Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu [knjiga 14-15 djelimična, 2010.]

7/29/2019 Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu [knjiga 14-15 djelimična, 2010.]

http://slidepdf.com/reader/full/radovi-filozofskog-fakulteta-u-sarajevu-knjiga-14-15-djelimicna-2010 1/44

1

Izvorni naučni članak

Objavljen pod naslovom „RES PVBLICAE SCRIBONIANI“, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu,

knjiga XIV - XV, Sarajevo, 2010, 315 - 340

RES PVBLICAE SCRIBONIANI

Sažetak

Nakon umorstva Kaligule početkom 41. god. n. e., voljom pretorijanske garde na carsku čast je

uzdignut Klaudije. Već sa početkom njegove vladavine započinje borba za premoć više centara moći, u prvom redu stare senatorske aristokratije i sve jaće carske birokratije. Posebno mjesto u tome zauzima pozicija i ambicija Klaudijeve supruge Mesaline. Zavjerom birokratskih elemenata i Mesaline iz carskogokruženja je uklonjen i umoren Apije Silan, predstavnik senatorske aristokratije. Taj čin je doveo donezadovoljstva onih rimskih krugova koji su još uvijek bili nostalgični za starim republikanskimsustavom. Ubrzo je stvoren zavjerenički krug u koji je bio uključen čitav niz uglednih rimskih senatora, ikoji je za cilj imao zbacivanje Klaudija i moguću obnovu republikanskog sustava. Zavjerenička skupinase oslanjala na namjesnika provincije Dalmacije Lucije Aruncije Furije Kamil Skribonijan. I nakon smrticara Augusta, rimska provincija Dalmacija je ostala jedna od bitnijih oblasti Rimske Države u kojoj se izsigurnosnih razloga za cijelo vrijeme vladavine Julijevaca – Klaudijevaca zadržalo prisustvo jakoglegijskog sastava, na koji su zavjerenici i računali. U skladu sa planovima zavjerenika Skribonijan je 42.

god. n. e. proglasio zbacivanje Klaudija i obnovu Republike, i počeo se pripremati za prelazak sa trupamau Italiju. Meñutim, VII. i XI. legija, koje su bile stacionirane u Provinciji, su nakon kraćeg premišljanjaodbile obnovu republikanskog sustava i objavile lojalnost Klaudiju. Nakon toga, čitava zavjera je propalai pristupilo se temeljitom obračunu sa zavjerenicama i u Italiji i na Zapadnom Balkanu. I obnova RimskeRepublike na tlu Zapadnog Balkana u toku 42. god. n. e. i koja je trajala pet dana je bila posljedniozbiljniji pokret sa ciljem obnove rimskog republikanskog sustava.

REPUBLIC OF SCRIBONIAN

Summary

After the murder of Caligula in 41 AD, the Praetorian Guard elevated Claudius to the imperialrank. Already at the beginning of his rule, the struggle for supremacy among several centres of power started, first of all between the old senatorial aristocracy and the ever more powerful imperial bureaucracy. A special place in this movement belongs to Claudius’ wife Messalina. With the conspiracyof bureaucratic elements and Messalina, Appius Silanus, a representative of the senatorial aristocracy,was removed from the imperial setting and murdered. This act brought about the discontent of those



2

Roman circles which preserved the old republican nostalgia. A conspirative group was formed soon after and it included a number of respectable Roman senators. Its final aim was the removal of Claudius and a possible establishment of the republican system. The conspirative group relied on the governor of the province of Dalmatia Lucius Aruntius Furius Camil Scribonian. After the death of Emperor Augustus, the province of Dalmatia remained one of the most important provinces of the Roman state. For security

reasons it was garrisoned with a strong presence of legions during the rule of Iulian-Claudian dynasty,and thus the conspirators could count on this fact. In accordance with their plans Scribonian proclaimedthe overthrowing of Claudius and the establishment of the Republic in 42 AD, and prepared to move withhis troops into Italy. However, the VII and XI legion, which were at the time stationed in Province, after ashort consideration, declined the restoration of the republican system and proclaimed their loyalty toClaudius. After this, the whole conspiracy failed and an action was undertaken to confront theconspirators in Italy and the Western Balkans. The restoration of the Roman Republic on the territory of the Western Balkans during 42 AD lasted only for five days and was the last serious movement with theaim to re-establish the Roman republican system.

P R A E F A T I O

U okviru historije Rimske Države značajno mjesto zauzima i zavjera koja je rezultirala i pobunomnamjesnika provincije Dalmacije na samom početku vladavine princepsa Klaudija. Ova pobuna i zavjerase uobičajeno u historijskoj literaturi naziva «Skribonijanova pobuna», po namjesniku Dalmacije koji seoružano pobunio. Termin «Skribonijanova pobuna» se upotrebljava jer se historijskom pitanju ove pobune prilazilo dosta površno, ne zalazeći u dubinu problema i može se sasvim opravdano postaviti pitanje opravdanosti korištenja ovakvog terminološkog odreñenja. Skribonijanovu pobunu ne treba promatrati kao jednu epizodu lokalnog i ograničenog karaktera nastalu kao posljedicu ambicijadalmatinskog namjesnika. Ova pobuna i sve ono što se dogañalo u Provinciji u danima Skribonijanovogodmetnuća imalo je dugu povijest i bilo je direktna posljedica dešavanja i procesa koji su se odvijali na

rimskoj političkoj sceni nakon Kaligulinog ubistva.Značenje zavjere i pobune proizašle iz nje nikada nisu pobuñivali širi interes, tako da je

historiografija na našem jeziku ostala prilično uzdržana tretirajući pobunu iz 42. god n. e. I podaci o njoj unašoj historiografiji imaju karakter fragmentarnosti i uzgrednosti. Ni strani historičari nisu se puno posvetili pokušaju da opišu i objasne dogañaje iz 42. god. n. e. Tako ne postoji ni jedna historiografskasinteza koja bi se bavila «Skribonijanovom pobunom» u njenoj cjelosti, uključujući uzroke, povod, tok i posljedice.1 Inače je i politička historija rimske provincije Dalmacije slabo obrañivana, i uglavnom je prezentirana u općim crtama bez nekih suptilnijih razrada. Tome su razlozi prvo slaba raspoloživost pisane grañe koja bi govorila o političkoj historiji Dalmacije, a pogotovu njene kontinentalneunutrašnjosti, zatim nagli prekid antičkog života u najvećem dijelu provincije krajem VI. i početkom VII.st. n. e., za razliku od najvećeg dijela zemalja koje je zauzimala Rimska Država. Uz kontinentalnu

unutrašnjost zapadnog Balkana jedino je još Britanija doživjela istu sudbinu grubog i temeljitog prekidakontinuiteta sa antikom.

1 Wilkes (1969, 83) je u monografiji o provinciji Dalmaciji Skribonijanu i pobuni posvetio samo pola stranice.Zanimljivo je da je jedino historijski roman «Klaudije, Car i Bog» od Robert Graves zasnovan na historijskim činjenicama,dao literarni prikaz zavjere i pobune iz 42. god. n. e., bar u nekoj svojoj cjelini.



3

F O N T E S

Historičari, životopisci i drugi pisci rimskog carskog doba bilježe za provincije samo one stvarikoje su imale utjecaja na cjelokupnu državu, i gotovo kao po pravilu ne zanimaju ih unutrašnja političkadešavanja u provincijama. Ukupno je pet antičkih pisaca spomenulo zavjeru i pobunu iz 42 god. n. e. Svi

ovi izvori ni sami ne daju detaljan prikaz ni zavjere ni pobune. Jedino je Kasije Dion nešto izdašniji inavedene dogañaje opisuje u svojoj LX. knjizi i to od četrnaestog do zaključno sa šesnaestim poglavljem,dajući im kronološku i uzročno-posljedičnu vezu. Zahvaljujući upravo opisu Kasija Diona (koji jesačuvan uz jednu manju lakunu) raspolaže se sa jednom osnovom koja pruža mogućnost za cjelovitosagledavanje čitavog procesa od uzroka, povoda, razvitka i posljedica zavjere i pobune iz 42. god. n. e.Svetonije u svojim životopisima, o dešavanjima iz 42. god. n. e. daje niz razbacanih podataka, bez bilokakvog smještanja u historijski kontekst. Takav odnos prema zavjeri i pobuni iz 42. god. n. e je irazumljiv kada se ima u vidu karakter Svetonijevog djela, koji nije imao prevashodno oblik historijskesinteze. Meñutim može se i pored takve fragmentarnosti i razbacanosti smatrati da su i oni malobrojni podaci koje Svetonije donosi autentični, jer je radio kao carski arhivista. Plinije Mlañi je Skribonijevu pobunu i zavjeru spomenuo u jednom od svojih pisama Nepotu, u kontekstu svoga izlaganja o vrlinama i

snazi Arije, žene zavjerenika Cecine Peta. Plinijevo pismo donosi obilje materijala o dogañajima koji sunastupili kao posljedica zavjere i pobune iz 42 god. n. e. Sljedeći autor koji je spominjao Skribonijana bio je Kornelije Tacit. Velika je šteta da nam nisu sačuvane sedma, osma, deveta i deseta knjiga TacitovihAnala u kojima se opisivala Kaligulina vladavina i prvo vrijeme Klaudijeve vladavine do 47. god. n. e.Sa velikom dozom vjerojatnoće pretpostavlja se da je Tacit u odgovarajućim izgubljenim knjigama, posvetio dovoljno pažnje dešavanjima iz 42. god. n. e. Ono što je ostalo sačuvano kod Tacita a u vezi jesa zavjerom i pobunom iz 42. god. n. e., nalazi se smješteno na par mjesta u Analima i Historijama gdjeTacit tek uzgred spominje da se zavjera i pobuna bila desila te daje tek neke dodatne podatke oučesnicima zavjere i dogañajima poslije neuspjeha Skribonijana da pridobije svoju vojsku. Posljednjiantički autor za kojeg se zna da je spominjao Skribonijanovu pobunu bio je kršćanski pisac Pavle Orozije.U VII. knjizi Orozijeve «Historije protiv pagana» spominje se Skribonijanova pobuna u nekom većem

pasusu.

2

Sudbinu Arije spominju i Marcijal u svojim epigramima i Zonara (XI, 9), romejski kroničar iteolog iz XII. st. Ni jedan od ovih izvora nije bio suvremen sa zbivanjima o kojima govori i uglavnom je rijeć ili o

korištenju ranijih historijskih djela i arhivske grañe (Tacit, Svetonije i Kasije Dion), anegdota i običnihtraćeva (Svetonije) pa i prepričavanjima obiteljskih tradicija (Plinije Mlañi se opisujući vrijednosti, snagui vrline Arije oslanjao i na razgovor sa Fanijom, unukom Arije).

IANVARIVS DCCXCIV ANNO AB VRBE CONDITA

Klice uzroka nastanka zavjere i izbijanja pobune javile su se godinu ranije nego što je došlo dootkazivanja poslušnosti namjesnika Dalmacije. Izmeñu 12 i 13 sati3 24. I. 41. god., zavjerenici predvoñeni

tribunom pretorijanske kohorte Kasijem Herejom i Kornelije Sabinom su ubili jednog od najluñih rimskihvladara.4 Smrt Kaligule je gotovo odmah probudila stari republikanski žar, uglavnom u redovima

2 Oros, VII, 6, 5 - 73

Svet. Cal. 584 Kaligula, najmlañi Germanikov sin, bio je prvi od bolesnog Germanikovog potomstva koji je došao u mogućnost davlada. Kaligulina vladavina je predstavljala najgore oličenje sistema principata. Neki njegovi postupci se s pravom mogusmatrati posljedicom duševnog rastrojstva. Sebe je smatrao živim utjelovljenjem božanstva na Zemlji i donosio odluke koje seizazivali zgražavanje rimske javnosti. Sve je to bilo strano duhu Rima i neshvatljivo je zašto su bile potrebne pune četiri godine



4

senatora. Jednodušnost da se obnovi Republika i ponovo uvedu“stare slobode” zahvatili su sve senatore,a posebno zavjerenike koji su umorstvo Kaligule izvršili pod sloganom obnove Republike. Konzuli su, povinujući se sa općim raspoloženjem koje je vladalo u senatorskim krugovima, sazvali sjednicu Senatane u Julijevoj bazilici nego na Kapitolu, željeći i time pokazati i simbolički prekid sa višedecenijskomcarskom tradicijom. Ali kakvu su to Republiku senatori i zavjerenici htjeli obnoviti? Stara Republika je

davno nestala, i toga je bio svjestan i nostalgični republikanac Tacit kada je melankolično i tužnokonstatirao za početak Tiberijeve vladavine : “Sve što je bilo mlado rodilo se nakon bitke kod Akcija ivećina staraca usred grañanskih ratova, koliko ih preostade koji vidješe Republiku? (iuniores post

Actiacam victoriam, etiam senes plerique inter bella civium nati: quotus quisque reliquus qui rem

publicam vidisset ?)”5 Da li je stvarno bilo moguće obnoviti Republiku koju su senatori i mnogi koji su toga januarskog

poslijepodneva ispoljavali republikanski žar poznavali samo iz historijskih spisa i usmene tradicije, koja je bila i previše nostalgična. Činjenica je da je stari republikanizam nestao, a sada su pod kišobranomrepublikanizma koji je predlagan na januarskoj senatskoj sjednici bili skupljeni različiti interesi i ambicije pojedinaca koje nisu imali puno veze sa drevnim žarom republikanstva iz vremena Cicerona i KatonaMlañeg Utičkog, a posebno ne sa starim republikanskim državnicima Cincinatom, Dentatom, Apijem

Klaudijem Slijepim, Katonom Starijim. «Prorepublikanski» senatori iz tih zimskih dana 41. god. n. e. su bili sasvim drugačije prirode, ambicije, intelekti, sa potpuno različitim poimanjem morala i sustavavrijednosti. I da se kojim slučajem Republika uspjela uspostaviti, pa i neko vrijeme živjeti bilo bi vrlozanimljivo promatrati ponašanje tih tada gorljivih «prorepublikanskih» senatora. Veliko bi pitanje koliko bi oni bili stvarno bili vjerni republikanskom sustavu i njegovim institucijama, a koliko bi pokušali raditiono što su neki pokušavali učiniti za kasne Republike→postati vladarima Republike neinstitucionalnim putem.

To januarsko poslijepodne donijelo je ipak neočekivani obrt dogañaja i poremetilo namjeresenatora. Za takav razvoj situacije najzaslužnija je bila pojava novoga faktora na političkoj sceni Rima,čije su prisustvo «prorepublikanski» senatori u tim trenucima opće pometnje, povećanih i nabijenihemocija, probuñenih želja i ambicija izgleda previdjeli. Dogañaji su se smjenjivali jedan za drugim

velikom brzinom. Dok je prolazio prvi utisak i šok nastao Kaligulinim ubistvom, i dok su konzuli sazivalisjednicu i sa gradskim kohortama zaposjeli Forum i Kapitol, počele su se javljati i prve posljedicenestanka cezara i imperatora. Ostavši bez glavnokomandujućeg pretorijanska garda je došla u raskorak saželjama senatora i zavjerenika. Iako se ne može reći da nisu podlegli stihiji, pljački i anarhiji, pretorijanska garda je ipak sačuvala osjećaj za cjelinu i nije se rasturila nego je i dalje predstavljala jednomoćno tijelo. Raspoloženje pretorijanaca je bilo izrazito proturepublikansko jer su znali da je postojanje iRepublike i carske garde nespojivo jedno sa drugim. Lutajući i pljačkajući po carskoj palati pretorijancisu našli bolesnog i bogaljastog Kaligulinog strica Klaudija koji se bio sakrio u strahu pred svim onim štose dogañalo. Dok ih je molio da mu poštede život, pretorijanci su ga proglasili za novoga cara. To je bilaneočekivanost na koju niko na političkoj sceni Rima nije računao. I pored početnog neslaganja saodlukom pretorijanaca pa i isticanja kandidatura za cara iz njegovog sastava, Senat se morao pomiriti sa

voljom pretorijanaca. Zar se na kraju krajeva moglo očekivati od takvog rimskog Senata kakav je bio učetvrtoj deceniji I. st. n. e. i koji se dovoljno ponizio i dozvolio da čak jedan njegov član bude Kaligulinnajmiliji konj Incinat da skupi dovoljno hrabrosti, umijeća i snage da se suprotstavi pretorijanskoj volji i

da se Kaligula ubije. Zavjeru protiv Kaligule vodili su tribuni pretorijanske garde i ratni heroj Kasije Hereja i Kornelije Sabin. Nakon ustoličenja Klaudije je dao da se kazne neposredne voñe i izvršioci Kaligulinog ubistva. Kasije Hereja je pogubljen, aKornelije Sabin je izvršio samoubistvo.5 Tac. Ann. I, 3



5

obnovi Republiku. To više nije bio onaj slavni rimski republikanski senat koji je Kineja izaslanik epirskog kralja Pira u prvoj polovici III. st. p. n. e. nazvao "vijećem kraljeva".

NOVVS CAESAR

Tiberije Klaudije Druz Neron Germanik (Tiberius Claudius Drusus Nero Germanicus 1. VIII. 10.god. p. n. e Lugdunumu (Lion)- 13. X. 54. god. n. e Rim), sin Druza Klaudija, stričević cara Tiberija,unuk Livije Auguste, Marka Antonija i Augustove sestre Oktavije, brat Germanika, i stric cara Kaligule,tako je postao novi prvi grañanin, cezar i august rimske države. 6

I pored dosta jakoga porodičnog backgrounda Klaudije nije aktivnije učestvovao u javnom životudržave, jer je od ranoga djetinjstva pokazivao fizičku onemoćalost. Pored vidljivih teškoća u kretanju i usvakodnevnom razgovoru je mucao. Fizički nedostaci Klaudijeve ličnosti su doprinijeli tome da budesmatran nekom vrstom porodične sramote Julijevaca-Klaudijevaca koja se mora trpjeti. Od ranogadjetinjstva je bio izložen poniženjima, uvredama, čak i od najbližih članova porodice, znajući poslužiti ikao predmet zabave surove i nasilničke realnosti julijevsko-klaudijevskog dvora. Jedini koji nijeučestvovao u šikaniranju Klaudija bio je njegov brat Germanik, koji je u široj tadašnjoj rimskoj javnosti

ali i meñu kasnijim rimskim piscima pretjerano smatran oličenjem rimske vrline. Klaudije se stalnonalazio u zasjenku svoga poštovanog i uglednog brata i nikada nije smatran sposobnim za obnašanjevećih i odgovornijih javnih službi.7 Tek reda radi su mu dodjeljivanje manje bitne opskurne javnedužnosti, kao što je bilo obnašanje kolegija svećenika augustula.8

Svoje prisilno izgnanstvo iz političke scene Klaudije je kompenzirao posvećivanjem izučavanjuhistorijske nauke, pokazujući na tom polju sve svoje intelektualne kvalitete. Napisao je nažalostnesačuvane Historiju Etruščana i Kartaginsku historiju. Odlično je govorio grčki, etrurski koji je već bioskoro izumro i feničanski. Tiberijeva smrt i dolazak Klaudijevog sinovca, Germanikovog sina Kaligule načelo rimske države 37 god. n. e. doveli su i Klaudija u javni politički život. Mladi princeps je imenovaoKlaudija za svoga kolegu konzula 37 god. n. e. Meñutim, te četiri godine bile su svjedokom najstrašnijihdešavanja koja su zahvatila Rim, potpunog zločina i ludila Germanikovog sina. U kolopletu užasa,nemorala i kaosa koji je zahvatio rimski dvor, Klaudije je sada za razliku od vremena kada je bioisključen iz javnog života i neometan bio posvećen izučavanju historije, bio više puta doveden u smrtnuopasnost.

Ispostavilo se da ga je upravo mišljenje koje je cirkuliralo meñu članovima dinastije Julijevaca-Klaudijevaca i njima bliskim pojedincima o Klaudiju kao bogalju, ludaku, dvorskoj budali nedostojnom,nesposobnom članu porodice i spasilo. Pošto je bilo uvriježeno mišljenje da Klaudije nije vrijedan nitida bude likvidiran niti protjeran, on je uspio da izmakne i otrovu i zavjereničkom nožu, princepskoj paranoji i pretorijanskom maču. Atmosfera dvorskog života koja se sastojala od zavjera, stalnih zavjera,stvarnih ili izmišljenih urota, umorstava, podmetanja, zavisti, mržnje, straha od dolaska ubica bila jekonstantna posebno u vremenima Tiberijeve i Kaliguline vladavine. Tada je prelazila često i u progonkoji je imao i veće razmjere. Sve to nije moglo ostati bez utjecaja na ličnost Klaudija.

