kraja listopada do prosinca 1991. godine.27

27 Podatak su autoru dali pripadnici 57. (77.) samostalnoga bataljuna HV Grubišno Polje.


620 Mobilizacijski razvoj štabova i jedinica TO Zapadna Slavonija, u potpisu general-potpukovnik Milan Torbica i pukovnik Jovan Čubrić.


1: 100 000 JPG Karta prikazuje mobilizacijski razvoj postrojbi Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija. Ista karta nalazi se i u Zbirci zemljovida HMDCDR-a u kutiji 11, pod inventarnim brojem 128. Karta je snimljena u četiri sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 05-spoj).

620 Gvozd Plan dejstva 18. mješovitoga artiljerijskog puka u odbrani, u potpisu pukovnik Lazo Babić i major Branko Crljenica.

Nedatirano, vjerojatno iz veljače 1995.28

1: 50 000 169 x 120 Karta prikazuje plan djelovanja 18. mješovitoga artiljerijskog puka u slučaja napada hrvatskih snaga. Na karti su ucrtani i raspored zapovjedništava srpskih postrojbi te neke postrojbe 18. korpusa. U manjemu obimu ucrtane su i neke hrvatske postrojbe. Ista karta nalazi se i u Zbirci zemljovida HMDCDR-a u kutiji 11, pod inventarnim brojem 127. Karta je snimljena u četiri sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 11-spoj).

620 Odluka komandanta [Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija] za odbranu, u potpisu general-potpukovnik Milan Torbica i pukovnik Jovan Čubrić.

Nedatirano, vjerojatno 1992.

1: 100 000 JPG Na karti su detaljno ucrtani raspored postrojbi Zonskoga štaba TO Zapadna Slavonija i milicije pobunjenih Srba, crta razgraničenja te raspored postrojbi hrvatskih snaga. Na karti je zalijepljen „Tekstualno-tabelarni deo odluke” s uputama za postrojbe Zonskog štaba TO Zapadna Slavonija u slučaju napada hrvatskih snaga. Na karti su nalijepljeni i podatci s „opštim odnosom snaga” na kojemu je detaljno prikazano brojčano stanje ljudstva i tehnike pobunjenih zapadnoslavonskih Srba i hrvatskih snaga. Karta je snimljena u dvije sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je Odluka komandanta za odbranu-spoj-03).

621 Nema naziv Nedatirano, vjerojatno početak prosinca 1991.

1: 50 000 TIF Na karti je prikazan raspored hrvatskih postrojbi na širemu području Pakraca s planiranim pravcima napada prema okupiranomu području Lipika, Dobrovca i Kukunjevca, vjerojatno s početka prosinca 1991. godine.

621 Nema naziv 24. – 27. 12. 1991.

1: 50 000 TIF Karta prikazuje raspored i pravce napada hrvatskih postrojbi prema komunikaciji Pakrac – Požega u operaciji Papuk-91 u razdoblju od 24. do 27. prosinca 1991. godine.

2071 Mobilizacijski razvoj 18. korpusa, u potpisu general-major Milan Čeleketić i pukovnik Lazo Babić.

Nedatirano, nastao u razdoblju od veljače 1994. do svibnja 1995.29

1: 100 000 TIF Karta prikazuje detaljan raspored mobilizacijskoga razvoja postrojbi 18. korpusa SVK. Usto, ucrtane su granice UNPA zone, linija razgraničenja te granice mobilizacijskih zborišta. Ista karta nalazi se i u Zbirci zemljovida HMDCDR-a u kutiji 18, pod inventarnim brojem 241. Karta je snimljena u dvije sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv je datoteke Mob.razvoj-18.k-spoj).

28 Brigović I. Osvrt na operaciju “Bljesak” u dokumentima Republike Srpske Krajine. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb). 41, 1(2009), str. 49.

29 U to je vrijeme pukovnik Lazo Babić bio zapovjednikom 18. korpusa SVK. O tome vidi u: Barunčić Pletikosić J., Križe Gra-čanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. podatci Str. 166.


2657 Radna karta zapovjedništva Narodne zaštite [Slavonska Požega], fortifi kacijski objekti.

1991. 1: 50 000 TIF Na karti su ucrtani fortifi kacijski objekti Narodne zaštite u tadašnjoj općini Slavonska Požega. Usto, ucrtane su granice tadašnje općine Slavonska Požega. Karta je snimljena u dvije sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 01-spoj).

2657 Radni zemljovid zapovjednika 63. samostalnoga bataljuna, u potpisu zapovjednik Miljenko Crnjac.

1991. 1: 50 000 TIF Na karti su ucrtani raspored postrojbi 63. samostalnoga bataljuna u Požegi te djelovanje postrojbi toga bataljuna u više akcija od kolovoza do listopada 1991. na zapadnoslavonskome bojištu (novogradiško bojište, požeško bojište i Dilj gora).30 Na karti su označena i sela s većinskom srpskim stanovništvom na širemu području požeške općine. Karta je snimljena u šest sekcija koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 04-spoj).

2657 [Rad]dna karta zapovjedništva 123. brigade, početak 5. 11. 1991. – zaključeno 18. 11. 1991.

5. 11. – 18. 11. 1991.

1: 50 000 TIF Na karti je ucrtan raspored postrojbi 123. brigade HV Požega na sjeverozapadnome dijelu tadašnje požeške općine. Usto, ucrtani su položaji srpskih postrojbi na tome dijelu bojišnice. Karta je snimljena u dvije sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 03-spoj). Karti nedostaje manji dio lijeve strane.

2657 Radna karta zapovjedništva 123. brigade, početak 18. 11. 1991. – završetak 25. 12. 1991.

18. 11. – 25. 12. 1991.

1: 50 000 TIF Na karti je ucrtan raspored hrvatskih i srpskih snaga na području sjeverno i istočno od komunikacije Pakrac – Požega, s naglaskom na postrojbe 123. brigade HV Požega. Usto, ucrtane su strelice kuda su napredovale hrvatske snage prema toj komunikaciji te strelice pravaca kojima su se povlačile srpske snage. Karta je snimljena u tri sekcije koje su spojene u jednoj datoteci (naziv datoteke je 02-spoj).

3576 Operacija Otkos-10 31. 10. – 4. 11. 1991.

1: 50 000 TIF Na karti su ucrtani raspored i položaji, zapovjedna mjesta hrvatskih i srpskih snaga na širemu području Grubišnoga Polja te napredovanje hrvatskih snaga u operaciji Otkos-10, s naglaskom na djelovanje postrojbi 57. (77.) samostalnoga bataljuna HV-a Grubišno Polje u toj operaciji.

3604 Nema naziva Listopad 1991. – TIFF Na karti su rukom nacrtana mjesta i komunikacije na širemu području Grubišnoga Polja te raspored i položaji hrvatskih snaga pred operaciju Otkos-10. Usto, ucrtani su i položaji srpskih snaga na tome području. Kartu je nacrtao brigadir Ivan Plasaj, načelnik Operativne zone Bjelovar 1991. godine. Karta se nalazi u mapi Karte_Virovitica, datoteka 20140403095246_Page_3.

3604 Nema naziva 2. – 4. 11. 1991.

– TIFF Na karti su rukom nacrtana mjesta i komunikacije na širemu području Grubišnoga Polja te crta bojišnice u operaciji Otkos-10 u razdoblju od 2. do 4. studenoga 1991. godine. Kartu je nacrtao brigadir Ivan Plasaj, načelnik Operativne zone Bjelovar 1991. godine. Karta se nalazi u mapi Karte_Virovitica, datoteka 20140403095246_Page_1.

30 O djelovanju 63. samostalnoga bataljuna ZNG Požega vidi u: Kalan M. Fotomonografi ja 63. „A” samostalne bojne Zbora narodne garde Požega. Požega : Grad Požega, 2016.


3604 Operacija Papuk 4. 11. – 16. 12. 1991.

– TIFF Na karti su rukom nacrtana mjesta i komunikacije na središnjemu dijelu zapadne Slavonije te crte bojišnice u razdoblju od 4 studenoga do 16. prosinca 1991. godine. U legendi je pojašnjeno kojega je datuma koji dio bojišnice probijen, a na karti su napisane hrvatske postrojbe koje su je probile. Kartu je nacrtao brigadir Ivan Plasaj, načelnik Operativne zone Bjelovar 1991. godine. Karta se nalazi u mapi Karte_Virovitica, datoteka 20140403095246_Page_7.31

3604 Nema naziva 17. – 26. 12. 1991.

– TIFF Na karti su rukom nacrtana mjesta i komunikacije na središnjemu dijelu zapadne Slavonije te crte bojišnice u razdoblju od 17. do 26. prosinca 1991. godine. U legendi je pojašnjeno kojega je datuma koji dio bojišnice probijen, a na karti su napisane hrvatske postrojbe koje su je probile. Kartu je nacrtao brigadir Ivan Plasaj, načelnik Operativne zone Bjelovar 1991. godine. Karta se nalazi u mapi Karte_Virovitica, datoteka 20140403095246_Page_5. Ova karta se nadovezuje na kartu Operacija Papuk u istoj mapi (datoteka 20140403095246_Page_7).32

3649 Pakra Nema naziva Siječanj 1992. 1: 50 000 TIF Na karti su prikazani položaji 123. brigade HV od Oblakovca do Novoga Sela (Španovice) na dan stupanja na snagu Sarajevskoga primirja 3. siječnja 1992. godine. Ista karta nalazi se u Zbirci zemljovida HMDCDR-a u kut. 23 pod inventarnim brojem 320.

ZaključakPrikazane karte u ovome radu daju dobar pregled hrvatskih i srpskih postrojbi te njihovo djelovanje

u zapadnoj Slavoniji za Domovinskoga rata. Kod hrvatskih snaga više se karata odnosi na 1991. godinu, s naglaskom na oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji Orkan-91, Otkos-10 i Papuk-91, koje su se odvijale od kraja listopada 1991. godine do početka 1992. godine, odnosno do stu-panja na snagu Sarajevskoga primirja 3. siječnja 1992. godine. Karte srpske provenijencije više se odnose na razdoblje od 1992. do 1995. godine kada je nakon vojno redarstvene operacije Bljesak u svibnju 1995. vojna organizacija pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji prestala postojati. Za to vremensko razdoblje iz tih karata mogu se dobiti vrijedni podatci o ustroju, razmještaju i djelovanju srpskih snaga na tome području. Sve izloženo potvrđuje da su obrađene karte vrijedan izvor za historiografska istraživanja novije hrvatske povijesti. Ipak, kao svaki dokument, treba ga pomno proučiti i usporediti s drugim doku-mentima povezanim s temom koja se istražuje kako bi rezultati bili što vjerodostojniji, a samim time i korisni za znanstvenu zajednicu, no i društvo općenito.

31 Gotovo identična karta koju je također nacrtao brigadir Ivan Plasaj nalazi se na istome DVD-u u mapi Operacija Papuk pod imenom 20140403094306_Page_1.

32 Gotovo identična karta koju je također nacrtao brigadir Ivan Plasaj nalazi se na istome DVD-u u mapi Operacija Papuk pod imenom 20140403094306_Page_2.


Kratice:BiH – Bosna i HercegovinaBr. kut. – broj kutijeHV – Hrvatska vojskaInv. br. – inventarni brojJNA – Jugoslavenska narodna armijamm – milimetarMUP – Ministarstvo unutrašnjih poslovaRSK – Republika Srpska KrajinaSVK – Srpska vojska KrajineTO – Teritorijalna obaraUN – Ujedinjeni narodiUNPA – United Nations Protected Areas (Zaštićena zona Ujedinjenih naroda)UNPROFOR – United Nations Protection Forces (Zaštitne snage Ujedinjenih naroda)ZNG – Zbor narodne garde


HR-HMDCDR-09, Zbirka zemljovidaHR-HMDCDR-18, Digitalna zbirka dokumenata

Literatura:

Barunčić Pletikosić J., Križe Gračanin Ž. Ustroj i djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine. U: Srp-ska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990.–1995. : Nositelji, institucije posljedice. Miškulin I., Barać M. (ur.). Slavonski Brod – Zagreb : Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Sri-jema i Baranje, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2012.Brigović I. Osvrt na operaciju “Bljesak” u dokumentima Republike Srpske Krajine. Časopis za suvre-menu povijest (Zagreb). 41, 1(2009).Kalan M. Fotomonografi ja 63. „A“ samostalne bojne Zbora narodne garde Požega. Požega: Grad Požega, 2016.Marijan D. Slom Titove armije : JNA i raspad Jugoslavije 1987.–1992. Zagreb : Golden marketing-Teh-nička knjiga, Hrvatski institut za povijest, 2008.Martinić Jerčić N. Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine (neobjavljeni doktorski rad). Sveučilište u Zagrebu. Zagreb: 2014.


Miškulin I. Imas puska, imas pistol? Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995. – Dokumenti – Dokumenti vojne provenijencije Republike Srpske Krajine (srpanj – prosinac 1992.), knjiga 5 (ur. Mate Rupić). Zagreb: HMDCDR, 2009.Slukan Altić M., Povijesna kartografi ja. Samobor : Meridijani, 2003.

Summary

The military maps of the Western Slavonia in the collections

of Croatian memorial-documentation center of the Homeland war

Th e maps shown in this paper give a good overview of the Croatian and Serbian troops and their activi-ties in western Slavonia during the Homeland War. Regarding the Croatian troops, more maps pertain to 1991, with the emphasis being put on the liberation operations of the Croatian forces in western Slavonia i.e. Orkan-91, Orkan-10 and Papuk-91, which took place from the end of October 1991 to the beginning of 1992 i.e. until the Sarajevo Agreement came into force on 3 January 1992. Th e maps of the Serbian provenance pertain more to the period from 1992 to 1995 when aft er the military-police action ‘Flash’ in May 1995 the military organization of the rebelled Serbs in western Slavonia ceased to exist. Th ese maps can give valuable information for that period about the organisation, arrangement and the activity of the Serbian forces in that area. Everything said confi rms that some of the processed maps present a valuable source for historio-graphic research of the recent Croatian history. Still, like any document, it needs to be carefully examined and compared to other documents relating to the subject being researched, so that the results are as trustwor-thy as possible and in that way more useful for the scientifi c community and society in general.

Keywords: topographic maps, Homeland War, western Slavonia, Croatian army, Serbian Krajina army, operation Orkan-91, operation Papuk-91, the Serbian Krajina Army 18th Corps.


Radoslav ZaradićDržavni arhiv u SplituElvira Čeljuska-ToševKlinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu

Arhivsko gradivo o zarobljenicima srpskih logora Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu

Stručni rad UDK 616.071:355.257.7]:[343.819.5(497.11)“1991/1995“ 614.21(497.521.2Zagreb):[930.253:616.071

Za Domovinskoga rata u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu obavljen je pre-gled oko 1500 zarobljenika iz srpskih logora. Najviše ih je bilo pregledano u razdoblju od 1. 11. 1991. do 14. 8. 1992. godine. Cilj pregleda bio je ustvrditi tegobe (povrede) koje su nastale ili su bile posljedica boravka u logorima. Najviše zarobljenika došlo je iz logora u Srijemskoj Mitrovici i Stajićevu, a najveći dio zarobljenih bio je razmijenjen kod Nemetina. Njihova prosječna dob prilikom boravka u logorima bila je 31 godina, a prosječno su u logorima boravili 149 dana. Tijekom 2007. i 2008. godine organiziran je ponovni pregled na koji se odazvalo ukupno 388 zarobljenika, bivših branitelja. Na temelju obavljenih pregleda nastala je medi-cinska dokumentacija (uglavnom povijesti bolesti) koja danas čini seriju arhivskoga gradiva pod nazivom „Zarobljenici srpskih logora”. Ta je serija dio arhivskoga fonda Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Miha-ljević” u Zagrebu i nalazi se u pismohrani Odjela za medicinsku dokumentaciju. Cilj je ovoga rada prikazati strukturu navedene serije i vrste dokumentacije te analizom podataka iskazati njezinu neupitnu arhivsku vrijednost kao izvora za proučavanje Domovinskoga rata, a napose sudbine hrvatskih zarobljenika koji su se nalazili po srpskim logorima.

Ključne riječi: Domovinski rat, medicinske ustanove, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, zarobljenici srpskih logora, povijest bolesti, arhivsko gradivo.

Povijesni uvodPrema mnogim povjesničarima 1980-te godine označavaju novo razdoblje u povijesti socijalističke

Jugoslavije.1 Proces pada Jugoslavije započeo je na simboličan način smrću njezina komunističkoga vođe Josipa Broza Tita 4. svibnja 1980. g. Uslijedila je gospodarska kriza obilježena rastom nezaposlenosti,

1 U pisanju ovog poglavlja koristili smo se sljedećom literaturom: Radelić, Z., Marijan, D., Barić, N., Bing, A., Živić, D. Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat. Zagreb: Hrvatska školska knjiga, 2006.; Nazor, A. Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Republika Hrvatska i Domovinski rat : pregled političkih i vojnih događaja 1990., 1991.-1995./1998.)

R. Zaradić, E. Čeljuska-Tošev, Arhivsko gradivo o zarobljenicima srpskih logora Klinike za infektivne bolesti…190

infl acije i velikoga inozemnog duga, ali i politička kriza koja se manifestirala u sve lošijemu međunarod-nom položaju zemlje zbog popuštanja napetosti između dvaju globalnih blokova.

U samoj državi sve više su rasle napetosti između njezinih republika. Vjerojatno zadnje istraživanje ukupnoga jugoslavenskoga javnog mnijenja iz proljeća 1990. potvrdilo je sve veću polarizaciju političke scene. Za razliku od drugih naroda, Hrvati i Slovenci sve su više iskazivali nepovjerenje u postojanje zajedničke države.2 I u Srbiji se nakon Titove smrti sve intenzivnije iskazivalo nezadovoljstvo zbog polo-žaja te jugoslavenske republike unutar federacije. Ono je sumirano u takozvanu Memorandumu SANU, čiji su dijelovi objavljeni 24. i 25. rujna 1986. u beogradskim Večernjim novostima.3 U tim uvjetima zapo-čeo je i politički uspon Slobodana Miloševića, koji 8. svibnja 1989. g. postaje predsjednik Predsjedništva SR Srbije zamijenivši svojega političkog mentora Ivana Stambolića.4

Tijekom 1990. u Jugoslaviji su održani prvi republički višestranački izbori, na kojima su u Sloveniji i Hrvatskoj na vlast došle oporbene stranke.5 Zbog rezultata izbora u Hrvatskoj vojne vlasti SFRJ-a u svib-nju 1990. oduzele su gotovo cjelokupno naoružanje hrvatskoj Teritorijalnoj obrani.6 Mjesec dana kasnije uslijedila je pobuna hrvatskih Srba. Ona je bila uvod u rat.7 Tijekom ljeta 1991. sve su se više intenzivirali sukobi srpskih pobunjenika u Hrvatskoj s hrvatskom policijom i Zborom narodne garde. Od jeseni te iste godine u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku, koja je 8. listopada 1991. proglasila svoju samo-stalnost, krenula je i Jugoslavenska narodna armija.8

Uslijedio je krvavi rat u kojemu su ukupni demografski gubitci iznosili približno 453 500 osoba, od čega je ubijeno oko 22 000 osoba, emigriralo 420 000 osoba, a gubitak nataliteta iznosi približno 9500 nerođene djece.9

Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, 2011.; Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.

2 Radelić, Z. Hrvatska 1945.-1991. U: Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat. Radelić, Z., Marijan, D., Barić, N., Bing, A., Živić, D. (autori). Zagreb : Hrvatska školska knjiga 2006. Str. 11–96, 89.

3 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005. Str. 26–27.4 Nazor, A. Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Republika Hrvatska i Domovinski rat : pregled političkih i vojnih događaja

1990., 1991.-1995./1998.). Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, 2011. Str. 19–21.

5 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005. Str. 33.6 Nazor, A. Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Republika Hrvatska i Domovinski rat : pregled političkih i vojnih događaja

1990., 1991.-1995./1998.). Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, 2011. Str. 28.7 Radelić, Z. Hrvatska 1945.-1991. U: Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat. Radelić, Z., Marijan, D., Barić, N., Bing, A.,

Živić, D. (autori) Zagreb : Hrvatska školska knjiga 2006. Str. 11–96, 114.8 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005. Str. 36.9 Vidi više u: Živić, D. Demografski okvir i gubicu tijekom Domovinskog rata i poraća 1991.-2001. U: Stvaranje hrvatske države

i Domovinski rat. Radelić, Z., Marijan, D., Barić, N., Bing, A., Živić, D. (autori) Zagreb : Hrvatska školska knjiga 2006. Str. 420–483.

R. Zaradić, E. Čeljuska-Tošev, Arhivsko gradivo o zarobljenicima srpskih logora Klinike za infektivne bolesti… 191

Arhivistička analiza odjela za medicinsku dokumentaciju klinikeMjesto na kojem se danas nalazi Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” i Odjel za medi-

cinsku dokumentaciju ima svoju zanimljivu povijest. Krenulo je sve kada se pojavila epidemija kolere u susjednim zemljama, a zagrebačko je Gradsko poglavarstvo 1892. g. odobrilo sredstva za izgradnju „epi-demičke bolnice” na prostoru tadašnje sjeverne periferije grada uz cestu koja je vodila prema Mirogoju. Već iduće godine novoosnovana „Gradska kužna bolnica” dobila je svoj prvi prostor na navedenoj loka-ciji. Za Prvoga svjetskog rata bolnica je pod vojnom upravom proširila svoje smještajne kapacitete i u njoj su uglavnom bili smješteni vojnici. Od 1. lipnja 1919. g. bolnica se ponovno vraća pod civilnu, gradsku vlast. Od sredine 1920-ih godina vlasnik bolnice koja djeluje pod nazivom Bolnica za zarazne bolesti postaje državna. Zaslugom tadašnjega ministra zdravlja dr. Andrije Štampara bolnica od 1926. g. djeluje u sastavu Higijenskoga zavoda. Tijekom 1960-ih godina uslijedila je modernizacija ustanove, koja 1970. g. postaje Klinika za zarazne bolesti. Od 1978. g. ustanova djeluje pod sadašnjim nazivom Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”.10 Klinika je stvaratelj I. kategorije arhivskoga gradiva u nadlež-nosti Državnoga arhiva u Zagrebu. 11

Odjel za medicinsku dokumentaciju danas je jedan od mnogobrojnih odjela i zavoda Klinike.12 Nje-gova je glavna djelatnost prikupljanje, sređivanje i evidentiranje podataka o hospitaliziranim bolesni-cima. Pismohrana odjela za medicinsku dokumentaciju osnovana je 1954. g. Evidencije gradiva u pismo-hrani u početku su se vodile na karticama, a zatim na rubno bušenim karticama. Uvođenjem računala 1992. g. evidencije su digitalizirane u DOS programu, a kasnije u programima Windows Offi cea. Suvre-mena aplikacija s bazom podataka hospitaliziranih pacijenata pod nazivom „Evidencija hospitaliziranih pacijenata” napravljena je 1998. g. u MS Acessu. U toj bazi nalaze se podatci svih hospitaliziranih pacije-nata od 1993. g.13

Za Domovinskoga rata u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu obavljen je pregled oko 1500 zarobljenika iz srpskih logora. Najviše ih je bilo pregledano u razdoblju od 1. 11. 1991. do 14. 8. 1992. g. Cilj pregleda bio je utvrditi tegobe (povrede) koje su nastale ili su bile posljedica boravka u logorima. Najviše zarobljenika došlo je iz logora u Srijemskoj Mitrovici i Stajićevu, a najveći dio zaro-bljenih bio je razmijenjen kod Nemetina.

10 O povijesti institucije vidi više u: Horvat, K., Molnar, B. Izvori za povijest zdravstva u Državnom arhivu u Zagrebu od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. 1. knjiga fondovi i zbirke. Zagreb : Državni arhiv u Zagrebu, 2011.; Jeren, T., Beus, I. Kratki povijesni pregled razvoja Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”. U: 120 godina Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” Zagreb 1893. – 2013. Vince, A. (gl. ur.). Zagreb : Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb, 2013., str. 1–16; Jeren, T., Beus, I. Uz 110. obljetnicu Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević 1893.-2003. Infektološki glasnik (mjesto). 23, 3(2003), str. 105–112.

11 Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Zagrebu, NN, 126/08. 12 Vidi više: http://bfm.hr/page/ustrojstvene-jedinice (19. 7. 2016.).13 Usporedno: http://bfm.hr/page/odjel-za-medicinsku-dokumentaciju (19. 7. 2016.).


Originalna dokumentacija svih pregledanih čuva se u pismohrani Odjela za medicinsku dokumenta-cije Klinike, a sažeti medicinski nalazi publicirani su u časopisu Acta Medica Croatica iz 1993. g. Te iste godine održan je međunarodni znanstveni skup o posljedicama mučenja tih zatočenika na njihovo fi zičko i psihičko zdravlje u organizaciji Klinike i Hrvatske akademije medicinskih znanosti.14

Uz dokumentaciju povijest bolesti seriju Zarobljenici srpskih logora čine i knjige evidencija i kazala. Gradivo je složeno kronološki, tj. po matičnome broju pacijenta kako je dolazio na red za pregled. Povi-jesti bolesti također su složene i abecedno prema nazivima logora iz kojih su pacijenti (zarobljenici) dolazili. Za ovaj rad najdragocjeniji podatci iskazani su na samim povijestima bolesti i u otpusnome pismu, gdje se navode: osobni podatci o pacijentu, zanimanje – odnosno postrojba, povijest zaroblja vanja i epidemiološka anamneza u kojoj su se opisivali uvjeti smještaja u logorima. Podatci nastali na temelju pregleda zarobljenika usporedit će se s memoarskom građom kako bi se ustanovila što jasnija predodžba o sudbini hrvatskih zarobljenika koji su se nalazili po srpskim logorima. Jedan manji dio pacijenata, kako vojnika tako i civila, nije bio zarobljen, ali su isto pri dolasku u Zagreb pregledani u Klinici i njihovi se nalazi također nalaze u toj arhivskoj seriji.

Tablica br. 1. Dosjei bolesnika

Naziv gradiva Objašnjenje funkcije Rok čuvanja

Povijest bolesti Dosjei u koji se upisuju osobni podatci, dijagnoza i svi podaci o liječenju i nalazi Trajno

Otpusno pismo Sadržava sve podatke o duljini liječenja, dijagn oze i preporuke za daljnje liječenje Trajno

Histološki i patološki nalazi Stručne dokaznice postavljene dijagnoze, poseban znanstveni interes TrajnoKarton bolesnika Sadržava sve podatke o liječenju prolaznih bolesnika 10 godinaOstali nalazi Ostali nalazi koji se ulažu u dosje bolesnika 10 godina

Prema: Rubčić, D. Orijentacijska lista medicinske dokumentacije za bolničke ustanove. Arhivski vjesnik (Zagreb). 39(1996), str. 103–115, 110 (s osuvremenjenom terminologijom).

U nastavku rada za primjer uzet je samo jedan dio važnijih logora, i to: Manjača, Stajićevo, Glina i Sremska Mitrovica. Ukupan je broj zabilježenih logora iz koje su zarobljenici dolazili na liječenje u Kli-niku iznosio 45.

14 Jeren, T., Beus, I. Kratki povijesni pregled razvoja Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”. U: 120 godina Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” Zagreb 1893. – 2013. Vince, A. (gl. ur.). Zagreb : Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, 2013. Str. 1–16, 12.


O SRPSKIM LOGORIMA ZA VRIJEME RATAIz pregleda relevantne znanstvene literature može se zaključiti kako suvremena hrvatska historiogra-

fi ja još uvijek nije posvetila dovoljnu pozornost temi srpskih logora za Domovinskoga rata.15 U proteklih 20 godina izdano je mnogo memoarske literature na tu temu, u kojoj su svjedoci pisali iz prve ruke o svojim iskustvima zarobljavanja.16 Najveću izdavačku djelatnost ima Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, osnovano 1995. g. u Zagrebu.

U Završnome izvješću 1995. g. Komisija Ujedinjenih naroda objavila je podatke od ukupno 480 logora pod srbijanskim nadzorom u kojima su internirane vojne i civilne osobe. Za 300 logora Komisija je smatrala potvrđenim njihovo postojanje. Velika većina logora nalazila se na području BiH, a manjim dijelom na području okupirane Hrvatske te na područjima Srbije i Crne Gore. Komisija je zaključila kako je u logorima zlostavljanje zatočenika bilo uobičajeno.17

Manjača

Manjača je ime planine koja se nalazi 25 km južno od Banja Luke. Uz vojni poligon JNA nalazilo se vojno-poljoprivredno dobro, koje je 12. rujna 1991. g. pretvoreno u logor. Prvi zarobljenici iz Manjače primljeni su na hospitalizaciju u Kliniku već u studenome 1991.g. Ukupan broj zarobljenika nije dosad utvrđen, ali je poznato kako je u ljeto 1992. g. tu bilo zarobljeno oko 3700 osoba.18 Na temelju analize gradiva Klinike može se zaključiti kako je na Manjači bilo dosta hrvatskih vojnika i policajaca zaroblje-nih prilikom pada Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. g. Isto tako bilo je zarobljenih i civila.19 Prema podatcima iz medicinske dokumentacije, uvjeti smještaja zarobljenika u Manjači bili su jako loši. Po 140 zarobljenika spavalo je u jednoj prostoriji koja je zapravo bila štala za ovce.20 Veći dio zarobljenika potvr-đuje psihičko i fi zičko zlostavljanje. Zarobljenici su korišteni za teške fi zičke poslove izvan logora, kopa-nje krumpira i izvlačenje drva iz šume.21

15 Tako se primjerice u trima znanstvenim knjigama kojima smo se poslužili pišući uvodni povijesni dio ne mogu pronaći podatci o srpskim zarobljeničkim logorima.

16 U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu postoji bogata Zbirka knjižnične građe o Domovinskom ratu.17 Jurčević, J. Uvod. U: Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Rehak, D. (gl. ur.). Zagreb :

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, 2000. Str. 7–32, 31–32.18 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb : Hrvatsko društvo logoraša

srpskih koncentracijskih logora, 2000. Str. 287.19 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-

ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 6565/91 i 6467/91.20 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-

ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 6528/21 i 6463/91.21 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-

ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 6481/91.


StajićevoRiječ je također o farmi koju su pripadnici JNA pretvorili u logor. Stajićevo se nalazi u Banatu kod

Zrenjanina i kroz njega je prošlo oko 3000 ljudi, od čega 2000 u razdoblju 18. 11. 1991. do 21. 11. 1991. g. U njega su uglavnom dovođeni zarobljenici iz Vukovara.22 U početku u logoru nije bilo zahoda ni vode. Nužda se obavljala u štali gdje je spavalo preko 800 osoba.23 Psihička i fi zička zlostavljanja bila su svakodnevna. Jedan zarobljenik navodi kako je prva tri dana morao mirno sjediti na betonu u pognu-tome položaju.24 Od ozljeda je jedan čovjek preminuo.25

GlinaZa Domovinskoga rata logor u Glini smješten je u bivšemu KPD-u. Kroz logor je prošlo oko 500

zarobljenika. Prvi gardista zarobljenik iz Gline, zaprimljen je na hospitalizaciju u Kliniku 1. 11. 1991. g. zbog gastroenteritisa (mat.br. 6119/1991). Većina zarobljenika mučena je strujom preko telefonskih induktora.26 Prilikom pregleda u Klinici, polovica zarobljenika-pacijenata potvrdili su fi zičko zlostavlja-nje strujom u više navrata, jedan čak devet puta.27 Uz vojnike tu su bili smješteni i civili u jako lošim uvjetima, s lošom prehranom, a nuždu su uglavnom obavljali u kanti koja se nalazila u prostoriji gdje su bili smješteni.28 Zbog toga su mnogi zarobljenici dobili dizenteriju uzrokovanu bakterijom Shigellom sonnei.29 Prvi gardist-zarobljenik iz Gline primljen je zbog gastroenteritisa na hospitalizaciju u Kliniku 1. 11. 1991. g., nakon toga uslijedio je veći broj zarobljenika.

Sremska MitrovicaLogor se nalazio u sklopu zatvora u istoimenome mjestu. Djelovao je od 18. 11. 1991. do 13. 8. 1992. g.

Prema procjenama kroz njega je prošlo oko 5500 zarobljenika.30 Fizička i psihička zlostavljanja, naročito

22 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla: kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb: Hrvatsko društvo logo-raša srpskih koncentracijskih logora, 2000., str. 69.

23 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 7033/91 i 7137/91.

24 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 7213/1991.


26 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla: kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb : Hrvatsko društvo logo-raša srpskih koncentracijskih logora, 2000. Str. 287.


28 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 6445/91, 6442/91 i 6426/91.


30 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb: Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, 2000., str. 203.


prilikom ispitivanja zarobljenika, bila su svakodnevna.31 To potvrđuje i medicinska dokumentacija Kli-nike. Jednom zarobljeniku prilikom mučenja izbijena su dva zuba32, dok su dvojica izjavila kako su zbog pretrpljenih udaraca bili više puta u nesvijesti.33 Zarobljenici su fi zički zlostavljani čak i u vrijeme dok su autobusima išli na dogovorenu razmjenu.34 Vrijedan su izvor za istraživanje navedenog logora objavljena svjedočanstva Zlatka Šarića, koji je u Sremskoj Mitrovici proveo 130 dana.35

ANALIZA PREGLEDA ZAROBLJENIKAPregledi u Klinici obavljeni su nekoliko dana nakon puštanja iz zarobljeništva, većina u razdoblju od

1. 11. 1991. do 14. 8. 1992. g. Analizom svih povijesti bolesti hospitaliziranih zarobljenika i onih koji su samo ambulantno pregledavani, kao i onih koji su naknadno došli na kontrolni pregled 2008. (kojih je bilo 388), izdvojili smo dio podataka i njihove rezultate prikazujemo u nastavku .

Prvi zarobljenici, odnosno sada već većinom bolesnici, pali su u zarobljeništvo nakon pada Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. g., a veći dio nakon pada Vukovara 18. 11. 1991. g. Veći broj zarobljenika bora-vio je u logorima do 21. 12. 1992., dok su pojedinci bili zarobljeni čak do 13. 5. 1999. g. Duljina zaroblje-ništva kretala se od 4 do 1800 dana, u prosjeku 149 dana. Najčešće dijagnoze bile su traume/povrede lokomotornoga sustava, ozljede glave i respiratorne i gastrointestinalne infekcije. Najčešće dijagnoze odnosile su se na duševne poremećaje i strahove koji su bili posljedica boravka u logorima. Najviše zaro-bljenika prema podatcima iz Klinike došlo je iz Sremske Mitrovice (njih 185) i Stajićeva (113), zatim Nemetina (57), Knina (42), Manjače (23), Gline (11) itd. Ukupno je bilo 45 različitih logora, dok 24 pregledana pacijenta uopće nisu boravili u logorima.

U razdoblju od 12. 5. 2007. do 21. 6. 2008. g. organiziran je drugi pregled zarobljenika srpskih logora, na koji se odazvalo njih ukupno 388. Pregledi su obavljeni u Klinici, a organizirala ih je Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. Prema zanimanju većina pregledanih bivših logoraša nakon 16, odnosno 17 godina od prvoga boravka u Klinici bili su sada umirovljenici (72 %), dok su ostali bili u radnome statusu, bilo kao policajci ili obrtnici. Velika većina njih (94 %) prijavila je zdravstvene tegobe. Kod njih 303 ili 78 % dijagnosticiran je PTSP.

31 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb: Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, 2000. na više mjesta.


33 Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srp-ski zarobljenici, matični broj pacijenta: 15805/92 i 15968/92.

34 Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb : Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, 2000. Str. 211; Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, serija Srpski zarobljenici, matični broj pacijenta: 15804/92.

35 Vidi više: Šarić, Z. Dnevnik jednog logoraša. Vinkovci : Matica hrvatska Vinkovci, 1995.


ZAKLJUČAKGradivo Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” u

Zagrebu pokazalo se kao vrijedan izvor za istraživanje sudbine hrvatskih zarobljenika u srpskim logo-rima. Uspoređujući podatke iz medicinske dokumentacije sa zasad jedino objavljenom memoarskom literaturom, zaključili smo kako se podatci poklapaju. Budući da je pitanje koliko je originalne dokumen-tacije nastale radom samih logora sačuvano i kako se ono uglavnom nalazi na teritorijima drugih država, analizirano je medicinsko gradivo kvalitetan dopunski izvor za istraživanje te teme.

Naše je istraživanje pokazalo kako su gotovo svi uzeti uzorci potvrdili psihičko zlostavljanje prilikom boravka u logoru, a velika većina i fi zičko zlostavljanje. Isto tako, primijetili smo određeni disbalans između funkcioniranja logora kojima je bilo upravljano od strane JNA, za razliku od onih u kojima su prevladavale paravojne formacije. Zarobljenici koji su bili u zarobljeništvu paravojnih formacija, iskazali su mnogo intenzivnije psihičke i fi zičke torture kojima su bili izloženi. Zarobljenici koji su bili pod nad-zorom JNA, i koje je u pravilu bilo relativno kratko te je uglavnom završavalo kada su zarobljenika pre-dani u ruke JNA prije same razmjene, bili su tretirani humanije. Uz svakodnevno zlostavljanje kojemu je velika većina bila izložena, zdravstvenomu stanju zarobljenika nisu pogodovali niti uvjeti u kojima su bili smješteni. Riječ je o objektima koji su namjenski prilagođeni za držanje većega broja zarobljenika (poljo-privredni objekti – štale i zatvori), u kojima nije bilo pitke vode ni posebno ograđenih prostora za fi zio-loške potrebe. Smještajni kapaciteti bili su daleko premašeni, tako da su se u pojedinim prostorijama zarobljenici morali dogovoriti i spavati „na smjene”. Hrana je također bila vrlo oskudna, što potvrđuje i podatak da je velika većina zarobljenik prilikom pregleda navela znatan gubitak na tjelesnoj težini. Tek pred razmjenu zarobljenici su imali mogućnost tuširanja i dobivanja novije odjeće. U pojedinim logo-rima poput Manjače zatvorenici su korišteni za teške fi zičke poslove kao što su: izvlačenje drva, radovi u poljoprivredi i u stočarstvu. Kod najvećega broja zarobljenika koji su tijekom 2007. i 2008. g. ponovno pregledani, kao najčešća posljedica boravka u srpskim logorima bila je pojava PTSP-a.



1. Pismohrana Odjela za medicinsku dokumentaciju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Miha-ljević” u Zagrebu, serija Srpski zarobljenici.

Literatura:

1. Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.

2. Horvat, K., Molnar, B. Izvori za povijest zdravstva u Državnom arhivu u Zagrebu od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. 1. knjiga fondovi i zbirke. Zagreb : Državni arhiv u Zagrebu, 2011.

3. Jeren, T., Beus, I. Uz 110. obljetnicu Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević 1893.-2003. Infektološki glasnik (mjesto). 23, 3(2003), str. 105–112.

4. Jeren, T., Beus, I. Kratki povijesni pregled razvoja Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”. U: 120 godina Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” Zagreb 1893. – 2013. Vince, A. (gl. ur.) Zagreb : Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević”, 2013., str. 1–16.

5. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Zagrebu, NN 126/08.

6. Nazor, A. Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Republika Hrvatska i Domovinski rat: pregled političkih i vojnih događaja 1990., 1991.-1995./1998.). Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumen-tacijski centar Domovinskog rata – Zagreb, 2011.

7. Radelić, Z., Marijan, D., Barić, N., Bing, A., Živić, D. Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat. Zagreb : Školska knjiga, Hrvatski institut za povijest, 2006.

8. Rehak, D. (gl. ur.). Putevima pakla : kroz srpske koncentracijske logore 1991. u 21. stoljeće. Zagreb : Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, 2000.

9. Rubčić, D. Orijentacijska lista medicinske dokumentacije za bolničke ustanove. Arhivski vjesnik (Zagreb). 39(1996), str. 103–115.

10. Šarić, Z. Dnevnik jednog logoraša. Vinkovci : Matica hrvatska Vinkovci, 1995.

Mrežni izvori:

URL: http://bfm.hr/page/ustrojstvene-jedinice. (19. 7. 2016.).URL: http://bfm.hr/page/odjel-za-medicinsku-dokumentaciju. (19. 7. 2016.).


Summary

Archival Records about Prisoners of Serbian Camps

in University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević” in Zagreb

During the Croatian Homeland War the University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević» in Zagreb conducted medical examination of some 1,500 prisoners who were releasted from the Serbian prison camps. Most of them were examined in the period from November 1, 1991 to August 14, 1992. Most prisoners came from the camp in Sremska Mitrovica and Stajičevo and most of them were exchanged at Nemetin. Th eir average age in the prison camps was 31 years and they stayed in the camps on average for 149 days. During 2007 and 2008 the second medical examination was performed on a total of 388 ex-pris-oners who responded to the call. Today their medical records, mostly medical history, make an archival series «Serbian Camp Prisoners» which is a part of the fonds of the University Hospital for Infectious Diseases «Dr. Fran Mihaljević» in Zagreb at the archives of the Medical Records Department.

Comparing the data from the medical records with published memoirs it is notable that the data coin-cide. Analysed medical material represents quality supplementary source for research on the topic of Croa-tian prisoners in the Serbian prison camps.

Research has shown that almost all prisoners confi rmed psychological abuse during their stay in the camp and the vast majority suff ered physical abuse. Th ere is a certain imbalance between the functioning of the camp which was controlled by the Yugoslav People›s Army as opposed to those that were dominated by the paramilitary formations. Th e prisoners who were in captivity of the paramilitary groups reported a lot more intense mental and physical torture to which they were exposed.

In addition to the daily abuse to which the vast majority was exposed, the health status of the prisoners was not favourable and neither were the conditions in which they were held. Prison camps were mostly facilities adapted to hold a large number of prisoners (agricultural buildings - stables and prisons) where there was no drinking water and no special enclosures for physiological needs. Accommodation facilities were far exceeded so that in some areas prisoners had arranged to sleep «on a shift ». Th e food was also very poor as evidenced by the fact that the vast majority of prisoners during their stay in the camps suff ered sig-nifi cant weight loss. Prisoners had the possibility to take a shower and were provided new clothing only before their exchange took place. In some camps such as Manjača prisoners were used to hard physical labour such as extraction of wood, works in agriculture and in livestock. For most of the prisoners who were examined in 2007 and 2008 the most common consequence of living in Serbian prison camps was the emer-gence of posttraumatic stress disorder.

Keywords: Croatian Homeland War, medical facilities, University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević» Zagreb, prisoners of Serbian camps, medical history, archival records

Gordana SlančekTomislav RadonićDržavni arhiv u Slavonskom Brodu

Arhivsko gradivo nastalo tijekom Domovinskoga rata preuzeto u Državni arhiv u Slavonskom Brodu

Stručni rad UDK 930.253(497.542Slavonski Brod)“1991/1995“ 930.25(497.542Slavonski Brod):930.253“1991/1995“

Kroz arhivske fondove koji su nastali tijekom Domovinskoga rata može se dobiti uvid u svakodnevni život stanovnika Slavonskoga Broda i stanovnika takozvane Republike Srpske Krajine. Krizni štab u Slavon-skome Brodu brinuo se za sigurnost građana, radio na planiranju i provođenju neophodnih mjera za brži i organizirani prelazak privrede i društvenih službi iz mirnodopskog u ratno stanje. Fondovi koji se svojim sadržajem odnose na humanitarnu djelatnost prikazuju situaciju u gradu i okolici te načine na koje se pomagalo ljudima u ratnim uvjetima. Kako je rat oduzimao živote, nastajali su i dokumenti povezani s poginulima i nestalima u Domovinskome ratu, kao što je fond HR-DASB-387: Zajednica udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu Županije posavske. Na okupiranome području formirale su se službe koje su imale zadatak pomoći stanovnicima koji su se zatekli na tome području, kao na primjer, Regionalni komesarijat za izbjeglice za zapadnu Slavoniju sa sjedištem u Okučanima ili Izvršni savjet, koji je uglavnom raspravljao o pitanjima povratka izbjeglica i oživljavanja gospodarstva. Sudovi su nastojali obavljati redovne poslove. Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija svoj je krah doživjela rea-lizacijom operacije Bljesak (vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH). Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije.

Ključne riječi: arhivski fondovi, Državni arhiv u Slavonskome Brodu, Domovinski rat, okupirano područje

Preuzimanje arhivskih fondova nastalih u Domovinskome ratu Državni arhiv u Slavonskome Brodu preuzeo je 15 arhivskih fondova nastalih tijekom Domovinskoga

rata. Osim u Slavonskome Brodu, dio fondova čuva se u Odjelu Nova Gradiška (2), a jedan fond u Odjelu u Požegi. Najveći broj spomenutih arhivskih fondova prema Klasifi kaciji fondova i zbirki odnosi se na klasu A.5. Uprava i javne službe od 1945. do 1990. godine, ukupno četiri fonda1, a jedan fond na klasu

1 HR-DASB-70 „Republika Srpska Krajina” – Srpska oblast Zapadne Slavonije – Oblasno vijeće OkučaniHR-DASB-71 „Republika Srpska Krajina” – Komesarijat za izbjeglice – Povjereništvo Zapadne Slavonije Okučani

G. Slanček, T. Radonić, Arhivsko gradivo nastalo tijekom Domovinskoga rata preuzeto u Državni arhiv u Slavonskom Brodu200

A.6.2 U klasi B.6. Pravosuđe od 1990. nalaze se dva fonda3, a jedan je fond u klasi C.9. Vojne postrojbe i ustanove na području Hrvatske od 1945. do 19914. U klasi D.6. Predškolske ustanove5 nalazi se jedan fond, klasa E.3.1. Radio i televizija sadržava također jedan fond6 i klasa G.3.1.3. Zadruge od 1990. sadrži jedan fond7. U klasi I. Društva, udruge, udruženja8 nalaze se četiri fonda.

Preuzimanje arhivskih fondova paradržavnih tijela Nakon što su djelatnici Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu Mario Zorc i Feliks Valentić pronašli

u dvjema zgradama u centru Okučana arhivsko gradivo paradržavnih tijela, ono je nakon završetka oslo-bodilačke akcije HV-a Bljesak preuzeto 11. i 12. svibnja 1995. godine. U Knjizi primljenoga arhivskog gradiva – Odjel Nova Gradiška evidentirana je dokumentacija devet srpskih paradržavnih organa ukup no 10 dužnih metara. To su sljedeći fondovi:

HR-DASB-70 Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija – Oblasno vijeće OkučaniHR-DASB-71 Republika Srpska Krajina − Komesarijat za izbjeglice − Povjereništvo Zapadne Slavo-

nije OkučaniHR-DASB-72 Republika Srpska Krajina − Klub intelektualaca zapadne SlavonijeHR-DASB-74 Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija − Izvršni savjet Opštine

Podravska SlatinaHR-DASB-80 Republika Srpska Krajina – Općinski sud u OkučanimaHR-DASB-85 Republika Srpska Krajina − Općinsko javno tužilaštvo u OkučanimaHR-DASB-91 Republika Srpska Krajina − Vojna pošta 9162 OkučaniHR-DASB-187 Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija − Opšta poljoprivredna

zadruga OkučaniHR-DASB-191 Republika Srpska Krajina – Srpska oblast Zapadna Slavonija – Srpski radio Okučani

HR-DASB-74 „Republika Srpska Krajina” – Srpska oblast Zapadne Slavonije – Izvršni savjet Opštine Podravska SlatinaHR-DASB-PŽ-97 „Republika Srpska Krajina” – Srpska oblast Zapadne Slavonije – Skupština Opštine Pakrac

2 HR-DASB-431 Krizni štab Skupštine Općine Slavonski Brod3 HR-DASB-80 „Republika Srpska Krajina” – Općinski sud u Okučanima

HR-DASB- 85 „Republika Srpska Krajina” – Općinsko javno tužilaštvo u Okučanima4 HR-DASB-91 „Republika Srpska Krajina” – Vojna pošta 9162 Okučani5 HR-DASB-NG-207 Dječje obdanište „Pčelica Maja” Stara Gradiška6 HR-DASB-191 „Republika Srpska Krajina” – Srpska oblast Zapadne Slavonije – Srpski radio Okučani7 HR-DASB-187 „Republika Srpska Krajina” – Srpska oblast Zapadne Slavonije – Opšta poljoprivredna zadruga Okučani8 HR-DASB-322 Odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod

HR-DASB-356 Udruga građana Feniks Slavonski BrodHR-DASB-387 Zajednica udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu Županije posavskeHR-DASB-72 „Republika Srpska Krajina” – Klub intelektualaca zapadne Slavonije

G. Slanček, T. Radonić, Arhivsko gradivo nastalo tijekom Domovinskoga rata preuzeto u Državni arhiv u Slavonskom Brodu 201

Arhivski fond Dječje obdanište „Pčelica Maja” Stara Gradiška (HR-DASB-NG-207) preuzeto je 2002. godine i opisano je u tekstu pod točkom 14.3.

Opis arhivskih fondova legalnih tijela Republike Hrvatske

1. Odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod (HR-DASB-322); 1991.−1994. [1995.], kut. 39, 4,00 d/m

1.1. Povijest stvaratelja fonda

Na prijedlog Sekretarijata društvenih djelatnosti Općine Slavonski Brod, a odlukom Ratnoga izvrš-nog vijeća Općine Slavonski Brod, osnovan je Odbor za socijalnu skrb. Početkom 1992. nazvan je kao Odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod. Prvi sastanak Odbora održan je 7. studenoga 1991., a članovi su mu bili: Dragica Bistrović, Štefi ca Šarčević, Marica Medved-Miletić, Anđelka Solarić, Mato Kolundžić, Pero Grgić, Vera Buk, Ankica Slanček, Mato Artuković, Jozo Meter i Stipe Bošnjak. Članovi Odbora su, uz svoj redovan posao, dobrovoljno radili na organiziranju prikupljanja te prihvata i distribucije humanitarne pomoći. U Odbor su imenovane osobe koje svojim iskustvom, organizacijskim sposobnostima, osobnim poznanstvima, stručnim znanjem i dr. mogu po tak nuti što veći broj osoba i udruga za slanje pomoći, najefi kasnije organizirati raspodjelu pomoći i koordinirati sveukupnu brigu o izbjeglima, prognanima, obiteljima branitelja i sl. Za predsjednicu (vodi-teljicu) Odbora izabrana je dr. sc. prim. Dragica Bistrović, voditeljica Internoga odjela u Medicinskome centru Slavonski Brod. Nakon osnivanja Ureda za prognanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske u prosincu 1991.9, početkom 1992. pri Općini Slavonski Brod osnovana je Služba za humanitarne akcije (poslije Ured za humanitarnu pomoć ili od 7. travnja 1992. Ured za prikupljanje i distribuciju humani-tarne pomoći Općine Slavonski Brod10) na čelu sa Stipom Bošnjakom. Otad istovremeno djeluju Ured pri Općini kao institucionalno tijelo i Odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći kao volon-tersko, izvaninstitucionalno tijelo. Općinski odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći djelovao je na temelju Pravilnika o organizaciji i radu općinskih odbora za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći. Pravilnik je izrađen na temelju Uredbe Republike Hrvatske o Uredu za prognanike i izbjeglice. Odbor je prestao djelovati krajem 1994. kada je osnovana i službeno registrirana humani-tarna Udruga građana Feniks11, u kojoj su isti ljudi nastavili s radom na prikupljanju i distribuiranju humanitarne pomoći za cijelo područje Brodsko-posavske županije jer su potrebe za pomoći bile i dalje veoma velike. Iz sumarnih izvještaja Odbora moguće je vidjeti kako su velike količine humanitarne pomoći stizale u Slavonski Brod, osobito tijekom 1992. i 1993.godine, a iz korespondencije se vidi kako je bio širok krug ljudi u inozemstvu koji su radili na širenju istine o tome što se zbiva u Hrvatskoj, na

9 Uredba o Uredu za prognanike i izbjeglice , NN 64/1991.10 Odluka Izvršnoga vijeća Skupštine Općine, Klasa br.: 022-05/92-01/82, Ur. broj: 2178-03-06/92-1.11 HR-DASB-356: Udruga građana „Feniks” Slavonski Brod, Zapisnik sa osnivačke skupštine Udruge građana „Feniks” Slavonski

Brod, 25. 5. 1995., kut. 1.


prikupljanju pomoći, pakiranju i otpremanju pošiljki u Hrvatsku. Bili su to vagoni hrane, lijekova, higi-jenskoga pribora, obiteljskih paketa, poklon-paketa za djecu svih uzrasta, nove i rabljene odjeće i obuće, posteljine, građevinskoga materijala i dr.

1.2. Sadržaj jedinice

Fond se najvećim dijelom sastoji od prepiske voditeljice Odbora s raznim donatorima i suradnicima na prikupljanju humanitarne pomoći, zatim od raznih dopisa koje je Odbor primao ili slao, kao i zapis-nika, izvještaja, popisa prognanika Republike Hrvatske, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i domaćega stanovništva sa socijalnim potrebama, dokumentacije o primljenim humanitarnim pošiljkama (otprem-nice donatora, specifi kacije robe i tovarni listovi), izdatnica i potvrda o preuzimanju humanitarne pomoći od primatelja (ustanova, drugih humanitarnih udruga, mjesnih zajednica i pojedinaca) i novinskih čla-naka o humanitarnome radu iz inozemnoga i domaćega tiska.

1.3. Način preuzimanja

Odbor za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod prestao je djelovati 1994. kada Udruga građana Feniks postaje imatelj njegova arhivskoga gradiva. Spomenuta udruga 2002. godine prestaje djelovati Odlukom skupštine udruge i Rješenjem Službe za opću upravu Brodsko-posav-ske županije12. Gradivo je preuzeto u Državni arhiv u Slavonskome Brodu 24. lipnja 2002., klasa: 612-06/00-01/06, ur. br.: 2178-19-06-00-2, uz koji se nalazi i Popis gradiva.

2. Udruga građana Feniks Slavonski Brod (HR-DASB-356); 1995.–2002.; 70 kut.; 7,00 d/m


Osnivanju humanitarne Udruge građana Feniks na području Brodsko-posavske županije prethodio je rad Općinskoga odbora za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod.13 Udruga građana Feniks održala je osnivačku skupštinu početkom 1995.14 Na skupštini je usvojen Statut udruge i izabrano je predsjedništvo od pet članova. Za predsjednicu udruge izabrana je dotadašnja vodi-teljica Odbora za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći Općine Slavonski Brod dr. sc. prim. Dragica Bistrović, a za profesionalnoga tajnika Vesna Hujić. Osnivanje i rad udruge temeljili su se na odredbama Statuta udruge i Zakona o humanitarnoj pomoći.15 Osim Statuta za djelovanje udruge bila je važna i Odluka o izvorima i načinu prikupljanja te kriterijima i načinu raspodjele humanitarne pomoći,

12 Rješenje klasa: UP/UP-230-02/02-01/16, Ur. broj: 2178-09-02-02-4 od 20. 5. 2002.13 Vidi arhivski fond: HR-DASB-322 u Državnome arhivu u Slavonskome Brodu.14 HR-DASB-356: Udruga građana „Feniks” Slavonski Brod, Zapisnik sa osnivačke skupštine Udruge građana „Feniks” Slavonski

Brod, 25. 5. 1995., kut. 1 15 NN 83/1992.


koju je usvojilo predsjedništvo udruge na trećoj sjednici održanoj 27. veljače 1995.16 Djelatnost i ciljevi udruge bili su: 1. pomoć gospodarskomu razvitku Brodsko-posavske županije; 2. organiziranje kulturnih i drugih manifestacija; 3. pomoć u obnovi i revitalizaciji kulturne i povijesne baštine; 4. prikupljanje humanitarne i druge pomoći, kao i njihova distribucija; 5. međusobna pomoć. U čl. 4., 5. i 6. Odluke bili su defi nirani svrha i kriteriji za raspodjelu humanitarne pomoći.

Udruga građana Feniks postupno je smanjivala svoje aktivnosti jer je humanitarna pomoć pristizala sve manje, a i potrebe su bile sve manje, tako da je na skupštini udruge održanoj 17. prosinca 1999. done-sena Odluka o prestanku djelovanja udruge. Postupak likvidacije dovršen je podnošenjem završnoga računa udruge za 2002. godinu.


Fond se najvećim dijelom sastoji od raznih evidencija o raspodjeli humanitarne pomoći, fi nancijske dokumentacije, popisa prognanika, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i domaćeg stanovništva sa socijal-nim potrebama, korespondencije voditeljice Odbora s raznim donatorima i suradnicima na prikupljanju humanitarne pomoći te raznih dopisa koje je Odbor primao ili slao.


Gradivo je preuzeto u Državni arhiv u Slavonskome Brodu 24. lipnja 2002. O primopredaji napravljen je Zapisnik klasa: 612-06/00-01/06, ur. br.: 2178-19-06-00-2., uz koji se nalazi i Popis gradiva kao i popis fi nancijske dokumentacije iz razdoblja 1995.−2002., koju je 2003. godine naknadno predao Državnomu arhivu u Slavonskome Brodu dipl. oec. Nikola Vlašić, ovlašteni likvidator udruge.

3. Zajednica udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskome ratu Županije posavske (HR-DASB-387); 1995.−2005.; 26 kut.; 2,6 d/m


Udruga je utemeljena na osnivačkoj skupštini održanoj 14. siječnja 1995. godine u Domu umirovlje-nika u Slavonskome Brodu pod imenom Udruga obitelji poginulih i nestalih Bosanske Posavine. Na osnivačkome saboru u Mostaru 8. travnja 1995. god. udruga se integrirala u Udrugu obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu HR H-B i otad djeluje pod imenom Udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu HR H-B Veležupe Posavske. Registrirana je 16. svibnja 1995. godine kod Višeg suda Bosanski Brod (Orašje), a izmjenom zakonskih propisa prere-gistrirana je rješenjem17 Ministarstva pravosuđa i uprave Županije posavske (Federacija BiH) 21. prosinca

16 HR-DASB-356: Udruga građana „Feniks” Slavonski Brod, Statut Udruge građana „Feniks” Slavonski Brod, 25. 5. 1995., točka 3, kut. 1

17 Rješenjem broj 03-U-05-43/99 odobren je upis u Registar udruga građana Županije posavske, u knjigu 1. pod registracij-skim brojem 89. (HR DASB 387/2, ZUOPIN, Dokumenti o registraciji, kut. 2).


1999. godine u Zajednicu udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskome ratu Županije posavske (skraćeno ZUOPIN Županije posavske). Članovi ZUOPIN-a bili su iz osam općina Bosanske Posavine, i to iz Bosanskoga Broda, Dervente, Bosanskoga Šamca, Odžaka, Modriče, Orašja, Brčko-Ravne i Gradačca.

Udruga je formalno imala središte u Orašju (Ulica VIII br. 29) u Republici BiH, no kako je najveći broj članova (obitelji poginulih i nestalih) boravio na području Brodsko-posavske županije u Republici Hrvatskoj, ured Udruge bio je u Slavonskome Brodu. Prvo u Martićevoj ulici br. 2, potom u Ulici Petra Krešimira IV br. 32, a zatim u Ulici Tome Skalice br. 4. U arhiv je predano gradivo nastalo do 2005. godine. Udruga još aktivno djeluje. ZUOPIN je osnovan na temelju članka 46, Stavak 1. Zakona o udru-živanju građana (Službene novine Federacije BiH 6/95). Rješenjem broj 03-U-05-43/99 odobren je upis u Registar udruga građana Županije posavske, u knjigu 1. pod registracijskom brojem 89.18


Osnovna zadaća udruge bilo je prikupljanje podataka o poginulim i nestalim braniteljima, pripadni-cima Hrvatskoga vijeća obrane. Podatci su zahvaljujući članovima obitelji poginulih i nestalih vojnika evidentirani u kartonima. U kartonima poginulih navedeni su osobni podatci poginuloga i nestaloga (ime i prezime, ime oca, datum rođenja, mjesto rođenja, datum pogibije, mjesto pogibije, mjesto ukopa, naziv postrojbe, zanimanje, bračno stanje i u manjemu dijelu kartona i adresa prije pogibije). Navedeni su i podatci o članovima obitelji (ime supruga, djeteta, oca, majke, brata, sestre, adresa člana koji je dao podatke i broj telefona). Ovi su kartoni pohranjeni u devet kutija u seriji pod nazivom Kartoni poginulih i nestalih i sadržajno obuhvaćaju najveći dio fonda. Podatci za kartone su skupljani od 1995. do 2001. godine. Zadatci i ciljevi udruge bili su sljedeći: čuvanje ugleda i dostojanstva poginulih i nestalih hrvat-skih branitelja, konačno oslobođenje svih privremeno okupiranih teritorija Hrvatske Republike Herceg-Bosne i povratak na svoja ognjišta, stvaranje uvjeta za što potpuniji i kvalitetniji život obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, osobito djece i majki s malodobnom djecom, starijih, bolesnih i nemoćnih osoba, stvaranje uvjeta za kvalitetniji smještaj, potpuniju zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje radno spo-sobnih članova i školovanje djece, odnosno prekvalifi ciranje i doškolovanje odraslih, pružanje materi-jalne (hrana, odjeća, ogrjev i dr.) i fi nancijske pomoći ugroženim obiteljima.

Udruga je surađivala s brojnim organizacijama koje su imale sličan karakter djelovanja, kako iz BiH, tako i iz susjednih zemalja. Surađivala je s HVIDRA-om RH i BiH, Udrugom obitelji nestalih i nasilno odvedenih branitelja Domovinskog rata Osijek, Udrugom građanske inicijative Žrtve Domovinskog rata (kut. 18.), ali i s međunarodnim organizacijama čiji je posao bio pomagati organizacijama poput ZUOPIN-a. Među njima najvažnija je Međunarodna komisija za nestale osobe (engl. International Commission on Missing Persons – ICMP). ICMP je fi nancirao mnoge projekte koje je ZUOPIN Županije posavske realizi-rao. Dokumentacija o toj suradnji za razdoblje od 2000. do 2005. smještena je u četirima kutijama.

18 HR DASB 387/2, ZUOPIN, Dokumenti o registraciji, kut. 2.



Gradivo nastalo radom Zajednice udruga obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domo-vinskom ratu Županije posavske preuzeto je u Državni arhiv u Slavonskome Brodu 29. ožujka 2006. godine prema zapisniku klasa: 612-06/06-01 i ur. br.: 2178-09-06-06.

4. Krizni štab Skupštine općine Slavonski Brod (HR-DASB-432); 29. VII 1991. – 20. III 1992.; 4 arhivske kutije; 0,4 d/m


Krizni štab u Slavonskome Brodu u razdoblju od 29. srpnja 1991. godine do 20. ožujka 1992. godine obavljao je poslove koje je prije ratne opasnosti obavljalo Izvršno vijeće Skupštine Općine Slavonski Brod. Krizni štab kao najviše tijelo u općini donosilo je sve bitne odluke od općega interesa svih građana u Općini Slavonski Brod. Svojim je radom bio usmjeren na stvaranje i razvijanje uvjeta za život građana u ratnim uvjetima. Krizni štab Skupštine Općine Slavonski Brod djelovao je kao pravna osoba i izvršni organ Skupštine Općine i odgovorno je bilo Skupštini Općine za stanje u Općini, za provođenje politike i izvršavanje propisa i drugih općih akata Skupštine Općine. Krizni štab Skupštine Općine Slavonski Brod osiguravao je prikupljanje podataka, sagledavao stanje i pojave u Općini, poduzimao mjere za otklanjanje uzroka nastajanja neprihvatljivih stanja i pojava. U ostvarivanju svojih zadataka surađivao je s mjesnim zajednicama i drugim društveno-političkim zajednicama. Krizni štab, u okviru prava i dužnosti Općine, uređivao je i organizirao obranu te na osnovama planova i pripremnih mjera za obranu zemlje i zaštite građana i imovine usmjeravao i usklađivao pripreme mjesnih zajednica i drugih organizacija u području narodne obrane, brinuo se za sudjelovanje radnih ljudi, građana, mjesnih zajednica i drugih društvenih organizacija u općenarodnoj obrani, organizirao rukovođenje oružanim i drugim oblicima narodnoga otpora. Krizni štab je, osim navedenoga, vodio brigu za potrebe obrane i utvrđivao plan pripreme za obranu i program fi nanciranja svih potreba za određeno vremensko razdoblje u skladu s procjenom rat-nih opasnosti i materijalnim mogućnostima, zatim je radio na planiranju i provođenju neophodnih mjera za brži i organizirani prelazak privrede i društvenih službi iz mirnodopskoga na ratno stanje. U djelokrugu Kriznoga štaba bilo je i određivanje poslova i zadataka obrane državnim organima, građanima, mjesnim zajednicama i drugim zajednicama i organizacijama, naoružavanje, opremanje jedinica i službi za obranu, obuka jedinica civilne zaštite te osiguravanje i osposobljavanje kadrova za rad u ratu.


Arhivski fond Kriznoga štaba Skupštine Općine sadržava različite odluke, priopćenja, zapovijedi, razna rješenja, na primjer, Rješenje u vezi s imenovanjem raznih komisija, izvještaje o razmjeni zaroblje-nika, priopćenja, primjerice, o padu vojnoga helikoptera, molbe za narudžbu lijekova u Medicinski cen-tar, zapovijedi o izmijenjenome režimu prometa na mostovima u Slavonskome Šamcu i Slavonskome Brodu, zapovijedi u vezi s postupnom mobilizacijom, zahtjevi za izdavanjem potvrde o slobodnome


prelasku mosta u Slavonskome Brodu i Slavonskome Šamcu, Odluka o proglašenju ratnoga stanja na području općina Slavonski Brod, Naredba građanima o zabrani useljavanja u stanove i individualne stambene objekte na području grada Slavonskoga Broda koji su napušteni.


Prema podatcima Vanjske službe Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu arhivsko gradivo Kriznoga štaba Općine Slavonski Brod preuzeto je po službenoj dužnosti. Prilikom preuzimanja gradiva sastavljen je primopredajni zapisnik između predavatelja,Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji i Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu, dana 22. listopada 2004. godine, klasa: 036-04/04-1/1, ur. br.: 2178-01/04-1. Gradivo ovoga fonda sačuvano je u cijelosti.

5. Republika Srpska Krajina – Srpska oblast Zapadna Slavonija – Oblasno vijeće Okučani (HR-DASB-70); 1991.−1995.; 7 knj.; 19 kut.; 1,96 d/m


Narodna skupština Srpske oblasti Zapadna Slavonija (SOZS) donijela je na sjednici održanoj 18. trav-nja 1992. u Okučanima19 odluku o proglašenju i provedbi Statuta Srpske oblasti Zapadna Slavonija. Kao tijela uprave navedeni su Narodna skupština, Oblasno vijeće i druga. Ona su trebala imati sjedište u Pakracu, a privremeno su djelovala u Okučanima. Vlada RSK-a donijela je 11. kolovoza 1992. odluke o osnivanju, organizaciji i načinu rada izvršnih savjeta općina Daruvar, Grubišno polje, Okučani, Pakrac i Podravska Slatina, a imenovani su i članovi izvršnih savjeta tih općina.20 Oblasno vijeće Okučani izvr-šavalo je zakone i druge propise i opće akte Republike Srpske Krajine, izvršavalo je odluke i opće akte Narodne skupštine i donosilo je akte za njihovo provođenje, predlagalo je program razvoja kao i prora-čun Srpske oblasti. Vijeće je utvrđivalo načela za unutrašnju organizaciju oblasnih tijela uprave i oblasnih organizacija i službi, postavljalo je i razrješavalo rukovoditelje u oblasnim organima uprave i oblasnim organizacijama i službama osim onih koje bira i razrješava Narodna skupština Srpske oblasti Zapadna Slavonija te obavljalo nadzor nad njima. Oblasno vijeće i svaki njegov član bili su odgovorni za svoj rad Narodnoj skupštini. Vijeće je određivalo svoje povjerenike za davanje stručnih i drugih objašnjenja na sjednicama radnih tijela Narodne skupštine prilikom rasprave o prijedlogu odluka i drugih općih akata i materijala koje je Oblasno vijeće podnijelo Skupštini. Oblasno vijeće donosilo je akte kojima je usmje-ravalo i usklađivalo rad oblasnih tijela uprave, a tijela uprave podnosila su Oblasnom vijeću jedanput na mjesec izvještaj o radu. Oblasno vijeće donosilo je odluke, upute, rješenja i zaključke.21

19 HR DASB 70 „RS” – Srpska oblast Zapadna Slavonija – Oblasno vijeće Okučani, Odluka o proglašenju i provedbi Statuta Srpske oblasti Zapadna Slavonija (01-01-1/92, 18. 4. 1992.), kut. 2

20 Barić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.–1995. Zagreb : izdavač, 2005. Str. 98–9921 HR DASB 70 „RSK” – Srpska oblast Zapadna Slavonija – Oblasno vijeće Okučani, Odluka o organizaciji i načinu rada Oblas-

nog vijeća Srpske oblasti Zapadna Slavonija (01-01-4/92, 18. 4. 1992.), član 22., kut. 2



Fond većim dijelom sadržava gradivo (zapisnici, odluke, programi rada, izvještaji, korespondencija…) koje je nastalo djelovanjem tijela Oblasnoga vijeća, ali i dokumentaciju Narodne skupštine SAO Zapadna Slavonija. U fondu se nalaze i dokumenti na kojima se temelje određene institucije u sklopu SAO Zapadna Slavonija (Ustav RSK-a, Statut SAO Zapadna Slavonija, zakoni RSK-a, pravilnici, odluke itd.). Fond tako-đer sadržava i znatnu dokumentaciju o pregovorima pripadnika Oblasnoga vijeća s hrvatskim vlastima, zatim dokumente o komunikaciji s mirovnim snagama UN-a na području zapadne Slavonije, službena glasila RSK-a kao i pojedine primjerke tiska iz toga razdoblja.

6. Republika Srpska Krajina − Komesarijat za izbjeglice − Povjereništvo Zapadna Slavonija Okučani (HR-DASB-71); 1991.−1995.; 4 knj.; 12 kut.; 1,29 d/m


Prije osnutka Komesarijata za izbjeglice, Povjereništvo Zapadna Slavonija Okučani, na području zapadne Slavonije djelovao je Oblasni štab za prihvat izbjeglica, koji je osnovan 15. srpnja 1992. Sljedeće godine Štab je preimenovan u Regionalno povjereništvo komesarijata za izbjeglice za zapadnu Slavoniju i pod tim nazivom djeluje sve do svibnja 1995., kada je zapadna Slavonija oslobođena u akciji hrvatskih vojno-redarstvenih snaga Bljesak. Zakonom o izbjeglicama i raseljenim licima22, koji je donijela Skup-ština Republike Srpske Krajine i potpisao ga predsjednik RSK-a Goran Hadžić 28. listopada 1993. osno-van je Komesarijat za izbjeglice, koji je bio nadređen regionalnim povjereništvima i općinskim komi-sijama. Tako je osnovan i Regionalni komesarijat za izbjeglice za Zapadnu Slavoniju sa sjedištem u Oku-čanima. Komesarijat je nadzirao rad općinskih komisija za izbjeglice, surađivao je i pregovarao s humanitarnim organizacijama iz inozemstva, prikupljao je i obrađivao sve podatke o izbjeglicama s pod-ručja regije Okučani i prosljeđivao ih Komesarijatu u Kninu, rješavao je žalbe izjavljene na odluke općin-skih komisija i povjerenika na području regije Okučani.


Fond sadržava manjim dijelom (3 kutije) spise koji govore o ustroju samoga Komesarijata (zakoni, pravilnici, izvještaji, zapisnici, povjerljivi spisi…), a gradivo se ponajviše (9 kutija) odnosi na dokumen-taciju koja je nastala kao rezultat rada s izbjeglicama (rješenja o priznavanju svojstva izbjeglice, popisi obitelji po mjesnim zajednicama za raspodjelu humanitarne pomoći, evidencije izbjeglica i raseljenih osoba).

22 HR-DASB-71 „Republika Srpska Krajina” – Komesarijat za izbjeglice – Povjereništvo Zapadna Slavonija Okučani, Službeni glasnik SRK 12/93, kut. 1


7. Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija − Izvršni savjet Opštine Podravska Slatina (HR-DASB- 74); 1992.−1995.; 1 kut.; 0,1 d/m


Vlada Republike Srpske Krajine na svojoj je 10. sjednici održanoj u Kninu dana 21. travnja 1992. godine donijela Odluku o postavljanju kandidata za predsjednika i članove Izvršnog savjeta Opštine Podravska Slatina jer u njoj, kao i u drugim općinama zapadne Slavonije (Daruvar, Grubišno Polje, Pakrac, Okučani), nije funkcionirala Skupština Općine.23 Tom je odlukom uspostavljen Izvršni savjet Opštine Podravska Slatina. Sjedište Savjeta bilo je u mjestu Brusnik pokraj Pakraca. Opština Podravska Slatina obuhvaćala je sljedeća naselja: Bjelakovac, Nova Brezovica, Budakovac, Cabuna, Cret (1. siječnja 1991. u općini Donji Miholjac), Deklovac (1. siječnja 1991. u općini Virovitica), Krajina (1. siječnja 1991. u općini Slavonska Orahovica), Bornje Biljevo (1. siječnja 1991. u općini Podravska Slatina), Hadžićevo, Kapan (ranije u općini Virovitica), Krčenik (1. siječnja 1991. u općini Slavonska Orahovica), Lebina (1. siječnja 1991. u općini Virovitica), Milanovac (1. siječnja 1991. u općini Slavonska Orahovica). Izvršni savjet smatrao je da bi i još neka sela koja su pripadala 1. siječnja 1991. općini Virovitica trebalo uvrstiti pod opštinu Podravska Slatina. To su sljedeća naselja: Ada Lukačka, Brezovo Polje, Gvozdanska, Jugovo Polje, Mala Trapinska, Pčelić, Pepelana i Pivnica. Izvršni savjet Opštine također je smatrao da bi naselja Brezovljani, Duzluk i Humljani trebalo uvrstiti pod opštinu Podravska Slatina iako su 1. siječnja 1991. pripadala općini Slavonska Orahovica.24 Iako je bilo određenih problema u fi nanciranju, pa i izjava pred-sjednika RSK-a kako su opštine Podravska Slatina, Daruvar, Grubišno Polje fi ktivne, one ipak egzistiraju do operacije Bljesak. Izvršni savjet djelovao je u skladu s Ustavom i zakonima RSK-a i donosio je odluke, zaključke, rješenja i druge akte. Na svojim redovnim sjednicama Izvršni savjet uglavnom je raspravljao o pitanjima povratka izbjeglica i oživljavanja gospodarstva.

7.2. Djelokrug i sadržaj

Fond sadržava samo jednu kutiju u kojoj se nalazi oskudna dokumentacija za rekonstrukciju rada samoga Izvršnoga savjeta. Najobilnija je fi nancijska dokumentacija, zatim dokumenti o izborima, opći spisi i korespondencija.

23 RH i Domovinski rat 1990.-1995. – dokumenti, knjiga 4: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u RH (siječanj – lipanj 1992.). Zagreb – Slavonski Brod : HMDCDR i Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2008. Točka V, str. 226.

24 HR-DASB-74, RSK – Izvršni savjet Opštine Podravska Slatina, Opći spisi 1992.-1995. – Ispravljeni spisak naselja opštine Podravska Slatina, br. 020-37/94-I-01, 31. 10. 1994., kut. 1.


8. Republika Srpska Krajina – Općinski sud u Okučanima (HR-DASB-80); 1991.−1995.; 23 knj., 34 kut.; 4,00 d/m


Općinski sud u Okučanima osnovan je 21. studenoga 1991. godine na sjednici skupštine SAO Krajine u Kninu. Sud je bio mjerodavan za teritorij općine Okučani.25 Zbog neosiguranih uvjeta za početak rada, jer Okučani su prije bili mjesna zajednica bez suda, Općinski sud u Okučanima službeno je započeo s radom 1. travnja 1992., odnosno 20. travnja 1992. godine nakon završetka radova uređenja zgrade suda i nakon nabave potrebne opreme za rad suda. Za prostor suda osigurana je zgrada u centru Okučana u Ulici Nikole Vujasinovića. Za prvoga predsjednika suda u Okučanima izabran je Milan Romanić. Nakon njega dužnost predsjednika suda obnašao je Mladen Radijevac26 i ostao na toj poziciji do kraja rada suda. Opštinski sud u Okučanima rješavao je i predmete Opštinskoga suda u Pakracu, koji je osnovan odlu-kom Skupštine RSK-a, ali stvarno nije započeo s radom. Nakon što je predsjednik RSK-a donio Uredbu sa zakonskom snagom, redovni sudovi imali su funkciju vojnih sudova, pa je i zbog toga rad suda u Okučanima iziskivao popunjavanje dodatnim sudcima.27 U 1992. godini u Općinskome sudu u Okuča-nima zaprimljeno je 66 kaznenih predmeta, riješeno je 28, pravomoćno je bilo riješeno 25 predmeta, a nijedna osoba nije upućena na izdržavanje izrečene kazne. Predsjednik suda Milan Romanić navodi 9. travnja 1993. kako nije zadovoljan brojem riješenih predmeta, a kao objektivne poteškoće naveo je neo-dazivanje okrivljenih od kojih se jedan dio nalazi na ratištu u BiH, a jedan dio je mobiliziran28. Sud je djelovao do 1995. godine.


Najveći se dio fonda odnosi na dokumentaciju sudskih predmeta (kazneni, parnični, ostavinski pred-meti, oporuke, predmeti izvršenja) u kojima su zapisnici s ročišta i razna dokazna dokumentacija.

9. Republika Srpska Krajina − Općinsko javno tužilaštvo u Okučanima (HR-DASB- 85); 1991.−1995.; 6 knj., 16 kut.; 1,8 d/m


Općinsko javno tužilaštvo u Okučanima osnovano je 21. ožujka 1992. godine na sjednici skupštine SAO Krajine u Kninu29. Okučani su prije bili mjesna zajednica bez suda, a zbog neosiguranih uvjeta za

25 HR-DASB-85, „Republika Srpska Krajina” – OJTO, Uredba sa zakonskom snagom SP-4/9, kut. 16. 26 HR-DASB-80, „RSK” – Općinski sud u Okučanima, Odluka o potvrdi izbora predsjednika Opštinskog suda Okučani Su-88/94,

1. 7. 1994., kut. 34.27 HR-DASB-80, „RSK” Općinski sud u Okučanima, Prilog uz godišnji izvještaj o radu Opštinskog suda u Okučanima za 1992.

Su 9/93, kut. 33.28 HR-DASB-80, „RSK” Općinski sud u Okučanima, Dostava podataka o broju riješenih predmeta ‘’K’’ Su 43-93, 9. 4. 1993., kut. 33.29 HR-DASB- 70, Oblasno vijeće Okučani, Službeni glasnik 4/1992, kut. 17, str. 161–165.


početak rada, Javno tužilaštvo u Okučanima službeno je započelo s radom 1. travnja 1992. Za prostor Tužilaštva osigurana je zgrada u centru grada u Ulici Nikole Vujasinovića. Prvi i jedini javni tužitelj (od travnja 1992. do svibnja 1995.) bio je Danko Mandić30. Prema Zakonu o Javnome tužilaštvu31: „Javno tužilaštvo je bilo samostalno državno tijelo koje je gonilo počinitelje kaznenih dijela i drugih zakonom određenih kažnjivih djela i ulagalo pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti. Funkciju javnog tužiteljstva obavljao je javni tužilac Republike Srpske Krajine, okružni javni tužilac i opštinski javni tuži-lac. Javni tužitelj je mogao imati i jednog ili više zamjenika. Republičkog javnog tužitelja, njegove zamje-nike, okružne javne tužitelje i njihove zamjenike, opštinske javne tužitelje i njihove zamjenike birala je i razrješavala Skupština Republike Srpske Krajine.”

Funkcija javnoga tužitelja i njegova zamjenika bila je stalna, a funkcija mu je prestajala u slučaju da to sam zatraži ili kada bi mu radni odnos prestao zbog ispunjenih uvjeta za mirovinu. Javni tužitelj i njegov zamjenik nisu mogli biti zastupnici u skupštini RSK-a niti su mogli imati političke ili upravne funkcije ili druge poslove koji bi utjecali na njihovu samostalnost u radu. Republički javni tužitelj odgovarao je za svoj rad Skupštini RSK-a, a okružni i općinski Skupštini i višemu javnom tužitelju.


Fond sadržava kaznene prijave poznatih i nepoznatih počinitelja, zahtjeve za ponavljanjem krivičnih postupaka ili zahtjeve za izvanredno ublažavanje kazne ili za preispitivanje pravosudne sudske odluke ili mišljenje javnoga tužilaštva po molbi za pomilovanje, prijave za utvrđivanje vlasništva nad vozilom. Dokumentaciju također čine i uredbe i upute o radu u ratnim uvjetima, kao i imenovanja tužitelja, zapo-slenja službenika i podatci o njima.

10. Republika Srpska Krajina − Vojna pošta 9162 Okučani (HR-DASB-91); 1992.−1995.; 1 kut.; 1,10 d/m


Na osnivačkoj skupštini u Kninu 10. prosinca 1994. godine osnovana je republička Organizacija voj-nih starješina32 (skraćeno OVS) RSK-a, izabrano rukovodstvo, usvojeni su Statut i program rada. Statut OVS-a (član 9.) propisao je da se OVS organizira na teritorijalnome principu i da se osnivaju okružni, općinski i osnovni (mjesni) OVS-ovi. Skupštinu okružnoga OVS-a (član 16. Statuta) činili su predstav-nici općinskih organizacija (općine Okučani, Pakrac, Daruvar i Podravska Slatina), predstavnici Komande Korpusa i jedinica Korpusa i predstavnici Ministarstva obrane. Osnivačka skupština okruga Zapadna Slavonija održala se dana 30. ožujka 1995. godine. Organizacija vojnih starešina Republike Srpske Kra-jine bila je samostalna, nestranačka, stručna, društvena organizacija od posebna interesa za Srpsku voj-

30 HR-DASB-85, „Republika Srpska krajina” – OJTO, Odluka o izboru opštinskih javnih tužilaca, Pov-3/92, kut. 16.31 HR-SDASB-70, Oblasno vijeće Okučani, Službeni glasnik 4/1992, kut. 17, str. 161–165.32 HR-DASB- 91: Vojna pošta 9162 Okučani, Poziv za Osnivačku skupštinu okruga „Zapadna Slavonija”, 30. 3. 1995. godine,

kut. 1.


sku Krajine, u kojoj su udruženi vojni starješine Republike Srpske Krajine. Sjedište joj je bilo u Kninu, a djelovala je u RSK-u. Organizacija VS RSK u RSK-u odražavala je kontinuitet i nastavila je tradiciju udruživanja rezervnih ofi cira i ratnika Jugoslavije osnovanoga 1919. godine. Zadatci su joj bili osposob-ljavanje ofi cira i podofi cira raspoređenih na ratnim dužnostima u SVK-u, sudjelovali su na obrazovanju građana za rad u ratu.33


Fond sadržava povjerljivu poštu, običnu poštu, spise o dostavi rješenja za službu pod otežanim uvje-tima, Odluku o osnivanju i konstituiranju Organizacije vojnih starješina RSK-a za područje Zapadna Slavonija, Poslovnik o radu Skupštine Organizacije vojnih starješina.

11. Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija − Skupština Opštine Pakrac (HR-DASB-PŽ -97); 1991.–1995.; 9 knj., 41 kut.; 4,3 d/m


Krajem travnja i početkom svibnja 1990. godine u SR Hrvatskoj održani su izbori za odbornike u općinskim vijećima i za zastupnike u Saboru. Među odbornicima Skupštine Općine Pakrac po nacional-nome sastavu od 75 odbornika, 50 je bilo Srba, 18 Hrvata i 7 ostalih, tj. 66 % Srba (prema popisu stanov-ništva iz 1981. godine Srba je u Pakracu bilo 46,6 %) i 34 % Hrvata i ostalih (prema popisu stanovništva iz 1981. godine u Pakracu je Hrvata i ostalih bilo 53,6 %). Za predsjednika Skupštine Općine Pakrac 1990. godine izabran je mr. vet. Milan Božić (Hrvat), a za predsjednika Izvršnoga vijeća Skupštine Općine Pakrac mr. iur. Čedomir Bojčić (Srbin). Dana 17. kolovoza 1990. godine krenula je velikosrpska balvan-revolucija iz Knina, koja je odmah odjeknula i u Pakracu. Zajednička sjednica triju vijeća Skupštine Općine Pakrac, odnosno Društveno-političkoga vijeća, Vijeća udruženoga rada i Vijeća mjesnih zajed-nica održana 22. veljače 1991.34 odigrala je ključnu ulogu u odnosu između Pakraca i Knina, odnosno Pakraca i Republike Hrvatske. U provedenome glasovanju, s 29 glasova za, 2 protiv i 13 suzdržanih done-sena je Odluka o pristupanju općine Pakrac Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajini u Kninu. Zatim s 31 glasom za, 1 protiv i 12 suzdržanih donesen je zaključak da se Općinski sekretarijat unutrašnjih poslova stavlja pod neposredno rukovođenje Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP-a) Krajine.

11.2. Djelokrug i sadržaj

Savjet Opštine Pakrac na sjednici 20. veljače 1992. godine donio je Odluku o organima uprave Opštine Pakrac35 te formiranje odjela kao organizacijskih jedinica: Odjel za privredu, Odjel za društvene djelat-

33 HR-DASB- 91: Vojna pošta 9162 Okučani, Statut organizacije vojnih starešina Republike Srpske Krajine, prosinac 1994. godine, kut. 1

34 Erjavec, A. Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine. Pakrac : izdavač, 2001. Str. 1535 HR-DASB-PŽ-97,RSK – Izvršni savjet opštine Pakrac, Zapisnici sjednica 1992.–1995., kut. 1.


nosti, Odjel za građevinsko-urbanističke i komunalne djelatnosti, Odjel za fi nancije, Odjel za narodnu obranu, Odjel za opštu upravu i pravosuđe. Radom odjela rukovode članovi Savjeta Opštine Pakrac kao koordinatori za pojedine oblasti. U članku 8. Odluke stoji da će se u radu organa uprave na odgovarajući način primjenjivati i važiti Odluka o organima uprave Općine Pakrac 36 s tim da Skupštinu Općine i Izvršno vijeće u smislu ove Odluke zamjenjuje Savjet Opštine Pakrac. Izvršni savjet Opštine Pakrac odr-žao je 29. travnja 1993. godine sjednicu proširenu sa predsjednicima mjesnih zajednica te donio odluku o formiranju Skupštine Opštine Pakrac. Dana 3. svibnja 1993. godine održana je konstituirajuća sjednica Skupština Opštine Pakrac na kojoj je izvršena verifi kacija mandata odbornika i tajnim glasovanjem izvr-šen izbor predsjednika Skupštine Opštine Pakrac. Time je Skupština Opštine preuzela od Izvršnoga savjeta Opštine Pakrac poslove iz svoje mjerodavnosti koji joj po Ustavu i Zakonu o teritorijalnoj orga-nizaciji Republike Srpske Krajine i pripadaju.37


Arhivsko gradivo fonda preuzeto je u Državni arhiv u Slavonskome Brodu – Odjel u Požegi (tadašnji Povijesni arhiv u Slavonskome Brodu, Odjel u Požegi) u vremenu od 6. do 14. srpnja 1995. godine o čemu postoji zapisnik o preuzimanju na temelju Zakona o zaštiti arhivske građe (NN 26/78). Preuzima-nje je izvršeno nakon usmenih dogovora s čelnicima Požeško-slavonske županije u Požegi i Ispostave ureda župana u Pakracu. Zapisnik je upisan u Knjigu primljenoga arhivskog gradiva pod red. br. 66.

12. Republika Srpska Krajina − Srpska oblast Zapadna Slavonija − Opšta poljoprivredna zadruga Okučani (HR-DASB-187); 1991.−1995.; 2 knj., 1 svežanj; 0,22 d/m


Opća poljoprivredna zadruga Okučani osnovana je 27. srpnja 1946. godine. Zadruga je registrirana za poljoprivrednu proizvodnju, prijevoz robe, trgovačku kupoprodaju u unutrašnjemu prometu, ugosti-teljstvo, prikazivanje fi lmova i pružanje usluga domaćinstvima u zanatstvu Rješenjem Narodnoga odbora 1946. godine pod nazivom Poljoprivredna zadruga u Okučanima. Rješenjem Okružnoga suda u Osijeku 15. lipnja 1955. došlo do promjene imena, u Poljoprivredna zadruga u Okučanima. Taj naziv ostao je do sloma socijalističke Jugoslavije. Opća poljoprivredna zadruga Okučani promijenila je samo ime krajem 1991. godine u Opštu poljoprivrednu zadrugu Okučani. Djelovala je do 1995. godine kada su oslobodi-lačkom akcijom Bljesak okupirani krajevi zapadne Slavonije vraćeni u pravni poredak Republike Hrvat-ske. Poljoprivredna zadruga Okučani djelovala je u okupiranim selima okučanskoga kraja: Okučani, Bodegraj, Vrbovljani, Dubovac, Smrtić, Lađevac, Borovac, Gornji Varoš, Donji Varoš, Uskoci, Stara Gra-diška, Kosovac, Gornji Bogićevci, Širinci, Benkovac, Cage, Trnakovac, Čaprginci, Rogolji, Bijela Stijena, Gređani, Ratkovac i Bobare.

36 Službeni vjesnik Općine Pakrac 11/90.37 HR-DASB-PŽ-97, RSK – Izvršni savjet Opštine Pakrac, Zapisnici sjednica 1992.–1995., kut. 2.


12.2. Funkcije i područje djelatnosti:

Opća poljoprivredna zadruga Okučani na okupiranome području zapadne Slavonije mijenja ime u Opšta poljoprivredna zadruga Okučani. Znatno joj se smanjio opseg prometa, a većinom se bavi otku-pom poljoprivrednih proizvoda i prodajom poljoprivrednoga repromaterijala i živežnih namirnica za prehranu stanovništva. U vojnoj akciji Bljesak 1. i 2. svibnja 1995. okupirano područje zapadne Slavonije vraćeno je u teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Nakon akcije Bljesak Opšta poljoprivredna zadruga Okučani prestala je postojati.


U fondu se nalazi vrlo malo gradiva. Fond se sastoji od dvije knjige (Matična knjiga radnika OPZ-a Okučani i Knjiga urudžbenoga zapisnika) i jednoga svežnja fi nancijske dokumentacije.

13. Republika Srpska Krajina – Srpska oblast Zapadna Slavonija – Srpski radio Okučani (HR-DASB- 191); 1992. − 1995.


Radiostanica Okučani djelovala je u početku povremeno i to ponajviše u funkciji izvještavanja za TV Banju Luku, o čemu se i raspravljalo na sastanku radnika Radiostanice Okučani i sekretara za informisa-nje Oblasnoga vijeća održanoga 15. lipnja 1992. Na tome se sastanku raspravljalo čiji je zapravo Radio Okučani, odnosno tko njime upravlja.38 Inicijativa za osnivanje Radija potekla je od Dušana Ečimovića i Milana Đajića tijekom ratnih zbivanja na području zapadne Slavonije 1992. Srpski radio Okučani zapo-čeo je s radom 8. studenoga 1992. godine sa sjedištem u Ulici N. Vujasinovića 12 u Okučanima (zgrada bivše Privredne banke Sarajevo). Izvršni savjet Skupštine Opštine Okučani, kao osnivač, izabrao je Željka Mandića za glavnoga urednika i direktora, a u Upravni odbor izabrani su Dušan Vitez, Ilija Bijelić i Jovan Vlajković.39

Radio je signalom pokrivao područje zapadne Slavonije. Kao osnivač, Izvršni savjet Skupštine Opštine Okučani, izabrao je Željka Mandića za glavnoga urednika i direktora. Nenad Vesić izabran je za novoga direktora 24. kolovoza 1993., a upravni odbor Srpskoga radija Okučani izabrao je 28. travnja 1994. Đorđa Bodogaza za direktora i glavnoga urednika Srpskoga radija Okučani, koji je na toj funkciji ostao do trav-nja 1995. U ožujku 1995. SRO je zapošljavao 11 ljudi i 4 vanjska suradnika. Radio Okučani sredstva za tekuće održavanje i tehnički razvoj morao je osiguravati sam, i to oglašavanjem i emisijom Želje, čestitke i pozdravi (oni su donijeli u 1994. godini 63,80 posto prihoda, a ostatak prihoda odnosio se na prenesena sredstva za korištenje). Radio je djelovao bez prekida do kraja travnja 1995. godine kada 1. svibnja 1995. godine kreće operacija Bljesak (vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH). Srpski

38 HR DASB 191, Srpski radio Okučani, Zapisnik sa sastanka 15. lipnja 1992., kut. 1.39 HR DASB 191, Dokumenti Upravnog odbora, kut. 1.


radio Okučani imao je regionalni karakter pokrivajući svojim signalom područje zapadne Slavonije. Između 25 i 30 posto vremena bilo je posvećeno informativno-propagandnomu programu u sklopu kojega je praćen rad Skupštine Oblasnog vijeća i Vlade RSK-a, kao i rad svih skupština opština s pod-ručja zapadne Slavonije.40


Fond sadržava zapisnike i zaključke sa sjednica Narodne skupštine SOZS-a, Oblasnoga vijeća Oku-čani, zapisnik Općine Pakrac, zatim odluke i ovlaštenja koja se tiču zaposlenika radija, periodične izvje-štaje o radu djelatnika radija, programske orijentacije i planove rada. Fond sadržava također i koncept Pravilnika o organizaciji i usustavljivanju rada SRO-a i započeti koncept Statuta, zatim ugovore i spora-zume o emitiranju programa, dokumentaciju o izborima za zastupnike u Skupštini RSK-a, kazalo pje-sama, razne informacije i obavijesti, oglase, pozive, natječaje, popise pjesama, popis radnika SRO-a, molbe za direktora SRO-a, obrasce za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dnevnik blagajne, isplatne liste, račune i sl.

14. Republika Srpska Krajina − Klub intelektualaca Zapadne Slavonije (HR-DASB- 72); 1993.; 1 svež.; 0,1 d/m


Klub intelektualaca osnovan je 13. srpnja 1993. sa sjedištem u Okučanima na inicijativu građana. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 86 članova kluba. U fondu postoje podatci o djelovanju samo za 1993. godinu. Klub je prema statutu nestranačko, nepolitičko i dobrovoljno udruženje. Klub je imao zadaću razvijati i stvarati sadržaje i elemente kojima se potiče izgrađivanje različitih oblika društvenih aktivnosti, izgrađivanje čovjeka kao slobodne i stvaralačke osobe u humanitarnim, društvenim, socijal-nim, gospodarskim, tehničkim, znanstvenim, kulturnim, obrazovno-odgojnim, sportskim i drugim aktiv-nostima. Djelovao je na teritorijalnom prostoru zapadne Slavonije i općine Okučani u granicama koje su utvrdili građani i predstavnici vlasti.


Dokumentacija je malobrojna i odnosi se na dokumentaciju koja je nastala tijekom prvih mjeseci rada kluba: Zapisnik s osnivačke skupštine, Statut, program rada za tri mjeseca, zahtjev za upis u registar, odluke o osnivanju raznih komisija, zaključci.

40 HR DASB 191, Srpski radio Okučani, Programska orijentacija i plan (jesen 1993 – jesen 1994), kut. 1.


15. Dječje obdanište „Pčelica Maja” Stara Gradiška (HR-DASB-NG-207); 1993./1995.; 0,03 d/m


Dječji vrtić Pčelica Maja Stara Gradiška osnovan je za trajanja paradržavne tvorevine SAO Zapadna Slavonija. Prestao je s radom 1995. godine kada su oslobodilačkom akcijom Bljesak okupirani krajevi zapadne Slavonije vraćeni u pravni poredak Republike Hrvatske. Danas na mjestu dječjega vrtića djeluje Osnovna škola Okučani.


Fond sadržava vrlo malo dokumenata skupljenih u jedan fascikl: popis djece koja su boravila u vrtiću, nekoliko računa, jelovnik.


Prema podatcima Vanjske službe Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu arhivsko gradivo Dječjega vrtića Pčelica Maja Stara Gradiška preuzeto je po službenoj dužnosti. Prilikom preuzimanja gradiva sastavljen je primopredajni zapisnik između predavatelja – Centar za predškolski odgoj Grigor Vitez Nova Gradiška i Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu, dana 19. rujna 2002. godine. Prilikom preuzi-manja gradiva sastavljen je primopredajni zapisnik, klasa: 612-06/02-01/09, ur. br.: 2178-19-06-02-2.

LiteraturaBarić, N. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.–1995. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2005.Erjavec, A. Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine. Pakrac : Poglavarstvo grada Pakraca, 2001.RH i Domovinski rat 1990.–1995. – dokumenti, knjiga 4: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u RH (siječanj –lipanj 1992.). Zagreb – Slavonski Brod : HMDCDR i Hrvatski institut za povijest – Podruž-nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2008.NN 83(1992.)NN 64(1991.)Službeni glasnik 4/1992Službeni vjesnik Općine Pakrac 11/90


Summary

The archives created during the Homeland War and transferred to

the Slavonski Brod State Archives

Th e archival fonds created during the Homeland War off er insight into the everyday life of the population of Slavonski Brod and so called Republic of Serbian Krajina. Th e Crisis Management Committee in Slavon-ski Brod cared for the safety of citizens; it planned and carried out the necessary measures for faster and organized transition of economy and social services from peacetime to the state of war. Th e fonds whose content pertains to the humanitarian activity show the situation in the city and its surroundings, as well as the ways in which people were helped during war conditions. As war was taking lives, the documents per-taining to the dead and missing in the Homeland War were created, such as HR-DASB-387. Th e Commu-nity of Associations of Families of Killed and Missing Croatian Defenders of Posavska County during the Homeland War. Th e services whose task was to help the population in the occupied area were formed, such as Th e Regional Commissariat for Refugees for Western Slavonia with its headquarters in Okučani or Th e Executive Council that mostly debated on questions regarding the return of the refugees and revival of the economy. Th e courts endeavoured to attend to their regular duties. Th e Serbian Autonomous District of Western Slavonia had its downfall with the realization of the Operation Flash (the military-police action of the Croatian Army and special police of the Republic of Croatia). It began on 1 May 1995, when with the swift action the Croatian military and police forces freed the occupied areas of western Slavonia.

