WITTKOWER:

R. WITTKOWER:

ART AND ARCHITECTURE IN ITALY1600. 1750.

2PRIJELAZNI PERIOD I RANI BAROK

21.RIM: OD SIKSTA V DO PAVLA V

42. CARAVAGGIO

53. CARRACCI

64. CARAVAGGIOVI SLJEDBENICI I CARRACCIJEVA KOLA U RIMU

85. SLIKARSTVO IZVAN RIMA

96. ARHITEKTURA I SKULPTURA

11VISOKI BAROK (OKO 1625 OKO 1675)

117. UVOD

128. GIANLORENZO BERNINI (1598-1680)

159. FRANCESCO BORROMINI (1599-1667)

1710. PIETRO DA CORTONA (1596-1669)

1911. VISOKOBAROKNI KLASICIZAM - od 1630.god

2012. VISOKOBAROKNA ARHITEKTURA

2113. VISOKOBAROKNA SKULPTURA

2214. SLIKARSTVO VISOKOG BAROKA

23KASNI BAROK I ROKOKO (OKO 1675 OKO 1750)

2315. UVOD

2416. ARHITEKTURA

2517. ARHITEKTURA U PIJEMONTU

2718. SKULPTURA

2819. SLIKARSTVO

PRIJELAZNI PERIOD I RANI BAROK

1.RIM: OD SIKSTA V DO PAVLA V (1585-1621)----------------------------------------------------1527. pljaka Rima Franjo I Valois (FRA) vs Karlo V Hadburski (SV.RIM CAR). Protiv Karla V se stvara koalicija kojoj se prikljucio i Papa jer su Hadburski posjedi na poluotoku bili preveliki. Karlo V je zatim poslao svoju placenicku vojsku na Rim (lanzichenecchi). Tu su ostali manje od 6 mjeseci: pljackali, ubijali, rusili. Kraj intelektualnog uzleta i optimizma

Tridentski koncil (1543-1563) opi crkveni sabor u dananjem Trentu ( nekad Tridento) koji je imao kao cilj odrediti smjernice katolike obnove (protureformacija). Crkveni nauk i pobonost oieni su od srednjovjekovnih legenda i praznovjerja. Utjee na umjetnost jer se izbacuju brojne teme koje su se temeljile na legendama i apokrifima. Peti Lateranski koncil (1512-1517) prije Tridenskog imao je isti cilj, ali imao je znatno manje odjeka (nakon samo 6 mj zavrsetka koncila Martin Luther je zaljepio svoje 95 teze na vratnice crkve u Wittenbergu).

Reforma, stroga disciplina i tonost u prikazu svetaca i pria iz njihovih ivota, crkvenjaci piu novu literaturu, kontrola nad umjetnickom proizvodnjom-stagnacija umjetnicke proizvodnje.Trai se: jasnost i jednostavnost, realizam (Krist je krvav na kriu, odjea odgovara vremenu radnje), prikaz mora izazivati emocije i suosjeanje kod promatraa.Najznaajniji pisci i reformatori bili su sveci i crkvenjaci koji su se u to vrijeme proslavili svojim cednim ponasanjem i postali uzor kojim se hvalila Crkva.

Sv. Filip Neri Fiorentino d'origine, si trasfer ancora molto giovane a Roma dove decise di dedicarsi alla propria missione evangelica in una citt corrotta e pericolosa, tanto da ricevere l'appellativo di "secondo apostolo di Roma e santo della gioia.. Radunava attorno a s un nutrito gruppo di ragazzi di strada, avvicinandoli alle celebrazioni liturgiche e facendoli divertire, cantando e giocando. Osnovat ce buduci Oratorio. Njegovi sljedbenici zvani su oratorijanci.

Sv. Karlo Boromejski (Milanski nadbiskup) E diventato arcivescovo di Milano poco dopo la fine del concilio di Trento con l'aiuto dello zio papa Pio IV. Non si e pero dedicato alla lotta contro le streghe e le eresie. Attuando nella diocesi ambrosiana la riforma tridentina, vivendo costantemente in ascetica povert, Carlo Borromeo dedic la sua azione pastorale alla cura amorevole dei piu poveri (non solo) e organizzando riti liturgici, preghiere collettive, processioni - ravvivando in tal modo la fede, l'identit e la coesione sociale. Quando tuttavia dopo la morte dello zio Pio IV, nel 1566 Carlo Borromeo, a ventotto anni, si trasfer da Roma a Milano per attuare in patria la riforma tridentina, si trov a dover riformare una diocesi nella quale la disciplina ecclesiastica era del tutto persa. Il Borromeo si espose infatti alla reazione di coloro che vedevano lesi i propri privilegi: fu contrastato dai governatori spagnoli e dal Senato milanese, minacciato con i bastoni dai frati minori osservanti, aggredito con le spade dai canonici di Santa Maria della Scala, minacciato dalle monache di Sant'Agostino, vilipeso da quelle di Lecco e colpito con una archibugiata alla schiena da un sica-rio dell'ordine degli umiliati.

Sv. Ignacije Loyola (''Duhovne vjebe'') - Isusovci, svetci i mistici - fu il fondatore della Compagnia di Ges (Gesuiti): nel 1622 stato proclamato santo. Roditelji su mu ve od ranog djetinjstva namijenili sveeniko zvanje i u tom su ga pravcu odgojno i usmjeravali, ali Inigo, sklon vitekim priama i avanturama, odluuje krenuti putem vojnikog poziva. Njegova vojnika karijera strjelovito se kretala ka vrhuncu, ali ne zadugo. Nakon sto je tesko ranjen u jednoj bici, biva prikovan za krevet na 3 mjeseca,eznuo je za zabavnim knjigama, ali na dvoru su bile samo dvije: ivot Isusa Krista od Ludolfa kartuzijanca i Zlatne legende (o ivotima svetaca) Jakova de Voragine. Ispoetka mu se nisu sviale, ali ih je pritisnut dosadom poeo itati. Knjige su ga svakim danom sve vie osvajale i u njemu zapoinje proces obraenja i upoznavanja s Bojom providnou. Nakon ozdravljenja odluuje se na dugo hodoae preko panjolske i Italije do Svete Zemlje, gdje se namjeravao povui u jedan od pustinjakih samostana. Odlazi u grad Manresu i ondje se u jednoj pilji blizu grada neplanirano zadrava gotovo godinu dana. U tom razdoblju molitve i razmiljanja dolo je konano do prave preobrazbe. Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita knjiica Duhovne vjebe koja e kasnije dovesti do obraenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i svjetovnjacima postati sredstvo proienja due.

Sv. Franjo Ksaverski (Isusovaki misionar) Sv. Tereza i Sv. Ivan od Kria (reformirali Karmelianski red) Do kraja 16. st svi su ovi ve umrli, a proces njihove beatifikacije/kanonizacije brzo se odvijao tako da su ve do 1622. svi bili sveci/blaeniReforme u Crkvi poele su se pokazati na umjetnosti tek oko 1580- e. 1622. zavrava ''prijelazni period'' manirizam barokSiksto V (1585-90) Felice Peretti

Sprpveo je radikalnu transformaciju Rima u moralnom i estetskom smislu. Pokuao je Rim i Crkvu osloboditi korupcije, zabranio je prostituciju, donio velik broj lopova i kriminalaca na sud, bio je strog ali i efikasan. Njegovo je papinstvo skroz promjenio Rim, koji je posto sigurniji grad a to je popratio i arhitektonskim promjenama. Dao je itgraditi duge avenije (str Strada Felice), zvjezdaste trgove (npr Piazza St.Maria Magg), fontane i obeliske. Obnovio je akvedukt i dao prosuiti movarna podruja oko grada. Umjetnika produkcija bila je plodna ali prosjene kvalitete. Nije bilo vie rimske kole manirizam bio je nedostajan reformirane Crkve stoga je veina umjetnika dolazila izvana.

Domenico Fontana (1543-1607) vicarac, papin slubeni arhitekt.

-Lateranska palaa (kraj 16.st) mjesto gdje su slu odsjedali pape. D.Fontana je projektirao palau po uzoru na Palazzo Farnese (Sangallo pa Michelangelo nastavlja gradnju)-freske u Vatikanskoj knjinici- sikstinska kapela u St Maria Maggiore (kraj 16 st) posveena Presvetom sakramentu a namjenjena za papin grob. U sredini je oltar okruzen deambulatorijem.Ispod oltara je kripta. Mramori su poskidani sa antikih spomenika (konkretno sa Septizodiuma). Siksto V je esto unitavao stare spomenike kako bi uvrstio kranstvku vjeru na stetu poganske vjere.-freske u S. Giovanni Laterano dodao je lou sjevernom proelju, promjenivi skoz izged tog procelja - fontana dell'acqua Felice o del Mose. Izgradena je nakon obnove akvedukta. Posao je obavio Giovanni Fontana (Domenicov brat). Mramori su sa Dioklecijanovih termi, Pantheona i dr.Slikarstvo tendencija da se starijem slikarstvu po uzoru na Federica Zuccarija (mix kasnog Rafaella, toskanskog manirizma , Veronesea i venecijanskih slikara--kasne firentinske maniriste doda svjetlija i toplija paleta boja i njenija karakterizacija likova), toskanskog manierizma, koji naglaavaju crte (npr. Berbnardo Poccetti), venecijanaca koji naglaavaju boju (npr. Girolamo Muziano) i Federica Baroccia.Pavao V (1605-1621) Camillo BorgheseKao i Siksto V uvodi promjene i daje graditi, no znatno u mnoj mjeri. esto je teio veliati ime obitelji Borghese. - Santa Susanna alle Terme je prvi samostalna projek C. Maderna, koji je nastavio posao D. Fontane nakon to se preselio u Napulj. Smatra se prva u potpunosti barokna fasada, jer je oit prelaz iz manirizma u barok: tenja fasade da se odozgora na dole sve vie iri (Borromini kasnije)-Najvei problem bio je zavriti katedralu Sv. Petra. Posao je prepustio Carlu Madernu , neak D.Fontane i slubeni papisnki arhitekt. On naputa Michelangelov centralni tlocrt dodajuci crkvi tri broda savki od 3 traveja. Fasadi je zatim dodao iroko proelje s portikom. Crkva je sad poprimila oblik latinskog kria, u skladu sa novim kanonima protureformacije. Proelje je ipak zbog svoje veliine omoguio da se sa vidi kupola i esto se rad toga ovaj projekt kritizirao: proelje je preiroko, neproporcijonalno spram ostatka graevine i unato baroknom pokuaju da se uvede dinamika, fasada je ostala plona i statina . Bonim brodovi su produeni velikim bonim kapelama.

Glavnu kupolu u Sv Petru je projektirao Giacomo della Porta, donekle izmjenjujuci Michelangelov nacrt. Dekoraciju je naruio papa Klement VIII a je izveo Cesare dArpino (zvan Cavalier dArpino) a prikazane su scene s Kristom , apostolima, svecima i papama.- Cappella Paolina (1605.-1611.) u Sta Maria Maggiore, tlocrt-grki kri, dizajnirao Flaminio Ponzio (oper nella corrente culturale architettonica della Controriforma in uno stile severo e pedante, quasi libresco, derivato da D.Fontana, non pi integralmente rinascimentale ma gi aperto al barocco, in forme solenni, fredde e paludate). Kapelu je izgradio kao protuteu kapeli Siksta V na drugoj strani crkve. Mramor u boji skinut sa antikih graevina u inkorporiran u oplatu kapele, unutra se nalaze 2 velike grobnice papa Kementa VIII i Pavla V kip pape u trijumfalnom luku puno osrednjih umjetnika ih je radilo + Stefano Maderno i Francesco Mochi (od mlae generacije) + Guido Reni oslikao nekoliko malih freski- Kvirinalska palaa 1605. Flaminio Ponzio izabran za poveanje postojee gravine, njegovom smru 1613. na tu poziciju dolazi Carlo Maderno, 2 najpoznatije prostorije su Sala Regia i papina privatna kapela-kasnomaniristike freske, iluzionizam (quadratura)

Kardinal Scipion Borghese bio je neak papa Pavla V. Vaan je jer je gradio i opremao kapele, crkve, sakupljao umjetnine. Finanzirao I zaposlio je tako Giovanni Battista Soria za crkvu S. Gregorio Magno, Flaminio Ponzio i Vasanzio za crkvu S. Sebastiano , Vasanzio za Villa Borghese i Villa Mondragone.Uz sve navedene graevine u Rimu, dao graditi i mnoge fontane pa rimskim trgovima: F. Ponzio je napravio fontanu Acqua Paola (1610.)- fontana kao trijumfalni luk s velikom ploom s natpisomDrugi vaan mecena bio je Vincenzo Giustiniani. Podupirao je Caravaggia, Bolognesea, Cristofora Roncallija (zvan Pomarancio). Annibalea Carracci bio je nesto manje popularna bila u Rimu, proslavila se tek po 17 st.Novi crkveni redovi trebali su nove crkve.