Stalno u zasjenku političkih zbivanja, izoliran od učešća u donošenju bitnih državnih odluka,ismijavan i zaogrnut i zaštićen aureolom uvjerenja da je glupan, mucavac i degenerik, a istovremenoimajući mogućnost da boravi u blizini dvora, te kao vrsni historičar i osoba sa intelektualnimsposobnostima Klaudije je imao dovoljno vremena i znanja da bude dobar promatrač zbivanja. To je kodnjega razvilo antimonarhističko uvjerenje i izvjesnu sklonost republikanizmu. I Klaudijev otac Druz i

6 Nakon proglašenja za cara, Klaudije je uzeo i novo novo ime- Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus.7 Svet. Clau. 28 Svet. Clau. 6



6

djed su bili neskriveni i uvjereni republikanci.9 Klaudije u stvari i nije želio da bude izabran za cara i u početku se odupirao namjerama pretorijanaca, meñutim vrlo brzo je shvatio da on ustvari i nema drugogizbora nego da postane rimski car.Klaudijeva vladavina

Način Klaudijevog izbora za cara bio je presedan koji je kasnije prerastao u pravilo. Klaudije je

prvi rimski car izabran prvenstveno voljom vojske i njenom aklamacijom, a taj izbor Senat bi samoformalno potvrdio. Taj način izbora bio je u suprotnosti sa zakonima i normama rimskog političkogživota. Od tada će podrška vojske biti najbitnija kako bi neko postao car, a senatska odluka bi samolegalizirala volju vojske. Novi car je započeo i sa otužnom praksom rimskih careva da dijele novčanenagrade vojnicima kao zahvalnost za svoje stupanje na prijestol. Otada će vojska biti presudni činilacfunkcioniranja rimskog političkog života. Uplitanjem profesionalne vojske u politiku su urušavane imarginilizirane upravne državne institucije što se u krajnjoj konzekvenci odrazilo vrlo negativno zaRimsku državu. Pored sve važnije uloge vojske sistem principata je proizveo pojavu još jednog faktora.Radi funkcioniranja institucije principa i cara nastala je carska birokracija. Ona je vremenom na sebe preuzimala sve veći nivo vlasti, postepeno razvlašćujući stare državne institucije. Taj proces preuzimanjaingerencija sa institucija države na carsku birokraciju posebno je dobio na intenzitetu od samoga početka

Klaudijeve vladavine. Klaudije je bio i dovoljno star i neiskusan u praktičnom voñenju rimske državne politike pa je bio prisiljen da se oslanja na povjerljive pojedince iz svoga okruženja. To su u prvom redu bili njegovi osloboñenici kojima je dodijelio voñenje pojedinih segmenata carskog birokratskog aparata.

Najmoćniji i najpovjerljiviji je bio Narcis, porijeklom Grk i Klaudijev osloboñenik, koji je bionadležan za carsku pisarnu (ab epistulalis). Narcis je koristeći značenje pisarne preko koje se vršila svakorespondencija cara sa upravnim i drugim institucijama držao sve konce rimske države u svojim rukama.Kalisto, Kaligulin osloboñenik i isto grčkog porijekla, je vodio ured za prijem molbi i žalbi (a libelis).Treći moćni osloboñenik bio je Palant, osloboñenik Klaudijeve majke Antonije, koji se nalazio na čeluureda carskih financija (a rationibus). Četvrti osloboñenik na visokoj birokratskoj funkciji je bio Polibijekoji je bio zadužen za odjeljenje za dužnosti (a studiis).10 Zahvaljujući držanju ključnih mjesta u državnojupravi oni su iskoristili mogućnost i došli do znatnog bogatstva. Normalno je bilo očekivati da će se uredovima senatora i vitezova javiti nezadovoljstvo i zavist prema sve moćnijim osloboñenicima na kojesve više prelazi stvarnih državnih i javnih ingerencija. Vodeći rimski staleži nisu mogli dozvoliti da se prenošenjem ingerencija sa državnih institucija na carsku birokraciju vrši i njihovo razvlašćivanje. Velikiutjecaj u nekim slučajevima i presudan na rimsku političku scenu vršila je i Klaudijeva mlada, hirovita i poročna žena Valerija Mesalina.11 Njenim željama starački zaljubljeni Klaudije gotovo nikada nijeuspijevao odoljeti. Mesalina nije prezala ni od toga da preko svojih mnogobrojnih ljubavnika stvaraosobnu mrežu moći. Izmeñu Mesaline i slobodnjaka, pogotovu Narcisa, od početka je vladalo izvjesnosuparništvo koje je godinama kasnije eskaliralo u otvoreni obračun.

Meñutim, na samom početku Klaudijeve vladavine njihov unutrašnji sukob još uvijek nije poprimio velike razmjere i različiti centri moći su bili tek u fazi konsolidacije svoga utjecaja i vlasti.Klaudijeve fizičke karakteristike i podložnost mišljenju svoga okruženja čiji su predstavnici nekada imali

9 Svet. Clau. 110 Mirković, 2003, 7611 Valerija Mesalina ( Valeria Messalina 20. – 48. god. n. e.) je bila treća Klaudijeva supruga, kćerka Marka ValerijaMesale Barbatusa ( Marcus Valerius Messala Barbatus) i Domicije Lepide. Mesalina je bila po majci unuka Antonije Starije,sestre Antonije mlañe (majke Klaudija), te tako praunuka Oktavije (sestre Oktavijana Augusta) i Marka Antonija. Njen otac je bio sin Marka Valerija Mesale Mesalinusa ( Marcus Valerius Messalla Messalinus) –sin Marka Valerija Mesala Korvina( Marcus Valerius Messalla Corvinus 64. god. p. n. e. – 8. god. n. e.) i Klaudije Marcele Mlañe (Claudia Marcella Minor ),kćerke Oktavije iz braka sa Gajem Klaudijem Marcelom. Valerije Mesalinus je bio istaknuti zapovjednik za vrijeme Ilirskogustanka od 6. do 9. god. n. e.



7

i dijametralno suprotne stavove mogli su kod odreñenih rimskih društvenih krugova stvoriti pogrešnouvjerenje o privremenosti Klaudijeve vladavine i njenoj brzoj prolaznosti. To je kod izvjesnih pojedinacasamo još više pohranjivalo njihove skrivene namjere da sebe vide u ulozi predvodnika Rimske države. Ukontekstu toga potrebno je spomenuti Lucija Anija Vinicijana koji je na januarskom zasjedanju spominjankao jedan od mogućih kandidata za cara.

U tako nastaloj konstelaciji odnosa u kome je prvi grañanin rimske države bila osoba dovedena navlast prevashodno željom pretorijanske garde, a ne zakonom, sa vidljivim fizičkim nedostacima i ugodinama i dok su stvarni vladari države bili raspusna žena i osloboñenici, rukovoditelji carske birokratije, meñu mnoštvom nezadovoljnika čekao se samo pogodan dogañaj i momenat kako bi se pokrenula zavjera. Meñutim ti pojedinci i krugovi smetnuli su sa uma činjenicu da je Klaudije bio jedni preživjeli član porodice u kojoj je pojam prirodne smrti bio skoro nepoznat. On je uvijek uspijevao, da sezahvaljujući i svojoj umješnosti, intelektu ali i sretnoj zvijezdi pod kojom je živio, izvuče i iznajpogibljenijih situacija.

Već sa samim počecima Klaudijeve vladavine abolirane su mnoge od nepopularnih odluka i mjeranjegovog prethodnika. 12Izgledalo je kao da Klaudije ponovo pokušava da stvori ravnotežu odnosu isustav kao iz vremena Augusta. Meñutim i okolnosti i snage pojedinih centara moći i u vladarskom

okruženju i političkim institucijama i drugim službama su bile različite.

C A V S A

Povod za sklapanje zavjere sa ciljem rušenja novoga vladara nije trebalo dugo čekati. Za narednu42. godinu n.e. Klaudije je izabran da po drugi put obnaša konzulat. Apije Junije Silan?13, potomak jedneod najuglednijih rimskih familija i bivši konzul za 28 god. n. e 14 postao je prva žrtva Narcisove iMesalinine ambicije i pohotljivosti za vlašću i Klaudijeve sujevjernosti. Apije Silan je zajedno sa AnijemPolionom i njegovim sinom Anijem Vinicijanom, Skaurom Mamerkom i Sabinom Kalvizijem tužen zauvredu veličanstva 32 god. n. e za vrijeme Tiberijeve vladavine. Ova optužba je bila samo nastavak Tiberijevog progona bivšeg pretora Seksta Vistilija koji je na kraju izvršio samoubistvo. 15 Za razliku od

Seksta Vistilija iz ove optužbe Silan je uspio da se izvuće. U trenutku Klaudijevog imenovanja za cezaraApije Silan se nalazio na mjestu namjesnika u Provincia Hispania Taraconensis. Nakon povratka u RimApije Silan je stupio u brak sa Mesalininom majkom Domicijom Lepidom ( Domitia Lepida). Vjerojatnosu i Silanov opoziv sa namjesničke funkcije i vjenčanje sa Mesalininom majkom bili želja Klaudija,odnosno Mesaline. Motiv koji je mogao Mesalinu navesti na ovaj postupak možda je ležao u činjenici da je time željela da se postavivši u svojoj blizini uglednu i jaku ličnost kao Apija Silana iskoristi svenjegove kvalitete. Silan je u prvim mjesecima i uživao povjerenje i čast kod Klaudija i nalazio se unjegovoj neposrednoj blizini.16

Meñutim, ispostaviće se da su se namjere Mesaline u svezi iskorištavanja Silana ne samoizjalovile nego da je Silan postao i smetnja njenim interesima. Po Kasiju Dionu, promjenu Mesalininogstava u odnosu prema Apiju Silanu izazvalo je njegovo odbijanje da ima seksualni odnos i vezu sa

12 Cass. Dio LX, 3, 5 – 4, 613 Kasije Dion ga navodi pod imenom Gaj Apije Silana. Cass. Dio LX, 14, 2; Otac Apija Junija Silana, konzula i prokonzula Azije, imao je prenomen Gaj i vjerovatno je zato kod Diona došlo do zbrke u odreñivanju prenomena. Za oca ApijaSilana vid. Tac. Ann. III, 66 i d; IV, 15. Za razliku od Diona, Tacit i Svetonije koriste prenomen Apije, nomen Junije ikognomen Silan kada govore o Apiju Juniju Silanu v. Svet. Clau. 37; Tac. Ann. IV, 68; VI, 9; XI, 2914 Tac. Ann. IV, 6815 Tac. Ann. VI, 916 Cass. Dio LX, 14, 3



8

njom.17 Time je ne samo povrijeñena njena sujeta i taština nego i onemogućena njena namjera dauvlačenjem Apija Silana u kružok svojih ljubavnika, njega pretvori u vjernog vojnika njenih interesa i političkih ambicija. Sa ličnošću sa takvim ugledom i utjecajem koji je uživao u redovima rimskogsenatorskog i viteškog staleža kao što je bio Apije Silan, a koji bi se nalazio zarobljen u njenoj mreži,Mesalina je mogla da računa i na potporu dijela onih segmenata rimske političke javnosti koji joj nisu bili

do tada naklonjeni. Njene namjere nisu se samo izjalovile, nego je svojim odlučnim odbijanjem da podlegne čarima Mesaline, Silan indirektno navijestio i svoj politički stav prema neformalnim centrimamoći na dvoru a koji je sa nesumnjivo bio izrazito neprijateljski, jer je Apije Junije Silan bio Rimljaninstaroga kova, odan starim rimskim idealima.

On je bio relativno dugo odsutan iz Rima, boraveći u provincijama i nije bio neposredni svjedok ili učesnik u procesu korumpiranja rimskog visokog društva u godinama Tiberijeve i nadasve Kaligulineraskalašene vladavina. Samim tim nije ni podlegao utjecaju opće dekadencije rimske političke i moralnesvijesti. Apije Silan je bio osoba koja je mogla pristati da voljom svoga pretpostavljenog i imperatora uñeu brak. Za njega, vojnika i dobrog i vjernog rimskog grañanina, želja princepsa je bila i nareñenje koje semoralo neupitno ispuniti jer je princeps zakonska ustanova rimskog naroda. Ali prohtjevi princepsovežene bili su nešto sasvim drugo. Silan jednostavno nije mogao da se tek tako pomiri sa tim da počini

brakolomstvo i to sa pastorkom i da se podloži Mesalininoj moći i postane igračka njene vlasti.Apije Silan se u toj prvoj godini vladavine nije zamjerio samo Mesalini, nego je izazvao ineprijateljstvo i drugog neformalnog centra moći. Silan je bio predstavnik senatorskog staleža i pobornik klasičnih institucija rimske države i zaštite njihovih prava i ingerencija. Time je smatran za bespogovornog zaštitnika interesa onih slojeva rimskog društva koji su nerado gledali na narastanjenovoga upravno-birokratskog aparata. To je neminovno vodilo Silanovom sukobu sa najistaknutijim predstavnicima carske birokracije, u prvom redu sa Narcisom. Neprijateljstvo prema Silanu se dodatno produbljivalo jer se senator nalazio u blizini cezara i počeo je ostvarivati sve znatniji utjecaj na Klaudija ašto je bila direktna prijetnja poziciji i Narcisa i uopće birokratskih institucija koje su se rañale. Pored togaApije Silan je uživao veliki ugled i u Senatu u kojem je mogao uvijek naći dovoljno podrške za svojezamisli. Ispostavilo se da je dolazak Apija Silana predstavljalo veliku grešku po interese i Mesaline i Narcisa. Nije trebalo mnogo da se njih dvoje nañu udruženi sa samo jednim ciljem, eliminacije ApijaSilana. Pošto nije postojala istinska i zadovoljavajuća optužba kojom bi se moglo udariti na Silana,urotnici su morali da se oslone na poslovičnu Klaudijevu sujevjernost, lakovjernost i sklonost kaafektivnim postupcima. Plan Silanove kompromitacije i likvidacije je bio brižljivo isplaniran do unajmanju sitnicu. Zasnivao se na navodnom Narcisovom snu u kojem je Silan ubio princepsa. Narcis jesvoj navodni san ispričao Klaudiju navevši ga kao eklatantan dokaz i potvrdu za Silanovu urotu protivcara. Istovremeno je Mesalina potvrñivala Narcisovu tvrdnju i preuveličavala navodnu opasnost kojaKlaudiju prijeti od strane Silana, jer i ona ima isti san već nekoliko zadnjih noći. Narcis i Mesalina nisuostali samo na tome da samo svojim tvrdnjama probude Klaudijev sujevjerni strah. Već ranije su oni usklopu plana, bez znanja Klaudija, bili pozvali Apija Silana u carsku palatu, u isto vrijeme kada su oniKlaudiju usañivali paranoični strah. Za Klaudija dolazak Apija Silana u palatu u to vrijeme nije mogao biti slučajnost ili koincidencija, nego samo potvrda tvrdnji Mesaline i Narcisa. Izložen dvostrukom pritisku i “jasnim dokazima” o Silanovoj krivici, Klaudiju, nije trebalo dugo da posluša volju svoje"voljene" žene i najpovjerljivijeg službenika i odmah je izdao naredbu o hapšenju Apija Silana, dok seovaj još nalazio u palati, ne znajući šta se dešava. Smaknuće Apija Silana je obavljeno neposredno pohapšenju. Dan nakon opisanih dogañaja i pogubljenja Apija Silana, Klaudije je pred Senat iznio cijelustvar, iskazujući zahvalnost svome slobodnjaku “što za njegov spas i spavajući bdije.18 Jedan od rijetkih

17 Cass. Dio LX, 14,318 Svet. Clau. 29; 37; Cass. Dio LX, 14, 2; 3; 4; 15,1; Tac. Ann. XI, 29



9

Rimljana koji je još uvijek držao do starorimskih vrlina je ubijen na bestijalan način, koji je bio posljedicaizliva zavisti, mržnje i povrijeñene sujete osoba iz carske blizine i njihovih političkih ambicija.

C O N S P I R A T I O

Silanovo pogubljenje, a nadasve način na koji je djelovala konspiracija a u koju su bile uključene iosobe iz blizine cara, izazvala je veliko ogorčenje u redovima gornjih slojeva rimskog društva. Time susenatori i svi oni koji su još vjerovali u superiornost rimskog ustavno-zakonskog poretka stekli uvjerenjeda se Klaudijeva vladavina neće mnogo razlikovati od vladavina preñašnjih princepsa. Nastupilo jevrijeme da ponovo izañu na svjetlo dana ambicije i težnje pojedinaca, koje su bile prigušene još od 24. januara 41 godine. Centralna ličnost oko koje su se počeli okupljati nezadovoljnici tako formirajući jezgrozavjere bio je Anije Vinicijan ( Annius Vinicianus). Nakon Kaligulinog ubistva, Anije Vinicijan je u toku januarskog zasjedanja Senata i sam figurirao kao jedan od kandidata za princepsa.19 Samim tim je i AnijeVinicijan u očima careve okoline predstavljao eventualnu opasnost. Nakon Silanovog pogubljenja iVinicijanu je moralo biti jasno da se nova uprava neće ustručavati da eliminira ne samo stvarne protivnike, nego i sve one koji bi mogli predstavljati potencijalnu opasnost. Vjerovatno je i strah

Vinicijana za svoj život utjecao na njega da se ne samo aktivno uključi u zavjereničke pripreme, nego da bude i njihov inicijator. Jedino je preuzimanjem osobne inicijative Vinicijan mogao da preduprijedieventualnu urotu voñenu iz carskih odaja i kancelarija protiv sebe. Klupko zavjere se počelo polakoodmotavati i uvlačiti u svoje redove sve više učesnika. Pored svega onoga što se dešavalo u posljednojgodini moglo se, sasvim razumljivo, očekivati uključivanje većeg broja senatora i pripadnika višihrimskih društvenih slojeva u zavjerenički krug.

Da bi se uklanjanje Klaudija moglo izvesti zavjerenicima je bila potrebna znatna oružana snaga.Pretorijanska garda je bila respektabilna vojna sila i nadasve lojalna princepsu kome su se i zakleli, inasuprot koje u Italiji zavjerenici nisu mogli suprotstaviti dostojnu snagu. Pored pretorijanaca uz cara senalazila i jedinica sastavljena od germanskih najamnika čija lojalnost caru nijednog momenta nije mogla biti dovedena u pitanje. Zavjerenici su eventualno mogli više računati na gradske kohorte. Ali čak kada bi

se i pridružili zavjerenicima, što bi bilo teško pretpostaviti jer su se i gradske kohorte u pravilu povodileza pretorijancima, one ne bi mogle izdržati udar brojnijih i bolje opremljenih i obučenih vojnika inajamnika. Trebalo je naći oružanu snagu koja se nalazila u provincijama, ali koja je dovoljno blizu Italijida bi mogla brzo reagirati i doći u Italiju da podupre zavjeru. Zavjerenici su računali i sa tim da bi pretorijanci našavši suočeni sa brojnom i obučenom vojskom koja je došla iz provincija možda mogli preispitati svoju lojalnost Klaudiju i pridružiti se jačemu. U tom slučaju obračun sa germanskom gardom bi predstavljalo samo pitanje rutine i vremena i uspostava novoga režima bi bila neminovna.

Zavjerenički krug je u svrhu obezbjeñivanja vojne podrške stupio u kontakt sa namjesnikom provincije Dalmacije Lucijem Aruncijem Kamilom Skribonijanom, koji se nije mnogo dvoumio u vezi pridruživanja zavjeri.20

P R O V I N T I A D A L M A T I A

Dalmacija je bila provincija u samoj blizini Italije, a u kojoj su se nalazile znatne vojne snagelegijskog i auksilijarnog sastava. Za prelazak sa istočnojadranske obale u Italiju bilo je potrebno samo par dana, a kada se to ostvari pruža se sve do Rima skoro nezaštićeno područje. Sama provincija bila jesastavljena od teritorija rimskih grañana (kolonije, municipiji, i oppidum civium romanorum), ager

19 Cass. Dio LX,15, 120 Cass. Dio LX,15, 2



10

publicus (rudnici, vojni logori, državna zemljišta i dr. ) i peregrinskih civitates. Provincija je podijeljenana tri sudske oblasti (conventi) skradinski, salonitanski i naronitanski. Stanovništvo u statusu peregrina bilo je na osnovu narodnosno-političke pripadnosti svrstano u niz političko-upravnih jedinica (civitates) iuživalo je odreñeni stupanj autonomije.

Dalmacija je spadala u carske provincije i njome je u carsko ime upravljao namjesnik sa

zvaničinom titulom koja je glasila legatus Augusti propraetore.

21

On je u svojim rukama imao vrhovnu icivilnu i vojnu i sudsku vlast u Provinciji čije se sjedište nalazilo u Saloni. Pored namjesnika, postojao ječitav administrativni aparat pomoću kojeg se upravljalo provincijom. U instituciji carskog legataobjedinjena su i civilna i vojna ovlaštenja i namjesnik provincije zapovijedao je sa svim oružanimsnagama na teritoriji provincije. Skribonijan je pod svojom komandom raspolagao sa dvije legije (VII. iXI. legijom) sastavljenim od rimskih grañana i većim brojem pomoćnih jedinica regrutiranih iz sastavastanovništva koje nije imalo rimsko grañanstvo i to ne samo sa područja provincije Dalmacije. Uutvrñenim logorima Gardunu i Burnumu nalazile su se i glavnine snaga legija, dok su manji detašmanilegionara bili razasuti širom provincije. Dalmatinske legije nisu služile samo radi pacifikacije i držanja naoku nemirnih ilirskih naroda, nego su služile i kao strateška rezerva vojnih snaga u Italiji.Ko je bio Skribonijan?