Keywords: archival fonds, Homeland War, Slavonski Brod, charity work, killed and missing defenders, occupied area


Petar Elez, Branimir Peti, Irena MilobaraDržavni arhiv u Vukovaru

Arhivsko gradivo na području nadležnosti Državnoga arhiva u Vukovaru relevantno za istraživanje Domovinskoga rata i okupacije hrvatskoga Podunavlja

(1991. – 1996.)

Stručni rad UDK 930.25 (497.5 Vukovar) 355/359 (497.5)“1991/1996“(093.2)

Cilj je rada predstaviti arhivsko gradivo s područja nadležnosti Državnoga arhiva u Vukovaru rele-vantno za istraživanje Domovinskoga rata na području Vukovarsko-srijemske županije (1991. – 1996.). Autori se u tome smislu osvrću na porijeklo, vrstu i povijesno-znanstvenu vrijednost spomenutoga gradiva, okolnosti njegova preuzimanja u Arhiv, stanje gradiva s obzirom na dosadašnju arhivističku obradu i sređi-vanje, dostupnost te stručni nadzor (gradivo kod imatelja na terenu).

Ključne riječi: Domovinski rat, Državni arhiv u Vukovaru, Arhivsko gradivo, Republika Srpska Krajina – Oblast istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem, srbočetnička okupacija hrvatskoga Podunavlja

UvodU Državnome arhivu u Vukovaru (DAVU) pohranjeno je više fondova i zbirki na temelju kojih je

moguće istraživati društveno-političke, administrativno-upravne, ekonomske te vojno-sigurnosne pri-like i procese povezane s Domovinskim ratom i velikosrpskom okupacijom na području Vukovarsko--srijemske županije i hrvatskoga Podunavlja (1991. – 1996.). Premda je dio spomenuta gradiva nastao djelovanjem gospodarskih subjekata, zdravstvenih ustanova pa i privatnih lica s područja grada Vinko-vaca i šire okolice, primarni izvori u kontekstu istraživanja navedene problematike ipak su fondovi čiji su stvaratelji pojedini paradržavni organi tzv. Republike Srpske Krajine (RSK) sa sjedištem u okupiranome Vukovaru. Riječ je u prvome redu o fondovima iz domene uprave i sudstva. Oni su u Arhivski sabirni centar u Vinkovcima, odnosno u Državni arhiv u Osijeku preuzeti po okončanju procesa mirne reinte-gracije hrvatskoga Podunavlja i uspostave hrvatske državne vlasti na dotada okupiranome području Sla-vonije, Srijema i Baranje (vukovarsko-iločki i daljsko-erdutski kraj te Baranja). Dio referentnoga gradiva i dalje se nalazi kod imatelja pod nadzorom DAVU, dok je manji dio predan na čuvanje i obradu Hrvat-skomu memorijalno-dokumentacijskomu centru Domovinskoga rata (HMDCDR).1

1 Riječ je o gradivu nastalu djelovanjem Kriznoga štaba Skupštine Općine Vinkovci (op. a.).

P. Elez i sur., Arhivsko gradivo na području nadležnosti Državnoga arhiva u Vukovaru…218

Budući da je dio fondova koji su tema ovoga rada i dalje posve nesređen, što znači da za njih ne postoje adekvatna arhivistička obavijesna pomagala (primopredajni zapisnici, pod uvjetom da postoje, mogu poslužiti tek kao manje ili više precizno orijentacijsko pomagalo) njihova je dostupnost istraživa-čima, kao, uostalom, i široj javnosti, trenutno svedena na minimalnu razinu. U tome bi smislu trebalo čim prije poduzeti korake u pravcu sustavne obrade i sređivanja spomenuta gradiva, bilo u Državnome arhivu u Vukovaru bilo posredstvom predaje barem jednoga njegova dijela (gradivo nastalo radom upravnih i sudskih organa tzv. Republike Srpske Krajine s velikim informacijskim potencijalom ne samo za povjesničare, nego i za državne vojno-sigurnosne službe) HMDCDR-u.2

Arhivsko gradivo o Domovinskome ratu Državnoga arhiva u Vukovaru nastalo djelovanjem paradržavnih organa vlasti takozvane RSK na okupiranome području Vukovarsko-srijemske županije (1991. - 1996.) Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok (HR-DAVU-VK-427) [1975/1991] 1991/1996

Premda sadržava manju količinu spisa nastalih djelovanjem Savezne uprave carina – Carinarnica Osijek – Ispostava Vukovar (1975. – 1991.), fond pretežno tvori gradivo čiji je stvaratelj „RSK – Uprava carina Dvor na Uni – Carinarnica Vukovar” (1991. – 1995.), odnosno „Srpska oblast istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem – Uprava carina – Carinarnica Vukovar” (1995. – 1996.). Državni arhiv u Osijeku (DAOS) spomenuti je fond preuzeo 1998. od Carinarnice Osijek da bi ga potom (2010.), sukladno odred-bama sporazuma o razgraničenju između DAOS i DAVU, predao novoutemeljenomu Državnomu arhivu u Vukovaru.3

2 Važno je napomenuti da prilikom citiranja dokumenata koji pripadaju nesređenim arhivskim fondovima DAVU kakav je npr. fond „Carinska uprava – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok”, nije bilo moguće navesti referentnu signaturu i naziv konkretne arhivske jedinice. U takvim se slučajevima uz naziv i signaturu fonda navodio naziv pojedinoga dokumenta (spisa) i njegov broj (op. a.).

3 Do hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluja početkom kolovoza1995. Uprava carina RSK imala je sjedište u Dvoru na Uni, a njei su područni organi bili Carinarnica Knin, Carinarnica Dvor na Uni i Carinarnica Vukovar. Carinarnici Vukovar pripadale su carinske ispostave Vukovar i Beli Manastir te carinski referati (prijelazi) Mirkovci, Sarvaš, Klisa, Ernestinovo, Ilok, Erdut, Tovarnik, Batina, Kneževo i Bilje. Tijekom 1994. ustrojena je Carinarnica u Belome Manastiru. Carinarnici Vukovar od tada pripada Carinska ispostava Vukovar s carinskim referatima Tovarnik, Ilok I, Ilok II, Erdut – most, Erdut – željeznička stanica te Sarvaš, a Carinarnici Beli Manastir Carinska ispostava Beli Manastir s carinskim referatima Batina, Bilje i Kneževo. Nakon vojno-redar-stvene operacije Oluja ustrojena je Uprava carina Srpske oblasti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem sa sjedištem u Vukovaru. Prema Uredbi o određivanju graničnih prijelaza i kontroli prelaženja državne granice iz 1993. Vlasti RSK planirale su izgraditi 22 granična prijelaza – cestovni i željeznički granični prijelazi prema Hrvatskoj, Mađarskoj, BIH, SRJ i prema tzv. Republici Srpskoj te granične prijelaze na zračnim lukama (Udbina, Zemunik, Klisa). U planu je također bilo i otvaranje carinskih ispostava u Erdutu, Iloku i na aerodromu Klisa te carinskih referata na željezničkoj stanici Mirkovci i u Bršadinu. Nakon uspješna završetka vojno-redarstvene operacije Oluja i nastupom procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, prostor dotadašnje Oblasti

P. Elez i sur., Arhivsko gradivo na području nadležnosti Državnoga arhiva u Vukovaru… 219

Znatan je dio gradiva (carinske deklaracije – 70 d/m) izlučen i uništen u postupku izlučivanja i uni-štavanja izlučenoga gradiva u arhivu 2014., pri čemu su se u obzir uzeli rokovi čuvanja carinskoga gra-diva navedeni u Posebnome popisu Carinske uprave – Središnji ured i carinarnice. Sačuvano se gradivo (cca 7 d/m) odnosi na glavne i pomoćne evidencije carinskoga (uredskoga) poslovanja (urudžbeni zapi-snici, kazala), opće spise „Odsjeka za opšte, radne i fi nansijsko materijalne poslove”, specifi čnu carinsku dokumentaciju (upisi u registar carinskih obveznika, knjige evidencija i izvještaji o izvršenim prekrša-jima iz oblasti carinskih propisa, prijave o carinskim prekršajima, rješenja o odobrenju privremenoga izvoza radi dorade i oplemenjivanja, zakupa i sl., itd.) te na personalnu dokumentaciju (matična knjiga i dosjei zaposlenika). Sačuvana je također manja količina gradiva čiji su rokovi čuvanja istekli, a za koje je ustanovljeno da sadržavaju podatke o carinskim službenicima tijekom okupacije (evidencije primopre-daje dežurstava i sl.).4

Gradivo je u Državni arhiv u Vukovaru preuzeto u nesređenome stanju (bez detaljnija popisa prilo-žena primopredajnomu zapisniku) u kakvome se, manje-više, nalazi i danas. O njegovu postojanju pra-vovremeno je bio obavješten HMDCDR. Unatoč arhivističkoj nesređenosti i nepostojanju relevantnoga obavijesnog pomagala pojedini istraživači razvoja i djelovanja carinske službe na okupiranome području Republike Hrvatske od 1991. do 1996. u novije vrijeme pokazuju interes te istražuju spomenuto gradivo.5

Osim za proučavanje organizacije, strukture, razvoja i poslovanja carinske službe na području tako-zvane RSK – Oblast istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem (razni normativni akti, zapisnici sa sasta-naka upravnika carinarnica RSK, izvještaji o radu „Odsjeka za upravne i prekršajne poslove, suzbijanje krijumčarenja i kontrolu”, razni elaborati o unapređenju carinske službe u RSK i sl.) dio gradiva spome-nuta fonda posredno svjedoči i o drugim, napose gospodarskim, socijalnim i vojnim aspektima okupa-cije hrvatskoga Podunavlja, kao i gotovo svakodnevnu kršenju sankcija (embarga) Ujedinjenih naroda

istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem konačno je inkoroporiran u administrativno-teritorijalni i carinski sustav Republike Hrvatske (veljača 1996. – srpanj 1997.). HR-DAVU-VK-427. Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok. Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova u upravi Carina RSK (1992), spis bez broja; Isto. Organizacija carinske službe na području Srpske oblasti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem, br. 523/96 (1996); Grgurica, N. Uspostava cjelovitosti carinskoga sustava tijekom Domovinskog rata. Carinski vjesnik (Zagreb). XXIV, 9(2015), str. 8–11; Dosje fonda (HR-DAVU-VK-427), br. 1/1. Primopredajni zapisnik DAOS od 19. veljače 1998.; Isto. Zapisnik o predaji i preuzimanju arhivskoga gradiva između DAOS i DAVU obavljenima 27. listopada 2010., Kl: 612-06/10-01/15, Ur. broj: 2196-119-01-10-1.

4 Dosje fonda (HR-DAVU-VK-427), br. 1/1. Odluka o izlučivanju i uništavanju izlučenoga gradiva u DAVU, Klasa: UP/I 036-04/14-02/02, Ur. broj: 2196-119-05-14-4; Dosje br. 4/29. DAVU – Odjel zaštite arhivskoga gradiva izvan arhiva. Poseban popis arhivskoga i registraturnoga gradiva s rokovima čuvanja u Carinskoj upravi – Središnjem uredu i carinarnicama, Klasa: 036-01/07-01/01, Ur. broj: 513-02-1821/1-07-12.

5 Grgurica, N. Kršenje međunarodnih konvencija i rezolucija UN preko carinske crte na okupiranom području RH za vrijeme Domovinskog rata. Rad u pripremi povodom izlaganja na Trećemu interdisciplinarnom znanstveno--stručnom skupu, koji će se održati u prosincu 2016. u Osijeku u organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar u Osijeku s partnerima – Odjel za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku i Ogranak Matice hrvatske u Osijeku.


nametnutih Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) 1992. Sačuvani upisi u Registar carinskih obveznika tako sadržavaju podatke o poduzećima i tvrtkama koji su u navedenome razdoblju poslovali na okupira-nome području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Pojedini dokumenti (npr. rješenja o odobrenju privremenoga izvoza s ciljem dorade, oplemenjivanja ili zakupa pojedinih sirovina, proiz-voda i sredstava za proizvodnju poput naft e, cigareta, strojeva i sl.) mogu poslužiti kao izvor materijala o „sivoj ekonomiji” i organiziranome kriminalu na području RSK. Korespondencija koju je Carinska služba Vukovar vodila s administrativno-upravnim, vojnim i obavještajno-sigurnosnim organima RSK (npr. „Opština Vukovar, Sekretarijat za društvene delatnosti, Odsek za boračko-invalidska pitanja”, „Resor državne bezbednosti – Centar državne bezbednosti Vukovar” i dr.), društvima i udrugama (npr. „Savez udruženja boraca otadžbinskih ratova”), kao i raznim privatnim osobama, nerijetko sadržavaju popise 100 % ratnih vojnih invalida, biografi je ranjenih dobrovoljaca, popise bivših vojnih zarobljenika (prilozi molbama za fi nancijsku pomoć za potrebe liječenja u Rusiji, molbama za oslobođenje od plaća-nja carine i poreza na promet za potrebe uvoza putničkih automobila i sl.), molbe za fi nanciranjem raznih materijalnih potreba („nabava vozila i održavanje voznog parka”, „sredstva za isplatu neto ličnih dohodaka”, nabava cigareta za potrebe zaposlenika u vojno-obavještajnome sektoru, kao i Udruženja boraca i Udruženja ratnih vojnih invalida i sl.) itd. Navedeni dokumenti često sadržavaju i podatke o vojnim jedinicama smještenima u pojedinim mjestima na okupiranome području.6

Općinski sud u Vukovaru (Opštinski sud u Vukovaru) (HR-DAVU-VK-144) [1991/1992] 1992/1995 [1995/1997]

Gradivo je u nesređenome i rasutome stanju od Općinskoga i Prekršajnoga suda u Vukovaru preuzeo DAOS te ga potom pohranio u Arhivskome sabirnom centru u Vinkovcima (ASC VK). Svo je preuzeto gradivo tom prilikom evidentirano kao jedinstveni fond „Prekršajni sud u Vukovaru” (HR-DAVU--VK-196). Tek je podrobnijom analizom tijekom izrade stručnoga rada arhivista-pripravnika ustanov-ljeno da spomenuti fond osim spisa Prekršajnoga suda u Vukovaru obuhvaća sudsku dokumentaciju i drugih stvaratelja (Tablica 1).7

Dosada je, međutim, u navedenome kontekstu, iz fonda „Prekršajni sud u Vukovaru” izdvojeno, arhi-vistički obrađeno i do stupnja sumarnoga inventara sređeno gradivo fonda „Općinski sud u Vukovaru”, koje je ujedno i najzastupljenije (33 knjige, 85 kutija, cca 9,5 d/m). U budućnosti bi svakako trebalo nastaviti s obradom i sređivanjem preostaloga gradiva fonda „Prekršajni sud u Vukovaru”, nakon čega bi

6 HR-DAVU-VK-427. Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok. Dostava spiska RVI I grupe 100 % s tuđom negom i pomoći, br. 290/95 (1995); Isto. Odluka o odobrenju novčane pomoći, br. 1062/96 (1996); Isto. Zahtev za dodelu vozila Savezu Udruženja boraca Otadžbinskih ratova Srpske Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, br. 1090/96 (1996); Isto. Dopis Resora državne bezbednosti – Centar državne bezbednosti Vukovar, br. 1978/1995 (1995) i dr.

7 Knjiga akvizicije DAOS, br. 1088/2002., 27/2003., 1243/2005.


se pored spomenutih dvaju fondova formiralo još pet samostalnih fondova iz domene „krajinskoga” sudstva (Tablica 1, R.BR. 1-5).8

Tablica 1: Stvaratelji gradiva sudstva tzv. RSK – Oblast istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem u posjedu DAVU (prvotno fond: „Prekršajni sud u Vukovaru”, HR-DAVU-VK-196)

R. BR. SADRŽAJ GODINA KNJIGE KUTIJE D/M1. Tužiteljstvo 1992. 1 0,102. Vrhovni sud RSK u Vukovaru 1992. – 1995. 14 1,403. Vojni sud u Vukovaru 1995. – 1996. 1 0,104. Okružni sud u B. Manastiru 1992. – 1995. 1 0,105. Oblasni sud u Vukovaru 1991. – 1992. 1 0,106. Općinski sud u Vukovaru 1991. – 1997. 33 (1 d/m) 85 9,507. Prekršajni sud u Vukovaru 1991. – 1997. 23 (1 d/m) 80 9

UKUPNO 56 (2 d/m) 183 20,30

Fond „Općinski sud u Vukovaru” sastoji se od glavnih i pomoćnih evidencija sudskoga poslovanja (upisnici sudske uprave, kazala, upisnici za parnične i izvanparnične predmete, imenik upisnika za kaznene predmete, upisnik za kaznene predmete, upisnik za predmete izvršenja itd.) te sudskih spisa. Tijekom procesa obrade i sređivanja ustanovljene su sljedeće serije: 1. Sudska uprava, 2. Građanski pred-meti i 3. Kazneni predmeti.9

8 U skladu s tim se u nastavku rada, prilikom citiranja svih onih dokumenata sudske provenijencije koji ne pripadaju fondu „Općinski sud u Vukovaru”, kao njihov „matični” fond navodi fond „Prekršajni sud u Vukovaru” (op. a.).

9 Na temelju Obavijesti i Rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Srpske oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srem (donesenoga u Erdutu), u kojima se opisuje ustrojstvo, naziv, smještaj i osobe koje će djelovati u pravosudnim tijelima, može se ustanoviti da početak rada pravosudnih tijela u RSK započinje 22. listopada 1991. Zakonom o sudovima od 23. ožujka 1992. utvrđena je organizacija i nadležnost sudova na području takozvane RSK. Općinski su sudovi pritom spadali u sudove opće nadležnosti te su se osnivali za područje jedne ili više općina. U tome su smislu bili nadležni za kaznene predmete u prvome stupnju za kaznena djela za koja je zakonom predviđena novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do 10 godina, za građanske predmete u prvome stupnju, nadalje, za sporove o imovinsko-pravnim zahtjevima, o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju ili razvodu braka, o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva, o zakonskome uzdržavanju, o čuvanju i odgoju djece, o smetanju posjeda, o stvarnim i osobnim služnostima, o doživotnome uzdržavanju te za sporove o otkazu ugovora o najmu i zakupu stvari ili poslovnih prostorija. Djelokrug Općinskoga suda u Vukovaru obuhvaćao je područje Vukovara, Dalja, Iloka i Mirkovaca. Način rada suda i sudskih odjeljenja bio je detaljno određen sudskim poslovnikom. Unutar Općinskoga suda u Vukovaru djelovali su: Građanski odjel, Kazneni odjel i Sudska uprava. Propašću takozvane Republike Srpske Krajine u kolovozu 1995. i nastupom procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja početkom 1996. dolazi do prestanka rada Općinskoga suda u Vukovaru, koji djeluje do 19. listopada 1995. Peti, B. Općinski sud u Vukovaru. Sumarni inventar fonda.


Fond Općinskoga suda u Vukovaru sadržava obilje podataka o društveno-političkim i ekonomskim prilikama u Vukovaru i široj okolici tijekom neprijateljske okupacije hrvatskoga Podunavlja (1991. – 1996.). Uvidom u pojedine spise tako se, između ostaloga, doznaje da je ustrojavanje sudske vlasti na spomenutome području od početka bilo obilježeno brojnim poteškoćama. One su se počele manifestirati već prilikom obnavljanja sudskih sjedišta i prvih kadroviranja. Iz pojedinih je dokumenata primjerice vidljivo da su neki od novoimenovanih sudaca odbijali obnašati dodijeljenu im funkciju pravdajući se obiteljskim obvezama ili preseljenjem. U tome je kontekstu indikativan izbor predsjednika suda u Belome Manastiru koji se nikada nije javio na radno mjesto. Nije naodmet spomenuti i to da sačuvana sudska dokumentacija sadržava podatke o brojnim sucima RSK koji su i danas zaposleni u tijelima sudske vlasti Republike Hrvatske. Kao još jednu u nizu potvrda teze o nepremostivim problemima u funkcioniranju organa sudske vlasti na području tzv. RSK može se navesti Suglasnost Ministarstva odbrane Srpske obla-sti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem za oslobađanje od vojne obveze određenoga broja osoba bez kojih, kako se navodi u navedenome dokumentu, „pravosuđe nije u mogućnosti funkcionirati”. Na temelju spomenute dokumentacije može se također uočiti i čitav niz drugih problema poput učestalih neisplata plaća sudskomu osoblju. U tome su smislu znakoviti dopisi Ministarstva pravosuđa i uprave upućivani tvrtkama na području tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) radi zadovoljavanja mini-malnih egzistencijalnih potreba zaposlenika pravosudnih organa (npr. dopis tvtki „Karneks” iz Vršca sročen u formi molbe za donacijom prehrambenih mesnih proizvoda). Jednako se tako, prilikom obnav-ljanja zgrade sjedišta suda, izvođaču radova umjesto novcem plaćalo zaplijenjenim stvarima.10

Fond Općinskoga suda u Vukovaru važan je i s motrišta proučavanja svakodnevice stanovništva (pre-težno srpskoga), koje je nakon okupacije Vukovara i njegove okolice krajem 1991. nastavilo živjeti na spomenutome području, međutim, u okolnostima znatno pogoršana životnoga standarda. One su osim teškim posljedicama ratnih razaranja na planu komunalne infrastrukture (npr. nedostatk struje i vode) obilježene ekstremnim povećanjem stope kriminaliteta, odnosno sveprisutnom spregom „kriminalnoga podzemlja” i „državne” vlasti, teškom ekonomskom situacijom i uopće povećanom razinom nesigurnosti. O tome posredno svjedoče dokumenti o osnivanju trgovačkih društava, ponajprije građevinskih podu-zeća, ali i trgovina mješovite robe (što je bilo neophodno u smislu osiguranja neometane i redovne opskrbe namirnicama i uopće proizvodima potrebnima za normalan život). Iz njih naime doznajemo da je velik broj novoosnovanih poduzeća bio u vlasništvu osoba s područja SRJ. Nije naodmet spomenuti ni doku-mente poput izjava o nekažnjavanju u svrhu aktiviranja u JNA, izjava o vlasništvu tekućih računa u raznim bankama, spisa koji se odnose na izdavanje garantnih pisama, ovjera kupoprodajnih ugovora (gdje su

DAVU (2015.), 3–6; HR-DAVU-VK-196. Prekršajni sud u Vukovaru. Obavijest od 25. listopada 1991., br. 8/91-1 (1991); Isto. Rješenje od 31. listopada 1991., br. 58/91-6 (1991).

10 HR-DAVU-VK-196. Prekršajni sud u Vukovaru. Priprema popisa o broju pravosudnih funkcija u pravosudnim organima od 26. listopada 1992., br. Su-39/92-3 (1992); Isto. Saglasnost za oslobođenje od vojne obaveze (spisak lica) od 28. studenoga 1991., br. 09/1991 (1991); Isto. Molba za pomoć u hrani, br. Su-20/91-3 (1991); Isto. Ustupanje predmeta oduzetih u krivičnom postupku radi dovršetka radova na zgradi pravosudnih organa u Vukovaru od 1. listopada 1992., br. 3a-4/92 (1992).


predmet kupovine motorna vozila i nekretnine), nadalje, izjava pojedinih „državljana” RSK o odricanju od hrvatskoga državljanstva, ovjera dokumenata o završenome školovanju itd. Na temelju spomenute dokumentacije može se zaključiti da je pravosudni sustav RSK, premda je formalno funkcionirao, u stvar-nosti bio opterećen brojnim nepravilnostima u radu pravosudnih organa, odnosno izigravanjem prav-noga sustava na svakome koraku, pravnoga sustava koje su ti isti organi bili dužni štititi. Najbolja su potvrda navedenoga kupoprodajni ugovori koji su nerijetko ovjeravani na način da na njima nema potpisa prodavatelja ili, primjerice, izjave o završenome školovanju koje su se ovjeravale bez potrebnih dokume-nata, odnosno na temelju izjave svjedoka. U istome se kontekstu mogu spomenuti i kupoprodajni ugovori motornih vozila, formalno kupljenih u Njemačkoj, Austriji i Italiji, na kojima, međutim, nerijetko izostaju potpisi njihovih vlasnika, što upućuje na to da je vjerojatno riječ o vozilima koja su bila ukradena u zemljama zapadne Europe te potom „legalizirana” u Vukovaru. O određenim nesvakidašnjim pojavama, odnosno niskoj razini javnoga i društvenoga života u RSK svjedoči i dokumentacija koja se odnosi na izdavanja garantnih pisama stranim državljanima u vezi s njihovim boravkom na području hrvatskoga Podunavlja. Riječ je, naime, o ženskim osobama koje su u Vukovar masovno dolazile iz Ukrajine, Bjeloru-sije i Litve te su se ondje, cijelo vrijeme boravka, bavile isključivo prostitu cijom.11

Arhivsko gradivo o Domovinskome ratu Državnoga arhiva u Vukovaru nastalo djelovanjem javnih i privatnih subjekata na području Vukovarsko-srijemske županije (1991. – 1996.) – gradivo hrvatske provenijencijeOpća Bolnica Vinkovci HR-DAVU-VK-147 1935/1993

Gradivo nastalo djelovanjem Opće bolnice Vinkovci – Odjel za patologiju i citologiju i Kirurška ambulanta (kirurški stacionar) u Starim Mikanovcima (cca 130 d/m) u ASC VK je u razdoblju od 1994. do 2008. preuzimano u više navrata. Fond je grubo sređen te je izrađen arhivski popis, ali i baza podataka s imenima bolesnika (hitnih slučajeva) koje je vinkovačka bolnica od 1991. do 1993. svakodnevno pri-javljivala Sekretarijatu – Stanici javne sigurnosti (Kriminalistička služba u Vinkovcima).12

Spomenuta medicinska dokumentacija, između ostaloga, sadržava i podatke o vojnicima i civilima ranjenima na vinkovačkoj bojišnici (1991. – 1993.) i u Bosni (1993.) (tzv. ratna kirurgija – Indeksi bole-snika Centralne prijemne kancelarije i Odjela kirurgije, Ambulantni listovi kod prijema bolesnika, Pro-tokoli bolesnika kirurškoga stacionara Stari Mikanovci, Kartoni bolesnika i dr.).13

11 HR-DAVU-VK-144. Općinski sud u Vukovaru. 2.6. Predmeti ovjere potpisa, br. Ov-201/92 (1992); Isto, br. Ov-320/92 (1992); Isto, br. Ov-2501/94 (1994); Isto. Ov dokumenti, br. 6646/97 (1997); Isto. Ov dokumenti, br. 7538/97 (1997); Isto. Ov dokumenti, br. 7570/97 (1997). Je li potrebna točka nakon ovakve kratice? Isto se ponavlja na više mjesta.

12 Landeka, M. Opća bolnica Vinkovci. Arhivski popis fonda (DAVU).13 HR-DAVU-VK-147. Opća bolnica Vinkovci. A) Knjige – Ratna kirurgija. 30. – 32., 36. – 40. (1991. – 1993.) B)

Povijesti bolesti – Kirurgija – Prijave SUP-a (1991. – 1993.); Dosje fonda (HR-DAVU-VK-147), 5/1. Zapisnici o


Riječ je o arhivskome fondu iz domene zdravstva čijom se ratnom dokumentacijom ponajviše koristi u svrhu dokazivanja ranjavanja hrvatskih branitelja, odnosno ostvarenja njihovih braniteljskih prava (osiguranje mirovina i sl.). Učestalo pretraživanje dijela spomenutih bolničkih evidencija u navedene svrhe, kao i okolnost da su im listovi krhki te da nisu uvezani u tvrde, nego u meke korice, znantno su doprinjeli njihovu oštećivanju (znatan broj poderanih, istrgnutih i svijenih listova). U tome bi smislu bilo poželjeno provesti mjere zaštite spomenuta gradiva (npr. zaštitno snimanje), tim više jer osim daljnja fi zičkoga oštećenja, pa i uništenja, postoji i realna opasnost da njegov sadržaj pisan kemijskom olovkom loše kvalitete u budućnosti posve izblijedi i postane nečitak.

Javno vodoprivredno poduzeće „Biđ-Bosut” Vinkovci (JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci) HR-DAVU-VK-60 1952/1996

Gradivo fonda JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci na trajno su čuvanje DAVU predale Hrvatske vode – Vod-nogospodarski odjel za srednju i donju Savu – Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Biđ-Bosut” sa sjedištem u Vinkovcima (2013.). S postupkom obrade i sređivanja fonda započelo se krajem 2015.14

Premda fond u prvome redu sadržava gradivo koje dokumentira djelatnost najvećega vodoprivred-nog subjekta na području Vukovarsko-srijemske županije u 2. polovici 20. stoljeća, pojedini se spisi, nastali u kontekstu poslovanja njegova stvaratelja u teškim ratnim okolnostima (1991. – 1995.), također mogu smatrati vrijednim izvorom za proučavanje Domovinskoga rata, napose gospodarskih prilika na širemu vinkovačko-županjskom prostoru u navedenome vremenu.15

S obzirom na područje djelatnosti stvaratelja (vodoprivreda), ali i činjenicu da je fond relativno nedavno predan Arhivu te da se trenutno nalazi u fazi obrade i sređivanja, njegovo gradivo u kontekstu istraživanja Domovinskoga rata na području Vukovarsko-srijemske županije dosada nije bilo stručno ni znanstveno valorizirano.

preuzimanju arhivskoga gradiva od 7. lipnja 1994., 14. rujna 2000., 25. studenoga 2005. i 28. listopada 2008.; Isto. Popis ratne dokumentacije Opće bolnice Vinkovci koja je predana na čuvanje u ASC VK (1991. – 1993.) od 25. veljače 2008; Jurković, M. Povijest zdravstva Vukovarsko-srijemske županije. U: Vukovarsko-srijemska županija – Prostor, ljudi, identitet. Živić, D. (ur.). Zagreb – Vukovar : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Vukovarsko-srijemska županija, 2012. Str. 398.

14 Dosje fonda (HR-DAVU-VK-60), br. 6/60. Zapisnik o primopredaji od 6. veljače 2013. (Klasa: 612-06/13-01/02. Ur. broj: 2196-119-01-13-01.). JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci.

15 HR-DAVU-VK-60. JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci. Zahtjev za izdavanje oružja, br. 231/91 (1991); Isto. Dopis u svezi problematike nastale pri poslovanju između JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci i Skupštine općine Vinkovci, br. 565/91 (1991); Isto. Odluka o imenovanju Kriznog štaba JVP „Biđ-Bosut” Vinkovci, br. 576/91 (1991); Isto. Promemoria o stanju poljoprivrede i vodoprivrede u neokupiranim područjima općine Vinkovci, br. 136/92 (1992); Isto. Program borbe protiv urbanog terorizma u općini Vinkovci, br. 304/92 (1992); Isto. Popis zaposlenika koji su prešli na neprijateljsku stranu, br. 304/92 (1992); Isto. Popisa zaposlenika koji izvršavaju vojnu obvezu, br. 316/92 (1992); Isto. Prikaz šteta nastalih ratnim razaranjem na tlu Republike Hrvatske, br. 335/92 (1992); Isto. Popisi prognanih djelatnika i umirovljenika te djece i udovica poginulih, nestalih i prognanih djelatnika, br. 485/92., br. 98/95. (1992, 1995.); itd.


Poljostroj d. d. Vinkovci HR-DAVU-VK-100 1949/2000

Arhivsko gradivo fonda „Poljostroj d. d. Vinkovci” nastalo je poslovanjem istoimene tvrtke do njezina stečaja 1995., odnosno poslovanjem njezinih sestrinskih tvrtki: Poljostroj, Agrooprema, Agromehanika i Autocentar, koje su, međutim, do 2002. i same završile u stečaju. Gradivo je u ASC VK preuzeto 2002., nakon čega se pristupilo njegovu sređivanju i izradi arhivskoga popisa.16

Spomenuti fond osim uobičajene poslovne dokumentacije (osnovne i pomoćne evidencije uredskoga poslovanja, opći i strogo povjerljivi spisi, zapisnici sjednica Glavne skupštine i Nadzornoga odbora, per-sonalna dokumentacija i dr.) sadržava i „Zapisnike komisije za procjenu ratne štete” s pripadajućom fotodokumentacijom. Iz popratnoga dopisa koji je „Silos Mlinovi” -– Poduzeće u društvenome vla sništvu s. p. o. Vinkovci krajem 1992. uputilo „Poljostroju Vinkovci” doznaje se da je riječ o gradivu nastalu povodom evidentiranja i dokumentiranja ratne štete na robama koje su se tijekom neprijateljske agresije zatekle u objektima D. P. „Silos Mlinovi”, a čiji je vlasnik djelomično bio i Poljostroj Vinkovci.17

Važno je napomenuti da zapisnici komisije za procjenu ratne štete na objektima poduzeća „Silos Mli-novi” iz 1992. unatoč arhivističkoj sređenosti fonda kojemu pripadaju dosada nisu znanstveno valorizi-rani niti korišteni za potrebe pojedinih kulturno-promidžbenih projekata DAVU (npr. izložbe na temu Domovinskoga rata i sl.). Jedan od razloga tomu vjerojatno leži i u činjenici da se navedena fotodoku-mentacija, s obzirom na širi kontekst, odnosno porijeklo stvaratelja i sadržaj fonda „Poljostroj Vinkovci”, nerijetko „gubi iz fokusa” istraživača, ali i arhivista. U tome se smislu može pretpostaviti da bi njezino izdvajanje iz matičnoga fonda i pridruživanje postojećoj zbirci fotografi ja Vinkovci u Domovinskome ratu znatno doprinijelo osiguranju njezine bolje dostupnosti u budućnosti. Tomu u prilog govori i činjenica da spomenuta zbirka fotografi ja već sadržava obilje fotografi ja koje dokumentiraju ratna razaranja u privrednome sektoru na području Vinkovaca i okolice, među ostalima i veći broj fotografi ja ratnih šteta na objektima tadašnjega poduzeća Poljostroj Vinkovci.18

16 Dosje fonda (HR-DAVU-VK-100), br. 6/100. Zapisnik o nadzoru nad arhivskim i registraturnim gradivom u Poljostroju d. d. u stečaju Vinkovci od 20 lipnja 2002.; Isto. Zapisnik o primopredaji arhivskog gradiva od 30. prosinca 2002. Prutki, S. Poljostroj Vinkovci. Arhivski popis. DAVU (2004.).

17 Važno je napomenuti da su spomenuti dopis i zapisnik već sami po sebi vrijedan povijesni izvor s obiljem podataka o ratnim zbivanjima na „mirkovačkoj liniji” vinkovačke bojišnice, gdje su se nalazili objekti poduzeća „Silos Mlinovi”. HR-DAVU-VK-100. Poljostroj Vinkovci. Dopis poduzeća „Silos Mlinovi” Vinkovci od 6. listopada 1992. Spisi (1992), kut. 4; Isto. Zapisnik komisije za procjenu i utvrđivanje šteta Vinkovci od 23. srpnja 1992. Spisi (1992.), kut. 4.

18 HR-DAVU-VK-92. Zbirka fotografi ja Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu. 92.3. Gospodarski objekti, Poljostroj, br. 92.3/60-77 (1991.).


Zbirka fotografi ja Vinkovci i okolica u Domovinskome ratu HR-DAVU-VK-92 1990 / 1998

U posjedu DAVU nalazi se vrijedna fotografska zbirka Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu. Dio fotografi ja zbirke prikupili su zaposlenici arhiva od novinara, poznanika ili prijatelja, odnosno fotografa amatera, dio su sami snimili, a dio su dobili od Zavoda za urbanizam 2000. Te su fotografi je snimane u svrhu evidentiranja objekata stradalih u ratu i procjene ratne štete. Premda se autorstvo u slučajevima pojedinih fotografi ja može precizno utvrditi (npr. Antun Smajić, Zvonimir Tanocki i dr.), Zbirka sadr-žava i veći broj fotografi ja kojima su autori ostali nepoznati. U potonju kategoriju primjerice pripadaju fotografi je koje su snimili službenici Zavoda za urbanizam. Zbirka je arhivistički sređena do razine ana-litičkoga inventara, a sastoji se od petero serija: 1. Vinkovci – gradske ulice, privatne kuće, stanovi, 2. Vinkovci – javne institucije, 3. Vinkovci – objekti gospodarstva, 4. Ostala naselja, 5. Setovi slika, odnosno 533 pozitiva (crno-bijeli i u boji).19

Budući da čine vrijedan fotodokumentacijski izvor o stradanju i razaranju Vinkovaca i okolice tije-kom prvih dviju godina Domovinskoga rata (1991./1992.), dio je spomenuta fotografskog materijala korišten za potrebe izložbe Hrvatski istok u Domovinskom ratu iz 2016. godine. Također, pojedine su fotografi je kojima je autor Zvonimir Tanocki objavljene i u fotomonografi ji Vinkovci u Domovinskom ratu. Uvrštavanjem ove dragocjene fotografske zbirke u projekte digitalizacije arhivskoga gradiva DAVU svakako bi se osigurala i njezina veća dostupnost u budućnosti.20

Arhivsko gradivo o Domovinskome ratu kod stvaratelja i imatelja koji se nalaze pod stručnim nadzorom Državnoga arhiva u Vukovaru

Pod stručnim nadzorom Odjela zaštite arhivskoga gradiva izvan arhiva DAVU nalaze se i oni stvara-telji i imatelji u čijemu se posjedu i dalje nalazi dio arhivskoga gradiva važna za istraživanje Domovin-skoga rata. U ovome poglavlju autori rada, na temelju dosadašnjega uvida i spoznaja, donose pregled najvažnijih imatelja takva gradiva s područja Vukovarsko-srijemske županije te se ujedno osvrću na stanje gradiva u njihovu posjedu.

19 Znatna količina fotografi ja preuzeta je od vinkovačkih Novosti. Dosje zbirke (HR-DAVU-VK-92), br. 11/3. Zapisnik o primopredaji arhivske građe od 26. veljače 1996.; Landeka, M. Zbirka fotografi ja – Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu. Analitički inventar. DAVU (2009), str. 4–5.

20 Izložba Hrvatski istok u Domovinskome ratu osmišljena je kao projekt četiriju slavonskih arhiva (DAOS, DAVU, DASB, DAVT) povodom održavanja Drugoga interdisciplinarnog znanstveno-stručnog skupa Hrvatski istok u Domovinskome ratu – iskustva, spoznaje i posljedice 4. i 5. prosinca 2015. u Osijeku; Tanocki, V. Vinkovci u Domovinskom ratu (Vinkovci in the Homeland War). Martinić Jerčić, N., Nazor, A. (ur.). Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, 2012.


a) Policijska uprava Vukovarsko-srijemska

U dokumentima vojne i policijske provenijencije pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj u velikoj se mjeri ogledaju društveno-političke i sigurnosne prilike u RSK. Spomenutoj se dokumentaciji s područja Vukovarsko-srijemske županije dosada, međutim, nije posvećivala veća stručno-arhivistička, pa ni znan-stvena pozornost.

Tijekom procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja (1997.) Policijska uprava vukovarsko--srijemska preuzela je arhivsko gradivo zatečeno u stanicama milicije takozvane RSK na svojemu matič-nom području. Dio tada preuzeta arhivskog gradiva trenutno se nalazi u prostorijama Policijske uprave vukovarsko-srijemske, a dio u prostorima Policijske postaje Vukovar. Većina preuzeta gradiva odnosi se na razdoblje od 1993. do 1997., dok gradiva iz 1991. i 1992. gotovo da i nema. Moguće je da je potonje gradivo uništeno ili jednostavno odvezeno u Republiku Srbiju prije uspostave hrvatske državne vlasti na dotada okupiranome području Vukovarsko-srijemske županije. Hrvatski memorijalni centar Domovin-skoga rata dosada je obavio zaštitno snimanje gradiva koje se nalazi u Policijskoj postaji Vukovar, dok je u tijeku snimanje gradiva koje se nalazi u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj. Sam postupak zaštit-noga snimanja odvija se sporo jer se spomenuto gradivo nalazi u nesređenome stanju.21

b) Opća županijska bolnica i bolnica hrvatskih veterana Domovinskoga rata Vukovar

U pismohrani bolnice u Vukovaru nalazi se dokumentacija nastala radom „Zdravstvenog centra Sv. Sava Vukovar”, koji je u Vukovaru djelovao za postojanja takozvane RSK. Prema zapisnicima o obavlje-nim stručnim nadzorima DAVU i dostavljenim zbirnim popisima imatelja spomenuta se dokumentacija odnosi na opće i pravne poslove (68 personalnih dosjea, raznih ugovora i rješenja te jedna matična knjiga), fi nancijsku dokumentaciju (isplatne liste) i većim dijelom na medicinsku dokumentaciju nastalu radom pojedinih bolničkih odjela. Ova je dokumentacija fragmentarno sačuvana, a obuhvaća vremen-sko razdoblje od 1992. do 1997. godine (30 d/m).22

Prema navodima dr. Vesne Bosanac medicinska dokumentacija koja je nastala u razdoblju od studenoga 1991. do svibnja 1992. iz bolnice je po okupaciji Vukovara odnesena u Beograd. Spomenuta je dokumenta-cija od iznimne važnosti jer sadržava podatke o ubijenim i nestalim Vukovarcima i braniteljima Vukovara.23

c) Borovo d. d. Vukovar

Počeci „Borova” povezani su s izgradnjom objekata i postrojenja koncerna „Bata” na području današ-njega Borova Naselja 1931. Prilikom registracije nove tvrtke 23. studenoga 1933. kao njezin službeni naziv navodi se „Bata jugoslavenske tvornice gume i obuće d. d. Borovo”. Nakon Drugoga svjetskog rata

21 Navodi se temelje na usmenome iskazu arhivara pismohrane Policijske uprave Vukovarsko-srijemske (op. a.).22 Dosje br. 7/2. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva. Zapisnik o stručnom nadzoru DAOS od 8.

travnja 1998. Klasa: 612-06/98-01/114, Ur. broj: 2158-19-01-98-1.23 Navodi se temelje na usmenome iskazu ravnateljice vukovarske bolnice V. Bosanac (op. a.).


cjelokupna se Batina imovina konfi scira, a poduzeće mijenja naziv u „Jugoslavenski kombinat gume i obuće Borovo”. Jugoslavenski gospodarski gigant dijeli tragičnu sudbinu Vukovara 1991. O djelovanju navedene tvrtke za okupacije govori nam spis koji je Kombinat gume i obuće – Borovo uputio Vojvođan-skoj banci u Novome Sadu. U njemu se navodi se da je 26. 2. 1992. godine u Privrednome sudu u Belome Manastiru registrirano poduzeće Borovo kao „Kombinat gume i obuće, Borovo”, koje zapošljava 1300 djelatnika bez djelatnika u trgovinama.24

Zapisnik o obavljenome stručnom nadzoru nad navedenim stvarateljem i imateljem arhivskoga gra-diva sadržava podatak o tome da je dio arhivskoga gradiva iz borovske pismohrane, nastala do 1991. (uključujući i gradivo Batine pismohrane), kao i za okupacije, netom prije nastupa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, izneseno u krug tvorničkoga dvorišta te potom kao stari papir odvezeno u Voj-vodinu, gdje mu se gubi svaki trag. Važno je također naglasiti da je znatna količina gradiva i dalje smje-štena na više lokacija na području tvorničkoga kompleksa Kombinata Borovo. Spomenuto je gradivo (uglavnom iz socijalističkoga razdoblja poslovanja „Borova”) pohranjeno u posve neadekvatnim pro-stornim i sigurnosnim uvjetima te je nesređeno i nepopisano.25

d) Vupik d. d. Vukovar

Počeci Vupika sežu u 1945. godinu kada je formirano Savezno poljoprivredno dobro Vukovar. Tije-kom 1960-ih povećava se posjed i korištenje poljoprivrednoga dobra, nakon čega se ono organizira u Poljoprivredno industrijski kombinat Vukovar (Vupik). Spomenuti poljoprivredni kombinat uskoro postaje važan privredni faktor na području bivše općine Vukovar, pa i šire.

Na temelju sačuvanosti arhivskoga i registraturnoga gradiva koje je nastajalo za velikosrpske okupa-cije malo se toga može saznati o načinu i opsegu poslovanja Vupika u navedenome razdoblju. Riječ je većinom o manjoj količini fi nancijske dokumentacije koja je necjelovito sačuvana.26

Sukladno svemu navedenomu može se zaključiti da su ratne okolnosti izrazito negativno utjecale na čuvanje i odnos prema registraturnome, odnosno arhivskome gradivu na okupiranome području Vukovar-sko-srijemske županije. Unatoč tomu što DAVU poduzima određene mjere za njegovu zaštitu i sređivanje, defi citarnost adekvatnih prostornih kapaciteta, kao i nebriga samih imatelja koji su ga „baštinili” uglavnom slijedom činjenice da su preuzeli prostor u kojem su poslovali njegovi stvaratelji, i dalje čine ključnu prepreku u smislu omogućavanja njegove veće dostupnosti za potrebe sustavnih povijesnih istraživanja i analiza.

24 Hrelja, K. Razvoj, poslovanje i proizvodnja Kombinata od 1931. do 1970. U: Borovo – Jugoslavenski kombinat gume i obuće. Konjević, M., Vranešević, M. (ur.). Slavonski Brod : Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1971. Str. 34. Dosje br. 9/6. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva. Zahtjev za odobrenje kredita za obrtna sredstva za pokretanje proizvodnje klinastog remenja od 3. 8. 1992.

25 Dosje br. 9/6 DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva. Zapisnik o stručnom nadzoru DAOS od 31. prosinca 2007. Klasa: UP/I-612-06/07-18/151, Ur. broj: 2158-19-06-07-1.

26 Dosje br. 9/8. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva. Zapisnik o obavljenom stručnom nadzoru od 27. rujna 2010. Klasa: UP/I - 612-06/10-18/74, Ur. broj: 2196-119-01-10-1.



Dosjei stvaratelja, dosjei fondova, obavijesna pomagala DAVU:Landeka, M. Opća bolnica Vinkovci. Arhivski popis fonda. DAVU (2008.)Landeka, M. Zbirka fotografi ja Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu. Analitički inventar. DAVU (2009)Peti, B. Općinski sud u Vukovaru (HR-DAVU-VK-144). Sumarni inventar fonda. DAVU (2015.).Prutki, S. Poljostroj Vinkovci. Arhivski popis. DAVU (2004.)Dosje fonda „Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok” (HR-DAVU-VK-427), br. 1/1.Dosje fonda „Opća Bolnica Vinkovci” (HR-DAVU-VK-147), br. 5/1.Dosje fonda „Javno vodoprivredno poduzeće Biđ-Bosut Vinkovci” (HR-DAVU-VK-60), br. 6/60.Dosje fonda „Poljostroj Vinkovci” (HR-DAVU-VK-100), br. 6/100.Dosje zbirke fotografi ja Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu (HR-DAVU-VK-92), br. 11/3.Dosje br. 4/29. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva.Dosje br. 7/2. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva.Dosje br. 9/6. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva.Dosje br. 9/8. DAVU – Odjel zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva.Arhivski fond Carinska uprava Osijek – Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok (HR-DAVU-VK-427).Arhivski fond Općinski sud u Vukovaru (HR-DAVU-VK-144).Arhivski fond Prekršajni sud u Vukovaru (HR-DAVU-VK-196).Fond Opća bolnica Vinkovci (HR-DAVU-VK-147).Arhivski fond Javno vodoprivvredno poduzeće Biđ-Bosut Vinkovci (HR-DAVU-VK-60).Arhivski fond Poljostroj d. d. Vinkovci (HR-DAVU-VK-100).Zbirka fotografi ja Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu (HR-DAVU-VK-92).

Literatura:

Grgurica, N. Uspostava cjelovitosti carinskog sustava tijekom Domovinskog rata. U Carinski vjesnik (Zagreb). XXIV, 9(2015), str. 8–11.Hrelja, K. Razvoj, poslovanje i proizvodnja Kombinata od 1931. do 1970. U Borovo – Jugoslavenski kombinat gume i obuće. Konjević, M., Vranešević, M. (ur.). Slavonski Brod, Historijski institut Slavo-nije, Slavonski Brod, 1971., str. 13–128.Jurković, M. Povijest zdravstva Vukovarsko-srijemske županije. U: Vukovarsko-srijemska županija – Prostor, ljudi, identitet. Živić, D. (ur.). Zagreb – Vukovar, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Vukovarsko-srijemska županija, 2012. str. 398.Tanocki, V. Vinkovci u Domovinskom ratu (Vinkovci in the Homeland War). Martinić Jerčić, N., Nazor, A. (ur.). Zagreb, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, 2012.


Zusammenfassung

Archivmatertial vom Zuständigkeitsebiets des Staatsarchivs

in Vukovar das für die Forschung des Kroatischen heimaländischen

Verteidgungskries und der Okkupation des Kroatischen Donaulandes

relevan ist (1991-1996)

Im Artikel wird aufgezeigt das Archivmaterial das für die Forschung der sozio-politischer, wirtschaft li-cher und militärsicherheits Sicht des Kroatischen heimatländischen Verteidigungskriegs und der serbo-chet-niks Okkupation der Gebiete des Vukovar-Syrmiums Gespanschaft relvant ist. Es handelt sich um die fol-gende Archivsammlungen und Arhivfonds des Staatsarchivs in Vukovar (DAVU): „Carinska uprava Osijek - Carinske ispostave: Vukovar, Tovarnik, Ilok“, „Općinski sud u Vukovaru“, „Opća Bolnica Vinkovci“, „Javno vodoprivvredno poduzeće „Biđ-Bosut“ Vinkovci“, „Poljostroj d.d. Vinkovci“ wie auch Fotografi esammlung „Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu“.

Obwohl die genannten Archivmateriallien entschtanden durch das Wirken bestimmter Institutionen und Firmen auf dem freien Territorium des Vukovar-Syrmium Gespannschaft sind (Stadt Vinkovci und die breite Umgebung), muss man betonen, dass am meist vorhandenen und im Zusammenhang der genannter Foschungsproblematik meist intriganten Materiallien gerade jene, welche von bestimmter quasistaatlicher Organen aus der so gennanter Republik Srpska Krajina, mit dem Hauptsitz im okkupierten Vukovar, sind (Bezirksgericht von Vukovar, Zollamt Vukovar u.ä.). Die Forscher können dadurch einen guten Blick in das Funktionieren des sozio-politischen und juridischen Systems von Krajina gewinnen.

Die Archivfonds „Općinski sud u Vukovaru“ und die Fotografi esammlung „Vinkovci i okolica u Domo-vinskom ratu“ sind gut bearbeitet und sind leicht zugänglich, was für den rest der angesprochenen Fonds und Sammlungen nicht der Fall ist. In diesem Zusammenhang die Bearbeitung und Digitalisierung von den übri-gen Fonds und Sammlungen aus der genannten Th ematik sollte die Piorität für die Zukunft in DAVU sein.

Am Schluss wird der Blick auf die wichtigen Subjekten die das Archivmaterial besitzen oder die es gechaf-fen habe aufgezeigt, und welches unter der Aufsicht von DAVU steht, aber sich nicht in seiem Besitz befi ndet. Dabei Handelt es sich um die folgenden Inhaber der Archivalien: : „Opća županijska bolnica i bolnica hrvatskih veterana Domovinskog rata Vukovar“, „Policijska uprava Vukovarsko - srijemska“, „Borovo d. d. Vukovar“ und „Vupik d. d. Vukovar“.

Schlüßelwörter: Kroatischer heimatländischer Verteidigungskrieg, Staatsarchiv in Vukovar, Archivma-terial, Republik Srpska Krajina - Bezirk Ostslawonien, Barania und West Syrmien, serbo-chetniks Okkupa-tion des Kroatischen Donaulandes

Martina BagatinDubravka Pilipović Hrvatski državni arhiv

Konzerviranje i restauriranje gradiva u Središnjemu laboratoriju za konzervaciju i restauraciju HDA

oštećena u Domovinskome ratu

Prikaz UDK 7.0:930.253(497.521.2Zagreb)“1991/1995“

O ulozi Središnjega laboratorija za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva te o konzer-viranju i restauriranju gradiva oštećena za Domovinskoga rata pisalo se u više navrata. Prigoda je da se u ovome radu pokuša sagledati urađeno do sada, te su opisani primjerci vrsta oštećenja na gradivu, konzer-vatorsko-restauratorski radovi i prijedlozi za daljnji rad i postupanje s gradivom.

Ključne riječi: Domovinski rat, oštećenja na gradivu, konzerviranje i restauriranje oštećena gradiva

1. UvodSredišnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva od samoga početka

Domovinskoga rata u Republici Hrvatskoj prati stanje, uvodi mjere za zaštitu pisane baštine te restaurira ratom oštećeno gradivo. Oštećeno gradivo na kojemu su djelatnici SLKR-a radili čuvalo se u arhivima, knjižnicama, muzejima, vjerskim ustanovama te kod drugih javnih i privatnih imatelja. Kada je 1996. godine Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine imenovala Komisiju za popis i procjenu ratnih šteta na arhivskomu gradivu1, prikupljeni su podatci i pisana izvješća o štetama na arhivskome i registraturnome gradivu državnih arhiva Sisak, Dubrovnik, Split, Zadar, Osijek, Slavonski Brod, Karlo-vac i Bjelovar te drugih ustanova.

Oštećenja na arhivskomu gradivu, kao posljedicu ratnih razaranja, dijelimo na izravna i neizravna. Izravna oštećenja nastaju u ratnome sukobu i gradivo može biti oštećeno ili potpuno uništeno ili nestalo.

Neizravna oštećenja posljedica su premještanja gradiva na mjesta koja ne zadovoljavaju propisane uvjete čuvanja zbog neznanja, brzine ili nemogućnosti izbora. Kao pokretni spomenik kulture, baština

1 Mr. Miljenko Pandžić – voditelj Komisije, mr. Tatjana Mušnjak – član i Zvonimir Baričević – član. Komisija je zadužila područne Državne arhive da izrade pismena izvješća o štetama svih imatelja na području svoje nadležnosti (škole, uprava, sudstvo, gospodarstvo, vjerske zajednice, muzeji, knjižnice i dr.).

M. Bagatin, D. Pilipović, Konzerviranje i restauriranje gradiva u Središnjemu laboratoriju za konzervaciju…232

pisana na papiru može se lakše evakuirati u ratnim uvjetima od nepokretnih spomenika. Na žalost, u ratnim uvjetima nije bilo vremena, a negdje nije ni postojao plan u slučaju katastrofa2. Unatoč tomu što se smatra da se ratna razaranja, za razliku od elementarnih nepogoda, mogu predvidjeti, u praksi ona se često događaju nenajavljeno, te su ljudi, u strahu od neprijatelja, skrivali najvrjednije gradivo u neprimje-rene prostore. Neizravne ratne štete najviše su došle do izražaja tek nakon Domovinskoga rata. Nisu prepoznate na vrijeme, pa su oštećenja na pisanoj baštini vremenom postala sve veća. U Središnji labo-ratorij za konzervaciju i restauraciju pristizalo je gradivo koje je bilo sklonjeno u vlažne podrume, staje, grobnice i septičke jame.

Pristizalo je arhivsko gradivo poput matičnih knjiga (matice krštenih, vjenčanih, umrlih), zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih ili fi zičkih osoba u obavljanju njihove djelatnosti (spisi, isprave, pomoćne uredske i poslovne knjige, kartoteke, karte, nacrti, crteži, plakati, tiskovnice, slikopisi, fotografi je).

Laboratorij je bio suočen i u rješavanju problema povezanih s povratom gradiva nakon dugogodišnje evakuacije. Stanje i vrste oštećenja na gradivu koje je zatečeno nakon rata bilo je specifi čno i teško.

Čuvanje u neodgovarajućim uvjetima spasilo je gradivo od potpuna uništenja i moguća otuđenja. Međutim, premještanje gradiva u neprimjerene prostore za Domovinskoga rata (premaleni prostori za količinu gradiva koja je premještena i u koje je prodirala voda) uzrokovalo je brojna oštećenja (oštećenja od vode, vlage, plijesni, kukaca, glodavaca i foxing3).

1.1 Oštećenja na gradivu

Zbog velike količine vlage4 listovi se deformiraju te poprimaju žuto-smeđe vodene mrlje različitih veličina i intenziteta, također gube prijašnju mehaničku čvrstoću i postaju pahuljasti. Vodotopljivi se pigmenti razlijevaju pa se tekst gubi ili postaje nečitljiv.

2 Potrebno je imati plan u slučaju katastrofa. Kako katastrofe uvijek dolaze nenajavljeno, bitno je imati razrađen, pisani plan, u kojem su navedene sve potrebne mjere zaštite kulturne baštine. Uz plan za slučaj katastrofa, treba svima omogućiti protok informacija, od novinara, institucija, stručnoga osoblja i civilnih ljudi do volontera. Suradnja je ključna u situaciji kada dođe do katastrofe.

3 Foxing: neujednačene mrlje boje hrđe na papiru. Crvenkasto-smeđe pjege povezane s rastom plijesni ili mrljama od metala. Pojavu foksinga nalazimo u različitim veličinama, može biti kružnoga oblika, raširena po površini papira ili u obliku poje-dinačnih točkica. Ponekad su područja u sredini foksinga tamnija od onih na rubovima. Pod ultraljubičastim svjetlom pljesniva područja sjaje, dok mrlje bogate željezom upijaju ultraljubičasto zračenje te izgledaju crne. Porijeklo foksinga još uvijek nije do kraja istraženo. Neki stručnjaci smatraju da nastanak foksinga uvjetuje postojanje metala u papiru koji je preostao tijekom proizvodnje, dok drugi smatraju da je foksing posljedica djelovanja plijesni.

4 Vlaga je voda u plinovitome stanju. Povezujemo je s temperaturom. Promjenom topline mijenja se količina vlage u zraku; porastom temperature povećava se zadržavanje vlage u zraku i obratno. Razlikujemo apsolutnu i relativnu vlagu zraka. Apsolutna vlaga zraka mjeri se na dva načina: masa vode po volumenu zraka ili masa vode po masi zraka. Relativna vlaga zraka (RV) omjer je mase vlage u danome metru kubičnome zraka i mase vlage u metru kubičnomu zraka zasićenoga vla-gom pri istoj temperaturi. Izražava se postotcima. Mjeri se higrometrom. Promjene relativne vlažnosti štetno djeluju izazi-vajući promjene: rastezanje i stezanje. Također, vlažni uvjeti ubrzavaju određene kemijske reakcije i pogoduju razvoju bio-

M. Bagatin, D. Pilipović, Konzerviranje i restauriranje gradiva u Središnjemu laboratoriju za konzervaciju… 233

U nekontroliranim uvjetima mikroklime gradivo je izloženo i nepovoljnim utjecajima topline, onečiš-ćenoga zraka i svjetla.5 Na listovima i na koricama knjiga bilo je dosta prašine koja prodire u strukturu papira i mehanički ga oštećuje.6 Na većini gradiva lako su bile uočljive kolonije plijesni te uginuli kukci i njihova jajašca. Nepovoljni mikroklimatski uvjeti pogodovali su razvoju plijesni. Osim što nagrđuju listove stvarajući mrlje različitih obojenja na listovima, plijesni prodiru u strukturu papira i uzrokuju sljepljivanje listova.7 U nekim je slučajevima gradivo oštećeno kukcima ili su ga oštetili glodavci.8 Živi

loških uzročnika oštećenja. Potrebno je uravnotežiti uvjete te stabilizirati vrijednosti relativne vlažnosti. Za papir RV ne bi smjela prijeći iznad 65 % niti pasti ispod 40 %.

5 Povećanje temperature štetno djeluje na građu. Poput vlage ubrzava biološko i kemijsko propadanje te dovodi do negativnih mehaničkih reakcija. Toplina, pogotovo izazvana ekstremnim uvjetima poput požara, ponekad trajno oštećuje gradivo te nanosi nepovratne štete. Osim topline, svjetlo je izvor energije koji pogoduje kemijskim promjenama. Uzrokuje oštećenja zbirki (fotodegradaciju): blijeđenje boje, promjene izgleda, propadanje materijala. Svjetlo je dio elektromagnetskoga zrače-nja koje se sastoji od radio, radar, infracrvenoga, vidljive svjetlosti, ultraljubičastoga, χ zračenja (rendgenskoga zračenja) i γ zračenja (gama-zračenja). Što je valna duljina zračenja kraća, zračenje je štetnije. Vidljivu svjetlost emitira sunce, žarulja, fl uorescentna cijev, halogena žarulja i dr. Svjetlo uz vidljivu, emitira i nevidljivo ultraljubičasto zračenje (UV svjetlost) i infracrveno zračenje (IC svjetlost). Oštećenja koja uzrokuje svjetlo možemo ublažiti samo ako smanjimo vrijeme osvjet-ljenja na minimum te eliminiramo UV (ultraljubičasto) zračenje. Jakost vidljive svjetlosti mjeri se svjetlomjerom u luksima. Danja svijetlost i sve neonske svjetiljke proizvode visok postotak UV zračenja. Ono se eliminira upotrebom fi ltara koji upija ju UV zračenje. Onečišćeni zrak – kao posljedica izgaranja goriva u termoelektranama, vozilima i pećima, pogotovo u prometnim i industrijski razvijenim gradovima. Lebdeće čestice – korpuskule iz zagađena zraka imaju veliki postotak katra-naste tvari koja je kisela zbog upijanja sumpornoga dioksida, u prisutnosti tragova metala poput željeza koje ubrzava reak-ciju. Kisik je također štetan. Dušikovi i sumporni oksidi uzročnici su šteta, a nastaju izgaranjem goriva u automobilima te u industriji. U kombinaciji s vlagom stvaraju štetne kiseline.

6 Prašina je naziv za krute čestice u zraku koje potječu od žbuke, čađe, bakterija, jajašaca kukaca i dr. Posebno je opasna jer upija vlagu i kiselu paru iz zraka, a ostavlja trag u materijalu prodirući među celulozna vlakna. Zaštita je ugradnja sustava za pročišćavanje zraka koji mogu biti i dijelom klimatizacijskoga sustava. Problem se može smanjiti čuvanjem listova u zatvorenim spremištima, kvalitetnim vitrinama, zatvorenim ormarima (npr. ladičarima) ili kutijama. Čišćenje se građe treba obavljati mekom četkom od 2 do 3 puta godišnje.

7 Plijesni i gljivice razmnožavaju se s pomoću mikroskopski sitnih spora - konidija. Spore su prisutne u zraku i na predmetima ne radeći same po sebi nikakvu štetu umjetninama. Problem nastaje kada se, u za njih povoljnim uvjetima, iz njih razviju živi organizmi – miceliji, koji se velikom brzinom razmnožavaju razarajući podlogu na kojoj se razviju. U prvoj se fazi mogu primijetiti male promjene u obliku obojenih točkica. Povoljni su uvjeti za njihov razvoj vlažnost (RV veća od 70 %, što odgo-vara sadržaju vode u papiru većemu od 10 %), temperatura (od 15°C do 40 °C); hrana (svi organski materijali, ali se razvijaju i na anorganskim podlogama hraneći se vjerojatno prašinom i prljavštinom s njih) i kisik. Razvoju potpomažu i ustajali zrak, odsustvo svjetla (mrak) i kisela atmosfera koju same proizvode. Održavanjem RV ispod 65 % sadržaj se vode u materijalima smanjuje i postaje nepogodan za razvoj plijesni koje u tim uvjetima ponovno prelaze u stadij spora koje su otporne na novo-nastale uvjete, ali i bezopasne za građu. Nakon sušenja listova na sadržaj vlage ispod 65 %, plijesni i gljivice je potrebno meha-nički odstraniti. Neke plijesni i gljivice s njihovim produktima štetni su po zdravlje, stoga treba upotrebljavati zaštitnu masku. Građu i posebno spremište potrebno je dezinfi cirati prije povratka uklonjene građe. Plijesni (višestanični mikroorganizmi biljnoga podrijetla) omogućavaju kemijske reakcije razgradnje visokomolekularnih spojeva, kao što su celuloza i škrob. Plije-sni se za hranu koriste papirom, ljepilom, drvom, kožom te nečistoćom na knjigama i uvezima.

8 Kukci traže mir i mrak za odlaganje jajašaca. Njihove ličinke uzrokuju najveću štetu zbog toga što materijale od kojih se sastoji građa upotrebljavaju za hranu. Najučinkovitija je zaštita pohrana u odgovarajućim mikroklimatskim uvjetima; tempe-ratura do 15 °C sprječava njihove aktivnosti i razmnožavanje. Prema potrebi mogu se suzbijati i odgovarajućim insekticidom.


kukci nisu mogli preživjeti zbog nedostatka zraka, ali njihova jajašca vrlo su otporna prema raznim nepovoljnim uvjetima te se brzo počinju razvijati živi organizmi koji razgrađuju i oštećuju papir. Mogu se razviti i razne bakterije9 koje su opasne i po zdravlje ljudi.

1.2 Konzervatorsko – restauratorski radovi

Prema podatcima Mušnjak, T., pročelnice Središnjega laboratorija za konzervaciju i restauraciju HDA i članice Komisije za popis i procjenu ratnih šteta na arhivskomu gradivu, objavljenim u Arhivskome vjesniku 1999. godine: „U razdoblju od 1991. do konca 1998. godine uz druge je redovite poslove u Labo-ratoriju restaurirano 20.991 list u ratu oštećenog gradiva Župnih ureda iz Dalja, Tovarnika i Sarvaša, potom Gline, Đurđevca, Lasinje, Maje, Nove Gradiške, Promine, Siska, Topuskog i Viduševca, Franjevač-kog samostana iz Vukovara, Pravoslavne eparhije Krupa, Matičnih ureda iz Lipovljana i Vukovara, Znan-stvenih knjižnica iz Zadra i Splita, Osnovne škole iz Gornjih Bogićevaca, Kupališta Topusko, te Župnih ureda iz Komušine i Gabele, Franjevačkog samostana Gorica iz Livna i Mostarske biskupije.”10

Prvo se restauriralo najoštećenije gradivo koje je stiglo u Središnji laboratorij za konzervaciju i restau-raciju HDA. Još se i danas restaurira gradivo koje je čuvano u neodgovarajućim uvjetima (premještanje gradiva tijekom rata). Kao takav primjer istaknula bih gradivo Osobnoga fonda obitelji Martecchini iz Državnoga arhiva u Dubrovniku.

Primjer opisuje pristup i izazove u procesu konzerviranja i restauriranja albuminskih i kolodijskih fotografi ja. Obitelj Martecchini ubraja se među prve izdavače iz 19. stoljeća u gradu Dubrovniku. Ova jedinstvena zbirka predstavlja neke od najranijih objavljenih slika u ovoj regiji. Riječ je o građi visokoga stupnja i nudi trajan doprinos našemu razumijevanju hrvatske kulturne baštine. Datira iz 1892. godine, a zbirka sadržava oko 72 slike (ponajprije albuminske s nekoliko kolodij kloridnih fotografi ja), od kojih je gotovo 50 % kaširano na ukrasne paspartue. Tijekom Domovinskoga rata u Republici Hrvatskoj, kao i većina gradiva, vrijedni i jedinstveni primjerci bili su pohranjeni u podrumu (s vrlo visokim postotkom RV zraka), te su stradale od poplave nakon koje je uslijedio razarajući požar. Fotografi je su pretrpjele velika oštećenja. Zbirka je otkrivena nakon rata i smještena u trezor za pohranu Državnoga arhiva u Dubrovniku. Fotografi je su smještene u izvorne ukrasne paspartue s dvostrukim otvorima, s jedne i s druge strane. Na paspartuima se nalazi ukrasni papir s ukrasnim vinjetama uz rub otvora koje imaju otisnuti reljef te su tonirane pigmentom boje zlata. Fotografi je su zadobile teška fi zikalna, kemijska i mehanička oštećenja (izblijedjele, oštećenja od prašine, površinske ogrebotine, pukotine). Paspartui su se

Glodavci: Tu spadaju štakori i miševi. Opasni su iako se ne hrane građom, ali je upotrebljavaju za gniježđenje. Mogu doći kroz sve vrste otvora koje treba zatvoriti žičanim mrežama. Primijetit ćemo njihovo prisustvo po fekalijama koje ostavljaju.

9 Za knjige su opasne bakterije kojima kao hrana služe tvari životinjskoga porijekla koje oštećuju pergamenu, kožu (najčešće uveze knjiga) i ljepila životinjskoga porijekla – želatinu, tutkalo, kazein. Neke vrste bakterija kao hranu koriste se škrobom – škrobnim ljepilom.

10 Mušnjak, T. Neizravne ratne štete na pisanoj baštini nastale tijekom Domovinskog rata. Arhivski vjesnik (Zagreb). 42(1999), str. 256.


deformirali zajedno s fotografi jama, dok su rubovi na paspartuima pretrpjeli ozbiljna mehanička ošteće-nja – na većini paspartua nedostaju u cijelosti ili dijelovi ukrasne vinjete.

Metoda konzerviranja i restauriranja fotografi ja i njihovih ukrasnih paspartua uključivala je foto-dokumentaciju, identifi kaciju fotografske tehnike metodama: pregled površine golim okom, mikroskop-ska analiza objekta i analiza. Odabrana su četiri ukrasna paspartua te su korištena za ispitivanje upotre-bom mikroskopa i XRF11 analize za procjenu stratigrafskih slojeva i anorganskih elemenata. Fotografi je su čišćene suhim i vlažnim metodama čišćenja; za čišćenje i reduciranje mrlja na fotografi jama korištena su otapala uključujući aceton i etanol. Fotografi je su privremeno bile razdvojene od paspartua te su se pojedinačno kontrolirano vlažile i relaksirale (zasebno fotografi je, i paspartui) u komori za vlaženje. Rav-nanje je uslijedilo koristeći se materijalima poput Holytexa, bugačica, fi lca i daski za ravnanje. Oštećeni su rubovi paspartua konsolidirani uz pomoć japanskih papira i pšeničnoga škroba. Oštećenja na fotogra-fi jama također su reducirana metodom ručne restauracije, koristeći se japanskim papirom i škrobnim ljepilom. Nakon toga su iznova spajani paspartui s postojećim fotografi jama. Metoda konzerviranja i restauriranja završena je retušem s akvarel bojama na mjestima oštećenja. Konzerviranje i restauriranje fotografi ja iz osobnoga fonda Obitelj Martecchini iz Državnoga arhiva u Dubrovniku, koji predstavlja vrijednu kulturnu baštinu, odnosno, sukladno Zakonu12 predstavlja kulturno dobro, bio je velik izazov uz konstantno rješavanje problema obzirom na krhko stanje građe.

Također se treba osvrnuti na primjer spašavanja i saniranja poplavljenoga arhivskog i knjižničnog gradiva. Naime, čest je bio slučaj da je gradivo, tijekom rata evakuirano u ‘sigurnije’ prostore, nakon rata stradavalo od poplava. Uvijek je upitno koliko vremena prođe od trenutka kada se poplava dogodi do trenutka kada krene spašavanje. U tome slučaju vrijeme je ključno, jer što više vremena prolazi, postoji veći rizik da gradivo strada od vlage i plijesni. Uvijek je potrebno sav namočeni materijal premjestiti u odgovarajući prostor. Arhivsko gradivo tada po potrebi treba proložiti papirnatim ubrusima i novinama za upijanje suvišne vode. Ako je ikako moguće, gradivo treba zaštititi od sunca. Postupak prirodnoga sušenja s postojećim ljudima i opremom može biti dobro proveden, ali katkad nije moguće osigurati da se namočeno gradivo prosuši najviše u roku od pet dana nakon močenja. To je naime rok u kojem se gradivo na papiru mora posušiti, naročito u ljetnome razdoblju kada su temperature više kako bi se izbje-gao razvoj mikroorganizama i daljnje oštećivanje gradiva (sljepljivanje i propadanje listova). Preporuč-ljivo je u što kraćemu roku pronaći hladnjaču i pristupiti pripremama za zamrzavanje gradiva (nabava kutija za pakiranje, polietilenske folije za odvajanje pojedinih cjelina, vodootpornih sredstava za označi-vanje kutija, zaštitne opreme za ljude koji će raditi – kute, maske, rukavice). Ako je moguće, potrebno je odijeliti arhivsko od knjižničnoga gradiva, a knjižnično gradivo razvrstati prema razdoblju nastanka, čime bi se stvorili prioriteti koje treba poštivati prigodom pakiranja gradiva i slanja u hladnjaču; prepo-ručeno je da se najvrjednije gradivo smjesti u prostoriju s klimatizacijskim uređajem (ako postoji) i tamo drži do otpremanja u hladnjaču, a da se u preostalim prostorijama po mogućnosti uključe ventilatori. Za

11 XRF = X-ray Fluorescence12 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, NN 161/99, 69/99.


gradivo koje je skoro suho bilo bi preporučljivo pronaći odgovarajući prostor i prema potrebi obaviti dezinfekciju odgovarajućim otapalima. Od ostaloga materijala bilo bi preporučljivo nabaviti: maske, zaštitne kirurške rukavice, bugačice. S obzirom na rad s određenim otapalima, bilo bi poželjno imati odvojen prostor s propisanim prozračivanjem uz obveznu uporabu zaštitne opreme. Također je bitno da se otapala ne smiju primjenjivati na rukopisima pisanima određenim tintama. Također je preporučljivo dezinfi cirati prostore u kojima je gradivo sušeno s obzirom na infekciju plijesnima. Nakon toga se gra-divo postupno odmrzava prema mogućnostima sušenja, odnosno slobodnim kapacitetima restaurator-skih radionica, s obzirom na to da je takvoj vrsti oštećena gradiva najčešće neophodno restauriranje.

U tijeku je i restauriranje knjiga iz Franjevačkoga samostana Vukovar te Franjevačke knjižnice Mostar. Riječ je o višegodišnjemu projektu restauriranja knjiga koje su tijekom rata bile premještene u neodgova-rajuće prostore.

Konzervatorsko-restauratorski radovi na gradivu oštećenu tijekom Domovinskoga rata nastavljaju se. Gradivo koje je bilo oštećeno, a za koje je postojala opasnost da nastavi propadati, dijelom je restauri-rano, a dijelom sanirano.

3. Zaključak

Unatoč tomu što je gradivo premještano u neodgovarajuće uvjete i pritom se dodatno oštetilo trebamo uvažiti i okolnosti u kojima se to odvijalo. Uočena je svijest o potrebi spašavanja arhivskoga gradiva, ne samo kod osoba koje su bile zadužene za skrb, nego i kod građana. Kako bi se izbjegle takve situacije u slučaju bilo kakvih nepogoda, posebice kada je ugrožena veća količina gradiva (ili je ono već stradalo), potreban je protok informacija, od novinara, institucija, stručnoga osoblja i civilnih ljudi do volontera. Za to je potreban razrađen, pisani plan u kojem su navedene sve potrebne mjere zaštite gradiva.

Literatura:1. Upton, M. S. & Pearson, C. Disaster Planning and Emergency Treatments in Museums, Art Galle-

ries, Libraries, Archives and Allied Institutions. Canberra : Institute for the Conservation of Cultu-ral Material, 1978.

2. Savez Arhivskih radnika Jugoslavije. Zaštita arhivske građe i registraturskog materijala za slučaj neposredne ratne opasnosti, rata i drugih vanrednih prilika. Savezno savjetovanje u Tuzli. Beo-grad, 1987.

3. Written documentation. Foxing. Izdavač Vancouver Art Gallery. Vancouver, 1995. 4. Bagatin, M. Međunarodna napredna škola Photograph Conservation Strategies for Humidity and

Water Damaged Photographic Materials. Arhivski vjesnik (Zagreb). 57(2014), 362–367. 5. Mušnjak, T. Th e protection of archival material in war conditions. Arhivski vjesnik (Zagreb).

37(1994), 79–86.


6. Mušnjak, T. Neizravne ratne štete na pisanoj baštini nastale tijekom Domovinskog rata. Arhivski vjesnik (Zagreb). 42(1999), 255–287.

7. Laszlo, Ž., Dragojević, A. Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru. Zagreb : Crescat, 2010.8. Adcock, E. P. IFLA-ina načela za skrb i rukovanje knjižničkom građom. Zagreb : Hrvatsko knjižni-

čarsko društvo, 2003.9. Copedé, M. La carta e il suo degrado. Firenze : Nardini Editore, 2003.

Summary

Conservation and restauration treatment of the archives damaged during

the Croatian Homeland War at the central laboratory for conservation and

restoration of the Croatian state archives

Th e role of the Central Laboratory for Conservation and Restoration of the Croatian State Archives and the conservation and restoration of damaged archives during the Homeland War were written about on several occasions. Th is paper gives an opportunity to present what was already done and to describe diff erent examples and types of damages. Furthermore, the article also mentions the size of the damage resulting from inappropriate handling of already damaged documents/materials during the Homeland War. It also shows the possibility of fi nding a way, the description, the approach and challenging phases in conservation and restauration, while also making suggestions for proper handling of the records. During the Homeland War the records could not be handled without damaging them, so conservation and restauration was both oblig-atory and necessary.

Keywords: Homeland War, damaged documents, conservation-restauration proposal and treatments

Juraj KukočHrvatski državni arhiv

Propaganda i odmak od propagande u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima

o Domovinskome ratu 1990-ih

Osvrt UDK 791.43(497.5)“1991/1995“ 338:791.43(497.5)“19“

U prvome dijelu rada opisuju se uvjeti subvencioniranja hrvatskoga fi lma i raspravlja o tome je li državna kontrola kinematografi je 1990-ih utjecala na razinu propagandnosti hrvatskih fi lmova. Nakon defi nicije propagande i propagandističkoga fi lma analiziraju se dugometražni igrani fi lmovi o Domovin-skome ratu 1990-ih s obzirom na razinu njihove propagandnosti: od izrazito propagandističkih fi lmova do fi lmova s blažim ili jačim odmakom od propagande.

Ključne riječi: hrvatski igrani fi lm, subvencioniranje fi lmova, Domovinski rat, propagandistički fi lm, pasivni junak, komedija, ratni fi lm, psihološka drama, fi lm stanja, modernistički fi lm

UvodU ovome radu bavit ćemo se prisutnošću propagande i odmaka od propagandnosti u hrvatskim

dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih. Zadnje desetljeće 20. stoljeća je društveno, politički i kulturno odijeljeno razdoblje hrvatske povijesti i razdoblje specifi čnoga odnosa hrvatskoga fi lma i kinematografi je prema temi Domovinskoga rata. Bilo je to doba rata i ranoga poraća kada su ratne rane još svježe i utječu na odnos prema ratu na sličan način kao i u doba rata, kako u dru-štvu tako i u umjetnosti. Također, bilo je to doba vladavine jedne političke stranke i jednoga specifi čnog odnosa države prema kinematografi ji.1

Uvjeti subvencioniranja hrvatskoga fi lma prije i nakon 1990.Kinematografi ja2 ne može postojati bez fi nancijskih sredstava jer je stvaranje fi lma najčešće skup

posao, a u Hrvatskoj kao i u većemu dijelu svijeta ta fi nancijska sredstva ponajviše osigurava država.

1 Usp. Lučić, K. Figure ideološkog viška u tranzicijskom hrvatskom igranom fi lmu. U: Facing the Present: Transition in Post-Yugoslavia. Hansen-Kokoruš, R. (ur.). Hamburg : Verlag Dr. Kovač, 2014. Str. 121–122.

2 Pod pojmom „kinematografi ja” misli se na cjelokupnost postojanja fi lma (proizvodnja, distribucija, prikazivanje), a pod pojmom „fi lm” na pojedinačno fi lmsko djelo ili fi lmsku umjetnost (usp. Sudović, Z. Kinematografi ja. U: Filmska enciklope-dija 1: A–K. Peterlić, A. (gl.ur.). Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1986–1990, Str. 690.)

J. Kukoč, Propaganda i odmak od propagande u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih240

Državno subvencioniranje u kinematografi ji može, ali ne mora značiti utjecaj države na to kakvi će se fi lmovi u njoj stvarati. Pogledajmo kakvi su bili uvjeti subvencioniranja hrvatskoga fi lma prije i nakon 1990.

Sve do 1941. godine hrvatska kinematografi ja temeljila se na trudu pojedinih autora i institucija te producentskih kompanija koje su, uglavnom bezuspješno, pokušavale razviti domaću tržišnu kinemato-grafi ju. Državne intervencije u početku su se svodile samo na porez i cenzuru, a tek 1930-ih jugoslaven-ska se država uključila u kinematografi ju donijevši Zakon o fi lmu, koji se većinom bavio distribucijom i prikazivalaštvom te nije uspio pokrenuti razvoj domaćega fi lma na temelju državne potpore.3 U doba Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine osnovano je Ravnateljstvo za fi lm (od 1942. Slikopisni odsjek Glavnoga ravnateljstva za promičbu), državna institucija koja je u potpunosti fi nancirala i nadzirala stva-ranje fi lmova.4 Tim činom na tlu Hrvatske ustanovljena je državna kinematografi ja. U vrijeme Federa-tivne Narodne Republike Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije hrvatski fi lm tako-đer je bio subvencioniran skoro isključivo državnim sredstvima5. Mijenjali su se nazivi institucija koje su odobravale i subvencionirale projekte (Komisija za kinematografi ju Vlade NR Hrvatske od 1947. do 1963., Fond za unapređivanje kulture SR Hrvatske od 1963. do 1977., Samoupravna interesna zajednica za kinematografi ju od 1977. do 1982. i Sekcija za kinematografi ju uključena u Republičku samoupravnu interesnu zajednicu od 1982. do 1990.), ali princip je bio isti ili vrlo sličan. U razdoblju 1950-ih i početka 1960-ih postojala je određena tržišno-komercijalna usmjerenost kinematografi je jer je važnost u odlu-kama o dodjeli subvencija imao i prethodni uspjeh fi lmova određene fi lmske producentske kuće. Odre-đene promjene dogodile su se i 1963. nakon koje subvencije više nisu bile dodjeljivane producentskim kućama, nego izravno autorskim fi lmskim projektima.6 Međutim, princip državne kinematografi je u kojoj država kroz svoje razne institucije odobrava i fi nancira projekte ostao je isti.

Nakon osamostaljenja Hrvatske, samoupravne su interesne zajednice ukinute te nisu zamijenjene čvrsto ustrojenim kinematografskim sustavom. Zakon o kinematografi ji iz 1976. je zastario, novi Zakon nije donesen, pa se donose godišnji Pravilnici o sufi nanciranju fi lmske proizvodnje, koji čine „jedini pravni akt po kojem Ministarstvo kulture provodi politiku fi lmske proizvodnje u Republici Hrvatskoj”.7 Odluke o subvencioniranju donosio je Fond za kulturu u sklopu Ministarstva prosvjete, kulture i športa (kasnije Ministarstva kulture), odnosno, tročlana komisija u sastavu Fonda. Nakon 1995. ustanovljena je

3 Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus d.o.o., 1998, Str. 101–107.4 Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus d.o.o., 1998, Str. 119.5 Postojanje hrvatske kinematografi ja unutar SFRJ-a dokazuje Ivo Škrabalo u svojoj knjizi Između publike i države : povijest

hrvatske kinematografi je 1896–1980 rukovodeći se argumentima o zasebnoj subvencijskoj politici Narodne Republike Hrvatske i kasnije Socijalističke Republike Hrvatske, postojanju središnje hrvatske producentske kuće Jadran fi lm te posto-janju zasebnoga korpusa hrvatskim fi lmova, većinski snimljenih u Hrvatskoj, s pretežito lokalnim hrvatskim temama i većinski izrađenim od strane hrvatskih fi lmskih radnika.

6 Turković, H., Majcen V. Hrvatska kinematografi ja: povijesne značajke, suvremeno stanje, fi lmografi ja (1991–2002). Zagreb : Kulturni razvitak – Velika edicija Ministarstva kulture, 2003., Str. 26–30.

7 Kukuljica, M. Kulturna politika i fi lm u Republici Hrvatskoj. Hrvatski fi lmski ljetopis (mjesto). 3, 12(1997), str. 27.

J. Kukoč, Propaganda i odmak od propagande u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih 241

institucija povjerenika za fi lm – osobe koja je birala sastav tročlane komisije te, sukladno nedostatku zakonske regulative, odlučivala i o mnogim drugim pitanjima povezanima s proizvodnjom i umjetnič-kim usmjerenjem hrvatskoga fi lma.8 Ovaj je sustav po ambicioznosti strukture znatno zaostajao za pri-jašnjim sustavom samoupravnih radnih zajednica iz doba SFRJ-a, ali bitne odrednice subvencioniranja nisu se promijenile. I dalje su odobrenja i novac stizali iz državnih institucija koje su uz pomoć određenih upravnih tijela ili komisija određivale koje će fi lmove odobriti za fi nanciranje. Država je i dalje bila glavni čimbenik u odlučivanju koji će se fi lmski projekti snimiti, a koji neće. Tomislav Kurelec u svojoj analizi hrvatske kinematografi je zaključuje: „Iako se pozicija fi lmske industrije u Hrvatskoj, kao i odnos publike prema njoj, promijenio u nekoliko zadnjih desetljeća, njena organizacija i način na koji su fi lmovi pro-ducirani (preciznije, distribucija produkcijskih subvencija) izmijenile su se puno manje nego što bi se očekivalo, posebice s obzirom na transformaciju koju je cijelo društvo doživjelo nakon rata. Na prvi pogled, čak se čini da su mnoge promjene površne i da su se samo promijenile osobe (iako ne uvijek!) dok je struktura ostala gotovo netaknuta.”9

Nakon 1990. u Hrvatskoj je službena državna cenzura postala nepoželjna stvar, pa je ukinuta i Repu-blička komisija za pregled fi lmova.10 Međutim, stanje slobode izražavanja u području kinematografi je bilo je daleko od poželjnoga. Subvencioniranje fi lma bilo je pod izravnim nadzorom države, odnosno, Ministarstva kulture, a uvođenje institucije povjerenika za fi lm mnogi su fi lmski djelatnici opisali kao „činjenicu da jedan čovjek ima svu ‘vlast’ u kinematografi ji.”11 Premda je Hrvatska bila demokratsko društvo s višestranačkim sistemom za razliku od jednopartijskoga sistema iz doba SFRJ-a te sa zakonski većom slobodom govora nego u doba SFRJ-a, upravna regulativa kinematografi je u kojoj, umjesto raznih upravnih tijela i komisija u sklopu SIZ-ova 1980-ih, jedna osoba izravno odlučuje o mnogim odredni-cama kinematografske politike sugerirala je da je državna kontrola kinematografi je 1990-ih bila u najma-nju ruku jednaka onoj u doba socijalizma, ako ne i veća.12

Je li državna kontrola utjecala na osobine hrvatskih fi lmova 1990-ih i na razinu njihove propagandno-sti? Kako kaže Jurica Pavičić, 1990-ih „novi ‘mainstream’ u hrvatskom fi lmu jesu političko-ratne drame

8 Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus d.o.o., 1998, Str. 503–505.9 Kurelec, T. Institutions, Infrastructure, Industry : Croatian Film or a Battle for Survival. U: In Contrast : Croatian Film Today.

Vidan, A. (ur.), Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, Indiana University Press, Kinokultura, 2012., Str. 44.10 Kukuljica, M. Kulturna politika i fi lm u Republici Hrvatskoj. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 3, 12(1997), str. 26.11 Kukuljica, M. Kulturna politika i fi lm u Republici Hrvatskoj. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 3, 12(1997), str. 27.12 Hrvoje Turković za samoupravnu interesnu zajednicu 1980-ih kaže da je „izrazito moderna i odgovara suvremenim zapad-

noeuropskim ‘fi lmskim institutima’ i ‘fi lmskim fondacijama’”, jer je bila „razmjerno autonomna”, „dobivala je proračunski izdvojen novac da njime raspolaže” i „bila je pod kontrolom predstavničkog tijela (skupštine i njenih vijeća)”. Turković, H., Majcen V. Hrvatska kinematografi ja : povijesne značajke, suvremeno stanje, fi lmografi ja (1991–2002). mjesto : izdavač. godina. Str. 30. Iako su SIZ-ovi doista bili složeno strukturirane institucije u kojima je odluke donosio čitav niz ljudi, auto-nomnost odlučivanja nije bila toliko velika koliko je to izgledalo „na papiru”. Naime, premda su SIZ-ovi bili zakonski auto-nomni u odnosu na državu, oni su djelovali u sklopu države koja nije imala tržišnu, već državnu privredu te nije imala višestranački, nego jednopartijski sistem. Zbog toga su u takozvanu „vijeću davalaca” SIZ-a (stvaratelji fi lmova) sjedili pred-stavnici državnih poduzeća, kao što su u „vijeću korisnika” (gledatelji fi lmova) sjedili lokalni partijski dužnosnici.


s propagandnim nabojem...U njih se ulagalo najviše novca, najviše se truda polagalo u njihovu distribu-ciju i imali su najveću frekvenciju političara na premijerama.”13 Iz tih podataka mogli bismo zaključiti da je država doista stimulirala proizvodnju fi lmova koji odgovaraju njezinim ideološkim propagandnim potrebama. Hrvoje Turković navodi primjer da je jedan urednik na Hrvatskoj radio-televiziji odbio fi nanciranje scenarija u kojem se zbijaju šale s boravkom u skloništu za bombardiranja. HRT je 1990-ih bila javna televizija pod izrazitom državnom kontrolom i često je (su)fi nancirala hrvatske fi lmove.14 Ako je istina da je takav projekt zaustavljen, možemo pretpostaviti kako bi donositelji odluka o subvencioni-ranju fi lmova reagirali na još provokativnije scenarije.

Ti primjeri, naravno, nisu nepobitni dokazi o izrazitoj državnoj kontroli nad kinematografi jom. Teško je takve stvari točno utvrditi, a u literaturi, koliko mi je poznato, ne postoji ozbiljnije istraživanje o toj temi. Zato ćemo se u ovome radu prvenstveno rukovoditi Turkovićevom defi nicijom koja kaže „da se propa-gandnim fi lmovima nazivaju samo oni po čijoj se strukturi dade razabrati propagandna namjera”15, odno-sno, propagandnost hrvatskih dugometražnih igranih fi lmova o Domovinskome ratu 1990-ih procjenjivat ću prema propagandnoj namjeri koja se da razabrati iz samog fi lma – njegove radnje, strukture i stila.

Propaganda u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih

Zbog problema uzrokovanih ratom i izazovima tranzicije početkom 1990-ih, nedostatka zakonske regu-lative i, po nekima, eklatantna zapostavljanja hrvatskoga fi lma16, dugo se čekalo na prvi dugometražni igrani fi lm koji je idejom i realizacijom doista stvoren u kinematografi ji samostalne hrvatske države. Do 1993. godine u Hrvatskoj su dovršeni i prikazani samo dugometražni igrani fi lmovi zamišljeni i začeti prije osa-mostaljenja. Prvi hrvatski fi lm iznikao iz 1990-ih nastao je tek 1993., i to bez organizirane pomoći države, nego snalaženjem debitantice Oje Kodar, koja je uspjela stvoriti fi lm Vrijeme za u hrvatsko-talijanskoj koprodukciji. Ujedno, to je i prvi hrvatski dugometražni igrani fi lm o Domovinskome ratu. Nakon toga krenuli su prvi redovni natječaji Ministarstva prosvjete, kulture i športa, pa je od 1994. hrvatska kinemato-grafi ja, uz čestu produkcijsku i fi nancijsku pomoć Hrvatske radio-televizije, obnovila standardnu prijeratnu proizvodnju od 6 do 7 fi lmova godišnje. Od 1993. do 2000. godine u Hrvatskoj je napravljeno 46 fi lmova, od kojih su se točno polovina, 23 fi lma, bavila Domovinskim ratom. Samo u 4 od 23 fi lma Domovinski je rat u pozadini radnje. U svim ostalim fi lmovima on ima vrlo bitan tematski udio.17

13 Pavičić, J. Trendovi hrvatskog fi lma. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 11(1997), str. 4.14 Gilić, N. Promjene u prikazu rata u novijem hrvatskom igranom fi lmu – stil, umjetnost, ideologija. U: Facing the Present:

Transition in Post-Yugoslavia. Zagreb : Leykam International, 2010., Str. 14.15 Turković, H. Propagandni fi lm. U: Filmska enciklopedija 2: L–Ž. Peterlić, A. (gl.ur.). Zagreb : Jugoslavenski leksikografski

zavod Miroslav Krleža, 1986–1990, Str. 37716 „Premda ponosno nacionalistička, hrvatska vlast devedesetih (HDZ) iskazala je začuđujuću nebrigu za zaštitu fi lmske

proizvodnje.”Gilić, N. Uvod u povijest hrvatskog igranog fi lma. Zagreb : Leykam International, 2010., Str. 142.17 Osim dugometražnih igranih fi lmova, 1990-ih je u Hrvatskoj snimljeno desetak kratkometražnih ili srednjemetražnih igra-

nih te animiranih fi lmova o Domovinskome ratu i doista velik broj dokumentarnih fi lmova o toj temi. Tomu možemo pri-brojiti velik broj televizijskih reportaža i emisija o Domovinskome ratu.


Prije nego što krenemo opisivati propagandnost hrvatskih fi lmova o Domovinskome ratu 1990-ih, defi nirat ćemo pojmove propagande i propagandnoga fi lma. Propaganda je „plansko širenje određenih učenja i principa”.18 Propagandni fi lm pojavljuje se kao jedno od sredstava propagande kojim se poruka prenosi posredno: „kod gledatelja se nastoji uz pomoć fi lma stvoriti ili podržati vrijednosnu pristranost prema danom proizvodu, stranki, ličnosti, instituciji, akciji, programu, ideol. sistemu...”19 Među tipske karakteristike propagandnoga fi lma spadaju česta „vrijednosna izdvojenost predmeta propagiranja“ te uporaba „pojačane retoričnosti” fi lmskih postupaka prilikom njegova predočavanja. Zapravo, svaki fi lm-ski postupak je legitiman ako djelotvorno služi svrsi propagande.20 Uobičajeno je da se propagandnim fi lmovima zovu samo oni fi lmovi čija je propagandna namjera deklarativna i vrlo uočljiva (npr. reklame, promotivni fi lmovi, predizborni spotovi). Ideološka propaganda najčešće želi biti skrivena (osim u slu-čaju predizbornih spotova) jer ne želi ostaviti dojam naručene poruke, nego spontana izricanja istine. Zato se ona skriva u ruho standardnoga dokumentarnog ili igranoga fi lma. Filmove koji imaju „više ili manje prikrivenu, ali utvrdivu propagandnu namjeru” Hrvoje Turković zove „propagandističkim fi lmovima”.21 Tako ćemo ih i ja nazivati u ovome radu.

Među hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih skrivena propa-ganda bila je prilično raširena. Nijedan od tih fi lmova nije bio naručen (ili se takvim nije prikazivao), a u temelju svakoga od njih bile su osobne ljudske priče. Međutim, propagandne poruke u tim fi lmovima bile su snažno prisutne i dovoljno uočljive, pa se može razabrati propagandna namjera tih fi lmova. Glavni zadatak tih propagandističkih fi lmova bio je izreći „gradu i svijetu” istinu o Domovinskome ratu. Istina se izricala propagandnom strategijom verbalnoga ekspliciranja kroz međusobne dijaloge hrvatskih, ali i srpskih likova, a nakon toga su slijedile i slikovne potvrde verbalnih navoda. Na primjer, nakon scene u fi lmu Bogorodica iz 1999. (Fotografi ja 1.) u kojoj jedan Hrvat objašnjava drugomu da se srpskomu poli-cajcu ne može vjerovati ubrzo je uslijedila scena izdaje strane srpskog policajca.

Što je bila Istina? Trebalo je prvo istaknuti da je odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije bilo legitimno, ali i nužno zbog potlačena položaja u njoj te jasno pokazati da su Hrvati (naivno) očekivali miran razlaz. Tako u fi lmu Anđele moj dragi (1995.) Tomislava Radića lik Hrvatice bez opravdanije prizorne motivacije objašnjava Njemici, koja joj je došla u goste, da je hrvatska zastava bila zabranjena u doba komunizma. U fi lmovima Vrijeme za, Anđele moj dragi i Bogorodica Nevena Hitreca pojavljuju se tipični likovi Hrvata koji dobrodušno i naivno vjeruju u miran razlaz i verbalno ekspliciraju to uvjerenje.