-IL GESU (1568.) je prva isusovaka crkva uope. Jednobrodna je kako bi se paznja usmjerila na oltar, s kratkim transeptom, velika kupola idealan prostor za propovijedanje. Vana kao prva crkav izgraena prema kanonim Tridenskog koncila. Ignacije Loyola je zatraio izgradnju crkve, ali ona je zapoela nakon n jegov smrti, krajem 60-ih. Prvi projekt iznio je Nanni di Baccio Bigio, zatim Michelangelo pa Jacopo Barozzi Vignola (mjesto roenja). On je vodio gradnju sve do smrti kad je preuzeo Giacomo della Porta ( koji je projektirao kupolu sv.Petra)-on je malo izmjenio fasadu i projektirao kupolu. Ova je crkva sluila kao primjeri ostalim isusovakim crkvama.- Chiesa Nouva (Santa Maria in Valicella) za Oratorijance(1575.)

-1591. S.Andrea della Valle (Giacomo della Porta, Carlo Maderno), -1626. S.Ignazio, 2.velika isusovaka crkva, 1610. kanonizacija Sv. Karla Boromejskog

3 crkve S. Carlo al Corso, S. Carlo ai Catinari i S. Carlo alle Quattro Fontane - veliki freskockilusi

Nastanak nove ikonografije (za nove svece), slike su morale uvrstiti vjeru, pobuditi emocije i biti uvjerljive protureformacija, sveci prikazani u molitvi, ekstazi ili sa svojim vizijama, ali rijetko se prikazuju kao da su ve na nebu sa anelima, u oblacima.., to se javlja u visokom baroku

- poetak razvoja razliitih slikarskih anrova mrtva priroda, pejzai, anr-scene

2. CARAVAGGIO------------------------------------------------------------------------------------------ Michelangelo Merisi da Caravaggio (1573.-1610.)

-u rodnom mjestu (Milano) se obrazovao za 'maniristikog slikara'. Bio je protivnik autoriteta.

- 1. period Milano, tu se obrazuje za miniristikog slikara. Slike nepoznate.- 2. period - 1590. dolazi u Rim, u poetku neuspjean. Bio je gost mnogih plemia. Nakon 3 godine je uao u radionicu slikara Cavalier dArpino. Iz ovog perioda su radovi Bacco, Fruttaiolo, Riposo durante la fuga in Egitto, Ragazzo morso da un ramarro, Bacchino malato,La buona ventura, I bari, Incredulita di san Tommaso, prikazi raznih sveca i svetica, mrtva priroda itd.Godine 1599. dobiva od kardinala Francesco Maria Del Monte (koji mu je zatitnik od 1595) prvu narudbu za monumentalno djelo- slike za kapelu Contarelli u crkvi San Luigi de' Francesi ( djela : Pozivanje sv.Mateja, Muenitvo Sv. Mateja, Sv. Matej i aneo).Ova narudba mu je otvorila put slavi. Dokazao se kao izvrstan slikar i dobio je mogunost upoznati mnoge vane linosti, meu kojima monsignora Tiberia Cerasija za koga e izvesti 2 platna za crkvu Santa Maria del Popolo ( Martiriji sv.Petra i Preobraenje sv.Paola (Saula), 1600-1601).Puno je referanca na Michelangelov rad, od slicnih detalja ( Isusove ruke u Pozivanju sv.Mateja) do rijeenja postavljanja i polozaja tijela. Ubacivao je cesto likove s modernom odjecom kako bi u biblijskim temama naglasio njihovu suvremenost. Nije radio pripremne bozzette i skice. Modeli su mu bili pravi ljudi, a ne lutke. Ta su tijela izranjala iz mraka . Svjetla je onoliko koliko treba da bi se raspoznali likovi, i radnja. Njegove su slike skupljali kolekcionisti i po visokim cjenama. Ali naruitelji (npr papa Paolo V) su ih esto odbijali zbog klime koja je vladala u Crkvi. Odbijalo se sve to se smatralo nedolinim i dvosmislenim.- 3. period dobiva velike narudbe za rimske crkve. Krajem 15 st. optuen za posjedovanje maa, tunjave, klevete, nepristojnog i agresivnog ponaanja itd.. Stavljen je u kuni pritvor. 1606 poinio je i ubojstvo. Tada je u Rimu vladala tenzija izmeu filopanjolaca i filofrancuza (oba dvije strane su se borile da se izabere njihov papa) i u tom se kontekstu nalazi sukob izmeu Caravaggia i tog koga je ubio. Bjei i sakriva se.

Veera u Emausu (1606)- 4. period zadnje godine ivota, esto seli iz jednog mjesta u drugo- boravi u Napulju, Messini, na Malti i Sirakuzi.U Napulju je dobio jako puno narudbi, meu kojima i od hrvatskog trgovca Nikole Radulovia (Dubrovnik)-slika je danas izgubljena. Tema je valjda bila Madonna od Rosaria. Bogorodica od ruaria se slavila od 1571 nakon Lepantske bitke, kao spomen na tu bitku u kojoj je Sveta liga (pa, Venezia, Papinska drava) pobjedila Otomansko carstvo, pomou Bogorodice koja je navodno molila krunicu. Ta je tema u 17.st bila vrlo popularana.Madonnu del Rosario, danas u Beu, je napravio za Vojvodu iz Modene (Luigi Colonna). Prikazan je Sv Dominik i njegovi dominikanci kako ire pobonost krunice. Obini se ljudi klanjaju Sv.Dominiku koji odaje poast Bogorodici i Isusu. U slici se nalazi i filozof Tommaso dAquino te naruioc koji se klanja sv.Dominiku (navodno). Caravaggio je dramatinost scene poveao stvarajui kazalinu scenografiju, sa stupom koji dri crveni zastor.

Iz Napulja je pobjegao u Maltu.Navodno je htjeo postat vitez ivanovac kako bi dobio imunitet i bio osloboen od smrtne kazne. Postao je nekakav vitez ali je ubrzo, zbog svae, opet izbaen i zatvoren. Uspio je pobjei iz zatvora i otii u Siciliju.- Njegovo je slikarstvo realistino. Prikazivao je mitoloke i alegorijske teme, mrtva priroda (utjecaj Nizozemaca), tijela u prostoru ,geste, vrste forme, psihologizacija lika, promatra je sudionik naslikane scene, tamna pozadina ali snano svijetlo koje obasjava likove simboliko znaenje, kao i tama, likovi logino rasporeeni kako bi slika dobila eljeni efekt, esto radio bez modela, po sjeanju, alla prima bez pripremnog crtea direktno nanosi boju na platno, iako je estok protivnik tradicije, ujedno je i koristi na mnogo naina-protivnici mu prigovaraju zbog prerealistinih detalja, nedolinog odnosa prema svecima- prikazuje ih kao obine ljude, nedostatak dekora

-blizak protureformacijskim idejama Sv. Ignacija, Sv. Karla i Sv. Filipa Nerija3. CARRACCI--------------------------------------------------------------------------------------------- krajem 16.st Bologna preuzima vodstvo u umjetnikim krugovima Italije zahvaljujui 3 Carraccija- brai Agostinu (1557.-1602.) i Annibaleu (1560.-1609.) i njihovom roaku Lodovicu (1555.-1619.)

- Lodovico je 1. poeo koristiti kompleksnost i sofisticiranost kasnog manirizma.- eklekticizam Carraccijevih- uzimaju elemente od vie razliitih majstora i stvaraju novu cjelinu Coreggiov sfumato + venecijanski tonovi + kompozicija i nain prikazivanja likova rimske visoke renesanse + osjeaj za teinu tijela i teksturu 17.st

-bili su ti koji su svojom umjetniou propagirali novu katoliku reformu (Bologna je sama po sebi bila grad u kojem su umjetnici teili religioznoj katolikoj tematici)

- u poetku su imali zajedniki studio, tek 1582. otvaraju privatnu akademiju ( Accademia dei Desiderosi, poslje nazvana Accademia degli Incamminati), jedva od prvih takvih u Italiji.

ANNIBALE:

- jasne, vrste forme (nema otrih konturnih linija, tijelo je uronjenou sliku i njen sastavni dio), kontrapost, likovi u ravnotei, smireni izrazi i geste, tople, svijetle boje (umjesto maniristikih blijedih i tamnih) preuzima od Coreggia i venecijanskog slikartsva. Smatrao je jako vanim slikanjem ivih predmeta.- 1595. odlazi u Rim i postaje slikar grande maniere. U Bologni se sa braom proslavio freskama u Palazzo Magnani da ga je u Rimu obitelj Farnese zaposlila na oslikavanje Palazza Farnese 1595. Annibale je s ostalim Carraccima otiao i oslikao scene Herkulovog ivota. Svojim je uenicima dao da oslikaju strop. Ove su freske bile inspiracija buduim slikarima. Bezbroj skica je napravljeno za pripremu.Trijumf Bakha i Arijadne(o.1600)-centralni prikaz na stropu- kompozicija- u ravnotei izmeu klasine renesansne i slobodne imaginacije, puno simetrino postavljenih likova koji su oblikovani kao skulpture, svaka figura pomno prostudirana iz stvarnog ivota i unesena u kompoziciju,

- freske je radio Annibale uz pomo Agostina (njegove su 2 freske- Cefalus i Aurora, te Galatea), nakon 3. god odlazi u Parmu

- 1601. Uznesenje BDM, Sta Maria del Poppolo, Kapela Cerasi likovi su masivni i skulpturalno oblikovani, spaja venecijansku boju i rimski crte, klasinu ozbiljnost forme

- krajolik ima vanu ulogu u njegovim slikama (po uzoru na Veneciju)

- 1604. Bijeg u Egipat pejza u polukrunoj luneti, samo 3 mala lika u 1 planu, iza dvorac, tornjevi nema stroge kompozicije, slobodniji prikaz i oblikovanje bio u doticaju s Nizozemcima, mnotvo tema se javlja u njihovim crteima koje nisu bile uobiajene svakodnevni ivot, neobini ljudi (ovjek s majmunom, 1595.)- rade simultano na 2 nivoa- grande maniere - sofisticirani mitoloki i alegorijski te religiozni prikazi, te svakodnevni ivot

- Annibale je zaetnik moderne karikature kao kritike koja se izruguje ljudskim manamaLODOVICO:

- misterioznost u gestama i pogledima likova, vrlo est pogled di sotto in su, intenzivna emocionalnost u prikazu odnosa likova, jai kontrast svjetla i sjene, drama, nakon Agostinovog i Anibaleovg odlaska u Rim, Lodovico ostaje u Bologni

- 1.Anibaleov rad su freske u Camerino Farnese- scene o Herkulesu, mitoloke + alegorijsko znaenje-pobjeda vrline nad opasnosti i iskuenjima (uzor-Parma), veliki strop mitoloke ljubavne scene iz Ovidijevih Metamorfoza- tema: mo ljubavi koja sve pobjeuje, ILUZIONISTIKO ARHITEKTONSKO SLIKARSTVO- quadratura, ali u Camerino Farnese dekoracija je ''mjeovita''-mitoloke scene slikane su kao quadri riportati, kao uokvirene slike na stropu uklopljene u quadrature simulirani kipovi, stucco, bronca

AGOSTINO:

-Kao i ostali bio je graficar

-Pomagao je Annibalo u radu za Galleriu Farnese

-Njegove anatomske skice i studije postale su u sljedecim godina vazna sredstva za poducavanje

4. CARAVAGGIOVI SLJEDBENICI I CARRACCIJEVA KOLA U RIMU-----------------------Annibale Carracci imao je kolu u Rimu: iz Bologne su za njim doli njegovi uenici i sljedbenici. Caravaggio pak nikad nije imao uenika, u radu je improvizirao, radio ad hoc tehnikom, a i sama njegova linost bila je presudna za slikanje, a to se teko moglo pretoiti u formulu za pouavanje drugih.CARAVAGGISTI

- Orazio Gentileschi (1563-1639) bio je blizak Caravaggiu. Njegovo je slikarstvo mix izmeu Caravaggiovih boja i oblika te onih toscanskih/michelangeloskih, nije posve originalan i u zrelim radovim se jo previe osjeaju tui utjecaji. Lirian je, svijetlo je morbidno a prikazi su idealistiki. Bio je i zlatar. Radio je na papinskom dvoru. Kasnije je radio i u Genovi, imao je puno bogatih mecena, Parizu i Londonu kao dvorski slikar (do smrti).Navjetenje (1623,Torino)

- Carlo Saraceni (1579-1620)- uz Caravaggia, na njega velik utjecaj ima i Elsheimer (koristio minijaturne formate i radio pejsae), venecijanska boja.- Giovanni Serodine (1600-1630) radio je brzim potezima i dobivao je dramatian prikaz jo brutalniji od Caravaggia samog. Na njega su utjecali nizozemski caravaggisti (posebno Terbrugghen).Umro mlad.- Artemisia Gentileshi (1593-1652) Orazieva ker. Talentirana ali kako enama nije bilo doputeno dobro kolovanje, nije dola di izraaja.Iz Rima odlazi u Firenzu na Accademiu (prva ena).Prijateljica Galilea Galilei i mnogih bitnih ljudi.Ide u Napulj i dobiva narudbe ak i za crkve. Ide s ocem u London.- Valentin de Boulogne(1594-1632) Francuz. najdue zadrao Caravaggiov utjecaj u Rimu.- Do 1620. svi Caravaggisti su ili umrli ili otili iz Rima i prilagodili se nainima slikanja mjesta u koje su otili

- Caravaggiova umjetnost direktno je ili indirektno imala velik utjecaj u gradovima: Napulj, Bologna, Siena, Genova, Venecija te na umjetnike: Terbrugghen, Vouet, Rubens, Rembrant, Velasquez, Vermeer

