Mostar, 23.12.2015 Broj 14/6 Cijena: 2,5 KM / 10 HRK

BOSNAE

KRALJICA KATARINAFilm: (sastoji se od 4 dijela)- uvodni dio, Vlatko Filipović dokumentarni film- crtani film- nijemi film- igrani film strana 6. - 13.

Dr. MIROSLAV PALAMETAKulturološki kodovi u Hrvatskojćirilićkoj epigrafici strana 14. - 20.

NOVI FILM:“Hardomilje od davnina” strana 25.

FILM U PRIPREMIHrvatsko vijeće obrane:“Samo za sinove odane” Bit će zora Bit će dana strana 26.

RADE MARUŠIĆLjekovitim biljem do zdravlja strana 27.

Dr. BORISLAV ARAPOVIĆTursko - Vlaški boj na Rovinama 1395. strana 28. - 29.

KONAC XX STOLJEĆA U BIH U FILMOVIMA VLATKA FILIPOVIĆA1990 - 2000 strana 30. - 35.

POREDBA PREDSLAVENSKIH PRADIJALEKATA U HRVATSKOJ strana 36.

HRVATI KAO PRANAROD strana 37.

2 HUM BOSNAE

SJEDIŠTE:

Adresa: Kiseljak, Gromiljak br. 19, Bosna i HercegovinaTel: +387 30 872-133 , 872-134, 872-135Fax: +387 30 872-290E-mail: kontinental.kiseljak@gmail.comSkype: Kontinental1

HRVATSKA

Tvrtka: Porta-Fenestra d.o.o. Ekskluzivni zastupnik za HrvatskuAdresa: Zagreb, Sesvete, Zagrebačka 75 – HrvatskaTel: +385 1 20 14 015; mob: 091 61 66 666Fax: +385 1 20 20 371E-mail: info@porta-fenstera-hr

MOSTAR (BiH)

Tvrtka: Kontinental izložbeni salon – MostarAdresa: Mostar, Ortiješ bb, Bosna i HercegovinaTel. +387 36 354 600, +387 63 993 105Fax. +387 36 354 600E-mail: kontinental.mo@tel.net.ba

ITALIJA

Tvrtka: TBT 2Adresa: Via A. Grandi 25, Ravenna (Italia)Tel. +39 0544450363E-mail tbt2@tbt2.com, web: www.tbt2.com

Tvrtka: HABITAT s.r.l.Adresa: Via Vittorio Veneto 208, BellunoTel. +39 0437 866 130Fax. +39 0437 358073E-mail: habitatfra@virgilio.it

Tvrtka: PUNTO CI s.r.l.Adresa: Via Arrigo Boilo 8, San Biagio di Callalta (TV)Tel. +39 0422 797 529E-mail: info@puntoci.it

AUSTRIJA

Tvrtka: MarStein GmbHAdresa: Boden Niederlög 3, 6105 LEUTASCHTel. +43 (0) 5213 20 120Fax. +43 (0) 5213 20 120 88E-mail: office@marstein.at, web: www.marstein.at

IRSKA

Adresa: Dublin (Irska)Tel. +35 387 681 5333Fax. -

KANADA

Tvrtka: UNIQUE EURO-WINDOWS AND DOORSAdresa: 5165 Willingdon Avenue, Burnaby, BC V5G 3J2 (Canada)Tel. +1 604 377 1236E-mail: eurowindowsanddoors@yahoo.ca

RUSIJA

Tvrtka: Kонтиненталь г. МоскваAdresa: г. Москва (Moskva, Russia), 105318,, ст. м. “Семеновская”, Семеновская пл., дом 7, стр. 16Tel. +7 495 665 74 74Fax. E-mail: okna@jelovica.ru, g-valiev@mail.ru

FRANCUSKA

Tvrtka: SARL HOUSEAdresa: 133 Avanue de Wagram, 75017 ParisTel. +33 699 417 000E-mail: contact@houseconceptparis.com

ENGLESKA

Tvrtka: AAG LtdAdresa: 40 New Zealand Avenue, Walton on Thames, Surrey KT121PT; LondonTel. +44 797 221 6454E-mail: aaghomes@googlemail.com

GRČKA

Adresa: AtenaTel. +30210958564Fax. -

NIZOZEMSKA

Adresa: GaudaTel. +51(0)172 327 353Fax. -

ŠVEDSKA

Adresa: StockholmTel. +46739437793Fax. -

ŠVICARSKA

Tvrtka: MTA AREPO SÁRAdresa: Boulevard de Saint Georges 60, 1205 Geneve, SuisseTel. +41 797 543 826, +33 623 677 019Fax. E-mail: todomarkovi@sfr.fr

www.kontinental.biz

3

4

5HUM BOSNAE

Nakladnik:Hrvatska Uzdanica HUM MostarHAVC Kraljica KatarinaZa nakladnika:Martin RagužMilenko MiličevićČelni i odg. urednik:Filip M. ArapovitzUredništvo:dr. Borisav Arapović Vlatko FilipovićLjiljana RajkovićVelimir Pšeničnik NjirićMarin TopićPetar ZelenikaAndrija ŠimunovićIvan Đogić

Kornelija Rajković Mladen BlaževićIvanko Margeta Blaško Raguž Mladen-Anto MolinarIvica CvjetkovićSrećko BorasAntonio ZelenikaGrafika i dizajn:Philip MiróAdresa Uredništva: Kralja Tvrtka br. 2 MostarBrzoglas:+387 36 310 400e-mail:humbosnae@gmail.comwww.humbosnae.com

List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem:R-05-04-42-42-1610-117/13

KAKO NASTAJE FILMSKI PROJEKT

dr. Ante Aleksićprof. Ivan AlilovićMirko AlilovićToni PeharTomislav MazalValentin N. BorozanĆiril RaičIvan Ćubela

6

D.O.M. Catherine Reginae Bosnensi Stephani Ducis San (c) ti Sabbae Sorori, Et genere Helene et Domo Principis Stephani natae, Tomae Regis Bosnae Uxori. Quantum vixit annorum LIIII Et odbormivit Romae Anno Domini Et odbormivit Romae Anno Domini MCC-CCLXXVIII DIE XXV Octobris Monumentum ipsius scriptis positum. Katarini kraljici bosanskojStipana hercega od svetoga Sabeod poroda Jelene i kućeKralja Stipana rodjeni Tomaša kralja bosan-skogaženi koja živi godini 54i preminu u Rimu na liti gospodnja 1478., na 25. oktobraspominak nje pismom postavljen

Scena 1-1:slika:Kraljica Katarina /povijesna Vatikan/ 20 sec.text: Kraljica Katarina...Scena 2-1:slika: Kraljica Katarina / Ljilja Rajković/ 20 sec.text: Kosača- Kotromanić...1425-1478. Scena 3- 1:slika: Bl.Kraljica Katarina/ 15 sectext: Chatherinae Reginae BosnensiScena 4- 1:slika: Kip Kraljice Katarine /Kraljeva Sutjeska/ 30 sec.text: Stephani duci santis sabbae sororiScena 5 -1:slika: Bista Kraljice Katarine / 15 sec text: Et genere Helene et domo principisScena 6-1: Slika:Portret mlade djevojke/ Ferdinand Quiquerez / 15 sec. text: Stephani natae Thomae regis BosnaeScena 7-1: Slika: 50 kuna, HPT marka, 20 sectext: Uxori Quantum vixit annorum LIIIIScena 8-1:Slika: PTT marke, 30 sectext: Et odbormvit Romae Anno DominiScena 9-1:slika:Fotografija na prvom spomeniku- is-pisana bosančicom , 20 sectext: Et odbormvit Romae Anno Domini

MCCCCLXXVIIIScena 10-1: Slika: Dubravko Horvatić, Kraljica Kata-rina Kosača /Naslovna strana knjige/, 20 sectext: DIE XXV OctobrisScena 11-1Slika: Fotografija humskog grba i osobnog grba kraljice Katarine za vrijeme vjenča-nja, 20 sectext: Monumentum ipsius scriptis posi-tum.Scena 12-1:sika: Nadgrobna ploča, cjelokupan portret, 30 sectext: Katarini kraljici bosanskoj.Scena 13-1:slika: Crkva Santa Maria Araceoli, cr-kva-interijer, 20 sectext: Stipana hercega od svetoga SabeScena 14-1:slika: HP Mostar 1996. poštanska marka, 30 sectext: od poroda Jelene i kuće Scena 15-1:slika: Stjepan Tomaš, / slika Lj.Rajković /, 30 sectext.Kralja Stipana rodjeni Tomaša kralja bosanskogaScena 16-1:slika: Bobovac- total , 30 sectext: ženi koja živi godini 54...

spiker:... e da će te takvi, još bolje raspolože-ni, biti nakon naše filmske projekcije koja se sastoji od 4 dijela... od ovog, uvodnog dije-la...zatim crtanog filma... pa prvog-nijemog filma i napokon igranog filma. Sigurni smo da će Vam baš to doprinijeti da se nakon ovog susreta sa našom Kraljicom Katari-nom, nakon 540 godina, osjećate baš onako kako se ona, u ta tužna vremena ,osjećala...Radost, sreća...i tuga, koje nikad nije nedo-stajalo u ovoj... hrvatskoj-bosansko-hum-skoj zemlji...

Sinopsis uvodnog dijela

Režija: Vlatko Filipović@grupa autoraScenarij: Miroslav Arapovitz. Velimir Pšeničnik Njirić

Dokumentarni filmtrajanje: 20 minuta režija i scenarij:Vlatko Filipović

7

Scena1.Eksterijer-jutro... Humski grad,.. Nad Bla-gajem se nadvilo se veliko nevrijeme, crni oblaci se

spustili do u ravninu sa zemljom,..grmi, sijeva, čuju se gromovi i mu-nje sa obronaka Veleža, Sijeva. pri-jeti...Sve priliči kraju...Kamera se polako spušta na jednu malu stra-žarsku kućicu /unutra/ na ulazu u dvorac...Scena2. Interijer-jutro... .Ahhhh...ahhh...čuju se teški dje-čiji izdisaji...nekako se jecajima sve prolama u nevini dječji plač...dijete gordo plače,baš kao što zvu-či pravi dječji plač ...samo on je u ovim zidinama još suroviji, baš kao da nagovještava neku katastrofu...Scena3.Interijer-jutro... Mrvac,glumac na Kosačinu dvo-ru...Nasmijan kao i uvijek, zbu-njeno gleda u pravcu male djevoj-čice...“Tko je dirao, tko, taj nevaljali be-zobraznik... tko... i kada... oooohh, hajdeee... oooo... nemoj ti pla-kaaat, neeemoj plakaaaat ..“ privu-če polako Mrvac malu djevojčicu Katarinu sebi... pogladi je po gu-stoj crnoj prelijepoj kosi... “... Ma nemoj ti plakat, sunašce moje... Katarina prestaje sa pla-čem, polako, ali to traje... Mrvac se uživio... baš kao prava majka.. drži je pod glavu... i tješi je, tješiii... Scena4. Interijer-exterijer-jutro Mrvac je podignuo malu Katari-nu...i polako je iznosi na vrata u dvorište koje je još uvijek pod ve-likom kišom i nevremenom...Po-kriva je sa toplom dekom i ona-ko brzo nosi je... u krevet u njenu kuću... „Tvoj će Mrvac tebe utopliti...sada... evo baš sada... i čuti će od svoje prelijepe djevojčice što je bilo, tko te dirao, tko naljutio...tko...“ nastavlja Mrvac s pitanji-

ma... „Ja...Mrvac dragi , ja...ja se prepa-la...jer sam... viiidjela, ja sam viii-djela nekog crnog čovjeka. . ..kako nešto, dogovara s mojim tatom, mojim tatommm i njemu govori... „Dobro, dobro Katarina, ti si mala, odmori se malo, odspavaj malo, gdje si, gdje si odlutala.., u malu stražarnicu, pa si...si srela nekog velikog,.. dok si spavala...hajde odmori se malo...Scena5.Interijer-exterijer-podne Katarina se budi...Polako ra-strljava okice...zabacuje glavi-cu uspravno...gleda...gleda u Mrvca i kao da želi nešto reći ,.. a zapravo ništa ne govori... Pruža svoje ručice, obavija ih Mr-vcu oko vrata...polako se smiruje. „... Ti...tiii...ti si moje see... “ krat-ko će kroz malo još suza Katarina. . Mrvac se smješka, opustio se, sje-da na pod i polako odgovara Ka-tarini „...Nemoj se ti ništa brinuti..ti...nemoj ništa...sve će biti u redu.. Polagano sobu obavija tišina...Ka-tarina je zaspala. Mrvac je lagano pokriva s velikom dekicom i onako tiho pjevuši dječju uspavanku...Scena 6. Interijer- poslije podne... Katarina se budi...Pored nje su njena majka...njen otac i naravno Mrvac...Svi su radosni i ushićeni pojavom Katarine, prelijepe mla-de djevojke...Već se vidi na tako mladoj djevojci da će to biti jedna nova osobnost kakva nije vidjena na ovim prostorima... Dvorište Stjepan grada obasjano bakljama. Mrvac izvodi predsta-vu pred humskim dvorjanima.U publici su uz Kosaču i njegova že-na,Jelena,Katarinina majka,dvor-jani,gost Radin. Mrvac glumi zmaja koji se pretvara u prekra-snog kraljevića kada ga dotakne nježna ruka kraljevne Gojsile.Od-bacuje svoj zmajski kostim.Katari-

na je oduševljena. Prva krene plje-skati. Pavka je prekori pogledom, ali kada i ostali zaplješću, onda se i njezin tobožnji prijekor istopi.. Herceg i Jelena se pogledaju,ne skrivajući osmijeh zbog kćerkinog veselja... Scena 7. Interijer-novi dan... Scenom dominira pijesak...pje-skovita plaža, a ispred plaže je nepregledno more. Novi,mor-ski lijepi grad njenog oca i osta-le humske vlastele na samom ulazu u Boku kotorsku,kao da je izmišljeno mjesto za malu Ka-tarinu i za njene igre i dosjetke. Vrlo blaga prava mediteranska klima Novog kao da je otkriva-la životne čari i ljepotu življenja na ovom morskom predjelu.Sve je protkano nesmiljenom ljepo-tom i čini se gotovo nestvarnim...

“...Uuuuhhhh...aaaaaaa...“ gotovo je do besvijesti kričala mala Ka-tarina.Iznenadjena i zaslijepljena ljepotom bokakotorskog krajoli-ka,mala Katarina kao da nije znala kuda na koju stranu prije krenuti. Cijeli svijet je bio pred njom,...

Crtači: Jurinko Raič, Ante IvankovićScenarij: Miroslav Arapovitz, Velimir Pšeničnik-Njirić

8

Scena 1: JutroJedno jutro kraljica Katarina naredi slugi da joj osedla konja te se uputi u sela oko Bobovca. Svatko se čudio tko je ta lijepa djevojka u bijelom plaštu na bijelom konju, ali je nitko ne prepozna. Tako dođe u selo Očevje, stari kovački majdan i uđe u prvu vodenicu. Kada vidje da se siromašno živi svakome djetetu podari po jedan dukat.

Scena 2: Predvečer Najstariji žitelji Tarčina, mjesta između Sarajeva i Konjica, pamte da su im njiho-vi stari prepričavali da je jako vrelo vode u Tarčinu po imenu Katarina dobilo ime baš po kraljici Katarini prilikom njezina bije-ga iz Kozograda i Kreševa, preko Tarčina i Konjica do Stona. Tu se, vele ljudi, kraljica zaustavila i napojila svog konja i konje 40 plemića koji su bili u pratnji njezinoj. Od tada to vrelo dobi njezino ime.

Scena 3: Dan Dubravko Horvatić je u dijelu knjige o Katarini pod naslovom “Bosnom hodi dobra vila”, zabilježio sličnu legendu kao i Vladimir plemeniti Alaupović: U kraju između Zgošće, Sutiske i Vareša, uz rječice Trstivnicu i Stavnju, s jeseni 1446. godine pukao je glas da se po-javila dobra vila. Odjevena je u bijelo ruho zlatom izvezeno, ogrnuta bijelim krznom, a jaše bijela vilovita konja, pripovijedali su pastirići, vrativši se jedne večeri u selo. Pričali su kako se iznenada pojavila iz šume, kao da je iz zemlje izniknula, tako da se nisu stigli ni razbježati, nego ostadoše gdje su bili, kao ukopani. A ona je dojahala do njih, raspitala se kako su i kako im je kod kuće, jesu li im ukućani spremili dosta živeži za zimu, imaju li dosta sijena za blago, pa je tako sve ispitivala o ljetini i o urodu, o bolestima u ljudi i stoke, a na kraju ih je sve nadarila nekakvim sla-sticama, kakve jamačno ni kralj nikada nije okusio.Scena 4: ExterijerDalje je Horvatić nastavio, kako je dječ-je glase ubrzo potvrdila neka starica. Prtila je neka drva iz šume kad pred nju banu vila. Starica joj je ispričala kako joj je jedan sin poginuo kad je kralj išao na

Turčina, kako je drugi otišao prema moru da zaradi koji srebrenjak ili žutac, pa je tako ostala sama kad su joj se kćeri davno pou-dale. Kada su došli do sela, vila tutnu starici zlatni dukat u ruku i ode. Jednog dana vila se pojavila kod kovačnica na rječici Stavnji, zaustavila se kod kovača Pavla i zamolila ga da joj potkuje konja i usput ga ispitiva-la kako žive i na koji način kovačnice rade. Kada je Pavao konja potkovao, vila ga je bo-gato nagradila.

Scena 5: ExterijerJedna od legedni koje je skupio fra. Ignacije Strukić odnosi se na njezin boravak u kre-ševskoj tvrđavi na Bedemu, gdje se nalazila zajedno s kraljem Tomašem prije dolaska Turaka. Tada je zapovjednik utvrde bio To-mašev brat knez Radivoj, a legenda kaže:

U staro doba, vele, ovdje u kreševskoj tvr-đi prebivaše kraljevska obitelj. Na Meoršju, planini na jugoistočnoj strani Kreševa, kralj

bi sam vršio žito, a kraljica namjestivši ko-nopac između grada i rečene planine, išla bi u zlatnim nanulama kralju u pohode, držeći u jednoj ruci sina, a u drugoj vruć pilav – ručak za kralja.

Scena 6: ExterijerDruga legenda se odnosi na turski napad na tvrđavu na Bedemu:Pričaju, da su u vrijeme turske navale na Kreševsku tvrđu, građani s obje strane u tjesnacima rječica Kojsinićice i Vranjanke koje okružuju tvrđu, postavili tvrde santrače (kože) i tako zaustavili oba pokrajnja poto-ka. Kada se je, vele, neprijatelj pred gradom pojavio, građani odapeše postavljene santra-če, i na neprijatelja pustiše silnu vodu, koja ih sve uguši i potopi.

Scena 7: Interijer-exterijer U vrijeme zauzeća Bosne stanovaše u kre-ševskom gradu kraljević, koji bijaše i za-povjednik utvrde (knez Radivoj – brat To-

mašev). Došavši turski carević ovamo, utaborio se na sjevernoj strani grada, mjestu zvanom Carevišće, koje je od grada sat udaljeno, pa poče proti gradu sipati žestoku vatru. Punih, vele, sedam godina carević uzimaše grad, ali uzalud. Međutim, klot to vrijeme kraljeviću po-nestane u gradu hrane i džebane (bojne opreme), pa odluči učiniti i zadnji po-kus. U to ime napuni magarca sa preo-stalim još pirinčem i metnuvši ga u top baci među svoje neprijatelje, koji raspo-rivši ga, nađu u njemu množinu pirinča, što ga oni željahu, a eto se Bošnjaci sada s njim tako obijesno primeću. To ih sil-no razočaralo i u zdvojnost natjeralo, zato odlučiše natrag se povući i opsadu grada zaustaviti. Kad Turcima u susret dođe baba krezubača, koja im otkri, da je to zadnji pokušaj kraljevićev. Čuvši to carević namah se povrati, grad zauzme i zasužnji kraljevića.

Scena 8:Jedan zapis, navodno narodne tradi-cije, bilježi kako je kraljica Katarina popustila želji svojih velikaša i konač-no s Kozla krenula u Rim: “Toliko je oklijevala sa svojih 70 konjanika, da su Bosanci ostavili spomenik 4 potkove

Redatelj: Vlatko Filipović @ grupa autora Scenarij: Miroslav Arapovitz, Velimir Pšeničnik- Njirić

Sinopsis nijemog filma

9

(uklesane u kamen) i rupicu koju je kraljica, premišljajući se u kamenu izdubila štapom.”

Scena 9:Žene sutješkoga kraja prihvatile su kraljicu Katarinu kao majku i danas žale za njom. Iz okolice Kraljeve Sutjeske je ova legenda:“Kada je morala pred Turcima da bježi sa Bobovca, Katarina je rekla da nikada neće moći prežaliti sela Dragovića i Mijakovića, zatim pšenice sa Liješnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice.”

Scena 10:U selu Borovica ostala je predaja da se kralj bosanski sedam godina opirao iz Bobovca Turcima, pucajući na njih prosom i bijelim grahom, a kada je kraljica pošla s Bobovca, išla je uz put Voznice (Donje Borovice), pa kada je izašla na Repišta, stala je i rekla:“Zbogom ostaj moja Bosno slavnaI u tebi do tri dobra moja,Vode s izvora Radakovice,Ribe iz BukoviceI pšenice iz Liješnice.” Scena 11:Brdo Vis na Bobovcu, s ostacima kule i sje-vernog bedema grada, po narodnom kazi-vanju u cjelini je vještački nasip. Nastao je samo za jednu noć sa svrhom da od turskih topova koji su tukli sa Meteriza zaštiti kra-ljicu Katarinu u glavnoj kuli-dvoru.S koliko se brzinom i naporom radilo po-kazuju i posljedice: “te je noći 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 kobila se oždrijebi-lo.” Kada je kraljica Katarina vidjela da grad ne može braniti obrati se turskom vojsko-vođi da joj dozvoli da može slobodno izići sa stvarima i blagom koliko može ponijeti 50 konja.

Scena 12:U blizini sela Višnjica kod Visokog, iznad sastavaka potoka Zenika i Rijeke, nalaze se ostaci jedne srednjovjekovne utvrde, za koju se priča da je pripadala nekoj kraljici Kata-rini.“U grad je bila čunovima dovedena voda s planine Čemernice. Na istoj planini kraljica je imala svoje stado ovaca i kada Turci op-sjednuše grad, čobani sa Čvrsnice zapriječe vodu a čunovima mlijeko u grad poslaše.

Scena 13:U Kraljevoj Sutjesci i danas se priča kako je Kraljica iz Bobovca pobjegla u Jajce:“Kada je došla do Jajca, morala se okrenuti jer je padalo i Jajce. Ona je potkovala konje naopako. Kako su je Turci slijedili, to ih je odvelo u pogrešnu stranu. Ali uhvaćena su njezina djeca, koja su poturčena.”

Scena 14:Postoje i brojne legende o nazivu nekih to-ponima pojedinih lokaliteta koji su na prav-cu kretanja kraljice Katarine prilikom na-puštanja Bosne. Tako se priča da je Zenica dobila ime po tome što je kraljica, na mje-stu gdje se danas nalazi Zenica, misleći na Bobovac uzdahnula: “Osta moja z(j)enica.” Na planini Ozrenu se obazre pa otud ovoj planini ime. Idući dalje, umorna i žedna, pomoli se Majci Božjoj te zabode preslicu u zemlju i ondje provri izvor koji narod zove Kraljičina voda. Na brdu Gostilju narod je pred kraljicu iznio jela da je ugosti pa otud ime tom mjestu. Ostrvica je, navodno dobi-la ime po tome što je kraljica tu rekla: “Baš sam se dobro ostrvila (najela).”

Scena 15: U vrijeme zauzeća Bosne stanovaše u kre-ševskom gradu kraljević, koji bijaše i zapo-

vjednik utvrde (knez Radivoj – brat Toma-šev). Došavši turski carević ovamo, utaborio se na sjevernoj strani grada, mjestu zvanom Carevišće, koje je od grada sat udaljeno, pa poče proti gradu sipati žestoku vatru. Punih, vele, sedam godina carević uzimaše grad, ali uzalud. Međutim, klot to vrijeme kraljeviću ponestane u gradu hrane i džebane (bojne opreme), pa odluči učiniti i zadnji pokus. U to ime napuni magarca sa preostalim još pi-rinčem i metnuvši ga u top baci među svoje neprijatelje, koji rasporivši ga, nađu u njemu množinu pirinča, što ga oni željahu, a eto se Bošnjaci sada s njim tako obijesno primeću. To ih silno razočaralo i u zdvojnost natjera-lo, zato odlučiše natrag se povući i opsadu grada zaustaviti. Kad Turcima u susret dođe baba krezubača, koja im otkri, da je to za-dnji pokušaj kraljevićev. Čuvši to carević namah se povrati, grad zauzme i zasužnji kraljevića.