Lucije Aruncije Furije Kamil Skribonijan ( Lucius Arruntius Camillus Scribonianus)

22

je bio pomuškoj liniji direktni potomak Furija Kamila, osvajača Veja, diktatora i legendarnog drugog utemeljiteljaRima nakon što su Gali spalili Rim, ali i zakletog neprijatelja plebejaca, krivca za smrt plebejskog voñe iheroja odbrane Kapitola Marka Manlija. Od Furija Kamila sve do Marka Furija Kamila ( Marcus Furius

Camillus, konzul za 8. god. n. e.), biološkog oca Kamila Skribonijana. rod Furija Kamila nije uzeoaktivnijeg učešća u stvaranju rimske imperije i moći, a ostali su i izolovani od mnogih političkihturbulencija, koje su zahvatile državu za vrijeme stranačkih i grañanskih sukoba. Tek je Skribonijanovotac, obnašajući dužnost prokonzula Afrike i pobijedivši pobunjene Numantince i Mauritance i njihovogvoñu Takfarinata 17 god. n. e. podigao ugled porodice.23 Furije Kamil Skribonijan je još prije očeve pobjede usinovljavanjem, praksom vrlo raširenom meñu rimskim višim klasama, ušao u porodicu bivšegkonzula Lucija Aruncija24 i ostvario je značajnu političku karijeru. Za konzula je izabran 32 godine n. e.zajedno sa Gnejom Domicijem (Gnaeus Domitius), biološkim ocem budućeg cara Nerona.25 Zanimljivo je, kada se govori o odnosima Klaudija i Skribonija, spomenuti da je bilo planirano, dok je Klaudije još bio mladić, da on stupi u brak sa Livijom Medulinom Kamilom ( Livia Medullina Camilla), kćerkomMarka Furija Kamila i sestrom Skribonijana.26

Skribonijan je za namjesnika Dalmacije imenovan za vrijeme Kaliguline vladavine. O prisutnosti idjelatnosti Furija Kamila Skribonijana u Dalmaciji raspolažemo sa dva epigrafska svjedočanstva. Prviepigrafski spomenik govori da je za vrijeme njegove administracije u Dalmaciji umro Felicius, članSkribonijevog domaćinstva, vjerojatno njegov osloboñenik. Feliciusov nadgrobni spomenik je pronañen uSaloni.27 Drugo bitnije svjedočanstvo je meñašni natpis sa lokaliteta Vaganac u širem području Jajca.

21

Pravno-formalno gledajući on je bio zamjenik, izaslanik namjesnika provincije →samoga cara. Od podjele provincijana carske i senatske 27. god. p. n. e. car je smatran namjesnikom provincija koje je on dobio i u koje bi zatim slao svojelegate da upravljaju.22 O Skribonijanovom imenu v. Bulić, 1890, 410 - 41123 Tac. Ann. II, 52; III, 20; Rat sa Takfarinatom je konačno završen tek 24. god. n. e.24 O Luciju Arunciju v. Mesihović, 2007, 464; 57625 Tac. Ann. VI, 1; Cass. Dio LVIII, 17, 126 Brak nije ostvaren , jer je Kamila dan prije vjenčanja umrla od bolesti. Svet. Clau. 2627 Wilkes, 1969, 83; ILJug III, 2221 : Felicio / Camili Ar/runti Scrib(oniani) / ser(vus) a(nnorum) XL h(ic) s(itus) e(st) /

5 Gutilla cons(ervo) / bene merenti / pos(u)it



11

Natpis je postavljen u vrijeme dok je još Kaligula bio car, znači prije januara 41 god. n. e.28 Ureñenjegranica izmeñu raznoraznih domorodačkih zajednica spadalo je u jednu od važnijih dužnosti namjesnika itime se osiguravao mir, a autoritet namjesnika postajao je vrhovni arbitar u meñudomorodačkimrazmiricama. Na osnovu drugih natpisa sa područja provincije poznato je i da su Skribonijevi prethodnici,namjesnici Dalmacije Kornelije Dolabela, i L.Volusije Saturnin ureñivali granice izmeñu domorodačkih

zajednica.

29

Natpis u Vaganju govori, na osnovu predložene rekonstrukcije Frane Bulića, da jeSkribonijan odredio Manlija Koelija, centuriona VII. legije da odredi granicu izmeñu plemenskihteritorija Sapuata i Ematina (Lamatina). Natpis se nalazi na prilično osamljenom mjestu, te je možda i to bio jedan od razloga zašto je natpis sačuvan, iako se na njemu nalazi Skribonijanovo ime. ImeSkribonijana, je nakon slamanja bune trebalo da bude izbrisano iz svih službenih spomenika (damnatae

memoriae). Inače sasvim je bilo uobičajeno u praksi da namjesnici, kao zapovjednici svih vojnih snaga uProvinciji za sudije u pitanjima ureñivanja granica meñu domorodačkim zajednicama imenuju svoje podčinjene, najčešće centurione, većinom samo jednog, ali u složenijim slučajevima i dvojicu, kojima bise po potrebi nekada pridruživao i vojni tribun.30

Razlozi koji su nagnali Skribonijana da se pridruži zavjeri i da on predstavlja njen najvažnijisegment pored republikanskih imali su i lične motive. I Skribonijan je sebe vidio kao budućeg princepsa.

On se u odreñenim krugovima spominjao kao mogući car i još prije svoga uključenja u zavjeru pravio je planove o pobuni.31 Ponudom za priključenje zavjereničkom krugu u Italiji, on je samo planove koje je dotada mislio upotrijebiti za ostvarivanje ličnih ambicija, preusmjerio u pravcu interesa i platforme čitavezavjere.Zavjerenička platforma

Nakon što se zavjeri priključio Skribonijan ona je poprimila mnogo ozbiljniji karakter postajućiostvarenija i njen krajnji ishod nije bio tako neizvjestan. Tako je sada priključivanje zavjeri izgledaloatraktivnije i kao posljedica Skribonijanovog pristupanja zavjeri se pridružio i veliki broj senatora ivitezova koji su se do tada držali obazrivije prema svome učešću u zavjeri.32 Zavjerenička skupina jesvoju platformu zasnivala na paroli obnove Republike i starih sloboda. Republikanizam zavjerenika nije bio samo posljedica uvjerenja, nego i jedina mogućnost kojom su se amortizovale lične ambicije mnogihod zavjerenika. Kao što smo već rekli, oba glavna stuba zavjere Anije Vinicijan i Kamilo Skribonijan suse zanosili time da postanu carevi. Oni i neki drugi pojedinci kao Azijatik prije su sebe vidjeli kao noveCezare i Oktavijane nego Cicerone, Brute i Katone. Idejom obnove Republike sprečavalo se da ambicije pojedinih zavjerenika dovedu do pojave zavisti, ljubomore i borbe za lični prestiž meñu pojedinim

28 CIL III, 9864a : L(ucius) Arruntius / Camil[l]us [S]cri/[bo]nia[n]us le[g(atus)] pr[o] / pr(aetore) C(ai) [C]ae[s]aris

Au[g](usti) / 5 Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium 7(centurionem) / leg(ionis) VII inter Sapuates / e[t La]matinos(?)

ut fines / [rege]ret et terminus po[n(eret)]29 Bulić, 1890, 40730 Prvi koji se pozabavio natpisom u Vaganju bio je Kosta Hörmann, koji je pogrešno pripisao natpis Luciju AruntusuKamilu Luzitancu, odaslanom pretoru Klaudijevog brata Germanika, uslijed čega je Kosta Hörmann datirao nastanak natpisa

u drugu decenije I st. n. e. (Hörmann, 1890, 306-308). Mišljenje Hörmanna je već iste godine ispravio Carl Patsch (1890, 367-368) jasno vezujući nastanak meñašnog natpisa za vrijeme namjesnikovanja Lucija Aruncija Skribonijana, ali ne dajućinikakvu dalju i detaljniju analizu. Konačno je opet iste godine i to isto u Glasniku Zemaljskog muzeja, Frane Bulić u svomečlanku (1890, 408-412) ponudio detaljnu analizu meñašnog natpisa i rekonstrukciju samog teksta. Na natpis u Vaganju se šireosvrnuo i Ivo Bojanovski u svome radu rimskim cestama u Bosni i Hercegovini (Bojanovski 1974, 115), i pozivajući se naMomsena izrazio sumnju u Bulićevu rekonstrukciju, preciznije rečeno u spominjane Ematina (Lamatina) na natpisu, tj. unjihovu identifikaciju sa ….MATINOS. Općenito o ureñivanju granica meñu zajednicama Ilirika, kasnije Dalmacije v. Bulić,1890, 407 – 408.31 Cass. Dio LX, 15,232 Cass. Dio LX, 15, 3



12

članovima zavjere čime bi nesumnjivo bila ugrožena i sama zavjera a u tom slučaju Klaudije bi ostao princeps.

Teško je govoriti šta bi se desilo da je zavjera ostvarila svoj cilj. Da li bi stvarno bila obnovljenaRepublika. U prvo vrijeme po zbacivanju Klaudija vjerojatno bi postojala neka vrsta kolektivne vlade. Ališta bi se kasnije desilo, da li bi izmeñu zavjerenika došlo do borbe za meñusobni prestiž, kakvo bi

raspoloženje bilo vojske, naroda, i provincija. Možda bi se i druge provincijske legije, po ugledu nadalmatinske, pobunile i proklamirale svoje careve.

R E B E L L I V M

Pobuna je trebala krenuti sinkronizirano. Po planu su zavjerenici trebali napustiti Rim i povukli bise na svoja imanja razasuta širom Italije. Time bi se našli van domašaja eventualne Klaudijeve odmazdekada on dobije prve vijesti o pobuni u Dalmaciji. Istovremeno bi Skribonijan okupio legije i auksilijarne jedinice, obezbijedio brodove za prelazak i javno proklamirao odmetnuće. Zatim bi dalmatinska vojska prešla u Italiju gdje bi joj se priključili i zavjerenici sa snagama koje su oni skupili i put prema Rimu bi bio otvoren.

Zavjerenička skupina u Italiji je uspjela da izañe iz Rima i povuče se na svoja ladanjska imanja neizazvavši sumnju vladajućih krugova. U Dalmaciji je Skribonijan prvi javno istupio i obznanioodmetnuće od Klaudija i obnovu Republike i povratak starih sloboda. Nakon skoro stoljeća ličnihvladavina doživotnih diktatora, trijumvira i careva u Dalmaciji je proglašena obnova drevne RimskeRepublike. Tako je makar samo na teritoriji jedne od provincija obnovljena Republika. Da je Skribonijanizdao proglas o obnovi Republike potvrñuje pored izvora33 i sve ono što je uslijedilo. Jer samo je proglaskojim se predviñala obnova Republike mogao proizvesti kod vojnika kojima je zapovijedao negativni stav prema pobuni. Svoj proglas o odmetnuću i obnovi Republike Skribonijan je prvenstveno usmjerio premasvojim legionarima i auksilijarnim jedinicama tražeći od njih podršku za svoj predstojeći poduhvat.Meñutim dalmatinski namjesnik je loše procijenio ukupno raspoloženje dalmatinske vojske. Legionarinisu gajili previše iluzija u vezi Republike, a posebno nisu vodili računa o nekim idealističkim teorijama.

Oni su bili pokretani prvenstveno praktičnim razlozima i mogli su sa punim pravom pretpostaviti da ćeobnova Republike, voñene od strane senatorske oligarhije, ugroziti njihove privilegije i interese.Punu podršku za svoje zamisli Skribonijan je mogao da ima samo u svome najbližem okruženju,

u svome štabu i provincijskom birokratskom aparatu. Pored njih mogao je da računa i na najvišizapovjedni kadar, a koji je poticao iz senatorskog i viteškog staleža i kojima je ideja obnove Republike bila bliska. Za razliku od zapovjednog sloja sa senatorsko-viteškim backgroundom za one zapovjednikekoji su do položaja došli striktno zahvaljujući vojnoj karijeri a poticali su iz plebejskih slojeva Italije i provincija obnova Republike nije bila posebno privlačna. Svoj uspon oni su dugovali ne nekoj tradiciji iugledu nego prije svega sustavu na čijem se čelu nalazio princeps. Najveće protivljenje obnovi Republike, prelasku u Italiju i grañanskom ratu izražavao je niži komandni zapovjedni iz redova podoficira i starijihvojnika. Oni su garanciju svoje egzistencije prevashodno vidjeli u ličnosti glavnokomandujućeg tj. cara.

Svoje plate su dobivali u ime princepsa, a i bili su jedino uvjereni da su mogli biti dostojno obezbijeñenikada završe vojnu službu samo ako postoji car. Velika većina tih legionara je već boravila u provincijiduži period, tu su zasnovali svoje porodice i nisu imali volje da se udaljuju iz provincije i od svojih porodica bez nekog važnijeg razloga. Neizvjesni grañanski rat u Italiji je nosio rizik poraza i odmazde naučesnicima pobune, dok bi u slučaju pobjede dobili Republiku kojoj nisu skloni. Zašto rizikovati svoježivote i egzistenciju svojih porodica da bi se dobio sistem koji bi ugrozio njihove egzistencijalne interese.To pitanje se vrlo vjerojatno često postavljalo meñu legionarima VII. i XI. legije u danima nakon

33 Cass. Dio LX, 15, 3



13

Skribonijevog proglasa. Legije I. st. n. e nisu bile one grañanske milicije koje su stvorile rimsku moć ikoje su sa istim žarom branile i svoju zemlju i svoju slobodu ne željeći da za Republiku žrtvuju i svoježivote. Ovo je sada bila profesionalna vojska koja je bila u prvom redu odane svomeglavnokomandujućem koji ih je plaćao. Ni raspoloženje pomoćnih jedinica nije sadržavalo u sebioduševljenje prema pobuni i eventualnoj obnovi Republike. Snaga pomoćnih jedinica u Dalmaciji, i

eventualno novoregrutiranih jedinica iz sastava populacije Provincije (koje je važilo kao ratoborno) nije bila za podcjenjivane, ali domaće provincijsko stanovništvo i grañani i peregrini bili su većim dijelomindiferentni prema motivima Skribonijanove pobune. Ilirsko-dalmatinska populacija nije imala nekog posebnog razloga da podrži ni Skribonijana, a kamoli još da se bori za ideju obnove drevne RimskeRepublike, koja im je bila potpuno strana.34 Smatrajući da mu je dovoljna podrška samo njegovihnajbližih suradnika, Skribonijan se nije ni potrudio da dodatno zainteresira i pridobije niži zapovijednikadar i obične vojnike niti šire slojeve stanovništva Provincije.

Da je kojim slučajem u prvi plan istakao ne obnovu Republike, nego svoju kandidaturu za princepsa, raspoloženje meñu njegovim vojnicima bi vjerojatno izgledalo drugačije. Legionare VII. i XI.legije ništa posebno nije vezivalo za Klaudija, za čije postojanje do njegovog izbora za princepsa nisu niznali. On nije posjedovao ni neke posebne kvalitete u odnosu na njihovog zapovjednika, izuzev što je bi

jedini predstavnik porodice koja je desetljećima upravljala rimskom državom i iz koje su dolazili njihovivrhovni komandanti. Povrh toga su sigurno i do njih došle vijesti o Klaudijevim fizičkim nedostacima.Klaudije je osim toga vladao tek godinu dana, nedovoljno da potpuno konsolidira i učvrsti vlast širomrimske države i nametne u svijesti svih vojnika kao njihov vrhovni komandant. I sigurno je da bi kada bi bili prisiljeni da biraju izmeñu princepsa Skribonijana i princepsa Klaudija opredijelili bi se za prvoga.Ali kada su se suočili sa alternativom izmeñu nejasne Republike i princepsa Klaudija mišljenje vojnika je bilo dijametralno suprotno u korist Klaudija. Meñutim Skribonijan, zbog svoga odnosa sa zavjerenicima uItaliji, nije imao drugog izbora nego da izabere opciju proglašenja Republike.

Loša Skribonijeva procjena stanja duhova u redovima vojske kojom je zapovijedao pokazala se presudnom činjenicom koja je predodredila dalji razvoj situacije. Nakon podrobne analize situacijelegionari su čvrsto odlučili da se suprotstave namjerama svoga zapovjednika i u dalmatinskim legijama počela se sve više kristalizirati zavjera protiv zavjere.Stanje u Rimu35

Istovremeno sa svojom proklamacijom o odmetnuću i uspostavi Republike, Skribonijan se osjećaodovoljno sigurnim i samopouzdanim u ostvarenje svoga cilja da je Klaudiju poslao pismo u kojem ga jeobavještavao o svojim namjerama. U tome pismu punom uvreda, drskosti i prijetnji upućenih Klaudiju pobunjeni namjesnik je pozvao cara na dobrovoljno odricanje od carskog naslova i mirnu predaju vlasti.U slučaju da Klaudije i pristane na dobrovoljnu predaju, Skribonijan je garantirao nepovredivost života iimovine Klaudija i njegove porodice.36 U ovom slučaju Skribonije je računao na poslovičnu Klaudijevu plašljivost i nepostojanost i nadao se da će pismom kod njega još više izazvati paniku pa možda idobrovoljnu predaju. Po prispijeću vijesti iz Dalmacije i pisma u Klaudijevoj palati je zavladao stanjeneizvjesnosti. Niko nije znao u kojoj je mjeri zavjera bila zahvatila strukture Rimske države. Posebno jeKlaudije podlegao strahu i panici, pa je i razmišljao na dobrovoljni odlazak sa vlasti. Meñutim i Klaudije injegovo okruženje moglo je sa pravom sumnjati da li su Skribonijanove garancije u slučaju dobrovoljnogodreknuća bile sigurne. Život Klaudija, Mesaline a posebno njegovih osloboñenika nisu vrijedili mnogo uočima zavjerenika. Oni su i toku svoje jednogodišnje vladavine uspjeli na sebe navući veliku mržnju

34 Činjenica je da je i uvoñenje casrkog sustava donijelo znatnih poboljšanja u politici i odnosu prema provincijama uodnosu na republikansko doba.35 Cass. Dio LX, 15, 4; Svet. Clau. 3536 Svet. Clau. 35



14

pojedinih slojeva rimskog društva, da bi i pored dobrovoljnog odlaska mogli ostati u životu. I u slučajukada bi zavjerenici prešli preko svojih osobnih mržnji, zavisti i sujeta, i ostavili u životu carsku porodicu ičak njegove najbliže suradnike, njihovo prisustvo bi stalno predstavljalo potencijalnu opasnost zanovoustanovljeni režim. Uvijek bi se mogao naći neko ko bi u ime svrgnutog cara pokrenuo nove političke turbulencije. Znajući da su Skribonijanove garancije samo taktički potez zavjerenika, Klaudiju i

njegovim suradnicima nije preostajalo ništa drugo nego da se pokušaju suprotstaviti zavjeri i pobuni. U tusvrhu sazvana je senatska sjednica na kojoj je Klaudije zatražio od senatora da izraze lojalnost i savjetešta činiti u novonastaloj situaciji. Senat je bio svjestan pritiska koji je na njega vršen i u skladu sa svojomoportunističkom politikom prihvatio je Klaudijeve argumente izražavajući mu punu lojalnost. Senatskaodluka je bila potrebna Klaudiju kako bi svojoj akciji protiv pobune dao oreol legitimnosti i borbe zakona protiv bune. I pored senatske podrške, Klaudije i njegovo okruženje su znali da ne mogu potpuno računatina senatore. Njihova lojalnost je bila praktično iznuñena i čim bi osjetili najmanje oscilacije na klatnumoći, većina njih bi se pridružila zavjerenicima. I car i njegovi suradnici su bili svjesni da je ishod borbeneizvjestan i tih dana na dvoru je vladalo stanje košmara. Ipak neočekivani razvoj dogañaja u Dalmacijikoji su se dešavali gotovo istovremeno sa gore opisanim dešavanjima u Rimu donijeli su kraj strepnje zaKlaudija, Mesalinu, Narcisa i mnoge druge suradnike carske vlade.

LEGIONES VII. ET XI. CLAVDIA PIA FIDELIS

Od izdavanja proklamacije Skribonijan je vršio sve neophodne pripreme za pohod. Za prebacivanje trupa u Italiju bilo je potrebno negdje oko 150 brodova. Peti dan nakon javnog odmetnuća bio je odreñen za termin pokreta trupa prema Italiji. Toga dana trebale su se podići bojni znaci i skupitivojska. Meñutim kada su se trebali ukrasiti legijski orlovi i bojni znakovi izvući iz zemlje to se nije moglouraditi. To je odmah protumačeno kao božanska opomena vojnicima da se ne upuštaju u Skribonijanov poduhvat i ne krše zakletvu koju su dali Klaudiju. Praznovjernim Rimljanima nije trebao bolji dokaz o božanskoj srditosti na zamisli njihovog komandanta i kada je izdata naredba za pokret vojnici su jednodušno odbili nareñenja svojih pretpostavljenih otvoreno izražavajući lojalnost caru Klaudiju.37 U tim

trenucima nastupio je preokret, vojnici su se okrenuli protiv onih zapovjednika i državnih službenika kojisu podržavali pobunu. Šta se ustvari stvarno dešavalo toga posljednjeg dana restaurirane Republike,nikada se sa sigurnošću neće moći saznati. Tvrdnja o nekom božanskom gnjevu koji se ispoljio unemogućnosti da se izvuku legijski orlovi iz zemlje ne može se prihvatiti. Vjerojatno su protuzavjerenici poznajući stupanj religioznih i sujevjernih osjećanja većine legionara imali udjela u tome da se orlovi nisumogli izvući iz zemlje, time stvorivši savršen povod za odbacivanje Skribonijanove komande i pobunu protiv namjera zavjerenika. Oni legionari koji su poveli akciju protiv Skribonijana su time svojoj akcijidali privid legitimnosti i božanskog odobravanja. Ostavši bez ikakve potpore i uvidjevši bezizlaznostsituacije u kojoj se neočekivano našao, Skribonijan je napustio Salonu i dao se u bijeg. Po Kasiju Dionu(koji je i sam bio namjesnik Dalmacije, pa je bio upoznat sa arhivom Provincije) Skribonijan je bježećidošao na otok Vis, gdje je izvršio samoubistvo. Meñutim u Tacitovim «Historijama», Skribonijan je

ubijen od strane vojnika Volaginiusa, koji je bio unaprijeñen u najviše vojne činove.