BOLONJCI U RIMU- RANI BAROKNI KLASICIZAM- vrsni umjetnici, u Bologni su stekli puno znanja na Carracci akademiji, podupirao ih je Annibale Carracci, veliki autoritet u Rimu te papa Grgur XV. Bili su majstori su fresko-tehnike, kroz period od 1606-18 naslikali su ogroman broj freski: najpoznatije: crkva S.Gregorio Magno, Palazzo Odeschalchi, papina privatna kapela Navjetenja, Kvirinalska palaa, Cappella Paolina u Sta Maria Maggiore (1610) Reni, Casino dell'Aurora, Palazzo Rospigliosi za Scipiona Borghesea: Guido Reni oslikao strop: AURORA, S.Luigi dei Francesi

- sve freske nose odlike istog stila, veina ih je naslikana kao quadri riportati, klasina ozbiljnost u prikazu tema i likova. Anibaleove freske u Farnese vie ne podsjeaju na maniristike dekoracije, izbaeni su kieni kompleksni ukrasi okvira, a bitna je sama slika.- Guido Reni (1575-1642)- obrazuje se u Bologni gdje i veinu ivota djeluje. kolovao se s Domenichinom i Albanijem.U Carraccijevoj Accademiji susreo se s radovima Raffaella i Durera, itd. Nije bio jako ovisan o Annibaleu ni o Caravaggiu, iako je od njih uio, u poetku pogotovo od caravaggia (slika Raspee Sv.Petra ) ali njegovo kasnije obrazovanje je carraccijevsko i klasino-vraa se tome. Njegov klasicizam je slobodniji i matovitiji od Domenichinovog, zna prilagoditi stil temi koju slika, rafaelovska tradicija, psiholoke karakterizacije likova. Za kardinala Scipione Borghese napravio je Auroru u Palazzo Pallavivini u Rimu. Ona je ideal savrenstva tijela i ljepote renesansnih figura posloenih u asimetrinu kompoziciju, graciozne i leprave poze likova svjetlucave boje, prozirno svijetlo koje obavija likove.

Bologni- Samsonov trijumf, Madonna della Pieta, Uznesenje Djevice..hladnije boje koristi

- Francesco Albani-koluje se u radionici flamanskog slikara Denijis Calvaert isko kao i Reni i Domenichino. 1601 je u Rimu na Carracijevoj Akademiji. Uglavnom slika mitove i alegorije u krajoliku, te je poznat po tom svomklasicizmu.- Giovanni Lanfranco- uzor: Coreggio. Kao Annibaleov pomonik slika velike freskocikluse u Rimu, radi u Palazzo Farnese, poetak stila visokog baroka, slikarska sloboda (za razliku od Domenichinove krute pravilnosti), u villi Borghese slika ogromnu fresku- iluzionizam, naslikane karijatide, grandioznost, dekorativnost, quadratura, -- Novi korak u slikarstvu baroka--- Kupola S.Andrea delle Valle (1625) Bogorodica u slavi

- Domenichino (1581-1641)- najklasiniji prikaz likova, idealizacija i jednostavnost. Freska Sv.Cecilija (S.Luigi dei Francesi, Rim)-plitak prikaz prostora, likovi proizvoljne veliine, neki su premali, pokreti i geste pokazuju raspoloenje likova, likovi preuzeti iz klasinih skulptura. Uzor mu je bio Rafael. Oslikao i dio S.Andrea delle Valle (1624) dok je Lanfranco radio na kupoli on je radio freske u apsidi i pandativ. U to doba najcjenjeniji umjetnik u Rimu-pomak prema visokom baroku.slikao uljem na platnu- pastoralne teme -grandioznost

- Guercino-freske, oltarne slike, iluzionizam, pokret, ekspresivnost likova, takoer korak prema novom stilu visokog baroka, freska Aurora (za papu Grgura XV, Casino Ludovisi, Rim) savreno perspektivno skraenje, slikano brzim potezima, kao skica.5. SLIKARSTVO IZVAN RIMA--------------------------------------------------------------------------Rimska slikarska kola je dominirala nad svim ostalim kolama, jer jedino su u Rimu slikari mogli dosei najvii nivo slikanja.

Oko 1600. god postojala su 3 izvora inspiracije i uzora za slikare :

1.kolorizam Venecije i Sjeverne Italije topla, svjetlucava paleta Veronesea, gusti namazi kasnog Tiziana, Tintorettov dramatini chiaroscuro, Coreggiov sfumato, ''impresionistika'' tehnika venecijskih slikara..

2. kasno-maniristiko slikarstvo Firenze, okrenuto i dalje crteu, a protiv pikturalnosti3.Federico Barocci ije ime mora biti spomenuto u povijesti slikarstva 16.st. Koristi boju sjeverne Italije i emotivnost Coreggia te to spaja s maniristikim figurama i kompozicijama na njega se ugledaju svi novi umjetnici koji se okreu prema baroku.Poetkom 17. st proimaju se utjecaji flamanskog realizma i venecijanskog kolorizma i to vri jak utjecaj na klasicizam Annibale Carraccija i njegove kole, Caravaggizam i Rubensov sjevernjaki barok. Naravno slikarstvo u provincijama ne prihvaa odmah ove novosti, tamo se javljaju znaajke prijelaznog stila, sporije se odvijaju promjene

- Bologna oni koji ne odlaze u Rim za Carraccijevima, prihvaaju njihovo uenje te mu dodaju neke Caravaggiove karakteristike

- Firenza i Siena utjecaj Firenze na slikarstvo Seicenta je slab i ogranien, nema ni jednog znaajnog imena, ostaju vezani za tradiciju. Firentici koji su nekad predvodili trendove u slikarstvu sada stagniraju, nema slikarske slobode- Milano slikarstvo se razvija pod nadzorom velikog protureformatora Sv. Karla Boromejskog, ciklus slika o njegovom ivotu, povjesno slikarstvo, utjecaj Venecije, Firenze i manirizma

- Genova bogata u to vrijeme (pomorstvo, trgovina). Tamo se i okupljaju slikari iz raznih dijelova Italije, flamanci - anr slikarstvo, slike ivotinja, mrtve prirode najznaajniji predstavnik je slikar Bernardo Strozzi redovnik koji nakon uhienja i izlaska iz reda odlazi slikati u Veneciju gdje i umire 1644.

- Venecija jak utjecaj na sjevernu Italiju 3 velika umjetnika Jacopo Negretti ili = Palma Giovane (1544-1628), Domenico Tintoretto (1560-1635) i Alessandro Varotari ili = Padovanino (1588-1648)

-Tintoretto nastavlja oevim stopama uz utjecaj Bassana

-u Padovaninovim slikama nazire se duh ranog Tiziana

- Palma Giovane je nakon Tintorettove smrti 1595. postao najpoznatiji i najtraeniji venecijanski slikar, koji je dobrim dijelom usvojio njegov stil. Uspjeno spaja kasnog Tiziana (gusti namazi i svjetle boje) i Tintoretta (kompozicija). Ima ogroman opus (puno toga u Hrvatskoj), ali se u njegovim radovima javlja monotonost. Prvu dobio je nakon poara koji je zahvatio Dudevu palau 1577. godine. To je bila stropna freska za dvoranu Velikog vijea - Pobjeda kruni Veneciju . To je bio njegov prvi poznati vaniji rad, u njemu se vide njegova srednjotalijanska iskustva, umjenost rjeavanje kompozicije i sposobnost da oslika iluzije. Za Dudevu palau je napravio i; Posljednji sud, Krist s dudevima Priuli i Zauzee Carigrada.

- jo 2 umjetnika u to vrijeme: Giovanni Lys i Domenico Fetti iako nisu roeni Venecijanci oni su istinski nasljednici venecijanskog kolorizma sa svojim bogatsvom toplih i svijetlih tonova u paleti i irokim potezima kista. Lys se u nekim slikama pribliava Rubensu jer koristi pastozne namaze, skicozne poteze kistom, mrlje, barunastu teksturu slike i intenzitet boje, slobodu slikanja i poteza, rasplinutost oblika

-1590 1630- vrijeme zahvaeno duhom velikih reformi i reformatora =

= kasni manirizam radzoblje prijelaznog stila rani barok svi nazivi su opravdani

6. ARHITEKTURA I SKULPTURA----------------------------------------------------------------------ARHITEKTURA u RIMU : CARLO MADERNO (1556-1629)- revolucionarni karakter Madernovih graevina- on je zamjenio profinjeni klasicizam snanim, poletnim stilom skulpturalne i chiaroscuralne kvalitete.vicarsko-talijanski arhitekt koji je nakon dolaska u Rim poinje raditi za ujaka Domenica Fontanu. U poetku je bio tukatur te se pod ujakom kolovao za arhitekta. Godine 1603. je prekretnica u njegovoj karijeri jer tada postaje ''Arhitekt Sv. Petra'' i zavrava fasadu Sv. Suzane u Rimu revolucija u izgradnji i dekoraciji fasade temelji se na matematiko loginom proraunu u rasporedu brodova, lukova, polustupova, redova i dekoraciji koja se prema sreditu poveava, sastavljena od meusobno neovisnih jedinica koje se savreno uklapaju u jedinstvenu fasadu- najuspjenije djelo.Kupola S.Andrea delle Valle je 2.najvea u Rimu (danas trea, nakon crkve Sv.Petra i Pavla iz 20.st.) pokazuje Madernovu graditeljsku genijalnost u usporedbi sa Sv.Petrom on podie visinu tambura, a smanjuje prostor za prozore uvodi promjene

Crkva Sv.Petra nastavlja poslije Michelangela, radi nacrt fasade, papa odluuje jo i dodati tornjeve, izgraeni samo temelji-nije ih uspio izgraditi. Fasada je jako kritizirana, jer je preiroka i onemoguava da se vidi kupola, koja je glavni element cijele graevine.- problem u Madernovoj karijeri nacrt za Palazzo Barberini nedostaju podaci, papa Urban VIII uzima Maderna da redizajnira postojeu palau i da je povea, on prima prvu plau i umire godinu nakon toga kada ga nasljeuje Bernini (uz pomo Borrominija)- ne zna se tko je napravio novi nacrt iz tradicionalnog etverouglastog tlocrta na novi H- tlocrt s istaknutim bonim rizalitima (revolucija u tlocrtu palaa, uzor drugima)

U svojim graevinama odbacio tada vladajui akademski manirizam i, ugledajui se na Michelangela, uveo monumentalnost i vrstinu gradnje, ozbiljnost te tako utjecao na nadolazee arhitekte- Berninija i Borrominija.ARHITEKTURA izvan RIMA

Poetkom 17.st nema velikih arhitekata izvan Rima osim- Francesco Maria Richini (1584-1658) -ono to vrijedi za Rim, vrijedi i za ostatak Italije-reakcija protiv ekstravagantnosti manirizma oituje se u 'ovrsnjivanju' stila, ozbiljnosti, pomak prema klasicizmu, to se uklapa u nove nazore protureformatorske crkve. Richini djeluje u Milanu.ili u drugim dijelovima Lombardie.Crkva San Giuseppe, u Milano je remek djelo- odbacuje klasicizam, matovit je i koristi bogatu dekoraciju, tlocrt- grki kri, spaja 2 centralna prostora, gradnja zapoeta 1607. fasada gotova oko 1630., iako je fasada integrirana s ostatkom crkve, jo ne uspjeva postii pravu dinaminu ravnoteu u odnosu vanjskog unutranjeg prostora koja je rijeena tek u visokom baroku, fasadu dijeli na edikule najpopularniji tip rjeenja fasade u baroku

Gradi i Collegio Elvetico palaa s 1.primjerom konkavne fasade, 1627., Milano- u Veneciji i Vicenzi vodei majstor ostaje Vincenzo Scamozzi proraunati hladni intelektualizam njegovih graevina prethodnik je neoklasicizmu 18. stoljea. Zasluan je za prvi javni muzej u Europi. Bio je kolekcionist knjiga, jedan od vodeih arhitekata koji je I danas vrlo moderan.- Milano 1611. izgradnja Ambrosiane, crkva S.Alessandro vana crkva, 6 kupola, gradi je arhitekt Gian Andrea Biffi tlaocrt po uzoru na Bramanteovog i Michelangelovog Sv.Petra

- Firenza- klasicizirajui manirizam, bez velikih imena

SKULPTURA u RIMU- Stefano Maderno (1576-1636) mramorna skulptura Sv.Cecilije, 1600 u polozaju u kojem je navodno naena jednostavnost, monumentalnost, realizam, klasicizam

- otac Gianlorenza, Pietro Bernini likovima nedostaje strukture, mlohavi su, tipian kasni manirizam, Sv. Ivan u S.Andrea delle Valle u polozaju izmeu ustajanja, sjedenja, i uurbanog odlaska

- Camilo Mariani psiholoka karakterizacija, utjecaj Venecije

- Francesco MOCHI (1580-1654) realizam , vitalnost likova, ivotnost, svjeina i energija u prikazu likova, dinaminost u konjanikim skulpturama (Alessandro Farnese, Piacenza), Sv.Veronika u Sv.Petru - kao da e istrati iz nie u agoniji, nervoza u prikazu kasnija faza, vraa se manirizmu kada ga Bernini zasjenjujeSKULPTURA IZVAN RIMA