Scena 16:Otkud kraljica Katarina u našoj priči o va-reškom kraju? Jedna od sredina u kojoj je najživlja predaja o kraljici Katarini je, posve razumljivo, vareški kraj. Prva moja vareška, još dječja, spoznaja o kraljici Katarini veza-na je uz miholjdanski patron kad bi se u Va-reš slile rijeke vjernika. Meni posve jednake nošnje Sutješki i Borovički razlučili su moji roditelji objašnjenjem “da se Sutješke ruše”, što će reći žale, za kraljicom Katarinom noseći crne marame (što jest znak žalosti u kršćanstvu), za razliku od Borovički koje također nose nošnju iz doba kraljice Kata-rine, ali one nose šarene marame. A onda će uslijediti i brojne predaje...

Scena 17:Ipak, trebat će godine da se shvati bliskost Borovički i Sutješki, Bobovca i Vareša... i

10

Kraljice! Prvo da se “shvati” zemljopisna, a onda i povijesna blizina tih povijesnih poja-va i pojmova, a potom i koliko je legenda o Kraljici ukorijenjena u vareškom kraju.Kraljica Katarina, danas to znamo, najživ-lji je lik ukupne srednjovjekovne narodne predaje, pa nije začudno da u sebi okuplja i elemente nekih drugih ženskih likova, ponajprije mitske Crne kraljice, kraljice proklete Jerine (Branković), a nerijetko čak i povijesno mnogo kasnije kraljice i carice Marije Terezije.Scena 18: Prva od predaja bila je da je pobjegla pred Turcima na naopako potkovanim konjima. Taj njezin bijeg kojim je zavarala Turke bio je mudar, domišljat i junačan u našoj svijesti, jer narod u predaji velikašu nikad ne zamje-ra, ne predbacuje bijeg! Taj bijeg za njega nikad nije izdaja! Izdaja je Radak!

Scena 19: A onda su jedna za drugom dolazile pre-daje koje ću mnogo godina kasnije i čitati zapisane kod istraživača, kao što su npr. Mi-lenko S. Filipović i njegova knjiga “Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji” ili Vlajko Palavestra i njegova “Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine”, ali i kod nekih pisaca, kao npr. kod Ive Andrića.U Varešu su mi pričali, kaže Ivo Andrić u svojim “Sveskama”, da je kraljica Katarina, bježeći pred Turcima iz Bosne, rekla da joj je najviše žao pšenice sa Lješnice, ribe iz Bu-kovice, i vode Radakovice. Druga će predaja reći kako je žalila za Dragovićima i Mijako-vićima “jer su joj tu bile udate kćeri Dragi-ca i Milica” premda je, u stvarnosti Kraljica imala sina Sigismunda i kćer Katarinu, koje

su joj Turci odveli u ropstvo i islamizirali. U trećoj predaji ona žali za “pšenicom bu-kovačkom i vodom Peruna”. Postoji priča, i nju sam također slušao u djetinjstvu, da je “kraljica Katarina imala lanac s Bobovca na Zvjezdan-grad (na planini Zvijezdi iznad Vareša) na kome se vozala”, kao na neka-kvoj žičari.Njezinoj plemenitosti, blagosti njezina upravljanja i uopće zlatnom dobu predo-smanske

Scena 20:Bosne narod je pripisivao rajske vrijedno-sti, pa je tako kraljica Katarina imala “dr-vene cijevi koje su prenosile žito s Liješnice u grad Bobovac”. U jednoj drugoj legendi riječ je o mlijeku koje se spušta cijevima u Bobovac... Više je nego očita asocijacija na blagostanje i izobilje, na zemlju u kojoj teku med i mlijeko, na biblijsku Obećanu zemlju! Sjetimo se, narod slično blagostanje veže i uz Kulinovo doba: “za Kulina bana i dobrijeh dana”!

Scena 21:Narodna predaja bilježi na mnogim mjesti-ma i ostatke crkava koje je izgradila kraljica Katarina. Mnoge od njih ostaci su crkvica iz kasnoantičkog vremena. Ali, da bi slika o kraljičinoj čestitosti i svetoj predanosti Crkvi bila potpuna, narod će reći i da se u sakristiji sutješkog samostana nalaze plu-vijal, stola, manipul, burza za tjelesnike i jedan dio misnice (dijelovi liturgijske odje-će) izrađeni i satkani najčišćim zlatom po cijeloj površini, na divan frizijski (holandski, flamanski) način.

Scena 22:Narodna je predaja mnogostruko i mnogo-vrsno inspirativna i za autorsku književnost, no to bi bilo za neku drugu temu. Ovdje taj fenomen spominjemo kao moguću ilu-straciju za refleks te predaje, koja bi mogla potvrditi ono, premda posredno, Milenka S. Filipovića o dominantno bosanskom kato-ličkom miljeu kao čuvaru predaja o srednjo-vjekovnoj Bosni i naročito kraljici Katarini. Nju su na poseban način u puku čuvali i po-thranjivali bosanski franjevci koji je slave i kao franjevačku blaženicu.

Scena 23:Hrvatski hodočasnici kroz duga stoljeća poslije smrt kraljice Katarine dolazili su na njezin grob i ustavljali se pred njezinom nadgrobnom pločom. Njezin bolan život i njezina svijest kraljevske odgovornosti, iako gotovo prekriveni velom zaborava, ostav-ljaju i danas neizbrisive tragove u dušama hrvatskih posjetnika.

“Sili me moja nesretna sudbina, koja me je lišila muža kralja, djece kraljevstva i imanja, da se moram uteći ne samo Vrhovnom sve-ćeniku, najdobrostivijem ocu, nego i dru-gim kršćanskim knezovima, da zamolim pomoć.” (Bazilije Pandžić, “Bosanska Kraljica Kata-rina” Hrvatski Kalendar 1978 )

Scena 24:Na njen spomendan, 25. listopada, drži se misa za kraljicu na Bobovcu koja je ujedno i misa za Domovinu. Bobovac je kako ističu neki svećenici jedna vrsta oltara u Kraljevoj Sutjesci. Žene u znak žalosti za kraljicom nose crne marame (katarinke) kao i kraljičin kip u samostanskoj crkvi „kriju sladak okus slavne prošlosti pomiješan sa gorčinom tuge i tragedije kraljice i njenog puka“.

„Katarina je bila uz narod, doživjela je sud-binu naroda i za spas toga naroda krenula je u izbjeglištvo“ - ove riječi je izrekao fra Gabrijel Tomić koji je pokrenuo postupak za beatifikaciju Katarine, dok je fra Stjepan Buljan (1918-2001) najzaslužniji za uspo-stavu Katarininog kulta jer je formirao „Udrugu hrvatskih vitezova i kneginja bo-sanske kraljice Katarine“.Simbolična je sudbina blaženice, a na nama je da to otkrijemo i time počastimo hrvat-sku javnost jer nam je to zadaća s moralne, ljudske, kršćanske i na kraju - nacionalne strane.

Kraljica Katarina se u dijelovima Središnje Bosne stoljećima štovala kao svetica, zbog žalosti za njom žene iz okolice Kraljeve Sutjeske su nosile crne marame kao dio svo-je narodne nošnje.

11

Scena 01-04. RIM, listopad 1478. Kraljica Katarina (54) na umoru. Leži na krevetu. Uz nju je njezi-na vjerna služavka i pratilja Pavka (65), koja na vratima se oprašta od oca Jure Marinova (55), arhiđakona s Raba, koji kaže kako je sada sve u Božijim rukama. Pavka zatvara vrata. Marinov je uz šest fratara bio svjedokom Katarinine oporuke u kojoj je bosansko kra-ljevstvo zavještala Svetoj Stolici. Pavka je zabrinuta za kraljičino zdravlje. Katarina traži neka otvori prozor. Začuje se žubor rijeke, velikog i mutnog Tibera. Katarina kaže Pavki kako ništa ljepše ne šumi od njezine Bune. Slikom se selimo na livadu pored Bune.

Scena 02-04.HERCEGOVA ZEMLJA, Blagaj, kolovoz 1434. Desetogodišnja Katarina stoji u plićaku. Opazi pastrvu kako se ba-trga u plićaku. Sagne se i baci je natrag u dublju vodu. Prikrada joj se Mrvac (32), glumac s Kosačinog dvora, kome je mala Katarina već odavno prirasla srcu. Zgrabi je straga i kao da će je baciti za ri-bom u vodu. Smijeh i otimanje. Malo kasnije, Mrvac joj na pijesku na obali crta priču koju mu Katarina oblikuje: o maloj kraljevni koja se izgubila na vrhu tornja u dvorcu. Izbio je požar. Mrvac je pita kako će se spasiti. „Poletjet ću“, odgovara mu Katarina. Mrvac joj crta krilatog konja. U sljedećoj sceni Katarina jaše u krug na gumnu ispod Stjepan grada. Mrvac čvrsto drži dugu povodac i hrabri je. Katarina čvrsto drži uzde. Sretna je.

Scena 03-04. Dvorište Stjepan grada obasjano bakljama. Mrvac izvodi predstavu pred dvorjanima hercega Stjepana Kosače. U publici su uz Kosaču (30) i njegova prva žena, Jelena (28), Katarinina majka, dvorjani, gost Radin (36). Mrvac glumi zmaja koji se pretvara u prekrasnog kraljevića kada ga dotakne nježna ruka kraljevne Gojsile, koju igra Mara (22). Odbacuje svoj zmajski kostim. Katarina je oduševlje-na. Prva krene pljeskati. Pavka (21) je prekori pogledom, ali kada i ostali zaplješću, onda se i njezin tobožnji prjekor istopi. Herceg i Jelena se pogledaju, ne skrivajući osmijeh zbog kćerkinog veselja. VISEĆI MOST između Cimskog grada i Nebojše, svibanj, 1446.

Scena 04-04.Mrvac (44) i Katarina (22) gledaju u Neretvu. Dolje ispod mosta na jednom pješčanom sprudu vodom se prskaju dva mladića, Vi-ganj (20) i Matiša (30) i Mara. Oni su praktično mokri i polugoli. Katarina ih gleda i veselo ih doziva. Na lijevoj strani mosta sve sa zabrinutim izrazom lica posmatraju Jelena (35) i Marija (36), Ka-tarinine vjerne pratiteljice. Mrvac pomaže Katarini da napne luk i odapne strijelu nizvodno. Objašnjava joj da što više podigne luk to će i strijela odletjeti dalje. Ona kaže da bi željela strijelom dobaciti do mora. Katarina odapinje strijelu, koja pada blizu kupača. Oni je traže. Mladići se potuku tko će je prvi dohvatiti. Dok se oni hrvu u vodi, Mara je trijumfalno uzme i mahne njome Katarini. Prekida ih topot konja i Pavka (33) koja s lijeve strane mosta izvješćuje Ka-

tarinu da je žurno treba otac u Blagaju. S Pavkom su i Jelena (35) i Marija (38), nerazdovjne prijateljice Katarina se pravi kao da je ne čuje i moli je da dođe na sredinu da joj to kaže. Pavka se boji visine. Katari-na naglo potrči preko mosta prema Pavki. Most se opasno zanjiše, ali ona bezbrižno na-stavi u zagljaj prijateljici. Mr-vac se uhvati za ogradu mosta. Premro je od straha.

Scena 05-04. U svečanoj dvorani Stje-pan-grada Kosača (42) i Stje-pan Tomaš (40) nazdravljaju zbog sklopljenih zaruka. Ko-sača mu je dao svoju kći Kata-rinu za ženu. Zaklinuju se na zajedničku suradnju i borbu protiv Osmanlija. Upada Ka-tarina kao furija. Početna ra-dost iščezne s njenog lica kada ih ugleda. Kao da je sve shva-tila jednim pogledom. Pokor-no se nakloni obojici, a potom priđe ocu i ljubi mu ruku. Noć je u Stjepan gradu. Na prozoru sobe stoji Kosača. Prekrasan pogled na Malo polje. Čuju se zrikavci. Jelena (40) mu prilazi i razgovaraju o skoroj Katarininoj udaji. Kosa-ča je potišten iako je svjestan kako je udaja za bosanskog kralja Stjepana Tomaša, dobar politički izbor. Jutro. Rastanak Katarine s majkom i ocem. Fra Nikola (55) vodi ceremoniju blagoslo-va. Tu je i gost Radin (48). Je-lena udjeljuje blagoslov kćeri, a potom i Kosača, koji je daruje lancem s obiteljskim grbom. Fra Nikola završava blagoslov. Potom joj Mrvac daruje bič, a drugi dio dara je čeka u dvorištu. Ona nestrpljivo proviri preko i ugleda konja Sokola. Na kraju joj Mrvac daruje i vrećicu humske zemlje i još jednu s travama: bo-siljkom, kamilicom, majčinom dušicom i Gospinom travom kako

HAVC „KRALJICA KATARINA“

Mostar, listopad 2014

Sinopsis igranog filma - dio

Redatelj: Vlatko Filipović @ grupa autora Scenarij: Dragan Komadina, Miroslav Arapovitz, Velimir Pšeničnik- Njirić

12

u Bosni ne bi zaboravila mirise rodne grude. Prilaze joj Mara, te mladići Viganj i Matiša. I njima su oči pune suza. Katarina ih tt. Kraljevski grad Bobovac, svibanj 1446.

Scena 06-04Stjepan Tomaš za velikom trpezom. Ruča sam. Ispred njega stoje Vojača (40), njegov polubrat Radivoj (43) i sin Stjepan Tomašević (21). Kralj upoznaje svoju , tada već bivšu suprugu Vojaču, kako će se oženiti Katarinom. Vojača ga podjeseća kako ga je voljela i kao „obična krstjanka“, kako se zbog ljubavi prema njemu na nagovor Katoličke Crkve razvela od njega, i kako odobrava i taj brak. O Ka-tarini je čula sve najbolje.Radivoj to odobrava, a Stjepan se odlučno protivi. Kaže da će tim vjenčanjem dobiti još jednog podanika, a zauvijek izgubiti sina. Milodraž, lipanj 1446.

Scena 07-04 Vjenčanje Katarine i Tomaša. Katoličku ceremoniju predvodi fra Nikola. Tu su brojni uzvanici: Kosača s Jelenom, gost Radin, Mr-vac, Pavka koja se s Katarinom preselila u Bobovac. Tu su i zapo-vjednik Tomaševe vojske Radak (45), polubrat Radivoj, te dvojica dubrovačkih izaslanika Đivo ((50) i Niko (56). Svi osim Vojače. Stjepan stoji najdalje od uzvanika, po strani. Hladnog izraza lica. Mrvac prinosi prstenove. Glazba, a potom i top s Bobovca. Česti-tanje. Jelena plače. I Pavka. Kao i Jelena i Marija. Dok čestita zetu taj pogled. Samo se zgledaju i klimnu jedan drugom glavom.

Scena 08-04 Sastanak s Dubrovčanima. Čuje se glazba u pozadini. Svi su u svo-jim izjavama optimistični i nadaju se kako će ovo vjenčanje smiriti tenzije u regiji. Ipak Tomaš i Dubrovčani predbacuju Kosači što je Hum postao utočište za bosanske krstjane, koje je bosanski kralj prognao iz svoje zemlje. Kosača odgovara da je kršćanskije da kao ljudi rade u njegovoj zemlji nego kao robovi ili proganjani u Bosni ili Dubrovniku. Zamjeraju mu što ne plaća porez Duborvniku, a on odgovara da su ga proglasili odmetnikom jer želi samostalno bro-dove i galije praviti u Novom, a ne godinama čekati na dubrovačku milostinju. Jedino Stjepan Tomašević pokušava razgovor skrenuti na Osmanlije.

Scena 09 -04Otac mu odgovara da prvo treba zbiti redove i vidjeti što škripi da bi se moglo učinkovito suprostaviti Osmanlijama. Radivoj upozo-rava kako nije lako udariti na Turke, dok mu Stjepan predbacuje kako je turski ulizica i špijun. Sukob dodatno potakne Tomaš izja-vom kako su i Kosača i Dubrovčani spremni u lokalne razmirice uvesti Osmanlije na svojoj strani. Sastanak završi u pomirljivijem tonu jer se fra Nikola založi za jedinstvo u obrani jedne vjere. Vrila, kod Kupresa, srpanj, 1448.

Scena 10-04Kraljica Katarina (24) u poodmaklom stupnju trudnoće izlazi s fra Nikolom (57) iz podruma crkve u Vrilima. Ispred podruma je Pav-ka skupa s Jelenom i Marijom. Unutra ostaju jedna starija i dvije mlađe žene. Starija blagoslivlje Katarinu kao zaštitnicu ubogih i siromašnih, te kao graditeljicu crkava. Kori ih jer slabo uče tkati na razboju. Fra Nikola joj zahvaljuje što je pomogla u izgradnji crkve u Vrilima. Objašnjava joj kako je lokalitet dobio ime po snažnim i nepresušnim vrelima u okolini. Fra Nikola i Kraljica Katarina upra-vo zastanu kod jednoga. Ona pije vode. Vide kako u blizini kose seljak Ivan (56) i Ivanov sin Matej (16). Katarina zahvati vode i odnese je koscima. Oni su iznenađeni. Prestanu s košenjem. Kleknu izraze poštovanje kraljici, a potom joj se zahvale na vodi koju im je donijela.

Bobovac, kraljevski grad, lipanj, 1451.

Scena 11-04Sa bedema tvrđave, kraljica Katarina (27), gleda kako se Radivoj (48) umiva na Trstionici. Svjestan je da ga kraljica gleda. Kada po-digne pogled prema njoj, ona se povuče. Vidi u dvorištu tvrđave kako se mali Sigismund (3) trčkara oko kolijevke u kojoj je mala Katarina, koju ziba Pavka (38). Katarina potrči niz stepenice. Radi-voj uzjaše i odlazi. S drugog višeg bedema prate ga dva para očiju: kralja Tomaša (45) i njegovog vjernog peharnika Mijata (30). To-mašu prilazi sluga Matko (28) i pokorno klekne. Tomaš mu kaže da treba pratiti Radivoja u Despotovinu, koji je tamo otišao da preda danak sultanovom izaslaniku.

Scena 12-04.Ljetna noć. Katarina kleči i moli se. Ulazi kralj Tomaš. Trstionica lijepo šumi kao i Buna, ali joj nedostaju zrikavci. Stjepan se bojio da joj dušu razdire Vojača, njegova bivša žena. No, Katarina odgo-vara kako joj Radivoj, njegov polubrat izgleda najpodmuklije. Kaže mu kako ga zadnjih dana više ne vidi da se umiva na potoku. Kralj odgovara da je njegov brat podmukao, ali je kukavica i da ne treba strahovati od njega. Dubrovnik, Sponza, lipanj, 1451.

Scena 13-04. Đivo (55) i Niko (61) dočekuju ljutitog Kosaču (47). On im se žali što ga nisu izabrali za dubrovačkog kneza. Oni odgovaraju da je glasovanje bilo tajno i da je to volja zastupnika Republike. Kosača ih optužuje da su mu okrenuli leđa i stavili se na stranu njegovih neprijatelja, Osmanlija i Mlečana. Kraljeva Sutjeska, lipanj, 1451.

Scena 14-04Katarina se ispovjeda kod fra Lovre (58) gvardijana franjevačkog

13

samostana u Kraljevoj Sutjesci. Iznosi mu svoje zebnje oko buduć-nosti Bosne. Fra Lovro je bodri. Malo kasnije silaze skupa s fra Lo-vrom u prostoriju gdje im mladi fra Filip (28) pokazuje plemićke grbove iz Bosne, Ugarske i Hrvatske. Ognjište i kotao iz kojeg se puši. Šest žena sjede ukrug i vezu. Ka-tarina ide od jedne do druge i daje im savjete. Pokazuje. Prilazi onoj što je jedina pokrivena ogromnom bijelom maramom sveza-nom ispod brade. Natukla ju je tako da joj se ne vidi lice. Na mo-droj tkanini žutim koncem veze kraljevsku krunu. Vojača (45) joj se predstavi. Dvije se žene povjere jedna drugoj. Vojača je savjetuje da promijeni sve stražare na dvoru i da pripaze na njenog povodljivog sina Stjepana. Upozorava je da Radivoj i Radak kuju urotu protiv kralja. Samo izdajom Osmanlije mogu zauzeti Bobovac. Katarina joj govori kako je njezin otac Kosača doveo novu ženu na dvor, Fi-rentinku, Barbaru de Rougo, dok je njezin brat Vladislav s majkom Jelenom otišao u Dubrovnik i zaratio s ocem. Vojača tvrdi kako je sve to dio tursko-dubrovačkog pakta da se otvori put turskom osvajanju. Savjetuje Katarinu da se skloni iz Bobovca u Kozograd, gdje će biti sigurnije i za nju i za djecu. Bobovac, kraljevski grad, lipanj 1451.

Scena 15-04Večer. Katarina ulazi zabrinuta kod Tomaša. Pita ga je li istina da je Radivoj ubio Matka, a ne Osmanlije kako je to on ranije tvrdio. To-maš joj odgovara potvrdno i nagovara je da ode u Kozograd. Ulazi mali Sigismund. Traži da mu pričaju neku priču. Tomaš priča priču o kraljici koja je voljela svog kralja ali je čeznula za svojim rodnim krajem i zvukom zrikavaca. Katarinine se oči napune suzama. Sigi-smund zaspe na njenom krilu. Kraljeva Sutjeska, Crkva, lipanj, 1461.

Scena 16-04Kraljica Katarina (37) uz kraljevski odar na kojemu je tijelo njezi-nog muža Stjepana Tomaša. Pavka plače, držeći malu Katarinu (10) i Sigismunda (12). Katarina joj kaže da odvede djecu. Mijat uvodi Vojaču (55), te se tiho udalji. Vojača proklinje Radivoja i Radaka koji su organizirali ubojstvo kralja uz blagoslov njezinog sina Stje-pana. Vojača poljubi mrtvog Stjepna u čelo, i brzo nestane, nepo-sredno prije nego što uđe Stjepan Tomašević, nasljednik prijestolja. Klekne pred Katarinom i ponudi joj da ostane kraljica-majka. Kozograd, svibanj, 1463.

Scena 17-04 Katarini (39) se u snu javi Stjepan Tomaš. Objašnjava joj kako su ga s konopom udavili, Radivoj i Radak, dok je Stjepan sve to gledao. Katarinu probudi Pavka (50) koja joj kaže da su Osmanlije zauzeli Bobovac i kako je kralj pobjegao u Jajce. Katarina kaže da će uju-tro bježati prema jugu. Istu noć kroz tajni prolaz u Kozograd ulazi osmanlijski plaćenik i ukrade Katarininu djecu. Ujutro je Katarina užasnuta. Odluči pomoć potražiti od Pape u Rimu. Jajce, lipanj 1463.

Scena 18-04 Na platou ispred tvrđave svetog Luke osmanlijski vojnici. Oformili su krug oko Stjepana Tomaševića. Mara (16) oprašta se u suzama sa svojim mužem Stjepanom, koji na koljenima, svezan stoji u sre-dini kruga. Askeri je s mukom odvoje od muža. Ona se bacaka i be-zuspješno se otima iz njihovog stiska. Konačno je odvedu i odrube Stjepanu glavu. Konjic, samostan, lipanj 1463.

Scena 19-04.Noć. Fra Nikola (72) čita neki dopis. Zabrinuto ga savije. Kucanje. Ulazi Mrvac (61). Kaže mu da je došao dočekati Katarinu koja bje-ži iz Bosne prema moru. Hercegova zemlja, Blagaj, srpanj 1463.

Scena 20-04.Na istoj onoj livadi gdje joj je crtao na pijesku stoje Katarina i Mr-vac. Malo dalje u mraku cijela njezina svita čeka da nastavi dalje prema jugu. Gledaju u Bunu i slušaju zrikavce. Ston, kolovoz, 1463.

Scena 21-04.Katarina i Pavka sa služavkama i poslugom ukrcavaju se na galiju. Đivo (67) i ih ispraća s mola. Moli za razumijevanje i da im zbog Turaka nisu smjeli ukazati veće gostoprimstvo, te da je ova pomoć na proputovanju prema Rimu, najviše što su im mogli ponuditi. Ka-tarina mu zahvaljuje. Mrvac negoduje. Dugi zagrljaj s Katarinom. Suze starca. Izvodi joj predstavu sa zmajem, dok galija isplovljava.

Stjepan-grad. Blagaj, kolovoz 1463.

Scena 22-04.Kosača (59) mazi Sokola, konja koji je Katarina ostavila Mrvcu pod Blagajem kada je prošla prema moru. Njegova druga žena Barbara de Rougo (34) stoji na prozoru i moli ga da uđe unutra. On joj samo odmahne rukom. Konj je sada jedino što ga veže s Katari-nom. Barbara siđe u dvorište i žali mu se kako kasni nova pošiljka svile, koja je stigla u Novi. Herceg se razljuti uzjaše konja i izjaše iz tvrđave. Pratimo ga sve dok ne postanu siluetica na obzoru. A onda i ona nestane. Stjepan-grad, Blagaj, rujan 1466.

Scena 23-04.Na bedemu Stjepan grada Vladislav Kosača (39), osmanlijski vazal i nasljednik svoga oca Kosače na njegovom prijestolju, u društvu svoga brata Vlatka (34) puštaju sokolove. Govore kako će uskoro pasti i Počitelj, a onda ni Novom nema spasa – gradu u koji se sklo-nio njihov otac Stjepan. RIM, listopad 1478.

