Racunovodstvo troškova

SADRŽAJ:

1. UVOD.......................................................................................................................................... 1

2. POJAM RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA....................................................................2

2.1. PRIRODA RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA...............................................................................3

3. POJAM TROŠKOVA.............................................................................................................. 4

4. PODJELA TROŠKOVA......................................................................................................... 6

4.1. TROŠKOVI PROIZVODNJE.........................................................................................................7

4.2. TROŠKOVI PROIZVODA I RAZDOBLJA....................................................................................8

5. UTJECAJ PROMJENE OPSEGA PROIZVODNJE NA TROŠKOVE....................10

5.1. FIKSNI TROŠKOVI...................................................................................................................... 11

5.2. VARIJABILNI TROŠKOVI.......................................................................................................... 14

5.3. MJEŠOVITI TROŠKOVI.............................................................................................................. 15

5.4. GRANIČNI TROŠKOVI............................................................................................................... 15

6. KALKULACIJA..................................................................................................................... 17

7. KONTROLA TROŠKOVA.................................................................................................. 22

8. UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA...................................................................................... 23

9. ZAKLJUČAK......................................................................................................................... 24

10. LITERATURA........................................................................................................................ 25

11. POPIS SLIKA I TABLICA.................................................................................................. 26

1. UVOD

Računovodstvo troškova u svojem širokom obujmu zadataka ima za cilj osigurati upravi

društva podatke o troškovima određenih proizvoda, zaliha, aktivnosti ili funkcija u

društvu, te uspoređuje stvarne troškove s unaprijed određenim veličinama. Ono je također

i izvor različitih podataka i informacija potrebnih za brojne odluke s kojima se uprava

susreće u svakodnevnom poslovanju, ali i također za one dugoročne odluke.

Upravljačke funkcije u poduzećima ili društvima obavlja uprava, koje čine predsjednik,

potpredsjednik i ostali članovi uprave. Za obnašanje upravljačkih funkcija, upravi su

potrebni podaci o troškovima. Ti podaci o troškovima moraju biti izričito opsežni te

detaljni, a osobito je bitno da budu pravovremeno utvrđeni i na sustavnoj osnovi.

Računovodstvo troškova mjeri kvalitetu proizvoda, proizvodne inovacije, produktivnost te

moral i zadovoljstvo zaposlenih. Računovodstvo troškova također služi kao primarni izvor

za upravljanje troškovima. Među ključnim načelima računovodstva troškova jest da za

različite namjene mora koristiti i različite vrste troškova. Sve releventne informacije koje

proizlaze iz računovodstva troškova moraju omogućavti prije svega utvrđivanje cijena

koštanja proizvoda i usluga, procjenjivanje vrijednosti zaliha, te utvrđivanje ostvarenog

financijskog rezultata.

1

2. POJAM RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA

Računovodstvo troškova je interno računovodstvo poduzeća koje se bavi prikupljanjem

podataka o nastalim troškovima, izračunavanjem i kontrolom troškova, pretežito troškova

proizvodnje dobara i usluga. Na temelju prikupljenih podataka o troškovima vrši se planiranje

i kontrola poslovanja, kao i donošenje važnih poslovnih odluka.

Aktivnosti računovodstva troškova obuhvaćaju: 1

• Izradu podataka za potrebe planiranja i kontrole

• Izradu podataka za potrebe svakodnevnih odluka ili kada se radi o specifičnim

projektima koji zahtijevaju izbor između mogućih alternativa.

• Sudjelovanje u postavljanju i provedbi planova.

• Uvođenje postupaka usnjerenih za poboljšanje poslovanja i snižavanje

troškova.

• Razvoj i unapređenje sistema za praćenje troškova.

• Evidentiranje i objavljivanje toškova po pojedinim proizvodima i odjelima.

O tome na koji način je računovodstvo troškova definirano u nekom društvu , ovisit će do

koje mjere ono sudjeluje u donošenju upravljačkih odluka. Računovodstvo troškova osigurava

upravi društva podatke o troškovima određenih proizvoda, zaliha, aktivnosti ili funkcija u

društvu te uspoređuje stvarne troškove s unaprijed određenim veličinama. Nadzor nad

1 Polimeni R. S., Handy S. A., Cashin J. A., Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 5

2

računovodstvom troškova uobičajemo obavlja šef računovodstva ili osoba koja je zadužena za

računovodstvo troškova.

2.1. PRIRODA RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA

Pod definicijom računovodstva troškova pod ovim pojmom se podrazumijeva proces

utvrđivanja, zbrajanja i interpretacije podataka potrebnih za (1) planiranje i kontrolu, (2)

odluke rukovodstva, i (3) utvrđivanje troškova po proizvodima.2 Posebna pažnja se pridaje

točki 3 jer se vrlo stavlja naglasak na planiranje, kontrolu i donošenje određenih posebnih

odluka, s druge strane mehanički aspekti kumuliranja i izračunavanja troškova po

proizvodima često se zanemaruju.