-Firentinci njeguju nasljee Giovannia Bologne

-Milano- skulptura 17. i 18. st nema ni dobrih umjetnika ni radova, jedan od razloga je i utjecaj akademije Ambrozijane i njenog akademizma, rad na katedrali

VISOKI BAROK (OKO 1625 OKO 1675)

7. UVOD------------------------------------------------------------------------------------------------------ Nova era zapoinje pontifikatom pape Urbana VIII (1623-1644) koji uz nove redove Karmelianki i Teatinaca uvodi novosti u pristupu religiji- senzibilnost, svjetovnost, sentimentalna posveenost vjeri, pijetet, mistinost. Misticizam se iri Francuskom, Italijom, a posebno je izraen u panjolskoj.- Mistine aktivnosti su na vrhuncu (vizije, ekstaze, zanosi). Razlika visokog i ranog baroka: u visokom baroku promatra umjetnikog djela sada postaje sudionik prikazane scene, aktivno sudjeluje u nadnaravnim dogaajima u smislu da su djela nakon 1640. raena tako da cijeli prikaz sveca ustvari postaje vizija obinog promatraa tog djela, gledateljevo mistino iskustvo npr.- Berninijeva Sv.Tereza postavljena je unutar kapele tako da u bi u stvarnom svijetu izgledala kao vizija osobe koja se nalazi u crkvi S.Maria della Vittoria, ili prikazi uznesenja svetaca na stropu koji takoer izgledaju kao vizija gledani odozdo u visokom baroku prikazima su jo dodani i dramatinost, naglaeniji prodori svijetla, ekspresivnost i geste promatraa se ''uvlai u'' umjetniko djelo Emocije se koriste jer su one najlaki put preko kojeg se ovjeka moe uvjeriti u neto (razumom je to puno tee) glavni cilj baroknih religioznih prikaza bio je doprijeti do ovjekovih osjeaja i u njemu izazvati emotivno iskustvo zato umjetnici ovog perioda koriste narativnost, retoriku i geste koje se modernom promatrau mogu initi prenaglaene, ako ne i neprirodne i izvjetaene, neiskrene to je tada bio samo nain koji su umjetnici razvili da bi osigurali laku komunikaciju s vjernicima- Promjene unutar Jezuitskog reda (sekularizacija Isusovaca i papinskog dvora)-svjetovni interes za bogatstvo, luksuz i politiku mo zamjenjuje snaan vjerski osjeaj poniznosti i strogo potivanje zavjeta koji se sada shvaaju slobodnije, nema vie one prvotne isusovake strogoe i skromnosti

- Crkveni vrh poinje vie cijeniti estetsku kvalitetu umjetnosti i kvalitetu umjetnika to se poklapa s razdobljem velikih individualista baroka- Bernini, Cortona, Borromini, Sacchi, Algardi koji su u to vrijeme u potpunosti priznati dolazak nove ere oituje se u toj razlici u pristupu umjetnosti njena jedina funkcija vise nije samo pouavati vjernike i uvrstiti im vjeru nego sada dobiva i estetsku dimenziju oarati gledaoca svojim ljepotom.- U ovom periodu javlja se i rastua svijest za osobni stil umjetnika, vea vanost pridaje se pripremnom crteu, bozzettu, onoj prvoj kreativnoj ideji skiciranoj ugrubo.POKROVITELJI - NARUITELJI:

- konstatacija da je itava umjetnost baroka umjetnost protureformacije je netona

- pape Urban VIII Barberini (1623-44), Innocent X Pamphili (1644-55) i Alexandar VII Chigi (1655-67) i njihove obitelji najzasluniji su za novo lice Rima, njegov novi rasko i sjaj koji su zauvijek promijenili izgled grada, narudbe su davane samo najboljim i najpriznatijim umjetnicima (za razliku od prethodnog perioda kada su na velikim narudbama radila mnoga osrednja imena), veliki umjetnici svaku novu narudbu shvaaju kao novi problem koji rjeavaju na posve nov nain, nekoriten do tada razliitost izraza javlja se ne samo meu razliitim umjetnicima nego i unutar opusa jednog umjetnika, kroz vie faza njegovog rada

- u ovom periodu u Rimu se grade male crkve, potreba za velikima je zadovoljena u prethodnome periodu monumentalne su samo izgledom, ne i veliinom, takoer nema toliko freskociklusa kao u prethodnom razdoblju

- pape visokog baroka troile su puno na svoje privatne narudbe- Urban VIII Palazzo Barberini, Innocent X Pamphili Centar, Piazza Navona s obiteljskom palaom i S. Agnezom, ali primarni cilj i dalje ostaje Sv.Petar zbog poveanja sjaja i prestia papinskog dvora (Sv.Petar je kao ogromni troak bio narudba koja je iscrpljivala novana sredstva)

- Sv. Petar- pod Urbanom VIII Bernini poinje svoj rad BALDAHIN i reorganizaciju cijelog prostora ispod kupole te papinu grobnicu; tada rade i Sacchi, Cavaliere d'Arpino, Vouet, Domenichino, Poussin, a najvei dio posla odrauju Lanfranco i Cortona, --pod Alexandrom VII izraeni su Chatedra Petrii i Piazza, takoer se radi na dvije papinske palae Vatikanska i Kvirinalska na njima rade osrednji umjetnici

- Westfalski mir 1648. kraj Tridesetogodinjeg rata- mo Svete Stolice slabi unato svim monumentalnim gradnjama i zahvatima, nema toliko jak utjecaj na ostatak Europe kao dotad, a ni Rim vie nemoe zadrati apsolutnu prevlast kao centar umjetnosti javljaju se nova vana sredita umjetnosti u 2.pol 17. st.- Venecija, Genova, Napulj

8. GIANLORENZO BERNINI (1598-1680)-------------------------------------------------------------- roen u Napulju, arhitekt, slikar, pjesnik, najbolje radi u mramoru (koristi iskljuivo bijeli). Prvi uitelj mu je otac Pietro Bernini, takoer kipar. Oko 1605. odlaze u Rim. Tada Bernini zapoinje karijeru- reljef Uznesenja Marijinog u kapeli Sta.Maria Maggiore primjetili ga papa Pavao V i kardinal Scipion Borghese (u iju slubu dolazi). Kasnije, od 1624, je pod papom Urbanom VIII kada dobiva iskljuivo crkvene narudbe. 1629 umire Maderno i Bernini postaje ''Arhitekt Sv. Petra''.Ve je oko 1620 bio je najtraeniji kipar-portretist, u to vrijeme i slika (poslije prestaje).SKULPTURA

- najraniji radovi (1615) Koza Amalthea, Mali Jupiter i satir, Sv.Lovro, Sv.Sebastijan uz veze s manirizmom djela pokazuju veliku slobodu i energiju, perfekcionizam u obradi povrine, zatim slijede 1619. Eneja i Anchisej (za Borghesea) 2 tijela jedno na drugom, kompozicija zavijena maniristika figura serpentinata, velike dimenzije, snaga tijela

- Neptun i Triton (za fontanu, 1620, sad u V&A), Otmica Prozerpine, David (lice u gru, prikazan u trenutku najvee napetosti tijela, prije nego odapne praku), Apolon i Dafne (1625)-ova djela su poetak novog tipa skulpture- Helenistika antika i freske Annibale Carraccija glavne su vodilje Berninijevog revolucionarnog koncepta nova naela:

SVE FIGURE PRIKAZANE SU U PRIJELAZNOM MOMENTU, U VRHUNCU AKCIJE, PROMATRA JE UVUEN U PRIKAZANI DOGAAJ, IZUZETAN REALIZAM LIKOVA, DETALJA I POVRINA..

- Sv. Bibiana (1624)- poetak religioznih skulptura (1. Berninijeva religiozna skulptura!!) promjena u prikazu vjerska senzibilnost je prikazana u pokretu i izrazu lica, draperija sudjeluje u psiholokoj karakterizaciji lika

- Sv. Longin (1629-38, Sv.Petar)- dramatinost lika i draperije, monumentalnost, prijelomi draperije vode oko do relikvije koja je u kripti pod kipom, Longinovo tijelo kao da je zagueno pod silnom draperijom koja ivi neovisno o poloaju tijela

BISTE(poprsja)

u poetku, 1620-ih su jednostavnije, mirni izrazi lica, psiholoki okarakterizirani likovi (papa Pavao V.), dok su kasnija kao npr Scipion Borghese (1632) dinamine, glava je u pokretu, oi su ivotnije, usta poluotvorena kao da e progovoriti, dinamini su i nabori draperije, jaki efekti svjetlo-sjena 1. VISOKO BAROKNA PORTRETNA BISTA- 1635 bista Costanze Buonarelli (Berninijeve ljubavnice) njome poinje povijest modernog portreta u skulpturi bez uljepavanja, radi je za svoju privatnu kolekciju, psihologija lica, prodoran pogled, bez stilizacije

- veliki reljef Pasce Oves Meas na portiku iznad centralnog ulaza u baziliku (1633)

- glava Meduze, grobnica grofice Matilde (sv.Petar),

- Berninijev ''srednji period'' razvoja poinje oko 1640.-najvaniji period karijere- zavrni nacrt za grobnicu pape Urbana VIII (Sv.Petar, 1628-47), javlja se IDEJA SPAJANJA SVIH UMJETNOSTI U JEDNOM DJELU postie snaan efekt i otkriva nove mogunosti, u isto vrijeme po 1.PUT postavlja monumentalnu FONTANU NA SREDINU TRGA Fontana 4 rijeka, Piazza Navona.

Preispituje tradicionalni koncept ljepote djelom Otkrivena Istina (1650); novi tip konjanikog spomenika (Konstantin, 1654.,Sv.Petar sa velikim stucco zastorom koji kao da vijori na vjetru)

- svi likovi imaju preizduene i tanke udove, oblikovanje draperija- strast, prenaglaenost koja odraava patnju i bol koju lik proivljava

- Habakuk prorok a anelom(1655, kapela Chigi, Sta.Maria del Poppolo), Daniel (1655,Kapela Chigi, Sta.M. del P.), Marija Magdalena (1661,Siena), aneli sa strana Chatedre Petrii, aneli sa Ponte Sant'Angelo 1668-71 (Sta.Andrea delle Fratte), konjanika statua Luja XIV (1669, Versailles)

- Wittkover se ne slae s Woelfflinovom konstatacijom da barokna skulptura ima vie toki gledita, da se oko nje mora obilaziti, ona je tako postavljena u prostoru dananjih muzeja, ali njena prvotna pozicija bila je uza zid, ili unutar nie- tako i Bernini postavlja svoje kompozicije i on daje samo 1 pravu toku gledita iz koje kompozicija dobiva svoj smisao i svi elementi su vidljivi onako kako ih je on zamislio (primjer: prorok Habakuk) njegovi likovi su realistini i nalaze se u istom prostoru kao i promatra- oni su konceptualno postavljeni da bi doarali odreenu priu emocije ili vrhunac radnje

- iako prihvaa renesansnu koncepciju 1 oita i die ga na novu razinu, i dalje koristi maniristika pravila kompleksne veze meu likovima, izlomljene oblike, izduene ekstremitete on ustvari koristi maniristiku slobodu u oblikovanju koja se protivi pravilima koje namee kamen kao materijal zato se mnoge njegove skulpture sastoje od vie razliitih kamenih blokova (Longinus npr. od 5 komada) temelji koncepcije NOVE barokne skulpture

- Zanos Sv.Tereze (1645-52), Sta M della Vittoria, Kapela Cornaro 1 toka gledita, iz broda crkve, u najnioj zoni (zoni promatraa) je crveni, zeleni, uti mramor, u sredini fokusu kompozicije- Tereza od bijelog mramora meu crnim mramornim stupovima s obje strane, serafin je probada strijelom- simbolom njene mistine veze s Kristom, likovi su na velikom oblaku, pred tamnom pozadinom, svjetlost dolazi odozgo, kroz uti prozor iznad kipova, a zrake su materijalizirane zlatnim ipkama- Bernini postavlja skulpturu kao kazalini scenograf, teatralno, svjetlo naglaava radnju i predstavlja je kao nadnaravnu na stropu kapele- iluzionistiki prikaz otvorenog neba s anelima koji odguruju oblake , boni zidovi kapele balkon sa naslikanim lanovima obitelji Cornaro

- Blaena Lodovica Albertoni (1671), Kapela Altieri, S.Franceso in Ripa, Rim, postavljena u usku niu, 1 gledite, postavljena kao na pozornici, za promatraa djeluje kao vizija

- grobnica Urbana VIII (1628-47), Sv.Petar od vie razliitih materijala- skulpture Milosra i Pravde- mramor, naslonjene na bronani sarkofag, kip pape i Smrti bronca, ovim djelom Bernini ustanovio novi tip papinske grobnice uspostavio ravnoteu izmeu spomenika koji istovremeno slavi papu i uva uspomenu na njega

- scenografski efekti i u S.Andrea al Quirinale; oltar u kapeli Blaenog Sakramenta (Sv.P)

- revolucionaran pristup boji i svijetlu, nove forme koje nisu ni skulptura ni reljef (S.Tereza)

-'ujedinio skulpturu, arhitekturu i slikarstvo na nain da zajedno ine jednu predivnu cjelinu'- zapisao njegov biograf Filippo Baldinucci