Zatim, trebalo je jasno izreći tko je krivac za rast predratnih tenzija, tko je pokrenuo rat i tko je agre-sor. Nosioci verbalnih eksplikacija tih tvrdnji su često likovi razumnih Hrvati, koji spomenutim likovima naivnih Hrvata objašnjavaju da do mirna razlaza sigurno neće doći jer su Srbi odlučili „zgaziti” Hrvat-sku, a često te prizorne motivacije ne mora biti, nego se u radnju ubacuje lik koji je ljut na Srbe te počne

18 Škarica, M. Propaganda kroz europsku povijest. Sarajevo : Synopsis, 2012., Str. 13.19 Turković, H. Propagandni fi lm. U: Filmska enciklopedija 2: L–Ž. urednik. mjesto : izdavač. godina Str. 37720 Turković, H. Propagandni fi lm. U: Filmska enciklopedija 2: L–Ž. urednik. mjesto : izdavač. godina Str. 37821 Turković, H. Nacrt fi lmske genologije. Zagreb : Matica hrvatska, 2010., Str. 107.


objašnjavati zašto se tako osjeća, kao primjerice likovi bijesnih baka u fi lmovima Bogorodica i Božić u Beču (1997.). Najizrazitiji je primjer potrebe za verbalnim isticanjem Istine fi lm Cijena života (1994.) Bogdana Žižića o Hrvatu koji kao ratni zarobljenik radi na srpskome imanju u Vojvodini. On se koristi svakom prilikom da bi drugim likovima objasnio što se zapravo događa u tome ratu. Opterećenost potre-bom za izricanjem Istine o srpskoj krivnji i hrvatskoj nevinosti najvidljivija je u sceni u kojoj se lik srp-skoga gazde, zatrovan srpskom propagandnom, u jednom trenutku smekša i kaže da grobova ima na obje strane, ali mu lik Hrvata odgovara da „nije to isto”. Dakle, čak i u sceni prvoga zbližavanja i razvoja empatije kod lika Srbina autori fi lma osjećaju potrebu da kroz lik Hrvata strogo istaknu Istinu. Likovi Hrvata nisu jedini koji objašnjavaju istinu. To su često i likovi Srba, ali u negativnome smislu. Primjer je fi lm Vrijeme za, u kojemu likovi srpskih ratnih zapovjednika, civila i klerika bez uvjerljivije prizorne motivacije objašnjavaju zločinački plan velikosrpske agresije i svojim replikama dokazuju spregu vojske, crkve i civila na tome planu.

U skladu sa željom hrvatskoga društva da i svijetu objasni Istinu o ratu, u scenama fi lmova Anđele moj dragi, Božić u Beču i Srce nije u modi pojavljuju se likovi Hrvata koji nezainteresiranim ili predrasudama o ratu na Balkanu opterećenim strancima objašnjavaju tko je agresor u Domovinskome ratu. Likovi stra-naca zbog svojega ohola i nepovjerljiva stava prema Balkancima ili zbog hladne nezainteresiranosti ne reagiraju na predviđanja likova Hrvata, koja se, naravno, potvrđuju u nastavku fi lma.

Još je jedan od načina izricanja istine uporaba arhivskih televizijskih snimki koje prikazuju ratna događanja, najčešće srpske ratne zločine. U skoro svakome fi lmu o Domovinskome ratu 1990-ih, ali i u kasnijim fi lmovima, pojavljuje se scena u kojoj likovi gledaju televizijske ratne reportaže ili je televizor iz kojega se čuje optužujući glas reportera u pozadini scene. Katkad se televizijske snimke pojavljuju izvan-scenski, na primjer kao dio špice fi lma. Ta metoda imala je svrhu informiranja o kontekstu fi lmske priče, a nekada i dramatizacijsku svrhu22. Međutim, najčešće je služila kao „dokazni materijal” o srpskim zloči-nima, koji, za razliku od fi kcijskih igranofi lmskih prizora, glasom objektivnog reportera i dokumentar-nim slikovnim prilogom „nedvojbeno” govore Istinu.

Bilo na koji način da likovi (ili televizijski reporteri) verbalno izražavaju Istinu, u trenutku kada to rade u svim spomenutim fi lmovima, vrlo je jasno da njihova objašnjenja nisu upućena drugomu liku, nego pretpostavljenom, domaćem ili stranom, gledatelju. Zbog učestala izvršavanja te propagandne namjere, takve fi lmove o Domovinskome ratu možemo nazvati i „objašnjavalačkim fi lmovima”23. Da bi se dokazala Istina, ipak nije bilo dovoljno samo ju verbalno izreći. Trebalo je primjerom dokazati srpsku krivnju za rat, ali i dočarati zločinačku narav srpske agresije. Zbog toga bi u pravilu nakon verbalna

22 Na primjer, u sceni fi lma Vukovar se vraća kući (1994.), u kojoj vukovarski prognanici prvi put na televizijskome ekranu vide kako sada izgleda njihov grad.

23 Riječima redatelja Lukasa Nole, „oni su stalno nekome nešto objašnjavali…mi smo stalno imali potrebu ljudima u Sudanu i Nizozemskoj objasniti što se ovdje događa.” Šošić, A. Film i rat u Hrvatskoj – refl eksija jugoslavenskih ratova u hrvatskom igranom fi lmu. Zapis (Zagreb). 64–65(2008/2009), str. 57.


objašnjavalačkoga dijela fi lma uslijedio iznenadan početak agresije praćen najokrutnijim srpskim ratnim zločinima (Vrijeme za, Anđele moj dragi, Bogorodica, Dubrovački suton).

U karakterizaciji likova Hrvata i Srba u tim fi lmovima pribjegavalo se crno-bijeloj moralnoj diferen-cijaciji. Često se u toj diferencijaciji izrazito pretjerivalo, što je kratko i efi kasno opisao Goulding: „Čet-nici (Srbi) su crni poput vraga. Hrvati su gotovo sveci.”24 Posebno su problematični bili fi lmovi Vrijeme za (Fotografi ja 2.), Cijena života i Bogorodica, u kojima zli i neizmjerno odbojni nisu bili samo likovi pripadnika srpske vojske, nego i gotovo svi likovi srpskih civila u fi lmu. Iskoristivši činjenicu da se u Domovinskome ratu određen broj Srba doista od bivših dobrih susjeda pretvorio u ekstremiste, nekada i u zločince, autori su u spomenute fi lmove unijeli likove Srba koji od umilnih i pristojnih odjednom postaju groteskno zli i okrutni. Tim postupkom željelo se uputiti na prijetvornost Srba i dokazati istini-tost tada popularne izreke „Ne vjeruj Srbinu ni kad darove nosi”.25 Posebice je to slučaj u fi lmu Bogoro-dica, u kojem se jedan važan lik u fi lmu „prometne iz Srbina koji (navodno) ima stanovite rezerve prema raspoloženju svojih, u čistu personifi kaciju Zla iz fi lmova strave”.26 Dakle, u spomenutim trima fi lmo-vima svi su likovi Srba izraziti negativci, a njihove karakterne crte često naginju prema gotovo demonskoj zloći. Takvim odnosom prema likovima Srba, ti su fi lmovi sugerirali da je cijeli srpski narod radio zlo-čine ili barem imao zločinačke namjere, i time razvijali predrasude prema Srbima.

Film Božić u Beču, o liku hrvatskoga branitelja koji odlazi posjetiti roditelje u Beč i razmišlja da tamo ostane, specifi čan je u tome što se u njemu ne pojavljuju likovi loših Srba, nego likovi loših Hrvata. Međutim, propaganda je, iako znatno blaža u ocrnjivanju Srba, ideološki jednako usmjerena i inten-zivna. Film je ispunjen objašnjavalačkim dijalozima o Istini jednako kao i ostali propagandistički fi lmovi, a likovi su loših Hrvata zapravo svojevrsni „antihrvati”. Oni su prikazani kao vrlo odbojni i nemoralni ljudi samo zato što uvjeravaju glavnoga lika da ostane u Beču. U tome fi lmu osobna odluka o izbjeglištvu ili ratovanju prikazuje se kao odluka između izdaje i polaganja žrtve Domovini.

Jurica Pavičić ove propagandističke fi lmove zove „fi lmovi samoviktimizacije” ističući da su u njima likovi Hrvati prikazani skoro uvijek kao patničke žrtve i simboli kolektivne patnje Naroda. Dominirajući motiv Hrvata koji nemoćno pada kao žrtva agresije Pavičić objašnjava kao još jednu propagandnu stra-tegiju ovih fi lmova, odnosno, kao dio plana državne politike da se Hrvate prikaže kao bespomoćne žrtve i time zadobiju, ne samo simpatije, nego i konkretna pomoć međunarodne zajednice u obrani Hrvatske. Tu tvrdnju dokazuje i nizom sličnih primjera u drugim vidovima hrvatskoga društva i politike toga raz-doblja.27 Načelu samoviktimizacije dijelom je suprotstavljen (doziran) sretan završetak mnogih fi lmova, u kojemu barem dio glavnih likova preživi ratne nedaće (Vrijeme za, Cijena života, Anđele moj dragi), ali nedvojbeno, propagandna strategija žrtve u tim je fi lmova prisutna. Pavičićevoj defi niciji motiva žrtve

24 Goulding, D. J. Jugoslavensko fi lmsko iskustvo, 1945.–2001. Bloomington : Indiana University Press, 2002., Str. 219.25 Ta izreka zapravo je stara više tisućljeća, popularizirana u Vergilijevu epu Eneida: „Ne vjeruj Danajcima ni kad darove

donose”.26 Nenadić, D. Bogorodica ili hrvatski fi lm regresije. Hrvatski fi lmski ljetopis. 17(1999.) Str. 85.27 Pavičić, J. Postjugoslavenski fi lm: stil i ideologija. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2011., Str. 21, 111–113, 121–122, 134–136.


dodao bih pridjev „pasivni”, jer je za te fi lmove tipičan prikaz pasivnosti hrvatske žrtve pred srpskom najezdom. Čak i kada su u fi lmu prikazani hrvatski vojnici, oni su u pravilu vrlo brzo poraženi, a da često sam sukob i ne vidimo, nego samo njegov poražavajući ishod, što pridonosi općemu dojmu pasivnosti hrvatske žrtve u fi lmovima o Domovinskome ratu28.

Što se stilskih karakteristika tiče, ti su fi lmovi dosljedno slijedili klasičan fabularni stil, koji karakteri-zira dominacija priče, realistička uvjerljivost i „nevidljiva režija”.29 Klasičan fabularni stil, zbog svoje spo-sobnosti „uranjanja” gledatelja u fi lmsku priču i identifi ciranja s likovima, u povijesti fi lma pokazao se kao najpogodnije sredstvo za izvršavanje propagandne namjere u igranome fi lmu, pa nije čudo da su se njime i velika većina hrvatskih propagandističkih fi lmova o Domovinskome ratu 1990-ih koristila.

Djelomičan je stilski izuzetak od pravila fi lm Anđele moj dragi jer klasičan fabularni stil nadograđuje modernističkim elementima. U tome fi lmu snažno su prisutne sve spomenute propagandne strategije, ali one se razvijaju kroz dosta složene, dijelom i asocijativne retrospekcije dječaka izbjeglice.30 Modernistički stilski elementi te uporaba dječje perspektive na događaje u tome fi lmu rijetko su obogaćivanje naglašeno tipiziranoga propagandnog modela dugometražnih igranih fi lmova o Domovinskome ratu 1990-ih.31

Odmak od propagande u hrvatskim dugometražnim igranim fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih

1990-e nisu bile ideološki monolitno razdoblje hrvatske kinematografi je. Osim fi lmova s izrazitim propagandnim namjerama, napravljen je i velik broj fi lmova koji su se blaže ili snažnije odmicali od karakterističnih propagandnih strategija opisanih u prethodnome poglavlju. Pritom treba istaknuti da nijedan fi lm 1990-ih u kojemu Domovinski rat igra važnu ulogu, pa makar koliko u njemu odmak bio izražen, nije bio lišen barem minimuma propagandnosti, odnosno, minimuma prikazivanja Istine. Iznimka su bili tek fi lmovi u kojima je Domovinski rat bio marginalnije prisutan, odnosno, bio je poza-dina radnje: Isprani (1995.) i Crvena prašina (1999.) Zrinka Ogreste, Treća žena Zorana Tadića i Garcia (1999.) Dejana Šorka. Ta činjenica upućuje na zaključak da propagandnost u hrvatskim fi lmovima nije bila uzrokovana (samo) državnim utjecajima na kinematografi ju, nego su i sami autori hrvatskih fi lmova osjećali kao obvezu zadovoljiti barem minimum propagandne namjere, bez obzira na to jesu li se u svo-jim fi lmovima odmicali od propagande ili ne. Rat je trajao ili je tek završio (ne zaboravimo da ratni sukob Hrvatske i Srbije nije u potpunosti okončan 1995., nego tek 1998. kad je izvršena mirna reintegracija

28 Inače, u hrvatskome fi lmu kroz povijest prevladavao je upravo tip pasivnoga junaka (usp. Radić, D. Jadran fi lm je fi lmski HNK (Razgovor: Ante Peterlić, fi lmolog). Vijenac (Zagreb), godište. URL:http://www.matica.hr/vijenac/160/ Jadran%20fi lm%20je%20fi lmski%20HNK/). (23. 5. 2016.).

29 Usp. Turković, H. Narativni stilovi. U: Filmska enciklopedija 2: L–Ž. Peterlić, A. (gl.ur.). Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1986–1990, Str. 211–212.

30 Retrospekcije se općenito često javljaju u fi lmovima o Domovinskome ratu 1990-ih (još u fi lmovima Prepoznavanje, Božić u Beču, Zavaravanje i Svaki put kad se rastajemo), a svrha im je kroz prisjećanja junaka predočiti njihove ratne traume, redo-vito izazvane srpskim ratnim zločinima.

31 Usp. Pavičić, J. Postjugoslavenski fi lm: Stil i ideologija. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2011., Str. 114–117.


hrvatskoga Podunavlja), pa su hrvatski redatelji osjećali „moralni imperativ bavljenja temama iz Domo-vinskog rata”32 i imperativ propagandnih obveza koje su iz toga proizlazile.

Uporaba populističkih žanrovskih obrazaca često je sredstvo uz pomoć kojega su fi lmovi o Domovin-skome ratu 1990-ih ublažavali svoje propagandne namjere. Na primjer, fi lm Prepoznavanje (1996.) Snje-žane Tribuson tipičan je kriminalistički triler o običnim građanima koji se suočavaju s izvanjskom prijet-njom, pripadnik vrste fi lmova kakvi su se u to vrijeme često snimali u Hollywoodu.33 U fi lmu djevojku u Zagrebu progoni srpski vojnik koji ju je silovao za vrijeme rata. Propagandnost je vidno prisutna u dra-matičnoj sceni ubojstva junakinjine majke i silovanja te u ideji srpske zloće od koje se ne može pobjeći ni usred Zagreba. Prisutan je i motiv pasivne žrtve. Međutim, naglasak je stavljen na praćenje napeta žan-rovskoga zapleta uz tipičnu sumračnu trilerovsku vizualizaciju prizora. U takvoj narativnoj strategiji silovatelj prestaje biti dokazom zloće srpskoga naroda i postaje klasični negativac žanrovskoga fi lma, a čak se i propagandna strategija pasivne žrtve napušta kada se junakinja na kraju fi lma upusti u otvoreni dvoboj sa svojim progoniteljem. Na sličan način u dječjemu fi lmu Kanjon opasnih igara (1998.) Vladi-mira Tadeja likovi odbjeglih srpskih ratnih zločinaca prestaju biti simboli zloće srpske vojske i postaju klišejizirani karikirani negativci fi lma o pustolovinama djece na logorovanju.

Nekoliko fi lmova upotrijebilo je obrazac komedije kako bi ublažili svoje propagandne strategije. U komediji Kad mrtvi zapjevaju (1998.) Krste Papića dva glavna lika igrom se slučaja nađu usred srpske agresije i spase hrvatsko selo na komičan način. Četnici su u tome fi lmu stereotipno dugokosi i prljavi, divljaju i piju, ali prelazak scene srpske agresije iz tragičnoga u komični modus ublažava propagandnost fi lma. Komedija Srce nije u modi (2000.) Branka Schmidta razvija propagandnu strategiju izricanja Istine kroz tipičan lik ohola i predrasudama opterećena stranca, koji je ovaj put postao glavni lik fi lma. On je i jedini lik stranca u fi lmovima o Domovinskome ratu, koji se na kraju uvjeri u Istinu i ostane u Hrvatskoj da bi se borio za nju. Propagandnost je fi lma očita, ali strančev put do Istine prošaran je komičnim zgo-dama iz ratne zbilje, koji smanjuju propagandnu opterećenost fi lma.

Jedini fi lm koji je upotrijebio populistički žanr da bi napravio doista jak odmak od propagandnosti jest komedija Kako je počeo rat na mom otoku (1996.) Vinka Brešana (Fotografi ja 3.). U tome fi lmu, kao u dvjema opisanim komedijama nastalima nakon Brešanova fi lma, također se smijemo ratu, Srbima i Hrvatima. Međutim, znatno veći odmak Brešanova fi lma rezultat je činjenica da on nije upotrijebio žanr da bi ublažio propagandnost, nego je žanrovskim strategijama direktno udario na propagandnost i dekonstruirao ju. Film je „pripitomio fi guru neprijatelja i naveo građane da se ratu smiju” te „retoriku političkog objašnjavanja (…) izvrgnuo ruglu”.34 U toj tipično mediteranskoj komediji, u kojoj su svi likovi prikazani kao simpatični i ljudski slabi, gledatelji su se sa simpatijama smijali fanatizmu srpskoga ofi cira

32 Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. mjesto : izdavač, godina. Str. 485.33 Npr. Plavi čelik (1989.) Kathryn Bigelow, Rt straha (1991.) Martina Scorsesea i Ruka koja njiše kolijevku (1992.) Curtisa

Hansona.34 Pavičić, J. Postjugoslavenski fi lm: stil i ideologija. mjesto : izdavač, godina Str. 237.


koji ne želi predati svoju kasarnu, ali se i grohotom smijali manama hrvatskih vojnika koji ga na svakakve načine pokušavaju nagovoriti da se preda.35 Crno-bijela podjela na zle Srbe i dobre Hrvate u tome fi lmu nije samo nestala, nego je ismijana razornim humorom. Međutim, nije nestala potreba da se udovolji barem minimumu propagandnih zahtjeva. Naime, fi lm završava scenom hrvatske pasivne žrtve, nevina lokalnoga pjesnika koji je ubijen rafalom iz kasarne upravo u času u kojem recitira pjesmu Antuna Gustava Matoša 1909 o stoljetnoj hrvatskoj patnji.

Logično je pretpostaviti da je prevladavajući žanr među igranim fi lmovima o Domovinskome ratu žanr akcijskoga ratnog fi lma. Međutim, fi lm U okruženju (1998.), koji je u amaterskoj produkciji napra-vila skupina fi lmskih početnika – ratnih veterana na čelu s redateljem Stjepanom Sabljakom, jedan je od samo dvaju fi lmova iz 1990-ih o Domovinskome ratu koje doista možemo smatrati akcijskim ratnim fi lmovima (drugi je njegov, također amaterski, nastavak U okruženju II)36. Neki su fi lmolozi taj fi lm svrstali među izrazite propagandističke fi lmove 1990-ih37. U njemu doista postoji jedna scena koja pri-kazuje srpske četnike kao utjelovljenja zla i divljaštva, ali sirovi realizam i usmjerenje na dinamičnu akcijsku radnju bijega hrvatskih vojnika iz srpskoga vojnog okruženja pomaknuli su naglasak s pro-pagandne namjere fi lma na „rat kao borbu za golo fi zičko preživljavanje u kojoj nema vremena za ‘mitologiziranje’”38.

Odmak od propagandnoga hrvatski su redatelji najčešće tražili u jednom nepopulističnom žanru koji, prema Petru Krelji, zauzima trećinu sveukupne proizvodnje hrvatskoga igranog fi lma – psihološkoj drami.39 Iako se opisni pridjev „psihološka” čini suvišan, Krelja želi njime istaći da su se hrvatske drame koncentrirale više na psihologizaciju likova nego na akciju. S obzirom na to da je većina fi lmovi o Domo-vinskome ratu 1990-ih „nastojala izbjeći prve linije fronte i tragati za psihološkim elementima u ratnim situacijama”40, mogli bismo zaključiti da su većina fi lmova o Domovinskome ratu toga desetljeća bile psihološke drame. Međutim, u opisanim propagandističkim fi lmovima težnja za izricanju istine izrazito je dominirala nad psihičko-emocionalnom uvjerljivošću likova, te je osiromašila potencijalnu slojevitost

35 Film je bio katarzično iskustvo za ratom izmučene i propagandom izgnjavljenje hrvatske građane, zbog čega je imao 350 000 gledatelja u hrvatskim kinima (Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. mjesto : izdavač, godina. Str. 496.), što je nenadmašen rekord gledanosti hrvatskoga fi lma od 1990-ih do danas.

36 Do danas je snimljen još samo jedan akcijski ratni fi lm o Domovinskome ratu, Broj 55 (2014.) Kristijana Milića. Vjerojatno najvažniji razlog manjku akcijskih ratnih fi lmova nedostatak je fi nancijskih sredstava, a možemo mu dodati i nedostatak jače tradicije akcijskih ratnih (partizanskih) fi lmova u hrvatskoj kinematografi ji. Međutim, čini se da se akcijski ratni fi lm nije uklapao u hrvatski fi lm o Domovinskome ratu 1990-ih i zbog toga što dvjema njegovim karakterističnim propagandim strategijama, verbalnome izlaganju Istine i motivu pasivne žrtve, nije odgovarao narativni pristup akcijskoga fi lma, uteme-ljen na akciji umjesto verbalizacije i pasivnosti lika.

37 Levi, P. Raspad Jugoslavije na fi lmu. Beograd, Stanford : Biblioteka XX vek, Stanford University Press, 2009., Str. 177–181; Pavičić, J. Postjugoslavenski fi lm : Stil i ideologija. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2011., Str. 123–124.

38 Nenadić, D. Bogorodica ili hrvatski fi lm regresije. Hrvatski fi lmski ljetopis (grad), godište, str. 83.39 Krelja, P. Kao na fi lmu : Ogledi 1965–2008. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2009., Str. 295.40 Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus d.o.o., 1998., Str. 481.


njihovih odnosa, pa bi te fi lmove bilo neosnovano zvati psihološkim dramama, a u najboljem slučaju mogli bismo ih zvati (ratnim) dramama.41

Ipak, 1990-ih stvoren je solidan broj istinskih psiholoških drama, u kojima je psihologija likova i nji-hovih odnosa doista zamijenila ili, barem, ublažila propagandnost. Film mozaične strukture Vukovar se vraća kući (1994.) Branka Schmidta koncentrira se na osobne drame izbjeglica s naglaskom na najprofi -liraniji lik fi lma, ratnoga invalida turbulentna psihičkoga i emocionalnoga života. Film Putovanje tamnom polutkom (1995.) Davora Žmegača slično se usmjeruje na osobne sudbine likova koji putuju kroz ratom razrušena područja. Međutim, iako su oba fi lma lišena verbalnih eksplikacija istine i znatnijih isticanja srpske krivnje, u njima je vrlo jak motiv hrvatske pasivne žrtve. Zbog toga je riječ o fi lmovima u kojima je, unatoč doista složenim psihološkim karakterizacijama i slojevitim odnosima između likova, propa-gandnost i dalje osjetno prisutna.

Dvije psihološke drame koje su ostvarile izrazit odmak od propagandnosti su Svaki put kad se rastajemo (1994.) Lukasa Nole i Vidimo se (1995.) Ivana Salaja. Kao i svi fi lmovi o Domovinskome ratu 1990-ih, i ova ostvarenja posjeduju scene u kojima se ističe istina. U prvome fi lmu to je retrospekcija u kojoj se glavni lik prisjeća traume silovanja i ubojstva svoje supruge od strane srpskih vojnika. U dru-gome fi lmu nema sličnih scena, ali ih nadomješta (umjerenija) verbalna eksplikacija Istine. Međutim, oba fi lma usmjerena su na psihološka stanja likova toliko da bismo ih, unatoč postojanju razvijene priče, mogli usporediti s tzv. „fi lmovima stanja”42. Svaki put kad se rastajemo fi lm je o emotivnim reakcijama likova, ponajprije oca i njegovoj kćerki, pri čemu je prisutno slojevito predočavanje emocionalnih reak-cija od tuge i straha do nade i sreće. Vidimo se pripovijeda o susretu grupe prijatelja nakon ratne pogibije jednoga od njih. Prva polovica fi lma prikaz je njihovih psiholoških i emocionalnih stanja, uzrokovanih manje vanjskim utjecajem, a više njihovim karakterima. Drugi dio fi lma, iako prividno usmjeren na vanjsku akciju, zapravo je kulminacija njihovih osobnih dvojbi i frustracija. Oba fi lma uz pomoć noć-nih eksterijera i sumračnih interijera razvijaju turobnu atmosferu, koja služi predočavanju psihičkih stanja likova. Zaključno, premda u oba fi lma postoje propagandni elementi, snažna usmjerenost na likove i njihova psihičko-emocionalna stanja te opća turobna atmosfera fi lma razvijaju izraziti odmak od propagande.

Ova dva fi lma svojim su vizualnim stilizacijama i slabljenjem radnje radi opisa stanja označili odre-đeni odmak od klasično-fabularnoga stila. Međutim, u hrvatskoj kinematografi ji 1990-ih bilo je fi lmova o Domovinskom ratu koji su odmak od klasično-fabularnoga stila radikalizirali do te mjere da bi ih mogli nazvati modernističkim fi lmovima. Spomenuli smo fi lm Anđele moj dragi kao odmak u tome

41 Gilić kaže da je „obično riječ o spoju drame i ratnog fi lma, ili o drami prožetoj ratnim motivima” (Gilić, N. Promjene u pri-kazu rata u novijem hrvatskom igranom fi lmu – stil, umjetnost, ideologija. U: Facing the Present: Transition in Post-Yugoslavia. Zagreb : Leykam International, 2010., Str. 18)

42 „Stilska struja u narativnom fi lmu, fi lm u kojem se ponajprije ocrtava općenito duševno, pretežito u po nečem krizno, stanje likova, odn. stanovito obilježeno ‘stanje duha’ u nekoj društv. skupini. Tipično, to su fi lmovi oslabljene priče...” (Turković, H. Film stanja. U: Filmski leksikon. Kragić, B., Gilić, N. (ur.). Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003., Str. 178.)


smjeru, ali i istaknuli da je on istovremeno donio tek minimalan odmak od propagandnosti. Veći odmak u oba smjera donijeli su fi lmovi Željka Senečića Zavaravanje (1998.) o liku vozača koji se prisjeća svojih ratnih doživljaja i Dubrovački suton (1999.) o životu u Dubrovniku za ratne opsade. Ti fi lmovi naglaše-nije modernističke strukture trude se verbalno iznošenje Istine suptilno uvesti u fi lm kroz egzistencijali-stičke i poetske dijaloge, ali slikovno iznošenje Istine snažno je prisutno u obliku naturalističkih prizora srpskih zločina.

Za razliku od ovih dvaju fi lmova, Nebo sateliti (2000.) Lukasa Nole (Fotografi ja 4.) je fi lm koji se kori-sti modernističkim izlagačkim strategijama, ne kako bi ublažio, nego kako bi se izravno suprotstavio propagandnosti. Film je izrazito fragmentaran, a njegova vizualna stilizacija snažno udaljuje fi lm od realizma. Radnja se također udaljuje od stvarnosti jer je njezin glavni lik alegorija Isusa Krista koji tumara linijom fronte. Tim modernističkim alegorijskim pristupom motiv Domovinskoga rata uzdižu se s dru-štvene, političke ili lokalno moralne razine na razinu kozmopolitske priče o dobru i zlu. Međutim, čak ni ovaj fi lm nije lišen potrebe za izricanjem Istine, pa u drugoj polovici fi lma svjedočimo ishodu bitke, bez prikaza same bitke, koja završava porazom hrvatske vojske, strijeljanjem civila i razuzdanim pijančeva-njem srpskih vojnika.

Filmovi Kako je počeo rat na mom otoku, Svaki put kad se rastajemo, Vidimo se i Nebo sateliti hrvatski su fi lmovi o Domovinskom ratu 1990-ih koji su postigli najizrazitiji odmak od dominirajuće propa-gandnosti.43 U 21. stoljeću broj takvih fi lmova se povećao, iako je linija propagandnosti i dalje bila vrlo živa. Također, dok 1990-ih nijedan fi lm nije progovorio o hrvatskim ratnim zločinima i time izvršio potpuno obrtanje propagandnih strategija44, u 21. stoljeću fi lmovi Svjedoci (2003.) Vinka Brešana i Crnci (2009.) Gorana Devića i Zvonimira Jurića, koristeći se izrazito modernističkom strukturom, jasno su progovorili o hrvatskim ratnim zločinima nad srpskim vojnicima i civilima, a blaža sugeriranja hrvatskih ratnih grijeha bilo je i u fi lmovima Dva igrača s klupe (2005.) Dejana Šorka i Korak po korak (2011.) Biljane Čakić-Veselić.

Takvom razvoju događaja u hrvatskome fi lmu zasigurno je, osim činjenice da je rat već odavno zavr-šio pa je oslabio „moralni imperativ” za izricanjem Istine i prikazom hrvatske pasivne žrtve, pomogla činjenica da se u hrvatskoj kinematografi ji osjetno promijenio sustav fi nanciranja. Nakon labavljenja državne kontrole nad kinematografi jom 2000. godine ukidanjem dužnosti povjerenika za fi lm, 2008. godine ustanovljen je Hrvatski audiovizualni centar, autonomna institucija u kojoj na temelju Zakona o audiovizualnim djelatnostima, donesena 2007. godine, predstavnici struke reguliraju audiovizualnu dje-

43 Redatelji ovih fi lmova, Lukas Nola, Ivan Salaj i Vinko Brešan, pripadaju generaciji tzv. mladoga hrvatskog fi lma ili novoga hrvatskog fi lma. Dokaz tvrdnjama fi lmologa i fi lmskih kritičara da su mladi hrvatski fi lmaši donijeli „svježu krv” hrvatskoj kinematografi ji (Škrabalo, I. Mladi hrvatski fi lm. Hrvatski fi lmski ljetopis, mjesto : izdavač, godina. Str. 21–27.; Turković, H., Majcen V. Hrvatska kinematografi ja : povijesne značajke, suvremeno stanje, fi lmografi ja (1991-2002), mjesto : izdavač, godina. Str. 42-43.). možemo vidjeti i u činjenici da upravo njima zahvaljujemo postojanje tih četiriju fi lmova.

44 Donekle se tomu približio tek fi lm Garcia (1999.) Dejana Šorka, koji je vrlo izravno progovorio o hrvatskome ratnom pro-fi terstvu, i to u visokim političkim krugovima.


latnost umjesto predstavnika državnih institucija.45 Iako država i dalje velikim djelom sudjeluje u fi nan-ciranju fi lmova, tim činom u Hrvatskoj je konačno došlo do osjetnija oslobađanja kinematografi je od državne kontrole.

ZaključakStatistički gledano, u korpusu hrvatskih dugometražnih igranih fi lmova o Domovinskome ratu 1990-ih

omjer propagandističkih fi lmova i fi lmova s odmakom od propagandnosti skoro je podjednak. Naprav-ljeno je pet izrazitih propagandističkih fi lmova i četiri fi lma sa snažnim odmakom od propagande. Naj-više fi lmova negdje je u sredini između propagande i odmaka – osam fi lmova s blagim odmakom od propagande i dva fi lma koja osciliraju između blaga i snažna odmaka. Unatoč čestomu dojmu o domina-ciji propagande u hrvatskome fi lmu 1990-ih, činjenica je da je napravljeno samo pet izrazito propagan-dističkih naslova. S druge strane, u 1990-ima nije napravljen nijedan fi lm o hrvatskim ratnim zločinima. Također, u svakome fi lmu o Domovinskome ratu prisutan je barem minimum propagandnosti. Ta činje-nica upućuje na zaključak da propagandne namjere tih fi lmova nisu samo rezultat ideološkoga utjecaja države kroz snažnu državnu kontrolu hrvatske kinematografi je 1990-ih, nego i samostalne odluke fi lm-skih autora, koji su očito osjetili „moralni imperativ” izricanja Istine o Domovinskome ratu. Propagan-dne namjere u fi lmovima izvršavale su se uz pomoć sljedećih propagandnih strategija: verbalno eksplici-ranje Istine, slikovni prikaz srpskih zločina, crno-bijela karakterizacija likova Srba i Hrvata te motiv hrvatske pasivne žrtve. Odmak od propagandnosti najčešće se postizao koncentriranjem na psihološko profi liranje likova i njihovih odnosa, odnosno, priklanjanjem najtipičnijemu žanru hrvatskog fi lma – psihološkoj drami. Odmak se postizao i kroz uporabu narativnih žanrovskih strategija sljedećih populi-stičkih žanrova: komedije, kriminalističkoga trilera, akcijskoga ratnog fi lma i dječjega fi lma. Također, neki fi lmovi odmak su tražili u priklanjanju modernističkim izlagačkim strategijama za razliku od kla-sično-fabularnoga stila, kojim su se redovito koristili propagandistički fi lmovi i većina fi lmova odmaka. Filmovi blaža odmaka koristili su se strategijama populističkoga žanra, psihologizacije ili modernizma da ublaže svoje propagandne namjere, a fi lmovi izrazita odmaka koristili su tim istim strategijama da se izravno suprotstave propagandi i u nekim slučajevima ju dekonstruiraju. Ti fi lmovi koristili su se popu-lističkom komikom za destrukciju propagande, psihologizaciju su doveli do razine „fi lma stanja”, koja se opire bilo kakvoj propagandnosti ili modernističkim postupcima, a fi lm su uzdigli na razinu kozmopo-litske etičke poruke, izrazito udaljene od propagandnosti.

45 Osnivanje centra. URL: http://www.havc.hr/o-nama/havc/osnivanje-centra. (7. 6. 2016.).


Fotografi ja 1. Bogorodica (1999.) Nevena Hitreca

Fotografi ja 2. Vrijeme za (1993.) Oje Kodar

Fotografi ja 3. Kako je počeo rat na mom otoku (1996.) Vinka Brešana

Fotografi ja 4. Nebo sateliti (2000.) Lukasa Nole


FILMOGRAFIJA HRVATSKIH DUGOMETRAŽNIH IGRANIH FILMOVA O DOMOVINSKOME RATU 1990-ih46

• Vrijeme za; 1993.; pr. Jadran fi lm, RAI Tre Rim, Ellepi fi lm Rim; sc., r. Oja Kodar; k. Gary Graver; ul. Nada Gačešić-Livaković, Zvonimir Novosel, Jasna Palić, Ivan Brkić, Duško Valentić; 35 mm; boja; 99 min. IZRAZITA PROPAGANDNOST

• Cijena života; 1994.; pr. Jadran fi lm, Graphis; sc. Fabijan Šovagović, Bogdan Žižić; r. Bogdan Žižić; k. Goran Trbuljak; ul. Slavko Juraga, Barbara Vicković, Ico Tomljenović, Goran Grgić, Ivan Brkić; 35 mm; boja; 103 min. IZRAZITA PROPAGANDNOST

• Svaki put kad se rastajemo; 1994.; pr. Hrvatska radio-televizija; sc., r. Lukas Nola; k. Tomislav Pin-ter; ul. Filip Nola, Iva Živković, Ksenija Pajić-Vukov, Nina Violić, Nadežda Perišić-Nola; 16 mm; boja; 70 min. IZRAZITI ODMAK

• Vukovar se vraća kući; 1994.; pr. Jadran fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc. Pavao Pavličić; r. Branko Schmidt; k. Goran Trbuljak; ul. Goran Navojec, Sanja Marin, Srđan Ivanišević, Fabijan Šovagović, Ivo Gregurević; 35 mm; boja; 99 min. BLAGI/IZRAZITI ODMAK

• Anđele moj dragi; 1995; pr. Korugva, Hrvatska radio-televizija; sc. Tomislav Radić; r. Tomislav Radić; k. Tomislav Pinter; ul. Dubravka Ostojić, Matko Raguž, Ivo Gregurević, Silvia Fink, Sun-čana Zelenika; 35 mm; boja; 106 min. IZRAZITA PROPAGANDNOST

• Isprani; 1995.; pr. Jadran fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc., r. Zrinko Ogresta; k. Davorin Gecl; ul. Katarina Bistrović-Darvaš, Filip Šovagović, Josip Kučan, Mustafa Nadarević, Božidarka Frajt; 35 mm; boja; 92 min. RAT U POZADINI

• Putovanje tamnom polutkom; 1995.; pr. Hrvatska radio-televizija, Jadran fi lm; sc. Davor Žmegač, Pavao Pavličić; r. Davor Žmegač, k. Slobodan Trninić; ul. Goran Navojec, Edita Majić, Vedran Lulić, Žarko Savić, Hrvoje Klobučar; 35 mm; boja; 129 min. BLAGI/IZRAZITI ODMAK

• Vidimo se; 1995; pr. Jadran fi lm, Hrvatska radio-televizija, Akademija dramskih umjetnosti; sc., r. Ivan Salaj; k. Vanja Černjul; ul. Nenad Cvetko, Goran Višnjić, Mislav Vilišić, Rene Bitorajac, Nadežda Nola Perišić; 35 mm; boja; 70 min. IZRAZITI ODMAK

46 U fi lmografi ju su upisani hrvatski dugometražni fi lmovi 1990-ih koji se znatnije bave Domovinskim ratom i njegovim direk-tnim posljedicama (izbjeglice, ratni zločinci, ratni veterani, ratni profi teri itd.). Uključeni su i fi lmovi prikazani 2000. godine, s obzirom na to da su zamišljeni i pripremani tijekom 1990-ih. U fi lmografi ju nisu uključeni fi lmovi koji se svojim trajanjem (od 55 do 62 minute) nalaze na granici srednjemetražnoga fi lma (od 30 do 60 minuta) i dugometražnoga fi lma. Uz svaki fi lm naznačen je stupanj njegova propagandnoga odnosa prema Domovinskome ratu ili je istaknuto da je Domovinski rat samo pozadina njegove radnje. Prilikom izrade fi lmografi je konzultirali smo knjigu Hrvatska kinematografi ja: povijesne značajke, suvremeno stanje, fi lmografi ja (1991–2002), mrežnu stranicu Pulskoga fi lmskog festivala, mrežnu stranicu Hrvatskoga audi-ovizualnog centra i bazu podataka Hrvatskoga fi lmskog arhiva.


• Kako je počeo rat na mom otoku; 1996.; pr. Hrvatska radio-televizija; sc. Ivo Brešan, Vinko Brešan; r. Vinko Brešan; k. Živko Zalar, ul. Vlatko Dulić, Ljubomir Kerekeš, Ivan Brkić, Predrag Vušović Pređo, Božidar Orešković; 35 mm; boja; 97 min. IZRAZITI ODMAK

• Prepoznavanje; 1996.; pr. Hrvatska radio-televizija; sc. Maja Gluščević; r. Snježana Tribuson; k. Goran Mećava; ul. Nataša Dorčić, Zoran Čubrilo, Goran Višnjić, Milan Štrljić, Ivo Gregurević; 35 mm; boja; 87 min. BLAGI ODMAK

• Božić u Beču; 1997.; pr. Inter fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc., r. Branko Schmidt; k. Vjekoslav Vrdoljak; ul. Filip Šovagović, Bojana Gregorić, Ljubomir Kapor, Vjera Žagar Nardelli, Marija Kohn; 35 mm; boja; 97 min. IZRAZITA PROPAGANDNOST

• Treća žena; 1997.; pr. Glumačka družina Histrion; Hrvatska radio-televizija; sc. Pavao Pavličić, Zoran Tadić; r. Zoran Tadić; k. Goran Trbuljak; ul. Ena Begović, Vedran Mlikota, Filip Šovagović, Alma Prica, Vlatko Dulić; 35 mm; c/b; 103 min. RAT U POZADINI

• Kad mrtvi zapjevaju; 1998.; pr. Jadran fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc. Mate Matišić, Krsto Papić; r. Krsto Papić; k. Vjekoslav Vrdoljak; ul. Ivo Gregurević, Ivica Vidović, Barbara Rocco, Ivica Zadro, Ljubo Kapor; 35 mm; boja; 102 min. BLAGI ODMAK

• Kanjon opasnih igara; 1998.; pr. Hrvatska radio-televizija; Zagreb fi lm; sc. Vladimir Tadej, Hrvoje Hitrec; r. Vladimir Tadej; k. Šime Strikoman; ul. Stjepan Martinčević Mikić, Damir Poljičak, Goran Tadej, Boris Dvornik, Josip Genda; 35 mm; boja; 94 min. BLAGI ODMAK

• U okruženju; 1998.; pr. Sabljak production; sc., r. Stjepan Sabljak; k. Slavko Bužančić-Blacky, Oto Toman; ul. Radovan Augustinović, Miljenko Brekalo, Vlatko Gomerčić, Stipo Koutni, Ivica Mar-kanjević; S/VHS; boja; 66 min. BLAGI ODMAK

• Zavaravanje; 1998.; pr. Patria fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc., r. Željko Senečić, k. Enes Midžić; ul. Božidar Orešković, Sandra Lončarić, Filip Šovagović, Suzana Nikolić, Barbara Vicković; 35 mm; boja; 75 min. BLAGI ODMAK

• Bogorodica; 1999.; pr. Maxima fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc. Hrvoje Hitrec; r. Neven Hitrec; k. Stanko Herceg; ul. Ljubomir Kerekeš, Lucija Šerbedžija, Ivo Gregurević, Goran Navojec, Josip Genda; 35 mm; boja; 85 min. IZRAZITA PROPAGANDNOST

• Crvena prašina; 1999.; pr. Inter fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc. Goran Tribuson, Zrinko Ogre-sta; r. Zrinko Ogresta; k. Davorin Gecl; ul. Josip Kučan, Marko Matanović, Ivo Gregurević, Slaven Knezović, Mirta Takač; 35 mm; boja; 105 min. RAT U POZADINI

• Dubrovački suton; 1999.; pr. Patria fi lm, Bridie Films, Hrvatska radio-televizija, INA; sc. Tomislav Sabljak, Željko Senečić; r. Željko Senečić; k. Slobodan Trninić; ul. Michaela Kezele, Slavko Juraga, Jasna Ančić, Izmira Brautović, Božidar Orešković; 35 mm; boja; 97 min. BLAGI ODMAK

• Garcia; 1999.; pr. Ban fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc., r. Dejan Šorak; k. Vjekoslav Vrdoljak; ul. Dubravko Šimek, Ksenija Pajić, Vanja Drach, Zoja Odak, Kruno Šarić; 35 mm; boja; 100 min. RAT U POZADINI


• U okruženju II; 1999.; pr., sc., r. Stjepan Sabljak; k. Slavko Bužančić-Blacky, Oto Toman; ul. Ivica Markanjević, Mario Patoč, Josip Markanjević, Radovan Augustinović, Hrvoje Terzić; DV; boja; 106 min. BLAGI ODMAK

• Nebo sateliti; 2000.; pr. Inter fi lm, Ban fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc., r. Lukas Nola; k. Darko Šuvak; ul. Filip Nola, Filip Šovagović, Barbara Nola, Rene Bitorajac, Leon Lučev; 35 mm; boja; 83 min. IZRAZITI ODMAK

• Srce nije u modi; 2000.; pr. Inter fi lm, Hrvatska radio-televizija; sc. Goran Tribuson; r. Branko Schmidt; k. Vjekoslav Vrdoljak; ul. Graham Rock, Nataša Lušetić, Ivo Gregurević, Franjo Dijak, Dražen Kühn; 35 mm; boja; 87 min. BLAGI ODMAK

Literatura

1. Gilić, N. Promjene u prikazu rata u novijem hrvatskom igranom fi lmu – stil, umjetnost, ideologija. U: Facing the Present: Transition in Post-Yugoslavia. Hansen-Kokoruš, R. (ur.). Hamburg : Verlag Dr. Kovač, 2014.

2. Gilić, N. Uvod u povijest hrvatskog igranog fi lma. Zagreb : Leykam International, 2011. 3. Goulding, D. J. Jugoslavensko fi lmsko iskustvo, 1945.–2001. Zagreb : V. B. Z., 2004. 4. Katalog hrvatskih fi lmova. U: Hrvatski audiovizualni centar. URL: http://www.havc.hr/hrvatski-

fi lm/katalog-hrvatskih-fi lmova. (11. 7. 2016.). 5. Krelja, P. Kao na fi lmu : Ogledi 1965–2008. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2009. 6. Kukuljica, M. Kulturna politika i fi lm u Republici Hrvatskoj. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 3,

12(1997). 7. Kurelec, T. Institutions, Infrastructure, Industry : Croatian Film or a Battle for Survival. U: In

Contrast : Croatian Film Today. Vidan, A., Crnković, G. P. (ur.). Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2012. Str. 41–48.

8. Levi, P. Raspad Jugoslavije na fi lmu. Beograd : Bilbioteka XX vek, 2007. 9. Lučić, K. Figure ideološkog viška u tranzicijskom hrvatskom igranom fi lmu. U: Facing the Present :

Transition in Post-Yugoslavia. Hansen-Kokoruš, R. (ur.). Hamburg : Verlag Dr. Kovač, 2014. Str?10. Najbolji hrvatski glumci i glumice svih vremena (anketa). Hollywood (Zagreb). 11, 120(2005), str?11. Osnivanje centra. URL: http://www.havc.hr/o-nama/havc/osnivanje-centra. (7. 6. 2016.). 12. Pavičić, J. Postjugoslavenski fi lm : Stil i ideologija. Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2011. 13. Pavičić, J. Trendovi hrvatskog fi lma. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 3, 11(1997).14. Radić, D. Jadran fi lm je fi lmski HNK (Razgovor: Ante Peterlić, fi lmolog). Vijenac (Zagreb). 8,160

(2000). URL:http://www.matica.hr/vijenac/160/Jadran%20fi lm%20je%20fi lmski%20HNK/. datum.15. Sudović, Z. Kinematografi ja. U: Filmska enciklopedija 1 : A–K. Peterlić, A. (ur.). Zagreb : Jugosla-

venski leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, 1986.


16. Škarica, M. Propaganda kroz europsku povijest. Zagreb, Sarajevo : Synopsis, 2012.17. Škrabalo, I. Između publike i države : Povijest hrvatske kinematografi je 1896–1980. Zagreb : Zna-

nje, 1984.18. Škrabalo, I. Mladi hrvatski fi lm. Hrvatski fi lmski ljetopis (Zagreb). 5, 17(1999), str?19. Škrabalo, I. 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998. 20. Šošić, A. Film i rat u Hrvatskoj – refl eksija jugoslavenskih ratova u hrvatskom igranom fi lmu.

Zapis (Zagreb). 64–65(2008/2009), str?21. Turković, H. Film stanja. U: Filmski leksikon. Kragić B., Gilić, N. (ur.). Zagreb : Leksikografski

zavod „Miroslav Krleža”, 2003. Str?22. Turković, H., Majcen V. Hrvatska kinematografi ja : povijesne značajke, suvremeno stanje, fi lmogra-

fi ja (1991–2002). Zagreb : Hrvatski fi lmski savez, 2003. 23. Turković, H. Nacrt fi lmske genologije. Zagreb : Matica hrvatska, 2010.24. Turković, H. Narativni stilovi. U: Filmska enciklopedija 2 : L–Ž. Peterlić, A. (ur.). Zagreb : Jugosla-

venski leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, 1990. Str?25. Turković, H. Propagandni fi lm. U: Filmska enciklopedija 2 : L–Ž. Peterlić, A. (ur.). Zagreb : Jugo-

slavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, 1990. Str?26. Mrežne stranice prethodnih festivala. U: Pulski fi lmski festival. URL: http://arhiv.pulafi lmfestival.

hr/ea/61-fi lm-festival-in-pula/prethodni-festivali/index.html. (11. 7. 2016.).

Summary

Propaganda and a shift away from propaganda

in Croatian feature fi lms on the Homeland war in the 1990s

Th e fi rst part of the paper describes the conditions of subsidizing of the Croatian fi lm throughout its history, concluding that the Croatian cinematography of the 1990s was under a strong state control. What follows is an analysis of feature fi lms on the Homeland war from 1990s taking into account diff erent levels of propaganda characterizing them. Statistically speaking, the proportion of pure propaganda fi lms (5) and of those with a signifi cant shift away from propaganda (4) is almost the same. Th e prevailing number of fi lms is those with a mild shift away from propaganda (10). Despite a frequent perception of the domination of propaganda in the Croatian fi lms from the 1990s, the fact is that there are only fi ve distinct propaganda titles. On the other hand, no fi lms on war crimes committed by Croats were made in the 1990s. Further-more, every fi lm on the Homeland war contains at least a minimum level of propaganda. Th is fact leads to


a conclusion that propaganda intentions of those fi lms were not only a result of the state infl uence over Croatian cinema, but also of autonomous decisions of fi lm authors, who obviously felt the “moral impera-tive” of proclaiming the Truth on the Homeland war. Propaganda intentions in fi lms were carried out with the use of the following propaganda strategies: verbal proclamation of the Truth, graphic presentation of the crimes committed by Serbs, black and white characterization of the Serbian and Croatian fi lm characters and a motive of the Croatian passive victim. A shift away from propaganda was carried out through the focus on characters and their relationships, that is, by way of the most typical genre of the Croatian fi lm – psychological drama. A shift away was also implemented through the use of narrative genre strategies of the following populist genres: comedies, crime-thrillers, action war fi lms and fi lms for children. Additionally, some fi lms used modernist stylistic strategies as a shift away from propaganda. Films using a milder shift away used strategies of psychologization, populist genre or modernism to downplay their propaganda inten-tions, and fi lms with a signifi cant shift away used the same strategies to directly oppose the propaganda and in some cases to deconstruct it.

Keywords: Croatian feature fi lm, fi lm subsidies, Homeland war, propaganda fi lm, passive hero, comedy, war fi lm, psychological drama, modernist fi lm

Katarina BarbaEdita ModlicHrvatska radiotelevizija

Oteto zaboravu – Domovinski rat u arhivima Hrvatske radiotelevizije

Prikaz UDK 930.253:654.19(497.5)“19“ 930.253:791.43-24(497.5)“1991/1995“

U radu su prezentirani arhivi Hrvatske radiotelevizije, njihov ustroj i nastajanje, njihova raznolikost i bogatstvo. Arhivsko je gradivo kulturna i povijesna vrijednost. Arhivske snimke događaja bilješke su pro-tekloga vremena, a autorska su djela umjetnička ostavština. Godine 2012. audiovizualno, fono i notno gradivo HRT-a, nastalo u razdoblju do 2011. Godine, proglašeno je kulturnim dobrom. U obilju toga gra-diva nalaze se posebno važne snimke iz Domovinskoga rata. Djelić toga blaga prikazan je kratkom slikom događaja iz Domovinskoga rata s područja Plitvica i Gospića.

Ključne riječi: Hrvatska radio-televizija, arhivi, ustroj, arhivsko gradivo, kulturno dobro, Domovinski rat

Uvod: Arhivi i programsko gradivo Hrvatske radio-televizije

Arhivi Hrvatske radiotelevizije (HRT) imaju dvojaku funkciju očitu već u samome njihovu nazivu – gradivo koje čuvamo, neprekidno i rabimo u stvaranju novoga radijskog i televizijskog programa, bilo kao cjelovito ponovno emitiranje ili kao materijal za stvaranje novih emisija. Dakle, u tehnološkoj kon-cepciji, Arhiv HRT-a povezuje program i produkciju.

TV arhiv je specijalizirani kulturni entitet unutar javnoga informativnog servisa. Stoga je HRT-u, kao medijskoj kući, arhivsko gradivo od iznimne važnosti, ne samo kao radni materijal, nego i kao povijesna i kulturna vrijednost. Godine 2012. ta je vrijednost konačno i javno prepoznata, pa je audiovizualno, fono i notno gradivo nastalo do 2011. godine proglašeno kulturnim dobrom.

1. Ustroj i nastajanje arhiva HRT-a

RJ Arhivi i programsko gradivo sastoje se od odjela: Audiovizualno gradivo, Fono gradivo, Notno, foto, multimedijalno i drugo gradivo te Centralni informacijski odsjek. Iako su odjeli strukturno razdvo-jeni, nastajali u različitim razdobljima i razvijali se nejednakom brzinom, suradnja između njih stalna je i kvalitetna.

K. Barba, E. Modlic, Oteto zaboravu – Domovinski rat u arhivima Hrvatske radiotelevizije260

1.1. Audiovizualno gradivo

Povijest AV arhiva

Obrada, pohranjivanje i arhiviranje audiovizualnoga (AV) materijala nisu od početaka televizije (tada Radio-televizije Zagreb) bili organizirani kao zaseban posao. Do 1963. pristigli su se AV sadržaji na fi lmu kao mediju pohranjivali u redakcijama, a nerijetko i kod autora – novinara. Najprije su se počeli čuvati tadašnji žurnali, vijesti, a zatim i fi lmovi dječjega programa, drame i glasoviti TV magazini Antona Martija.

Promjene u pristupu vidljive su od 1963. kada u okviru Centra za dokumentaciju Radio-televizije Zagreb počinje djelovati Filmska dokumentacija. Od 1968. do 1972. obavljena je inventura postojećih AV materijala te su utvrđeni principi katalogizacije, pohrane i arhiviranja, a Filmska dokumentacija postaje TV dokumentacija. Pohrana je AV gradiva disperzirana kao i cijela tadašnja Televizija Zagreb, a ujedinjena je 1976. useljenjem u prostorije Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Izgradnjom novoga doma HRT-a i useljenjem 1991., TV arhiv dobiva namjenski projektiran prostor.

Ciljevi AV arhiva

Osnovni su ciljevi AV arhiva , prije svega, sačuvati i katalogizirati sadržaje nastale radom televizije. Budući da su u AV arhivu pohranjeni AV materijali od nastanka Televizije Zagreb do danas, bez obzira na političke i društvene promjene kroz koje je HRT prolazio, može se reći da smo ostvarili svoj osnovni cilj.

Zahvaljujući dugogodišnjemu radu na katalogizaciji, sadržaji su pristupačni korisnicima usluga. Katalogizacija je pojednostavljena, a sam proces ubrzan informatizacijom. Kartice su napuštene potkraj 1980-ih, a njihov je sadržaj unesen u tadašnji informacijski sustav STATUS te 2003. godine migriran u sustav Meridio.

Mediji

Nakon fi lma uvodi se dvoinčna magnetoskopska vrpca (AVR), zatim VPR (jednoinčna vrpca), U-matic (prvi format s videovrpcom u kaseti) te betacam formati – kasete s vrpcom od pola inča (Beta-cam SP, Digital Betacam, SX Betacam i IMX Betacam). AVR, VPR i U-matic su tehnologije koje su vre-menom napuštene, ali su na njima pohranjeni vrijedni AV sadržaji. Postupkom migracije, presnimava-njem na suvremene medije, spašavamo gradivo od propadanja i činimo ga dostupnim u proizvodnji i emitiranju. Postupak je dugotrajan i skup. Prelaskom na digitalnu proizvodnju i emitiranje neminovno nas čeka stvaranje digitalnoga arhiva – potpuna digitalizacija cjelokupnoga gradiva. Najugroženije se gradivo nalazi na magnetnim medijima koji imaju relativno kratak vijek trajanja, dok je fi lm, mada naj-stariji medij pohrane, najmanje fi zički ugrožen.

Količina je AV medija pohranjena u AV arhivu golema:fi lm – 37 000 satiAVR – 7000 sati

K. Barba, E. Modlic, Oteto zaboravu – Domovinski rat u arhivima Hrvatske radiotelevizije 261

VPR – 11 000 satiU-matic – 4000 satibetacam analogni – 220 000 satibetacam digitalni – 170 000 sati.Mediji su pohranjeni u moderno opremljenom, klimatiziranom spremištu, veličine 3000m2. Posebno

vrijedni i osjetljivi fi lmovi nalaze se u takozvanom „frižideru”, a povijesno najvrjedniji AV sadržaji na betacam formatu čuvaju se u sefu. Spremišni je prostor gotovo u cijelosti popunjen. U svrhu racionaliza-cije i maksimalne iskorištenosti arhivskoga prostora, nekoliko posljednjih godina ugrađeni su najsuvre-meniji vertikalno-horizontalni uređaji za pohranu medija, tzv. Shuttleovi (za ilustraciju: regali za količinu cca 7000 kaseta zauzmu 160 m2, a Shuttleovi samo 50 m2!). Za racionalizaciju i osuvremenjivanje prostora nužno je ulagati novčana sredstava, koja su dobra investicija (dobro organiziran TV arhiv može dati i više od 20 % programa kroz reprize emisija i serijala, kao i korištenjem njihovim segmentima prilikom stva-ranja novoga programa) jer se tako može uštedjeti velik novac za novu produkciju. Važno je napomenuti da novi višak vrijednosti nastaje starenjem arhivskoga fonda: što stariji, to vrjedniji!

1.2. Fono gradivo

Osnovna je zadaća odjela koordinirano prikupljanje, snimanje i čuvanje autentičnosti te ponovno korištenje audiobaštine nastale i emitirane u radijskim programima, bez obzira na mjesto i vrijeme nji-hova nastanka, neovisno o obliku i tvarnome nosaču na kojemu su sačuvani.

Osnovni su kriteriji za odabir i izlučivanje fono građe: neponovljivost, vremenska i medijska tipičnost.O početcima dokumentiranja na Radiju nema točnih podataka. Do 1959. godine govorno-glazbeni

sadržaji dokumentiraju se zajedno, od 1964. govorni se sadržaji dokumentiraju samostalno. Gramofon-ske ploče i presnimke s njih na magnetofonske vrpce prvi su tragovi dokumentiranoga materijala. Spike-rica Božena Begović i njezin „Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb…”, izrečen 1926. godine zaštitni je znak Radio Zagreba, a danas HRT-a.

Arhivsko dokumentacijska služba na HRT-u (tada RTV Zagreb) osnovana je 1963. godine. U okviru službe nalazile su se biblioteka, dokumentacijska žurnalistika, fi lmska dokumentacija, fono dokumenta-cija (govorna, muzička) i arhiva (tekstova). Desetak godina kasnije dokumentacijska služba razlučuje se na videoteku (TV), dokumentaciju RTZ-a (biblioteka i novinska dokumentacija), fonoteku i dokumen-taciju radija.

Na Hrvatskomu radiju 1. 4. 1991. dolazi do velike reorganizacije. Formiran je Fono odjel, koji se sastoji od triju odsjeka (glazbene i govorne dokumentacije te fonoteke). Uvođenjem informatizacije u sam proces rada, nešto kasnije uključen je i četvrti odsjek – informacijski. Iz Šubićeve i Jurišićeve ulice HR se 1994. preselio u Novi dom HRT-a. Gradivo je pohranjeno u dvjema osnovnim cjelinama: konven-cionalno i nekonvencionalno gradivo. Godine 2006. započet je projekt digitalizacije kako bi se zaštitili izvornici, a fono gradivo učinilo dostupnijim svim korisnicima. Kriteriji su odabira za digitalizaciju vri-jednost i ugroženost gradiva te programski prioriteti.


Mediji

Radio se za arhiviranje sadržaja kroz svoju povijest koristio analognim i digitalnim nosačima – ana-logni su gramofonske ploče i magnetofonske vrpce, a digitalni su DAT kasete, CD i HDD. Trenutne količine fono građe mogu se prikazati prema broju naslova (katalog MediArc). Govorna je dokumenta-cija:

– opća s 85 874 naslova (digitalizirano 40 928 naslova) – dramska s 16 902 naslova (digitalizirano 3748 naslova)

Glazbena dokumentacija dijeli se na zabavnu, narodnu i ozbiljnu. Od 42 227 dokumentarnih naslova digitalizirano je 5873 naslova, dok je od 657 970 nabavljenih (kupljenih) naslova digitalizirano 240 938 naslova. Svaki tjedan arhiviramo oko 90 sati govornih i oko 40 sati glazbenih sadržaja.

Za digitalizaciju fono gradiva koristi se programom NOA record (za vrpce) i NOA CD-lector (za CD), koji su povezani sa sustavom NETIA (digitalno emitiranje).

1.3. Notno, foto, multimedijalno i drugo gradivo

Notni zapisi prikupljaju se od 1930. godine, od prvih oformljenih glazbenih ansambala, te se pohra-njuju u konvencionalnome obliku (na papiru), kako se i izdaju korisnicima Arhiva – izvođačima glazbe-nih djela i koncertnim programima četiriju ansambala HRT-a. Stručno su obrađeni te klasifi cirani i pretraživi u bazi glazbenih naslova Meridio, a spremišni prostori sadržavaju oko 20 000 arhivskih jedi-nica – hrvatskih i inozemnih skladatelja, izdavača i sl. Cilj je organizacije prikupljenoga gradiva usklađi-vanje s RJ Arhivi i programsko gradivo HRT-a te predstavljanje vrijedne čuvane baštine širemu krugu korisnika.

Fototeka je nastala 1975. godine u sklopu TV Dokumentacije. U Fototeci su pohranjeni negativi od začetaka radija i televizije kao popratno gradivo nastalo na snimanjima. Digitalizirana je približno polo-vica gradiva od oko 250 000 jedinica.

Biblioteka odabire, obrađuje i daje na korištenje knjige koje prikuplja od 1964. godine te danas raspo-laže s preko 35 000 naslova različitih tema. Korisnici uvid u knjižnu građu imaju preko E-knjižnoga fonda i Biltena knjiga.

Novinska dokumentacija selektira, obrađuje i daje novinarima na korištenje članke iz različitih tisko-vina, razvrstane po temama. Fundus sadržava oko 7 milijuna članaka i podsjetnik je na zbivanja oko nas u zadnjih četrdesetak i više godina. Novinska dokumentacija sada radi u potpuno digitaliziranome okru-ženju.

1.4. Centralni informacijski odsjek (CIO)

CIO je najnoviji odsjek u arhivima HRT-a (osnovan početkom 2014. godine), koji pretražuje arhivske baze na zahtjev unutarnjih, ali i vanjskih korisnika.


2. Digitalizacija i pristup arhivskomu gradivu

Zbog zaštite arhivskoga gradiva, potreba programa i mogućnosti javnoga pristupa, digitalizacija je postala jedan od strateških projekata HRT-a. Količina gradiva koje se mora digitalizirati varira od odjela do odjela. U procesu smo formiranja interdisciplinarnoga tima koji će realizirati proces digitalizacije. Nakon osiguranja fi nancijskih izvora i uz primjenu najboljih iskustava referentnih javnih servisa, procje-njujemo da se proces digitalizacije može završiti u roku od 7 do 10 godina. Dosadašnje investicije bile su uglavnom tehničke, s osnovnom svrhom zaštite i očuvanja arhivskoga gradiva. Investicije u korist kori-snika planirane su u sljedećim dvjema godinama, što je dobra vijest.

3. Domovinski rat u Arhivima HRT-a

Najveći dio arhivskoga gradiva Domovinskoga rata koje se čuva u arhivima HRT-a stvarali su brojni ratni snimatelji i novinari koji su izvještavali s prve linije bojišnice. Nažalost, manji dio gradiva nije saču-van jer je komunikacija na terenu bila otežana i nije bilo dovoljno nosača za pohranu, pa su nove izvje-štaje presnimavali preko starijih. Građani su također pridonosili arhivu dajući svoje privatne amaterske snimke, a ustupaju ih i danas. Stoga je kvaliteta takvih snimki vrlo neujednačena.

Na temu Domovinskoga rata arhivirali smo sve što se moglo arhivirati: izvještaje ratnih izvjestitelja, radni materijal (sirovine), snimke profesionalaca i amatera, Dnevnike i ostale informativne emisije iz toga vremena, specijalne emisije, materijale iz svih TV centara diljem Hrvatske, agencijske materijale i materijale drugih TV postaja. S obzirom na različitost odjela arhiva HRT-a i gradivo sa sadržajima iz Domovinskoga rata neravnomjerno je zastupljeno, na primjer, notni zapisi ne postoje, a i foto zapisa je zanemarivo malo.

Posve je drukčija situacija u odsjeku Novinske dokumentacije, koji posjeduje sve članke iz dnevnih tiskovina (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalmacija) izdanih u tome razdoblju. Svi se članci čuvaju u arhivskim kutijama, a snimljeni su i na mikrofi lmove. Selektirani su i obrađeni:

– po gradovima – po osobama – po temama – Zbor narodne garde

– ratni zločin – bombardiranje – HV – specijalna policija – izbjeglice, prognanici – …

Neki članci razvrstani su u više tema; na primjer, bombardiranje Gospića razvrstano je pod temom bombardiranje i pod temom gradovi. Stoga je nemoguće točno utvrditi ukupan broj članaka povezanih s Domovinskim ratom.


Sličan se problem javlja i u Fono arhivu; količinu gradiva povezanoga s Domovinskim ratom nemo-guće je točno utvrditi s obzirom na različite vrste emisija – od kratkih dnevničkih priloga do reportaža, izjava, ciklusa, dokumentarnih emisija, pa čak i koncerata. Okvirno postoji minimalno 87 emisija (3221 minuta gradiva) bez dnevničkih priloga jer su obrađene cjelovite emisije.

U Audiovizualnome odsjeku, pored fi zičkoga čuvanja medija pohrane, obradom se stvaraju doku-menti u arhivskoj bazi povezani s gradivom kako bi ono bilo dostupno korisnicima – detaljna informa-cija o gradivu i, prema potrebi, sam fi zički medij pohrane. U programu za opis gradiva upisuju se meta-podatci emisije ili radnoga materijala: naslov, autori, država, grad, osoba, datum emitiranja, broj medija, pozicija na mediju te opis sadržaja. Opis sadržaja podrazumijeva opisivanje kadrova ili sekvencije i tonova za koje smatramo da su važni, iznimno citiranje političara ili uzvike – na primjer, „Oba su pala!”. Nakon opisa upisuju se ključne riječi i klasifi cira se dokument u bazu i poglavlje.

U postojećoj bazi AV arhiv/Domovinski rat postoji vrlo malen broj dokumenata zato što se doku-menti nisu klasifi cirali u tu bazu, nego u bazu IP emisije, u kojoj postoje razna poglavlja: Specijalne emisije, Dnevnik, Informativno-politički program itd. Kod emisija i radnoga materijala iz poglavlja IP emisije ne upisuju se metapodatci i ključne riječi, nego samo opis sadržaja. Pojedino se gradivo opisivalo opetovano kao fi nalni prilog unutar informativne emisije i kao radni medij, pa se u arhivskoj bazi ista reportaža nalazi dvaput.

Iz toga proizlazi da je teško utvrditi količinu gradiva iz Domovinskoga rata u Audiovizualnome odsjeku u arhivskoj bazi.

U arhivsku bazu Spremište upisani su svi mediji po naslovu i datumu emitiranja, broju medija i pozi-cija, na primjer, „Gospić, rat 1992_03_15”, a neki su upisani kao „Gospić, grad” i nema posebne naznake da je to materijal iz Domovinskog rata, pa se pretraživanjem ne može utvrditi količina medija iz toga razdoblja. Pregledom arhivske baze Domovinski rat utvrđeno je približno 10 054 priloga i radnoga mate-rijala emitiranih unutar informativnih emisija i oko 7713 emisija informativnoga programa u razdoblju od 1. 1. 1991. do jeseni 1995. Ukupna je minutaža navedenoga broja emisija i priloga nepoznata iz jed-nostavna razloga, što je svaki prilog različita trajanja – od 30 sekundi do 2 sata.

Pretraživači arhivske baze (Centralni informacijski odsjek) pretražuju najčešće prema sadržaju doku-menta, koji sortiraju s pomoću upisanih metapodataka. Najčešće korisnicima arhiva traže radni materi-jal i montirane kadrove operacije Oluja, snimku predsjednika Franje Tuđmana kako ljubi zastavu na Kninskoj tvrđavi 6. 8. 1995., doček Vlaka slobode u Splitu, tonske izvještaje Siniše Glavaševića, pad Vuko-vara, napad na Dubrovnik, glazbeni spot Stazama garde (posljednji snimci Gordana Lederera), „Krvavi Uskrs” na Plitvicama, raketiranje Zagreba, uzvik „Oba su pala!” te snimke hrvatskih branitelja na liniji bojišnice. Iz toga arhivskog gradiva nastale su tijekom poslijeratnih godina brojne emisije i serijali o Domovinskom ratu.


Umjesto zaključkaVrijednost je arhivskoga gradiva nastala u Domovinskome ratu neprocjenjiva jer je HRT bio jedina

nacionalna televizija koja je dokumentirala događaje na ovim prostorima. Na žalost, već samim pori-jeklom i načinom nastajanja, kvaliteta je tvarnoga medija vrlo različita, a usto su snimke često oštećene višekratnim korištenjem. Taj bi se problem trebao rješavati što hitnijom digitalizacijom toga gradiva, po mogućnosti prema kvaliteti, odnosno trajnosti tvarnoga medija, jer u ovome slučaju ne može se građa rangirati prema starosti, a niti prema vrijednosti.

Budući da je sve gradivo Domovinskoga rata nastajalo u ekstremnim okolnostima, ne može se izdvo-jiti najvrjedniji materijal jer je svaka minuta toga gradiva naša povijest i svjedok nastajanja naše države, podsjetnik onima koji su živjeli to doba te trajni spomen i najbolji udžbenik povijesti novim generaci-jama.

Summary

Abducted from Oblivion – Croatian War of Independence

in the Archives of the Croatian Radiotelevision

Th is paper presents the Archives of the Croatian Radiotelevision, their structure and formation, diversity and the richness. Th e archival material is of a cultural and historical value. Th e archival footage of bygone events notes the past times and the authorship is artistic legacy. Th e audiovisual, phono and printed music collections that have been created within the period up to the year 2011, in 2012 were recognized as a cul-tural asset. Within the abundance of the respective collection, there are particularly important footage mate-rials related to the Croatian War of Independence. A part of this treasure is presented by a short overview of events dating from the Croatian War of Independence, originating from the Plitvice and Gospić areas.

Keywords: Croatian Radiotelevision, archives, organization, archival material, cultural heritage, Croa-tian War of Independence

Sofi ja Klarin ZadravecTomica VrbancNacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Od digitalizacije članaka i bibliografi je Rat u Hrvatskoj do digitalne zbirke

Stručni rad UDK 004:070(497.5)“1991/1995“ 347.78:004

U radu se predstavljaju višegodišnje aktivnosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na izgradnji digitalne zbirke članaka koja se tematski odnosi na Domovinski rat. U sklopu izrade prve bibliografi je čla-naka iz novina te provedbe prvoga projekta digitalizacije građe NSK, bibliografski su obrađeni i digitalizi-rani članci iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska iz razdoblja 1991.-1992. Prema opisu projekta iz 1992. godine, cilj izrade specijalne bibliografi je i digitalizacije članaka bio je dokumentirati razaranje kul-turne i prirodne baštine, objekata prosvjete i znanosti, industrijskih, zdravstvenih i turističkih objekata te telekomunikacija i prometnica. Bibliografi ja je objavljena u tri dijela pod naslovom Rat u Hrvatskoj, a digitalizirani članci pohranjeni na računalnom poslužitelju NSK. Premda vrijedan izvor podataka za istra-živače i širu javnost, zbog odredbi o zaštiti autorskog prava, građa nije dostupna široj javnosti. Prilikom otvaranja Zbirke knjižnične građe o Domovinskom ratu u studenom 2009. godine, izrađena je galerija digitalnih članaka koja je dostupna isključivo u prostoru NSK na računalu Zbirke. Usporedo je nastavljen rad na izradi cjelovite digitalne hemeroteke koja bi bila dostupna široj javnosti. U radu će se predstaviti izazovi u rješavanju autorskopravnih pitanja koja otežavaju dostupnost suvremenih izvora istraživačima u digitalnom obliku te drugi izazovi izgradnje tematske digitalne zbirke članaka.

Ključne riječi: Domovinski rat, novinski članci, specijalna bibliografi ja, digitalizacija, autorskopravna pitanja

Prvi projekt digitalizacije građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u ZagrebuDigitalizacija novinskih članaka i izrada specijalne bibliografi je Rat u Hrvatskoj koji su provedeni

1991. i 1992. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu1, predstavljaju njezin prvi digitali-zacijski projekt, a vjerojatno i jedan od prvih projekata digitalizacije kulturne baštine u Republici Hrvat-skoj. U vrijeme početnih i najtežih ratnih stradanja u Hrvatskoj 1991. godine, u NSK je primjenjena suvremena tehnologija za, kako je tada nazvana, „optičku pohranu“ tj. digitalizaciju članaka2 iz dnevnog

1 Dalje u tekstu: NSK.2 Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb

: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1992-1993. Sv. 1-3.

S. Klarin Zadravec, T. Vrbanc, Od digitalizacije članaka i bibliografi je Rat u Hrvatskoj do digitalne zbirke268

i tjednog, domaćeg i stranog tiska. Usporedo s digitalizacijom, kao sastavni dio projekta provedena je i bibliografska obrada odabranih novinskih članaka. Budući da opširnija tehnička dokumentacija o digi-talizaciji članaka nije dostupna, sadržaj projekta će se posredno prikazati kroz opis sadržaja i strukture bibliografi je koja, uz same digitalne preslike članaka, predstavlja temeljni izvor podataka o ovom značaj-nom projektu.

U drugom dijelu rada opisane su kasnije i recentne aktivnosti NSK vezane uz nastojanja za usposta-vom javno dostupne digitalne hemeroteke, u najvećoj mjeri potaknute osnivanjem Zbirke knjižnične građe o Domovinskom ratu3 2008. godine. Zbirka je osnovana kao dio čitaonica NSK s otvorenim pristu-pom građi s ciljem što cjelovitijeg okupljanja građe koja Domovinski rat obrađuje s gledišta različitih znanstvenih disciplina: povijesti, politologije, vojnih znanosti, prava i drugih.4 U ostvarivanju tog cilja zamišljeno je da Zbirka okuplja različite vrste građe s obzirom na način objavljivanja i formate, pa tako većinom uključuje tiskane publikacije (knjige, tematske brojeve časopisa, sitni tisak), ali i elektroničku građu (CD ROM, DVD). Digitalizirani novinski članci koji su u vrijeme osnivanja Zbirke bili pohranjeni na računalnom poslužitelju NSK, prepoznati su kao njezin važan dio i kao temelj buduće digitalne heme-roteke.

Izrada bibliografi je Rat u Hrvatskoj: bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog, domaćeg i stranog tiska

Bibliografi ju Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog, domaćeg i stranog tiska, NSK je izradila i objavila 1992. i 1993. u tri dijela čiji zasebni naslovi tematski i kronološki određuju sadržaj. Cilj je bibliografi je, kako u uvodu navodi urednica Dubravka Skender, „da se na jednom mjestu prikupi dokumentacija koja će suvremenicima i budućim naraštajima omogućiti uvid u podatke o napadima, strahotama i osmišljenom uništavanju Hrvatske“.5 Ukupno je u sva tri dijela bibliografi je obrađeno 4157 članaka koji se tematski odnose na razaranja kulturne i prirodne baštine, obrazovnih i znanstvenih usta-nova, zdravstvenih i industrijskih objekata, telekomunikacija, turističkih objekata, prometnica i energet-skih objekata.6 Kao pomoć u korištenju bibliografi je, svaki svezak sadrži kazala osobnih imena, naslova i zemljopisnih naziva.

Prvi dio objavljen je 1992. s naslovom Razaranja 1991.7 i sadrži 1432 članka. U izradi prvog dijela bibliografi je korišteni su sljedeći novinski naslovi: Danas, Dubrovački vjesnik, Glas Koncila, Glas Slavo-

3 Dalje u tekstu: Zbirka.4 Opširnije u radu: Vrbanc, T. Zbirka knjiga o Domovinskom ratu NSK-a. [email protected] (Zagreb). 1,1-2(2010), str. 28-30.5 Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb

: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1992. Sv. 1: Razaranja 1991. Str. III.6 Prema podacima iz prvog dijela bibliografi je, uz redakcijski odbor koji su u činili Sonja Avalon, Ivan Mihel, Dubravka Sken-

der i Ivana Tenžera, u izradi i digitalizaciji članaka sudjelovalo je još osam djelatnika NSK. 7 Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb

: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1992. Sv. 1: Razaranja 1991.

S. Klarin Zadravec, T. Vrbanc, Od digitalizacije članaka i bibliografi je Rat u Hrvatskoj do digitalne zbirke 269

nije, Glasnik : hrvatski politički tjednik, Globus, Nedjeljna Dalmacija, Novi list, Slobodna Dalmacija, Slobodna Hrvat-ska, ST : Slobodni tjednik, Večernji list i Vjesnik.8

Drugi dio objavljen je također 1992. godine pod naslo-vom Razaranja i obnova 1992.9 te sadrži 1432 članka. Okuplja članke iz proširenog korpusa onodobnih i tekućih serijskih publikacija: Danas, Dubrovački vjesnik, Glas Sla-vonije, Glasnik : hrvatski politički tjednik, Globus, Karlo-vački tjednik, Narodni list, Nedjeljna Dalmacija, Novi list, Novi Vjesnik, Sisački tjednik, Slobodna Dalmacija, Slobodna Hrvatska, ST : Slobodni tjednik, ŠN : Školske novine, Večer-nji list, Vjesnik i Zrcalo.10 Članci su organizirani u istim tematskim skupinama kao u prvom dijelu bibliografi je, uz dodatne tematske skupine s člancima o obnovi razorene baštine.

Oba dijela bibliografi je sadrže rubriku Odjeci u svijetu koja u trećem dijelu, objavljenom 1993., postaje temom čitavog sveščića objavljenog pod naslovom Odjeci u stra-nom tisku 1991, 199211. U njemu su navedeni bibliografski podaci 1293 članka iz šezdeset i sedam naslova stranih serijskih publikacija. Prema riječima urednice bibliografi je u uvodu trećeg sveščića može se zaključiti da su u pri-kupljanju podataka o člancima u stranom tisku sudjelovali i vanjski suradnici što ukazuje na interes javnosti da se dobije širok uvid u komentare stranih novinara i izvjestitelja o stanju u Hrvatskoj.12

Bibliografi ja Rat u Hrvatskoj značajna je ne samo stoga što je do danas ostala jedina specijalna biblio-grafi ja članaka iz novina koji obrađuju temu razaranja i obnove kulturne baštine tijekom Domovinskog rata, nego i po brojnosti i raznovrsnosti podataka koje sadrži, te kao takva može služiti i danas kao vrije-dan izvor istraživačima za istraživanje toga razdoblja. Ujedno, ona čini temeljni korpus podataka za uspostavu digitalne hemeroteke o Domovinskom ratu u NSK.

8 Isto, str. 113.9 Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb

: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993. Sv. 2: Razaranja i obnova 1992.10 Isto, str. 111.11 Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb

: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993. Sv. 3: Odjeci u stranom tisku 1991., 1992.12 Isto, str. I.

Slika 1 Prvi dio bibliografi je Rat u Hrvatskoj s naslovom Razaranja 1991.


Izgradnja digitalne zbirke novinskih članaka Zbirka novinskih č lanaka (hemeroteka) najčešće se defi nira kao dokumentacijska ili zavič ajna zbirka

novinskih č lanaka koji su tematski vezani uz određeno zemljopisno područ je ili djelatnost određene ustanove. U knjižnicama se hemeroteke najč ešć e uspostavljaju u sklopu zavičajnih zbirki, a razvojem digitalnih tehnologija pojedine se ustanove odlučuju za izgradnju hibridnih ili u potpunosti digitalnih zbirki novinskih članaka13. Primjer je značajne hibridne zbirke članaka Hemeroteka kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske koja okuplja analogne i digitalne članke tematski vezane uz područ je zaštite kulturne baštine.14

Izrada opisa sastavnica novina najč ešć e nije predmetom interesa knjižnica u smislu zastupljenosti te razine opisa u katalogu, već se takvi opisi češće nalaze u specijaliziranim bibliografi jama novina.15 Dok se knjižnice u opisivanju sadržaja hemeroteke uglavnom oslanjaju na pravila opisa sastavnica16, uspostava hemeroteka u muzejima i galerijama, regulirana je Pravilnikom o sadržaju i nač inu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi.17 Pravilnik propisuje elemente opisa jedinice fonda kojeg čine sljedeće kategorije podataka inventarne knjige hemeroteke: podaci o ustanovi ; inventarna oznaka ; autor ; naslov č lanka ; naslov periodič ne publikacije18 ; ISBN19; izdavač ; datum, godište, izdanje i broj stranice ; ilustracija ; napomena ; stalni smještaj ; osoba odgovorna za unos podataka.

Ključni element izgradnje modela podataka hemeroteke predstavlja osiguranje relacijske granularno-sti, što prije svega znači uspostavu veze članka i cjeline (stranica, sveščić, naslov) koji su potrebni istraži-vačima radi uvida u kontekst objavljenog članka. Uzimajući u obzir zahtjeve upravljanja digitalnim pre-slikama članaka, osobito pitanja pristupa i korištenja, uz uobičajene deskriptivne podatke, u opisu digi-talnih članaka bitno je osigurati metapodatke o autorskim i srodnim pravima na primjerenoj razini. S aspekta funkcionalnosti sustava digitalne hemeroteke, svakako je potrebna i mogućnost upravljanja pri-stupom na razini članka, ali i na razini dijela članka kada postoje ograničenja prava pristupa na dio sadr-žaja (npr. slikovni materijal – fotografi ju, ilustraciju i sl.). Iz navedenih razloga, razvidno je da izgradnja digitalne hemeroteke suvremenog sadržaja predstavlja tehnički i stručni izazov.

13 Primjerice, digitalna hemeroteka Zavičajne zbirke Crisiensia Gradske knjižnice “Franjo Marković” iz Križevaca. Dostupno na: http://www.knjiznica-krizevci.hr/ekatalog/default_hem.asp

14 Hrvatska kulturna baština : zbirke. URL: http://www.kultura.hr/Zbirke/Hemeroteka-kulturne-bastine. (31. 5. 2016.)15 Takva bibliografi ja je primjerice izrađena za novine Il regio Dalmata = Kraljski dalmatin, a u širem je opsegu č lanke u

novinama zahvatila Retrospektivna bibliografi ja č lanaka Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža koja sadrži oko 10 mili-juna jedinica č lanaka iz periodič kih publikacija (novine, č asopisi, zbornici) objavljenih na područ ju Jugoslavije u razdoblju od kraja XVIII. stoljeć a do 1945. godine.

16 Smjernice za primjenu ISBD-a na opis sastavnica / odobrili stalni odbori Sekcije za katalogizaciju i Sekcije za serijske publi-kacije Međunarodne federacije bibliotekarskih društava i ustanova. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo : Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 1989.

17 Pravilnik o sadržaju i nač inu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. Narodne novine (Zagreb). 108(2002). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_09_108_1751.html. (31. 5. 2016.)

18 Pogreška u tekstu. Autori pravilnika su trebali navesti: periodička publikacija.19 Pogreška u tekstu. Autori pravilnika su trebali navesti: ISSN.


Digitalizirani novinski članci o Domovinskom ratu

Digitalizirani članci iz hrvatskih novina koji su od devedesetih godina sačuvani na računalnom poslužitelju NSK prepoznati su kao potencijalni začetak uspostave digitalne hemeroteke o Domovin-skom ratu. U digitalizaciji je primijenjena metoda selektivne digitalizacije novina ili tzv. baštinski pristup digitalizaciji20 oslanjanjem na odabir građe prema bibliografi ji članaka Rat u Hrvatskoj. Članci su izrezi-vani iz novina i potom digitalizirani u NSK na skeneru Fujitsu M3095E A3.21 U uvodu bibliografi je, kako je prethodno spomenuto, navedeno je da je korišten „optički medij za pohranu članaka i njegovu reprodukciju“.22 Digitalne preslike članaka, bez obzira na njihovu izradu u ranim devedesetima, izrađene su u dobroj kvaliteti. Rad na njihovoj prilagodbi suvremenim zahtjevima nastavljen je 2009. godine kada su iz arhivskih datoteka izrađene inačice u formatima TIFF, JPEG i PNG, a dio je preslika grafi čki obra-đen radi omogućavanja kvalitetnije provedbe optičkog prepoznavanja znakova.23 Datoteke su preimeno-vane u skladu s identifi katorima zapisa u bibliografi ji kako bi se moglo na jednostavan način upravljati njihovim prikazom i korištenjem. Zbog zaštite autorskog prava, ali i potrebe da se korisnicima Knjižnice pruži uvid u dostupnu građu, planirano je da pregledavanje članaka omogući na računalu u prostoru čitaonice Zbirke. U nedostatku kvalitetnijeg rješenja, kao alat za organizaciju i pregledavanje članaka odabrana je jednostavna aplikacija za izradu galerije.

Galerija digitaliziranih članaka

U sklopu izrade prvog tehničkog rješenja za korištenje članaka u prostoru Zbirke, IT odjel NSK u suradnji sa Zbirkom i Hrvatskim zavodom za knjižničarstvo NSK izradio je galeriju digitaliziranih čla-naka.24 Članci su organizirani prema tematskim skupinama defi niranim u Bibliografi ji kako bi se za pregledavanje osigurao kontinuitet primijenjenih kriterija. Nemogućnost organizacije i pretraživanja članaka prema ostalim bibliografskim pomagalima koja su dostupna u tiskanoj bibliografi ji, kao i pretra-živanje cjelovitog teksta članaka čine ključne nedostatke odabranog rješenja.

Kako bi se opisana ograničenja korištenja galerije članaka donekle prevladala, sva su tri dijela Biblio-grafi je digitalizirana u cijelosti i, kao datoteke u formatu PDF, objavljena na mrežnoj stranici Knjižnice te na CD-ROM-u koji je bio priložen uz katalog Zbirke objavljen 2009. godine.25 Također, metapodaci

20 Opširnije: Šojat-Bikić, M. Baštinski pristup digitalizaciji povijesnih novina: od povijesnih novina do digitalne zbirke sadr-žaja. Medijska istraživanja (Zagreb). 12, 2(2006), str. 19-40.

21 Projekt je proveden u u suradnji s tvrtkom MICROLAB iz Zagreba.22 Iz teksta Upute korisnicima također je vidljivo da su bibliografski zapisi preuzeti iz baze podataka, odnosno tadašnjeg knjiž-

nično-informacijskog sustava CROLIST.23 Na poslužitelju se nalazilo 3.641 preslika među kojima je dio preslika sadržavao više članaka. Također, veći dio stranih čla-

naka nije digitaliziran. Postupak migracije članaka vodio je Krunoslav Rendulić, tadašnji voditelj IT Odjela NSK.24 Galeriju je izradio Siniša Sambolić, djelatnik IT odjela NSK u suradnji s Tomicom Vrbancem (Zbirka knjižnične građe o

Domovinskom ratu) i Sofi jom Klarin Zadravec (Hrvatski zavod za knjižničarstvo).25 Zbirka knjiga o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu : katalog [listopad 2009.] / [urednica Jelica

Leščić]. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2009.


članaka iz triju svezaka bibliografi je Rat u Hrvatskoj preneseni su u Excel tablicu.26 Riječ je sljedećim elementima podataka iz bibliografskih zapisa: autor, naslov članka, naslov matične publikacije, datum objavljivanja, podatak o stranici, zemljopisni naziv, podatak o tematskoj skupini i identifi kator zapisa. U odnosu na galeriju, ovako organizirani podaci omogućuju više načina pretraživanja i sortiranja članaka (tematsko, kronološko i prostorno). Uz metapodatke, korisnik može pristupiti digitalnoj preslici članka pohranjenoj na računalnom poslužitelju.

U nedostatku cjelovitog rješenja za izgradnju digitalne hemeroteke, pretraživanje metapodataka, sor-tiranje i pregledavanje članaka preko opisane datoteke i danas je dostupno korisnicima u prostoru Zbirke.

Virtualna izložba i digitalna zbirka

Istražujući mogućnosti korištenja postojećih sustava u Knjižnici za izgradnju digitalne hemeroteke, u 2015. godini provedeno je testiranje primjene aplikacije za izradu virtualnih izložbi NSK. Riječ je o soft veru otvorenog kôda koji se primjenjuje u izradi virtualnih izložbi o znamenitim Hrvatima (Ruđer

Godine 2016., Bibliografi ja je pohranjena i u sustav digitalne knjižnice NSK dostupan na adresi: http://digitalna.nsk.hr26 Tablicu su tijekom 2011. i 2012. izradili volonteri Tamara Pezelj i Filip Raić.

Slika 2 Galerija digitaliziranih članaka dostupna u prostoru Zbirke


Bošković, Antun Gustav Matoš), o značajnim povijesnim događajima (Prvi svjetski rat : Svakodnevica 1914. u starim novinama) ili predstavljanja fi zičkih izložbi NSK u virtualnom obliku (Jezik sveti mojih djedova : hrvatsko-bugarske usporednice).27

Zaključeno je da virtualna izložba, na vizualno prihvatljiv način, omogućuje tematsku (tematske kate-gorije na vrhu mrežne stranice), kronološku (vremenska lenta) i prostornu (zemljopisna karta) organi-zaciju članaka, ali ne omogućuje cjelovito pretraživanje teksta članaka bez značajne nadogradnje.

Zbog navedenih razloga, nakon testiranja aplikacije, zaključeno je da virtualna izložba može poslužiti samo kao model za izradu prezentacijskog sloja zbirke članaka, ali ne može u potpunosti ispuniti zadaće sustava digitalne hemeroteke.

Uspostavom portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu28 početkom 2016. godine otvorene su nove mogućnosti za uspostavu digitalne hemeroteke, ali i okupljanje ostalih vrsta digitalne građe o Domovinskom ratu. U sklopu testiranja, u sustav je unesena digitalna inačica Kataloga Zbirke, sva tri dijela digitalizirane bibliografi je te do sada objavljeni sveščići Biltena prinova. Sustav omo-gućuje jednostavno upravljanje metapodacima, objavu preslika, povezivanje zapisa, izradu poveznica na zapise normativnih podataka i upravljanje pravima pristupa.

Tako su otvorene mogućnosti da se započne prijenos podataka iz Bibliografi je u sustav te razmotri mogućnost proširenja kriterija za izgradnju digitalne zbirke građe o Domovinskom ratu.

27 Opširnije: http://virtualna.nsk.hr. U izradi testne virtualne izložbe sudjelovali su studentica Maja Čabrijan i Jakub Jacek Domski.

28 Opširnije: http://digitalna.nsk.hr

Slika 3 Vremenska lenta virtualne izložbe Rat u Hrvatskoj s kronološkim prikazom članaka


Dodatni digitalni sadržaji o Domovinskom ratu u Hrvatskome arhivu weba NSK

Potencijalni dodatni digitalni izvor informacija za buduću zbirku predstavlja Hrvatski arhiv weba (HAW) NSK koji od 2004. godine prikuplja i trajno pohranjuje obvezni primjerak suvremene hrvatske digitalne građe u skladu sa Zakonom o knjižnicama (1997.).29 U HAW-u se može pronaći izbor javno dostupnih online publikacija (knjige, časopisi, web-stranice udruga, portali, blogovi, članci i sl.). Uz selektivnu pohranu, od 2011. godine u HAW se, jednom godišnje, pobiru i pohranjuju svi sadržaji dostupni na nacionalnoj domeni (.hr)30 što osigurava cjeloviti primjerak objavljenih hrvatskih web-stra-nica i nudi vrijedan izvor podataka o suvremenoj povijesti za znanstvenike i istraživače. Uz navedeno, povremeno se arhiviraju i sadržaji na webu koji se odnose na određenu temu i događaji od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku.31 Svaka jedinica arhivirane građe je katalogizirana i može se pronaći u katalogu NSK i u HAW-u. Hrvatski arhiv weba predstavlja i značajan izvor podataka o Domovinskom ratu. Pretraživanjem po bilo kojoj riječi iz naslova mrežne stranice ili URL-u moguće je doći do arhivira-nih primjeraka.

Ujedno, odabirom predmetnog područja Politika, uprava i nacionalna sigurnost na naslovnici HAW-a, moguće je doći do sadržaja koji se bave tematikom branitelja, Domovinskog rata i nacionalne sigurno-

29 Zakon o knjižnicama. Narodne novine (Zagreb). 105(1997). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html. (31. 5. 2016.). „On-line publikacije“ kao obvezni primjerak navode se u članku 38.

30 Harvestiranje nacionalne domene .hr. Hrvatski arhiv weba. URL: http://haw.nsk.hr/harvestiranje-hrvatskog-web-prostora. (31. 5. 2016.)

31 Tematska harvestiranja. Hrvatski arhiv weba. URL: http://haw.nsk.hr/tematska-harvestiranja. (31. 5. 2016.)

Slika 4 Digitalizirana bibliografi ja Rat u Hrvatskoj u sustavu digitalnih zbirki NSK


sti. Selektivno tematsko prikupljanje podataka osigurava šire mogućnosti uključivanja sadržaja HAW-a u buduću digitalnu zbirku građe o Domovinskom ratu.

Izazovi javne objave digitalne zbirke članaka – autorskopravna pitanjaDigitalizacija suvremene novinske građe radi njezine zaštite legitimno je pravo knjižnica i nije u

suprotnosti s odredbama važećeg hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godi-ne.32 Kada je riječ o zaštiti prava autora č lanaka objavljenih u novinama, knjižnice se suočavaju s novim izazovom. Ukazujuć i na potencijalne probleme u digitalizaciji starih novina, A. Horvat i D. Živković naglašavaju važnost pažljive pripreme projekata u dijelu koji se odnosi na zaštitu prava autorskog djela.33 Autorice ukazuju kako se brojni novinski prilozi, osobito kolumne, komentari, fotografi je i drugi slikovni prilozi, smatraju autorskim djelom bez obzira na č injenicu jesu li potpisani te zaštita prava autorskog djela traje 70 godina nakon smrti autora.

S pitanjima prava na javnu objavu digitalnih preslika odnosno ograničenja tih prava, NSK se susrela u drugoj fazi uspostave digitalne hemeroteke, a ta će pitanja pratiti i sve daljnje korake izgradnje i osigu-ravanja dostupnosti digitalne zbirke građe o Domovinskom ratu. Kako bi se razmotrile mogućnosti

32 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Narodne novine (Zagreb). 167(2003). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_10_167_2399.html. (31. 5. 2016.)

33 Horvat, A., Živković , D. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveuč ilišna naklada, 2009. Str. 99.

Slika 5 Rezultati pretraživanja izraza „Domovinski rat“ u HAW-u (590.848)


dostupa digitaliziranih članaka širem krugu korisnika, još se 2009. godine započelo s rješavanjem autor-skopravnih pitanja, tj. traženjem dopuštenja od nositelja autorskog prava i srodnih prava za objavljivanje digitaliziranih članaka na mrežnim stranicama knjižnice. Kontaktirani su svi nakladnici hrvatskih dnev-nih i tjednih novina koje su zastupljene u Bibliografi ji te zatraženo njihovo dopuštenje za objavljivanje digitaliziranih članaka. Od ukupno 20 nakladnika novina iz kojih su preuzeti digitalizirani članci, dobi-veno je 12 dopuštenja nakladnika za objavu, za 5 novina koje su prestale izlaziti nije utvrđen pravni sli-jednik, a od nakladnika triju novina nije dobiven nikakav odgovor. Nositelji autorskog prava stranih članaka nisu kontaktirani već se to pitanje, zbog svoje složenosti, ostavilo otvorenim za sljedeću fazu rada.

Bez obzira na dobivena dopuštenja nakladnika, tijekom provedbe istraživanja nositelja autorskog prava i analize zakonskih propisa, utvrđeno je da u dijelu članaka autorsko pravo nemaju nakladnici već su „pravo na reproduciranja (umnožavanja)“ i „pravo priopćavanja javnosti“ zadržali sami autori (novi-nari, fotoreporteri). Činjenica da u člancima postoji i niz nepotpisanih fotografi ja dodatno otežava istra-živanje nositelja autorskog prava i rješavanje autorskopravnih pitanja.

Svakako, opsežna potraga za autorima i traženje dopuštenja predstavljat će sljedeći korak u izgradnji digitalne zbirke.34

Dodatni osvrt na učinjeno i mogući nastavak radaS obzirom na ciljeve i okolnosti provedbe, prvi projekt digitalizacije građe NSK predstavlja puno više

od obične primjene suvremene tehnologije u jednom knjižničarskom projektu. Uz pomoć digitalizacije, projekt je ostvario postavljeni cilj zaštite građe i informiranja javnosti o stanju kulturne baštine u ratnim okolnostima. Izrađene preslike novinskih članaka postale su prvi digitalni sadržaj buduće Zbirke knjiž-nične građe o Domovinskom ratu koja je uspostavljena 2008. godine – petnaest godina nakon dovršetka projekta. S obzirom da je riječ o suvremenoj građi, glavnu prepreku za nastavak posla i javnu objavu sadržaja zbirke predstavljaju odredbe o zaštiti autorskog prava na čemu tek predstoji ozbiljan rad.

Također, NSK dodatno razmatra mogućnost nastavka digitalizacije novinske građe u skladu s nače-lima digitalizacije novinskog fonda35 i suvremenim pristupom izgradnje digitalnih hemeroteka.36 Pro-

34 Procjenjuje se da je riječ o više od 1000 domaćih autora te petstotinjak stranih. Planira se da će se strane novinske kuće i autori kontaktirati tek po rješavanju autorskopravnih pitanja s hrvatskim nakladnicima i autorima.

35 Primjena selektivne digitalizacije ili tzv. baštinskog pristupa digitalizaciji oslanjanjem u odabiru na specijalnu bibliografi ju članaka Rat u Hrvatskoj omogućila je kvalitetan odabir građe, ali istovremeno, u procesu pripreme predloška za skeniranje izrezivanjem članaka uništavali su se primjerci izvornika. To nije nepoznata ni neuobičajena metoda kada je na raspolaganju više primjeraka i kada takvim pristupom osiguravamo brže provođenje procesa digitalizacije. Primjerice, digitalizacija cjelo-kupnog fonda knjiga Nacionalne knjižnice Norveške počiva na razrezivanju jednog primjerka i njegova skeniranja protočnim skenerom. Opširnije u: Mass Digitsation of Journals and Books. URL: http://oslonotes.blogspot.hr/2007/10/mass-digitsation-of-journals-and-books.html (31. 5. 2016.) Sličan primjer nalazimo i u digitalizaciji novina Danske nacionalne knjižnice.