Pojmovi trošak, rashod i gubitak se vrlo često pogrešno upotrebljavaju. Njihove točne

definicije glase ovako:

Trošak (engl. cost) u novčanim jedinicama iskazan iznos utrošenog novca ili druge imovine,

izvršenih usluga, ili nastalih obveza u zamjenu za dobra ili usluge koje su primljene ili trebaju

biti primljene. 3

Rashod (engl. expence) svaki onaj trošak koji se može sučeliti s prihodima obračunskog

razdoblja.4 Prihod jest cijena prodanih proizvoda i usluga. U užem smislu rashodi se odnose

na na sve poslovne rashode koji uključuju rashode prodaje ili administrativne rashode, pri

čemu se također kamate i porezi smatraju rashodima.

Gubitak (engl. loss) jest (1)višak rashoda, u širem smislu te riječi, u odnosu na prihode

obračunskog razdoblja, ili (2) višak ukupnog ili odgovarajućeg dijela troškova imovine u

odnosu na povezane primitke, ako ih uopće ima, u slučaju prodaje, rashodovanja, ili u slučaju

kada je imovina u potpunosti ili djelomično uništena nesretnim slučajem ili otpisana na neki

2 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 53 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 54 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 5

3

drugi način. Kad se gubici poput ovih otpisanih u točki 2 oduzmu od prihoda tada se smatraju

rashodima u širem smislu te riječi.5

3. POJAM TROŠKOVA

Troškovi su novčani izraz ulaganja temeljnih elemenata proizvodnje, koji nastaju radi

stvaranja novih učinaka i ostvarenja dobitka. U troškove ubrajamo tekuća ulaganja elemenata

proizvodnje koja nastaju u poslovanju poduzeća, a koja su uvijek izražena u novcu.

Trošak = Količina * Cijena

Troškovi imaju dvije sastavnice: 6

1. količina potrošenih elemenata proizvodnje (utrošak)

2. nabavne cijene potrošenih elemenata proizvodnje

Trošak se može matematički izraziti kao umnožak količine i cijene. Cijena se određuje u

određenom iznosu za jedinicu količine inputa ili outputa. Trošenje elemenata proizvodnje je

tehnički proces čiji se intenzitet može izraziti fizičkim jedinicama mjere, ali i ekonomski

proces čiji se intenzitet izražava u novcu.

Troškovi imaju nekoliko srodnih pojmova kao što je izdatak, rashod i ulaganja.

Pod izdatkom podrazumijevamo odljev sredstva radi pribavljana drugih vrsta sredstva ili

usluga. Izdatak može nastati prije samog troška, u isto vrijeme ili nakon nastanka troška.

Trošak su uvijek evidentira kada je nastao, a ne kada je uslijedio izdatak za njegovo

podmirenje. Rashodi se širi ekonomski pojam od troškova.

5 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 66 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 4.

4

Rashodi su smanjenje vrijednosti imovine poduzeća, ali obuhvaćaju sve oblike tekućih

ulaganja resursa neovisno o svrsi. Troškovi su onaj dio rashoda koji ima buduću vrijednost,

zato što troškovi nastaju s namjerom stvaranja novih učinaka. Dok su troškovi povezani s

redovitim poslovanjem poduzeća (redoviti rashodi), nastaju radi obavljanja njihovih

djelatnosti, izvanredni rashodi nastaju neplanirano i neočekivano, bez posebne namjere pa

tako nemaju buduću vrijednost.

Ulaganja su također širi pojam od troškova. Ulaganja se mogu podijeliti na investicije kao

oblik trajnih ulaganja u poduzeće i troškove kao oblik tekućih ulaganja koji nastaje redovitim

poslovanjem poduzeća.7 Investicije se tretiraju kao odgođeni trošak, zato što će jednog dana u

budućem poslovanju postati trošak.

7 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.4.

5

4. PODJELA TROŠKOVA

Izvori nastajanja troškova su elementi proizvodnje ( ljudski rad, predmeti rada, sredstva za

rad). Trošenjem elemenata proizvodnje, ovisno o potrošenoj količini i nabavnoj cijeni, nastaju

troškovi. Troškovi prema izvoru nastajanja smatraju se prirodnim vrstama troškova.