- Cathedra Petrii- (1666.) -u apsidi bazilike, Berninijevo najkompleksnije i najznaajnije djelo, zamiljeno kao vizija koja se pri ulasku ukazuje kroz stupove Baldahina (1624-33), polikromni mramor, bronca, stucco, stakleni vitrail, pozlaene ipke (zrake svijetlosti), 4 crkvena oca (Latinski i Grki oci) izmeu kojih se uzdie prijestolje, oni ga ''nose'', na naslonu stolice je reljef Krista koji predaje kljueve Sv.Petru, iznad stolice putti nose simbole papinske vlasti tijaru i kljueve, Duh sveti u obliku golubice na vrhu koncept: Krist je predao vlast na zemlji Sv.Petru i njegovim nasljednicima - papama

- grobnica Alexandra VII (1671-78) Sv.Petar kontrast- Smrt sa satom koja je neizbjena i papa koji moli pun vjere, okruen s 4 alegorije

- bista Luja XIV (1665), Versailles- plemenitost kralja, ponos, velianstvenost, hrabrost Bernini ovom bistom stvara slubeni barokni tip apsolutistikog vladara, prenaglaena vijugava draperija, minuciozno izraena perika s kovrama

FONTANE

- Tritonova fontana, Piazza Barberini (1642)-novost- potpuno odstupanje od dekorativne elegancije firentinskih fontana, masivne je strukture, svi dijelovi su integrirani u jednu cjelinu koja prirodno izrasta iz podnoja

- simetrija i arhitektonska struktura nestaju u Fontani del Moro, Piazza Navona- slini morski elementi; koljke, delfin, morska boanstva, ali sada su u dramatinoj akciji

- Fontana etiriju rijeka, Piazza Navona, (1648-51) morala je biti dovoljno velika da bi djelovala efektno u sreditu izduenog trga, a da ne poremeti ravnoteu, te se istovremeno uklopiti uz fasadu Sv.Agneze bez da se s njome natjee; fontana se sastoji od '' prirodne'' stijene (izraena s velikom preciznou da bi izgledala prirodno) kroz koju izvire voda, na vrhu je veliki egipatski obelisk, bogovi 4 rijeke = 4 strane svijeta ovom fontanom Bernini je uspio stvoriti kontinuirani POKRET (DOSLOVNO!)- voda koja tee, na vrhu obeliska je golubica- znak Innocenta X, tradicionalni simbol boanske vjenosti koja predstavlja mo Crkve pod vodstvom pape iz obitelji Pamphili-trijumf katolicizma i Crkve koja je prisutna na sve 4 strane svijeta i ideja spasenja ovjeanstva u znaku kria.''IL CONCETTO''

- Berninijev koncept je za svako novo djelo jedinstven, ali se uvijek radi o prikazivanju u trenutku dramatinoga vrhunca radnje (David prije nego to e ispaliti praku, Dafne u trenutku transformacije, Bibiana trenutku kada ponizno prihvaa muenitvo ili Longin u preobraenju, tj.kad je shvatio da je Isus stvarno bio Sin Boji, Konstantin u trenutku kada je ugledao znak kria)

- kod Berninija postoje i alegorijski koncepti- nisu vezani za 'povijesnu istinu', to je djelo umjetnike slobode interpretacije Chatedra Petrii, konjanika statua Luja XIV, fontane

- spomenik na Piazzi S.Maria sopra Minerva Slon koji nosi obelisk (1666)- glorifikacija vladavine pape Alexandra VII- koncept- slon nosi papi dar- simbol vlasti

- nakon 1620. zbog velikog broja narudbi Bernini zapoljava dosta pomonika pa je u nekim sluajevima teko odrediti autorstvo

- studije za izradu kipova su mu vrlo precizne i opsene, radi pripremne skice, prouava povijesne tekstove i opise likova, razmilja o odjei likova, izrauje glinene modele

SLIKARSTVO

slike nikad nije potpisivao, nikad nije prihvatio neke velike narudbe, radio autoportrete, brzi, skicozni potezi kistom, bez detalja, slike iz 1620-30tih

ARHITEKTURA

- 1624. fasada Sv.Bibiane- fasada sastavljena od dubokih nia, gornji kat edikule

- Baldahin (1624-33, Sv.P) kombinacija arhitekture i skulpture- kasnoantiki zavijeni stupovi od bronce ali ogromnih razmjera predstavlja sjaj i grandioznost protureformacijske Crkve naprema jednostavnosti ranokranske zajednice- pobjeda nad poganskim svijetom; vizualno je u ravnotei s ostatkom crkve (i bojom i veliinom), na vrhu su aneli sa svitcima iznad kojih se uzdie kri na zlatnoj kugli, oko stupova se obavija lovor, putti, Barberinijeve pele, baldahin je iznad groba Sv.Petra

- izgradio 3 crkve u istom periodu (oko 1660-tih); male crkve, imale velik utjecaj

1.CASTELGANDOLFO (S.Tomaso)-tlocrt-Grki kri, unutranji prostor protee se u visinu, kupola dominira prostorom, bogato ukraena, putti nose medaljone, tambur rastvoren prozorima, girlande, reljefi s prikazima ivota Sv.Tomasa

2.ARICCIA (S.Maria)-kruni tlocrt, rotonda + na ulazu pravokutni portik ravnotea izboena apsida (trapezoidna?), 2 zvonika, bone kapele s oltarima, iznad arkada tee neprekinuta entablatura, uzor: Pantheon, kasetirana kupola, putti, girlande- cijela kupola je pozornica za Marijino uznesenje na nebo

3.S.ANDREA AL QUIRINALE (najvanija, Rim, Jezuiti)- ovalni tlocrt, bone kapele se niu , apsida malo izboena, neprekinuta entablatura vodi oko prema sredinjoj apsidi iznad koje se u prekinutom polukrunom zabatu nalazi skulpture S.Andrije koji se uzdie na nebo, svijetlost i boja opet igraju vanu ulogu u scenografiji ove drame, u podnoju je tamni mramor, kupola je bijela i zlatna s kerubinima i golubicom Duha Sv. Koji iekuju sveca, bone kapele su uvuene u zidnu masu i u sjeni, dok je kupola obasjana svijetlom, kupola nema tambur pa je boni potisak izvana rijeen velikim ''svitcima'' koji djeluju kao gotiki kontrafori, svitci su naslonjeni na veliki ovalni prsten koji nose divovski korintski pilastri, portik je sastavljen od polukrunog balkona koji nosi Pamphili kartuu s grbom i jedini je ukras na fasadi, motiv edikule koji oblikuje portik javlja se i unutar crkve kao edikula koja uokviruje oltarni prostor, ali je vanjska edikula izboena, a unutarnja udubljena, tome i odgovara odnos portik-apsida, vanjski i unutarnji prostor su usklaeni

- radio na dekoraciji Porta del Poppolo za dolazak kraljice Kristine vedske u Rim, na obnovi papine palae u Castelgandolfu.te Palazzo Ludovisi (Piazza Montecitorio), Palazzo Chigi (piazza S.Apostoli) i 4 projekta za LOUVRE odlazi u Pariz, ali Francuzi odbijaju njegov nacrt- 1.-otvoreni pravokutnik, 4 krila, unutar kojih je kolonada cijelom duinom, na ulazu je ovalni vestibul iznad kojeg je veliki salon visok 2 kata, ulazna fasada je konveksna.. iako je svaki projekt bio razliit, nijedan nije prihvaen, Bernini nije htio modificirati nacrte prema elji naruitelja koji nisu navikli na grandiozne fasade kojima je podreen ostatak graevine TRG SV.PETRA

- dobiva projekt izgradnje trga za vrijeme pape Alexandra VII

- za trg je vano da stane to vie ljudi jer papa daje blagoslov iz Benediktinske loe nad glavnim ulazom u crkvu, loa mora biti vidljiva, vana je i ceremonija blagoslivljanja hodoasnika sa prozora papine palae (izgradio:D.Fontana), ulaz u palau je takoer morao biti integriran u cjelinu trga, bazilika je trebala imati reprezentativan trg, natkriveni prolazi bili su potrebni za procesije Tijela Kristova, za zatitu od kie, sunca i za koije

- Bernini poinje 1656. trapezoidnim trgom pred crkvom piazza retta, kolonada stupova je trebala biti nia zbog bolje vidljivosti fasade i loe, Madernovi tornjevi izgledaju kao dio fasade i izduuju je, Urban VIII prihvaa Berninijev projekt novih trokatnih tornjeva, izgraen je samo jedan ali je i on sruen, za Innocenta X Bernini ponovo radi projekt tornjeva ali ih sada napokon odvaja od fasade i time postie njihovu stabilnost i postie uravnoteenost proporcija fasade, gradi dugu i relativno nisku kolonadu dorskih stupova s jonskom entablaturom kao suprotnost korintskom visokom redu fasade crkve

- Scala Regia, 1666., Vatikanska palaa, na sjevernoj strani, dvostruki red stupova protee se stepenitem, na ulaznom luku aneli nose papinski grb

- oval je bio jedino logino rjeenje nakon piazze rette, kolonade kao ruke koje grle; koncept- majinske ruke Crkve koje e prigrliti Katolike i pomoi im da pojaaju svoju vjeru, ali i heretike koji se ele vratiti Crkvi

- prvotni plan bio je zatvoriti oval, tako bi se stvorilo preddvorite crkvi, ali bi se tako naruila vidljivost crkve i kupole, dvorite je ostalo otvoreno i stvorila se protutea piazzi retti i izgled se pribliio simetriji

- samostojea kolonada s ravnom entablaturom i arhitravom na poetku postaje skulpturalni element u cjelokupnom dojmu trga Sv.Petra

9. FRANCESCO BORROMINI (1599-1667)------------------------------------------------------------- koliko god su Bernini, Cortona, Rainaldi i Longhi bili inovativni, oni ipak nikad nisu napustili renesansnu tradiciju, dok je Borromini naputa (iako su njegova djela vezana uz tradiciju arhitekture manirizma i predrenesansnih graditelja, ima afinitet prema gotici, uzori: Michelangelova arhitektura i klasini elementi Palladia)

- Bernini je za njega rekao da mu je arhitektura ekstravagantna, suprotna uobiajenoj proceduri gradnje, njegovi nacrti ne ovise o ljudskim proporcijama, bizarni oblici

- roen 1599.,u sj. Italiji, kao sin arhitekta. Zapoinje naukovanje u Milanu u Fabbrica del Duomo kod Francesca Maria Richinija. Oko 1620. dolazi u Rim. 10 godina e raditi kao klesar najvie u Sv.Petru grbovi, putti, balustrade, festoni. U ovo vrijeme mjenja prezime Castelli kako bi se razlikovao od mnogih s takvim prezimenom, u Borromini.- Maderno umire 1629, i Bernini postaje arhitekt Sv.Petra. Borromini radi za njega- u arhitekturu ulazi kao vrhunski tehniar i specijalizirani graditelj, dok Bernini shvaa slikarstvo i skulpturu kao pripremu za arhitektonske projekte

- uz Berninija je radio na palai Barberini (nakon toga Borromini radi samostalno)

S.CARLO ALLE QUATRO FONTANE (1638-41)Crkva je posveena Karlu Boromejskom. Prvo gradi samostan i klaustar. Bio je majstor u racionalnom koritenju malog i nepravilnog gradskog prostora, crkva je manjih dimenzija, tlocrt je izdueni oktogon, NEMA pravih kuteva sve su konveksni zavoji kojima postie kontinuitet pokreta. Odrie se klasinog naina gradnje modulima, tj. umnoavanjem i uveavanjem osnovne jedinice (modula) i tako prestaje s antropomorfnom arhitekturom.