38

Bez obzira na koji

37 Svet. Clau. 1338 Tac. Hist.. II, 75; Cass. Dio LX, 15, 3 - 4. Potpuno je nejasno odakle leksikografu Williamu Smithu (1867, 592) podatak da je Skribonijan nakon sloma pobune poslan u izgnanstvo gdje je umro 53. god. n. e. (...sent into exile and died in A.D. 53 , either of an illness, or, as was commonly reported, by poison.). Ujedno kao odrednice iz izvora za biografijuSkribonijana on navodi Tacitove Anale i Historije i Svetonijev životopis. U podatku Tac. Ann. XII, 52 (u kojem se govori oizgnanstvu i smrti Skribonijanovog sina) riječ je o sinu Skribonijana, te je gotovo sigurno William Smith pomiješao biografijeoca i sina, koje inače daje jednu za drugom.



15

način je završio život Furija Kamila Skribonijana, jedina pouzdana činjenica je da ovaj put boginjesavjesti i božanske osvete Furije nisu bile naklonjene svome imenjaku.39

Najveći dio oficira koji su podržavali Skribonija je bio likvidiran, dok su oni najpovjerljiviji inajbliži suradnici Skribonijana uhapšeni i sprovedeni u Italiju da se ispitaju i da im bude suñeno. Jedanod najbližih suradnika Skribonijana bio je Cecina Pet (Caecinna Paetus), bivši konzul, koji se tada

nalazio u bližem okruženju Skribonijana i vjerojatno je obnašao neku od visokih dužnosti u Provinciji.On je uhapšen od strane vojnika i ukrcan na brod koji ga je trebao sprovesti u Italiju. Njegova žena Arija( Arria) zatražila je od vojnika dozvolu da bude uz njega.40 Kada su vojnici odbili njen zahtjev, Arija jeunajmila ribarsku brodicu i u njoj pratila brod koji je prevozio njenog supruga u Italiju.41

Dio zavjerenika u Italiji dobivši vijesti o Skribonijanovoj sudbini, izvršio je samoubistvo.Vinicijan shvativši da je stvar izgubljena, je meñu prvima izvršio samoubistvo kako bi izbjegao da budeuhapšen, mučen i pogubljen.42 U Rim je stigla vijest o gušenju pobune i Skribonijanovoj smrti su stiglevrlo brzo. To je naglo promijenilo raspoloženje Klaudija i njegovog okruženja. Sada su i Klaudije ineformalni centri moći odbacili sve kalkulacije, nedoumice nastupajući odlučno u slamanju zavjere iobračunu sa zavjerenicima. Nastupilo je vrijeme brzog, sustavnog i nemilosrdnog razračuna ne samo sazavjerenicima nego i svima onima na koje bi se sumnjalo. Mesalina, Narcis i drugi osloboñenici su u

novonastalim zbivanjima vidjeli savršenu priliku kako bi se prepustili svojim osobnim osvetama iobračunima.43Oni su koristili i usluge robova i osloboñenika kako bi optužili za zavjeru njihovegospodare. Usprkos Klaudijevom obećanju sa početka njegove vladavine da neće dati na mučenjenijednog slobodnog grañanina, mnogi od optuženih su bili izloženi i torturama. Optuženim je bilo suñenou Senatu u prisustvu Klaudija, perfekta i carskog osloboñenika koji je čitao optužnicu. Velika većinaoptuženih je bila osuñena na smrt, a eegzekucijama su bili izloženi i muškarci i žene. Tijela pogubljenihsu bila javno izložena. Od onih koji su pogubljeni van Rima, samo su bile izlagane glave.44

Neki od krivaca su uspjeli zahvaljujući mitu i milosti Mesaline i carskih osloboñenika da spasusvoje živote, dok je ipak djeci većine optuženih i pogubljenih bio zagarantovan imunitet.45 Da bi spasilasvoj život a i život svoga sina, Skribonijanova žena Junija je dobrovoljno kolaborirala sa carskimistražiteljima dajući dokaze protiv zavjerenika.46 Obračun sa zavjerom iz 42 god. n. e. pored primjerasurovosti, izdaja i nastojanja da se sačuva goli život svim sredstvima donio je Rimu i primjere herojstva, požrtvovanosti i vjernosti bez kojih naše današnje shvaćanje rimske historije i društva bi bilo nezamislivo.U tom pogledu je posebno ilustrativan primjer već spomenute Arije, supruge zavjerenika Cecine Peta koji je osuñen na smrt samoubistvom.47 Kada je Cecina Pet oklijevao da se probode, Arija je uzela bodež izarila ga u svoje grudi podstičući svoga supruga da isto uradi besmrtnom rečenicom " Pete, to ne boli(Paetus, non dolet)". Arija je počinila samoubistvo i pored nastojanja njenog zeta Trazeja i ostatka porodice da je odgovori od takvog čina. Primjer ove požrtvovane i vjerne žene dugo će za rimske pisce

39 Furije su u rimskoj podzemna božanstva personifikacija grižnje savjesti i božanske osvete. Prikazuju se kao žene čija je kosa bila isprepletena sa zmijama. Jednom su rukom držale goruču zublju, a drugom bodež Identične su sa grčkim erinijama.Bile su tri furije (erinije) Tizifona, Alekto, i Megera.40 Ovaj podatak pokazuje da su i porodice pojedinih visokih rimskih dužnosnika koji su obnašali odreñene funkcije u

provincijama sa sobom vodili i porodice. Sudeći po Pliniju Mlañem, Cecina Per i Arija su bili vrlo vezani.41 Plin. Min. Epist . III, C.Plinius Nepoti suo S. 42 Cass. Dio LX, 15, 543 Cass. Dio LX, 15, 544 Cass. Dio LX, 16, 145 Cass. Dio LX, 16, 2-346 Plin. Min. Epist .. III, C. Plinius Nepoti suo S. 47 U rimskom zakonodavstvu se samoubistvo nije tretiralo kao krivično djelo i dozvoljavanje osuñeniku na smrt daizvrši samoubistvo smatralo se kao milost. U slučaju kada bi osuñenik izvršio samoubistvo njegovu imovinu država u načelunije oduzimala, nego bi je ostavljala njegovim nasljednicima.



16

biti navoñen kao primjer ljudske vrline i snage u borbi protiv tiranije i despotizma. 48 Sličan primjer je pružio i izvjesni Galaesus, osloboñenik Skribonijana koji je, na suñenju koje mu se održavalo u Senatu,na Narcisovo pitanje «šta bi on uradio kada bi Kamil postao car» odgovorio da bi stajao iza njega i držaousta zatvorena,49 što je bila opaska na račun svemočnog Klaudijevog osloboñenika.

Na prijedlog Klaudija, Senat je u znak zahvalnosti za osujećivanje Skribonijanovih namjera VII. i

XI. legiju nagradio počasnim nazivom Klaudiju odane i vjerne (Claudia pia fidelis). Ove nazive su objelegije zadržale sve do kraja svoje višestoljetne egzistencije.50 U Dalmaciju je upućen Salvije Oton (konzul 33 god. n. e), otac budućeg cara Otona, da sredi stanje nastalo uslijed pobune Skribonijana. I pored senatskog i carskog izražavanja zahvalnosti legijama Oton je kaznio smrću one vojnike koji sulikvidirali svoje oficire. Smaknuće je obavljeno pred Otonovim zapovjednim šatorom. Zbog svoganemilosrdnog postupka prema vojnicima ubicama svojih pretpostavljenih, Oton se neko vrijeme nalazio unemilosti carske klike.51 Za razliku od Otonovog postupka prema onima koji su se obračunali sa svojimoficirima, Skribonijanov ubica Volaginius je nagrañen promicanjem u vojničkoj hijerarhiji sve do najvišihkomandnih dužnosti.52 Skribonijanovoj ženi Juniji je, zahvaljujući činjenici da je odavala zavjerenike, bio pošteñen život i bila je za kaznu samo prognana. Njen sin Furije Kamil Skribonijan Mlañi je nešto kasnijeza konzulata Fanula Sule i Salvija Otona prognan pod optužbom da se kod astrologa raspituje za smrt

cara. U progonstvu nije živio dugo, da li je umro prirodnom smrću ili je njegova smrt bila uzrokovanaotrovom postalo je predmet nagañanja u rimskoj javnosti. 53 Nakon pobune Klaudije se potpuno odrekao republikanizma i oslonio se na birokraciju. Da bi

slomio opoziciju u Senatu, Klaudije je vršio promjene njegovog sastava, bilo brisanjem i izbacivanjem bilo uvlačenjem novih, lojalnih elemenata.54 U toku čitave Klaudijeve vladavine pogubljeno je 35senatora i oko 300 vitezova.55 Na kraju je i sam Klaudije 13. X. 54. god umro, vjerojatno otrovan odstrane svoje četvrte žene Agripine Mlañe, inače njegove sinovice, kćerke Klaudijevog brata Germanika isestre Kaligule.

Skribonijanova buna i petodnevna egzistencija «obnovljene Republike» bar na istočnojadranskojobali predstavljali su posljednji krik staroga Rima. To je bio i posljednji ozbiljniji pokušaj obnoveRepublike i poslije ugušenja pobune više niko neće dići bunu proklamirajući obnovu stare Republike.Time se ideja obnove Republike u konstelaciji odnosa sredine I. st. n. e pokazala kao čista iluzija, jer nisu postojale ni mogućnosti ni sredstva da se to ostvari. Ironija je da se to desilo u vremenu vladavine čovjekakoji je najveći dio svoga života proveo nošen idejom republikanizma i posvetio idejama republikanizma.Otada pa do nestanka rimskog svijeta republikanizam će postati fikcija, historijska reminiscencija inostalgija obrazovanih Rimljana. VII. legija C.P.F. je 58. god. n. e. premještena na Donji Dunav, kako bizamijenila posade koje su učestvovale u istočnoj- jermenskoj-kampanji Korbula, dok je XI. legija Claudia

pia fidelis, do ljeta 69. god. n. e. bila premještena na Rajnsku granicu. Ova posljednja legija je uDalmaciji zamijenjena sa IIII. Flavia Felix, a nakon i njenog premještanja 86. god. n. e. na dunavsku

48

Plin. Min. Epist. III, C.Plinius Nepoti suo S.; Cass. Dio LX, 16, 5 – 7; Martial, Epig . I, 13 Njena istoimena kćerka je bila udata za Trazeju, kojeg je dao da se pogubi Neron 67. god. n. e. Tac. Ann. XVI, 34 49 Cass. Dio LX, 16, 450 Legio VII Claudia pia fidelis, Legio XI Claudii pia fidelis. Cass. Dio LX, 15, 4; Svet. Clau. 13; Wilkes, 1969, 83

51Svet. Otho. 1

52 Tac. Hist. II, 7553 Tac. Ann. XII, 5254 48. god. n. e Klaudijevom voljom u sastav Senata su ušli prvaci galskog naroda Heduanci (Edui). To je bio temelj primanju u Senat bogatih i uglednih provincijalaca.; CIL XIII, 1668; Tac. Ann. XI, 23 – 25; Svet. Clau. 19;55 Svet. Clau. 29



17

granicu Dalmacija je postala provincija bez legija. Auksilijarne jedinice su u Dalmaciji ostale sve dosredine III. st. n. e.56

C O N C L V S I O

Klaudijeva vladavina je bila vrijeme kada su se pojedini elementi rimske politike otvorenosukobljavali i borili za dominaciju. Najvažniji segmenti koji su se sukobljavali u tome periodu su bilisenatorska aristokratija koja je pokušavala ponovno afirmirati stare javne institucije, zatim tek rañajuća isve moćnija carska birokracija, pojedinci iz porodice i na kraju pretorijanci, odnosno nešto kasnije čitavaarmija koja je bila zainteresirana samo za samoga cara. Od Klaudijeve vladavina kada su se intenziviralinjihovi meñusobni sukobi pa u narednim stoljećima ova četiri segmenta više-manje (samostalno ilimeñusobno se kombinirajući) utjecati na razvitak rimskog političkog sustava. Tako je i zavjeru i pobunuSkribonijana potrebno promatrati kao jedan od vidova tih sukobljavanja, koji su kao rezultat imali bar privremeni poraz težnji senatorske aristokratije. Zavjera, pobuna i privremeno proglašavanje obnoveRepublike bili su i prvo veliko iskušenje Klaudijeve vladavine. Prva realna opasnost za njegov prijestol imoć tadašnjih vladajućuh klika iz sjenke (osloboñenika i Mesaline) je ugušena u prvom pogromu viših

slojeva rimskog društva (u kojem su najprisutnije prorepublikanska osjećanja) izvedenom podKlaudijevom vladavinom. Tako je historijskim paradoksom, Klaudije (ranije i sam prorepublikanac) samododatno učvrstio režim principata, posebno jačajući elemente birokracije i vojske. A ta dva elementa su polako postajali sve čvršći stubovi na koje se naslanjao carski sustav, dok se onaj zvanični dio, sainstitucijama koje su poticale još iz vremena Republike, sve više formalizirao.

B I B L I O G R A F I J A

Kratice

ANU BiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, SarajevoBASD - Bulletttino di archeologia e storia dalmata, Spalato,CBI - Centar za balkanološka ispitivanja, SarajevoCIL - Corpus Inscriptiones LatinarumGZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo ILJug - Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia

LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass.: HarvardUniversity PressMH - Matica Hrvatska, Zagreb.

Izdanja izvora

Kasije Dion 1954-1955.: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2)Marcijal 1993.: Martial, Epigrams, D. R. Shackleton Bailey, LCLPlinije Mlañi 1969.: Pliny the Younger, Letters, Betty Radice, LCL

56 O vojnim jedinicima u Dalmaciji v. Mesihović, 2007, 806 - 810



18

Orozije 1976.: Historia adversus paganos, Verona: Fondazione Lorenzo Valla/Arnoldo MondadoriSvetonije 1978.: Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu, Zagreb: Naprijed.Tacit, Anali,1970.: Tacit, Anali, Jakov Kostović, Zagreb: MHTacit, Historije 1925; 1931.: Tacitus, Histories, Clifford H. Moore, LCL

Natpisi

CIL 9864a Vaganac, Jajce. Hörmann, 1890; Bulić, 1890; Patsch, 1890; ILJug III, 2221 Salona

Literatura

BOJANOVSKI 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH,

Djela, knjiga XLVII, CBI, knjiga 2.

BULIĆ 1890.: Frane Bulić, Prinosak k poviesti uredjenja granica medju raznim plemenima u Dalmacijiza rimsko doba, GZM, god. II, svezak 4, 406 – 413GRAVES 2003.: Robert Graves, Klaudije, Car i Bog, Akia M. Princ, BeogradHÖRMANN 1890.: Kosta Hörmann, Dva rimska natpisa iz Bosne, GZM, god. II, sv. 3. 306 – 308MESIHOVI᥊ 2007.: Salmedin Mesihovi᥋, Dezitijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzija doktorske

disertacije : Dezitijati: kulturna i narodnosno-politi᥍ka zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007

MIRKOVIĆ 2003.: Miroslava Mirković, Rimska država u doba principata i dominata (27. pre Hr.-337.n.e.), Od Avgusta do Konstantina, Beograd: Dosije

NOVAK 1944; 2004.: Grga Novak, Prošlost Dalmacije I, Od najstarijih vremena do Kandijskog rata,Zagreb 1944 i novo izd. Slobodne Dalmacije, 2004, Split.

PATSCH 1890.: Carl Patsch, Megjašni natpis iz Bosne, GZM, god. II, sv. 4. 367 – 368SMITH W. 1867.: William Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston :Little, Brown and CompanySUIĆ 1981.: Mate Suić, Zadar u starom vijeku, Posebna izdanja Filozofskog fakulteta u ZadruWILKES 1969.: J.J., Wilkes, History of the provinces of the Roman Empire, Dalmatia, University of Birmingham, London.



FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVIKNJIGA XIV-XV

2010.

Esad Kurtović

Selo Grepci u Popovu u srednjem vijeku

SARAJEVO 2010.



UDK 908 (497.6 Grepci)94 (497.6) “04/14”

Esad Kurtović

SELO GREBCI U POPOVU U SREDNJEM VIJEKU

Sažetak: Novim izvornim informacijama kroz prizmu naselja Grebci autordaje prilog boljem poznavanju historijske topograje srednjovjekovne bo-sanske države. Izvršena analiza pokazuje smještaj naselja, njegovu pripad-nost među vlastelom, glavne vlasteličiće i privrednu djelatnost. Veći brojinformacija omogućio je šire sagledavanje djelatnosti lokalnog stanovništvakoje se u tolikom obimu rijetko susreće u sličnim naseljima srednjovjekov-ne bosanske države. Autorova je osnovna teza da naselje u svojoj historijinaročito dolazi do izražaja poslije dubrovačkog stjecanja Primorja 1399.Grebci tada postaju granično naselje prema Dubrovniku i to mu omoguću- je značajniji privredni razvoj.

Ključne riječi: Grebci, Popovo, topograja srednjovjekovne Bosne

Smještaj naselja Grebci

Selo Grebci nalazi se u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u bli-zini današnjih naselja Slivnica, Prosijek, Krajkovići, Diklići i Slavogosti-ći sa bosanskohercegovačke, te Osojnika, Gromače i Ljubača sa hrvatskestrane. Put iz Osojnika preko naselja Grebci prolazi u naselja Slivnicu i

Čopice i otvoren je prema Popovom polju.1 Prema izvještaju fra DominikaAndrijaševića o stanju katoličke crkve u “donjoj Hercegovini” iz 1629. go-dine, Grebci sa Belenićima i Kijevim Dolom čine parohiju sa 33 katoličkeporodice.2 Mjesna crkva sv. Ćirila i Metoda (blagdan Gospa od Zdravlja)sagrađena je 1894. godine. Od iseljenika iz ovog naselja, oca Petra Suz-zallo (izvorno prezime Zucalo) i majke Ane (porijeklom iz Rijeke Dubro-vačke), koji su se iselili u Ameriku 1852. godine, potječe Henry Suzzallo

1 Trebinje (625/3), Karta JNA, Vojnogeografski Institut JNA, Beograd 1968.2 Миленко С. Филиповић – Љубо Мићевић, Попово у Херцеговини , Научно друштво

Босне и Херцеговине, Дјела 15, Одјељење историско-филолошких наука 11, Сара- јево 1959, 62.



342 Esad Kurtović

(1875-1933) istaknuti djelatnik američkog visokoškolskog sistema. Prijenesretnih 90-tih XX stoljeća u Grebcima je bilo osam katoličkih porodi-ca (četiri porodice Tomić, tri porodice Zucalo, porodica Gavran) i jedna

pravoslavna porodica (Redže). U moderno doba Grebci su stradali u rat-nim dešavanjima. Administrativno, naselje je pripadalo općini Trebinje, adanas je u sastavu novoformirane općine Ravno u dijelu koji se našao uRepublici Srpskoj. Okolina naselja bogata je sa speleološkim objektima. Upećini Đurkovici ustanovljeno je jedno od važnijih balkanskih nalazištapećinskog medvjeda.3

Prema ponudama u literaturi različita su poimanja smještaja i admi-nistrativne pripadnosti ovog naselja u srednjem vijeku. U pregledu na-selja srednjovjekovne bosanske države Marko Vego je naselju Grebcidao posebnu, ali vrlo kratku natuknicu. U tekstu je naselje smještao kodTrebinja,4 ali ga na svojoj čuvenoj karti nije kartografski prikazao. Prema

istraživanjima Ljube Mićevića, Grebci nisu pripadali užim konturama Po-pova, koje on sagledava u svome radu, ali su prepoznavani kao “selo u

3 Grebci, pošta Hum (trebinjski), općina Trebinje, Imenik naseljenih mesta u SFRJ , No-vinsko-izdavačka ustanova Službeni list SFRJ, Beograd 1985, 125; Ivo Trinajstić,Dalmatinac – reformator američkog školskog sustava , Hrvatski iseljenički zbornik 2008,Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2007, 247-252. Uporedi dostupne informacije oGrebcima na nekoliko internet adresa: Fondacija Ruđer Bošković, Donja Hercegovi-na, /www.rb-donjahercegovina.ba/; Suzzallo, Hrvat koji je gradio američki visokoškolskisustav , /www.index.hr/vijesti/; Glas Trebinja, /www.glastb.com/.

4 Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države , Sarajevo 1957, 44. Za ovu tvrdnju

Vego je nalazio uporište u radu Mihaila Dinića, ali na dotičnom mjestu Dinić to nijetako odredio. Uporedi, Михаило Динић, Земље херцега светога Саве , /Српске земље усредњем веку/, Београд 1978, 259.