U glavne se prirodne vrste troškova ubrajaju:8

troškovi materijala

troškovi stalnih sredstva

troškovi rada

Tablica redni broj 1.: Sastavnice elemtarnih troškova

Trošak materijalaTm = qm * cm

Trošak stalnog sredstvaTs = qs * cs

Trošak radaTr = qr * cr

Značenje simbola: Značenje simbola: Značenje simbola:

Tm = trošak materijalaqm = količina potrošenog materijalacm = nabavna cijena materijaka

Ts = trošak stalnog sredstvaqs = količinski izraz potrošnje stalnog sredstva (na primjer, sati strojnog rada)cs = cijena trošenja stalnog sredstva (na primjer, nabavna cijena po satu rada stalnog sredstva)

Tr = trošak radaqr = količina potrošenog rada (na primjer, dani ili sati ljudskog rada)cr = cijena rada (na primjer, stavka plaće ili nadnice mjesećno, dnevno,na sat ili po učinku)

Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u

Osijeku,Osijek, 2001., str. 49.

8 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.

6

Ostale prirodne vrste troškova su:9

troškovi usluga

kamate

premije osiguranja

porezi

doprinosi i druge obveze

U knjigovodstvenoj evidenciji se sve vrste prirodnih troškova mogu grupirati u više ili manje

skupine, te se na taj način evidentirati i pratiti više ili manje detaljno, ovisno o važnosti

pojedinih vrsta troškova za poduzeće i potrebama njihove kontrole.

Prema složenosti strukture troškovi se dijele na:10

jednostavne (elementarni)

složene (kompleksni)

Jednostavni troškovi sastoje se od samo jedne vrste prirodnih troškova na primjer, troškovi

materijala, amortizacije, kamata i slično. Složeni troškovi sastoje se od dva ili više prirodnih

troškova. Podjela na jednostavne i složene troškove ukazuje na različit postupak utvrđivanja

troškova i na različito korištenje troškova kod izrade kalkulacija cijena koštanja.

4.1. TROŠKOVI PROIZVODNJE

Troškovima proizvodnje smatraju se troškovi resursa koji su upotrijebljeni za stvaranje novog

učinka.

Razlikujemo tri glavne skupine troškova proizvodnje a to su:11

1. troškovi izravnog materijala

2. troškovi izravnog rada

3. opći troškovi proizvodnje

9 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.10 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.11 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 6.

7

Troškovi izravnog mateijala nastaju u trenutku potrošnje materijala. Praktično vrijednost

materijala postaje trošak proizvodnje u trenutku izdavanja materijala u proizvodnju. Kada

nabavljamo materijal tada nastaje izdatak i materijal je imovina poduzeća sve dok se nalazi

na zalihi. Vrijednost nabavljenog materijala je zbroj kupovne vrijednosti, ovisnih troškova i

općih troškova nabave. Trošak materijala nastao tijekom određenog razdoblja utvrđuje se kao

razlika između vrijednosti raspoloživog materijala i vrijednosti krajnjih zaliha materijala.

Vrijednost raspoloživog materijala je zbroj vrijednosti materijala nabavljenog tijekom

razdoblja i vrijednosti početnih zaliha materijala.

Troškovi izravnog rada ili plaće izrade su troškovi rada zaposlenika koji rade izravno u

proizvodnji. Plaće radnika koji na nekom proizvodu rade uz pomoć strojeva i alata, plaće

radnika koji rade na montaži dijelova u gotov proizvod.

Opći troškovi proizvodnje sadrže sve proizvodnje, osim troškova izravnog materijala i

izravnog rada. U tu kategoriju troškova koji nastaju u proizvodnji ubrajamo veliki broj

pojedinačnih vrsta troškova koje je teško sustavno razvrstati. Opći troškovi proizvodnje

nazivaju se još i režijski troškovi, režija i neizravni troškovi. Zajedničko obilježje općih

troškova proizvodnje je da se ne odnose niti na jedan pojedinačni proizvod, nego se odnose na

cijelu proizvodnju.

Opći troškovi proizvodnje su:12

• troškovi režijskog materijala(za čišćenje, grijanje, rasvjetu, podmazivanje)

• troškovi režijskog rada(na poslovima upravljanja, kontrole, održavanja,

evidencije, normiranja i zaštite)

• troškovi amortizacije i osiguranja(zgrada, opreme i uređaja)

• davanja državi(pristojbe, porezi i naknade)

4.2. TROŠKOVI PROIZVODA I RAZDOBLJA

Prema načinu i vremenu uračunavanja u rashode poduzeća razlikujemo:13

12 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 6.13 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.

8

• troškovi proizvoda i

• troškovi razdoblja

Troškovi proizvoda su troškovi poduzeća koji nastaju u proizvodnji i koji se nakon

dovršetka uračunavaju u vrijednost zaliha gotovih proizvoda. Takvi troškovi terete svaku

pojedinu količinsku jedinicu proizvoda, što znači da se raspoređuju na sve proizvode kako bi

se utvrdila njihova cijena koštanja. Troškovi proizvoda postaju rashodi u razdoblju prodaje

gotovih proizvoda. Tada se u računu dobiti i gubitka prikazuju kao troškovi prodanih

proizvoda. Kod utvrđivanja financijskog rezultata uzima se onaj dio troškova proizvoda

određenog razdoblja koji se odnosi na prodane proizvode, a ostatak troškova proizvoda ostaje

u vrijednosti zaliha.