Velika vanost pridana skulpturalnosti stupova- grupirani po 4, nose neprekinutu zavojitu entablaturu, iznad nje dodaje prijelazni dio s izduenim pandantivima koji vode do ovalne kupole ukraene labirintom dubokih kaseta u obliku oktogona, hexagona i kria, kasete unutar nia daju iluziju dubine, svjetlost dolazi kroz lanternu i prozore u kupoli.3 nivoa crkve- 3 potpuno razliita tipa gradnje- cjelina ostaje ipak skladna- dotad neviena sloboda gradnje otvorio nove vidike i postao uzorom graditeljima( sj.Italija i Zap.Eur).Fasadu je poeo raditi pred kraj ivota 1665., kombinira visoki red s malim stupovima (uzor: Michelangelov Kapitolij), gornji kat je suprotnost donjem u koveksno-konkavnom smislu i otvaranju-zatvaranju zidnih povrina, katove dijeli visoka vijugava entablatura, fasada nema veze s unutranjim prostorom, na vrhu je veliki ovalni medaljon sa slikom kojeg nose aneli okrunjen zavojitom balustradom, nad vratima je kip S.Karla Boromejskog u nii koju uokviruju kerubinske glave s krilima, na bonom zidu gdje se nalazi fontana. Neobian prozor s ukrasom i grbom, na vrhu je toranj, na fasadi se nigdje ne vidi sam zid, sve su stupovi, kipovi, ukrasi po kojima pogled neprestano luta znaajka visokog baroka--mjeavina skulpture i arhitekture, ne mogu se odjeliti.S.IVO DELLA SAPIENZA (1642-50)Crkva rimskog sveuilita, smjetena unutar palae. Prilazi se kroz dugo dvorite s arkadama (gradio Giacomo della Porta). Tlocrt- osnova je jednakostranini trokut- 2 u presjeku ine zvjezdasti hexagon (vrhovi ''odsjeeni'', konveksno-konkavni oblik), ovaj tlocrt nema prethodnika kompleksnost planiranja i izgradnje, ali Borromini to vjeto izbjegava revolucionarnim rjeenjem postavlja ogromne pilastre na sva sjecita bridova i tako postie homogenost prostora, na pilastrima je neprekinuta izlomljena entablatura na koju se kupola nastavlja bez ikakvih prijelaznih elemenata, jednostavno ponavlja tlocrt suavajui se prema vrhu (okrugloj lanterni) dok se na dnu otvara prozorima, ukraena je zvijezdama, papinskim grbovima i glavama kerubna s krilima

Eksterijer-konkavni zid podijeljen na 2 kata na isti nain kao i dvorite-neprekinuta entablatura koja nosi arkade, zid je ustvari fasada crkve iznad kojeg se vidi samo kupola i 2 bona tornjia s udnim kupolama, Borromini (po uzoru na gradnju sj.Italije) nikad ne otkriva izvana strukturu kupole, ona je uvijek sakrivena vanjskom ljuskom- u ovom sluaju visoki konveksni tambur koji nosi stepenastu piramidu izvana poduprtu 'rebrima-kontraforima' koji prenose potisak na lezenama pojaani dio tambura, na piramidi je lanterna s dvostrukim stupovima meu kojima je konkavni zid, na vrhu je jo i bogato ukraen spiralni toranj (uzor: nepoznat...hram u Baalbeku, Babilon, damija u Samarri)Dok se gradio S.Ivo, Borromini radi na jo 3 graevine:1.rekonstrukcija S.Ivana Lateranskog (1646-49)- stara crkva, opasnost od uruavanja- Innocent X zahtjeva da se sauva stara bazilika, Borromini to rjeava tako da spaja svaku drugu arkadu u jedan iroki pravokutni stub, uokviruje ga visokim redom (do stropa) kaneliranih pilastara, unutar stuba postavlja tabenakul sa niom u kojoj je kip okrenut sredinjem brodu, iznad tabernakula je jo i ploa s reljefom, iznad nje su veliki medaljoni, nad otvorenim arkadama su prozori, planirao je i presvoditi crkvu, ali je zbog nedostatka novca ostavljen ravni strop

2.nastavak gradnje Rainaldijeve S.Agnese na Piazzi Navonna (1653)- papa Innocent X eli uljepati trg na kojem se nalazi palaa njegove obitelji, na mjestu stare crkve Rainaldi poinje graditi novu (grki tlocrt, velike nie uokvirene stubovima),ali se ubrzo javljaju kritike (posebno na ogromno stubite koje se rairilo preko trga), Rainaldiji otputeni, a 1653. dolazi Borromini- kako je crkva ve zapoeta, on unosi samo neke promjene. Radi stupove koji izgledaju kao da izlaze iz zidova tako nie i krakovi grkog kria izgledaju iste irine i dobiva se dojam da je prostor oktogonalan!, to podrava i bojom crkve koja je od bijelog mramora, dok su stupovi crveni, neprekinuta visoka i kompleksna entablatura, pojaao vertikalnost dodajui neobino visoki tambur kupole, Rainaldijeva fasada se rui, Borromini je povlai prema crkvi konkavnim uvlaenjem, a visoki tornjevi sa strane su u ravnini s palaama na trgu, smrt pape 1655- prestanak radova za Borrominija, vraa se Rainaldi i gradi jo lanternu, zavrava tornjeve, fasadu nad entablaturom trokutni zabat, visoki zid iza njega, pojednostavnio nacrte tornjeva, unutranju dekoraciju- ali izvana crkva ipak izgleda Borromineskno, kupola izmeu 2 tornja, u savrenoj ravnotei- izgled koji je trebao imati Sv.Petar

3.fasada S.Andera delle Fratte (1653-65)- zavrava transept, kupolu i kor, ali najvanije doprinos daje eksterijeru kupola i toranj

- kupola je velika, na tamburu,4 dijagonalna podupiraa, lanterna nije izvedena, toranj je raen kao suprotnost kupoli, trokatni, a svaki kat je neovisan od drugog oblikom i dekoracijom, donje je etverokut s istaknutim uglovima, nad njim je okrugli 'hram' okruen stupovima, pa ide balustrada koja nosi karijatide-kerubine meu kojima su udubljenja zida s otvorima, na glavama nose razlomljenu entablaturu, na njoj je zavijeni krov, a na vrhu su zavijeni svitci koji nose iljatu krunu i kri- BIZARAN CONCETTO sa minuciozno izraenim detaljima

- radio je i na crkvama S.Maria dei Sette Dolori (ostala nedovrena, bavasti svod poduprt pojasnicama koje se oslanjaju na visoke stupove, neprekinuta zavijena entablatura) i crkvi kolegija 'Collegio di Propaganda Fide' (1662,visoki red pilastara i mali red unutar nia, pilastri se 'nastavljaju' pojasnicama preko bavastog svoda ali na neuobiajen nain- idu dijagonalno preko stropa i u parovima zavravaju u kutevima- bliska gotikom nainu gradnje, potpuno novo rjeenje

- Oratorij Sv.Filipa Nerija (uz crkvu S.Maria in Vallicella), 1637-40., plan za refektorij, sakristija, stambeni prostor, knjinica-oratorij je lijevo od fasade crkve, u istom nizu, Borromini gradi fasadu koja nema veze s unutranjim rasporedom samostana, centralni ulaz vodi u hodnik koji prolazi pored oratorija i vodi u dvorite, fasada podsjea na crkvenu ali nije kamena (nego od cigle) da se nebi natjecala s fasadom crkve, viekatna vertikalno podijeljena na 5 dijelova meusobno odvojenih pilastrima visokog reda, blago konkavna, na prvom katu duboke nie- snaan efekt svjetla i sjene, unutranjost oratorija: bez kuteva, zaobljenost, ostale fasade- jednostavniji motivi, manje ukrasa

- Palae: nijednu nije sam u potpunosti izgradio ali je radio na mnogima :Palazzo Spada (dekoracija, iluzionistika kolonada koja izgleda jako dugaka ali je kratka), Palazzo Falconieri (1649) : U-tlocrt, okrenuta prema rijeci, loa dominira fasadom, katovi se poveavaju odozdo prema gore (loa je najvia), dekoracija najbogatija na 3.katu

- Colegio di Propaganda Fide- palaa za Jezuite, u uskoj ulici, monumentalna zgrada, visoki red pilastara, svi elementi su neuobiajeni kapiteli su samo okomiti urezi (kao triglifi), entablatura zakrivljeno izboena , dijeli samo najvii kat od donjih, ukrasi na prozorima se izmjenjuju u pravilnom ritmu, iako je skladna i proporcionalna, fasada daje dojam teine i masivnosti, prozori kao da se uvlae u masu zida- Borrom. kasna faza

10. PIETRO DA CORTONA (1596-1669)---------------------------------------------------------------Pietro Berrettini iz Cortone bio je arhitekt, slikar, dekorater, dizajnirao grobnice i skulpture.Uio na Rafaelu i antici. U poetku je radio uglavnom kao slikar. U vrijeme pape Urbana VIII okree se arhitekturi.

Radi freske u Sv.Bibiani, izraena individualnost u slikanju kojom odbacuje klasine postulate slikarstva. Radi dekoracije u Castel Fusano i freske u Palazzo Barberini.1620.tih god pa do smrti radi na velikim graevinama i freskama, 30tih je na vrhuncu i izabran je za principe-a Akademije Sv.Luke, kasniji stil mu je klasiniji, ozbiljniji.ARHITEKTURA - rani projekti: Villa del Pigneto kraj Rima, nije sauvana (samo nacrt), uzor: Palladio, ravan centralni rizalit s velikom niom preko 2 kata, boni zidovi su konkavni, simetrija u rasporedu prostorija, terase, fontane, grotte, vrtovi..

Maderno umire 1629 i Cortona preuzima gradnju Palazzo Barberini (uz Berninija)-novost: ideja spajanja ulaznog vestibula sa stubitem, po uzoru na francusku gradnju

- SS.MARTINA E LUCA (1635-50)-dobiva doputenje da obnovi kriptu Sv.Luke i doda grobnicu za sebe, ali tijekom iskapanja pronalazi tijelo Sv.Martine ponovna izgradnja cijele crkve. Cortona izabire tlocrt- grki kri s apsidama na krakovima, prekida jedinstvenost zidne povrine, plasticitet mase zida, jonski stupovi pravilno se izmjenjuju s pilastrima, ne koristi boju. Crkva je u potpunosti od bijelog mramora, presvoena, dekoracija pokazuje znaajke firentinskog manirizma, ali uz to ima naglaenu plastinost i odlike stila rimskog baroka kao i osobnost Cortoninog stila.Fasada crkve: naputa tradiciju, 2 kata jednake visine, blago konveksna u sredini, ravni boni zidovi, dvostruki pilastri je uokviruju, fasada je kao stijenjena meu njima jer oni izlaze iz ravnine fasade prema naprijed, stupovi ne dijele fasadu na dijelove koji odgovaraju unutranjoj podjeli, ovo je screen-fasada, reljefne dekoracije izmeu pilastara/polustupova, kartua s grbom na vrhu, unutranjost i fasada crkve su u 'dinamikoj ravnotei', isto tretiranje povrina, raspored elemenata 1. velika potpuno homogena visokobarokna crkva osobnog stila

- Salon u Palazzo Barberini- velika slinost naslikanih dijelova i kipova-teko odrediti to je slika, a to plastika, kod rebrastog svoda kupole S.Martine i Luke eliminira figurativnu skulpturu iz svoje dekoracije, samo dekorativni oblici i pozlata, kupola izvana ukraena zavijenim ukrasima iznad prozoraOkree se rimskoj jednostavnosti, grandioznosti, masivnosti, klasici modernizacija Sta.Maria della Pace, Rim-nova fasada na crkvi iz 15.st, ureenje malog trga ispred nje (spaja teatar i urbanizam- crkva je pozornica, a trg je gledalite), promjene u interijeru, fasada: konveksni portik (Cortonin najkopiraniji izum), sa strane su konkavna krila, veliki zabat nad proeljem- u veliki trokutasti je umetnut polukruni koji se s donje strane produuje ispod ravnine entablature i s prozorom formira oblik 'vijka' unutar kojeg je smjetena kartua s grbom pape Chigija, fasada-edikula (tipina za sj.talijansku gradnju)

- Sta.Maria in Via Lata- pojednostavljenje dekoracije, poveanje monumentalnosti, 2 visoka kata, sredinji dio otvoren, flankiraju ga stupovi-nosai, portik na donjem, loa na gornjem katu, ponovi trokutni zabat sa umetnutim polukrunim otvorom tvori paladijev motiv, unutranjost portika- bavasti svod i 2 nasuprotne nie obje strane pred ulazom

- kupola San Carlo al Corso-tambur kupole-jedinstveno sastavljen od visokih prozora i podupiraa kupole-kombinacija korintskih pilastara i stupova, klasinost, ovalni prozori, istaknuta rebra, lanterna sa svicima

- neizvedeni nacrti: Chiesa Nouva u Firenzi, renovacija palae Pitti u Firenzi, nacrt za palau Chigi u Rimu i nacrti za Louvre

- kazalite u vrtu- crtei sauvani, uklopljene slobodno stojee kolonade i belveder- vjerojatno utjecale na Berninija za trg Sv.Petra

SLIKARSTVO I DEKORACIJA freskama u Sv.Bibiani stvara novi povijesni stil slikanja

- freska 'Sv.Bibiana odbija prinjeti rtvu idolima'- volumenom vei i snaniji likovi, dijagonalni prodor likova u dubinu, utjecaj antike jo ima vanu ulogu, ..

- 'Otmica Sabinjanki', 'Poklonstvo pastira', - puno likova, kompleksnost kompozicije, narativnost,, slike pokazuju Cortonin jaki temperament,.