Scena 24-04. Katarina (54) u snu se susreće sa svojom djecom, Sigismundom (12) i Katarinom (10) Govori im kako će ih izbaviti iz zatočeništva. Djeca joj povjeruju. Nakon što joj oproste, Katarina umire u snu. Pavka (65) je bezuspješno budi.

14 HUM BOSNAE

Sačuvani korpus natpisa na hrvatskoj ćirilici uglavnom je sastavljen od epitafa, a s drugim epigrafskim oblicima u istom prostoru i izvan njega pokazuju bliskost na ravni pojedinih uobličenja, obrazaca i strukturalnih elemenata. U radu će se preispitati pridružena značenja upravo tim strukturalnim elementima i osvijetliti njihove podudarnosti u širem i povijesno dubljem kontekstu. Nakon osvrta na dosad najstarije bilježenje natpisa na hrvatskoj ćirilici, u radu će se najprije preispitati kodovi koji su ucijepljeni u jezgreni dio natpisa, a onda oni koji su vezani za njihove rubne strukturalne sastavnice u kojima se prepoznaje pravno reguliranje vlasništva, kult nebeskog patrona i tradicija kalendarskog datiranja.

Epigrafički korpus pisan hrvatskom ćirilicom ili bosanicom obuhvaća relativno opsežno i nedovoljno istraženo područje. Epitafi i drugi lapidarni natpisi svakako su najbrojniji, ali ga upotpunjuju oni na srednjovjekovnom novcu i pečatima, na predmetima iz svakodnevne uporabe kao što je prstenje ili na posve bizarnim objektima kao što je dvojezična olovna ploča iz Hodbine kod Mostara na kojoj je ispisan uklin za zaštitu polja na grčkom i hrvatskom jeziku.1 Rezultati novijih istraživanja u posljednjih dvadesetak godina, posebno onih arheoloških, obogatili su novim, zanimljivim i vrijednim otkrićima spomenuti korpus. To se prije svega odnosi na nastavak istraživanja u Lištanima i onaj izvanredni nalaz s Tjehodragovim natpisom u samom grobu, u kojem je bosanička grafija ugostila i jedno glagoljsko slovo2, na rezultate iskapanja srednjovjekovnog samostana sv. Ive u Livnu3 gdje su nađeni novi epigrafi pisani glagoljicom i hrvatskom ćirilicom. Uz to svakako vrijedi spome-nuti i arheološke zahvate iz osamdesetih godina na nekropoli obitelji Nikolića u Vranjevu Selu kod Neuma.4 Sva ta istraživanja popraćena su vrlo kvalitetnim analizama i zaključcima. Oni nužno potiču na preispitivanje, posebice na paleografsku reviziju mnogih već poznatih i objavljenih natpisa.

I. Epitaf kraljice Katarine i početak zanimanja za hrvatsko - ćiriličku epigrafiku1 Vego 1962-1970 I: br. 22.2 Marić - Šimić - Škegro 2007:9-31. 3 Vrdoljak 2003:239-246.4 Glavaš 1987-1988.

Najranije zanimanje za napise na hrvatskoj ćirilici vezano je uz epitaf bosanske kraljice Katarine iz samostanske crkve Ara Coeli u Rimu. Zapisivači i znanstvenici od XVI. do XX. st. koji mu se vraćaju, podupiru takvu tvrdnju. Prvi ga je objavio Gianbatista Palatino 1545. u drugom i prošire- nom izdanju svoje nenumerirane knjige, sedamdesetak godina nakon nje- gova ispisivanja.5 Uz transkripciju, na čemu mu je nedvojbeno pomagao netko od hrvatskih učenih svećenika u Rimu, možda tkogod od našijenaca koji je kao fratar boravio u istoimenom samostanu, on je donio i translite- raciju i uz to prijevod na latinski, sve na jednoj stranici svoje knjige.

Katarini kraljici bosanьskoj/Stipana hercega o(d) svetog Sabe/o(d) poroda Eline i kuće cara Stipana/roeni, Tomaša krala bosansьkoga ženi/koê živi godini n. i d.( 54) /i priminu u Rimi na lita g(ospod)n(jeg)a č.u.o.i. (1578.)lito na k. i e. (25) dan oktobьra spominakь /ne pismom postavlen.6

S njezinim izgledom i sadržajem našu noviju javnost upoznao je fra Bazilije Pandžić objavljujući je u svojoj knjizi Bosna Argentina.7 Bio bi dovoljan razlog da se govori o toj inskripciji samo zbog najstarijega poznatog zanimanja za jedan bosanički natpis i njegova objavljivanja sedamdesetak godina nakon što je isklesan, međutim Palatino je u svojoj knjizi donio i ćirilički abecedarij sa stilizacijom slova iz kraljičina epitafa. Na isti je način uz to priredio i glagoljički abecedarij s kratkom obaviješću o glagoljici i ćirilici, njihovoj rasprostranjenosti u Iliriku i crkvenim knjigama, ispisanima slavenskim pismom na narodnom jeziku.8 Prema tome, s Katarininim epitafom počinje znanstveno zanimanje za natpise na hrvatskoj ćirilici odnosno bosanici. Tekst izvornog natpisa preklesan je prilikom nekog od brojnih preuređenja oltarskog prostora i zamijenjen današnjim latinskim tekstom koji je besmislen, ne samo zbog netočnog rodoslovnog podatka, nego i zbog nespretnih sintaktičkih konstrukcija. Kada je kraljičina nadgrobna ploča prenesena ispred glavnog oltara na veliki pilastar u prezbiteriju, izvornog natpisa na njoj više nije bilo, a upravo je niz Palatinovih izdanja izazvalo zanimanje za kraljičin epitaf, privlačeći pozornost nekoliko poznatih znanstvenika (Vaddingo, Francesco Gualdi, 5 Palatino 1550.6 Kose crte naznačuju retke epitafa prema Palatinovu prijepisu. Peti redak započinje likom KOA, koji je Palatinov interpretator shvatio kao skraćenicu od riječi koliko, pa je preveo latinskim oblikom quantum, što nema nikakva smisla. Očito je posljednje od tri slova bilo izlizano slovo jat s uobičajenom izgovornom vrijednošću ja, čiji sačuvani dio odgovara obliku jata iz priloženog ćiriličkog abecedarija. Prema takvoj se reinterpretaciji Katarinin natpis ovdje navodi! Također valja upozoriti da je Palatino na dva mjesta prijedlog od naznačio samo omegom. U epitafu su dvoznamenkasti brojevi navedeni s veznikom i između desetice i jedinice.7 Pandžić 1995: 47. 8 »E da sapere che gli Illyrici popoli o vero Schiavoni hanno duie sorti d’alfabeto, et quelle provincie, le quali sono la piu verso l’oriente, si servono di quello che è simile al Greco del quale fu autor Chirilo, e di qui ciamano Chuirilizza. L’altre provincie, le qua- li sono piu verso il mezo giorno o verso l’occidente, si servono di quello, del quale fu autore santo Hieronimo e lo chiamano Buchvizza, il quale l’alfabeto è dissimile a tutti gli altri del mondo. Et havete a sapere che il parlar del volgo è quello proprio col quel continuamente dicano i loro offitii, e tutti popoli l’intendono, come intendian noi nos- tro il volgar nostro. È amplissimo di vocaboli, ma difficilissimo a proferire a chi non è nutrito da putto fra loro. E ne hanno Mesali, Breviarii, et Offitii della nostra Donna, et anco la Biblia.« Palatino, isto.

Dr. Miroslav PalametaFilozofski fakultet u Splitu

15HUM BOSNAE

Andrija Vitoreli) o čemu s posebnim zanimanjem piše Casimiro Romano.9 Međutim, s obzirom na to da je Palatino jedini od njih vidio epitaf »in situ« s izlizanim slovima, od kojih je neka trebalo rekonstruirati, svi ostali raspolagali su njegovim prijepi-som izvornog teksta, s latiničnom transliteracijom i prijevodom na latinski. Upravo ta činjenica zavela je pojedine pisce da tvrde kako je epitaf bio dvojezičan. U svojoj glasovitoj pov-ijesti Historia Byzantina,10u poglavlju o bosanskim kraljevima, Du Cange se poziva na Alphonsa Ciacconija11, koji je inače otklonio neke Vanddigove pogrešne interpretacije i istaknuo spomenutu dvojezičnost.Od hrvatskih pisaca prvi se kraljičinim natpisom pozabavio Ivan Tomko Mrnavić, kasniji bosanski biskup koji je donio njegov prijepis u svom rukopisu Discorso del Priorato della Wrana.12 Njegov podatak da gotovo izbrisan natpis na mramornoj ploči s kraljičinim likom »i sada leži« u crkvi Ara Coeli, gdje ju je dao pokopati papa Siksto IV., djeluje vrlo uvjerljivo, međutim, njegova tvrdnja da su na njoj vidljivi i latinski i hrvatski natpis, dovodi u sumnju autentičnost tih impresija, pogotovo što su oba teksta u jasnom dosluhu s Palatinovom transliteracijom i prijevodom. Na kraju prvog desetljeća XVII. st., kada je Mrnavić sastavljao svoju povijesnu raspravu o Vranskom prioratu, glavni oltar i cijeli prezbiterij bili su već godinama preuređeni, a nadgrobna ploča s novim natpisom na latinskom prene- sena na njezino današnje mjesto.13 Međutim, njegov je doprinos u tome što je rekonstruirao prilično vjerno Palati-novu kopiju na kojoj su oštećena slova s ploče bila netočno prepisana. U svoj knjizi Indicia vetustatis dvadesetak godina poslije objavio je Mrnavić epitaf kraljice Katarine, ali samo na latinskom,14 i korigirao prijašnje obavijesti o stanju kraljičine nadgrobne ploče, ističući da je ona zbog starosti bila oštećena, pa je »sada restaurirana i prenesena na dostojnije mjesto«. Umjesto novog i današnjeg natpisa, na kojem je Katarina netočno navedena kao sestra hercega Stipana, a ne kao kći, Mrnavić je objavio onaj izvorni Palatinov prijevod hrvatskog teksta na latinski.Rimski epitaf nije objavljivan u domaćim zbirkama natpisa ponajprije zbog svoje eksteritorijalnosti. S onodobnim natpisima iz Bosne i Huma veže ga osim pisma hrvatski ikavski govor i pojedine ortografske tendencije. Kao posebna vrijednost nat-pisa mogla bi se u skladu s temom istaknuti ona relacija koja na njegovu kraju kazuje kako je spomenik kraljice Katarine »nje(zinim) pismom postavljen«. Tako bi se nizu imenovanja za hrvatsku ćirilicu koja dosad fluktuiraju u znanstvenom diskursu ili izvan njega, moglo pridružiti i semantičko polje 9 Romano 1736:140-150.10 Du Cange 1680:333.11 Ciacconius 1601.12 Mrnavić 1906. Discorso del Priorato della Wrana di Giovanni Mar-navich Bosnense Canonico di Sibenico. Biblioteca dell’Accademia Nazionale dei Lincei e Corsiana. Fondo Rossi 53, signatura: 33-A-12 u Rimu. Objavio ga je 1906. u Sarajevu Luka Jelić (Dis- corso del priorato della Wrana (ur. Luka Jelić), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 279—306.13 Kvadratno polje ispod stopala kraljičina reljefnog lika, koji je sada uspravljen, po svojim dimenzijama nije moglo sadržavati više od opsega bosaničkog teksta, jer bi bio nečitak i disproporcionalan u odnosu na ostale likovne pojedinosti. Ploha tog po- lja potklesana je s vidljivom kosinom kako bi sadašnji natpis pod smanjenim kutom bio čitkiji promatraču. Natpis u novoj latinskoj verziji ima također osam redaka i glasi:D.O.M.CATHARINAE REGlNAE BOSNIENSI STEPHANl DUCIS SANTI SABBAE SORORIET GENERE HELENE ET DOMO PRINCIPlSSTEPHAN I NATAE THOMAE REGIS BOSNAEUXORI QUANTUM VIXIT ANNORUM LlIlIET OBDORMIVIT ROMAE ANNO DOMINlMCCCCLXXVIII DIE XXV OTEOBRISMONUMENTUM IPSIUS SCRIPTIS POSITUM14 Marnavitius 1632:24.

kraljevskog pisma, potaknuto završetkom njezina epitafa u kome je bio izraz upravo kraljičina identiteta.

II. Hrvatskoćirilične i glagoljičke veze

Glagoljski i bosanički abecedarij koji je donio Palatino uz svoj prijepis rimskog epitafa i slikom i riječju, koja im prethodi, upućuje na to da recepcija tih dvaju pisma nije podrazumijevala isključivost, već da se doživljavaju koegzistentnim kulturnim i tradicijskim tečevinama, za što ima dovoljno primjera u bliskoj i dubljoj prošlosti. Miješanje glagoljice i ćirilice u istim tekstovi-ma, knjigama ili na objektima u istom stoljeću kad je isklesan kraljičin natpis potvrdit će kodeks Radoslavljeve apokalipse, pisan u vrijeme kralja Tomaša, Katarinina supruga. To vrijedi posebno za evanđelje Divoša Tihoradića s početka XIV. st., ali i za neke druge rukopise bosanske provenijencije, koji su očito prepisivani s glagoljskih predložaka. Promatraju li se stvari iz obrnute kontekstne perspektive, uočava se slična pojava, pa se u glagoljskim tekstovima također pojavljuju ćirilične intervencije. Valja se prisjetiti Vida Omišljanina i njegovih mini-jaturnih simbola evanđelista uz koje su bosanicom napisana njihova imena u kontekstu glagoljskog Brevijara.15 Uostalom, prisutnost ćirilskih grafema u najstarijim glagoljskim natpisima od Bašćanske ploče, Kninskog, Plastovskog i Supetarskog ulomka,16 dakle do XII. st., potvrđuje da je dvopismenost posve neupitna u dugom vremenskom kontinuitetu i širokoj rasprostranjenosti (Žagar 2009).Da je pojava duboko ukorijenjena, jamče neki vrlo stari lapi-darni bosanički epigrafi. Na prvom je mjestu Humačka ploča, koja je bila uzidana u zgradu Franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog, prilikom njegova podizanja sredinom XIX st. Njezin uglavnom hipotetični sadržaj, koji upućuje na povijesno nepoznate utemeljitelje (Krsmir i Paulina) također neubicirane crkve svetog Mihovila Arkanđela, ispisan je vrlo arhaičnim oblikom 80 ćiriličnih grafema među kojima je i nekoliko glagoljskih. Stilizacija teksta s 25 često skraćenih riječi u spiralni troredni oblik sugerira svečani obredni obilazak oltara s kađenjem i molitvom, iz čega bi se moglo zaključivati o naravi i ulozi objekta u crkvenom namještaju. Ipak, njezin je arhitektonski smisao neizvjestan, kao i ploče Kulina bana iz njegove zavjetne crkve u Muhašinovićima kod Visokog, za koju se smatralo da je stajala nad ulaznim vratima, iako je mogla biti dio oltarske pregrade.Za taj objekt i natpis na njemu veže se prisutnost nekoliko glagoljskih slova, koje je u svojoj reviziji ranijih čitanja17 prepoznao Pavao Anđelić.18 Prema njegovoj pomnoj paleografskoj ekspertizi, radi se o tri neovisne tekstualne intervencije od kojih je prva u izvornom natpisu što se referira na gradnju Kulinove crkve s početka devedesetih godina XII. st., treći iz vremena bana Stipana iz XIV. st., a drugi sloj, kojemu pripadaju glagoljska slova, negdje je između spomenutih vremenskih odrednica. Iako u izvornom tekstu autor prepoznaje stanovite glagoljske utje-caje na ravnini stilizacije pojedinih slova, zapravo se ključna informacija odnosi na to mlađe, vremenski neprecizirano raz-doblje. Zanimljivo je da ta neodređenost odnosno pomicanje datiranja glagoljskih grafita u XIII. st. na Kulinovoj ploči s onim rasponom datiranja Humačke ploče od X. do XIV. st. prije sugerira dulji proces isprepletanja tih dvaju pisama, zapravo njihove koegzistentnosti, nego što upućuje na završen stariji proces, kako se doima iz nekih tekstova, u kojem su glagoljaši počeli pisati ćiriličnim slovima, pa nehotice unosili bliže im i ranije naviknute oblike. To istodobno može relativizirati na 15 Fučić 1996:19-21.16 Žagar 2009:192-194.17 Truhelka 1898:13-41.18 Anđelić 1961:287-306.

16 HUM BOSNAE

određen način tvrdnje da nazočnost nekoga glagoljskog slova u kontekstu hrvatske ćirilice odmah podrazumijeva i duboku starinu teksta, ostavljajući takvim mogućim pojavama domet indikacije koju valja temeljito provjeriti.Pojavom glagoljskih slova u bosaničkom kontekstu i obratno ne iscrpljuje se poligrafičnost u zadanom prostoru. Postoje također zamjene latinične provenijencije. Tako se u epitafu Božićka Banovića iz Banovića, da- tiranom u drugu polo-vicu XIV. stoljeća, prvo slovo pokojnikova prezime- na piše latiničkim grafemom B. : A se leži Božićko Banovi(ćь) na svoei zemli na plemenitoi...19 Ista pojava zamjene hrvatskoćiriličnog grafema B latiničnim, dosljedno je provedena u natpisu iz crkve u Ravnom.20

III. Jezgra epitafa i kršćansko poimanje uskrsnuća

Kad se govori o najstarijim grobnim natpisima na hrvatskoj ćirilici onda se valja vratiti nekoliko stoljeća unatrag do onog omiškog natpisa kneza Miroslava Kačića s početka XIII. st. Zdê ti leži Mirosla(vъ) knezъ s ocemъ i bratomъ Živ(a)nom21 i do Tjehodragova iz Lištana †Se ležitъ : p(o)pъ: Têhodragъ : a (j)e imelъ : d (= 5) synovъ : tere / redъ (j)edinemъ gode stry (j)e/ (tu leži pop tjehodrag imao je pet sinova / svi su u jednoj (istoj) godini bili ubijeni) koji su au-tori datirali u XII. st.22 Bez obzira na to je li drugi suviše pomaknut u prošlost, ta dva natpisa čuvaju jezgru vrlo starih kršćanskih natpisa iz cijelog Mediterana kojima odgovara latinsko hic iacet odnosno grčko enthade keitai, što su od kasne antike ili praskozorja srednjeg vijeka ispisi- vani uza sve obale. S imenom pokojnika te se jednoznačne sintagme individualiziraju jer oblici iacet, keitai, i leži markiraju posve ista značenja. Svi poznati stari natpisi s tom formulacijom, koji imaju još drugih struktural- nih sastavnica sličnih onima u natpisima sa stećaka pripadaju kršćanima i naglašavaju kršćanski svjetonazor i snažnu vjeru pokojnika, podjednakim intenzitetom na cijelom spomenutom prostoru. Upravo zato što se u nat- pisima s kršćanskih grobova dominantno održava takva formulacija epitafa, nameće se sugestivna pomisao kako navedeni glagolski oblici nisu indiferentni u izricanju kršćanske zamisli svijeta, odnosno u podržavanju središnjega kršćanskog vjerovanja o uskrsnuću tijela. Ležati i danas u nekim lokalnim govorima označava počivanje i odmaranje. Time bi se mogla obrazložiti duga tradicija uporabe toga glagola u ta sva tri »sveta« jezika diljem cijeloga srednjeg vijeka.S druge strane spomenuti obrazac u ta dva natpisa, koje zasad može- mo smatrati najstarijim poznatim, anticipira najveći broj epitafa koji su is- pisivani na kasnosrednjovjekovnim spomenicima. I na njima se ista formula dominantno održava sve do XVI. st. Ipak ta se dva natpisa upravo tradicijski i kulturološki donekle razlikuju po početnom leksemu. U natpisu kneza Miroslava mjesni prilog zdê (ovdje), podsjeća na stare bugarske odnosno makedonske epitafe u kojima se također rabi upravo taj arhaični oblik, kao što se čita na počeku epitafa iz Preslava s kraja X. st.: Sьde ležitь Mustičь Črngubilь...23 ili na grobu Samuilova unuka Presiana koji je umro u progonstvu u gradu Mihalovce u Slovačkoj 1061.: Sde leži knenz Presian. *v leto 6505 + v leto 6569.24 Taj priloški početak i u Kačićevu natpisu jest signal učvršćene staroslavenske tradicije, ali ipak ostaje otvoreno pitanje u kojem trenutku i zašto je prevladala upotreba pokazne zamjenice se u epitafima na cijelom prostoru

19 Vego 1962-1970 IV: br. 248.20 Vego 1962-1970 II: br. 100.21 Fučić 1999:280.22 Marić - Šimić - Škegro 2007:13.23 Tomović 1964:32.24 Despotova 1995:16-23.

bosanice odnosno hrvatske ćirilice baš u toj poziciji.Zamjenica se iz Tjehodragova grobnog natpisa u biti anticipira upotrebu iste jezgre epitafa na stećcima kasnijeg razdoblja posebice od XIV. do XVI. st. Dok se priloški početak zdê više ne susreće nakon omiškog natpisa, njezina se upotreba petri-ficirala na kasnosrednjovjekovnim spomenicima. Koliko je ona kao dio epitafa bila aktualna na području glagoljice, izravnih primjera danas nema. Jedini poznati glagoljski epitaf iz Istre s kraja je XV. st., u kojem se čuva ista jezgrena formulacija. U njem je staroslavenska zamjenica se zamijenjena prilogom tu: Tu leži plemeniti muž, blagorodni knez Martin...25 Prelista li se, međutim, Fučićev katalog, lako će se primijetiti da u drugom obrascu koji pripada potpisu pisara i na glagoljskim i na bosaničkim natpisima pokazna zamjenica se u formulaciji se pisa funkcio- nira od Krčkoga natpisa iz XI. st. do grafita po istarskim crkvama XIV., XV. i XVI. stoljeća.U svakom slučaju glavnina hrvatsko - ćiriličnih grobnih natpisa od XIII. do XV. st. oblikuje se 3. licem prezenta glagola ležati, imenom pokojnika i vrlo često invokacijom Božjeg imena, što se često kao u Tjehoradovu natpisu zamjenjuje uklesanim križem prije teksta.

† A se leži knezь Petьrь kneza Vladisava sinь26

Va ime Boga velkoga cьra nebesnoga i zm(ilo)snoga a se leži Radivoi Krivoušiči27

† A se leži županь Juroje koi no pog(i)be na počteno(j) službi za sv(oga) (gospo)d(i)na, a pobiliž(i) ga knezь28

† A se leži knez(ь) Radivoi Vlatkovićь u toi vrime na-jboli mužь u Dubravahь bihь- a vureba lavь- sei sѣče Grubačь kovačь29

Uz taj jezgreni dio u strukturi hrvatsko-ćiriličnih epitafa na kasno srednjovjekovnim lapidarnim spomenicima vežu se često drugi sadržaji koji s jedne strane donose obavijesti o pokojniku, a s druge otkrivaju širu kulturološku praksu, kodificiranu u sebi.

IV. Rubni dio epitafa i jedini natpis s nekropole Sankovića

Neki se od tih rubnih sadržaja nastoje održati kao trajnija sastavnica epitafa. Među njima su oni koji upozoravaju žive da su i pokojnici bili kao oni, da će i živi umrijeti, ili raznoliki oblici zaštite od uznemiravanja groba i pokojnika, koji jasno i nedvosmisleno te natpise kontekstualiziraju u mediteransku i europsku funeralnu tradiciju.30 Pojedine rubne obavijesti u tim epitafima, jedinstvene i izvorne, dio su pokojnikova životopisa, koji može biti intrigantan u literarnom ili povijesnom, pravnom, etnološkom ili nekom drugom smislu. Dostatno je samo pris-jetiti se naracije Tjehodragova natpisa u formi tek najavljene životne tragedije, gubitka petorice sinova u jednoj godini, koja podsjeća na Niobinu sudbinu, rodoslovnih podataka i titulacije u Gojsavinu epitafu s obiteljske nekropole Sankovića u Biskupu kod Glavatičeva ili poziva srodnicima na osvetu zbog »krvi nezajmite« u natpisu Radovana Pribilovića iz Ričice kod Kraljeve Sutjeske. Među tim rubnim i individualnim sadržajima, posebno je jedinstven onaj iz svršetka upravo spomenutoga Gojsavina natpisa koji upućuje na jedan oblik onodobne plemićke etike:

† A se leži gospoê Goisavь kći Jurê Baošića a kućьnica voevode Radiča a prista u kući kaznca Sanka i župana

25 Fučić 1982:7126 Glavaš 1987-1988:151.27 Vego 1962-1970 I: br. 18. Spomenik se nalazi u Mostaru.28 Vego 1962-1970 I: br. 39. Spomenik s natpisom iz XV. st. nalazi se u Kruševu kod Stoca, izdvojen sjeverozapadno od nekropole Lužine.29 Vego 1962-1970 I: br. 36. Spomenik iz XV. st. nalazi se na nekropoli u Opličićima kod Čapljine.30 Palameta 2003:95-118.