36 Opširnije u: Klarin Zadravec, Sofi ja. Koncept funkcionalne granularnosti u organizaciji informacija digitalne knjižnice : doktorski rad. Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, 2012.


vedbom opsežnog projekta digitalizacije koji podrazumijeva skeniranje cjelokupnog novinskog fonda hrvatskih nakladnika iz razdoblja 1991. – 1995. osigurao bi se cjelovitiji izvor informacija o Domovin-skom ratu u hrvatskom tisku. Time bi se proširio istraživački korpus i osigurao kontekst već digitalizira-nim člancima i fotografi jama. Premda selektivnom digitalizacijom izrezanih/izdvojenih članaka korisnik dobiva uvid u omeđenu, stručno pripremljenu tematsku cjelinu, istovremeno ne može dobiti uvid u cjelovit i vjerodostojan kontekst publikacije u kojoj je članak objavljen. Podatak o smještaju određene vijesti unutar sveščića novina i unutar stranice donosi dodatnu informacijsku vrijednost u tumač enju rezultata pretraživanja.37

U slučaju provedbe tako opsežnog projekta potrebno je uzeti u obzir i ostale ciljeve prijenosa novina u digitalni medij među kojima je i očuvanje složene strukture stranice novina koja odražava razvoj grafi č kog oblikovanja i od iznimnog je znač enja za prouč avanje povijesti novina. Digitalizacija cjelovite stranice novina ne predstavlja prepreku izgradnji hemeroteke članaka jer se postupcima određivanja značajki slike (engl. image feature extraction) i segmentacije (engl. zooning, segmentation) može postići razdvajanje sastavnih dijelova slike. Izrada tehničkih metapodataka i povezivanje sa strukturalnim meta-podacima novina (npr. ALTO/METS38) osiguravaju kvalitetu upravljanja i korištenja novinskih sveščića i članaka. Suvremena tehnologija omogućuje i provedbu automatske kategorizacije logič kih elementa stranice čime se može osigurati identifi kacija i odabir budućih elemenata digitalne zbirke članaka bez izrezivanja izvornika, a primjenom alata za lingvistič ku analizu teksta (npr. postupak prepoznavanja naziva u tekstu – Named Entity Recognition - NER) moguće je unaprijediti kvalitetu pretraživanja i osi-gurati nove načine vizualizacije rezultata pretraživanja.

U konačnici, provedena digitalizacija novina iz razdoblja 1991. - 1995. osigurala bi značajan korpus digitalnog sadržaja za nastavak rada na izradi cjelovite bibliografi je novinskih članaka o Domovinskom ratu. Na taj bi se način ostvarile i temeljni ciljevi prvog projekta digitalizacije građe NSK da se na jednom mjestu prikupi, digitalizira, zaštiti i stručno obradi građa o Domovinskom ratu.

LiteraturaALTO - Analyzed layout and text object. URL: http://www.loc.gov/standards/alto/. (31. 5. 2016.)Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. URL: http://digitalna.nsk.hr. (31. 5. 2016.)Harvestiranje nacionalne domene .hr. Hrvatski arhiv weba.

37 Takozvani „baštinski pristup“ digitalizaciji novina izdvajanjem dijelova stranice za skeniranje nije u skladu s načelima ske-niranja građe radi zaštite. Skeniranje novina, a osobito starih novina, kao rezultat treba imati presliku čitave stranice, a izdvajanje članaka za digitalnu hemeroteku može se naknadno provesti. Opširnije: Šojat-Bikić, M. Baštinski pristup digita-lizaciji povijesnih novina: od povijesnih novina do digitalne zbirke sadržaja. Medijska istraživanja (Zagreb). 12, 2(2006).

38 ALTO – Analyzed layout and text object je XML shema tehnič kih metapodataka za OCR koja je namijenjena uporabi sa Standardom metapodataka za kodiranje i prijenos (Metadata Encoding and Transmission Standard - METS).


URL: http://haw.nsk.hr/harvestiranje-hrvatskog-web-prostora. (31. 5. 2016.)Horvat, A., D. Živković . Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveuč ilišna naklada, 2009.Hrvatska kulturna baština : zbirke. URL: http://www.kultura.hr/Zbirke/Hemeroteka-kulturne-bas-tine. (31. 5. 2016.)Klarin Zadravec, S. Koncept funkcionalne granularnosti u organizaciji informacija digitalne knjižnice : doktorski rad. Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, 2012.Mass Digitsation of Journals and Books. URL: http://oslonotes.blogspot.hr/2007/10/mass-digitsa-tion-of-journals-and-books.html (31. 5. 2016.)Metadata Encoding and Transmission Standard : primer and reference manual : [draft ]. 2006. URL: http://www.loc.gov/standards/mets/METSDocumentationdraft 8.30.pdf. (31. 5. 2016.)Pravilnik o sadržaju i nač inu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. Narodne novine (Zagreb). 108(2002). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_09_108_1751.html. (31. 5. 2016.)Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1992. Sv. 1: Razaranja 1991.Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993. Sv. 2: Razaranja i obnova 1992.Rat u Hrvatskoj : bibliografi ja članaka iz dnevnog i tjednog domaćeg i stranog tiska / [urednik Dubravka Skender]. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993. Sv. 3: Odjeci u stranom tisku 1991., 1992.Smjernice za primjenu ISBD-a na opis sastavnica / odobrili stalni odbori Sekcije za katalogizaciju i Sekcije za serijske publikacije Međunarodne federacije bibliotekatskih društava i ustanova. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo : Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 1989.Šojat-Bikić, M. Baštinski pristup digitalizaciji povijesnih novina: od povijesnih novina do digitalne zbirke sadržaja. Medijska istraživanja (Zagreb). 12, 2(2006), str. 19-40.Tematska harvestiranja. Hrvatski arhiv weba. URL: http://haw.nsk.hr/tematska-harvestiranja. (31. 5. 2016.)Virtualna.nsk.hr. URL: http://virtualna.nsk.hr. (31. 5. 2016.)Vrbanc, T. Zbirka knjiga o Domovinskom ratu NSK-a. [email protected] (Zagreb). 1, 1-2(2010), str. 28-30.Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. (NN 167/2003, 79/2007, 80/2011, 125/2011, 141/2013, 127/2014). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_10_167_2399.html. (31. 5. 2016.)Zakon o knjižnicama. (NN 105/97, 05/98, 104/00, 69/09) URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html. (31. 5. 2016.)Zbirka knjiga o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu : katalog [listopad 2009.] / [urednica Jelica Leščić]. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2009.


Summary

From Digitisation of Newspaper Articles

and Bibliography “The War in Croatia” to Digital Collection

Th is paper presents multiyear activities of the National and University Library in Croatia on building the digital collection of newspaper articles pertaining to the Homeland War. Within the framework of producing the fi rst bibliography of the newspaper articles and implementing the fi rst digitisation project of records from the Library, the articles from the daily and weekly domestic and foreign press in the period 1991-1992 were bibliographically processed and digitised. According to the description of the project from 1992, the goal of producing special bibliography and digitizing articles was to document the devastation of the cultural and natural heritage, the buildings of education and science, industrial, health and tourist buildings, as well as telecommunications and roads. Th e bibliography was published in three parts entitled “Th e War in Croatia” and digitised articles are stored on the computer server of the Library. Even though the records are a valuable source of information for researchers and general public, they are not available to the latter due to regula-tions on copyright. On the occasion of opening of the Collection of Librarian Records on the Homeland War in November 2009 the gallery of digitised articles was created and it is available only in the Library building on the Collection’s computer. At the same time, the work on producing the complete digital newspaper library available to the public has continued. Th is paper presents the challenges in solving the copyright and legal issues that impede the availability of modern sources in digital form to the researches, as well as other chal-lenges in building a thematic digital collection of newspaper articles.

Keywords: Homeland War, newspaper articles, special bibliography, digitisation, copyright issues


Ivan MedvedJoakim ČičićDržavni arhiv u Slavonskom Brodu

Djelovanje Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu od početaka Domovinskoga rata do akcije Bljesak

Stručni rad UDK 930.25(497.5 Slavonski Brod)“1991/1995“

Ovim radom želi se dati kratka povijest djelovanja Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu (dalje u tekstu DASB, katkad i Arhiv) od izbijanja Domovinskoga rata do završetka vojno-redarstvene akcije Bljesak. DASB je u promatranome razdoblju djelovao na preventivnoj zaštiti zgrade Arhiva u Slavonskome Brodu i arhivskoga gradiva, dislociranju najvrjednije arhivske građe izvan Broda, hitnim intervencijama na zgradi Arhiva nakon direktnoga pogotka, kao i posljedica rušenja Savskoga mosta. Cijelo to vrijeme Arhiv je obavljao i ostale djelatnosti u skladu s Naputcima Ministarstva kulture i Hrvatskog državnoga arhiva, a i u tim otežanim uvjetima Arhiv je bio kontinuirano otvoren korisnicima arhivskoga gradiva i ostalim gra-đanima.

Ključne riječi: DASB u Domovinskome ratu, preventivni radovi na zaštiti zgrade i arhivskome gradivu, dislociranje arhivskoga gradiva.

DASB se od svoga osnutka1 prvi put susreo s ratnom ugrozom i konkretnim ratnim akcijama u Sla-vonskome Brodu i oko njega počevši od 1991. pa do završetka vojno-redarstvene akcije Bljesak 1995. godine.

U kontekstu općenarodne obrane u bivšoj državi (SFRJ) i Arhiv je imao razrađene planove obrane u slučaju ratne opasnosti, njegovi su djelatnici aktivno sudjelovali i u poznatoj akciji Ništa nas ne smije iznenaditi (NNNI) 1984. godine. Svi ti planovi i spomenut NNNI apsolutno nisu bili kompatibilni sa svime onime što se događalo u Domovinskome ratu. Možemo pretpostaviti da je to zato što su planovi obrane u SFRJ-u bili stvarani na pretpostavci da će SRH i SFRJ napasti neki vanjski neprijatelj, a nikako se nije moglo naslutiti u njima i mogućnost rata na ovim prostorima, koji bi bio posljedica raspada komunističke Jugoslavije, i nezadovoljstvo Srba takvom mogućnošću, a onda i njihova oružana pobuna protiv izabrane legalne vlasti u Republici Hrvatskoj.

1 Historijski arhiv u Slavonskom Brodu (današnji je naziv Državni arhiv u Slavonskom Brodu) osnovan je Odlukom Narodnoga odbora kotara Slavonski Brod na svojemu sedmom zasjedanju a na IX. sjednici Kotarskoga vijeća i Vijeća proizvođača 16. ožujka 1959. god. kao „zajednička budžetska ustanova Narodnih odbora kotareva Sl. Požega, Nova Gradiška i Sl. Brod”.

I. Medved, J. Čičić, Djelovanje Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu od početaka Domovinskoga rata do akcije Bljesak282

Prvi nagovještaji mogućnosti izbijanja rata kao što je poznato naslućuju se balvan-revolucijom u ljeto 1990. godine2, a poglavito nakon pogibije hrvatskoga redarstvenika Josipa Jovića na Plitvicama na krvavi Uskrs 1991. godine.

Za Domovinskoga rata Arhiv je provodio sve hitne i ostale mjere postupanja i osiguranja svih kultur-nih dobara (same zgrade Arhiva koja je spomenik kulture IV. kategorije i arhivske građe pohranjene u Arhivu i u ostalim institucijama, kao i Arhiva obitelji Brlić) o kojima se skrbio, a što je bilo u djelokrugu njegova djelovanja u skladu s naputcima i odlukama Ministarstva prosvjete i kulture RH, Sekretarijatu društvenih djelatnosti Skupštine Općine Slavonski Brod (dalje SOSB), Kriznoga štaba SOSB-a, Regional-noga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku i Hrvatskoga državnoga arhiva (dalje HDA). Neke je mjere po hitnome postupku provodio Arhiv samostalno3, cijeneći potrebu za hitnim saniranjem posljedica srbočetničkoga granatiranja Slavonskoga Broda.

Prvi Dopis Ministarstva prosvjete i kulture Arhiv dobiva 3. srpnja 1991. godine, kojim se tražila Pri-mjena mjera za postupanje u izvanrednim okolnostima4 po hitnome postupku.

Sve je to već bilo ažurirano i prije toga Dopisa, a na čijemu su tragu bili i slični dopisi Sekretarijata društvenih djelatnosti SOSB-a, Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture RH u Osijeku i HDA-a5. Nakon primitka Uputa o poduzimanju mjera zaštite kulturnih dobara u izvanrednim prilikama, u srpnju 1991. godine, poslije Dopuna Upute o poduzimanju mjera zaštite kulturnih dobara u izvanrednim prili-kama u rujnu iste godine, koje je poslalo Ministarstvo prosvjete i kulture svim relevantnim subjektima u kulturi, tako i Arhivima u RH, u našemu se Arhivu poduzima niz mjera6:

I. zgrada Arhiva u Brodu označena je u skladu s Haškom konvencijom za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanoga sukoba znakom raspoznavanja Konvencije (štit zaoštren pri dnu, podijeljen na četiri dijela obojena plavom i bijelom, otisnut na plastifi ciranome platnu dimenzija 69 X 116 cm, ispod je bio natpis SPOMENIK KULTURE7)

2 „Balvan-revolucija” je sinonim za „za barikadiranje” balvanima stabala prometnica oko Knina i ostalih područja u Lici i Dalmatinskoj Zagori u ljeto 1990. godine.

U listopadu 1990. održano je 28. savjetovanje Hrvatskoga arhivističkog društva (tada se ono nazivalo Savez društava arhivskih radnika koje 23. prosinca 1992. mijenja naziv u Hrvatsko arhivističko društvo) u Karlovcu i Plitvicama kada su se već ustaljeno zbivale akcije „balvan-revolucionara”, pljačkale Inine crpke, mijenjali predsjednici Skupštine Općine u Titovoj Korenici. Pomalo je tada i počelo očito diferenciranje među arhivskim radnicima na tome Savjetovanju, a i nije baš bilo svejedno biti tada na Plitvicama! Tadašnji direktor Historijskoga arhiva u Karlovcu i domaćin Savjetovanja dr. sc. Đuro Zatezalo sudionicima je Savjetovanja jamčio potpunu sigurnost, vjerojatno se pozivajući na svoj autoritet koji je on po svojoj procjeni imao tada među domicilnim stanovništvom!

3 Misli se na konkretne mjere zaštite prozorskih okana, tj. njihovo „najloniranje” nakon što su pale na desetine granata oko Arhiva, izmještanje najrelevantnije arhivske građe izvan Arhiva i Slavavonskoga Broda, prepokrivanje krova Arhiva koje su učinili spontano Arhivski djelatnici 8. listopada 1992. nakon rušenja Savskoga mosta.

4 HR-DASB-359 Državni arhiv u Slavonskom Brodu, (1959. – ,) inv. br. 23. 5 Isto.6 Isto.7 Osobno sam (Ivan Medved) kao povjerenik za zaštitu spomenika kulture zajedno s gđom Vericom Vukelić i gospodinom

Željkom Matuškom obišao sve registrirane spomenike kulture od I. do IV. kategorije na području tadašnje Skupštine općine

I. Medved, J. Čičić, Djelovanje Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu od početaka Domovinskoga rata do akcije Bljesak 283

II. svi potrebni radovi mjera tehničke zaštite zgrade Arhiva hitno su obavljeni, vreće pijeska stavljene su na podrumskim prozorima kao i daske do razine prve etaže Arhiva8

III. izrađen je popis najrelevantnije arhivske građe za evakuiranje koja je odvojena u posebne arhivske kutije i pripremljena za evakuaciju

IV. zgrada Arhiva u dogovoru je s MUP-om, Policijskom upravom u Slavonskome Brodu,- stavljena pod posebnu prismotru pa nije bilo potrebno osigurati noćna dežurstva u Arhivu

V. po Naputku HDA-a izrađena je Zaštita sigurnosnih mikrosnimaka arhivske građe za slučaj oru-žanih sukoba odnosno popisivanje mikrosnimaka, negativa i pozitiva, koji su u ljeto 1991. godine pohranjeni u Franjevačkome samostanu u Slavonskome Brodu, koji jebio siguran, iako ga od Bosanskoga Broda dijeli rijeka Sava

VI. sedam stručnih djelatnika Arhiva dobili su službene iskaznice u skladu s Haškom konvencijom (čl. 17., t. 2 c za osobe angažirane u zaštiti kulturnih dobara).

Sve što se trebalo napraviti u ljeto 1991. realizirano je, uz napomenu da je djelatnik Arhiva Ivan Med-ved, uz to što je bio imenovan povjerenikom za zaštitu spomenika kulture na području SOSB-a, imeno-van i od Sekretarijata društvenih djelatnosti SOSB-a za koordinatora Odsjeka za kulturu, tehničku kul-turu i šport u ratnim uvjetima.9 Glavna zadaća toga Odsjeka bila je priprema premještanja najvažnijih pokretnih kulturnih dobara izvan Broda. Odsjek se od početka rukovodio mišlju da je najlogičnije da se, bude li potrebe, ta pokretna kulturna dobra pohrane, ako je moguće, privremeno na temelju nekih logič-nih rješenja: arhivalije u Arhive, muzealije u Muzeje, baština sačuvana u Franjevačkome samostanu u neki Franjevački samostan, knjige u knjižnice.

Padom vojarne Ivan Senjug Ujak u Slavonskome Brodu 16. rujna 1991. godine Odsjek je hitno donio Odluku da se izvrši uvid u stanje pismohrane vojarne i po mogućnosti pripremi njezino premještanje iz vojarne u neki sigurniji prostor. Odlukom koordinatora Odsjeka arhivska građa vojarne iz sigurnosnih je razloga odvezena u Muzej Brodskoga Posavlja.10 Ovi su se poslovi intenzivirali nakon okupacije Vuko-vara, što je kulminiralo Odlukom da se 26. studenoga 1991. godine sva pripremljena pokretna kulturna dobra odveze izvan Broda u sigurnija mjesta u RH. U skladu s time i najvažnija arhivska građa pohra-

Slavonski Brod – (dalje SOSB), uključujući i Arhiv u Slavonskome Brodu. Tom smo prilikom aktualnim skrbnicima tih spomenika kulture ostavili zastavu s otisnutim štitom konvencije i natpisom ispod: SPOMENIK KULTURE. Iskustvo je u Domovinskome ratu pokazalo da su nažalost te „zastave” – štitovi – zapravo bili orijentiri srbočetnicima s Motajice u BiH u ispaljivanju svojih projektila baš na te Spomenike!

8 Nažalost, nitko se tada u Arhivu nije sjetio da bi trebalo fotografi rati sve radnje u vezi ne samo s fi zičkom zaštitom zgrade, nego i svih ostalih poslova Arhiva proizašlih planski-neplanski u Domovinskome ratu

9 Članovi toga Odsjeka bili su: kustosice i kustos Muzeja Brodskoga Posavlja Ivanka Bunčić, Ivanka Cafuta i Zvonimir Toldi, akademski slikar Predrag Goll, djelatnica Sekretarijata društvenih djelatnosti SOSB Verica Vukelić i ravnateljica Gradske knjižnice u Slavonskome Brodu Branka Solina.

10 Tu je građu od Muzeja Brodskoga Posavlja preuzeo Državni arhiv u Slavonskome Brodu 29. travnja 2005. godine. Ustanovljen je fond: Kasarna „Ivan Senjug-Ujak” Slavonski Brod, 1951–1991. Fond je sređen, što znači da je napisan Sumarni inventar i da se mogu njime koristiti korisnici u DASB-u sukladno pozitivnim pravnim aktima RH i Arhiva!


njena u Arhivu, kao i ostala važna arhivska građa po prosudbi članova Odsjeka pohranjena na drugome mjestu, taj je dan odvezena izvan Slavonskoga Broda:

I. najvažnija arhivska građa iz Arhiva u Arhiv u VaraždinuII. Arhiv Franjevačkoga samostana u Slavonskome Brodu u Franjevački samostan u ČakovcuIII. Arhiv obitelji Brlić u Muzej Međimurja u Čakovcu. Treba napomenuti i to da su ovo premještanje iz Broda osiguravala dva pripadnika Zbora narodne

garde, a u akciji su bila uključena i dva vozila Oriolika iz Oriovca.11 Istražujući relevantne dokumente za djelovanje Arhiva u 1991. godini, naišli smo i na Dopis (apel,

op. a.) Historijskoga (danas Državni) arhiva u Osijeku od 9. prosinca 1991. godine s kojim u to vrijeme nisu bili upoznati svi djelatnici naše ustanove, a kojim Arhiv u Osijeku apelira na arhivsku zajednicu i prijatelje i ljubitelje kulture te pisane baštine : „(…) Vaša podrška nam je potrebna − da se ne osjećamo sami i napušteni. Pišite o tome, prosvjedujte, govorite i objašnjavajte svijetu koji ne poznaje svu perfi diju srbokomunizma. Mi se borimo istinom i pravdom, željom za slobodom i demokracijom i to nam daje snagu da ćemo pobijediti. Jer ovaj prljavi rat se ne vodi radi zaštite srpskih prava u Hrvatskoj, već radi osvajanja hrvatskih područja i stvaranja velike Srbije. To nije građanski rat kako ga želi prikazati Srbija, već osvajački rat.

Zato dignimo svoj glas protiv agresora Srbije i njezine armije te kao povjesničari razotkrijmo srboko-munističke laži. Područja istočne Hrvatske su oduvijek pripadala Hrvatskoj, tu je živio složno narod hrvatski, mađarski, njemački i srpski sve do 1918. god. kada ga je Srbija nastojala otkinuti od zapadne kulture i stvoriti veliku Srbiju. Hrvatska kao demokratska zemlja, vezana uz tisućljetnu zapadnu civiliza-ciju poštuje sva humana prava svakom građaninu, ali isto tako ne može dozvoliti da se ta prava njoj i njezinom narodu uskraćuju. Ova teška vremena za hrvatski narod, za njegovu kulturu i opstojnost bit će zabilježena u povijesti. Hrvatski narod je bio u prošlosti predziđe kršćanstva, štit Europe pred brojnim najezdama s istoka. To je on i danas i uz Vašu pomoć vjerujemo da ćemo postići mir, slobodu i sačuvati demokraciju…”12

Taj Dopis nije pročitan djelatnicima u Arhivu. Isto tako njime se nije mahalo u javnosti, a ne znam je li ijedan Arhiv reagirao na taj Dopis.13 Pitam se zašto.

Nakon pada Vukovara, donekle riješene situacije u Osijeku i oko njega, kao i događanja na drugim ratištima u RH i početka procesa međunarodnoga priznanja RH 15. siječnja 1992. godine moglo se oče-kivati da napokon slijedi mir u RH. Nažalost, sve ono što se zbivalo nakon toga u RH nije išlo u prilog

11 Mora se reći i to da su protiv ovoga izvažanja pokretnih kulturnih dobara izvan Broda bili neki djelatnici u samome Arhivu, a začudo i neki iz HDA, koji su nam dobronamjerno savjetovali da ne treba ništa izmještati izvan Broda i da je najbolje za to kulturno blago pohraniti ga tamo negdje u Dilju! Sic!

12 HR-DASB-359 Državni arhiv u Slavonskom Brodu (1959 – ) inv. br. 24.13 Ja moram sa žaljenjem konstatirati da nas u vrijeme najžešćih srbočetničkih granatiranja Osijeka i Slavonskoga Broda nitko

iz HDA nije posjetio, komunikacija je bila samo faksovima i redovnom poštom! Za razliku od nekih drugih Arhiva, kao, na primjer, Državni arhiv u Dubrovniku!


tomu! U kontekstu razbuktavanja ratnoga sukoba u BiH kao kolateralna žrtva bjesomučnih srbočetnič-kih granatiranja s Motajice stradavaju i grad i građanstvo Slavonskoga Broda, a onda i Arhiv i ostale kulturne institucije u Slavonskome Brodu. To će potrajati od 28. veljače do 8. listopada 1992. godine. Ističemo da je u cijelome navedenom periodu Arhiv u Brodu u potpunosti ostvarivao svoje radne obveze u izvanrednim, ratnim prilikama, a naglašeno je surađivao sa svim kulturnim ustanovama u Slavon-skome Brodu jer je kulturnim institucijama i tada vodećim medijima Broda Brodskome listu i Radio Brodu bilo razvidno da je jedan od ciljeva srbočetničke agresije uništavanje svih tragova hrvatskoga identiteta. U tome periodu gađanje kulturnih i vjerskih ustanova obilježenih znakom za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanoga sukoba nije bilo slučajno.

Oko Arhiva pale su na stotine granata, a jedna topovska od 155 mm pogodila je zgradu Arhiva 18. kolovoza 1992. godine. Nasreću, u tome je trenutku u Arhivu radilo dvoje djelatnika14, poslije je stigao i ravnatelj. Trebalo je po tko zna koji put „najlonirati” prozorska okna i vrata na balkonima, stalno nešto na brzinu premještati u „sigurni” podrum Arhiva. Pa i radni nam je prostor tih sedam i pol mjeseci bio u podrumu, a kao što je već prije istaknuto, nažalost, nemamo fotografi ja koje svjedoče tomu.

U cijelom promatranome razdoblju djelatnici Arhiva su na preporuku v. d. ravnatelja donijeli i Odluku o dodatnome izmještanju arhivske građe u kolovozu 1992. godine u Odjel u Požegi. Ona je doslovce pakirana za premještanje pod ratnom opasnosti. Uz djelatnike Arhiva u toj su akciji sudjelovali i nezapo-slene osobe prijavljene na Zavodu za zapošljavanje u Slavonskome Brodu. Furgon natovaren arhivskom građom krenuo je put Požege, no ni nakon stotinjak metara od Arhiva iznad furgonapreletjela je granata s Motajice. Nasreću, planirano se izmještanje arhivske građe realiziralo i ona je pohranjena u tadašnjemu prostoru Odjela Arhiva u Požegi (to je zgrada u kojoj je danas smještena Biskupija požeška s biskupom požeškim mons. dr. sc. Antunom Škvorčevićem).

U posebno teškom položaju našao se Arhiv nakon rušenja Savskoga mosta 7. listopada 1992. godine. Tada su stradali mnogi objekti, točnije njihovi krovovi, kao posljedica te snažne detonacije! Slično je bilo i s krovom zgrade Arhiva! Ne uspijevajući dobiti kvalifi cirane majstore za sanaciju dijela krova koji je nastradao, tadašnji je ravnatelj predložio da sami djelatnici pokušaju odraditi poslove sanacije zgrade jer je prijetila kiša, a može se samo nagađati što bi bilo da se to i dogodilo. Vlastitim snagama djelatnici Arhiva obavili su ovaj posao 8. listopada 1992. godine. Iskustvo je pokazalo da je učinjen dobar posao i da je ta amaterska sanacija izdržala nekoliko mjeseci do kompletne izmjene krovišta Arhiva.

Što se tiče djelovanja Arhiva u Novoj Gradiški u vrijeme žestokih napada na Novu Gradišku u kasno ljeto i ranu jesen 1991. naš je Odjel činio ono što se od njega i očekivalo, u uistinu otežanim uvjetima. Voditelj Odjela tada nije bio na raspolaganju Arhivu jer je bio angažiran u Vojnom odseku Okučani kao civilna osoba, drugi na platnome spisku Vojnoga odseka.15 Zahvaljujući arhivskoj tehničarki Radmili

14 Tadašnji v. d. ravnatelja donio je Odluku u ljeto 1992. godini, po kojoj su u pravilu dnevno na rad u Arhiv u Brodu bili obvezni svakodnevno dolaziti po dvoje djelatnika uz ravnatelja!

15 Kada je bilo očito da je voditelj Odjela Arhiva u Novoj Gradiški Dragoljub Drača zapravo angažiran u organima vlasti SAO Zapadna Slavonija dobio je i Rješenje o prestanku radnoga odnosa, a na njegovo mjesto je prema natječaju primljen


Maksimović i manipulantici i spremačici Nadi Kučan, svi preventivni poslovi zaštite objekta Odjela Arhiva i arhivske građe realizirani su. Štoviše, arhivska tehničarka saznala je da se dio dokumentacije bivših Društveno-političkih organizacija (DPO) Nova Gradiška našao, ne slučajno, u kontejneru za smeće. Njezinom inicijativom to je rhivsko gradivo spašeno iz kontejnera za smeće i odvezeno u tadašnje spremište Odjela Arhiva.

Poznato je da je zapravo Domovinski rat na području djelovanja DASB-a u Pakracu počeo već u lip-nju 1991. godine, te se proširio na Lipik iste godine. Prema prijedlogu tadašnjega voditelja Odjela u Požegi, višega arhivskoga tehničara pok. Rudolfa Helija, koji je u opisu poslova nadzirao i rad pismo-hrana na području SO Slavonska Požega i Pakrac, uz pomoć Skupštine općine (SO) Slavonska Požega i Policijske stanice u Požegi i njezina automobila, osobno je na vlastitu odgovornost i bez naknade 4. ožujka 1992. godine, uz službenu policijsku pratnju (policajac Boris Heli), posjetio Pakrac i Lipik „sa svrhom pregleda stanja objekata pismohrane te arhivsko-registraturne građe”16. O tome je putu djelatnik napravio putopis potkrijepljen i fotografi jama koje je snimio. Tom prigodom R. Heli obišao je sljedeće pismohrane, i sačinio sljedeće bilješke:

1. Trgovačko poduzeće Budućnost Pakrac, „Pregled izvršen bez mogućnosti ulaza u zgradu: vidljivo oštećenje upravne zgrade/ među ostalim i prostorije knjigovodstva i računovodstva/ te zgrade pismohrane. Nije se moglo utvrditi stanje građe.”

2. Radna organizacija proizvodnje i montaže Jedinstvo Pakrac. „Oštećenje zgrade vidljivo s ulice, prostorije opće i pravne službe, arhivarnica u neposrednoj blizini tih prostorija. Nije omogućen ulaz u zgradu.”

3. Općinski sud Pakrac. „Pregledao zgradu i unutrašnjost. Zgrada oštećena, potpuno napuštena i otključana. Prostorije u zgradi, kancelarije, u neredu, ormari provaljeni i spisi iz njih razbacani kao i inventar. Prostor za smještaj arhivske građe /sudski spisi/ otvoren bez nadzora, djelomično oštećen tako da prijeti mogućnost oštećenja. Arhiva većim dijelom na policama, a manji dio raz-bacan na zemlji prostorija i hodnika.”

4. Rimokatolički župni ured Pakrac. „Zgrada ima veliko oštećenje/vjerojatno od topovske granate. Ulaz u zgradu nije odobren.”

5. Zgrada bivših društveno-političkih organizacija u Pakracu – OK SKH, SSRN, SUBNOR, Sindikat. „Zgrada znatno oštećena, ulaz nije odobren, prema izgledu oštećenja mišljenja sam da je arhiva oštećena pa i uništena u koliko nije evakuirana /preuzimanje nije izvršeno, iako sam nekoliko puta bio na dogovorima/.”

Vjekoslav Žugaj, prof., koji će biti zaposlen u Arhivu do ljeta 1992. 16 HR-DASB-359 Državni arhiv u Slavonskom Brodu (1959 – ). Putovanje je realizirano sukladno Uputstvu Arhiva Hrvatske

(današnji HDA) i uz pomoć SO i Policijske stanice u Požegi. Smatrali smo zbog originalnosti i respektirajući angažiranje Rudolfa Helija da bi taj „ratni” putopis trebalo objaviti u ovome Zborniku s neznatnim izmjenama! To Izvješće i naknadna koja se spominju u radu osobno mi je predao gospodin Rudolf Heli kada sam imenovan za ravnatelja brodskoga Arhiva u ljeto 1992.


6. Skupština općine Pakrac. „Dozvoljen ulaz u zgradu, ali se nije moglo doći do arhivarnice u sute-renu jer su postavljene barikade na tom dijelu zgrade. Prostorije prizemlja, prvog i drugog kata gotovo bez inventara, nema spisa, a u dijelu tog prostora smještena Hrvatska vojska., koja i čuva cijeli objekt. Po usmenoj obavijesti ‘neki papir’ bio je zapaljen iza zgrade.”

7. Pravoslavna eparhija Pakrac. „Obavljen pregled zgrade i prostorija. Prilikom ulaza u arhivarnicu /u prizemlju/ utvrđeno oštećenje prostorije, paljevina u tom dijelu, te dio sačuvane arhive na još čitavim drvenim policama-ormarima. U prostorijama na katu nema niti bilo kakvih spisa. Po usmenoj obavijesti netko je nešto odvozio prije mjesec dana, ali nisam uspio saznati što i kuda.”

8. Projektni biro Pakrac. „Zgrada pregledana izvana, radni prostor i prostor arhive na drugom katu. Zgrada znatno oštećena, ali se nije moglo utvrditi stanje arhive i projektne dokumentacije.”

9. Konstruktor, građevinska organizacija Pakrac. „Ulaz u prostor upravne zgrade i spremišnog pro-stora nije bio moguć, ali uvidom sa ulice vidljivo je da je upravna zgrada potpuno uništena. U njenom sastavu bio je prostor za čuvanje projekata i tehničke dokumentacije, arhivarnica i druge službe poduzeća.”

10. Papuk, združeno poduzeće Pakrac /drvna industrija/. „Radni pogoni i uprava nalaze se oko 3 km od centra grada a oko 1 km od nekad jakog četničkog uporišta Kusonje. Ulaz u prostorije i među pogone nije bio moguć, ušao sam samo do glavne porte, koju kao i ostale objekte čuvaju Hrvatski vojnici. Upravna zgrada oštećena, a zgrada u kojoj se nalazila arhivarnica potpuno uništena. Veći dio proizvodnih hala i pogona uništeni.”

11. Bolnica za rehabilitaciju B. Maslarić Lipik. „Zgrade znatno ili potpuno uništene kao i većina Lipika. Pristup bio moguć samo jednim dijelom parka i ulica. Upravna zgrada oštećena, kao i zgrada u sklopu objekata bolnice gdje se čuvala arhiva /povijesti bolesti itd./, točnije u zgradi poznatoj kao Mramorne kupke. U neposrednoj blizini potpuno je uništen nov izgrađeni hotel, kao i veći dio parka, šetališta i drugih objekata za odmor, rekreaciju i liječenje, iako je lječilišni kompleks s perivojem registriran kao spomenički kompleks.”

12. Staklana N. Miljanić-Ratar Lipik. „Odobren ulaz u zgradu gdje se nalazi dobro uređena i oprem-ljena arhivarnica, koja je oštećena, a i jedna od prostorija ima veliko oštećenje, vjerojatno od topovske granate. Nova upravna zgrada gotovo potpuno oštećena, ostala samo betonska kon-strukcija. Registraturna građa u arhivarnici nije znatnije oštećena i nalazi se na policama. Cijeli objekt čuvaju Hrvatski vojnici i policija.”

13. Dječji dom J. Marković Lipik. „Objekt doma nalazi se u parku lječilišta pa pristup do njih nije bio moguć. Pregledom sa ceste vidljivo je da su tri zgrade potpuno uništene, a u njima se nalazila i uprava u kojoj se čuvala arhivsko-registraturna građa.”

„Uz podatke o institucijama koje sam posjetio prilažem i foto dokumentaciju sa opisom pojedinih slika i datumom snimanja. Prema popisu imalaca građe I. i II. kategorije na području općine Pakrac su 22 registrature I. kategorije, a 46 II. kategorije. Ovim posjetom obuhvaćene su uglavnom registrature I. kategorije, a samo 3 iz II. Kategorije…

Požega, 5. 03. 1992. Potpis vlrč.: R. Heli”


Slična je izvješća Rudolf Heli napisao i nakon službenoga puta u Kutinu i područje općine Pakrac od 6. do 10. travnja 1992. godine, o razgovorima u Kutini 11. ožujka 1992. godine, odnosno o službenome putu u Zagreb i razgovoru s ravnateljem Arhiva Hrvatske dr. sc. Josipom Kolanovićem i djelatnicima Arhiva Martinom Modrušanom i Davorinom Eržišnikom.17

U Dopisu Povijesnomu (danas Državnomu) arhivu Slavonski Brod s nadnevkom od 25. kolovoza 1993. godine Tomislav Radonić, pozivajući se na gore navedeno Izvješće, dostavlja podatke o uništenoj arhivskoj građi na području Pakraca i Lipika tijekom Domovinskoga rata18.

„… Ovdje posebno naglašavamo stanje arhivske građe izvan Arhiva.1. SPC Eparhija Pakrac, građa iz 18., 19. i 20.st. Spašen jedan dio građe od 1945.−1989., 8,00 d/m

(dužnih metara). Za stariju građu nismo mogli utvrditi gdje se nalazi, niti da li je uništena. Prvim uvi-dom 4. ožujka 1992. godine prostor gdje se čuvala arhivska građa bio je vidno oštećen, dok je iz neošte-ćenog dijela dio spašen.

2. Matične knjige do 1945. U Matičnim uredima Lipik i pakrac, građa od druge polovice 19. st. (pogledati detaljnije u Evidencijama o matičnim knjigama III za Pakrac i Lipik, od 24. lipnja 1993.). Nedostaju matične knjige MU Bučje (1902. −1963.) 131 svezak, MU Lipik (1946. −1963.) 76 svezaka, bivšeg MU Kukunjevac koji je 1966. pripao MU Lipik (1949. −1963.)35 svezaka i SPC Parohija Pakrac (1764. −1966.) 11 svezaka. Ukupno nedostaje 253 sv. knjiga.

3. OKSKH, SSRNH, SUBNOR, građa od 1943. do 1989. 12,00 d/m (preuzeto u Arhiv). Objekt u kojem je smještena arhivska građa oštećen je, a manji dio preuzet je u Arhiv bez detaljnog zapisnika o preuzimanju, glede opasnosti za osobnu sigurnost.

4. Pronaći materijalne mogućnosti kojima bi trebalo zaštititi nezadovoljavajuće stanje arhivske građe u župnim i matičnim uredima.

5. Putem nadležnih institucija posvetiti dostojnu pozornost saniranju pismohrana u organima uprave, pravosuđa, školskih i gospodarskih objekata gdje je za vrijeme rata nastalo velikih oštećenja.

6. Napominjemo da je područje Pakraca i Lipika bilo nedostupno nadzoru pismohrana gotovo godinu dana (od svibnja 1991-ožujka 1992.). I danas je slična situacija. Prema tome nisu niti mogli biti izvršeni redovni obilasci i pregledi pismohrana putem kojih bi se utvrdilo stanje sređenosti arhivske i registraturne građe. Od tada odlazak na ta ratom zahvaćena područja nije bio omogućen redovitim jav-nim prijevozom, već uz pomoć organa Općinske uprave u Požegi koristeći njihov osobni automobil bez naknade.

U Požegi, 25. kolovoza 1993.Potpis:Tomislav Radonić”

17 Isto.18 Isto.


Nakon što su se ratne neprilike stišale u Slavonskome Brodu i oko njega, Arhiv je, s pripadajućim podružnicama, nastavio redovito svoj posao. Obnovljeno je kompletno krovište zgrade Arhiva, pripre-mana je dokumentacija za obnovu fasade zgrade koja je bila znatno oštećena i prije Domovinskoga rata (sanirana je 1997. godine).

Po završetku uspješne vojno-redarstvene akcije Bljesak od 1. do 4. svibnja 1995. godine odlukom rav-natelja DASB-a 10. svibnja 1995. dva su djelatnika DASB-a (voditelj Vanjske službe Arhiva Mario Zorc, prof. i arhivist i voditelj Odjela DASB-a u Novoj Gradiški Feliks Valentić, viši arhivski tehničar) posjetili Okučane „radi utvrđivanja stanja arhivskog i registraturnog gradiva pismohranama u Okučanima a to su Mjesni ured Okučani, Osnovna škola Nada Dragosavljević i Opća poljoprivredna zadruga u Okučanima.”19 Logičan je bio obilazak ovih pismohrana u kojima je Arhiv, u skladu sa Zakonom nadzirao njihov rad.

U Matičnome uredu Okučani konstatirano je da je: „(…) gradivo sačuvano u cijelosti… Sačuvane su sve matice krštenih/rođenih, vjenčanih i umrlih iz razdoblja 1878-1995, kazala uz ove matice, knjige državljana iz razdoblja 1947-1995. te spisi matičnog poslovanja 1946-1995... ”20 U Osnovnoj školi Nada Radosavljević „arhivsko i registraturno gradivo ove pismohrane zatekli smo u kancelariji direktora, taj-ništvu, prostoriji računovodstva i knjižnici najvećim dijelom ispreturano i razbacano po podu i stolo-vima… Na licu mjesta djelatnici Arhiva preuzeli su spomenice koje su pronašli u ovoj školi, kao izuzetno vrijedno arhivsko gradivo…”21 U Općoj poljoprivrednoj zadruzi „arhivsko i registraturno gradivo tako-đer smo zatekli u ispreturanom i razbacanom stanju po podu, u dvije kancelarije i jednoj dvorišnoj prostoriji.”22 Nakon obilaska tih pismohrana spomenuta dvojica djelatnika Arhiva samoinicijativno su pregledala dvije zgrade u centru Okučana na kojima su postojali drveni okviri nekadašnjih natpisnih ploča i u tim zgradama pronašli dokumentaciju upravnih i pravosudnih organa tzv. Republike Srpske krajine, Srpske oblasti Zapadna Slavonija.

Nakon pronalaska toga gradiva odlučeno je da se ono u roku od dva dana preuzme i pohrani u Arhivu u Slavonskome Brodu. To je i učinjeno 11. i 12. svibnja 1995. godine.23

Preuzeto je gradivo iz razdoblja 1991. − 1995. godine u ukupnoj količini od 10,00 d/m, odvezeno po Odluci ravnatelja DASB-a u Slavonski Brod. To su fondovi:

1. OBLASNO VIJEĆE SOZS RSK OKUČANI2. KOMESARIJAT ZA IZBJEGLICE POVJERENIŠTVO ZS OKUČANI3. SRPSKI RADIO OKUČANI4. RSK SOZS IZVRŠNI SAVJET OPĆINE PODRAVSKA SLATINA (U IZBJEGLIŠTVU)5. OPĆINSKI SUD OKUČANI6. OPĆINSKO JAVNO TUŽILAŠTVO OKUČANI.

19 Više o tome u Službenoj bilješci voditelja Vanjske službe DASB-a Maria Zorca, Pismohrana DASB-a.20 Isto.21 Isto.22 Isto.23 O tome više u izlaganju Gordane Slanček i Tomislava Radonića na ovome Savjetovanju.


Tom je prigodom preuzeta i Zbirka pečata ustanova SAO Zapadna Slavonija. Svi su ovi fondovi arhi-vistički sređeni i dostupni istraživačima.

Nakon tih akcija u kojima je sudjelovao Državni arhiv u Slavonskome Brodu, Arhiv je nastavio sa svojim redovnim djelatnostima koje su se odnosile i na Domovinski rat. U tome su kontekstu postavljene izložbe i izdani pripadajući im katalozi:

– 50 godina 1959. − 2009. Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu– zajedničke izložbe fotografi ja s Državnim arhivima u Osijeku, Virovitici i Vukovaru (priključio se

i Muzej u Vukovaru) o Domovinskome ratu– aktualne izložbe o Domovinskom ratu − ratne fotografi je postavljene u Arhivu 9. lipnja 2016.

godine.Po povratku svekolike arhivske građe premještene iz Arhiva, kuće Brlić i Franjevačkoga samostana

konstatirano je da je ona u onome stanju u kojem je i odvezena iz Slavonskoga Broda, i kvantitativno i kvalitativno.

Domovinski rat vječna je tema Državnoga arhiva u Slavonskome Brodu, svih drugih područnih Državnih arhiva u RH kao i HDA.

U skladu s iskustvima područnih državnih arhiva u RH u Domovinskome ratu dobro bi bilo izraditi zajednički plan djelovanja arhiva u vrijeme ratne ugroze i raznih drugih prirodnih nepogoda, poštujući pritom posebnost svakoga arhiva u kontekstu prostora u kojemu je smješten i uzimajući u obzir rele-vantnu i u praksi potvrđenu literaturu o toj temi.

Izvori i literatura• DASB-359 Državni arhiv u Slavonskom Brodu (1959. –….).• Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju ratnog sukoba – Haaška konvencija.• Piplović, F. Živjeti u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, Posavska hrvatska, Radio Brod, Publi-

cum, Brodska kulturna baština, 2006.• Šulc, B. Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba – Haaška konvencija.

Informatica Museulogica. Muzejski dokumentacijski centar (Zagreb). 1/4(1992), str. 46–48.• Medved, I. Arhiv Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu. U: Franjevci u Slavonskom Brodu

– Zbornik radova znanstvenog skupa. urednik Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest Slavi-nije, Srijema i Baranje Slavonski Brod – Franjevački samostan u Slavonskom Brodu, 2012. Str. 253–263.


Summary

The activities of the State archives in Slavonski Brod

from the beginning of the Homeland War to operation “Flash”

Th is work gives a brief history of activities carried out by the State Archives in Slavonski Brod during the Croatian War of Independence / Homeland War (from the latter’s beginning to Operation “Flash”). In this period, State Archives in Slavonski Brod worked on protection of the Archives building and archival records, relocation of the most valuable records from Slavonski Brod, emergency interventions on Archives’ building aft er a direct grenade hit etc. During this time the Archives worked on activities coordinated with the direc-tions given by the Ministry of Culture and the Croatian State Archives. Even in these diffi cult conditions, State Archives in Slavonski Brod was always open to users of archival records and other citizens.

Keywords: State Archives in Slavonski Brod in the Homeland War, protection of the Archives building and archival records, relocation of archival records, Operation “Flash”

Marijan MarojaDržavni arhiv u Zadru

Državni arhiv u Zadru u Domovinskom ratu

Stručni rad UDK 930.25(497.5 Zadar)“1991/1995“

Nakon demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj 1990. godine došlo je do oružane velikosrpske agre-sija. Pod okupacijom je bio velik dio područja u nadležnosti Državnoga arhiva u Zadru. Poduzimale su se mjere zaštite gradiva u Arhivu. Najvrjednije gradivo odneseno je u sklonište. Nakon oslobođenja poduzi-male su se mjere spašavanja gradiva na terenu. Nepripremljenost arhivske službe za brzu i učinkovitu pro-vedbu akcije, na želost, tada je došla do izražaja. Nije bilo koordinacije s vojnim i civilnim vlastima na odnosnom teritoriju. U takvim uvjetima jasno je da je stradala prilična količina gradiva.

Ključne riječi: Arhiv u Zadru, Domovinski rat, okupacija područja, zaštita gradiva u Arhivu, aktivnosti nakon Oluje, propusti u spašavanju gradiva

UvodDemokratskim izborima 1990. godine došlo je do promjena u svim segmentima hrvatskoga društva.

Konstituira se višestranački Sabor tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Kako se mijenjao politički sustav, tako se mijenjalo i društveno i ekonomsko uređenje. Ukinuo se socijalistički oblik proizvodnje, a uveo kapitalistički. Nakon stoljeća čekanja i lutanja, hrvatski narod dobio je svoju nacionalnu državu u kojoj je bio suveren.

Na te demokratske promjene, koje se nikako nisu uklapale u velikosrpsku politiku koju je vodio Slo-bodan Milošević, uz podršku Jugoslavenske narodne armije, dolazi prvo do organizirane pobune dijela srpskoga stanovništva u Hrvatskoj. Svega dva i pol mjeseca nakon konstituiranja Sabora 17. kolovoza 1990., u jeku turističke sezone, podižu se barikade na hrvatskim cestama istovarom kamenoga materijala i postavljanjem paravojnih straža. Svi se sjećamo tih slika s televizije. Tada još nema izravnih vojnih sukoba, ali ima incidenata i stvara se raspoloženje kod pobunjenih Srba za otvorenu agresiju na Hrvat-sku, te onemogućava normalan život u Hrvatskoj. U općinama sa srpskom većinom, gdje je uglavnom na izborima pobijedila Srpska demokratska stranka, došlo je do organizirane pobune. Središte je pobune u Dalmaciji u Kninu i općinama Benkovac i Obrovac, dakle na području nadležnosti Arhiva u Zadru. U tu su pobunu bile vrlo aktivno uključene JNA i Srbija. Stvaraju se paratijela i paravojne snage, koje na tim područjima preuzimaju kontrolu. Nad hrvatskim stanovništvom provodio se psihološki i fi zički teror. Na pokušaje hrvatskih vlasti da se u tim područjima uvede red, u borbu se izravno na strani velikosrpskih snaga uključila i JNA. Počinje okupacija i osvajanje dijelova hrvatskoga teritorija koje treba spojiti sa

M. Maroja, Državni arhiv u Zadru u Domovinskom ratu294

Srbijom, i čija je zamišljena granica bila linija Virovitica – Karlovac –Karlobag. Započeo je Domovinski rat, koji traje punih pet godina i koji završava pobjedonosnom operacijom Oluja u kolovozu 1995. Konačno, mirnom reintegracijom okupirane Istočne Slavonije s Vukovarom 15. siječnja 1998., para-država, takozvana Republika Srpska Krajina, nestala je u vojnome porazu velikosrpske ideje o velikoj Srbiji. U tome je ratu Hrvatska pretrpjela strašna materijalna razaranja i velike ljudske žrtve.

U vezi s tim događajima u sjećanju mi je ostala jedna slika. U listopadu 1990. godine na Plitvicama organizirano je Savjetovanje Saveza društava arhivskih radnika Hrvatske. Domaćin je bio Historijski arhiv u Karlovcu. Nakon savjetovanja, na povratku za Zadar, sa mnom je u automobilu bio kolega dr. Ivan Pederin, a na nekoliko mjesta preko pola ceste bila je navučena žica koja inače štiti od odrona kame-nja. Morao sam ju pažljivo obilaziti. Bila je to vrlo neugodna vožnja i zadnja koju sam vozio tom cestom sve do konačna oslobođenja 1995. godine.

Sve te godine rata itekako su se odrazile na rad tadašnjih historijskih arhiva, a posebice onih koji su bili na meti napada. Od velike je važnosti da velikosrpski okupatori nisu osvojili nijedan grad u kojemu su bila sjedišta arhiva. Ne treba sumnjati u to što bi se dogodilo da su u svojim nakanama uspjeli. Sigurno bi sve to kulturno hrvatsko pisano blago jednostavno otuđili ili uništili.

Historijski arhiv u Zadru (od 1993. povijesni, a od 1997. godine državni arhiv) postoji kao institucija od 1624. godine. U svojemu višestoljetnom trajanju proživio je mnoga stradanja od kojih je najveće bilo u Drugome svjetskom ratu. Tada je u savezničkim bombardiranjima Zadra teško stradala i Providurova palača, u kojoj se nalazio tadašnji Državni arhiv. Tijekom rata mijenjao je svoje lokacije, kao i poslije rata, da bi se na kraju skrasio u današnjemu prostoru. U dvadesetome stoljeću česte su bile teritorijalne pro-mjene nadležnosti zadarskoga arhiva. Početkom dvadesetoga stoljeća, do kraja Prvoga svjetskog rata, Arhiv je bio nadležan za gotovo cijelu Dalmaciju uključujući i područje Bokokotorskoga zaljeva i dio kvarnerskih otoka, osim područja bivše Dubrovačke Republike. Od godine 1918. do 1944. Arhiv je nad-ležan samo za Zadar i dijelove hrvatskoga teritorija koje su okupirali Talijani, a poslije i dobili Rapallskim ugovorom. Iza Drugoga svjetskog rata bio je nadležan za područje Dalmacije, osim Dubrovnika. Godine 1952. počinje s radom Državni arhiv u Splitu te dolazi do daljnja smanjenja područja. Godine 1963. na temelju Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima (NN 41/62) donesena je Odluka o određivanju područja na kojima arhivi obavljaju arhivsku službu.1 Državni arhiv u Zadru po toj je Odluci imao je nadležnost na području sljedećih općina: Knin, Drniš, Šibenik, Obrovac, Benkovac, Biograd na Moru, Pag i Zadar. Takvu područnu nadležnost Arhiv ima i 1990. godine kada počinje velikosrpska agresija na Hrvatsku. Radi bolje zaštite arhivskoga gradiva na svojemu području, Arhiv osniva u Šibeniku Sabirni arhivski centar 1968. godine, u kojemu se prikuplja i obrađuje gradivo s područja općina Šibenik, Knin i Drniš.

Ovaj rad bavi se djelovanjem današnjega Državnog arhiva u Zadru u ratnim okolnostima. Za izradu rada većinom smo se koristli izvornim dokumentima iz fonda HR-DAZD-251, Državni arhiv u Zadru

1 Odluka o određivanju područja na kojima arhivi vrše arhivsku službu, NN 28/63.

M. Maroja, Državni arhiv u Zadru u Domovinskom ratu 295

(arhiv Arhiva). U fondu se nalazi sva prepiska između Hrvatskoga državnog arhiva, Arhiva i državnih tijela. Podijelili smo ga na dva dijela. Prvi je zaštita gradiva u Arhivu i rad Arhiva u Domovinskome ratu, a drugi o zaštiti i spašavanju arhivskoga gradiva na oslobođenome području.

Rad u ratnim uvjetima i zaštita gradiva u arhivu Prvi pravi vojni sukobi počinju od travnja 1991. godine i brzo dobivaju na intenzitetu. Napadi na Zadar započeli su početkom rujna 1991. O stanju u Zadru trebalo bi znati nekoliko činje-

nica. Poslije Karlovca Zadar je bio grad s najviše kasarni JNA. U Zadru je djelovala Vojna zrakoplovna akademija na aerodromu Zemunik, škole rezervnih ofi cira protuzračne obrane i zemaljske artiljerije. U samome gradu bilo je više od deset vojnih objekata koji su presijecali grad. Iz istočnih dijelova u zapadne dijelove grada nije se moglo proći, a da ne prođete pokraj nekoga od tih objekata iz kojih su vrebali snaj-peristi.

1. Rad u ratnim uvjetima

Sva navedena događanja odrazila su se na rad Arhiva. U vrijeme velikih političkih i društvenih pro-mjena u Hrvatskoj 1990. godine Arhiv je imao 19 zaposlenika u Zadru i 2 zaposlenika u Sabirnome arhivskom centru u Šibeniku. Taj se broj zaposlenika u Zadru do prosinca smanjio na 15 jer su tri zapo-slenika otišla u mirovinu, a jedan na Filozofski fakultet. Kako se situacija u 1991. zaoštravala, tako su se zaposlenici arhiva uključivali u obranu. Već u svibnju 1991. zaposlenik Bruno Frleta bio je mobiliziran u rezervni sastav policije.2 Direktor je Arhiva dopisom tražio od Policijske uprave Šibenik da se arhivist Milivoj Blažević, koji je ratnim rasporedom postavljen na ratne zadatke u Sabirnome centru u Šibeniku, zaduži odgovarajućim oružjem.3

U takvim nemogućim uvjetima Arhiv je za cijelo vrijeme rata radio. Prema Zakonu o arhivskome gradivu i arhivima (članak 43. stavak 1.) prva je zadaća arhiva da provodi mjere zaštite arhivskoga gra-diva u arhivu i brine za njegovu sigurnost. Tu zadaću zadarski je Arhiv u potpunosti izvršio. Zadar mje-secima nije imao struje, vode je bilo svaki treći dan. Na posao su zaposlenici dolazili pod uzbunom i vraćali se pod uzbunom. Arhiv je radio dok su granate padale po Zadru. Radna obveza nije uvedena, nego su ljudi dolazili na posao u tim teškim okolnostima. U obrani Hrvatske aktivno su sudjelovali mnogi zaposlenici. Od tadašnjih 15 zaposlenika Hrvatskoj vojsci i policiji svoj doprinos dali su drago-voljci branitelji arhivski manipulant Bruno Frleta, fotograf Nediljko Pavičić, arhivisti Serđo Dokoza i Marijan Maroja. U narednim godinama u Arhivu su se zaposlili još neki sudionici Domovinskoga rata koje treba spomenuti, a to su portir Ivan Ražov, viši arhivski tehničari Josip Perković i Ivan Fantina, arhi-visti Ivica Ražov i Oliver Modrić.

2 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 97/1-1991, Potvrda Policijske uprave Zadar, 3. 6. 1991.3 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 80/1-1991, Dopis PU Šibenik, 6. 5. 1991.


U listopadu 1991. godine šest djelatnika Arhiva (Andrija Motušić, Šime Pavić, Frane Ivković, Slavko Ražov, Marija Jurić i Denis Martinović) dobilo je službene iskaznice kojima su na temelju Haške konven-cije od 15. travnja 1954. za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanoga sukoba postali ovlaštenicima poduzimanja mjera zaštite kulturnih dobara. Prema obavijesti Državne uprave za zaštitu kulturne i pri-rodne baštine od 31. srpnja 1995. iskaznice su postale nevažeće. Dopisom HDA od 4. kolovoza 1995. svim povijesnim arhivima zatražen je njihov povrat. Zanimljivo je da je povrat bio zatražen upravo na dan početka Operacije Oluja. Postojala su, dakle, saznanja da više neće biti potrebe za tim kulturno-zaštitnim aktivnostima.

Osim zaštite gradiva u ratnim uvjetima, Arhiv je obavljao sve svoje redovne zadatke. Obrađivali su se fondovi, vanjska službe preuzimala je gradivo od stvaratelja, primale su se stranke i rješavali predmeti. Iz izvješća o radu Arhiva vidimo da se ipak nisu mogli u potpunosti izvršavati programski zadatci. Jedan od razloga bio je taj što tjednima nije bilo struje i vode, a drugi što su neki djelatnici bili u hrvatskoj vojsci ili policiji, te nisu mogli obaviti planirane zadatke. Za neizvršavanje nekih zadataka postoji objektivno opravdanje. Velik dio područja na kojemu djeluje Arhiv još je uvijek bio pod okupacijom. Tijekom godine na mikrofi lmiranju se ništa nije učinilo, a ni kasnije.

U tim teškim vremenima za djelatnike Arhiva stiglo je i nekoliko pisama podrške. Jedno je poslano iz Pokrajinskoga arhiva u Mariboru 15. listopada 1991., potpisano od ravnatelja dr. Petera Klasinca. Osim podrške nudi se i pomoć u zaštiti gradiva. Ako je nužno, spremni su od Arhiva preuzeti najvrjednije gradivo na čuvanje, ali i priskočiti u pomoć eventualnomu uređenju i tehničkomu opremanju arhivskoga gradiva.4 Do takve realizacije nije došlo, ali tu ponudu ne treba zaboraviti. U Arhiv je 20. prosinca 1991. došlo i pismo Društva arhivskih radnika BiH i Arhiva BiH, u kojemu se upućuje kolegijalno i ljudsko suosjećanje u nedaćama s kojima su arhivski djelatnici suočeni u spašavanju vlastita života i zaštiti arhiv-ske građe.5 Ovdje treba navesti i to da je Savez društava arhivskih radnika Hrvatske nakon savjetovanja sa svim pojedinačnim društvima po arhivima, dana 25. rujna 1991. istupio iz Saveza arhivskih radnika Jugoslavije i otkazao i formalnu suradnju. U svojemu istupu navodi se i da Savez arhivskih radnika Jugo-slavije nije prosvjedovao protiv razaranja spomenika kulture, protiv ugrožavanja arhivalija, što mu je bila dužnost.6 Društvo arhivskih radnika Historijskoga arhiva u Zadru podržalo je istup 24. rujna 1991. Zbog ratnih prilika u Republici Hrvatskoj odgođeno je i savjetovanje SDARH-a predviđeno za listopad 1991. godine u Bjelovaru, koje će se održati čim to prilike dopuste.

2. Zaštita gradiva u Arhivu

U srpnju (19. srpnja 1991.) u Arhiv je stigao dopis Republičkoga fonda za kulturu, kojim se hitno traži izvještaj o eventualnim štetama na objektima arhiva i njihovim izdvojenim spremištima, eventualne štete na gradivu i štete nastale zbog nemogućnosti obavljanja poslova i zadataka predviđenih planom rada.

4 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 146/1-1991, Dopis Pokrajinskog arhiva Maribor, 5. 11. 1991.5 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 152/1-1991, Dopis Društva arhivskih radnika BiH, 19. 12. 1991.6 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 139/1-1991, Dopis istupa SDARHa iz SARJ, 25. 10. 1991.


Osim toga, traži se i procjena troškova za provođenje mjera zaštite gradiva (sanduci i sl.).7 U odgovoru na taj dopis v. d. direktor Arhiva Denis Martinović odgovara da nije bilo izravnih materijalnih šteta, kao ni šteta na gradivu u Arhivu i Sabirnomu centru u Šibeniku. Zbog poznatih razloga, arhivska vanjska služba nije bila u mogućnosti obavljati svoje poslove na područjima općina Knin, Benkovac, Obrovac, pa i Drniš. Takvo stanje traje od kolovoza 1990., te se ne zna se kakvo je stanje gradiva na tome području. Za potrebe evakuacije najvrjednijega gradiva potrebno je nabaviti 100 sanduka.8

Ministarstvo prosvjete, kulture i športa svojim aktima od srpnja i dvama u rujnu 1991. godine nare-dilo je primjenu mjera tehničke zaštite kulturnih dobara u izvanrednim prilikama.9

Najvrjednije gradivo Arhiva bilo je spremljeno u limene sanduke i nešto drvenih koje je Arhiv imao otprije. Od potrebnih 100 sanduka koje je Arhiv zatražio za evakuaciju, dobio je desetak. Gradivo u san-ducima prebačeno je u podrum Arhiva u jednu sigurnu prostoriju. Većina gradiva ostala je na policama jer nije bilo mogućnosti za evakuaciju tolike količine gradiva. Na prozore su tek polovicom 1992. godine, uz zalaganje Zavoda za zaštitu spomenika kulture, postavljene vreće s pijeskom koje su bile jedina zaštita gradiva.

Kako na zadarskome Poluotoku ima malo zgrada koje imaju podrum, za trajanja Domovinskoga rata od 1991. do 1995. godine, podrum Arhiva, u kojemu je danas izložbena dvorana, služio je kao sklonište za građane Poluotoka i zaposlenike Arhiva. Zaposlenici su često morali ići u sklonište, a bilo je dana kada su u skloništu morali i prespavati jer se zbog intenzivna granatiranja nije moglo ići doma.

Jedno vrijeme dio arhivskih podruma i izložbena dvorana Znanstvene knjižnice u istoj zgradi služili su Općinskomu sekretarijatu za narodnu obranu, koji je tu premjestio neke svoje službe. Smještanje Ureda za obranu u arhivske prostore nije u ratnim uvjetima, sa stajališta zaštite gradiva, bila pametna ideja. Nakon toga Arhiv i Znanstvena knjižnica postaju meta artiljerijskoga napada. Na svu sreću to nije dugo trajalo. Nakon povlačenja jugoslavenske vojske iz Zadra, polovicom listopada 1991. godine, Ured se preselio u jednu od oslobođenih vojarni.

Najveće štete Arhiv je doživio tijekom artiljerijskih napada 29. rujna i 4., 5. i 6. listopada 1991. Prili-kom tih napada granate su pogodile Znanstvenu knjižnicu, a Arhiv je stradao od pogodaka u dvorištu. Stradala su ulazna vrata i ploča s nazivom Arhiva, fasada je oštećena gelerima u površini od 500 četvor-nih metara, oštećeni su prozori, popucala je većina prozorskih stakala. Dijelovi granata upadali su u spremišta i sva sreća da nije došlo do požara. Procijenjena šteta po troškovniku od 21. listopada 1991. bila je blizu 800.000,00 tadašnjih dinara. Arhiv je pretrpio štete od granatiranja i za operacije oslobađanja brda Križ 18. svibnja 1992. kada su stradala vrata i prozori, a popravak štete koštao je 621.000 hrvatskih dinara.10

7 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 125/1-1991, Dopis Republičkoga fonda za kulturu, 19. 7. 1991.8 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 125/1-1-1991, Odgovor na dopis Republičkoga fonda za kulturu, 22. 7.

1991.9 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 9/1-92, Dopis Ministarstva prosvjete, kulture i športa, 19. 5. 1992.10 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 9/92, Troškovnik sanacije, 27. 5. 1992.


Na sastanku ravnatelja arhivskih ustanova u Hrvatskoj 17. prosinca 1991. bila je stavljena kao prva točka dnevnoga reda Izvještaj o stanju zaštite arhivske i registraturne građe u ratnim uvjetima na području Hrvatske. Nakon izlaganja ravnatelja s područja ratnih djelovanja usvojeni su zaključci:

1. Podastrijeti Ministarstvu prosvjete, kulture i športa informaciju o stanju zaštite arhivske i regi-straturne građe i štetama na arhivskim zgradama

2. Zatražiti od republičkoga fonda za kulturu da se da prioritet obnovi arhivskih objekata.3. Arhivi trebaju što ranije pripremiti dokumentaciju za obnovu objekata4. Arhiv Hrvatske će s nadležnim organima probati naći rješenje angažiranja prognanika arhivskih

radnika5. Predlaže se objava u Biltenu izvještaja regionalnih arhiva o razaranjima.U odgovoru na molbu dr. Petra Strčića, upravitelja Arhiva HAZU, u vezi s prikupljanjem podataka o

razaranjima kao posljedici agresije na našu Republiku od 6. ožujka 1992., Arhiv je odgovorio 24. ožujka 1992.: „Historijski arhiv oštećen je u bombardiranju 5. i 6. listopada 1991. Od topovskih granata zgrada Historijskog arhiva i Naučne biblioteke zadobila je sedam pogodaka. Granate su pogađale zgradu i dvo-rište. Od zadobivenih pogodaka u dvorištu cijela fasada zgrade je oštećena, uništena je ploča s natpisom ustanove, oštećene su ulazne stube, popucala su stakla na cijeloj zgradi i potpuno uništena ulazna masivna vrata. Krhotine granata oštetile su svodove i zidove u nekoliko spremišta. Sve navedeno nije imalo nikakvih posljedica za arhivsku građu, koja je nasreću sačuvana neoštećena. Mi smo, naime, na prozore spremišta, gdje je pohranjena najvrjednija građa, postavili zaštitu od pješčanih vreća. Dio građe pohra-njen je u limene sanduke i spremljen za eventualnu evakuaciju.”11

Na sastanku ravnatelja arhivskih ustanova u Hrvatskoj 28. siječnja 1992., pod točkom dnevnoga reda Izvještaji o radu za 1991. godinu, ravnatelji su u kraćim crtama iznijeli određen broj problema povezanih s ratnim okolnostima. Pod točkom razno istaknut je posebno rad na evidentiranju i zaštiti građe koja je nastala u ratu protiv Hrvatske.12

Oslobodilačkom akcijom Maslenica u siječnju i veljači 1993. oslobođeni su dijelovi zadarske, benko-vačke i obrovačke općine. Na tada oslobođenome području Maslenice, Podgradine, Novigrada, Paljuva, Islama Grčkoga, Islama Latinskoga, Kašića, Smokovića, aviobaze Zemunik, Škabrnje i drugih mjesta, od kojih su neka ponovo okupirana, vidjeli su se razmjeri uništavanja. Na oslobođenome području stradalo je gotovo sve gradivo. Župni dvorovi i crkve srušeni su u Škabrnji, Smilčiću, Pridrazi, Podgradini. U Novigradu je bila zapaljena zgrada mjesne zajednice i matičnoga ureda. U vrijeme privremena oslobođe-nja Škabrnje iz škole se uspio izvući i spasiti dio dokumentacije. Dio dokumentacije bio je pronađen u školi u Novigradu.

Arhiv Hrvatske je za potrebe Odbora za sprječavanje uništenja arhivske građe Međunarodnoga arhiv-skog vijeća, a koji je osnovan godinu prije na kongresu u Montrealu, zatražio podatke o gradivu. Zatra-

11 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 37/1-1992 Odgovor Arhiva dr. sc. Petru Strčiću, 24. 3. 1992. 12 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata11/1-2-1993, Zapisnika sa sastanka ravnatelja hrvatskih arhiva, 28. 1.

1992.


ženi su podatci o uništenoj ili oštećenoj građi u arhivima i izvan njih. Traže se i podatci o građi koja je ostala na okupiranome području.13 Ravnatelj Arhiva u Zadru prof. Rajko Dušević, u odgovoru naglašava da u Zadru već preko 130 dana traje opće opasnost te da u takvim okolnostima Arhiv nije u mogućnosti utvrditi pravo stanje gradiva. Nešto podataka ima o ružičastoj zoni (mjesta oslobođena u operaciji Masle-nica), a podatci govore da je u oslobođenim mjestima uništena sva dokumentacija župskih i školskih arhiva. Podataka s okupiranoga područja Arhiv nema, ali Arhiv preko župnika ima saznanja da su uni-šteni župski arhivi u Obrovcu i Benkovcu te u selima tih općina. Uništen je i samostanski arhiv u Karinu, koji je bio vrlo vrijedan jer je imao veliki broj isprava te vrlo starih kronika.

U odgovoru na dopis Hrvatskoga državnog arhiva u vezi s uništavanjem arhivskoga gradiva Pravo-slavne eparhije u Dalmaciji14 Arhiv odgovara da nema saznanja o uništavanju gradiva Pravoslavne epar-hije u Zadru (gradivo se već nalazilo u Arhivu), za stanje gradiva Eparhije u Šibeniku dostavljeno je izvješće Sabirnoga centra Šibenik. U dopisu se navodi svjedočenje don Nikole Tokića, župnika u Pridrazi i Novigradu, da su jugoslavenska vojska i srpske četničke bande spalili župske kuće u kojima je bilo smje-šteno arhivsko gradivo u sljedećim mjestima: Kruševu, Jasenicama, Obrovcu, Pridrazi, Benkovcu, Rašte-viću, Popovićima, Perušiću, Erveniku, Nuniću, Rodaljicama, Medviđi i Polači te dijelom u župnome uredu u Novigradu. Uništena je i knjižnica i arhiv samostana u Karinu. Spaljeni su i školski arhivi u Pri-drazi i Kruševu.15 U prilogu dopisa nalazi se i „Posvjedočenje” ovlaštenoga člana Crkvene općine srpske pravoslavne crkve u Šibeniku sa zakonskim ovlastima srpske patrijaršije gđe Bosiljke Beader od 30. stu-denoga 1993., u kojem ona tvrdi da su netočne informacije o uništavanju spomeničkoga crkvenog blaga. Navode se poimenično crkveni objekti i stanje gradiva.16

Županijski stožer za koordinaciju aktivnosti povratka uspostave civilne vlasti i normalizacije života na novooslobođenim područjima donio je 24. kolovoza 1995. Odluku o uklanjanju zaštitnih skela oko školskih, kulturnih i sakralnih ustanova.17 Nakon te odluke u Arhivu se uklanjaju skele i vreće s pijeskom. Kako je opasnost za gradivo u Arhivu prošla, iz skloništa se donosi najvrjednije gradivo koje je bilo sklo-njeno.

Zaštita i spašavanje gradiva na oslobođenom područjuPočetkom kolovoza 1995. počinje velika oslobodilačka operacija Oluja. Cilj akcije bio je oslobađanje

okupiranoga hrvatskog teritorija, povratak prognanika, izlazak na međunarodne priznate granice

13 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 26/2-1993, Dopis Arhiva Hrvatske povijesnim arhivima, 11. 8. 1993. 14 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 26/3-1993, Dopis Hrvatskog državnog arhiva Povijesnom arhivu u

Zadru, 25. 11. 1993. i 10. 1. 1994.15 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 15/1-1994, Odgovor Povijesnog arhiva u Zadru na dopis Hrvatskog

državnog arhiva, 18. 1. 1994.16 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 26/4-1993, Posvjedočenje ovlaštene osobe od srpske patrijaršije gđe

Bosiljke Beader, 8. 12. 1993.17 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 61/1-1995, Odluka o uklanjanju zaštitnih skela, 24. 8. 1995.


Republike Hrvatske i pomoć u deblokadi opkoljenoga Bihaća, kojemu je prijetila sudbina Srebrenice. Operacija je počela 4. kolovoza, a petoga kolovoza oslobođen je cjelokupni okupirani teritorij u Dalma-ciji. Oslobođeni su Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac i dijelovi bivše zadarske općine. Petoga kolovoza oslobođeno je cjelokupno područje koje je bilo u nadležnosti Povijesnoga arhiva u Zadru. Oslobođena su i ostala područja Republike Hrvatske osim Istočne Slavonije s Vukovarom, koji je vraćen Hrvatskoj dovršetkom mirne reintegracije početkom 1998. godine.

1. Radnje i postupci Arhiva za spašavanje gradiva na oslobođenome području

Oslobođenjem okupiranoga područja prestala je opasnost za Arhiv i njegovo gradivo. Rad u Arhivu se normalizirao. Glavni zadatak Arhiva postaje utvrđivanje stanja arhivskoga i registraturnoga gradiva na oslobođenim područjima i aktivnosti na spašavanju toga gradiva. Ravnatelj Arhiva Rajko Dušević pokušao je 8. kolovoza 1995. od policijskih i vojnih vlasti dobiti propusnice za obilazak oslobođena područja, ali ih nije dobio. Dana 9. kolovoza 1995. godine dao je punomoći Slavku Ražovu, voditelju Odjela vanjske službe i Emilu Brkiću, tajniku i arhivistu, za pregled arhivske i registraturne građe na području Zadarsko-kninske i Šibenske županije te Milivoju Blaževiću za područje Šibenske županije. Istu je punomoć dao i arhivistu Marijanu Maroji 23. listopada 1995.18

Povijesni arhiv u Zadru zatražio je ponovo 13. kolovoza 1995. od Policijske uprave Zadarsko-kninske županije odobrenje – propusnice za posjet dijelovima Županije zadarsko-kninske, koji su netom oslobo-đeni. Traženo je odobrenje potrebno radi službena utvrđivanja stanja arhivske i registraturne građe na navedenome području. Zatražena je i hitnost. Odobrenja – propusnice zatražene su za arhiviste Milenu Vlahov, Slavka Ražova, Franu Ivkovića, ravnatelja Rajka Duševića, tajnika Emila Brkića i kurira Josipa Perkovića.19 Dana 14. kolovoza 1995. propusnice su odobrene.

Iz izvješća Slavka Ražova, voditelja Odjela vanjske službe, o pregledima arhivskoga i registraturnoga gradiva na oslobođenome području možemo sagledati što se poduzimalo u to vrijeme. Citiram: „Tek deseti dan nakon operacije Oluja omogućen mi je pristup na oslobođena područja da vidim kakvo je stanje s arhivsko-registraturnim gradivom na tom području.”20 U nastavku navodi da je dana 16. kolo-voza 1995. posjetio općine Obrovac i Benkovac. Od djelatnika Općine Obrovac nitko ne zna što se dogo-dilo s gradivom Općine od 1963. do 1990. godine, kojega je bilo oko 100 metara dužnih. Načelnik Općine nije imao ključ prostorije gdje je ranije bilo gradivo, ali je rekao da je prostorija prazna. Pri posjeti Općin-skomu sudu nije ulazio u potkrovlje, gdje je bila pismohrana, iz sigurnosnih razloga. Utvrdio je da je uništena dokumentacija obrovačke policije, a da su je uništili odbjegli Srbi prilikom povlačenja. U Domu kulture pronašao je dokumentaciju Narodnoga sveučilišta, koju također nije pregledao iz sigurnosnih

18 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 53/1-1993, Punomoć, 9. 8. 1995. 19 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 54/1-1995, Zahtjev PAZD za davanje odobrenja, 13. 8. 1995.20 HR-DAZD-251, Državni arhiv u Zadru, Popis akata 71/1-1995, Izvješće o pregledima arhivsko-registraturnog materijala na

oslobođenom području Zadarsko-kninske županije, bez datuma.


razloga, osim što je uzeo matičnu knjigu zaposlenih i odnio ju u Arhiv. Istoga dana posjetio je i Općinu Benkovac. Ni u toj Općini načelnik Miljenko Marinović nije imao ključeve pismohrane koja se nalazila u potkrovlju, a u kojoj je bilo oko 80 dužnih metara gradiva iz razdoblja 1963. – 1990. godine. Djelatnici matičnoga ureda izvijestili su ga da su sve matične knjige sačuvane. U Zavičajnome muzeju pronađen je obiteljski arhiv Novaković u količini od 35 svežnjeva, koji je poslije prebačen u Arhiv. Na sudu je utvr-đeno da su spisi sačuvani.

Dana 21. kolovoza 1995. ponovo je posjećena Općina Obrovac, gdje je bilo dogovoreno da se sva dokumentacija nastala u zadnjih par godina prenese u jednu prostoriju. Tom prilikom bile su pregledane prostorije društveno-političkih organizacija i utvrđeno je da, osim nekoliko registratora, nema njihove dokumentacije. Na tome pregledu bili su, osim Slavka Ražova, i arhivisti Milena Vlahov i Marijan Maroja. Sljedećega dana ponovo su posjećene općine Obrovac i Benkovac. Na sudu u Obrovcu pregledom je utvrđeno da je gradivo sačuvano (70 dm), a u Općini Benkovac dogovoreno je s načelnikom da se sva dokumentacija, nastala 1991. – 1995. godine, prikupi na jedno mjesto dok se ne obavi preuzimanje.

Prvi obilazak pismohrana u Kninu bio je 24. kolovoza 1995. (20 dana nakon oslobođenja). Osim Slavka Ražova, u obilasku su bili Rajko Dušević, ravnatelj Arhiva, i arhivistica Milena Vlahov. O situaciji u Kninu dovoljno govori podatak da ni pročelnik Općine Zvonimir Jelić, a ni nitko drugi nije znao gdje se nalazi pismohrana. Po uredima je gradivo nastalo 1991. – 1995. godine bilo razbacano po podovima, stolovima i ormarima. Dogovoreno je da se to gradivo skupi i odloži u jednu ili više prostorija, gdje će se naknadno izvršiti sortiranje. Bilo je planirano ići u Knin 28. kolovoza 1995., ali je put odgođen jer je prijevoznik s kojim je bio dogovoren prijevoz odustao, a Arhiv nije imao prijevozno sredstvo. U sljede-ćemu obilasku 31. kolovoza s arhivistom Franom Ivkovićem utvrđeno je, po izjavi predsjednika Suda Milorada Ćurka, da nije bilo uništavanja gradiva, ali djelatnicima Arhiva nije omogućen uvid u gradivo. Tom prigodom ponovo je posjećena Općina Knin, ali bez uspjeha. Dana 4. rujna 1995. posjećena je bol-nica u Kninu, koja radi od 1946. godine. Tom prigodom nije pronađeno starije gradivo osim matične knjige djelatnika od 1946. – 1993. godine i djelomično spisi po urudžbenome zapisniku. Sačuvana je bila operativna dokumentacija iz razdoblja rata, a jedna medicinska sestra bila je zadužena od Hrvatske voj-ske da istraži dokumente za potrebe vojske. Četvrti posjet Kninu bio je 12. rujna 1995., a cilj je bio obila-zak samostana sv. Ante. Utvrđeno je da su svi spisi prije rata sačuvani. Istoga dana posjećena je i Općina Knin, gdje je utvrđeno da se spisi odlažu na jedno mjesto, kronološki i po materiji. U zaključku toga izvještaja navode se i problemi zaštite gradiva. Kao prvo, navodi se nepostojanje suradnje vojnih i civil-nih vlasti na zaštiti dokumentacije, kao drugo, slabo i nikakvo poznavanje vrijednosti gradiva od strane djelatnika općinske uprave i, treće, nedostatak prijevoznoga sredstva u Arhivu.

Dana 10. listopada 1995. bio je obavljen pregled dokumentacije u Općini Knin i tom je prilikom pre-uzeto gradivo „Ministarstva informisanja RSK”. Dva dana poslije arhivisti Slavko Ražov i Marijan Maroja obišli su područje Ervenika, Biovičinoga sela, Kistanje, Đevrske, Benkovac i Smilčić. U obilascima su iz potpuno napuštenih mjesta uzeli dio vrijedne dokumentacije koliko im je to omogućavao prostor u osobnome automobilu. Nakon nekoliko dana na tome je području uhvaćena grupa četnika. Može se reći da su arhivisti imali sreće što ih četnici nisu primijetili. U sud u Benkovcu nisu mogli ući jer je bio zatvo-


ren, muzej je bio zatvoren, u prostore GP „Radnik” nije im bio dopušten ulazak. U Đevrskama je bio zapaljen mjesni ured, ured poljoprivredne zadruge i gornji kat škole s pismohranom. Od 16. do 24. listo-pada 1995. arhivisti su u trima navratima posjetili Knin. Preuzeto je 79 matičnih knjiga iz Matičnoga ureda u Kninu, matična knjiga obrtnika i nešto promidžbenoga materijala u sjedištu SDS-a. U Uredu predsjednika RSK-a gradiva nije bilo, osim pojedinačnih dokumenata, koji su preneseni u Arhiv. Većinu gradiva odnijeli su MORH i MUP bez bilo kakve obavijesti nadležnomu arhivu, bez popisa gradiva poznatih nadležnomu arhivu. I takvo je stanje i dan danas. U Državnome arhivu u Zadru nema dokume-nata ni popisa tada odnesena gradiva. Svi ti posjeti obavljani su privatnim osobnim automobilima arhi-vista jer Arhiv nema svoje vozilo, a drugi ga nisu davali jer su i oni imali obveza na novooslobođenome području.21

U mjesecu studenome 1995. ponovo su posjećene općine Obrovac i Benkovac i utvrđeno je stanje gradiva. U oba posjeta utvrđeno je postojanje hitne potrebe da se gradivo prebaci u Arhiv. Za izvršenje tih zadataka, voditelj Odjela vanjske službe predlaže angažiranje 4 – 5 stručnih osoba i drugih djelatnika za pregled gradiva, stavljanje u kutije i prebacivanje u Arhiv.22

2. Uloga Hrvatskoga državnog arhiva u aktivnostima na zaštiti gradiva

Iz dopisa Hrvatskoga državnog arhiva od 30. kolovoza 1995. saznajemo da je HDA, na poticaj Povije-snoga arhiva u Sisku, zamolio Ministarstvo kulture da prilikom pregleda dokumentacije na oslobođe-nome području za potrebe Službe za informiranje i sigurnost bude obvezno prisutan predstavnik arhiva čije se gradivo pregledava te da se o tome napravi zapisnik. U odgovoru Ministarstva kulture koji je potpisao zamjenik ministra Miroslav Črnje, od 28. kolovoza 1995., izvješten je HDA da je zamjenik mini-stra osobno razgovarao s pukovnikom Antom Gugićem, načelnikom Uprave Ministarstva obrane. Dogo-voreno je da kod pregleda arhivskoga gradiva zbog potreba SZIS-a neizostavno treba biti prisutan pred-stavnik arhiva čija se građa pregledava. U slučaju izuzimanja dokumentacije iz arhiva, o tome se sastavlja zapisnik. Na kraju dopisa piše: „(…) u tom smislu smatramo da nema bojazni, s obzirom na navedenu zakonsku proceduru, da arhivska građa izađe iz arhiva bez znanja arhiva i pismenog traga.”23 Od navede-noga dogovora na terenu nije bilo ništa. Po sačuvanim dokumentima u Arhivu, po izjavama djelatnika u Arhivu i voditelja Odjela vanjske arhivske službe (Slavko Ražov, prof.) nikada arhivski djelatnici nisu bili pozivani na preuzimanje gradiva od vojske ili policije niti je o tome sastavljen ijedan zapisnik.

U dopisu HDA od 25. rujna 1995. ravnatelj dr. sc. Josip Kolanović obavještava arhive u Karlovcu, Sisku i Zadru da je kontaktirao sve arhive nadležne za oslobođeno područje i „svratio pozornost na neophodnost da se, uz suglasnost i uz pratnju nadležnih vojnih i civilnih vlasti, obavi uvid na licu mjesta

21 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 22/1-1996, Izvješće o radu Povijesnog arhiva Zadar za 1995., Zadar, 12. 2. 1996.

22 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 22/1-1996, Izvješće o stanju gradiva u općinama Obrovac i Benkovac i prijedlog mjera od 16. i 24. studenog 1995.

23 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 62/1-1995, HDA dostavlja odgovor iz Ministarstva kulture, 30. 8. 1995.


o stanju arhivskoga gradiva, kako onoga iz ranijeg razdoblja tako i gradiva nastaloga djelatnošću srpskog agresora. Vjerujem da ste u okviru svojih mogućnosti poduzeli sve potrebne mjere za zaštitu arhivskog gradiva na tom području. Ovime vam svraćam pozornost da to uzmete kao brigu, koja će u vašim zada-ćama imati prioritet, sve dok se ne osigura dobra i trajna zaštita ugroženog arhivskog gradiva na oslobo-đenim područjima. Ujedno vas molimo da me izvijestite o poduzetim mjerama, o stanju kakvo su djelat-nici vašeg Arhiva zatekli, o mjerama koje ste poduzeli kao i o daljnjim potrebnim mjerama vašega Arhiva. Na temelju vaših izvješća izradit ćemo izvješće za Ministarstvo kulture i Hrvatsko arhivsko vijeće.”24 U dopisu Hrvatskoga državnog arhiva od 10. svibnja 1996. godine upućenom arhivima nadležnima za oslo-bođeno područje ponovo se upozoravaju arhivi na obvezu zaštite arhivskoga gradiva na oslobođenome području, a posebno zaštitu arhivskoga gradiva pravoslavne Crkve. Pozivaju se arhivi da dostave izvješće o mjerama poduzetima za zaštitu gradiva nakon Oluje, s posebnim osvrtom na gradivo pravoslavnih parohija.25

Iz svega ovdje navedenog vidljivo je da Uprava matičnoga arhiva, Hrvatskoga državnog arhiva, nije uoči oslobodilačke operacije Oluja poduzela nijedan korak u smislu zaštite arhivskoga gradiva na oslo-bođenome području. Iz dokumenata prepiske između HDA i ostalih arhiva redovito se traže izvješća o tome što se poduzelo na terenu, a nigdje se ne nudi pomoć u spašavanju gradiva, a kamoli da je Hrvatski državni arhiv kao matični arhiv koordinirao aktivnosti svih arhiva na tome poslu. Za provođenje spaša-vanja gradiva na toliko velikome području trebalo je postojati neko zajedničko tijelo u Hrvatskome državnom arhivu koje bi upravljalo situacijom. Uprava HDA znala je koliko ljudi ima u arhivima na terenu i s kakvim sredstvima raspolažu. Umjesto da su prije početka akcije, za koju su svi znali da se priprema, preko Ministarstva kulture dogovorili s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutrašnjih poslova postupke i proceduru zaštite gradiva uz pomoć vojske i policije, HDA tek na poticaj Arhiva u Sisku dvadeset dana nakon oslobođenja dogovara suradnju s vojnim vlastima. Umjesto mobiliziranja cjelokupne arhivske službe na spašavanju i zaštiti gradiva, uključujući sve arhive i njihovu ljudsku i teh-ničku podršku, a što bi sigurno rezultiralo daleko boljim rezultatima, sve se svelo na neka izvješća. Sav je teret spašavanja i zaštite stavljen na brigu arhivima koji su teritorijalno pokrivali oslobođeno područje. Je li bilo kakvih aktivnosti HDA po tom pitanju, iz prepiske koja se čuva u Arhivu zaključujem da nije bilo jer nijedan dokument na to ne upućuje. Iz navedenih dokumenata nigdje se ne nudi pomoć za potrebne aktivnosti. Kao da se to nije ticalo Uprave matičnoga arhiva. Posljedice te nezainteresiranosti danas su itekako vidljive. Vide se u tome da puno gradiva koje je preživjelo oslobađanje, nije preživjelo nebrigu. Ni dan danas ne zna se za sudbine mnogih pismohrana. Odgovornost snosi i Arhiv jer je sigurno mogao učiniti više, ali je snose i oni u arhivskoj službi kojih nije bilo briga, a znali su da bez njihove kon-kretne pomoći Arhiv nema ni ljudi ni sredstava za uspješno obavljanje zaštite tolika gradiva na toliko veliku području.

24 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 171/1-1995, Dopis HDA arhivima u Karlovcu, Sisku i Zadru, 25. 9. 1995.25 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 48/1-1996, Dopis HDA arhivima u Karlovcu, Osijeku, Slavonskom

Brodu, Sisku i Zadru, 10. 5. 1996.


3. Utvrđivanje stanja gradiva i preuzimanja u Arhiv

Danas je još uvijek teško utvrditi koliko je gradiva na okupiranome pa oslobođenome području uni-šteno ili odneseno. Hrvatski je državni arhiv dopisom (5. 12. 1996.) za potrebe Vlade Republike Hrvatske zatražio podatke o mogućemu odnesenom arhivskom gradivu od strane srpskih agresora. Arhiv u svo-jemu odgovoru (19. 12. 1996.) navodi da je s područja nadležnosti Arhiva odneseno sljedeće gradivo: 1. Sve matične knjige pravoslavnih stanovnika grada Drniša nastale od polovice 19. st. do 1946. – 40 komada, 2. Sve matične knjige pravoslavnih i katolika grada Drniša od 1946. do 1990. – 57 komada, 3. knjige državljana grada Drniša – 40 komada. 4. Najveći dio fonda Saveza komunista Benkovca i Obrovca (1945. – 1990.) u 7 velikih kutija. Dopisom Ureda za prosvjetu kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu Šibenske županije od 12. 12. 1996. obavještava se Arhiv o stanju gradiva na području Drniša. Matične knjige grada Drniša i općine odnesene su prema nekim saznanjima u Beograd; matične knjige Gradca spaljene su; odnesena je personalna dokumentacija iz Centra za kulturu; većina dokumentacije svih drniških poduzeća raznesena je. Sačuvan je samo manji dio; u srednjoj školi sačuvane su matična knjiga djelatnika i 80 posto matičnih knjiga učenika; cjelokupno gradivo glazbene škole i dječjeg vrtića izgorjelo je zajedno sa zgradama; iz područnih škola u Gradcu, Oklaju i Siveriću nestala je cjelokupna dokumentacija; gradivo Fonda mirovinskoga osiguranja zapaljeno zajedno sa zgradom. Nestalo je gra-divo doma zdravlja i područnih ambulanti; najveći dio gradiva u općinskim uredima nije sačuvan; odne-seno je cjelokupno gradivo osnovne škole u Čistoj Maloj i sačuvano je gradivo osnovne škole u Bribir-skim Mostinama. Najveće štete i uništavanja pogodila su gradivo privrednih poduzeća, poljoprivrednih zadruga, župnih arhiva i školskih arhiva.

Arhiv je u razdoblju Domovinskoga rata preuzimao gradivo stvaratelja. Iz Knjige primljenoga gra-diva, u razdoblju od 18. srpnja 1991. do 31. prosinca 1996. vidljivo je da je Arhiv obavio 48 primopredaja arhivskoga gradiva. U razdoblju najveća granatiranja Zadra od 18. srpnja 1991. do 21. travnja 1992. nije obavljena nijedna primopredaja. U razdoblju do Oluje obavljeno je 18 preuzimanja, sva sa slobodnoga područja. Nema nijedne primopredaje s područja oslobođena u operaciji Maslenica. Prva primopredaja s oslobođenog područja obavljena je 16. kolovoza 1995. godine, a riječ je o 4 dokumenta RSK-a (Repu-blika Srpska Krajina).26 U narednome razdoblju do 31. prosinca 1996. obavljeno je 30 primopredaja od kojih je 14 s oslobođenoga područja. U mjesecu studenome 1995. obavljena su tri preuzimanja s pod-ručja Benkovca (spisi obitelji Jove Uzelca iz Benkovca, matične knjige iz Matičnoga ureda Benkovac i Odluke, rješenja, smjernice i zaključci Općine Benkovac 1991. – 1992.). U Izvješću o radu Arhiva za 1995. godinu u dijelu o Odjelu vanjske službe navodi se da je obavljeno 55 pregleda, od kojih 50 na oslo-bođenome području. U podatcima o primljenome gradivu navode se primopredaje Ministarstva infor-misanja RSK (1993. – 1995.), Osnovne škole „Jovo Kablar” iz Biovčina Sela i „Dušan Balać” iz Ervenika te matične knjige iz matičnih ureda Obrovac, Benkovac i Knin. Godine 1996. preuzeto je gradivo obitelj-skoga fonda Novaković iz Benkovca, PK „Ravni kotari” Benkovac, društveno-političkih organizacija iz

26 Knjiga primljenoga gradiva, Državni arhiv u Zadru, 1995., broj 252.


Benkovca, matične knjige iz raznih škola s oslobođenog područja i Sekretarijata za društvene djelatnosti SO Benkovac. Sve je to primljeno gradivo samo djelić gradiva navedenih stvaratelja. Ostalo je nestalo ili uništeno. Sabirni centar u Šibeniku nije imao preuzimanja s oslobođenoga područja27 U godinama koje su slijedile preuzeto je u više preuzimanja još gradiva s toga područja. I danas se pokušavaju otkriti mje-sta gdje se možda može pronaći još vrijedna gradiva.

Većina gradiva koja se odnosila na organe bivše RSK-a (Ministarstvo informisanja, Vlade, Skupštine općine i Izvršnoga vijeća Općine Knin, teritorijalne obrane SAO Krajine), a riječ je samo o ostatcima gradiva, predana je zapisnički dana 25. veljače 2011. godine na čuvanje Hrvatskomu memorijalno-doku-mentacijskomu centru Domovinskoga rata u Zagrebu, a Centar nam je povratno dostavio digitalne snimke gradiva.

ZaključakU Domovinskome ratu u Dalmaciji bile su okupirane općine Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac i dije-

lovi općina Zadar, Šibenik i Biograd na Moru, sve u područnoj nadležnosti Arhiva u Zadru. Već od kolovoza 1990. godine Arhiv je bio onemogućen obavljati svoju službu na tome području. U rujnu 1991. započeli su napadi na Zadar i Šibenik. U Arhivu su bile poduzete mjere zaštite arhivskoga gradiva. Naj-vrjednije gradivo odnosi se u sklonište. Arhiv je pretrpio štete od granatiranja u listopadu 1991. i svibnju 1992. godine. Za cijelo vrijeme rata, mjesecima bez struje i s redukcijom vode Arhiv nije prestajao s radom. Dio zaposlenika izravno je bio uključen u hrvatsku vojsku ili policiju. Gradivo u Arhivu nije pretrpjelo veće štete. Nakon oslobodilačke operacije Oluja u kolovozu 1995. godine oslobođeno je pod-ručje u nadležnosti Arhiva. Sama akcija zaštite i spašavanja gradiva išla je sporo. Prvih dana od oslobo-đenja arhivskim djelatnicima nije bio dozvoljen ulaz na to područje. Nakon dobivanja dozvola i obilaska područja utvrđeno je veliko uništavanje arhivskoga gradiva. Osim što su agresori uništili gradivo hrvat-ske provenijencije na okupiranome području, zbog sporosti i neorganiziranosti i ono preostalo gradivo je duže vrijeme bilo ostavljeno na milost i nemilost pojedincima. Agresor je prije povlačenja odnio dio vrijedna arhivskoga gradiva. Dio pronađena gradiva prenesen je u Arhiv, a zbog nedostatka ljudi i sred-stava najveći se dio štitio na terenu. U akciji spašavanja gradiva na oslobođenim područjima Arhiv je bio prepušten samomu sebi. Hrvatski državni arhiv nije poduzeo nikakvih aktivnosti na objedinjavanju i koordiniranju cjelokupne arhivske službe sa svim ljudstvom i sredstvima za pomoći arhivima koji pokri-vaju oslobođeno područje. Stalno su se tražila izvješća, ali pomoć se nije nudila. U takvim uvjetima Arhiv je uspio ispuniti najveći dio svoje zadaće. U narednim godinama dio sačuvana gradiva smješten je u Arhiv. Za gradivo mnogih stvaratelja ni danas se ne zna sudbina. Pred Arhivom je i danas mnogo posla na pronalasku i spašavanju gradiva povezana s razdobljem Domovinskoga rata.

27 HR-DAZD-251 Državni arhiv u Zadru, Popis akata 22/1-1996, Izvješće o radu Povijesnog arhiva Zadar za 1995., Zadar, 12. 2. 1996.


Izvori i literatura

Izvori:HR-DAZD-251, Državni arhiv u Zadru

Literatura:Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, NN 105/97.Odluka o određivanju područja na kojima arhivi vrše arhivsku službu, NN 28/63.Nazor, A. Oluja pobjede, fotomonografi ja. Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata, 2007.

Summary

State Archive in Zadar in Croatian Homeland War

Aft er the fi rst democratic election and the establishment of a democratic government in 1990, in August of the same year the rebellion of a part of serb population initiates in Croatia. It is induced by greater-serbian forces in Serbia and Yugoslav People’s Army. In 1991 previous terrorist actions and incidents grow into open aggression against Croatia. In Dalmatia, the municipalities of Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac are occupied as well as the parts of Zadar, Šibenik and Biograd na moru municipalities. Since August of 1990 the Archive is distructed in performing their services on this area. In September 1991 starts the aggression on Zadar and Šibenik. In the archives the measures of protection of materials are being taken. Th e building and the court-yard of the Archives was hit by several granades in October 1991 and May 1992. For the entire war period the Archives works without current and with reduction of water. A number of employees directly joins the croa-tian army and police. Th e archival material didn’t suff er any large damages. Aft er military action „Oluja“ in August 1995. the territory under State Archives in Zadar authority is liberated. Th e rescue and protection of archival material is slow. In the fi rst few days aft er the liberation the archive employees are not allowed to enter the area. Aft er getting the permission and making the round, the major destruction of archival material is determined. Before withdrawal the aggressor carries away a part of valuable records. Th e other located records is transfered in Archives and because of the lack of people and resources the biggest part of material is protected in the fi eld. Th e archives on liberated areas are left over to their own. Th ere is no help from other archives. Th e Croatian state archives don’t coordinate or organize the archival service for that task. Th e reports are demanded constantly but no help is off ered. In following years one part of preserved material is stored in our Archives. Th e destiny of the material of many records creators is still unknown. Even today, ahead of Archives is still a lot of work to be done on saving the material from the Homeland war period.