- GRAN SALONE, PALAZZO BARBERINI (1633-39) GLORIFIKACIJA VLADAVINE URBANA VIII- jedno od najvanijih djela u povijesti baroknog slikarstva oslik stropa salona-ogromne dimenzije, u tradiciji slikarstva quadrature Cortona stvara iluzionistiki arhitektonski okvir na koji jo dodaje girlande s nosaima, koljke, maske, dupine- sve naslikano kao da je stucco, za razliku od uobiajene quadrature ova nije sluila kao iluzionistiko poveanje svoda, nego je koritena jer je stucco ponovo postao moderan i bio je poeljan u dekoraciji, strop je podijeljen u 5 dijelova, svaki sa svojom scenom, isto iluzionistiko nebo ujedinjuje sve scene, koristi sj.tal. tradiciju i nasljee Mantegne i Veronesea (boja), dodaje lokalnu stucco tradiciju, perspektivna skraenja quadrature, maniristiko slikanje figure pred arhitekturom, pogled je venecijski model da sotto in su, dinamina kompozicija, kompleksnost teme, chiaroscuro, svijetlei krug oko figure BOANSKE PROVIDNOSTI koja je centralni lik, program je napisao papin dvorski pjesnik uveo alegoriju, mitologiju Boansku Providnost na oblaku uznose Vrijeme i Sudbina, BP od Besmrtnosti trai da zvjezdanom krunom okruni Barbrinijeve pele koje lete u formaciji grba, okruene lovorovim vijencem koji nose 3 Vrline, putto nosi pjesniku krunu- aludira na papin pjesniki talent, 4 ostale scene ukazuju na papin onovremeni rad- hrabrost u borbi protiv hereze, poniznost koja je jaa od poude i astohleplja, pravednost te razboritost koja jami mir cilj cijelog prikaza: dokazuje da je papa kao glasnik boje providnosti vrijedan besmrtnosti

- FRESKE U PALAI Pitti, Firenza- oslikava velike stropove soba nazvanih po planetima- Mars, Jupiter, Venera, Apolon i Saturn, program je napisan kao astro-mitoloki kalendar o ivotu i postignuima Cosima I., radnja se dogaa na nebu, povratak pravog stucca- figure, karijatide, pozlaeni stucco, koljke, redovi dekorativnih elemenata, kartue, lavlje glave, palmete, naopake koljke, dekoracija ima najvaniju ulogu, sofisticiranost, elegancija, klasicizam (stil 'Luj XIV' najvie duguje freskama u palai Pitti)

- freske u S.Maria in Vallicella- (1647-51) Sveto Trojstvo u Slavi (kupola), Uznesenje Djevice (apsida)- paleta svijetla i prozrana, plaviaste, blijede ruiaste i ukaste prevladavaju u palai Pitti, dok su ove freske namijenjene puku i uzor su im Lanfranco i Coreggio- bogato ukraeni okviri, figure od bijelog stucca, ostaje pri jasnoj podjeli izmeu naslikanog i dekorativnog dijela

11. VISOKOBAROKNI KLASICIZAM - od 1630.god----------------------------------------------- umjerenost, racionalizam, moralizam- Poussin, Sacchi, Algardi, flamanac Duquesnoy nisu direktan nastavak bolonjskog klasicizma; oni dodaju venecijanski kolorizam, proienje umjetnosti od 'baroknosti', bili su protiv 'baroknih' majstora i Bamboccianti-ja (slikara 'niih' anrova). Klasicizam postaje pedantno razraena doktrina od 1630.-tih, Cortona je u tom sluaju predvodnik hedonistikog trenda koji je vodio do Luce Giordana i majstora francuskog i talijanskog rokokoa.ANDREA SACCHI (1599-1661)

- 'voa' novog pokreta, sporo radi, samokritian, tople boje, uzor: Rafael + venec. boje

- 'Sv.Grgur i udo pretvorbe'- svetac probada bodeom krpu kojom je obrisao kale poslije mise- krv izlazi iz krpe, svjedok u oku pada na koljena i vjeruje, mirnoa sudionika koji su sigurni u svoju vjeru, mali broj likova, tiha drama se odvija, nema centralne osi nego su posloeni po prostornoj dijagonali, masivne figure

- 'Vizija Sv.Romualda'-likovi sjede u sjeni drveta, Romuald prepriava san u kojem je vidio oce svoga reda kako odlaze u raj, opet mirnoa pokreta, tople svjetlucave boje

- freska u Palazzo Barberini- 1 soba- Boanska Mudrost (prikaz:Mudrost Solomonova)- naslikao minimalan broj likova u smirenim poloajima (ista suprotnost Cortoni u istoj palai), odbacuje iluzionizam i slika kao quadro riportato (kao na platnu), bio je za prirodno prikazivanje pokreta, tj. protiv dramatskog pretjerivanja u pokretu i draperiji

ALESSANDRO ALGARDI (1598-1654)- kolovao se na Caraccijevoj Akademiji.

- radi u Mantovi kao kipar i zlatar za obitelj Gonzaga- godine 1625 se seli u Rim gdje radi za kardinala (restaurira i mjeri antike kipove), radi skulpture od stucca (Sv.M.Magdalena, Sv.Ivan Evanelist). Zatim osnuje jedan od dva nezavisna kiparska studija u Rimu (osim Berinijevog). Na poetku mu je uzor Bernini, on je izmeu Berninija i Duquesnoya (svog velikog rivala)- dobivao je jako puno narudbi, bio je najvei kipar nakon Berninija (od 1630tih do 1650 god )BISTE: mirnoa u prikazu, osoba je statina, bez izraza lica, izrazitu panju posveuje detaljima, sposobnost u obradi povrina koe, kose i krzna (bista kardinala Zacchije, bista Camilla Pamphilija)- grobnica Lava XI, Rim, Sv.Petar- piramidalna kompozicija, papa sjedi na sarkofagu i blagoslivlja, oko njega alegorijske figure, narativni reljef na prednjoj strani sarkofaga, mirnoa likova, klasicistike tendencije, bijeli mramor, hladnoa, neutralnost

- kip Sv.Filipa Nerija u Sta.Maria in Vallicella (ogromnih dimenzija), bronani kip pape Innocenta X

- reljef Susret pape Lava I i Atile, Sv.Petar, (1646-53) novi barokni oblik visoki reljef ogromnih dimenzija, povijesni dogaaj prikazan kao simbol udesnog spasenja Crkve od velike opasnosti, papa i Atila gledaju u udesno pojavljivanje apostola s maevima, ostali likovi to ne vide, podjela na 3 zone ljieva, desna i gornja logina kompozicija i psiholoki jasna podjela, koristi gradaciju veliine likova da bi dobio iluziju dubine i prostora, likovi u prvom planu su gotovo potpuno trodimenzionalni- ovaj oblik 'slikarskog reljefa' bio je pogodan za barok koji voli kada je teko napraviti granicu meu gledateljem i figurom, stvarnim i naslikanim

- grupa Dekapitacija Sv.Pavla, Bologna- 2 figure potpuno odvojene jedna od druge, klasinost, ozbiljnost, psiholoki prikaz likova

FRANCESCO DUQUESNOY (1597-1643)

- sin kipara (otac mu je autor poznatog Mannekena Pis u Briselu) , roen u Bruxellesu, dolazi u Rim (poznat je po imenu Francesco Fiammingo), ivi s Poussinom. Poinje se gubi se njegova sjevernjaka crta, on je klasicist! Bio je vei umjetnik od Algardija, ali nije bio spreman na kompromise.- kip Sv.Suzane, S.Maria di Loreto, Rim, 1630tih- prirodan pad draperije, jednostavnost, pogled u stranu, tijelo okrenuto u lijevo kontrapost, ravnotea, racionalizam, smirenost

- Sv. ANDRIJA, kor Sv.Petra (1630-40)- pad draperije akademski klasino izveden, naslonjen na (Andrijin) kri, pogled prema nebu, rairene ruke, teina na jednoj nozi-kontrapost, statino tijelo, ekspresivno lice

- Duquesnoyev interes posebno fokusiran na izradu putta- savrena ljepota i djeja razigranost, okrugla debeljukasta tijela-radio na Baldahinu za Berninija.12. VISOKOBAROKNA ARHITEKTURA-------------------------------------------------------------CARLO RAINALDI (1611-1691)- velika trojica graditelja visokog baroka Bernini, Borromini i Cortona rade veinu graevina nakon 1650. pa su one utjecale tek na graditelje 18.st

- Rainaldi slijedi nakon trojice jer je radio na najvanijim gradnjama svoga vremena i jer je na jedinstven nain spojio maniristiki i visokobarokni stil

- radi s ocem Girolamom(papa ga imenuje glavnim arh. Rima) na palai Pamphili te nacrt S.Agneze- S.Maria in Campitelli, Rim, 1660tih- uzor: SS.Martina i Luka, longitudinalan tlocrt na koji je dodano svetite s kupolom, u sredini se otvara dvjema velikim polukrunim (izvana pravokutnim) kapelama, oko njih po 2 manje pravokutne kapele koji ih okruuju, kanelirani korintski stupovi visokog reda na svakom pregibu zida u unutranjosti.Fasada: 2 edikule smjetene jedna unutar druge, proteu se preko 2 kata, polukruni zabat postavljen u trokutni, jako istaknuti stupovi prema van u odnosu na povrinu zida, bez reljefne dekoracije, stupovi na visokim postamentima, sve je izdueno- uzor: sj.ITA

- fasada S.Andrea delle Valle (zapoeo ju 2o.-tih god. Carlo Maderno, Carlo Rainaldi preuzima nakon njegove smrti, a Carlo Fontana radi kao njegov pomonik!)

- PIAZZA DEL POPOLO- S.Maria di Monte Santo i S.Maria de'Miracoli Rainaldi pokazuje vjetinu urbanista, cilj: stvoriti impresivan trg koji e pozdraviti one koji dolaze u Rim kroz Porta del Poppolo (s trga u grad vode 3 velike ulice), zamislio je 2 identine crkve ali je teren bio nejednak- bira ovalnu kupolu za uu crkvu S.M di Monte Santo i krunu za drugu, veu- tako postie izgled jednakosti

- prvo se gradi S.M di MS, kasnije po Berninijevom projektu zavrava je C.Fontana 1675

- Rainaldi ostaje na gradnji S.M de'M, zavrena do 1679. fasade imaju klasine portike s 4 stupa (2 i 2, vei razmak u sredini), trokutni zabat, rebraste kupole s lanternom

OSTALI ARHITEKTI-Martino Longhi Mlai- fasada SS. Vicenzo ed Anastasio, Rim, izgraena oko 1650. za kardinala Mazarina- gusto postavljeni stupovi, masivnost visokog baroka, malo utjecaja u gradnji ove jedinstvene fasade, 3 slobodno stojea stupa flankiraju ulaz, ponovljena i na gornjem katu, jedan od tih stupova u trijadi s vanjskim stupom fasade uokviruje prazan zid, a povezani su ravnom entablaturom, maniristiki graen zabat (2 trokutna i prekinuti polukruni unutar njih s grbom kojeg nose 4 anela trubaa, nad 1.katom prekinuti polukruni zabat s umetnutom girlandom i unutar njega jo jedan polukruni sa koljkom

- ostali arhitekti- Vicenzo della Greca, Antonio del Grande, Giovan Antonio de' RossiARHITEKTURA IZVAN RIMA (cca 1630-1680)- Lombardija, Genova, Torino nema velikih izgradnji, dok su u Veneciji Longhena, u Firenzi Silvani i u Napulju Cosimo Fanzagi graditelji vrijedni spomena

BALDASSARE LONGHENA (1598-1682)

- jedini venecijanski arhitekt koji moe stajati rame uz rame rimskima- crkva SANTA MARIA DELLA SALUTE : Republika odluuje izgraditi kao ex voto 1630.god (vladala je kuga), gradnja zapoinje 1631., a posveena je tek 1687. (5god nakon Longhenine smrti)

- tlocrt : pravilni oktogon (s ambulatorijem), prethodnik mu je kasnoantika S.Costanza, to je tipina srednjovjekovna bizantska gradnja- S.Vitale, Ravenna (ali ranim izvorima se okree samo zbog tlocrta, elevacija je potpuno drugaija- adaptacija sj.talijanskog tipa koji potjee od Bramantea- sve spaja s Paladijevom tradicijom (S.Giorgio Maggiore, Il Redentore), od renesanse se u unutranjosti razlikuje najvie zbog strukture stupova oktogona- stubovi s prilijepljenim polustupovima na visokim postamentima koji nose neprekinutu entablaturu iznad koje je balustrada, svaki stup se iznad nje dalje izduuje, a na vrhu je veliki kip iznad svakog stupa- ikonografski vane figure proroka (ideja moda iz Colonnine Hypnerotromachie Poliphylli), od Palladija potjee koloristiko tretiranje povrina, boju koristi za naglaavanje arh. elemenata ili njome usmjerava pogled promatraa, pod je takoer viebojan i geometrijskim shemama izveden u kompleksni uzorak, jedan od glavnih problema bio je kako i izvana zadrati vidljivom jasnu oktogonalnu strukturu stupove oktogona iji raspored formira kapele povezuje u pravokutne istake kapele su vidljive izvana, zidovi koji ih povezuju su uvueni, svetite je od oktogona skoro potpuno odvojeno, vee ih samo prolaz pod trijumfalnim lukom, svetite ima svoje 2 bone pravilno polukrune apside Longhena uspio optikim sredstvima ujediniti sve naizgled odvojene cjeline i stvoriti jedinstven prostor, kupolu izvana podupiru zavijeni podupirai koje nose lukovi ambulatorija, kupola ima unutranju i vanjsku ljusku, vanjska je od drva i olova (venecijanski obiaj), druga kupola je nad svetitem, manja je, takoer cijelom duinom tambura rastvorena prozorima, luk flankiran s 2 stupa je glavni motiv koji se pojavljuje ve na samom ulazu, na fasadi ulaskom u crkvu vidi se da je motiv ponavljan kroz cijelu unutranjost jedinstvo unutranjosti i vanjtine ponovo se dokazuje.Po njoj je raena rijeka katedrala sv. Vida.- uitelj mu je bio Vincenzo Scamozzi, ostale Longhenine graevine: crkva S.Maria degli Scalzi (Venecija), katedrala u Chioggi, te palae: Ca Rezzonico, i Ca Pesaro - 1660. (uzor Sansovino i njegova palaa Corner), stubite samostana S.Giorgio Maggiore (2 paralelna stepenita , s obje strane ulazne dvorane, scenska arhitektura, velik utjecaj na sj.talijansku gradnju)

FIRENZA- arhitekt Gherardo Silvani- crkva S.Gaetano, 1645.