Troškovi proizvoda obuhvaćaju izravne i opće troškove proizvodnje, to jest sadrže:14

1. troškove izravnog materijala

2. troškove izravnog rada

3. opće troškove proizvodnje

Troškovi razdoblja su svi redoviti rashodi poduzeća koji nisu u funkciji stvaranja proizvoda.

Oni se ne raspoređuju na proizvode niti čine dio vrijednosti zaliha gotovih proizvoda. U

računu dobiti i gubitka prikazuju se kao rashodi, a kod utvrđivanja financijskog rezultata

uzima se ukupni iznos troškova razdoblja koji je nastao u obračunskom razdoblju.

Troškovi razdoblja su:15

1. troškovi uprave

2. troškovi marketinga

14 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.15 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.

9

5. UTJECAJ PROMJENE OPSEGA PROIZVODNJE NA

TROŠKOVE

Za potrebe analize troškova potrebno je odvojiti troškove u kratkom roku od troškova u

dugom roku. Kratkim rokom se smatra razdoblje tijekom kojeg su neki inputi ostali

nepromijenjivi ili stalni, a razdoblje u kojem svi resursi postaju promijenjivi predstavlja dugi

rok. U kratkom roku poduzeće može mijenjati opseg proizvodnje, a da ne mijenja veličinu

svojih kapaciteta. U kratkom roku poduzeće može povećavati ili smanjivati mnoge resurse, ali

neki inputi ostaju stalni. U dugom roku poduzeće može mijenjati opseg svoje proizvodnje,

bilo promjenom veličine raspoloživih kapaciteta, bilo povećanjem odnosno smanjenjem

intenziteta korištenja postojećih kapaciteta.

Prema ovisnosti troškova o promjeni opsega proizvodnje, to jest prema načinu reagiranja

troškova na promjene proizvodnje, u kratkom roku se razlikuju:16

stalni ili fiksni troškovi – koji ne ovise o promjeni opsega proizvodnje

promjenjivi ili varijabilni troškovi – koji se mijenjaju s promjenom opsega

proizvodnje

Stupanj reagiranja troškova na promjenu opsega proizvodnje može se mjeriti koeficijentom

promjenjivosti ili reagibilnosti.


10

Slika 1: Formula za izračunavanje koeficijenta promjenjivosti:

kr=∆T (u%)∆Q (u% )

= postotak promjene troškovapostotak promjeneopsega proizvodnje

Izvor: Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J.

Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 8.

Stalni troškovi ne reagiraju na promjene opsega proizvodnje i njihov koeficijent

promjenjivosti uvijek iznosi nula, bez obzira na intenzitet promjene opsega proizvodnje. Kod

promjenjivih troškova koeficijent promjenjivosti je različit od nule. Obično je veći od nule,

iznimno kod nekih troškova može biti negativan.

Troškovi prema ponašanju na promjene opsega proizvodnje:17

fiksni(neograničeno – stalni)

varijabilni(proporcionalno – promjenjivi)

mješoviti(kombinirani)

5.1. FIKSNI TROŠKOVI

Fiksni troškovi su svi oni troškovi čiji se ukupan iznos ne mijenja bez obzira na promjene

opsega poslovanja. Fiksne troškove još nazivaju i vremenski troškovi zbog njegovog

nastajanja tijekom vremena. Nazivaju se i troškovima kapaciteta zbog količine kapaciteta koja

se izražava.


11

Glavne prirodne vrste fiksnih troškova jesu:18

troškovi amortizacije

kamata na kredite za nabavku stalnih sredstva

najamnina za korištenje opreme ili poslovnog prostora

premije osiguranja

plaće zaposlenika u upravi

troškovi smještaja strojeva i uređaja i sl.

Troškovi se prikazuju u koordinatnom sustavu tako što se na vodoravnu os unosi količina

proizvoda, a na okomitu os iznos troškova.

Slika 2: Ukupni fiksni trošak

Iznos

Ukupni fiksni trošak

Količina učinaka


Osijeku,Osijek, 2001., str.74.


12

Slika 3: Ukupni prosječni trošak

Iznos

Prosječni fiksni trošak

Količina učinaka



Fiksni troškovi se dijele na:19

• obvezne

• dragovoljne

Obvezni troškovi ne ovise o stupnju iskorištenosti kapaciteta nego o njegovoj veličini.