Key words: Croatian Homeland War, occupation of territories under the authority of State Archives in Zadar, protection of material in Archives, protection of material on liberated territory, negligence in organi-zation

Omer ZulićJU Arhiv Tuzlanskog kantona (BiH)

Posebnosti zaštite i preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije (1992. – 1995.) na području nadležnosti

Arhiva Tuzlanskoga kantona

Stručni rad UDK 930.253:355.48(497.6)“1992/1995“ 930.25(497.6Tuzla)

Pitanje zaštite arhivske građe u nastajanju ključno je pitanje djelovanja arhivskih ustanova. Ako arhivi djeluju u specifi čnim okolnostima, kao što to bilo u tijeku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.), onda se pitanje zaštite osobito aktualizira. Posebnosti zaštite ogledaju se u specifi čnostima i mogućnostima djelovanja nadležnih arhiva na planu zaštite građe u nastajanju. Stoga će u radu biti iznesena iskustva Arhiva Tuzlanskoga kantona po pitanju posebnosti zaštite arhivske građe ratne provenijencije te njezina preuzimanja. Bit će predočena i postojeća zakonska regulativa, sa svim njezinim manjkavostima, te prijedlozi arhivske struke za nadilaženje određenih zakonskih nedorečenosti na planu preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije.

Ključne riječi: arhivska građa ratne provenijencije, zaštita, zakonska regulativa, preuzimanje, Arhiv Tuzlanskoga kantona.

Uvodne napomene Od početka tranzicijskih procesa do danas arhivska služba Bosne i Hercegovine je pred stalnim iza-

zovima na planu zaštite, valorizacije, spašavanja i preuzimanja arhivske građe. Mnogobrojni procesi, od pretvorbe vlasništva, reformskih procesa u društvu, pokretanja stečajnih i likvidacijskih postupaka, pred arhivsku službu Bosne i Hercegovine postavili su mnoga otvorena pitanja, na koja je ona morala, ade-kvatno, stručno i pravovremeno naći odgovarajuća rješenja. Sve navedene promjene u društvu, problemi s kojima se susretala arhivska služba, osobito su aktualizirani u razdoblju agresije na Bosnu i Hercego-vinu, odnosno u razdoblju od 1992. do 1995. godine.

O svim vidovima te burne bosanskohercegovačke prošlosti u najboljoj mjeri svjedoči brojna arhivska građa nastala radom zvaničnih organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, medija, namjenske indu-strije te svih ostalih stvaratelja, čija je arhivska građa bitna za istraživanje i utvrđivanje činjenica o namje-rama i razmjerima agresije na Bosnu i Hercegovinu. Riječ je o važnim, nezamjenjivim historijskim izvo-rima i dokazima, kojima je neophodno posvetiti posebnu pozornost kako bi oni bili sačuvani te tako dostupni za znanstvena istraživanja. Uzimajući u obzir činjenicu da su registrature, ali i nadležni arhivi djelovali u teškim, ratnim uvjetima, to je u bitno utjecalo na stupanj zaštite arhivske građe.

O. Zulić, Posebnosti zaštite i preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije (1992. – 1995.) na području…308

U razdoblju agresije, destruktivne snage bile su daleko brojnije i jače od snaga koje su se borile za očuvanje cjelokupnoga kulturnog naslijeđa. Pa ipak, uzimajući u obzir sve navedene činjenice, može se konstatirati da je važno pisano kulturno naslijeđe spašeno, zbrinuto, a najveći je njegov dio preuzet na čuvanje u nadležne arhive, čime je njegova sudbina postala izvjesna.

Specifi čnosti zaštite arhivske građe u nastajanju u ratnome razdobljuSpecifi čnosti zaštite arhivske građe ratne provenijencije mogu se promatrati primarno sa sigurnos-

noga aspekta objektivnih mogućnosti zaštite arhivske građe u registraturama, odnosno fi zičke prisutno-sti arhivista na terenu. Međutim, osim fi zičkoga prisustva, bilo je neophodno osmisliti nove forme kon-takata s registraturama kako bi se na taj način preduhitrilo pitanje zaštite arhivske građe u nastajanju. Cilj je da se kroz elaboriranje toga pitanja ocijeni u kolikoj mjeri je Arhiv Tuzlanskoga kantona odgovorio zadatcima zaštite arhivske građe u ratnim uslovima, ali i zadatcima preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije.

Uzimajući u obzir važnost arhivske građe ratne provenijencije, Regionalni se istorijski arhiv Tuzla1 od prvih dana agresije aktivno uključio u zbrinjavanje i zaštitu arhivske građe ratne provenijencije na području općina koje su bile u njegovoj nadležnosti.2 Aktivnosti na polju zaštite arhivske građe Arhiv Tuzlanskoga kantona provodio je na razne načine. Već 24. aprila 1992. godine upućen je dopis svim stva-rateljima građe o neophodnosti provođenja mjera zaštite arhivske građe i registraturnoga materijala u uvjetima neposredne ratne opasnosti.3

Usporedno sa slanjem dopisa registraturama, arhivski su radnici fi zičkim prisustvom na terenu nasto-jali pružiti stručnu pomoć registraturama i tako utjecati na poboljšanje nivoa zaštite arhivske građe. Važno je napomenuti da su obilasci registratura obavljani u otežanim uvjetima granatiranja, riskirajući vlastite živote, a u cilju zaštite arhivske građe. U kolikoj su mjeri mogućnosti obilazaka registratura bile otežane i opasne po život arhivskih radnika, govori i dokument Arhiva kojim se od SJB (Služba javne

1 Pod nazivom Regionalni istorijski arhiv Tuzla djeluje od srpnja 1977. do ožujka 1993. godine. Zatim djeluje pod nazivom Arhiv Okruga Tuzla, a od 2002. godine pod sadašnjim nazivom. Međutim, u radu će se zbog jednostavnijega praćenja kori-stiti samo terminom „Arhiv” ili sadašnji naziv „Arhiv Tuzlanskoga kantona”.

2 Do 1992. godine Regionalni istorijski arhiv Tuzla obavljao je stručni nadzor na području 19 općina sjeveroistočne Bosne, i to: Banovići, Bratunac, Bijeljina, Brčko, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Lukavac, Orašje, Srebrenica, Srebre-nik, Šekovići, Tuzla, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice. To je područje površine 6820 km2, (13,3 % teritorija Bosne i Hercegovine), s 949 594 stanovnika (21 % ukupnoga stanovništva Bosne i Hercegovine), prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, (1954-2004). Tuzla : Arhiv Tuzlanskoga kantona, 2005. Str. 17–18. Od travnja 1992. godine Arhiv je zbog ratnih događanja onemogućen u obavljanju stručnoga nadzora u općinama: Zvornik, Bratunac, Bijeljina, Šekovići, Vlasenica, Lopare, Ugljevik, Brčko, Orašje i Srebrenica, jer navedene općine nisu bile pod kon-trolom regularnih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine, nego pod kontrolom agresorskih jedinica.

3 Akt broj 136/92. od 24. 4. 1992. godine. Dopisom su obvezani svi imatelji građe da odmah i odgovorno pristupe sređivanju i zaštiti arhivske građe i registraturnoga materijala, s obvezom izvještavanja nadležnoga arhiva, najdalje do 5. svibnja 1992. godine.

O. Zulić, Posebnosti zaštite i preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije (1992. – 1995.) na području… 309

bezbjednosti) Tuzla traži dozvola za izlazak iz Tuzle, radnicima Arhiva, radi obavljanja poslova nadzora nad zaštitom arhivske građe na terenu.4

Dvadesetčetvrtoga kolovoza 1992. godine Arhiv je uputio dopis svim općinama (tada Skupštine opština) s ciljem da se one angažiraju na planu zaštite arhivske građe kod stvaratelja građe na području općina zajedno s nadležnim arhivom.5 U akciju zaštite i zbrinjavanja arhivske građe uključile su se sve skupštine opština, koje su imatelje na prostoru svojih nadležnosti obvezale na zaštitu i sređivanje arhiv-ske građe.6 Rukovodstvo je Arhiva često, koristeći se medijima, slalo proglase svim imateljima arhivske građe kako bi se i na taj način sudbina arhivske građe učinila izvjesnijom.7

Iz naprijed navedenoga, evidentno je u kolikoj je mjeri zbrinjavanje i zaštita arhivske građe u ratnim okolnostima bila kompleksna i složena.8 Iz originalne arhivske građe vidljivo je u kolikoj su se mjeri zaposlenici Arhiva, profesionalno i stručno stavili u službu zaštite arhivske građe, bez obzira na svako-dnevne opasnosti po njihov život. Naime, u uvjetima stalnih, svakodnevnih granatiranja, obilazak regi-stratura bio je izravna prijetnja životu stručnim zaposlenicima Arhiva. Naime, većina je općina na području nadležnosti bila u većoj ili manjoj mjeri na direktnoj liniji razgraničenja. Samim time opas nosti prilikom obilazaka registratura bile su daleko veće.

Osim rada na terenu, ali i izmještanja i zaštite arhivske građe u arhivu, menadžment i zaposlenici Arhiva u Tuzli nastojali su da realizacijom određenih kulturnih i izdavačkih projekata upute na važnost arhivske građe i nužnost i obvezu njezine zaštite. Tako se nastojalo djelovati na jačanju svijesti kako regi-stratura tako i građana o važnosti arhivske građe kao historijskih izvora i budućih dokaza razmjera zlo-čina i uništavanja. Tako su u najtežim vremenima, zaposlenici Arhiva realizirali nekoliko izložbi u

4 Dokument Regionalnoga istorijskog arhiva Tuzla, br. 01-156-1/92. od 24. 7. 1992. Navedeni dokument sadržava spisak radnika arhiva, a u obrazloženju se navodi da je svrha obilazak registratura u cilju zaštite arhivske građe.

5 Dokument RIAT Tuzla, broj 01-184-1/92. od 24. 8. 1992. godine. U prilogu dopisa poslan je obrazac naredbe koja je trebalo biti popunjena od strane Skupština opština i proslijeđena svim imateljima arhivske građe na području određene SO-e.

6 U naredbi koja je SO Tuzla poslala svim stvarateljima i imateljima arhivske građe naređeno je da hitno i bez odlaganja pri-stupe cjelovitomu sređivanju arhivske građe i registraturnoga materijala te da o poduzetim mjerama na zaštiti arhivske građe u roku od 15 dana izvijeste Predsjedništvo SO-e Tuzla i Regionalni istorijski arhiv Tuzla. Dokument SO-e Tuzla, broj 01/1-1085/92. od 7. 9. 1992. godine.

7 Menadžment Arhiva često se koristio i lokalnim štampanim medijima koji su distribuirani na području nadležnosti Arhiva da dodatno utječe na razvoj svijesti i isticanje obveze zaštite arhivske građe u registraturama. Vidi: Kožar, A. Zaštita arhivske građe – stručno ili državno pitanje. Zmaj od Bosne (mjesto). 16, I(1992), str. 14., zatim, Kožar, A. Arhivska građa – osnov naše kulture i znanosti. Zmaj od Bosne (mjesto). 29, I(1993), str. 14.

8 Tomu u prilog govori činjenica da su u razdoblju agresije na Bosnu i Hercegovinu stradale ogromne količine registraturne građe, ukupne količine cca 481 275 metara dužnih, registraturne građe, od čega cca 81 000 metara dužnih arhivske građe. Na prostoru nadležnosti Arhiva Tuzlanskoga kantona uništeno je cca 38 820 metara dužnih registraturne građe. Analizom uzroka stradanja i uništavanja registraturne građe, evidentno je da su osim vandalizma agresorskih snaga, prisutni i brojni drugi, subjektivni razlozi, odnosno nemar, neznanje, nebriga. Vidjeti više u: Kožar, A. Sudbina registraturne građe u procesu tranzicije Bosne i Hercegovine. Arhivska praksa (Tuzla). 3(2000), str. 13.–24.


razdob lju agresije.9 Na taj se način htjelo uputiti na važnost dokumenata i obvezu njihove zaštite radi dokumentiranja razmjera zločina. Arhiv je u suradnji s Komisijom za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima sudjelovao u pripremi i izdavanju dviju publikacija pod nazivom Ratni zločini na Tuzlanskom okrugu, knjiga 1 i 2. Navedene su publikacije također bile u službi dokumentiranja zločina agresora, a u tome smislu i jačanja svijesti građana o važnosti arhivske građe te obvezi njezina čuvanja.10

Okolnosti u kojima je arhivska građa nastajala (ratna razaranja, pustošenja, odsustvo i nepostojanje svijesti o važnosti arhivske građe itd.), imale su ključnu ulogu na stupanj zaštite i sačuvanosti arhivskih fondova. To je osobito došlo do izražaja u rubnim općinama koje su se nalazile na linijama razgraničenja. Naime, uvidom u evidencije pojedinih registratura te registratura čija je građa bila preuzeta, utvrđeno je da su općine koje su se nalazile na linijama razgraničenja sačuvale daleko manju količinu arhivske građe od drugih općina koje su bile udaljene od linija razgraničenja, odnosno koje su bile u unutrašnjosti slo-bodne teritorije.

Razmatrajući specifi čne okolnosti u kojima je građa nastajala, mnoge registrature djelovale su na dislociranim područjima, što je bitno doprinijelo nekompletnosti arhivskih fondova. Naime, pojedine lokalne samouprave bile su organizirane na način da su općinske službe bile dislocirane širom slobodne teritorije određenoga prostora. U navedenim slučajevima svaka služba imala je svoju sektorsku pisar-nicu, ali i arhivu. Mogućnost uvođenja sistema u segment kancelarijskoga i arhivskoga poslovanja te mogućnost fi zičkoga obilaska sektorskih arhiva za nadležnoga arhivara bila je mala.11 Samim time, mogućnost uvođenja sistema na planu upravljanja i čuvanja registraturne građe bila je mala.

Uzimajući u obzir činjenicu da su u ratnim okolnostima bila prisutna česta izmještanja i preseljenja općinskih službi i arhivske građe na druge, sigurnije lokacije, a ono je provođeno od strane nestručnih ljudi, bez ikakvih popisa, to je umnogome doprinijelo uništavanju važne arhivske građe. Takav je primjer općina Živinice, koja je izmještala građu na sigurne lokacije, u kojim je procesima znatan dio građe uni-šten ili izgubljen.12 Mnogobrojni su primjeri, ali i razlozi oštećenja, ali i uništenja arhivske građe i u drugim registraturama, osobito u školama, ali i privrednim subjektima13. Uništavanje arhivske građe u

9 Naime, 1993. godine realizirana je izložba pod nazivom Ratna 1992. na Tuzlanskom okrugu, autora mr. Azema Kožara i suradnika. Kožar, A. Cjelovita fotoretrospektiva. Zmaj od Bosne, List za slobodnu Bosnu i Hercegovinu (Tuzla). 20(1993), str. 11. Izložba Kulturno blago arhiva realizirana je u Kalesiji 1995. godine.

10 Prva knjiga izdana je 1993. godine, a odnosi se na ratne zločine 1992. godine u Tuzlanskome okrugu, a druga knjiga, pod istoimenim nazivom publicirana je 1996. godine, a odnosi se na ratne zločine u Tuzlanskome okrugu u razdoblju od 1992. do 1995. godine.

11 Navedeni razlozi dislociranosti pojedinih služba u Općini Gradačac doveli su do toga da je velik dio arhivske građe uništen, tako da je ukupna količina spašene i preuzete arhivske građe ratne provenijencije svega 15 metara dužnih. Od navedene količine arhivske građe svega nekoliko desetina arhivskih dokumenata odnosi se na rad Ratnoga predsjedništva Općine Gradačac, kao najvažnijega tijela.

12 Nakon izmještanja arhivske građe na drugu lokaciju, u ovome slučaju u objekt škole, ona nije na adekvatan način zaštićena od neovlaštenoga ulaska trećih osoba, a što je za posljedicu imalo uništenje određene količine arhivske građe. Navedena konstata-cija preuzeta je iz zapisnika o redovnome pregledu registraturne građe Općine Živinice, br. 04-2a-96/96. od 1. 8. 1996. godine.

13 O faktorima koji su utjecali na oštećenje ili uništenje registraturne građe vidjeti više u: Šabotić, I. Evidencije o ratnome stradanju registraturne građe na području Tuzlanskoga kantona. Arhivska praksa (Tuzla). 2(1999), str. 84–94.


školama bilo je uzrokovano kao posljedica granatiranja, ali i zbog otuđivanja arhivske građe od rukovo-ditelja srpske nacionalnosti.14 Arhivska građa u školama je djelomično uništavana i zbog korištenja škola za potrebe smještaja izbjeglica i pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.15

Ovo su samo neki od objektivnih specifi čnih razloga koji su utjecali na stupanj zaštite arhivske građe u ratnim okolnostima. Razlozi subjektivne prirode također su bili prisutni, a ogledali su se u nedovoljnoj angažiranosti registratura na planu zaštite arhivske građe, kao i nestručnim izmještanjima.

U konačnici može se utvrditi da su menadžment i zaposlenici Arhiva Tuzlanskoga kantona uložili maksimalne napore kako bi unaprijedili sistem upravljanja i stupanj zaštite arhivske građe u nastajanju u navedenome vremenskom razdoblju. Također su, kroz realizaciju konkretnih sadržaja i projekata, napravljeni važni pomaci na planu jačanja svijesti građana o važnosti arhivske građe kao historijskoga izvora prvoga reda.

Zakonske osnove preuzimanja arhivske građe ratne provenijencijePravovremeno i uspješno rješavanje mnogobrojnih otvorenih pitanja u društvu, pa samim time i u

arhivskoj djelatnosti, veže se prije svega za uređene zakonske okvire djelovanja. Ustrojavanje zakonske regulative nije, međutim, išlo u skladu s očekivanjima i zahtjevima vremena. Kašnjenje u usvajanju novoga zakonodavstva dodatno je utjecalo na nemogućnost pravovremena djelovanja na planu zbrinja-vanja, odnosno preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije.

Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskoga kantona16 pitanje preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije je defi nirano površno. Naime, samo u članu 74. Zakona navedeno je da „ (...) se arhivska građa ugašenih ratnih tijela i organa sa područja Kantona (Tuzlanskog op. a.) predaje nadležnom arhivu, najkasnije godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, s tim da se ova registraturna građa ne odabira od strane njenih imalaca i stvaralaca.” Evidentno je da se prilikom donošenja propisa nije kon-zultirala struka, odnosno arhivska služba zbog čega je navedeni propis po pitanju preuzimanja jako manjkav. Naime, u ovome slučaju riječ je o dvostrukom bitnom propustu zakonodavca.

S jedne strane, utvrđivanje obveze predaje arhivske građe za samo ugašena ratna tijela i organe, upu-ćuje na elementarno nepoznavanje materije. Naime, ako je zakonodavac time mislio samo na ratne organe koji su formirani u navedenome razdoblju, onda predmetna dokumentacija nije ni blizu dovoljna za rekonstrukciju svih sfera društva u navedenome razdoblju. Ako se misli na pojedine organe koji su

14 U određenome su broju škola, osobito u pograničnim općinama, direktori i zaposlenici srpske nacionalnosti napuštajući školu sa sobom nosili vrijednu arhivsku građu, ponajprije matične knjige učenika. Tako se u zapisniku o redovnome pregledu kancelarijskoga i arhivskoga poslovanja u Osnovnoj školi „Memići”, općina Kalesija utvrđuje sljedeće: „Registraturna građa nastala do 1992. godine uništena je najvećim dijelom, kao posljedica ratnih dejstava, a dijelom je otuđena od strane bivših radnika škole iz drugog entiteta.” Zapisnik od 27.11.2008. godine.

15 O razmjerima i faktorima uništavanja arhivske građe u obrazovnim ustanovama vidjeti više u: Zulić, O. Uticaj tranzicijskih procesa na stanje registraturne građe u školstvu na području Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa (Tuzla). 7(2004), str. 49–56.

16 Službene novine Tuzlanskog kantona 15/00.


formirani u okviru postojećih, ranije formiranih organa uprave, kao što su na primjer Krizni štabovi, onda je to opet pogrešno, jer se oni ne mogu promatrati, preuzimati i istraživati mimo ostalih službi koje su djelovale u okvirima organa uprave.

S druge strane, nisu samo organi (organi uprave) stvarali važnu dokumentaciju. Tu su mnogobrojni pravni subjekti, posebno u dijelu namjenske proizvodnje, zatim, mediji, pa i humanitarne organizacije. Sve te, ali i mnoge druge registrature dale važan doprinos i njihova dokumentacija je od ključne važnosti za istraživanje povijesnih procesa u navedenome razdoblju. Dakle, jednostavnije rečeno, navedena odredba trebala se odnositi na sve stvaratelje i imatelje arhivske građe, koji su ju stvarali u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Odredbom je dodatno trebalo defi nirati obvezu i nadležnost arhiva da ih katego-riziraju i utvrđuju prioritete preuzimanja.

Tomu u prilog govori i činjenica da je zakonodavac prilikom donošenja podzakonskoga akta defi ni-rao obvezu registratura da se prilikom provođenja postupka odabiranja i izlučivanja izlučivanje ne pro-vodi na registraturnoj građi nastaloj od 1992. do 1995. godine, nego da se ona izlučuje u nadležnome arhivu.17 To je defi nirano i Uredbom o organiziranju i načinu obavljanja arhivskih poslova u organima uprave i službama za upravu u Federaciji BiH18, u kojemu je navedeno da se arhivska građa nastala u ratnome razdoblju može izlučivati samo u nadležnome arhivu. Iz navedenoga je vidljivo da je sva građa nastala u ratnome razdoblju morala biti predana u nadležni arhiv, a ne samo ona građa koja se odnosi na ugašena ratna tijela i organe.

Neophodno je naglasiti važnost mnogobrojnih registratura, kao što su na primjer, radijske i televizij-ske stanice, javna preduzeća, ustanove obrazovanja, namjenska industrija, čija je arhivska građa nepro-cjenjiv i nezaobilazan izvor za sagledavanje, proučavanje i istraživanje događanja u razdoblju agresije na Bosnu i Hercegovinu. U tome smislu Arhiv Tuzlanskoga kantona dao je prijedlog resornomu ministar-stvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskoga kantona da se obveza primopredaje arhivske građe ratne provenijencije proširi s ugašenih ratnih tijela i organa na sve stvaratelje i imatelje. Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o arhivskoj djelatnosti upućen je u proceduru još 2014. godine. Pored mnogobrojnih urgencija, ali i obećanja, još uvijek nije ušao u proceduru usvajanja. Navedenim izmjenama predloženo je da se obveza predaje ratne građe odnosi na sve imatelje i stvaratelje, a da će Arhiv Tuzlanskoga kan-tona, u skladu s kategorizacijom, utvrditi strategiju i prioritete preuzimanja.19 Predloženim izmjenama Zakona, između ostalog predložene su sljedeće izmjene:

„– Arhiv Tuzlanskog kantona preduzima i provodi mjere zaštite, obrade, prezentiranja i korištenja arhivske građe nastale do 1992. godine, te arhivske građe svih stvaralaca na području Tuzlanskog kantona u periodu 1992-1995. godina.

17 Članak 13. Uredbe o organizovanju i načinu vršenja arhivskih psolova u pravnim licima u Fedearciji Bosne i Hercegovine, Službene novine F BiH 12/03.

18 Službene novine Federacije BiH 22/03.19 Izmjene i dopune Zakona je na prijedlog Stručnoga vijeća Arhiva Tuzlanskoga kantona usvojio Upravni odbor i poslao u

daljnju proceduru. I pored mnogobrojnih intervencija za ubrzanjem, još uvijek nije stavljen u proceduru donošenja.


– Stupanjem na snagu ovog Zakona, stvaraoci i imaoci arhivske građe nastale u periodu od 1. januara 1992. do 31. decembra 1995. godine, dužni su predati istu Arhivu Tuzlanskog kantona Tuzla, u roku od godinu dana, od stupanja na snagu izmjena ovog Zakona, a u skladu sa Kategorizacijom stvaralaca za preuzimanje registraturne građe koju donosi Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla.

– Stvaraoci i imaoci arhivske građe nastale u periodu 1992-1995. godina, dužni su istu predati Arhivu TK Tuzla u sređenom stanju, primjenjujući sumarno-analitičke popise arhivske građe za primopredaju.“

Usvajanjem tih prijedloga Arhiv bi dobio zakonsku mogućnost djelovanja na planu utvrđivanja prio-riteta i preuzimanja arhivske građe od svih stvaratelja i imatelja, za koje se u skladu sa kategorizacijom utvrdi da posjeduju arhivsku građu od važnosti za Kanton i obranu od agresije.

Iskustva Arhiva Tuzlanskoga kantona u preuzimanju arhivske građe ratne provenijencijeUviđajući važnost arhivske građe ratne provenijencije, Arhiv Tuzlanskoga kantona je kontinuirano

pratio njezino stanje na terenu te istovremeno radio na pripremama za preuzimanje. Preuzimanje arhiv-ske građe ratne provenijencije je započeto još u prvim ratnim godinama, radi spašavanja kulturnoga blaga i važnih historijskih izvora.20

U postdejtonskome razdoblju sporost donošenja validnoga zakonskog okvira uveliko je usporila pra-vovremeno rješavanje problematike preuzimanja arhivske građe nastale u tijeku rata. Donošenjem zakonske regulative odmah su pokrenute aktivnosti preuzimanja, a prvi fond koji je preuzet odnosio se na arhivsku građu Skupštine Tuzlansko-podrinjskoga kantona. Već 2002. godine realizirano je preuzi-manje arhivske građe Okruga Tuzla. Preuzimanjem navedenoga fonda uvidjelo se da nije kompletan, a što je posljedica čestih izmještanja arhivske građe na druge lokacije. Zbog toga se krenulo u sistematič-niju akciju lociranja navedene građe, što je podrazumijevalo obilazak svih kantonalnih organa uprave u cilju pronalaska navedene arhivske građe.

U suradnji s Uredom za zajedničke poslove kantonskih organa, navedena je građa je pronađena, a najvećim je dijelom bila smještena upravo u prostorima kantonskih organa uprave. Provedene su opsežne i temeljite aktivnosti oko razduživanja te građe, što je podrazumijevalo primopredaju građe u centralni arhivski deponij Ureda za zajedničke poslove, gdje je vršeno razvođenje u osnovnim knjigama eviden-cija. Nakon završetka navedenih aktivnosti izvršeno je njezino preuzimanje 2006. godine, čime je dodatno kompletiran arhivski fond Okruga Tuzla. Razlog zašto se dugo radilo na preuzimanju navedenoga fonda leži u činjenici da je sva arhivska građa popisivana prema sumarno-analitičkome popisu.

Završetkom navedenoga preuzimanja krenulo se u daljnje aktivnosti preuzimanja arhivske građe kan-tonskih organa uprave, odnosno Ministarstava. Utvrđeno je da ni Ministarstva nisu redovno razduživala građu, preko centralne pisarnice, u centralni arhivski deponij Ureda za zajedničke poslove kantonskih organa. Ponovno su inicirane aktivnosti oko obilazaka, davanja uputa i popisivanja građe, koja je i ovoga

20 Već 1992. godine preuzeta je arhivska građa Press centra Općine Lukavac s važnom arhivskom građom. Dokument Arhiva TK, br. 225/92 od 10. 12. 1992. godine.


puta popisana analitički, a njezino preuzimanje izvršeno je u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Preuzeta je arhivska građa svih ministarstava čije je kancelarijsko i arhivsko poslovanje vršeno centralizirano preko Ureda za zajedničke poslove kantonskih organa.21 Od ministarstava ostao je nepreuzet još arhivski fond Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskoga kantona, koji sređivanje arhivske građe i analitički popis privodi kraju, te se ubrzo očekuje preuzimanje i toga preostaloga arhivskog fonda izvršne vlasti.

Usporedno s preuzimanjem arhivske građe ratne provenijencije koja se odnosila na rad ministarstava, radilo se i na preuzimanju arhivskih fondova ministarstava koja su prestala s radom, a to su Ministarstvo bez portfelja i Ministarstvo bez lisnice, a koja su u skladu sa Zakonom o ministarstvima i drugim orga-nima uprave ukinuta 2000. godine.22 Ukupna količina arhivske građe spomenutih fondova iznosi cca 20 metara dužnih.

Po istoj osnovi preuzeta je i arhivska građa Guvernera23 i Ureda za povratak u ukupne količine cca 15 metara dužnih. Riječ je o preuzimanju kako ratne tako i poratne arhivske građe jer je riječ o stvarateljima građe koji su prestali s radom, te je zbog toga preuzeta cjelokupna građa, odnosno njezini arhivski fon-dovi. U 2008. godini preuzeta je i arhivska građa ratne provenijencije Okružnoga štaba civilne zaštite Tuzla, a u 2010. godini arhivska građa Direkcije cesta Tuzlanskoga kantona Tuzla.

Dakle, zajednička karakteristika za sve preuzete fondove ratne provenijencije jest da su fragmentarno sačuvani, odnosno nekompletni, dijelom zbog čestih izmiještanja arhivske građe, dijelom zbog nepra-vilna i nedosljedna sistema upravljanja dokumentima, ali svakako i zbog subjektivnih razloga. Evidentni su i primjeri gdje se dio dokumentacije vodio kroz centralnu pisarnicu, a dio kroz interne evidencije, što je dovelo do otežana kompletiranja predmeta, ali i fondova. Zbog navedenih su razloga svi fondovi ratne provenijencije preuzeti, dijelom prema sumarnome, a dijelom i analitičkome popisu.

Usporedno s preuzimanjem ratne produkcije arhivske građe kantonskih organa uprave, pripremalo se njezino preuzimanje od organa lokalne samouprave, odnosno od općina s prostora Tuzlanskoga kan-tona. U skladu s Odlukom Stručnoga vijeća Arhiva, trećega ožujka 2006. godine, upućen je dopis svim organima uprave na području kantona24, o obvezi posebnoga tretiranja (čuvanja, sređivanja, zaštite)

21 Preuzeta je arhivska građa ratne provenijencije sljedećih ministarstava: Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva; Mini-starstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede; Ministarstvo fi nansija; Ministarstvo pravosuđa; Ministarstvo za rad i soci-jalnu politiku; Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta; Ministarstvo prometa i komunikacija; Ministarstvo urba-nizma; Ministarstvo zdravstva; Ministarstvo obnove i razvoja; Ministarstvo za boračka pitanja.

22 Ministarstvo bez lisnice djelovalo je i stvaralo građu do 2001. godine, kada je Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave TK (SN TK 17/00. od 18. 11. 2000.) ukinut od 23. 12. 2000. godine. Ministarstvo bez portfelja također je postojalo do 2001. godine, a ukinuto je gore navedenim Zakonom od 18. 11. 2000. godine. Podatci preuzeti iz Zapisnika o primo-predaji arhivske građe, broj 04-888-3/07. od 27. 11. 2007. godine.

23 Guverner kantona djelovao je i stvarao građu do 2002. godine kada je Odlukom Visokoga predstavnika za BiH ukinut, odnosno kao organ uprave prestao je postojati spomenutom Odlukom br. 149/02. od 19. 4. 2002. godine. Spomenuta je Odluka objavljena u Službenim novinama Federacije BiH 16/02, a na osnovi koje je donesen amandman na Ustav Tuzlan-skoga kantona, koji je objavljen u Službenim novinama TK 6/04.

24 Evidencije Vanjske službe Arhiva TK Tuzla.


arhivske građe ratne provenijencije. Odlukom je utvrđena i obveza njezina posebnoga popisivanja u arhivske knjige te dostavljanja prepisa Arhivu Tuzlanskoga kantona. Na osnovi dobijenih informacija (vrste građe, količina) Arhiv Tuzlanskoga kantona pristupio je osiguravanju prostora za smještaj nave-dene građe. Predstavnici Vanjske službe Arhiva izvršili su obilazak svih registratura koje podliježu obvezi predaje arhivske građe ratne provenijencije te dali konkretne upute oko primopredaje. Popis navedene arhivske građe također je, osim sumarno, obavljan i analitički, što je zahtijevalo puno vremena neop-hodna za njezino sređivanje i popisivanje.

U Arhiv Tuzlanskoga kantona danas je preuzeta arhivska građa skoro svih organa lokalne samou-prave s područja nadležnosti Arhiva Tuzlanskoga kantona.25 Rezultat aktivnosti preuzimanja arhivske građe nastale u tijeku rata, u proteklome razdoblju, ogleda se u 38 preuzetih arhivskih fondova s oko 500 metara dužnih građe, a osim arhivske građe preuzete su i određene količine videozapisa te fotografi ja. (tablica br. 1.).

Pregled arhivskih fondova s količinama preuzete arhivske građe ratne provenijencije

Redni broj Naziv fonda

Količina građe u

metrima dužnim

Količina nekonvencio-nalne građe

Napomena

1. Okrug Tuzla (Skupština, Predsjedništvo, Koordinacioni i Izvršni odbor) 17,5

2. Komisija za savremenu građu Tuzlanskoga okruga 26 66 VHS, 9 audiokaseta

Zapisi konvertirani u digitalni format

3. Kantonalni štab civilne zaštite Tuzla 4,54. Ured za povratak prognanih Tuzlanskoga kantona 105. Predsjednik Tuzlanskoga kantona 25,56. Vlada Tuzlansko-podrinjskoga kantona 4,57. Ministarstvo za industriju, energetiku i rudarstvo TPK 0,28. Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu TPK 19. Ministarstvo za trgovinu i turizam TPK 0,5

10. Ministarstvo za pravdu TPK 0,611. Ministarstvo za fi nansije TPK 5,212. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice TPK 0,513. Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TPK 0,814. Ministarstvo za promet i komunikacije TPK 0,6

25 U Arhiv još uvijek nije preuzeta arhivska građa općine Banovići. U tijeku je njezina priprema i popis tako da će navedeni fond u tijeku 2016. godine biti preuzet u Arhiv.


Redni broj Naziv fonda

Količina građe u

metrima dužnim

Količina nekonvencio-nalne građe

Napomena

15. Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša TPK 0,7

16. Ministarstvo za zdravlje TPK 1,517. Ministarstvo za obnovu, razvoj i poduzetništvo TPK 0,718. Ministarstvo za boračka pitanja TPK 0,719. Ministarstvo bez portfelja TK 2,520. Ministarstvo bez lisnice TK 121. Općina Tuzla 9122. Općina Lukavac 50

23. Općina Srebrenik 15207 VHS kaseta,

200 DVD-a

Zapisi konvertirani u digitalni format

24. Općina Kalesija 1625. Općina Živinice 15 26. Općina Gradačac 1527. Općina Kladanj 2028. Općina Gračanica 7029. Općina Doboj Istok 130. Općina Teočak 2,531. Općina Sapna (općina Zvornik-Sapna) 3832. Općina Čelić 833. Opštinski logistički centar za pomoć narodima BiH Kladanj 534. Logistički centar Lukavac 2035. Opštinska služba za boračko-invalidsku zaštitu Srebrenica 136. Opštinska služba za boračko-invalidsku zaštitu Bratunac 33

37. Press centar Lukavac 2 134 VHS Zapisi konvertirani u digitalni format

38. Press centar Gradačac 1 74 VHS Zapisi konvertirani u digitalni format

Ukupno 490,5 481 VHS

200 DVD-a9 audio

Iz navedene tablice se može zaključiti da je količina arhivske građe ministarstava izuzetno mala. Razlog je dijelom sadržan u činjenici da su ministarstva stvarala građu u realativno kratkome razdoblju,


od druge polovice 1994. te 1995. godinu.26 Jedan je od razloga i dislociranost ministarstava zbog čega je, uzimajući u obzir i ratne okolnosti, bilo teško uspostaviti sistem upravljanja dokumentima, koji bi bespri-jekorno funkcionirao. Stoga su spomenuti fondovi znatno reducirani i sačuvani u izuzetno malome postotku. S druge strane općine su sačuvale veću količinu arhivske građe, ali je postotak sačuvanosti od općine do općine različit.

Međutim, bitno je naglasiti da je arhivska građa, koja je preuzeta popisivana prema sumarno-analitič-kome popisu tako da je sva arhivska građa trajne vrijednosti u fondu popisivana analitički, a registraturni materijal sumarno.

Osim navedenih, Arhiv Tuzlanskoga kantona preuzeo je i znatne količine arhivske građe iz ratnoga razdoblja drugih registratura, uglavnom privrednih subjekata, koji su nakon neuspješne privatizacije likvidirani. Na taj je način u okviru predmetnih fondova preuzeta i arhivska građa nastala u razdoblju agresije. Isti je slučaj i s određenim brojem humanitarnih organizacija. U određenome broju slučajeva preuzeta je i ratna arhivska građa pojedinih važnijih registratura iz područja privrede, ali po osnovi odredbi zakona o mogućnosti preuzimanja arhivske građe mlađe od trideset godina.27 To je izvršeno uz dogovor i suglasnost predavatelja i Arhiva, kao primatelja arhivske građe.28

Međutim, da bi se pitanje preuzimanja arhivske građe nastale u ratnome razdoblju (1992. – 1995.) sistemski riješilo, neophodno je da se odredbama arhivskih propisa defi nira i utvrdi obveza registratura, ali i arhiva da izvrše primopredaju cjelokupne arhivske građe nastale u ratnome razdoblju. Na taj će način nadležni arhivi imati zakonsku mogućnost da od registratura zahtijevaju poštivanje propisa u segmentu primopredaje arhivske građe nastale u ratnome razdoblju.

ZaključakZaštita arhivske građe u nastajanju u ratnim okolnostima te njezino preuzimanje, podrazumijevala je

pravovremeno, stručno i profesionalno djelovanje arhivskih radnika Arhiva Tuzlanskoga kantona. Može se utvrditi da se tome pitanju pristupilo krajnje odgovorno i profesionalno, što je imalo za rezultat da se stanje arhivske građe u nastajanju te njezina zaštita znatno unaprijedi. Nažalost, evidentno je da je i pored toga dio arhivske građe nepovratno uništen u ratnim stradanjima, shodno čemu su preuzeti arhiv-ski fondovi nekompletni. Stoga je stav i zaključak Stručnoga vijeća Arhiva Tuzlanskoga kantona bio da se predmetna arhivska građa popisuje i preuzima prema sumarno-analitičkome popisu. Pri tomu se vodilo računa da se u skladu s valorizacijom građe u okviru fonda, arhivska građa popisuje analitički, a registra-turni materijal prema sumarnome popisu.

26 Federacija Bosne i Hercegovine s kantonima ustrojena je Vašingtonskim sporazumom 18. ožujka 1994. godine. 27 Članak 20., stavak 2. Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskoga kantona Službene novine TK 15/00., u kojemu je navedeno:

„Arhivska građa se može predati Arhivu i prije isteka roka od trideset godina, ako se o tome sporazumiju stvaralac, odnosno imalac arhivske građe i Arhiv ili ako je to neophodno radi zaštite arhivske građe.”

28 Izvršeno je preuzimanje arhivske građe nastale u ratnome razdoblju Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskoga kantona, JP za vodoprivrednu djelatnost „Spreča” d. d. Tuzla i „Elektrodistribucija” Tuzla.


Dakle, rezultatima provedenih stručnih poslova na planu primarne zaštite te preuzimanja arhivske građe ratne provenijencije, može se biti zadovoljno, ali ne u potpunosti, dok i posljednji arhivski doku-ment ratne provenijencije ne bude smješten u nadležni arhiv. Da bi se to provelo, neophodna je izmjena važećih propisa.

Stoga je neophodno u narednome razdoblju na nivou arhivske službe inicirati adekvatno zakonsko reguliranje navedene problematike, a što se odnosi na predaju arhivske građe ratne provenijencije, od strane svih imatelja i stvaratelja. Pritom se na nivou arhivske službe, ali i arhiva mora utvrditi kategoriza-cija stvaratelja te u skladu s tim utvrditi prioriteti kod preuzimanja. U isto vrijeme neophodno je konti-nuirano pratiti stanje, stupanj sređenosti i zaštite navedene arhivske građe u registraturama, a što se odnosi na pravna lica koja još uvijek nisu obuhvaćena odredbama arhivskih propisa o obvezi primopre-daje ratne građe u nadležni arhiv.

Zaštitom i preuzimanjem arhivske građe ratne provenijencije u nadležne arhive, njezina sudbina i dugoročna zaštita bit će izvjesna, a mogućnost korištenja, bilo po osnovi ostvarivanja ljudskih i građan-skih prava bilo u znanstveno-istraživačke svrhe, zagarantirana. Tek tada će uloga i misija arhiva i arhiv-ske službe, po tome pitanju, biti okončana, odnosno dosljedno sprovedena, u skladu s pravilima struke, ali i moralnim i profesionalnim normama.

Izvori i literatura

Izvori:

1. Arhivski fond Arhiva Tuzlanskog kantona.2. Evidencije i zapisnici Vanjske službe Arhiva Tuzlanskog kantona.

Literatura:

1. Grupa autora. Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954-2004), Tuzla : izdavač, 2005.2. Kožar, A. Arhivska građa – osnov naše kulture i znanosti. Zmaj od Bosne (Tuzla). 29, I(1993).3. Kožar, A. Cjelovita fotoretrospektiva. Zmaj od Bosne, list za slobodnu Bosnu i Hercegovinu (Tuzla).

20(godište)4. Kožar, A. Sudbina registraturne građe u procesu tranzicije Bosne i Hercegovine. Arhivska praksa

(Tuzla). 3(2000).5. Kožar, A. Zaštita arhivske građe – stručno ili državno pitanje. Zmaj od Bosne (Tuzla). 16, I(1992).6. Šabotić, I. Evidencije o ratnome stradanju registraturne građe na području Tuzlanskoga kantona.

Arhivska praksa (Tuzla). 2(1999), str?7. Zulić, O. Uticaj tranzicijskih procesa na stanje registraturne građe u školstvu na području Tuzlan-

skog kantona. Arhivska praksa (Tuzla). 7(2004).


Propisi:

1. Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, Službene novine TK 15/00.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, Službene

novine TK 13/11.3. Uredba o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova u organima uprave i službama za

upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine F BiH 22/03.4. Uredba o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova u pravnim licima u Federaciji Bosne i

Hercegovine, Službene novine F BiH 12/03.

Summary

Characteristics of obtaining and protecting war related archival material

(1992-1995) in the Archives of Tuzla Canton area of jurisdiction

Protection of archival material in the making during war conditions and its transfer to the Archives involved the timely, competent and professional actions of archivists of the Archives of Tuzla Canton. It may be noted that the issue was approached extremely responsibly and professionally, which resulted in improved state of the records. Unfortunately, it is evident that even though part of the archival material was irrevers-ibly damaged by the war damages, which resulted in incomplete obtainment of archival holdings. Th erefore, the attitude and the conclusion of the Expert Council of the Archives of Tuzla Canton were to take this mate-rial in accordance with summary-analytical list of records. At the same time, care was taken in accordance with the valorisation of material within the fonds to list archival material analytically and current records according to the summary list.

Th us, the results of the professional activities in the fi eld of protection and taking over archival material of war provenance are satisfactory, but not complete, until the last of the archival documents of war prove-nance is not located in the relevant archives. To achieve this it is necessary to modify the existing regulations. It is therefore necessary in the future for the archival service in the country to initiate appropriate legal regu-lation of this subject matter, which concerns the handing over of war-related archival material by all holders and creators. In doing so, the archival profession and archives must determine the categorization of creators and accordingly the priorities when such material is received. At the same time it is necessary to continu-ously monitor the situation, the degree of arrangement and protection of archival records listed in the regis-try offi ces, which refers to entities that are not yet covered by the provisions of archival regulations on the obligation of the handover of war material to the relevant archives.


Protection and obtainment of war related archival material by relevant archives and the fate of long-term protection of the same must be made certain, available for use, either by virtue of the exercise of human and civil rights or for scientifi c research purposes. Only then will the role and mission of archival service and profession in this regard be fi nished and consistently carried out in accordance with the rules of the profes-sion and also ethical and professional standards.

Keywords: archival material of war provenance, protection, legislation, obtaining and taking over archi-val material, Archives of Tuzla Canton

Nela KušanićDržavni arhiv u Sisku

Akvizicijska politika Državnoga arhiva u Sisku u poslijeratnome razdoblju

Stručni rad UDK 930.25(497.5 Sisak)“1991/1995“ 930.251(497.5 Sisak)“1991/1995“

Krupne političke i ekonomske promjene početkom 1990-ih godina, a zatim i ratna zbivanja u mnogome su utjecala i na arhivsku djelatnost. Nestanak nekih dotad bitnih čimbenika gospodarskoga, ali i političkoga te društvenoga života, pojava novih pravnih osoba karakterističnih za kapitalističke ekonomske odnose temeljene na privatnome vlasništvu, a shodno tomu i novih upravljačkih tijela i institucija državne i lokalne vlasti, unose velike promjene u shematizme stvaratelja arhivskoga gradiva, rezultiraju nužnošću prilagodbe, prije svega pravne regulative zaštite arhivskoga gradiva, a zatim i arhivske prakse. Velika količina ugrožena arhivskoga gradiva zatečena neposredno nakon rata na netom oslobođenim područjima utjecala je i na akvizicijsku politiku. Utvrđivanje prioriteta zbrinjavanja gradiva na sisačkome arhivskom području dodatno je otežano nedostatkom odgovarajuća prostora za njegov smještaj i adekvatnu zaštitu.

Rješenje je pronađeno u privremenome, u osnovnim elementima prilagođenome smještaju toga gradiva izvan Arhiva te prilagodbi i reorganizaciji raspoloživa prostora same ustanove. Prednost pri preuzimanju dana je najugroženijemu arhivskomu gradivu, ali i gradivu stvaratelja koji su djelovali na okupiranim područjima uz pretpostavku da će upravo gradivo tih tijela vrlo brzo biti zanimljivo znanstvenicima, ali i tijelima državne vlasti. Razdoblje od 20 godina dovoljan je vremenski odmak za analizu ispravnosti te procjene.

Ključne riječi: arhivsko gradivo, okupirano područje, Državni arhiv u Sisku, akvizicijska politika, korisnici

UvodVažne političke i ekonomske promjene, nestanak jugoslavenske državne tvorevine i osamostaljenje te

konačno međunarodno priznanje Hrvatske kao samostalne države, događaji su koji su na ovim prosto-rima obilježili početak 90-ih godine prošloga stoljeća. Ratna zbivanja koja su nakon toga uslijedila, znatno su ugrozila uobičajene i propisane profesionalne aktivnosti unutar arhivske službe te ih svela na pokušaje da se spriječi uništavanje barem onoga dijela arhivskoga gradiva koje smo dotad smatrali zbri-nutim u arhivskim spremištima.

Oba objekta Državnoga arhiva u Sisku (glavna zgrada u DASK u Sisku i prostor Sabirnoga arhivskog centra u Petrinji) bila su izravno ugrožena ratnim borbenim djelovanjima tako da je evakuacija odabrana gradiva izvršena već krajem kolovoza 1991. godine, a gradivo je smješteno u spremišta Arhiva Hrvatske

N. Kušanić, Akvizicijska politika Državnoga arhiva u Sisku u poslijeratnome razdoblju322

u Zagreb, na lokaciju koja je u tome trenutku procijenjena kao sigurnija. Uskoro se pokazalo da je to bio posljednji trenutak jer je već 2. rujna zgrada SAC Petrinja, iako označena međunarodnom oznakom spomenika kulture, bila metom teškoga naoružanja bivše JNA i pobunjeničkih srpskih postrojbi. Sre-ćom, nije bilo žrtava, a šteta se očitovala u vidu razbijenih prozorskih stakala na zgradi, teže oštećena krova i fasade te manjih oštećenja od krhotina granate i prozorskoga stakla na kutijama preostaloga arhivskog gradiva. Već 21. rujna uslijedio je još teži napad neprijateljskih snaga na grad nakon kojega je Petrinja okupirana. Te jeseni, 1991. godine, osim područja grada Petrinje okupirana je polovica sisač-koga arhivskog područja, uključujući područje općina: Dubica, Dvor, Glina, Jasenovac, Kostajnica te djelomično grada Novska, grada Siska i općine Sunja. Većina pravnih osoba – stvaratelja arhivskoga gradiva s okupiranog područja djelovalo je u progonstvu u svojim dislociranim jedinicama u Sisku i Zagrebu ili u obliku privremeno formiranih tijela i improviziranih ureda. Najveći dio gradiva nastao njihovim radom prije progonstva ostao je na okupiranome području.

Okolnosti na sisačkome arhivskom području u poslijeratnome razdobljuU svibnju i kolovozu 1995. godine vojno redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja sisačko arhivsko

područje oslobođeno je u potpunosti. Prostor Sabirnoga centra u Petrinji, koji su djelatnici Arhiva posje-tili nakon nužna pirotehničkoga pregleda već drugi dan po oslobođenju Petrinje, zatečen je u vrlo lošemu stanju, s oštećenim folijama na prozorima uz 90-postotnu vlagu u spremištima i kutijama arhivskoga gradiva zasutim staklom, a u nekoliko kutija i krhotinama granata. U uredu SAC Petrinja zatečene su i knjige knjižnice ureda Rimokatoličke župe sv. Lovre, koje je netko tamo sklonio u vrijeme okupacije iz urušene i oštećene zgrade Župnoga ureda. Knjige su vraćene Župnomu uredu kada su za to stvoreni uvjeti. Utvrđen je i nestanak nekolicine tehničkih jedinica gradiva koje su, međutim, nakon par mjeseci pronađene u drugome prostoru u Petrinji.

Snimanje stanja gradiva koje je svih četiriju ratnih godina ostalo na okupiranome području, bio je naš slijedeći neophodan korak radi njegova spašavanja i zaštite. U tome trenutku, ovaj Arhiv broji samo 9 zaposlenih, od kojih 1 djelatnik obavlja poslove nadzora nad zaštitom gradiva kod stvaratelja i imatelja. Kretanje po netom oslobođenom području bilo je ograničeno i na mjestima moguće samo uz prethodnu dozvolu policije sve do kraja 1996. godine. Dodatno je otežano i povlačenjem službenih iskaznica arhiv-skih djelatnika iz sigurnosnih razloga, tj. radi mogućih zlouporaba. Polovicom 1996. Arhiv zapošljava još jednoga djelatnika, raspoređena na poslove arhivista u Sabirnome arhivskom centru u Petrinji koji, zbog specifi čnih okolnosti, u početku obavlja i poslove nadzora nad zaštitom gradiva kod imatelja i stvaratelja na petrinjskome području.

Unatoč otežavajućim okolnostima, već do kraja 1996. godine, Arhiv je u osnovnim crtama uspio sni-miti stanje na svojemu području. Utvrđeno je da su pobunjeni Srbi uz pomoć ostataka JNA, pri povla-čenju u kolovozu 1995. godine ponijeli sa sobom kompletno gradivo nastalo radom Zemljišnoknjižnoga odjela Općinskoga suda u Dvoru, zatim Ureda za katastar Dvor te sve matične knjige matičnoga pod-ručja Dvor. (Dokumentacija Katastra i „Gruntovnice” vraćena je 2004. godine, no, matične knjige matič-noga područja Dvor još uvijek nisu vraćene).

N. Kušanić, Akvizicijska politika Državnoga arhiva u Sisku u poslijeratnome razdoblju 323

Najveće štete od ratnih borbenih djelovanja pretrpjelo je gradivo nastalo na području Novske i Petri-nje. Djelomično je oštećeno gradivo Skupštine Općine Novska (1963. – 1991.), Skupštine Općine Petri-nja (1963. – 1991.), u manjoj mjeri je izgorjela i pismohrana tvornice Gavrilović u Petrinji (1945. – 2000.). Gradivo Tvornice „Finel” (1949. – 1999.)1, Petrinja, zbog ratnih vojnih djelovanja uništeno je gotovo u potpunosti, izuzev nekoliko svežnjeva dokumentacije o stečaju i likvidaciji tvornice koji su nakon okon-čanja stečaja preuzeti u Arhiv.

Već u prvim obilascima terena zatečena je veća količina gradiva u ratom oštećenim i napuštenim objektima. U kontaktima s pročelnicima područnih upravnih tijela, vladinim povjerenicima (na primjer, za općinu Dvor), a konačno i zapisnicima o pregledima stanja pismohrana, utvrđene su osnovne mjere zaštite, utvrđena odgovornost pojedinih osoba za daljnje stanje zatečena gradiva te dani savjeti i odre-đeni rokovi za pronalaženje sigurnija smještaja gradiva. Prema tadašnjim procjenama na cjelokupnome sisačkom arhivskom području bilo je oko 4000 – 4500 dužnih metara arhivskoga gradiva trajne vrijed-nosti, a od toga cca 2700 d/m „zrelog za preuzimanje” (starijega od 30 godina).

No, osim gradiva stvaratelja koje je Arhiv registrirao i pratio i prije rata, uočena je i nemala količina gradiva, čiji su stvaratelji i donedavno vlasnici izbjegli s područja Republike Hrvatske. Riječ je o doku-mentaciji nastaloj radom tijela paradržavne tvorevine pobunjenih Srba, takozvane Republike srpske kra-jine, tijela koja, dakako, nisu imala pravnih slijednika. Za to gradivo nije bilo moguće odrediti novoga skrbnika kao niti za gradivo Srpske pravoslavne crkve, koje je ostalo napušteno u prostorima parohija.

Procijenili smo da je riječ o gradivu koje je od izuzetne važnosti jer dokumentira događaje proteklih ratnih godina s one strane obrambene crte. Pretpostavljali smo da će zbog toga biti neizostavan segment slike o razvoju događaja toga vremena, ne samo na lokalnoj razini, nego i događaja koji su utjecali na formiranje i daljnji razvoj samostalne države Hrvatske, te da će kao izvor podataka biti korisno i intere-santno kako istraživačima povijesti tako i institucijama državne vlasti, napose sudbene, u eventualnome procesuiranju osoba osumnjičenih za ratne zločine, odnosno, svih zainteresiranih strana u tim proce-sima. Dakle, Arhiv je trebao žurno pronaći rješenje za smještaj toga gradiva.

Nedostatak prostora za smještaj arhivskoga gradiva problem je s kojim je ovaj Arhiv bio suočen još od 1980-ih godina i na koji je upozoravao odgovorne u lokalnoj upravi i Ministarstvu kulture, no, bez vidnih pomaka i odgovarajuća rješenja.2 Neposredno nakon rata, ujesen 1995. godine, Državni arhiv u Sisku raspolaže s 260 m² prostora u glavnoj zgradi u Sisku, od čega je, malo manje od polovice namijenjeno arhivskomu spremištu, sa samo par dužnih metara slobodna prostora u policama. Stanje u Sabirnome

1 HR-DASK-844. Državni (Povijesni) arhiv u Sisku, [1961] 1962. – 1997. , dosje stvaratelja, matični list. Ujesen 1991. tvornica se našla na samoj crti bojišnice i do kraja rata bila pod kontrolom pobunjeničkih snaga. Od osnutka

1949. godine do 1999. mijenjala je nazive i predmet proizvodnje: Lanara, Petrinja, 1949. – 1958.; Tvornica lana i lanit ploča, Petrinja, 1958. – 1964.; DIP Sisak – Tvornica Petrinja, 1964. – 1972.; Tvornica furnira „Petrinja”, Petrinja, 1972. – 1980.; Radna organizacija Drvna industrija „Finel”, Petrinja, 1980. – 1999.

2 Usp. o tome opširnije, Kušanić, N. Državni arhiv u Sisku 1962. – 2012. : Sisački arhiv kao suvremena arhivska ustanova. Sisak : Državni arhiv u Sisku, 2012. Str. 24–39.


arhivskom centru u Petrinji u pogledu slobodnih prostornih kapaciteta bilo je vrlo slično. Osim toga, iako se odmah pristupilo ostakljivanju prozora i gruboj sanaciji, mikroklimatski su uvjeti prostorija Sabirnoga centra tek krajem ljeta 1996. godine postali donekle zadovoljavajući. Stoga se u potrazi sa sva-kim slobodnim metrom polica odmah prišlo reviziji spremišta, prvo u Petrinji, a zatim i u Sisku.3 Nakon usporedbe zatečena stanja sa stanjem evidentiranim prije ratnih događanja u Petrinji, izvršeno je grupi-ranje fondova po djelatnostima, što dotad nije bio slučaj, a zatim je gradivo po novome, preglednom rasporedu vraćeno u police. U spremištu glavne zgrade u Sisku obavljena su manja preseljenja arhiv-skoga, ali i bibliotečnoga gradiva koje je također, u znatnoj mjeri, zauzimalo spremišne kapacitete. U cilju racionalizacije raspoloživa prostora, tijekom 1997. godine je i prostorija dotadašnjega ureda arhivista u SAC Petrinji prenamijenjena u arhivsko spremište. Arhivistu je osigurano radno mjesto u čitaonici sabir-noga centra, a bivši je ured opremljen klasičnim arhivskim policama, čime je stvoreno još 200 d/m spre-mišnih kapaciteta. Na taj je način osiguran prostor za najžurnija preuzimanja.

No i prije toga, već do kraja 1995. i tijekom 1996. godine uspjeli smo, uz prisutnost mjerodavnih osoba iz tijela lokalne uprave, dovesti u Arhiv najugroženije gradivo iz napuštenih i oštećenih objekata. To je u prvome redu bilo gradivo pravoslavnih parohija iz Hrvatske Kostajnice, Dvora na Uni (zajedno s gradivom Šegestinsko-šakanlijske parohije), zatim Javnice, Javornja, Hrvatske Dubice, Živaje, Slabinje, Uštice, Petrinje i Rujevca te Jasenovačke parohije. Riječ je o količini od ukupno 17,3 dužnih metara gra-diva, nastala u vremenskome rasponu od 1770. do 1990.godine. Među tim gradivom našle su se i dvije matične knjige umrlih rimokatoličkih župa Hrvatska Kostajnica 1858. – 1877. i Utolica 1874. – 1895. Sve matice, pravoslavne i rimokatoličke (ukupno 32 knjige) uključujući i druge evidencije pravoslavnih paro-hija, poput takozvanih „domovnih protokola”4, „cirkularnih protokola”5, su uz fi nancijsku podršku Mini-starstva kulture, zaštitno mikrosnimljene u HDA u Zagrebu. Najveći dio, u poslijeratnome razdoblju prikupljena gradiva pravoslavnih parohija, 2000. godine je vraćen pravoslavnoj crkvi6, izuzev matičnih knjiga i domovnih protokola, koji sadržavaju upise, u tome trenutku, starije od 100 godina. Te su matice danas dijelom Zbirke matičnih knjiga DASK-a.7 Tijekom 1996. i 1997. godine, Zbirka je u tim prvim poratnim godinama popunjena i maticama rimokatoličkih župa s područja Petrinje, Hrvatske Kostajnice i Sunje, a nedugo zatim i maticama sa glinskoga, novljanskoga, dubičkoga, a na kraju i sisačkoga matič-nog područja.

3 HR-DASK-844. Državni (Povijesni) arhiv u Sisku, [1961] 1962. – 1997.; Izvješće o radu Povijesnog arhiva u Sisku za 1996. godinu, br. 16-1/97. Sisak (siječanj, 1997.).

4 Popisi članova parohijske zajednice.5 Knjiga okružnica (službenih dopisa).6 Gradivo je u ime pravoslavne crkve preuzeo administator parohija u Arhijerejskome namjesništvu Kostajničko-dvorskom,

Eparhije gornjokarlovačke, jerej Petar Olujić, paroh sisački. HR-DASK-844. Državni (Povijesni) arhiv u Sisku, Primopre-dajni zapisnik, klasa: 036-01/00-01/03, ur. broj: 2176-81-00-01 (11. 7. 2000.).

7 HR-DASK-719. Zbirka matičnih knjiga – Dvor, Glina, Hrvatska Dubica, Hrvatska Kostajnica, Jasenovac, Novska, Petrinja, Sisak, Sunja, 1777-1952, knj. 469; 17,80 d/m. (stanje: 10. 5. 2016.). Zbirka se sustavno dopunjava svake godine, preuzima-njem od matičnih ureda, onih knjiga koje sadržavaju podatke starije od 100 godina.


Nakon što je u petrinjskome sabirnom centru formirano i na odgovarajući način opremljeno još jedno arhivsko spremište, krenulo se s intenzivnijim preuzimanjima arhivskoga gradiva nastala radom tijela takozvane Republike srpske krajine. Kroz dvije poratne godine to je spremište popunjeno isključivo gradivom spomenutih tijela8, počevši od upravnih (ispostave pojedinih ministarstava RSK-a, općine), pravosudnih, socijalnih i prosvjetnih, do onih iz oblasti gospodarstva, zatim političkih stranaka i udru-ženja koja su djelovala na okupiranome području u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Dio je gradiva tih tijela na poticaj Arhiva, a posredstvom Ministarstva kulture, Arhivu predala Služba za zaštitu ustav-noga poretka (SZUP)9, i to u potpuno rinfuznome stanju, u plastičnim vrećama i ambalažnim kutijama. Tim preuzimanjem u Arhiv je pristiglo pretežito gradivo pobunjeničkih i okupacijskih postrojbi.

Zahvaljujući razumijevanju i kooperativnosti odgovornih u Gradu Glina, Arhiv je 1999. godine dobio na privremeno korištenje, na rok od 15 godina10, prostor bivšega glinskoga matičnog ureda s oko 100 kvadratnih metara korisnoga prostora. Taj je prostor, sredstvima koja je osiguralo Ministarstvo kulture, opremljen arhivskim policama (380 dužnih metara) i pretvoren u privremeni smještaj najugroženija gradiva s glinskoga područja. Stoga smo već početkom 2000. godine započeli s preuzimanjem gradiva upravnih tijela (Skupština Općine Glina 1963. – 1991.; Skupština Općine Glina 1991. – 1995., SO Petri-nja 1991. – 1995. i SO Kostajnica 1991 – 1995), nekoliko fondova bivših „društveno-političkih organiza-cija” i lokalnih škola. Time je i to spremište vrlo brzo popunjeno. Sva preuzimanja gradiva koja su nakon toga uslijedila sve do 2007. godine, tj. do useljenja Arhiva u dograđenu i rekonstruiranu glavnu zgradu u Sisku, bila su isključivo u cilju popunjavanja već preuzetih fondova i zbirki, i to u vrlo malim količinama.

U akvizicijama koje je Državni arhiv u Sisku poduzeo neposredno nakon rata, nažalost, vrlo je malo gradiva koje bi pružalo sliku stanja i života s ove strane obrambene crte. U prvim poratnim godinama Arhiv je uspio preuzeti gradivo Pokreta majki za mir pod nazivom Bedem ljubavi iz razdoblja 1991. – 1995., te gradivo Kriznoga štaba Općine Sisak 1991. – 1993. Segmenti slike o životu s ove strane obram-bene crte u manjemu omjeru sadržani su i unutar fondova upravnih tijela i to, naravno, nastala posljed-njih godina postojanja takozvanih skupština općina kao lokalnih upravnih tijela, od početka ratnih događanja 1990./1991. pa do 1992./1993. godine, tj. do konačne provedbe odredbi Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH kojim je utvrđeno područje djelovanja lokanih upravnih tijela u Repub-lici Hrvatskoj11. Većina tih cjelina nastalih na sisačkome arhivskom području do danas je već pristigla u Arhiv ili, kao što je slučaj sa SO Sisak 1963. – 1992., upravo pristižu. Dakako, sliku će upotpuniti i gradivo koje je nastalo radom „novih” tijela uprave koje još nije zrelo za preuzimanje (županije, gradovi, općine), kao i pravosudnih i ostalih tijela koja su djelovala na tome području u ratnome razdoblju.

8 Detaljan popis prilog je ovome radu.9 Danas SOA – Sigurnosno obavještajna agencija.10 HR-DASK-844. Državni (Povijesni) arhiv u Sisku. Ugovor Grada Glina i DASK, klasa: 372-01/99-01/03; ur. broj: 2176/01-

02-99-1 (17. 6. 1999.).11 NN 90/1992.


Gradivo braniteljskih vojnih postrojbi zastupljeno je u tome Arhivu tek u tragovima i u obliku kopija koje su predane Arhivu tek 2014. godine, a riječ se o odabranim snimkama i videozapisima koji svjedoče o važnijim događajima i ratnome putu 120. brigade ZNG – HV Ban Toma Bakač 1991. – 1993., kao i foto-grafi je i videozapisi važnijih događaja Udruge hrvatskih branitelja 120. brigade Ban Toma Bakač 2001. – 2014. Važno je napomenuti da hrvatska arhivska služba sve do donošenja Zakona o arhivskome gradivu i arhivima 1997. godine12 nije bila mjerodavna za prikupljanje, čuvanje i zaštitu gradiva koje nastaje radom vojnih tijela kao ni za tijela unutrašnjih poslova13. To je i osnovni razlog zbog kojega nismo odmah nakon rata ni pokušavali prikupljati gradivo vojne i policijske provenijencije. Vrlo brzo nakon donošenja novoga Zakona koji regulira djelatnost arhivske službe RH, pojavila se i inicijativa za osnivanjem specijalnoga arhiva koji bi prikupljao gradivo o Domovinskome ratu, što je konačno i realizirano osnivanjem Hrvat-skog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata u Zagrebu tek 2004. godine.

No, u opisanim okolnostima i unatoč teškoćama s nedostatkom smještajnih kapaciteta, možemo ustvrditi da je u poratnome razdoblju Državni arhiv u Sisku, u okviru svojih kompetencija, ipak uspio spasiti najugroženije gradivo sisačkoga arhivskog područja, ali i adekvatno smjestiti onaj dio za koji smo vjerovali da će svojim sadržajem vrlo brzo postati zanimljivo korisnicima.

Korištenje preuzetim gradivom tijela RSKVremenski odmak od dvadesetak godina dovoljan je za analizu ispravnosti naše akvizicijske politike

u poslijeratnome razdoblju, odnosno ispravnosti procjene utvrđivanja prioriteta pri preuzimanju gra-diva u kapacitetom oskudna arhivska spremišta.

Ovdje je važno još jednom istaknuti da se preuzimanje predmetnoga gradiva odvijalo u izvanrednim okolnostima te radi spašavanja onoga što se spasiti može, tako da je provedeno ne baš sasvim u skladu s propisima14 – u pravilu bez prisutnosti stvaratelja, odnosno, dotadašnjega vlasnika dokumentacije i gotovo u pravilu u nesređenome, a nerijetko i u rasutome stanju. Ulogu predavatelja toga gradiva pre-uzeli su odgovorni u tijelima lokalne uprave. Navedene otežavajuće okolnosti opravdale bi i eventualnu odluku Arhiva da to gradivo ne preuzima, odnosno da akviziciju odgodi do normalizacije i osiguranja neophodnih uvjeta. No, procijenjeno je da je rizik prevelik. Riječ je o ukupno 68 fondova i zbirki (detaljno popisanih u Prilogu1) smještenih u Sabirnome arhivskom centru u Petrinji. Treba naglasiti i da ti fondovi nisu cjeloviti. Jedan dio gradiva tih cjelina zadržan je u policijskim upravama i službama državne sigur-nosti te je nakon osnivanja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata 2004. godine postupno predan ili se još uvijek predaje Centru na čuvanje.

Gradivo je spomenutih fondova u Državnome arhivu u Sisku sustavno stručno obrađivano, sumarno popisano i opisano, te je u vrlo kratkome roku postalo dostupno javnosti i koristi se u arhivskim

12 NN 105/1997.13 U skladu s člankom 13. stavak 4. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima (NN 25/1978).14 Uputstvo o predaji arhivske građe arhivima (NN 33/87).


čitao nicama. Tendenciju rasta potražnje toga gradiva u čitaonici SAC Petrinja bilježimo već od 1998. godine. Od tada do danas to je gradivo najčešćim predmetom istraživanja u čitaonici Sabirnoga centra. Od ukup na broja posjeta u 58,5 % slučajeva korišteno je upravo gradivo stvaratelja koji su djelovali na okupiranome području u razdoblju od 1991. do 1995. godine.15

Ako za isto razdoblje, dakle od 1998. godine do danas, promatramo količinu korištenoga gradiva te provenijencije u odnosu na ukupno korišteno gradivo, dolazimo do zaključka da je gradivo tijela para-državne tvorevine RSK-a nastalo u razdoblju okupacije, korišteno u znatno većemu omjeru od čak 77 naprema 23 %.

Sljedeći su zanimljivi pokazatelji struktura korisnika i svrha korištenja. Analizom Evidencije16 utvr-đeno je da je to gradivo pretežito korišteno u profesionalne svrhe, i to u odnosu od 88 % prema 12 % korisnika, čija je svrha osobne prirode. Prema profesiji korisnike možemo podijeliti u četiri osnovne skupine. Prvu i najbrojniju skupinu čine državni službenici, domaći i strani. To su policijski i pravosudni službenici, pretežito policijski inspektori, ali i odvjetnici i tužitelji, pa i službenici Međunarodnoga kazne-nog suda za bivšu Jugoslaviju iz Haga. Omjer te skupine korisnika u odnosu na ostale je čak 48 %. Na dalje, kao slijedeću skupinu korisnika moguće je izdvojiti znanstvenike, i to uglavnom povjesničare, ali i eko-nomiste. Ta skupina uključuje zaposlenike znanstvenih instituta i sveučilišne profesore. Omjer te skupine korisnika u odnosu na ukupan broj korisnika gradiva naznačene provenijencije iznosi 20 %. U nešto manjemu omjeru, od oko 16 %, kao korisnici se pojavljuju djelatnici drugih ustanova u kulturi: kustosi i arhivisti. Profi li preostalih 12 % korisnika koji se tim gradivom koriste u osobne svrhe uključuju učitelje, politologe i umirovljenike, pa i jednoga književnika.

Ako kroz ove četiri skupine korisnika usporedimo količinu istraženoga (pregledanoga) gradiva dolazimo do zaključka da se najvećom količinom gradiva, 42 % od ukupno korištena gradiva predmetnih stvaratelja, koristilo u znanstvene svrhe.

U profesionalne, operativne svrhe policijskih i pravosudnih tijela korišteno je 29 % gradiva od ukup ne količine korištena gradiva tijela RSK-a. Za potrebe muzeja i drugih arhiva pregledano je 22 % ukupne količine korištena gradiva spomenutih tijela, te u osobne svrhe, količina od 7 %. Analiza intenziteta korištenja (broj i vremensko trajanje posjeta pojedinih korisnika), navodi na zaključak da je najviše vre-mena, 37 % od ukupna broja sati korištenja gradivom nastalim radom tijela s okupiranoga područja, utrošeno na korištenje tim gradivom u znanstvene svrhe.

Analizom vremena provedena u čitaonici za preostale tri skupine korisnika dolazi se do sljedećih zaključaka: osim u znanstvene svrhe, najviše je vremena u čitaonici utrošeno na analizu gradiva za služ-bene potrebe domaćih i stranih policijskih i pravosudnih tijela, i to 32 % od ukupna utrošenoga vremena za korištenje predmetnim gradivom. Zatim, 17 % vremena utrošeno je za osobne potrebe korisnika, a 14 % vremena u čitaonici proveli su kustosi i arhivisti.

15 HR-DASK-844. Državni (Povijesni) arhiv u Sisku, Evidencija korištenja arhivskog gradiva u Državnom arhivu u Sisku, Sabirnom arhivskom centru Petrinja, 1996. – 2016.

16 Isto.


Važno je reći i da se gradivom nastalim u vrijeme okupacije na okupiranome području Republike Hrvatske nerijetko koristi i na zahtjev građana i pravnih osoba za izdavanjem uvjerenja o podatcima iz gradiva, kao i ovjerenih preslika. Na taj se način najčešće koristi gradivom prosvjetnih ustanova, kao i gradivom pravnih osoba iz područja gospodarstva.

Zaključak

Misija je arhivske službe zaštita, prikupljanje i trajno čuvanje arhivskoga gradiva za potrebe sadašnje zajednice, ali i budućih generacija. Jedno od (dakako ne i jedino) važnih mjerila učinkovitosti, svrsishodno-sti službe i pojedinih ustanova unutar nje je i korištenje gradivom pohranjenim u arhivskim spremištima.

Rezultati analize broja, strukture i profi la korisnika te svrhe korištenja arhivskim gradivom koje je nastalo radom stvaratelja na okupiranome području RH u Domovinskome ratu, prikupljena nakon redarstvenih i vojnih operacija Bljesak i Oluja 1995., u teškim okolnostima opisanim u ovome radu, potvrđuju korisnost toga gradiva zajednici te u znatnoj mjeri opravdavaju odluke donesene pri utvrđiva-nju prioriteta, odnosno utvrđivanju akvizicijske politike te arhivske ustanove u poslijeratnome razdoblju.

Prilog

Popis arhivskih fondova i zbirki nastalih radom institucija pobunjenih Srba u RH, u posjedu Državnoga arhiva u Sisku

UPRAVA I JAVNE SLUŽBE OD 1990.Okupirana područja Republike Hrvatske (1990. – 1998.)

HR-DASK-SACP-599: MINISTARSTVO OBRANE „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. UPRAVA „BANIJA” – Glina, Petrinja (1992-1995); [1991] 1992-1995: kut. 2; 0,2. SI.

HR-DASK-SACP-602: MINISTARSTVO ZA EKONOMSKE ODNOSE, PRIVREDNI RAZVOJ I INDUSTRIJU „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. ODJELJENJE U PETRINJI – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: knj. 4, kut 10; 1,1.SI.

HR-DASK-SACP-603: MINISTARSTVO ZA POLJOPRIVREDU, ŠUMARSTVO I VODOPRI-VREDU „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. ODJELJENJE U PETRINJI – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: knj. 3, kut. 5; 0,6. SI.

HR-DASK-SASP-617: REPUBLIČKI ZAVOD ZA STATISTIKU I INFORMATIKU KNIN „REPUB LIKE SRPSKE KRAJINE”. PODRUČNA JEDINICA PETRINJA – Petrinja (1993-1995); 1993-1995: kut 3; 0,3. SI.

HR-DASK-SACP-778: SEKRETARIJAT UNUTRAŠNJIH POSLOVA GLINA – Glina (1991-1995); 1991-1995: knj. 1, kut. 2; 0,2. SI.


HR-DASK-SACP-604: MINISTARSTVO TRGOVINJE I TURIZMA „REPUBLIKE SRPSKE KRA-JINE”. REPUBLIČKA TRŽIŠNA INSPEKCIJA. ORGANIZACIJSKA JEDINICA GLINA – KOSTAJ-NICA – Hrvatska Kostajnica (1992-1995); 1992-1993: kut. 0,1; 0,01. SI.

HR-DASK-SACP-601: MINISTARSTVO TRGOVINE I TURIZMA „REPUBLIKE SRPSKE KRA-JINE”. REPUBLIČKA TRŽIŠNA INSPEKCIJA. ORGANIZACIJSKA JEDINICA GLINA – PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: kut. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-605: MINISTARSTVO ZA ZDRAVLJE „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. ODJE-LJENJE ZA POSLOVE SANITARNE INSPEKCIJE U KOSTAJNICI – Hrvatska Kostajnica (1994-1995); 1994-1995: knj. 2; 0,03. SI.

HR-DASK-SACP-606: MINISTARSTVO ZA ZDRAVLJE „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. ODJE-LJENJE ZA POSLOVE SANITARNE INSPEKCIJE U PETRINJI – Petrinja (1993-1995); 1993-1995: knj. 2, kut. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-607: UPRAVA CARINA „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. CARINARNICA DVOR. CARINSKA ISPOSTAVA PETRINJA – Petrinja (1994-1995); [1993] 1994-1995: knj. 9, kut. 3; 0,4. SI.

HR-DASK-SACP-608: REPUBLIČKA UPRAVA JAVNIH PRIHODA „REPUBLIKE SRPSKE KRA-JINE”. PODRUČNA JEDINICA KOSTAJNICA – Hrvatska Kostajnica (1993-1995); 1993-1995: knj. 6, kut. 1; 0,2. SI.

HR-DASK-SACP 616: REPUBLIČKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. ISPOSTAVA PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995: knj. 9, kut. 8, mapa 8; 1. SI.

HR-DASK-SACP-676: URBANISTIČKI ZAVOD „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”. TEHNIČKO ODJELJENJE PETRINJA – Petrinja (1994-1995); 1994-1995: kut. 1; 0,1. PrP.

HR-DASK-SACP-610: SKUPŠTINA OPĆINE DVOR NA UNI – Dvor (1991-1995); [1990] 1991-1995: knj. 2, kut. 9; 1. SI.

HR-DASK-SACP-611: SKUPŠTINA OPĆINE GLINA – Glina (1991-1995); 1991-1995: knj. 16, kut. 45; 4,7. SI.

HR-DASK-SACP-612: SKUPŠTINA OPĆINE KOSTAJNICA – Hrvatska Kostajnica (1991-1995); 1991-1995: knj. 26, kut. 9; 1. SI.

HR-DASK-SACP-609: SKUPŠTINA OPĆINE CAPRAG – Mala Gradusa (1991-1995); [1990] 1991-1995: knj. 2, kut. 9; 1. SI.

HR-DASK-SACP-613: SKUPŠTINA OPĆINE PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995: knj. 49, kut. 39; 4,5. SI.

HR-DASK-SACP-779: SEKRETARIJAT UNUTRAŠNJIH POSLOVA OKUČANI. STANICA MILI-CIJE JASENOVAC – Jasenovac (?-1995); 1994-1995: knj. 2; 0,03. SI.

HR-DASK-SACP-780: STANICA JAVNE BEZBJEDNOSTI DVOR NA UNI – Dvor (1991-1995); 1991-1994: svež. 1; 0,05. SI.

HR-DASK-SACP-781: STANICA JAVNE BEZBJEDNOSTI KOSTAJNICA – Hrvatska Kostajnica (1992-1995); 1992-1995: knj. 3, kut. 1; 0,1. SI.


HR-DASK-SACP-782: STANICA JAVNE BEZBJEDNOSTI PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1992-1995: knj. 2, kut. 3; 0,3. SI.

HR-DASK-SACP-783: OPĆINSKO POVJERENSTVO ZA IZBJEGLICE I RASELJENA LICA DVOR NA UNI – Dvor (1992-1995); 1994-1995: kut. 2; 0,2. SI.

HR-DASK-SACP-784: OPĆINSKO POVJERENSTVO ZA IZBJEGLICE I RASELJENA LICA GLINA – Glina (1992-1995); 1992-1995: kut. 5; 0,5. SI.

HR-DASK-SACP-785: OPĆINSKO POVJERENSTVO ZA IZBJEGLICE I RASELJENA LICA KOSTAJNICA – Hrvatska Kostajnica (1992-1995); 1994-1995: kut. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-786: OPĆINSKO POVJERENSTVO ZA IZBJEGLICE I RASELJENA LICA PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1993-1995: kut. 1; 0,1. SI.

PRAVOSUĐE OD 1990.Županijski sudovi od 1990.

HR-DASK-SACP-625: OKRUŽNI SUD GLINA – Glina (1991-1995); 1991-1995: kut. 3; 0,3.SI.

Općinski sudovi (prvostupanjski) od 1990. HR-DASK-SACP-626: OPĆINSKI SUD PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995: knj. 13, kut.

44; 4,5. SI.

VOJNE POSTROJBE, USTANOVE I ORGANIZACIJE OD 1990.Pobunjeničke i okupacijske postrojbe na području Republike Hrvatske od 1991. do 1998.

HR-DASK-SACP-633: 33. PJEŠADIJSKA BRIGADA DVOR – Dvor (1991-1995); 1993-1995: kut. 3; 0,3. SI.

HR-DASK-SACP-630: 24. PJEŠADIJSKA BRIGADA GLINA – Glina (1991-1995); 1991-1995: kut. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-631: 26. PJEŠADIJSKA BRIGADA KOSTAJNICA – Hrvatska Kostajnica (1991-1995); 1991-1995: knj. 3, kut. 5; 0,6. SI.

HR-DASK-SACP-750: 17. BRIGADA TERITORIJALNE OBRANE „GRADUSA CAPRAG” – Mala Gradusa (1991-1995); 1991-1995: kut. 0,4; 0,04. SI.

HR-DASK-SACP-632: 31. PJEŠADIJSKA BRIGADA PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995: knj. 19, kut. 8; 1. AP.

HR-DASK-SACP-751: ZONSKI ŠTAB TERITORIJALNE OBRANE KORDUN (VP 7921) VOJNIĆ – Vojnić (1992-?); 1992: kut. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-752: 592. MOTORIZIRANA BRIGADA TETOVO – Tetovo (1991-1992); 1991-1992: kut. 0,5; 0,05. SI.

HR-DASK-SACP-634: VOJNI ZATVOR GLINA – Glina (1991-1995); 1993-1995: knj. 3; 0,05. SI.


ODGOJ I OBRAZOVANJESrednje škole usmjerenoga obrazovanja

HR-DASK-SACP-636: SREDNJA ŠKOLA „PETAR MRKONJIĆ” DVOR NA UNI (Školski centar „25. maj” Dvor) – Dvor (1984-1995); 1984-1995: knj. 38; 1. AP.

HR-DASK-SACP-647: SREDNJA ŠKOLA GLINA – Glina (1991-1995); 1991-1995: knj. 15; 0,5. AP.HR-DASK-SACP-650: SREDNJA ŠKOLA PETRINJA – Jabukovac, Petrinja (1991-1995); 1991-1995:

knj. 95; 1. PrP.

Osnovne/pučke školeHR-DASK-SACP-813: OSNOVNA ŠKOLA MEČENČANI – Mečenčani (1956-1995); 1958-1995:

knj. 42, svež. 3; 1. AP.HR-DASK-SACP-653: PRVA OSNOVNA ŠKOLA PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995:

knj. 160, svež. 12; 3,5. PrP.HR-DASK-SACP-643: OSNOVNA ŠKOLA RUJEVAC – Rujevac (?-1955); 1894-1995: knj. 100, kom.

13, kut. 4, svež. 43; 4. PrP.HR-DASK-SACP-815: OSNOVNA ŠKOLA ŠAMARIČKI BRĐANI – Šamarički Brđani (1946-1993);

1946/1993: knj. 10; 0,25. AP.

SOCIJALNE USTANOVECentri za socijalnu skrb

HR-DASK-SACP-819: CENTAR ZA SOCIJALNI RAD DVOR NA UNI – Dvor (1992-1995); 1992-1995: svež. 8; 0,8 PrP.

HR-DASK-SACP-658: CENTAR ZA SOCIJALNI RAD GLINA – Glina (1992-1995); 1991-1995: knj. 11, kut. 14, mapa 10; 2. SI.

HR-DASK-SACP-659: CENTAR ZA SOCIJALNI RAD PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1991-1995: knj. 8, kut. 12, svež. 16; 2,5. SI.

GOSPODARSTVO I BANKARSTVOIndustrija (1945. – 1990.)

HR-DASK-SACP-742: DRVNA INDUSTRIJA „FINEL” PETRINJA u stečaju – Petrinja (1949-1999); 1989-1999: svež. 6; 0,3. PrP.

HR-DASK-SACP-669: MESNA INDUSTRIJA „GAVRILOVIĆ” – Petrinja (1945-2000); 1945-2000: knj. 55, fi lmskih svitaka 1, kut. 63; 11. SI.

Banke i novčarski zavodi od 1990.HR-DASK-SACP-665: BEOBANKA KRAJINE – MEŠOVITA BANKA d. d. KNIN, POSLOVNA

JEDINICA PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: kut. 4, svež. 6; 1. PrP.


Energetika od 1990.HR-DASK-SACP-673: NAFTNA INDUSTRIJA KRAJINE PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1993-

1995: kut. 3; 0,3. SI.

Trgovina od 1990.HR-DASK-SACP-674: PRIVATNO PODUZEĆE „ESPERO” PETRINJA – Petrinja (1994-1995);

1994-1995: kut. 1; 0,1. PrP.HR-DASK-SACP-675: PRIVATNO PODUZEĆE „ŽIKA” PETRINJA – Petrinja (1995); 1995: kut. 1;

0,1. PrP.

Stambena i komunalna djelatnost od 1990.HR-DASK-SACP-671: GAVRILOVIĆ-KONEN PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: kut.

2; 0,2. SI.

Intelektualne usluge od 1990.HR-DASK-SACP-672: KRAJINA KONZALTING d. o. o. PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-

1995: knj. 5, kut 1; 0,2. PrP.

POLITIČKE STRANKE, DRUŠTVENO-POLITIČKE ORGANIZACIJE I SINDIKATIPolitičke stranke nakon 1989.

HR-DASK-SACP-682: SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA. OPĆINSKI ODBOR DVOR NA UNI – Dvor (1990-1995); 1990-1993: knj. 2, svež. 1; 0,1. SI.

HR-DASK-SACP-684: SRPSKA RADIKALNA STRANKA PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1994: kut. 1; 0,01. SI.

HR-DASK-SACP-690: SOCIJALISTIČKA PARTIJA HRVATSKE – PARTIJA JUGOSLAVENSKE ORIJENTACIJE PETRINJA – Petrinja (1990-1991); 1990-1991: knj. 1, kut. 1; 0,1. PrP.

HR-DASK-SACP-693: SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA KRAJINE. OPĆINSKI ODBOR PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1994: kut. 0,4; 0,04; SI.

HR-DASK-SACP-694: SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA SRPSKIH ZEMALJA. OPĆINSKI ODBOR PETRINJA – Petrinja (1994-1995); 1994-1995: kut. 0,3; 0,03. SI.

HR-DASK-SACP-692: SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA. OPĆINSKI ODBOR PETRINJA – Petrinja (1990-1995); 1990-1994: kut. 0,5; 0,05. SI.

HR-DASK-SACP-691: SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA. OPĆINSKI ODBOR SISAK – Sisak (1990-1991); 1990-1991: kut. 1; 0,1. SI.


DRUŠTVA, UDRUGE, UDRUŽENJADobrotvorne udruge, društva, udruženja

HR-DASK-SACP-705: CRVENI KRIŽ GLINA – Glina (1991-1995); 1992-1995: svež. 2; 0,2. PrP.HR-DASK-SACP-706: CRVENI KRIŽ PETRINJA – Petrinja (1991-1995); 1992-1995: knj. 2, svež. 7; 0,8. SI.HR-DASK-SACP-570: DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO PETRINJA – Petrinja (1880-);

1880-1959: kut. 9; 0,9. SI.HR-DASK-SACP-707: DRUŠTVO IZBJEGLIH SRBA PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1994:

kut. 1; 0,1. SI.

Političke udruge, društva, udruženjaHR-DASK-SACP-695: UDRUŽENJE BORACA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE. UDRUŽENJE

BORACA OPĆINE PETRINJA – Petrinja (1992-1995); 1992-1995: svež. 2; 0,2. PrP.

ZBIRKEHR-DASK-SACP-720: ZBIRKA NOVINA „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”; 1990-1995: mapa 3, 1. SI.HR-DASK-SACP-762: RAZNI SPISI „REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE”; 1991-1995: kut. 3; 0,3. SI.

LiteraturaIvanović, J. Priručnik iz arhivistike : 1. dio. Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2010.Kušanić, N. Državni arhiv u Sisku, 1962. – 2012 : Sisački arhiv kao suvremena arhivska ustanova. Sisak : Državni arhiv u Sisku, 2012. Str. 24–39.Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. Dokumenti: Knjiga 3. Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (siječanj – lipanj 1992.). Zagreb : HMDCDR, 2008.Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. Dokumenti: Knjiga 5. Dokumenti vojne provenijen-cije „Republike srpske krajine” (srpanj – prosinac 1992.). Zagreb : HMDCDR, Zagreb, 2009.Barić, N. O nekim iskustvima istraživanja arhivskoga gradiva za proučavanje hrvatske povijesti 20. stoljeća. U: Radovi. Dostupnost arhivskoga gradiva. Zbornik radova s 47. savjetovanja hrvatskih arhivista, Vinkovci, 22. – 24.listopada 2014. urednik. Zagreb : HAD, 2014. Str. 221–231. Milić, A., Šute, S. Dostupnost gradiva u velikoj čitaonici Hrvatskoga državnog arhiva. Radovi. Dostup-nost arhivskoga gradiva, 47. Savjetovanje hrvatskih arhivista. Zbornik radova s 47. savjetovanja hrvat-skih arhivista, Vinkovci, 22. – 24.listopada 2014. urednik. Zagreb : HAD, 2014. Str. 333–354.Validžić, I. Arhiv domovinskog rata, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb. (3. 3. 2009.) Informa-tica Museologica (grad), 39, 1–4(rujan 2008), str?http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=198546. (12. 5. 2016.).


Kratice:DASK – Državni arhiv u SiskuHV – Hrvatska vojskaJNA – Jugoslavenska narodna armijaRKŽ – Rimokatolička župaSAC – Sabirni arhivski centarSO – Skupština općineSOA – Sigurnosno-obavještajna agencijaSZUP – Služba za zaštitu ustavnoga poretkaZNG – Zbor narodne garde (Republike Hrvatske)

Summary

Acquisition policy of State archives in Sisak during the postwar period

Big political and economic changes in early 1990s and also war events aff ected archival activities in so many ways. Th e disappearance some of previously important factors of economic, political and social life, the emergence of new legal entities typical of capitalist economic relations based on private ownership and accordingly the emergence of new governing bodies and institutions of state and local authorities introduced major changes in schematisms of creators of the archives, resulting in the necessity of adjustment, primarily pertaining to legal regulations of protection of archival material and also to archival practices. A large amount of endangered archival material found immediately aft er the war in the newly liberated areas also aff ected the acquisition policy. Setting priorities for material care, in the Sisak archival area is further ham-pered by a lack of adequate space for its accommodation and adequate protection. Th e solution was found in the temporary space designed in the basic elements to accommodate these materials outside the Archives and also in the adjustments and reorganization of available space in the institution. Th e advantage in acquiring was given to the most vulnerable records and also to records of creators who acted in the occupied territories, under the assumption that the records of these institutions would very quickly interest the researchers and the government bodies. Th e period of twenty years provides suffi cient time to analyse the correctness of this assessment.

Keywords: archives, occupied territory, State Archives in Sisak, acquisition policy, users

Marija JagunićDržavni arhiv u Karlovcu

Karlovački arhiv u Domovinskome ratu

Prikaz UDK 930.251(497.5Karlovac)“19“ 355.48(497.5Karlovac)“1991/1995“

Temeljna zadaća arhiva je prikupljanje i čuvanje dokumentacije. Događaji kojima smo svjedočili stav-ljaju nas pred dilemu: kako sačuvati gradivo u ekstremnim uvjetima? Uvjeti za čuvanje gradiva su kao prvo smještaj, koji je kako smo vidjeli često teško ili nemoguće zaštititi od razarajućeg djelovanja. Bilo ljudskog, kao u ovom slučaju, bilo prirodnog, kao što smo sve češće svjedoci. Uzroci stradavanja arhivskog gradiva su mnogobrojni, u ratnim uvjetima rizici su neizbježni i višestruki. Domovinski rat započeo je 1991. godine. Grad Karlovac svakodnevno je granatiran. Tada još nova, jedina u Hrvatskoj, namjenski građena zgrada arhiva, našla se na udaru neprijateljskih granata. Štete su bile velike, od nekih se do danas nismo oporavili i posljedice osjećamo i sada.

Ključne riječi: zgrada arhiva, granatiranje, oštećenja, kulturno blago, grad Karlovac, Republika Srpska Krajina, Ministarstvo prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske, ratne štete

Uvod

Zgrada Arhiva u Karlovcu izgrađena je 1980. i prva je namjenski izgrađena zgrada arhiva u Hrvatskoj. Sagrađena je od čvrste betonske konstrukcije, što je bila velika prednost u onome što je slijedilo, ali i nedostatak s obzirom na to da se pročelje zgrade sastoji od čak dviju trećina od staklu, a isto tako i južna i sjeverna strana zgrade. Velikim nedostatkom pokazalo se i to što je izgrađena u neposrednoj blizini kasarne JNA, i kao takva našla se na udaru već prvih granata!

Zbog ratnih djelovanja tijekom 1991. godine Historijski arhiv u Karlovcu našao se na prvoj crti bojiš-nice.

U teškim uvjetima svakodnevna granatiranja, u strahu od snajperskih zasjeda, stanovnici Karlovca i zaposlenici arhiva vršili su svoje dužnosti. Prva oštećenja na zgradi nastala su 16. i 17. rujna 1991. Ta su oštećenja bila manja i odnosila su se uglavnom na razbijanje prozora i oštećenje metalnih vrata na ulazu u sklonište. Uslijedila su daljnja oštećenja: zbog detonacija pucala su stakla, oštećene su vodovodne insta-lacije, toplinske cijevi, da bi u granatiranju 5., 6. i 7. listopad zgrada bila pogođena s pet direktnih pogo-daka zbog čega je oštećen krov na pet mjesta. Posljedice osjetimo i danas. Pored direktnih pogodaka jedna je granata pogodila nosivi stup zgrade. Na svim trima etažama zgrade uništen je 231 prozor i 20 vrata.

M. Jagunić, Karlovački arhiv u Domovinskome ratu336

S obzirom na to da je zgrada bila nova i jake betonske konstrukcije, i pored velika razaranja i štete, ali i trudom i dobrom organizacijom zaposlenika, arhivsko gradivo koje se u njoj čuva nije oštećeno!

Zgrada je jako oštećena u napadima na grad od rujna do prosinca 1991. godine. Ravni krov – deka, pogođen je na pet mjesta te je oštećen najosjetljiviji dio konstrukcije. Dvije rečenice nisam mogla vidjeti zbog fotografi ja (op. lek.)

Na južnoj strani zgrade direktnim je pogotkom probijen zid, oštećen je ukrasni vijenac – deka i limene oplate, uništeni prozori i inventar u prostorijama.

Sa sjeverne strane zgrade izravnim je pogotkom oštećen nosivi stup, zidovi, prozori, radionica, foto-laboratorij te vodovodne, električne, toplinske i klimatizacijske instalacije. Zbog jakih detonacija na zgradi oštećeno je 230 prozora, 10 vrata, 3 željeznih vrata kod strojarnice i dizala.

Nastala su i druga oštećenja.

M. Jagunić, Karlovački arhiv u Domovinskome ratu 337

Komisija za utvrđivanje šteta Skupštine općine Karlovac utvrdila je i opisala oštećenja i podnijela zapisnik. Građevinska komisija obišla je zgradu i prema njihovu mišljenju izrađena je dokumentacija za sanaciju šteta, i to: jedan projekt za sanaciju ravnoga krova deke, a drugi za oštećenja na cijeloj zgradi.

Žurno su poduzete mjere za zaštitu gradiva unutar zgrade. Tako su ladičari s katrografskom zbirkom izmješteni iz spremišta na unutarnji hodnik na prvome katu jer je ocijenjeno da u slučaju daljnjih raza-ranja ta lokacija najsigurnija. Povelje i druga vrijedna dokumentacija sklonjeni su u atomsko sklonište u podrumu zgrade. U istome skloništu pohranjene su i vrijedne slike Gradskoga muzeja.

Zbog navedenih oštećenja naša su spremišta na drugome katu nekoliko puta poplavljena zbog otapanja snijega i kiše. Stoga su žurno prikupljena sredstva i započeti radovi na sanaciji krovne deke. Sve te dane radnici su Arhiva, u vrijeme kada je to bilo moguće, radili na zaštiti gradiva koje se čuva u Arhivu. Čistili su stakla, kako unutar zgrade tako i izvan nje, uklanjali žbuke, letvice te su kupljenim najlonom i pleksiglasom,


koji je dotada korišten za stalne arhivske izložbe, šperpločama i raznim drugim raspoloživim sred-stvima zatvarali prozore i vrata. Staklena vrata i staklene površine na glavnome i sporednome ulazu (za prijenos gradiva) zaštitili smo metalnim rešetkama. Organizirana su dežurstva u neradne dane i praznike prema ratnim uvjetima i u koordi-naciji s Ministarstvom prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske i nadležnim organima Općine Karlovac te Zavodom za zaštitu spomenika kul-ture u Karlovcu. Radnici Arhiva dolazili su na posao uvijek kada su mogli ili kada je bilo koji od njih mogao doći do zgrade. Sve te dane obavljali su neophodne poslove na zaštiti gradiva, ali i redovnu djelatnost, maksimalno koliko je to bilo moguće u ratnim uvjetima.

Zaposlenici Arhiva privremeno su sanirali nastala oštećenja na zgradi i arhivsko je gradivo ostalo neoštećeno i zaštićeno stalnim prisustvom radnika u zgradi danju i noću dežurstvom pri-padnika Hrvatske vojske.