Selo Grebci u Popovu u srednjem vijeku 343

Hercegovini”.5 Imenik geografskih naziva Gavra Škrivanića poznaje seloGrebci, smješteno “sjeverno od Dubrovnika”, po jednom arhivskom po-datku iz 1414. godine.6 U radu Mihaila Dinića o humsko-trebinjskoj vla-

steli najvažnija je spoznaja da je u srednjem vijeku naselje bilo poznatopo tome što je bilo u posjedu čuvene humske vlasteoske porodice Niko-lići. On ga ispravno smješta na prostor između Popovog polja i dubrova-čkih Novih zemalja, tj. područja ranije župe Primorje, koje su Dubrovčanistekli 1399. godine.7 Istraživanja Mihaila Dinića, Sime Ćirkovića i Velja-na Atanasovskog pokazuju vlast roda Kosače u Grebcima 60-tih godinaXV stoljeća, naročito s obzirom na podjelu vlasti između hercega Stjepa-na Vukčića i njegovog sina Vladislava, kojemu je dao na upravu, izmeđuostalog i naselje Grebci, te prelazak naselja u ruke Osmanlija krajem 1466.

godine.8 Prema kartografskom prikazu koji je ponudio Pavao Anđelić pri-likom obrade župe Popovo, smještaj naselja Grebci je jasan, kao i mišlje-nje da je naselje pripadalo širim konturama župe Popovo, na području brdskog predjela poznatog pod nazivima Nahija, Bobani i Površ.9 Takoga identicira i kartografski prikaz u drugom izdanju Anđelićevog radao Popovu.10

Dotad jasan slijed pozicije naselja Grebci u srednjem vijeku, u novijemprikazu topograje Humske zemlje Siniša Mišić je djelimično pokolebao.Prvo je neopravdano naselje Grebci smjestio u župu Primorje, koja je po-

stala dubrovački teritorij čuvenim ustupanjem bosanskog kralja StjepanaOstoje iz 1399. godine.11 Razlog za to je neoprezno preuzimanje i tumače-nje arhivskih ispisa Marka Vege, kojim se, bez ikakvih dodatnih provjera,

5 М. С. Филиповић – Љ. Мићевић, Попово у Херцеговини , 62-63, u registru pod Grepci,209. Iako Andrijaševićev izvještaj navodi da su Greбci u sastavu parohije koja je napodručju Popova, Lj. Mićević pridodaje da su Grebci izvan užih okvira Popova koje onprati; Isto, 62-63.

6 Гавро А. Шкриванић, Именик географских назива средњовековне Зете , Историскиинститут НР Црне Горе, Титоград 1959, 55. Prvi pokazatelj koji autor daje iz 1400.

godine pripada području Livna i nije vezan za naselje Grebci o kojem ovdje govorimo.Isto.7 М. Динић, Хумско-требињска властела , Српска академија наука и уметности,

Посебна издања 347, Одељење друштвених наука 54, Београд 1967, 13.8 М. Динић, Земље херцега светога Саве , 259; Сима Ћирковић, Херцег Стефан Вукчић-

-Косача и његово доба , Српска академија наука и уметности, Посебна иудања 366,Одељење друштвених наука 48, Београд 1964, 257; Вељан Атанасовски, Пад Хер-цеговине , Народна књига – Историјски институт, Београд 1979, 14, 17.

9 Pavao Anđelić, Srednjovjekovna župa Popovo , Tribunia 7, Trebinje 1983, 61-79, karta izme-đu str. 64-65.

10 P. Anđelić – Marijan Sivrić – Tomislav Anđelić, Srednjovjekovne humske župe , Ziral, Mo-

star 1999. (Zemljovid župe Popovo), 45.11 Синиша Мишић, Хумска земља у средњем веку , DBR International Publishing –

Филозофски факултет, Библиотека Знамен, Београд 1994, 157.



344 Esad Kurtović

Mišić obilato koristio.12 Naime, Marko Vego je zaista pronašao podatako selu Grebci iz 1446. godine, ali ga je u ispisu, valjda radi bolje orijenta-cije korisnika, povezao sa poznatijim naseljem Osojnikom (doslovno: “iz

sela Grebaca kod Osojnika”), mada se Osojnik u tom dokumentu uopćene spominje.13 Ali, Marko Vego na istom mjestu nije naveo da su Grebciu Primorju, kao što to inače jeste Osojnik i kao što to navodi Siniša Mišić.Područje župe Primorje precizno je ustanovljeno istraživanjima Pave An-đelića. Naselje Grebci ne nalazi se u konturama župe Primorje.14

Ovaj u tekstu opisani pogrešan smještaj naselja Grebci nije jedino spo-minjanje u Mišićevoj knjizi. U kartografskom prikazu župe Popovo, očitorađenoj po liniji ranije literature koju smo i ovdje naveli, Mišić ispravno

smješta naselje Grebci u najšire konture župe Popovo.15

12 Isto, prateća napomena 22 na str. 309.13 М. Vego, Ispisi iz Historijskog arhiva u Dubrovniku o srednjovjekovnoj Hercegovini , Her-

cegovina 1, Mostar 1981, 295. Kod Vege pogrešna imena i pogrešan datum. Upore-di niže sadržaj: Državni arhiv u Dubrovniku (dalje DAD), Lamenta de foris , XX, 209(27. 9. 1446.).

14 Pavao Anđelić, Srednjovjekovna župa Primorje u Humskoj zemlji , Tribunia 6, Trebinje1982, 27-40, i u: “P. Anđelić-Marijan Sivrić-Tomislav Anđelić, Srednjovjekovne hum-ske župe”, Ziral, Mostar 1999, 13-25. Novija analiza povelje o dubrovačkom stjecanjuPrimorja, Раде Михаљчић, Повеља Стефана Остоје Дубровчанима (1399. јануар 15) ,

Грађа о прошлости Босне, 1, Академија наука и умјетности Републике Српске,Одјељење друштвених наука, Бања Лука 2008, 123-135.

15 С. Мишић, Хумска земља у средњем веку , karta između str. 168-169.




Navedeno nije sve što se možekazati iz historije ovog malo po-znatog naselja. Izvorna građa Dr-

žavnog arhiva u Dubrovniku poka-zuje nam da se radi o naselju koje je u prvoj polovici XV stoljeća ima-lo zapaženu poziciju i razvoj. Naovom mjestu informacijom višeskrećemo pažnju na naselje Grebci injegove stanovnike, dajući mu time jasnije osnove historijske trajnosti ipostojanosti.

Grebci u Popovu u Bosni

Prema dosada poznatom, nase-lje Grebci prvi put se u pisanim hi-storijskim izvorima spominje 1402.godine.16 Njegova “životna krivu-lja” time je dobila svoje polazište.

Naselje se može smatrati i starijim,s obzirom na činjenicu da prvi sa-čuvani podatak u historijskim izvo-rima ne znači i datum nastanka na-selja. Međutim, njegova tranzitnavrijednost na razmeđu između du- brovačkog teritorija, sa središtem uOsojniku, i zaleđa je i de facto oči-gledna tek nakon dubrovačkog stje-

canja župe Primorje 1399. godine.Prema tome, bez obzira na mogu-će i ranije datiranje njegova nastan-ka, naselje Grebci je u šire i prepo-znatljivije historijske tokove došloupravo dubrovačkim teritorijalnimširenjem 1399. godine, jer je tadaono samo postalo granično naseljekoje je predstavljalo neposrednu

vezu sa dubrovačkim teritorijem.16 “de Grebze” (12. 3. 1402.) DAD, Diversa Cancellariae , XXXIV, 90v.



346 Esad Kurtović

Godine 1406. izričito je navedeno da Grebci administrativno pripadajuPopovu.17 Time je i nedoumica o poziciji naselja Grebci u srednjem vijekuriješena, barem u odnosu na ranije izazivanu, “vještačku” sumnju o njego-

voj pripadnosti župi Primorje, te da ono time nije bilo od 1399. godine poddubrovačkom vlašću. Inače, naselje se srazmjerno češće susreće u izvori-ma u prvoj polovini XV st., ali dalje nema pratećih navoda da su Grebci usastavu Popova. To je očito posljedica rastakanja starih okvira župe Popo-vo, koja je u novim okolnostima u prvoj polovini XV st. bila svođena nauže područje Popovog polja. To se uočava i u poimanju područja Popovaod strane Ljube Mićevića, koji prati konture tog užeg područja Popova.Osim na ovim južnim, sličan proces je vidljiv i u sjevernijim krajevima,koji se sve rjeđe spominju i vezuju sa Popovom (primjer Ljubinja).

U razdoblju od 1402. do 1470. godine Grebci se u različitim prilika-ma spominju preko 40 puta (de Grebze, de Grepze, de Grebizi, de Grebaza,de Grebzi, in Grepci, in Grepzi, de Grebçi, de Grebaç , i sl.).18 Razlog za ovo brojnije i učestalije spominjanje leži u činjenici da se naselje nalazilo uneposrednoj blizini dubrovačkog područja, na frekventnom putu, kojim su Grebci bili povezani sa Popovim poljem i obližnjim dubrovač-kim naseljem Osojnik, a preko njega se kvalitetnijim putem lako dola-zilo do zidina samoga Dubrovnika. Rijetka su naselja, a naročito seo-

ska, u kojima poimenično znamo preko 50 članova u ovako kratkom17 “de Grebizi de Papaua” (3. 2. 1406.) DAD, Diversa Cancellariae , XXXVI, 16.18 “de Grebaza” (14. 2. 1405.) DAD, Lamenta de intus , I, 69v; “de Grepze” (10. 10. 1406.)

Diversa Cancellariae , XXXVI, 102v; “de Grebzi” (4. 9. 1412.) Isto, XXXIX, 129; “in Grep-ci” (2. 12. 1413.) Lamenta de foris , III, 109; “de Grebçi” (3. 6. 1414.) Isto, 140; “de Grebçi”(11. 1. 1422.) Isto, IV, 387; “de Grepcii” (29. 11. 1422.) Diversa Cancellariae , XLII, 81; “de Gre-

baç” (30. 9. 1425.) Lamenta de foris , VI, 156v; “de villa Grepzi” (5. 5. 1426.), Diversa Cancella-riae , XLIV, 18v; “de Grebaça” (17. 3. 1428.) Lamenta de foris , VIII, 6; “in Grepzi” (19. 4. 1433.)Isto, IX, 245v; “de Grepze” (12. 8. 1436.) Isto, XI, 168v; “de Grebza” (20. 8. 1438.) Debita No-tariae , XVIII, 78; “de la Grepce” (15. 6. 1440.) Liber maleciorum , IX, 90v; “de villa Grepci”

(20. 1. 1441.) Isto, 255v; “de Grepce” (30. 6. 1441.) Lamenta de foris , XIV, 237; “de Grebaza”(11. 6. 1443.) Lamenta de intus , IV, 117; “in villa de Grepze” (2. 8. 1444.), Diversa Notariae ,XXVIII, 43; “de Sgrebaz” (13. 1. 1445.) Isto, XXIX, 47v; “de Grepze” (12. 4. 1445.) Isto, 58v;“de Grepçi” (27. 9. 1446.) Isto, XX, 209; “de Grepci” (31. 1. 1448.), Diversa Cancellariae , LXI,42v; “in Grepzi” (9. 11. 1449.) Lamenta de foris , XXII, 272; “de Grebzi” (23. 3. 1451.) Isto,XXIV, 140; “de Grepze” (26. 3. 1451.) Isto, 144; “in Grepzi” (8. 6. 1451.) Isto, 207v; “deGrebzi” (20. 10. 1453.) Isto, XXV, 153v; “de Grebci” (21. 12. 1461.) Isto, XXXV, 165; “deGrebci” (18. 1. 1462.) Isto, 168; “de Grebci” (27. 1. 1462.) Isto, 189v; “de Grepci” (5. 4. 1462.)Isto, 262; “de Grebci” (29. 10. 1464.) Isto, XXXVI, 35; “de Grebci” (30. 3. 1465.) Isto, 221v;“de Grebci” (13. 5. 1465.) Isto, XXXVII, 12v; “de Grebci” (17. 9. 1465.) Isto, 64v; “de Grebci”(6. 2. 1466.) Isto, 242; “de Grebçi” (8. 10. 1466.) Isto, XXXVIII, 38; “de Grebci” (29. 11. 1466.)

Isto, 93v; “de Grebci” (13. 9. 1467.) Isto, XXXIX, 127v; “de Grebci” (23. 7. 1468.) Isto, XXXVIII,129v; “in Grebci loco sic dicto” (5. 8. 1468.) Isto, XL, 117v; “de Grebci” (26. 3. 1470) Isto,XXXVI, 238v; “de Grebenis” (7. 3. 1482.) Isto, XLIII, 210v.




razdoblju.19 U svega nekoliko navrata naslovljeno kao “villa”, a samo jednom kao “locus”,20 naselje Grebci predstavlja daleko jaču zajednicu isrednjovjekovno seosko naselje nego li se to dosada znalo. To je svakako

jedno slavnije razdoblje u njegovoj, preko šest stoljeća izvorima potkrije-pljenoj i dosada poznatoj historiji. Iako daleko od tih vremena i bez po-sebnih istraživačkih ambicija do potrage za novim saznanjima iz historij-ske topograje srednjovjekovne Bosne, čini nam posebno zadovoljstvo dase upoznamo sa dionicama iz historije jedne tako male zajednice i podije-limo ga sa zainteresovanim čitaocima.

Grebci – posjed Nikolića, Kosača, Osmanlija

Već je istaknuto da je naselje Grebci pripadalo humskoj vlasteli Nikoli-ćima, najvećim posjednicima u župi Popovo.21 Ali, prva poznata vijest kojakazuje o mogućoj pripadnosti stanovnika iz naselja Grebci povezana je zavlastelina, vojvodu Sandalja Hranića Kosaču. Naime, februara 1405. godi-ne Radašin Ratković iz Grebaka, označen kao čovjek vojvode Sandalja Hra-nića, optužio je Budislava iz Rožata (u Rijeci Dubrovačkoj) i Pribinjuiz Gruža zbog premlaćivanja i krađe noža za hljeb.22 Ovaj podatak o vla-sti roda Kosača u Grebcima početkom XV stoljeća ostaje usamljen u tom

vremenu, a kao takav i predmet potrebnih dodatnih potvrda i pojašnjenja.Radi se o razdoblju kada je moćni predstavnik Kosača proširivao svoj po-sjed na humskom području, pa bi navedeno moglo biti odraz trenutnogstanja. Na drugoj strani, može se kazati da izrastanje krupnih velmoža uprvoj polovini XV stoljeća obilježava prateće razaranje ranijih struktura teda vazalna pripadnost pojedinca često ne određuje čitavu zajednicu.

Učestalije su vijesti koje govore o naselju Grebci i Nikolićima, i to o jednom od agilnijih među njima, o knezu Grguru Nikoliću.23 Ljudi kne-za Grgura Nikolića u naselju Grebci spominju se novembra 1422. i marta

1428. godine.24

U toku Konavoskog rata, marta 1431. godine naselje Grebci je još jednom spomenuto kao posjed kneza Grgura Nikolića. Naime, Dubrov-

19 Uporedi pregled na kraju rada: Stanovništvo naselja Grebci u izvorima 1402-1473. godine.20 Vidi napomenu broj 16.21 М. Динић, Хумско-требињска властела , 13.22 “Radasinus Ratchouich de Grebaza homo Sandalium voyuode coram domino Rectoris

predicto conquerintur supra Budislaum de Rozao et Pribignam de Grauosio, dicenspredicti ad mustum me percutant cum manibus et cum pedibus et acceperunt mihi pervim unum cultelum a pane.” (14. 2. 1405.) DAD, Lamenta de intus , I, 69v.

23 М. Динић, Хумско-требињска властела , 13.24 “de Grepcii homo comitis Gregorii Nicholich” (29. 11. 1422.) DAD, Diversa Cancellariae ,

XLII, 81; “omnes de Grebaça homines comitis Gregorii Nicolich” (17. 3. 1428.) Lamentade foris , VIII, 6.



348 Esad Kurtović

čani su se žalili vojvodi Sandalju Hraniću da ljudi njihovog aktualnog ne-prijatelja, vojvode Radoslava Pavlovića, prelazeći preko posjeda kneza Gr-gura Nikolića (“la villa de Grepci desso conte Gregor”) vrše pljačku na nji-

hovom području.25

Time se još jednom potvrđuje povoljan prolaz iz zaleđa,koji je preko naselja Grebci sa sjeverozapadne strane prilazio Dubrovniku.Nikoliće, kao krupniju vlastelu i suverene nad naseljem Grebci naslje-

đuju Kosače. Prve informacije o tome su iz marta 1451. godine a vezuju seza hercega Stjepana Vukčića.26 To je u skladu sa naglim nestankom lozevlastele Nikolića sa historijske scene.27 Kasnije se uz Stjepana Vukčića kaogospodar naselja Grebci prati i njegov sin Vladislav28 , što je odraz novekonstelacije u odnosima između oca i sina.29 Prve informacije o osman-skom prisustvu u naselju Grebci vezane su već za februar 1466. godine.30

Vukovići – vlasteličići iz naselja Grebci

Zbog pomanjkanja izvora teško je načiniti prikaz ustroja vlasti na lokal-noj razini. Međutim, kada bismo imali i ovoliko podataka za druge sredi-ne koliko ih imamo za naselje Grebci, brojni pregledi društvene strukturena lokalnoj razini u srednjem vijeku ipak ne bi izostajali. Prema nepotpu-nim podacima prepoznajemo vlasteličiće koji su djelovali u Grebcima pod

okriljem suverena iz viših i jačih vlastelinskih rodova Nikolića i Kosača.Značajniju ulogu u naselju Grebci imali su četvorica braće: Radič, Ra-doje, Radosav i Vukac Vuković. Kao najvažniji, očito i najstariji među bra-ćom, ističe se Radič Vuković. On se spominje u razdoblju od 1425. do 1451.godine. Radič Vuković i Novak Ilić nalaze se u izvorima u prvoj polovi-ni septembra 1425. godine kao ljudi kneza Grgura Nikolića. Njih je tužio

25 “La preda faa alli nostri per quelli passarnno per lo teren del conte Gregor la qual au-anti dicessimo essere faa per Zochan. Abiamo avuto per bona et vera informacion chefo faa essa preda per Radiuoi Vranizich i quali siando com quindexi e a se molto per

tempo passo per lo terren del conte Gregoro. Et vegnando et passando per la villa deGrepzi desso conte Gregor vegni nello nostro terren alle conne del terren desso conteGregoro.” (10. 3. 1431.) DAD, Leere di Levante , XI, 21.

26 “Radoe Vuchouich, Vochaç eius fratrem, hominem chercechi Stiepani de Grepze”(26. 3. 1451.) DAD, Lamenta de foris , XXIV, 144.

27 O Nikolićima vidi: М. Динић, Хумско-требињска властела , 4-15.28 “de Grebci jurisdictionis herceg” (21. 12. 1461.), DAD, Lamenta de foris , XXXV, 165; “de

Grebci jurisdictionis herceg” (18. 1. 1462.) Isto, 168; “de Grebci jurisdictionis herceg”(27. 1. 1462.) Isto, 189v; “de Grebci jurisdictionis comitis Vladissaui” (29. 10. 1464.) Isto,XXXVI, 35; “de Grebci jurisdictionis comitis Vladisaui” (17. 9. 1465.) Isto, XXXVII, 64v.

29 В. Атанасовски, Пад Херцеговине , 17.30 “de Grebci jurisdictionis Turcorum” (6. 2. 1466.) DAD, Lamenta de foris , XXXVII, 242; “de

Grebci jurisdictionis Turcorum” (29. 11. 1466.) Isto, XXXVIII, 93v; В. Атанасовски, ПадХерцеговине , 14.




Doberko Radmanić kao žrtva premlaćivanja.31 Iako se to izrijekom ne navo-di, na osnovu drugih podataka znamo da su obojica bili iz naselja Grebci.Za Novaka Ilića se novembra 1422. godine izrijekom kaže da je iz Greba-

ka i da je čovjek kneza Grgura Nikolića.32

Ali dok se Novak bavi uzgojemstoke,33 Radič Vuković je imao svoje ljude i bio je vlasteličić, kako se to vidiiz nekoliko odgovarajućih navoda. Krajem septembra 1425. godine, kao čo-vjek Radiča Vukovića, spominje se Vukša Cripović iz naselja Grebci. ProtivVekše je podigao tužbu neki Novak, kovač iz Zatona, a zbog otete koze.34 Radičev čovjek bio je i Radovac Konjevodić. On je augusta 1436. godine, sadvojicom vlaha Bobana i jednim vlahom Pilatovcem, optužen od strane Mi-lića Božićkovića iz Orašca zbog otimanja dvije ovce. Sa svojom suprugom isinom u ovom slučaju Radovac je od strane tužilaca naveden i kao svjedok

pljačke.35 Očito mu je srodnik Bogavče Konjevoda iz Grebaka, koji je spo-menut u jednoj tužbi iz juna 1414. godine, a zbog toga što je Pribinji Priko-doviću iz Vrbice uništio žito.36 Bit će da je to onaj Bogavac Konjevoda koji jemaja 1433. godine okrivljen također za pljačku izvršenu u Vrbici.37

Kao ljudi Radiča Vukovića, u jednoj tužbi iz juna 1440. godine, nave-dena su braća Milovac, Petko i Bogosav Branković, koji su optuženi zapljačku žita.38 Radojko Prodanić iz Grebaka, spomenut u tužbi iz februa-

31 “Doberchus Radmanich... supra Nouach Iliich et Radiç Volchouich homines Grego-

rii Nicholich. Eo quia dicti accusati verberauerunt dictum accusatorem” (11.09. 1425.)DAD, Lamenta de foris , VI, 150v.32 “Nouach Iliich de Grepcii homo comitis Gregorii Nicholich” (29. 11. 1422.) DAD, Diver-

sa Cancellariae , XLII, 81.33 Isto, opširnije niže.34 “Nouaç faber de Umbla... conqueritur Volchsam Zripouich de Grebaç hominem Radizi

Volcouich. Eo quiadictus accusatus die veneris propelapsis in Umbla per vim accepit accu-satori predicto de pasculo unam capram.” (30. 9. 1425.) DAD, Lamenta de foris , VI, 156v.