Povezani su s održavanjem postojeće razine proizvodnog kapaciteta. Obvezni stalni troškovi

su veći nedjeljivi iznosi troškova koje organizacija obvezno snosi. Obuhvaćaju isplate po

osnovi najma, kamate, porez na imovinu, osiguranje, amortizaciju zgrada i opreme.

Dragovoljni troškovi proizlaze iz odluke menadžmenta o potrošnji za specifične namjene.

Nisu neophodni za održavanje razine proizvodnog kapaciteta. Dragovoljni su troškovi oblik

ulaganja poduzeća u svoju budućnost. Na primjer, troškovi koji utječu na ostvarenje prihoda


13

(troškovi reklame i propagande), troškovi koji utječu na razvoj i motivaciju zaposlenika

(troškovi istraživanja i razvoja, troškovi osobnih automobila).

5.2. VARIJABILNI TROŠKOVI

Varijabilni ili promjenjivi troškovi se mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje. Pod

promjenjivim troškovima, za potrebe upravljanja troškovima podrazumijevamo

proporcionalno-promjenjie troškove. Koeficijent promjenjivosti proporcionalno-promjenivih

troškova uvijek iznosi 1.

Slika 4:Prosječni varijabilni trošak

Iznos

Prosječni varijabilni trošak

Količina učinaka



Slika 5:Ukupni varijabilni trošak

Iznos

Ukupni varijabilni trošak

14

Količina učinaka



5.3. MJEŠOVITI TROŠKOVI

Mješoviti troškovi nisu ni fiksni ni varijabilni, oni posjeduju obje komponente. Mješoviti se

troškovi do određenoga stupnja ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao varijabilni ili se do

određenoga stupnja ponašaju kao varijabilni, a nakon toga kao fiksni troškovi. Na primjer

troškovi telefona ili troškovi električne energije. Mješoviti troškovi se mogu raščlaniti na

stalne i promjenjive troškove, takvo raščlanjivanje troškova znatno olakšava analizu i

planiranje troškova. Raščlanivanje troškova na stalni i promjenivi dio se naziva aproksimacija

troškova.

5.4. GRANIČNI TROŠKOVI

Troškovi koji nastaju pri promjeni opsega proizvodnje, a izračunavaju se kao razlika dodatnih

troškova zbog povećanja stupnja iskorištenja kapaciteta. Odnosno to su dodatni troškovi

svake nove jedinice povećane proizvodnje. Oni sadrže u sebi uglavnom promjenjive troškove.

Granični troškovi uključuju općenito direktne troškove materijala, direktne troškove rada i

opće troškove varijabilnog karaktera.

Praktični postupak izračunavanja graničnih troškova sastoji se u dijeljenju povećenja ukupnih

troškova s povećanjem količine proizvodnje.

Stoga za utvrđivanje graničnog troška, potrebno je raspolagati sljedećim podacima:20

1. iznosom dopunskih troškova

2. količinom dodatne proizvodnje


15

Slika 6:Formula za izračunavanje graničnih troškova:

Izvor: Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J.

Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 17.

16

tg=ΔTΔQ

=T 2−T 1

Q2−Q1

6. KALKULACIJA

Kalkulacija je računski postupak kojim se utvrđuju cijene proizvoda i usluga. 21 Riječ

kalkulacija potječe od latinske riječi calculus, a značenje te riječi je kamenčić, jer se u

prošlosti računalo pomoću kamenčića. Kalkulacije se danas koriste za utvrđivanje svih vrsta

cijena, a posebice cijena koštanja, cijena nabave i prodajne cijene.

Naime, osim cijena, rezultat kalkulacije mogu biti također neke druge veličine, kao što su

naprimjer, tržišna vrijednost proizvodnje, ukupni troškovi, neke kategorije troškova,

financijski rezultati( ili dobitak ili gubitak), stopa rentabilnosti, stupanja proizvodnosti rada,

koeficijent ekonomičnosti.

Kod izračuna kalkulacije potrebno je pridržavati se nekih određenih načela, a među njima

najvažnija su:22

• Načelo točnosti - tim načelom se zahtijeva da se obuhvate svi troškovi koji su

nastali u proizvodnji nekog određenog proizvoda ili kod pružanja neke usluge

• Načelo preglednosti – zahtijeva se da svi obuhvaćeni troškovi moraju biti

prikazani pojedinačno po vrstama, te razvrstani po skupinama, zbog bolje preglednosti

• Načelo prilagođenosti – postupak izrade kalkulacije mora biti prilagođen

vrstama i sastavu u unutarnjoj organizaciji, učincima proizvodnje, te korištenom

tehnološkom procesu

• Načelo usporedivosti – oblik, sadržaj i rezultati kalkulacije moraju

omogućavati njezinu usporedbu s rezultatima kalkulacija prethodnih razdoblja ili s

planskim podacima

• Načelo pravovremenosti – kalkulacija obavezno mora biti sastavljena na

vrijeme, ato podrazumijeva da mora biti sastavljena prije donošenja odluka koje će se

temeljiti na rezultatima kalkulacije

21 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 96.22 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 96.