U situaciji kada je 55 % Općine Karlovac pod privremenom okupacijom, šest općina koje svo-jom djelatnošću pokriva Arhiv također su bile okupirane (Slunj, Titova Korenica, Gračac, Donji Lapac, Vojnić, Vrginmost) te dijelovi općina Gos-

pić, Otočac, Karlovac, Ogulin i Duga Resa su na prvim linijama fronte, samo Vrbovsko i Ozalj pošteđeni su direktnih napada, tj. nisu bili na prvoj crti. Dobro je poznato da je s ovih prostora bilo najviše prognanika koji su nerijetko spašavali sam goli život, uspjeli su preplivati Kupu ili Koranu, ili doći do Karlovca preko Bosne uz nadljudske napore. Oni sa sobom nisu uspjeli ponijeti ništa, pa ni osobne dokumente, te su ih, kako tada tako i danas, prisiljeni potražiti u Arhivu. Unatoč navedenim teškim okolnostima Državni arhiv u Karlovcu nikada nije zatvorio svoja vrata za stranke i korisnike naših usluga. Prognanici traže krsne listove, vjenčane listove, školske svjedodžbe, podatke o radnome stažu, osobnim dohodcima, građevinske dozvole, školske kvalifi kacije itd. Arhiv je jedino mjesto gdje takve podatke mogu naći i tada i ubuduće jer se okupator pobrinuo uništiti svaki trag o postojanju svega što je hrvatsko na tim prostorima.

Zbog ratnih okolnosti znatno je bio otežan i rad vanjske službe Arhiva. One teritorijalne jedinice koje su bile pod nadležnošću Arhiva, a koje su tada bile u sastavu Republike Srpske Krajine, bile su izuzete iz nadzora naše vanjske službe.


Potrebno je naglasiti da je broj djelatnika Arhiva tijekom ratnih razaranja znatno smanjen s 29 na 18. U uvjetima svakodnevnih novih razaranja i uzbuna bilo je teško sanirati oštećenja i obavljati redovne djelatnosti.

Djelatnici Arhiva uočili su nemar novih vlasnika Jugoturbine, koji su arhivsko gradivo bacili u kontejner te su time spasili dokumentaciju koja svjedoči o povijesti i tradiciji izrade turbina u Kar-lovcu!

Početkom 1992. godine imenovana je nova ravnateljica Arhiva – Katica Miholović. Sredinom godine poduzete su mjere za spas inventara stradale zgrade Eparhije gornjokarlovačke, koji

je slijedeće godine popisan i prevezen u Arhiv u Karlovcu.U to vrijeme u granatiranju je stradala i zgrada Gradskoga poglavarstva te su sjednice gradskih vlasti

održavane i u zgradi Arhiva.Gradivo u pismohranama pod nadzorom Arhiva u tome razdoblju podijeljeno je na dva granicom

odvojena područja; ono o kome su skrbili djelatnici Arhiva i ono s onu stranu barikada, koje je bilo pod privremenom okupacijom. I za jedno i za drugo skrbili su zaposlenici ili bivši zaposlenici Arhiva. Zgrade općina u Karlovcu i Dugoj Resi pretrpjele su znatna oštećenja pri čemu je došlo do požara i oštećenja gradiva. Područje Like bilo je pod kontrolom Hrvatske vojske, ali zbog neposredne opasnosti nije se moglo nadzirati. U prostorima Arhiva zbrinuto je kulturno blago grada Karlovca, Zorin doma, Grad-skoga muzeja, Gradske knjižnice, Srpske pravoslavne crkve, MUP-a te privatnih osoba. U Arhivu se čuvaju slike i predmeti Gradskoga muzeja, Galerije slika Vjekoslav Karas, knjige Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić te gradiva mnogih radnih organizacija u depozitu. Prostorije Arhiva korištene su za sjed-nice Gradskoga i Županijskoga vijeća, predavanja za potrebe udruga Slunja i Cetingrada.


Arhiv je u nekoliko navrata bio domaćin uglednim gostima iz zemlje i inozemstva, pa tako i ekselenciji Ottu pl. Habsburgu. Tim povodom pripremljen je reprint Povelje – grbovnice Josipa II. U godini 1992. priređeno je i nekoliko izlo-žaba.

U 1993. nastavljeno je sa sanacijom i poprav-cima oštećenja na zgradi Arhiva koja su nastala tijekom rata 1991. i 1992. godine. Ostakljeno je 150 prozora, popravljeni su i zamijenjeni metalni prozorski okviri i okviri za mramorne ploče, umetnute su nove ploče na mjesto starih i ošteće-nih. Popravljen je dio oštećenih elektroinstala-cija, instalacija za centralno grijanje, vodovod i kanalizaciju, metalna ograda, vrata na krovu zgrade i kućici za lift i klimatizacijske uređaje. Klimatizacijske smo uređaje u potpunosti isklju-čili jer su popravci bili previše skupi! U provo-đenju mjera tehničke zaštite zgrade Arhiva zatra-žili smo pomoć od nadležnih organa Općine Karlovac, MUP-a, Stožera hrvatskoga domo-branstva i drugih, a zgrada je opremljena i vatro-dojavnim uređajima.

To je bilo i vrijeme kada smo uvodili infor-matičku obradu i nabavljali računala, radili na reviziji i popunjavanju općega inventara, popisi-vali matične knjige, radili na shematizmu usta-nova i stvaratelja arhivskoga gradiva, ali i preuzi-

mali u Arhiv gradivo ukinuti radnih organizacija, DPO-a i gradiva koje je ugroženo ratnim razaranjem. Na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN RH br. 90/92, formirane su nove upravne jedinice: županije, gradovi i općine. Sa svima smo razgovarali o vođenju uredskoga poslovanja, izrade općega akta i lista s rokovima čuvanja te zakonskoj obvezi zaštite arhiv-skoga gradiva u nastajanju.

Dva su djelatnika bila u Domobranima, jedan arhivist i jedan arhivski tehničar.Početkom 1992. godine Ministarstvo prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske šalje dopis u

kojemu potiče na prikupljanje i zaštitu dokumentacije o suvremenim zbivanjima na tlu Republike Hrvat-ske. Započet je opsežan program kompleksnih znanstvenih istraživanja o povijesnim osnovama agresije


na Hrvatsku i borbi za samostalnost i priznanje. Naročita je pozornost usmjerena na osiguranje odgova-rajućih raznovrsnih dokumentarnih izvora o suvremenim zbivanjima. Arhivski savjet Hrvatske na sjed-nici od 29. studenoga 1991. zaključio je da se pristupi sistematskomu i obaveznomu prikupljanju sveko-like dokumentacijske građe koja se odnosi na borbu za samostalnost Republike Hrvatske.

U dogovoru s predstavnicima lokalnih institucija vlasti, povjerenicima Vlade i pročelnicima županij-skih ureda djelatnici Povijesnoga arhiva Karlovac obišli su u vremenu od 17. rujna od 24. listopada 1995. veći dio oslobođenoga područja: Slunj, Titovu Korenicu, Vrginmost, Topusko, Vojnić, Gračac, Donji Lapac, te je odlučeno da je potrebno poduzeti žurne mjere u sprečavanju devastacije ili daljnja uništenja gradiva. Dogovoreno je da se cjelokupno zatečeno gradivo preuzme u Arhiv. Zahvaljujući ovomu danas Državni arhiv u Karlovcu čuva gradivo nastalo radom tijela lokalne uprave Republike Srpske Krajine, i to: Skupština opštine Vrginmost 1992. – 1995., Štab teritorijalne odbrane Topusko, Skupština opštine Vojnić 1991. – 1995., Opština Plaški te gradivo Opštinskoga sudije za prekršaje u Krnjaku.

Nakon detaljna pregleda pismohrana na terenu načinili smo i popise ratnih šteta. Na nekim područ-jima totalne – to su bili Slunj i Donji Lapac, na nekim djelomične. Djelomične štete nastale su na gradivu: NOO Grada Karlovca, NOO Karlovac, SO Karlovac.

Potrebno je također istaknuti da je prilikom pregleda pismohrana evidentirano gradivo koje dotada nismo imali u evidencijama.

Činjenica da arhivi čuvaju pamćenje i na događaje iz bliže prošlosti, podsjetit će nas i na detalje, a možda i na temeljne stvari koje smo zaboravili, ali i rasvijetliti okolnosti u kojima smo živjeli i radili.

Zaključak

Domovinski rat započeo je 1991. godine. Grad Karlovac svakodnevno je granatiran. Kroz grad su prošle tisuće izbjeglica.


Tada još nova, jedina u Hrvatskoj, namjenski građena zgrada arhiva, našla se na udaru neprijateljskih granata. Štete su bile velike, od nekih se do danas nismo oporavili i posljedice osjećamo i sada.

Temeljna je zadaća arhiva prikupljanje i čuvanje dokumentacije. Događaji kojima smo svjedočili stav-ljaju nas pred dilemu: kako sačuvati gradivo u ekstremnim uvjetima? Uvjeti su za čuvanje gradiva, kao prvo, smještaj, koji je kako smo vidjeli često teško ili nemoguće zaštititi od razarajuća djelovanja, bilo ljudskoga, kao u ovome slučaju, bilo prirodnoga, kao što smo sve češće svjedoci.

Uzroci su stradavanja arhivskoga gradiva mnogobrojni, u ratnim uvjetima rizici su neizbježni i više-struki.

Summary

The Karlovac State Archives during the Croatian Homeland War

In 1991 the Croatian War of Independence began. Karlovac was shelled on an almost daily basis, thou-sands of refugees passed through the town where they were received and provided with initial shelter and support. Th e Archives building, the only one in Croatia specifi cally built for the purpose and still new at the time became a target for the enemy’s shells. Th e damages infl icted were substantial, some of them aff ecting us up to this day. Th e basic task of an archive is to collect and keep public records or other historical docu-ments. Th e events we witnessed make us face a dilemma: how to preserve and protect archives in extreme conditions? One of the major requirements for the preservation and protection of archives is proper and safe repository, which is, as we have witnessed, oft en hard or impossible to protect from devastation caused either by human action, as in this case, or by natural disasters occurring more and more oft en. Th e causes of dete-rioration of archival materials are multiple, and in wa r conditions the risks are numerous and inevitable.

Keywords: the Archives building, shelling, damages, detonations, barricades, devastations, harm, cul-tural heritage, city of Karlovac, windows, doors, plaster, archives, registry records, Republic of Croatia, Republic of Srpska Krajina, Ministry of Education, Culture and Sport of Republic of Croatia, war damages

Azem KožarDruštvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona

Osvrt na problematiku zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe

na području Bosne i Hercegovine (1992. – 1995.)

Osvrt UDK 930.25(497.6)(083.74) 930.253:355/359(497.6)“1992/1995“(091)

Arhivsko je zakonodavstvo bivše SFR Jugoslavije arhivskoj građi iz Drugoga svjetskog rata pridavalo posebnu važnost: na planu zaštite, čuvanja, predaje nadležnomu arhivu i drugo. Međutim, kada se u zadnjem desetljeću 20. stoljeća, uglavnom u uvjetima ratnoga sukoba, dogodila disolucija savezne države, u arhivskim zakonodavstvima novonastalih država različito je tretirana ova problematika: u nekima je prepoznata važnost ratne produkcije arhivske građe, a u mnogima nije.

Na području je Bosne i Hercegovine stanje različito: uglavnom u zavisnosti od odnosa prema karakteru ratnih zbivanja na određenim administrativnim nivoima (država, entiteti, kantoni/županije, Brčko distrikt BiH). Samo u četirima od trinaest arhivskih zakona ratnoj produkciji arhivske građe dana je posebna važ-nost. Arhivska je služba Bosne i Hercegovine odmah nakon rata zauzela stručno stajalište o tome pitanju, koje insistira na posebnome vrednovanju ratne produkcije arhivske građe. Međutim, primjena je tih stajali-šta različita. Samo je malen broj arhivskih fondova, u administrativnim jedinicama koje su u arhivskim propisima vrednovale važnost ratne građe, zaštićen i dijelom preuzet u arhive, dok je znatno veći dio ove građe ostao nezaštićen i izložen različitim stradanjima.

U ovome prilogu autor upućuje na različit teoretski i pragmatični pristup toj problematici na području Bosne i Hercegovine, aplicirajući ih svojim istraživanjima i upućujući na azimut mogućih, za društvo i struku, svrsishodnih rješenja.

Ključne riječi: SFR Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, arhivi, stvaratelji i imatelji, ratna pro-dukcija arhivske građe, zaštita, arhivski propisi, vrednovanje, preuzimanje.

1. Opće naznake

Ratovi kao oružani sukobi zaraćenih strana nastavak su politike drugim sredstvima i težnja da se silom promijeni postojeći sistem vrijednosti. Ratovi nastaju kao posljedica destrukcije ljudskoga uma i suženja ljudske svijesti, a obuzdavaju se isključivo razumom kojim je čovjek obdaren. Ratova ima različi-

A. Kožar, Osvrt na problematiku zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe …344

tih vrsta (osvajačkih, odbrambenih, oslobodilačkih, nepravednih, pravednih, svjetskih, regionalnih, lokalnih itd.), ali svaki rat donosi sa sobom stradanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara.1

Na području su zemalja bivše Jugoslavije ratovi (te lokalne bune i ustanci) u 19. i 20. stoljeću bili stalno prisutni, počevši od Prvoga srpskog ustanka 1804. godine preko Pokreta za autonomiju Bosne Husein kapetana Gradaščevića 1831. godine, Bosansko-hercegovačkoga ustanka 1875. – 1878., austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, balkanskih ratova 1912./13. godine, dvaju svjetskih ratova: Prvoga 1914. – 1918. i Drugoga 1941. – 1945. godine te ratnoga konfl ikta u procesu disolucije SFR Jugoslavije od 1991. do 1999. godine. Svi su oni, posebno na ratnim zbivanjima zahvaćenim područjima, između ostaloga uzrokovali enormna stradanja arhivske građe. Međutim, razmjeri stradanja nisu pravo-vremeno i cjelovito utvrđivani tako da se, osim posljednjega rata, o tome više zna na bazi onoga što je na neki način sačuvano, a u usporedbi s onim što je nastalo.2

Organizirana briga o arhivskoj građi ratne provenijencije u zemljama bivše Jugoslavije započela je tek nakon Drugoga svjetskog rata zahvaljujući prije svega ustrojavanju institucionalizirane arhivske službe, s jedne strane, te interesima političkih struktura socijalističke Jugoslavije da se sačuva arhivska građa o radničkome pokretu, Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, koje je usmjeravala i vodila Komunistička partija Jugoslavije (od 1952. godine Savez komunista Jugoslavije), s druge strane. To je došlo do izražaja u arhivskoj teoriji (odgovarajuća pravna regulativa) i praksi (posebno vrednovanje i preuzimanje u arhive arhivske građe nastale prije okončanja Drugoga svjetskog rata).

2. Arhivističko iskustvo zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe do 1991. godineRazličita interpretacija događaja i procesa koji su nastajali i razvijali se tijekom 19. i 20. stoljeća na pro-

storima bivše Jugoslavije, a koji su kulminirali u ratnim zbivanjima, uzrokovala je i različit odnos institucija sistema prema ratnoj produkciji arhivske građe. Te razlike i neslaganja dolazili su iz centara političke moći, da bi preko poslušne historiografi je izravno utjecali na arhivistička stajališta i ponašanja. Arhivistika se tako svodila na sluškinju politike i historiografi je, što nikome nije donijelo neku trajnu vrijednost, nego naprotiv, osjećaje nelagode i prezira prema neprofesionalnim i necivilizacijskim ponašanjima. Kako je vrijeme odmi-calo u socijalističkoj Jugoslaviji, povjesničari i arhivisti pokušavali su se osloboditi diktata ideologije i politike(a), što je polučilo određene pozitivne rezultate i odrazilo se na pojačanu brigu o arhivskoj građi i na više znanstvenu historiografsku interpretaciju ratnih zbivanja iz 19. i 20. stoljeća.3

1 Kožar, A. Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga 1. Tuzla : Regionalni istorijski arhiv – Filozofski fakultet, 1995. Str. 161.2 Adrović, S., Kožar, A, Historijat institucija – važno naučno-arhivističko pitanje. U: Zbornik radova. Novi Sad : Društvo

arhivskih radnika Vojvodine (2009), str. 84–90.3 O stanju historiografi je (i arhivistike) između ostaloga raspravljano je na Savjetovanju o istoriografi ji Bosne i Hercegovine

1945.–1982., održanome u Sarajevu 1982. godine, a koje je imalo karakter općejugoslavenskoga znanstvenog skupa. Tada je, između ostaloga, bilo riječi o nekim nedovoljno istraženim zbivanjima iz prošlosti, a među njima i o razdoblju Drugoga svjetskog rata. Utvrđeno je da je uzrok tomu, kao i u obradi drugih razdoblja naše prošlosti, u velikoj mjeri nedostatak arhivske

A. Kožar, Osvrt na problematiku zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe… 345

Posebna pozornost svih sudionika brige o arhivskoj građi (država, historiografi ja, arhivska djelatnost) pokazana je na zaštiti,vrednovanju i preuzimanju arhivske građe iz radničkoga pokreta, Narodnooslobo-dilačkoga rata i socijalističke revolucije (1941. – 1945.). Doneseni su arhivski i drugi propisi o osnivanju i djelovanju više kulturnih i znanstvenih ustanova (među kojima su i arhivi), koji su do sredine sedam-desetih godina 20. stoljeća bili jedinstveni na nivou Jugoslavije, a od tada zasebni po socijalističkim republikama. Između ostaloga 1947. godine osnovan je Arhiv Bosne i Hercegovine,4 a potom i mreža regionalnih arhiva, čime je započela djelovati organizirana arhivska služba u Bosni i Hercegovini.

Jugoslovenskim je i republičkim arhivskim propisima zaštiti i vrednovanju arhivske građe o ratnim zbivanjima posvećena posebna pozornost. Svi arhivski propisi nastali od 1945. do 1991. godine utvrđivali su obavezu registratura da nadležnomu arhivu predaju zatečenu registraturnu građu nastalu do kraja Drugoga svjetskog rata, tj. do 15. 5. 1945. godine. U Bosni i Hercegovini je, naprimjer, Zakonom5 utvr-đeno da su imatelji i stvaratelji registraturne građe „dužni da registraturski materijal i arhivsku građu, koji su nastali do 15. maja 1945. godine predaju nadležnom arhivu”, i to u roku od godinu dana nakon stupanja na snagu toga zakona. Sva pitanja arhivističkoga sređivanja i obrade, uključujući i vrednovanje, trebala su se odvijati u arhivu. Dakle, na području Bosne i Hercegovine, a slično ili isto stanje bilo je na području cijele bivše Jugoslavije, ratnoj produkciji arhivske građe pridavana je posebna pozornost na planu zaštite, vrednovanja i preuzimanja. Razloga za takva stajališta svakako je više. Ponajprije, to su politički razlozi jer je trebalo popularizirati NOR i socijalističku revoluciju, čemu je trebala doprinijeti historiografi ja koja to nije mogla adekvatno uraditi bez arhivskih izvora. Arhivska djelatnost trebala je izvršavati ciljeve jednih i drugih jer je u osnovi na arhivistiku gledano s gledišta potreba historiografi je. Takva su stajališta pozitivno utjecala na razvoj arhivistike, bez obzira na činjenicu što su u sebi sadržavala ideološku odrednicu, koja je svakako limitirajuće djelovala na ukupne arhivističke domete.6

Posebno je pitanje kako su realizirane naznačene zakonske odredbe o obaveznoj predaji arhivima registraturne građe starije od 15. 5. 1945. godine. Podatci potvrđuju da ni do kraja postojanja socijali-stičke Jugoslavije (1991.) te odredbe nisu u cijelosti realizirane. Tako se, na primjer, u Bosni i Hercegovini 1991. godine nalazilo oko 1000 metara dužnih takve građe izvan arhiva.7 Slično je stanje i u nekim dru-gim federalnim jedinicama bivše Jugoslavije.

građe kao historijskoga izvora. Zbog toga je kao jedan od prioriteta u budućemu razvoju historiografi je istaknuta potreba za unapređenjem rada u arhivima. (Savjetovanje o istoriografi ji Bosne i Hercegovine 1945.–1982. Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. urednik Posebna izdanja, Knjiga LXV, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 12(1983).

4 Uredba o Državnome arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine donesena je 12. prosinca 1947. godine, a objavljena je u SL NR BiH 55/47. Na jednome dijelu bivše Jugoslavije tek je nakon Drugoga svjetskog rata prvi put organizirana arhivska djelatnost.

5 Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi, SL SR BiH, 21/87. O arhivskim propisima na nivou socijalističke Jugoslavije i njezinih federalnih jedinica u razdoblju od 1945. do 1987. godine više vidi: Popović, J. (pr.) Zbirka propisa iz arhivske delatnosti. Beograd : izdavač, 1987.

6 Kožar, A. Historiografsko promišljanje arhivistike. Sodobni arhivi (Maribor). 25( 2003), str. 112–127.7 Kožar, A. Potrebe i mogućnosti arhiva u Bosni i Hercegovini za preuzimanjem arhivske građe od imalaca. Glasnik arhiva i

DAR BiH (Sarajevo). 31(1991), str. 38.


Ratnoj produkciji preuzete arhivske građe posebna je pozornost pridavana u postupku njezina vred-novanja. Zapravo, ova je građa prevrednovana na način da je sačuvan velik broj dokumenata koji nemaju vrijednost arhivske građe. O tome su bosanskohercegovački i drugi arhivisti iznijeli svoja stajališta tek nekoliko godina nakon disolucije bivše SFR Jugoslavije, utvrđujući potrebu za njezinom revaloriza cijom.8

3. Zaštita, vrednovanje i preuzimanje ratne produkcije arhivske građe u aktualnim arhivskim propisimaJedinstvena i općeprihvatljiva načela i kriteriji vrednovanja arhivske građe, pa otuda ni ratne produk-

cije arhivske građe, na razini arhivističke struke i znanosti ne postoje. Postoje, ipak neka dominirajuća stajališta koja su primjenljiva u većini zemalja svijeta. Kada je riječ o ratnoj produkciji arhivske građe, moglo bi se konstatirati da dominiraju shvaćanja o potrebi njezine posebne valorizacije, bez obzira na to o kojoj je vrsti ratnoga sukoba riječ (svjetski, regionalni, lokalni). Takvo opredjeljenje potvrđuju stajališta međunarodne zajednice, profi lirana u okviru organizacija Ujedinjenih naroda, a koja se očituju u dono-šenju međunarodnih konvencija o zaštiti kulturnih dobara u tijeku rata,9 te u brojnim preporukama UNESCO-a i njegovih stručnih asocijacija – među kojima je i arhivska.

U skladu sa svim tim stajalištima, među arhivskim stručnjacima i znanstvenicima preovladalo je sta-jalište da su ratovi zaista specifi čni i važni događaji, te otuda i arhivska građa ratne provenijencije zaslu-žuje posebnu valorizaciju, što svakako podrazumijeva i odgovarajuću zaštitu i druge odgovarajuće postupke (preuzimanje i sl.) u ophođenju s njom. Takva opredjeljenja stručnjaka našla su mjesta u znan-stvenoj arhivističkoj literaturi, između ostaloga i u kapitalnome djelu slovenskoga arhivista Vladimira Žumera.10 On je među 13 načela i kriterija vrednovanja uvrstio kriterij „Specifi čnost događaja i pojava za koje je potrebno sačuvati više gradiva ili gradivo u cjelini”.11 Takva promišljanja nisu posebno problema-tizirana u arhivskoj teoriji, međutim, praksa je nešto drugačija, uglavnom je sve u zavisnosti od odnosa vladajućih političkih struktura prema karakteru određenoga rata.

Naime, nakon ratnih disolutivnih procesa socijalističke Jugoslavije, koji su se zbili od 1991. do 1999. godine, arhivska građa o ratnim zbivanjima različito je tretirana. Na tlu jugoslavenske federacije nastale su, točnije uobličene su, nezavisne i samostalne države: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Make-donija. Kosovo je također proglasilo nezavisnost, dok se Crna Gora, koja je bila u državnoj zajednici sa Srbijom, osamostalila nešto kasnije (2006.) mirnim razlazom putem referenduma. U novonastalim je

8 Begović, E. Valorizacija građe socijalističkoga perioda u Arhivu Tuzlanskog katona. Arhivska praksa (Tuzla). 5(2002), str. 74–78; Kujović, M. O valorizaciji i kategorizaciji arhivske građe. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 36(2004), str. 40–49.

9 Među osnovnim međunarodnim pravnim aktima ove vrste spada Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, donesena u Haagu 1954. godine, objavljena u Dodatku Službenome listu FNRJ, broj 4/56. Ova je konvencija nakon procesa koji su doveli do erozije socijalizma u Europi, s obzirom i na činjenicu da nije adekvatno primjenjivana u vrijeme ratnih okolnosti, dva puta mijenjana i dopunjavana: 2001. i 2004. godine.

10 Žumer, V. Valorizacija dokumentarnega gradiva za zgodovino, znanost in kulturo. Ljubljana ; izdavač, 1995.11 Dodatna pojašnjenja o kriterijima vrednovanja arhivske građe V. Žumer iznio je u članku pod imenom Politika akvizicije i

kriteriji vrednovanja : profesionalni i kritički aspekti. Arhivski vjesnik (Zagreb). 42(1999), str. 53–87.


arhivskim propisima svaka država na svoj način vrednovala povijesno razdoblje provedeno u socijalistič-koj Jugoslaviji – pa i prema tome i u Drugome svjetskom ratu. Iz ugla novoprofi liranih političkih elita određen je odnos prema arhivskoj građi iz Drugoga svjetskog rata, a naročito iz vremena disolutivnoga ratnog sukoba. Prije svega na političkoj razini došlo je do polarizacije stajališta o Drugome svjetskom ratu, posebno o narodnooslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije. Između ostaloga do 1991. nespornu distinkciju između snaga fašizma, kao suradnika okupatora, i snaga antifašizma na čelu s KPJ-om kao snagom otpora okupatoru, određene su političke elite nastoje marginalizirati i učiniti relativnim, tako da su za jedne četnici antifašisti, a komunisti fašisti, za druge su ustaše antifašisti, a komunisti fašisti itd. Na takvim paušalnim prekrajanjima povijesti, postepeno se mijenja i odnos prema ustaljenome sistemu vrijednosti, kada je riječ o arhivskoj građi iz vremena 1941. – 1945. godina. Pritom se relativiziraju posto-jeća stajališta o toj građi i ratnom se građom dominantno tretira ona produkcija registraturne građe nastale u procesu ratne disolucije. Očito se na taj način nastoji interes vladajućih političkih struktura staviti u prvi plan, što je izravno miješanje politike(a) u struku, jer arhivisti o tome nikako ili sasvim marginalno sudjeluju, a bar je tako u Bosni i Hercegovini.

U osamostaljenoj Republici Hrvatskoj novi arhivski zakon12 nije u fokusu interesa imao pitanja ratne produkcije arhivske građe. Ova su pitanja u početku riješena tako što su na snazi ostala prijeratna pod-zakonska akta, a među njima i Pravilnik o arhiviranju i izlučivanju registraturne građe,13 kojim je, kao i u drugim federalnim jedinicama bivše Jugoslavije, arhivska građa iz radničkoga i komunističkoga pokreta te iz Drugoga svjetskog rata posebno vrednovana. Budući da je vladajućim političkim elitama iz vremena Domovinskoga rata apsolutno odgovarao takav vrijednosni sud o ratnoj građi, to je, između ostaloga, i arhivska građa iz toga razdoblja posebno vrednovana, što će postepeno biti uobličeno u novim arhivskim propisima. U tome se otišlo i dalje, tako da je Vlada Republike Hrvatske 2004. godine osnovala kao spe-cijalni arhiv Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata sa zadatkom „prikuplja-nja, sređivanja, čuvanja, zaštite, te stručnog i znanstvenog istraživanja arhivskoga gradiva i svih podataka vezanih za Domovinski rat”.14 Ratna je arhivska građa intenzivno preuzimana odmah nakon rata. „Zbog specifi čnih ratnih i političkih okolnosti arhivi su preuzeli i manje količine arhivskog gradiva nastaloga nakon 1990. godine. Riječ je uglavnom o gradivu državnih tijela iz razdoblja domovinskog rata koji se odnose na ratne štete i kontakte sa međunarodnom zajednicom (Državna komisija za popis i procjenu ratne štete, Ministarstvo informiranja, Hrvatski ured pri Parlamentarnoj komisiji Europske zajednice i drugo), te o gradivu paraupravnih i paravojnih organizacija na tada okupiranom području Republike Hrvatske”, navodi Josip Kolanović, direktor Hrvatskoga državnog arhiva 2006. godine.15 Ono što je za

12 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN 105/97.13 NN 36/81.14 Nazor, A. Radoš, I. Arhivsko gradivo o području Bihaća pohranjeno u Hvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru

Domovinskog rata, rad u rukopisu iznesen na Naučnome skupu Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, održanome u Tuzli 5. 12. 2015. godine u organizaciji Društva historičara Tuzla.

15 Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, svezak I. i II. Kolanović, J., Pavliček, V. (ur.), Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2006. Str. XXII.


temu ovoga priloga od dodatne važnosti je činjenica da je taj specijalni arhiv preuzeo i znatne količine arhivske građe koja se odnosi i na ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini, koja je dijelom objavljena u neko-liko od ukupno oko 60 izdanja toga arhiva.16

U Bosni i Hercegovini ratno je razdoblje trajalo od 1992. do 1995. godine. U tome razdoblju dogodila su se ogromna stradanja arhivske građe koja se nalazila u arhivima i drugim institucijama kulture i nauke, a posebno arhivske i registraturne građe koja se nalazila u registraturama. Naime, zahvaljujući pravovremeno izvršenim pripremama (kategorizacija u arhivima pohranjene građe, smještaj najvažnije arhivske građe u vodo- i vatrootporne kontejnere, pravovremeno izmještanje građe iz nekih arhiva na sigurnije lokacije i sl.), najmanja stradanja nastala su baš na arhivskoj građi pohranjenoj u bosansko-her-cegovačkim arhivima. Zbog granatiranja, potom od kiše, vlage, krađe i drugoga, stradalo je (uništeno ili oštećeno) oko 1625 m/d arhivske građe arhiva u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Travniku i Bihaću. U ovim arhivima stradala je i arhivska oprema i tehnika, a 2293 kvadratnih metara arhivskoga prostora (27%) mobilizirano je za potrebe odbrane.17 Znatno veća stradanja zadesila su registraturnu građu koja se nala-zila u registraturama širom Bosne i Hercegovine. Prema arhivističkim istraživanjima stradalo je (uni-šteno ili teže oštećeno) oko 81 000 m/d arhivske građe koja se nalazila u registraturama i oko 400 000 m/d registraturnoga materijala, što čini oko 52 % svih postojećih količina.18

Ogromna stradanja zadesila su arhivsku građu pohranjenu u ustanovama kulture i znanosti Bosne i Hercegovine. Najveći gubitak čini stradanje arhivskoga fonda Orijentalnoga instituta Sarajevo od oko 250 000 m/d (u svibnju 1992.) pretežno originalnih dokumenata iz vremena osmanske uprave, koja je još 1949. godine iz Arhiva Bosne i Hercegovine ustupljena na čuvanje i istraživanje novoosnovanomu Ori-jentalnom institutu. Potom je stradala arhivska, a posebno raritetna knjižnična građa koja se nalazila u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (objekt Vijećnice izgorio je u požaru u kolo-vozu 1993.), koja se mjeri desetinama tisuća m/d građe. Obje zgrade, Instituta i Biblioteke, stradale su u požaru izazvanom zapaljivom granatom s položaja srpske vojske oko Sarajeva. Stradala su i druga kul-turna dobra, pokretna i nepokretna, u muzejima, galerijama i drugim institucijama kulture, gradska jezgra Sarajeva, Mostara i više drugih gradova, posebno sakralni objekti širom Bosne i Hercegovine, pa i oni koji su bili kategorizirani kao kulturna dobra itd. U osnovi bilo je riječ se o nastojanjima začetnika rata da unište kulturni, nacionalni, religijski i svaki drugi identitet Bosne i Hercegovine kao nezavisne i suverene države s višestoljetnim kontinuitetom državnosti.19

16 Holjevac Turković, A. Martinić Jerčić, N. Memoarsko gradivo – svjedočanstva o ratu u Bosni i Hercegovini u zbirkama Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, rad u rukopisu iznesen na Naučnome skupu Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, održanome u Tuzli 5. 12. 2015. godine u organizaciji Društva historičara Tuzla.

17 Podatci su preuzeti iz anketnih upitnika koje su arhivi i registrature dostavili autoru ovoga priloga, kao i iz priloga arhivista objavljenih u Glasniku arhiva i DAR BiH, 32, 33 i 34, koji su objavljeni kao dvobroji za 1992./93., 1994./95. i 1996./97. godinu.

18 Kožar, A. Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga druga. Tuzla, 2005. Str. 100–102.19 Gazić, L.Stradanje Orijentalnog instituta u Sarajevu. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 32(1993), str. 23–25; Kovačević,

M. Arhivi u ratu – destrukcija arhivske službe i struke. Ohrid : 1996. Str. 73–84.


Specifi čnost tijeka i rezultata rata uvjetovali su i specifi čan odnos u ratu zaraćenih strana, a nakon rata određenih administrativnih cjelina prema ratnoj produkciji arhivske građe. Odmah nakon rata prije-ratno je udruženje arhivista Društvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine nastojalo uobličiti konkren-tna stručna rješenja u ophođenju s ratnom produkcijom arhivske građe. Na svome Prvom poslijeratnom arhivskom savjetovanju, održanom 1996. godine na Zlači kod Banovića, zauzeto je stajalište o posebnoj zaštiti i vrednovanju ratne građe i njezinu obaveznu i hitnu preuzimanju u arhive.20 Međutim, ta su sta-jališta prihvaćena samo na području jednoga entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i na području drugoga entiteta – Republike Srpske. Čak je i na području Federacije, u pojedinim kantonima, različito defi nirana, tj. vrednovana ratna produkcija arhivske građe. U jednima je označena kao „ratna produkcija arhivske i registraturne građe”,21 u drugima „registraturski materijal i arhivska građa nastali u periodu od 06. 04. 1992. do 22. 12. 1995. godine”,22 u trećima „građa od 1992. do 1995.”23 itd.

Posebno vrednovanje ratne produkcije registraturne i arhivske građe nastale u razdoblju 1992. –1995. izvršeno je u svega četirima arhivskim zakonima: na nivou Federacije BiH te u još tri kantona: Unsko-sanskome, Sarajevskome i Tuzlanskome. Zakonima je utvrđena zabrana izlučivanja ove građe u registra-turama, što je dobro, ali nije naznačeno vrijeme preuzimanja, tako da se stječe dojam da se i na tu građu odnosi zakonsko određenje za preuzimanje od 30 godina nakon nastanka. Te dvije odredbe nisu kompa-tibilna jer je ne izlučivati bezvrijednu dokumentaciju 30 godina s gledišta struke neprihvatljivo i neshvat-ljivo. Međutim, i takva parcijalna rješenja rezultat su utjecaja struke iskazana na naznačenome Prvom poslijeratnom savjetovanju arhivista i drugdje. Činjenica da stajališta struke nisu našla mjesta u zakon-skim odredbama apsolutno jasno potvrđuju da je to posljedica utjecaja, točnije dominacije politike(a) nad strukom. One političke strukture koje su bile i ostale opredijeljene za obranu i očuvanje države Bosne i Hercegovine više su sklone zaštiti ratne produkcije arhivske građe, mada i one u tome nisu apso-lutno dosljedne, dok se tomu protive začetnici rata, nacionalisti i nositelji nacionalnih i državnih destruk-cija različitih vrsta, neovisno od toga kojemu konstitutivnom narodu (Srbi, Hrvati, Bošnjaci) pripadaju. Prvima je politički profi tabilno da se sačuvaju dokazi o ratnim zbivanjima (mada bi oni u tome htjeli raditi svoju selekciju), dok je za druge kao protagoniste rata, ratnih razaranja i stradanja to kontra-produktivno, te je brisanje svih tragova o tome za njih najvažnije političko pitanje. Vapaji podijeljene stručne javnosti da su takva ponašanja suprotna međunarodnim pravnim aktima, na čiju se primjenu obavezala i dejtonska Bosna i Hercegovina, nemaju bitna odraza i mogućnosti utjecaja na stvarnu pro-mjenu stanja.

20 U zaključku s toga skupa arhivista utvrđeno je: „Insistirati da Vlada obaveže sve imaoce arhivske građe (nastale do rata i u ratu) da posebnu pažnju posvete stanju registraturne građe nastale u ratu: da je zaštite, srede, popišu i pripreme za preuzimanje. Po mogućstvu izvršiti preuzimanje registraturne građe ratnih (općinskih) predsjedništava.” Kožar, A. Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i konferencija arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 39(1997), str. 179.

21 Zakon o arhivskoj djelatnosti. SG Unsko-sanskog kantona 6/99.22 Zakon o arhivskoj građi Kantona Sarajevo. SN Kantona Sarajevo 2/2000.23 Zakon o arhivskoj građi Federacije BiH. SN Federacije BiH 54/2002.


Ipak, zaključno s 2005. godinom, u devet bosanskohercegovačkih arhiva24 došlo je do preuzimanja 74 arhivska fonda, koji se djelomično ili u cijelosti odnose na ratno razdoblje, s ukupno 724 metra dužna arhivske građe. Od toga se samo na rat odnose 23 arhivska fonda (Arhiv BiH Sarajevo – šest, Arhiv u Tuzli – šest, Arhiv u Bihaću – pet, Arhiv Federacije BiH – četiri i Arhiv u Mostaru – dva).25

U narednome desetljeću (od 2005. do 2015.) nastavljen je selektivan odnos pojedinih administrativ-nih nivoa i pojedinih arhiva na pitanjima zaštite, vrednovanja i preuzimanja ratne produkcije arhivske građe. Iako ciljana arhivistička istraživanja na tu temu nisu izvršena, ipak je iz istraživanja o drugim arhivističkim pitanjima (kakva su stanje građe ugašenih i privatiziranih registratura, stanje stručnoga arhivističkog nadzora nad radom registratura i sl.), koja su provedena u razdoblju od 2013. do 2015. godina, moguće s velikom dozom sigurnosti zaključiti da se odnos arhiva i odnos društva prema ratnoj produkciji arhivske građe nije bitno promijenio. Arhivska legislativa uglavnom je ostala ista, percepcija centara političke moći također je ostala nepromijenjena. Ono što je prema usmenim saznanjima ohra-brujuće je činjenica da su neki arhivi (Sarajevo, Tuzla, Bihać) nastavili intenzitet aktivnosti na tome planu, što je rezultiralo preuzimanjem novih arhivskih fondova koji se isključivo odnose na ratnu građu. Sasvim je izvjesno da se ratna produkcija arhivske građe preuzima kao sastavan dio fondova koji se po arhivskim propisima planski preuzimaju (građa starija od 30 godina), što čini važan i konkrentan dopri-nos pitanju zaštite i vrednovanja ratne produkcije arhivske građe. Ipak, sve je to još uvijek daleko od postojanja sistemski uređenoga odnosa, u kojemu bi stručna stajališta činila okosnicu toga sistema, barem slično primjeru Republike Hrvatske.26

Da je postojeće različito stanje odnosa prema ratnoj arhivskoj građi određenih političkih struktura u Bosni i Hercegovini dominirajuće na određenim administrativnim razinama (država, entiteti, kantoni), pokazalo se na primjeru Arhiva Međunarodnoga suda pravde u Haagu. Naime, kada se zbog planirana okončanja rada toga suda u medijima postavilo pitanje sudbine njegove arhivske građe, koja se domi-nantno odnosi na ratno razdoblje 1991. – 1999. godina, onda je među političarima došlo do polarizacije na one koji su za prijenos te građe u Sarajevo, gdje je predviđen nastavak rada suda do okončanja poslova, te u Beograd, Zagreb ili na neku lokaciju izvan prostora bivše Jugoslavije. Iz tih reakcija jasno se moglo

24 Prema podatcima dostavljenima autoru ovoga priloga to su arhivi: Arhiv BiH Sarajevo, Arhiv Federacije BiH Sarajevo, Arhiv RS u Banjaluci te kantonalni arhivi u Bihaću, Travniku, Tuzli, Mostaru, Sarajevu i Širokome Brijegu. (Kožar, A. Arhivski fondovi i zbirke u arhivima Bosne i Hercegovine. Zbornik radova sa Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine (Sarajevo). 2006, str. 39–52.

25 Kožar, A. Vrednovanje arhivske građe o ratnim zbivanjima u zemljama u tranziciji. Atlanti, Časopis za savremenu arhivsku teoriju i praksu (Trieste). 18(2008), str. 317–325. Ovdje treba istaknuti činjenicu da su u tijeku rata od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini stradale ogromne količine arhivske građe, kako one nastale prije rata tako i one nastale tijekom rata. Prema arhivističkim istraživanjima autora ovoga priloga riječ je o oko 81 000 metara dužnih arhivske građe, što je znatno više od do tada u bosanskohercegovačkim arhivima pohranjene građe.Više o tome vidi: Kožar, A. Ratno stradanje arhivske građe Bosne i Hercegovine. Sodobni arhivi (Maribor). 21(1999), str. 287–292.

26 Anketni upitnici bosanskohercegovačkih arhiva o preuzimanju arhivske građe ugašenih i privatiziranih registratura, kao i o nadzoru arhiva nad stanjem registraturne građe, dostavljeni autoru tijekom 2013. i 2014. godine.


prepoznati tko je i zbog čega za adekvatnu zaštitu i korištenje tom građom, a tko je protiv. Dobro je da je tada arhivska služba Bosne i Hercegovine iskazala svoje stručno stajalište koje je preferiralo očuvanje cjelovitosti fonda i njegovo zadržavanje u Haagu, tj. na lokaciji svima podjednako dostupnoj. To i jest najbolje rješenje, kako sa stručnoga stajališta tako i zbog još uvijek svježih negativnih ratnih iskustava, zbog čega bi zaštita te građe mogla biti dovedena u pitanje.27

ZaključakRatovi su događaji posebne vrste. Njima se nastoje riješiti krupna politička, nacionalna, teritorijalna,

privredna i druga pitanja među zaraćenim i interesnim stranama. Zbog svega toga je s gledišta arhivi-stike, ali i historije i drugih znanosti, potrebno, pa i neophodno, posebnu važnost dati ratnoj produkciji arhivske građe. Uostalom, to je na području bivše Jugoslavije i bila arhivistička praksa, nastala kao rezul-tat društvenoga opredjeljenja, kada je bila riječ o arhivskoj građi iz ratova vođenih u 19. i 20. stoljeću, uključujući i Drugi svjetski rat, čija je građa posebno vrednovana. Politička i stručna stajališta bila su na tome apsolutno kompatibilna.

Zaštiti, vrednovanju i preuzimanju ratne produkcije arhivske građe iz vremena ratova koji su vođeni u procesu disolucije bivše Jugoslavije 1991. – 1999. godine, pristupa se veoma različito. U jednome broju novonastalih država koje su prošle kroz određenu ratnu kataklizmu, ratnoj produkciji arhivske građe dan je poseban tretman, u čemu je karakterističan primjer Republike Hrvatske. U drugima, pak, kakve su Srbija i Crna Gora, arhivskoj se građi toga razdoblja u arhivskoj legislativi i arhivskoj praksi ne poklanja posebna pozornost. Posebno je karakterističan tretman ratne produkcije arhivske građe na području Bosne i Hercegovine, u kojoj su stajališta o tome pitanju podijeljena: neki administrativni nivoi ratnu su produkciju arhivske građe posebno tretirali – vrednovali (entitet Federacija BiH i Sarajevski, Unsko-san-ski i Tuzlanski kanton), dok je na ostalome području to pitanje riješeno palijativno ili nije ni dotaknuto. Razlozi su dominantno političke prirode jer određenim ratnim politikama i njihovim poratnim sljedbe-nicima ne odgovara adekvatna zaštita, vrednovanje i preuzimanje ratne produkcije arhivske građe kao nepristranoga svjedoka ratnih zbivanja.

Arhivska struka, pak, nije dovoljno profesionalna i autonomna da može oblikovati stručno-znan-stvena najučinkovitija rješenja i njih ugraditi u arhivske propise i potom ratnu arhivsku građu preuzimati u arhive. Ipak, i u podijeljenome bosanskohercegovačkom društvu učinjeni su neki pomaci i postignuti vrijedni rezultati. Zaključno s 2005. godinom preuzeta su 74 arhivska fonda ukupne količine od 724 dužna metra građe, koji se dijelom ili u cijelosti odnose na ratna zbivanja, a taj se trend preuzimanja te građe (kao zasebnih fondova ili kao dijela fondova koji se preuzimaju) nastavlja. To, međutim, nije dovoljno jer se ta građa odnosi samo na neke administrativne dijelove Bosne i Hercegovine, a ne na cijeli državni prostor, tako da je građa po sadržaju i količini nedostatna za ozbiljnija znanstvena istraživanja

27 Više o ovome vidi: Kožar, A. Arhivistički aspekti osnivanja Arhiva Međunarodnog suda pravde u Haagu. Atlanti, Časopis za savremenu arhivsku teoriju i praksu (Trieste). 21(2011), str. 187–196.


tijeka i posljedica ratnih zbivanja. I s gledišta primjene odgovarajućih međunarodnih propisa takvo je stanje apsolutno anahrono. Sve to navodi na zaključak da će se o pitanjima zaštite, vrednovanja i preuzi-manja ratne produkcije arhivske građe na području Bosne i Hercegovine, ali i na nekim drugim bivšim jugoslavenskim prostorima, u stručnoj, znanstvenoj, ali i široj javnosti još dugo raspravljati.

Literatura

1. Adrović, S. Kožar, A. Historijat institucija – važno naučno-arhivističko pitanje. U: Zbornik radova. Novi Sad : Društvo arhivskih radnika Vojvodine. 2009, str. 84–90.

2. Begović, E. Valorizacija građe socijalističkoga perioda u Arhivu Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa (Tuzla). 5(2002), str. 74–78.

3. Gazić, L. Stradanje Orijentalnog instituta u Sarajevu. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 32(1993), str. 23–25.

4. Holjevac Turković, A. Martinić Jerčić, N. Memoarsko gradivo – svjedočanstva o ratu u Bosni i Her-cegovini u zbirkama Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Rad u rukopisu iznesen na Naučnome skupu Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercego-vini, održanome u Tuzli 5. 12. 2015. godine.

5. Kožar, A. Potrebe i mogućnosti arhiva u Bosni i Hercegovini za preuzimanjem arhivske građe od imalaca. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 31(1991), str. 37–40.

6. Kožar, A. Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga prva. Tuzla : Regionalni istorijski arhiv – Filozofski fakultet, 1995.

7. Kožar, A. Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo). 34(1997), str. 175–181.

8. Kožar, A. Historiografsko promišljanje arhivistike. Sodobni arhivi (Maribor). 25(2003), str. 112–127. 9. Kožar, A. Ratno stradanje arhivske građe Bosne i Hercegovine. Sodobni arhivi (Maribor). 21(1999),

str. 287–292.10. Kožar, A. Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga druga. Tuzla : Arhiv Tuzlanskog kantona, 2005.11. Kožar, A. Arhivski fondovi i zbirke u arhivima Bosne i Hercegovine. U: Zbornik radova sa Prvog

kongresa arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Šabotić, I. (ur.). Sarajevo : Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine, 2006, str. 39–52.

12. Kožar, A. Vrednovanje arhivske građe o ratnim zbivanjima u zemljama u tranziciji. Atlanti. Časo-pis za savremenu arhivsku teoriju i praksu (Trieste). 18(2008), str. 317–325.

13. Kožar, A. Arhivistički aspekti osnivanja Arhiva Međunarodnog suda pravde u Haagu. Atlanti. Časopis za savremenu arhivsku teoriju i praksu (Trieste). 21(2011), str. 187–196.


14. Kovačević, M. Arhivi u ratu – destrukcija arhivske službe i struke. Ohrid : izdavač, 1996.15. Kujović, M. O valorizaciji i kategorizaciji arhivske građe. Glasnik arhiva i DAR BiH (Sarajevo).

36(2004), str. 40–49.16. Nazor, A. Radoš, I. Arhivsko gradivo o području Bihaća pohranjeno u Hrvatskom memorijalno-

-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Rad u rukopisu iznesen na Naučnome skupu Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, održanome u Tuzli, 5. 12. 2015.

17. Popović, J. (pr.) Zbirka propisa o arhivskoj delatnosti. Beograd, 1987.18. Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, svezak I i II., Kolanović, J. (ur.) Zagreb :

Hrvatski državni arhiv, 2006.19. Savjetovanje o istoriografi ji Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i

Hercegovine, Posebna izdanja, Knjiga LXV. Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 12 (1983).20. Žumer, V. Valorizacija dokumentarnega gradiva za zgodovino, znanost in kulturo. Ljubljana : izda-

vač, 1995.21. Žumer, V. Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i kritički aspekti. Arhivski vje-

snik (Zagreb). 42(1999), str. 53–87.

Propisi

Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, Dodatak SL FNRJ 4/56.Pravilnik o arhiviranju i izlučivanju registraturne građe, NN 36/81.Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi, SL SR BiH 21/87.Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, NN 105/97.Zakon o arhivskoj djelatnosti, SG Unsko-sanskog kantona 6/99.Zakon o arhivskoj građi Kantona Sarajevo, SN Kantona Sarajevo 2/2000.Zakon o arhivskoj građi Federacije BiH, SN Federacije BiH 54/2002.Uredba o Državnom arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, SL NR BiH 55/47.


Summary

Review of the Issue of Protection, Evaluation and Taking Over

of Archival Material Produced during the War in Bosnia and Herzegovina

(1992-1995)

Wars are specifi c types of events. Th ey try to solve the major political, national, territorial, economic and other issues between the warring sides. Because of that, it is necessary and essential from the point of view of the archival science, history and other sciences to give special importance to the war production of the archives. Aft er all, that was the archival practice in former Yugoslavia as the result of social commitment, when it concerned the archives of the wars in the 19th and 20th century, including World War II, whose archives are valued separately. Th e political and technical point of view on this was absolutely compatible.

Evaluation of war production of archival records from the time of the wars waged in the process of dis-solution of former Yugoslavia from 1991 to 1999 is very diff erent. In a number of newly established countries that have undergone a specifi c war cataclysm, archival material is especially valued, like for example, in Croatia. In others, however, such as Serbia and Montenegro, archives of this period do not have special attention in the archival legislation and archival practice. Particularly distinctive treatment of war produc-tion of archives is in Bosnia and Herzegovina, in which the point of view on this issue is divided: some administrative levels treated the war production of archival material with particular value (such as entity of the Federation of Bosnia and Herzegovina and Sarajevo, Una-Sana and Tuzla Canton), while in other parts this issue was resolved palliative or not at all. Th e reasons are predominantly political in nature, because certain war policies and their post-war followers do not correspond to the protection of war produced archi-val records as an impartial witness of the war.

Th e archival profession, however, is not professional and autonomous enough to be able to create profes-sional-scientifi c-eff ective solutions and to incorporate the same in archival regulations and then retrieve war-related archives. However, even in the divided Bosnian society some progress has been made and valu-able results have been achieved. 74 archival fonds were acquired, the total amount of 724 meter of material, which are entirely or partly related to the events of the war. Th is, however, is not enough, because this mate-rial relates only to certain administrative parts of Bosnia and Herzegovina and not the entire state, so that the material content and the amount is insuffi cient for serious scientifi c research of the fl ow and the eff ects of war. And in terms of the application of relevant international regulations this situation is absolutely anachronistic. All this suggests that the issues of evaluation and acquisition of war production of archives is not satisfactory not only in Bosnia and Herzegovina but also in other ex-Yugoslav regions and it will remain a part of professional, scientifi c and wider public debate for a long time.

Keywords: Socialist Federative Republic of Yugoslavia, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Archives, cre-ators and holders, war production of archives, preservation, archival regulations, appraisal, acquisition

Katarina MataijaDržavni arhiv u Gospiću

Domovinski rat u kontekstu arhivske pedagogije – primjer iz prakse Državnoga arhiva u Gospiću

Stručni rad UDK 930.25(497.5 Gospić)“19“ 373.3:930.25(Gospić)“1991/1995“

U radu je prikazana suradnja Državnoga arhiva u Gospiću s Osnovnom školom dr. Jure Turića u Gospiću u vidu izvanučioničke nastave. Cilj je ovoga rada prikazati smjernice za pripremu arhivskoga gradiva o temi Domovinskoga rata te pristup učenicima u skladu s njihovom dobi i interesima. Shodno tomu, prika-zan je tijek predavanja kao i rezultati provedenoga anketnog istraživanja s učenicima osmih razreda.

Ključne riječi: arhivska pedagogija, Domovinski rat, odgoj, obrazovanje, izvanučionička nastava, Državni arhiv u Gospiću

UvodJedan od važnijih oblika promocije arhiva, kulturno-prosvjetna djelatnost, provodi se kroz razna pre-

davanja, priređene izložbe, obilaske arhiva i upoznavanje korisnika s radom arhiva. Tom se području posvećuje sve više pažnje nakon Kongresa arhivista 2013. godine u Opatiji kada je

predstavljeno istraživanje „Otvorenost hrvatskih arhiva prema odgojno-obrazovnom sustavu”, iz kojega se može zaključiti da su arhivi zainteresirani da budu što otvoreniji prema zajednici, a ujedno i odgojno--obrazovnomu sustavu kako bi se širila i popularizirala arhivska djelatnost.1

Osvrtom na nacionalni kurikulum Hrvatskoga arhivističkog društva, u travnju 2016. godine,2 zatra-žena je nadopuna kurikuluma za mogućnosti stalne suradnje odgojno-obrazovnih ustanova s arhivima kako bi arhivi postali jedinstvena mjesta za učenje. Na taj način arhivi bi se u većemu omjeru integrirali u sustav obrazovanja u vidu izvanučioničke nastave.3 Ako za ostvarivanje ciljeva nastavnoga kurikuluma

1 Stančić, H., Garić, A. Otvorenost hrvatskih arhiva prema odgojno- obrazovnom sustavu. U Radovi, Hrvatsko arhivističko društvo, 2013. str. 209–240.

2 Okvir nacionalnog kurikuluma – javna rasprava – Osvrt na Okvir nacionalnog kurikuluma – s posebnim osvrtom na Nacio-nalni kurikulum nastavnog predmeta povijest (iz veljače 2016.). Zagreb : Hrvatsko arhivističko društvo. Sekcija za arhivsku pedagogiju. 21. travnja 2016.

3 Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole. čl. 2. NN 87/2014.

K. Mataija, Domovinski rat u kontekstu arhivske pedagogije – primjer iz prakse Državnoga arhiva u Gospiću356

bude predviđeno provođenje izvanučioničke nastave4 u arhivima, provedba izvanučioničke nastave u arhivima bit će obavezna za sve učitelje, nastavnike i učenike.

Predloženim kurikulumom povijesti nastojat će se učenike navesti na razvijanje kritičkoga razmišlja-nja i učenja s razumijevanjem kroz istraživačku nastavu, gdje će se primjenjivati sastavnice istraživač-koga procesa. Jedna je od sastavnica prikupljanje podataka, gdje je učenicima ponuđena mogućnost istraživanja u arhivima. Za prikupljanje i istraživanje novih pristupa u obradi teme Domovinskoga rata u arhivima se učenici mogu upoznati s primarnim i sekundarnim izvorima arhivskoga gradiva, a ujedno mogu razumjeti važnost očuvanja kulturne i povijesne baštine kao nositelja informacija o prošlosti.5 Arhivsko gradivo donosi izvore o uzrocima rata, ključnim vojnim operacijama, mirovnim inicijativama, različitim iskustvima ljudi u ratu te vojnim i civilnim žrtvama rata.6 Nastavna tema Domovinski rat moguća je za izvođenje u arhivima kroz nekoliko oblika izvanučioničke nastave.7 Za održavanje izvan-učioničke nastave u arhivima najprikladniji je oblik terenska nastava, gdje se učenici susreću s izvornim gradivom i u kojoj se mogu primjenjivati istraživačke metode.

S obzirom na široko područje gradiva o kojima arhivi vode brigu, u ovome primjeru, vodeći se nastav-nom cjelinom Hrvatska nakon 1945. godine: Domovinski rat, arhivi školskim grupama mogu ponuditi dijelove fondova uprave i javne službe neposredno prije Domovinskoga rata kao i za Domovinskoga rata. Najčešće su to fondovi Skupština općina kao i fondovi uprave okupiranoga dijela Republike Hrvatske. Arhivsko gradivo uprave može se upotpuniti knjižnim gradivom službenih glasila, novina i časopisa koji su izdavani u tome razdoblju na lokalnome području. Uz upravu, moguće je ponuditi fondove pravosuđa nastalih za Domovinskoga rata ako ih arhivi posjeduju. Fondovi gospodarstva prikazuju stanje industrije prije i nakon Domovinskoga rata te velike migracije stanovništva uzrokovane ratom. Ponuđenim gradi-vom, učenici mogu pronaći izvore za oblikovanje samostalne Hrvatske uključujući političku i gospodar-sku preobrazbu nakon 1990. godine. Raznovrsne informacije mogu se pronaći i u osobnim fondovima pojedinaca, koji uključuju osobna svjedočanstva ratnih događaja, a fondovi izvornoga arhivskog gradiva fi lmskih zapisa i fotografi ja pružaju najbolji uvid ratnih okolnosti i života u zavičaju.

4 „Izvanučionička nastava omogućuje upoznavanje i istraživanje prirodnih posebnosti i kulturne baštine Hrvatske i učenje u neposrednom životnom okruženju te se time produbljuju znanja, vještine i sposobnosti stečene u učionici. Isto tako, rad izvan škole opušteniji je i potiče radost otkrivanja, istraživanja i stvaranja.” U: Mogućnosti realizacije dodatne nastave povije-sti – izvanučionička nastava u Hrvatskom povijesnom muzeju, Hrvatskom školskom muzeju i Hrvatskom državnom arhivu. Jagić, S., Poljak, S., Stančić, D. Povijest u nastavi. Društvo za Hrvatsku povjesnicu. (je li ovo časopis?) Zagreb : Srednja Europa, 2012. br.19., str. 98. (ako je časopis, drugačije urediti)

URL: https://bib.irb.hr/datoteka/618415.GRACANIN_10-1_19_2012_45-64.pdf. (1. 6. 2016.).5 Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijesti. Cjelovita kurikularna reforma. Svibanj, 2016. Str. 88–94.

URL: http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/06/NKNP_Povijest_inacica_2.pdf. (31. 5. 2016.).6 Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijesti. Cjelovita kurikularna reforma. Svibanj, 2016. Str. 88–94.

URL: http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/06/NKNP_Povijest_inacica_2.pdf. (31. 5. 2016.).7 Oblici su izvanučioničke nastave školski izleti, školske ekskurzije, terenska nastava i škola u prirodi. U: Pravilnik o izvođenju

izleta, ekskurzija i drugih odgojno- obrazovnih aktivnosti izvan škole, čl. 2. NN 87/2014.

K. Mataija, Domovinski rat u kontekstu arhivske pedagogije – primjer iz prakse Državnoga arhiva u Gospiću 357

Korištenje arhivskim gradivom nastalim za Domovinskoga rata velik je izazov za arhiviste jer je potrebno prikupiti dovoljno gradiva koje će biti prezentirano učenicima s obzirom na njihovu dob i razumijevanje sadržaja. Isto tako, gradivo mora biti pripremljeno na zanimljiv način, što zahtijeva razno-vrsna znanja i vještine arhivista. Kako bi se prikazala slika svakodnevnice ratnoga stanja kroz zanimljiviji pristup, potrebno je povezati raznovrsno gradivo iz različitih fondova te ih prikazati u izvornim obli-cima, ali i u digitaliziranim oblicima upotrebom suvremene medijske tehnologije.

Kulturno-prosvjetna djelatnost Državnoga arhiva u GospićuKulturno-prosvjetna djelatnost Državnoga arhiva u Gospiću postoji od samoga osnutka arhiva te se

manifestirala kroz predavanja, promocije knjiga i izložbe. Odgojno-obrazovna ponuda Državnoga arhiva u Gospiću razvija se od 2006. godine kroz organizirane posjete arhivu, gdje se učenici osnovnih i srednjih škola susreću s arhivskim gradivom i radom arhiva. Upoznavanjem s radom arhiva učenici dobivaju informacije koje će im kao potencijalnim budućim korisnicima biti od koristi u svakodnevnome životu i daljnjemu obrazovanju.8

Posjete arhivima planiraju se godišnjim planom i programom rada škole, međutim Državni arhiv u Gospiću najčešće su posjećivale učenici trećih, petih i osmih razreda osnovne škole i učenici srednjih škola, čiji su nastavnici pokazali interes za suradnjom s arhivom. Većinom su to bile škole iz Gospića, a manje iz drugih mjesta Ličko-senjske županije. Pedagoški rad u Državnome arhivu u Gospiću predviđen je Planom rada Državnoga arhiva u Gospiću, a obavlja ga arhivist-bibliotekar Odjela za dokumentacij-sko-informacijske poslove. S obzirom na to da u arhivima još nije sistematizirano radno mjesto arhiv-skoga pedagoga9 te nisu određeni standardi i smjernice prema kojima bi arhivi organizirali svoju eduka-tivnu ponudu, pripreme izvođenja rada u edukativne svrhe organiziran je prema osobnoj angažiranosti arhivista. Arhivist-bibliotekar organizira edukativni rad vodeći brigu o interesima, potrebama i dobi korisnika, poštujući pravila i načela arhivske i odgojno-obrazovne struke. Arhivist-bibliotekar upoznaje korisnike s radom arhiva, a posebice učenike kako bi na jednostavan i zanimljiv način shvatili važnost arhivskih dokumenata kao izvora za kulturnu i povijesnu baštinu na priređenim izložbama, radionicama ili predavanjima.10 Kako bi održano predavanje bilo u skladu s pedagoško-didaktičkim načelima koriste se smjernicama pri organizaciji pedagoškoga rada iz Nastavnoga plana i programa u osnovnoj školi11, pedagoškom literaturom12 i arhivskim gradivom kao temeljom za upoznavanje lokalne povijesti.

8 Dnevnik čitaonice. Državni arhiv u Gospiću. 2002. – 2016.9 „Arhivski pedagog treba posjedovati stručno znanje arhivske teorije i prakse, sposobnost komunikacije, tolerancije, organi-

zacije, kreativnosti, a prije svega treba poznavati pedagoško-didaktička načela.” U: Arhivska pedagogija. Prilog 1. Radionica Edukacija u AKM-zajednici. Stančić, H., Garić, A. Poreč : izdavač, 2013. Str. 345. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/735026.Stancic_Garic_Arhivska_pedagogija.pdf. (1. 6. 2016.).

10 Bugarin,V. Muzejska pedagogija. Zadar. 2009. URL: http://blog.dnevnik.hr/antropologija-bugi/2014/02/1631738133/muzejska-pedagogija.html. 1. 6. 2016.).11 Nastavni plan i program u osnovnoj školi. Agencija za odgoj i obrazovanje. 2016. URL: http://www.azoo.hr/images/AZOO/

Ravnatelji/RM/Nastavni_plan_i_program_za_osnovnu_skolu_-_MZOS_2006_.pdf. (31. 5. 2016.).12 Pedagoška literatura navedena je u Izvorima.


Za održavanje izvanučioničke nastave u Državnome arhivu u Gospiću najprikladniji je oblik terenska nastava, gdje se učenici susreću s izvornim gradivom i u kojoj se mogu primjenjivati istraživačke metode.

Predavanje Domovinski rat kroz arhivsko gradivo Državnoga arhiva u GospićuTema ovogodišnjega Međunarodnog dana arhiva Hrvatski arhivi u Domovinskome ratu stvorila je

ideju o proširenju ponude edukativnih sadržaja Državnoga arhiva u Gospiću. Uz pripremanje izložbe Domovinski rat iz albuma vlč. Alojza Kukeca, arhivistica je pristupila i pripremi predavanja Domovinski rat kroz arhivsko gradivo Državnoga arhiva u Gospiću. Glavni cilj predavanja bio je upoznati učenike osmih razreda s izvornim gradivom nastalim zaDomovinskoga rata kako bi im se približila lokalna i zavičajna povijest te razvio osjećaj brige o očuvanju kulturne baštine Like, a samim time i kulturne baštine Hrvatske.

Pregledom fundusa Državnoga arhiva izdvojeno je gradivo fondova koje je nastalo neposredno prije i za Domovinskoga rata. Kako bi se učenici u uvodnome dijelu predavanja upoznali s radom arhiva te kako bi ih se zainteresiralo za buduće posjete Državnomu arhivu u Gospiću izdvojeni su dijelovi fondova školstva, pravosuđa, matičnih knjiga, zbirke razglednica, mikrofi lmova i kartografske zbirke13, kao i knjižno gradivo.

Odgojno-obrazovni ciljevi predavanja bili su usvojiti osnovna znanja o radu arhiva i arhivskome gra-divu, uzroke početka Domovinskoga rata u Lici, o velikosrpskoj agresiji na Gospić i okolicu, hrvatskim braniteljima i njihovim pobjedama. Cilj je bio i promicanje osjećaja domoljublja i pripadnosti zavičaju i domovini. Predavanjem je proširen spektar znanja učenika i mogućnost korištenja informacijama u različitim sferama. Očekivani ishodi predavanja bili su usavršiti znanja o radu arhiva, arhivskomu gra-divu i općenito arhivskoj djelatnosti. Proširivanjem znanja stečenih u školi učenici bi nakon predavanja trebali objasniti pojam domoljublja, opisati velikosrpske ideje i agresiju na Liku, poteškoće u obrani Hrvatske i opisati najvažnije oslobodilačke akcije na području Like. Vještine koje su učenici trebali usvo-jiti jesu objašnjavanje uzročno-posljedičnih veza i vremenske strukture povijesnih događaja, sistematizi-ranje i uočavanje najbitnijih podataka te razvijanje kritičkoga razmišljanja, zaključivanja, promatranja i vrednovanja povijesnih događaja na temelju povijesnih činjenica. Na kraju su predavanja učenici trebali zauzeti ispravan stav i objektivnost na temelju dokaza iz predočena arhivskoga gradiva.

Za razvijanje znanja i vještina kod učenika u predavanju su korištene metode učenja i poučavanja kroz izravno izlaganje predavača, dijaloška metoda, dokumentacijske i demonstracijske metode za ostva-rivanje ciljeva odgojno-obrazovnog procesa izvanučioničke nastave. U svrhu motiviranja učenika, arhiv-

13 HR-DAGS-185. Zbirka razglednica.185/5 Gospić. HR-DAGS-115. Kartografska zbirka. HR-DAGS-167. Zbirka dopunskih preslika arhivskog gradiva. Ličanin 1886.-1897. Mikrofi lm. Duplikat. HR-DAGS-109. Zbirka matičnih knjiga. Spomenica župe Karlobag 1793.godina. HR-DAGS-58. Osnovna škola „dr. Jure Turić” Gospić. Spomenica područne škole Lički Novi. HR-DAGS-186. Kotarski sud Brinje. Zbirka isprava 1886. godine.


sko je gradivo prikazano raznim vrstama medija kako bi im se informacije približile na zanimljiviji način. Sadržaji predstavljena gradiva prilagođeni su učenicima s obzirom na njihovu dob. Kako bi učenici stekli znanja i stavove koji se mogu primijeniti na osobnoj i društvenoj razini, predavanje je bilo povezano sa svakodnevnim životom, ali i u korelaciji s nastavnim predmetima povijesti i građanskoga odgoja.

Zbog optimalna pristupa radu predavanjima su prisustvovala četiri osma razreda raspoređena u četiri grupe. Predavanja su održana u čitaonici arhiva, gdje su u uvodnome dijelu učenici upoznati s različitim vrstama arhivskoga gradiva, načinom njihove obrade, zaštite, čuvanja i korištenja. U drugome dijelu predavanja prezentirano je arhivsko gradivo kojim je učenicima približena lokalna i zavičajna povijest, a posebice dokumentirane činjenice o Domovinskome ratu.

Najveći doprinos predavanju bilo je gradivo fonda HR-DAGS-250. Osobni fond Alojzija Kukeca14, koji se sastoji od osobnih dokumenata i fotografi ja koje je vlč. Kukec kao župnik u Ličkom Osiku, Širokoj Kuli i Ličkom Novom snimio ili prikupio za svojega služenja u navedenim župama. U fondu se nalaze i fotografi je kojima je vlč. Kukec želio zabilježiti ratna stradanja svojih župa i župljana. Kako bi se upotpunile fotografi je, prezentirani su dijelovi teksta osobnoga dnevnika vlč. Kukeca. S obzirom na to da fotografi je i tekst svjedoče o posljedicama agresije na gospićko područje, gradivo je odabrano kako bi učenici razvili osjećaj domo-ljublja i pripadnosti zavičaju i domovini, kao i potrebe čuvanja kulturne, poglavito sakralne baštine.

Kako bi se objasnilo protuzakonito osnivanje općina Dalmacije i Like i želje za proglašenjem autono-mije, prikazane su odluke objavljene u Službenome listu opština Titova Korenica i Donji Lapac15, kao i

14 HR-DAGS-250. Osobni fond Alojzija Kukeca.15 Službeni list opština Titova Korenica i Donji Lapac. Korenica – Donji Lapac, 1/91.

Predavanje Domovinski rat kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Gospiću, održano 11. svibnja 2016. godine u čitaonici arhiva


odluke objavljene u Službenome glasilu RSK-a.16 Za bolji uvid u rad uprave okupiranoga područja Like prezentirani su dijelovi fondova Skupština Opštine Titova Korenica17 i Skupština Općine Gračac.18 Rad školstva okupiranoga područja prikazan je dijelovima gradiva Osnovne škole „Stanko Opsenica” Lički Osik.19 Velikosrpske ideje i srpski nacionalizam prikazani su gradivom anonimnih predavatelja. Riječ je o pjesmi koja govori o osnutku Teslingrada20 i poticanju srpskoga nacionalizma, napisane rukom na ekavici. Pred kraj predavanja, učenicima je prikazan dio videozapisa Dana grada Gospića 22. srpnja 1994. godine21, sa svrhom predočavanja ratnih razaranja grada za rata, a u kojemu oni danas žive, kako bi ih se potaklo na kritičko razmišljanje i zaključivanje, osuđivanje agresije, osuđivanje ratnih razaranja hrvatske baštine i ubijanje ljudi. Gradivo je prezentirano kronološki kako bi učenici shvatili vremensku strukturu i uzročno-posljedične veze povijesnih događaja. Svrha predavanja bila je pomoći učenicima da razumiju sadašnjost, na koju su utjecale posljedice Domovinskoga rata, te da je gotovo svaki povijesni proces otvoren za različite interpretacije ako nema dovoljno činjenica. Jedan od važnijih ciljeva bio je razviti u učenicima domoljublje i poštovanje prema državi u kojoj živimo.22

Učenici su aktivno sudjelovali u raspravi o predstavljenome predavanju i većina ih je kritički pro-mišljala o uzrocima i posljedicama Domovinskog rata. Postavljali su pomno odabrana pitanja koja su zahtijevala otvorene povratne informacije. Učenici su bili iznenađeni prikazanim fotografi jama i isječ-cima snimljenima u Gospiću 1994. godine o ratnome razaranju grada i uništenju sakralnih objekata. Također su bili osupnuti činjenicom da određeni objekti više ne postoje, a na njihovim se mjestima nalaze neke druge građevine koje daju današnji identitet grada. Kroz predočeno gradivo učenici su shva-tili važnost čuvanja dokumenata koji svojim činjenicama omogućavaju da se povijesni događaji ne zabo-rave.

Interpretacija rezultata ankete

Nakon završena predavanja provedeno je kvantitativno istraživanje s pomoću anonimnoga anketnog upitnika. Prikupljanje podataka provedeno je u četirima osmim razredima Osnovne škole dr. Jure Turića, kao potencijalnim korisnicima, kako bi se optimiziralo njihovo zadovoljstvo pruženim uslugama arhiva. Anketa je obuhvatila 78 učenika, a vremensko trajanje za prikupljanje podataka bilo je 10 minuta.

16 Službeni glasnik Republike Srpske Krajine. Knin.1991. – 1994. 17 HR-DAGS-177. Skupština Opštine Titova Korenica. Kutija br. 3.18 HR-DAGS-239. Skupština Općine Gračac. Kutija br. 109.19 HR-DAGS-197. Osnovna škola „Stanko Opsenica” Lički Osik. Knjiga evidencije učenika. 1993./1994. Ljetopis. 1992./1993.20 Naziv ovoga mjesta prije i poslije Domovinskoga rata je Lički Osik. Teslingrad se zvao za okupacije toga teritorija u vrijeme

Domovinskoga rata.21 HR-DAGS-203. Zbirka videomaterijala iz Domovinskoga rata. Gospić, 22. 7. 1994. 22 Marinović, M. Predstavljanje čitanke priručnika Domovinski rat za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti

u srednjim školama. Osvrti. Hrvatski povijesni portal. 2015. URL: http://povijest.net/predstavljanje-citanke-prirucnika-domovinski-rat-za-ucitelje-povijesti-u-osnovnim-skolama-i-nastavnike-povijesti-u-srednjim-skolama/. (30. 5. 2016.).


Rezultati ankete prikazani u ovome radu odnose se na sve dobivene rezultate iako određeni podatci nisu relevantni za temu ovoga rada. Cilj anketnoga istraživanja bio je dobiti povratnu informaciju o pedagoškome radu Državnoga arhiva u Gospiću kako bi se u skladu s rezultatima ankete, usluge prilago-đavale i osuvremenile. Drugi cilj istraživanja bio je dobiti povratnu informaciju o održanome predavanju Domovinski rat kroz arhivsko gradivo kako bi se na osnovi dobivenih rezultata to predavanje uvrstilo u stalnu edukativnu ponudu Državnoga arhiva u Gospiću.23

Anketni upitnici obradili su se optičkim čitanjem i unosom podataka u računalnu bazu podataka. Obrada podataka obavljena je nakon svakoga održanog predavanja, a kasnije i u cijelosti. Na osnovi anketnoga upitnika podatci su obrađeni statistički. Statistički rezultati odgovora prikazani su u postot-cima. Anketu je ispunilo 78 učenika, prema spolu 34 djevojčice (44 %) i 44 dječaka (56 %).

S obzirom na prijašnju suradnju s osnovnom školom, arhiv je već posjetilo 70 učenika (89 %), 7 uče-nika (9 %) je prvi put u arhivu, a 1 se učenik (1 %) nije izjasnio. Za ponovni posjet arhivu zainteresirana su 72 učenika (92 %), dok je 6 učenika (8 %) negativno odgovorilo. Pri ponovnome susretu učenici bi istraživali: a) rodoslovlje – 30 učenika (33 %); b) stare novine s područja Like – 31 učenik (34 %); c) arhivsku knjižnicu – 15 učenika (17 %); d) ostalo (školski imenici, povijest grada Gospića, Domovinski rat) – 7 učenika (8 %); e) dvoje učenika (2 %) se izjasnilo kako ne bi ništa istraživali, dok je petero uče-nika (6 %) izabralo tri i više teme za istraživanje. Radionicama bi prisustvovalo prema navedenome: a) arhivistička – 12 učenika (13 %); b) genealoška – 6 učenika (7); c) kartografska – 10 učenika (11 %); d) povijesna – 53 učenika (59 %). Od navedenih radionica, četvero učenika (4 %) bi posjetilo sve radionice, a 6 učenika (6 %) ne bi posjetilo nijednu radionicu jer nisu zainteresirani.

Dojmovi o održanome predavanju bili su prema navedenome: odlično – 13 učenika (17 %); (jako) zanimljivo / interesantno – 29 učenika (37 %); (jako) dobro – 13 učenika (17 %); u redu – 2 učenika (3 %); svidjelo mi se – 2 učenika (3 %); super – 4 učenika (5 %); lijepo – 1 učenik (1 %); zabavno – 3 učenika (4 %); za promjenu nešto novo naučeno/poučno i informativno – 2 učenika (3 %); dosadno – 3 učenika (4 %); nije bilo zanimljivo – 2 učenika (3 %); bez upisanih dojmova – 4 učenika (5 %). Od 78 učenika, 72 učenika (92 %) smatraju da se predavanje ne treba upotpuniti, 2 učenika (3 %) se nije izjasnilo, dok su 4 učenika (5 %) zainteresirana da se predavanje upotpuni s još više informacija o ratu u Gospiću.

Dobiveni rezultati istraživanja pokazuju da su učenici zadovoljni održanim predavanjem, gdje je 69 učenika (88 %) zadovoljno prezentiranim, 5 učenika (6 %) nije zadovoljno i 4 se učenika (5 %) nisu izja-snila. Ispitanici također pokazuju interes za istraživanjem drugoga arhivskog gradiva, kao i dodatnih sadržaja o Domovinskome ratu. Pregledom rezultata utvrđeno je da bi uvođenje novih edukativnih sadr-žaja u Državnome arhivu u Gospiću pridonijelo posjeti većega broja korisnika arhiva.

23 Mužić, V. Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja- priručnik za početnike i iskusnije istraživače. Zagreb : Educa, 1999.


ZaključakRazvijanje arhivske pedagogije potiče kvalitetniju i intenzivniju suradnju arhiva s odgojno-obrazov-

nim ustanovama. Kako bi se u tome smjeru razvijali i djelatnici arhiva, odnosno osobe određene za pedagoški rad u arhivu, u ovome su radu prikazani način i priprema izvođenja predavanja o Domovin-skome ratu. S obzirom na osjetljivost teme Domovinski rat koja se tiče posebno bolnih i tragičnih vre-mena, potrebno joj je pristupiti s objektivnoga stajališta u opisima uzročno-posljedičnih veza među događajima, što je potrebno potkrijepiti arhivskim gradivom kao dokazom o činjeničnome stanju. Oda-birom te teme arhivisti mogu pomoći učenicima razvijati kritičko razmišljanje, zaključivanje i donošenje osobnih stavova na temelju prikazanih činjenica.

Ovaj primjer iz prakse prikazan je radi toga da pokaže kako može biti provediv u svim arhivima bez obzira na broj zaposlenih, fundus i materijalne uvjete. Da bismo podigli pedagoški rad na jedan viši nivo u svim arhivima, potrebno je zajedničkom suradnjom izraditi i proširiti primjere priprema kako za temu Domovinski rat, tako i za druge teme s obzirom na široko područje gradiva o kojima arhivi skrbe.

Prema provedenoj anketi, istraživanje je pokazalo da se u organizaciju pedagoškoga rada Državnoga arhiva u Gospiću mogu uvesti razna poboljšanja, osobito kada je riječ o uvođenju edukativnih sadržaja kao što su radionice. S obzirom na pozitivan odaziv učenika i nastavnika na održano predavanje, preda-vanje o Domovinskome ratu upotpunit će se dodatnim izvorima i bit će uvršteno u stalnu ponudu edu-kativnih sadržaja Državnoga arhiva u Gospiću.

Da bi se odgojno-obrazovna ponuda arhiva u Hrvatskoj, kao i Državnoga arhiva u Gospiću, i dalje razvijala, potrebno ju je obogatiti organiziranjem što većega broja posjeta učenika i studenata arhivima kroz upoznavanje rada arhiva, organiziranjem predavanja o lokalnoj, zavičajnoj povijest u vidu izvan-učioničke nastave i organiziranjem radionica ovisno o interesu učenika. Više pažnje trebalo bi se posve-titi informiranju korisnika putem internetskih stranica arhiva, društvenih mreža te održavanjem preda-vanja na stručnim skupovima nastavnika povijesti, kao i izravnim kontaktom.


Prilog 2.U prilogu je prikazana priprema za izvođenje predavanja Domovinski rat kroz arhivsko gradivo

Državnoga arhiva u Gospiću. Priprema je izrađena prema nastavnim pripremama za izvođenje nastav-noga sata povijesti.24

Priprema za izvođenje predavanja Domovinski rat kroz arhivsko gradivo Državnoga arhiva u Gospiću

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE PREDAVANJA Predavač: Katarina Mataija, arhivist

Škola: OŠ dr. Jure Turića Gospić

TEMA: Domovinski rat kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Gospiću

Razredni odjel: 8.

Školska godina: 2015./2016.

Datum: 11. svibnja 2016.

I. CILJEVI I ISHODI PREDAVANJA

Odgojno-obrazovni ciljevi predavanja:

– usvojiti osnovna znanja o radu arhiva i arhivskome gradivu, uzroke početka Domovinskoga rata u Lici, velikosrpskoj agresiji na Gospić i okolicu, hrvatskim braniteljima i njihovim pobjedama

– promicanje osjećaja domoljublja i pripadnosti zavičaju i domovini te razvijanje svijesti o potrebi čuvanja kulturne baštine

– proširivanje spektra znanja i mogućnost korištenja informacijama u različitim sferama

24 Bušljeta, R. Obrazac za pripremu nastavnog sata s objašnjenjima. Sveučilište u Zagrebu. Hrvatski studiji. Zagreb, 2014. URL: https://www.hrstud.unizg.hr/predmet/mnp_a. (24. 3. 2016.).


Očekivani ishod predavanja:

Znanja:– opisati rad arhiva i arhivsku djelatnost– objasniti što je arhivsko gradivo i njegovu važnost – objasniti pojam domoljublja– objasniti velikosrpske ideje i srpski nacionalizam– opisati velikosrpsku agresiju na Liku, odnosno Gospić i okolicu– opisati teškoće hrvatske obrane i branitelja u ratu– opisati najvažnije oslobodilačke akcije za Liku – Medački džep i Oluja

Vještine:– opisati uzročno-posljedične veze među događajima– opisati vremensku strukturu povijesnih događaja– prilikom objašnjavanja koristiti se vizualnim i literarnim izvorima– sistematizirati podatke, uočavati i izdvajati najbitnije– razvijati kritičko razmišljanje, zaključivanje, promatranje i vrednovanje povijesnih događaja na

temelju činjenicaZauzimanje stajališta:

– razvijati ispravan stav i objektivnost na temelju dokaza, osuditi agresiju, ratna razaranja i ubijanje ljudi

II. DIDAKTIČKO- METODIČKI PODATCI

Oblik rada: Frontalni i individualni rad

Metoda učenja i poučavanja: Izravno izlaganje predavača, dijaloška metoda, dokumentacijske metode i demonstracijske metode

Korišteni mediji: Projektor, platno, računalo, digitalizirano arhivsko gradivo na CD-u i DVD-u, mikročitač, mikrofi lmovi, arhivsko i knjižno gradivo

III. KORELACIJA S NASTAVNIM PREDMETIMA

Povijest: Domovinski rat, lokalna povijest grada GospićaGrađanski odgoj: višestranačje, demokracija, poštivanje ljudskih prava, razaranje kulturnih i sakral-nih objekata


IV. LITERATURA

a) stručno-znanstvena

Bekavac, S., Jareb, M. Povijest 8 : udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole. Zagreb : Alfa d. d., 2014.Erdelja, K., Stojaković, I. Tragom prošlosti 8 : udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole. Zagreb : Školska knjiga, 2014.Ranogajec, Z., Glavičić, A., Glavičić, M. Ličko-senjska županija : Priručnik za zavičajnu nastavu. Zagreb : Školska knjiga, 1997.Marinović, M. Predstavljanje čitanke priručnika Domovinski rat za učitelje povijesti u osnovnim ško-lama i nastavnike povijesti u srednjim školama. Osvrti. Hrvatski povijesni portal. 2015. URL: http://povijest.net/predstavljanje-citanke-prirucnika-domovinski-rat-za-ucitelje-povijesti-u-osnovnim-skolama-i-nastavnike-povijesti-u-srednjim-skolama/. (datum).Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Povijest. MZOS. Veljača 2016. URL: http://mzos.hr/datoteke/13-Predmetni_kurikulum-Povijest.pdf. (datum).Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN 105/1997.Vila Velebita : List Like i velebitskog primorja. Zagreb, 1992. – 1995. Službeni list opština Titova Korenica i Donji Lapac. 1/91. Službeni glasnik Republike Srpske Krajne. Knin. 8/93., 18, 19/94. Marijan, D. Oluja. Zagreb : HMDCDR, 2007. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. Dokumenti. Knjiga 3. : Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (siječanj – lipanj 1992.) (autor ili urednik). Zagreb : HMDCDR, 2008. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. Dokumenti. Knjiga 4. : Dokumenti institucija pobu-njenih Srba u Republici Hrvatskoj (siječanj – lipanj 1992.) (autor ili urednik). Zagreb – Slavonski Brod : HMDCDR, 2008. Uspon i pad Republike Srpske krajine. Zagreb : Centar za politološka istraživanja, 2005. HR-DAGS-185. Zbirka razglednica.185/5 GospićHR-DAGS-115. Kartografska zbirkaHR-DAGS-203. Zbirka videomaterijala iz Domovinskog rata. 5. Gospić 22. 7. 1994.HR-DAGS-167: Zbirka dopunskih preslika arhivskog gradiva. Ličanin 1886. – 1897. mikrofi lm, duplikatHR-DAGS-177. Skupština Opštine Titova Korenica. Kutija br. 3.HR-DAGS-239. Skupština Općine Gračac. Kutija br. 109.HR-DAGS-109. Zbirka matičnih knjiga, Karlobag 1793. HR-DAGS-197. Osnovna škola „Stanko Opsenica” Lički Osik, Knjiga evidencije učenika,


LjetopisHR-DAGS-58. Osnovna škola „dr. Jure Turić” Gospić. Spomenica područne škole Lički NoviHR-DAGS-186. Kotarski sud Brinje. Zbirka isprava 1886.HR-DAGS-250. Osobni fond Alojzija Kukeca

b) pedagoška, psihološka, metodička

Andrilović, V., Čudina, M. Psihologija učenja i nastave. Zagreb : Školska knjiga, 1985.Bognar L., Matijević M. Didaktika. Zagreb : Školska knjiga, 1993.De Zan, I. Metodika nastave prirode i društva. Zagreb : Školska knjiga, 2000.Mužić, V. Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja – priručnik za početnike i iskusnije istraživače. Zagreb : Educa, 1999.Gudjons, H. Pedagogija, temeljna znanja. Zagreb : Educa, 1993.Nastavni plan i program u osnovnoj školi. Agencija za odgoj i obrazovanje .2016. URL: http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/Nastavni_plan_i_program_za_osnovnu_skolu_-_MZOS_2006_.pdf. (datum).Izvedbeni plan i program za 8 razred. Osnovna škola dr. Jure Turića Gospić. šk. god. 2014./2015.Bušljeta, R. Obrazac za pripremu nastavnog sata s objašnjenjima. Sveučilište u Zagrebu. Hrvatski stu-diji. Zagreb, 2014. URL: https://www.hrstud.unizg.hr/predmet/mnp_a. (datum).

V. TIJEK PREDAVANJA

UVODNI DIO– postavljanje pitanja učenicima o poznavanju rada arhiva– opisati rad arhiva i arhivsku djelatnost– s pomoću prezentiranih fotografi ja na projekcijskome platnu objasniti pojmove sređivanja gra-

diva i što se događa s gradivom u nepovoljnim uvjetima čuvanja– zainteresirati i motivirati učenike o arhivskome gradivu koje posjeduje Državni arhiv u Gospiću

(matične knjige za istraživanje rodoslovlja, školski imenici, lokalni časopisi, stare razglednice)– pokazati pripremljeno arhivsko gradivo– objasniti važnost svih odjela u arhivima i njihovu međusobnu suradnju kako bi arhiv mogao

funkcionirati– objasniti da je osnovni cilj arhiva čuvanje gradiva koje je temelj za istraživanje bilo da je riječ o

osobnoj ili nacionalnoj povijesti, te osiguravanje dostupnosti gradiva korisicima.


GLAVNI DIO– pitati učenike mogu li objasniti pojam domoljublja– objasniti pojam domoljublja, koji karakteriziramo kao privrženost svojemu narodu i državi, a

temelji se na vrlo različitim karakteristikama kao što su povijest, jezik, kultura, politika, tradicija ili sport. Domoljublje znači i poštivanje zakona u državi, te poštivanje svih njezinih građana bez obzira na boju kože, nacionalnost, spol i rod

– pitati učenike što je sve prethodilo ratu i kada je započeo Domovinski rat– napomenuti da je tema Domovinski rat osjetljiva jer se tiče posebno bolnih i tragičnih vremena,

kako za uže i šire članove obitelji tako i za društvo u cjelini– objasniti da je Domovinski rat bio obrambeni jer smo se branili od velikosrpskoga agresora, koji

je htio na dijelu teritorija RH uspostaviti Veliku Srbiju– povezati važnost arhivskoga gradiva, koje je temelj za istraživanje povijesti, a prikazuje činjenice;

objasniti osnutak Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, čija je zadaća prikupljanje i sređivanje arhivskoga gradiva, odnosno povijesnih izvora o Domovinskome ratu

– pokazati knjige Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koji dosljedno objavljuje dokumente o Domovinskome ratu u više objavljenih knjiga

– objasniti da Državni arhiv u Gospiću posjeduje fotografi je nastale za Domovinskoga rata koje su donirali pojedinci, a većina fotografi ja nalazi se u fondu vlč. Alojza Kukeca

– pozvati učenike, ako njihove obitelji posjeduju gradivo iz Domovinskoga rata, da ih doniraju arhivu ili ustupe na digitaliziranje za daljnje čuvanje i korištenje

– preko projektora pokazati fotografi je arhivskoga gradiva povezanoga s mjestima s područja Gospi ća i okolice u Domovinskome ratu. Uz fotografi je objasniti što prikazuju te ih povezivati s događajima

– objasniti prve višestranačke izbore u svibnju 1990. godine i uspostavu demokratske vlasti u Hrvat-skoj te početak pobune većine građana srpske nacionalnosti na području Like

– objasniti protuzakonito osnivanje Zajednice općina Dalmacije i Like u lipnju 1990. i želju za pro-glašenjem autonomije te odbijanje lojalnosti novoj vladi Republike Hrvatske, iako im je vlada zajamčila sva građanska prava koja im pripadaju

– upitati učenike kako je nazvana ta pobuna i tko je bio njezin glavni organizator– objasniti održavanje srpskih prosvjeda, širenja dezinformacija, naoružavanje srpskoga civilnog

stanovništva i osnivanja ratnih štabova kako bi spriječili dolazak hrvatske policije – objasniti protuustavno djelovanje i proglašavanje SAO Krajine (Srpske autonomne oblasti) 31.

svibnja 1991. godine te donošenje zakona kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom

– pokazati fotografi je Službenoga glasnika Republike Srpske krajine


– upitati učenike znaju li objasniti događaje na Plitvičkim jezerima– objasniti nerede koji su se događali početkom 1991. godine na Plitvicama (provaljivanje u Spo-

men-dom VI. ličke divizije u Mukinjama, zauzimanje NP Plitvička Jezera, zahtjevi za pripojenjem nacionalnoga parka SAO Krajini)

– opisati dolazak hrvatske policije na Plitvice kako bi osigurali sigurnost stanovništva i povlačenje pobunjenih Srba prema Korenici te prisutnost JNA, koja je trebala označivati tamponsku zonu i uspostaviti javni red i mir, no ustvari su sve češće pomagali pobunjenim Srbima

– opisati prve topničko-pješačke napade u Lici u kolovozu 1991. godine – pokazati fotografi je Ličkoga Osika i Budačkoga mosta, Široke Kule te pročitati dijelove osobnoga

dnevnika vlč. Alojza Kukeca.– opisati organizirano i masovno napuštanje srpskoga stanovništva iz grada Gospića neposredno

prije prvih napada, krajem kolovoza 1991., što je upućivalo na namjeru zauzimanja grada – opisati prve topničke napade na grad 30. kolovoza 1991. godine u 1.14 sati.– pokazati fotografi je Gospića– objasniti pokušaje presijecanja prometnice Gospić – Lički Osik – Perušić u kolovozu i rujnu 1991.

godine, kako bi se neprijateljske snage spojile s vojarnama (kasarnama) JNA u Gospiću i Perušiću – opisati osvajanje vojarni i vojnih skladišta od 13. do 18. rujna 1991. te objasniti kako je to bila

prekretnica u obrani Gospića, ali i drugih dijelova Like i Hrvatske jer je omogućeno naoružavanje dotad slabo opremljenih postrojbi i dobrovoljaca koji su bili opremljeni lakim naoružanjem i lovačkim puškama.

– pokazati fotografi je Gospića i Ličkoga Novog– opisati vojnu redarstvenu akciju Medački džep (rujan, 1993. godine), kojoj je cilj bio osloboditi dio

okupiranoga područja (Divoselo – Čitluk – Počitelj) kako bi se spriječili daljnji napadi i osvajanje Gospića. Težilo se poražavanju neprijatelja i skraćivanju crte bojišnice.

– pokazati fotografi je nakon operacije Medački džep– upitati učenike koja je bila najvažnija vojno-redarstvena operacija na teritoriju Hrvatske– opisati vojno-redarstvenu operaciju Oluja, kojoj je cilj bio brzim i smjelim prodorima razbiti

neprijateljske snage i na oslobođenome teritoriju uspostaviti jedinstveni ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.

– navesti mjesta u Lici koja su oslobođena u Oluji te objasniti da je ona uz Bljesak ključna vojno-redarstvena akcija koja je dovela do kraja Domovinskoga rata

– objasniti da je Gospić bio jedan među najrazrušenijim hrvatskim gradovima, za čiju je slobodu živote položilo više stotina vojnika, policajaca i civila

– pokazati fotografi je grada Gospića nakon Oluje– pokazati isječke s DVD-a – HR-DAGS-203. Zbirka videomaterijala iz Domovinskog rata. Gospić

22. 7. 1994.


ZAVRŠNI DIO– objasniti učenicima da se tek na temelju provjere samih činjenica i istinitosti izvora mogu opisati

neki povijesni događaji. Tek na temelju provjere mogu se donositi zaključci– pozvati učenike na raspravu i postavljanje pitanja o predavanju– zamoliti učenike da odgovore na pitanja u anketi kojoj je cilj utvrditi zadovoljstvo korisnika pru-

ženim uslugama u Arhivu– pokazati učenicima izloženo arhivsko gradivo te im demonstrirati rad na mikročitaču– povesti učenike u obilazak zgrade arhiva i pokazati im spremišta arhivskoga gradiva.


VI. PRILOG

ANKETA1. SPOL Ž M2. Jeste li ikada posjetili arhiv? O DA O NE3. Jeste li zainteresirani za ponovni posjet Državnomu arhivu u Gospiću? O DA O NE (objasnite) 4. Ako biste posjetili Državni arhiv u Gospiću, što biste istraživali? O Rodoslovlje O Stare novine s područja Like O Arhivsku knjižnicu O Ostalo (navedite) 5. Biste li prisustvovali jednoj ili više radionica u Državnome arhivu u Gospiću? O Arhivistička radionica O Genealoška radionica O Kartografska radionica O Povijesna radionica O Ostalo (navedite) 6. Vaši dojmovi o održanome predavanju: 7. Smatrate li da bi se predavanje trebalo upotpuniti? O DA (objasnite i napišite prijedloge) O NE


LiteraturaAndrilović, V., Čudina, M. Psihologija učenja i nastave. Zagreb : Školska knjiga, 1985.Bognar L., Matijević M. Didaktika. Zagreb : Školska knjiga, 1993.Bugarin,V. Muzejska pedagogija. Zadar. 2009.URL:http://blog.dnevnik.hr/antropologija-bugi/2014/02/1631738133/muzejska-pedagogija.html. (1. 6. 2016.).Bušljeta, R. Obrazac za pripremu nastavnog sata s objašnjenjima. Sveučilište u Zagrebu. Hrvatski stu-diji. Zagreb, 2014. URL: https://www.hrstud.unizg.hr/predmet/mnp_a. (24. 3. 2016.).De Zan, I. Metodika nastave prirode i društva. Zagreb : Školska knjiga, 2000.Dnevnik čitaonice. Državni arhiv u Gospiću. 2002. – 2016.Gudjons, H. Pedagogija, temeljna znanja. Zagreb : Educa, 1993.HR-DAGS-109. Zbirka matičnih knjiga. Spomenica župe Karlobag 1793.godina. HR-DAGS-115. Kartografska zbirka. HR-DAGS-167. Zbirka dopunskih preslika arhivskog gradiva. Ličanin 1886. –1897. Mikrofi lm. Duplikat.HR-DAGS-177. Skupština Opštine Titova Korenica. Kutija br. 3.HR-DAGS-185. Zbirka razglednica.185/5 Gospić.HR-DAGS-186. Kotarski sud Brinje. Zbirka isprava 1886. godine.HR-DAGS-197. Osnovna škola „Stanko Opsenica” Lički Osik. Knjiga evidencije učenika. 1993./1994. Ljetopis. 1992./1993.HR-DAGS-203. Zbirka videomaterijala iz Domovinskog rata. Gospić, 22. 7. 1994. HR-DAGS-239. Skupština Općine Gračac. Kutija br. 109.HR-DAGS-250. Osobni fond Alojzija Kukeca. HR-DAGS-58. Osnovna škola „dr. Jure Turić” Gospić. Spomenica područne škole Lički Novi.Izvedbeni plan i program za 8 razred. Osnovna škola dr. Jure Turića Gospić. šk. god. 2014./2015.Jagić, S., Poljak, S., Stančić, D. Mogućnosti realizacije dodatne nastave povijesti – izvanučionička nastava u Hrvatskom povijesnom muzeju, Hrvatskom školskom muzeju i Hrvatskom državnom arhivu. Povijest u nastavi. Društvo za Hrvatsku povjesnicu. Zagreb : Srednja Europa, 2012. br. 19., str. 98. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/618415.GRACANIN_10-1_19_2012_45-64.pdf. (31. 5. 2016.).Jelaš, D. Mogućnost unapređenja suradnje arhiva i nastavnika povijesti u organizaciji izvanučioničke nastave. Radovi, Hrvatsko arhivističko društvo, 2013., str. 241–258.Marinović, M. Predstavljanje čitanke priručnika Domovinski rat za učitelje povijesti u osnovnim ško-lama i nastavnike povijesti u srednjim školama. Osvrti. Hrvatski povijesni portal. 2015. URL: http://povijest.net/predstavljanje-citanke-prirucnika-domovinski-rat-za-ucitelje-povijesti-u-osnovnim-skolama-i-nastavnike-povijesti-u-srednjim-skolama/. (30. 5. 2016.).