35 “Milich Bosigchouich de Orasaz... supra Radoaz Cognouodich hominem de Radiz Vu-chouich de Grepze et Vuchaz Racich de Bobani vlacchum et Radiuoy Chuchichop devlachis Pilatouzi et Bale Radoucich de Bobani. Eo quia furati fuerunt de eius domo de

Orasaz duas pecudes ante Sanctum Illiam proxime futuris pro duos dies. Et dixit de-disse sozbine iperperis duo infrascripto. Testes: Radoaz Cognouodich et eius uxore etlio.” (12. 8. 1436.) DAD, Lamenta de foris , XI, 168v.

36 “Pribigna Pricodouich de Verbiza... supra Bogauze Cogneuoda de Grebçi, dicens quodin die sabati secauit cum corda quatuor copellos semenature furmenti” (3. 6. 1414.)DAD, Lamenta de foris , III, 140.

37 “Radissa Milunouich homo ser Nicole si de Bona coram prefato domino Rectore conqu-eritur. Eo quia heri sero circa unam horam noctis fuit sibi agne conbustus unus eiuscumulus seni quod habebat in Verbiza. Et ignorat per quem, tamen habet suspectumBogauaz Cogneuoda.” (25. 5. 1433.) DAD, Lamenta de foris , IX, 266.

38 “Ratcho Grubaceuigh coram domino rectore ser Andrea de Bonda fecit lamentum su-

pra Milouaç, Petcho et Bogosauus fratres Branchouigh homines de Radiç Vochouigh,dicens quod metrierunt et ex campi suo tantum ordey quod reddidisset copellos VIIIIet illud asportauerunt.” (12. 6. 1440.) DAD, Lamenta de foris , XIII, 244.



350 Esad Kurtović

ra 1440. godine, vjerovatno je Radičev čovjek ili je čovjek njegovog brataRadoja Vukovića.39 Označen kao čovjek kneza Grgura Nikolića, RadojkoProdanić je zajedno sa braćom Radičem, Radojem, Radosavom i Vukcem

Vukovićem bio saučesnik otimačine 40 ovaca i koza, prijavljene oktobra1439. godine.40 Ne znamo da li su Radičevi ljudi Milić Milutović i Vuko-sav Pribinić, navedeni u tužbi iz 1426. godine.41

Marta 1428. godine spominju se i braća Radiča Vukovića. Naime, Ra-dovac Vlatković i Radič Bratošević iz Novih zemalja tada podižu tužbuprotiv braće Radiča, Radoja i Radosava Vukovića, Radojka Božićkovića,Vukše Grubića i Radovca Ilića, svi iz naselja Grebci, i kao ljude kneza Gr-gura Nikolića. Optuženi su za teška premlaćivanja i ranjavanja dvojicetužitelja, a koja su izvršili u obližnjoj Slivnici i u blizini granice kod Osoj-

nika.42

Spominjani Radovac Ilić bi mogao biti srodnik ranije navođenogNovaka Ilića i on će još biti spominjan. Radosav Vuković iz naselja Grebcise augusta 1438. godine nalazi zaveden u knjigama zaduženja. Zajednosa Milatom Radosalićem zadužio se kod Jakše Milovčića na iznos od 80

39 “Stana Milacoua coram domino rectore ser Thoma de Sorgo fecit lamentum supra Ra-doycho Prodanigh de Grebaç hominem de Rade Vochouigh, dicens quod in Petrouasse-llo accepit sibi infrascriptas res ad stratam publicam, videlicet, sachum unum frumentide quartis III, perperum unum in denari, panes XVIII grossis VI de lardo.” (12. 2. 1440.)DAD, Lamenta de foris , XIII, 164.

40

“Vlatcho et Ratcho fratres Gostisigh coram domino rectore ser Michaele de Restis fecitlamentum supra Radiz et Radoe et Radosauus et Vocaç fratres Guochouigh et Radoyc-ho Prodanigh et [prazan prostor] lios de Stoycho de Popuo, omnes homines GregoriiNicoligh, dicens quod conduxerat bestias suas, videlicet, 40 inter pecudes et capras advillam de Petro ser Mathei de Gradi, et dicti accusati iuerunt et leuauerunt dictam be-stiam et adduxerunt vias accipientes illud sibi. Item... supra Dodoe Obradouigh de Pe-trouo qui perdidit ei bestiam predictam et dedit in manibus dictorum...” (27. 10. 1439.)DAD, Lamenta de foris , XIII, 75v.

41 “Nouach Dubraucich de Osalnich coram nobili et sapienti viro domino Rectore ser Zorede Palmota conqueritur supra Volchossauum Pribignich et Milich Milutouich. Eo quiapredicti accusati nunc sunt duo mensis vel circa sibi ex obor furtiue subtraxerunt unum

bouem et duas capras. Que animalia his diebus dixit vidisse apud Radiç Volchouich etVolchassinum Bieluicich homines dictorum Volchasini et Milich accusatorum predicto-rum.” (29. 11. 1426.) DAD, Lamenta de foris , VII, 107v.

42 “Radouaç Vlatchouich et Radiç Bratoseuich de Terris Nouis coram nobili et sapientiviro domino Rectore ser Nicola Marini de Goze per vocem dicti Radiç conqueritur su-pra Radiç Volchouich et Radoe et Radossauum fratres dicti Radiç accusati, RadoichumBositchouich et Voxam Grubich, Radouaç Iliich omnes de Grebaça homines comitisGregorii Nicolich. Eo quia die domenica proxime preterita in Sliuniça et prope granizasde Osalnich predicti accusati cum spatis et lapidibus et armas percusserunt et vulnera-uerunt dictos accusatores pluribus percussioribus et vulneribus et inter alia dictum Ra-douaç cum capite ensis per os suum et cum lapidibus per vultum et renes et totam per-

sonam ex quibus jacet in lecto. Et dictum Radiç cum lapidibus. Testes: Dabisiuus Xape,Volchossauus Nouacouich, Volchassinus Goiacouich, Nouach Vitçich.” (17. 3. 1428.)DAD, Lamenta de foris , VIII, 6.




perpera dubrovačkih dinara.43 Braća su učesnici pljačke oktobra 1439. go-dine.44 Juna 1440. godine izvjesni Radič Vuković, po svemu sudeći upravoovdje spominjani jedan od braće Vuković, podigao je tužbu protiv Milovca

Brankovića iz Grebaka zbog izvršene pljačke jedne koze u Grebcima. Kaosvjedok spomenut je Mileč Ostojić iz Grebaka.45

Oktobra 1441. godine braća Pribinja i Pribisav Metković podigli su tuž- bu protiv braće Radiča, Radoja i Vukca Vukovića, Radovca Ilića, te braćeMilovca i Petka Oribobovića, Radovana Klobučarevića i Vukoja Petkovi-ća, optužujući ih za pljačku stoke i ranjavanje.46 Većina ih je prepoznatlji-vo iz naselja Grebci.

Novembra 1449. godine Radašin Miobratović podigao je tužbu protiv braće Radoja i Vukca Vukovića i njihovih ljudi Radovca i Radača Nova-

kovića, Radojka i Radina Božićkovića zbog toga što su mu u Grebcimaukrali tri vola. Među svjedocima je naveden Radič Vuković.47 Na samomkraju jula 1450. godine Bokša Pribisalić iz Zatona podigao je tužbu protiv braće Radoja i Vukca Vukovića, ljudi hercega Stjepana Vukčića Kosače,zbog pljačke 10 starija žita.48

Marta 1451. godine Vlatko Pribojević, Božidar Ostojić i Vukosav Gru- bić iz Osojnika, ljudi Mihaila Bobaljevića, podigli su tužbu protiv četvori-

43 “Nos Radossauus Vuochouich de Grebza et Milath Radosalich contemur quia super

nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Jachse Miloucich yperperos oc-tuaginta usque ad unum mensem proxime futuris.” (20. 8. 1438.) DAD, Debita Notariae ,XVIII, 78.

44 (27. 10. 1439.), DAD, Lamenta de foris , XIII, 75v.45 “Radiz Vochoeuigh coram domino rectore ser Andrea de Bonda fecit lamentum supra Mi-

louaç Branchouigh de la Grepce, dicens quod in dicto loco accepit sibi unam capram perfurtum. [Testes:] Mileç Ostoygh de Grepce.” (15. 6. 1440.) DAD, Liber maleciorum , IX, 90v.

46 “Pribisauus et Pribigna fratres Metchouichi... supra Radiç et Radoe et Vuchaç fratresVochouichi et Radouaç Illich et Milouaç Oribobouich et Petchum eius fratrem et Ra-douanum Clobuzareuich et Vuchoe Petchouich, dicentes quod ipsi venerunt pro de-predando eorum bestiamina et dum ipsi Pribisauus et Pribigna vellent defendere ne

conducerent vias sua bestiam ipsi venerunt supra ipsos cum spatis et nisi ipsi se def-fendissent ipsos interfecisset, quia dederunt sibi plures ictus supra suis spadis cum qu-ibus se deendebantur. [Testes:] Grubaç Niguitich, Braichus Radoucigh.” (30. 10. 1441.)DAD, Lamenta de foris , XV, 49v.

47 “Radasinus Milobratouich coram domino Rectore ser Nicola Sy. de Goze fecit lamen-tum supra Radoe et Vochaç Vochouichi fratres et eorum homines, dicens quod acce-perunt sibi per vim tres boues per vim in Grepzi. Nomina eorum hominium sunt hec,videlicet, Radouaç Nouacouich, Radaç Nouacouich, Radoicum Bositchouich et RadinBositchouich. [Testes:] Radoe Radosalich, Radiç Vochouich.” (9. 11. 1449.) DAD, Lamen-ta de foris , XXII, 272.

48 “Boxa Pribissalich de Umbla coram domino Rectore ser Blasio de Ragnina fecit lamen-

tum supra Radoe Vuchouich et Vuchaz eius fratrem homines cherzechi, dicens quodsibi acceperunt per vim starios decem frumenti. Radogna Crassoeuich, Radogna Mila-dinouich, Radoe Craycinouich testes.” (31. 7. 1450.) DAD, Lamenta de foris , XXIII, 190.



352 Esad Kurtović

ce braće: Radoja, Radiča, Radosava i Vukca Vukovića iz naselja Grebci, tevećeg broja osoba iz Trebinja, vlaha Vragovića, vlaha Žurovića i nekolici-ne drugih, a zbog otimačine stoke (stotinu koza i ovaca) i premlaćivanja.49

Iz tog vremena je i tužba Radiča Bratoševića iz Osojnika. On optužuje braću Radoja i Vukca Vukovića, ljude hercega Stjepana Vukčića iz naseljaGrebci, a zbog pljačke jednog vola u Osojniku.50 Maja 1451. godine Rado-vac Bioković iz Osojnika podigao je tužbu protiv Radiča i Radoja Vuko-vića, Radovca Novakovića, Radojka Božićkovića, Mileča Račića, DobrilaMilojkovića i Radašina Milankovića, inače listom ljudi hercega StjepanaVukčića, a zbog pljačke dvije košnice pčela i 5 koza.51 Oktobra 1453. go-dine Stojsav Ostojić iz Petrova Sela podigao je tužbu protiv Vukca Vuko-vića iz naselja Grebci i njegovog čovjeka Tasovca Pribilovića zbog pljačke jednog vola i premlaćivanja.52 Tasovac Pribilović iz Grebaka poznat je i

49 “Vlatchus Priboeuich, Bosidar Ostoich et Vocossauus Grubich de Ossaunich hominesMichaelis de Babalio coram domino Rectore ser Steano de Zamagno fecerunt lamen-tum supra Radoe, Radiç, Radossauum et Vochaç Vochouichi fratres de Grebzi princi-pales, Dobrouoi, Radognam et Ostoiam lios Dabisiui Prieglubouich de Tribigne, Vo-chotam, Pascas, Vochodragh et Vochobrad Baulouichi Vragouichi, Dragich et RadiuoiVochouichi fratres, Striexoe Braianouich, Vuchmier et Radouan Radosalich Xurouichihomines de Paulouich, Vitas Ostoich de Orach et supra omnes homines Priegliubouichiet supra omnes homines de Radoe Vuchouich et supra omnes homines Baulouichi et

supra omnes fratres Xurouichi et eorum homines et supra omnes homines VocassiniiPribatouich et supra Ugarchum Boroeuich et omnes eius homines et Bielochna Baglino-uich et omnes eius homines, dicentes quod venerunt et per vim acceperunt sibi omnia

bestiamina et omnem id totum quod habebant et in totum spoliauerunt et derobaue-runt ipsos et eorum familias. Item fecerunt lamentum supra infrascriptos, dicentes quodfuerunt cum suprascriptis fantibus et malefactoribus de societate, videlicet, Ratchum,Rachoie et Radibrat fratres Radoucichi, Pribium et Mirchum fratris Calogiurgeuichi,Radegliam et Milorad fratres Dubrizeuichi, Radoe et Dobrie fratres Ratchouichi, Nenoeet Vochotam fratres Stepanouichi, homines vayuode Petar Paulouich vlachis Surouzi.Item ser Michael de Babalio coram domino Rectore suprascripto fecit lamentum suprasupprascriptos omnes malefactores, dicens quod sibi depredati fuerunt centum anima-

lia inter capras et pecudes.” (23. 3. 1451.) DAD, Lamenta de foris , XXIV, 140.50 “Radiç Bratosseuich de Ossaunich coram domino Rectore ser Steano de Zamagno fecitlamentum supra Radoe Vuchouich, Vochaç eius fratrem, hominem chercechi Stiepanide Grepze, dicens quod per vim acceperunt sibi unum bouem in preda nouiter facta inOssaunich” (26.03. 1451.) DAD, Lamenta de foris, XXIV, 144.

51 “Radouaç Biocouich de Ossaunich coram domino Rectore ser Georgio de Chaboga fecitlamentum supra Radiç et Radoe Vuchouich, Radouaç Nouacouich, Radoicum Bositcho-uich, Milleç Racich, Dobrilum Miloicouich, Radassin Milanchouich homines chercechStiepani, dicens quod acceperunt sibi per vim duo vasa apium, animalia quinque, vide-licet, castronos. [Testes:] Radiç Tuerdeceuich vicecomes, Deianus Nouacouich, StoissaBraicouich.” (19. 5. 1451.) DAD, Lamenta de foris , XXIV, 197.

52 “Stoissauus Ostoich de Petrouo Sello coram domino Rectore ser Nicola Pau. de Gon-dola fecit lamentum supra Vuchaz Vuchouich de Grebzi et Tassouaz Pribilouich eiushominem, dicens quod per vim sibi acceperunt unum bouem et ipsum verberauerunt.




deceniju ranije: oktobra 1443. godine, u rijetkoj situaciji kada su u pitanjumeđusobne tužbe između stanovnika Grebaka i Osojnika, on je podigaotužbu protiv Ostoje Milićievića i njegovog sina Radivoja iz Osojnika zbog

premlaćivanja i pljačke četiri libre tkanine i jedne vreće.53

Među posljednjim vijestima o Vukovićima iz naselja Grebci je spomi-njanje Radosava Vukovića i njegovog sina Stjepana iz 1468. godine. Nai-me, Živat Ratković iz Zatona podigao je januara 1467. godine tužbu zbogpljačke 15 ovaca i jednog janjeta. Jula 1468. godine Radosav Vuković jekao sok prijavio za krađu Miobrata i Milorada Radovčića, također viđeneljude sa područja Grebaka.54 Isti se kao sok pojavljuje i za krađu Miobratai Milorada oktobra 1468. godine.55

Ovdje navođeni Radovac Ilić (1428. i 1441.) posljednji put je zaveden januara 1462, zajedno sa svojim sinom Miobratom, te Petkom Račićem iznaselja Grebci. Označeni i kao ljudi hercega Stjepana Vukčića Kosače, onisu optuženi od strane neke Franuše, udovice Jurka Miokovića iz Vrbice.56

Na određena vlastelinska svojstva upućuje i vijest iz decembra 1461.godine. Tada su od strane Radne Radoslavove iz Dubrovnika optuženiStojko i njegova dva sina, Helja i Vukac iz Grebaka, a koji su bili ljudi izvje-sne Vukave, supruge Radoja iz Grebaka, inače pod jurisdikcijom hercegaStjepana Vukčića Kosače.57 Možemo pretpostaviti da je u pitanju zapravo

Radoje Vuković, sa svojom suprugom Vukavom. Osim ove pretpostavke,[Testes:] Jurchus Milanouich, Radosauus Milichieuich de Osaunich, Vocaç Ochchozich.”(20. 10. 1453.) DAD, Lamenta de foris , XXV, 153v.

53 “Tassouaz Pribilouich de Grebaza coram domino Rectore ser Marino Mich. de Bonafecit lamentum supra Ostoyam Milichieuich et eius lium Radiuoy de Osaunich, dicensquod ad viam largam ipsum verberauerunt et sibi acceperunt per vim libras quatuorlane cum uno sacheto.” (11. 6. 1443.) DAD, Lamenta de intus , IV, 117.

54 “Ziuaus Ratcouich de Malpho coram dominis judicibus de criminali quorum caputfuit ser Nicola Mar. de Gondola lamentum fecit, dicens quod de noctis venerunt qu-idam latrones quos ipse ignorat qui fuerunt et sibi furatus fuerunt quindecim oues et

unum agnum.” (19. 1. 1467.) DAD, Lamenta de foris , XXXVIII, 129v. Ispod: “Die XXIII julii 1468 Radossauus Vuocouich de Grebci sochus... dixit quod Miobraus Radoucichet Miloradus Radoucich venerunt ad Stiepanum lium eius Radossaui sochi.” Isto.

55 Бранислав Недељковић, Мешовита порота. Дубровачка документа XIV и XV века опограничној пороти , Miscellanea XVII/6, Београд 1978, 125.

56 “Franussa uxor condam Giurchi Miocouich de Verbica coram domini judicibus de cri-minalis quorum caput fuit ser Stephus de Basilio lamentum detulit contra Miobratumlium Radouacii Illich et contra Petchum Racich et contra duos alios quos ipsa nonpotuit cognoscere, omnes de Grebci jurisdictionis herceg.” (27. 1. 1462.) DAD, Lamentade foris , XXXV, 189v.

57 “Radna Radossaglia de Ragusio coram domini judicibus criminali quarum caput fuit

ser Blasius de Zamagno lamentum detulit contra Stoichum de Grebci et contra Heliamet contra Vocazium llios dicti Stoichi homines Vochaue Radoeuice de Grebci jurisdic-tionis herceg.” (21. 12. 1461.) DAD, Lamenta de foris , XXXV, 165.



354 Esad Kurtović

trenutno ne možemo nešto više reći o tome ko su bili Vukava i Radoje,koji su imali svoje ljude u Grebcima, ali zato jedna vijest iz juna 1441. go-dine čini prepoznatljivim njihovog čovjeka Helju, sina Stojka, kao Helju

Stojkovića. Iako je tada samo za Radinca Novakovića navedeno da je izGrebaka, to je očito ne samo za Helju Stojkovića, u pljački iz 1461. godine,označenog kao Helju sina Stojkova, nego i za ostale spomenute: Vukšu Jarosalića, Vukosava Grubića i Bogosava Oriboba.58 Istina, izravne vijestiizostaju za Vukosava Grubića,59 ali identiciran je Vukša Grubić iz Gre- baka.60 Jedan Vukša Grubić je vlah Boban.61 Ali, za razliku od VukosavaGrubića, to je sasvim izvjesno za Vukšu Jarosalića, koji je januara 1445.godine označen da je iz Grebaka,62 te za Bogosava Oribobovića, za koga je,uz brata Petka, pripadništvo Grebcima iskazano u jednoj tužbi iz janua-ra 1441. godine.63 U prilog tome ide i činjenica da je augusta 1444. godineregistriran Milovac, sin Branka Oriboba iz Grebaka, kao čovjek RadojaVukovića.64 U svjetlu svih pobrojanih vijesti kazat ćemo da su i ranije spo-minjani ljudi Radiča Vukovića u tužbi iz juna 1440. i oktobra 1441. godine: braća Milovac, Petko i Bogosav Branković,65 zapravo sinovi Branka Oribo-

58 “Milut Milanouigh de Verbiç... supra Radinaç Nouacouigh de Grepce et VocosauumGrubigh et Vuxam Jarosaligh et Eliam Stoicouigh et Bogosauum Oribob, dicens quodipsi acusati arripuerunt sibi vigintiquinque boçolatas et octo grossos extra bursam et

unum par de opance et medium formam casei et unum par forcium ferri.” (30. 6.1441.) DAD, Lamenta de foris , XIV, 237.59 Znakovito je da je jedan Vukosav Grubić 1451. godine iz Osojnika, “Vlatchus Priboeu-

ich, Bosidar Ostoich et Vocossauus Grubich de Ossaunich homines Michaelis de Baba-lio”. (23. 3. 1451.) DAD, Lamenta de foris , XXIV, 140.

60 “Radiç Volchouich et Radoe et Radossauum fratres dicti Radiç accusati, RadoichumBositchouich et Voxam Grubich, Radouaç Iliich omnes de Grebaça homines comitisGregorii Nicolich.” (17. 3. 1428.) DAD, Lamenta de foris , VIII, 6.