17

• Načelo ekonomičnosti – zahtijeva se kod izrade kalkulacije upotrebljavaju što

jednostavniji postupci, a to su oni koji ne zahtijevaju prepuno vremena i truda, nego

što je potrebno da se dobiju dostatne informacije

Izrada kalkulacije često zahtijeva da se procijene neke veličine kao što su, na primjer,

očekivani prinos ili prirast, utrošci pojednih elemenata proizvodnje( na primjer, utrošci

osnovnog materijala, energije, radne snage, i sl.), vrijednosti netržišnih proizvoda

namijenjeni vlastitim potrebama, odnosno materijala za proizvodnju koji nemaju općepoznatu

tržišnu cijenu( na primjer, vrijednost sporednih proizvoda il otpadaka koji se koriste u daljnjoj

proizvodnji), itd. Iz tih razloga, realnost kalkulacije uvelike ovisi o točnosti postupaka

procjene pojedinih veličina u kalkulaciji, točnosti provođenja računskih postupaka u

kalkulaciji, te korištenoj metodi kalkulacije.

Postoje različite vrste kalkulacija koje se mogu koristiti u poduzećima. Kalkulacije se mogu

podijeliti na više načina:23 (1) prema vremenu kada se sastavljaju, (2) prema području na koje

se odnose, (3) prema sadržaju i postupku izrade. Postoji također još podjela kalkuacija koje su

namijenjene izračunavanju cijena, a one se dijele na kalkulacije nabavnih cijena, kalkulacije

prodajnih cijena, te kalkulacije cijena koštanja.

Slika 7: Vrste kalkulacija

23 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 97.

18

VRSTE KALKULACIJA

PREMA VREMENU:

1.prethodne i planske

2.naknadne i obračunske

PREMA PODRUČJU:

1. mikroekonomske2. makroekonomske

PREMA SADRŽAJU:

1. korištenja kapaciteta

2. analitičke3. sintetičke4. investicijske

Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku,Osijek, 2001., str.97.

Kalkulacije prema vremenu izrade se dijele na prethodne i naknadne. Prethodna kalkulacija se

sastavlja prije početka proizvodnje ili u nekim slučajevima prije donošenja nekih određnih

odluka( a to su na primjer odluke o promjeni strukture proizvodnje, o kupnji nekih dijelova

značajnih za proizvodnju ili kao što su odluke od nadogranji ili gradnji nekog građevinskog

objekta, itd.). Ova vrsta kalkulacije se temelji na podacima iz iskustva, na očekivanim

cijenama ili na veličinama koje bi poduzeće trebalo ostvariti u narednom razdoblju.

Naknadna kalkulacija sastavlja se nakon dovršenja određene proizvodnje ili nakon realizacije

neke odluke neovisno o razdoblju na koje se odnose.24 Naknadna kalkulacija se temelji na

podacima o ostvarenim veličinama opsega proizvodnje, troškova, prihoda, cijena, koji su

evidentirani u knjigovodstvu ili u drugim evidencijama poduzeća. Naknadna kalkulacija je

vrlo slična obračunskoj kalkulaciji. Obračunska kalkulacija se sastavlja redovito, odnosno na

kraju određenog razdoblja. U obračunskoj kalkulaciji su sadržani svi stvarno nastali troškovi

određene proizvodnje koji su nastali tijekom razdoblja za koje se sastavlja.

Prema području za koje se sastavlja kalkulacija može biti mikroekonomska i

makroekonomska. Mikroekonomske kalkulacije se satavljaju za potrebe pojeinačnih poduzeća

i temelje se na uvjetima poslovanja određenog gospodarskog subjekta, a to znači da se

uzimaju prinosi, tehnički normativi, prirodni i drugi uvjeti koji vrijede za to poduzeće ili

poljoprivredno gospodrarstvo, te nabavne i prodajne cijenekoje ono postiže na tržištu, dok se

makroekonomske kalkulacije sastavljaju za neko šire proizvodno područje, na primjer, za

određenu regiju ili za cijelo nacionalno gospodarstvo.25 Takve se kalkulacije temelje na

prosječnim uvjetima proizvodnje, te prosječnim prirodnim i tržišnim uvjetima koji vrijede za

odeđeno područje. Za makroekonomske kalkulacije uzimaju se pune cijene resursa i

proizvoda bez korigiranja za novčane naknade, novčane poticaje i premije koje država plaća

proizvođačima. Na temelju markoekonomskih kalkulacija vlada utvrđuje cijene ekonomske

politike, a to na primjer, visina poreza, novčanih poticaja, carina, uvjete kreditiranja, otkupne

cijene i sl.