Mužić, V. Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja : priručnik za početnike i iskusnije istraživače. Zagreb : Educa, 1999.Nastavni plan i program u osnovnoj školi. Agencija za odgoj i obrazovanje. 2016. URL: http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/Nastavni_plan_i_program_za_osnovnu_skolu_-_MZOS_2006_.pdf. (31. 5. 2016.).Okvir nacionalnog kurikuluma – javna rasprava – Osvrt na Okvir nacionalnog kurikuluma – s poseb-nim osvrtom na Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta povijest (iz veljače 2016.). Zagreb : Hrvatsko arhivističko društvo. Sekcija za arhivsku pedagogiju. 21. travnja 2016.Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole, čl. 2. NN 87/2014.Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijesti. Cjelovita kurikularna reforma. Svi-banj, 2016. Str.88–94. http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/06/NKNP_Povijest_ina-cica_2.pdf. (31. 5. 2016.).Službeni glasnik Republike Srpske Krajine. Knin.1991. –1994. Službeni list opština Titova Korenica i Donji Lapac. Korenica – Donji Lapac, 1/91.Stančić, H., Garić, A. Arhivska pedagogija. Prilog 1. Radionica Edukacija u AKM- zajednici. Poreč, 2013. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/735026.Stancic_Garic_Arhivska_pedagogija.pdf. (1. 6. 2016.).Stančić, H., Garić, A. Otvorenost hrvatskih arhiva prema odgojno-obrazovnom sustavu. Radovi, Hrvat-sko arhivističko društvo, 2013., str. 209–240.Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, čl. 43. NN 105/1997.


Summary

The Croatian War of Independence in the context of archival pedagogy

As a modern form of spreading the archival profession the archival pedagogy takes more and more space. It endeavours to bring closer the work of the Archives to the educational institutions i.e. pupils in elementary and high schools, to history students and teachers.Since the Archives do not systemize the work-place of an archival pedagogue, the aim of this paper is to defi ne the guidelines for preparing the archives and approach-ing the pupils according to their age and interests. Accordingly, this paper shows the course of a lecture, as well as part of the results of a poll about the services rendered.

Due to the 25th anniversary of the beginning of aggression on Croatia, of the Croatian War of Indepen-dence and the subject matter regarding this year’s International Archives Day, the paper shows the collabora-tion between Gospić State Archives and Dr Juraj Turić Elementary School in Gospić. Th e main aim of the lecture was to enable pupils to obtain personal experience that encourages research, independent inference and enrichment of the educational experience.In the introductory part of visiting the Archives the pupils were acquainted with diff erent types of archives, the manner of their processing, protection, keeping and use. Th e second part of the visit took place in the Archives’ Reading Room, where the pupils were presented with the archives that brought them closer to local and home history, particularly documented facts regarding Croatian War of Independence. Th e educational aims of the lecture were to promote patriotism and affi lia-tion to their native place and country and to develop consciousness about the need to preserve cultural heritage, expanding the scope of knowledge and possibility of using information in diff erent spheres.

Keywords: education, archive pedagogy, the Croatian War of Independence, State Archives in Gospić, lecture, learning outside the classroom


Siniša DomazetArhiv Bosne i Hercegovine

Problematika zaštite i spašavanja u izvanrednim okolnostima stradale arhivske građe

Arhiva Bosne i Hercegovine

Stručni rad UDK 004:930.253(497.6)“1992/1995“ 778.14:002(497.6)

... ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi. Da je po vlkovma ovaj biljeg bi

vjetcnost nadzivio.1377. , kad kralj nas bjese

Tvrtko1

Iako je integritet arhivske građe koja se čuva u Arhivu Bosne i Hercegovine stalno ugrožen od mikroor-ganizama, insekata, glodavaca, plijesni, gljivica, vlage, vode ili vatre, ništa se nije pokazalo tako pogubno i razarajuće kao ljudski faktor. U dvama navratima, 1992. i 2014. godine, u Arhivu Bosne i Hercegovine nepovratno je nestalo više dokumenata, nego u svih proteklih 70 godina njegova postojanja. Stradanje dokumenata u ratu, a posebice u miru, uputilo je na sve slabosti vanjske i unutrašnje zaštite prostora Arhiva, na nemar koji bosanskohercegovačko društvo prečesto pokazuje prema svojemu kulturno-povijesnome naslijeđu i istaklo važnost što hitnija djelovanja u cilju zaštite preostale arhivske građe. Bez obzira na svoju relativno kratku tradiciju, Arhiv je Bosne i Hercegovine do danas akumulirao preko 400 vrijednih fondova, kolekcija i zbirki ili izraženo u dužnim metrima, cca 14 000 m1. Osnovan je Uredbom o Državnome arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, proglašenom 12. 12. 1947. godine i od prvoga dana postojanja njegovo sjedište i najvažnija spremišta nalaze se u zgradi Predsjedništva BiH (tada Predsjed ništvo NRBiH). Kako je velik broj dokumenata nastalih radom državnih organa od austougarskoga do današnjega raz-doblja stvoren i čuvan upravo u toj zgradi, ova je odluka tadašnjoj upravi koja je o tome odlučivala izgle-dala kao prirodan izbor. Premda je zgrada Predsjedništva reprezentativna i smještena na atraktivnoj loka-ciji, činjenica je da Arhiv BiH do današnjega dana nije dobio svoju namjensku zgradu, a prostorije u kojima se nalazi nisu projektirane za kvalitetno i dugotrajno čuvanje. Svoj je prvobitan prostor Arhiv odavno pre-rastao i danas građu čuva na još trima odvojenim lokacijama u Sarajevu, što nadzor i manipulaciju čini složenijim.

1 Tanović, N. Stećci ili oblici bosanskih duša. Sarajevo : samoizdat, 1994.

S. Domazet, Problematika zaštite i spašavanja u izvanrednim okolnostima stradale arhivske građe Arhiva Bosne i Hercegovine376

Bosna i Hercegovina karakteristična je i s obzirom na problematiku povezanu sa zakonodavno-pravnom osnovom. Postojanje entiteta, kantona i distrikta rezultira decentralizacijom, koja stvara ogromnu prepreku sinkronizaciji zakonskih propisa. Zbog aktualna funkcioniranja uprave u državi i organizacije vlasti na više razina, određen broj neusaglašenih propisa doprinosi nastanku slabosti u sustavu zaštite građe. Arhiv BiH donekle je izgubio status matične institucije, a to rezultira pojavom neefi kasnosti u nadzoru registratura i nastanku strukovnih problema. Stjecajem nepovoljnih okolnosti, Arhiv još nije uspio uhvatiti korak sa srod-nim ustanovama širom Europe i svijeta na polju digitalizacije. Potreba za preventivnim snimanjem i digi-talizacijom u svrhu čuvanja i spašavanja građe odavno postoji, ali isto tako postoji i stalan nedostatak adekvatne IT opreme, radnoga prostora i stručnih zaposlenika. Do 1992. godine, Arhiv je imao skoro 50 zaposlenih, danas manje od 20. Posljedice se ovoga manjka ljudi vide na svakome koraku; od spremišta, čije se sređivanje stalno odlaže zbog nedostatka vremena i radne snage, pa do rijetka pojavljivanja Arhiva na regionalnim i međunarodnim stručnim skupovima.

Ključne riječi: ugroženost arhivske građe, rad u izvanrednim okolnostima, digitalna zaštita, kompatibil-nost, migracija podataka, zastarjevanje, mikrofi lm, metapodatci

Arhiv Bosne i Hercegovine u ratu 1992. – 1995.

U teškim ratnim godinama Arhiv i arhivska struka dijelili su neizvjesnu sudbinu države i naroda. Arhivska služba nije bila zatečena novim okolnostima niti ih je dočekala nespremno. Državni arhiv i

Društvo arhivskih radnika još su ranije organizirali stručna savjetovanja na temu zaštite arhivske građe u slučaju neposredne opasnosti i rata, a od sredine su 1991. godine intenzivirali aktivnost na neposred-nim zadatcima arhiva i drugih imatelja arhivske i registraturne građe u takvim okolnostima. Sukladno tomu, blagovremeno i u okviru svojih fi nancijskih mogućnosti, nabavljani su protupožarni i vodoot-porni kontejneri, izmještena je ili na sigurnije mjesto dislocirana najvažnija građa, pojačana je fi zička sigurnost spremišta, obavljene su preventivne mjere protupožarne zaštite i poduzete druge mjere pre-dostrožnosti.

U dvama razdobljima (rujan – studeni 1991. godine i veljača 1992. godine) upućena su cirkularna pisma na adrese skoro 8000 registratura u kojima je upozoreno na zakonsku obvezu čuvanja i aktivne zaštite vlastite dokumentacije i njezino eventualno izmještanje na sigurniju lokaciju.

U više navrata korištena su sredstva javnoga komuniciranja (TV, tisak, radio), preko kojih je Arhiv upozoravao i nudio svoju pomoć. U apelu arhivskih radnika, objavljenome u Oslobođenju u studenome 1991. godine, stoji:

...Na kraju, nudeći svoju stručnu i tehničku pomoć svima kojima je potrebna i koji je traže, arhivi naše republike pozivaju sve one koji posjeduju, čuvaju i stvaraju arhivsku građu da prvenstveno zbrinu i već sad osiguraju svoju najvrijedniju dokumentaciju koju će od nas tražiti budućnost, jer za njenu sudbinu pred istorijom snosimo svoj dio odgovornosti.

S. Domazet, Problematika zaštite i spašavanja u izvanrednim okolnostima stradale arhivske građe Arhiva Bosne i Hercegovine 377

Ratno je iskustvo potvrdilo da su registrature koje su blagovremeno poslušale sugestije Arhiva Bosne i Hercegovine i odgovorno i profesionalno primjenjivale donesene propise u velikome dijelu uspjele zaštititi i sačuvati svoju arhivsku građu i tekuću dokumentaciju.

Na žalost, silina ratnoga vihora uzela je svoj danak i pored svih mjera predostrožnosti.Budući da je zgrada Izvršnoga vijeća BiH bila izložena neprestanu granatiranju, fondovi koji su se tu

nalazili (spremište 8; pretežno socijalističko razdoblje), dobrim su dijelom izgorjeli ili su oštećeni cure-njem popucalih instalacija. Tehnička voda iz cisterni na krovu bila je odavno potrošena, a pravovremeno gašenje požara na prvoj crti bojišnice bilo je neizvedivo.

Spremište 1 u zgradi Predsjedništva pogođen je granatom velikoga kalibra. Tom su prilikom oštećeni vanjski zid, sigurnosna vrata i dva prozora s metalnim žaluzinama, koje nakon rekonstrukcije nisu iznova postavljene2. Potpuno je uništeno 25 dužnih metara polica i 15 metalnih kontejnera, a 30 djelomično oštećeno. U oštećenim policama bilo je smješteno 820 fascikla i kutija i 86 arhivskih knjiga različitih fondova (Zemaljska vlada za BiH 1878. – 1918., Okružni sudovi Banjaluka, Sarajevo i Tuzla, Sudski pro-cesi, Zajedničko ministarstvo fi nancija 1878. – 1918., kabinetska pisma, povjerljiva građa Izvršnoga vijeća RSBiH). Srećom, nije bilo ljudskih žrtava.Velik broj dokumenata oštećen je gelerima, ali to je laminaci-jom moguće dovesti u veoma dobro stanje. Veća je šteta izbjegnuta jer nije bilo požara nakon detonacije.

2 Taj će propust biti koban nekih 20 godina kasnije kada su tijekom građanskih prosvjeda kroz te iste nezaštićene prozore ubačeni molotovljevi kokteli.

Fotografi ja Spremišta 1 nakon požara iz veljače 2014. godine, na kojoj su vidljiva i oštećenja od gelera na policama iz 1992.


Još dva spremišta u zgradi Predsjedništva, smještena u prizemlju, pretrpjela su manju štetu (stakla na prozorima i okviri prozora), dok je građa ostala neoštećena. Spremišta u suterenu prošla su bez oštećenja, zahvaljujući činjenici da su ostala van domaha direktna razaranja.

Dio građe oštećen je ili uništen neodgovornim odnosom osoba i službi koje su se u ratnome razdoblju koristile prostorijama Arhiva. Pojedinci često nisu bili svjesni važnosti dokumenata koje su zatekli u svome okruženju, te su ih izbacivali na hodnike ili čak bacali.

Pored štete na objektima i djelimično na samoj građi, najviše su stradali procesna tehnika i reproma-terijal za radionicu.

Alarmantno i zabrinjavajuće zvuči činjenica da do današnjega dana Arhiv BiH nije povratio svoje kapacitete iz 1992. godine. To znači da Arhiv već više od 20 godina nije u mogućnosti adekvatno štititi i sanirati oštećenu građu. To se osobito odnosi na laminiranje, uklanjanje gljivica i plijesni i restauraciju fi zičkih oštećenja.

Stradanje Arhiva 2014. godine

Spremište 1 iznova je uništeno vatrom u požaru izazvanom tijekom građanskih prosvjeda u veljači 2014. godine, čime se udesetostručio broj dokumenata nad kojima je potrebna hitna intervencija.

Ovo je bio najgori scenarij jer je zgrada zapaljena istovremeno na više mjesta, a vatrogasne ekipe bile su zauzete gašenjem vatre u susjednoj zgradi Kantona Sarajevo. Zato intervencija nije mogla biti pravo-vremena, što je rezultiralo većom štetom, nego što se moglo zamisliti. Zbog kriminalističkoga očevida ekipe Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH, pristup građi bio je moguć tek 48 sati nakon požara.

Potpuno je izgorio fond Doma za ljudska prava BiH, Sabor Bosne i Hercegovine (1910. – 1914.), Narodna vlada narodnoga vijeća (1918. – 1919.), znatno su oštećeni osobni dosijei

(1878. – 1941.), dio fondova iz razdoblja NDH i Prezidijal Zemaljske vlade (1878. – 1902., 1919. –1921.), Duvanska direkcija, Veliki župan Sarajevske oblasti, dio Zbirke poklona i otkupa, povjerljivi spisi KBUDB...

Ono što nije izgorjelo, oštećeno je vodom prilikom gašenja.Spašavanje građe odvijalo se u trima fazama. Prvo je izbačena potpuno uništena dokumentacija, koja

je onemogućavala pristup spremištu. Zatim je iznesena mokra/nagorjela građa i odložena na prozračno mjesto kako bi se osušila. Nakon toga je potpuno ispražnjeno spremište, koje je bilo potrebno rekon-struirati. Pored PP aparata s prahom, upotrebljena je znatna količina vode prilikom gašenja požara, pa je velik dio građe bio mokar, naročito onaj na nižim policama. Problem koji se pojavio prilikom sušenja dokumenata bio je nedostatak prostora. Potrebno je čak 2,5 m2 da bi se pravilno osušilo 0,03 m3 vlažne građe. Ovo je riješeno korištenjem hodnika u podrumu zgrade, gdje postoji protok zraka, i odlaganjem u svežnjeve po 10 cm visine. Korišten je specijalni upijajući papir i pojačana stručna kontrola radnika institucije. Na žalost, ne postoji istinska zadovoljavajuća brza metoda tretiranja oštećene građe u takvim razmjerima. Potrebno je logičnim i organiziranim pristupom svesti štetu na najmanju moguću mjeru.


Spašavanje oštećene građe, mikrofi lm i digitalizacijaMikrofi lm – još uvijek prva crta obrane

Laiku zvuči neobično što se mikrofi lm i dalje potencira kao jedno od primarnih sredstava nosača zapisa u eri elektronike, međutim, ponajprije „svrha dugotrajne prezervacije je osigurati zaštitu informa-cija od trajne vrijednosti i njihovu dostupnost sadašnjim i budućim generacijama” (Conway 1990: 206). Možda je na prvi pogled apsurdno što postoji praksa prebacivanja i dokumenata izvorno nastalih u digi-talnom obliku na mikrofi lm. Poanta je u prebacivanju vrijedne građe s manje stabilna na trajniji nosač zapisa. Visokokvalitetan papir i mikrofi lm provjereno opstaju stoljećima i ne ovise ni o kakvoj računalnoj opremi, fi zičkoj ili programskoj (nap. nije točno da za mikrofi lm ne treba hardware – treba mikročitač koji je također hardware, samo ne nužno računalni), dok se za sadašnje medije za elektronsku pohranu to još ne može sa sigurnošću tvrditi. Zato se na digitalni zapis i dalje gleda kao na rezervu, a ne kao na zamjenu za klasične dokumenate. Obrnut proces, tj. migracija s mikrofi lma u digitalni format, izvodi se ponajprije u cilju efi kasnija i brža istraživanja i lakše dostupnosti arhivske građe. Treba imati na umu da digitalizacija, koliko god da je zastupljena, još uvijek nije prava trajna zaštita i da ne parira mikrofi lmu ni po sigurnosti ni po cijeni.

Mikrofi lm, koji tehnički spada u analogni mediji, i dalje je osnovno rješenje dugotrajne zaštite u Arhivu Bosne i Hercegovine. Iako digitalizacija uzima sve više maha, mikrofi lm i dalje ima nekoliko bitnih prednosti i smatra se najboljim rješenjem za sigurnosnu pohranu. Pored dokazane dugovječnosti i otpornosti na udarce, vibraciju i magnetna polja, on je imun na tehnološko zastarjevanje; u kome god smjeru modernizacija bude išla, uvijek će nam biti dostupna leća i izvor svjetlosti. Nedostatak mu je nemogućnost reprodukcije boje, premda postoji i kolor varijanta, ali mnogo veće osjetljivosti na vanjske faktore, pa prema tome, bez vrijednosti za arhivsku uporabu.

MS7000 MK2 Konica Minolta čitač mikrofi lmai Hirakawa 35mm ručna kamera za mikrofi lmiranje u Arhivu Bosne i Hercegovine


Vlada je Japana 2006. godine u sklopu projekta Politika podrške – Cultural Grant Aid Arhivu Bosne i Hercegovine donirala kompletan mikrofi lmski laboratorij, koji je opremljen za sve faze rada – od foto-grafi ranja građe do razvijanja rola. To je trenutno tehnički najopremljeniji odsjek u Arhivu. U njemu se svakodnevno vrši snimanje na profesionalnim aparatima (16 mm Fuji FMAC 600D i 35 mm Hirakawa Microfi lm Camera).

Negativi se potom razvijaju s pomoću automatskoga procesora Fuji AP5. Master negativ kopira se u duplikatoru (EXTEC 2150, Silver Film Duplicator). Suvremeni čitač i skener MS 7000 MK2 Konica Minolta povezan je s računalom i moguće je direktno printanje i prebacivanje fi lma na PC. Najslikovitiji primjer da Arhiv ima nedovoljan broj zaposlenih je činjenica da svega dva zaposlenika rade u laborato-riju, što je nedovoljno da se iskoristi njegov puni kapacitet.

Iako je Arhiv opremljen čitačima mikrofi lmova, njima se u praksi veoma rijetko (nerado) koriste sami istraživači. To se čak u nekim publikacijama navodi kao nedostatak toga medija.3 Tako on u današnje vrijeme brza pristupa podatcima, sve više postaje sredstvo za trajno čuvanje podataka, a sve manje je u upotrebi za direktnu pretragu i istraživanje.

Mikrofi lmovanje se obavlja iz sigurnosnih i prezervacijskih razloga. Kada se snimaju fondovi koji nisu fi zički ugroženi radi čuvanja njihova master negativa prve generacije na drugoj lokaciji, onda govo-rimo o sigurnosnim razlozima. Prije zadnjega rata u Bosni i Hercegovini, obavljane su takve aktivnosti, pa je zahvaljujući tomu i dalje dostupan dio fondova koji su u potpunosti izgorjeli u požaru prošle godine.

Dio fondova koji je tom prilikom djelimično oštećen, nije bio ranije snimljen. Papir je nagorio, uz to i smočen prilikom gašenja, tako da je danas krut i ubrzano propada. Klasičan način prezervacije ne bi bio djelotvoran, a svaka druga mogućnost ili je preskupa ili neostvariva u sadašnjim uvjetima. Konkretan primjer bila bi Zbirka poklona i otkupa, koja je prije požara čuvana u 74 kutije, a sad ih je ostalo manje od 50. U njoj su se nalazili najstariji i najatraktivniji dokumenti: umjetnički izrađeni fermani, rijetki pri-mjerci tiska iz 19. stoljeća, tapije, bujruldije, privatne bilješke i dnevnici, deft eri, fetve, berati, pisma, mape, povijesni materijal koji se odnosi na sarajevski atentat 1914. godine, dešifrirani stenogrami Narod-noga vijeća iz 1918. godine, fotografi je i razni spisi. Dobar je dio onoga što je ostalo oštećen i sada je u postupku prezervacijskoga snimanja.

Ovisno o vrsti dokumenta izbabire se format fi lma – 35mm koristi se kada su dokumenti različitih dimenzija (uglavnom većih od A4 standarda), na različitim vrstama papira i gdje je česta kombinacija tiska-nih slova i rukopisa. U slučaju dokumenata standardnih dimenzija i homogenijega zapisa, koristi se 16 mm.

Svaki master negativ provjerava se okvir po okvir. Potrebno je provjeriti oštrinu i čistoću snimka, poredak paginacije i odsustvo bilo kakva mehaničkoga oštećenja. Masteri se čuvaju u najhladnijemu spremištu u vatrostalnim sefovima4, gdje temperatura ne varira preko 3 °C i ne prelazi 20 °C, dok je

3 http://rm.sc.gov/leafl ets/Documents/twelve.pdf. (20. 2. 2016.).4 U trenutku požara u Arhivu Bosne i Hercegovine nekoliko rola mikrofi lma zateklo se izvan sefa. Bile su u originalnim

metalnim kutijama i iako ih vatra nije dohvatila, istopile su se od vrućine.


razina vlage uvijek ispod 50 %. Kopije druge generacije skladište se u drugoj zgradi, gdje se čuvaju u posebnoj prostoriji u polietilenskim kutijama u metalnim ormarima. Arhiv ne raspolaže hladnijim spre-mištima (idealna temperatura za njihovo čuvanje bila bi 13 °C ± 2 °C). Uzorci za provjeru stanja pregle-davaju se svake dvije godine, i dosada nisu primjećeni nikakvi simptomi deterioracije.

Od 2015. godine započelo je skeniranje mikrofi lmova kako bi se pojednostavilo i ubrzalo istraživanje, izašlo u susret istraživačima i zaštitili izvornici. Cilj je prvenstveno dobiti digitalni prikaz koji je lako čitljiv i upotrebljiv za istraživanje. Zbog same prirode mikrofi lma, nisu se mogli primjeniti isti standardi kvalitete kao za fotografi je ili tiskani materijal. Rezultat je upotrebljiv sken, ali zbog nedostatka profesio-nalne opreme za ovaj poduhvat, postoji mogućnost da se angažira profesionalna tvrtka.

Prva faza digitalizacije

Arhivska građa u digitalnoj formi sve je popularnija i često se nekritički favorizira. Mora se priznati da su joj prednosti ogromne – nevjerovatno brz i jednostavan pristup traženim podatcima, nepostojanje spremišta za čuvanje, lako pravljenje kopija, pristup s bilo kojega mjesta na svijetu... Prvi je put moguće zaštititi original davanjem pristupa digitalnomu surogatu i odvajanjem informativnoga sadržaja od degradacije fi zičkoga medija. Po svemu sudeći, to je budućnost, ali što je sa sadašnjošću? Arhivisti koji su se dosada borili s krutim papirom (zbog visoka udjela kiseline u svome sastavu), termo faks tintom koja blijedi i nestaje protokom vremena ili visokozapaljivim nitratnim fi lmovima, moraju se uhvatiti u koštac s novim medijem koji, ako (ili bolje reći kad) krene propadati, nestane tako brzo da ne ostaje mnogo vremena za adekvatnu reakciju. Ideja o „digitalnome depou” kao idealnoj i jednostavnoj zamjeni za kla-sični, gdje se štedi ogroman prostor i smanjuju troškovi održavanja, blijedi kad se pred nju postave uvjeti koje treba ispunjavati.

Kada arhivist razmišlja o čuvanju dokumenta, on mora razmišljati, ako ne stoljećima, onda makar desetljećima unaprijed. Uzevši u obzir da fi zička i programska računalna oprema zastarijevaju u ciklu-

Oštećeni dokumenti u Arhivu Bosne i Hercegovine


sima od tri do pet godina, nameće se pitanje kako očitati sačuvanu elektronsku građu u budućnosti? Opasan je raskorak između raznovrsne ponude opreme namijenjene za skladištenje podataka i nepouz-danih metoda za njihovu trajnu prezervaciju. Rezultat je toga ubrzana produkcija velika broja digitalnih zapisa, bez jasne strategije njihova dugoročnog čuvanja. Nepostojanje opće prihvaćenih standarda i pro-tokola, provjerene metodologije te institucija u Bosni i Hercegovini koje bi imale dugotrajno iskustvo u čuvanju elektronskih zapisa, čitavu problematiku pretvaraju u tempiranu bombu. Zbog toga je takav vid dugotrajne prezervacije u neku ruku još eksperimentalan i povezan s brojnim rizicima. Nije dovoljno obavljati samo redovnu migraciju podataka, nego i migraciju i emulaciju tehnološke platforme zajedno s uređajima i formatima u kojima je informacija nastala da bi ona i dalje bila dostupna na novim platfor-mama. Iako su informacije u digitalnoj formi teoretski neosjetljive na protok vremena, mediji na kojima se one čuvaju daleko su od besmrtnosti. Drugim riječima, i pod uvjetom da se ne pokvari, uređaj bi mogao postati neupotrebljiv za manje od deset godina zbog pojave novijih, boljih, ali nekompatibilnih formata! Još se čeka na apsolutno rješenje.

Jedna je od prihvatljivih mogućnosti konvertirati digitalni zapis u najjednostavniji mogući format, koji za svoje očitavanje ne zahtijeva sofi sticirani soft ver, npr. kao ASCII tekst fi le ili fl at fi le). Ovaj pristup ima univerzalnu primjenu, lak je za implementaciju i, što se pokazalo kao veoma bitno – fi nancijski je prihvat-ljiv. Dokazao se to u praksi, prilikom migracije velikih baza podataka iz pedesetih i šezdesetih godina 20. st., s bušenih kartica na magnetnu traku, a onda s magnetne trake na optički medij. Drugi pristup bio bi pretvaranje audiozapisa, pisane građe i fotografi ja u QR kod visoke gustoće, koji bi bio podijeljen na okvire i snimljen na 35mm mikrofi lmskoj traci. Jednostavan bi program otvorenoga kôda bez problema konverti-rao skenirani okvir ili seriju okvira u prvobitan oblik. Tako bi kombinirali trajnost mikrofi lma bez gubljenja boje, zvuka, čak i pokreta. Ova dva pristupa, ili neki treći, Arhiv ne može fi nalizirati (a ni fi nancirati) sam. Nabavka potrebna hardvera, zapošljavanje i obuka dodatna broja ljudi i pronalaženje potrebna prostora za rad u sadašnjim je okolnostima neizvediva. Srećom, postoji dovoljno tvrtki kojima je ovo primarna djelat-nost, ali je potrebno isplanirati proračun i odabrati najpovoljniju ponudu.

Arhiv Bosne i Hercegovine svjestan je da prilikom planiranja mikrofi lmiranja ili skeniranja arhivske građe mora uzeti u obzir i potrebe istraživača. Ako se ne izađe u susret potrebama krajnjega korisnika, sav uloženi trud gubi na uporabnoj vrijednosti. Te potrebe variraju od institucije do institucije, od istra-živača do istraživača, ali postoje neke osnove koje su zajedničke svima. Jedna je od najvažnijih uspostav-ljanje mehanizma autentikacije i provjere integriteta digitaliziranoga dokumenta. Arhivisti moraju zašti-titi autentičnost dokumenta tijekom arhivske obrade, prezervacije i uporabe.5 Baze podataka moraju biti zaštićene od neovlaštena pristupa, izmjena ili brisanja. Sigurnost podataka, njihov integritet i periodična revizija bitne su komponente održavanja njihove autentičnosti.

Konvencionalan dokument je materijalni objekt sa svojim fi zičkim i kemijskim karakteristikama koji se može direktno percipirati i analizirati našim osjetilima. Njegov digitalizirani oblik nema svojstva

5 Etički kodeks koji je usvojila Generalna skupština ICA, 13. zasjedanje u Pekingu, 6. IX. 1996.


materijalnoga objekta i prilikom svake uporabe mora se iznova procesuirati u nama vidljivu i čitljivu formu. Prema tome, obrada je elektronskoga zapisa tehnički kompliciranija od obrade njegova konven-cionalnoga izvornika. Elektronsko okruženje ima više slabih točaka koje ugrožavaju autentikaciju i potrebno je poduzeti kompleksnije mjere u cilju njegova integriteta. Prije početka procesa digitalizacije, vodilo se računa i o karakteristikama izvorne građe. Te karakteristike mogu utjecati na više načina – nagorjela građa, razlivena tinta kao posljedica vlage (ili gašenja požara u slučaju Arhiva BiH), tanak papir kroz koji se vidi tekst... Dokumenti za koje je bio potreban laboratorijski tretman, odvojeni su prije obrade u posebno spremište, gdje se čuvaju do njegova osposobljavanja početkom 2016. godine. Tako se postupilo radi bolje kvalitete naknadne digitalizacije i zaštite samih izvornika.

Prilikom planiranja projekta digitalizacije, Arhiv je Bosne i Hercegovine u nedostatku iskustva kon-zultirao metodologije koje su primijenile druge srodne ustanove. Koristan izvor informacija bio je i Internet6. Svaka sugestija, smjernica i savjet bili su dobrodošli i detaljno analizirani. Aktivnosti su podi-jeljene na planiranje (odabir baze podataka i programskih rješenja, plan rada, analiza i priprema doku-menata) i na implementaciju (skeniranje i digitalizacija, unošenje metapodataka, provjera kvalitete i unos na medij za čuvanje) To je rezultiralo prvom bazom podataka, doduše skromna obima i jednostav-nih karakteristika, ali koja će biti okosnica za buduću nadogradnju i usavršavanje.

Bilo je potrebno izabrati građu koja će se digitalizirati i odlučeno je da se započne s periodikom. U Arhivu Bosne i Hercegovine postoji velik broj zbornika zakona, dnevnih novina i periodike koji datiraju od 1878. do današnjih dana. Ta se vrsta građe često, gotovo svakodnevno istražuje, fotografi ra i skenira, a kako nije ni digitalizirana ni mikrofi lmirana, korisnici se koriste originalima. Papir na kojemu je tiskana najsla-bije je kvalitete, lako se kida i puca, pa je ova vrsta građe izložena najvećemu riziku od propadanja. Isprva je posao skeniranja radila specijalizirana fi rma, međutim, nakon što je Kraljevina Norveška donirala sred-stava za nabavku potrebne opreme, Arhiv je preuzeo ostatak posla. Da bi sačuvao svoju građu i istovremeno olakšao posao istraživačima, nabavljena su tri Epson GT-20000 fl atbed A3 skenera, koji mogu skenirati u rezoluciji do 600 x 1200 dpi i 48-bit boji, i skener za knjige MICROBOX SPIRIT MFT 1534, koji omogućuje najbrži transfer dokumenata do A3 formata u digitalni format, bez potrebe da se izlažu prejaku svjetlu i suvišnu savijanju. Skeniranje se vrši u 300 dpi za TIFF format ( pohrana) i 200 dpi za JPG format (za kori-snike). Prilikom odabira odgovarajuće rezolucije nije se automatski išlo na što veći dokument. Više piksela do određene granice znači više fi nih detalja, ali ako se nastavi u tome smjeru, jedino što ćemo dobiti je trom i težak dokument, koji traži previše dragocjena prostora i vremena za obradu. Ako je riječ o mapama s puno detalja, 600 dpi je prihvatljivo, 300 dpi je za fotografi je i ilustrirani tekst, a 200 za običan tekst. Važno je odrediti rezoluciju koja će zabilježiti sve bitne detalje izvornoga dokumenta.

Pri izradi svakoga digitalnog surogata vodilo se računa da je on što vjernija kopija originala, bez naknadnih popravki i dotjerivanja. Master kopija treba prikazati kako dokument izgleda u trenutku sni-

6 Npr. http://www.nla.gov.au/policy-and-planning/collection-digitisation-policy ili http://eprints.ucl.ac.uk/492/1/paul_ayris3.pdf. (01. 3. 2016.).


manja i ona podliježe istim zakonskim regulativama kao izvornik7. Radnu površinu potrebno je stalno održavati čistom – stari papir stalno ostavlja trag prašine iza sebe i treba paziti da prilikom skeniranja nema stranih čestica na snimku. Isjecanje se ne preporučuje, nego je potrebno da se sa svake strane vidi rub dokumenta. U slučaju tanka papira, koji lako propušta svjetlost, potrebno je staviti čist bijeli papir kao pozadinu. Time se poboljšava kontrast, tekstura je manje vidljiva i autofokus na skeneru lakše postiže oštrinu. Dokumenti koji u originalu imaju dobar kontrast, pretežno novijega datuma (pisaći stroj, laser-ski štampač) i kojima je papir čist, bez mrlja i oštećenja, mogu se prema potrebi digitalizirati kao 1-bitni dokument s crno-bijelim pikselima, bez vidljive teksture papira; kao 8-bitni s nijansama sive i kao 24-bitni RGB dokument u boji. Kod starijih dokumenata, koji su teško čitljivi, blijedi i slaba kontrasta, najbolje rezultate daje 8-bitni sken. Većina njih nema relevantnu informaciju u koloru i u 8-bitnoj varijanti s nijansama sive bit će lakši i zauzet će manje mjesta od iste verzije u boji. Kada je boja od presudne važ-nosti za interpretiranje informacije ili kada se želi dobiti najvjerniji prikaz izvornika, skenira se u boji.

U nekoliko navrata, skenirani je dokument na sebi imao suhi pečat, koji se u digitalnome obliku uopće nije vidio zbog okomita svjetla skenera koje je predviđeno za ravnomjerno osvjetljavanje ravne površine. Kada se koristilo osvjetljenjem samo s jedne strane, pečat je postao vidljiv, a najefektnije je izgledao kada bi se dokument okrenuo tako da sjena pada prema njegovu dnu.

Čuvanje i pristup digitaliziranoj građiSkenovi se čuvaju na eksternome HDD-u, serveru i na DVD-u. Prilikom izbora eksternoga HDD-a

vodilo se računa da je nove generacije, da ima zaštitu od vibracija i lakših udaraca i da dolazi od pouzda-nog i provjerenog proizvođača. Brzina upisa/ispisa je u tome slučaju od sekundarne važnosti, premda se generalno prednost daje USB 3.0 standardu. Kada je riječ o mediju za pohranu, relativno kratak životni vijek nije glavni ograničavajući faktor za digitalnu prezervaciju. Pokazalo se da magnetni mediji, uz odgovarajuće čuvanje, imaju životni vijek od 10 do 30 godina, a novije SDD tehnologije obećavaju i više. Problem je u njihovu rapidnome zastarijevanju. Kao rezervni nosač izabran je DVD, koji je, iako tehno-loški na zalasku, fi nancijski najpovoljnije rješenje. Od ukupna broja diskova, oko 30 % čine Verbatim Ultra Life, koji ispunjavaju sve uvjete za dugotrajno čuvanje (posebno ojačan zaštitni sloj otporan na grebanje, zlatni sloj koji štiti podatke od korozije te srebrni sloj koji omogućava maksimalnu čitljivost). Uz skeniranu građu unose se i metapodatci, koji omogućavaju identifi kaciju, upravljanje, pristup, kori-štenje i zaštitu. Iako njihovo unošenje zahtijeva dosta vremena i truda, oni uvjetuju kvalitetu samoga posla i sprječavaju mogućnost da se dokumenti eventualno zagube.

U digitalnome okruženju kontekst kreiranja dokumenta lako se mijenja. Informacijska struktura elektronskoga arhiva integrira i digitalne zapise i metapodatke koji su potrebni da bi im se pristupilo. Trajnost se postiže dodjeljivanjem relevantnih deskriptivnih, administrativnih, strukturalnih i zaštitnih metapodataka svim digitalnim objektima i organizaciji kompletne zbirke. Arhivski je format standardi-ziran na osnovu ISO standarda koji se naziva OAIS (Open Archival Information System).

7 Osnovni principi digitalizacije dokumentarnoga naslijeđa, http://www.unesco.org/new/fi leadmin/MULTIMEDIA/HQ/CI/CI/pdf/mow/digitization_guidelines_for_web.pdf. (02. 03. 2016.).


Skenirani se dokumenti s pomoću OCR soft vera (Abby Fine Reader) konvertiraju u PDF, PDF/A ili pretraživi PDF, i u tome su formatu na raspolaganju u računalima u čitaonici. Osim građe, skeniraju se inventari i vodiči, i to u pretraživom PDF formatu, čime je olakšana i ubrzana pretraga fondova, kako zaposlenima tako i korisnicima.

Dinamika je rada na ovim poslovima spora. Jedan je od razloga što sam proces migracije i konverti-ranja zahtijeva određeno vrijeme za obradu, ali glavni su razlozi jako malen broj osposobljenih zaposle-nika, ograničena količina opreme i limitirana novčana sredstva.

Planirani zadatci u narednome razdoblju

Sljedeća je faza digitalizacije u Arhivu Bosne i Hercegovine omogućiti mrežni pristup serveru na kojemu se čuvaju skenovi, kako bi se njima moglo koristiti i istraživati ih s bilo koje lokacije. Za pristup bi trebalo upisati odgovarajuće korisničko ime i lozinku, a postojao bi administratorski i korisnički nalog. U suradnji s Jeff erson Institutom osuvremenit će se soft ver, posebno povezan s bazom podataka, kako bi se poboljšala stabilnost sustava i ispravili uočeni propusti. Paralelno s osposobljavanjem laboratorija za restauraciju arhivske građe, izvršiti će se odgovarajuća obuka zaposlenih kako bi se maksimalno iskori-stila sva raspoloživa sredstva. I dalje je u planu angažiranje druge profesionalne tvrtke koja bi preuzela dio poslova skeniranja jer količina građe u Arhivu prelazi sadašnje kapacitete. Ove godine provesti će se proširivanje skladišnoga prostora i njegovo osuvremenjivanje. U nekoliko spremišta ugrađuju se regu-latori mikroklime, koji temperaturu i vlažnost zraka održavaju u okviru optimalnih vrijednosti, što direktno produžava trajanje građe koja se tu nalazi.

Prema dogovoru sa Češkom razvojnom agencijom i Nacionalnim Arhivom Republike Češke, Arhiv Bosne i Hercegovine trebao bi do kraja 2016. godine dobiti moderan laboratorij za liječenje i restauraciju građe. Dio je opreme i tehničkih sredstava već stigao.

Očigledno je da je Arhiv Bosne i Hercegovine tek na početku dugoga i zahtjevnoga procesa. Uspješno upravljanje digitalnom zbirkom veliki je izazov, ali postoji velika potreba i volja da se taj izazov savlada.

LiteraturaState of Michigan, Best Practices for the Microfi lming of Paper Records. https://www.michigan.gov/documents/hal_mhc_rms_bp_for_fi lm_from_paper_125529_7.pdf, pristup 02.02.2016. godineAshenfelder et al.2013. Perspectives on Personal Digital Archiving. http://www.digitalpreservation.gov/documents/ebookpdf_march18.pdf, pristup 13.02.2015. godineArlitsch, K., Herbert, J. Microfi lm, Paper and OCR; Issues in Newspapers Digitization. 2005. http://digitalnewspapers.org/public/pdf/MicroFilmArticle.pdf, pristup 03.03.2016. godine


Hedstrom, M., Montgomery, S. Digital Preservation Needs and Requirements in RLG Member In stitutions. 1998. https://www.oclc.org/content/dam/research/activities/digpresneeds/digpres.pdf, pristup 01.03.2016. godineQueensland State Archives. Guideline for Best Practice Microfi lming of Public Records. 2006. http://www.archives.qld.gov.au/Recordkeeping/GRKDownloads/Documents/Microfi lm_guidelines_fi nal.pdf, pristup 19.01.2016. godineSouth Carolina Department of Archives and History. Preservation Microfi lming. 1992. http://rm.sc.gov/leafl ets/Documents/twelve.pdf, pristup 17.09.2015.godineNational Library of Australia. Guidelines for the Preservation of Digital Heritage. 2003. http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001300/130071e.pdf, pristup 17.09.2015. godine

Summary

Problems of protecting and salvaging the archival records

of Archives of Bosnia and Herzegovina that were damaged

in the emergency circumstances

Last two decades were a diffi cult period for the Archives of Bosnia and Herzegovina. Th e last war left deep scars – destroyed equipment, damaged documents and resulted in insuffi cient number of employees. Due to bad fi nancial situation in the country in the fi rst years of peace, it seemed that there was no hope left for damaged archival materials. Fortunately, thanks to donations and the slow but steady recovery of the country, the work on the restoration has begun.

In the beginning of 2014 the Federation of Bosnia and Herzegovina was swept by a wave of civil protests. Citizens took to the streets and on February 7th, 2014 the protests culminated. Th e rioters set on fi re the ground fl oor of Presidency, most likely not knowing what institution is actually inside. Th e fi re instantly erupted and fi refi ghters were not able to respond immediately. Th e fl ames raged for almost an hour and then that was followed by water quenching. In that fi re more documents perished than during entire period of war. Th at unfortunate event demonstrated the true value of long term preservation activities and reminded us that the irreparable loss can occur at any moment.

Today, while still waiting for the reconstruction of restoration laboratory, two main activities related to long term preservation of documents are taking place – microfi lming and digitization. Th e Archives has a long tradition of microfi lming and is well aware of its importance. Th is media is durable, resistant to obso-lescence and is considered to be the ultimate backup. In 2006, under the project “Support policy – Cultural Grant Aid” the Government of Japan donated to Archives of Bosnia and Herzegovina a complete microfi lm laboratory, which is equipped for all stages of work – from photography to developing of negatives. Micro-


fi lming is carried out for security reasons and routine preservation. Because of the lack of practice in digiti-zation process the Archives learned from the experiences of others. Considering that the soft ware and hard-ware become outdated in cycles of three to fi ve years, the question is how to read electronic materials in the future. Physical storage media for digital records have been found to be unstable, fragile, prone to corruption and relatively short-lived. Th us most media requires frequent ‘refreshing’ i.e. copying onto new media. Also the standard media of the 1990s, the fl oppy disk, is mostly being superseded by CDs and DVDs, which are also on the verge to becoming obsolete. Currently, whatever physical medium is selected to store digital objects, a migration schedule is necessary to ensure that the records on that medium are not lost. Soft ware applications needed to access the digital objects are also quickly becoming obsolete. It includes both the appli-cations needed to make and read the record and the operating system on which that soft ware is launched. Soft ware upgrades and new releases are as frequent as the hardware and storage medium releases and pose an equal challenge. Th ere is a dangerous gap between the various deals of hardware on today’s market, intended for the storage of data and unreliable methods for their permanent preservation. Th e result is rapid production of a large number of digital images with no clear strategy for their long term storage. Th e absence of generally accepted standards and protocols, proven methodologies and institutions in Bosnia and Herze-govina that have proven experience in the storage of electronic records is turning the whole issue into a time bomb. However, incredibly quick and easy access to the requested information, no need for storing facilities, simple copying, access from anywhere in the world – these are only some of the benefi ts that have to be fully exploited.

Th e Archives of Bosnia and Herzegovina is trying to overcome its persistent problems, such as the small number of employees, short budget and lack of work and storage space in order to improve the dynamics and the quality of work on the long-term protection of the most valuable collections and documents.

Keywords: endangerment of archives, working in emergency circumstances, digital preservation, com-patibility, data migration, obsolescence, microfi lm, metadata

Arian RajhZrinka Šimundža-PerojevićHrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode

Koncepti rada s metapodatcima nastalima u procesima digitalizacije

Pregledni znanstveni rad UDK 004:930.25 005.92:004.6

Autori predstavljaju primjenu koncepata rada s metapodatcima prema ISO 23081 normi na procese digitalizacije registraturnoga i arhivskoga gradiva koje se prihvaća u informacijski sustav za upravljanje gradivom stvaratelja. Rad s metapodatcima mogu olakšati koncepti iz norme ISO 23081, a na višim razi-nama agregacije dodatno i primjena arhivskoga opisa prema normi Međunarodnoga arhivskog vijeća ISAD(G). U radu će se analizirati generički modeli digitalizacije. Model 1 model je procesa interne i vanjske digitalizacije registraturnoga gradiva već upisanog u knjige pismohrane, dok je model 2 proces interne digi-talizacije registraturnoga gradiva odmah prilikom zaprimanja. Naposljetku, autori predlažu provjernu listu prikupljanja metapodataka u procesima digitalizacije.

Ključne riječi: integracije i interoperabilnost sustava, interna digitalizacija, koncepti upravljanja meta-podatcima, uporaba gradiva, reinženjerstvo poslovnih procesa digitalizacije, upravljanje gradivom

Uvod - Potreba da se bilježe kvalitetni i iskoristivi metapodatci

Da bi stvaratelji i arhivi mogli upravljati gradivom i da bi njihovi sadašnji i budući korisnici to gradivo mogli dohvatiti i upotrebljavati, potrebno je jedinice gradiva i njihove agregacije primjereno opremiti metapodatcima. Metapodatci su podatci koji opisuju kontekst, sadržaj i strukturu zapisa i njihovo uprav-ljanje (ISO 15489-1, dio 3, 3.12), odnosno strukturirane ili polustrukturirane informacije koji omogu-ćuju stvaranje, upravljanje i uporabu zapisa (ISO 23081-1, dio 3, 3.7). Zbog toga se metapodatci bilježe i dohvaćaju u cijelom procesu rada s gradivom, od zaprimanja ili stvaranja, do provedbe konačne sudbine jedinica gradiva. Dizajn (sheme) matapodataka i odluke o tome kada će i koji metapodatci nastajati, vrlo je važan dio politike upravljanja gradivom pojedine organizacije i njezine šire okoline. Aktivnosti dohvata i bilježenja metapodataka često prate problemi utroška vremena za bilježenje metapodataka, koji se mogu optimizirati, i problemi netočnosti bilježenja metapodataka, koji se mogu spriječiti.

Povezano sa složenijom pripremom većega broja metapodataka, u procesima digitalizacije mogu se javiti i problemi povećanja cijene isporuka (skenova, paketa s digitaliziranim objektima). Dodatni pro-

A. Rajh, Z. Šimundža-Perojević, Koncepti rada s metapodatcima nastalima u procesima digitalizacije390

blemi, povezani s metapodatcima i upravljanjem gradivom općenito, proizlaze iz toga što se gradivo često prenosi iz jednoga sustava u druge jer se na metapodatke i na gradivo treba pripaziti prilikom migracije i prilikom integracija sustava. S obzirom na to i zbog toga što se metapodatci ne odnose samo na jedinice gradiva nego i na aktivnosti procesa upravljanja tim jedinicama, oni se mogu upotrebljavati i kao aktivni okidači pojedinih aktivnosti – što može automatizirati pojedine aktivnosti upravljanja gradi-vom i zamijeniti klasičnu integraciju sustava iz kojih gradivo izlazi i u koje se gradivo prihvaća. Aktivno-sti upravljanja metapodatcima mogu se optimizirati primjenom već razvijenih koncepata iz područja spisovodstva, primjer kojih su koncepti upravljanja metapodatcima iz norme ISO 23081.

Metode - Potreba da se bilježe kvalitetni i iskoristivi metapodatci na ekonomičan način

Metapodatci imaju dvije osnovne funkcije: omogućuju upravljanje gradivom i smještaju gradivo u kontekst te na taj način omogućuju interpretaciju i razumijevanje gradiva u svakome drugom kontekstu. Dok bi prvu funkciju mogli nazvati upravljačka funkcija, drugu bismo mogli nazvati memorijska funk-cija jer omogućuje opisanoj jedinici gradiva da postane sastavnica šire organizacijske, pa onda i dru-štvene memorije.

Kod gradiva trajne vrijednosti iznimno je bitno da metapodatci kojima opremamo gradivo omogu-ćuju ovu memorijsku funkciju. Kod konvencionalnoga i digitalnoga gradiva primjer metapodataka, koji omogućuju upravljanje zapisom unutar sustava stvaratelja, različiti su identifi katori i signature koji gra-divo smještaju u strukturu ukupnoga gradiva, poput klase, urudžbenoga broja, signature, stavke poseb-noga popisa gradiva i sl. Ovi metapodatci, bili oni fi ksirani u zapis ili fi ksirani u neku indeksnu datoteku ili bazu, uz uvjet da je osigurana postojana veza između metapodataka i objekata1, kao što to može biti slučaj s digitalnim gradivom, omogućuju da identifi ciramo jedinicu gradiva, dohvatimo je s police ili sa sustava pohrane, upotrebljavamo, vrednujemo te izlučimo ili prenesemo u drugi sustav ili arhiv.

Primjeri metapodataka koji omogućuju razumijevanje gradiva u svakome drugom kontekstu arhivski su opisi jedinica gradiva, ali i metapodatci o postupcima i tehnologijama digitalizacije ili kreiranja izvorno digitalnoga gradiva, o konverzijama u ciljani standard, o integritetu, o informacijskome sustavu stvaratelja, itd. Kvalitetni procesi s gradivom i metapodatci te vrste omogućit će interpretaciju jedinica gradiva kao pouzdanih jedinica gradiva (dokazna vrijednost gradiva).2 Dakle, iznimno je bitno zapisati metapodatke

1 „Agents, including records managers, should decide upon the way metadata should be stored. Such decisions should take into account persistent linkage between metadata and the objects to which they relate or belong.” ISO 23081-1: 2006, 8.4.7.

2 Pouzdanost prema ISO 15489-1: 2001, Zahtjevi za upravljanje spisima, 7.2.3. Norma ISO 23081-1: 2006 za metapodatke u procesima upravljanja gradivom navodi sljedeće ciljeve: zaštita zapisa kao dokaznoga sredstva, pomoć prilikom interpretacije zapisa, podrška dokaznoj vrijednosti zapisa, pomoć prilikom osiguranja autentičnosti, pouzdanosti i integriteta, podrška za upravljanje korištenjem, ograničenjima i pravima, podrška učinkovitomu pretraživanju, podrška za interoperabilnost na način da se omogući prihvat zapisa nastalih u različitim tehnološkim i poslovnim okolišima i da se omogući njihova održivost dokle god je to potrebno. (ISO 23081-1: 2006, 5.1).

A. Rajh, Z. Šimundža-Perojević, Koncepti rada s metapodatcima nastalima u procesima digitalizacije 391

koji su potrebni za učinkovito upravljanje jedinicama gradiva i koji će omogućiti interpretaciju gradiva u budućnosti. Metapodatci se mogu bilježiti i dohvaćati u bilo kojem trenutku upravljanja jedinicom gradiva, od kreiranja odnosno registracije u sustav, do provedbe odluke o konačnoj sudbini spisa. Radi učinkovitoga rada s jedinicom gradiva potrebno je bilježiti metapodatke za jedinicu na ekonomičan način, i tu nam mogu koristiti koncepti rada s metapodatcima koji su opisani u višedijelnoj normi ISO 23081.3

ISO 23081 sastoji se od dijela koji propisuje načela rada s metapodatcima (dio I norme), dijela u kojemu se defi niraju konceptualni model metapodataka, koncepti implementacije upravljanja metapo-datcima i model metapodataka za upravljanje zapisima (dio II norme) te metode samoprocjene kvalitete dizajna metapodataka (dio III norme).

Prvi dio norme razlikuje dva područja upravljanja metapodatcima. Prvo područje uključuje bilježe-nje, prihvat i upravljanje metapodatcima spisovodstvenih procesa, a drugo područje uključuje kreiranje, implementaciju, održavanje i upravljanje pravilima koja ravnaju tim procesima te popratnim struktu-rama poput shema baza podataka, XML shema i drugih struktura s pravilima (ISO 23081-1: 2006, 8.5). Spisovoditelji moraju odrediti koji metapodatci trebaju biti zabilježeni prilikom stvaranja i održavanja zapisa (ISO 23081-1: 2006, 8.4.3) kako bi bilježenje i upravljanje metapodatcima postalo sastavnim aktiv-nostima poslovnih i spisovodstvenih procesa (ISO 23081-1: 2006, 8.3). Zahtjevi u vezi s bilježenjem i dohvatom metapodataka moraju se temeljiti na spisovodstvenim procesima (ISO 23081-1: 2006, 8.4.5). Norma dijeli metapodatke na metapodatke o gradivu, metapodatke o poslovnim pravilima, metapodatke o agentima (osoba, jedinica, organizacija koja stvara i upravlja gradivom), metapodatke o poslovnim procesima i metapodatke o spisovodstvenim procesima. Metapodatci o gradivu uključuju opće metapo-datke o gradivu zabilježene u trenutku kreiranja gradiva i opće metapodatke o gradivu zabilježene nakon kreiranja gradiva te, nadalje, metapodatke koji podupiru pristup gradivu i metapodatke koji podupiru mehanizme informacijske sigurnosti, s napomenom da se i jedni i drugi mogu bilježiti prilikom kreiranja gradiva ili nakon kreiranja gradiva. I metapodatci o poslovnim pravilima, agentima, poslovnim proce-sima i spisovodstvenim procesima također se mogu bilježiti prilikom kreiranja gradiva i u nekoj kasnijoj točki upravljanja gradivom. Metapodatci reprezentiraju entitete poslovnoga i dokumentacijskoga sustava.

3 Dodatno o metapodatcima – norma za modularne zahtjeve za dokumentacijske sustave MoReq2010 bavi se metapodatcima u sklopu razvoja dokumentacijskih sustava. MoReq2010 defi nira metapodatke kao informacije koje opisuju entitete (MoReq2010, 2.2.5). Ta norma u oglednoj usluzi metapodataka naglasak stavlja na pospješivanje inteoperabilnosti na način da se gradivo može izvesti iz jednoga sustava u drugi, uz očuvanje njegova integriteta i konteksta. Koncepti rada s metapodatcima uključuju skupno bilježenje metapodataka i primjenu elemenata metapodataka samo jednom na jedan entitet (MoReq2010, 7.2.4.). „Cilj interoperabilnosti može se postići samo ako je svaki entitet i svaki element metapodataka koji pripada nekom entitetu univerzalno prepoznatljiv i može se univerzalno interpretirati. Svugdje mora značiti isto.”, MoReq2010, Prijevod specifi kacije s engleskoga na hrvatski jezik. Središnji državni ured za e-Hrvatsku i Hrvatski državni arhiv (neverifi cirana verzija, ver. 0.1, 8. 12. 2011.), str 100. MoReq metapodatke dijeli na sistemske (koji prate izvršenje funkcionalnih zahtjeva) i na kontekstualne (korištene u nekome kontekstu, u nekome sustavu, nisu univerzalni), MoReq2010, 7.3.1 i E14.2.15 (Predložak).


Konceptualni model metapodataka iz dijela 2 norme te entitete razvrstava na klase zapisa, agenata, poslovanja i mandata. Svaka se klasa entiteta dijeli na entitete različitih razina, od jedinice do viših agre-gacija, a dodatni je zasebni entitet entitet odnosa među klasama (ISO 23081-2: 2009, 6.1). Primjer: serija dokumentacije o lijekovima (klasa entiteta: zapis, agregacija: serija) koje su predali podnositelji zahtjeva za stavljanjem lijeka u promet zaprimila je i organizirala Agencija za lijekove i medicinske proizvode (klasa entiteta: agent, agregacija: ustanova) prilikom obnašanja funkcije registracije lijekova (klasa entiteta: poslo-vanje, agregacija: funkcija). Funkcija je mandatom povjerena stvaratelju i propisana Zakonom o lijeko-vima (klasa entiteta: mandat, agregacija: zakonodavstvo). Svaka od nabrojenih entiteta može postojati na nekoj od razina agregacije. Agregacija je jedan koncept rada s metapodatcima prema ISO 23081 normi. Postojano određenje razina agregacije gradiva omogućava lakše upravljanje metapodatcima i uvoz meta-podataka u druge sustave. Ostali su koncepti rada nasljeđivanje metapodataka, ponovna upotreba meta-podataka, međuzavisnost elemenata te protežnost i modularnost. Nasljeđivanje metapodataka koncept je koji se oslanja na agregaciju i nalaže da se metapodatak entiteta više razine agregacije može prenijeti na entitet niže razine, a primjer iz norme je nasljeđivanje rokova čuvanja sa serije na komade koji će biti pred-metom izlučivanja (ISO 23081-2: 2009, 7.2, prikaz 5). Koncept ponovne uporabe metapodataka odnosi se na uporabu metapodatka u sekundarne svrhe u odnosu na samo upravljanje gradivom, npr. za prikaz jedinica gradiva u nekome drugom sustavu. Koncept međuzavisnosti elemenata nalaže da se metapodat-cima koji tvore određeno značenje kada su povezani upravlja kao s cjelinom. Jedan od ukratko navedenih primjera iz norme jesu metapodatci nužni za pokretanje aktivnosti izlučivanja gradiva (postupak ovisi o datumu i početku računanja roka). Konceptom protežnosti i modularnosti dopuštaju se proširenja shema metapodataka prema potrebama konkretnih implementacija. Primjer je dodavanje specifi čnih metapoda-taka povezanih s procesom digitalizacije, koji su nužni da bi opisali poduzetu aktivnost, a koji nisu potrebni u opisu konvencionalnih izvornika ili izvorno digitalnih zapisa. Klasa entiteta zapis dodatno se razlaže u modelu metapodataka za upravljanje zapisima. Metapodatci su u tome modelu razvrstani na identifi kacij-ske, opisne, metapodatke za uporabu, plan događaja, povijest događaja i relacijske.

Drugi su set metapodataka opisni metapodatci iz norme Međunarodnoga arhivskog vijeća ISAD(G), primijenjeni na različite razine gradiva, posebice na više razine od razine komada. Digitalizirani zapisi na razini komada dio su neke cjeline registraturnoga i arhivskoga gradiva koja se opisuje primjenom ISAD(G) norme.4 Ta norma također poznaje koncepte učinkovitoga rada s metapodatcima koji su defi -nirani kao pravila opisa. Prvo pravilo nalaže bilježenje opisa od općega prema posebnome, drugo pred-viđa obavijesti prilagođene razini opisa, treće predviđa povezivanje opisa (kako bi se jedinica opisa smje-stila u hijerarhiji fonda) i četvrto pravilo nalaže neponavljanje obavijesti. Drugo i četvrto pravilo mogu se poštovati tako da ne traži obvezni unos podataka na razini podserije ili komada. Ako je neka obavijest manje relevantna za tu nižu razinu, upisana je na višu razinu, a jedinica niže razine povezana je s nadre-

4 Opis registraturnih jedinica Agencije za lijekove izveden je u aplikaciji Centrix Pismohrana tvrtke Omega Soft ware prema ISAD(G) područjima. Svako ISAD(G) područje s podatcima prikazuje se u zasebnoj kartici.


đenim cjelinama. Informacije koje su relevantne za niže razine, a upisane su za višu razinu mogu se pri-kazati s viših razina a da se ponovno ne upisuju.5

Prilikom digitalizacije moramo bilježiti metapodatke koji su bitni za dokumentiranje postupka i upo-rabu (pretraživanje) na razini komada, a kada se digitalizirane jedinice (razine komada) uklope u struk-turu gradiva, preko koncepta nasljeđivanja na njih se primjenjuju metapodatci nadređenih jedinica u obliku ISAD(G) kompatibilnih opisa gradiva.

Rezultati i diskusijaZa postizanje optimalnoga rada s metapodatcima u procesima digitalizacije potrebno je defi nirati

sam proces digitalizacije, imajući na umu aktivnosti bilježenja i prikupljanja metapodataka te primijeniti navedene koncepte rada s metapodatcima i opisima gradiva iz ISO 23081 i ISAD(G) normi. Prilikom defi niranja aktivnosti procesa potrebno je koristiti se metodama iz područja upravljanja poslovnim pro-cesima. Osnova modela koji označuje generičke procese interne ili vanjske digitalizacije gradiva upisa-noga u knjige pismohrana jest postojeći analitički6 (AS-IS) model interne digitalizacije velikih priloga registraturnoga gradiva Agencije za lijekove i medicinske proizvode.

Taj se proces sastoji od faza pripreme za skeniranje, skeniranja, indeksiranja, procesuiranja paketa, prihvata u Digitalni arhivski informacijski sustav (DAIS) i provjere u aplikaciji Centrix Pismohrana Omega Soft warea (elektronička knjiga pismohrane). Koraci procesa su: priprema, umetanje barkod-separatora dokumenata unutar komada, unos barkoda komada čitačem barkodova, skeniranje (C/B, siva skala ili boja), indeksiranje, procesuiranje (OCR, izrada dostavljenih informacijskih paketa s XML-om, koji sadrži metapodatke). Proces na koji se digitalizacija nastavlja registracija je komada u knjigu pismo-hrane, a proces koji slijedi nakon digitalizacije jest prihvat digitaliziranoga komada u DAIS.7

Taj se postojeći proces može apstraktno opisati deskriptivnim modelom digitalizacije 1 (model 1 niže u tekstu). Deskriptivni model digitalizacije obuhvaća internu digitalizaciju i vanjsku digitalizaciju, dakle dva konkretna, postojeća procesa Agencije za lijekove. Budući da je riječ o modelu na višoj razini apstrak-cije, moguće je kroz njega generički prikazati i druge konkretne procese interne i vanjske digitalizacije koje provode drugi stvaratelji. Za razliku od toga modela, deskriptivnim modelom 2 namjera je prikazati mogući proces digitalizacije gradiva koje zaprima bilo koji stvaratelj (odmah po zaprimanju) i koje će tek u nekoj kasnijoj točki procesa biti upisano u knjigu pismohrane. Riječ je o digitalizaciji gradiva predmeta

5 Primjer toga kod stvaratelja Agencije za lijekove: podatci o lijeku ili medicinskome proizvodu rabe se prilikom pretraživanja komada, no ne upisuju se za komad, nego se posredstvom klase predmeta povlače s više razine.

6 Analitički je model procesa detaljniji model od deskriptivnoga modela, koji služi za razumijevanje procesa (op. a.). Th ree Levels of Process Modeling with BPMN, Business Process Watch, Bruce Silver Associates,. URL: http://brsilver.com/three-levels-of-process-modeling-with-bpmn/. (3. 5. 2016.).

7 AS-IS proces prihvata dostavljenih informacijskih paketa prikazan je na slici 1 u radu Rajh, A. Sustavi za upravljanje digitalnom dokumentacijom – nove mogućnosti i novi izazovi za stvaratelje i arhive. Arhivski vjesnik (Zagreb). 58(2015), str. 25–36 (aktivnosti 5-10).


i priloga što svojim volumenom nadilaze omote spisa predmeta i tvore zasebne komade, a digitalizirali bi se odmah pri zaprimanju u pisarnicu. Deskriptivni model 2 ujedno predstavlja redizajn (reinženjerstvo) procesa interne digitalizacije stvaratelja Agencije za lijekove radi digitalizacije svih glavnih serija gradiva toga stvaratelja odmah po zaprimanju gradiva.8

Deskriptivni model 1 prikazuje generički proces prema kojemu se digitaliziraju komadi zaprimlje-noga i urudžbiranoga predmeta, registrirani u knjigu pismohrane.9 Djelatnici pismohrane gradivo (izvornik, komad) upisuju u knjigu pismohrane i opremaju predviđenim metapodatcima. Taj se komad smješta prema klasifi kacijskoj strukturi u odgovarajuću jedinicu registraturnoga gradiva. Rezultat je pojedinačno opisan izvornik koji je naslijedio metapodatke nadređenih razina (podserije, serije). Izvor-nik nakon toga može digitalizirati stvaratelj (interna digitalizacija) ili vanjska usluga. Ako se upotrebljava vanjska usluga proces digitalizacije nije integriran s drugim procesima upravljanja gradivom u izvornoj IT okolini stvaratelja, pa će biti potrebno izvesti metapodatke za gradivo koje se digitalizira. Dobrom pripremom metapodataka i izvozom u adekvatan format može se pružatelju vanjske usluge olakšati digi-talizacija, a time se može i pojeft initi usluga, s obzirom na to da količina metapodataka koji se prepisuju iz gradiva znatno utječe na jediničnu cijenu skena. Ako je riječ o internoj digitalizaciji, podatke koji se nalaze u IT sustavu stvaratelja nije potrebno izvoziti u proces digitalizacije i ponovno uvoziti u sustav, nego se preporučuje povezivanje izvorne jedinice gradiva (komada) i njezine digitalizirane reprodukcije. Adekvatno povezivanje takve vrste može zamijeniti i izvoz metapodataka za vanjsku digitalizaciju. Pove-zivanje se može ostvariti pozivanjem na jedinstvenu identifi kacijsku oznaku jedinice gradiva izvornika (npr. barkod). Metapodatke koji su izvorniku i digitaliziranoj reprodukciji zajednički ne treba ponovno bilježiti, nego ih treba naslijediti s viših razina agregacije, a s razine izvornika (komada) − ponovno ih upotrijebiti. Potrebno je zabilježiti samo one metapodatke koji dokumentiraju proces digitalizacije i koji potvrđuju autentičnost i integritet dostavljenoga informacijskog (digitaliziranoga) paketa.10 IT okolina

8 Primjena ovoga TO-BE procesa u Agenciji za lijekove zahtjeva određene tehnološke i organizacijske i preduvjete kao što su uže klase uredskoga poslovanja (kako bi se digitalizirana dokumentacija jednoznačno mogla povezati s odgovarajućom mapom predmeta), tim od minimalno dva operatera na skeneru i dva indeksera s punim radnim vremenom, dodatne komunikacijske i povratne veze između dijelova sustava (urudžbeni zapisnik, knjiga pismohrane, DAIS, poslovne aplikacije koje trenutno samo prikazuju podatke urudžbenoga zapisnika) itd.

9 Važeća Uredba o uredskom poslovanju, NN 7/09, propisuje čl. 6. da pismohrana organizacije preuzima dovršene predmete i vodi evidenciju o registraturnome gradivu. Člankom 72. defi nirana je knjiga pismohrane. Članak 67. propisuje da se „[u] izvornom obliku na papiru čuvaju (…)samo oni dokumenti za koje je to utvrđeno propisom o izlučivanju arhivske građe”, što bi značilo da se izlučivanje papirnatoga izvornika može provesti samo za registraturno gradivo koje nema trajni rok čuvanja.

10 Metapodatci koji se bilježe u AS-IS procesu interne digitalizacije Agencije za lijekove prema modelu 1 jesu: 1. metapodatci koji se bilježe za izvornik u knjigu pismohrane (identifi kator – barkod komada, pripadnost konkretnoj registraturnoj jedinici i stavku posebnoga popisa s rokom čuvanja, klasa predmeta kojemu komad pripada, godina nastanka, datum zaprimanja zahtjeva iz predmeta, datum i rok važenja rješenja, medij izvornika, vrsta komada izvornika, posudbe komada, napomene i sl.), 2. metapodatci iz procesa digitalizacije (barkod izvornika kojim se digitalizirana kopija povezuje s izvornikom i s pomoću kojega preuzima zajedničke metapodatke, naziv dokumenta koji je skeniran, odnosno indeksni pojam dokumenta, format i verzija formata datoteke, operater koji je skenirao, vrijeme skeniranja te tehnički podatci


stvaratelja treba moći prihvatiti dostavljeni paket11 i transformirati ga u arhivski paket (AIP)12 te povezati sve metapodatke koji se odnose na konkretnu jedinicu gradiva. IT sustav stvaratelja također može primjenom koncepta ponovne upotrebe metapodataka jedinicu gradiva prikazati i u poslovnom pod-

digitalizacije, kao što su hardverska i soft verska okolina), 3. metapodatci odredišnoga sustava, kao što su DAIS klasa entiteta i vrijeme migracije. Prilikom skeniranja operater očitava barkod čitačem barkod izvornika s naljepnice kako bi se izbjegle greške upisa barkoda i posljedica toga da se komad ne može povezati s izvornikom i da se na njega ne može primijeniti režim očuvanja defi niran za tu registraturnu jedinicu. Metapodatci koji se bilježe u AS-IS procesu vanjske digitalizacije prema modelu 1 jesu: 1. metapodatci koji se bilježe za izvornik u knjigu pismohrane (sve je isto kao i u internoj digitalizaciji), 2. metapodatci iz procesa digitalizacije (vanjska tvrtka ih prilaže u XML datoteci), 3. metapodatci odredišnoga sustava (isto kao i u internoj digitalizaciji).

11 SIP označava dostavljeni informacijski paket (engl. submission information package). Agencija za lijekove je kroz IPA 2009 projekt uspostavila OAIS kompatibilan (po informacijskome i funkcijskome modelu) IT sustav Digital Archival Information System na FileNet P8 platformi (DAIS, uspostavljen od strane Ericsson Nikola Tesla). SIP paketi su paketi koji se sastoje od mape s PDF datotekama i metapodataka u XML datoteci i koji se validiraju i prihvaćaju u DAIS sustav. Više o SIP paketima u Stančić, H. Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata. (Neobjavljena doktorska disertacija). Zagreb, 2005. Str 32. Vidi i ISO 14721:2012 Space data and information transfer systems – Open archival information system – Reference model.

12 AIP označava arhivski informacijski paket (engl. archival information package) i objekt je očuvanja u kompatibilnome prema OAISU-u arhivskome informacijskom sustavu, v. Stančić, Isto, str. 32.

Model 1: Proces digitalizacije gradiva koje je upisano u knjigu pismohrane


Model 2: Reinženjering procesa digitalizacije radi digitalizacije registraturnoga gradiva po zaprimanju

sustavu (dodatni fi le-in datoteke/a gradiva na razini komada) s obzirom na to da se administrativno--stručna obrada obavlja u aplikacijama izrađenima za podršku poslovnim funkcijama, a ne u aplikaci-jama za upravljanje gradivom.

Deskriptivni model 2 prikazuje generički proces digitalizacije konvencionalnoga dijela registratur-noga gradiva radi zadovoljavanja potreba suvremenoga poslovanja, na način koji bi mogao zadovoljiti i arhivske zahtjeve organizacije (jasno, uz pretpostavku pohrane, vrednovanja i arhiviranja izvornika kon-vencionalnoga gradiva). IT komponente ovih modela jesu urudžbeni zapisnik, knjiga pismohrane, skenerski podsustav, IT okolina stvaratelja (sustav za upravljanje zapisima i repozitorij sustava, DAIS u primjeru konkretnoga stvaratelja).13

Tabela 1 prikazuje kako koncepti rada s metapodatcima mogu pomoći optimizirati procese rada s metapodatcima. Koncepti agregacije i nasljeđivanja metapodataka mogu odgovoriti na probleme utroška vremena za bilježenje metapodataka i neprimjenjivanjem tih koncepata djelatnici koji upisuju metapo-datke morali bi upisivati višestruke i redundantne metapodatke. S tim je konceptima sukladan i pristup ISAD(G) norme, uz napomenu da „prepisivanje” informacija s viših na niže razine gradiva radi olakša-

13 Model 2 za razliku od modela 1 predstavlja TO-BE proces. Mogući metapodatci ovdje su: 1. metapodatci o predmetu iz urudžbenoga zapisnika, 2. identifi kator komada, 3. metapodatci digitalizacije (vrijeme, operater, hardver i soft ver), 4. meta-podatci odredišnoga sustava (DAIS klasa, vrijeme migracije), 5. metapodatci iz knjige pismohrane (isto kao i za model 1).


vanja rada korisnicima ne mora nužno značiti višestruko upisivanje informacija, nego se može ostvariti drugim načinima prijenosa i prikaza informacija. Netočnost u bilježenju metapodataka može se izbjeći ponovnom upotrebom jedanput već upisanoga metapodatka u neku drugu svrhu, primjerice upotrebom identifi kacijskoga metapodatka za povezivanje digitalne replike s originalnim komadom.

Budući da je cijena vanjske digitalizacije uvjetovana brojem indeksnih pojmova i metapodataka koji dolaze uz digitalizirano gradivo, preporučuje se primjena koncepta ponovne uporabe (npr. podatka iz poslovne baze za indeksiranje) ili koncepta protežnosti i modularnosti koji u slučaju digitalizacije nalaže dodavanje specifi čnih metapodataka digitalizacije na postojeću shemu metapodataka, primijenjenu na određenu klasu entiteta. ISAD(G) normom sugerira se povezivanje opisa, što bi značilo da digitalnu repliku ne trebamo opremati svim mogućim metapodatcima koji su već primijenjeni na više razine opisa (podserije, serije), nego samo povezati s izvornikom i s višim razinama opisa.

Kod situacija kada moramo prenijeti metapodatke (i digitalno ili digitalizirao gradivo) u drugi sustav ili integrirati postojeće sustave, pomažu nam koncepti ponovne upotrebe identifi kacijskih metapodataka radi strukturiranja opisa gradiva u drugome sustavu ili radi povezivanja informacija o istome gradivu u dva ili više različitih sustava. Koncept međuzavisnosti elemenata metapodatkovne sheme može olakšati automatizaciju pojedinih procesa s gradivom. Primjer automatizacije izlučivanja digitaliziranoga (ili izvorno digitalnoga) gradiva iz sustava u Agenciji za lijekove uključuje sastavljanje liste za izlučivanje komada na temelju metapodatka o datumu dovršetka gradiva, metapodatka o načinu računanja roka čuvanja i metapodatka o roku čuvanja u godinama. Nakon automatiziranoga sastavljanja liste za izluči-vanje, lista se šalje mjerodavnomu arhivu i gradivo se izlučuje nakon pozitivnoga rješenja. Ako na listu

Tabela 1: Koncepti normi za metapodatke i gradivo koji mogu pomoći prilikom rješavanja problema rada s metapodatcima

Problem u radu s metapodatcima Koncepti rada s metapodatcima prema ISO 23081 normi

Koncepti rada s metapodatcima prema ISAD(G) normi

utrošak vremena za bilježenje metapodataka

agregacija, nasljeđivanje bilježenje opisa od općega prema posebnomu, podatci prilagođeni razini opisa, neponavljanje informacija, povezivanje opisa

netočnost (pogreške) bilježenja metapodataka

ponovna uporaba neponavljanje informacija

povećanja cijene isporuka digitalizacije

ponovna uporaba, racionalna primjena koncepta protežnosti i modularnosti

povezivanje opisa

prenošenje iz sustava u sustav / integracija sustava koji prikazuju gradivo / upravljaju gradivom

ponovna uporaba (identifi katora)

bilježenje opisa od općega prema posebnomu, podatci prilagođeni razini opisa, neponavljanje informacija, povezivanje opisa

automatizacija aktivnosti procesa upravljanja gradivom

međuzavisnost elemenata povezivanje opisa


za izlučivanje gledamo prema ISO 23081 normi kao na entitet poslovanja (business) razine aktivnosti upravljanja gradivom (records management business), a na identifi katore komada s liste kao na sastavnice te agregacije, možemo primijeniti koncept nasljeđivanja i možemo prenijeti status uništeno na sve komade s liste.14

Model 1 ima za uvjet upisano gradivo u knjigu pismohrane i može se odnositi na internu ili vanjsku digitalizaciju. U ovome se radu napravio reinženjering modela 1 radi digitalizacije cijeloga gradiva kako dolazi u ustanovu i rezultat toga je model 2. Na taj generički model 1 također se može primijeniti pro-vjerna lista za rad s metapodatcima (Tabela 2). Autori rabe primjer organizacije iz koje dolaze, Agencije za lijekove i medicinske proizvode, koja digitalizira svoje gradivo radi olakšavanja njegove distribucije korisnicima, ubrzavanja administrativno-stručnih procesa povezanih s temeljnim funkcijama organiza-cije, smanjenjem troškova dugoročne pohrane gradiva i kontrolom izlučivanja registraturnoga gradiva. Međutim, kao što je već rečeno, procesi digitalizacije opisani modelom 1 mogu biti implementirani u bilo kojoj organizaciji stvaratelja koji zaprima i digitalizira konvencionalno gradivo u nekoj kasnijoj točki njegova životnoga ciklusa. (Provjerna lista može se primijeniti i na neku konkretnu primjenu modela 2, no ovdje to nije učinjeno zato što se još radi o TO-BE procesu digitalizacije velikih volumena odmah prilikom zaprimanja.)

Treći dio ISO 23081 norme daje metodu samoprocjene kvalitete okvira rada s metapodatcima u orga-nizaciji i kvalitete implementacije metapodataka u informacijskim sustavima. U ovome se radu analizira moguća provjera kvalitete primjene preporuka za rad s metapodatcima u generičkome modelu procesa digitalizacije gradiva koje je upisano u knjigu pismohrane,15 s naglaskom na prikupljanje, obradu i uprav-ljanje metapodatcima (model 1). Za potrebe takve mogućnosti provjere autori su izradili provjernu listu primjenjivu na procese, sličnu listi ISO 23081 norme po sadržaju provjere, no ne i istovjetnu, s obzirom na to da se ISO 23081 provjerna lista ne odnosi na procese, nego na zrelost organizacije i kvalitetu infor-matičkoga sustava. Kako bi se pokazala primjena provjerne liste, pri provjeri modela 1 autori su se kori-stili primjerom konkretnih koraka procesa (za one korake koji postoje) stvaratelja Agencije za lijekove i medicinske proizvode (AS-IS procesi vanjske i interne digitalizacije navedenoga stvaratelja). Bodovanje u provjernoj listi primijenjeno je na procesne korake postojeće vanjske (1. primjer procesa) i interne digitalizacije Agencije za lijekove (2. primjer procesa) koji sadržavaju neku aktivnost s metapodatcima i, posljedično, u kojima se može primijeniti neki koncept rada s metapodatcima. Nije nužno da se u sva-kome procesnom koraku digitalizacije događa neka aktivnost s metapodatcima, a s druge strane, jedan procesni korak može imati više aktivnosti s metapodatcima i više primjena nekoga koncepta rada s meta-podatcima. Broj procesnih koraka može zbog toga biti različit od broja primjena ISO 23081/ISAD(G) preporuka, na primjer, procesi u tabeli 2 sastoje se od šesnaest koraka (šesnaest redaka tabele), no ne uključuju svi procesni koraci rad s metapodatcima. Drugo, unatoč pravilima, modeliranje poslovnih

14 Prema ISO 23081-2: 2009, dio 6.2, slika 2 (Figure 2). 15 Dakle, provjerna lista iz rada je po sadržaju slična provjernoj listi ISO 23081 norme, a po primjeni provjernim listama rizika

koje se redovito odnose na korake postojećih ili planiranih poslovnih procesa.


Tabela 2: Provjerna lista primjene preporuka rada s metapodatcima u procesima digitalizacije s primjerom procesa

Procesni korak generičkoga procesa

1. primjer u AS-IS procesu Agencije za lijekove (vanjska digitalizacija)

2. primjer u AS-IS procesu Agencije za lijekove (interna digitalizacija)

Primjenjiva preporuka

Bodo

va

(1. p

rimjer

)Bo

dova

(2

. prim

jer)

Objašnjenje bodovanja Objašnjenje rezultata

Registracija predmeta

Urudžbiranje Urudžbiranje protežnost i modularnost (ISO 23081)

1 1 Dodatni metapodatci radi povezivanja različitih aplikacija

Zbroj bodova po koracima procesa (0–2) / broj postojećih koraka procesa na koje se može primijeniti koncept upravljanja metapodatcima (svaka primjena koncepta se računa čak i ako je u istom koraku)

Stručna administrativna obrada predmeta

Stručna administrativna obrada

Stručna administrativna obrada

protežnost i modularnost (ISO 23081)

1 1 Dodatni metapodatci sa svrhom pretraživanja

Upis komada Evidentiranje tehničke jedinice u bazu podataka pismohrane

Evidentiranje tehničke jedinice u bazu podataka pismohrane

obavijesti prilagođene razini opisa (ISAD(G))

1 1 Metapodatci za komade razlikuju se od metapodataka podserija

1. primjer: proces digitalizacije gradiva Agencije za lijekove i medicinske proizvode korištenjem vanjske usluge 21/15 = 1.40 (21 bod u 15 primjena koncepata metapodataka iz norme)

neponavljanje obavijesti (ISAD(G))

1 1 Opis podserija sadrži metapodatke zajedničke komadima

povezivanje opisa (ISAD(G))

2 2 Nije moguće registrirati komad bez poveznice s podserijom

nasljeđivanje (ISO 23081)

2 2 Isto kao prethodno. Dodatno, klasa kao metapodatak upravljanje predmetima povezuje se s komadima i koristi u neupravljačke svrhe. Postoji izvještaj za nepovezane klase.

2. primjer: proces interne digitalizacije u Agenciji za lijekove i medicinske proizvode 21/14 = 1.50 (21 bod u 14 primjena koncepata metapodataka iz norme)

Objedinjavanje metapodataka za isporuku

Objedinjavanje metapodataka za isporuku

- protežnost i modularnost (ISO 23081)

2 - Izrada SQL upita na bazu pismohrane i poslovnu bazu u 1. primjeru

Priprema Priprema Priprema - - -


16

16 Trenutno je u planiraju izvještajni podsustav DAIS modula za migraciju i prihvat SIP paketa, koji bi olakšao kontrolu i rad s paketima koji iz tehničkoga razloga nisu prihvaćeni u sustav.





Bodo

va

(1. p

rimjer

)Bo

dova

(2

. prim

jer)


Skeniranje Skeniranje Skeniranje - - - Indeksiranje Indeksiranje Indeksiranje ponovno

korištenje matapodatcima (ISO 23081)

1 2 U 1. primjeru rabe se pojmovi iz rezultata upita na baze; u 2. primjeru rabi se kontrolirana lista iz upute

Obrada, OCR, konverzija

OCR i konverzija u PDF/A datoteke

OCR i konverzija u PDF/A datoteke

- - -

Izrada SIP paketa Izrada SIP paketa Izrada SIP paketa ponovno korištenje matapodatcima (ISO 23081)

1 2 U 1. primjeru radi se SIP po shemi, u 2. primjeru primjenjuju se dodatne kontrole (npr. ne može sustav 2x raditi s istim ID paketa)

Isporuka SIP paketa

Isporuka SIP paketa

- - - -

Sadržajna validacija SIP paketa

Sadržajna validacija SIP paketa – provjera skenova

- - - -

Tehnička validacija



nasljeđivanje (ISO 23081)

2 2 Nasljeđivanje atributa s klase objekta na informacijski paket uz kontrolu grešaka

Prihvat SIP paketa

Prihvat u digitalni arhivski informacijski sustav

Prihvat u digitalni arhivski informacijski sustav

ponovno korištenje matapodatcima (ISO 23081)

1 1 Prihvat u sustav (migracija paketa)16

Konverzija u AIP paket i dodatne operacije nakon prihvata

Prijenos metapodataka iz XML-a u atribute zapisa

Prijenos metapodataka iz XML-a u atribute zapisa

ponovno korištenje matapodataka (ISO 23081)

1 1 Sustav rutinski konvertira SIP u AIP na temelju pravila, postoji kontrola, no i prostor za poboljšanja kontrole






Bodo

va

(1. p

rimjer

)Bo

dova

(2

. prim

jer)


Dodatni prikaz sadržaja u poslovnom sustavu

Povlačenje sadržaja u baze

Povlačenje sadržaja u baze

ponovno korištenje matapodatcima (ISO 23081)

1 1 Poslovne baze povlače sadržaj na temelju barkoda, postoji prostor za poboljšanja17

Registracija digitalne preslike papirnatoga izvornika

Dubliranje osnovnih metapodatka i ažuriranje vrste i medija

Dubliranje osnovnih metapodatka i ažuriranje vrste i medija

neponavljanje obavijesti (ISAD(G))

2 2 Registrirani digitalni preslik sadržava poveznice s podserijom, postoji kontrola grešaka sustava18

ponovno korištenje metapodatcima (ISO 23081)

2 2 Zajednički podatci izvornika i preslike ponovno se rabe pri automatskoj registraciji preslike

procesa ovisi i otome kako autor modela promatra proces pa će tako netko grupirati, a netko razdvojiti određene procesne korake. Dakle, broj procesnih koraka nije strogo zadan. Navođenje svih modeliranih koraka procesa u istoj tabeli može biti korisno za identifi kaciju mogućih dodatnih primjena ISO 23081/ISAD(G) koncepata. Prema istoj provjernoj listi mogu se (samo)procijeniti i procesi digitalizacije drugih stvaratelja.1718

Objašnjenje bodovne skale provjerne liste:1 ne primjenjuje se koncept (iako postoji aktivnost rada s metapodatcima)2 primjenjuje se koncept3 primjenjuje se i može se pratiti / izvještavati iz sustava / kontrolirati pravilima– nema mogućnosti primjene koncepta.Cilj je procesa s ekonomičnim režimom rada s metapodatcima primijeniti koncepte rada s metapo-

datcima za gradivo iz za to predviđenih normi (ISO 23081, ISAD(G)) − u svakome koraku u kojem se ti koncepti mogu primijeniti. Cilj optimizacije, redizajna i dizajna procesa jest skratiti broj koraka bez negativnoga utjecaja na kvalitetu rezultata procesa ili uvesti inovaciju u proces. Manji broj koraka u pro-cesu interne digitalizacije Agencije za lijekove moguć je jer se sama digitalizacija radi unutar organizacije

17 Vidi primjer dodatnoga zahtjeva korisnika niže u diskusiji.18 Kontrole: digitalni je arhivski informacijski sustav zaprimio barkod, sustav je vratio grešku, izrada aplikacije Centrix Pismo-

hrane i kontrola tvrtke Omega Soft ware.


(korak je objedinjavanja metapodataka za isporuku izostao). U središtu je proučavanja ovoga rada gene-rički proces digitalizacije i primjena koncepata rada s metapodatcima. Autori rada zbog toga predlažu ovakvu provjernu listu, što ne znači da nije moguće izraditi sličnu listu ili, dakako, primijeniti ISO 23081 provjernu listu na konkretnu organizaciju i IT sustav. Autori predlažu interpretaciju rezultata tako da broj bodova ispod 1 označuje nezadovoljavajući rezultat procesa koji je potrebno redizajnirati, a rezultat bi bio to bolji što se broj više približava hipotetskomu rezultatu 2. Taj bi rezultat značio da svi koraci procesa rabe preporučene koncepte i sadrže kontrole, čime su i rizici pogrešaka i gubitka sposobnosti upravljanja gradivom pod nadzorom. Prilikom implementacije TO-BE modela 2, ako se stvore pred-uvjeti za takvu digitalizaciju, provjerna bi lista trebala poslužiti za optimizaciju rada s metapodatcima u procesu. Predložena interpretacija rezultata provjerne liste:

<1 nezadovoljavajuće stanje1 − 1.33 sustav se koristi konceptima rada s metapodatcima u određenome broju koraka i postoje

određene kontrole1.34 − 1.66 sustav se koristi konceptima rada s metapodatcima u većemu broju koraka i postoji veći

broj kontrola1.67 – 2 sustavna uporaba koncepata rada s metapodatcima i kontrola

ZaključakGenerički modeli iz ovoga rada izrađeni su radi jednostavnoga upravljanja gradivom i metapodat-

cima. Prilikom razrade procesa digitalizacije korisno je procese prikazati kao modele i primijeniti pro-vjernu listu radi toga da se proces digitalizacije, posebice kada je prikupljanje i bilježenje metapodataka u pitanju, implementira što kvalitetnije i ekonomičnije. Pri konkretizaciji modela moguće ih je proširiti dodatnim koracima, ako je to racionalno i korisno. Generičkomu modelu 1 odgovara trenutna praksa stvaratelja iz primjera (Agencije za lijekove) pri digitalizaciji preko vanjske usluge i pri internoj digitali-zaciji, te takvi procesi funkcioniraju u navedenoj organizaciji. Prilikom implementacije podsustava interne digitalizacije nabavka opreme i soft vera bila je vremenski ograničena na dva mjeseca. U narednoj je fazi predviđeno da se koraci dodatnih operacija nakon prihvata i dodatnoga prikaza sadržaja u poslov-nim aplikacijama dalje razrade ne bi li korisnici mogli pretraživati gradivo s više pojmova i ne bi li im se gradivo automatski prikazivalo u okruženju njihovih aplikacija. Takva integracija nije bila izvediva u ograničenome vremenskom roku projekta i bez dodatnih intervencija u spisovodstvenome sustavu.19

19 To bi za stvaratelja iz primjera u prvome redu značilo uvođenje užih klasa uredskoga poslovanja za seriju dokumentacije o lijekovima kako bi se predmet uredskoga poslovanja povezao 1:1 s predmetom stručne obrade. Klase su dosad bile šire, primjerice, dokumentacija za izmjenu lijeka svrstavala se u klasu prethodne registracije ili obnove registracije lijeka, no od trenutka kada je stvaratelj uveo broj odobrenja lijeka, koji objedinjava sve postupke s jednim lijekom, stečeni su uvjeti da se predmeti uredskoga poslovanja defi niraju uže i da jedan predmet odgovara jednoj aktivnosti s lijekom. Primjeri: predmet koji se sastoji od zahtjeva za registracijom lijeka i rješenja te registracije; predmet koji se sastoji od zahtjeva za izmjenom dokumentacije o lijeku i rješenja te izmjene. Na taj bi se način dokumentacija povezala s konkretnom aktivnosti opisanom


Generički model 2, koji se odnosi na digitalizaciju registraturnoga gradiva po zaprimanju, u slučaju Agencije za lijekove traži dodatne integracije pismohrane i urudžbenoga zapisnika (na primjer, rezerva-cijom identifi katora komada dokumentacije i prijenosom informacije urudžbenomu zapisniku) te ovih dijelova sustava s poslovnim aplikacijama, DAIS sustavom. Generički model 2 jedan je od preduvjeta okruženja ureda bez papira (engl. paperless offi ce), jasno, u slučaju kad organizacija zaprima hibridno registraturno gradivo i kada treba zbrinjavati u tome okruženju konvencionalni dio gradiva.

Kakva god konkretna implementacija bila, procesi prikupljanja metapodataka za registraturno i arhivsko gradivo prilikom njegove digitalizacije trebaju zadovoljiti sljedeće uvjete:

• moraju se bilježiti kvalitetni metapodatci koji omogućuju upravljanje i smještaju gradivo u kon-tekst − točni, provjerljivi, bez pogrešaka

• moraju se bilježiti iskoristivi metapodatci (korisni za pretraživanje i dohvat, korisni za pokretanje akcija)

• moraju se bilježiti na ekonomičan način (utrošak vremena bilježenja metapodataka ne ometa druge procese), s time da se preporučuje uporaba koncepata rada s metapodatcima iz ISO 23081 norme i principe rada ISAD(G) norme.

I naposljetku, procesi upravljanja metapodatcima trebaju omogućiti adekvatnu pohranu i izvoz meta-podataka prilikom pripreme gradiva ili pripreme za transfer gradiva u drugu okolinu, a poželjno je da se metapodatci mogu iskoristiti i u sekundarne svrhe.

LiteraturaBusiness Process Watch, Bruce Silver Associates, Th ree Levels of Process Modeling with BPMN. URL: http://brsilver.com/three-levels-of-process-modeling-with-bpmn/. (3. 5. 2016.).ISAD(G) Opća međunarodna norma za opis arhivskoga gradiva, II. izdanje, Zagreb 2001.ISO 13028: 2010 Information and documentation – Implementation guidelines for digitalization of records.ISO 14721: 2012 Space data and information transfer systems – Open archival information system – Reference model.ISO 15489: 2001 Informacije i dokumentacija – upravljanje spisima – 1. dio: Općenito.

u poslovnoj aplikaciji za lijekove, odnosno napravio bi se dodatni prikaz (fi le-in) u sučelje aplikacije. Sa širokim klasama to nije moguće napraviti automatizmom jer sustav ne zna što u predmetu koji teče od registracije do (u tome trenutku) zadnje izmjene pripada kojoj aktivnosti. Moguće je povezati te entitete ručno, preko klase predmeta i urudžbenoga broja zahtjeva, no procjena je stvaratelja da bi takav pristup bio neekonomičan i da bi bilo grešaka jer se različite izmjene mogu odobravati paralelno. Dodatno, preširoka klasa otežava praćenje rješavanja predmeta jer se predmeti zapravo moraju neprestano vraćati u rad.


ISO 23081-1: 2006 Information and documentation – Records management processes – Metadata for records – Part 1: Principles.ISO 23081-2: 2009 Information and documentation – Managing metadata for records – Part 2: Con-ceptual and implementation issues.ISO 23081-3: 2011 Information and documentation – Managing metadata for records – Part 3: Self-assessment methodISO/TR 26122: 2008 Information and documentation – Work process analysis for records.ISO 30301: 2011 Information and documentation – Management systems for records – Require-ments.Ivanović, J. Sheme metapodataka u upravljanju dokumentima. Arhivski vjesnik (Zagreb). 44(2002), str. 103–121. MoReq2010, Prijevod specifi kacije s engleskog na hrvatski jezik. Središnji državni ured za e-Hrvatsku i Hrvatski državni arhiv (neverifi cirana verzija, ver. 0.1, 8. 12. 2011.).Rajh, A. Sustavi za upravljanje digitalnom dokumentacijom – nove mogućnosti i novi izazovi za stva-ratelje i arhive. Arhivski vjesnik (Zagreb). 58(2015), str. 25–36.Stančić, H. Teorijski model postojanog očuvanja autentičnosti elektroničkih informacijskih objekata. (Neobjavljena doktorska disertacija). Zagreb : Filozofski fakultet, 2005.Uredba o uredskom poslovanju, NN 7/09.

Summary

Concepts of metadata management in processes of digitisation

Authors study metadata related concepts designed according to ISO 23081 standards and implemented in processes of digitisation of current and archival records. Metadata management can be facilitated by usage of ISO 23081 concepts and usage of ISAD(G) multilevel description rules on higher aggregation levels. Authors analyse generic model (model 1) of external and internal digitisation of records registered in archi-val IT tools and propose new generic model (model 2) of digitisation of current records immediately aft er transfer into creators’ organisation. Finally, authors propose checklist for quality of metadata management in digitisation processes (model 1).

Keywords: archival material usage, concepts of management of metadata, internal digitisation, digitisa-tion business process reengineering, system integration and interoperability

Maja Kovačević KuzmanićDržavni arhiv u Splitu

Problem očuvanja gradiva u elektroničkome obliku na primjeru elektroničke pošte

Stručni rad UDK 004(497.5)

Nijedan zakon u Hrvatskoj precizno ne propisuje, pa čak ni državnim ustanovama, čuvanje elektroničke pošte. Cilj je rada analizirati teorijske i zakonske osnove čuvanja elektroničkoga gradiva, tj. same e-pošte u Hrvatskoj i usporediti ga sa stanjem u Sjedinjenim Američkim državama, u kojima je krajem 2015. godine donesen novi Email Recordkeeping Plan. Također, cilj je empirijski, metodom anketiranja, istražiti kakvo je stanje čuvanja e-pošte i razina svijesti o važnosti čuvanja te vrste gradiva kod stvaratelja koji su kategorizi-rani od strane Državnoga arhiva u Splitu.

Ključne riječi: dugoročno čuvanje elektroničkoga gradiva, elektronička pošta

Zakonski okvir očuvanja elektroničkoga gradiva

Informacijska tehnologija donijela je promjene u svim sferama života, pa i u poslovanju, mijenjajući oblik dokumenata iz tiskanih medija na elektroničke. Papir malo po malo, neprimjetno, sve više postaje mogućnost, a ne nužnost. Elektroničke su verzije dokumenata pohranjene tako da se kopije na papiru mogu napraviti kada i ako je to zaista potrebno. Brz i stalan razvoj informacijske tehnologije dovodi do velikih problema u čuvanju elektroničkih dokumenata. Problemi povezani s elektroničkom dokumenta-cijom odnose se na opasnost da gradivo postane nepouzdano, odnosno da izgubi autentičnost.

Prema Pravilniku o zaštiti arhivskoga i registraturnoga gradiva izvan arhiva (2007.), elektronički dokumenti i drugi elektronički zapisi arhiviraju se i čuvaju u najmanje dvama primjercima. Barem jedan primjerak treba biti takav da je iz njega moguće obnoviti podatke i mogućnost njihova pregledavanja i korištenja u slučaju gubitka ili oštećenja podataka u računalnome sustavu u kojem se obavlja pohrana i obrada zapisa. Pri izradi arhivske kopije obavezno se u pisanome obliku utvrđuje predmet arhiviranja, format i struktura zapisa, vrijeme i odgovornost za izradu kopije te čuvaju li se i dalje zapisi u izvoriš-nome informacijskom sustavu ili brišu iz njega. Prije predaje arhivskih kopija na mjesto čuvanja obvezno se provjerava njihova cjelovitost, čitljivost i ispravnost. Cjelovitost, čitljivost i ispravnost arhivskih kopija elektroničkih zapisa redovito se provjerava najmanje jedanput godišnje. Presnimavanje na novi medij vrši se najmanje svake pete godine, a obvezno ako su prilikom provjere uočene pogreške ili ako je primje-rak arhivske kopije nečitljiv, oštećen ili izgubljen.