61 Možda je riječ o istoj osobi: “Vladonus Pribilouich de Grauosia coram domino Rectore serMatheo de Gradi fecit lamentum supra Dobras Drlouich et Milich Radmanich et Vladi-sauum Radiceuich et Radiuoi Radouanouich, dicens quod ipsi furati fuerunt sibi unam

vacham in domo Vuxe Grubich in Bobane.” (9. 12. 1442.) DAD, Lamenta de foris , XVI, 62.62 “Vochxa Yarosalich de Sgrebaz” (13. 1. 1445.), DAD, Diversa Notariae , XXIX, 47v.63 “Marcus Nouacouigh spadarius coram domino Rectore ser Damiano de Menze fecit

lamentum supra Petchum et Bogosauum Oribobouigh de villa Grepci, dicens quoddum ipse Marcus iuisset ad prandium et dimisisset Rauoi eius famulum ad custodiamsue appotece dictus Petchus et Radosauus [?!] ingressi appotecam per vim arripueruntunum ensem et unam cortellisiam.” (20. 1. 1441.) DAD, Liber maleciorum , IX, 255v.

64 “Milouaç [prekriženo: Branchouich] de Brancho Oribob habitator in villa de Grepzehomo de Radoe Vochouich.” (2. 8. 1444.), DAD, Diversa Notariae , XXVIII, 43.

65 “Milouaç, Petcho et Bogosauus fratres Branchouigh homines de Radiç Vochouigh” (12.6. 1440.), DAD, Lamenta de foris , XIII, 244; “Milouaç Branchouigh de la Grepce” (15. 6.

1440.), DAD, Liber maleciorum , IX, 90v; “Radiç et Radoe et Vuchaç fratres Vochouichiet Radouaç Illich et Milouaç Oribobouich et Petchum eius fratrem.” (30. 10. 1441.) DAD,Lamenta de foris , XV, 49v.




ba, koji su – zavisno od prilika – imenovani po obje očeve identikacije, i poimenu, i po prezimenu, tj. i kao Brankovići, i kao Oribobovići. Prepoznat-ljivo prezime omogućava pretpostavku da je Branko Oribob također osoba

koja se spominje u dokumentima iz 1439. i 1443. godine.66

Radovčići – drumski razbojnici iz Grebaka 60-tih godina XV stoljeća

Važniju ulogu na području Grebaka imali su sinovi Radovca Novako-vića: Dobreta, Miobrat, Milobrat i Milorad Radovčić. Prema dostupnimizvorima ističu se samo po pljačkama 60-tih godina XV stoljeća. Sami ili ukompaniji sa vlasima Bobanima, koji su obitavali u blizini, oni iz godine

u godinu, pa i više puta godišnje, redovno vrše pljačku na susjednom du- brovačkom području. Govoreći o vlasteličićima Vukovićima iz Grebakaveć smo imali prilike da se susretnemo sa njihovim čovjekom RadovcemNovakovićem, koji je svojim sinovima, osim prezimena u formi patroni-mika, ostavio u amanet i sklonost ka drumskom razbojništvu. Naime, ion je bio učesnik u pljačkama 1449. i 1451. godine.67 Možda bi se s Radov-cem Novakovićem u vezu mogao dovesti Radač Novaković, sa kojim jeučesnik u pljački 1449. godine.68 Isto tako, ovim Novakovićima srodnik bi mogao biti Radinac Novaković, koji je također bio iz Grebaka, a bio je

povezan za razbojništvo iz juna 1441. kao pljačkaš i, maja 1446. godine,tada kao opljačkana osoba.69 Naselje Grebci nije bilo preveliko i očito jeda su Radač, Radinac i Radovac Novaković bili rodbinski povezani. Daljepratimo samo sinove Radovca Novakovića – moglo bi se reći ozloglašeneRadovčiće.

Januara 1462. godine navodi se Milorad Radovčić kao optuženi za jed-nu pljačku, a kao njegovi jamci Radman Vladičić iz Zatona i Vukašin Mi-lanković iz naselja Grebci. U vezu sa istom pljačkom dovodi se i Petko,sin Radoja Saglješića iz Grebaka.70 Aprila 1462. godine ponovo je optužen

66 “Radogna Brayanouigh... fecit lamentum supra Branchum Oribob et Vocighna Çecherg-nich... in Sterbernizam dicti accusati peruenerunt eum... et plures percussiones superspatulis, brachiis et persona et super facie...” (22. 10. 1439.) DAD, Lamenta de foris , XIII,74; “Radogna Nouacouich coram domino Rectore ser Marino Junii de Georgio fecit la-mentum supra Radouaç Tribignanich de Vecatouich, dicens quod dum iret ad molendi-na ipse “Radouaç ouiauit sibi voluit eum verberare et minatus fuit sibi. [Testes:] OstoiaTupsich, Brancus Oribob.” (17. 10. 1443.) Isto, XVII, 73.

67 (9.11. 1449.), DAD, Lamenta de foris, XXII, 272; (19. 5. 1451.) Isto, XXIV, 197.68 (9.11. 1449.), DAD, Lamenta de foris, XXII, 272.69 “supra Radinaç Nouacouigh de Grepce” (30. 6. 1441.) DAD, Lamenta de foris, XIV, 237;

(11. 5. 1446.) Isto, XX, 109.70 “Die XVIII januarii 1462 Radmanus Vladicich de Umbla et Voccassinus Milancoui-

ch de Grebci jurisdictionis herceg se constituerunt plegios et deuisoris pro Milorad



356 Esad Kurtović

Milorad Radovčić zbog ranjavanja krave u Lozici.71 Oktobra 1464. godinetužio je Ilija Pribitković iz Osojnika braću Milorada, Dobretu i MiobrataRadovčića iz Grebaka i još neke ljude zbog otimačine jednog vola.72

Marta 1465. godine Radašin Jurojević iz Osojnika podigao je tužbu pro-tiv Milorada Radovčića i Stjepana Dobriečevića iz Grebaka zbog pljačke jednog vola. Vola su zaklali i podijelili u Grebcima, u kući Miobratovogoca Radovca.73 Maja 1465. godine Mirko Radovčić iz Osojnika optužio jeza pljačku jedne krave Dobretu i Miobrata Radovčića iz Grebaka.74 BoljinBogdanović, kovač, podigao je septembra 1465. godine tužbu protiv braćeMiobrata, Milobrata i Dobrete Radovčića iz Grebaka i protiv dvojice vlahaBobana, zbog toga što su u julu te godine oteli njegovog slugu Radonju iprodali ga Osmanlijama.75

Radoucich de Grebci inculpato pro mallefactoris suprascripti lamenti.” (18. 1. 1462.)DAD, Lamenta de foris , XXXV, 168. Ispod: “Die VIII februarii 1462 Petchus lius RadoeSagliassich de Grebci jurisdictionis herceg patronus Milorad Radoucich sui rustici in-carceratis pro delicto siue furto in suprascripto lamento.” Isto.

71 “Marinus Michaelis de Bascha coram domini judicibus de criminalis quorum caput fuit do-minus Jacobus de Gondola lamentum detulit contra Miloradum Radoucich de Grepci, dicensquod pridie de noctis predictus Miloradus intrauit in meum cortum in Losiça et ita vulnerauitei unam ipsius querelantis vacham.” (5. 4. 1462.) DAD, Lamenta de foris , XXXV, 262.

72 “Illia Pribitcouich de Osalnich de Terris Nouis coram domino judicibus de criminalisquorum caput fuit ser Damianus de Mence conquestus fuit contra Milloradum Rado-

ucich et Dobretam et Miobratum fratres Radoucichii de Grebci jurisdictionis comitisVladissaui, dicens eos prenominatos sibi querellanti de nocte veniendo furatos fuisseunum bouem coloris bipertiti, videlicet, albi et nigri et eum bouem asportasse. Itemcontra Stiepanum Dobreceuich et Stiepchum fratrem eiusdem Stiepani et contra Rado-uacium rusticum Petar Jamomeich, qui Stiepchus, Petar [valjda: Radouacius] et Stiepa-nus pariter fures facti dicti furti cum prenominatis fratribus Radoucichii.” (29. 10. 1464.)DAD, Lamenta de foris , XXXVI, 35.

73 “Radassinus Giuroeuich de Osalnich de Terris Nouis coram domini judicibus de crimi-nalis quorum caput fuit dominus Michael de Bocignolo conquestus fuit [contra] Millo-radum Radoucich et contra Stiepanum Dobrieceuich de Grebci, dicens quod predictisibi fuerunt furati unum bouem.” (30. 3. 1465.) DAD, Lamenta de foris , XXXVI, 221v.

Ispod: “Die XXX marcii 1465 Merchsa Radognich sochus... dixit... vidit quod supras-criptus Stiepanus et Miobrato Radoucich de Grebci interfecerunt unum bouem albumin domo Radouci patris dicti Miobratus.” Isto.

74 “Mirchus Radoucich de Osaonich coram judicibus de criminali quorum caput fuit serVladissaus de Goze conquestus fuit contra Dobretam et Miobratum Radoucich de Gre-

bci, dicens quod sibi furati fuerunt unam vacham.” (13. 5. 1465.), DAD, Lamenta de foris ,XXXVII, 12v.

75 “Boglinus Bogdanouich faber coram domino Rector ser Blasio de Babalio conque-stus fuit contra Miobratum, Milobratum et Dobretam fratres Radoucichii de Grebci

jurisdictionis comitis Vladisaui et contra Giurag Stanimirouich de Bobani et contraVigagn Boglinouich de Bobani similiter, dicens quod predicti depredatus fuerunt

ista estatis proxime ellapsa de mense julii Radognam famulum ipsius dictus quere-lantis et eum duxerunt et vendiderunt Turchis.” (17. 9. 1465.) DAD, Lamenta de foris ,XXXVII, 64v.




Februara 1466. godine Bjelosav Miroslić iz Osojnika podigao je tužbuprotiv braće Miobrata i Dobrete Radovčića iz Grebaka, naselja koje je tadaveć pod osmanskom jurisdikcijom, zbog pljačke jednog vola.76 Oktobra

1466. godine, zajedno sa nekolicinom vlaha Bobana, braća Milorad, Mio- brat i Dobreta Radovčić iz Grebaka bili su – zbog krađe jedne koze – op-tuženi od strane Cvijete, supruge Vukmira Bakovića iz Petrovog Sela.77 Braća Milorad i Miobrat Radovčić iz Grebaka prozvani su kao krivci zapljačku dvije krave i jedne ovce novembra 1466. godine.78

Aprila 1467. godine Ljepko Petković iz Obrova u Zatonu optužio jeMilorada i Miobrata Radovčića iz Grebaka i neke vlahe Bobane zbog plja-čke stoke i nekih drugih stvari.79 Predmet je predat poroti na rješavanje, ukojem je kao sok učestvovao i Radosav Vuković iz Grebaka.80 U slučaj je

bio uključen i Radovac Novaković, otac spominjanih Radovčića, usljed či-njenice da je bio u zatvoru zbog djela svojih sinova oktobra 1468. godine.Isti je pristao da se slučaj okonča porotom,81 a riješen je novembra 1468.godine.82

Septembra 1467. godine Marija, supruga Nikole Klapčića iz PetrovogSela podigla je tužbu protiv dvojice vlaha Bobana i Dobrete Radovčića iz

76 “Biellossauus Mirossaglich de Osaonich de Terris Nouis coram dominis judicibus decriminali quorum caput fuit ser Iuanus de Martinussio conquestus fuit contra Miobra-um et Dobretam fratres Radoucich de Grebci jurisdictionis Turcorum, dicens quod

predicti Miobraus et Dobreta ei furatis fuerunt ei de obor domus eius unum bouem.”(6. 2. 1466.), DAD, Lamenta de foris , XXXVII, 242.

77 “Zuieta uxor Vochmiri Bagcouich de Petrouo Sello coram dominis judicibus de crimina-li quorum caput fuit ser Helias P. de Bona conquesta fuit contra Vochdrag, Merchsam,Vochmirum fratres Bogliessaglich de Bobani vlachis et contra Miloradum et Miobratumet Dobretam fratres Radoucichi de Grebçi, dicens quod dicti ei furatus fuerunt ei unamcapram et unum [toliko].” (8. 10. 1466.) DAD, Lamenta de foris , XXXVIII, 38.

78 “Radiç Voccouich sochus dixit quod Milorad et Miobratus fratres Radoucichii deGrebci jurisdictionis Turcorum et Merchsa Bogliessaglich et Voccossauus Bogutouichde vlachis Bobani duxerunt furantes antescriptas duas vachas et unam pecudem.”(29. 11. 1466.) DAD, Lamenta de foris , XXXVIII, 93v. Ispod i na narednoj stranici: “Die

XXX augusti 1467... Miloradus cum suis sociis dederat eligere tres alios bonos viros...Milugn Radouanouich, Branilus Vochmirich et Gliubissa Lazarouich de Bobanis.”Isto, 93v-94.

79 “Liepchus Petcovich de Malpho, de Obrovo... lamentum fecit contra Milloradum et Mi-llobratum, fratres Radovcichii de Grebci, et contra Vochdrag de Bobani, vlachis, quiVochdrag vocatus Bogliessaglich et contra Gubis Vladissaglich de Bobani, dicens quodpredicti venerunt de nocte et primo perfodierunt domum eius in Obrovo, et ex ea domofurtiue extrasserunt duas vachas valoris yperperorum viginti, quatuor agnos valorisyperperperorum quatuor, unam zappam...” (13. 4. 1467.) Б. Недељковић, Мешовитапорота. Дубровачка документа XIV и XV века о пограничној пороти , 124.

80 (9. 10. 1468.) Б. Недељковић, nav. djelo, 125.81 “Radovazius Novacovich pater antescriptorum Milobrati et Miloradi detentus in carceri-

bus communis occasione furti antescripti.” (28. 10. 1468.) Б. Недељковић, nav. djelo, 126.82 (7.11. 1468.) Isto, 126.



358 Esad Kurtović

Grebaka, a zbog pljačke dvije koze i jedne ovce, pri čemu su ovcu vratili,ali ne i koze.83 Novembra 1467. godine Ivan Pribilović iz Petrovog Sela, čo-vjek sinova nekadašnjeg dubrovačkog vlastelina Junija Gradića, podigao

je tužbu protiv vlaha Bobana i Žurovića, a među njima i protiv braće Do- brete i Miobrata Radovčića, zbog otimačine pet ovnova.84 Već je spominja-no da su za pljačku 15 ovaca i jednog janjeta Miobrat i Milorad Radovčić bili prozvani i jula 1468. godine.85

Za pljačku prijavljenu aprila 1465. godine, a koju podiže Bjelava, udo-vica dubrovačkog vlastelina Nikole Kabužića, zbog premlaćivanja i plja-čke stoke i stvari njenih dvojice pastira u Novim zemljama (Gromača), utrenutku prijave nije se znalo ko su zapravo pljačkaši.86 Marta 1470. go-dine prijavljeni su kradljivci, njih trojica iz Prosijeka, jedan vlah Boban i

Dobreta Radovčić iz Grebaka. Tada je navedeno da su opljačkanu stoku(dva vola i jarca), otjerali u naselje Grebci, a odatle u naselje Krasomirića.87

Historijat pljačkaških pohoda braće Radovčić time nije završen. Augusta1473. godine Nikola Ivanović, Živko Radovinović, Juraš Nikolić i Radovin

83 “Maria uxor Nicole Clapcich de Petrouo Selo coram dominis judicibus de criminalisquorum caput fuit ser Johannes Fra. de Sorgo lamentum fecit contra Voccossauum Du-ssoeuich de vlachis Bobani, Dobream Radoucich de Grebci et Vochdrag Bogliessaglichde vlachis Bobani, dicens quod predicti venerunt et per vim rapuerunt in Petrouo Seloduas capras et unam pecudem ipsius Marie de quibus animalibus restituerunt illam

peccudem capras vero asportarunt. Testes: Migl Bachcouich et Vlacota Giurasseuich.”(13. 9. 1467.) DAD, Lamenta de foris , XXXIX, 127v.84 “Iuanus Pribillouich rusticus liorum condam ser Junii de Gradi de Petrouo Sello

coram dominis judicibus de criminalis quorum caput erat ser Sigismundus de Gocelamentum fecit contra Vochdrag, Vochsam Bogliessaglich, Dobretam et Miobratumfratres Radoucich, Giurag et Vladissaum Stanimirich, Stiepchum et Stiepanum Dobri-eceuichii, Voccossauum et Pripchum Mladienouich et Danculum et fratrem eius Bog-danouich vlacho Bobanos et de Xurouichii, dicens quod omnes predicti verberarunt addomum dicti querelanti et eam perfoderunt et ex ea domo exsserunt quinque castro-nos.” (20. 11. 1467.) DAD, Lamenta de foris , XXXIX, 243.

85 (23. 7. 1468.) DAD, Lamenta de foris , XXXVIII, 129v.

86 “Domina Bielaua relicta condam ser Nicola de Caboga coram domini judicibus de cri-minalis quorum caput fuit domino Michael de Bocignolo in locum ser Vladissaui deGoçe qui est Rector conquesta fuit, dicens quod venerunt quidam latrones de die adpascua in Gromacia in Terris Nouis et in venientes pastores, videlicet, duos pueros dic-te domine Bielaue nomine Ratchum Vlatcouich et Radogna Vlatcouich eos derobaruntet sibi acceperunt duos boues et unum irchum, item unam gonelam de rascia alba etunum mantellum de rascia. Quorum latronum nomina ignorat neque eos sciunt quifuerunt.” (6. 4. 1465.) DAD, Lamenta de foris , XXXVI, 238v.

87 “Die XXVI martii 1470 Vlachus Bogutouich de Prosiech... sochus... vidit qualiter Mil-lich Priboeuich, Nicola Pribignich, Brayanus Nouacouich, omnes tres de Prosiech etVochdrag Bogliesaglich de vlachis Bobanis et Dobreta Radoucich de Grebci, omnes su-

pranominatis ducebant duos boues et unum irchum in villa de Grebci, que animaliafuerunt interfecta in villa de Crasomirichi et ibi in dictam villa comesta fuerunt ab dictislatronibus.” DAD, Lamenta de foris , XXXVI, 238v.




Vlaković iz Petrovog Sela podigli su tužbu zbog pljačke sitne stoke, alinisu znali ko ju je izvršio. Skoro deceniju kasnije, marta 1482. godine,preko soka Vukdraga iz Bobana saznalo se da iza pljačke stoje braća

Dobreta, Milorad i Miobrat Radovčić iz Grebaka, te izvjesni LjubenkoVignjević.88

Privredna slika naselja Grebci

Velik broj pljački pokazuje da je putna komunikacija kojom su Grebcipovezivali područje Popova i dubrovački teritorij bila svojevrsna žila ku-cavica, koja je do izražaja došla poslije dubrovačkog stjecanja Primorja

1399. godine. Te godine naselje Grebci se približilo širim tokovima histo-rije na istočnoj jadranskoj obali. O samim pljačkama kao dopunskoj pri-vrednoj grani ljudi u balkanskom zaleđu može se kazati da su bile uobi-čajena pojava na važnih komunikacijama u srednjem vijeku. U njih nisuuključeni samo pojedinci iz određenog mjesta nego i veće družine i sku-pine, među kojima se prepoznaju i vlasteličići sa svojim ljudima, kao ivlasi sa okolnih područja. Nekoliko pljački povezano je za samo naseljeGrebci, poput one registrirane juna 1451. godine, u kojoj je Marku Ratko-viću iz Gruža bila oteta krava u naselju Grebci, ali on nije znao ko su bili

kradljivci.89

Za razliku od ovog primjera, u većini drugih slučajeva smovidjeli poimenično da se kao pljačkaši prepoznaju stanovnici Grebaka.Mjesta pljačke i porijeklo tužilaca pokazuju da je od strane Grebiča-

na najviše stradavalo stanovništvo u obližnjem Osojniku, nešto manje uPetrovom Selu, Vrbici i drugim mjestima dubrovačkog područja. Pred-met pljačke najviše je stoka: volovi, krave, koze i ovce. Primjer Radovčićaupravo je izrazit: u razdoblju 1462-1468. oni se pojavljuju kao optuženi u14 različitih krivičnih djela. U isto vrijeme ne znamo čime se još bave u

88

“Nicola Iuancouich, Ziuchus Radouinouich, Giuras Nicolich, Radouinus Vlacouichomnes predicti de Petrouo Selo coram domini judicibus de criminalis quorum caput fuitser Stephanum de Georgio lamentum fecerunt, dicentes quod Nicole fuerunt accepti fur-tiue 4 pecudes et Ziucho due pecudes et Giurasio una pecus et Radouino similiter una pe-cus et ignorat per quem.” (28. 8. 1473.) DAD, Lamenta de foris , XLIII, 210v. Ispod: “Die VIImartii 1482. Vuchdrago de Boban sochus examinatus per domini judices quorum caputser Dimitri de Babalio et suos judices ser Nicolam Marci de Lucharis et ser Johannem deRagnina suo sacro dixit se scire quod tres fratres Radoucich, videlicet, Dobreta, Milorad etMiobrat de Grebenis furati sunt omnes suprascriptas pecudes et posuerunt eas in domoMarci Strexeuich in Popouo. Et hoc scit quia vidit et scit verum quod fuerunt ille proprieoues et quod cum illis tribus Radoucich fuit Gliubenchus Viggneuich.” Isto.