17HUM BOSNAE

Biliêka s počteniemь i prija svoju viru i višnu slavu.31

Jedini ukras na spomenicima s obiteljske nekropole plemenitih Sankovića zapravo je taj vješto sročeni i pomno ispisani epitaf na spomeniku gospoje Gojsave, inovjerke i tuđinke. Rijetki su tekstualni primjeri uopće iz kasnoga srednjega vijeka u kojima se istaknuta plemenitost roda podudara s plemenitim djelovanjem ili odnosom prema drugome, posebice kad je taj drugi žena i supruga. Kojoj je vjeri pripadala Gojsava, a kojoj njezin muž »voevoda Radič«, može biti zanimljivo pitanje na koje iskusni filolozi i povjesničari mogu prilično uvjerljivo odgovoriti. U analizi natpisa svakako je važnije da je netko od tog roda, možda sam Radič, imao potrebu istaknuti na grobu svoje preminule supruge da je u kući njegova oca San- ka koju je dijelio s bratom Biliakom, Gojsava sama mogla odlučiti hoće li prakticirati svoju viru i višnu slavu, kako je naviknula u kući svog oca Jurja Balšića, gospodara Zete, ili kako je bila tradicija kuće u koju se udala.Brakovi visoke humske i bosanske vlastele u kojima su ponekad supruge zadržavale vjersko usmjerenje svoga roditeljskog doma, različita od zajednice jednice u koju su došle, nije u srednjovjekovnoj praksi bila tolika rijetkost da bi Gojsavin primjer iznenađivao, ali je nedvojbeno kako je to jedini poznati primjer javnog natpisa u kojem se tome pridaje posebna etička važnost.U tom dojmljivo sročenom tekstu jasnoga ikavskoga izričaja s također jasnom humanističkom porukom posebice je zan-imljiva obavijest o višnoj slavi koja se nesumnjivo odnosi na posebno štovanje nekog nebeskoga zaštitnika. Lik sv. Vlahe na dubrovačkom dinaru, nađenom među zubima pokojnice,32 teško bi bio prihvatljiv odgovor na to pitanje. Čini se da M. Vego nije uopće razumio značenje te institucije. Prema njegovu prijevodu na francuski »la gloire celeste«33 isključen je svaki oblik svečanog i javnog manifestiranja osobne ili obiteljske godišnje pobožnosti prema odabranom svecu zaštitniku, što bi i sadržavala sintagma višna slava. Kotromanići su kao banovi i kraljevi za svojeg nebeskog patrona ili suverena imali sv. Grgura, kako se vidi iz različitih dokumenata i s novca na kojem su dali otiskivati njegov lik.34 Tako se ban Stipan u svojoj povelji iz god.1351. (br. 7) titulira: »Az ban Stipan a zovom svetoga Grgura rab«. Pisar Masnova vlasničkog teksta iz Drežnice, koji bi mogao biti jedan od njegovih sinova, navedenih u natpisu, naziva sebe »rab božji i svetoga Dimitrija«, a na visokom križu Radosava Vlahovića iz Nekuka kod Stoca nebeski je patron zazvan u invokaciji uz Božje ime: »Va ime Boga i svetogь Ivana«. Prema tome, višn(j)a slava u epitafu gospoje Gojsave sa Sankovića nekropole bio bi privatni blagdan kojim bi se svečano proslavljala i javno častila služba nekom svecu odnosno nebeskom zaštitniku.

V. Epigrafski oglasi o vlasništvu

Povaljski prag odnosno nadvratnik sa svojim se skladnim i uravnoteže- nim tekstom smatra već odavno jednim od na-jstarijih i najreprezentativnijih spomenika hrvatsko - ćiriličke epigrafike. Njegov drugi dio, koji se odnosi na kneza Brečka i njegovu darovnicu, posebno je zanimljiv u osvjetljavanju vlasničko pravne kulture i tradicije.

31 Vego 1962—1970 III: br. 178. Natpis je na spomeniku u obliku visokog sanduku iz Biskupa u Glavatičevu kod Konjica. Smješten je unutar stare porušene crkve koja je garantirala »posvećeno tlo«, prikladno za plemićku obiteljsku nekropolu.32 Anđelić 1975:237—245.33 Vego 1962-1970 III:45.34 Glavaš 1989:252-253.

Êz(ъ mo)istrъ ïme(nemъ) Radon- ê (sъ)zdahъ sъê v(ra)ta (Bo)-ga radï i da bud(u čest)nik- ъ (se)ï cr(ъ)kvê

Cr(ъ)k(v)y s(ve)taga Ioana kne- zъ Brečъko vъloži se byti č(e)stъnikъ ei ï da zemle u n(iu po K)oncu35

Obično se u recepciji drugi dio natpisa veže s Povaljskom listinom od koje je stariji sedamdesetak godina, zbog crkve sv. Ivana i njezinih posjeda na koje se odnose oba dokumenta, i također istih osoba koje se spominju i u jednom i u drugom dokumentu. Uz to sve, oba su teksta po svojoj pravno - vlasničkoj sadržajnosti osobite donatorske potvrde odnosno

vlasnički dokumenti. Međutim, Povaljski se prag po svom ranijem vremenu nastanka ne referira izravno na Povaljsku listinu, već svojim drugim dijelom na Brečkovu darovnicu crkvi i samostanu iz 1184. Tek činjenica da je Brečkova darovnica uvrštena u Povaljsku listinu održava i ilustrira narav tih odnosa. Dakle veza između kamene potvrde koja cijelom bračkom puku i svima onima koji ulaze u Sv. Ivana u Povljima kratko i jasno daju na znanje ne samo radi čega je Brečko darovao zemlje po Koncu, već upozorava- ju na završen pravni postu-pak i pergamenu sklonjenu i zaštićenu u sigurnosti crkvenog tabularija. Taj dosjetljivi javni oglas na tvrđoj i postojanijoj podlozi od krhke i lakše uništive pergamene, zaštićen još svetim mjestom, podsjeća neodoljivo na najstariji i na-jpoznatiji hrvatski vlasnički kameni dokument iz Sv. Lucije na Krku. Bašćanska ploča doduše glagoljskim slovima podastire jasne obavijesti svima onima kojih se moglo ticati ili koji bi se zanimali tada i poslije od koga je, kada i na koji način stečen 35 Damjanović - Kuzmič - Mihaljević - Žagar 2009:513.

18 HUM BOSNAE

imenovani zemljišni posjed. Uz to upozorava na darovnicu koja je kao pravni i vlasnič- ki dokument nesumnjivo bila na pergameni ispisana hrvatskim jezikom s kojim je vezana kao njegov sadržajni sažetak.Da to obznanjivanje lapidarnim i trajnim natpisom na posvećenom i svakom vidljivom mjestu nije puka koincidencija dvaju sred-njovjekovnih zapisa, potvrđuje natpis Masna i njegovih sinova u živoj stijeni iznad utoka Drežnice u Neretvu, koji objavljuje da je tu njegov dvor, što u značenju s kraja XIV. st. ne pokriva samo semantičko polje vlastelinova staništa nego i njegove sudbene kompetencije.

† Va ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A se dvorь voevode M(a)sna i njegoviju sinova Radosl(a)va i M(i)roslava. Se pisa rabь bo(ž)i i s(ve)toga D(i)mitrija u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Lojoša i g(ospodi)na bana bosanskoga Tvr(ь)tka. Tko bi to potrьlь da je prokletь o(tь)cemь i s(i)nomь i s(ve)timь d(u)hom.36

Struktura pročitanog natpisa svojom invokacijom, notifikaci-jom, navedenim sastavljačem, očito pravnički obrazovanim dijakom, spomenom nebeskih i zemaljskih suverena u formi datiranja, i anatemom na kraju jasno upućuje na onodobnu diplomatiku. To dakako podrazumijeva darovnicu jednog od suverena, ponajprije onog prvo spomenutoga, jer je Humska ska zemlja u tom trenutku miraz njegove supruge Elizabete. Natpis se zacijelo odnosi na darovnicu, koja je potvrđivala vjerojatno stara Masnova imanja. Valja pritom istaknuti da ju je kralj Ladislav izdao po običajima svojega dvora nedvo-jbeno na latinskom, kao što je bila i ona kasnija iz 1375. poznata po ovjeri kod splitskoga kaptola, kojom je Masnovim sino- vima vraćena izgubljena kraljevska milost.37

Da se na taj način održava praksa obznanjivanja stečenih prava i vlasništva u kamenim zapisima vrlo je stara pojava. U istom humskom prostoru sačuvani su vlasnički zapisi rimskih kolonista iz IV st. u živoj stijeni sela Scunasticum, današnjeg predgrađa u Ljubuškom koje se zove Mostarska Vrata.38 Dakle, ta praksa na prostoru bosanice i glagoljice odnosno njihovih prožimanja čini se vrlo starom i ukorijenjenom, pa ponavljanje iste prakse nije slučajnost. Ono se prepoznaje kao osobit društveno pravni i prema tome tradicijsko - kulturološki kod, koji se u područjima bez snažnije crkvene organizacije prilagođava novim uvjetima, na kojima autoritet doma odnosno dvora ili groba preuzima ulogu posvećenog i autoritativnog mjesta. Posve je sigurno da su pojedini epitafi na kasnosredn-jovjekovnim nadgrobnim spomenicima, koje obično nazivamo stećcima, u relativno velikom broju, preuzeli tu ulogu trajnije i autoritative podloge za obznanjivanje stečenog vlasništva nad zemljišnim posjedom. Svakako, do sada nije nigdje poznata bilo kakva pisana darovnica lokalnog ili vrhov- nog suverena kao primjerice uz Povaljski prag s Brača ili uz Natpis vojvode Masna i njegovih sinova iz Drežnice, ali je u strukturu spome-nutih epitafa ušla formulacija iz pravno - imovinskog diskursa kakva se susreće upravo u sačuvanim darovnicama, kupo-prodajnim ugovorima i drugim listinama takve provenijencije. Pojam baštine odnosno plemenitog čini srž takva diskursa na brojnim spomenicima XIV. i XV. stoljeća.

Va ime Boga i svetogь Ivana, se leži Radosav Vlahovićь. Neka se zna jere leg(o)hь na svoj plemenitoj bašt(i)ni. se pisa Radičь Radosalićь, a sieče a Mi- leta kovačь Krilićь39

U tom epitafu na visokom križu s Nekuka kod Stoca, po svim elementi- ma bliskom Masnovu vlasničkom natpisu,

36 Vego 1962-1970 I: br. 15.37 Ančić 1997:262-263.38 Bekavac - Glavaš 2012:125.39 Vego 1962-1970 II: br. 58. Spomenik (XV. st.) nalazi se na nekropoli Nekuk kod Stoca.

onaj notifikacijski dio »neka se zna« upućuje nedvojbenu na pokojnikovo nasljedno vlasništvo, na pleme- nitu baštinu, kao ključni dio njegove poruke:

† Se leži Lupko Vl(a)snićь na plemenitom svo(mь), a pisa mu sinь diêk Do- brovoi40

† Sie leži dobri Radoe, sinь voevode Stipana na svoi baštini na Batnogahь. Si biligь postavi na me bratь moi voevoda Petarь41

† Vь ime božie se leži Radovanь Pribilovi(ćь) na svoωi zemli na (pl)eme- nitoi (n)a Rêčici. Bêh(ь) z bratomь (se) (ra)zmenio.. i ubi me Milko(?) Boži(hnićь) i (sa) svojom bratiomь, a brata mi isikoše i učiniše vrьhu mene krvь nezai(m)itu. Neka vê, tko je moi mili.42

† Va ime oca i sina i svet(a)go d(u)ha aminь. Se leži Viganь Miloševićь. Služi banu Stipanu i kralu Tv(rьt)ku i kralu Dabiši i kralici Grubi i krala Ostoю i u to vrime doide i svadi se Ostoê kralь s hercegomь i z Bosn(o)mь i na ugre poe Ostoê To vrime mene Vigna doide konьčina na svomь plemenitomь pod Kočerinomь I molu vasь ne nastupaite na me! ê s(a)mь bilь kako vi este, vi ćete biti kako esam ja.43

Sintagma »na plemenitom svo(m)«, glavni dio tog natpisa, stalno je mjesto niza epitafa na stećcima u širokom rasponu od Neuma i Čitluka preko Konjica do nekropola u srednjoj i istočnoj Bosni. Relativno su brojni natpisi koji u sebi ističu upravo tu komponentu, čija se formulacija pojavljuje u tri vari-jante: a) »na sv(oj)oj baštini«, kao u natpisu iz Hutova Blata; b) »na plemenitom svom«, kao u natpisu Lupka Vlsnića; d) »na svojoj zemlji na plemenitoj«, kao na većini natpisa iz istočne Bosne.44 Očito je da sve te formulacije pripadaju zapravo srednjovjekovnoj pravnoj terminolo- giji, gdje ih se može naći i odakle su zasigurno preuzete i u te natpise uvr- štene. Za ilustraciju je sasvim prikladan primjer listine u kojoj Sandalj Hra- nić, stric hercega Stipana, nakon rata s Pavlovićima, prodaje svoj dio Ko- navala Dubrovčanima i u kojoj s formu-lacijom »dasmo im u baštinu i ple- menito« podrazumijeva kupoprodajni ugovor koji je stajao Republiku sv. Vlaha 12 000 dukata. Ista formulacija je i u listini Radoslava Pavlovića iz 1426. kojom prodaje Republici drugi dio Konavala.Termin baština označava posjed, prije svega zemlju, ono što se inače na Zapadu zove alodij. Latinski termin za to je hereditas ili patrimonium. Truhelka također navodi da se imenom baština, plemenito, plemenita baština na označuje zemljišni posjed tijekom cijelog srednjeg vijeka u Bosni i Hrvatskoj, a sačuvao se u tursko doba pod imenom baština.45 Turske vlasti od početaka, dakle od XV. stoljeća, priznaju prava vlasnicima baštine, što je posve razvidno u turskim popisima poreznih obveznika sedamdesetih godina XV. st. u Hercegovini, među kojima se spominju i udovice iz Drežnice.46

VI. Računanje vremena od Kristova rođenja ili od stvaranja svijeta

Određivanje vremena u strukturi samih natpisa pisanih hrvatskom ćirilicom nije redovito i obično je okvirno istaknuto i dovedeno u vezu s nekim događajem ili vladanjem i djelovanjem nekog 40 Isto, br. 47. Spomenik iz Troskota kod Mostara (XV. st.). Prenesen sredinom XX. st. u Mostar.41 Vego 1962-1970 I: br. 45. Visoki sanduk s Radimlje (XV. st.).42 Isto, IV., br. 242. Sljemenjak iz Ričice kod Kraljeve Sutjeske (XV. st.).43 Isto, I., br. 1. Spomenik je bio na kamenoj steli uz stećak u Kočerinu kod Širo- kog Brijega.44 Do sada je registrirano više od pedeset natpisa u kojima se ističe jedna od tih formulacija koja podrazumijeva nasljedno pravo posjeda. Vego 1962-1970 I-IV, Bešlagić 1969:135, 138, 140.45 Truhelka 1911.46 Aličić 1985:10.

19HUM BOSNAE

suverena, bilo vladara ili oblasnoga gospodara. »Siu crikvu banъ Kulinъ zida iegda sъčêni Kučevъsko zagorje« piše na kamenoj ploči iz Biskupića kod Zenice.47 »U dni bana velikago Kulina« ispisano je na dovratku Sv. Jurja kojeg je podignuo u Podbriježju kod Zenice banov veliki sudac Gradiša.48 »Vъ dni kne- za veliega M†ho†la« ističe se u prvi plan na epitafu iz XII. st. u Trebinju.49

»U dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Lojoša« čita se u vlasničkom natpi- su u živoj stijeni iznad utoka Drežnice u Neretvu.50 Na grobnoj ploči Vi- gnja Miloševića ispod Kočerina dosta precizno određuje se njegova smrt odlaskom kralja Ostoje u Ugarsku.51 Na grobu Pavla Komlinovića piše da je umro »u dni voevode Sandalь«.52 Takvo približno datiranje, uz ispunjenje i kontekstualiziranje uobičajenog elementa strukture, kodificira stanovite obavijesti o hijerarhijskom društvenom ustroju i položaju spomenutih osoba i njihovim vazalnim odnosima prema suverenima koji su u natpisu na-vedeni. U nekim primjerima postaje nedvojbeno da upravo vazalni položaj pokojnika zauzima važnije mjesto od datiranja njegove smrti. Na ta- kav zaključak posebno potiču stariji natpisi koji uz ime nekog vladara ili suverena donose i točan datum, kao spomenuti dovratak iz Podbriježja ili grobna ploča župana Pribilše iz Trebinja.Međutim, točno odnosno kalendarsko navođenje vremena u strukturi samih natpisa pisanih bosanicom rijetka je pojava,

češća i redovitija u donatorskim tekstovima, negoli u epitafima, što je donekle atipično u od- nosu na istodobnu pojavu u ostalim europskim prostorima, ali se razlika dade obrazlagati činjenicom da su srednjovjekovni epitafi u Francuskoj, Italiji ili Njemačkoj uglavnom očuvani u kriptama ili cimiterijalnim i samostanskim crkvama, gdje je čvršća crkvena organizacija kanonizirala obrasce epitafa i održavala njihovu strukturu postojanijom od nekropola u otvorenom prirodnom ambijentu bez posebne institutucije koja bi nad- zirala njihov oblik.Ipak, najstariji do sada poznati natpis s točnim kalendarskim vremenom u svom sadržaju pripada već spomenutom natpisu iz Sv. Jurja u zeničkom Podbriježju. Taj oštećeni natpis na dvjema stranama dovratka posve jasno i čitko čuva onaj dio teksta s datacijom u kojoj stoji »pisah dni ma(ja) s (6) aathg (1193.) g. i svješta arhiepiskop«.53 Datiranje se podudara s podatkom iz Ranjinine kronike prema kojoj je upravo te spomenute godine dubrovački nadbiskup na poziv Kulina bana posvetio dvije crkve

47 Anđelić, isto.48 Vego 1962-1970 IV: br. 252.49 Vego 1962-1970 III: br. 129.50 Vego 1962-1970 III: br. 129.51 Vego 1962-1970 I: br. 1.52 Vego 1962-1970 I: br. 11.53 Vego 1962-1970 IV: br. 252.

u Bosni.54 Kao i u svim tadašnjim i kasnijim banskim, kraljevskim i velikaškim kancelarijskim dokumentima rukopisima iz Bosne, datiranje se navodi prema gregorijanskom kalendaru. Na isti način vrijeme od Kristova rođenja računa i trebinjski pisar na grobnoj ploči župana Pribiliša postavljajući svoj ikavski natpis u 1241. (akur) u vrijeme pravovirnago kralja Vladislava.55 Na jednom sljemenjaku iz Biska s desne strane Cetine, upisana su samo tri hrvatskoćirilična znaka čum, što se iščitava kao 1440 i interpretira godinom izrade spomenika.56 Također na grobnoj ploči iz Gornjeg Turbeta kod Travnika pisar u ime pobožnih pokojnika bilježi po istom računanju vremena god-inu njihove smrti: »pisah na čnua« (1451.). »Na lita g(ospod) n(jeg)a č.u.o.i.« (1578.) čita se u epitafu kraljice Katarine godina njezine smrti. Najčitkiji natpis s istim datiranjem na hrvatskoj ćirilici s pročelja je crkve Gospina Uznesenja iz Ravnoga u Hercegovini uz godinu čuva i uobičajenu formu-laciju: »i blagosovi biskup nakon čêoi (1578.) godina poroda Isusova«.57 Svakako je vrijedno napomenuti da tih nekoliko datiranja iz XV. i XVI st. broj tisuću označavaju slovom čъrvъ, kao u glagoljici. Također je datiran na isti način spomenik Dragojla Novakovića iz Dištice kod Olova. Međutim, na vrhu njegove stele iznad kratkog hrvatskoćiriličkog epi- tafa godina 1589. upisana je arapskim brojevima.58

Bilježenje vremena prema računanju od početka svijeta u lapidarnim natpisima obično se veže uz ćirilični epitaf s Vidoštaka kod Stoca, na kojem je brojna vrijednost izražena likom ƧψΛθ. Truhelka ga je najprije datirao u 1631. jer je prvi znak prepoznao kao zemli s brojnom vrijednošću 7000. Slijedeći Stojanovića i Stratimirovića, Vego je taj znak shvatio pisarevom pogreškom i čitao ga kao slovo zelo, što se inter-pretira s obzirom na poziciju u danom slučaju kao 6000. Ta različita interpretiranja, koja nisu usuglašena, ostavljaju natpis »sub iudice«, dok se ne pronađu drugi elementi koji bi dali prednost jednom ili drugom iščitavanju.59 Takve datacije u bosaničkim epigrafima počinju intenzivnije od početka XVI. stoljeća. Jedan od najpoznatijih epitafa s takvom datacijom jest onaj Radosava Hrabrena ispred Svetog Petra i Pavla na Ošanićima kod Stoca: »† A se leži voevoda Radosavь Hrabrenь † ZG (7013) lêti aprila kd (24)«.60 Tradicionalni i najčvršći dio bosaničkih epitafa dobio je u ovom slučaju datiranje od stvaranja svijeta na svom kraju. Iza iste crkve sedamdesetak je godina mlađi spomenik monahinje Marte sa sličnom strukturom i istim načinom datiranja. Na križu kneza Zota iz Domaševa kod Trebinja upisana je godina z.p., dakle 7080., što je 1572. godina od stvaranja svijeta. Od Zotova nadgrobnika preko Bileće, Gacka, do Višegrada na samom istočnom rubu središnjeg prostora stećaka, nekoliko je epitafa iz XVI. st. u kojima se rabi upravo takav oblik datiranja, što bi se dalo povezivati s pojavom intenzivnijeg šire- nja svetosavs-kog pravoslavlja, u kojem se isključivo već od sredine XIII. st. koristi takvo datiranje.61

54 Ćorović 1921: 13-41.55 Vego 1962-1970 III: br. 128. Takvu dataciju Tomović nije izvela. Njoj su nave- dena četiri slova bila zbunjujuća pa je konstatirala da ne zna što bi ona mogla značiti.56 Milošević 1991:18.57 Vego 1962-1970 II: br. 100.58 Vego 1962-1970 IV: br. 238.59 Truhelka 1892:113-114; Vego 1962-1970 I: br. 53.60 Vego 1962-1970 I: br. 55.61 Prema bizantskom kalendaru, greciziranoj inačici julijanskog kalen-dara, svijet je nastao 5508 godina prije Kristove inkarnacije, pa su se prema tome računale i upisiva- le godine. To podrazumijeva da godina započinje u ožujku, kako se uglavnom tijekom srednjeg vijeka i računalo. Godine poslije Kristova utjelovljenja pribrajaju se tom zbiru godina, pa se dobijao iznos koji označava godinu prema tom kalendarskom modelu, prihvaćenom u sferi bizantskih kulturnih utjecaja, pa tako i u srpskoj pravoslavnoj cr- kvi. Preračunavanje u suvremeno računanje vremena obavlja se oduzimanjem iznosa 5508 od broja koji

BUKVAR, Rim 1753. glagoljica i bosančica

20 HUM BOSNAE

Literatura

Aličić, Ahmed S. 1985. Poimenični popis Sandžaka vilajeta Hercegovina. Ori- jentalni institut u Sarajevu: Sarajevo. Ančić, Mladen. 1997. Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću. Ziral : Zadar—Mostar. Anđelić, Pavao. 1961. Revizija čitanja Kulinove ploče. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 15—16, 287—306. Anđelić, Pavao. 1975. Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic. Bekavac, Silvia, Ivo Glavaš. 2012.Atiliji u Aseriji. Prilozi Instituta za arheo- logiju u Zagrebu 28:1. Bešlagić, Šefik. 1969. Novopronađeni natpisi na stećcima. Naše starine XII. Ciacconius, Alphonsus. 1601. Vitae et res gestae summorum Pontificum a Chri- sto domino usque ad Clemente VIII nec non S. R. E. Cardinalium cum eorum-dem insignibus. Rome. Ćorović, Vladimir. 1921. Ban Kulin. Godišnjica Nikole Čupića XXXIV, 13-41. Damjanović, Stjepan, Boris Kuzmić, Milan Mihaljević, Mateo Žagar. 2009. Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela. Povijest hrvatskoga jezika I. Zagreb.Despotova, Vangelija. 1995. Grobot na Persijan: vnukot na car Samoil vo Mihalovce. Slavica Slovaca 30:I, 16-23. Du Cange, Carolus. 1680. Historia Byzantina. Fučić, Branko 1996. Vid Omišljanin. Omišalj—Roč. Fučić, Branko. 1982. Glagoljski natpisi. Zagreb. Fučić, Branko. 1999. Les inscriptions glagolitiques et cyrilliques croates.Trésors de la Croatie ancienne des origines à la fin du XIIe siècle. La Croatie et l’Europe I. Ur. Ivan Supičić. Somogy édi-tions d’Art; AGM: Paris-Za- reb. Glavaš, Tihomir. 1987-1988. Nekropola knezova Nikolića u VranjevuSelu kod Neuma. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Her-cegovine 42-43,143-164. Glavaš, Tihomir. 1989. Druga ostava bos. novca iz Ribića kod Konjica. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 44, 252—253. Jelić, Luka. 1906. Discorso del priorato della Wrana di Giovanni Marna- vich Bosnese Canonico di Sibenico. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 18, 279—305. Marić, Marija, Marinka Šimić, Ante Škegro. 2007. Pop Tjehodrag i njegov natpis. Povijesni prilozi 33, 9—31.