Kalkulacije prema sadržaju mogu se odnostiti na poduzeće u cjelini( sintetičke kalkulacije),

pojedine proizvode, usluge ili linije proizvodnje( analitičke kalkulacije), učinke pojedinih

24 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 97.25 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.

19

tehničkih sredstava( kalkulacije korištenja kapaciteta) ili pojedina dugoročna

ulaganja( investicijske kalkulacije).26

Izračunavanje troškova i cijena jest osnovna svrha izrade kalkulacije. No, osim izravnog

utvrđivanja troškova i cijena, kalkulacije služe i kao podloga za izradu različitih dugoročnih i

kratkoročnih poslovnih odluka, a to su na primjer:27

utvrđivanje strukture i intenziteta opsega proizvodnje

određivanje najpovoljnijeg obujma korištenja i optimalnog vijeka tehničkih sredstava

ocjenjivanje ekonomske opravdanosti i veličine trajnih ulaganja( investicija)

Cijena koštanja je zbroj svih troškova proizvodnje podijeljen količinom dobivenih proizvoda

odnosno usluga.28 Prema tome, kalkulacija čiji je rezultat cijena koštanjaobuhvaća sve

troškove nastale u proizvodnji određenog proizvoda ili usluge. Kalkulacije se u poduzećima

sastavljaju u različitim oblicima i različitim sadržajima, više manje raščlanjene na

pojedinačne elemnte, ovisno o vlastitim potrebama, odnosno prirodi djelatnosti kojom se

poduzeće bavi. U proizvodnom poduzeću uobičajeni elementi kalkulacije pune cijene koštanja

su sljedeći:29

1. materijal za izradu

2. plaće izrade

3. amortizacija

4. opći troškovi prodaje

5. opći troškovi izrade

6. opći troškovi uprave

Zbrajanjem iznosa troškova svih navedenih elemenata(stavki) kalkulacije dobiva se iznos

ukupnih troškova, a njegovim dijeljenjem s količinom dobivenih proizvoda dobiva se cijena

koštanja.30

26 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.27 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.28 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.29 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.30 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.

20

Najpoznatije metode kalkulacije:31

1. djelidbena(divizijska) i

2. dodatna(adicijska)

Djelidbena kalkulacija služi za izračunavanje cijena koštanja, i to uglavnom postupcima

dijeljenja ukupnih troškova količinom dobivenih proizvoda.32

Neke se metode djelidbene kalkulacije razlikuju prema broju i vrsti proizvoda za koje se

cijene koštanja utvrđuju. Djelidbena kalkulacija se može podijeliti na:33 (1) čistu

(jednostavnu) djelidbenu kalkulaciju, (2) raščlanjenu (složenu) djelidbenu kalkulaciju, (3)

višefaznu djelidbenu kalkulaciju, (4) kalkulacija srodnih proizvoda i (5) kalkulacija vezanih

proizvoda.

Dodatna kalkulacija je računski postupak izračunavanja cijena koštanja posebnim postupcima

dodavanja općih troškova na izravne troškove i dijeljenjem tako dobivenih ukupnih troškova

različitih proizvoda s njihovim količinama.34

Neke se metode dodatne kalkulacije razlikuju prema načinu obuhvata i dodavanja općih

troškova. One se dijele na:35 (1) skupnu dodatnu kalkulaciju i (2) raščlanjenu dodatnu

kalkulaciju.

Prema svemu navedenome o kalkulacijama, možemo zaključiti da se kalkulacije izrađuju radi

rješavanja različitih ekonomskih i organizacijskih problema u poduzećima. Potrebno je

redovito pripremati određene odluke koje će utjecati na funkcioniranje radnog procesa i

rezultate buduće proizvodnje. Kalkulacije su temeljni dio za izradu planova poduzeća, kao i

za praćenje i analizu ostvarenih rezultata poslovanja tvrtke.

31 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.32 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.33 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.34 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.35 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.

21

7. KONTROLA TROŠKOVA

Nepovoljna odstupanja koja su vidljiva u izvještajima o troškovima, vrlo brzo će postati

predmet zanimanja menadžmenta. Oni sustavi koji pokazuju odstupanja kojima menadžment

treba posvetiti posebnu pozornost poznati su kao upravljanje na temelju izuzeća( management

by expection).36 Menadžeri troše svoje vrijeme i energiju na popravljanje stvari koje su loše

krenule te očuvanju poduzeća na putu koji vodi ostvarenju zacrtanih ciljeva. Redovita

kontrola osigurava postojanje ranog otkrivanja neučinkovitosti, te također pokazuje nove

trendove i promjene u okružju.