89 “Marcus Ratchouich de Grauosio coram domino Rectore ser Nicola Mar. de Cabogafecit lamentum, dicens quod in Grepzi sibi subtracta fuit una vacha. Nescit per quem.”(8. 6. 1451.) DAD, Lamenta de foris , XXIV, 207v.



360 Esad Kurtović

zaleđu. Pomislilo bi se, na osnovu ove statistike, da im drugo zanimanjegotovo nije ni bilo potrebno.

Osnovna privredna djelatnost je i kroz pljačku, ponajviše stoke, lako

prepoznatljiva: radi se, naime, o stočarstvu. Pored brojnih podataka o plja-čki, na to ukazuju i ugovori o čuvanju i uzgoju stoke između Dubrovčana ipojedinaca iz Grebaka. I oni su srazmjerno brojni i u njima se ukazuje neko-liko istaknutih stočara sa ovog područja, koji su uživali povjerenje susjedaod kojih su preuzimali stoku na čuvanje i ostvarivali zajedničku dobit.

U prvom poznatom spomenu Grebaka, iz marta 1402. godine, nalazise upravo ugovor o čuvanju stoke. Božitko Prodanić iz Grebaka obave-zao se dubrovačkom vlastelinu Blažu, sinu Marina Menčetića na čuva-nje i tov dvije svinje, prasca i prasice, na rok od pet godina, a pod uslo-

vom da zajednička dobit od toga bude podijeljena na jednake dijelove,prema lokalnom običaju.90 Putem drugog ugovora, četiri godine kasnije,februara 1406. godine, Božitko Prodanić, za kojeg je označeno da je izGrebaka u Popovu, obavezao se Blažu Menčetiću, uz prisustvo jamacaLekovca Pribilovića iz Vrbice i svoga brata Dubravca Prodanića, da ćemu u Dubrovnik, u terminu do Svetog Grgura, dopremiti jednu svinjusa prasićima.91 Božitko Prodanić je izgleda bio dobar stočar i uživao jepovjerenje na dubrovačkom području. Pored iznesenog podatka, to po-tvrđuje i primjer ugovora o radu sa volom Pripka Obradovića iz Rijeke

Dubrovačke. Za taj ugovor saznajemo iz jedne tužbe iz decembra 1420.godine, koja ukazuje na činjenicu da je taj vo bio ukraden Božitku Pro-daniću.92 Njegov brat Dubravac Prodanić držao je na radu jednog volaPriboja Obradovića iz Zatona, a oktobra 1406. godine ga je kupio za 10perpera dubrovačkih dinara.93 Pored Božitka i njegovog brata Dubravca

90 “Bositcho Prodnich de Grebze facit manifestum habuisse et recepisse a ser Blasio con-dam Marini de Menze sibi dante et consignante unam porcham cum uno porcho ad te-nendum, passendum et custodiendum usque ad quinque annos proxime futuros ad co-mune protium per medium diuidendo fructus dicte porche secundum consuetudine

contrate. Ita tamen quod durante dicto termino quinque annorum dictus Bossiticho nonpossit dictam porcham et porchum resturare nec ego Blaxius accipere.” (12. 3. 1402.)DAD, Diversa Cancellariae , XXXIV, 90v.

91 “Bositicho Prodanich de Grebizi de Papaua facit manifestum quod ipse promictit et seobligat ser Blasio Marini de Menzis dare et consignare hic in Ragusio una porcham cumporcellis parnis quas ad presens habet in venire terus usque ad festum sancti Georgiproxime. Pro quo Bositicho nos Lecouaz Pribillouich de Verbiza et Dubrouaz Prodanichfrater dicti Bositichi constituius plezii et principales pagatores.” (3. 2. 1406.) DAD, DiversaCancellariae , XXXVI, 16.

92 “Pripchus Dobradouich de Umbla... Eo quia die tercia decima presentis mensis decembrisquidam bos suus quem ipse accusator ad laborandum commiserat Bosigcho Prodanich in

villa vocata Grepze furto sibi surreptus est” (15. 12. 1420.) DAD, Lamenta de foris , IV, 272v.93 “Priboe Obradouich de Malfo facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Dubrauez

Prodanich de Grepze pro uno boue quem ei dederat ad laborandum et quem bouem




Prodanića u Grebcima je živio i Bjelko Prodanić, najvjerovatnije kao trećimeđu braćom. I on se bavio stočarstvom. Imao je dvije krave Ratka Dmi-trovića na čuvanju kod sebe u Grebcima. One su bile ukradene novem-

bra 1413. godine.94 Ranije spominjani Radojko Prodanić, učesnik u pljač-kama iz 1439. i 1440. godine mogao bi biti srodnik ovim Prodanićima.95

Septembra 1412. godine Milovac Petković iz naselja Grebci obavezao se načuvanje i uzgoj dvije krave gospođe Margarite, udovice dubrovačkog vlaste-lina Marina Kabužića. Ugovor je podrazumijevao jednaku podjelu plodova(mliječnih proizvoda) i roda od navedenih krava, a vrijeme trajanja ugovora bilo je u Margaritinim rukama.96 Čuvanjem i uzgojom stoke bavio se i NovakIlić iz naselja Grebci, inače označen kao čovjek kneza Grgura Nikolića. On jenovembra 1422. godine primio na čuvanje i uzgoj, “kao dobar pastir”, četiri

svinje (jednog prasca i tri prasice) od dubrovačkog vlastelina Laurencija Sor-kočevića. Prasac je trebao biti na uzgoju jednu, a prasice na tri godine.97

Radojko Božićković iz Grabaka također se duže vremena bavio uzgojem stoke. Prema jednoj tužbi iz januara 1422. godine saznaje se da je imaougovor sa Radetkom Dmitrovićem iz Gruža o čuvanju krupne (10 grla vo-lova i krava) i sitne stoke (dvadeset komada). Uz druge stvari, sve mu je to bilo opljačkano.98 Radojko Božićković, označen kao čovjek kneza Grgura

dictus Dubrauez comederat perperis decem et pro quibus yperperis decem Bogeta Lies-

seuich et Radetcho Dymitrouich fuerant plegii dicto Priboe pro precio bouis. Et itemfacit nem et remissionem dicto Dubrauez et dictis eius plegiis de dictis perperis X etde dicto boue cum pacto de non petendo ampliquid pro predictis.” (10. 10. 1406.) DAD,Diversa Cancellariae , XXXVI, 102v.

94 “Radtcho Dmitrouich... Eo quia furtiue arrepte fuerunt due vache que erant ad cu-stodiam Bielchi Prodanich. Et hoc fuit die XXIIII nouembris preteriti in Grepci.”(2. 12. 1413.) DAD, Lamenta de foris , III, 109.

95 (27. 10. 1439.) DAD, Lamenta de foris , XIII, 75v; (12.02. 1440. g.), Isto, 164.96 “Milouez Petcchouich de Grebzi facit manifestum habuisse et recepisse a domina Mar-

garita relicta ser Marini de Chaboga duas vachas ad tenendum et passendumm et de-liter custodiendum ad medietatem fetus et fructus ad voluntate dicte domine Margari-

te.” (4. 9. 1412.) DAD, Diversa Cancellariae , XXXIX, 129.97 “Nouach Iliich de Grepcii homo comitis Gregorii Nicholich confessus fuit se habuisseet recepisse a ser Laurentio Bla. de Sorgo quatuor porcos, videlicet, unum masculumreliquas numero feminas. Que animalia super se et omnia sua bona per aptay renun-ciando promisit bene et diligenter sauere et custodire ad usum boni et delis pastoris,videlicet illas tres porcas per hinc ad annos tres proxime futuros, et illum masculum perhinc ad unum annum.” (29. 11. 1422.) DAD, Diversa Cancellariae , XLII, 81.

98 “Radetcho Dmitrouich de Grauossio... Eo quia dum dictus Radetcho dedisset RadoichoBosichichouich de Grebçi ad tenendum et laborandum cum animalibus infrascriptus,animalia bouina decem inter boues et vaccas et animalia viginti minuta, et dedisserat etdicto Radoico duos vomeres, unam zappam et unum cossir magnum et duos sacchos

pleno hauene et unam thogam de Rassia, die lune proxime elapsa de nocte in vigiliaEpifanie aliqui irruentes in dictum Radoicum et domum suam. Ex dicta domo violenteracceperunt animalia et res suprascriptas” (11. 1. 1422.) DAD, Lamenta de foris , IV, 387.



362 Esad Kurtović

Nikolića, sklopio je novembra 1422. godine ugovor o trogodišnjem čuva-nju i uzgoju šest svinja sa dubrovačkim vlastelinom Laurencijem Sorkoče-vićem.99 Maja 1426. godine Radojko Božitković utanačio je četverogodišnji

ugovor o čuvanju i uzgoju 30 komada ovaca i koza, pod uslovom podjele na jednake dijelove: sira, mlijeka i okota od tih životinja.100 Radojko Božićko-vić je imao i jedan ugovor o uzgoju stoke sa dubrovačkim vlastelinom Ur-som (Orsat) Sorkočevićem. To saznajemo iz tužbe iz aprila 1445. godine, ukojoj je navedeno da je Radojku bio ukraden jedan ovan. Tužba pokazujeda je Urso imao stoku na uzgoju i kod Radivoja Vuklosa te izvjesnog Baleiz Grebaka.101 Radojko Božićković imao je ugovor o čuvanju i uzgoju jednekrave sa Radosavom Radetkovićem iz Gruža. Tužba iz septembra 1446. go-dine pokazuje da je ta krava Radojku bila ukradena.102 Uzgoj stoke bio je

osnovno zanimanje Radoja Božićkovića. Međutim, kako smo ranije vidjeli,u nekoliko prilika (1428, 1449. i 1451.) i on je bio među ljudima kneza Grgu-ra Nikolića koji su učestvovali u pljačkama.103

Uzgojem stoke na području naselja Grebci bavio se i Milorad Prikonježić.Kako pokazuje tužba iz aprila 1433. godine, on je imao ugovor o čuvanju jed-ne krave sa Markom Živkovićem iz Rijeke Dubrovačke.104 Augusta 1444. go-dine Milovac Branković, sin Branka Oriboba, stanovnik Grebaka i čovjek Ra-doja Vukovića sklopio je ugovor o čuvanju i uzgoju dva vola i dvije krave saRadosavom Vukosalićem, zvanim Krastić, čovjekom dubrovačkog vlastelina

99 “Radoichus Bosicichouich homo comitis Gregorii Nicholich confessus fuit se habuisseet recepisse a ser Laurentio Bla. de Sorgo porcos sex, videlicet, duos masculos et quatu-or feminas ad saluandum et custodiendum ad usum boni pastoris per hinc ad annis tresproxime futuros.” (29. 11. 1422.) DAD, Diversa Cancellariae , XLII, 81.

100 “Radoichus Bositchouich de villa Grepzi confessus fuit habuisse et hinc ab Utisien Ra-dostich de Malfo capita triginta animalium, videlicet, pecudum et caprarum ipsius Uti-sien. Que animalia cum nascentibus et nascenturis ex eis promisit tenere, custodire etpascere more boni viri pastoris usque ad quatuor annos proxime futuros omnibus suisexpensis. Et medietatem lactis et casei et omnium aliuorum preuementum et qua prou-enient ex eis promisit dare dicto Utisien et alia medietatem debi pro se retinere.” (5. 5.1426.) DAD, Diversa Cancellariae , XLIV, 18v.

101 “Ser Orsatus Pe. de Sorgo coram domino Rectore ser Petro de Bona fecit lamentum,dicens quod recommiserat certa animalia Radoicho Bosichouich et Radiuoi Vucluos etBalle de Grepze, furati fuerunt unum pecudem dicto Radoicho de animalibus dicti serOrsati. Radouaç Pribeglich suoch.” (12. 4. 1445.) DAD, Lamenta de foris , XIX, 58v.

102 “Radossauus Radetchouich de Grauosa coram domino Rectore ser Marino Ju. de Geor-gio fecit lamentum supra Radoichum Bosigchouich de Grepçi, dicens quod ser NicolaP. de Sorgo dedit sibi unam vacham ad nutriendum, quam ipse Radossauus posteadedit dicto Radoicho et quando repetit ipsam vacham, ipse Radoichus dicit: quod fuitsibi furtim arrepta.” (27. 9. 1446.) DAD, Lamenta de foris , XX, 209.

103 (17. 3. 1428.) DAD, Lamenta de foris , VIII, 6; (9. 11. 1449.) Isto, XXII, 272; (19. 5. 1451.) Isto,XXIV, 197.

104 “Marchus Ziuchouich de Umbla... supra Radossaum Diucich. Eo quia dictus Radossauusfuratus fuit unam vacham dicti Marcho quam vacham dictus Marchus dederat ad pascu-landum Millorath Priconesich in Grepzi.” (19. 4. 1433.) DAD, Lamenta de foris , IX, 245v.




Mihaila Bobaljevića.105 Stoku je na uzgoju imao i Radinac Novaković iz Gre- baka. Prema jednoj tužbi iz maja 1446. godine saznajemo da je on kod sebe dr-žao vola Radonje Brajkovića, ali da mu je isti bio ukraden. Kao svjedoci tog čina

navedeni su Radoje Vuković i Radojko Božićković.106

Mada uz ova dva svje-doka nije ništa pobliže navedeno, na osnovu svega što smo saznali o naseljuGrebci i njegovim stanovnicima kroz druge dokumente, nama je sada većdobro poznato da se radi o ovdje spominjanim osobama iz naselja Grebci.

Na privrednu djelatnost ukazuju i prezimena stanovnika iz naseljaGrebci. Prezimena Konjevoda/Konjevodić i Oribob asociraju na stočar-stvo i zemljoradnju, dok prezimena Cripović i Klobučarević upućuju nazanatsku djelatnost u ovom kraju. Blizina Dubrovnika je omogućavalamlađim naraštajima da se ipak pokušaju armisati i u drugačijim zanima-njima. Tako je početkom 1445. godine, uz saglasnost i jamstvo oca Jarosla-va, Vukša Jarosalić iz Grebaka sklopio ugovor o četverogodišnjoj službi usvojstvu sluge kod Antoja Pribisalića, koji je poslovao na području Srbi- je.107 Krajem januara 1448. godine Radonja Petković iz Grebaka sklopio jeugovor o dvogodišnjoj službi kod grebenara Radiena Ostojića.108

Mali je broj vijesti o kreditnoj trgovini. Samo jedna bilješka u knjigamazaduženja109 svjedoči da naselje Grebci nije na lokalnoj razini imalo kapa-citete, a ni potrebe za veću trgovinsku djelatnost.

105 “Milouaç [prekriženo: Branchouich] de Brancho Oribob habitator in villa de Grepze

homo de Radoe Vochouich confessus fuit quod habuit et recepit a Radosauo Vochosa-lich dicto Crastich hominem ser Michaelis de Babalio duos boues, duas vachas, caprasdecem, quos et quas dictus Milouaç debet tenere, pascere, nutrire, regere et gubernaread voluntate dicti Radosaui.” (2. 8. 1444.) DAD, Diversa Notariae , XXVIII, 43.

106 “Radogna Braichouich coram domino Rectore ser Damiano de Mençe fecit lamentumsupra Pribium Mladienouich de Slauogostich, dicens quod furatus fuit sibi unum bouemque habebat ad Radinaç Nouachouich. Radoe Vuchouich, Radoichus Bosigchouich te-stes.” (11. 5. 1446.) DAD, Lamenta de foris , XX, 109.

107 “Milut Milanouigh de Verbiç... supra Radinaç Nouacouigh de Grepce et Vocosauum Gru- bigh et Vuxam Jarosaligh et Eliam Stoicouigh et Bogosauum Oribob, dicens quod ipsiacusati arripuerunt sibi vigintiquinque boçolatas et octo grossos extra bursam et unum

par de opance et medium formam casei et unum par forcium ferri.” (30. 6. 1441.) DAD,Lamenta de foris , XIV, 237; “Vochxa Yarosalich de Sgrebaz etatis legiime similiter acorda-uit se et operas suas cum ser Matheo M. de Georgio presente et conducente nomine et vicesuprascripti Anthoe Pribisalich ad standum pro famulo suprascripti Anthoe in partibusSclauonie pro annos quatuor proxime futuris... Pro quo Vochsa Jarosau pater eius presensexistens extitit plegius.” (13. 1. 1445.), Diversa Notariae , XXIX, 47v.

108 “Radien Ostoich garzotus conduxit et acordauit Radognam Petchouich de Grepci ibi pre-sentem et contentatem per annos duos proxime futuros. Promitens dictus Radogna totodicto tempore stare et habitare cum dicto Radien et ab eo non recedere non furari necfurari volentibus consentire, res et bona dicti Radien deliter custodire et saluare et sibiseruire in omnibus rebus licitis et honestis secundum quod voluint et precipiet dictusRadien. Et versa vice dictus Radien promisit dictum Radognam in domo sua tenere tam

egrum quam sanum et ipsum pasci, nutrire, vestire et calciare et pro suo salario sibi darein ne temporis yperperos decem.” (31. 1. 1448.) DAD, Diversa Cancellariae , LXI, 42v.

109 (20. 8. 1438.) DAD, Debita Notariae , XVIII, 78.



364 Esad Kurtović

Zaključak

Naselje Grebci smješteno je na jugoistoku Bosne i Hercegovine. U

srednjem vijeku pripada širem području Popova. Na značaju dobija oddubrovačkog stjecanja Primorja 1399. godine, kada postaje granično na-selje i komunikaciona veza između Popovog polja u Bosni i Osojnika nadubrovačkoj strani. Spominje se od 1402. godine. Pripada Nikolićima,od 50-tih godina XV stoljeća Kosačama, a od februara 1466. godine je urukama Osmanlija. Kao lokalni vlasteličići u Grebcima se ističu braćaRadič – Radoje, Radosav i Vukac Vuković. Blizina dubrovačkog terito-rija omogućila je stanovnicima Grebaka da uznemiravaju svoje susjede.Po velikom broju pljačkaških pohoda, kao drumski razbojnici pozna-

ti su braća Radovčići. U privrednoj djelatnosti prednjači stočarstvo, učemu se – većim brojem ugovora o čuvanju i uzgoju stoke – ističu BožitkoProdanić i Radojko Božićković.

Stanovništvo naselja Grebci u izvorima 1402-1473. godine

Prodanić Božitko 1402-1420.Ratković Radašin, 1405.Prodanić Dubravac, 1406.Petković Milovac, 1412.Prodanić Bjelko 1413.Konjevoda Bogavče 1414, 1433.Ilić Novak, 1422-1425.Božićković Radojko, 1422-1451.Cripović Vukša, 1425.Prikonježić Milorad, 1433.Vuković Radič, 1425-1451.Milutović Milić, 1426.Pribinić Vukosav, 1426.Grubić Vukša, 1428.Ilić Radovac, 1428-1462.Vuković Radoje, 1428-1451.Vuković Radosav, 1428-1468.Konjevodić Radovac, 1436.Radosalić Milat, 1438.Prodanić Radojko, 1439-1440.Branković Oribobović Milovac, 1440-1444.Branković Oribobović Bogosav, 1440-1441.Branković Oribobović Petko, 1440-1441.Ostojić Mileč, 1440.Klobučarević Radovan, 1441.

Petković Vukoje, 1441.Stojković Helja, sin Stojka, 1441-1461.Novaković Radinac, 1441-1461.

Vuković Vukac, 1441-1453.Pribilović Tasovac, 1443-1453.Oribob Branko, 1439, 1443, 1444.Vuklos Radivoj, 1445.Bale, 1445.

Jaroslav, 1445. Jarosalić Vukša, 1445-1461.Petković Radonja, 1448.Božićković Radin, 1449.Novaković Radač, 1449.Novaković Radovac, 1449-1451.Račić Mileč, 1451.Milojković Dobrilo, 1451.Milanković Radašin, 1451.Stojko, 1461.Vukac, sin Stojka, 1461.Vukava, supruga Radoja Vukovića, 1461.Grubić Vukosav, 1461.Račić Petko, 1462.Milanković Vukašin, 1462.Petko, sin Radoja Saglješića, 1462.Saglješić Radoje, 1462.Radovčić Milorad, 1462-1473.Radovčić Dobreta, 1464-1473.Radovčić Miobrat, 1464-1473.

Dobriečević Stjepan, 1465.Novaković Radovac, 1465.Stjepan, sin Radosava Vukovića, 1468.




THE VILLAGE GREBCI IN POPOVO DURING THE MIDDLE AGES

Summary

The Village Grebci is situated in the South-Eastern part of Bosnia and Herzegovi-na. In the Middle Ages it belonged to the wider area of Popovo. Its signicanceincreased after the Ragusan Commune acquired the territory of the Bosnian Sea-coast in 1399, when Grebci became a border selement and an important commu-nication link between Popovo polje in Bosnia and Osojnik on the Ragusan side. Itis mentioned in sources since 1402. Grebci were initially controlled by the noblefamily Nikolić, but they came into the territory of the Kosača family during thesixth decade of the 15th century, eventually passing into the hands of the Oo-mans in February 1466. As members of the local nobility, brothers Radič, Radoje,Radosav and Vukac Vuković held a prominent place in Grebci. The proximityof the Ragusan territory allowed the inhabitants of Grebci to harass their neigh- bours. The Radovčići brothers from this village are especially known as highwayrobbers for the many robberies they performed in the area. The basic economicalactivity in the region of Grebci was agriculture, especially sheepherding, and themany preserved contracts about the keeping and farming of cale testify the im-portant role Božitko Prodanić and Radojko Božićković played in these activities.

Documents

Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu [knjiga 14-15 djelimična, 2010.]