Marnavitius, Joannes Tomcus. 1632. Indicia vetustatis et nobilitatis familiae Marciae vulgo Marnavitiae Nissensis. Romae. Milošević, Ante. 1991. Stećci i Vlasi. Stećci i vlaške migracije 14. i 15. stoljeća u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni. Regionalni zavod za zaštitu spomeni- ka kulture : Split. Palameta, Miroslav. 2003. Strukturalni elementi u epigrafici sa stećaka.Motrišta 26, 95-118. Palatino, Giovanni Battista. 1550. Libro di M. Giouanbat-tista Palatino cittadi- no romano, nel qual s’insegna à scriuer ogni sorte lettera, antica, & moderna,... Con la giunta di quindici tauole bellissime. Roma.je na spomeniku ispisan. Tako se od godine smrti kneza Zota iz Do- maševa kod Trebinja (Vego 1962-1970 II:114.), napisane znakovima ZP, što ima broj- nu vri-jednost godine 7080. od stvaranja svijeta, oduzimanjem spomenutog broja dobija 1572. godina gregorijanskog kalendara.

Pandžić, Bazilije Stjepan. 1995. Bosna Argentina. Studien zur Geschichte des Franziskanerordens in Bosnien und Herzegowina. Köln-Weimar-Wien : Böhlau. Romano, Casimiro. 1736. Memorie istoriche della chiesa e convento Santa Ma- ria di Ara Celi di Roma. Tomović, Gordana. 1964. Morfologija ćiriličkih nat-pisa na Balkanu. Beograd. Truhelka, Ćiro. 1892. Nekoliko hercegovačkih natpisa. Glasnik Zemaljskogmuzeja 2, 113-114. Truhelka, Ćiro. 1898. Natpis Kulina bana. Glasnik Zemaljskog muzeja 3, 617-622.

Truhelka, Ćiro. 1911. Povijesna podloga bosanskog agrarnog pitanja - Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage. Sarajevoer Tagblatt. Vego, Marko. 1962—1970. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I-IV. Sarajevo. Vrdoljak, Bono M. 2003. Srednjovjekovni spomenici s natpisom na Groblju Sv. Ive u Livnu. Starohrvatska prosvjeta III:30, 239-246. Žagar, Mateo. 2009. Hrvatska pisma u srednjem vijeku. Povijest hrvatskog jezika 1. Croatica : Zagreb.

Ključne riječi: abecedarij, hrvatska ćirilica, baština, višnja slava, tradicija datiranja

Nauk krstjanski, 1611

21HUM BOSNAE

EKSKLUZIVNO

HERCEG STJEPAN KOSAČAKamen spomen,kamen stamenkamen u grobu i nagrobu, kamen u životu igrudima.

Kamenim pragovimaumirale i radjale duše.krv moja sahranjena vitebi, pred tobom kleče,te rođeni anđeli.

Kamen stamen,kamen spomen.

Koraci ukucani ukamenu, zidovima kamenimžive sjećanja

Pred vratima života,more oplakuje kamen.more diše, more vrijemenjiše.

Spomen Kraljici KatariniMORE I KAMEN

Solores quaeperae pra int el molup-tusam quiducia volenderibus dolup-tatem issimet inciis quamus quo bla qui omnis ma sequae et ulparciet velenis assi odipien ditatiae omnimet eici rei-umque rere pro dero quia doluptati sum velitaque aut autasi repero minvendeliti conserc idunti corro totaque cus, nonse optia plissim agnitiis ratem qui corerecto tet re vellis vollace atestec uptatem olorera voluptatur acillorro eum laceatiis destrum volupta testotat moluptaturi saperovidus velessunt utaeper orianim

oluptatum lab ipsus, con conet raeptatia qui odis etum re et, si as arum deribus ipictem ulla ad quasiti velecuptam quam recum quatur autemquiatur anis volo-recti velitiur, occus aut rero moluptatum que quaepero et occae voloris es nihil in-velit modicimagnat et pa quam resequid ellabora siti coreped ut dolorep ratisque sunditate dolor molorum denimin reris repel estibusdae milia consequ iatur, voluptur, nonsed esto conse aut ut al-iquodis ut dolupta simi, corum eatur aut ium ea nulparum qui in pa vel et quam

quatiistiam rehenistrum essed modi alig-nati consequae nihit hit endant.Elluptae suntem et lam audicipid mil in et aspe porrum saerferiam que omnia coreicia nem idio. Culliqu aspero es volo beriossum estore aut et ute di dolupti ncimilit, ium quatiis dollorro bla ip-sum quo ipsam quis re, cusciet a ilique dolupta tinctota qui optasim incipsum fuga. Udis ilicimpos aut vid quidus.Mus mos aria dis aut pratatque si assi as andam autet liatisi tiisquam, excere minum re con nusciis ab incid.

22 HUM BOSNAE

Kroz nekakav otvor koji bi se gotovo mogao nazvati i prozorom, a možda je to nekad zacijelo i bio, pogled pada

na usku brdsku cestu sto se polako spušta dolje skoro do rijeke, modre i bistre Nere-tve. Sunce je već odavno zašlo i sasvim lije-po, kao na dlanu, u izmaglici večeri, u preta-panju fantastičnih večernjih nebeskih boja kakve valjda samo u Hecegovini mogu biti i neizbježnom pjevu cvrčaka, sjedim i čekam. Tamo preko rijeke, u obrisima večeri, naziru se zidine starog hercegovog grada Blagaja. Tako se lijepo vidi kroz kameni otvor drev-ne kuIe na vrhu Huma, s ove strane rijeke. A ispod, dolje, teče cesta i njome zivot.Pet stotina godina poslije - a kao da je jučer bilo i kao da se ništa promijenilo nije. Tiho se već bog zna koliko prelijeva tom mitskom dolinom raja i života Tko zna koliko vreme-na i prije nego što je bila ta cesta, te kuće, ta rijeka, i ova kula i ovaj prozor s kojeg ovaj čovjek gleda i misli. Tamo, iz tog pravca, tim uskim putem uzbrdo, treba svakoga časa sti-ći čovjek - za kog je u prvi tren gotovo i nemoguće pomisliti da bi se mogao pojavi-ti - po kome je i ova zemlja, na kojoj ovog trenutka uživam nevjerojatne mirise kasnog proljeća, dobila ime Hercegovina. Samo javIjanje u uredništvo našeg lista od strane njegovog visočanstva Herceg-Stjepana Ko-sače bilo je popraćeno velikom nevjericom. Je Ii uistinu to moguće? No, njegov poziv, koliko god to izgledalo nemogućim, čak i za one koji vjeruju u reinkarnaciju, bio je uvjerljiv: ...Prvog dana novog tjedna u kasni smiraj dana... na vrhu brda Hum...“Pojavili smo se u zakazano vrijeme. Naš fotograf Tvrtko nervozno lomi prste i na-mješta aparat. Razgovaramo o čovjeku koji,

bude Ii sve u redu, svaki tren treba stići na zakazano mjesto.... Rod Kosača potječe iz bosanskog gornjeg Podrinja. U njemu i danas leži seoce Ko-sače, petnaestak kilometara sjeveroistočno od grada Foče. Najstariji nositelj tog pre-zimena zvao se Vuk. Uostalom, najrašireni-je ime u srednjovjekovnoj bosanskoj povi)esti (Vuk, Vukac, Vukmir, Vukoslav, Vučica itd...). Imao je dva sina, Vlatka i Hranu, koji se po ocu nazivaše Vukovići (u to vrijeme, u pravilu, nije bllo prezimena nego patroni-mici, izvedeni iz očeva imena).Vlatko Vuković, vojvoda Huma, zapovije-dao je bosankom vojskom koju je Stjepan Tvrtko I slao u pomoć srpskom knezu La-zaru Hrebljanoviću na Kosovo polje (1389.). Vlatko je imao tri sina: Sandalja, Vuka i Vukca Hranića. Sandalj je zapravo onaj koji uzdiže Kosače među vrhove bosanskog plemstva. On se dva puta ženio, prvi puta Katarinom, kćeri Vuka Vukčića-Hrvatini-ća i drugi put Jelenom, kćeri kneza Lazara. Ni iz jednog braka Sandalj nije imao djece. Od njegovog mlađeg brata Vukca Hranića i žene mu Katarine potječe Stjepan Vukčić, kasnije veliki Herceg Stjepan. Tri se puta ženio, najprije u svojoj dvadesetoj godini Jelenom Balšić, a po njezinoj smrti 1453. Barbarom i poslije nje Cecilijom. Iz prvoga braka Herceg Stjepana rodila se najprije kći Katarina (kasnije žena Stjepana Tomaša, i posljednja bosanska kraljica), a zatim sinovi Vladislav i Vlatko. Iz drugoga braka, onoga s Barbarom, potječe kći Mara, udata kasnije za Ivana Crnojevića, i sin Stjepan, kasnije Ahmed Hercegović, poturica i veliki vezir u Carigradu...

- Mir vama, moji hrvatski sinovi - prekinuo nas je snažan muški glas. Okrenuli smo se i s nevjericom u očima gledah visokog stasitog čovjeka sijede i uglađene brade. Pored visokog zida, desetak metara od nas, stajao je Herceg Stipan Kosača....Klanjamo se Vama, slavni i veliki Stipa-ne...!- Hajde, hajde... sinovi moji, glava gore i dajte da vas zagrlim kano hrvatske gore li-stove!

- Kakvim dobrom nam stigoste, veliki Stipa-ne?- Sinovi moji, došao sam i želim da to moj hrvatski narod zna. Želim da mu to odmah prenesete jer vidim i znam da je narod moj hrvatski opet u velikoj nevolji, možda većoj nego ikad do sada.

- Rekoste nam „...hrvatski sinovi moji„... pa onda „...moj narod hrvatski...“ Znate, malo smo zatečeni, veliki naš Stipane...- Ah... sinovi moji! Vidim da vam, ka i mom hrvatskom narodu, povijest nije jaka strana. Kako jučer, također ni danas. Oh, Bože sve-mogući i jedini, hoćeš Ii ikad Hrvatu pame-ti dati...

- Vidite, slavni Stipane, ovdje od vašeg odlaska - a bijaše to davno, više od pet stotina godina je tomu - nitko točno ne ustvrdi tko ste i što zapravo bili... Niti jedna od tri vjere ne smatraše vas svojim...?- I pravo im budi... počesto bijahu u pravu. Sve sam i nisam bio, ali bi opstat mogo u ovoj božjoj zemlji... nu, Hrvatom nikad ni-sam prestat bio, ili se krv prominit možda može?

- Govorili su za Vas, veliki Stipane, kao o čovjeku prevrtljivom, bez skrupula, bezob-zirnom, gramzivom, čovjeku vrlo slobodna života...- Sinovi moji dragi, u moje vrime, vrime mržnje, pokvarenosti, prevare i laži čovik je, da bi opsta, mora biti tvrđi od ovog našeg humskog kamena. Mora je biti, kako to vi kažete, diplomat, a da bi osta s glavom na ramenu. E, za to sam mora biti i pataren i katolik i pravoslavni, zlu ne trebalo. Nu vam nisu mogli slagat da sam bi uspišan i spretan upravljač, moćan i bogat i više od bosanskog kralja.

- Pa nešto se od tog zna...- Malo, malo se toga znade, sinovi moji. Nu, tko prošlost ne štuje, ni teško da i sutra sun-ca vidi... ali, nu, radost mi malo ispunja srce moje jer evo vidim da krvi moje još u vama ima. Nedate se, iako vas baš ka i mene u moje vrijeme tuku i udaraju sa sviju strana. Sretno je staro srce Stipanovo što to vide oči njegove zadnjijeh dana.

- Pitanje jedno imamo za Vas Stipane slav-ni... Legenda kaže da ste na kenjcu potkova-nom naopačke iz Blagaja grada u Dubrovnik sretno stigli, bez da se Turci dosjete mudrosti vašoj...- Izbor velik nije bio jer Turčinu virovat, na-ravskl, nisam smio. Zet moj i kraIj bosanski Tomas to je učinio pa je glavu izgubio. Re-koh tada sebi: Stipane, nema druge, samarna kenjca, potkivaj ga naopako i put mora punim kasom! Ta mudrost glavu moju, hva-la Bogu, sačuvala i zato sam i danas evo ovdi

HUM, broj 01., Svibanj 1994

23HUM BOSNAEs vama.

- O Turcima ne zborite lijepo, al ’ priča se, po-nekad surađivali ste s njima...- Sinovi moji, već vam rekoh, pametan je čovik treba biti, ak’ je nužda bila i s crnim đavlom mora si tikve saditi.Taki zivot i taki poso bio...

- Ali zašto sina Vašeg Vladislava prokleli ste za sve vijeke a za iste „turske“ grijehe?- Rekoh tada. “ ...Ako bi (Vladislav) imao i tisuću života, bilo bi pravo da ih sve izgu-bi, ne samo zbog svega što je učinio protiv mene, svoga oca i gospodara, već i protivu cijelog kršćanstva. Bog zna da je on bio uzrok i vodič koji je doveo velikog Turči-na-sultana u Bosnu na smrt i uništenje sviju nas ...“. Uistinu, ni danas tomu nemam do-dati ništa.

- Nije valjda da je Bosna pa zemlja Humska Vaša samo zbog izroda Vladislava pala?- Djeco moja, hrvatski sokolovi moji, učeni ste ljudi i znadete o tomu isto ka i ja. Neslo-ga velika među nama bijaše tada... a vidim ni vi na greškama našim naučili niste ništa. Baviti se mravima dok slonovi prolaze, hr-vatska je odlika uvik bila. I zadnji kmet moj mislio je da kraljem i hercegom more zvati se. Vidim danas u Hrvata iste stvari. Srce moje zbog gluposti take mi krvari. Stjepan, zet moj i kralj bosanski, Tomašević nado-budan i naivan bijaše. Pouzda se u pomoć krsćanskih zemalja naših, odbrusi sultanu za danak ugovoreni i nespreman u rat s voj-skom turskom uđe.

- Stipane slavni, samo podsjetit želimo Vas, u poveIjama Vašim počesto naći se moglo “... milosti Božjom i velikog gospodara mi, cara Amir - Sultana Mehmed-bega“. Bijaše to do-datak u tituli vašoj?- Pametan i mudar morao je vladar biti, to vam stoga dvaput ne moram zboriti. Ne-što od mudrosti moje i vama ne bi zgoreg bilo iskoristiti. Sin moj Vladislav, ni brada mu nije stala resti, vladarom se htio zvati. Pa kad vidje da preko ćaće živa to tako lako ići kod Turčina neće, turskog bi sultana za suca zva. A onda opet i gospari dubrovački u svem tomu tražili bi cara svoga. Zaludu je bilo kazivati tada da smo jedna braća od istog ćaće hrvatskoga.

- Vaše riječi lijepo zvuče, presvijetli nas Stipa-ne, ali zašto onda kao prava braća od jednog oca hrvatskoga zemlju niste ujedinili, bratske ratove ugušili...?- Interes je strašna stvar, vlast je strašna stvar, i brat brata od sjaja zlata počesto ne vidi. Mojoj braći, dubrovačkim gosparima, kazivao sam često ujedinimo se, braćo, i plo-dove zemlje lijepe naše uživajmo zajednič-ki, pošteno i strasno! Nu, pače sam počesto vidio da bih ja, Stipan, u brdima humskim

samo puki stražar bio, dok bi zlato trgovač-ko u zidinama Dubrovnika samo za gospare ostajalo. Tu ne bijase pravice i zato sam svo-je za omedit smatro za potrebito.

- Bijaše li to razlogom da hercegom se progla-site, istom krunom predšsasnika Vašeg i slav-noga splitskoga hercega Hrvoja Vukčića-Hr-vatinića...?- Krunom mojom hercegovom i titulom okrunih se ne zbog toga, već zbog toga da sa Stipanom nitko nije moga upravljati a kako mu um padne. Ako me pamećenje do-bro služi, bijaše to tisuću četiristo četrdeset i osmog Ijeta gospodnjeg.

- Herceg “Humski i primorski“ titula se Vaša zvala. Što je, koja brda i doline Vaša zemlja zahvaćala ...?- Od Podrinja gornjeg, Stipan-polja i So-kol-grada i Mileševa, na sjeveru, zbog tog sam se i hercegom sv. Save zvao - do No-voga i Risna u Boki, na jugu, te do Cetine i Omiša na Zapadu...

- Vi ste onda prvi koji ste temelje Herceg- Bosni udarili...- Tko bi drugi ako ne stari herceg Stipan. Sarno da se sačuvalo one što je Stipan stvo-no. Nu, tu ne triba pameti mnogo pa ne vi-djeti da sam ja, herceg Stipan, prvi udario temelje Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Čuvajte je, dico moja, kao zjenicu oka svoga! Prvi sam prevario i Osmanlije i prvi u svoj mudrosti svojoj potkovao kenjca naopako. Eh ... tko bi bio sretniji od mene kad biste upotrijebili samo nešto od mudrosti moje...

- Ako dozvolite, presvijetli i slavni nasš Sti-pane, pitanje za Vas samo po sebi nameće se iz stvari naše... - Na nesreću, znadem da pitanje nije jed-no jer Hrvat živit nije znao ako si nije znao stvorit stotinu problema više...

- Pitanje je aktualno, washingtonskog spora-zuma se tice ... Mogućnost provedbe u zivot. Da iIi ne ... pitanje je sad!- Mnogo molim za rješenje takvo, no ni-kako ne uspijevam svezat neke stvati. Kao prvo, pod Blagajem, mojim gradom, vidim jučer vojsku neku sto ljiljanima maše s po-vicima istim, u slavu Allaha, kad u moje vri-jeme bijaše sječa tih bosanskih ljiljana. Ta se vojska odluciti mora: iIi Allah ili ljiljan. Kao drugo, je li ova vojska pod Blagajem, mo-jim gradom, ona ista sina moga najmlađeg Stjepana, poturice Hercegović Ahmeda? Ako jeste, puno ne virujem jer nu sin moj Stjepan dok je mali jošte bio, od njeg lašca većeg nije bilo ...

- Prostora povjerenju ipak treba dati. Nu, pak, kažu da i protektorat Europe nad stol-nim našim gradom može najbolje uredit neke stvari...

- Djeco moja, molim se i brinem za vas. Nu, naivni nemojte biti i pazite da u prigodu ne dođete kenjca naopako potkivati i put mora se zanavijeke zaputiti.

- To su, Stipane naš slavni, velike stvari poli-tike na višoj razini. Nu, i mi molimo se Bogu pamet da nam prosvitli i slogu hrvatsku da nam podari...- Štuj Boga i moli se njemu! Nu, tko zna-de čuvati sebe i Bog će ga očuvati. To Vam herceg Stipan kaže. Kad se Stipan siti svojih protektora. Venecija, Napulj, cili kršćanski Zapad, Turci... I svi Stipanu govoriše isto. Nutkaju pomoć pak za dukata tristo a sutri dan, sinovi moji, to je većma petsto. Nu sam zato ja ovdi da pomognem, da vam ukažem, dico moja, na grješke koje ćete, može bit, napravit. Samo vira u sebe: hrvatska lisnica u hrvatskom džepu i hrvatsko koplje na hr-vatskom ramenu. Zapamtite moje riči! Od-lučite sami o sudbini svoje hrvatske!

- To nam nekako odveć zvuči poznato, usuđu-jemo se reći, uzoriti Stipane?- Zna sam ja da ste Vi pametni i učeni lju-di. To je Stipan jos davno govorio, nu nitko nije slusao. Ali bi ja vas, sokolovi moji hr-vacki, tija nešta pitat. Šta se ono svitli doli ispod nas...?

- To je, veliki naš Stipane, naš Mostar...- Aaaaa... to je moj Mostar... Booožeee, a kako se izgradio! Pa ja sam tu dao sagra-dio dvi castele i viseći most preko rijeke... i pet, pet ili šest kuća... Bože moj, hvala ti da sam ovo doživio da vidim. E sad vidite, dico moja, dođu meni glasnici u Dubrovnik i go-vore što Turci rade u mojoj zemlji Humskoj. Vele mi tako da su se počesto znali opit i za-pivat „Šeher Blagaj i kasaba Mostar... oooj“.

- Kao što vidite, to više nije kasaba. To je sad grad – Glavni, stolni hrvatski i humski grad. Bio je on i veći ali, eto, malo su ga potkratili oni gore s brda, što vele da su sinovi sv. Save, pa poslije ovi „Ahmedovi ljiljani“...- A vi, napraviste li vi što loše mom Mo-staru?

- Pa malo, ali to je bilo u samoobrani...- Nu, dobro, sokolovi moji, ja idem na neko vrijeme... moram obići Herceg-Bosnu... Stari Stipan mora vidit što se to radi, di ide, di zapinje, di se radi, di se ne radi. Pačem, čujem da ima i toga nerada. Toga ne smi biti, il’ nas neće biti! ‘Ajd s milim Bogom, mili moji hrvatski sokolovi... i nu, to vam mogu kazat, samo nemojte nikomu preno-sit. Ako me budete trebali, bude li me narod tražio, možete me naći gore, kod Mate... e... e... Imam za Matu nove naputke. Vrijeme je da se ovo privodi kraju... nema posla koji se ostavi napola (nedovršen).

24

U danima tvoje agonije, dragi Petre, prisjećao sam se svih onih veselih trenutaka provedenih s tobom. Ponovno smo putovali u Ramu,

Uskoplje i Mostar, u Zagreb i Dubrovnik, u Sin-delfingen i Muenchen, sjedili, šalili se i prepri-čavali tvoje anegdote u Studenoj i u Hajdučkim vrletima, pisali predgovore i pogovore, dogova-rali i predstavljali knjige i članke.

Petar Miloš je rođen prije šezdeset sedam godina u Crvenicama pokraj Tomislavgrada uz jugoistočnu stranu Duvanjskog polja, negdje na fiktivnoj crti koja dijeli Bosnu od Hercegovi-ne, školovao se u Seonici, Mesihovini, Rakitnu, Viškovcima, Đakovu i Sarajevu u kojemu je za-vršio Filozofski fakultet.

Predavao je u Jajcu i Duvnu njemački i filozo-fiju. Jedno je vrijeme proveo i na baušteli. Ostva-rio je bogat novinarsko-književni opus, radeći kao dopisnik RTV Sarajevo, HTV, WDR-a i Glasa Amerike. Pisao je u sarajevskom Oslobo-đenju, a dvadeset svojih najboljih godina i naj-boljih tekstova ostavio je u Slobodnoj Dalmaciji. Objavio je u nekoliko izdanja knjige “Legende o rodijaku Ćipi”, “Ratne legende o rodijaku Ćipi” i “Hercegovačke zapise”, drame “Lekvidaciju” i “Budalu”, koje su i postavljene na kazališnim pozornicama, te puno kratkih priča i putopisa u novinama i časopisima.

Za njega bismo mogli reći kako nije samo pisao nego je bio i “usmeni književnik”. Svaka njegova priča iz stvarnog života bila je mala no-vela, živo umjetničko djelo koje je imalo radnju, likove, zaplete i rasplete, uvijek je u tim legen-dama i pričama bilo suza i radosti, ili vječno

žalosnog smijeha. Znao je izvrsno pripovijedati, glumački dojmljivo i angažirano. Puno je puta ponavljao istu priču, ali svaki put jednako zani-mljivo. I uvijek je za sve i za svakoga imao puno vremena. Izgledalo bi da dangubi uz bocu piva i uz beskrajne razgovore, ali on je u tome ne samo uživao već i tražio pogodne likove i radnju za svoju pripovijest. Nije trčao za temom ni za su-govornicima nego su oni dolazili k njemu.

Miloš je uvjerljivo opisao hercegovačko-du-vanjsko-livanjski kraj i njegove ljude, nema teme ni karaktera koji se nisu našli na njego-vu pisaćem stolu. Tekstovima defiliraju obični ljudi i čudaci, seljaci i veseljaci, gastarbajteri i bijele udovice, očevi i djeca, stari i novopečeni političari, svećenici i gostioničari... Znao se du-hovito narugati ljudskim manama, ali uvijek s ljubavlju. Nikada s mržnjom. Možda nitko tako dobro nije obradio temu socijalnih lomova koje je donijelo napuštanje tradicijskog načina živo-ta i tradicijskih vrijednosti i susret s modernom civilizacijom sa svim dobrim i lošim stranama toga procesa.

Donio nam je plastične i dramatične slike rata i ulogu raznih tipova i politika u njemu. Rijetko je pisao izravne političke komentare, njegov je način literarna estetizacija politike. Nije ideali-zirao ni narod ni njegove vođe, nije ni u najtežim vremenima zatvarao oči pred pogreškama i zlo-upotrebama. Milošev je stil zaista neponovljiv i osebujan u svojoj narodskoj jednostavnosti i lakom prepoznavanju. Svaki njegov tekst i sva-ka rečenica otvara nam sliku stvarnog života s tisućama mirisa, boja i nijansi.

Zadužio je Hercegovinu ili Herceg-Bosnu,

bio je njezinim, a to će svojim knjigama ostati i dalje, ponaj-boljim branite-ljem od kleveta i predrasuda, p o n a j b o l j i m pronositeljem njezina jezika, običaja i kul-ture, ponajboljim poznavateljem njezinih nara-vi, historičarom njezine povijesti i kroničarom suvremenosti, ponajboljim geografom svog za-vičaja.

U njemu je ovaj dio hrvatske zemlje imao svog pisca. Bio je, ako baš hoćemo, hercegovač-ki Smoje, ili još bolje ili još bliže, hercegovački Raos.

Šteta je velika što po njegovim tekstovima nije snimljena televizijska serija za koju je bio već pripremio cijeli scenarij. Ali u današnje vri-jeme tiranije sapuničke banalnosti ni spomenuti autori ne bi doprli do malih ni velikih ekrana.

Zadužio je Petar i Slobodnu Dalmaciju ni-zom izvrsnih priloga. Bio je sol i Hercegovine i novine za koju je pisao. Za sve koji su ga poz-navali i čitali ni jedno ni drugo više neće biti isto. Ode Petar na put bez povratka, a mogao nam je još puno toga ispričati i napisati. Smrt je uvijek brža, ušulja se poput lopova, odnese ono najbolje, uzme svoj plijen i nestane, ne kaže ni dobar dan ni laku noć.

HUM BOSNAE

Sasvim slučajno sam rođen i sasvim slučajno u selu Crven-ice kraj Tomislavgrada dva

dana uoči Ilindana 1948. Slučajno sam, kao prvi u selu, završio fakultet.U susjednoj Seonici otvorilo os-novnu školu 1955., kada mi je bilo sedam godina. Kada sam završio četiri razreda, ćaća je pomislio kako je napokon dobio čobana i kućnog radnika, ali se veoma razočarao čuvši da je u susjednim Bučićima otvoren peti razred. Mater ga na-govorila da i ja krenem u peti jer sam dobro učio.Ćaća je odahnuo kad je čuo da u Bučićima nema šestog razreda. A ja čuo da u susjednom Rakitnu (7 km) ima čak osam razreda. Pa kažem to ćaći.– Nu, momak ode dvi godine u vo-jsku, i nikad ga, a ti pet godina u školu, pa ti malo – ukori me ćaća

– pečata ti Isusova, kako je se nisi izdobrovoljio?!Ipak me poslao u šesti, potom stričević Slavo seli u Slavoniju, pa sedmi i osmi završavam u Viškovcima, potom gimnaziju u Đakovu. Namjeravao sam “bižat priko granice”, što su tada činili mnogi moji vršnjaci iz duvanjskog kraja, jer nisam imao novaca za studije.No tada tetkić Ante tetke Mare seli u Sarajevo. A ja kod njeg završavam filozofiju i njemački. Muka me tjerala da sve ispite položim u lip-nju, kako bih mogao preko ljeta zaraditi novce za studij radeći na baušteli kod rodijaka.Kada sam završio fakultet i to sla-vodobitno priopćio ćaći, on me mirno i cinično upitao: Znaš li ti sada sve? Naravno da ne znam, ali znam koliko je polje neznanja, što čovjek treba…

– Prikini, prikini – kazao je ćaća – ako ne znaš sve, nisi triba ni ić na škole. Jerbo, ni ja ne znam sve, a nemam ni razreda škole. Isti smo.U pokušaju da ćaću uvjerim kako je škola važna stvar, navodim sil-nu promjenu života što je zasluga naših ljudi, pa navedem konkretan primjer. Da se ustanu iz groba naši stari ljudi, koji su umrli prije samo 20 godina, kazujem ja ćaći, pa da vide televizor, radio, telefon, asfalt kroz selo… Zar se ne bi divili i začudili.– Pečata mi, više bi se mi začudili kad bi oni ustali – veli ćaća.Bilo kako bilo, meni je moj način života u djetinjstvu i mladosti odredio i moju sudbinu. Pisati o rodijacima i njihovu putu u Eu-ropu. Te sam zgode prvo usmeno pričao, sve do 1977. godine, kada sam na književnim susretima sreo Juru Kaštelana. Toliko su mu se

dopale moje priče da me na kraju upitao:– Momak, zapisuješ li ti to?Kada sam nijemo odgovorio, očinski me savjetovao da ih zapišem, baš onako kako ih pričam. I otud je sve to krenulo. Pa mi i danas smiješno da sam pisac. Nu, ja pišem, a ljudi to čitaju, čak se jagme za moje knjige i hrpimice dolaze na moje dramske pred-stave. Da, napisao sam Legende..., Ratne legende o Rodijaku Ćipi, Hercegovačke zapise, drame Rodi-jaci, Budala na određeno vrijeme, više eseja, putopisa, humoreski…A sve nakon što sam od 12. do 29. godine obigrao svijet s rodijacima, pa sad živim u Tomislavgradu i rodnim Crvenicama, skupa s ju-nacima mojih priča. U biti ja ne smišljam priče, ja ih samo prepisu-jem slušajući svaki dan nove drame.

26 HUM BOSNAE

„Samo za sinove odane - Bit će zora bit će dana“ , 120-minutni igrani film je film o Hrvatskom vijeće obrane. HVO je obrambena hrvatska vojna formacija koja je uz HV donijela slobodu hrvatskom narodu i svim drugim narodima koji su je skupa s njim priželjkivali i čekali dugi niz godina i stoljeća.Sa tom misli je tisuće i tisuće mladića otišlo u rat za konačnu slobodu hrvatskog i drugih naroda koji su je željeli... Film pod ovim nazivom će se raditi skupa sa filmom „Kraljica Katarina“ i kao takav će se prikazati u ljeto 2018.godine. Kraljica Katarina , posljednja kraljica hrvatske krvi, koja je preminula davne 1478.godine konačno je dočekala da se dogodi vrijeme u kom će HVO nastaviti tamo gdje je ona već odavna stala. Ovo je priča o dvoje mladih ljudi koji planiraju vlastiti borbeni život.

... Herceg Bosno zemljo naša mila,Hrvatska si gruda uvijek bila!Uvijek bila i navijek ćeš bitiNikad više nećemo te kriti !

...Majka mi je tiho zborila-to je naša zemlja milašuti sine,jednom znat ćeš ...samo rasti, dočekat ćeš...

Otac mi je govorio,al slobode željan bio,rasti sine jednom znat ćešsamo rasti, dočekat ćeš...

Bit će zora, bit će dana,i ljubavi na usnama...sva imena naša znanavječno žive u pjesmama...

Godine su prošle dugesad su srca pune tugeza sve one što su pali,svojoj zemlji život dali...

Bit će zora, bit će dana,i ljubavi na usnamasva imena naša znana,vječno žive u pjesmama...

Bit će zora, bit će dana...i ljubavi na usnamasva imena naša znanavječno žive...u pjesmama

Pjesma „Bit će zora bit će dana“ je pjesma autora Ranka Bobana koju je izveo na Melodijama Mostara 1996.godine sa Miroslavom Arapovicem/diple/ i pratećim plesnim ansamblom i dobila najveći aplauz gledateljstva i nagradu publike.

HRVATSKI AUDIO VIZUALNI CENTAR „KRALJICA KATARINA“

MOSTAR

HRVATSKO VIJEĆE OBRANE

...BIT ĆE ZORA BIT ĆE DANA.../120 min./

Tema: domovinski rat, priča iz domovinskog rata...

igrani film

HRVATSKA UZDANICA „ HUM“ MOSTAR

Bit će zora , bit će dana...

25HUM BOSNAE

Vlatko Filipović - dokumentarni film

(Tema: povijest starog sela)

Dio iz knjige snimanja najnovijeg filma našeg Vlatka Filipovića koji je trenutačno u fazi snimanja...u produkciji Hrvatske uzdanice HUM iz Mostara i Baštine iz Ljubuškog.

Snima seMjesta, kraj, karte,Rijeka, spomeniciKao dopisniceSnimci, fotosiBrzi fotosi krajapo sekundmjesta ljepote

ĐaciHardomilje staro

Vide se mjesto i kraju dugim ekspozicijamakako pišeHardomilje, đaci

Poznate slike, raspećeKalendar 2015. g.K.P. đakaZemaljska kuglaSunce, brzi far

Više scena đakana TrebižatuKupanja, gledanja

Slapovi KraviceĐaci na mostuIzvor Tihaljine

Govoriti će se koncizno i dinamično tekst spikeraĐaci malog sela Hardomilja skupa sa ostalim učenicima VIII.og razredaiz Ljubuškog u okviru nastavnog programa “UPOZNAJ SVOJ KRAJ”-“DA BI GA VOLIO” - upoznaju ga vođeni profesor/icom. Obilazei upoznaju svoj kraj, sreću znatiželjne turiste. Područje je nemogućei ne treba izdvajati doslovno od ostalog u Zapadno Hercegovačkoj županiji i dalje i šire.Gledat će značajna mjesta povijesnih događanja,prirodne ljepote, muzejske vrijednosti, kulturno historijske spomenike.To što sad rade događanja su za cijeli život.Prije upoznavanja kraja treba “Upoznati sebe”. Priča je za svakog đakaponaosob, i bit će različiti, različitih profesija koje se mogu mijenjati kaoi stanovi i mjesta boravka itd. Šta se ne može mijenjati? “Tko si?”“Odakle si?” Kao i svi ljudi đaci će često odgovarati na pitanja.Na to ih upućuju još od malena, roditelji i učitelji. Treba odgovoritičinjenicama koje se u životu ljudi ne mijenjaju. To su ime, prezime,datum, mjesto i godina rođenja, zatim imena roditelja.U njihovom slučaju: ime mjesta je Hardomilje, općina Ljubuški,Županija Zapadno Hercegovačka, država BiH.Koliko su te osnovne činjenice važne, kao primjer se spominjeIsus Krist. Na raspeću i iznad njega piše INRI - to je kratica: I-Isus, N-NazarećaninR-Rex (kralj), I-Iudeorum (židovska zajednica)Nitko se ne pita odakle su došli Marija i Josip, nego gdje je rođennjihov sin Isus od čijeg rođenja se mjeri vrijeme nove ere.Rođenjem svakog čovjeka počinje njegovo vrijeme. U njegovom mjestu.Za selo Hardomilje, jedno od najstarijih je na uzvisini velikoga prostoraZapadno - hercegovačke visoravni, ne zna se od čega je nastalo njegovoime, ne zna se ni gdje ni kada je ime nastalo. Pamćenje seže u predrimskovrijeme tri stoljeća prije Krista. Imena rijeka, brda, mjesta Slaveni suprihvatili od Ilira, zatečenih domorodaca u VII stoljećuĐaci hodaju i usvajaju znanja, i razdragani su, slobodni su jer - “nemaškole”...On gleda Nju... Njoj neugodno a miloZajedničko svima je da vole rijeku Trebižat. Znaju ljepotu, snagu ivažnost vode. Rijeka Trebižat krčila je sebi put, tri putaumirala i tri puta se rađala i nanosila zemlju i stvarala njive. Uz njezin putjoš od davnina, od pred kršćanskih, rimskih vremena radio se uz nju čuveniput, cesta Rim - Salona - Narona - Epidaurus. U Baščini kod Rumovače cestaje prešla sa desne na lijevu obalu Trebižata. To pokazuje davno zapisanimiljokaz: ...”deveti iz pravca Trilja, a sedmi prije Narone” - početkomprvog stoljeća nove ere. Most dug 20, širok skoro 4 metra.

26 HUM BOSNAE

„Samo za sinove odane - Bit će zora bit će dana“ , 120-minutni igrani film je film o Hrvatskom vijeće obrane. HVO je obrambena hrvatska vojna formacija koja je uz HV donijela slobodu hrvatskom narodu i svim drugim narodima koji su je skupa s njim priželjkivali i čekali dugi niz godina i stoljeća.Sa tom misli je tisuće i tisuće mladića otišlo u rat za konačnu slobodu hrvatskog i drugih naroda koji su je željeli... Film pod ovim nazivom će se raditi skupa sa filmom „Kraljica Katarina“ i kao takav će se prikazati u ljeto 2018.godine. Kraljica Katarina , posljednja kraljica hrvatske krvi, koja je preminula davne 1478.godine konačno je dočekala da se dogodi vrijeme u kom će HVO nastaviti tamo gdje je ona već odavna stala. Ovo je priča o dvoje mladih ljudi koji planiraju vlastiti borbeni život.

... Herceg Bosno zemljo naša mila,Hrvatska si gruda uvijek bila!Uvijek bila i navijek ćeš bitiNikad više nećemo te kriti !

...Majka mi je tiho zborila-to je naša zemlja milašuti sine,jednom znat ćeš ...samo rasti, dočekat ćeš...

Otac mi je govorio,al slobode željan bio,rasti sine jednom znat ćešsamo rasti, dočekat ćeš...

Bit će zora, bit će dana,i ljubavi na usnama...sva imena naša znanavječno žive u pjesmama...

Godine su prošle dugesad su srca pune tugeza sve one što su pali,svojoj zemlji život dali...

Bit će zora, bit će dana,i ljubavi na usnamasva imena naša znana,vječno žive u pjesmama...

Bit će zora, bit će dana...i ljubavi na usnamasva imena naša znanavječno žive...u pjesmama

Pjesma „Bit će zora bit će dana“ je pjesma autora Ranka Bobana koju je izveo na Melodijama Mostara 1996.godine sa Miroslavom Arapovicem/diple/ i pratećim plesnim ansamblom i dobila najveći aplauz gledateljstva i nagradu publike.

HRVATSKI AUDIO VIZUALNI CENTAR „KRALJICA KATARINA“

MOSTAR

HRVATSKO VIJEĆE OBRANE

...BIT ĆE ZORA BIT ĆE DANA.../120 min./

Tema: domovinski rat, priča iz domovinskog rata...

igrani film

HRVATSKA UZDANICA „ HUM“ MOSTAR

Bit će zora , bit će dana...

24

U danima tvoje agonije, dragi Petre, prisjećao sam se svih onih veselih trenutaka provedenih s tobom. Ponovno smo putovali u Ramu,

Uskoplje i Mostar, u Zagreb i Dubrovnik, u Sin-delfingen i Muenchen, sjedili, šalili se i prepri-čavali tvoje anegdote u Studenoj i u Hajdučkim vrletima, pisali predgovore i pogovore, dogova-rali i predstavljali knjige i članke.

Petar Miloš je rođen prije šezdeset sedam godina u Crvenicama pokraj Tomislavgrada uz jugoistočnu stranu Duvanjskog polja, negdje na fiktivnoj crti koja dijeli Bosnu od Hercegovi-ne, školovao se u Seonici, Mesihovini, Rakitnu, Viškovcima, Đakovu i Sarajevu u kojemu je za-vršio Filozofski fakultet.

Predavao je u Jajcu i Duvnu njemački i filozo-fiju. Jedno je vrijeme proveo i na baušteli. Ostva-rio je bogat novinarsko-književni opus, radeći kao dopisnik RTV Sarajevo, HTV, WDR-a i Glasa Amerike. Pisao je u sarajevskom Oslobo-đenju, a dvadeset svojih najboljih godina i naj-boljih tekstova ostavio je u Slobodnoj Dalmaciji. Objavio je u nekoliko izdanja knjige “Legende o rodijaku Ćipi”, “Ratne legende o rodijaku Ćipi” i “Hercegovačke zapise”, drame “Lekvidaciju” i “Budalu”, koje su i postavljene na kazališnim pozornicama, te puno kratkih priča i putopisa u novinama i časopisima.

Za njega bismo mogli reći kako nije samo pisao nego je bio i “usmeni književnik”. Svaka njegova priča iz stvarnog života bila je mala no-vela, živo umjetničko djelo koje je imalo radnju, likove, zaplete i rasplete, uvijek je u tim legen-dama i pričama bilo suza i radosti, ili vječno

žalosnog smijeha. Znao je izvrsno pripovijedati, glumački dojmljivo i angažirano. Puno je puta ponavljao istu priču, ali svaki put jednako zani-mljivo. I uvijek je za sve i za svakoga imao puno vremena. Izgledalo bi da dangubi uz bocu piva i uz beskrajne razgovore, ali on je u tome ne samo uživao već i tražio pogodne likove i radnju za svoju pripovijest. Nije trčao za temom ni za su-govornicima nego su oni dolazili k njemu.

Miloš je uvjerljivo opisao hercegovačko-du-vanjsko-livanjski kraj i njegove ljude, nema teme ni karaktera koji se nisu našli na njego-vu pisaćem stolu. Tekstovima defiliraju obični ljudi i čudaci, seljaci i veseljaci, gastarbajteri i bijele udovice, očevi i djeca, stari i novopečeni političari, svećenici i gostioničari... Znao se du-hovito narugati ljudskim manama, ali uvijek s ljubavlju. Nikada s mržnjom. Možda nitko tako dobro nije obradio temu socijalnih lomova koje je donijelo napuštanje tradicijskog načina živo-ta i tradicijskih vrijednosti i susret s modernom civilizacijom sa svim dobrim i lošim stranama toga procesa.

Donio nam je plastične i dramatične slike rata i ulogu raznih tipova i politika u njemu. Rijetko je pisao izravne političke komentare, njegov je način literarna estetizacija politike. Nije ideali-zirao ni narod ni njegove vođe, nije ni u najtežim vremenima zatvarao oči pred pogreškama i zlo-upotrebama. Milošev je stil zaista neponovljiv i osebujan u svojoj narodskoj jednostavnosti i lakom prepoznavanju. Svaki njegov tekst i sva-ka rečenica otvara nam sliku stvarnog života s tisućama mirisa, boja i nijansi.

Zadužio je Hercegovinu ili Herceg-Bosnu,

bio je njezinim, a to će svojim knjigama ostati i dalje, ponaj-boljim branite-ljem od kleveta i predrasuda, p o n a j b o l j i m pronositeljem njezina jezika, običaja i kul-ture, ponajboljim poznavateljem njezinih nara-vi, historičarom njezine povijesti i kroničarom suvremenosti, ponajboljim geografom svog za-vičaja.

U njemu je ovaj dio hrvatske zemlje imao svog pisca. Bio je, ako baš hoćemo, hercegovač-ki Smoje, ili još bolje ili još bliže, hercegovački Raos.

Šteta je velika što po njegovim tekstovima nije snimljena televizijska serija za koju je bio već pripremio cijeli scenarij. Ali u današnje vri-jeme tiranije sapuničke banalnosti ni spomenuti autori ne bi doprli do malih ni velikih ekrana.

Zadužio je Petar i Slobodnu Dalmaciju ni-zom izvrsnih priloga. Bio je sol i Hercegovine i novine za koju je pisao. Za sve koji su ga poz-navali i čitali ni jedno ni drugo više neće biti isto. Ode Petar na put bez povratka, a mogao nam je još puno toga ispričati i napisati. Smrt je uvijek brža, ušulja se poput lopova, odnese ono najbolje, uzme svoj plijen i nestane, ne kaže ni dobar dan ni laku noć.

HUM BOSNAE

Sasvim slučajno sam rođen i sasvim slučajno u selu Crven-ice kraj Tomislavgrada dva

dana uoči Ilindana 1948. Slučajno sam, kao prvi u selu, završio fakultet.U susjednoj Seonici otvorilo os-novnu školu 1955., kada mi je bilo sedam godina. Kada sam završio četiri razreda, ćaća je pomislio kako je napokon dobio čobana i kućnog radnika, ali se veoma razočarao čuvši da je u susjednim Bučićima otvoren peti razred. Mater ga na-govorila da i ja krenem u peti jer sam dobro učio.Ćaća je odahnuo kad je čuo da u Bučićima nema šestog razreda. A ja čuo da u susjednom Rakitnu (7 km) ima čak osam razreda. Pa kažem to ćaći.– Nu, momak ode dvi godine u vo-jsku, i nikad ga, a ti pet godina u školu, pa ti malo – ukori me ćaća

– pečata ti Isusova, kako je se nisi izdobrovoljio?!Ipak me poslao u šesti, potom stričević Slavo seli u Slavoniju, pa sedmi i osmi završavam u Viškovcima, potom gimnaziju u Đakovu. Namjeravao sam “bižat priko granice”, što su tada činili mnogi moji vršnjaci iz duvanjskog kraja, jer nisam imao novaca za studije.No tada tetkić Ante tetke Mare seli u Sarajevo. A ja kod njeg završavam filozofiju i njemački. Muka me tjerala da sve ispite položim u lip-nju, kako bih mogao preko ljeta zaraditi novce za studij radeći na baušteli kod rodijaka.Kada sam završio fakultet i to sla-vodobitno priopćio ćaći, on me mirno i cinično upitao: Znaš li ti sada sve? Naravno da ne znam, ali znam koliko je polje neznanja, što čovjek treba…

– Prikini, prikini – kazao je ćaća – ako ne znaš sve, nisi triba ni ić na škole. Jerbo, ni ja ne znam sve, a nemam ni razreda škole. Isti smo.U pokušaju da ćaću uvjerim kako je škola važna stvar, navodim sil-nu promjenu života što je zasluga naših ljudi, pa navedem konkretan primjer. Da se ustanu iz groba naši stari ljudi, koji su umrli prije samo 20 godina, kazujem ja ćaći, pa da vide televizor, radio, telefon, asfalt kroz selo… Zar se ne bi divili i začudili.– Pečata mi, više bi se mi začudili kad bi oni ustali – veli ćaća.Bilo kako bilo, meni je moj način života u djetinjstvu i mladosti odredio i moju sudbinu. Pisati o rodijacima i njihovu putu u Eu-ropu. Te sam zgode prvo usmeno pričao, sve do 1977. godine, kada sam na književnim susretima sreo Juru Kaštelana. Toliko su mu se

dopale moje priče da me na kraju upitao:– Momak, zapisuješ li ti to?Kada sam nijemo odgovorio, očinski me savjetovao da ih zapišem, baš onako kako ih pričam. I otud je sve to krenulo. Pa mi i danas smiješno da sam pisac. Nu, ja pišem, a ljudi to čitaju, čak se jagme za moje knjige i hrpimice dolaze na moje dramske pred-stave. Da, napisao sam Legende..., Ratne legende o Rodijaku Ćipi, Hercegovačke zapise, drame Rodi-jaci, Budala na određeno vrijeme, više eseja, putopisa, humoreski…A sve nakon što sam od 12. do 29. godine obigrao svijet s rodijacima, pa sad živim u Tomislavgradu i rodnim Crvenicama, skupa s ju-nacima mojih priča. U biti ja ne smišljam priče, ja ih samo prepisu-jem slušajući svaki dan nove drame.

27HUM BOSNAE

Ova knjiga koja je do sada izašla u 9 izdanja, a prvi put je tiskana 1984. godine u izdanju grafičkog izdavačkog poduzeća “Mladost” iz Zagreba. Ovaj puta izdavač je HUM Mostar i izdaje jubilarno 10 izdanje. Ovaj veliki posao dovršava se uskoro, a promocija je na slijedećem mostarskom sajmu.

RADE MARUŠIĆ živi u Mostaru. Izučavanjem i primjenom Ijekovi-tog bilja u liječenju širokog spektra

bolesti aktivno se bavi već gotovo 40 godi-na. Želeći proširiti znanja i bogatu tradiciju prirodnih načina liječenja koji se vjekovi-ma koriste u našem narodu, godine 1978. i 1979. putuje u Kinu, zemlje Latinske Amerike, gdje se upoznao s tradicionalnim metodama alternativne medicine tih naro-da. Iskustvo s tih putovanja i one stečeno u izučavanju dornaćih narodnih predaja i običaja s izvanrednim uspjehom koristi u liječenju brojnih pacijenata koji mu i danas svakodnevno dolaze na preglede i po upute za liječenje.

lako su mišljenja znanstvenika o vrijedno-sti lijekova kojima se ko risti tradicionalna medicina često i dijametralno suprotna, ne-osporna je činjenica da takvi lijekovi mogu biti korisno dopunsko sredstvo u tretmanu bolesti, a katkad su se pokazali i efikasni-jima od metoda koje primjenjuje suvreme-na medicinska znanost. Marušićevo kapi-tal no djelo LJEKOVITIM BILJEM DO ZDRAVLJA rezultat je četrdesetogodišnjeg fitaterapeutskog rada i iskustva tog čuvenog hercegovačkog travara i dosad je doživje-

lo niz ponovljenih i dopunjenih izdanja. Knji ga je podijeljena na poglavlja kod ko-jih svako sadržava opis i funkcije pojedinih organa ljudskog tijela te najčešća oboljenja. Uz svaku bolest dane su upute i recepti za liječenje, prilagođeni i pojašnjeni na način da ih svatko može koristiti. U knjizi je za ukupno 200 opisanih bolesti autor dao ot-prilike 400 recepata čajeva, tinktura, nama-za, obloga, napitaka, kompota, uz mnoštvo uputa za ishranu, odijevanje, rad, fizičke vježbe i sl. Medutim, broj tih recepata sva-kim danom je sve opsežniji. Knjiga koja je pred vama dodatak je tom kapitalnom djelu te donosi nove recepte koji su plod najnovijih autorovih istraživanja i praksom do kazanih rezultata. Stoga je ona izvrsna dopuna tekstu prve autorove knjige. Me-đutim, sadržaj je uređen tako da se ovo izdanje može i posve samostalno koristiti. Stoga smo svima koji se žele odvažiti na samostalno branje i pripremanje ljekovitog bilja i ovdje prenijeli tekstove o osobinama i namjeni većine ljekavitog bilja koje se u nas koristi. Tekst je popraćen i crtežima bi-lja koje je ustupio i odobrio osobno autor, gospodin Rade Marušić.

Knjiga čuvenog herceqovačkog tra-vara Rade Marušića “Ljekovitim biljem do zdravlja” već godinama

je u naših ljudi jedan od najpriznatijih pri-ručnika za liječenje oboljenja tradicional-nim metodama i pripravcima od ljekovitog bilja. Kako je to u predgovoru dosadašnjim izdanjima knjige istaknuo priznati hrvat-ski stručnjak za alternativnu medicinu mr. Drago Plećko, unatoč često i dijametralno oprečnim stavovima znanstvenika o vrijed-nosti lijekova koje koristi tradicionalna medicina, neosporna je činjenica da takvi lijekovi mogu biti korisno dopunsko sred-stvo u tretmanu mnogih bolesti, a katkada se dokazuju i učinkovitijima od metoda koje primjenjuje suvremena medicina. Tome svjedoči i činjenica da sve veći broj liječnika podupire i preporučuje upotrebu priprava-ka od ljekovitog bilja makar kao nadopunu uobičajenim konvencionalnim terapijskim

metodama. Napokon, osnovu velikog dije-la sintetskih lijekova koje na tržište plasira farmaceutska industrija u velikom postotku čine ekstrakti ljekovitih biljaka.

Rade Marušić, unatoč već četiri puna de-setljeća proučavanja ljekovitog bilja i njego-ve primjene na naširn prostorima, ali i na Dalekom Istoku i Latinskoj Americi, ni da-nas ne miruje i svakodnevno nam osigurava nove recepte i biljne mješavine. Tako Knji-gotisak već priprema 8. dopunjeno izdanje njegova kapitalnog djela.

Knjiga koja je pred vama je, međutim, na-mijenjena posebno onima na čijim polica-ma za knjige “Ljekovitim biljem do zdrav-lja” već zauzima zasluženo istaknuto mjesto. U njoj donosimo niz posve novih, nikad dosad objavljenih Marušićevih recepata. Ali ona će svakako biti zanimljiva i čitateljima koji se prvi put susreću s radom njezina au-tora. Naime, pored recepata, knjiga sadrži

i cjelovit opis i kvalitetne ilustracije u boji najčešće korištenih lijekovitih biljaka. Na taj način ovo izdanje može poslužiti i kao cjelovit priručnik onima koji se samostalno žele okušati u upoznavanju, prikupljanju, obradi i pripremanju pripravaka od ljeko-vitog bilja.

28 HUM BOSNAE

Dr. Borislav ARAPOVIĆIz neobjavljenoga spjeva

Uz 620. obljetnicu pogibije ”Kraljevića Marka” 1395. – 2015.

jednog sivog predvečerja krajem zime lita Gospodnjega 1395trublja straže s trećeg izvidničkog tornja kraljevskoga bobovca ! jahači sa zastavicom glasnikaglasnik s međa istočnih znojni oni u znoju i konjiskokom s sedla kroz straže uz pratnju predvorjem i stubištima do u gornje odaje s porukom vladaru -

- ! svitle krune svitli kraljubajazid sa kosova pobidnik novu vojsku na okupna okup u adrianopolu sad turskome edrine gradu

i drugoga dana trublja s trećeg izvidničkog tornja bobovca! jahači sa zastavicom glasnikatopot topottopot brzih kopita glasnik drugi zadihan i sav u znoju –

- ! presvitle krune bosanske i humske svitli kraljuistočnoga roda jugoistočna vojska kod prilepa u stroju-? tko prid strojem-! kralj markosin na marici paloga vukašina vazal turčinov 1

u tog čina dostojanstvu

i trećega dana trublja s trećega izvidničkog tornja bobovca ! jahači sa zastavicom glasnikakonjanici uzbrdo strminomglasnik s rike granične duž carevine turske nice kralju prid noge –

- ! svitli kralju svitle krune poruka ti naših uhoda u turskom carstvu -istočnog nam susida jedna od tri one vojske svetosavske u boju

na kosovu ona koja u boju na kosovu osmanliji saveznička opet s oružjem na nogama

- ? prid tom vojskom tko- svitli kralju kao i na kosovu vazal turčinov plemić konstantin dejanović sestrić pokojnoga cara dušana

četvrtog dana trublja s prvog izvidnićkog toirnja krunskog bo-bovca -

! jahači sa zastavicom glasnika! glasnik straže s rike međašne s porukom iz susidne turske glasnik nice kralju prid noge – - ! presvitle krune svitli kraljuistočnoga brata vojska iz područja morave ona koja u boju na kosovu pod lazarom pod zastavom krstaopet na noge u oružju do zuba

1 - „Kralj Marko“, to jest Marko Mrnjevčević, srpski kralj, turski vazal, vladao oko 1371. – 1395. u području oko Prilepa; u narodnom pjesništvu „Kraljević Marko“.

a kralj dabiša u čudu:- ? tko joj vrhovnik - ! sin lazara stefan

kralj u čudu i u nedoumici- ? tko kud kamo tko na kog - svitli kralju zasad nepoznato

ni za misec dana opet trublja s prvog izvidničkog tornja bobovca! jahači sa zastavicom glasnikaglasnik straža s rike međašne s uhodom iz carevine turske –

- ! svitle krune bosanske i humske svitli kralju silni bajazid sa silom silnom na siver prema dunavuu stopu za bajazidom i za svom tom silom otomanskom vojska jedna druga treća susida nam istočnog

u kraljevskoj dvorani kralja kraljevine do i priko drine dvorani u zanosnu oduševljenju- ! osvetnici ! osvetnici ! osvetnici s kosova! sidinjeni osvetnici ! jao vama turci

ali kralju priko lica neka sumaglica- ? tko na čelu te sve vojske hristijanske ? s kakvom opremom

glasnik suho suhim okom –- trojicasvak prid svojim četamakralj markoplemić konstantin dejanovićknez stefan lazarevićpo izboru junaci u slozi i častisva trojica turčinu vazali

perjanice im na kalpacima crvene dolame sjajne toke im na prsimaokovane danickinje im o pasuo pojasu sinđiri i nožiteška topuzina s jedne strane sedlas druge kao ovna glava perni buzdovan štit sa znakom munje koplja kao rude

-? zašto ti to pjesnički- ! svitli kraljunjihov narod tako to o ovom i o onom tako i o sluganima turčinu više maštom nadobudno nego da to takokad junaka prot’ turaka ni za lika

u kraljevskoj dvorani neki ushićeni dvorani- ?! sidinjeni osvetnici ! jao vama turci

29HUM BOSNAEa dabiše kralja pogled zasinjenim okom istoku-? tko to sada s kim ? čiji barjak s jedne strane na drugu? konstantina s osmanlijske na stranu svetog save? ili svetog save kosovski na osmanlijsku ? tko to s kim i protiv koga- svitli kralju uhodama našim zasad nepoznato jednog pramalitnog dana trublja straže s prvog izvidničkog tor-

nja bobovca! jahači sa zastavicom glasnika sa istoka

- ! svitli kralju krune svitle bosankesila turska priko dunava u zemlju vlaškupobidnik sa kosova joj sultan bajazid na čelu na vojvodu vlaškog mirče čete mršaves nešto vlaških strilaca i konjanika kao davidi prid golijatima

-? a hristianske one vojske svetosavske-! u stopu za turcimai oni za njima priko dunava

u dvorani žamor žagor žar –dakle –- ! osman priko dunava u klopci- ! sučelice vlah a u leđa osvetnici kosovski! osman priko dunava u klopci! jao vama turci

a kralj dabišapogled mu kroz prozore dvorane tamo k istoku u tmastu naobla-

ku ruka sama od sebe ka dršku mu o boku

nakon nekog vrimenaotegnuto dugo duga trublja s drugog izvidničkog tornja krunskog

bobovca! jahači sa zastavicom glasnika sa istoka

-! kralju svitli kralju svitle krune bosanske i humske evo podanik tvoj ravno s bojišta na rovinama sultan turski na vojvodu vlaškogčete četiri na jednukoplja četiri na jednogsablje strile četiri na jednu! ali kralju svitli čudo nebeskobrzometni strilci vlaški kišom dugih strilaubojitih probojnih zapaljivihduž dubinom turskih redova pomutnja smutnjauto konjanici laki vlaški polukružno turcima u desni turcima u

livi bok smutnja i pomutnja u rasulo bokovaturčin leđa vlahu pa big natrag dunavu

- ?! a naš susid svetsavski doček mu na koplja osvetnički - ! svitli kralju suprotno! i tu kao i na kosovu! udruženo krst uz nekrst na krstovaj put uz osmana ne samo opet vojska onog dušanova sestrića

konstantinaveć i sam cvit vojske svetosavske vukašina sin marko i lazara sin stefan rame uz rame uz bajazidaali

sve odjednom baš im naopako? ratna srića nesrića li Božji prst li ili - - - mirče vlaški vojvoda sa svojom vojskom malobrojnom bajazida konstantina stefana u big te u bigu udruženi zeleni i hrišćanski barjacite u bigu za spas glave ne prid turcima već s turcimaiz vlaške u dunav priko dunavaza njima u potiru i vlah i jata strila pa u bigu živu glavu priko vode sultan s njim u bigu priko rike živu glavu i stefan lazarević

- ? kako marko- ! na ravinama tilo mu bez glave glava mu bez tila - ? od ruke li turske za krst časni- ! eh da od nje ! već od vlaškezadnji markov boj! s nekrstom na krst

u dvorani za primanje zabuna i čuđenje-! svitli kraljuako istočni nam susid tako lako kopitom i svoje vire korito? što takvomu bosna latinska i naših krstiana? za koliko srebrnika

o tom boju vlaško - turskome na rovinama lita Gospodnjega 1395boju opivanom čuvenom u povisti zemlje rumunjske konstantin filozof bugarin na dvoru kneza stefana i suvremenik svih tih zbivanja crnilom i gusjim perom sažeto ovako - . . . . .

Posle ovoga zamisli ovaj gordi i veličavi (car Bajazit) rat protiv Ugrovlaha;

i podigavši se sa svima silama svojimdođe i prešavši Dunav 6903 (1394) sukobiše se u bitkama sa velikim

i samodržavnim vojvodom Jovanom Mirčom u kojima je bila neiska-zana množina krvi prolivena.

Tada pogiboše kralj Marko i Konstantin.A tu se, u ovoj bici, nađe sa ovim gospodarima i knez Stefan o kome

mi govorimo.Jer svi ovi behu sa Ismailjćanima, ako ne po (svojoj) volji, a ono po nuždi,tako da kažu za blaženog Marka da je rekao Konstantinu:„Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik,a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu. 2 pa i pero Istorije - Bajazit pođe lično u Vlašku, s velikom vojskom, /.../.U njegovoj vojsci nalazili su se i srpski vazali Stevan Lazarević ,

Konstantin Dejanović i kralj Marko, odnosno u narodu bolje poznati Kraljević Marko. Savremenik tih događaja, Konstantin Filozof, sa-opštava, kako je Marko nerado išao u tu borbu protiv hrišćana i kako je kazao Dejanoviću: „ Govorim i molim Gospoda da bude pomoćnik hrišćanima, pa makar ja prvi da budem među mrtvima u toj borbi.“ Ta mu se želja ispunila. U borni na Rovinama, 17. maja 1395., pogi-nuli su i on i Dejanović. U narodnom predanju zapamtilo se, da je naš najpopularniji junak srpske narodne poezije završio život na Urvini planini, što je čista metateza od Rovina.

Ovo pričanje Konstantina Filozofa kazuje rečito, da se već tada kod naših ljudi razvilo osećanje da ne bi trebalo služiti turskom osvajaču protiv hrišćanskih drugova.“ 3

2 - Konstantin Filozof, Povest o slovima. Žitije despota Stefana Lazarevića, Beo-grad, 1989., str. 90.3 - Vladimir Ćorović, Istorija srpskog naroda, Banja Luka, Beograd, 1997., sv. II., str. 14-!5.

30 HUM BOSNAE

1990. - 2000.

KASETA I

1990. slutnjafilm “TESTAMENT”26 minuta, prikazan 11.03.1991.

1991. upozorenjefilm “PORUKE SA STEĆAKA”34 minuta, prikazan 11.03.1992.

1992. početak 01.10.1991filmovi “RAVNO U TRI DIJELA”45 minuta, emitirano 12.02.1992

1992. rat: 04 - 08.1992film “VATRE SARAJEVA”40 minuta, emitiran 02.09.1992

1993. rat traje: karizmafilm “KRIŽNI PUT U SARAJEVU”26 minuta, prikazan 19.07.1993

1990. - 2000.

KASETA II

1992. - 1995. uz ratfilm “KAKO UBITI GRIEGA U

SARAJEVU”36 minuta, emitiran 14.05.1995

1994. - 1998. pokušaj sinteze, početak mirafilm i serija “KARDINAL OD BOSNE I HERCEGOVINE”67 minuta, emitiran 27.07.1998

1998. početak obnovefilm “KUĆA NADE”15 minuta, emitiran 11.09.1998

1999. obnovafilm “PRINCIP PRVI”17 minuta, emitiran 09.06.1999

1999. mirfilm “NEUM MM”25 minuta, emitiran pred dolazak 2000.

Filmski redatelj Vlatko Filipović (1936.) najveći dio život-nog i radnog vijeka proveo je u Sarajevu.

Osim snimanja filmova, radio je kao umjetnički direktor “Sutjeska filma”. U tom razdoblju “Sutjeska film”, između osta-lih priznanja, dobiva dvije “Zlatne arene” za scenarij u Puli, na-gradu za ideju i nagradu za najbolju selekciju na Festivalu doku-mentarnog Filma u Beogradu.

U razdoblju dok je uređivao dokumentarni program Televizije Sarajevo, TVSA dobiva (zajedno s filmskim poduzećem “Fo-rum”) nagradu za najbolju selekciju na Festivalu dokumentarnog filma u Beogradu.

Urednik je Dokumentarno-obrazovnog programa TVBiH pred rat, za vrijeme rata i četiri godine poslije rata. Kao vanjski suradnik u zvanju profesora, predaje na Pedagoškom fakultetu Sarajevskog univerziteta predmet “Filmska i RTV kultura”, a na Franjevačkoj teologiji predaje “Instrumenta comunicationis socialis”.

1990. godine, pred rat, završio scenarij za igrani film “Haggada story”, koji je, nažalost, izgorio.

Piše i snima.Aktivan je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost Bo-

sne i Hercegovine, Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“, Matice Hrvatske, „Lions-a“ društava filmskih umjetnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

31HUM BOSNAE

Veliki smisao moga života bilo je snimanje filmova o životu što je bio oko mene i osjećajima u meni. Činio sam to s Ijubavlju i voljom, u potrazi za onim što sam želio iskazati, izreći u što sam vjerovao. Kasnije sam shva-tio da su to simboli Bosne i Her-cegovine. Bile su to teme: kamen, običaji, planinsko selo, stećci, kraško polje, obredi, obitelj, fran-jevci, Sarajevo, multietničnost, itd.Snimajući, saznao sam da je Čisti Život teško uhvatiti slikom i riječju. Trenuci, bljesak misli

kada namnešto “svane” pred očima koji se zovu nadahnuće, pomažu da se to bar pokuša, i pokušavao sam svaki put iz početka, kao da ponovo polažem veliku maturu ili diplomski ispit na fakultetu. Za svaki film. Istine su i lijepe, i strašne, koje spoznajemo, i uzbudljivije od svake mašte i zato treba s njima oprezno i postupati.Pred vama je izbor filmova koje sam uradio u zadnjih deset godina XX. stoljeća.Što uopće filmski redatelj treba kazati (i zašto) nakon završenih filmova? Njegovo je filmove praviti, pisati scenarije ili sudjelovati u njihovoj izradi, pisati popratni (tzv. spikerski) tekst, režirati, monti-rati, itd., a neka drugi govore i pišu o filmovima, ako žele.

Možda, jedino, tek kratki sadržaj filma, u kojem je najbolje spome-nuti pitanja koja su ga potakla da pravi film a film je de facto odgo-vor na ta pitanja, koja su obično i pitanja vremena u kojem se film radi.Sa redateljem je, ipak, najbolje komunicirati putem ekrana i filmove treba gledati, jer uvijek ima još nešto što se željelo reći, a ako je film dobar i umjetnička je vrijednost, treba ga pogledati još koji put, jer uvijek se otkrije neka nova dimenzija koju prošli put nismo vidjeli ili dokučiIi. Pitanje je da Ii je to novo otkriveno u filmu ili u nama?

Proizvodnja: TVSATehnika: 16mm/35mm, beta SPOrganizacija: Avdo MehmedagicZvuk i obrada: Predrag StijacicMontaža: Zvjezdana GojakGlazba: Boris Kovač i VangelisSnimatelj: Levko MojsovskiScenarij i režija: Vlatko Filipović

Film se u scenarističkoj fazi zvao “Slutnja”, jer slutio sam zlo i nisam bio uvjeren da ću ga preživjeti i zato sam film nazvao ‘Testa-ment”. Ima za to i drugih razloga: prevalio sam bio dobro pedesetu i vrijeme je bilo uraditi testament. Kako su moja materijalna pos-jedovanja beznačajna, to je oporuka druge naravi. Ona upućuje na jedan od simbola Bosne kojima sam se bavio Snimajući i režirajući.U ovom filmu to je bosanski brdski konjić – symbol izdržljivosti. Dakle, imao sam potrebu upućivati onoga tko zna gledati film na umjetničko iskazivanje vezano za pristup simbolu. Bill su to, Film-ski i slikarski pristup. “Sudar” ta dva pristupa dao je treći. Znači, tamo treba tražiti inspiraciju: filmsku priču koja je slojevita trebalo

je “ispričati” bez riječi i da svatko nađe nešto sebi prepoznatljivo ili blisko i u filmskom jeziku i u dinamiziranju, inače statičnih slika.Tu je i pitanje tajne; te pitanje zašto Ijudi tako gone i konja i sebe; tko preživljava u umjetničkim vizijama nadolazećeg zla i zašto je kod slikara na kraju konj živ, a čovjek mrtav, a u filmskom pristupu je obratno, uništavamo li prirodnu sredinu i tko preživljava? Na sva ta pitanja sam tražio odgovor u dokumentarnom filmu koji komparirajući realnost sa nadrealnim, koje daje zvuk i kamera u overlapingu, snimajući tu stvarnost.

proizvodnja: TVSA, “Bosna film”tehnika: 35mm, beta SPorganizacija: Damir Šabić, Milenko Prstojevićzvuk i obrada: Predrag Stijačićmontaža: Zvjezdana Gojakizbor glazbe: Nada Lukićnaučni savjetnik: Svetozar Pudarićsnimatelj: Dragan Ressnerscenarij i režija: Vlatko Filipović

Između 12. i 15, stoljeća, dok je Evropa gradila katedrale, mi smo klesali stećke nadgrobne spomenike kojlma je zbog materijala (ka-men) i svetosti mjesta (groblje) imanentno pamćenje.Uz franjevce Bosne Srebrene stećci su jedna od dvije institucije srednjovjekovne bosanske države koje su preživjele do XX. stoljeća.Dok sam se vraćao sienama predaka i “porukama” 5 njihovih na-dgrobnih spomenika - stećaka isklesanih u osobenom, izvornom maniru - počeo je rat u Hrvatskoj. Mi smo snimali spomenike i običaje sva tri naroda uz njih. Film je obilježen novim starim iskustvima zla (ovaj put kasnije razvijenim ratom u Ravnom, Vuko-varu, Brčkom, Dubrovniku, Sarajevu) I upozorenja naših predaka nisu nam, nažalost, ni ovog puta pomogla ... Razarana su i groblja, spomenici, gradovl prvo susjedima, pa nama. Snimali smo stećke taj simbol Bosne čija se izvorna Ijepota rustikalna monumentalnost, zagonetna simbolika tako intenzivno obraća našim osjećajima da razgara maštu. Do ovog filma poruke sa stećaka su stalno tumačili kako je kome trebalo. Riješio sam da ih ne tumačim nego ih poka-zem kakvi jesu, sa životom uz njih kako sam ga zaticao na terenu, sve poredano u filmskoj priči.Pitao sam se: zašto stećke ne pokazati onako kako ih je srednjovje-kovni umjetnik uradio, da gledatelji dožive direktno ono što su nam

1990TESTAMENT26 minuta

1990PORUKE SA STEĆAKA34 minuta

RIJEČ REDATELJA

32 HUM BOSNAEnaši preci poručivali kroz huk vremena? Za te poruke oni su odab-rali najčvršći material poslije Ijudskog pamćenja. Egipćani su imali svoju knjigu od papirusa, Etrurci od gline, Židovi od jareće kože, a mi, eto, od kamena.Stećci su naša knjiga, sa klesanom i ispisanom povijesti našeg življenja. Na periferiji i rimske i grčke kulture, na periferiji Medit-erana, Europe, Istoka i Zapada, na periferiji slavenskih naroda, ali u svom centru - Bosni i Hercegovini stvorena je “knjiga” od na-dgrobnih spomenika koju ovim filmom - “prelistavamo” kao vre-meplov kulture ovog tla. Komparirajući tu “knjigu” sa scenama života oko njih i uz njih, doživljavamo sveukupnost života u ko-jem se stoljećima malo toga promijenilo, a u kojem je uvijek bilo i previše Ijudskog bola.

Proizvodnja: TVSA, “Sutjeska film”Tehnika: 35mm; 16mm; beta SPOrganizacija: Nebojša Zaplata, Katarina GregurićZvuk i obrada: Dragutin Jelić, Predrag Stijačić, Krunoslav Mitrović, Hajrudi Ćengićc, Enver KrajinaMontaza: Zora srankovlc, Zvjezdana Gojak, Zoran GavranGlazba: Danijel Skerl i arhivskaSnimatelji: Miroljub Dikosavljevic, Zoran Gudelj, Dževad ČolakovićScenarij i režija: Vlatko Filipović

Na počecima stvarataštva snimio sam film “Žedno polje” - “potres-no svjedočanstvo o ubogosti življenja oko Popova polja i promjena koje nastaju u vremenu pred XIV. zimsku olimpijadu u Sarajevu”. Išao sam da vidim šta je sa krajevima gdje su snimani fllmovi. Vidio sam i snimljene su velike promjene i u Ravnom u Popovu polju, i na Bjelašnici, u selu Lukavac, i u dolini Neretve na ušću - sve u dokumentarnoj trilogiji “Doba mijena”. Čim je napadnuto Ravno, 1.X 1991. godine, s ekipom sam krenuo da “registriramo vrijeme” - kako to vole reći dokumentaristi. Što je tamo bilo snimljeno je. Emisija o Ravnom je bila spremna koncem 1991. godine, a emitirana pod nazivom “Ravno u tri djela” tek 12. II. 1992. godine.

Zašto se uvijek prvo napadne Ravno? Zašto opet Rat?

Prvi prizori rata snimljeni su bez riječi, jer i Ijudi su ostali bez riječi pred tim činom. Tek se glazbom iskazuje strast onih što “marširaju”, a rekvijemom bol napadnutih i opet se, nijemo, pita: zašto?

Proizvodnja: TVSATehnika: beta SPOrganizacija: Sead Žiga, Esad GlavovićZvuk i obrada: Predrag StijačićMontaža: Miralem ZubčevićIzbor glazbe: Maja SarićSpikerski tekst: Filipović, IvankovićSnimatelj: Dževad Čolaković, Levko MojsovskiScenarij i režija: Vlatko Filipović

Film je sniman od 6.IV. do 6.VIII. 1992. godine. Napad na Sarajevo je bio žestok odmah u početku. Razaranja su bila “spektakularna”,

kako su to okarakterizirali strani novinari. S ekipom TVSA počeli smo snimati razarani grad. To je prvi dokumentarni film urađen o agresiji na Sarajevo. Za ta 4 mjeseca snimali smo i pitali se o značaju dokumentarnog filma.Razara Ii se multikulturalno, multicivilizacijsko I multireligiozno Sarajevo da bi se pokazalo da to što se i na prvi pogled vidi da može - ne može zajedno? Što nas uči povijest Sarajeva? Postaje Ii naše iznošenje “čiste istine” osobenim pristupom umjetničko djelo? Postaje Ii to djelo dokument vremena u kojem je sineast živio i hoće Ii film nadići vrijeme nastanka i postati dio kulturnog naslijeđa tla na kome je nastalo?

Film je preveden na nekoliko svjetskih jezika. Filmom se pokušalo dati odgovor na pitanje što sve dokazuje duga povijest Sarajeva i vatre koje gore u njemu.

Proizvodnja: TVSATehnika: beta SPOrganizacija: Dragan PerićZvuk i obrada:Igor MocnajMontaža: Miralem Zubčević, Saša MarkanovićIzbor glazbe: Nada LukićSnimatelji: Jan Beran, Dževad ČolakovićScenarij i režija: Vlatko Filipović

Što rat duže traje, narod sve više traži Boga. Sarajevo je opkoljeno i snajperisti ubijaju Ijude na ulici, a granate redovno pogađaju cilje-ve - jer gusto izgrađen i naseljen grad je cilj, a toliko je nemoquće promašiti s brda iznad grada. Dva svećenika, dva fratra služe službu božju u centru grada u podrumskoj kapeli i na rubu bojišnice u naselju Dobrinja u iznajmljenoj sali. Kao u prastara vremena, kada se u Rimu u po-jedinim dijelovima grada služio samo dio svete mise i bježalo se dalje, jer su kršćane progonili, tako ova dvojica jure Sarajevom da stignu do vjernika. lako je man-jkalo goriva, morali su ići u dva automobila, jer su tako bili sigurni da će jedan od njih stići do onih koji ih očekuju. Je Ii to što se u

1992RAVNO U TRI DIJELA45 minuta 1993 - rat još traje

KRIŽNI PUT U SARAJEVU26 minuta

1992VATRE SARAJEVA 40 minuta

33HUM BOSNAEfilmu događa identificiranje Kristovog univerzalnog bola s bolom qrađana Sarajeva i što je ovo? Svako mjesto u gradu postaje posta-jom križnog puta.Film je sniman u proijeće ‘93., a koncem Ijeta je prikazan na TVSA. Preveli smo ga na engleski i jedan novinar BBC-a ga je ponio iz op-koljenog grada (oni su mogli odlaziti I dolaziti avionom, a mi ne.Film je na Božić ‘93. u podne, poslije Papinog “Urbi et orbi”, pri-kazan u tom, za kršćane svijeta, najeksluzivnijem I najgledanijem terminu.To je za uskrs 1994. isto uradija holandska TV i smatra se jed-nim od najgledanijih filmova o ratu u BiH u to vrijeme. Kolege sa BBC-a sup o slijedećem dopisniku koji je došao u Sarajevo poslali nagradu u novcu ekipi koja je realizirala film.

Proizvodnja: BiHTehnika: 16 / 35mm, beta SPU filmu igraju: Irena Koplar, Faris Gradaščević I građani SarajevaOrganazacija: Edin LonićObrada zvuka: Amer LjutićGlazba: E. Greg, K. DitersclorfIzbor glazbe: Husein VladovićMontaža slike i tona: Saša MarkanovićSnimatelji: Levko Mojsovski, Edar Emrić, Šahin ŠišićScenarij i režija: Vlatko Filipović

Snimanje filma je arhivski počelo s prvim granatiranjem Sarajeva, kada su građani pobjegli u podrume.

U atmosferi takvog življenja focus kamere zadržan je u podrumu Obale 35 gdje stanujem, na dječaku iz susjedstva Farisu, koji je “slušao svoju glazbu I furao svoj film”. Farisova drugarica Irena iz susjednog razreda polagala je ispit u devastiranoj Muzičkoj školi, što se također snimalo. Oni su išli skupa u školu, on sa nesakrive-nim, prvim simpatijama za nju i ono što se u njemu budi … Ona nije imala nista protiv … Faris se s djecom iz susjedstva “igrao” rata oponašajući spot sa TV

U ratnom vihoru snimljeni materijali su se izgubili I nakon godinu i pol dana našli. 1994. snimano je što se događa s Irenom I Fari-som … 1995. godine film je završen. On je “talentiran da ostane u razorenom Sarajevu, a Irena je talentirana da ide na Zapad” – u Ljubljanu, pa Salcburg, gdje nastavlja školovanje muzike.

Faris se žali ... „nama je Zapad dao unproforce, a mi njemu Irenu. Jebeni Zapad, uvijek bolje prođe ... „jer ode Irena i pitanje je hoće li se vratiti, ili će sve to što se događalo biti tema za skladbu „Sjećanje“? Sjećanje na vrijeme u kojem mržnja nije mogla shvatiti ljubav, a ni pobijediti je.

Proizvodnja: TVBiHTehnika: beta SPOrganizacija: Edin LonićZvuk i obrada: Enver KrajinaMontaža: Miralem ZubčevićIzbor glazbe: Branka VidovićSnimatelji: Muhamed Haćinić – Pinca, Antoni - Tončo Vidoš, Miran Jelinek, Šefik Uzunović, Behudin HozoScenarij i režija: Vlatko Filipović

Kako i koliko je značajan događaj za jednu zemlju kada prvi put u svojoj dugoj povijesti dobija prvog kardinala ne treba govoriti. Zemlji Bosni i Hercegovini to se dogodilo u ratu, 1994. godine. Svečano uvođenje mons. Vinka Puljića u kardinalski zbor, te njegov znakoviti hod Bosnom poslije toga, povod su za film koji govori i o tom događaju, i o ratu, i o poslijedicama, i o povijesti katoličke crkve u zemlji. U dinamičnoj strukturi filma smjenjuju se događaji

kroz sjećanje prvog kardinala, pa se može vidjeti i kakva je to zemlja i kako je u njoj živjeti sa drugima i različitima i kakav je čovjek prvi kardinal.Vide se i težnje sv. Oca Pape Ivana Pavla II da posjeti Sarajevo, pa nemogućnost te posjete, pa put do tog svečanog čina koji se ipak desio. Možda je najviše sv. Otac rekao o vremenu konca 20-og stoljeća i prelaska u treći milenij povodom posjete Sarajevu, ali i u „pohodu zahvalnosti“ kada su državne i crkvene vlasti uzvratile posjetu sv. Ocu u Rim.Film je dokument BiH: kroz sjećanja kardinala Vinka Puljića pra-ti se kontinuitet bosanske povijesti od vremena III, IV stoljeća Kristove ere do ulaska u treći milenij. Prvi kardinal se sjeća prvih kršćana u BiH, narodnih prvaka, prvih knjiga u BiH na narodnom jeziku, prve škole ... sjeća se i prvog biskupa iz Bosne – Radogosta i vremena prvog nadbiskupa Stadlera ... Karakterističan i znakovit je kardinalov hod: od vječnog Rima i svečanosti konzistorija do nje-govih bosanskih razorenih sakralnih objekata, groblja, raseljenog naroda, tolikih poginulih...Film je u neku ruku i povijest katoličke crkve u Bosne i Hercego-

1992. 1994. 1995KAKO UBITI GRIEGA U SARAJEVU 36 minuta

1994. - 1998KARDINAL OD BOSNE I HERCEGOVINE 67 minuta (serija 3x30’)

34 HUM BOSNAEvine, u ozračju prvog kardinala od Bosne i Hercegovine i njegove nade ...

Proizvodnja: TVBiHTehnika: beta SP, kasetaOrganizacija: Edin LorićZvuk i obrada: Enver KrajinaMontaža: Adnan Delić, Edin ZorlakSnimatelji: Muhamed Haćimić, Hakija Topić, Anton VidošScenarij i režija: Vlatko Filipović

Zašto se teško obnavlja Sarajevo najduže opkoljeni i razarani grad u povijesti svijeta, duže od Lenjingrada i duže od legendarne Mo-sade iz povijesti židova, kada je to jedini grad na svijetu osim Jeru-zalema – gdje se jednim jedinim pogledom mogu obuhvatiti bo-gomolje sve četiri svjetske religije od jednom? Zašto se posebno teško obnavlja prva crta bojišnice, gdje je i Cen-tar za slijepu i samovidnu djecu BiH, taj najosjetljiviji dio svakog društva, pa i našeg.Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi iz svijeta, Centar je počeo s radom, no to je malo ... Zato je Lions Club International „Sarajevo-grad“ pokrenuo veliku dobrotvornu akciju, jer u Centru je samo šezdesetak štićenika, a preko četiri stotine ih čeka da se Centar obnovi.Može li im iznošenje istine dokumentarnim filmom pomoći? Valj-da može!? Jer ako zlo rađa zlo, i dobro rađa dobro...

Proizvodnja: TVBiHTehnika: beta SPOrganizacija: Edin LonićZvuk i obrada: Enver KrajinaMontaža: Elvedin ZorlakSnimatelji: Miroslav Margetić, Anton VidošScenarij i režija: Vlatko Filipović

Pomoći čovjeku, posebno in-validu, “princip je prvi”. Tu pomoć pokušava organizirati i usmjeravati društvo u najširem smislu riječi.Vidimo kako se ponašaju osobe koje su izišle iz rata sa smanjenimmogućnostima, osjećamo kako se osjećaju, vidimo kako im je i kako se ne daju zbog svoje hen-dikepiranosti. Rade, stvaraju

udruge, žele biti ravnopravni, žele da prepreke između njih i onih koji nisu hendikepirani budu što manje i da se barem manje vide.Ima i slučajeva kada Ijudi od svoje hendikepiranosti nastoje stvoriti kvalitetu, stvarajući jednu novu kategoriju duha veliku i plemenitu.Koje sve psihičke barijere treba proći i savladati ih?

Proizvodnja: TVBiHTehnika: beta SPOrganizacija: Edin LonićZvuk i obrada: Enver KrajinaZvuk i glazba: Enver Krajinamontaža: Elvedin ZorlakSnimatelji: Miroslav MargetićScenarij i režija: Vlatko Filipović

Kakvo je mjesto Neum, čije je, kako se razvija i kako stremi tu-rizmu? Jedini BH grad na moru, Neum, ljepše je doživljavati nego o njemu govoriti.To je grad i mještana i gostiju koje privlači turistička ponuda jer je smješten na centralnom di-jelu južnog Jadrana i osim sunca, mora i udobnog odmora nudi izlete - od zaleđa sa zdravom hranom do atraktivnih mjesta koja su blizu: Dubrovnik, Mo-star, Korčula, Međugorje, Huto-vo Blato, Ston, itd.U vrijeme nastalog mira to je grad za odmor koji koristi pogodnosti svog položaja na radost svo-jih gostiju.

Vlatko Filipović, rođen 11.111.1936. u obitelji ot-pravnika vlakova male postaje nekadašnje željezničke pruge DubrovnikSarajevo. Postaja je bila Hutovo, sada selo općine Neum. Po ocu podrijetlom je iz Ravnog - selo Turkovići, po majci iz Čitluka - selo Tepćići. Gimnaziju jezavršio u Dubrovniku, a Filozof-ski fakultet - grupa jugoslaven-skih književnosti u Sarajevu. Umjesto da postane treća gener-acija željezničara postao je film-ski redatelj.

Snimio je tri igrana filma:• “Moja strana svijeta” (1968.)• “Deveto čudo na istoku” (1974.)• “Nastojanje” (1982.)

1996. - 1997.KUĆA NADE 15 minuta

1999.NEUM MM25 minuta

BIOGRAFIJA

FILMOVI

1999PRINCIP PRVI 17 minuta

35HUM BOSNAESnimio je vise od 40 dokumentarnih i kratkometražnih filmova, od kojih se ističu, do rata:• „U zavjetrini vremena” (1964.)• “Žedno polje” (1964.)• “Zemlja neretljanska” (1965.)~.• “Hop-jan” (1965.)• “Punta veljega mora” (1977.)• “Kruh nas svagdašnji” (1978.)

Dokumentarna trilogija “Doba mijeria” (1984.) i drugi.Osim televizijskih serija “Kultura religija”, “Ratna TV škola” i “Bosanski duh”, u periodu 1990. - 2000. ističe se deset filmova pod zajedničkim nazivom “Konac XX. stoljeća BiH u filmovima VIatka Filipovića”.

To su:1990. ‘’Testament’’1991. “Poruke sa stećaka”1992. “Ravno u tri djela”1992. “Vatre Sarajeva”1993. “Križni put u Sarajevu”1992. -1995. “Kako ubiti Griega u Sarajevu”1994. -1998. serija (3x30’) i film “Kardinal od Bosne i Hercegovine”1998. “Kuća nade”1999. “Princip prvi”1999. “Neum MM”u radu 2000. - “Zajedno u Bugojnu”, “Ramski križ’’, “Srce Bosne”, “Napretkovo stoljeće’’

1966. Medunarodni festival dokumentarnog filma, Oberhausen, nagrada službenog žirija za film “U zavjetrini vremena”;

1966. Festival jugoslavenskog kratkometražnog filma, Prva nagrada za režiju filma “U zavjetrini vremena”;

1966. Omladinski festival u Cannesu, nagrada za režiju filma “U zavjetrini vremena”;

1967. Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za filmsku djelatnost;

1968. Festival jugoslavenskog kratkometražnog filma, nagrada internacionalnog žirija CIDALC za režiju filma “Hop-jan”

1968. Festival jugoslavenskog kratkometražnog filma u Beogradu, specijalna nagrada lista “Arena” redatelju za najveći uspjeh kod pub-

like, za film “Hop-jan”;

1968. Festival jugoslavenskog kratkometražnog filma u Beogradu, nagrada “Kekec” za režiju filma “Hop-jan”;

1969. Međunarodni festival dokumentamog filma u Oberhausenu, diploma za reziju filma “Hop-jan”;

1969. Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli, Zlatna arena za najbolju žensku ulogu u filmu “Moja strana svijeta”;

1970. Međunarodni filmski festival Chicago, diploma za film “Moja strana svijeta”;

1970. U Muzej moderne umjetnosti u New Yorku uvršten je film “Hop-jan”;

1972. Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli, diploma za režiju filma “Deveto čudo na istoku” na osnovu literalnog djela;

1985. Dvadesetsedmojulska nagrada SRBiH za dokumentarnu trilogiju “Doba mijena’ koju čine filmovi „Polje“, „Zemlja“ i „Dani O“;

1989. Festival jugoslavenskog dokumentarnog filma u Beogradu, Velika zlatna medalja za film „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“;

1990. Festival jugoslovenskog dokumentarnog filma , diploma za film „Testament“

1993. BBC emitira film „Križni put u Sarajevu“ u najekskluzivni-jem kršćanskom terminu, na Božić, iza Papinog „Urbi et orbi“, a kolege šalju nagradu ekipi koja je realizirala film. Isto to čini za Uskrs i holandska TV;

1995. Festival hrvatskog filma Pula, Zlatna arena za dokumentarni film „Kako ubiti Griega u Sarajevu“;

1998. Bologna-Trento Festival „Religion Today“ – film „Kardinal od Bosne i Hercegovine“ dijeli premiju Festivala.

Diplome na festivalima: Krakow, New York, London, Sofija, Ober-hausen, Mexico, Leipzig…

NAGRADE

36 HUM BOSNAE

Zbog dogmatizma slav-ista da svi Hrvati be-zuvjetno moraju biti

Slaveni, u nas su cećinom zanemareni stari pučki govori, koji se ne uklapaju u nametnuti „srpskohrvatski“ jezik po Vuku Karadžiću. Izim već poznate Baegnjunske prakajkavice u sjevernom Zagorju, ovakvi ideopolitički nepodobni di-alekti u Jugoslaviji se većinom nisu proučavali i prepušteni su nestanku i zaboravu, da izumru neproučeni. Tek nedavno su u

novoj Hrvatskoj počela pored-bena istraživanja i sustavno popisivanje ostalih arhaičnih dialekata srednjovjekovnog podrijetla: Brajska besyda (ka-jkavska ikavica) na središnjoj Ćićariji i pračakavska Kyr-ska bešeda gorskih sela uz Bitoraj (YOŠAMYA 1997, MILEKOVIĆ i LOVRIĆ 1998). U unutarnjim brdskim selima Batomaal i Šuraye na otoku Krku nedavno je nađen i podrobno popisan još stariji ranohrvatski pra-

dialekt Veyska zayk antičkog predslavenskog podrijetla (LOVRIĆ i MILEKOVIĆ 1996, TOMAŠIĆ 1997, YOŠAMYA 1997, TOMAŠIĆ I LOVRIĆ 1997). Taj ključni nalaz i poredbe veyskog pradi-alekta otvaraju uz ranohrvatski jezični korpus posvema nove i logične veze spram drugih prastarih predslavenskih go-vora u Hrvatskoj, među kojima je za nas najbitnija „Ćiribirska beseda“ ili Rumeni kuvinta (vlastiti naziv) u istočnoj Istri.

Uz spomenutu starohrvatsku skupinu srednjovjekovnih po-luslavenskih dialekata (bae-gnjunski, brajski, kirski i ini slični), ovime se sada nužno nameće druga još starija, pred-slavenska grupa ranohrvatskih antičkog podrijetla: Veyska zayk na Krku, Rumeri kuvinta u Istri i slična nedavno izum-rla, slabo proučena Murlaška besida kojom je ranije govorio dio zapadnih katoličkih „Vla-ha“ iz jugozapadne Bosne oko Glamoča.

Dr. Sci. Stjepan MURGIĆ (Buje), dr. Sci. Mladen RAC i dr. Sci. Andrija-Željko LOVRIĆ (Zagreb)

Ćiribirac iz kasnog 19. stoljeća

37HUM BOSNAE

Dr. Evgen Paščenko rođen je u Ukrajini go-dine 1950., odrastao

je u Zaporožju. Diplomirao je Ukrajinistiku na Sveučilištu „Taras Ševčenko“ u Kijevu i slavistiku u Beogradu, dok-torirao iz teorije povijesti kul-ture na Institutu za kulturu u Kijevu. Radio je kao znanst-venik na Institutu za umjetnost, folklor i etnografiju „Maksim Riljski“ Nacionalne akademije znanosti Ukrajine. Predavao je kroatistiku na sveučilištu u Ki-jevu, sada predaje ukrajinistiku na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1994. je u diplomatskoj službi Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine i prvi je tajnik ukrajin-ske ambasade u Zagrebu.Knjiga „Etnologija i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine“ pita se u prvom dijelu zašto je važna Ukrajina za Hrvate, tumači nam temeljne pojmove o Ukrajini i kijevskoj Rus’, podsjeća nas na arhaične kulture na prostoru Ukrajine, prikazuje život Praslavena u Ukrajini. U drugom dijelu otkriva tragove Hrvata u ukrajinskom prostoru, zapanjuje nas otkrićima o tajan-stvenom imenu i etnosu Hrvata i prati dugi ukrajinski put Hr-vata sklopu Roksolana, Anta, Rusa, određuje mjesto Hrvata u kijevskoj Rus’, a zatim i velike tragove Hrvata u Karpatirna i odnos Hrvata i Karpa, pojavu Bijelih Hrvata i stvaranja Velike Hrvatske na području Poljske, Česke i Slovačke. A zatim i hr-vatsko napuštanje Karpata, Hr-vate u velikim povijesnim mi-gracijama uz Avare iIi bez njih.Treći je dio jednako zanimljiv za našu povijest, etnologiju i mi-tologiju u kojoj se traži trag star-ih Hrvata s ukrajinskog, karpat-skog i područja Velike Hrvatske u današnjoj našoj domovini, u prvom redu u Dubrovniku, koji je jedna od glavnih tema Paščenkovih i o kojemu je već prije pisao na sasvim novi način kako to do sad nisu radili hrvat-

ski i europski znanstvenici. Nje-mu je najvažnije tu naći odjeke stare vjere Hrvata iz pradomo-vine i razmatrati predslavensko razdoblje Raguse kao pokušaj rekonstrukcije toponima u pr-vom redu na temelju stočarskih arhajskih kultova. Otkriva mitološke korijene Dubrovnika prema travi, gaju, dubu, gori, zmaju, medvjedu i starim bo-govima Perunu i Volosu (Ve-

lesu) kao i mit o borbi gornjeg i donjeg svijeta. A zatim nas vodi do Dubrovnika kao mitološke pozornice s kamenom, vidi se i interferencija, kršćanizacija i ro-manizacija mita. Ukazuje nam novu mitološku poetiku Du-brovnika i samog Gundulića. A nakon Dubrovnika tu je i šetnja kroz Poljica, put od Istre preko Zagorja do Slovenije. U sklopu izučavanja hrvatske etnogeneze ova je knjiga veoma važna stoga što se na prostoru Ukrajine, koja je područje postanka mnogih naroda pa i Hrvata, vidi ono što do sada nije nitko obrađivao osim Čeha Jirzija Neustupnog, Karela Krocha i naše narod-noznalke Marijane Gušić – a to je prijelaz Hrvata od iranogo-vornog do slavenogovornog naroda. To je prostor mnogih iranogovornih naroda, u pr-vom redu Skita i Sarmata koji se polako pretapaju u slavenske narode, preko Praslavena kao što su: Sklavini, Venidi, Duljebi, Poljani, te Anti i Karpi, u novije slavenske narode kao što su:

Rusi, Poljaci, Česi, Slovaci. Anti su onaj glavni prijelaz od Iranaca k Slavenim. Upravo u Ukrajini počinju svoj život, po Evgenu Paščenku, slavenski Hrvati kao nastavak alarodskih, kartvelskih Hrvata iz Sirije, Mezopotamije, Izraela, Armenije i Irana.Ovdje se otkriva sasvim jedna nova sastavnica hrvatske pov-ijesti za većinu Hrvata posve nepoznata. Iako to o čemu

piše Evgen Paščenko nalazimo već kod najvećeg ukrajinskog povjesnika M.S. Gruševskog, koji je pisao o Kijevskoj Rus’ji još 1911., ova knjiga ukazuje na potrebu rekonstrukcije ci-jele euroazijske povijesti. Kao Gručevski golemo je značenje koje Paščenko daje Hrvatima. Gruševski je pitao o čudu: kako je moguće da je postojao jedan tako veliki narod kao što su Hrvati, koji je zauzimao tako golemo područje od Kavkaza do Baltika i od Karpata do Mediterana, kao što se vidi i na velikom reljefu u dvorani Književnog muzeja Strachov u Pragu, pa nije siguran je li to bio jedan veliki narod ili cijeli niz naroda koji su imali hrvatsko ime po vodećoj vojnoj kasti koja je vladala narodima. Treba pod-sjetiti na krapinsku legendu o tri sina oca Hrvata: Čeh, Leh (Pol-jak) i Meh (Moskalj, tj. Rus). S tim u svezi Paščenko raspravlja i o hrvatskom imenu u poglavlju „Tajanstveno ime Hrvat“ koje do danas još nije razjašnjeno,

nego se čini da je tajna i etnos koji je nosio to ime, no on sig-urno ima veoma staro vedsko-avestijsko podrijetlo. Činjenica je da je ta vojna kasta imenom Hrvati štovala boga sunca i rata Horsa, a da to drugim nije bilo dano. Druge su skupine mogle poštivati samo druga božanstva, a Hors je bio prvi bog Peruna.Ono što je veoma vrijedno u ovoj knjizi je i prikaz stalne hrvatske migracije od Ukra-jine i Karpata do Panonije i Jadrana koja kreće uvijek istim usjecima i koja je po Paščenku trajala više od tisuću godina. No ne samo da prati postanak Hr-vata u Ukrajini i njihovo dugo putovanje do današnje posto-jbine nego nalazi i veoma stare tragove na današnjem području, baš kao što radi zadnjih godina dr. Andrija Željko Lovrić koji otkriva hrvatske pragovore na Krku, oko Vinodola, Bednji i našu prastaro teogoniju, astrog-noziju i legende koje govore o više tisućljeća staroj predaji i povijesti Hrvata i o seobi Hr-vata morem od Crnog mora do Jadrana, a ne kopnom.Paščenko nastavlja tamo gdje je stao 1929. Vjekoslav Klaić koji je počeo izučavati tragove Hrvata kod istočnih i zapad-nih Slavena. I tako gdje je stao Juraj Križanić kojeg često citira Paščenko, a glavnim je dokazom ostao najstariji rusko-ukrajinski ljetopisac Nestor sa svojim lje-topisom, a iza njega slijede Pogodin, Latišev. Nakon ove knjige samosvijest Hrvata kao prapočetnog slavenskog naroda mora neizmjerno porasti. To je veliki dokaz o Hrvatima kao o arijskom praetnosu. Važno je i to, da Paščenko drži kako su najstariji ruski etnos i hrvat-ski u Kijevu nastali istodobno. Moskalji su zaslugom Petra Ve-likog samo prisvojili staro rusko ime iz kijevske Rus’, tj. Ros. Tri kijevska brata Kij, Šček i Horiv su tri izvora: kajkavski, čakavski i prahrvatski.

Prof. Zlatko TOMIČIĆ, Zagreb

Evgen Paščenko

Tihomir Mišić d.o.o. / Pekarna SuncokretAdresa: Hrvatske mladeži bb, 88000 Mostar, BiH / Tel: 00 387 36 322 419 | Fax: 00 387 36 322 417

E-mail: info@suncokret-pekarna.com Internet: www.suncokret-pekarna.com

39

40

Tvrtka Miloša bb, 88000 Mostar, BiHTelefon: 00387 36 445 000Faks: 00387 36 445 002Web: www.post.baE-mail: info_hp@post.ba

Kneza Branimira bb, 88 000 Mostar, BiHBesplatni info telefon: 0800 88 888Centrala: 036 395 000Web: www.hteronet.baE-mail: marketing@hteronet.ba