NAPULJ-arhitekt Cosimo Fanzago crkva S.Maria Egiziaca(1650-1717), tlocrt- grki kri

- u 1.etvrtini 17. st. Prevladavao je klasicizam unutar Italije koji je bio poprilino apersonalan, svi graditelji su gradili slino, nakon toga, u sljedeih 50 god. ima onoliko razliitih stilova koliko ima graditelja- sve ih vremenski povezuje termin VISOKI BAROK

13. VISOKOBAROKNA SKULPTURA---------------------------------------------------------------RIM Prva generacija

- visokobarokna skulptura dola je na svoje kad je Berninijev studio bio na vrhuncu (1640 tih kada su poele narudbe za Sv.Petra), u studiju su tada radili: Duquesnoy, Giuliano Finelli, Giacomo Fancelli i

Andrea Bolgi (1605-1656)- Oni su prihvatili Breninijev grandiozni stil, npr. SV.HELENA (1630tih, u Sv.Petru)-klasicizam, hladnoa, naslonjena na kri, bezlian pogled, teki nabori

- Francesco BARATTA (1590-1666)- reljef u S.Pietro in Montorio, jedan od divovskih kipova na Fontani 4 rijeke na Piazzi Navonna (figura Rio della Plata)

Druga generacija

- Ercole FERRATAuenik A. Algardija. Sv.Agneza na lomai (1660)-S.Agneza in P.Navona: dramatini vrhunac radnje, njena molitva ini je neosjetljivom na vatru, rairenih ruku, pogled prema nebu, dinamika vatre i draperije, Reljef Kamenovanje S.Emerzane (1660, S.Agneza)-akcija, gesta, ekspresivnost,svetica izolirana u sredini kompozicije, pravilnost

- Antonio RAGGI radio na dekoraciji pilastara Sv.Petra, Reljef. Smrt Sv.Cecilije (1660, S.Agneza)-dinaminost,draperija, stucco dekoracije na prozorima u Il Gesu,

- Melchiore CAFFA (1635-1667) s Malte, najdarovitiji od mladih kipara, djela: Ekstaza Sv.Katarine (1667. Rim), S.Tomasso da Villanova daje pomast (1661), Sv.Eustahije u lavljoj spilji (S.Agnese in Piazza Navona), S.Rosa (Lima, Peru) sva su djela velikih dimenzija, Sv.Katarinu je sam dovrio prije smrti, svetica je u mistinom zanosu, prenaglaena draperija, aneli je na oblaku uzdiu na nebo koje se otvara (lanterna), putti se igraju na svjetlosti koja dolazi odozgo, kontrast- bijeli mramor za sveticu i anele tamni, obojeni za pozadinu (uzor- cjelokupni scenski dojam Berninijeve kapele Cornaro)

- Domenico GUIDI- prekida s visokobaroknim smislom za jedinstvo i dramatinost, Oplakivanje tijela Kristovog, (1667, Rim)

- NOVOST visokog baroka- za grobnice se najee koristi prikaz portreta pokojnika koji glavu okree prema oltaru- najpoznatiji primjer je Berninijeva grobnica Gabriele Fonseca, (1668), snana emotivnosti i duhovnost, pogled prema oltaru, enja, izlazi iz okvira grobnice,.. krajem 17.st ovakve grobnice postaju sve rjee- opadanje religijskog zanosa

14. SLIKARSTVO VISOKOG BAROKA ---------------------------------------------------------------RIM - Barokni klasicizam, Arhaini klasicizam, Kripto-Romanticizam(?)

- 2 freske velike vanosti i snanog utjecaja: 1) Lanfranco- Kupola S.Andrea delle Valle 2) Pietro da Cortona- Gran Salon u Palazzo Barberini, nakon tih radova obojica na neko vrijeme odlaze iz Rima, a Andrea Sacchi preuzima mjesto vodeeg slikara u Rimu.- povratak klasinom i arhainom nainu slikanja Bolonjske kole, naputanje venecijanskog kolorizma, naglasak na crteu

- slikar Sassoferrato (Navjetenje Marija, 1650.)

- Mattia Preti (1613-99)- freske u apsidi S.Andrea delle Valle

- jaa i broj bamboccianti - slikara anra- prikaz rimskih ulica, svakodnevnog ivota, vedute, pejzai, ..manji formati, potpuna suprotnost slubenom slikarstvu

- Salvator Rosa (1615-73)-roen u Napulju, pie satiru protiv Berninija, kritiar drutva, flamanska tradicija slikanja krajolika, melankolija, tamne boje, romantini prikazi pejzaa, paljivo promiljeni u ateljeu tzv. misaoni pejzai-djela : Krajolik s nalaskom Mojsija, Iskuenja SV. Antuna (1650tih god)

- Pietro Testa- slika fantastine mitoloke i simbolike kompozicije; crtei, gravure

Veliki freskociklusi

- crkve koje su gradili Bernini, Cortona, Borromini, Rainaldi nisu imale mjesta za velike barokne fresko dekoracije stropa (osim S.Agneze)-nije bilo potrebe za freskama

- freske su raene samo na svodovima starijih crkvi, veina od 1670-1700.(30god)

- Giovan Battista Gaulli Adoracija imena Isusovog, (1677). Il Gesu,

- Francesco Cozza (i drugi)- Apoteoza Kue Pamphili (1667-73), Palazzo Pamphili, Rim

- razlika visokobaroknih i kasnobaroknih fresaka- u visokom bar. svaka figura ima svoje plastine kvalitete, ini se blizu promatrau, ima vanu ulogu u cjelokupnoj kompoz. dok je u kasnom B. suprotno- sve figure su jedna masa, kolektivno postojanje, ovise o dijelu u kojem se nalaze, i postaju jako malene prema dubini dok se ne izgube u iluzionistikoj visini prikaza, one nastanjuju nebo, a ne kao prije kada je nebo bilo samo pozadina za njihovu predstavu, javlja se zrana perspektiva, obasjane su svijetlom i prozrane

- Andrea Pozzo sveenik, slika quadrature, arhitektura se nastavlja u sliku, iluzija prostora- stropna freska Alegorija misionarskog rada Isusovaca, (1691), S.Ignazio, Rim

- Bologna- sada je tamo Guido Reni- bez rivala, velik utjecaj na svo slikarstvo okolice, uz njega je jo i Andrea Sacchi koji je vodei u Rimu- njih 2 su glavna struja klasicizma , koji je u Veneciji i Firenzi smatran zastarjelim

- Firenza Carlo Dolci tehniki savrene cabinet-slike kasnobaroknog mentaliteta

- Venecija- Padovanino- najee slika portreta

- Luca Giordano izvrio snaan utjecaj na lokalne umjetnike, donio napuljski karavaizam, naturalizam i tenebroso, dramatinost izraza

- Francesco Maffei, Sebastiano Mazzoni

- Genova Benedetto Castiglione-flamanski utjecaj, slika pejzae, ivotinje, povijesne, mitoloke teme, religiozne prikaze, radi gravure-

- Napulj- Giusepe de Ribera panjolac, karavaizam, majstor u prikazu unutranje drame u likovima, vulgarni realizam, snaan chiaroscuro, svjetlucavi prijelazi

- Artemisia Gentileschi (ki Orazia Gentileschija, roena u Rimu), snaan temperament, ostaje u Napulju, nasilne scene realistino prikazane do detalja, vidi se utjecaj Caravaggia; slika- Judita ubija Holoferna, (1620tih)

- Napuljska kola razvila se najvie zahvaljujui Caravaggiovom boravku tamo, njegov stil se jo dugo zadrao i imao snaan utjecaj na sve slikare toga podrujaKASNI BAROK I ROKOKO (OKO 1675 OKO 1750)

15. UVOD ---------------------------------------------------------------------------------------------------- nakon smrti Alexandra VII (1667) papinsko pokroviteljstvo ubrzano opada, pa ak ni Bernini nema slubenih narudbi, ali u to vrijeme jaaju crkveni redovi (posebno Jezuiti) pa sada oni trae umjetnike za rad na svojem projektima

- Rim je i nakon opadanja svoje moi i borbe za primat s Parizom i dalje odredite hodoasnika i umjetnika, ali umjetnici vie ne dolaze da bi radili na mnogobrojnim narudbama, nego da bi prouavali antike ostatke

- u Rimu je 1666. osnovana Francuska Akademija koja je irila francuski utjecaj u sve sfere ivota, a klasicizirajua struja akademista irila je svoj utjecaj na umjetnike

- papinska zadaa sad se vrti oko ouvanja i restauracije antikih ostataka: u Rimu se osnivaju akademije, lapidariji, muzeji, zabranjuje se izvoz antikih kipova

- javlja se i romantini pogled 18.st na antiki svijet i ruevine

- Baldasare Longhena je utemeljitelj scenografske arh., arhitekture pozornice u 18.st

- scenografi, dizajneri scene, bili su cjenjeniji od slikara, a slikari od kipara- slikari su esto bili pozivani da dizajniraju skulpturu koju e kipar izraditi to je u Berninijevo doba bilo nezamislivo, sada se valoriziraju prve skice umjetnika, crtei, zapisi, bozzeti kao koncepti koji imaju prvotnu snagu umjetnike ideje

- javlja se umjetnik virtuoz 18. stoljea- novi koncept jedinstvenosti umjetnikog genija (kasnobarokni genij bio je racionalan, svestrani svjetski ovjek, koji radi bez napora, svoja djela temelji na tradiciji)

- umjetnika kritika i novo poimanje umjetnosti dolazi u Italiju iz drugih zemalja- Francuska, Engleska, Njemaka..- talijanska nadmo je zavrila

16. ARHITEKTURA---------------------------------------------------------------------------------------KASNI BAROKNI KLASICIZAM I ROKOKO- graditelji imaju vie uzora u gradnji: rimske graevine 17. stoljea, stariju tradiciju Cinquecenta i klasinu antiku na koju se on naslanja repertoar iz kojeg umjetnik moe birati je gotovo neogranien, a znak novog vremena je to umjetnici poinju koristiti tu slobodu u odabiru najraznovrsnijih oblika (npr. Juvarra)

- strogi klasicizam bio je vodei stil u Italiji od 1580 do 1625, nakon toga klasicizam su nastavili manji majstori, dok su velika, majstorska imena bila na sceni, ali krajem 17. st. klasicizam ponovo postaje vladajui stil- kasni barokni klasicizam koji prelazi u neo-klasicizam..- ono to razlikuje kasni barokni klasicizam od prethodnih razdoblja je upravo to mnotvo oblika, borromineskna dekoracija, kasnomaniristiki elementi, scenski elementi prikaza, shema boja- svijetli tonovi, uta, plava, ruiasta i puno bijele boje

- Venecija se okree u drugom smjeru- jo dosta rano se vraa direktno na Palladija i Scamozzija i klasinu antiku, to je poprilino udno jer je Venecija bila takav grad s takvim obiajima za koji bi se oekivalo da e ga preplaviti rokoko, no dogodilo se suprotno- Venecija uope nema rokoko arhitekture (iako postoji neto rokoko dekoracije)

- Talijanski ROKOKO- slobodna i matovita dekoracija, bogata igra elegantnih, zavijenih oblika i prostornih kompleksnosti, rocaille dekoracija, uz Rim glavni centri su: Napulj, Sicilija i Pijemont stil dolazi iz Francuske, ali sve najvanije graevine tog razdoblja u Italiji ipak su duboko ukorijenjene u talijansku tradiciju uz dodatak franc. elemenata, racionalizam tog perioda jasan je u akademski strogom matematikom raunu koji se izvodi za proporcije u arhitekturi, pravila koja se strogo potuju u gradnji

RIM

Carlo Fontana (1638-1714)- radio je kod G.M.Bolina, Pietre Cortona, Carla Rainaldija i naposljetku kod Berninija, koji je na njega ostavio najvie utjecaja- fasada S.Marcello al Corso, 1683, Rim- njegovo najuspjenije djelo, konkavna je, ima iluzionistike nie, lako je itljiva, stupovi s naglaenim kapitelima flankiraju vrata i nad entablaturom se nastavljaju i na drugi kat, proporcije su skladne i proraunate, istaknuta edikula s ulazom, prekinuti polukruni zabat nad vratima- scenski nain prikazivanja

- Fontanin najvei projekt- veliki crkveni sklop- Isusovaka crkva i kolegij u Loyoli, panjolska- tu se otkrivaju njegova umjetnika ogranienja, uzor: rimske crkve i Longhenina Sta. Maria della Salute

- nacrtao i projekt za zavravanje trga Sv.Petra na oval se nadovezuju jo 2 ravne kolonade prema gradu , meu njima, na poetku trga, trijumfalni luk za ulaz

- imao je puno uenika i suradnika

- novi procvat arhitekture u Rimu dolazi s arhitektima: Raguzzini, Valvassori, Galilei, De Sanctis, Salvi, Fuga

- 2 velika djela rimskog rokokoa PANJOLSKE STUBE i PIAZZA S. IGNAZIO- grandioznost, impozantna veliina, aristokratskog karaktera su panjolske stube nasuprot malom, skromnom trgu S. Ignazia okruenom kuama graenom za srednju klasu, uzdiuu klasu buroazije, zaobljenost linija

- panjolske stube izgradio Francesco de Sanctis, 1723-26.- monumentalna gradnja, elegantan zaobljeni dizajn,