Kontrola troškova također predstavlja dodjeljivanje odgovornosti pojedinim osobama za

određene budžete ili dijelove budžeta, te stoga kažemo kontrola na temelju odgovornosti

( control by responsibility).37 Kada dođe do neostvarenja ciljeva, sudionici budžetiranja

moraju opravdati budžet i obrazložiti zašto je došlo do neostvarenja.

Da bi se izvještaji o odstupanjima mogli koristiti potrebno je da se budžetirani i ostvareni

podaci računaju na isti način i za istu razinu aktivnosti. Iz tog razloga, ako je moguće bolje bi

bilo koristiti fleskibilne budžete, odnosno omogućavanje promjena budžeta u skladu s

promjenama razina aktivnosti.

Kontrola mora biti usmjerena k rješavanju problema, a ne izazivanju konflikata.38

36 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.37 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.38 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.

22

8. UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

Upravljanje troškovima je dio ukupnog procesa upravljanja poslovnim uspjehom poduzeća.

Obuhvaća postupke kojima se u poslovanju poduzeća procjenjuje odnos između troškova i

koristi. Cilj je u dugom roku maksimalizirati dobitak (profit)39. Nije svrha troškove po svaku

cijenu snižavati (tzv. rezanje troškova), već je svrha poduzimati aktivnosti, premda one

stvaraju troškove, radi osiguravanja trajno profitabilnog poslovanja, odnosno najveće moguće

dugoročne koristi.40 Računovodstvo je glavni izvor informacija za upravljanje troškovima.

Financijsko računovodstvo usmjereno je vanjskim korisnicima, a računovodstvo troškova je

usmjereno pripremanju informacija za sastavljanje financijskih izvješća.

Računovodstvo troškova također služi i za upravljanje troškova, odnosno zadovoljavaju se

potrebe menadžera u procesu pripreme tekućih i dugoročnih odluka. Informacije

računovodstva troškova omogućuju, prije svega, utvrđivanje cijena koštanja proizvoda i

usluga, procjenjivanje vrijednosti zaliha i utvrđivanje ostvarenog financijskog rezultata.41

Među ključnim načelima u upravljanju troškovima stoji da za različite namjene treba koristiti

različite troškove. U obračunu troškova po vrstama procjenjuju se troškovi odvojeni po

njihovim prirodnim vrstama, u obračunu po mjestima troškova važna je podjela troškova na

izvorne i izvedene, u kalkulacijama cijena koštanja odvajaju se izravni i opći troškovi, kao i

troškovi proizvoda i troškovi razdoblja, za donošenje pojedinačnih poslovnih odluka mogu se

koristiti granični, oportunitetni, relevantni, stalni , promjenjivi, dospjeli, kontrolirani,

nekontrolirani, povijesni i budući troškovi.42

39 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.40 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.41 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.42 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.

23

9. ZAKLJUČAK

Računovodstvo troškova osigurava upravi društva podatke o troškovima određenih

proizvoda, aktivnosti ili funkcija u društvu, te na taj način računovodstvo troškova upoređuje

stvarne troškove sa unaprijed određenim veličinama. Računovodstvo troškova jest također

izvor različitih podataka i informacija potrebnih za brojne kako svakodnevne tako i dugoročne

odluke. Šef računovodstva ili osoba zadužena za računovodstvo troškova u većini slučajeva

obavlja nadzor nad računovodstvom troškova u poduzeću. U računovodstvo troškova kao

cjelinu se uključuje i utvrđivanje i objavljivanje podataka o troškovima materijala, rada te o

indirektim troškovima proizvodnje, ali i vođenje dokumentaciju u vezi s time. Način na koji je

računovodstvo troškova sastavljen u nekom poduzeću , ovisi o tome do koje mjere ono

sudjeluje u donošenju upravljačkih odluka. Izvori nastajanja troškova su elementi

proizvodnje, a oni uključuju ljudski rad, predmete rada, te sredstva za rad.

24

10. LITERATURA

1. Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo,

Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999.

2. Karić Marijan, Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,

Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001.

3. Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb,

2000.

4. Karić Marijan, Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J. J.

Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.

25

11. POPIS SLIKA I TABLICA

1. Tablica 1. - Sastavnice elementarnih troškova 6

2. Slika 1. - Formula za izračunavanje koeficijenta promjenjivosti 11

3. Slika 2. - Ukupni fiksni trošak 12

4. Slika 3. - Ukupuni prosječni trošak 13

5. Slika 4. - Prosječni varijabilni trošak 14

6. Slika 5. - Ukupni varijabilni trošak 14

7. Slika 6. - Formula za izračunavanje graničnih troškova 16

8. Slika 7. - Vrste kalkulacija 18

26

Documents

Racunovodstvo troškova