M. Kovačević Kuzmanić, Problem očuvanja gradiva u elektroničkome obliku na primjeru elektroničke pošte406

Elektronički se dokumenti prema čl. 4 Zakona o elektroničkoj ispravi (2005.) uvelike razlikuju od elektroničke isprave i na njih se ne primjenjuju odredbe Zakona o elektroničkoj ispravi (2005.). Iz toga proizlazi da bi čuvanje elektroničke dokumentacije trebalo biti regulirano drugim zakonima. Ali ni Uredbom o uredskome poslovanju (2009.), u kojoj se spominju elektronički dokumenti, nije utvrđeno kako se čuvaju elektronički mediji, treba li se paziti na njihovu dostupnost i čitljivost.

Zakonski gledano, u Republici Hrvatskoj ne postoji jasan stav o elektroničkome gradivu i njegovoj zaštiti. S obzirom na zakonske i podzakonske akte arhivi nisu zauzeli jasan stav i elektroničko gradivo u posjedu stvaratelja nije evidentirano. S obzirom na to da se ne zna kakvo je stanje na terenu, ne može se ni znati hoće li sve elektroničko gradivo biti sačuvano. Zaštita elektroničkoga gradiva ovisi o stavu samih pojedinaca koji su ga stvorili i o njihovoj dobroj volji (Posedi, Milobara, 2015).

Elektroničko gradivo u poslovanju stvaratelja na primjeru elektroničke pošte

Jedan od važnih dijelova elektroničkoga gradiva koje stvaratelji svakodnevno stvaraju te je važno za očuvanje je elektronička pošta.

Važnost osvješćivanja ljudi povezana s čuvanjem e-pošte može se shvatiti s pomoću ove analize koju je provela Radicati Group, California 2012. godine:

Ukupan broj računa e-pošte, na svjetskoj razini u 2012. godini, iznosio je 3,3 milijarde, a bit će ih preko 4,3 milijarde do kraja 2016. godine. Od toga se otprilike 25 % odnosilo na pravne osobe. Zato je većina svjetskoga prometa e-pošte otpadala na pravne osobe. U 2012. godini broj poruka e-pošte pravnih osoba primljenih i poslanih u prosjeku u jednome danu na svjetskoj razini iznosio je 89 milijardi i imao je tendenciju rasta za otprilike 13 % godišnje. Pretpostavka je da će u 2016. godini dosegnuti brojku od 143 milijarde dnevno.

Analizu stanja i stava pojedinaca o očuvanju elektroničke pošte bazirali smo na podatcima prikuplje-nima anketom. Ukupno je anketu popunilo 44 stvaratelja iz različitih ustanova. Prema podatcima iz ankete 95,45 % ispitanika (njih 42) koristi se e-poštom u svojemu poslovanju. Od toga 83,33 % (35 ispi-tanika) koristi se e-poštom svakodnevno, 11,90 % (5 ispitanika) nekoliko puta tjedno i 4,77 % (2 ispita-nika) koriste se e-poštom rijetko.

Na pitanje da ocjene važnost čuvanja e-pošte, njih 32 (75 %) smatra da e-poštu svakako treba čuvati. Nije se moglo odlučiti 6 ispitanika (13,6 %), a 5 ispitanika (11,4 %) smatra da ju ne treba čuvati.

Podijeljena su mišljenja korisnika o tome treba li se čuvati sva ili samo neka određena e-pošta. Od 39 ispitanika koji misle da treba čuvati e-poštu, 18 ispitanika (46 %) smatra da treba čuvati sve, a njih 21 (54 %) misli da bi trebalo čuvati samo određenu e-poštu.

Od 39 ispitanika koji čuvaju e-poštu, njih 29 (74 %) ju čuva u elektroničkome obliku, a njih 10 (26 %) ju tiska i čuva u papirnatome obliku. Većna ispitanika, njih 27 (69 %), smatra da bi pomoć stvarateljima u odabiranju i čuvanju e-pošte trebali dati državni arhivi.

M. Kovačević Kuzmanić, Problem očuvanja gradiva u elektroničkome obliku na primjeru elektroničke pošte 407

Slika 1: Smatrate li da bi poslovnu e-poštu trebalo čuvati?Izvor: Izračun autora na temelju podataka iz ankete, 2016.

Slika 2: Bi li trebalo, prema Vašemu mišljenju, čuvati svu ili samo dio poslovne e-pošte?

Izvor: Izračun autora na temelju podataka iz ankete, 2016.

svakako bi ih trebalo čuvati: 1 28 63.6% 2 5 11.4% 3 6 13.6% 4 3 6.8%uopće ih nije potrebno čuvati: 5 2 4.5%

1 2 3 4 5

ČUVATI DIO54%

ČUVATI SVE46%

30

25

20

15

10

5

0


Slika 4: Smatrate li da bi Državni arhivi trebali pomoći stvarateljima u odabiranju i čuvanju e-pošte?

Izvor: Izračun autora na temelju podataka iz ankete, 2016.

Slika 3: Ako ste ju čuvali, na koji ste način to činili?Izvor: Izračun autora na temelju podataka iz ankete, 2016.

ISPRINTANE NAPAPIRU

26%

NE31%

UELEKTRONIČKOM

OBLIKU74%

DA69%


Iz rezultata ankete vidljivo je da se dio poslovne elektroničke pošte ne čuva i postoji velika opasnost da se dio gradiva koji je važan ne evidentira, te da se izgubi. S obzirom na to da ne postoji precizna zakon-ska regulativa oko očuvanja elektroničkoga gradiva, pa tako ni elektroničke pošte, ona ovisi o dobroj volji pojedinaca. Važno je stoga osvijestiti stvaratelje gradiva na važnost očuvanja te vrste gradiva. U suradnji sa stvarateljima na terenu potrebno ih je educirati da je i elektronička pošta dio gradiva koje je vrijedno i trebalo bi se također evidentirati i sačuvati.

Primjer iz prakse – Email Recordkeeping PlanPrema memorandumu predsjednika Obame o upravljanju vladinim spisima u Sjedinjenim Američ-

kim Državama u 2012. godini Offi ce of Management and Budget i National Archives and Records Admi-nistration (NARA) poslali su dodatni memorandum s pojedinostima plana i dvama glavnim ciljevima:

• da zahtijeva elektroničko čuvanje spisa unutar svih državnih agencija kako bi se osigurala trans-parentnost, učinkovitost i odgovornost

• da se ispune pretpostavke iz zakona i propisa upravljanja spisima.Predsjednik Obama 27. je listopada 2015. godine donio novi Email Recordkeeping Plan, u kojemu

govori da bi se do kraja 2016. godine uz ostalu dokumentaciju i e-pošta povezana s poslovanjem držav-nih ustanova (Federal Government Agency) u Sjedinjenim Američkim Državama trebala čuvati u elektro-ničkome obliku. Želja mu je povećati transparentnost i učinkovitost vlade te na taj način pružiti građa-nima uvid u poslovanje vlade.

Jedan je od glavnih ciljeva toga novog plana podržati i proširiti postojeću Direktivu upravljanja gradivom vlade tako da se poboljša upravljanje i arhiviranje državnih zapisa, kao i modernizirati Zakon o slobodi informacija (ZOSI). Sastavni su dio tih napora zahtjevi upućeni voditeljima državnih agencija da modernizi-raju upravljanje svojom e-poštom u elektroničkome obliku kako bi se olakšalo arhiviranje i pristup gradivu.

Dokument Capstone dijeli e-poštu na:• stalnu evidenciju (za imenovane dužnosnike, ravnatelje, voditelje odjela...)• privremenu evidenciju (za sve ostale zaposlenike NARA ih čuva najmanje 7 godina).NARA je izdala nekoliko biltena kojima obavještava vodstvo vladinih agencija za pristup elektronič-

kim upravljanjem zapisima pod nazivom Capstone. Prema memorandumu Capstone pristup pojedno-stavljuje elektroničko upravljanje e-poštom za agencije i može dati sljedeće prednosti:

1. što manje se oslanja na volju samih korisnika za čuvanje e-pošte, nego to što više automatizira2. olakšava pristup podatcima prema zahtjevima Zakona o slobodi informacija3. čuva trajnu e-poštu za eventualni transfer u NARA-u4. pruža praktičan pristup upravljanju e-pošte5. olakšava teret upravljanje e-poštom za krajnjega korisnika6. čini pojednostavljen pristup dispoziciji privremene i stalne e-pošte7. smanjuje rizik od neovlaštena uništenja e-pošte i8. iskorištava tehnologiju koja postoji u mnogim agencijama za druge svrhe.


Uloga je Državnoga arhiva (NARA) da poveća transparentnost poslovanja vlade, da napravi smjernice povezane s odlukom koji će se dio e-pošte čuvati (Capstone pristup), da javnosti da izvještaj o napredovanju novoga plana te da prikupi mišljenje javnosti o tome imaju li u praksi pristup svim informacijama.

Capstone pristup pokazao se najprihvatljivijim s obzirom na preveliku količinu sveukupne e-pošte koju bi trebalo čuvati kako bi se sačuvala sva e-pošta koju stvaraju svi zaposlenici. Hrvatska bi se trebala pri svojim planovima i ciljevima voditi strategijama koje su se u praksi već pokazale dobrima.

Zaključak

Elektroničko gradivo već sada čini veliki dio gradiva kod stvaratelja koji su kategorizirani i o čijemu se gradivu trebaju brinuti arhivi. U budućnosti će udio toga gradiva sve više rasti. Među tim gradivom nalazi se i velik dio e-pošte koju bi trebalo sačuvati. Iz primjera Email Recordkeeping plana u Sjedinjenim Američkim Državama i njihove Capstone strategije vidljivo je da je važno pitanje čuvanja e-pošte, ali jednako tako je važno svoje vrijeme i resurse usmjeriti na samo određen dio „važnije” e-pošte koju je potrebno trajno čuvati.

U Hrvatskoj je problem to što još uvijek ne postoji zakonska ni pravna regulativa koja bi se detaljno pozabavila ovom temom, te je pojedincima ostavljeno na njihovoj dobroj volji da sami odluče hoće li i što povezano s e-poštom čuvati. Anketa nam je pokazala da, nasreću, velik broj pojedinaca smatra da dio e-pošte treba čuvati te to i čine. Isto tako ispitanici su pokazali da u tome poslu očekuju pomoć državnih arhiva s kojima surađuju. Zbog toga je važno da se što prije donesu zakonski akti koji bi olakšali rad arhivima i stvarateljima gradiva kako bi se to gradivo, uključujući e-poštu, sačuvalo.

LiteraturaPosedi, I., Milobara, I. Zakonski okvir primjene i zaštite elektroničkih zapisa u Republici Hrvatskoj, (2015.), dostupno na: http://www.iias-trieste-maribor.eu/fi leadmin/atti/2015/Posedi_Milobara.pdf [2016.]Radicati Group, Email Statistics Report 2012-2016, dostupno na: http://www.radicati.com/wp/wp-content/uploads/2012/04/Email-Statistics-Report-2012-2016-Brochure.pdf [2016.]Gwava: President Obamas New Recordkeeping Plan, dostupno na: https://www.gwava.com/blog/pre-sident-obamas-new-email-recordkeeping-plan [2016.]

Propisi

Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva (NN 63/04,106/07)Zakon o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005)Uredba o uredskom poslovanju (NN 07/2009)


Summary

The problem of preservation of electronic records

on the example of e-mails

Electronic records already make a large portion of the records from the records-creators who are catego-rized and whose records are under the care of the archives. In the future the share of these records is going to continue to grow. Among them is a large share of e-mails that should be preserved.

From the examples of the Email Recordkeeping Plan in the United States of America and their Capstone strategy one can see that the issue of keeping e-mails is important, but equally important is to focus time and resources to preserve only a certain part of the “important” e-mail that is needed to be kept permanently.

In Croatia, the problem is that there are still no statutory and legal regulations which would thoroughly address this issue, and the individuals are left on their own good will to decide whether and which e-mail is a going to be preserved. Th e survey showed us that many individuals consider that part of the e-mails should be kept and they are preserving their e-mails. But it has also been confi rmed that the records-creators expect help of the state archives with whom they work. It is therefore important that legal acts are made as soon as possible, so that they would facilitate the work of archives and records-creators to preserve the records, including e-mails.

Keywords: long-term preservation of electronic records, e-mail

Ksenija LončarićTomislav IvanjkoFilozofski fakultet u Zagrebu

Kriteriji za odabir formata za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva

Stručni rad UDK 004.057.3 004.8:930.25

Dugoročna pohrana elektroničkoga gradiva jedan je od glavnih zadataka arhivske prakse. Razvoj tehno-logije omogućio je kvalitetnije rukovanje gradivom, ali i postavio pitanja o poteškoćama na koje se može naići u procesu pohrane. Jedno od tih pitanja tiče se formatâ elektroničke pohrane, čiji je glavni cilj očuvanje integriteta, dostupnosti i iskoristivosti gradiva. Ovaj rad bavit će se defi niranjem i raspravom o kriterijima za odabir formata za dugoročnu pohranu.

Ključne riječi: format zapisa, dugoročna pohrana, elektroničko gradivo, kriteriji odabira baštinske institucije

1. UvodArhivi, knjižnice i muzeji kao baštinske ustanove glavni su akteri u prikupljanju, pohrani, osiguravanju

pristupa i očuvanju zapisa od trajne važnosti za stvaratelje, imatelje i krajnje korisnike. Arhivi kao „usta-nove specijalizirane za čuvanje, zaštitu, obradu i korištenje izvorne pisane baštine čuvaju autentičan i vje-rodostojan trag prošlosti i zbivanja koje ti zapisi dokumentiraju”1. U svojim svakodnevnim aktivnostima te ustanove rukuju velikom količinom gradiva, a razvojem tehnologije elektroničko gradivo dobiva primat nad ostalim oblicima. Odabir, a tako i vrednovanje gradiva za dugoročnu pohranu nužan je postupak ne bi li se očuvalo ono što je zaista potrebno i važno stvaratelju, imatelju te u konačnici i koris niku. Jednaku ili veću važnost ima odabir formata zapisa za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva. Kriteriji odabira formata fokusiraju se na mogućnost uporabe zapisa neovisno o trenutačnom razvoju i dostupnosti tehno-logije, na pitanje intelektualnog vlasništva i prava, postojanje podrške i očuvanje vjerodostojnosti. Odabir formata u kojemu će zapis nastati i prvotno se pohraniti određuje i vrstu i način kasnije dugoročne pohrane. O tome ovisi i mogućnost pristupa elektroničkomu gradivu. Radi osiguranja kasnije mogućnosti pristupa, ustanove ovlaštene za pohranu gradiva i građe i javne ustanove koje stvaraju i čuvaju gradivo trebale bi provesti analizu rizika uporabe pojedinih formata čime bi osigurale uporabu formata zapisa s najboljim karakteristikama i koji zadovoljava najviše kriterija. Logistička i fi nancijska ograničenost često

1 Hrvatski državni arhiv. Arhivska služba. 2013. URL: http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/index.htm. (18. 7. 2016.).

K. Lončarić, T. Ivanjko, Kriteriji za odabir formata za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva414

onemogućuju provođenje analize rizika na licu mjesta. U tom slučaju zadatak se prepušta ovlaštenim stručnjacima koji će utvrditi koji format zapisa za koje potrebe i s kojim medijima najbolje surađuje.

Velika količina gradiva koja pristiže u arhive rijetko dolazi u jednome, standardiziranome obliku. Od različitih struktura i organizacija sadržaja unutar dokumenata preko različitih medija do stanja očuvanosti, arhivsko gradivo zahtijeva različite načine pristupanja i odnošenja s njime. Kada je riječ o elektroničkome gradivu, velike razlike u formatima i medijima pohrane mogu biti problematične. Stvaratelji gradiva prili-kom stvaranja zapisa prilagođavaju odabir formata svojim potrebama i navikama. Svaki zaposlenik jedne tvrtke, ustanove, agencije, službe može imati i često ima različite načine zapisivanja, struk turiranja i organi-zacije, a time i različito znanje i shvaćanje važnosti dugoročne pohrane. U takvim prilikama nastaju različiti zapisi i dokumenti, isti podaci mogu biti spremljeni u različitim formatima, mogu se izgubiti i u najgorem slučaju izbrisati. No kada treba započeti proces dugoročne pohrane koji zahtijeva pomno planiranje, utvr-đivanje najboljeg formata nužno za sobom vodi i opsežan proces migracije zapisa koji nisu u skladu s njime. Osim fi nancijskih troškova, vremensko ograničenje i čest manjak stručnoga osoblja onemogućuje ili znatno usporava sam projekt. U takvim slučajevima, kao što je već bilo napomenuto, važnu ulogu imaju provedena istraživanja i studije slučaja na temu preporučenih formata zapisa za dugoročnu pohranu.

Cilj je ovoga rada prikazati kriterije odabira (engl. selection criteria) formata zapisa za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva. Na temelju sekundarne analize identifi cirane postojeće literature, autori predstavljaju problematiku defi niranja i usklađivanja defi nicija termina formata zapisa, podjele i katego-rizaciju formata zapisa. Drugi dio rada bavi se prikazom različitih pristupa odabiru formata zapisa te nabraja i pojašnjava kriterije odabira s ciljem defi niranja smjernica koje će pomoći institucijama u nji-hovu poslovanju i odnošenju s gradivom.

2. Glavne odrednice, defi nicije i konceptiJedan od temeljnih problema koji je prepoznala arhivistička zajednica jest nedostatak standardizirane

defi nicije i shvaćanja formata, a zatim i postojanje te uporaba različitih formata i njihova kodiranja. Usmjerenje prema određenoj defi niciji termina i prihvaćanje pristupa ovisi o izvornoj znanstvenoj zajed-nici i njezinim preporukama. Vrsta gradiva koja se stvara tijekom vremena razlikuje se ovisno o struci aktera i time je pitanje određenja pojmova riješeno unutar okvira njihove struke. Da bi se moglo uspore-đivati formate i provesti valjanu analizu, potrebno je uniformno određenje glavnih pojmova, koncepata i podjela. Ovo je poglavlje pokušaj usklađivanja defi nicija iz različitih izvora s ciljem dolaženja do defi ni-cije koja će uspjeti uokviriti ono najvažnije. Krenuvši od formata zapisa, fokus će biti prebačen na razli-čite vrste i podjele formata zapisa za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva.

2.1. Format zapisa Arhivistički rječnik defi nira format zapisa (engl. fi le format) kao „oblik u kojemu su podatci u datoteci

kodirani”2. Proširenu defi niciju daje InterPARES 2 te navodi kako je format zapisa „organizacija poda-

2 Mihaljević, M., Mihaljević, M., Stančić, H. Arhivistički rječnik. Zagreb : Zavod za informacijske studije. 2015.

K. Lončarić, T. Ivanjko, Kriteriji za odabir formata za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva 415

taka u digitalnim objektima, stvorena kako bi se olakšala pohrana, dohvat, obrada, predstavljanje i/ili prijenos podataka pomoću soft vera”3. Sljedeća defi nicija navedena u završnom izvješću projekta Inter-PARES 2 preuzeta je iz Th e PREMIS Data Dictionary for Preservation Metadata koji defi nira format zapisa kao „specifi čnu, prethodno ustanovljenu strukturu za organizaciju digitalnog zapisa ili toka podataka”4.

Svaka od tih defi nicija dotiče neki od aspekata i svojstava formata. Budući da se ovaj rad bavi proble-mom odabira formata, njihovim svojstvima i poteškoćama na koje nailaze arhivisti, bibliotekari i muze-olozi u izvršavanju svoje prakse, potrebno je proširiti postojeće defi nicije i stvoriti novu koja će navedeno obuhvatiti u jednostavnu i smislenu cjelinu. U ovome radu format zapisa jeprethodno ustanovljena struktura podataka digitalnih objekata koja ovisi o vrsti zapisa i stvorena je radi olakšanja pohrane, dohvata, obrade, prikaza i/ili prijenosa podataka s pomoću soft vera. Ta će defi nicija poslužiti kao temelj za određivanje i vrednovanje kriterija odabira formata zapisa koji će poslije u radu biti obrazloženi.

2.2. Kategorizacija formata zapisa

Formati zapisa međusobno se razlikuju po svojim specifi kacijama, dostupnosti i inačici. Specifi kacije formata određuju mogućnost njegove uporabe, namjenu i eventualni uvid u kodiranje formata. Nisu svi formati javno i slobodno dostupni i time specifi kacije nisu otvoreno dostupne svima koji njima žele pri-stupiti. UK Data Archive formate zapisa dijeli na zaštićene (u smislu autorskih prava) (engl. proprietary fi le formats), dostupne (engl. available fi le formats) i otvorene formate (engl. open fi le formats)5. Rječnik InterPARES 26 zaštićenim formatima naziva one koji su privatno posjedovani i licencirani od neke tvrtke, institucije ili organizacije. Njihove specifi kacije nisu javno dostupne da bi se spriječilo krivotvorenje ili kopiranje/dupliciranje formata kao proizvoda. Za razliku od zaštićenih, otvoreni formati zapisa javno su dostupni i dopušteno je njihovo mijenjanje, prilagođavanje i uporaba formata bez ograničenja ili troš-kova. Treći tip formata zapisa spoj je dvaju prijašnjih. Dostupni formati zaštićeni su formati s javno dostupnim specifi kacijama. Projekt InterPARES 2u svojemu završnome izvješću naglašava kako pojam otvorenoga formata nema jednoznačnu defi niciju. S jedne strane, njegove su specifi kacije dostupne za korištenje, a stvaraju se i rabe s pomoću soft vera s otvorenim kodom (engl. open source soft ware). Takav tip soft vera razvija se i poboljšava preko javne suradnje i besplatno se dijeli uz zahtjev da se sljedeće ina-čice toga formata također besplatno dijele s ciljem poticanja daljnjega razvoja7. S druge strane, otvoreni formati mogu biti oni koji nisu proizvod privatne organizacije i također, kao u prvome značenju, moraju

3 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation, 2007. Str. 1.

4 PREMIS Working group, Data Dictionary For Preservation Metadata : OCLC Online Computer Library Center, Inc. i RLG. 2005.

5 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation, 2007. Str. 3.

6 Th e InterPARES 2 Project. Th e InterPARES 2 Project Dictionary. 2016.7 Mihaljević, M., Mihaljević, M., Stančić, H. Arhivistički rječnik. Zagreb : Zavod za informacijske studije. 2015. Str. 138.


biti svima dostupni za rukovanje8. Problem koji se javlja kod zaštićenih formata odnosi se na njihovu dostupnost u određenome periodu. Vlasnik nekoga formata zapisa u bilo kojem trenutku može odlučiti promijeniti ili zabraniti uporabu toga formata zapisa što utječe na gradivo koje arhiv ili druga baštinska institucija posjeduje i prisiljava ih na migraciju. Također, promjene u licenciji formata zapisa mogu uvje-tovati nove troškove i ograničenja glede uporabe soft vera za pristup i korištenje gradivom.

Sljedeća podjela formata zapisa je na formate za očuvanje (engl. preservation formats) i formate za pristup (engl. access format). Formati za očuvanje upotrebljavaju se i prilagođeni su za dugoročnu pohranu elektroničkih zapisa u digitalnom arhivu, dok su formati za pristup prilagođeni za korisničku uporabu u trenutku pristupa tomu zapisu9. Funkcija i smisao dugoročne pohrane obuhvaća obje vrste formata. Osiguranje pristupa mora biti omogućeno da bi proces dugoročne pohrane imao smisla. Glavni je cilj, u konačnici, pristup gradivu čime dolazimo do temeljne povezanosti između formata očuvanja i formata pristupa u kontekstu postizanja i održavanja procesa dugoročne pohrane. U određivanju krite-rija odabira formata u kojemu će zapisi biti dugoročno pohranjeni potrebno je uzeti u obzir mogućnost pristupa pojedinomu formatu koja ovisi o dostupnoj tehnologiji što zaokružuje dosad navedeno. Podjela formata zapisa za dugoročnu pohranu prema dostupnosti i raširenosti formata ključna je za proces i pla-niranje dugoročne pohrane. U tom kontekstu važno je odrediti koja je vrsta formata najisplativija i koja zadovoljava sve kriterije ili najveći broj njih. Kao što je već spomenuto, baštinske ustanove, a ponajviše arhivi, preuzimaju gradivo od stvaratelja u raznim oblicima, stanjima i na različitim medijima. Zaštićeni formati zapisa ne odgovaraju potrebama tih institucija u projektima očuvanja jer njihovo korištenje donosi i velike troškove. Budući da se najčešće mogu koristiti isključivo programima i aplikacijama osobe ili institucije koja na njih polaže autorska prava, njihovo korištenje u budućnosti ovisi o uspjehu i održi-vosti proizvoda te organizacije. Financijske mogućnosti ili, češće, fi nancijska ograničenja arhiva sužuju izbor formata na one koji će pružiti najviše, a zahtijevati najmanje. To se ponajprije odnosi na zahtjeve koje će u budućnosti imati korisnici, a moguće ih je predvidjeti u procesu planiranja i izgradnje sustava.

Formate zapisa moguće je podijeliti također s obzirom na to kako ih preporučuju i prihvaćaju različite institucije, organizacije ili tijela. Prema Nizozemskom institutu za znanstvene informacijske usluge (engl. Th e Netherlands Institute for Scientifi c Information Service (NISIS)) standardni su formati zapisa „široko dostupni i prihvaćeni, izrazito su interoperabilni, ne zahtijevaju kompresiju podataka i podržavaju oču-vanje metapodataka”10. Pojam standardnoga formata zapisa ne označava samo jedan koji se upotrebljava i preporučuje u praksi očuvanja. Za svaku vrstu digitalnoga objekta postoji format koji preporučuju standardizacijske organizacije poput Međunarodne organizacije za normizaciju (engl. International

8 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation. 2007. Str. 3.

9 Barnes, I. Preservation of Word Processing Documents : Australian Partnership for Sustainable Repositories (APSR). 2006. Str. 4.

10 Park, E. G., Oh, S. Examining Attributes of Open Standard File Formats for Long-term Preservation and Open Access. Information Technology and Libraries (mjesto). 31, 4(2012), str. 46.


Organization for Standardisation (ISO) ili Imaging Industry Association (I3A)). Jedno shvaćanje standard-noga formata zapisa orijentira se prema tim formatima kao jedinima koji mogu imati taj status. Za pohranu slika ISO preporučuje nekoliko standardnih formata zapisa: TIFF/IT (ISO 12639:2004), PNG (ISO/IEC 15948:2004) i JPEG 2000 (ISO/IEC 15444:2003, 2004, 2005, 2007, 2008). Primjer za preporuku formata za pohranu dokumenata možemo također naći kod ISO standarda: PDF/A (ISO Standard 19005-1. Document File Format for Long-Term Preservation). PDF/A primjer je zaštićenoga formata koji unatoč preporuci i dalje nije potpuno prihvaćen kao format za dugoročnu pohranu11. Drugo shvaćanje standard-noga formata zapisa ima Library and Archives of Canada unutar okvira „de facto standardnih” formata koji su „iako zaštićeni, priznati kao formati i tipovi zapisa koji su postali industrijski standardi zbog svoje sveprisutnosti i podrške, a ne zato što su službeno odobreni od strane standardizacijske organizacije”12. Prema Th e Public Records Offi ce of Victoria, Australija (PROV) preporučuje se izbor industrijskog stan-dardnog formata (engl. industry standard format) u slučajevima kada nezaštićeni formati (engl. non-pro-prietary formats) s javno dostupnim specifi kacijama nisu dostupni. Iako su česte preporuke da zaštićene formate zapisa treba izbjegavati i okrenuti se prema otvorenim formatima, PROV suprotno tomu napo-minje kako je smisao industrijskih standardnih formata njihova uloga u ekonomiji i kako tržište diktira uporabu pojedinih formata u određenome periodu. Elektronički zapisi pohranjeni u nekome od zaštiće-nih formata zapisa koji dominiraju tržištem neće zahtijevati učestale migracije i povoljni su za dugo-ročnu pohranu. Ta teza kreće od pretpostavke da tržište upravlja industrijskim standardima preko zakona tržišta. Proizvod s najvećim udjelom na tržištu vrlo teško gubi svoju dominantnu poziciju13.

„Stabilni” (engl. stable) formati zapisa određeni su svojom glavnom karakteristikom: stabilnošću. To obilježje odnosi se na njihovu kompatibilnost s prethodnim inačicama formata zapisa, a često je u upo-rabi u soft verskoj industriji14. Stabilnost formata zapisa u ovome pogledu trebala bi biti ključna karakte-ristika i kriterij odabira formata radi smanjenja opsega posla i troškova projekata dugoročne pohrane. Kompatibilnost s prethodnim inačicama osigurava arhivima dovoljno vremena da uvide promjene koje se događaju i da se uspiju njima prilagoditi u pogledu očuvanja gradiva.

3. Kriteriji za odabir formata za dugoročnu pohranuU procesu dugoročne pohrane utvrđivanje odgovarajućeg formata jedan je od osnovnih preduvjeta

za uspješno razvijanje modela i politika dugoročne pohrane različitih vrsta građe. Svaka ustanova koja se bavi dugoročnom pohranom i očuvanjem elektroničkoga gradiva kroz razvijanje repozitorija susreće

11 Park, E. G., Oh, S. Examining Attributes of Open Standard File Formats for Long-term Preservation and Open Access. Information Technology and Libraries (mjesto) 31, 4(2012), str. 46.

12 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation. 2007.13 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation. 2007.

Str. 4.14 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation. 2007.

Str. 5.


se u postupku s pitanjem prihvaćanja ili odbacivanja pojedinoga formata kao prihvatljivoga za dugo-ročnu pohranu. Pitanje odabira prihvatljivih formata neizbježno otvara raspravu o kriterijima odabira te time otvara raspravu o nizu tema vezanih za kreiranje modela i politika dugoročnoga očuvanja kako na razini ustanove, tako i na praktičnoj razini razvijanja soft verskih rješenja kojima će se koristiti pri izradi samoga repozitorija.

U nastavku rada donosi se pregled relevantnih istraživanja koja su se bavila defi niranjem kriterija za odabir formata. Pregledom istraživanja identifi ciran je znatan broj osobina koje se navode kao primarni kriteriji kod odabira formata za dugoročnu pohranu koji se razlikuju u pristupu i odabiru kriterija.

Becker i Rauber u svojemu radu15 koji se bavi analizom kriterija kod digitalne pohrane središnje mje-sto daju odabiru pravilnoga formata dugoročne pohrane: „... znatan dio rizika kod digitalnih sadržaja odnosi se na format, (...)što je često ključni kriterij odabira. ” Dalje navode nekoliko ključnih kriterija poput važnosti standardizacije formata (npr. ISO normom), njegove kompleksnosti ili otvorenosti, podrške u zajednici te kompatibilnosti sa standardnim preglednicima. Sullivan16 daje popis poželjnih atributa formata za dugoročnu pohranu iz arhivske perspektive navodeći kako format mora biti neovisan o uređaju, samodostatan, samoopisujući, transparentan, pristupačan i lako dostupan. Rauch, Krottmaier i Tochtermann17 navode kriterije koji se sastoje od tehničkih karakteristika (npr. otvorena specifi kacija, kompatibilnost i standardizacija) i tržišne pozicije formata (npr. trajanje jamstva, trajanje podrške, tržiš-noga udjela te broja nezavisnih proizvođača formata). Sahu18 se usredotočuje na kriterije Britanskog državnog arhiva koji uključuju otvoreni standard, sveprisutnost, stabilnost, podršku za metapodatke, funkcionalnost, interoperabilnost i održivost.

Christensen prema Barveu19 navodi pet osnovnih kriterija za odabir formata za dugoročnu pohranu:1. format treba biti jednostavan za opis, razumijevanje i implementaciju 2. format ne smije ovisiti o specifi čnome hardveru za korištenje3. format ne smije ovisiti o specifi čnome operativnome sustavu4. format ne smije ovisiti o patentiranome soft veru5. format mora biti robustan i otporan na moguće kvarove.

15 Becker, C., Rauber, A. Decision Criteria in Digital Preservation : What to Measure and How. Journal of the American Society for Information Science and Technology (JASIST) (mjesto). 6, 62, 6(2011), str. 1009–1028.

16 Sullivan, S. J. An Archival/records Management Perspective on PDF/A. Records Management Journal (mjesto). 16, 1(2006), str. 51–56.

17 Rauch, C., Krottmaier, H., Tochtermann, K. File-Formats for Preservation: Evaluating the Long-Term Stability of File For-mats. Proceedings ELPUB2007 Conference on Electronic Publishing (Beč). 2007.

18 Sahu, D. K. Long Term Preservation : Which File Format to Use. Workshops on Open Access & Institutional Repository (Chennai). 2004.

19 Barve, S., File Formats in Digital Preservation. International Conference on Digital Libraries (ICSD) (Bangalore) 2007., str. 239–248.


Nacionalna knjižnica Nizozemske (Koninklijke Bibliotheek) u svojoj analizi formata za dugoročno očuvanje20 navodi sedam osnovnih kriterija:

1. Otvorenost (engl. openess) – uključuje standardizaciju formata, moguća ograničenja korištenja i mogućnosti čitanja formata slobodno dostupnim alatima. Kriterij se odnosi na relativnu lakoću prikupljanja informacija o strukturi samog formata, gdje se veća razina znanja o formatu smatra boljom podlogom za uspješno dugoročno očuvanje.

2. Prihvaćenost (engl. adoption) – uključuje kriterije razine korištenja na svjetskom nivou kao i u svrhu arhivskoga formata unutar baštinskoga sektora. Kriterij se odnosi na popularnost i svepri-sutnost formata u zajednici developera koji će razvijati alate za čitanje pojedinih formata, kao i na prisutnost i primjenu u projektima očuvanja institucija koje se bave dugoročnim očuvanjem.

3. Kompleksnost (engl. complexity) – uključuje tri karakteristike: čitkost ljudima, stupanj kompre-sije i raznovrsnost. Kriterij indicira koliko je složen postupak dešifriranja samoga formata. Ako je format veoma složen i postoji opasnost da se ne razumije u potpunosti, to može biti problem kod dugoročne pohrane i pristupa.

4. Mehanizmi tehničke zaštite (engl. technical protection mechanism (DRM)) – uključuje karakteri-stike zaštite lozinki, zaštite kopiranja, digitalnih potpisa, zaštite od ispisa i zaštite od ekstrakcije sadržaja (engl. content extraction protection). Taj kriterij odnosi se na mogućnosti formata da ograniči pristup sadržaju. Takav ograničeni pristup sadržaju može biti problem kod migracije sadržaja gdje je potreban stalan pristup digitalnomu objektu.

5. Samodokumentiranost (engl. self-documentation) – kriterij je razrađen na dvije razine – razina metapodataka i razina tehničkoga opisa. Kriterij uključuje mogućnosti formata da u sebe ugradi metapodatke vezane ili za sam objekt ili za specifi čnosti samoga formata. Kada format omogućuje ugradnju metapodataka s podacima o nekom resursu (npr. ime autora, opis, itd.) ili podacima o specifi čnosti samog formata u zaglavlje (npr. kako pročitati zapis), tada format podržava očuvanje podataka bez upućivanja na vanjske izvore. Što se više zna o digitalnome objektu u nekome for-matu, to će ga se bolje moći razumjeti i upotrebljavati u budućnosti.

6. Robusnost (engl. robustness) – kriterij se odnosi na otpornost formata na kvarove u strukturi formata (engl. corruption) i česte promjene verzija i generacija specifi kacije samoga formata. For-mat koji se često mijenja i nije stabilan može ugroziti pristup resursima kod dugoročnoga očuva-nja.

7. Zavisnost (engl. dependencies) – kriterij upućuje na ovisnost formata o specifi čnim okruženjima ili drugim vanjskim resursima (npr. specifi čni fontovi ili postupak dekodiranja). Visoka ovisnost formata o vanjskim čimbenicima rizik je kod dugoročnoga očuvanja zato što čitkost formata ovisi o čimbenicima koje ne kontrolira proizvođač formata.

20 Rog, J., Van Wijk, C. Evaluating File Formats for Long-Term Preservation. Th e Hague : National Library of the Netherlands. 2008., str. 83–90.


Komplementarnu analizu, koja je željela ispitati prikladnost pojedinih formata u svjetlu dugoročnoga očuvanja, provela je i Britanska knjižnica gdje je defi nirano devet kriterija za odabir formata na temelju kojih je provedena analiza:

1. Prihvaćenost i korištenje (engl. adoption and usage) – odnosi se na općenitu razinu korištenja i prihvaćenosti formata, kako na općenitoj razini, tako i unutar baštinskih ustanova koje imaju iskustvo rada s određenim formatima.

2. Programska podrška – odnosi se na ukupnu programsku podršku i razvojnu zajednicu koja daje podršku i razvija određeni format.

3. Dostupnost dokumentacije i uputa – odnosi se na dostupnost praktičnih uputa i dokumentacije s preporukama i postupcima u rješavanju problema u procesu implementacije.

4. Kompleksnost – odnosi se na kompleksnost formata u smislu upravljanja sadržajima koji su zapi-sani u tom formatu te razinu stručnosti koja je potrebna kako bi se formatom moglo pouzdano upravljati.

5. Uklopljeni ili pridodani sadržaj (engl. embedded or attached content) – odnosi se na potencijal formata da u sebe uklopi ili pridoda sadržaje sličnih formata i mogućih posljedica takve prakse.

6. Vanjske zavisnosti (engl. external dependencies) – odnosi se na ovisnost formata o specifi čnim okruženjima ili drugim vanjskim resursima bez kojih sam format ne može funkcionirati.

7. Pravni okvir (engl. legal issues) – odnosi se na pravne implikacije korištenja, upravljanja ili oču-vanja pojedinog formata.

8. Mehanizmi tehničke zaštite (engl. technical protection mechanism (DRM)) – odnosi se na meha-nizme koji ograničavaju korištenje ili upravljanje pojedinim formatima.

9. Ostali rizici – odnosi se na ostale rizike koji nisu obuhvaćeni prethodnim kategorijama ili se ne mogu uklopiti u neku od kategorija, a susreću se u praktičnim situacijama u radu s formatima.

Kao što je vidljivo iz pregleda literature, odabir formata za dugoročnu pohranu već se na prvom koraku odabira kriterija susreće s nizom različitih pristupa i odabira. Jedna od studija koja je pokušala identifi cirati ključne karakteristike koje treba tražiti u formatu kojim se želimo koristiti u svrhu dugoroč-noga očuvanja ili stvaranja preporuka ili politika oko odabira prikladnih formata za dugoročnu pohranu jest i istraživanje InterPARES 221 koje je provelo komparativnu studiju 20 projekata koja se bavi dugoroč-nim očuvanjem gradiva te na temelju analize donosi pet glavnih kriterija kojima su se navedeni projekti vodili pri odabiru formata:

1. format je u širokoj primjeni (engl. widely adopted) 2. vlasništvo nad formatom nije zaštićeno (npr. patentom) (engl. non-proprietary)3. format je dobro dokumentiran popratnom dokumentacijom (engl. well documented)4. format je neovisan o platformi ili u potpunosti interoperabilan (engl. platform independent.)

21 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation, 2007.


5. format je ili nekomprimiran ili je komprimiran bez gubitka podataka (engl. uncompressed or com-pressed using a lossless technique).

Istraživanje izričito navodi tih pet kriterija kao najvažnije karakteristike koje treba tražiti u formatu kojim se želimo koristiti u svrhu dugoročnoga očuvanja i stvaranja preporuka ili politika oko odabira prikladnih formata za dugoročnu pohranu. Međutim, mnogi projekti i institucije koje provode projekte dugoročnoga očuvanja navode kako je nekada teško pronaći format koji zadovoljava sve kriterije pri očuvanju različitih vrsta gradiva i stoga je potrebno naći prihvatljive alternative. Jedan je od primjera kriterij vlasništva nad formatom gdje se problem što neki format ima vlasnika može ublažiti činjenicom da ima javno objavljenu specifi kaciju, da je postao industrijski standard ili da ga je prihvatila zajednica.

4. ZaključakSvaki projekt koji se bavi dugoročnim očuvanjem mora voditi računa o formatima za pohranu, a

samim time i o kriterijima za odabir formata. Pri odabiru formata za dugotrajno očuvanje elektroničkoga gradiva u baštinskim ustanovama potrebno je uzeti u obzir mnoga pitanja. Unatoč velikim naporima, i dalje je problematično odabrati najprikladniji format za dugoročnu pohranu ili samo razlikovati prihvat-ljive od neprihvatljivih formata.

Prvi je problem sam pojam formata zapisa koji ima različite defi nicije u različitoj literaturi. U ovome radu pod pojmom formata zapisa smatramo prethodno ustanovljenu strukturu podataka digitalnih objekata koja ovisi o vrsti zapisa i stvorena je radi olakšanja pohrane, dohvata, obrade, prikaza i/ili prije-nosa podataka s pomoću soft vera. Tom defi nicijom pokušalo se obuhvatiti sve aspekte pojma kroz defi -niranje razine strukture kao i praktične razine korištenja. Uz pojam formata zapisa javlja se i povezano područje kategorizacije samih formata prema različitim kriterijima gdje prema kriteriju vlasništva možemo razlikovati zaštićene (engl. proprietary fi le formats), dostupne (engl. available fi le formats) i otvorene formate (engl. open fi le formats), prema kriteriju svrhe korištenja možemo razlikovati formate očuvanja (engl. preservation formats) i formate pristupa (engl. access format) dok se prema kriteriju pri-hvaćenosti u zajednici i podrške također pojavljuju pojmovi standardnoga formata i stabilnoga formata kojima se želi naglasiti otpornost formata na promjene tijekom vremena.

Središnji dio rada bavio se kriterijima za odabir formata za dugoročnu pohranu kojim se pokazalo kako postoji niz pristupa i mogućih kriterija koji se mogu rabiti.

U svjetlu formuliranja preporuka i smjernica ovdje donosimo prilagođene preporuke projekta Inter-PARES 222 koji je analizirao 20 digitalnih repozitorija i niz povezanih projekata dugoročnoga očuvanja. Temeljene na iscrpnoj analizi, preporuke veoma dobro sumiraju aspekte koji se mogu preporučiti svakoj instituciji koja kreće u proces razvijanja i implementiranja politika odabira formata za dugoročnu pohranu elektroničkoga gradiva:

22 Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation, 2007.


1. Razjasniti terminologiju. Jasno defi nirati što znače termini poput otvorenoga formata, stabil-noga formata, standardnoga formata ili dobro dokumentiranoga formata u samome dokumentu kojim se defi nira politika dugoročnoga očuvanja.

2. Razlikovati vrste formata zapisa. Jasno razlikovati datotečne formate (engl. fi le formats), kontej-ner-formate (engl. container formats) i tagged formate (npr. XML) i osigurati kako se njihove karakteristike poput verzije ili načina kodiranja u potpunosti razumiju i specifi ciraju.

3. Izabrati odgovarajuće formate. Odabrati formate koji su u širokoj primjeni, čije vlasništvo nad formatom nije zaštićeno i koji su neovisni o platformi.

4. Defi nirati stupanj kompresije. Odlučiti je li prihvatljiva kompresija datoteka i ako jest, specifi ci-rati dopušteni stupanj kompresije. Kada god je moguće, izabrati kompresiju bez gubitka podataka koja slijedi prihvaćene međunarodne standarde.

5. Konzultirati se sa strukom. Ako nije moguće odabrati format koji zadovoljava kriterije navedene u preporuci pod brojem 3, izabrati formate koji se upotrebljavaju u drugim repozitorijima digitalne građe te surađivati unutar struke ne bi li se razvili odgovarajući planovi očuvanja korištenih formata.

6. Surađivati sa stvarateljima. Gdje god je moguće, usko surađivati sa stvarateljima gradiva ne bi li se osigurala uporaba programa koji podržavaju formate navedene u preporuci broj 3.

Uz navedene preporuke, u svjetlu dugoročnog očuvanja, također donosimo komplementarne prepo-ruke izvještaja Knowing the Need23 koji je od 2006. do 2011. proveo analizu 30 knjižničnih i 56 arhivskih zbirki u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj da bi ocijenio njihove strategije dugoročnoga očuvanja.

Izvještaj posebno izdvaja tri područja ključna za poboljšanje dugoročne uporabljivosti zbirki koja se mogu primijeniti i na analogne i na digitalne zbirke:

1. Ustanove moraju težiti što boljemu razumijevanju svojih zbirki. Poseban naglasak treba staviti na područja mogućih ranjivosti građe i gradiva, budućeg korištenja kao i postojećeg stanja i upo-rabljivosti, što je moguće postići defi niranjem razina opisa, jasnim defi niranjem rokova čuvanja, provođenjem procjene stanja zbirki i građe te strateškim planiranjem buduće uporabe građe.

2. Uočene slabosti i nedostaci u praksi očuvanja, osobito u području pohrane, uvjeta čuvanja te planova u slučaju katastrofe trebaju biti otklonjene. Prostorije za pohranu trebaju biti redovito održavane, građa odgovarajuće pohranjena s obzirom na različite formate, sigurnosni planovi redovito razmatrani, a osoblje upoznato s njihovom implementacijom. Ustanove također trebaju redovito pratiti nove smjernice koje im mogu pomoći u poboljšanju energetske učinkovitosti i zaštiti najugroženije građe.

3. Surogati trebaju biti razmotreni kao strategija očuvanja. Ustanova mora jasno defi nirati uvjete pod kojima digitalni objekti mogu biti surogat za dugoročno očuvanje analogne građe te dobro razumjeti potencijale programa digitalizacije u poboljšanju pristupa i korištenja zbirke.

23 Peach, C, Foster, J. Knowing the Need: Optimising Preservation for Library and Archive Collections, British Library Preser-vation Advisory Centre, London. 2013. URL: https://www.bl.uk/aboutus/stratpolprog/collectioncare/publications/reports/knowing_the_need.pdf. (18. 7. 2016.).


Ovaj rad pruža okvir za kreiranje odgovarajuće strategije i politike pri odabiru formata datoteka za dugotrajno očuvanje i pristup digitalnim sadržajima. Pregled kriterija opisanih u ovome radu može biti koristan arhivima, knjižnicama, muzejima i ostalim baštinskim ustanovama kada se susreću s pitanjima razvijanja sustava za dugoročnu pohranu i očuvanje građe. Praktična pitanja na razini implementacije i odabira formata odluka je koju svaka baštinska institucija mora donijeti u svojemu lokalnom kontekstu, uzimajući u obzir potrebe svojih korisnika, dostupne kadrove i fi nancijske resurse.24 Pojavom novih for-mata neminovno je i mijenjanje kriterija njihova odabira kako bi bili odabrani formati koji najbolje služe svojoj svrsi, ali stalna svijest o važnosti praćenja uloge formata zapisa sa svim tehničkim, arhivskim, proceduralnim i fi nancijskim pitanjima koje to uključuje važan je element ciklusa upravljanja dugoroč-nim očuvanjem elektroničkoga gradiva.

LiteraturaBarnes, I. Preservation of Word Processing Documents. Australian Partnership for Sustainable Repo-sitories (APSR). 2006.Barve, S., File Formats in Digital Preservation. International Conference on Digital Libraries (ICSD) (Bangalore) 2007., str. 239–248.Becker, C., Rauber, A. Decision Criteria in Digital Preservation : What to Measure and How. Journal of the American Society for Information Science and Technology (JASIST). 6, 62, 6(2011), str. 1009–1028.Hrvatski državni arhiv. Arhivska služba. 2013. URL: http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/index.htm. (18. 7. 2016.).Mihaljević, M., Mihaljević, M., Stančić, H. Arhivistički rječnik. Zagreb : Zavod za informacijske stu-dije. 2015.Park, E. G., Oh, S. Examining Attributes of Open Standard File Formats for Long-term Preservation and Open Access. Information Technology and Libraries (mjesto?). 31, 4(2012), str. 44–65.Peach, C, Foster, J. Knowing the Need: Optimising Preservation for Library and Archive Collections. British Library Preservation Advisory Centre, London. 2013. URL: http://www.bl.uk/blpac/pdf/ktn.pdf. (18. 7. 2016.).PREMIS Working group. Data Dictionary For Preservation Metadata. OCLC Online Computer Library Center, Inc. i RLG. 2005.Rauch, C., Krottmaier, H., Tochtermann, K. File-Formats for Preservation: Evaluating the Long-Term Stability of File Formats. Proceedings ELPUB2007 Conference on Electronic Publishing (urednik). Beč : izdavač, 2007.

24 Park, E. G., Oh, S. Examining Attributes of Open Standard File Formats for Long-term Preservation and Open Access. Information Technology and Libraries (mjesto). 31, 4(2012), str. 44–65.


Rog, J., Van Wijk, C. Evaluating File Formats for Long-Term Preservation. Th e Hague : National Library of the Netherlands. 2008. Str. 83–90.Sahu, D. K. Long Term Preservation : Which File Format to Use. Workshops on Open Access & Insti-tutional Repository (Chennai). 2004.Sullivan, S. J. An Archival/records Management Perspective on PDF/A. Records Management Journal (mjesto). 16, 1(2006), str. 51–56.Th e InterPARES 2 Project. General Study 11 Final Report: Selecting Digital File Formats for Long-Term Preservation. 2007.Th e InterPARES 2 Project. Th e InterPARES 2 Project Dictionary. 2016.

Summary

Criteria for selection of fi le formats for long-term preservation

Each institution dealing with long-term preservation must take into account the appropriate fi le formats for storage and preservation of digital materials. Th is paper provides a framework for creating appropriate strategies and policies in selecting fi le formats for long-term preservation and access to digital content. Th e criteria described in this paper can be used in archives, libraries, museums and other heritage institutions when faced with the issues of developing a system for long-term storage and preservation of digital materials.

Th e fi rst part of the paper analyses the very concept of formats and related areas of format categorization. Th e central part of the paper analyses a number of possible approaches and criteria that can be used for selection of formats for long-term storage of digital materials. Th e fi nal part of the paper formulates recom-mendations and guidelines based on recommendations of InterPARES 2 project that summarize the aspects of format selection that any institution participating in the process of developing and implementing policies for long-term preservation should take into consideration: clarify terminology; distinguish between fi le for-mats; choose appropriate formats; defi ne the degree of fi le compression; consult the professionals; cooperate with the creators.

Th e criteria may change over time, as is necessary for any format to adequately serve its purpose. Main-taining its quality may be an ongoing task that cultural heritage institutions should take into account at all times and each institution should consider implementing a fi le format throughout the entire life cycle of digital resources, from managerial, technical, procedural, archival, to fi nancial issues for the purpose of long-term preservation and persistent access.

Keywords: fi le format, long-term preservation, selection criteria, heritage institutions, digital materials

Ira VolarevićHrvoje StančićFilozofski fakultet u Zagrebu

Norme za elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci

Pregledni znanstveni rad UDK 005.92:004.63(083.74) UDK 347.135.224(083.74)

Standardizacija elektroničkih potpisa pretpostavlja postojanje i standardizaciju pružatelja usluga povje-renja (engl. Trust Service Providers). U tome kontekstu pojavljuje se i koncept elektroničkoga vremenskog žiga (engl. electronic time stamp), kojim se potvrđuje vrijeme nastanka ili potpisivanja nekoga digitalnog zapisa i koji je važan za potvrđivanje elektroničkoga potpisa. Autori opisuju osnovni model na kojemu se temelje vremenski žigovi, objašnjavaju ulogu tijela za izdavanje vremenskih žigova (engl. Time-Stamping Authority, TSA) te sam proces stvaranja vremenskih žigova. Potom se usredotočuju na norme poput ISO/IEC 18014, RFC 3161, ANSI ASC X 9.95 te relevantne ETSI norme kojima se opisuje korespondencija između TSA-a i osobe koja traži izdavanje vremenskoga žiga, defi niraju se sigurnosni zahtjevi, osnovni zahtjevi za pružatelje usluga povjerenja odnosno izdavatelje certifi kata, elektroničkih potpisa i elektroničkih vremenskih žigova, osnovni sigurnosni zahtjevi, protokoli, ali i osnovni zahtjevi za tijela koja nadgledaju pružatelje usluga povjerenja te daju ocjenu njihove sukladnosti. Autori analiziraju modalitete primjene pojašnjenih normi, identifi ciraju procese u kojima se elektronički vremenski žigovi pojavljuju te diskutiraju o njihovoj važnosti i ograničenjima u kontekstu dugotrajna očuvanja digitalnih zapisa.

Ključne riječi: norma, elektronički vremenski žigovi, elektronički potpisi, elektronički certifi kati, dugo-ročno očuvanje

UvodDigitalni dokumenti i zapisi sve se češće potpisuju elektroničkim potpisima, pa će se i sve češće pojav-

ljivati u pismohranama i arhivima. Stoga je potrebno razjasniti u kojemu se kontekstu oni pojavljuju, na koju se zakonsku regulativu oslanjaju te koje je norme pritom potrebno poznavati. Na početku potrebno je konstatirati da će Uredba eIDAS punog naziva Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifi kaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ početkom svoje primjene 1. srpnja 2016. staviti izvan snage Zakon o elektroničkome potpisu (NN 10/2002, NN 80/2008, NN 30/2014)1.

1 U tijeku je donošenje Zakona o provedbi Uredbe eIDAS, koji je bio na javnoj raspravi od 3. do 20. lipnja 2016., tijekom koje nije predložena nadopuna teksta niti je na taj prijedlog bilo komentara zainteresirane javnosti. Zakon je trebao biti objavljen

I. Volarević, H. Stančić, Norme za elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci426

Uredba eIDAS važna je jer se na njezinu samome početku objašnjava da se njome nastoji povećati povje-renje u elektroničke transakcije na unutarnjemu tržištu pružanjem zajedničkoga temelja za sigurnu elek-troničku interakciju između građana, poduzećâ i tijela javne vlasti, povećavajući time djelotvornost jav-nih i privatnih online usluga, elektroničkoga poslovanja i elektroničke trgovine u Uniji. Radi osiguravanja ispravnoga funkcioniranja unutarnjega tržišta, istodobno težeći primjerenoj razini sigurnosti sredstava elektroničke identifi kacije i usluga povjerenja, tom se Uredbom:

a) utvrđuju uvjeti pod kojima države članice priznaju sredstva elektroničke identifi kacije fi zičkih i pravnih osoba koja su obuhvaćena prijavljenim sustavom elektroničke identifi kacije druge države članice

b) utvrđuju pravila za usluge povjerenja, posebno za elektroničke transakcijec) uspostavlja pravni okvir za elektroničke potpise (engl. e-signature), elektroničke pečate (engl.

e-seal), elektroničke vremenske žigove (engl. e-time stamp), elektroničke dokumente, usluge elek-troničke preporučene dostave i usluge certifi ciranja za autentikaciju mrežnih stranica.

U nastavku ovoga rada fokus će biti stavljen na elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci. Elektronički vremenski žig važan je jer je dokaz da je neki podatak postojao u točno određenom trenutku, što je u kontekstu elektroničkih potpisa, a osobito onih koji se trebaju dugoročno čuvati, vrlo važno.

Norma ISO/IEC 18014

Međunarodna norma kojom se defi niraju sigurnosne metode zaštite na strani izdavatelja vremen-skoga žiga te ostali vezani termini i koja propisuje osnovne protokole vezane za izdavanje vremenskih žigova jest ISO/IEC 18014 norma, koja je podijeljena na tri dijela. Riječ je o ključnoj normi koja je osnova za većinu drugih normi povezanih s elektroničkim vremenskim žigovima. Važno je napomenuti da ova ISO norma nije dio eIDAS normativnoga okvira, ali je zbog svoje tematike relevantna u okviru teme ovoga članka.

U prvom dijelu te norme, ISO/IEC 18014-1, opisuje se osnovni model na kojemu se temelje usluge izdavanja vremenskih žigova. Prvo se ključni postupci opisuju teorijski, a potom i praktično, s detaljnim opisom svakoga nužnoga koraka. S obzirom na to da je taj detaljni opis tehničke prirode, u ovome radu fokus će biti stavljen na teorijski dio norme. ISO/IEC 18014 defi nira dva ključna pojma: elektronički vremenski žig i token elektroničkoga vremenskoga žiga (engl. time stamp token). Termin elektronički vremenski žig odnosi se isključivo na parametar vremena kojim se određuje specifi čan trenutak u vre-menu u odnosu na utvrđeni vremenski okvir. Token elektroničkoga vremenskoga žiga odnosi se na podat-

u Narodnim novinama 1. srpnja 2016., ali nije. Prema Pregledu zakonskih prijedloga kojima Republika Hrvatska preuzima pravnu stečevinu Europske unije za 2016. godinu krajnji rok donošenja propisa prije pokretanja/prelaska u sljedeću fazu postupka povrede prava EU je III. kvartal 2016.

I. Volarević, H. Stančić, Norme za elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci 427

kovnu strukturu koja, između ostaloga, sadrži vezu između hash2 vrijednosti, koju čine podaci i vrijed-nosti vremena.

Postoje tri različita moguća vremenska poretka izdavanja vremenskoga žiga u odnosu na elektronički potpis. U prvome slučaju, osoba koja traži izdavanje vremenskoga žiga elektronički potpisuje dokument nakon izdavanja elektroničkoga vremenskoga žiga, a to znači da je nemoguće znati kada je elektronički potpis točno nastao. Druga je mogućnost da se vremenski žig veže za dokument koji je već elektronički potpisan. U tome će slučaju taj vremenski žig dokazivati da je dokument potpisan prije točno određenoga trenutka. Posljednja je opcija da se dokumentu doda elektronički vremenski žig prije elektroničkoga potpi-sivanja i nakon njega, čime se jasno defi nira interval unutar kojega je elektronički potpis nastao.

Uz elektroničke vremenske žigove vežu se dva osnovna postupka – onaj vezan za izdavanje vremen-skih žigova i onaj vezan za potvrđivanje njihove valjanosti (engl. verifi cation). Obje usluge pruža tijelo za izdavanje vremenskih žigova (engl. Time Stamping Authority), premda valjanost žiga može potvrditi i neko drugo tijelo povjerenja (engl. Trusted Th ird Party).

Postupak izrade tokena elektroničkoga vremenskoga žiga prilično je jednostavan i jednak je onomu koji se opisuje u normi RFC 3161. Podnositelj zahtjeva za izdavanjem vremenskoga žiga šalje hash vri-jednost podataka koje treba vremenski označiti te odgovarajući hash algoritam mjerodavnomu tijelu za izdavanje vremenskih žigova, i to unutar jasno defi niranoga formata poruke. To tijelo potom izrađuje vremenski žig koji sadrži pouzdani vremenski parametar, podatke koje je poslao podnositelj zahtjeva, referenciju na protokol prema kojemu je vremenski žig izrađen (engl. Time Stamp Policy) te novoizra-đene podatke kojima se vremenska vrijednost veže za hash vrijednost i hash algoritam. Taj vremenski žig potom šalje podnositelju zahtjeva, koji treba provjeriti je li on potpun i točan.

Važno je istaknuti da postoje slučajevi kada elektronički vremenski žig može biti ugrožen pa ga treba obnoviti. To je potrebno ako su mehanizmi kojima se vremenska vrijednost veže za podatke na kraju svojega životnoga ciklusa (primjerice, ako certifi kat javnoga ključa uskoro istječe), ako postoji bojazan da je hash vrijednost kriptografski ugrožena (primjerice, razvojem kriptografskih algoritama i snage raču-nalnih procesora) ili ako mjerodavno tijelo koje je izdalo vremenski žig uskoro prestaje biti pružatelj tih usluga. Ako postoji stvaran rizik da se bilo koji od tih scenarija ostvari, potrebno je dodati novi elektro-nički vremenski žig koji će obuhvatiti podatke i taj „problematični” postojeći, ali i dalje vrijedeći elektro-nički vremenski žig. Pritom je najvažnije da se taj postupak napravi prije nego što se bilo koji od spome-nutih scenarija ostvari, odnosno prije nego što postojeći vremenski žig prestane vrijediti.

Drugi dio ove norme, naslovljen Mechanisms producing independent tokens, tj. ISO/IEC 18014-2 daje općenite smjernice za usluge izdavanja samostalnih elektroničkih vremenskih žigova, odnosno onih vre-

2 Funkcijom raspršenja ili hash funkcijom iz nekoga seta podataka, dokumenta ili zapisa stvara se jedinstveni niz znakova (on se još naziva i elektroničkim otiskom prsta). Taj se niz znakova u teoriji ne može stvoriti na temelju niti jednoga drugoga, različitoga seta podataka, dokumenta ili zapisa. On je ujedno ireverzibilan, tj. iz toga niza znakova reverzibilnom funkcijom nije moguće rekreirati izvorni set podataka, dokument ili zapis.


menskih žigova čije potvrđivanje ne ovisi o drugim vremenskim žigovima (o takvim će vremenskim žigovima biti riječi u trećemu dijelu norme). Drugi dio norme ponavlja osnovne informacije iz norme ISO/IEC 18014-1 (u kojoj se navodi koji su osnovni protokoli vezani za vremenske žigove, koji su osnovni sudionici u postupku izdavanja, obnove i potvrđivanja vremenskoga žiga, što je sadržaj tokena vremen-skoga žiga, proces obnove vremenskoga žiga) te detaljnije objašnjava proces potvrđivanja elektroničkoga vremenskoga žiga. U tome pogledu preciziraju se uvjeti koji se moraju zadovoljiti kako bi se vremenski žig mogao smatrati validnim. Drugim riječima, token vremenskoga žiga mora biti sintaktički ispravan, vrijeme validacije mora kronološki biti nakon vremena izdavanja vremenskoga žiga (t<tv), hash vrijed-nost ne smije biti promijenjena ni razbijena, mehanizmi zaštite tokena i dalje moraju biti funkcionalni te protokol prema kojemu je token izdan i dalje mora vrijediti. Ako su svi uvjeti zadovoljeni, vremenski žig označava se kao validan. U slučaju da se treba potvrditi vremenski žig, koji se obnavljao jedanput ili više puta, ponavlja se opisani postupak koji se primjenjuje na vremenski žig koji je najnoviji, odnosno onaj koji je posljednji generiran. Ako se on tada pokaže validnim, logično, vrijedi da su validni i svi prethodni jer je svaki stariji vremenski žig bio validan u trenutku izdavanja novoga.

Ova norma također daje tri moguća mehanizma zaštite tokena elektroničkih vremenskih žigova. Prva je opcija da pružatelj usluge izdavanja vremenskoga žiga elektronički potpiše izdani vremenski žig. Druga je mogućnost uporaba MAC (engl. Message Authentication Code) algoritma, koji podrazumijeva upo-rabu tajnoga ključa za stvaranje i potvrđivanje vremenskoga žiga koji čuva tijelo koje taj žig izdaje. Na kraju, moguće je zatražiti pružatelja usluga da arhivira token, a javno objavi samo referenciju na njega pa da je za proces potvrđivanja nužno kontaktirati upravo s pružateljem usluge.

Treći dio norme, naslovljen Mechanisms producing linked tokens, tj. ISO/IEC 18014-3, opisuje metode i procese generiranja tokena vremenskih žigova koji su povezani s drugim tokenima vremenskih žigova. Umjesto samostalnih tokena, tijelo koje izdaje vremenske žigove povezuje više tokena u jedan nepreki-nuti niz koristeći se njihovim hash vrijednostima tako da svaki novi vremenski žig sadrži kriptografski sažetak svih tokena unutar toga jednoga niza. Na taj način pouzdanost i točnost vremenskih žigova ovisi o integritetu repozitorija pružatelja usluga u kojemu su povezani tokeni pohranjeni, a ne o javnim i pri-vatnim ključevima kao u slučaju samostalnih tokena vremenskih žigova.

Norma navodi tri metode izrade povezanih tokena vremenskih žigova, ali njihovo detaljnije objašnje-nje odvelo bi ovaj rad u suviše tehničkome smjeru. Norma također predviđa mogućnost povezivanja čitave grupe tokena u jednu cjelinu kojoj se tada dodijeljuje jedna vremenska vrijednost, a zatim se takve grupe povezuju kao što bi se inače povezivali pojedinačni tokeni vremenskih žigova. Takav je pristup odličan ako se velik broj vremenski žigova generira u isto vrijeme. U tome slučaju primjenjuje se koncept tzv. ulančanih blokova (engl. blockchain)3.

3 Koncept ulančanih blokova poznat je kao tehnologija u pozadini takozvana kriptovaluta kao što je to na primjer Bitcoin.


Arhivski elektronički vremenski žigPostoji i posebna vrsta vremenskoga žiga namijenjena baš za dugoročno očuvanje. Takav arhivski

vremenski žig, odnosno time-stamp token for long term availability and integrity of the validation mate-rial, ne razlikuje se od standardnoga vremenskoga žiga po principu djelovanja (bilo na teorijskoj, bilo na tehničkoj razini), nego po svojemu obuhvatu. Naime, takav vremenski žig obuhvaća veći broj hash vri-jednosti, i to svih onih koje označavaju pojedini podatak koji treba dugoročno očuvati.

Kada su u pitanju elektronički potpisi, potrebno je pridružiti im sve nužne certifi kate, podatke o nji-hovu opozivu (engl. revocation),podatke potrebne za njegovo potvrđivanje kao i podatke potrebne za potvrdu već prisutnih vremenskih žigova (ako ih ima). Potom je potrebno generirati vremenski žig koji obuhvaća sve te podatke i nadopuniti potpis novim vremenskim žigom, a koji obuhvaća prethodno gene-riran žig. Tako je potrebno pravovremeno obnavljati taj arhivski vremenski žig koji obuhvaća sve podatke kako bi se mogla dugoročno očuvati mogućnost potvrđivanja valjanosti elektroničkoga potpisa. Dakle, glavna svrha arhivskoga elektroničkoga vremenskoga žiga jest da se njegovom primjenom produlji valja-nost vremenskoga žiga elektroničkoga potpisa kao i OCSP4 i CRL5 odgovora na upit o valjanosti e-pot-pisa i nakon isteka njihovih potpisnih certifi kata.

U kontekstu arhivskoga vremenskog žiga potrebno je spomenuti da su normom ETSI EN 319 102-1, punoga naziva Procedures for Creation and Validation of AdES Digital Signatures; Part 1: Creation and Vali-dation, defi nirane četiri razine temeljnih (engl. baseline – B) e-potpisa koji omogućuju interoperabilnost i životni vijek (engl. life-cycle) zapisa koji se u njima čuvaju. To su B-B – osnovna razina (engl. basic), B-T – dodan vremenski žig na B razinu (engl. time stamp), B-LT – dodani su podaci za dugoročnu (engl. long term) provjeru valjanosti u vremenu kad je potpisni certifi kat istekao na T razinu i B-LTA – omogućuje periodička dodavanja arhivskih vremenskih žigova (engl. long term with archive time stamps) na LT razinu. Prilikom izrade svake sljedeće razine obuhvaća se prethodna razina u potpunosti, kao što je to prikazano na slici 1.

4 OCSP – Online Certifi cate Status Protocol – protokol kojim se komunicira status opozvanosti elektroničkih certifi kata (opoz-van ili nije opozvan). Tim se protokolom prenosi manja količina podataka, nego kada se koristi CRL popisom.

5 CRL – Certifi cate Revocation List – popis opozvanih certifi kata.

Slika 1. Uporaba arhivskoga vremenskog žiga kako ga predviđa norma ETSI EN 319 102-1


Norma RFC 3161

Norma RFC 3161, punoga naziva Internet X.509 Public Key Infrastructure Time-Stamp Protocol, objav-ljena 2001. godine, opisuje postupak izdavanja vremenskoga žiga od strane mjerodavnoga tijela tako da precizno defi nira formate poruka koje naručitelj i mjerodavno tijelo razmjenjuju. U normi se također defi nira što je točno tijelo za izdavanje vremenskih žigova, koja je njegova uloga i koje sve zahtjeve treba zadovoljiti kako bi se vremenski žigovi koje izdaje smatrali točnima i vjerodostojnima. Također, ta je norma poslužila kao osnova za tehničku specifi kaciju ETSI TS 119 422 (engl. Electronic Signatures and Infrastructures; Time-stamping protocol and time-stamp profi les). U toj se specifi kaciji samo dodaju odre-đena ograničenja, kojima se norma RFC 3161 prilagođava propisima koji vrijede u EU-u.

Uloga tijela za izdavanje vremenskih žigova jest da veže vremenski žig na određene podatke i tako stvori dokaz da su ti podaci postojali prije određenoga datuma, odnosno trenutka. Taj vremenski žig može, primjerice, označiti vrijeme predaje nekoga dokumenta koji se mora predati do određenoga roka ili, pak, može svjedočiti o točnome trenutku provođenja neke transakcije. Ipak, vremenski se žigovi naj-češće vežu za elektroničke potpise i dokazuju da je potpis postojao u točno određenome trenutku i to prije isteka njegova certifi kata. Na taj se način elektronički potpisi mogu potvrditi i nakon isteka valjano-sti njihova certifi kata.

Prema toj normi postupak izdavanja vremenskih žigova uključuje nekoliko koraka. Prvi je korak poruka koju podnositelj zahtjeva za izdavanjem vremenskoga žiga šalje mjerodavnomu tijelu. Ta bi poruka trebala uključivati hash vrijednost podataka kojima se želi pridodati vremenski žig (ta bi vrijed-nost trebala biti jednosmjerna i otporna na koliziju), a uz to može sadržavati i točan protokol, odnosno pravila kojih se mjerodavno tijelo treba držati. Također je moguće da podnositelj zahtjeva traži da mje-rodavno tijelo pošalje certifi kat svojega tajnog ključa. Prema ETSI TS 119 422, svi navedeni elementi poruke moraju biti prisutni. Drugi je korak odgovor koji mjerodavno tijelo šalje podnositelju zahtjeva, a u kojemu mu šalje odgovarajući vremenski žig. Međutim, ako neki od elemenata poruke primljene od podnositelja zahtjeva ne prođu provjeru, mjerodavno tijelo mora obavijestiti podnositelja zahtjeva o prisutnosti pogreške i ne smije mu izdati vremenski žig. Također, svaku takvu poruku mjerodavno tijelo mora potpisati ključem namijenjenim za točno tu svrhu radi identifi kacije. Po primitku odgovora, pod-nositelj zahtjeva treba potvrditi sve elemente, uključujući pravovremenost primljenoga odgovora. U slu-čaju primitka poruke koja izvještava o postojanju pogreške, podnositelj zahtjeva treba je ispraviti i pono-viti čitav postupak. Jako je važno da podnositelj zahtjeva provjeri valjanost certifi kata mjerodavnoga tijela jer u slučaju njegova isteka ili opoziva dobiveni vremenski žig nije valjan. Na istu stvar upozorava i ETSI TS 119 422.

Norma RFC 3161 na prilično opširan i detaljan način opisuje postupak izdavanja vremenskih žigova (daje se potpuna sintaksa poruka te precizan format i poredak svih elemenata zahtjeva i odgovora), koji nije nužno objašnjavati za potrebe ovoga rada. Najvažnije je ono objašnjeno, točnije općeniti opis samoga postupka s istaknutim informacijama koje obje strane moraju dati kako bi konačno generiran vremenski žig bio valjan.


Pružatelji usluga povjerenja

Tehnička specifi kacija ETSI TS 119 421, punoga naziva Policy and Security Requirements for Trust Service Providers issuing Time-Stamps, bavi se svim proceduralnim i sigurnosnim zahtjevima koje trebaju ispuniti pružatelji usluga koji izdaju elektroničke vremenske žigove. Norma propisuje i organizacijsku strukturu takvih tijela, odnosno institucija: one moraju biti utemeljene prema zakonima države u kojoj se nalaze, a njihovi zaposlenici moraju biti kvalifi cirani za obavljanje poslova vezanih za izdavanje vre-menskih žigova. Također, u normi se defi niraju dvije osnovne zadaće takvih institucija. One se bave poslovima generiranja, odnosno izdavanja vremenskih žigova, ali i upravljanjem samom politikom insti-tucije u smislu da tijelo unutar same institucije mora voditi brigu o tome provodi li se ta politika kako je propisano, ispunjava li tijelo sve svoje obveze i je li sama usluga izdavanja vremenskih žigova potpuna. Drugim riječima, svaka institucija koja je ujedno i pružatelj usluge izdavanja vremenskih žigova mora imati jasno defi niran i javno dostupan program, odnosno svoju politiku u kojoj se objašnjava kakve sve usluge pruža, komu su one namijenjene, koja su eventualna ograničenja, trebaju li korisnici tih usluga zadovoljavati ikakve uvjete, koji su postupci provjere vremenskih žigova, postoje li neka ograničenja njihove valjanosti i sl. Ključno je da se u toj politici jasno navedu sve informacije vezane za same vremen-ske žigove i načine njihova izdavanja te da se informacije o toj politici uvijek pridodaju tokenu vremen-skoga žiga u obliku atributa.

Norma propisuje i sve potrebne razine zaštite, od zaštite fi zičkoga vlasništva do zaštite svih podataka koji su dani na povjerenje instituciji. Detaljno se propisuje i način generiranja tajnih ključeva kojima tijelo za izdavanje vremenskih žigova potpisuje te žigove. Sama procedura mora se odvijati u fi zički sigur-nome okruženju, moraju je izvoditi za to kvalifi cirani zaposlenici, a sam ključ mora biti kriptografski snažno zaštićen kako bi odolio napadima što je dulje moguće. Kada se takav privatni ključ generira, on mora ostati tajan i mora biti zaštićen po najvišim sigurnosnim standardima kako mu integritet ne bi bio narušen. Što se pak javnoga ključa tiče, njegov certifi kat mora biti javno dostupan, a njegov status uvijek ažuran. Svi ti ključevi moraju imati defi nirani životni vijek i postupke koji se poduzimaju po isteku toga vijeka. Također, nužno je napraviti sve moguće korake kako bi se osiguralo da se istek valjanosti ključeva odmah detektira i kako se takvi ključevi ne bi koristili za izdavanje novih vremenskih žigova.

Što se samoga postupka izdavanja vremenskih žigova tiče, ključno je upravo vrijeme. Već se u politici institucije mora navesti s kojim je međunarodno priznatim i koordiniranim satom (engl. Coordinated Universal Time) usklađeno mjerenje vremena. Kako bi se osigurala stalna preciznost vremena, potrebno je često kalibrirati sat, a ako se primijeti da pružatelj usluge mjeri vrijeme prema satu koji je neprecizan ili čija mjera odstupanja nije u skladu s onom propisanom u samoj politici institucije, tada će se izdani vremenski žigovi smatrati nevažećima. Pružatelj usluge izdavanja vremenskih žigova mora propisati i sve postupke koji će se poduzeti nakon što prestane s djelovanjem. Nužno je da se svi korisnici te usluge povjerenja pravovremeno o tome obavijeste kako bi imali vremena obaviti potrebne radnje prije nego što davatelj usluga opozove sve certifi kate, što je dužan učiniti.


Norma sadrži i dodatak koji se tiče dugoročne provjere vremenskih žigova. Naime, po isteku certifi -kata, vremenski je žig nemoguće provjeriti kako bi se potvrdio njegov status. Međutim, ako u trenutku postupka provjere vremenskoga žiga korišteni privatni ključ nije kompromitiran, ako je korištena hash vrijednost i dalje jedinstvena te ako su algoritmi na kojima počivaju potpis i ključ i dalje otporni na napade, moguće je provesti postupak provjere bez obzira na istek certifi kata. Ipak, savjetuje se da se postojeći vremenski žig i podaci na koje je vezan sačuvaju generiranjem novoga vremenskog žiga.

Premda je tom normom jasno preciziran svaki aspekt djelovanja institucije koja se bavi izdavanjem elektroničkih vremenskih žigova, postoje i državna i međunarodna tijela koja se bave provjerom rada takvih institucija i odlučuju o tome zaslužuju li se one smatrati pružateljem usluge povjerenja. Provjere koje ta tijela provode iznimno su detaljne, a svaka uočena pogreška može rezultirati negativnom ocje-nom i sprečavanjem daljnjega rada institucije. Logično je da takva tijela postoje te da su njihove provjere rigorozne jer pružatelji usluge povjerenja zaista moraju opravdati svoju titulu. Naglasak je upravo na riječi povjerenje i na činjenici da postaje sve teže dokazati vjerodostojnost podataka u elektroničkome okruženju. Zato vremenski žigovi i jesu važni – oni dokazuju da je neki podatak postojao u točno odre-đenome vremenu i u točno određenome obliku. Kako bi oni i nastavili biti uvjerljiv i prihvatljiv dokaz, institucije koje ih izdaju moraju proći svaku, pa i najdetaljniju analizu. Upravo zahvaljujući detaljnim propisima i tijelima koja nadgledaju njihovo provođenje, nema mnogo pružatelja usluga povjerenja, a one institucije koje su prošle provjeru nalaze se na javno dostupnom popisu kojim se dodatno garantira njihova sukladnost. Europska norma koja se bavi tijelima koja provode provjere i daju ocjene sukladno-sti (njihovom organizacijom i načinom rada) jest ETSI EN 319 403, Trust Service Provider Conformity Assessment – Requirements for conformity assessment bodies assessing Trust Service Providers, a gotovo se u potpunosti zasniva na međunarodnoj normi ISO/IEC 17065.

Zaključak

Na temelju prikaza relevantnih normi i dosadašnje diskusije može se zaključiti da su elektronički vremenski žigovi važni jer služe kao dokaz da su podaci postojali u točno određenome trenutku i u točno određenome obliku, ali su važni i za dugoročno očuvanje elektroničkih potpisa, zapisa o transakcijama i sl. Elektronički vremenski žigovi mogu bezuvjetno garantirati vjerodostojnost i integritet (ali ne i auten-tičnost) nekoga zapisa, no potrebno je voditi brigu o njima. Oni zahtijevaju periodičnu provjeru i pravo-vremeno obnavljanje (odnosno generiranje novih koji obuhvaćaju sve prethodne). Ipak, pitanje je je li to problem za dugoročno očuvanje (iako, i drugi digitalni zapisi koji se dugoročno pohranjuju moraju se periodički provjeravati i seliti pa u tom kontekstu i očuvanje elektroničkih potpisa s vremenskim žigom zahtijeva jednaki tretman). Važno je istaknuti i razliku očuvanja u kontekstu dugoročnoga upravljanja zapisima (engl. long term records management) i kontekstu dugoročnoga arhiviranja (engl. long term archiving). U prvome slučaju riječ je o arhivskim zapisima koji se svakodnevno ili često upotrebljavaju kao temelj za poslovanje (npr. transakcijski sustavi) pa je u tom slučaju potrebno moći računalno provje-riti valjanost elektroničkih potpisa s pridodanim elektroničkim vremenskim žigovima. U drugome slu-


čaju možda će biti dovoljno samo da elektronički potpis označimo vremenskim žigom dok potpis još vrijedi, odnosno prije isteka certifi kata a da se potom sam vremenski žig ne obnavlja jer je za dugoročno arhiviranje potreban samo dokaz da je potpis postojao u jednome trenutku, u jednome obliku i da je tada bio valjan, ali ne i mogućnost da taj isti potpis ponovno provjerimo. U tome slučaju potrebno je perio-dički obnavljati arhivski vremenski žig kao što je to predviđeno normom ETSI EN 319 102-1.

Sveukupno gledajući, koncepte funkcioniranja i ulogu elektroničkih vremenskih žigova važno je razumjeti jer su oni osnova za potvrđivanje je li neki zapis koji je elektronički potpisan postojao u nekome trenutku. Uzevši u obzir da će se u suvremenome poslovanju sve češće upotrebljavati elektronički potpisi, elektronički pečati i elektronički vremenski žigovi, a spisovoditelji i arhivisti morat će procjenjivati nji-hovu točnost, vjerodostojnost, autentičnost, cjelovitost i pouzdanost, potrebno je dobro razumjeti izne-senu problematiku kako bismo mogli donositi pravovremene i ispravne odluke.

Literatura

1. Adams, C., Cain, P., Pinkas, D., Zuccherato, R., Integris, 2001. RFC 3161: Internet x.509 Public key infrastructure time-stamp protocol. URL: https://tools.ietf.org/pdf/rfc3161.pdf. (18. 6. 2016.).

2. ETSI, 2014. ETSI EN 319 403: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); Trust Service Provi-der Conformity Assessment – Requirements for conformity assessment bodies assessing Trust Ser-vice Providers. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_en/319400_319499/319403/02.01.01_20/en_319403v020101a.pdf. (18. 6. 2016.).

3. ETSI, 2015a. ETSI TS 119 422: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); Time-stamping protocol and time-stamp profi les. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_ts/119400_119499/119422/01.00.01_60/ts_119422v010001p.pdf. (18. 6. 2016.).

4. ETSI, 2015b. ETSI TS 119 421: Policy and Security Requirements for Trust Service Providers issuing Time-Stamps. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_ts/119400_119499/119421/01.00.01_60/ts_119421v010001p.pdf. (18. 6. 2016.).

5. ETSI, 2015c. ETSI TR 119 000: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); Th e framework for standardization of signatures: overview. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_tr/119000_119099/119000/01.01.01_60/tr_119000v010101p.pdf. (18. 6. 2016.).

6. ETSI, 2016a. ETSI TR 119 100: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); Guidance on the use of standards for signature creation and validation. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_tr/119100_119199/119100/01.01.01_60/tr_119100v010101p.pdf. (18. 6. 2016.).

7. ETSI, 2016b. ETSI EN 319 122-1: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); CAdES digital signatures; Part 1: Building blocks and CAdES baseline signatures. URL: http://www.etsi.org/deli-ver/etsi_en/319100_319199/31912201/01.01.01_60/en_31912201v010101p.pdf. (18. 6. 2016.).


8. ETSI, 2016c. ETSI EN 319 102-1: Electronic Signatures and Infrastructures (ESI); Procedures for Creation and Validation of AdES Digital Signatures; Part 1: Creation and Validation. URL: http://www.etsi.org/deliver/etsi_en/319100_319199/31910201/01.01.00_30/en_31910201v010100v.pdf. (18. 6. 2016.).

9. Gondrom, T., Brandner, R., Pordesch, U., 2007. RFC 4998: Evidence Record Syntax (ERS). URL: https://tools.ietf.org/pdf/rfc4998.pdf. (18. 6. 2016.).

10. ISO/IEC, 2008. ISO/IEC 18014-1: Information technology – security techniques – time-stamping services – part 1: Framework.

11. ISO/IEC, 2009a. ISO/IEC 18014-3: Information technology – security techniques – time-stam-ping services – Part 3: mechanisms producing linked tokens.

12. ISO/IEC, 2009b. ISO/IEC 18014-2: Information technology – security techniques – time-stam-ping services – part 2: Mechanisms producing independent tokens.

13. ISO/IEC, 2012. ISO/IEC 17065: Conformity assessment – Requirements for bodies certifying products, processes and services.

14. Nacrt prijedloga Zakona o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifi kaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ. URL: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=3420. (21. 8. 2016.).

15. Pinkas, D., Ross, J., Pope, N., 2001. RFC 3126: Electronic Signature Formats for long term electro-nic signatures. URL: https://tools.ietf.org/pdf/rfc3126.pdf. (18. 6. 2016.).

16. Pregled zakonskih prijedloga kojima Republika Hrvatska preuzima pravnu stečevinu Europske unije za 2016. godinu, Vlada RH. URL: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2016/28%20sjednica%20Vlade//Pregled%20zakonskih%20prijedloga%20kojima%20Republika%20Hrvat-ska%20preuzima%20pravnu%20ste%C4%8Devinu%20Europske%20unije%20za%202016.%20godinu.pdf. (21. 8. 2016.).

17. Th e European Parliament and the Council of the European Union, 2014. REGULATION (EU) No 910/2014 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 23 July 2014 on electronic identifi cation and trust services for electronic transactions in the internal market and repealing Directive 1999/93/EC. URL: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2014.257.01.0073.01.ENG. (18. 6. 2016.).

18. Zakon o elektroničkom potpisu, NN 10/2002, NN 80/2008, NN 30/2014. URL: http://www.digured.hr/cadial/searchdoc.php?action=search&lang=hr&query=Zakon+o+elektroni%C4%8Dkom+potpisu&searchText=on&searchTitle=on&resultdetails=basic&bid=WuKTobTXWydclF5QZSRzTQ%3d%3d&annotate=on. (18. 6. 2016.).


Summary

Standards for electronic time stamps and the possibiliti es

for their application in archival practice

Standardisation of e-signatures presupposes the existence and standardisation of Trust Service Providers. Th e concept of electronic time stamps, which are used to establish the time of creation or the signing of a digital record, also appears in this context as it is important for validation of e-signatures. Authors describe the basic model of electronic time stamps, explain the role of Time-Stamping Authority (TSA) and the pro-cess of creating time stamps. Later, they turn their attention to standards, such as ISO/IEC 18014, RFC 3161, ANSI ASC X 9.95, and the relevant ETSI standards, which describe the message transactions between TSA and the entity requesting the issuance of electronic time stamp, defi ne basic security requirements, basic requirements for Trust Service Providers, i.e. providers of certifi cates, e-signatures and electronic time stamps, basic policies and basic requirements for conformity assessment bodies assessing Trust Service Pro-viders. Authors analyse the modalities of implementing described standards, identify the processes in which electronic time stamps appear and discuss their importance and limitations in the context of long-term preservation of digital records.

Key words: standard, electronic time stamps, e-signatures, electronic certifi cates, long-term preservation

PRILOG

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće

(Ulomci)1

Rođen sam 7. 10. 1963. u Gospiću gdje sam završija osnovnu školu i poslije srednju metalsku u Ličkom Osiku za tokara. Kako nisam baš bija za oloku i papir, ali ipak da se ne zaboravi, kroz Domovinski sam rat pisa o stradanju našeg grada i njegovi branitelja. Za vrime Domovinskog rata bija sam volonter Crvenog križa pomažući ljudima u najtežim trenutcima nove hrvatske povijesti.

Mića Župan

Srpanj 1991.22.7.

U selu Barlete četnici su napali i opljačkali obiteljske kuće. Seljanu Mati Krmpotiću zapalili kuću i štalu i silos Jakana Milnovića. Kod gašenja požara ranjen policajac Slanina. Nakon tog nemilog događaja čitavo pučanstvo grada na nogama.

23.7.

Napanuta farma Okružnog zatvora na Ljubovu di je došlo do pucnjave između legalne Hrvatske poli-cije i četnika, bilo je mrtvi na našoj strani kao i kod četnika.

Kolovoz 1991.16.8.

Današnji je petak zavija sve Hrvate u crno. Nađene su žrtve iz Lovinca koje su četnici masakrirali vezani ruku. Na ispraćaju žrtvama na kojem je bilo čitavo hrvatsko pučanstvo grada, ispred hotela Like govorili su gospodin Miroslav Petry i gospodin velečasni Mate Pavlić. Trebali su biti sahranjeni u Lovincu

1 Op.ur.: cijeli tekst vjeran je prijepis ulomaka ratnoga dnevnika g. Župana; nije intervenirano u jezik/dijalekt, stil, niti izvorno navođenje imena osoba, organizacija i lokacija.

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće (Ulomci)438

oko 15,00 – 16,00 sati. Pogrebnu povorku zaustavljaju četnici u Raduču. Na intervenciju vojske JNA ipak je dopušteno da se sahrane u Lovincu. Pokop obavljen u večernjim satima oko 20,00 sati.

28.8.

S novog Ličkog Osika, iz pravca tvornice, s minobacačima napanuto naselje stari Lički Osik.

29.8.

Napanut sam grad i selo Bilaj. Znatno uništena zgrada Općine, Socijalnog zdravstva, Đački dom. Teško ranjen rezervni policajac Milan Baburić u nogu, odvežen hitno za Rijeku gdje mu je noga amputirana.

30.8.

Dopodne je bilo mirno, ali je JNA ipak palila tenkove u vojarni. Dolazi helikopter u 17,30, malo se zadržava i odlazi drugi dan oko 12,00 sati. Isti dan prije popodne pobiga edan vojnik i ubijen radnik INE, moj prijatelj, Ivan Biljan (Baja). Neka mu je vječna slava i laka hrvatska zemlja.

Rujan 1991.1.9.

Bila je ovo neprospavana noć. Pucalo se minobacačima i pješadijskim oružjem. Dočekali jutro kod Ivana Čanića (Baje). Oko 13,00 – 14,00 sati tri zrakoplova Jugo vojske vršili prelet nisko oko kuća. Naši dobivaju veći broj streljiva i ostalo. Oko 18,15 čula se opet pucnjava.

2.9.

Uveče, ne znam kolko je bilo sati, počeli su opet pucat iz minobacača i pješadijskog oružja. U večer-njim satima neko je zapucao u pravcu vojarne iz Čanić gaja koja je žestoko uzvratila dva do tri puta mitraljezom s tenka. Kasnije neko vrime zatišje, dolazi tata odlazimo kod Čanić Ivana (Čanje) di smo svi trebali otić za Pazarište, ali opet u jednom momentu čula se rafalna pucnjava od vojske. U zatišju bježimo do Icini ograda, gubimo vezu s Lukom Š. koji vozi traktor od Ivice N. gdje smo se dogovorili, ali svi pametuju. Odlazimo oko 5,00 sati nazad prvo odlazim spavati kod Ivana Čanića (Čanje), a zatim kući oko 6,30. Neko vrime bilo mirno pa se opet čula pucnjava. Tija sam otić, uvatila me neka panika. Kasnije se sve smirilo, čitavo vrime mama, sestra i ja spremamo se za odlazak teti Milki u Pazarište. Došli u Paza-rište oko 17,00 sati pridružio nam se i prijatelj. Bio jako umoran, nisam čak moga ni večerati. Napadi bili.

3.9.

Diga se oko pola 10 doručkova, tija ić s Ivanom u šumu potkresivat drva, reka da ne treba. Popodne dosta mirno, bez detonacija. Popodne su se ipak ponovile detonacije i preletila dva zrakoplova. Opet u brzom letu preletili su i nadgledali položaje Zbora narodne garde i MUP-a. Poslje opet mirno. Danas je u Hagu vijećano o Jugoslaviji. Milan Kučan je govorio da bi bilo najbolje da EZ što prije prizna neovisnost

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće (Ulomci) 439

Sloveniji i Hrvatskoj, a predsjednik Tuđman je reka da se u Hrvatskoj vodi prljavi i nenajavljeni rat protiv naroda koji traži neovisnost i demokraciju u kojoj teroristi i JNA uništavaju sva materijalna dobra kao i ljudske žrtve 3 000. U Gospiću su bila izašla dva vojna transportera i nešto vojnika i navodno da su trebali ić na pregovore u Teslingrad (tako četnici sad zovu novi Lički Osik). Naši i bili zarobili. A od strane vojske je dat ultimatum ako se ne pušte da će bombardirat grad. Na vijestima u 10.50. rečeno je da su pušteni neki vojnici i vojno lice, a drugi su se pridružili jedinicama Garde. Izgorila edna kuća u ulici JNA.

Izvršen zračni napad na Gospić, izbačene dvi kazetne bombe, zapaljene dvi kuće u Pazariškoj ulici, ubijena edna žena, a muž teže ranjen. Celu noć odjekivale su detonacije granata u Budaku i Gospiću. Naše snage su protjerali do Novog Ličkog Osika. U našim redovima dvoje ranjeni gardista. Četnici dobi-vaju pojačanje iz pravca Korenice.

6.9.

Četvrti dan otkad sam u izbjeglištvu u Pazarištima sa sestrom, negdje se čula mala pucnjava. Oko 11,40 dolazi otac iz Gospića reka da je ranjen Željo Pavelić, nadalje kod kuće sve u redu. Oko 16,00 sati sve mirno bez ikakve pucnjave. 22,00 sata javili su na radiju da su teroristi napali Perušić i Stari Lički Osik i na kraju Gospić. Centar grada drugi dan bez struje.

19.9.

Jutros sam čuja da se nakon dužeg opkoljavanja naši snaga predala vojarna Staniša Opsenica, kako sam je nazva Bastilja, na kojoj je izvišen Hrvatski stijeg. Privatno odkad otišao otac ništa ne znam. Budački most opet bombardiran i opet jedno vrime čuli se minobacači do kasno uveče, ali ne ko prije. Zarobljeno dosta Srba koji su se krili u vojarni, ima i mrtvih.

23.9.

Danas se kući prvo vraća mama i sestra Kata. Dolazi po nji autom Joso Baburić i tata. Ostajem sam. Joso mi priča o našem napadu na vojarnu i o razaranju kuća u ulici. Poginija Tomislav Pavelić–Kita, a Ivi Bubašu–Čičini izgorila štala i kuća u kojoj je bilo nešto strane valute i dinara. U vijestima u 15,00 sati javljeno je da se grad raščišćava od stakla i drugog otpada. Noćas su se opet čuli minobacači iz pravca Ćukovca. Napanut stari Lički Osik i Mušaluk, a Bilaj iz avijona jedanput.

27.9.

Danas sam iša s Ivanom u GS da vidim kuću i roditelje. Dok sam doša iša sam odma da vidim što je napravilo od kuće. Unutra prozorska okna odma su popucala i stakla na vratima verande i balkona. Garažna vrata su sva izrešetana. Ubijen edan zec, izbilo zida dio od garaže oštetilo brodski pod i fasadu, 1 kugla prošla kroz roletnu i pogodila moju sobu u ćošak plafona. Ivici Mlinaru odnilo sav krov s mlina i jedan dio otkinilo zida od nove kuće. U Klancu bija sam s Josipom Krmpotićem, Ivom Kordićem, Željom iz poduzeća, Dubravkom Čanićom i sa Rudom Čanićom i Bužimcom koji mi je rekao da Jure Šarić iša već na treću operaciju. Ivica Balenović mi reka da su već ispalili 1 200 kom. mina na Teslingrad

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće (Ulomci)440

i druge položaje. Poginila dva naša. Pala mina u rov, pucalo iz Počitelja položaj Ribnik. Stipi i Manji ošte-tilo dosta kuću.

30.09.

Oko 7 sati ujutro doša kući s Ivanom iz Klanca. Redili sestra i ja garažu, dok sam uša u ljetnu kuhinju odjednom sam čuja da cijuče zec, dok sam izletija dva psa su ga već pojli, dok sam malo uredija otiša teti Seki. Bija i malo pričali. Kasnije otiša da vidim grad i da posjetim da li je Božo kod kuće. Sandra mi je rekla da je otiša. Oko 18,00 opet su čuli minobacači, iz Ostrvice bacalo na centar. Oko 11 – 11,30 čuli su se avioni bacili 1 – 2 bombe. Naši zaustavili oklopni vlak iz pravca Gračaca. Oko 21,00 opet su se čuli avioni, padala jaka kiša. Tata iša na stražu od 3 – 6 sati. Mića i električari majstorili struju.

Listopad 1991.7.10.

Danas je moj rođendan. U gradu i okolici bilo je dosta mirno bez pucnjave. Danas bi trebalo biti dogovora oko razmjene uhićeni Srba za naše Hrvate, koje četnici drže kao taoce u Teslingradu. Oko 16,00 počeli su opet tenkovi prema GS i tako i Bilaju. Iz pravca Čitluka koje je trajalo pola sata je palo 70 projektila, kasnije opet sve mirno. Napadnut je Grad Zagreb i to Gornji Grad, Banski dvori i bolje rečeno rezidencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, ali nisu uspili. U Koparskoj luci stoji 60 tenkova i druga vozila JNA.

13.10.

Nisam moga ništa zapisat, nije bilo struje.

18.10.Danas se čula pucnjava iz Divosela. Bija sam s Fajdićom iz Budačke ulice koji mi je reka da je poginija

Rukavina i jedan Kosinjan i da je Joso Zec ranjen i da će biti odvožen za Rijeku. Dan protiče mirno. Što se tiče nadalje naše Države održana je konferencija o Jugoslaviji. Bili predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, Republike Srbije Slobodan Milošević, BiH Alija Izetbegović, Republike Slovenije Janez Drnovšek, predsjeda Nizozemski Van Der Brook, Lord Karington, specijalni izaslanik UN Saens Vens. Odlučeno je da se u Hrvatskoj deblokiraju sve vojarne i da vojska napusti teritoriju R. Hrvatske što prije koje će odrediti Komisija EZ, a kojoj će biti sjedište u Zagrebu.

Studeni 1991.5.11.

Danas je bio tužan dan za Kanižu kao sviju koji su i poznavali. Poginuli „Čarli“ i „Iva Bubaš“ koji su naišli na minsko polje zalutali kad su išli na položaj. Neka im je vječna slava i fala. Inače dan protiče mirno. Edan avion preletija visoko.

Mimo stručnoga diskursa: jesen 1991. u Gospiću - ratni dnevnik Milana Župana - Miće (Ulomci) 441

17.11.

Danas sam čuo vjest od Brlje da su pali za našu Hrvatsku Buneta Damir (Pure), Tonković Pere i Milo-šica crna im laka zemlja bila, a ranjen je i Buneta Mladen teže - prevežen u Rijeku. U posjeti Gospiću bili Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i Slavko Degoricija.

6.12.

Dan protiče mirno, slavimo sv. Nikolu, pa’ prvi snig.

30.12.

Oko 22,00 čuja se edan zrakoplov koji je kružija dok nije izvidija teren, prvo je bacija svjetleće, a zatim su raketirali ednu privatnu kuću u Prnjavorskoj ulici s dva zrakoplova. Naše snage su oslobodile Podum i Glavace, a za osvetu teroristi su raketirali Otočac, a na Ličko Lešće bacali napalm bombu. Poginuo još edan mladi život - Ivica Mesić.

Neka je svim poginulima za našu Hrvatsku vječna slava i fala.

i



20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7


do

vii



20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7


do

vi i



20

16

Pl

itv

ice

ISBN 978-953-58736-1-7


do

vi

HRVATSKI MEMORIJALNO DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA