Publikacije - Pregledi - Teorija i stvarnost inozemnih ...old.hnb.hr/publikac/pregledi/p-009.pdf · ante babi}, andreja pufnik, tihomir stu~ka teorija i stvarnost inozemnih izravnih

PREGLEDI

P – 9 Listopad 2001.

Ante Babi}Andreja PufnikTihomir Stu~ka

Teorija i stvarnost inozemnihizravnih ulaganja u svijetu i u

tranzicijskim zemljama sposebnim osvrtom na Hrvatsku

Izdaje:

Hrvatska narodna banka

Direkcija za izdava~ku djelatnost

Trg hrvatskih velikana 3, 10002 Zagreb

Telefon centrale: 4564-555

Telefon: 4922-070, 4922-077

Telefaks: 4873-623

Web adresa:

http://www.hnb.hr

Glavni urednik:

dr. sc. Evan Kraft

Uredni{tvo:

dr. sc. Ante Babi}

mr. sc. Igor Jemri}

Urednica:

mr. sc. Romana Sinkovi}

Grafi~ki urednik:

Slavko Kri`njak

Lektura:

Dragica Platuì}

Suradnica:

Ines Merkl

Tisak:

Poslovna knjiga d.o.o., Zagreb

Molimo korisnike ove publikacije da prilikom

kori{tenja podataka obvezno navedu izvor.

Tiskano u 400 primjeraka

ISSN 1332–2168

www.hnb.hr

Ante Babi}, Andreja Pufnik, Tihomir Stu~ka

TEORIJA I STVARNOST INOZEMNIH IZRAVNIHULAGANJA U SVIJETU I U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

S POSEBNIM OSVRTOM NA HRVATSKU

Saètak

U ovom smo radu saèli pojedine bitne elemente teorije inozemnih izravnih ulaganja (iliFDI), te glavne motive koji utje~u na njihove tokove. Nadalje, dali smo pregled teorije i istraì-vanja vezanih uz utjecaj FDI na ostale makroekonomske varijable, poput izvoza, uvoza,BDP-a i investicija. Teoretska razmatranja dopunjujemo dosada{njim iskustvima tranzicij-skih zemalja i Hrvatske glede priljeva i privla~enja inozemnih izravnih ulaganja. Posebno seosvr}emo na hrvatski Zakon o poticanju ulaganja, opisujemo politike privla~enja inozemnihizravnih ulaganja u drugim tranzicijskim zemljama, te dajemo preporuke za budu}u revizijuZakona.

JEL: F21, F23, P21

Klju~ne rije~i: foreign direct investment; inozemna izravna ulaganja; tranzicijske zemlje;Hrvatska

dr. sc. Ante Babi} (Hrvatska narodna banka i Ekonomski institut Zagreb), [email protected];mr. sc. Andreja Pufnik (Hrvatska narodna banka), [email protected]. sc. Tihomir Stu~ka (Hrvatska narodna banka), [email protected] stajali{ta iznesena u ovom radu odgovorni su autori i ta stajali{ta nisu nu`no istovjetna slu`benimstajali{tima Hrvatske narodne banke ni Ekonomskog instituta Zagreb.Autori zahvaljuju Davoru Galinecu, Branimiru Grui}u, Marijani Jeli}, Kre{imiru Jurlinu, EvanuKraftu, Andrei Mervar i nepoznatom recenzentu na korisnim komentarima i sugestijama.

Sadràj

1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

2. Inozemna izravna ulaganja – teorijska i empirijska razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . 1

2.1. Teorija inozemnih izravnih ulaganja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22.1.1. Motivi davatelja (ponu|a~a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22.1.2. Motivi primatelja (potraìtelja) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2.2. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na doma}e gospodarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42.2.1. Me|uovisnost vanjske trgovine i inozemnih izravnih ulaganja . . . . . . . . . . . . . . . . 52.2.2. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na gospodarski rast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62.2.3. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na zaposlenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72.2.4. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na investicije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72.2.5. Efekti prelijevanja izme|u FDI poduze}a i sektora te ostatka gospodarstva . . . . . . . . . 82.2.6. Irska pri~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2.3. îmbenici atraktivnosti pojedinog trì{ta – primatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92.3.1. Ekonomska snaga i trì{ni potro{a~ki kapacitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102.3.2. Rizik zemlje (sovereign risk) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102.3.3. Infrastruktura i proizvodni resursi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2.4. Pregled poticajnih mjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112.4.1. Porezni poticaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3. Kretanja inozemnih izravnih ulaganja u svijetu i u tranzicijskim

zemljama Srednje i Isto~ne Europe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

3.1. Inozemna izravna ulaganja u 1980-ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143.2. Inozemna izravna ulaganja u 1990-ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143.3. FDI i europske tranzicijske zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153.4. Poticajne mjere za privla~enje inozemnih izravnih ulaganja u Sloveniji, Ma|arskoj,

ê{koj i Slova~koj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173.5. Porezni poticaji u svjetskim okvirima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

4. Analiza inozemnih izravnih ulaganja u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

4.1. îmbenici atraktivnosti Hrvatske kao primatelja FDI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224.2. Osvrt na hrvatski zakon o poticanju ulaganja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224.3. Zaklju~na razmi{ljanja o poticanju inozemnih izravnih ulaganja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

5. Zaklju~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

1

Teorija i stvarnost inozemnih izravnih ulaganja u svijetu iu tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na hrvatsku

1 U nastavku teksta upotrebljavat }emo izraz inozemna izravna ulaga-nja. U doma}oj literaturi pojavljuju se i varijante izravna strana ula-ganja, direktna strana ulaganja, direktne strane investicije itd.

1. Uvod

Inozemna izravna ulaganja1 (foreign direct investment –FDI) po~inju se intenzivnije pojavljivati u teoretskim iempirijskim istraìvanjima ekonomista nakon II. svjet-skog rata. Ure|enje me|unarodnoga monetarnog sustavau Bretton Woodsu omogu}ilo je razvoj i trgovine i me|u-narodnih financija. Uza sve to zabiljeèn je porast svih ob-lika financiranja, od klasi~nog zaduìvanja pa do inozem-nih izravnih ulaganja.

Posebno velik rast me|unarodnih financijskih tokovadogodio se 1980-ih i 1990-ih godina. Nekoliko je razloga zato. Prvi je razvoj teorije i institucionalnih investitora uAmerici (uzajamnih fondova trì{ta novca, investicijskihfondova, mirovinskih fondova), kao odgovora na ograni~e-nja u bankarskom sektoru. Drugi je pove}ana umreènostsvjetskih financijskih trì{ta i globalizacija, koja je omo-gu}ila optimiziranje portfelja na globalnome financijskomtrì{tu. Tre}i je liberalizacija financijskih trì{ta, osobitotrì{ta europskih zemalja po~etkom osamdesetih godina.

S obzirom na sve to i na golem porast me|unarodnihfinancijskih tokova, koji su u 1990-ima uvelike prema{ilivanjskotrgovinske tokove i, ~ini se, postali nezavisni odnjih, cijelo je podru~je me|unarodnih financija, a osobitoinozemnih izravnih ulaganja postalo predmetom brojnihstudija i istraìvanja.

Osim toga, slom socijalisti~ko-planskoga konceptaprivrede i prijelaz ve}ine biv{ih socijalisti~kih zemalja natrì{no gospodarstvo pobudili su dodatni interes za ino-zemna izravna ulaganja kao instrument za brè pove}anjeefikasnosti postoje}ih poduze}a, smanjenje tehnolo{kezaostalosti, preno{enje novih znanja (osobito u upravlja-nju) i novih na~ina poslovanja u tranzicijskim zemljama,te osvajanje novih trì{ta. U takvom kontekstu treba pro-matrati prirodu nastajanja FDI, odnosno tijesnu poveza-nost ulaganja s privatizacijskom strategijom zemlje pri-matelja, s jedne strane, te zna~enje FDI u postprivatizacij-skom razdoblju, s druge strane.

Sve je to otvorilo proces stvaranja cjelovite teorije ino-zemnih izravnih ulaganja, koja obuhva}a segmente ve}razra|enih dijelova ekonomske teorije poput optimizacijeportfelja, teorija rasta, teorija ekonomske politike, teorijapoduze}a i teorija industrijske organizacije.

U ovom smo radu èljeli dati pojedine bitne elementeteorije inozemnih izravnih ulaganja, njihov utjecaj na os-tale makroekonomske varijable, mjere i na~ine njihovapoticanja, dosada{nja iskustva tranzicijskih zemalja gledeFDI, te hrvatska iskustva i prijedloge politika kojima seinozemna izravna ulaganja mogu privu}i u Hrvatsku.

Rad je podijeljen u 5 dijelova, od ~ega je uvod prvi. Udrugom se dijelu opisuju elementi teorije inozemnih iz-ravnih ulaganja, teorijske i empirijske studije utjecaja ino-zemnih izravnih ulaganja na gospodarstvo te poticajnemjere za inozemna izravna ulaganja. U tre}em se dijeluosvr}emo na kretanja inozemnih izravnih ulaganja u svi-jetu u 1980-ima i 1990-ima te tokove FDI u europskimtranzicijskim zemljama. U ~etvrtom se dijelu analizirajutokovi FDI u Hrvatskoj te aktualne mjere koje regulirajuinozemna izravna ulaganja i njihovo poticanje. Peti je diozaklju~ak ovog rada.

2. Inozemna izravna ulaganja – teorijskai empirijska razmatranja

Do inozemnih izravnih ulaganja (FDI) dolazi kada rezi-denti2 jedne zemlje preuzmu upravlja~ku kontrolu nadodre|enim gospodarskim aktivnostima u drugoj zemlji.Prema definiciji Me|unarodnoga monetarnog fonda3 ino-zemno izravno ulaganje doga|a se kada odre|eni ulaga~(nerezident) do|e u posjed 10 posto ili vi{e vlasni~kog ud-jela gospodarskog subjekta (rezidenta)4. Taj je prag arbit-rarno odre|en. Smatra se da ulaga~ s ve}im udjelom imavelik utjecaj na dono{enje bitnih odluka vezanih uz uprav-ljanje poduze}em, premda nema ve}inski vlasni~ki udio.Naj~e{}e se drì da se inozemna izravna ulaganja razliku-ju od drugih oblika priljeva privatnoga inozemnog kapita-la, u prvom redu, po trajnom interesu u ciljnom poduze}ui aktivnom sudjelovanju inozemnih investitora u procesuupravljanja poduze}em. Nasuprot inozemnim izravnimulaganjima nalaze se portfeljna ulaganja, za koja je uvrije-èno mi{ljenje da su ponajprije vezana uz mogu}nost os-tvarivanja profita u kra}em roku, o ~emu }e biti ne{to vi{erije~i kada se bude govorilo o motivima ponu|a~a u jed-nom od sljede}ih poglavlja.

Inozemno izravno ulaganje ne treba poistovjetiti s po-duze}em u prete`nom stranom vlasni{tvu5, jer je ono tekjedan od na~ina na koji se poduze}e financira inozemnim

2 U ve}ini slu~ajeva to se odnosi na mati~no poduze}e, dakle na pravnu,a ne na fizi~ku osobu, koja osniva inozemnu podru`nicu.

3 Upute se odnose na statistiku platne bilance (vidite Jemri}, 1997). Os-novne komponente tokova inozemnih izravnih ulaganja, kako se bilje-è u platnoj bilanci, ~ine neto promjene vlasni~kog udjela inozemnihrezidenata, promjene u reinvestiranom profitu i neto iznos zajmovakoje mati~na kompanija daje svojoj inozemnoj podru`nici.

4 Taj je prag MMF odredio za sve zemlje prema praksi razvijenih zema-lja gdje je vlasni{tvo nad poduze}em vrlo raspr{eno. Postavlja se pita-nje je li takav standard ispravno primijeniti i u tranzicijskimzemljama, u kojima je dioni~arstvo u za~etku i gdje se u privatizacijikupuju kontrolni paketi od 51 posto.

5 Bez obzira na veli~inu, multinacionalnom se kompanijom smatra sva-ko poduze}e koje je angaìrano u ekonomskoj aktivnosti vi{e zemalja.

2

6 Konkretan bi primjer mogao biti izum novog lijeka ~ija se prodaja èli{to vi{e pove}ati kako bi prosje~ni ukupni tro{kovi, koji su uloèni uistraìvanje i razvoj, bili {to manji.

7 Ulaganje austrijske banke u Hrvatsku, koja me|utim èli zadràti do-ma}u razinu upravljanja tako {to upu}uje svoje stru~njake iz centrale.

izvorima. Trgova~ko poduze}e u prete`nom stranom vlas-ni{tvu, sa svojim specifi~nim kvalitetama, jest ono za kojese u literaturi naj~e{}e navodi da donosi novu tehnologiju,bolje upravlja~ke i marketin{ke vje{tine i pristup novimtrì{tima (~ak i kada se financira na financijskom trì{tuzemlje doma}ina, {to se ne}e registrirati kao inozemno iz-ravno ulaganje).

Inozemna izravna ulaganja uglavnom se mogu podije-liti u dvije vrste (Julius, 1991). Inozemna izravna ulaga-nja koja stvaraju novu proizvodnu imovinu, nazivaju se“investicije u ledinu” ili “greenfield investicije”. Kupnjapostoje}ih postrojenja i poduze}a i preuzimanje kontrole unjima kako bi novi vlasnik upravljao efikasnije od pret-hodnog vlasnika, jesu “mergers/acquisitions (M&A) in-vesticije” ili “take-over investicije”, odnosno “brownfieldinvesticije” u koje spadaju i inozemna izravna ulaganjanastala privatizacijom.

2.1. Teorija inozemnih izravnih ulaganja

Kao i svagdje u ekonomiji, tako i kod inozemnih izravnihulaganja, kupac i prodava~, odnosno primatelj i davateljinozemnih izravnih ulaganja (ponu|a~ i potraìtelj), tre-baju imati interesa za inozemnim izravnim ulaganjem.Drugim rije~ima, ako se i na FDI primjene na~ela trì{neekonomije, na trì{tu izravnih ulaganja (kao parcijalnojravnoteì) trebaju se izjedna~iti ponuda i potra`nja kakobi do{lo do ravnote`ne koli~ine i cijene FDI.

Teorija inozemnih izravnih ulaganja nastaje obja{nje-njem motiva i pona{anja na trì{tu – motiva i pona{anjaponu|a~a (inozemnih multinacionalnih kompanija i drà-va koje poti~u izvoz robe i usluga inozemnim izravnimulaganjima) te motiva i pona{anja potraìtelja (poduze}anastalih inozemnim izravnim ulaganjem, zemalja prima-telja FDI i njihovih vlada) – te njihovih o~ekivanja i mjeraekonomske politike kojima privla~e navedena ulaganja,kao i egzogenih faktora koji uzrokuju tokove dugoro~nihulaganja (npr. prema Hecksher-Ohlinovoj teoriji i pripa-daju}im teoremima me|unarodne razmjene razlika u cije-ni proizvodnih faktora moè uzrokovati seljenje proizvod-nje proizvodnih faktora iz jedne zemlje u drugu).

U sljede}im dvama poglavljima detaljnije razra|ujemomotive ponu|a~a i potraìtelja FDI.

2.1.1. Motivi davatelja (ponu|a~a)

Prva skupina motiva ponu|a~a temelji se na teoriji opti-mizacije portfelja multinacionalne kompanije. Prema por-tfeljnoj teoriji glavni je motiv za poduzimanje investicijeèlja vlasnika odre|enog portfelja da maksimiziraju nje-govu vrijednost, odnosno o~ekivani prinos portfelja uz {tomanji rizik. Prema tom su pristupu izravna inozemnaulaganja mogu}a ako je o~ekivani prinos inozemne aktive(ulaganja u FDI) niì od prinosa doma}e imovine kada jekorelacija (kovarijanca) izme|u o~ekivanog prinosa do-ma}ih investicija i investicija u inozemstvo (u obliku iz-ravnog ulaganja) manja od jedan (ili ~ak negativna – akopada prinos u zemlji, raste prinos u inozemstvu). Me|u-tim, postoje odre|eni problemi s portfeljnom teorijom ob-ja{njavanja motiva ponu|a~a inozemnih izravnih ulaga-nja. Naime, gledaju}i samo na portfelj inozemnog ulaga~a(npr. multinacionalne kompanije) i isklju~uju}i kontrolukoju donosi FDI, ova teorija moè objasniti razliku izme-|u sklonosti (multinacionalne kompanije) prema zajmovi-

ma (transakcije koje se u platnoj bilanci obi~no biljeè podstavkom ostalih ulaganja) od sklonosti prema kupnji dio-nica, odnosno vlasni~kih vrijednosnica (transakcije kojese u platnoj bilanci obi~no biljeè pod stavkom inozemnihizravnih ulaganja i portfeljnih ulaganja), no ne moè raz-lu~iti dionice koje se kupuju radi upravljanja (FDI) od dio-nica koje se kupuju radi investiranja (portfeljna ulaganja).

Druga skupina motiva za provo|enje inozemnih izrav-nih ulaganja uklju~uje eksternalije ili nesavr{enosti tr-ì{ta, koje se internaliziraju ili eliminiraju pomo}u ino-zemnog ulaganja, i to povezivanjem k}eri nastale takvimulaganjem s mati~nim poduze}em. Pri tome razlikujemotehnolo{ke eksternalije, koje se sastoje od opadanja pros-je~nih fiksnih tro{kova kapitalno intenzivnih industrija ipove}anja proizvodnje zbog inozemnih izravnih ulaganja(primjerice farmaceutska i kozmeti~ka industrija, indus-trije s visokom tehnologijom)6 i eksternalije zbog nesavr-{enosti na trì{tu faktora (bilo rada, bilo kapitala, biloznanja i vje{tine), kada se te nesavr{enosti (npr. nedostat-na vje{tina upravljanja bankarskim poslovima) iskori{ta-vaju kako bi se inozemnim izravnim ulaganjima dodatnopove}ali efekti ekonomije razmjera mati~nog poduze}a,npr. kod prijenosa tehnologije te znanja i upravlja~kevje{tine7.

Tre}a skupina motiva temelji se na teoriji industrijskeorganizacije (industrial organization – Graham i Krug-man, 1995). Prema toj je teoriji o~ekivani prinos od pod-ru`nice nastale inozemnim izravnim ulaganjem ve}i odprinosa doma}eg poduze}a kojem se primjerice ustupa li-cencija – zbog blizine trì{ta, zbog niìh tro{kova (radai/ili kapitala), zbog mogu}eg osvajanja ve}eg dijela trì{ta idrugih povoljnijih uvjeta na lokalnom trì{tu. U jednomod klju~nih radova s toga podru~ja Stephen Hymer isti~e(preuzeto iz Graham, 1995) kako su odre|enom poduze-}u, da bi pro{irilo aktivnosti u druge zemlje, odnosno pos-talo multinacionalnim, potrebne neke specifi~ne prednos-ti pred lokalnim konkurentima, u koje se ubrajaju napred-na tehnologija, za{titni znak, patenti, ekonomija obujma,upravlja~ka i marketin{ka znanja, {to se zajedno nazivaneopipljivom imovinom. Posjedovanje takve, specifi~neimovine nu`no je kako bi se nadoknadila prednost kojudoma}i proizvo|a~i imaju u poznavanju doma}eg trì{ta,preferencija potro{a~a i lokalnih poslovnih obi~aja, te ka-ko bi se nadoknadili drugi dodatni tro{kovi vezani uz pos-lovanje u stranom i nedovoljno poznatom okruènju.

Tako, primjerice, Buckley i Casson u svom radu iz1976. godine (preuzeto iz Graham, 1995) tvrde da za isko-ri{tavanje specifi~nih prednosti na me|unarodnoj razininije nu`no potrebno da odre|eno poduze}e posjeduje po-duze}e u drugoj zemlji i upravlja njegovim poslovanjem,ve} se prednosti mogu iskori{tavati pomo}u izvoza ili ugo-vora o licenciji s lokalnim poduze}ima na inozemnim tr-ì{tima. Prema njihovoj teoriji, da bi poduze}e postalomultinacionalnim, potrebno je osim posjedovanja speci-fi~ne neopipljive imovine i postojanje tzv. internih ekono-mija. Internalizacijom, odnosno internim obavljanjemtransakcija poduze}e zamjenjuje trì{te kako bi se te tran-sakcije obavile na u~inkovitiji i jeftiniji na~in. Tako se {ire

3

tehni~ka i marketin{ka znanja, a zadràva pravo vlas-ni{tva. Internalizacija se primjenjuje da bi se izbjegli viso-ki tro{kovi obavljanja odre|enih transakcija na trì{tu –npr. informiranja, pregovora o zaklju~enju posla, samogzaklju~enja posla, ostvarivanja prava vlasni{tva, nadgle-danja, promjene ugovora i sl. (Vidas-Bubanja, 1998). Isko-ri{tavanjem specifi~nih prednosti pomo}u inozemnih iz-ravnih ulaganja mogu se, zbog internalizacije transakcija,ostvariti znatnije u{tede, dok se to prodajom licencija iliizvozom gotovih proizvoda ne moè u~initi. Internalizaci-ja se pojavljuje i zato {to za neke specifi~ne prednosti nepostoji trì{te, tako da se one mogu plasirati samo interno– unutar poduze}a. U takvu kategoriju moèmo svrstati iFDI kao supstitut za neefikasno (nedovoljno razvijeno) fi-nancijsko trì{te. Takvo se financijsko trì{te o~ituje nea-dekvatnom ponudom ro~nosti traènog zaduènja i/ili ne-mogu}no{}u zaduènja u traènoj valuti. Osim toga, poja-va asimetri~nosti informacija i s time povezanaoteàvaju}a mogu}nost financiranja mogu imati va`nuulogu u financiranju tvrtke. Zaduìvanje mati~ne tvrtkepomo}u FDI u takvim slu~ajevima omogu}uje internu alo-kaciju svjetskoga kapitala i zaobilaènje trì{ta kapitalatranzicijskih zemalja i doma}ega financijskog trì{ta8.

U nastojanju da se odgovori na pitanje za{to, kako igdje }e do}i do inozemnih izravnih ulaganja, odnosno os-nivanja inozemnih podru`nica Dunning9 spaja parcijalneteorije kojima se nastoje objasniti motivi inozemnih izrav-nih ulaganja, u tzv. teoriju OLI. Prema toj teoriji motiv zapokretanje inozemnih izravnih ulaganja nastaje kada suispunjena tri nu`na uvjeta: prvo, kad postoje vlasni~keprednosti zbog posjedovanja specifi~ne neopipljive imovi-ne (ownership advantages – O), drugo, kad su koristi odvlastite proizvodnje, odnosno od internalizacije ve}e odkoristi {to ih donosi prodaja licencija (internalization – I) itre}e, kad postoje prednosti lokacije (location – L). Loka-cijski faktori uklju~uju pogodnosti vezane uz inpute naodre|enoj lokaciji (bogatstvo prirodnih resursa, razvije-nost infrastrukture, povoljna cijena radne snage u uspo-redbi s njezinom kvalitetom te obilnost i kvaliteta drugihproizvodnih inputa), transportne tro{kove, pristup tr-ì{tu i razli~ite oblike administrativnih mjera (carine,kvote, mjere za poticanje ulaganja). Na temelju faktora in-ternalizacije i lokacije trgova~ko poduze}e u prete`nomstranom vlasni{tvu odlu~uje je li specifi~ne prednostiunosnije iskori{tavati izvozom/prodajom licencije ili ino-zemnim izravnim ulaganjima (odnosno osnivanjem pod-ru`nice u stranoj zemlji).

Specifi~ne su prednosti ujedno prepreka ulasku doma-}ih proizvo|a~a u odre|enu industrijsku granu, tj. barije-ra za novu konkurenciju ostalih poduze}a, a inozemnimkompanijama mogu}i izvor ekonomske rente (oligopolis-ti~ke ili monopolisti~ke). Nesavr{ena konkurencija nainozemnom trì{tu vaàn je faktor, koji motivira poduze-}e da se upusti u me|unarodne operacije. Empirijska is-traìvanja odnosa trì{ne strukture i inozemnih izravnihulaganja koja je proveo Moran (1998), pokazala su da velikdio multinacionalnih kompanija djeluje na trì{tima kojaimaju izraènu trì{nu koncentraciju, u industrijskimgranama za koje je zna~ajna ekonomija obujma i veliki iz-daci za promociju proizvoda te u kojima se intenzivno

8 Vidite, primjerice, Hausmann i Fernandez-Arias (2000), str. 13 – 279 Dunning (1988)

primjenjuje tehnologija. U takvim uvjetima zemlja doma-}in od inozemnih ulaganja ima {tete (npr. od renti koje iz-vla~e poduze}a u stranom vlasni{tvu), ali i znatne koristi.Koristi se ostvaruju pomo}u pristupa modernim tehnolo-gijama, marketingu i upravlja~kim vje{tinama, te pomo}umogu}eg ostvarivanja pozitivnih eksternih u~inaka (tzv.spillover) na doma}a poduze}a, {to sve zajedno pridonosirastu produktivnosti, a time i pobolj{anju efikasnosti is-kori{tenja resursa i na kraju dovodi do porasta dohotka poglavi stanovnika. Stoga je stupanj konkurencije na odre-|enom trì{tu, navodi Moran (1998), jedan od faktora okojima ovisi ho}e li kona~ni neto u~inci inozemnih izrav-nih ulaganja u zemljama u koje stiù biti pozitivni ili ne-gativni.

Daljnje (~etvrto) mogu}e obja{njenje motiva multina-cionalnih kompanija za inozemno izravno ulaganje teme-lji se na racionalizaciji tro{kova kapitala (Graham i Krug-man, 1995). Multinacionalna poduze}a osnivaju pod-ru`nice u inozemstvu zato {to im je dug (zadu`nice)jeftiniji na~in financiranja od vlasni{tva (dionica), stogaradije investiraju (jer moraju u svom poslovanju imati od-re|eni omjer duga ili investicija u pasivi), pa i u inozem-stvo u obliku izravnog ulaganja, nego da pla}aju dividen-du dioni~arima. Ukoliko je za takvo izravno ulaganje pot-rebno dodatno financiranje, mogu ga posuditi u zemljiprimatelju i smanjiti tako te~ajni rizik.

Sa stajali{ta multinacionalne kompanije izravna ula-ganja mogu posluìti mnogim korisnim strate{kim ciljevi-ma (Julius, 1991). Tako se izravnim ulaganjem prodire nainozemna trì{ta (bilo zemlje primatelja ili skupine zema-lja – jumping over tariff argument) do kojih se lak{e dopi-re preko zemlje primatelja10. To je trì{no orijentiranoinozemno izravno ulaganje. Na taj je na~in mogu}e olak-{ati i vlastiti izvoz, {to je daljnja motivacija ulaga~a (izvoz-no orijentirano izravno ulaganje). Faktorski orijentiranainozemna izravna ulaganja omogu}uju pristup sirovina-ma, tehnologiji ili jeftinijem radu i drugim proizvodnimfaktorima. Strate{ko moè biti i izravno ulaganje radisupstitucije izvoza, ukoliko se nastoji izbje}i izvoz zbog te-~ajnog rizika, rizika suverenosti ili nekog drugog razloga.U na~elu se motivi ponu|a~a moraju manifestirati u razli-ci izme|u prihoda i rashoda multinacionalne tvrtke i uprofitu.

2.1.2. Motivi primatelja (potraìtelja)

Motivi primatelja (obi~no je rije~ o zemlji primatelju ino-zemnoga izravnog ulaganja, a ne o specifi~noj tvrtki)11

sastoje se u usporedbi dru{tvenih koristi i dru{tvenihtro{kova koje su prouzrokovala inozemna izravna ulaga-nja, te u nastojanju da dru{tvene koristi budu ve}e.

Dru{tvene koristi ili dobici od inozemnih izravnih ula-ganja u zemlji primatelju mogu ~initi {iroku paletu pozi-tivnih utjecaja. Tako stvaranje dobiti od strane multina-cionalne kompanije, koja se onda oporezuje (trenuta~no sedobit u Hrvatskoj oporezuje sa 20 posto), osigurava znat-ne priljeve u dràvni prora~un. S druge strane, jedna od

10 Koja posjeduje ugovore o slobodnoj trgovini s drugim, okolnim zemlja-ma

11 Engleski pojam koji se upotrebljava u literaturi jest host countries. Zazemlje iz kojih inozemna izravna ulaganja dolaze upotrebljava se en-gleski pojam home countries.

4

12 Na primjer pruà se mogu}nost preuzimanja tehnologije, prelaskaobu~ene radne snage u doma}a poduze}a i pove}ava se konkurencija.

uobi~ajenih fiskalnih mjera za privla~enje inozemnih iz-ravnih ulaganja upravo je osloba|anje od pla}anja poreza(djelomi~no ili potpuno) u duèm razdoblju (primjericedeset godina). Nadalje, postoji mogu}nost otvaranja novihradnih mjesta (primjer je novi pogon Benettona, koji jestvorio oko stotinu radnih mjesta u Osijeku) i u vezi s tim iprijenosa znanja, tehnologije i upravlja~kih vje{tina (npr.zapo{ljavanje upravlja~kog kadra u HT-u, koji nakon ne-koliko godina odlazi raditi u doma}e tvrtke). Op}enito semoè re}i da inozemna izravna ulaganja mogu pobolj{atikvalitetu radne snage i ljudskoga kapitala u zemlji doma-}inu, npr. osposobljavanjem zaposlenika na novim stroje-vima, uporabom novih procesa proizvodnje i sl. Osim toga,moè se pojaviti pozitivan efekt zbog pove}ane integracije,primjerice ulaganje poznate {panjolske turisti~ke tvrtkeSol Melia, gdje se rezervacije za njihov hotelski smje{taj uIstri vr{e centralizirano, ~ime se osiguravaju kupci turis-ti~kih usluga i popunjenost kapaciteta. Iskori{tavanjekomparativnih prednosti lokalnoga gospodarstva s eko-nomijom razmjera inozemnog ulaga~a moè biti vaànelement za proboj doma}e proizvodnje na svjetsko trì{te(mogao bi se zamisliti primjer korejske industrije brodovakoja kupuje jedno od hrvatskih brodogradili{ta kako bi seu njemu obavljali dijelovi proizvodnog procesa). Ulazakinozemnih tvrtki u proizvodni sektor moè prouzro~iti ja-~anje konkurencije, {to pove}ava pritisak na efikasnijeposlovanje ostatka sektora. Takav efekt moè se naslutiti,primjerice, u hrvatskom bankarskom sektoru (Kraft i Ga-lac, 2000).

U prilog inozemnim izravnim ulaganjima naj~e{}e suse navodila dva osnovna razloga. Prvo, budu}i da inozem-na poduze}a posjeduju potrebno znanje, tehnologije i fi-nancijska sredstva, od njih se o~ekivalo da pridonesu po-ve}anju efikasnosti doma}ih poduze}a (od kojih je ve}inaimala zastarjelu opremu i proizvodne metode), te da una-prijede upravljanje poduze}em. Drugi vaàn razlog privla-~enja inozemnih investitora po~iva na vjerovanju da ino-zemna izravna ulaganja generiraju pozitivne indirektneu~inke (eksternalije)12 na druga doma}a poduze}a (u istojindustrijskoj grani ili u grani u koju ulaze njihovi doma}idobavlja~i/kupci te u ostatku gospodarstva), {to utje~e narast njihove proizvodnosti. To se obja{njava time {to na-kon osnivanja podru`nice multinacionalne kompanije naodre|eno trì{te u zemlji primatelju stiè i moderna teh-nologija, pa se remeti postoje}a ravnoteà na trì{tu, zbog~ega su doma}a poduze}a prisiljena poduzeti akcije kakobi pove}ala svoju efikasnost i za{titila svoje trì{ne udjele iprofit (Blomstrõm i Sjõholm, 1999). Me|utim, valja imatina umu da se pozitivne eksternalije koje generiraju ino-zemni investitori, mogu izgubiti ako porast konkurencijezbog ulaska inozemnih poduze}a izazove smanjenje proiz-vodnje doma}ih poduze}a. Daljnji je bitan motiv zemljeprimatelja ~injenica da se ulazna inozemna izravna ulaga-nja ne uklju~uju u inozemni dug zemlje, pa zemlje imajudodatni motiv da prikupe {to vi{e izravnih ulaganja s obzi-rom na ostale stavke na kapitalnom i financijskom ra~unuplatne bilance – to je bio jedan od na~ina rje{avanja prob-lema najzaduènijih zemalja u jeku du`ni~ke krize1980-ih: pretvaranjem duga u ulog (debt-equity swap), pri~emu se dug zemlje zamjenjuje za dionice nekog poduze}aiz zemlje du`nika.13

13 Potraìvanje u rukama vjerovnika (obi~no komercijalne banke) prodase uz diskont poduze}u (kupac) koje ima interesa da ulaè u odre|enopoduze}e u zemlji du`niku. To poduze}e kupac prezentira vladi zemljedu`nika potraìvanje preneseno na sebe, a onda vlada zemlje du`nikau zamjenu za dug daje dionice ili neke druge vlasni~ke vrijednosnicekoje zanimaju poduze}e kupca. Ako pri tome udio dionica u nekom po-duze}u prije|e 10 posto (koje je propisao MMF), poduze}e kupac pos-taje inozemni ulaga~, a transakcija se biljeì kao FDI.

14 Zato {to neefikasna doma}a tvrtka stvara nepotrebno vi{i tro{ak zapotro{a~e u obliku visokih cijena, koje su potrebne da bi se podmirilitro{kovi neefikasnog poslovanja.

15 Ulazak i ekspanzija inozemnih izravnih ulaganja koja zahtijevaju nis-ku vje{tinu radnika, mogu izazvati dugotrajne promjene u strukturitrì{ta rada u kojoj se sve vi{e pojavljuju poslovi niè tehnolo{ke razi-ne i slabijih vje{tina.

Potencijalne dru{tvene tro{kove inozemnih izravnihulaganja (prema Graham i Krugman, 1995) moè prouz-ro~iti smanjenje zaposlenosti zbog racionalizacije radnesnage u preuzetom poduze}u ili, na makrorazini, zbog is-tiskivanja neuspje{nih doma}ih tvrtki (s tim da je potpu-no proma{eno14 govoriti o inozemnom izravnom ulaganjuu tom svjetlu, ali to je vrlo popularan politi~ki argument).Nadalje, mogu se pojaviti distorzije na trì{tu rada, odnos-no moè se smanjiti koli~ina “dobrih” poslova i pove}atikoli~ina “lo{ih” poslova (razlike u pla}ama radnika s istimsposobnostima ili spremom mijenjaju se zbog inozemnogaizravnog ulaganja i nesavr{enosti trì{ta rada)15. Na mak-rorazini moè do}i do pogor{anja na teku}em ra~unu plat-ne bilance zemlje doma}ina ukoliko poduze}a nastala ino-zemnim izravnim ulaganjima neto uvoze (vi{e uvoze negoizvoze), primjerice, od svojih centrala u inozemstvu. Saldoteku}eg ra~una platne bilance moè se pogor{ati i zbog ra-~una dohotka, odnosno ako je repatrijacija dobiti ve}a odreinvestiranja zarade u poduze}e nastalo tokovima FDI.Navedeni potencijalni dobitak za zemlju primatelja u obli-ku prelijevanja tehnologije i istraìvanja i razvoja ima isvoj antipod u argumentu “sjedi{ta ili matice”, prema ko-jem umjesto prelijevanja znanja i tehnologije putem ino-zemnih izravnih ulaganja dolazi do povla~enja novih saz-nanja u zemlju sjedi{ta strane tvrtke gdje se ostvaruje po-zitivna eksternalija. Protivnici inozemnih ulaganja ~estoisti~u bojazan od porasta utjecaja multinacionalne kom-panije na ekonomsku politiku i stabilnost zemlje (npr.Shell u Nigeriji), te postizanje monopolisti~kog/mono-psonisti~kog odnosa izme|u multinacionalne kompanije izemlje primatelja ({to moè uzrokovati neefikasno isko-ri{tavanje oskudnih ekonomskih izvora zemlje primate-lja).

Zemlje primatelji u potra`nji za tokovima FDI uglav-nom su motivirane dru{tvenim koristima od FDI, kojepotje~u prije svega od transfera tehnologije, znanja ivje{tina i njihova prelijevanja (spillover) na ostatak gospo-darstva, te pozitivnim utjecajem FDI na vanjsku trgovinu,rast, zaposlenost i investicije u doma}em gospodarstvu.

2.2. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na doma}egospodarstvo

Inozemna izravna ulaganja na{la su se tijekom devedese-tih godina i u sredi{tu zanimanja ekonomskih analiti~arai nositelja gospodarske politike u tranzicijskim zemljama.Naime, po~etkom devedesetih, koje je obiljeìo pad komu-nizma i prelazak sa socijalisti~kog na trì{ni gospodarskisustav, do{lo je do znatnog priljeva inozemnih izravnihulaganja u zemlje Isto~ne i Srednje Europe, koje su posta-

5

le mnogo liberalnije. Uz to u mnogim je tranzicijskimzemljama zauzet aktivan stav prema izravnim ulaganji-ma, utemeljen na pojedinim mogu}im pozitivnim utjecaji-ma na zemlju doma}ina, koje smo opisali u poglavlju o mo-tivima primatelja inozemnih izravnih ulaganja.

Mnogobrojne su studije prou~avale razne utjecaje ino-zemnih izravnih ulaganja, koji se mogu razvrstati na utje-caj FDI na izvoz, uvoz i vanjsku trgovinu op}enito, zatimutjecaj na rast gospodarstva primatelja, utjecaj na zapos-lenost, utjecaj na investicije, te u~inke na efikasnost osta-loga gospodarstva (spillover).

2.2.1. Me|uovisnost vanjske trgovinei inozemnih izravnih ulaganja

Inozemna izravna ulaganja orijentirana prema vanjskojtrgovini mogu se podijeliti na ulaganja koja supstituirajuvanjsku trgovinu, ulaganja koja poti~u vanjsku trgovinu,ulaganja koja upotpunjuju vanjsku trgovinu i inozemnaulaganja koja skre}u vanjsku trgovinu u zemlju primate-lja.

Teza o supstitutivnosti izvoza i inozemnoga izravnogulaganja govori o tome da izlazna inozemna izravna ula-ganja (outward FDI)16 zamjenjuju izvoz robe i usluga (tvr-tke pri tome sele proizvodnju u drugu zemlju zbog razli~i-tih razloga) i stoga se moè o~ekivati smanjivanje izvoza(a time i doma}e zaposlenosti). Me|utim, izravna ulaga-nja mogu supstituirati vanjsku trgovinu i tako da uvoz za-mijene proizvodnjom na doma}em trì{tu (primjer je ob-rada sirovine koja se do ulaska FDI dora|ivala u inozem-stvu).

Prema tezi o komplementarnosti izvoza i inozemnogaizravnog ulaganja izlazni je FDI komplementaran izvozurobe i usluga pa se moè o~ekivati pove}anje izvoza (a ti-me i doma}e zaposlenosti). Ukoliko, zna~i, inozemna tvr-tka ulaè kako bi osigurala popratnu proizvodnju u oblikuraznih usluga povezanih s izvozom, rije~ je o inozemnomizravnom ulaganju koje upotpunjuje (komplementarno je)vanjsku trgovinu (npr. inozemna banka osniva podru`ni-cu da bi pratila inozemna FDI poduze}a u izvoznim aktiv-nostima financijskim proizvodima koji nisu razvijeni nadomicilnom trì{tu). Inozemna izravna ulaganja koja po-ti~u vanjsku trgovinu, odnose se na komplementarni iz-voz, odnosno na proizvode ili pruànje logisti~ke potpore(primjerice) za izvoz na tre}a trì{ta. U tom slu~aju zemljaprimatelj naj~e{}e se nalazi blizu izvoznog ciljnog trì{ta.Na taj na~in dolazi i do skretanja vanjske trgovine kako bise iskoristilo nepopunjavanje uvoznih kvota ili drugiharan`mana vanjskotrgovinske politike u zemlji primate-lju ili u tre}im zemljama. Op}enito gledano, odluke multi-nacionalne kompanije glede izravnih ulaganja naj~e{}e sepovezuju s vanjskotrgovinskom strategijom tvrtke koja sesvodi na izravne investicije kojima se “produbljuju” usta-novljeni vanjskotrgovinski tokovi ili je izravno ulaganjeosmi{ljeno za “prodor” na odre|eno trì{te i ustanovljava-nje novih vanjskotrgovinskih tokova. Veliki rast trgovineuslugama, kao i trgovine robom, uvelike je potaknuo ino-zemna izravna ulaganja.

Empirijske studije utjecaja FDI na vanjsku trgovinuuglavnom su prou~avale veze izme|u prihodnih stavki ra-~una teku}ih transakcija i izlaznih (outward) inozemnih

16 U doma}oj se literaturi nazivaju i odljevna ulaganja.

ulaganja poduze}a (primjerice izvoza robe i usluga u BiH iulaganja hrvatskih poduze}a u BiH), te izme|u ulaznih(inward)17 inozemnih izravnih ulaganja i uvoza, osobitokapitalne opreme nakon odre|enog vremena. Ve}ina stu-dija empirijski potvr|uje da su inozemna izlazna ulaganjai izvoz komplementarni, odnosno ve}i odljev inozemnihizravnih ulaganja povezan je s ve}im (a ne manjim) izvo-zom, to~nije s pobolj{anjem vanjskotrgovinske bilance iukupne bilance pla}anja (Graham, 1996). Regresijskeanalize, npr. za [vicarsku, koje kao varijable uzimaju sta-nje {vicarskih izravnih ulaganja u inozemstvo (39 najve-}ih odredi{nih zemalja) i obujam ukupnog izvoza, utvr|u-ju na temelju podataka vremenskog presjeka da postojipozitivna korelacija izme|u izvoza i izlaznih izravnih ula-ganja (koeficijent korelacije je 0,69), {to potvr|uje tezu okomplementarnosti izvoza i izlaznih inozemnih izravnihulaganja za [vicarsku (Hennenberg, Schmid i Vocke,1997). Studije govore i o tome da izlazni FDI pove}ava ne-to izvoz, odnosno da je porast izvoza znatniji od porastauvoza uzrokovanog inozemnim izravnim ulaganjima.Graham (1996), me|utim, upozorava da mnoge od nave-denih studija zanemaruju mogu}nost pristranosti simul-tanog odre|ivanja inozemnoga izravnog ulaganja i izvoza,na primjer zbog veli~ine dohotka ili veli~ine trì{ta. Stogaje u svojoj studiji Graham poku{ao isklju~iti faktore kojipodjednako utje~u na FDI i izvoz, kako ne bi do{lo do fik-tivne regresijske veze i krivog zaklju~ivanja u svezi s pot-vr|ivanjem/opovrgavanjem komplementarnosti. Do krivepretpostavke o komplementarnosti moè do}i ako se zamjeru veli~ine gospodarstva uklju~i BDP po glavi stanov-nika (BDPpc), zatim za veli~inu trì{ta ukupan broj sta-novnika (TR@) i za udaljenost zemlje davatelja od prima-telja investicije (UDALJ) udaljenost od sredi{ta do sre-di{ta (prema tradicionalnom gravitacijskom modelu, kojitime poku{ava obuhvatiti sli~nosti u preferencijama i in-traindustrijskoj trgovini). Prvo se izlu~uje utjecaj zajed-ni~kih varijabli iz inozemnih izravnih ulaganja i izvozaprovo|enjem dviju regresija:

1) FDI = a0BDPpca1TR@a2UDALJa3eFDI

2) E = b0BDPpcb1TR@b2UDALJb3eE.

O~ekivani predznaci za koeficijente a1, a2, b1 i b2 po-zitivni su, predznak za a3 neodre|en je, a za b3 negativan.Reziduali iz tih dviju regresija, eFDI i eE, zatim se regresira-ju jedni prema drugima (tzv. pro~i{}ene regresije). Rezi-duali FDI i E za SAD i Japan pokazuju pozitivnu korelaci-ju, i to signifikantnu i za ukupan uzorak, i za poduzorkegrupe zemalja (Europa, isto~na Azija), ~ime se potvr|uje ipretpostavka komplementarnosti izme|u izravnih ulaga-nja i izvoza za te dvije zemlje.

Nositelji gospodarske politike ~esto opravdavaju sti-muliranje inozemnih izravnih ulaganja o~ekivanjem da }epodru`nice multinacionalnih kompanija olak{ati prodordoma}ih poduze}a na inozemna trì{ta. Da bi prodrlo nastrano trì{te i postalo uspje{nim izvoznikom, poduze}etreba biti sposobno proizvesti kvalitetan i cjenovno kon-kurentan proizvod, te mora ovladati vje{tinama me|una-rodnoga marketinga (izgradnja imidà novog proizvoda) idistribucije, mora ovladati tehni~kim pitanjima zadovo-ljavanja industrijskih normi i standarda sigurnosti, te mo-

17 U doma}oj se literaturi nazivaju i priljevna ulaganja.

6

ra biti sposobno prepoznati brze promjene u ukusima ku-paca i na njih reagirati. Osim toga izvoznici ~esto morajubiti spremni na kreditiranje inozemnog kupca, {to je naj-~e{}e povezano s visokim fiksnim tro{kovima. Za plasmanna globalno svjetsko trì{te dizajn, pakiranje, distribucijai servis jednako su va`ni ~imbenici kao i sposobnost da seproizvodi po konkurentnim cijenama. Manjak takvih vje-{tina za doma}e je izvoznike iz zemalja u razvoju ~estoklju~na barijera pri ulasku na strana trì{ta, napose raz-vijenih zemalja, a jedan od na~ina da se steknu te vje{tinejest i opona{anje izvoznika koji su ve} stekli potrebno is-kustvo.

Aitken, Hanson i Harrison (1994) utvrdili su18 da loci-ranje proizvodnje u blizini podru`nica multinacionalnihkompanija koje izvoze, znatno pove}ava vjerojatnost izvo-za za pojedino doma}e poduze}e, te da u~inak nije jednakkad se proizvodnja smjesti blizu izvoznih poduze}a u pre-te`nom doma}em vlasni{tvu. Spomenuti u~inak autoriobja{njavaju time {to su poduze}a u stranom vlasni{tvuprirodni kanal dotoka informacija o inozemnim trì{timai tehnologiji i kanal kojim poduze}a u prete`nom doma-}em vlasni{tvu mogu distribuirati svoje proizvode nasvjetsko trì{te.

Inozemna izravna ulaganja mogu utjecati i na struk-turu vanjske trgovine prema zemljama podrijetla, kao uIrskoj, gdje je Velika Britanija, kao dominantan trgovin-ski partner, nadomje{tena ostatkom Europe (Barry iBradley, 1997).

2.2.2. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na gospodarski rast

U usporedbi omjera FDI i BDP-a, FDI i inozemnog dugate stope rasta BDP-a za zemlje Latinske Amerike i za azij-ske tigrove (Hong Kong, Ju`na Koreja, Singapur i Taj-van), pokazuje se (Julius, 1991) da su azijski tigrovi bili ot-voreniji i imali ve}i priljev inozemnih ulaganja, prema to-me i ve}i omjer FDI/BDP, te ve}i omjer FDI/inozemni dug,a zbog toga, ~ini se, i ve}i rast ({to je u skladu s paradig-mom “otvorenog rasta”, Svjetska banka, 1987).

Novije empirijske studije usredoto~ile su se na poten-cijal inozemnih izravnih ulaganja da ubrzaju tehnolo{kukonvergenciju i pozitivno utje~u na izglede gospodarskograsta. Na osnovi empirijskih istraìvanja provedenih kra-jem 80-ih i po~etkom 90-ih godina i utemeljenih na ocjena-ma tzv. Barrovih regresijskih jednad`bi rasta za velik brojzemlja, moè se zaklju~iti da je brzi rast, izme|u ostalog,povezan s visokom {tednjom i investicijama u ljudski i fi-zi~ki kapital, dobro obrazovanom radnom snagom, a zbogtoga i s mogu}no{}u da se premosti tehnolo{ki jaz premazemljama koje su {to se toga ti~e u prednosti (Mervar,1999). Stoga se stope rasta u zemljama u razvoju djelo-mi~no mogu objasniti mjerom u kojoj se uspijeva hvatatikorak s razvijenim industrijskim zemljama u prihva}anjui primjeni modernih tehnologija. Inozemna izravna ulaga-nja nisu samo puki me|unarodni transfer financijskogakapitala ve} mogu uklju~ivati i transfer moderne tehnolo-gije i druge neopipljive imovine. Na taj na~in inozemnetvrtke znatno mogu utjecati na rast produktivnosti i du-goro~ni gospodarski rast u zemljama primateljima. Stogase inozemna izravna ulaganja multinacionalnih kompani-ja smatraju jednim od osnovnih kanala kojim zemlje u raz-

18 Empirijska analiza temelji se na podacima za 2.113 meksi~kih indus-trijskih poduze}a u razdoblju od 1986. do 1990.

19 Pri testiranju se autori, zbog njihove dostupnosti, koriste podacimaMMF-a o tokovima inozemnih izravnih ulaganja koji se biljeè u sta-tistikama platnih bilanci. Me|utim, napominju da je to financijskamjera, pa bi ispravnije bilo upotrebljavati podatke o realnoj aktivnostipodru`nica inozemnih poduze}a u zemlji primatelju, kao {to su podacio zaposlenosti, imovini i izdacima podru`nica, te proizvodnji u pod-ru`nicama, koji uglavnom nisu dostupni. Autori napominju da finan-cijski tokovi koji su sadràni u mjeri kojom se koriste, stoga nisunu`no vezani uz proizvodnju u zemlji primatelju i uz apsorpciju teh-nologije. Isto tako i podaci o uvozu opreme imaju odre|ene nedostatke– sadràvaju uvoz potro{nih dobara (npr. automobili, bijela tehnika,televizori), koji ne pridonose rastu tehnolo{ke razine proizvodnje uzemlji doma}inu.

20 Za mjeru razine ljudskoga kapitala uzima se broj godina koji pokazujekoliko je odre|ena populacija u prosjeku poha|ala srednju {kolu. Reg-resijska analiza pokazala je da zemlja treba prije}i odre|eni prag uprosje~noj duìni poha|anja srednje {kole da bi inozemna izravna ula-ganja po~ela pozitivno utjecati na rast.

voju dobivaju pristup najmodernijim tehnologijama ~ijadifuzija ima va`nu ulogu u obja{njavanju gospodarskograsta.

Blomstrõm, Lipsey i Zejan (1992) utvrdili su velikozna~enje priljeva inozemnih izravnih ulaganja (koji ~inipribli`nu mjeru priljeva neopipljive tehnologije19) u ubr-zavanju gospodarskog rasta zemalja u razvoju s vi{im do-hotkom u razdoblju od 1960. do 1985. godine, dok se kodzemalja s niìm dohotkom nije pokazalo da inozemna iz-ravna ulaganja imaju signifikantan utjecaj na gospodarskirast. Istodobno se u njihovoj empirijskoj analizi uvoz stro-jeva i transportnih ure|aja (pribli`na mjera priljeva teh-nologije koja je u obliku nove opreme – transportna sred-stva i oprema), kao alternativni kanal prijenosa tehno-lo{kog napretka, nije pokazao bitnim za ubrzanje rasta. Usvojoj analizi pokazali su da inozemna izravna ulaganjauzrokuju vi{i gospodarski rast, a ne obratno. Rezultatiupu}uju na to da priljev inozemnih izravnih ulaganja mo-è poticati gospodarski rast samo u onim zemljama prima-teljima koje su pre{le odre|eni prag razvoja, koji je potre-ban da bi se nova tehnologija apsorbirala i uspje{no upot-rijebila.

Borensztein, De Gregorio i Lee (1995) ispitivali su mo-delom endogenog rasta utjecaj FDI na ekonomski rast po-mo}u cross-country regresija i podataka o tokovima ino-zemnih izravnih ulaganja izme|u industrijskih zemalja i69 zemalja u razvoju u razdoblju 1979. – 1989. godine. Re-zultati pokazuju da je FDI vaàn mehanizam za prijenosznanja i tehnologije jer pridonosi rastu vi{e od doma}ih in-vesticija. Tako|er, ve}a produktivnost FDI vrijedi samoako zemlja primatelj ima minimalnu razinu ljudskoga ka-pitala. Naime, inozemna izravna ulaganja imat }e to ve}ipozitivan u~inak na rast {to je vi{a razina ljudskoga kapi-tala20 u nekoj zemlji (odre|ena koli~ina obrazovane radnesnage) koja je potrebna da se tehnologija prihvati i u ko-na~nici dovede do porasta proizvodnosti. Dakle, vi{a razi-na ljudskoga kapitala, uz dani iznos inozemnih izravnihulaganja, rezultirat }e vi{im stopama gospodarskog rasta.U zemljama s vrlo niskom razinom ljudskoga kapitala u~i-nak inozemnih izravnih ulaganja na gospodarski rast mo-è biti negativan. Nadalje, FDI ima u~inak pove}anjaukupnih investicija u zemlji vi{e od jedan-za-jedan {to su-gerira “poticanje” (crowding-in) doma}ih investicija. Dotoga dolazi najvjerojatnije zato {to pozitivan utjecaj nakomplementarne aktivnosti doma}ih proizvo|a~a prema-{uje negativan u~inak na doma}e konkurente. Stoga sepotvrdilo da osim u~inkom na tehnolo{ki napredak, kojise ujedno pokazao i najva`nijim, inozemna izravna ulaga-

7

21 Na uzorku od 50 zemalja (36 zemalja u razvoju i 14 razvijenih zemalja)u razdoblju od 1980. do 1990.

22 Mjera za{tite prava vlasni{tva preuzeta je iz Scully i Slottje (1991), aizra~unata je kao jednostavni prosjek mjera rizika kojem su pojedinciizloèni da im u odre|enoj zemlji arbitrarnom odlukom bude oduzetanjihova privatna imovina i udjela dràvnog vlasni{tva u ukupnoj akti-vi ili kapitalu poduze}a (uzeto iz Olofsdotter, 1998).

23 Mjera efikasnosti birokracije preuzeta je iz Mauro (1995).

nja pridonose gospodarskom rastu i time {to pove}avajuukupnu akumulaciju kapitala u zemlji doma}inu.

Olofsdotter (1998) je u analizi utjecaja ulaznih ino-zemnih izravnih ulaganja na gospodarski rast21 zemljeprimatelja do{la do rezultata koji dokazuju da porast sta-nja inozemnih izravnih ulaganja pozitivno utje~e na gos-podarski rast, te da je takav utjecaj ja~e izraèn u zemlja-ma u kojima su institucije u~inkovitije u za{titi pravavlasni{tva22, te u onima u kojima je birokracija djelotvor-nija23, ~ime potpomaè dono{enje investicijskih odluka iolak{ava prihva}anje stranih tehnologija. Moreno (1995)u svom istraìvanju o utjecaju efikasnosti birokracije injezine (ne)korumpiranosti na investiranje i gospodarskirast u 68 zemalja zaklju~uje da integritet (nesklonost ko-rupciji) i djelotvornost birokracije signifikantno utje~u nainvesticije i rast gospodarstva. Osim toga, pokazuje kakoje administrativna efikasnost barem isto toliko va`na de-terminanta za investicije i gospodarski rast kao i politi~kastabilnost zemlje.

2.2.3. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na zaposlenost

Utjecaj ulaznih inozemnih izravnih ulaganja na zaposle-nost ovisi o tome prevladava li komplementarnost ili sup-stitutivnost FDI i izvoza, odnosno prevladava li supstitu-tivnost ili komplementarnost FDI i uvoza. Ukoliko prev-ladava komplementarnost FDI i izvoza, tada }e se zbogFDI pove}ati i izvoz, {to }e pove}ati doma}u zaposlenost.Obratna je situacija kod supstitutivnosti FDI i izvoza, pri~emu zaposlenost u izvoznom sektoru ustupa mjesto za-poslenosti u FDI sektoru gospodarstva. Ako pak prevlada-va supstitutivnost FDI i uvoza, tako|er se moè pove}atizaposlenost jer poduze}e nastalo inozemnom investicijomopskrbljuje doma}e trì{te proizvodima koji su se prijeuvozili, dok je obratno ako prevladava komplementarnostFDI i uvoza, odnosno ako takvo poduze}e upotrebljava si-rovine ili intermedijarne proizvode koji se moraju uvoziti.

Komplementarnost odnosno supstitutivnost inozem-noga izravnog ulaganja i izvoza/uvoza empirijski bi semogla utvrditi ispitivanjem pove}ava li ili smanjuje FDIradnu intenzivnost ili intenzivnost radnih vje{tina u zem-lji, i kontrolom varijabli koje zajedni~ki djeluju na zaposle-nost i FDI (poput makroekonomskih uvjeta itd.).

Izlazni FDI tako|er moè imati pozitivne, odnosno ne-gativne efekte na zaposlenost u mjeri u kojoj aktivnostimultinacionalnih kompanija u vezi s izlaznim FDI sma-njuju ili pove}avaju potra`nju za radom u zemlji ishodi{tu(home country), odnosno uzrokuju promjenu nadnica uzemlji. Blömstrom, Fors i Lipsey (1997) istraùju takveaspekte izlaznih inozemnih ulaganja na primjeru SAD-a i[vedske. Rezultati za SAD pokazuju da postoji pozitivnaveza izme|u ukupnog prihoda multinacionalne kompani-je i zaposlenosti u zemlji, te negativna veza izme|u inter-nacionalizacije (udjela prihoda podru`nica nekog poduze-}a u inozemstvu u usporedbi s ukupnim prihodom) i za-poslenosti, ~ime se potvr|uje hipoteza o alokaciji radno

intenzivnih poslova u podru`nice u inozemstvu. [vedskemultinacionalne kompanije, pak, zapo{ljavaju to vi{e rad-nika {to je stopa internacionalizacije ve}a, a to se moè ob-jasniti time {to o otvaranju, vo|enju i pravilnom funkcio-niranju inozemnih podru`nica brinu ~lanovi uprave ikonzultanti iz zemlje podrijetla (tzv. europski model orga-nizacije multinacionalnih kompanija).

Inozemna izravna ulaganja djeluju na zaposlenost ipomo}u svog utjecaja na rast, te putem tzv. prelijevanja iutjecaja na produktivnost. Naime, osim {to izravno utje~ena zaposlenost otvaranjem novih radnih mjesta, poslova-nje FDI utje~e i na ukupan rast gospodarske aktivnosti uzemlji, ~ime se pove}ava potra`nja za proizvodima drugihpoduze}a izvan sektora FDI (potra`nja za inputima podu-ze}a nastalog inozemnim izravnim ulaganjem). Osim to-ga, nova upravlja~ka znanja i vje{tine, te novi na~ini pos-lovanja svakako mogu utjecati na pove}anje produktiv-nosti poduze}a izvan sektora FDI, {to moè pove}atiprofitabilnost tih poduze}a i otvoriti mogu}nost za novaradna mjesta.

2.2.4. Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na investicije

Kako su investicije klju~ne za gospodarski rast i razvoj,vrlo je va`no utvrditi uzrokuje li priljev FDI pove}avanjeukupnih investicija u zemlji (poticanje ili crowding in) ilismanjivanje ukupnih investicija u zemlji (istiskivanje ilicrowding out).

Priljev FDI u zemljama u razvoju ~esto poti~e ostale(pa i doma}e) investicije, {to pove}ava ukupne investicije iukupnu mogu}nost rasta i razvoja (Borensztein, De Gre-gorio i Lee, 1995). Prema nekim studijama za razdoblje1979. – 1989. vrijedi da 1%-tno pove}anje inozemnih iz-ravnih ulaganja pove}ava ukupne investicije za 0,5 – 1,3posto (Svjetska banka, 1999).

A priori, ako FDI ulazi u sektore u kojima ve} postojikonkurencija doma}ih poduze}a, mogu}a je konkurencij-ska borba ~ije su posljedice smanjivanje zaliha i odgoda in-vesticija te izlazak nekih tvrtki iz sektora. To moè sma-njiti ukupne investicije u tom sektoru, pa tako i u cijelomgospodarstvu. Ako FDI ulazi u novi sektor, postoji velikamogu}nost da se ukupne investicije pove}aju. Agosin iMayer (2000) ocjenjuju sljede}i model:

Iit = ß0i + ß1iFDIi,t + ß2iFDIi,t-1 + ß3iFDIi,t-2 + ß4iIi,t-1 +ß5iIi,t-2 + ß6igi,t-1 + ß7igi,t-2 + ei,t

pri ~emu je I omjer ukupnih investicija i BDP-a, FDItokovi FDI, te g stopa rasta BDP-a. Osim {to komentirajupanelsku regresiju autori testiraju i dugoro~ni koeficijent:

ßLT = (ß1 + ß2 + ß3)/(1 - ß4 - ß5)

koji, ako je jednak 1, upu}uje na to da su tokovi FDI iukupne investicije neutralne (1%-tno pove}anje FDI uzro-kuje 1%-tno pove}anje ukupnih investicija), dok, ako jeve}i od jedan, ~ini dokaz o poticanju (1%-tno pove}anjepriljeva FDI uzrokuje pove}anje ukupnih investicija za vi-{e od 1 posto). Ako je dugoro~ni koeficijent, β, manji od 1,tada je dokaz o istiskivanju (1%-tno pove}anje priljevaFDI pove}ava ukupne investicije za manje od 1 posto, {tozna~i da se doga|a preraspodjela unutar investicija). Re-zultati za zemlje u razvoju podijeljene po regijama (Agosini Mayer, 2000) pokazuju signifikantno i robustno potica-

8

24 Npr. u obliku visokih inicijalnih zahtjeva za kapitalom i potrebnom,modernom tehnologijom.

25 Doma}a poduze}a u zemljama u razvoju naj~e{}e su relativno mala itehnolo{ki zaostala, stoga ih podru`nice multinacionalnih kompanijau zemljama u razvoju mogu istisnuti s trì{ta.

26 Poduze}e u prete`nom doma}em vlasni{tvu

nje u zemljama Azije, te istiskivanje u zemljama LatinskeAmerike. Rezultati za Afriku slabije su signifikantni i go-vore o neutralnosti odnosno slabom utiskivanju (crowd-ing-in).

2.2.5. Efekti prelijevanja izme|u FDI poduze}a i sektora teostatka gospodarstva

Jesu li podru`nice multinacionalnih kompanija uzrokova-le visok stupanj koncentracije u industrijskim granamagdje su prisutne ili su bile privu~ene u takve grane zbogmogu}nosti ostvarivanja profita, jedno je od va`nih pita-nja na koje nastoje odgovoriti studije koje se bave utjeca-jem inozemnih izravnih ulaganja na industrijsku struktu-ru u zemljama doma}inima. Nalazi empirijskih studija outjecaju inozemnih izravnih ulaganja na porast odnosnosmanjenje konkurencije na trì{tu (Blomstrõm i Kokko,1997) pokazali su da multinacionalne kompanije prete`noulaze u industrijske grane u kojima postoje visoke barijereulasku24 i gdje je koncentracija na trì{tu relativno visoka(postoji niska razina doma}e konkurencije), te da isprvapridonose pove}anju broja poduze}a na tom trì{tu. Timeutje~u na pobolj{anje efikasnosti i alokacije resursa u do-ma}oj industrijskoj grani s monopolisti~kom ili oligopolis-ti~kom strukturom. Me|utim, u dugom roku mogu prido-nijeti pove}anju stupnja koncentracije. Treba napomenu-ti da se ve}ina studija odnosi na razvijene zemlje, tako dase ne smije zanemariti pove}ani rizik (koji postoji u zem-ljama u razvoju25) da ulazak multinacionalne kompanijeprouzro~i propadanje lokalnih proizvo|a~a, a ne kao {to seo~ekuje, da pospje{i uspje{nost doma}ih poduze}a.

Pozitivni u~inci inozemnih izravnih ulaganja na osta-tak gospodarstva dolaze do izraàja ne samo kada je rije~ otzv. greenfield investicijama ve} i kod brownfield investi-cija. Naime, inozemna izravna ulaganja putem preuzima-nja (tzv. brownfield investicije) drugih poduze}a uklju~u-ju reorganizaciju postoje}ih kapaciteta i uvo|enje novihideja i na~ina poslovanja, koje tako|er mogu pridonijetirastu tehnolo{ke razine proizvodnje i dugoro~nom gospo-darskom rastu (Barell i Pain, 1997). Kao {to smo ve} spo-menuli, preuzimanjem doma}ih poduze}a od inozemnihne dolazi samo do promjene, primjerice, njihova imena,ve} se uvo|enjem novih tehnologija i radnih navika omo-gu}uje rast proizvodnosti ne samo toga poduze}a, nego idrugih doma}ih poduze}a, npr. pomo}u tzv. prelijevanja:u~inci direktnih prelijevanja pojavljuju se kada inozemnepodru`nice prenose svoja napredna tehnolo{ka znanja nadoma}e dobavlja~e, dok posredno prelijevanje nastaje ka-da se, na primjer, radnici, koji su stekli nova znanja izob-razbom u inozemnoj podru`nici, zaposle u doma}em po-duze}u.26

U raspravi o ulozi multinacionalnih kompanija u me-|unarodnom transferu tehnologija ukazuje se na va`nost{irenja moderne tehnologije putem eksternih u~inakainozemnih izravnih ulaganja u zemlji primatelju, tzv. pre-lijevanja (spillover). Prelijevanja obuhva}aju razli~ite vr-ste indirektnih u~inaka, koji pridonose rastu proizvodnos-

ti lokalnih poduze}a u doma}em vlasni{tvu. Prelijevanjese javlja kada inozemna podru`nica ne moè prisvojiti sverezultate koji proizlaze iz pove}anja produktivnosti u lo-kalnom poduze}u i koji su posljedica ulaska ili prisutnostiinozemne podru`nice. U~inci prelijevanja rezultat su pos-lovnih veza izme|u podru`nica multinacionalnih kompa-nija i njihovih lokalnih dobavlja~a i kupaca. Pri tome pod-ru`nice inozemnih poduze}a prenose na lokalna poduze}asvoja napredna tehnolo{ka i upravlja~ka znanja. Lokalnapoduze}a tako ostvaruju odre|enu korist zbog rasta pro-duktivnosti koji je rezultat prihva}anja tih znanja. Ta bikorist trebala biti ve}a od naknade koja je pla}ena pod-ru`nici inozemnog poduze}a. Iz rezultata brojnih studijao utjecaju inozemnih izravnih ulaganja na zemlje prima-telje, danih u preglednom ~lanku Blomstrõma i Kokko(1997), vidi se da pozitivni eksterni u~inci mogu bitniznatni, ali nisu zajam~eni i ne nastaju automatski. Oniuvelike ovise o karakteristikama gospodarstva i industrij-ske grane zemlje doma}ina, te o zna~ajkama institucional-nog okruènja u kojem poduze}a rade.

Na temelju rezultata brojnih analiza pomo}u tzv. pris-tupa case study Blomstrõm i Kokko (1997) utvr|uju glav-ne na~ine na koje dolazi do prelijevanja. Tako se prelijeva-nje moè pojaviti kada lokalno poduze}e pove}a svoju pro-duktivnost preuzimanjem tehnologije koja se primjenjujeu podru`nici multinacionalne kompanije, vertikalnim po-vezivanjem podru`nica s dobavlja~ima i kupcima (lokal-nim distributerima i trgova~kim organizacijama), te izob-razbom radnika i menadèra unutar podru`nica, koji po-tom prelaze u doma}a poduze}a. Osim toga nakon ulaskapodru`nice zao{trava se konkurencija, tako da su lokalnapoduze}a primorana efikasnije rabiti postoje}u tehnologi-ju i resurse ili nabaviti novu, efikasniju tehnologiju, kakobi opstala na trì{tu.

Brojne su empirijske studije o pojavi prelijevanja. Utakvim studijama neposredno se ispituju veze izme|u pri-sutnosti inozemnih poduze}a u odre|enoj industrijskojgrani27 i rasta proizvodnosti rada. Uspore|uju se produk-tivnosti industrijske grane koja je u doma}em vlasni{tvu,s produktivnostima onih grana u kojima sudjeluju podu-ze}a nastala inozemnim izravnim ulaganjima. Ponajvi{ese u tim studijama ocjenjuje proizvodna funkcija doma}ihpoduze}a, pri ~emu se za jednu od obja{njavaju}ih varijab-li uzima udio koji stranci imaju u odre|enoj gospodarskojdjelatnosti. Potom se testira ima li prisutnost stranaca uodre|enoj grani pozitivan utjecaj na produktivnost (ili ra-st produktivnosti) doma}ih poduze}a.

Rezultati empirijskih istraìvanja {aroliki su, te se jas-no pokazalo da nisu uvijek pozitivni jer se prava prirodaveze izme|u podru`nica multinacionalnih kompanija igospodarstava u koja one ulaù, uvelike razlikuje od zem-lje do zemlje i od industrijske grane do industrijske grane.Dio rezultata utvr|uje da inozemna izravna ulaganja mo-gu poticati gospodarski razvoj, znatnim utjecajem na rastproduktivnosti u doma}im poduze}ima (Blomstrõm iKokko, 1997)28. Neke od studija pokazuju pak da doma}apoduze}a nemaju uvijek koristi od prisutnosti inozemnih

27 Koja se moè mjeriti vlasni~kim udjelom, udjelom inozemnih kompa-nija u ukupnom broju zaposlenih ili u dodanoj vrijednosti pojedine in-dustrijske grane.

28 Zaklju~ak se temelji na radovima Cavesa koji je napravio analizu zaAustraliju, Globermana za Kanadu, Blomstrõma i Persona, te Blom-strõma i Wolfa za Meksiko.

9

kompanija, odnosno prelijevanje se ne pojavljuje u svimindustrijskim granama.

Aitken i Harrison (1999) su na temelju analize u kojojsu se koristili panel-podacima za vi{e od 4.000 poduze}a uVenezueli, u razdoblju od 1976. do 1989. godine, zaklju~ilida su vlasni~ki udjeli stranaca u odre|enom poduze}u po-zitivno korelirani s produktivno{}u tog poduze}a (ownplant effect). Me|utim, navedeno vrijedi samo za mala po-duze}a do 50 radnika. Pri testiranju prelijevanja pokazalose da inozemne investicije negativno utje~u na proizvod-nost poduze}a u doma}em vlasni{tvu, {to autori obja{nja-vaju u~inkom “kra|e” trì{nog udjela (market stealing ef-fect). Pri tome su doma}a poduze}a primorana smanjitiproizvodnju, te tako rastu njihovi prosje~ni tro{koviproizvodnje. Uzev{i u obzir ta dva u~inka, koji se me|u-sobno poni{tavaju, autori su zaklju~ili da je neto u~inakinozemnih izravnih ulaganja prili~no malen. Osim toga,smatraju da su rezultati prija{njih studija, koji su znat-nim dijelom ukazivali na postojanje pozitivne veze izme|urasta udjela inozemnih poduze}a i rasta proizvodnosti udoma}im poduze}ima, uvelike pristrani jer nije izvr{enakontrola vezana uz sklonost multinacionalnih poduze}ada sustavno investiraju u produktivnije industrijske gra-ne, odnosno poduze}a.

U nastojanju da objasni determinante koje dovode dorazli~itih rezultata kada se radi o utjecaju inozemnih iz-ravnih ulaganja na produktivnost doma}ih poduze}a,Blomstrõm (2000) upozorava na zna~enje lokalnih uvjeta,koji bitno pridonose ostvarivanju pozitivnih eksternihu~inaka na efikasnost u zemlji primatelju. On kao prvo is-ti~e kako unapre|ivanje razine tehni~kih znanja utje~e napove}anje sposobnosti zemlje doma}ina da prihvati novutehnologiju. Pokazalo se, naime, da prisutnost inozemnihpodru`nica poti~e rast proizvodnosti samo u onim doma-}im poduze}ima, odnosno industrijskim granama, u koji-ma ve} postoji dovoljna razina znanja potrebna da se prih-vati najmodernija tehnologija. Stoga mnogo rje|e dolazido pozitivnih eksternih u~inaka u industrijskim granamagdje je proizvodnost inozemnih podru`nica znatno vi{a odrazine proizvodnosti doma}ih poduze}a. Drugo, provo|e-nje gospodarske politike koja podràva stvaranje konku-rentne okoline, moè znatno pridonijeti maksimiziranjupozitivnih u~inka inozemnih izravnih ulaganja na proiz-vodnost doma}ih poduze}a. Ja~a konkurencija koja vladana doma}em trì{tu, npr. zbog liberalne politike premauvozu, prisiljava inozemne podru`nice da upotrebljavajunajmoderniju tehnologiju kako bi bile konkurentne.

2.2.6. Irska pri~a29

Krajem 1950-ih Irska je uvela mjere koje poti~u inozemnaizravna ulaganja: odredila je niske porezne stope na dobitza izvoznu proizvodnju (0 posto, odnosno poslije 10 posto)i atraktivne potpore investiranju, a predvidjela je i potpu-no ukidanje ve}ine carinskih prepreka u roku od 10 godi-na.

To je rezultiralo visokom stopom rasta irskog BDP-a iirskog izvoza, te smanjilo irsku trgovinsku ovisnost o Ve-likoj Britaniji zbog pove}anja trgovinske razmjene s Eu-ropskom unijom. Tako se udio Velike Britanije u irskojvanjskoj trgovini smanjio sa 90 na 30 posto. Dakle, zbog

29 Prema Barry i Bradley (1997)

inozemnih izravnih ulaganja u Irskoj su se promijenilivanjskotrgovinski tokovi.

Velik udio ulaznih inozemnih izravnih ulaganja ame-ri~kog je podrijetla, {to je bilo smi{ljeno kao strategijaameri~kog prodora na trì{te EU (u vezi s direktivom EUo recipro~nosti inozemnih izravnih ulaganja i vanjske tr-govine). Tvornice u ameri~kom vlasni{tvu (primjerice Fo-rd) u prosjeku su (prema zaposlenosti i ukupnom priho-du) do dvanaest puta ve}e od onih u irskom vlasni{tvu, vi-{e od ~etiri puta su produktivnije i vi{e od {est putaprofitabilnije. Repatrijacija profita i prihoda ~inila je u pr-voj polovici 1990-ih razliku izme|u irskog BND-a i BDP-aod ~ak 10 – 12 posto. Inozemna izravna ulaganja u Irskojnisu bila primarno usmjerena prema sektorima s kompa-rativnim prednostima, ve} (u proizvodnji i prera|iva~kojindustriji) prema onim sektorima gdje postoje velike mo-gu}nosti primjene ekonomija obujma na razini poduze}a iprema sektorima s visokom tehnologijom. Pla}e u FDIsektoru vi{e su za 25 posto od prosjeka, u tom su sektoruradnici vje{tiji i kvalificiraniji, a ve}e je i investiranje u is-traìvanje i razvoj. Poduze}a nastala inozemnim izravnimulaganjem imaju visoku uvoznu ovisnost, oko 66 posto, aostala poduze}a u Irskoj 22 posto. Prema ispitivanju pos-lovnih ljudi u Irskoj, postoje neke naznake prelijevanja nadruge sektore, osobito u sektore za razvoj vje{tina poputorganizacije i upravljanja te razvoja tehnologije.

Od mogu}ih lo{ih efekata koji se spominju u literaturi,autori ne nalaze da su u Irskoj smanjeni trì{ni udjeli iukupna proizvodnja doma}ih proizvo|a~a, niti je do{lo doseljenja radne snage u bolje pla}ene FDI tvornice i sekto-re. Autori drè da je mo`da do{lo do potencijalne gospo-darske i politi~ke nestabilnosti Irske zbog pretjeranog os-lanjanja na inozemna FDI poduze}a.30

Veliki uspjeh “irske pri~e” svakako se moè pripisatitome {to se uglavnom radilo o ulaznim ulaganjima u sek-tore i proizvodnje koji u Irskoj prije nisu bili razvijeni, i too greenfield ulaganjima (investicije u potpuno nove pogo-ne i tvornice), a ne o brownfield ulaganjima (investicije upostoje}a, ali nedovoljno iskori{tena postrojenja) dok je utranzicijskim zemljama bilo suprotno.

2.3. îmbenici atraktivnosti pojedinog trì{ta –primatelja

Vidjeli smo da me|u motivima multinacionalnih kompa-nija pri odlu~ivanju o FDI veliku ulogu ima lokacija, od-nosno karakteristike zemlje primatelja (doma}ina) FDI.Skup karakteristika zemlje primatelja, kao i regije, ~iniinvesticijsku okolinu te zemlje.

Investicijska je okolina kao ~imbenik inozemnih ula-ganja skup pokazatelja gospodarske i trì{ne snage zem-lje, razvijenosti njezinih prirodnih i ljudskih resursa, raz-vijenosti infrastrukture, zatim politi~ke stabilnosti kojautje~e na kreditni rizik zemlje, te zakonodavne otvorenos-ti31 i nastojanja vladinih agencija da unaprijede inozemnaizravna ulaganja.

30 Zbog velikog utjecaja multinacionalnih kompanija na ekonomsku ak-tivnost, relativne nezavisnosti njihovih poslovnih planova od mjeraekonomske politike i mogu}ega lobisti~kog utjecaja na ekonomsku po-litku

31 Pod zakonodavnom otvorenosti mislimo na zakonski okvir koji do-pu{ta, primjerice, slobodno kretanje kapitala.

10

32 Izneseni podaci zasnovani su na intervjuu Adriana Milovana s po-mo}nicom ministra gospodarstva za me|unarodne gospodarske odno-se Olgicom Spevec, objavljenom u Vjesniku 7. kolovoza 2000.

2.3.1. Ekonomska snaga i trì{ni potro{a~ki kapacitet

Ekonomsku snagu trì{ta moèmo mjeriti BDP-om, real-nim rastom BDP-a, dok potro{a~ki kapacitet trì{ta boljepokazuju BDP po glavi stanovnika, kumulativna inozem-na ulaganja i regionalni BDP (BDP podru~ja s radijusomod oko 500 km). U Tablici 1. prikazani su neki od osnov-nih pokazatelja za izabrane europske tranzicijske zemlje.

U Tablici 1. vidljivo je da zemlje koje su prikupile naj-vi{e FDI, ujedno imaju i najve}a trì{ta prema prosje~nomBDP-u.

Kriterij regionalne ekonomske snage mjeri potencijal-ni utjecaj zemlje i poduze}a iz te zemlje na susjedne zemljeu regiji, zbrajanjem BDP-a svih zemalja iz te regije. Prim-jerice, regionalna je ekonomska snaga za Hrvatsku mo-gu}nost stacioniranja tvrtki koje }e pro{iriti poslovanje uBiH, Srbiju i Crnu Goru nakon uspostave politi~ke stabil-nosti i platnog prometa (potencijalno trì{te od 13 do 14mil. stanovnika). Neposredna su konkurentna trì{ta napodru~ju privla~enja investicija s jedne strane Bugarska iRumunjska, ~iji su makropokazatelji lo{ije kvalitete, dokse s druge strane nalazi Ma|arska s evidentnim prednos-tima. Hrvatska se, stoga, treba pravilno pozicionirati unavedenom okru`ju i odgovaraju}im poticajnim mjeramai zakonskom regulativom pridonijeti privla~nosti vlasti-tog trì{ta. Prve naznake pozitivnih kretanja u dijelu tr-govine i plasmana proizvoda na tre}a trì{ta ve} postoje.Carinska za{tita hrvatskog trì{ta smanjena je ulaskom uWTO za industrijske proizvode na prosje~nu razinu od 6,3posto, {to naj~e{}e vodi recipro~nom smanjivanju carinana ostalim trì{tima, a postignut je i dogovor o asimet-ri~nom pristupu liberalizaciji trgovine od strane EU i Efte(do prolje}a 2001.) s ~lanicama Pakta o stabilnosti. Pris-tup u ~lanstvo Cefte o~ekuje se sredinom 2001. godine,dok su pojedina~ni pregovori o slobodnoj trgovini sê{kom, Slova~kom i Poljskom po~eli jo{ 1996., odnosno1997. godine. Tome svakako treba pribrojiti i uspje{nookon~anje pregovora o slobodnoj trgovini s Eftom i potpi-sivanje sporazuma s Ma|arskom (sporazumi s BiH i Slo-venijom potpisani su prije). Predvi|a se brzo dovr{enjesporazuma32 u sklopu pregovora glede ugovora o slobod-noj trgovini s Ceftom, balti~kim zemljama, Turskom, Cip-rom, Maltom, Izraelom i drugim zemljama afri~kog Medi-terana. Na taj na~in Hrvatska posredno pro{iruje vlastitipotro{a~ki potencijal.

Tablica 1. Pokazatelji ekonomske snage i trì{noga potro{a~koga kapaciteta

Stanovni{tvo(u mil.)

Prosje~ni BDP1995. – 1999.(u mil. USD)

Prosje~na inflacija1995. – 1999.

(u %)

Rast realnog BDP-a1997. – 2001.a

(u %)

Kumulativni FDI1990. – 1999.(u mil. USD)

Nezaposlenostu 1999.a

(u %)

ê{ka 10,3 54.287,8 7,8 0,2 14.459 6,5

Ma|arska 10,1 46.217,5 18,9 4,9 18.298 7,8

Poljska 38,7 144.876,0 16,4 5,3 32.378 10,0

Slova~ka 5,4 18.966,6 7,8 3,6 1.968 11,9

Slovenija 2,0 19.072,0 9,3 ... 1.283 7,9

Hrvatska 4,5 20.138,2 4,5 2,6 3.649 17,6

aprognoze za sva trì{ta: Emerging Markets Economics Quarterly, sv. 4, br. 1 Goldman Sachs, oùjak 2000.; Izvor: IFS, srpanj 2000.

2.3.2. Rizik zemlje (sovereign risk)

Rizik zemlje opisuje (ne)mogu}nost nacionalne vlade daotplati, odnosno servisira svoj dug. On naj~e{}e ~ini gor-nju granicu rejtinga, {to zna~i da sve ostale, niè razine(lokalna uprava, banke, industrija) mogu imati samo istiili niì rejting, iz ~ega proizlazi iznimna va`nost pozicioni-ranja rizika zemlje.33 Tablica 2. sadrì podatke o rizicimazemalja za najnaprednije tranzicijske zemlje i Hrvatsku,koje su izdale agencije za rangiranje Moody’s i Standard &Poor’s.

Usporedbom podataka iz Tablice 2. i Tablice 1. moèse primijetiti da su zemlje (osim Slovenije) koje imaju naj-vi{e ocjene investicijskih agencija (dakle smatra se da pos-jeduju najbolje ekonomske, politi~ke i druge karakteristi-ke), ujedno i zemlje koje su prikupile najvi{e tokova FDI urazdoblju 1990. – 1999. (Ma|arska, ê{ka i Poljska).

Prema ocjenama agencija za rangiranje najzdravije jegospodarsko okru`je u Sloveniji, iza koje slijede ê{ka, teMa|arska i Poljska. Hrvatska u prikazanom okru`ju po-kazuje kudikamo najniù razinu sigurnosti ulaganja, jerima ocjene Baa3/BBB- i negativne perspektive.34 Na prim-jerima ê{ke, Ma|arske, Slovenije i Hrvatske ukratko }e-mo objasniti koji elementi utje~u na odluke o rejtinzima irazmi{ljanja o njihovu podizanju, odnosno spu{tanju.

ê{ki stabilni rejting odre|en je uspjesima u provo|e-nju strukturnih reformi i discipliniranom vo|enju mak-roekonomske politike. Makroekonomska je politika, iz-me|u ostalog, ponajprije definirana fiskalnom fleksibil-no{}u35, koja proizlazi iz niskog kreditnog optere}enja

Tablica 2. Rejting rizika tranzicijskih zemalja

Moody’s Izgled S&P Izgled

êška Baa1 stabilan A– stabilan

Ma|arska A3 stabilan A– stabilan

Poljska Baa1 pozitivan BBB+ pozitivan

Slova~ka Ba1 stabilan BB+ pozitivan

Slovenija A2 pozitivan A stabilan

Hrvatska Baa3 negativan BBB– stabilan

Izvori: BradyNet General Ratings i S&P (internetske stranice), stanje 2. 3. 2001.

33 Iznimka su, naravno, multinacionalne kompanije koje po svom pod-ru~ju djelovanja i prihodnim kapacitetima prema{uju dràvne granice– one mogu imati bolji bonitet od zemalja u kojima imaju sjedi{te(Durbin i Ng, 1999).

34 Zavr{avanje poslova povezanih s potpisivanjem novog stand-by aran-`mana s MMF-om krajem 2000. i po~etkom 2001. godine ponukalo jeodre|ene investicijske ku}e da pobolj{aju perspektive hrvatskog rej-tinga (Standard & Poor’s), odnosno da joj pove}aju bonitet (Dun &Bradstreet) pomicanjem iz zone visokog u zonu umjerenog rizika.

35 Odnosno ve}im manevarskim prostorom za fiskalnu politiku.

11

dràve na doma}em trì{tu. Nadalje, visoka solventnostte snaàn rast izvoza potaknut i znatnim inozemnim iz-ravnim ulaganjima (u prva tri tromjese~ja 2000. vrijedno-st FDI iznosila je 2,9 mlrd. USD) naznake su nastavka po-zitivnog trenda u gospodarstvu. Razvoj ograni~avaju du-gotrajne institucijske i zakonodavne slabosti, neefikasnastruktura vlasni{tva u industriji (neprivatizirani sektorenergetike i telekomunikacija).

Ma|arska u europskom tranzicijskom svijetu za sada~ini najve}e korake naprijed – po~etkom 1993. rejting Ma-|arske iznosio je Ba1, a za pet godina popeo se na Baa3, teje u razdoblju od samo jedne godine dosegnuo dana{njirejting A3 sa stabilnim razvojnim izgledima. Ma|arskapri~a zasniva se na uspostavljanju visoko konkurentnoga,dinami~noga i sofisticiranoga izvoznog sektora, zahvalju-ju}i prije svega znatnim inozemnim izravnim ulaganjima.Kontinuirani tokovi FDI, koji su u pro{lom desetlje}u uprosjeku iznosili oko 4,6 posto BDP-a, pomogli su u mo-dernizaciji i deregulaciji gospodarstva, te pri uspostavlja-nju sna`noga financijskog sustava. Nadalje, postignut jenapredak u smanjenju javnog deficita – manji je od 4 postoBDP-a, te je izvr{ena fiskalna konsolidacija, koja bi ukombinaciji s porastom produktivnosti i umjerenim ras-tom pla}a trebala pridonijeti daljnjem smanjenju inflacije.Naznake srednjoro~noga ekonomskog rasta od 4,5 do 5,5posto podràne su stabilnim financijskim trì{tem. Us-pje{na provedba mirovinske reforme unaprijedit }e ma-|arsku konkurentnost, fiskalnu fleksibilnost i time mo-gu}i rast. Ograni~enja su jo{ visoki javni dug, te neizvjes-na brzina reforme zdravstva i financiranja lokalnesamouprave.

Slovenija posjeduje najvi{i rejting (A2/A) me|u europ-skim tranzicijskim zemljama. Povoljni rejting oslikavadisciplinu javne potro{nje i monetarne politike koja bi tre-bala pridonijeti daljnjem smanjenju javnog duga i inflacijeu okru`ju postupne liberalizacije reìma kapitalne kon-trole. Dobra pozicija Slovenije na po~etku tranzicijskograzdoblja, te povoljno, ubrzano provo|enje strukturnihreformi kao sastavnog dijela pristupa EU, zdrava su pod-loga za stabilan ekonomski rast. Fleksibilnost dràvnogprora~una, uvjetovana niskom razinom javnog duga,neophodna je potpora za daljnje provo|enje reforme miro-vinskog sustava. Ograni~avaju}i su ~imbenici slovenskograzvoja neizvjesna brzina privatizacije sektora energeti-ke, telekomunikacija i bankarstva ({to usporava rastproizvodnog potencijala zemlje), relativna zatvorenostprema inozemnim izravnim ulaganjima, te reforma javneslu`be.

Hrvatska je unato~ promjenama na izborima i smanje-nju me|unarodne izolacije zadràla negativne razvojneizglede zbog dubine ekonomskih te{ko}a. Iako je potpisalapismo namjere s MMF-om, agencije za rangiranje vrlosporo mijenjaju razvojne perspektive zemlje i zadràvajutrenuta~ni status Hrvatske i{~ekuju}i razvoj zahtjevnefiskalne politike prema planu iz aran`mana s MMF-om.

Cjelokupan gospodarski sustav utje~e na inozemna iz-ravna ulaganja raznim ekonomskim rje{enjima unutarzemlje, i to putem karakteristika trì{ta rada, socijalnihsporazuma i fiskalne discipline koja, izme|u ostaloga, uv-jetuje dràvna ulaganja i ravnoteù platne bilance, {tomoè utjecati na stabilnost te~aja. Daljnji element u raz-matranju odluke o investiranju na odre|eno trì{te, madaprema nekim tvrdnjama manje bitan, jesu porezi i porez-ne olak{ice koje odre|ena zemlja nudi.

2.3.3. Infrastruktura i proizvodni resursi

Obilni i kvalitetni proizvodni resursi svakako ~ine dobruosnovu za proizvodnju, i doma}ih poduze}a, i poduze}anastalih inozemnim izravnim ulaganjima. Naravno, mul-tinacionalne su kompanije motivirane i razlikom u cijeniproizvodnih resursa u zemlji iz koje dolaze i u zemlji pri-matelju, te u zemljama u {iroj regiji (potencijalnim konku-rentima zemlje za FDI).36

Transportna povezanost unutar zemlje i poloàj zem-lje s obzirom na glavne svjetske prometne pravce (tran-sverzale) ~imbenici su koji utje~u na ukupne proizvodnetro{kove, kao i cijena radne snage i ostali proizvodnitro{kovi.

Sve je ve}a va`nost tehnolo{kih i industrijskih parko-va. Industrijski parkovi okupljaju industrijska poduze}ana jednom mjestu kako bi do{lo do prijenosa znanja i dina-mi~kog razvoja svake tvrtke. U Ma|arskoj su specijalizi-rani za pojedine grane, a smje{teni su obi~no u blizini ob-razovno-znanstvenih ustanova koje djeluju u interesu in-dustrije.

2.4. Pregled poticajnih mjera

Mjere ekonomske politike za poticanje inozemnih izrav-nih ulaganja mjerljive su ekonomske pogodnosti koje vla-da neke zemlje daje nekom poduze}u ili nekoj vrsti podu-ze}a (uglavnom transnacionalnim kompanijama koje suzainteresirane za trì{te te zemlje/okolnih zemalja), kakobi ih potaknula da se pona{aju na èljeni na~in (UN-CTAD, 1996).

Mjere za poticanje inozemnih izravnih ulaganja dijelese prema UNCTAD-u (1996) na mjere za pove}anje prino-sa pojedina~nog izravnog ulaganja i mjere za smanjivanje(ili preraspodjelu) tro{kova ili rizika pojedina~nog izrav-nog ulaganja.

Druga, funkcionalna podjela, koju definira UNCTAD,razlikuje poticaje prema makroekonomskim politikamapomo}u kojih se ostvaruju.

Fiskalni poticaji. U fiskalne poticaje ubrajaju se poti-cajne porezne mjere kao {to su smanjivanje poreza na do-bit za FDI pothvate; odgode pla}anja poreza na dobit zaodre|eno vrijeme (porezni po~ek – tax holiday); dono{enjesporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja; omo-gu}avanje ubrzane amortizacije; omogu}avanje poreznihodbitaka za investiranje i reinvestiranje u obliku inozem-noga izravnog ulaganja; omogu}avanje odbitaka od porez-ne osnovice vezanih uz broj zaposlenih lokalnih, odnosnorezidentnih radnika; omogu}avanje odbitaka od porezneosnovice za udio doma}ih sirovina u proizvodnji; omogu-}avanje izuze}a od pla}anja uvoznih carina na kapitalnuopremu, strojeve i sirovine; omogu}avanje izuze}a od pla-}anja izvoznih carina, povrata uvoznih carina, te mnogedruge mjere.

Financijski poticaji. U financijske poticaje spadaodobravanje nov~anih sredstava poduze}ima za financira-nje inozemnih izravnih ulaganja poput dràvnih pomo}i isubvencija u iznosu dijela tro{kova ulaganja, subvencioni-ranih dràvnih zajmova, dràvnih garancija i garantira-nih izvoznih kredita, zatim osiguranja protiv valutnog i

36 To trebaju imati na umu i nacionalne vlasti tako da ekolo{kim opore-zivanjem i drugim mjerama sa~uvaju minimum motiva za o~uvanjeokoli{a.

12

nekomercijalnih rizika koje pruà dràva umjesto osigu-ravateljskih dru{tava i sli~ne potpore.

Ostali poticaji. U ostale poticaje ubraja se pove}anjeprofitabilnosti ulaganja nefinancijskim na~inima, to su,primjerice, pruànje usluga u vezi s infrastrukturom podpovoljnijim uvjetima (npr. pla}anje struje po niòj cijeni),subvencioniranje ostalih usluga (npr. telekomunikacij-skih i ostalih usluga), preferencijalni aran`mani s vladomzemlje u koju se ulaè, posebni devizni reìmi, koncesijepri vra}anju zarade i kapitala mati~nom poduze}u – podu-ze}u investitoru i dr. Osiguravanje infrastrukture kao {toje organizacija specijaliziranih industrijskih parkova ~inidio gospodarske investicijske politike, te zajedno s prila-godbom obrazovanja regionalnih fakultetskih kadrovapotrebama industrije tvori osnovu za logisti~ku potporuaktivnosti doma}ih i inozemnih ulaga~a. Takve mjere,tzv. cluster-oriented policy, vode grupiranju industrije uodre|enom podru~ju kako bi se ostvarilo prelijevanje. Uove poticaje spada i izgradnja institucija, prije svega zaunapre|enje pravne dràve, a onda i formiranje socijalnogsporazuma, te unapre|enje rada svih institucija trì{nogagospodarstva, poklanjanje posjeda i nekretnina, te sudje-lovanje u nacionalnim projektima u vezi s razvojem i is-traìvanjem, da nabrojimo samo neke od mogu}nosti.

Op}enito se moè re}i da nov~ani iznos poticaja za ino-zemno izravno ulaganje treba biti upravo jednak razliciizme|u dru{tvenih koristi zemlje primatelja ulaganja iprivatnih koristi ulaga~a, koje se izra~unavaju na temeljuanalize dru{tvenih koristi i tro{kova (social cost/benefitanalysis – UNCTAD, 1996). Negativna je posljedica poti-caja FDI konkurencija zemalja u razvoju za inozemnim iz-ravnim ulaganjima, jer se zbog nje poticaji pove}avaju iprema{uju razlike izme|u dru{tvenih i privatnih koristi.Natjecanje u privla~enju inozemnih investicija pomo}u {i-roke palete poticaja vodi na kraju u neefikasnost inozem-nog izravnog ulaganja, odnosno dru{tveni tro{ak postajeve}i od dru{tvenog dobitka. Razvijene se zemlje vi{e koris-te financijskim poticajima nego fiskalnim, dok za zemlje urazvoju vrijedi obratno (UNCTAD, 1996). Osim toga, poti-cajne mjere mogu sluìti kao signal inozemnim investito-rima. Tako Bond i Samuelson (1986) govore o poreznompo~eku, poticaju koji preuzima funkciju signala ulaga~i-ma. Prema njihovu modelu signal je potreban kad su in-formacije nepotpune, odnosno kada ulaga~u nije poznataproduktivnost zemlje. Signalima se moè promijeniti imi-d` jedne zemlje, kao {to je to vjerojatno slu~aj sa Sloveni-jom, koja je izradila poticajne mjere i slovi kao trì{te raz-mjerno zatvoreno za inozemna ulaganja.

Zna~enje inozemnih izravnih ulaganja postalo je ipredmetom regulative u sklopu urugvajskoga kruga GA-TT-a, ~iji zaklju~ci ({to je poslije preneseno u WTO) sadr-è Sporazum o mjerama ekonomske politike o investicija-ma vezanim uz trgovinu (Agreement on Trade-Related In-vestment Measures – TRIM’s Agreement). Taj sporazumzabranjuje zemljama ~lanicama mjere za poticanje inves-ticija koje kr{e status doma}eg tretmana uvozne robe (sta-tus najpovla{tenije nacije) i koje kr{e zabrane kvantitativ-nih ograni~enja vanjske trgovine, zatim mjere (dràvnog)subvencioniranja, te uvjetovanja uvoza izvozom. Osim to-ga, pregovaralo se i o uslu`nom sektoru (Op}i sporazum otrgovini uslugama – General Agreement on Trade in Ser-vices, GATS).

Dugoro~na na~ela poticanja inozemnih izravnih ula-ganja trebala bi obuhvatiti (Julius, 1991) neutralnost iz-

me|u investiranja inozemnih izravnih ulaganja i vanjsketrgovine kao razli~itih na~ina pristupa na doma}e trì{te.Drugim rije~ima, bilo bi poèljno uskladiti poticaje vanj-skoj trgovini i izravnim ulaganjima jer poticanje jednog na{tetu drugoga uzrokuje smanjenje efikasnosti i konkuren-cije. Zatim, neophodno je neutralizirati nacionalni tret-man u doma}em gospodarstvu, odnosno treba izjedna~ititretman doma}ih i stranih poduze}a da bi se smanjila nee-fikasnost u samom poslovanju i neefikasnost alokacijeekonomskih izvora te da bi se sprije~ilo smanjenje konku-rencije. Isto tako, doma}a i strana poduze}a trebaju imatijednak pristup trì{tu i djelatnostima (kako se inozemnimFDI poduze}ima umjetno, ugovorima ne bi omogu}io mo-nopolni poloàj).

Dosada{nja praksa pokazala je da u zemljama doma}i-nima inozemnih izravnih ulaganja postoji niz zahtjeva ve-zanih uz poslovanje i transfer tehnologije koje podru`nicemultinacionalnih kompanija trebaju ispuniti. Me|u timuvjetima ~esto se postavlja zahtjev da inozemni ulaga~ na-|e lokalnog partnera za zajedni~ko ulaganje. Na taj se na-~in s jedne strane èli ograni~iti utjecaj stranaca u doma-}em gospodarstvu, a s druge se strane smatra da }e se ti-me olak{ati pristup stranoj tehnologiji i omogu}iti odljevza{ti}enih tehni~kih znanja i vje{tina u doma}i sektor. Is-traìvanje koje su za indonezijsko gospodarstvo proveliBlomstrõm i Sjõholm (1999), pokazalo je da je produktiv-nost rada ve}a u poduze}ima u potpunom i djelomi~nostranom vlasni{tvu nego u doma}im poduze}ima, te dapostoje pozitivni eksterni u~inci inozemnih izravnih ula-ganja na doma}a poduze}a. Me|utim, nisu ostvareni re-zultati kojima bi se mogla opravdati politika koja name}eodre|eni doma}i udio u stranom poduze}u. Rezultati su,naime, pokazali da mjere u kojima vlasnici iz zemlje do-ma}ina imaju udjela u vlasni~kom kapitalu inozemne pod-ru`nice ne utje~u ni na razinu produktivnosti inozemnepodru`nice ni na obujam u kojem se ostvaruju pozitivnieksterni u~inci na doma}e gospodarstvo. Kada se uvodemjere koje daju prednost zajedni~kim ulaganjima, nosite-lji gospodarske politike trebaju biti svjesni i rizika koji sepri tome javljaju. Utvrdilo se da u takvim slu~ajevima pos-toji opravdano strahovanje inozemnih kompanija da }e iz-gubiti isklju~ivi nadzor nad svojom neopipljivom imovi-nom, {to vodi do opasnosti da odustanu od posla ili da neunesu najmoderniju tehnologiju koju posjeduju.

Na osnovi istraìvanja utemeljenog na podacima zaautomobilsku industriju i proizvodnju automobilskih di-jelova, petrokemijsku, te elektroni~ku industriju u Meksi-ku, Brazilu, Indoneziji i Maleziji, Moran (1998) daje kon-kretne preporuke vezane uz zna~ajke gospodarske politi-ke u vezi sa inozemnim izravnim ulaganjima, kojom semogu poja~ati pozitivne, a smanjiti nepoèljne posljediceinozemnih izravnih ulaganja. Njegova su istraìvanja po-kazala da su pozitivni u~inci inozemnih izravnih ulaganjanajve}i kada je podru`nica u potpunosti u stranom vlas-ni{tvu i kada je integralni dio globalnog poslovanja ma-ti~ne kompanije. Nasuprot tome, inozemna su izravnaulaganja {tetno utjecala na gospodarski rast zemalja urazvoju kada je doma}e trì{te bilo za{ti}eno visokim cari-nama, pri ~emu su poticaji izravnom investiranju bili ve-zani uz visoke zahtjeve za doma}im sadràjem, te uz oba-vezu da se u|e u zajedni~ko ulaganje (do istog zaklju~ka zabiv{u Jugoslaviju dolazi i Vukmir, 1992).

Poticaji inozemnim izravnim ulaganjima, koji se veùuz ispunjenje odre|enih izvoznih zahtjeva koje podru`ni-

13

37 Drugim rije~ima, vanjska trgovina i FDI dva su oblika ekonomske pri-sutnosti na inozemnom trì{tu, {to je povoljniji pristup jednome, to }emanje biti drugoga. Ukoliko nema vanjske trgovine, najbolje je rje{e-nje poduzeti FDI na takvo trì{te, radi omogu}avanja internog plas-mana proizvoda na zatvoreno trì{te – vidite poglavlje o motivimaponu|a~a i primatelja. Dobar primjer je rasprava o vanjskotrgovinskojrazmjeni i FDI izme|u SAD-a i Japana.

ce moraju ispuniti, potvrdili su se kao djelotvoran na~inprivla~enja investitora koji osnivaju poduze}a kako bi ponajvi{im standardima proizvodili za doma}e i za globalnotrì{te. U tim su slu~ajevima do{li do izraàja brojni po-èljni u~inci – pokazalo se da u podru`nice u kojima seproizvodi za svjetsko trì{te, mati~ne kompanije transfe-riraju najmoderniju tehnologiju, da se primjenjuju najbo-lje mogu}e upravlja~ke i marketin{ke vje{tine, te da seproizvodi po najvi{im industrijskim standardima. Osimtoga takve podru`nice stvaraju veze s dobavlja~ima pri ~e-mu se bitno unapre|uje njihova efikasnost i kvaliteta nji-hovih proizvoda, tako da se ubrzo doma}i dobavlja~i ospo-sobljavaju za izvoz u podru`nice kompanije u drugimzemljama kao i za izvoz drugim neovisnim kupcima.

2.4.1. Porezni poticaji

Zemlje primatelji inozemnih izravnih ulaganja mogu bitineutralne, zatvorene ili orijentirane prema poticanju ino-zemnih izravnih ulaganja. Tako je, primjerice, SAD neut-ralan prema inozemnim izravnim ulaganjima (Graham iKrugman, 1995). Mi{ljenja teoreti~ara i prakti~ara o tomekako se zemlja primatelj treba postaviti prema tokovimaFDI razli~ita su, no ~ini se da se sve vi{e nagla{ava va`no-st pune slobode, umjesto kontrole izravnih ulaganja. Pot-punoj slobodi protivi se tzv. {kola ovisnosti (Dependencyschool) koju su 1970-ih i po~etkom 1980-ih pokrenulezemlje u razvoju protiv slobodnog kruènja kapitala FDI,zbog navodnog pove}anja utjecaja multinacionalnih kom-panija i njihova “neokolonijalizma”. Rezultat pokreta usklopu {kole ovisnosti jest uvo|enje kontrole kretanja ka-pitala u zemljama u razvoju na razini dràva i prekoUN-a.

Protivljenja slobodnim inozemnim izravnim ulaganji-ma jenjala su u 1980-ima kada su zemlje u razvoju vidjeleuspjeh azijskih tigrova, koji su vrlo liberalno definiraliulazak dugoro~noga stranog kapitala u zemlju (tzv. otvo-reni rast, Svjetska banka, 1987).

Recipro~nost regulative i pristupa na trì{te predmetsu politi~kih rasprava o koristima i {tetama od inozemnihizravnih ulaganja (najbolji primjer uo~avamo u rasprava-ma o preuzimanju slovenske SKB banke od strane Zagre-ba~ke banke i ponuda preuzimanja Istarske banke odstrane Nove ljubljanske banke). Tako je i u Europskoj uni-ji godine 1992. donesena nova direktiva da se pri omogu-}avanju inozemnih izravnih ulaganja neeuropskih podu-ze}a uzme u obzir recipro~nost u segmentu investicija.Recipro~nost kod inozemnih izravnih ulaganja tako|er jepovezana s recipro~no{}u u vanjskotrgovinskim tokovi-ma, jer bi uvjeti pristupa za vanjsku trgovinu i inozemnaizravna ulaganja trebali biti pribli`no jednaki (kako se nebi stvarale distorzije i suboptimalne alokacije rada, kapi-tala, robe i usluga – Julius, 1991)37.

U literaturi koja je sklona slobodnom tretmanu tokovaFDI, postoje prijedlozi za osiguranje pozitivnih utjecajainozemnog ulaganja na doma}e gospodarstvo. Prijedlozi

uklju~uju (Graham i Krugman, 1995) transparentnije ob-javljivanje podataka o poslovanju i namjerama inozemnogulaga~a, mogu}nost prikupljanja informacija i nadzoraoperacija ulaganja, zahtjeve za recipro~no{}u, te zahtjeveza odre|enim na~inom poslovanja kao {to su minimalnilokalni sadràj sirovina, odre|eni broj doma}ih zaposleni-ka, uvjetovanje odre|enog postotka izvoza. Takvi zahtje-vi, me|utim, ne bi smjeli sadràvati zajedni~ko ulaganje(joint venture) ili sli~no sudjelovanje doma}ih tvrtki uvlasni{tvu.

Problematika poreznih poticaja sastoji se u ocjeni dokoje mjere oni pridonose privla~enju investicija (a nisu re-zultat pregovora dràve i ulaga~a kada je odluka o ulaga-nju ve} donesena), koliki su tro{kovi distorzije na trì{turada, odnosno u strukturi industrija zbog mijenjanja po-na{anja investitora (primjerice uspostavljanje radno in-tenzivnije proizvodnje umjesto kapitalno intenzivneproizvodnje) ili privla~enja samo odre|enih ulaga~a zbogspecifi~nosti poticajnih mjera. Nadalje, postavlja se pita-nje jednostavnosti i transparentnosti “pravila igre” te na-~ina odlu~ivanja o poticajnim mjerama (diskrecijsko odlu-~ivanje nasuprot automatizmu), koje utje~u na adminis-trativne tro{kove, ali mogu stvoriti i uvjete za korupciju.

Osnovno pitanje koje se postavlja kreatorima poticaj-nih mjera za ulaganja op}enito ili u specifi~nom slu~aju zainozemna izravna ulaganja glasi: prema{uje li korist oddodatnih (inozemnih izravnih) ulaganja induciranih poti-cajnim mjerama tro{kove poduzetih mjera? Pitanje je zap-ravo hipoteti~no jer je te{ko odrediti koja se inozemna ula-ganja bez poticajnih mjera ne bi provela i obratno. Me|u-tim, odre|ene ideje i savjeti mogu se skicirati na osnovidugogodi{njih iskustava savjetodavnih tijela (primjericeSvjetske banke, FIAS-a, IFC-a, OECD-a)38 koja proizlazeiz suradnje s multinacionalnim kompanijama s jedne stra-ne i dràvnim slu`bama zemalja primatelja investicija sdruge strane. Tako je potvr|ena pretpostavka da ulaga~iuglavnom promatraju cjelokupnu investicijsku okolinu.Iz toga slijedi da velike porezne olak{ice, kao jedna od naj-popularnijih mjera za poticanje ulaganja, ne privla~e sa-me po sebi inozemna izravna ulaganja. Osim porezniholak{ica, koje ili smanjuju tro{kove proizvodnje ili od po-~etka pove}avaju izgled za dugoro~ni profit, bitne su od-rednice za privla~enje investicija dobra temeljna infras-truktura, povezanost gospodarstva s drugim zemljama(npr. ugovori o slobodnoj trgovini), politi~ka stabilnost izakonodavstvo zemlje, te stabilnost poreznog sustava.Studije o inozemnim izravnim ulaganjima pokazuju da suza FDI bitne odrednice odluke multinacionalnih kompa-nija u podru~ju odràvanja i pove}anja ste~enoga trì{nogudjela, osloba|anje od striktne regulacije vlasni{tva (opo-rezivanja itd.), izbjegavanje carina i drugih pristojbi, po-voljni stavovi vlade zemlje primatelja inozemnih investici-ja prema privatnom poduzetni{tvu te konvertibilnost do-ma}e valute. Prevelike koncesije i poticaji inozemnimulaga~ima mogu polu~iti suprotne efekte –ulaga~i moguna temelju visokih poticaja zaklju~iti da vjerojatno nijesve u redu s doti~nom zemljom (tj. da je rizik zemlje visok)i odustati od ulaganja u tu zemlju.

Treba biti svjestan i ~injenice da ni jedan paket mjeranije univerzalno prihvatljiv, za sve vrste i motivacije ula-ga~a. Uspje{nost poticajne mjere ovisi o vrsti investitora

38 Vidite, primjerice, Bergsman (1999).

14

39 U tom smjeru idu i nedavne povike zemalja ~lanica EU na Irsku i nje-zin sustav poticanja FDI.

40 Nominalne i realne razine razlikuju se zbog promjena cijena dionica ite~ajnih promjena u odre|enom razdoblju – vidite detalje o IIP-u poje-dine zemlje (International Investment Position).

(proizvodni nasuprot uslu`nom sektoru), o vrsti poticajnemjere (subvencije nasuprot poreznim olak{icama), o stup-nju konkurencije za izvr{enje investicije te o kvalitetimjesta za ulaganje (veli~ina trì{ta i makroekonomski po-kazatelji), kao {to smo ve} naglasili u drugom poglavlju.

Unato~ tome {to su otvoreno pitanje u teoretskim ras-pravama, porezni su poticaji realnost u sklopu poticajnihmjera u gotovo svim zemljama, ako ne na nacionalnoj ra-zini onda na lokalnim razinama. Ve} spomenuta posljedi-ca nastojanja da se konkurentnosti trì{ta pove}a porez-nim olak{icama stvara opasnost od nadmetanja zemaljaili lokalnih razina i sve ve}ih poreznih rastere}enja. Takounutar skupine tranzicijskih zemalja postoji latentnaopasnost od konkurentnog smanjivanja poreza radi prido-bivanja inozemnih ulaganja. Takva opasnost prepoznataje u EU i OECD-u te se poduzimaju koraci protiv “{kodlji-ve porezne prakse” (harmful tax practices)39. Zbog nadme-tanja zemalja u odre|ivanju {to niìh poreznih stopa, od-nosno u dono{enju olak{ica, dolazi do erozije porezne os-novice, to~nije poreznih prihoda u navedenim zemljama imogu}e spirale retalijacije, s obzirom na to da “konkuren-tnost” trì{ta za inozemna ulaganja ovisi i o brzini reakci-je trì{ta na kretanja istovrsnih trì{ta.

3. Kretanja inozemnih izravnih ulaganja usvijetu i u tranzicijskim zemljamaSrednje i Isto~ne Europe

Mjere odnosno pokazatelji inozemnih izravnih ulaganjakoji se upotrebljavaju za analizu, mogu biti tokovi inozem-nih izravnih ulaganja iz podataka platne bilance (BOP), tenominalne razine ulaganja temeljene na podacima BOP-a(kumulirani tokovi)40. Osim podataka koji proistje~u iz to-kova izravnih ulaganja, kao relevantan pokazatelj rabi seudio aktive FDI poduze}a u ukupnoj aktivi poduze}a/go-spodarstva (ili samo industrije), ili zaposlenost u FDI po-duze}ima u usporedbi s ukupnom zaposleno{}u u poduze-}u/gospodarstvu (ili samo u industriji), dodana vrijednostFDI u ukupnoj dodanoj vrijednosti (BDP-u), te izvoz FDIpoduze}a u usporedbi s ukupnim izvozom i sli~ne mjere.

3.1. Inozemna izravna ulaganja u 1980-ima

Priljev FDI u zemlje u razvoju u 1970-ima bio je vrlo nizak(izme|u 3 i 5 mlrd. USD), po~etkom 1980-ih iznosio je oko10 mlrd. USD, a tek u drugoj polovici 1980-ih izravna suinozemna ulaganja rasla po stopama od 17 posto i doseg-nula vi{e od 20 mlrd. USD na godinu (Kant, 1996). U1980-ima je do{lo do velikog porasta tokova inozemnih iz-ravnih ulaganja zbog velikog porasta BDP-a najrazvijeni-jih zemalja. Inozemno izravno ulaganje vr{ilo se radi opti-miziranja portfelja, a uzrokovalo ga je smanjivanje prino-sa na doma}e vrijednosnice (izme|u ostaloga, s obziromna oportunitetne prinose). Osim toga, rje{avanje

du`ni~ke krize 1980-ih, pri ~emu je jedno od rje{enja bio idebt-equity swap (zamjena du`ni~kih potraìvanja za vlas-ni~ki udjel), tako|er je pridonijelo pove}anju tokova FDI.Jo{ jedan uzrok pove}anju inozemnih izravnih ulaganja,osobito u zemlje EEZ-a prije 1992. godine (i stvaranja EU ijedinstvenog trì{ta) bilo je predlaganje za{titnih i kon-trolnih mjera za poduze}a tre}ih zemalja kod trgovine iulaganja. Na taj su se na~in pomo}u izravnog ulaganjazaobi{le ulazne prepreke na trì{tu EEZ-a. Privatizacijajavnih poduze}a za tatcherijanske vlade u Velikoj Britani-ji tako|er je djelovala kao poticaj za FDI. Nadalje, inozem-nim izravnim ulaganjima pogodovali su pove}ana globali-zacija zbog tehnolo{kih pobolj{anja telekomunikacija i ra-~unala, te boljeg povezivanja svjetskih trì{ta kapitala iseljenje slobodnih fondova svijetom u potrazi za zaradom.Veliki porast obujma trgovine uslugama u svjetskoj trgo-vini tako|er je dao veliki poticaj FDI, jer se usluge obavlja-ju u zemlji doma}inu, pa je svako ulaganje u poduze}a kojaih obavljaju, ujedno i inozemno izravno ulaganje u zemljudoma}ina pruànja usluge41. U 1980-ima se razmjena us-luga utrostru~ila, a do{lo je i do liberalizacije i deregulacijefinancijskih usluga u razvijenim zemljama, pa je i to do-datni poticaj priljevu inozemnih izravnih ulaganja. Jo{jedna pobuda za inozemno izravno investiranje bilo je ku-muliranje suficita na teku}im ra~unima platnih bilanciNjema~ke i Japana, koji su te suficite potom investirali uinozemstvo (Njema~ka po~etkom 1980-ih u zapadnu Eu-ropu, a po~etkom 1990-ih u isto~ni dio ujedinjene Nje-ma~ke42, te srednju, isto~nu i ju`nu Europu, dok je Japanulagao u jugoisto~nu Aziju). S druge strane, zemlje u raz-voju biljeìle su u 1980-ima vrlo niske razine inozemnihizravnih ulaganja. Op}enito se moè re}i da je pet najve}ihizvoznica izravnih ulaganja (SAD, Velika Britanija, Ja-pan, Njema~ka i Francuska) oko tri ~etvrtine sredstavainvestiralo na podru~ju G-5, dok je samo ~etvrtina ukup-nih inozemnih ulaganja bila usmjerena izvan spomenutogkruga zemalja, prije svega u ostale razvijene zemlje, a po-tom manji dio u zemlje u razvoju.

3.2. Inozemna izravna ulaganja u 1990-ima

Tijekom proteklog desetlje}a inozemna izravna ulaganjabiljeè kontinuirani rast, te su postala jednim od najva`ni-jih pojedina~nih izvora inozemnog financiranja zemalja urazvoju. To je napose do{lo do izraàja nakon 1997. godinekada su azijska, ruska, te brazilska kriza dovele do znat-nog smanjenja drugih dugoro~nih, pa onda i kratkoro~nihizvora financiranja. Tako je prema podacima Svjetskebanke (2000) priljev inozemnih izravnih ulaganja u zem-lje u razvoju pove}an sa 24,1 mlrd. USD u 1990. na prib-li`no 192 mlrd. USD u 1999. godini (Tablica 3.). Istodobnoje njihov udjel u privatnim tokovima dugoro~noga kapita-la pove}an sa 56,6 posto na 80,4 posto. Priljev inozemnihizravnih ulaganja u zemlje Srednje i Isto~ne Europe u1999. je godini dosegnuo 21 mlrd. USD (UNCTAD, 2000),pribli`no 11 posto od ukupnog priljeva inozemnih izrav-nih ulaganja u zemlje u razvoju. Pri tome su ~etiri zemljeprivukle 17,4 mlrd. USD, odnosno 83 posto od ukupnogpriljeva inozemnih izravnih ulaganja – Poljska (7,5 mlrd.

41 Primjerice, tvrtka koja èli ulagati u turisti~ka poduze}a (radi diverzi-fikacije portfelja), moè to ~initi samo na tlu zemlje primatelja.

42 Ulaganja Njema~ke u njezin isto~ni dio, naravno, ne ra~unaju se kaoinozemna izravna ulaganja.

15

USD), ê{ka (5,1 mlrd. USD), Ruska Federacija (2,9 mlrd.USD), te Ma|arska (1,9 mlrd. USD). Valja naglasiti da suinozemna izravna ulaganja u europskim tranzicijskimzemljama najve}im dijelom posljedica privatizacije dràv-nog portfelja, a manjim dijelom rezultat izvr{avanjagreenfield ulaganja.

Tokovi inozemnih izravnih ulaganja pove}ali su sezbog globalizacije i liberalizacije trgovine u svjetskim raz-mjerima do 6 puta (Svjetska banka, 1999), dok se priljevizravnih ulaganja u zemlje u razvoju pove}ao oko osamputa u 1990-ima (Tablica 1.). Udio inozemnih izravnihulaganja u zemlje u razvoju pove}ao se sa 25 posto krajem1980-ih na 42 posto krajem 1990-ih. Privatizacija u tran-zicijskim zemljama privukla je oko 50 posto ukupnih pri-ljeva od izravnih ulaganja u te zemlje. Za meksi~ke i azij-ske krize tokovi izravnih ulaganja smanjili su se za nekoli-ko postotaka u zemljama obuhva}enim krizama, ali su seubrzo vratili na razine prije krize, {to s portfeljnim inves-ticijama nije bio slu~aj. Tokovi izravnih ulaganja ostali suvrlo stabilni u tranzicijskim podru~jima unato~ financij-skim krizama 1997. godine, zbog triju ~imbenika (Svjet-ska banka, 1999). Prvo, do{lo je do velike deprecijaci-je/devalvacije te~aja, a ona snizuje tro{kove proizvodnje icijenu imovine u stranoj valuti. Drugo, pale su doma}e ci-jene imovine i, tre}e, nakon krize u zemlji pove}ale su semogu}nosti restrukturiranja poduze}a (zbog op}enito ni-ìh tro{kova izraènih u stranoj valuti). Tokovi izravnihulaganja u zemljama u razvoju pokazali su se, prema o~e-kivanju, manje volatilni od portfeljnih tokova (koeficijentvarijacije 0,1 – 1,0 prema 3,0 – 4,0, Svjetska banka, 1999).

3.3. FDI i europske tranzicijske zemlje

Inozemna izravna ulaganja zauzimaju istaknuto mjesto ugospodarskim strategijama zemalja Srednje Europe jer seo~ekuje da }e, izme|u ostalog, ubrzati restrukturiranje43

poduze}a. Ono je neophodno kako bi postoje}a poduze}amogla uspje{no konkurirati u liberaliziranom trì{nomokruènju i kako bi se ubrzao ukupan domicilni gospodar-ski rast. Empirijska istraìvanja ne obja{njavaju jednoz-na~no utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na restruktu-riranje u tranzicijskim zemljama. Barrell i Holland (2000)

43 Modernizacija postoje}e opreme, uvo|enje novih proizvoda, proizvod-nih procesa, unapre|ivanje distributivne mreè, efikasnijeg menad-`menta i suvremenih na~ina promocije proizvoda

44 Kao mjera proizvodnosti rada uzima se ukupna zaposlenost u odre|e-nom industrijskom sektoru u usporedbi s realnom dodanom vrijed-nosti ostvarenom u tom sektoru. U radu je prikazana panel-analizau~inaka inozemnih izravnih ulaganja u jedanaest industrijskih granau Ma|arskoj, Poljskoj i ê{koj u razdoblju od 1993. do 1996.

Tablica 3. Ukupni neto tokovi privatnog kapitala u zemljama u razvoju, u milijardama USD i postocima

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999.

Ukupni tokovi privatnog kapitala 42,6 61,6 99,7 165,8 174,5 203,3 282,1 303,9 267,7 238,7

Zaduìvanje 15,7 18,8 38,1 48,8 50,5 62,2 102,1 103,4 81,2 19,1

Krediti poslovnih banaka 3,2 5,0 16,4 3,5 8,8 30,4 37,5 51,6 44,6 –11,4

Obveznice 1,2 10,9 11,1 36,6 38,2 30,8 62,4 48,9 39,7 25,0

Ostalo 11,3 2,8 10,7 8,7 3,5 1,0 2,2 3,0 –3,1 5,5

Portfeljna ulaganja 2,8 7,6 14,1 51,0 35,2 36,1 49,2 30,2 15,6 27,6

Inozemna izravna ulaganja 24,1 35,3 47,5 66,0 88,8 105,0 130,8 170,3 170,9 192,0

Udio izravnih ulaganja u ukupnom privatnom kapitalu 56,6 57,3 47,6 39,8 50,9 51,6 46,4 56,0 63,8 80,4

Izvor: Global Development Finance, Svjetska banka, 2000. str. 36

ispituju utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na rastproizvodnosti rada44, {to se uzima kao pokazatelj mjere ukojoj izravna ulaganja pridonose napretku u procesu res-trukturiranja nekog gospodarstva. Rezultati su potvrdilida inozemna izravna ulaganja znatno utje~u na rast proiz-vodnosti u ve}ini industrijskih grana u promatranimtranzicijskim zemljama. Osim toga pokazalo se da ino-zemna izravna ulaganja vi{e utje~u na rast proizvodnostinego doma}e investicije. Dakle, zaklju~uju autori, da nijedo{lo do inozemnih izravnih ulaganja, proizvodnost bi udoti~nim gospodarstvima bila nià, a zbog toga bi i napre-dak u restrukturiranju gospodarstava bio manje izraèn.

U empirijskoj analizi utjecaja inozemnih izravnih ula-ganja na kretanje produktivnosti poduze}a u tri zemljeSrednje i Isto~ne Europe – Poljskoj, Rumunjskoj i Bugar-skoj45 – Konings (2000) je do{ao do mnogo nepovoljnijihrezultata. Pokazalo se da inozemne podru`nice bolje pos-luju od poduze}a u doma}em vlasni{tvu samo u Poljskoj, ato se moè objasniti time {to su Bugarska i Rumunjskakasnije krenule u proces restrukturiranja svojih gospo-darstva, pa treba pro}i jo{ neko vrijeme da bi se pozitivniu~inci po~eli o~itovati. Osim toga nije utvr|eno da doma}apoduze}a imaju indirektnih koristi od prisutnosti poduze-}a u stranom vlasni{tvu na doma}em trì{tu, tj. nije pot-vr|ena hipoteza o postojanju prelijevanja. Naprotiv, utvr-|eno je da se javljaju negativni indirektni u~inci inozem-nih izravnih ulaganja na doma}a poduze}a, dok u Poljskoju prosjeku nema nikakvih indirektnih u~inaka poduze}au stranom vlasni{tvu na produktivnost doma}ih poduze-}a. Autori smatraju da ti rezultati upozoravaju na to da upromatranom slu~aju negativni u~inci poja~ane konku-rencije (pri ~emu se proizvodnja u doma}im poduze}imasmanjuje ili ona bivaju potpuno istisnuta), prevladavajunad pozitivnim u~incima difuzije tehnologije, na {to je ve}ukazano i u Aitken i Harrison (1999).

Djankov i Hoekman (1998) na primjeru su inozemnihizravnih ulaganja u ê{koj46 do{li do rezultata koji su po-kazali da postoji tendencija priljeva inozemnih izravnihulaganja u poduze}a iznadprosje~ne inicijalne veli~ine,profitabilnosti i proizvodnosti rada. Ispostavilo se da je ve-}i rast proizvodnosti u FDI poduze}ima, u usporedbi s do-ma}im poduze}ima, u ve}oj mjeri posljedica zna~ajki po-duze}a prije preuzimanja (picking the stars), nego transfe-ra nove tehnologije i znanja. S druge se strane otkrilo dapostoji jak i statisti~ki signifikantan negativni u~inak ino-zemnih izravnih ulaganja na doma}a poduze}a u istoj gos-

45 Izvr{ena je panel-analiza za 5.000 poduze}a u Bugarskoj, Rumunjskoji Poljskoj u razdoblju od 1993. do 1997.

46 Uzeti su podaci na razini poduze}a za razdoblje od 1992. do 1996.

16

47 “Bljesak” i “Oluja” posebne su vojno-redarstvene akcije poduzete prikraju Domovinskog rata u 1995. godini.

48 MOL – ma|arska naftna tvrtka, MATAV – ma|arska telekomunika-cijska tvrtka

podarskoj grani. To negativno prelijevanje u ~e{kom jeslu~aju umanjeno pozitivnim u~inkom uvoza, kao kanala{irenja novih znanja i tehnologija, na rast proizvodnostipoduze}a u doma}em vlasni{tvu.

U Hrvatsku inozemni kapital putem izravnih ulaga-nja po~inje znatnije ulaziti tek u 1996. godini. Tada je, nai-me, godi{nji tok priljeva s razine od oko 100 mil. USD po-rastao na pribli`no 500 mil. USD, a u 1999. izravna ulaga-nja u Hrvatsku iznosila su oko 1,3 mlrd. USD. Detaljnijirazvoj inozemnih izravnih ulaganja u Hrvatsku i ostaletranzicijske zemlje prikazan je u Tablici 4.

Mala vrijednost tokova inozemnih ulaganja na po~et-ku i sredinom 1990-ih, uzrokovana nestabilnom poli-ti~kom situacijom u zemlji (Domovinski rat, “Bljesak” i“Oluja”47), usporila je dinamiku priljeva inozemnih izrav-nih ulaganja, a time su djelomi~no umanjili i privla~nosttrì{ta, koja proizlazi, izme|u ostaloga, iz stabilnosti ok-ru`ja i aglomeracije inozemnih ulaganja. Samo “nagomi-lavanje” investicija utje~e na dodatne inozemne dugo-ro~ne investicijske tokove putem ulaganja u postoje}e pro-jekte, u koje se dodatno slijeva kapital, konkurentnetvrtke u djelatnosti slijede jedna drugu, a kooperanti pra-te kretanja multinacionalnih kompanija. Usporedba dina-mike tokova inozemnih izravnih ulaganja po pojedinimtranzicijskim zemljama upu}uje nas na nekoliko zaklju~a-ka. Prvo, Ma|arska ve} 1991. i 1992. biljeì znatna ino-zemna izravna ulaganja. Inozemni priljevi doseù vrhu-nac u 1995. godini kada vrijednost privatizacijskih ugovo-ra o prodaji elektrana (vrijednost 1,7 mlrd. USD), 18,8posto MOL-a i 37 posto MATAV-a48 prelazi akumuliranostanje inozemnih ulaganja od 1990. do 1994. (Hunya,1997). Drugo, Hrvatska se nalazi, prema kretanjima ino-zemnih izravnih ulaganja, zajedno s Rumunjskom, u gru-pi s kumulativnom, apsolutnom vrijednosti izravnih ula-ganja od 3 do 5 mlrd. USD. Tre}e, Rumunjsku, Makedoni-ju i Sloveniju moèmo unutar analizirane grupetranzicijskih zemalja svrstati me|u relativno zatvorene(ili samo deklarativno otvorene) za inozemna ulaganja,Rumunjsku zbog niskih priljeva s obzirom na veli~inu tr-ì{ta, a Makedoniju i Sloveniju zbog najniìh apsolutnihpriljeva u cijeloj grupi tranzicijskih zemalja. Budu}i da su

Tablica 4. Tokovi inozemnih izravnih ulaganja u srednjoeuropskim tranzicijskim zemljama, u milijunima USD

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999.

Bugarska 4 56 42 40 105 90 109 505 537 806

Hrvatska ... ... ... 120 117 115 506 515 893 1384

êška ... ... ... 654 878 2.568 1.435 1.286 2.734 5.093

Estonija ... ... 82 162 214 201 150 266 581 305

Ma|arska ... 1.462 1.479 2.350 1.144 4.519 2.274 2.167 2.037 1.951

Latvija ... ... 29 45 214 180 382 521 357 348

Litva ... ... ... 30 31 73 152 355 926 486

Makedonija ... ... ... ... 24 10 11 16 118 30

Poljska 89 291 678 1.715 1.875 3.659 4.498 4.908 6.365 7.270

Rumunjska ... 40 77 94 341 419 263 1215 2.031 1.041

Slova~ka ... ... ... 199 270 236 351 174 562 354

Slovenija ... ... 111 113 128 177 194 375 248 181

Izvor: IFS, sije~anj 2001.

inozemna ulaganja uglavnom privu~ena veli~inom i gos-podarskim potencijalom doma}eg trì{ta, svrhovito jepogledati i relativne pokazatelje obujma ulaganja u poje-dine zemlje. Uobi~ajena je usporedba s gledi{ta inozemnihizravnih ulaganja po glavi stanovnika te sa stajali{ta udje-la u BDP-u49. Na Slici 1. prikazani su relativni pokazateljiobujma izravnih investicija.

Iz Slike 1. uo~avamo da najvi{i udio inozemnih izrav-nih ulaganja u BDP-u posjeduje Ma|arska – vi{e od 40posto. Slijede ê{ka s pribli`no 27 posto, te Poljska sa 22posto udjela inozemnih izravnih ulaganja u BDP-u. Hr-vatska je u ovom kontekstu samo 4 postotna boda “udalje-na” od Poljske, te je udjel FDI u BDP-u ve}i nego u slu~aju

27%

42%

22%

11%

8%

18%

768

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

CZE HUN POL SVK SLO HRV0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

Kumulativni FDI (% prosje~nog BDP-a od 1995. do 1999.)

FDI po glavi stanovnika

%BD

P-a

uU

SD

1.425

1.925

811

397

815

Slika 1. Usporedba FDI po glavi stanovnika i kumulativnog FDI urazdoblju od 1990. do 1999.

Izvor: IFS, sije~anj 2001.

49 Pri tome je kumulativni FDI od 1990. do 1999. podijeljen s prosje~nimBDP-om pojedinog trì{ta za razdoblje 1995. – 1999. Koristili smo seprosje~nim petogodi{njim BDP-om kako bismo izbjegli pristranost ko-ja bi proizlazila iz eventualne specifi~nosti (outlier u smislu dubine re-cesije ili vrha poslovnog ciklusa) samo jedne godine. FDI per capitajest kumulativni FDI od 1990. do 1999. podijeljen s brojem stanovnikasvake zemlje.

17

50 Research and development – ulaganje u istraìvanje i razvoj

Slova~ke i Slovenije. Najvi{u razinu ulaganja po glavi sta-novnika (Tablica 5.) pokazuje Ma|arska s FDI per capitaod 1.925 USD, slijede ê{ka sa 1.425 USD i Estonija sa1.392 USD inozemnih izravnih ulaganja po glavi stanov-nika. Hrvatska bi se sa 815 USD po navedenom kriterijumogla svrstati u grupu s Poljskom (811 USD) i Latvijom(854 USD). Najniù razinu izravnih ulaganja po glavi sta-novnika pokazuje trì{te Rusije (119 USD) i Rumunjske(246 USD).

3.4. Poticajne mjere za privla~enje inozemnihizravnih ulaganja u Sloveniji, Ma|arskoj, ê{koji Slova~koj

U Sloveniji su smjernice strategije za privla~enje izravnihulaganja sadràne u dokumentu Government Scheme forAttracting Inward Foreign Direct Investment in 2000.Vladin plan za privla~enje inozemnih ulaganja izra|en jekrajem 2000. godine. Strategija sadrì otvaranje dràvnogvlasni{tva za inozemna ulaganja, posebno u sektoru in-frastrukture, u tvrtkama u vlasni{tvu slovenske kompa-nije za razvoj te u bankarskom sektoru. Posebna pozorno-st usmjerit }e se na uslu`ni sektor, te }e se poticati ulaga-nja u industrijske parkove i nastojati ubrzati reforma natrì{tu rada i time smanjiti tro{kove rada. Nadalje, ciljat}e se ulaga~i u segmentu srednjih i velikih obiteljskih tvr-tki iz podru~ja sjeverne Italije, [vicarske, Bavarske i Aus-trije. Osobita }e se pozornost posvetiti multinacionalnimkompanijama koje jo{ nemaju centralu u regiji kao od-sko~nu dasku za EU, Ceftu i jugoistok Europe, te onimakoje ve} posjeduju centrale na jednom od okolnih trì{ta, aSlovenija im se ~ini prikladnom zemljom za osnivanje dis-tribucijskih, logisti~kih, uslu`nih ili drugih centara. Slje-de}i elementi ograni~avaju unapre|enje inozemnih ulaga-nja: nedostatak aktivne dràvne strategije u privla~enjuinozemnih izravnih ulaganja, nizak profil Slovenije kaoatraktivne investicijske destinacije, teàk pristup zem-lji{tu za industrijsku uporabu, nepostojanje financijskihpoticajnih mjera te niska mobilnost radne snage. Sloven-ske mjere za poticanje nude se inozemnim ulaga~ima pre-ko agencije za promociju ulaganja – TIPO.

Ma|arske mjere podijeljene su u dvije kategorije: po-rezne poticaje te dràvne poticaje i financijske potpore

Tablica 5. Inozemna izravna ulaganja (kumulativ 1990. – 1999.) poglavi stanovnika u 1999. godinia, u USD

FDI po glavi stanovnika

Ma|arska 1.924,8

êška 1.425,0

Estonija 1.391,9

Latvija 854,3

Hrvatska 814,8

Poljska 811,1

Slovenija 767,5

Litva 560,9

Slova~ka 397,4

Bugarska 279,5

Rumunjska 245,8

Makedonija 103,9

a za Hrvatsku od 1993.Izvor: IFS, sije~anj 2001., izra~un autora

ulaga~ima. Porezni poticaji smanjili su se u Ma|arskoj uposljednjih deset godina zbog prilagodbe ma|arskoga za-konodavnog sustava zakonodavstvu EU. Porez na dobitiznosi 18 posto, a porez na dividende 20 posto (osim u slu-~aju reinvestiranja ili pove}anja registriranoga kapitalapoduze}a). Porezni poticaji odnose se na olak{ice u sferiporeza na dobit, regionalnih poreza, te na olak{ice u pod-ru~ju R&D50. Tako se 50%-tna olak{ica odobrava za ulaga-nja od najmanje 4 mil. USD za razdoblje od pet godina, adodatni je uvjet porast prodaje po godinama. Za ulaganjau vrijednosti od najmanje 40 mil. USD i otvaranje najma-nje 500 mjesta za zapo{ljavanje FDI poduze}a dobivaju100%-tnu olak{icu na porez na dobit u razdoblju od desetgodina. Upute nadalje razra|uju olak{ice ovisno o regio-nalnom smje{taju poduze}a, pa se tako za ulaganje u pod-ru~ja pod posebnom skrbi od najmanje 12 mil. USD i 100zaposlenih predvi|a 100%-tno izuze}e od pla}anja porezana dobit u razdoblju od deset godina. Dràvni poticaji ipotpore ulaga~ima podijeljeni su u ~etiri grupe, i to: mjerekoje podupiru gospodarski razvoj, mjere za razvoj malih isrednjih poduze}a, mjere koje poti~u aktivno zapo{ljava-nja te mjere za razvoj infrastrukture industrijskih parko-va. Detaljno razra|eni kriteriji uklju~uju mjere kao {to susudjelovanje u pokrivanju do 20 posto tro{kova ulaganja(grants), subvencioniranje srednjih i malih poduzetnikado 50 posto kreditne kamatne stope, subvencije za izob-razbu radne snage i druge potpore. Ma|arski je programza poticanje inozemnih ulaganja prili~no sloèn i opseànu usporedbi s hrvatskim, ~e{kim i slova~kim. Poticajne semjere nude inozemnim ulaga~ima preko agencije za pro-mociju ulaganja – ITDH.

U ê{koj se nude investicijski poticaji i novim ulaga~i-ma i onima koji ve} ulaù u zemlji, pomo}u mjera sre-di{nje dràve i lokalnih vlasti, programa za malo i srednjepoduzetni{tvo te specijalnih programa za pojedine regije iindustrije. Zakon je od travnja 1998. godine predvi|ao po-ticajne mjere za ulaganja od najmanje 25 mil. USD. Ve} uprosincu iste godine traèna granica ulaganja smanjuje sena 10 mil. USD, a dodatni uvjeti definirani su do krajasvibnja 1999. godine. Daljnja modifikacija poticajnih mje-ra o~ekuje se uskoro. Navedene promjene pokazuju fleksi-bilnost ~e{ke vlade u pristupu definiciji poticajnih mjera.Ulaga~u se postavljaju sljede}i uvjeti: minimalna investi-cija od 10 mil. USD u razdoblju od tri godine (5 mil. USDza podru~ja pod posebnom skrbi), najmanje 5 mil. USDmora biti financirano iz vlastitih ulaga~evih izvora. Ula-ganje mora biti izvr{eno u proizvodni sektor, a 50 postostrojeva proizvodne linije mora biti visoke tehnologije(prema popisu ~e{ke vlade). Ulaganje u strojeve mora iz-nositi najmanje 40 posto ukupnog ulaganja. Ulaganje mo-ra biti izvr{eno u novoosnovano poduze}e (greenfield) ili upostoje}e poduze}e, no mora se pokrenuti nova proizvod-na djelatnost (brownfield). Akvizicije postoje}ih ~e{kih po-duze}a nisu predmetom poticajnih mjera. Same poticajnemjere sastoje se od olak{ica na porez na dobit (10 godinaza nove ulaga~e, 5 godina za ulaga~e koji ve} ulaù), besca-rinskog uvoza investicijskih proizvodnih sredstava, sub-vencija za otvaranje novih radnih mjesta (najvi{e 6.000USD po radnom mjestu) i izobrazbu zaposlenih (do 35posto tro{kova izobrazbe) te ustupanja zemlji{ta i/ili in-frastrukture. ê{ke poticajne mjere nude se inozemnim

18

ulaga~ima preko agencije za promociju ulaganja – Czec-hinvest.

Slova~ka u sklopu poticajnih mjera od travnja 1999.godine nudi olak{ice vezane uz porez na dobit (50 posto urazdoblju od 5 godina), te carinske olak{ice na uvoz visoketehnologije. Zakon predvi|a poticajne mjere za ulaganjaod najmanje 5 mil. USD u razdoblju od 5 godina, odnosno2,5 mil. USD za podru~ja s nezaposleno{}u ve}om od 15posto i 1,5 mil. USD za ulaganja u turizam i informati~kedjelatnosti. Osim navedenog, zemlji{ta mogu biti ustup-ljena uz simboli~nu cijenu, a lokalne vlasti odobravajukredit (pokrivaju do 50 posto tro{kova) za gradnju infras-trukture. îni se da su subvencije za otvaranje novih rad-nih mjesta, odràvanje postoje}ih radnih mjesta i prekva-lifikaciju radne snage diskrecijskoga karaktera i predmetpregovora s vladom. Osnovana je agencija za privla~enjeulaganja – SNAZIR.

3.5. Porezni poticaji u svjetskim okvirima

Unato~ nalazima istraìvanja koja smo opisali u poglavlju2.4.1., zanimljiva je gotovo dijametralna suprotnost u sta-vovima pregovara~kih strana glede poreznih poticajnihmjera. Prema iskustvima FIAS-a51, dràvni slu`benicirangiraju porezne olak{ice vrlo visoko na ljestvici poticaj-nih mjera, dok ih donositelji odluka unutar multinacio-nalnih korporacija postavljaju mnogo niè s obzirom nanjihovu va`nost. To~nije, reakcija ulaga~a/proizvo|a~a napoticajne mjere ovisi o njihovim namjerama proizvodnje(proizvodnja za doma}e ili za inozemno trì{te) i vrsti ula-ganja/proizvodnje (radno ili kapitalno intenzivna proiz-vodnja, ekolo{ki {tetna ili manje {tetna i sl.). Ukoliko jeproizvodnja planirana ponajprije za doma}e trì{te, tadasu barijere ulasku na trì{te za konkurenciju od primar-nog zna~enja (primjer Kine u bliòj pro{losti ili LatinskeAmerike u 1950-im i 1960-im godinama), iako su u da-na{nje vrijeme proizvo|a~i vi{e zainteresirani za destina-ciju u kojoj mogu proizvoditi konkurentno na svjetskoj ra-zini. Ukoliko se radi o pokretanju kapitalno intenzivneproizvodnje, inicijalni bespovratni krediti ili ubrzanaamortizacija od ve}e su va`nosti zbog trenuta~nog sma-njenja inicijalnih tro{kova. Daljnji je na~in smanjenja ini-cijalnih tro{kova (inozemnog) investitora debt-equityswap, koji se u Latinskoj Americi pokazao vrlo uspje{nim,pri ~emu swap diskont smanjuje inicijalne tro{kove, {topove}ava o~ekivanu dobit i smanjuje rizik budu}ih potpo-ra. U slu~aju pro{irenja proizvodnje primarna je kategori-ja porez na dobit.

Tro{kovi dràvnih subvencija za inozemna ulaganjamogu imati negativne u~inke do te mjere da se neutralizi-ra ili ~ak smanji neto realni prihod zemlje koji se pove}avauvozom kapitala, nove tehnologije i znanja (know-how).Me|utim, u konkurentom okru`ju s aspekta gospodar-skih pokazatelja i jurisdikcije (primjerice u zemljamaunutar EU, SAD-u ili Brazilu) smanjenje investitorovihtro{kova pomo}u dràvnih subvencija bitno odre|uje kon-kurentnost investitorovih proizvoda. Zato vlade u Irskojili Tajlandu nude izda{ne pakete poticajnih mjera poputvisokih subvencija (up-front cash grants), niskih cijenazemlji{ta, stimulacija za usavr{avanje zaposlenika i ostale

51 FIAS – Foreign Investment Advisory Services, me|unarodna savjeto-davna agencija za inozemna ulaganja.

pogodnosti. S druge strane, velika trì{ta poput SAD-a,Brazila i Meksika poèljna su destinacija za inozemne in-vestitore zbog potro{a~ke snage trì{ta. Tako je, primjeri-ce, porez na dobit u Brazilu 37 posto, dok je prosje~na razi-na poreza na dobit u Latinskoj Americi oko 29 posto (kao{to je vidljivo iz Slika 2. i 3.). Iz navedenog razloga te zem-lje ne nude ve}e pakete poticajnih mjera na nacionalnojrazini, nego inozemnim ulaga~ima na raspolaganju stojepoticajne mjere na regionalnoj razini.

Op}enito gledano, prema istraìvanjima tvrtkeKPMG, u 2000. godini najvi{u prosje~nu razinu poreza nadobit, izme|u 34 i 35 posto, imaju zemlje EU i OECD-a,dok najniù razinu, od 29 posto, nalazimo u LatinskojAmerici. Napominjemo da pri usporedbi poreznih optere-}enja treba uzeti u obzir i posredne poreze, stupanj sofisti-ciranosti poreznog zakona i ostala financijska optere}enjakoja se odnose na inozemna ulaganja.

Posljedice globalizacije i natjecanja za izravna inozem-na ulaganja me|u zemljama utjecale su na smanjenje po-reza na dobit. Tako se i u 2000. godini nastavio trend sma-njenja poreza na dobit, iako usporeno u usporedbi s 1999.Me|u industrijaliziranim zemljama OECD-a prosje~narazina poreza na dobit smanjena je sa 37,6 posto u 1995.na 34,1 posto u 2000. godini, dok je unutar EU porez nadobit smanjen sa 39 na 35,44 posto. Od tranzicijskih ze-malja, ê{ka je u 2000. godini smanjila porez na dobit sa35 na 31 posto, u Ma|arskoj je razina ostala na niskih 18posto, dok je u Poljskoj isto tako porez na dobit smanjen sa

Usporedba poreza na dobit (corporate tax rate)

40%

37%

35%

32 33 34 35 36 37 38 39 40 41

SAD

%

Brazil

Meksiko

Slika 2. Porez na dobit u Meksiku, Brazilu i SAD-u

Izvor: KPMG, internetske stranice

34,1%34,8%

29,3%

32,1%

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

%

OECD EU Lat. Amerika Azija i Pacifik

Slika 3. Usporedba prosje~nog poreza na dobit na dan 1. sije~nja2000.


19

52 Za mogu}e pove}anje poreznih prihoda nakon smanjenja porezne sto-pe vidite teoriju opisanu Lafferovom krivuljom.

53 Tko zapravo stoji iza ulaganja iz pojedinih zemalja u svakom konkret-nom slu~aju (i u primjerima koji slijede), zaklju~ili smo prema podaci-ma iz novina, koji tako postaju “op}e znanje”.

34 na 30 posto. Usporedi li se cjelokupno europsko tranzi-cijsko okru`je (Slika 4.), vidimo da se Hrvatska nalazi ugrupi zemalja s niòm stopom poreza na dobit, odnosno daje na istoj razini kao Slovenija i Irska. Najniù poreznustopu na dobit nalazimo u Ma|arskoj, a najvi{u u Slo-va~koj.

Prema iskustvu FIAS-a mnogi razlozi poti~u usposta-vu skupih poticajnih mjera, koje ne utje~u u ve}oj mjeri napo~etnu odluku o ulaganju na trì{te. Takvi razlozi moguse svrstati u sferu odgovornosti dràvnih slu`benika, kojipregovaraju s tvrtkom nakon {to je ona ve} odlu~ila da }euloìti na trì{te, pa se tvrtka tako koristi svim modalite-tima ustupaka. Prema tome, ~ini se da poticaji nisu pot-rebni za investicije koje se ti~u ekstrakcije ruda~e ni zainozemna izravna ulaganja koja se vr{e radi plasmanaproizvoda na doma}e trì{te, pri ~emu se obi~no radi o ve-}im zemljama. Manje zemlje, s nedovoljno velikim doma-}im trì{tem, koje su orijentirane prete`no na FDI za iz-vozne industrije (osim osnovnih uvjeta nude niè tro{koverada i relativno razvijenu infrastrukturu), trebale bi odre-|ivati nià, odnosno konkurentna efektivna porezna opte-re}enja. FIAS ocjenjuje kako bi se efektivni porez na dobittrebao kretati na gornjoj granici od 35 posto, dok bi donjagranica iznosila 10 – 15 posto. Dakle, velika potro{a~ka tr-ì{ta mogu si na nacionalnoj razini dopustiti porez na do-bit blizak maksimumu, dok se manje zemlje trebaju pozi-cionirati na donjoj granici. Pri definiranju poreznih poti-caja treba me|utim uvijek imati na umu osnovni smisaoporeza, a to je punjenje prora~una (a ne poticanje inozem-nih ulaganja), te jednak pristup svim ulaga~ima, i inozem-nim i doma}im. Ukoliko se pri poticanju prednost daje do-ma}im poduze}ima, pojavljuju se nepotrebna zajedni~kaulaganja, pa se zbog toga pove}avaju tro{kovi ulaga~a, ane iskori{tavaju se ni efekti prelijevanja, kao {to smo ve}pokazali.

Mogu}a je, stoga, kombinacija visokog poreza i visokihsubvencija ili manjeg poreza bez subvencija. Optimalna op-cija ovisi o karakteristikama pojedinog trì{ta kao {to suadministrativni kapaciteti ili uspje{nost prikupljanja pore-za. Osim toga, nizak porez na dobit ne mora uvijek zna~iti imanji prora~unski priljev po toj osnovi. Smanjenjem pore-za na dobit, koje vrijedi za cjelokupno gospodarstvo, a nesamo za inozemna izravna ulaganja, pove}avaju se oportu-nitetni tro{kovi evazije poreza (zbog potencijalnoga ka`-njavanja), te se na taj na~in moè unaprijediti naplata52.

%

40%

34%

31%

30%

25%

25%

24%

18%

35%

0 10 20 30 40 50

SVK

prosjek u EU

prosjek u OECD-u

CZE

POL

HRV

SLO

IRL

HUN

Slika 4. Porez na dobit u 2000. godini u tranzicijskim zemljama uusporedbi s prosjekom zemalja OECD-a i EU


4. Analiza inozemnih izravnih ulaganja uHrvatskoj

Velik nedostatak, koji Hrvatska u {to kra}em roku trebanadoknaditi, jest manjak znanja o poslovanju u trì{nomgospodarstvu te o upravljanju i organizaciji poslovanja.Nedostatak bi se mogao brzo nadoknaditi inozemnim iz-ravnim ulaganjima. Inozemni investitori donijeli bi sa so-bom poslovna znanja nu`na za poslovanje u trì{nom sus-tavu, te pove}ali konkurenciju na trì{tu (kao {to je slu~aj,primjerice, u telekomunikacijama i bankarstvu), koja bimogla pridonijeti pove}anju efikasnosti poslovanja doma-}ih tvrtki putem uvo|enja novih tehnologija i proizvoda ina taj na~in brèm restrukturiranju doma}ega gospodar-stva.

U nastavku analiziramo inozemna izravna ulaganja uHrvatsku s tri aspekta: prema vremenskoj dinamici, pre-ma djelatnostima i prema zemlji ulaga~u. Dinamika ula-ganja doima se bitnom komponentom jer aglomeraci-ja/nakupljanje inozemnih ulaganja, ~ini se, ima izvjesnuulogu u privla~enju daljnjih ulaganja. Analiza djelatnostiu koje se ulaè, govori o tehnolo{koj karakteristici ulaga-nja. Tako se tokovi izravnih ulaganja ispituju na osnovistupnja tehnolo{ke razine proizvodnje (visoka u uspored-bi s tradicionalnom). Analiza iz perspektive zemlje ulaga-~a postaje u okru`ju globalizacije pomalo trivijalno pita-nje, a pojavljuju se i problemi odre|ivanja istinskog vlas-nika pojedinog ulaganja. Tako se primjerice moèpostaviti pitanje je li svrhovito voditi ulaganja u Plivu podameri~ka ulaganja (Bankers’ Trust) kad je zapravo Ban-kers’ Trust u me|uvremenu postao vlasni{tvom DeutscheBank53. Ili, {to nam govori vlasni{tvo poduze}a s Kajman-skih Otoka glede novog upravljanja preuzetim hrvatskimpoduze}em. Unato~ sumnji u to koliko je uop}e bitno znatizemlju ulaga~a, taj podatak moè biti itekako vaàn. Osimu geografskoj razli~itosti, karakteristike zemlje ulaga~ao~ituju se i u kulturi poslovanja. Tako se jo{ i danas u vri-jeme globalizacije razlikuje kultura poslovanja u talijan-skom, njema~kom i britanskom bankarstvu.

U Hrvatsku je od 1993. do 1999. uloèno oko 4 mlrd.USD inozemnih izravnih ulaganja (do kraja tre}eg trom-jese~ja 2000. uloèno je oko 4,5 mlrd. USD). U sklopu na-vedenog iznosa 3,6 mlrd. USD (Tablica 6.) otpada na vlas-ni~ka ulaganja (80 posto ukupnog iznosa FDI), 669,2 mil.USD na ostala ulaganja (15 posto), te 243,6 mil. USD (ili 5posto) na zadràne zarade. Najve}i priljev deviznih sred-stava, u obliku vlasni~kih ulaganja, dogodio se u 1999. go-dini, u iznosu od 1,2 mlrd. USD, najve}im dijelom kao pos-ljedica prvoga kruga privatizacije dionica HT-a. U 1998.godini privu~eno je 626 mil. USD vlasni~kih ulaganja, dokje gotovo tre}ina ukupnih ulaganja te godine izvr{ena pu-tem ostalih ulaganja, odnosno naj~e{}e financiranjem po-duze}a unutar korporacije (matica – k}i). Du`ni~ki vlas-ni~ki papiri u ovom slu~aju isto spadaju u ostala ulaganja stime {to se radi recimo o preferencijalnim dionicama. U2000. godini izostao je drugi krug privatizacije HT-a, pa je

20

54 Ovdje je rije~ o hipoteti~nom primjeru, koji se ne moè na}i u stvar-nosti.

stoga iznos priljeva od FDI ne{to manji nego {to se ispo-~etka o~ekivalo. Pro{la, 2000. godina moè se nazvati i go-dinom privatizacije banaka, s obzirom na priljev sredsta-va od prodaje PBZ-a (BCI – Italija), Splitske banke (Uni-Credito – Italija) i Rije~ke banke (Bayerische Landesbank– Njema~ka). Neobi~nost je u 1997. i 1998. godini negati-van iznos pod stavkom ostala ulaganja – sredstva. To,primjerice, moè zna~iti da je u tim godinama k}i svojojmatici ili drugoj k}eri iz sastava multinacionalne kompa-nije odobrila kredit (npr. Fog Hrvatska d.o.o. odobrilo jekredit matici Fog Ltd. Velika Britanija)54.

Novi val priljeva od FDI moè se o~ekivati 2001. godi-ne jer se planira drugi krug privatizacije HT-a u dru-gom/tre}em tromjese~ju, Dubrova~ke banke, Croatia ban-ke i Croatia osiguranja, te se prema Memorandumu o eko-nomskoj i financijskoj politici u okviru stand-byaran`mana s MMF-om, planira prodaja svih 327 poduze}au vlasni{tvu HFP-a, {to podrazumijeva i prodaju hotela.Uz navedeno, dijelovi imovine Ine i HEP-a, a koji nisu ukategoriji njihove temeljne imovine, trebali bi se prodatitijekom 2002.

Glede strukture, izravna vlasni~ka ulaganja u hrvat-sko gospodarstvo okupljena su u nekoliko djelatnosti. Ta-ko je 65 posto cjelokupnog ulaganja izvr{eno u tri djelat-nosti, i to u telekomunikacije (24 posto), ostalo nov~arskoposredovanje (21 posto), te proizvodnju farmaceutskihpripravaka (20 posto). Ulaganje u farmaceutsku proizvod-nju i u nov~arsko posredovanje ~ini kupovina GDR-ovaZagreba~ke banke i Plive na me|unarodnoj burzi (na Lon-donskoj burzi), dok su ulaganja u telekomunikacije osni-vanje poduze}a VIP Net i privatizacija dijela HT-a. Osim utri navedene djelatnosti, najve}a su ulaganja izvr{ena udjelatnosti va|enja sirove nafte i zemnog plina ({to se vje-rojatno moè povezati sa zajedni~kim ulaganjem Agipa iIne vezanim uz va|enja plina u Jadranu) te u proizvodnjucementa. Bitno je istaknuti da se iz strukture djelatnosti ukoje se ulaè, vidi da je posve neto~no mi{ljenje prema ko-jem stranci ulaù uglavnom u trgovinu, a gotovo ni{ta uproizvodnju. Tek 4 – 4,5 posto ukupnih inozemnih izrav-nih ulaganja vr{i se u djelatnosti vezane uz trgovinu naveliko ili malo. Preostalih oko 95 posto otpada na netrgo-vinske djelatnosti, odnosno djelatnosti kojima trgovinanije primarna. Tako u grupu deset djelatnosti u koje senajvi{e ulaè, osim pet navedenih na Slici 5., ulaze jo{proizvodnja opeke, crijepa i sl. (1,9 posto), proizvodnja in-

Tablica 6. Tokovi inozemnih izravnih ulaganja u Hrvatskoj po vrsti ulaganja, u milijunima USD

Vlasni~ka ulaganja Zadr�anezarade

Du�ni~ki vrijednosni papiri Ostala ulaganjaUKUPNO

Sredstva Obveze Sredstva Obveze Sredstva Obveze

1993. 0 120.260 ... ... ... ... ... 120.260

1994. 0 116.955 ... ... ... ... ... 116.955

1995. 0 113.955 ... ... ... ... ... 113.955

1996. 0 509.534 ... ... ... ... ... 509.534

1997. 0 358.690 40.351 0 2.654 –7.952 140.764 534.506

1998. 0 625.998 68.264 0 0 –14.649 243.238 922.851

1999. 0 1.237.658 47.086 0 0 3.595 153.801 1.442.139

I. – IX. 2000. 0 544.001 87.888 0 –1.326 1.568 131.379 763.510

Ukupno 0 3.627.052 243.588 0 1.328 –17.439 669.182 4.523.711

Izvor: HNB, stanje 8.2.2001.

dustrijskih plinova (1,4 posto), proizvodnja piva (1,3 pos-to) i mineralne vode i osvjeàvaju}ih napitaka (1,3 posto),proizvodnja RTV oda{ilja~a, aparata za telefoniranje i sl.(1,2 posto) te proizvodnja sanitarne keramike (1,2 posto).

[to se ti~e veli~ine ulaganja, moèmo re}i da su najve}iulaga~i u Hrvatsku Sjedinjene Dràve sa do sada ukupnouloènom 1,11 mlrd. USD, Njema~ka sa 1,06 mlrd. USD,Austrija sa 890,2 mil. USD te Italija i Nizozemska (Tabli-ca 7.).

Zanimljiva je visoka pozicija na ljestvici ulaga~a FDI izLuksemburga s iznosom od 315,6 mil. USD. Me|utim,treba imati na umu da se inozemna poduze}a sluè svojimpodru`nicama koje su locirane u poreznim oazama. Takoje i s Luksemburgom preko kojeg je, izme|u ostaloga, tali-janska banka BCI platila za Privrednu banku Zagreb. Uz-memo li to u obzir, vidimo da je Italija izvr{ila oko 400 mil.USD izravnih ulaganja u Hrvatsku. Usporedimo li vrijed-nost robne razmjene Hrvatske s razvijenim zemljama u1999. i 2000. godini, moèmo zaklju~iti kako postoji pove-zanost izme|u blizine trì{ta i intenzivnosti me|unarod-ne razmjene FDI (trì{ta i zemlje primatelja). Udjeli iz-ravnih ulaganja i ukupne robne razmjene prema ekonom-skim grupacijama (EU, SAD i tranzicijske zemlje)prikazani su na Slici 6.

Primje}ujemo kako se osim znatne robne razmjene sazemljama EU pove}ava intenzitet ulaganja tvrtki iz tih

Telekomunikacije24%Ostalo

29%

Ostalo nov~arskoposredovanje

21%

Proizvodnjafarmaceutskih

pripravaka20%

Va|enje sirovenafte i

zemnoga plina3%

Proizvodnjacementa

3%

Slika 5. Inozemna izravna vlasni~ka ulaganja u Hrvatsku podjelatnostima

Izvor: HNB, stanje na dan 8. 2. 2001.

21

Tablica 7. Priljev FDI prema godinama i zemljama ulaga~ima, u tisu}ama USD

Zemlja 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 1. – 3. tr. 2000. Ukupno

SAD 4.877 2.950 –15.489 292.729 87.179 503.915 141.867 96.853 1.114.881

Njema~ka 53.314 7.962 21.753 2.238 –67.830 62.189 924.335 52.407 1.056.367

Austrija 5.020 47.922 6.831 57.027 275.913 211.048 172.306 114.134 890.202

Luksemburg 3.794 0 0 322 15.970 4.010 –11.299 302.832 315.628

Nizozemska 4.774 2.878 28 5.986 14.592 47.982 64.367 28.681 169.288

Italija 11.962 3.479 4.502 9.937 11.190 –1.088 14.753 62.611 117.347

[vedska 494 0 37.332 7.820 8.649 24.833 17.005 9.346 105.478

V. Britanija i Sjeverna Irska 709 685 274 188 54.532 3.624 20.500 22.153 102.638

EBRD 0 0 0 43.075 41.634 –39.401 31.010 22.690 99.008

Francuska 0 0 152 5.875 25.013 29.655 27.173 2.993 90.860

[vicarska 10.122 18.753 13.699 22.748 –15.033 7.978 –475 28.009 85.800

Slovenija 4.486 254 3.533 2.109 10.008 23.907 17.558 4.286 66.141

Lihten{tajn 0 11.562 3.849 11.391 12.779 5.196 14.150 1.271 60.198

Kajmanski Otoci 0 0 0 24.865 5.350 4.951 0 8.268 43.434

Australija 0 0 19.101 9.857 13.057 0 0 42.014

Danska 2.976 2.610 4.687 12.086 1.152 4.886 3.611 716 32.724

Belgija 1.186 14.023 332 4.996 7.390 –1.099 1.031 12 27.871

Kanada 14.932 3.871 12.263 –24.865 17.963 27 0 24.191

Ma|arska 0 0 0 0 1.505 8.027 5.947 6.481 21.959

Britanski Djevi~anski Otoci 1.615 0 0 0 932 13.855 4.068 20.470

Bosna i Hercegovina 0 0 0 0 8.885 4.176 795 –575 13.281

Rusija 0 0 0 10.229 0 19 0 10.249

ê{ka 0 0 0 8.963 2.614 1.394 –6.839 149 6.280

Saudijska Arabija 0 0 967 1.814 0 0 0 2.780

Liberija 0 0 0 0 0 2.028 0 2.028

Irska 0 0 103 147 83 611 277 196 1.418

Sv. Vincent i Grenadini 0 0 0 0 530 0 0 530

Poljska 0 33 39 0 213 0 0 285

Slova~ka 0 0 0 0 236 0 0 236

Makedonija 0 0 0 0 0 100 0 100

Cipar 0 0 0 0 0 30 0 30

UKUPNO 120.260 116.955 113.955 509.537 534.509 922.851 1.442.139 763.513 4.523.717

Izvor: HNB, stanje 8. 2. 2001.

55

2517

3

66

3 725

0

20

40

60

80

100

120

140

%

EU SAD Cefta+BiH+Rusija ostali

Robna razmjena 2000.

Kumulativni FDI

Slika 6. Robna razmjena (prosjek 1996. – 2000.) i kumulativni FDI(1993. – 2000.) prema zemljama podrijetla/namjene

Izvori: DZS i HNB

Tablica 8. Struktura izravnih ulaganja tranzicijskih zemalja u Hrvatskuprema djelatnostima

Djelatnosti Udio u %

Trgovina na malo i veliko 50

Proizvodnja 32

Nov~arsko i financijsko posredovanje, osiguranje 18

Izvor: HNB, stanje 8. 2. 2001.

zemalja u Hrvatsku. Isto se ne moè re}i za robnu razmje-nu i FDI izme|u SAD-a i tranzicijskih zemalja. O~igledno,unato~ intenzivnoj razmjeni robe, tranzicijske zemlje jo{nisu u mogu}nosti ili nemaju interesa da svoje kompara-

tivne prednosti u proizvodnji (bilo dobara ili usluga) pre-sele na podru~je Hrvatske. U isto vrijeme SAD ulaè u Hr-vatskoj gotovo samo u proizvodnju visoke tehnolo{ke na-ravi, odnosno u farmaceutsku industriju, te manji dio unov~arsko poslovanje. Njema~ka je najvi{e sredstava ulo-ìla u telekomunikacije, ostalo nov~arsko posredovanje iproizvodnju industrijskih plinova. Austrija, kao tre}i naj-ve}i ulaga~ u Hrvatsku, izvr{ila je gotovo 70 posto svojihukupnih izravnih ulaganja u nov~arsko posredovanje,proizvodnju instrumenata i aparata za mjerenje i kontro-lu, te u proizvodnju opeke, crijepa i sl. Italija se najve}imdijelom specijalizirala za ulaganja u nov~arsko posredova-nje. U ostala ulaganja koje prelaze prag od 4 mil. USD,spadaju jo{ ulaganja u proizvodnju piljene gra|e, indus-trijskih plinova i podizanje zgrada. Za razliku od ulaganjazapadnih gospodarstava, oko 50 posto vrijednosti izravnih

22

ulaganja tranzicijskih zemalja u Hrvatsku otpada na in-vesticije u djelatnosti trgovine na veliko i na malo. Proiz-vodnja je zastupljena sa 32 posto, dok su financijske i nov-~arske usluge i usluge osiguranja zastupljene s pribli`no18 posto, {to je pokazano u Tablici 8.

4.1. îmbenici atraktivnosti Hrvatske kao primateljaFDI

Iz pregleda osnovnih pokazatelja za Hrvatsku i drugetranzicijske zemlje (Tablica 1.), koji su dio paketa {to serazmatra pri ulaganju u jednu zemlju, Hrvatska u uspo-redbi s ostalim srednjoeuropskim tranzicijskim zemljamapokazuje umjerenu konkurentnost: mala je zemlja po bro-ju stanovnika, umjerene potro{a~ke snage prema BDP-upo glavi stanovnika, slabijega prosje~noga realnog rastaBDP-a, visoke nezaposlenosti, s umjerenim akumulira-nim priljevom inozemnih ulaganja, te niskom inflacijom.

Naznake pozitivnih kretanja u dijelu trgovine i plas-mana proizvoda na tre}a trì{ta postoje – carinska za{titahrvatskog trì{ta smanjena je ulaskom u WTO, postignutje dogovor o asimetri~nom pristupu liberalizaciji trgovineod strane EU i Efte (do prolje}a 2001.), uspje{no je okon-~an pregovor o slobodnoj trgovini s Eftom i potpisan spo-razum s Ma|arskom (prije su ve} potpisani sporazumi sBiH i Slovenijom), a predvi|a se brzo zaklju~ivanje spora-zuma55 o slobodnoj trgovini. Na taj na~in Hrvatska pos-redno pro{iruje vlastiti potro{a~ki potencijal.

Nadalje zabrinjava visoka neefikasnost i korumpira-nost hrvatskih institucija i administracije, {to su registri-rale i relevantne svjetske institucije. Tako, primjerice,Transparency International na osnovi anketa deset neo-visnih institucija objavljuje redovito vlastiti indeks ko-rumpiranosti56. Hrvatska se, me|u srednjoeuropskimtranzicijskim zemljama, u 1999. godini nalazila u najgo-rem poloàju. Lo{iji imid`, {to se ti~e korumpiranosti,imaju zemlje kao {to su Azerbajdàn, Ukrajina, Rusija,Moldavija i dr.

Hrvatska je promjenama na izborima, smanjenjemme|unarodne izolacije i potpisivanjem stand-by aran`ma-na s MMF-om stabilizirala svoje razvojne izglede, ali nijepobolj{ala rejting zbog dubine ekonomskih te{ko}a, temnogo~lane koalicijske vlade, koja je neiskusna u uprav-ljanju dràvom. Posljednjih godinu dana pokazalo je dapostoje problemi u provo|enju koherentne ekonomske po-litike. Hrvatska bi trebala rije{iti sljede}e probleme: rela-tivno visok inozemni dug, slab rast izvoza, rastu}i deficitizvanprora~unskih fondova, te restrukturirati poduze}a itrì{te ubrzanom privatizacijom. Drugim rije~ima, neop-hodno je provesti strukturne reforme, pri ~emu se prijesvega misli na mirovinsku i zdravstvenu reformu, koje binajvi{e utjecale na transfere sredi{nje dràve fondovima.Poja~anu investicijsku aktivnost inozemnih ulaga~a, kojisu pokazali zanimanje za Hrvatsku, i srednjoro~ni eko-nomski rast treba poduprijeti konsolidacijom fiskalne po-litike definirane MEFP-om57, kako ne bi do{lo do vanjskeneravnoteè, koja bi negativno utjecala na gospodarski

55 Izneseni podaci zasnovani su na intervju Adriana Milovana s po-mo}nicom ministra gospodarstva za me|unarodne gospodarske odno-se Olgicom Spevec, objavljenom u Vjesniku 7. kolovoza 2000.

56 http://www.gwdg.de57 Memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici

razvoj. Unato~ potpisivanju pisma namjere s MMF-om,agencije za rangiranje (Tablica 2.) vrlo sporo mijenjajurazvojne perspektive zemlje i zadràvaju trenuta~ni sta-tus Hrvatske i{~ekuju}i razvoj zahtjevne fiskalne politikeprema planu iz budu}eg aran`mana s MMF-om.

Me|u najva`nije prirodne resurse u Hrvatskoj zasi-gurno pripada mediteranska klima u kombinaciji s 5.835km dugom morskom obalom58, te 1.185 otoka (66 naselje-nih). Zbog takvog se prirodnog okru`ja razvija turizam, odkojeg je u tre}em tromjese~ju 2000. godine (vrhunac sezo-ne), prema procjenama HNB-a, u Hrvatsku ostvaren pri-ljev deviza u vrijednosti od 1,7 mlrd. USD. Unato~ stalnimpote{ko}ama u turizmu, uzrokovanima ratnim zbivanji-ma, “Olujom” i napose kosovskom krizom, hotelijerstvo uHrvatskoj posjeduje perspektivu profitabilne proizvodnegrane. Privatizacija Plave Lagune (Pore~), Arenaturista(Pula), Argentine (Dubrovnik), Excelsiora (Dubrovnik) ivjerojatno uskoro Jadran-turista (Rovinj), da nabrojimosamo neke, pokazuje kako i u ovom segmentu inozemniulaga~i zauzimaju trì{ne pozicije. Unapre|enje “proiz-vodnje” usluga moè dovesti do podizanja op}e razine kva-litete i produènja sezone. Budu}i inozemni ulaga~i, misleli se odràti na trì{tu, moraju poslovati s dobitkom – sasada{njih mjesec i pol dana sezone te{ko je o~ekivati profi-tabilno poslovanje. No, prelijevanje pozitivnih efekataposlovanja privatiziranih tvrtki moè se o~ekivati i u ho-telima na drugim obalnim podru~jima (primjerice u Dal-maciji), s obzirom na to da se sposobnost uprava nepriva-tiziranih hotelskih tvrtki moè mjeriti prema dostignu}i-ma ovih trì{nih leadera. Drugim rije~ima, postojat }ebenchmark za dioni~are i zaposlene u hotelskim poduze}i-ma prema kojem }e se mo}i mjeriti njihova poslovna dos-tignu}a. Osim toga, èlja za dobiti koja automatski zahti-jeva rje{avanje problema prekratke sezone, poja~at }e pri-tisak na cjelokupno gospodarsko mikrookru`je, odlokalnih dràvnih institucija (primjerice organizacija za-bavnih sadràja), preko dobavlja~a, sve do malih i srednjihregionalnih poduzetnika.

Glede infrastrukture Hrvatska, unato~ velikim dràv-nim investicijama u ceste, jo{ nije postigla zadovoljavaju-}u razinu infrastrukture nu`ne za normalno fukcionira-nje ekonomskih subjekata, a time i za FDI – u lo{em je sta-nju èljeznica, nepotpuni su cestovni pravci, vladajupravna zamr{enost i administrativna sporost pri otvara-nju novih poduze}a, lokalne vlasti razli~ito pristupaju re-guliranju zemlji{nih i komunalnih naknada.

Hrvatska u usporedbi s drugim tranzicijskim zemlja-ma tako|er nema definiranu politiku prema osnivanju in-dustrijskih parkova. Smisao je industrijskih parkovaokupljanje industrije na jednom mjestu kako bi do{lo doprijenosa znanja i dinami~nog razvoja svake tvrtke.

4.2. Osvrt na hrvatski zakon o poticanju ulaganja

Zakon o poticanju ulaganja u Hrvatskoj (Narodne novine,broj 73/2000) na snazi je od 1. kolovoza 2000. godine. Pre-ma njegovu sadràju ~ini se da glavnu ciljanu grupu ~ineve}e doma}e tvrtke, a onda i inozemni investitori. Osnov-ne smjernice Zakona mogu se saèti u nekoliko to~aka.

Prvo, ulaga~em se drì osoba s investicijom od najma-nje 4 mil. kuna. Investitori s iznosima u rasponu od 4 do

58 Kopneni dio obale 1.777 km, oto~ni dio obale 4.058 km

23

10 mil. kuna mogu ra~unati na poticajne mjere, koje se og-rani~avaju na potporu za zapo{ljavanje i prekvalifikacijuzaposlenika u iznosu do 15 tis. kuna po zaposleniku ili napodmirivanje tro{kova stru~ne izobrazbe ili prekvalifika-cije do 50 posto, te na osloba|anje od pla}anja carine prili-kom uvoza opreme. Aktivnosti u svezi sa zapo{ljavanjem iprekvalifikacijom djelatnika organizira Fond za poticanjeotvaranja novih radnih mjesta i prekvalifikaciju zaposle-nika, i uredit }e se posebnim zakonom. Fond u razdobljuod {est mjeseci od dono{enja Zakona nije osnovan.

Drugo, Zakon u mnogim odredbama upotrebljava for-mulaciju “moè odobriti” ~ime se daje puno prostora dis-krecijskim odlukama, {to nije transparentno inozemnimulaga~ima i moè pove}ati administrativne tro{kove i po-tencijalnu opasnost od korupcije.

Tre}e, Zakon sadrì fiskalne i nefiskalne elemente.Fiskalni su elementi stupnjevano osloba|anje (djelomi~noili cjelokupno) od poreza na dobit i carinske povlastice nauvoz nove opreme i strojeva59. Prema Zakonu poreznaolak{ica na dobit za ulaganje od najmanje 10 mil. kuna izapo{ljavanje najmanje 30 zaposlenika iznosila bi 28 pos-totnih bodova, za ulaganja od najmanje 20 mil. kuna i bar50 zaposlenika 32 postotna boda, te za ulaganja od 60 mil.kuna i najmanje 75 zaposlenika cjelokupan porez na dobitod 35 posto. Trajanje porezne povlastice dugo je i iznosi 10godina, {to s jedne strane osigurava kontinuitet, no istotako i visoke tro{kove za dràvni prora~un. Osim toga, ni-je nam poznato na koji se na~in mijenja porezna olak{icana dobit jer je relevantna porezna stopa smanjena na 25posto. U nefiskalne elemente Zakona, osim spomenutihsubvencija za zapo{ljavanje ili prekvalifikaciju zaposleni-ka, spada ustupanje zemlje i nekretnina ulaga~ima, {topretpostavljamo moè podrazumijevati i debt-equityswap. Ustupanje zemlje i nekretnina organizira Fond zanekretnine, koji }e se urediti posebnim zakonom. Fond urazdoblju od {est mjeseci od dono{enja Zakona nije osno-van.

êtvrto, Zakon u ~lanku 5. stavku 3. kaè “Prednostpri dodjeli poticajnih mjera imaju trgova~ka dru{tva upreteìtom vlasni{tvu doma}ih pravnih ili fizi~kih osoba”.Zakon stoga sadrì diskriminacijski element, koji stavlja upovla{teni poloàj trgova~ka dru{tva u preteìtom vlas-ni{tvu doma}ih pravnih ili fizi~kih osoba. Navedeni dioZakona zbunjuje to prije, jer mislimo da je definiran za ci-ljane grupe investitora s lak{im pristupom financijskimtrì{tima, {to naj~e{}e zna~i za inozemne ulaga~e, pa takostvara dihotomiju unutar samog Zakona. Pretpostavlja-mo da je nakana navedenog ~lanka potaknuti inozemneinvestitore na udruìvanje s doma}im tvrtkama. îni namse da }e vjerojatni efekt takve orijentacije biti kontrapro-duktivan, jer podrazumijeva, ako ni{ta drugo, a ono defi-niranje fiktivnih kooperacija koje nepotrebno pove}avajutro{kove ulaska na trì{te. Osim toga, kao {to je ve} izne-seno, pozitivni u~inci prelijevanja uglavnom ne dolaze doizraàja u tvrtkama s mje{ovitim vlasni{tvom.

Peto, dodatni diskriminacijski element sadràn je u~lanku 2. stavku 3., gdje se kaè: “Iznimno, ako se ulaga-nje vr{i u turisti~ku djelatnost, na temelju zahtjeva ulaga-telja, a na prijedlog Ministarstva turizma, Vlada Republi-ke Hrvatske moè odlu~iti, da nositelj poticajnih mjera,

59 S time da se (prema ~lanku 7.) u iznos ulaganja ne ura~unava iznos di-jela ulaganja u zemlji{ta, gra|evine starije od jedne godine i kori{tenuopremu.

poreznih i carinskih povlastica moè biti ve} postoje}edru{tvo”. Mislimo da se na taj na~in uvodi nepotrebna dis-kriminacija me|u djelatnostima (turizam nasuprot bro-dogradnji, informati~kim tehnologijama itd.).

[esto, Zakon u ~lanku 6. stavku 1., 2. i 3. sadrì kao ek-splicitni uvjet zapo{ljavanje, koje je kako se ~ini nit vodiljapoticanju ulaganja. Uvo|enjem donje granice zapo{ljava-nja radne snage uvodi se pristranost za radno intenzivnijuproizvodnju, {to moè potaknuti negativnosti FDI zboguvo|enja “dobrih” i “lo{ih” poslova (kao {to je spomenutou poglavlju 2.1.2.).

Sedmo, dràva si ~lankom 9. ostavlja fleksibilnostneophodnu za mogu}e privla~enje velikih tvrtki koje suvode}e u svojim djelatnostima.

4.3. Zaklju~na razmi{ljanja o poticanju inozemnihizravnih ulaganja

Iz grube usporedbe orijentacije poticajnih mjera za trì{taSlovenije, Ma|arske i Hrvatske moèmo izvesti nekolikozaklju~aka. Hrvatska je brè reagirala od Slovenije u do-no{enju poticajnih financijskih mjera. Me|utim, kao {tosmo i prije napomenuli poticajne mjere samo su dio pake-ta o kojem ovisi inozemno ulaganje. Osim toga, stje~e sedojam da Hrvatska nije bila spremna za izradu Zakona opoticanju ulaganja uzmemo li u obzir ~injenicu da ni {estmjeseci nakon njegova dono{enja nisu osnovani fondovispomenuti u Zakonu. Stoga mislimo da je Zakon deklara-tivne prirode, izra|en bez volje za u~inkovitom operacio-nalizacijom, a s ciljem dobivanja politi~kih bodova. U us-poredbi s Ma|arskom, vidimo da je Hrvatska definiralaniù razinu investicijskog kapitala po kojoj se ulaga~ kva-lificira za dràvne poticajne mjere. Upitno trajanje porez-ne olak{ice od 10 godina preuzeto je, ~ini se, iz programamjera drugih tranzicijskih zemalja kao {to su upravo Ma-|arska i Poljska, kako bismo konkurirali na podru~ju kon-tinuiteta. Diskrecijski karakter Zakona moè imati smislau dva slu~aja. Prvo, da bi se smanjili tro{kovi poticajnihmjera za inozemna izravna ulaganja koja bi ionako do{la uzemlju (pri ~emu je upitna stru~nost hrvatskih promotoraFDI da ocijene stvarno stanje namjere ulaga~a, te se opetsusre}emo s opasno{}u od arbitrarnosti i korupcije). Osimtoga, vjerujemo da diskriminacija me|u ulaga~ima kojanastaje zbog diskrecijskih elemenata Zakona nije dobarsignal inozemnom trì{tu. Drugo, zbog diskrecijske nara-vi Zakona moè se poticati razvoj to~no odre|enih djelat-nosti, odnosno industrija, {to bi vi{e odgovaralo definicijiindustrijske politike, a ne op}enitom poticanju inozemnihizravnih ulaganja (politika privla~enja FDI op}enito imaza posljedicu privla~enje svih inozemnih izravnih investi-cija, to~nije, {to vi{e takvih ulaganja, to bolje), {to je u raz-vijenim zemljama i novoindustrijaliziranim zemljama(Hong Kong, Singapur, Koreja i Tajvan) davno napu{te-no. Me|utim, i u tom slu~aju namjera se mogla rije{iti au-tomatizmom, tj. Zakon je mogao isklju~iti industrijskegrane koje nisu poèljne (ili obratno, koje jesu poèljne).

Za budu}u reviziju Zakona moglo bi se preporu~iti uvo-|enje modela koji bi po~ivao vi{e na automatizmu nego nadiskrecijskim elementima (koji su karakteristi~ni za sa-da{nji zakon), te izostavljanje svake diskriminacije (pred-nost se daje turizmu pred ostalim djelatnostima, doma}impoduze}ima pred stranima i velikima pred malim poduze}i-ma). Zatim, {irokom su spektru ulaga~a poticajne stopeamortizacije zanimljiviji oblik potpore, a sada nisu uklju~e-

24

60 Oblik poreznog poticaja –fiskalna vlast dopu{ta da se gubici iz pret-hodne godine oduzmu od dobiti u teku}oj godini i na taj se na~in sma-njuje porezna osnovica u teku}oj godini.

ne u paket mjera. Uvo|enje posebnih pogodnosti za ino-zemna izravna ulaganja orijentirana na izvozne aktivnosti(s obzirom na to da Hrvatska nije sama po sebi zanimljivo,to~nije dovoljno veliko potro{a~ko trì{te) bilo bi zna~ajanpomak i radi uravnoteènja trgovinskog deficita, a samimtim i ra~una teku}ih transakcija. Diskriminacija inozem-nih investitora u Zakonu nije dobro rje{enje i ne sluì unap-re|enju inozemnih izravnih ulaganja, pa predlaèmo da senavedeni dio Zakona preformulira. Nadalje, treba polazitiod ~injenice da je bitnije smanjiti tro{kove inicijalne inves-ticije i time pove}ati tro{kove napu{tanja, tj. “istupa s tr-ì{ta” (tzv. sunk costs). Zato bi se moglo uvesti vaganjetro{kova desetogodi{nje porezne olak{ice na dobit i tro{ko-va bespovratnih kredita za po~etnu investiciju (up-front ca-sh). Drìmo da nije potrebno isticati da se potpore daju sa-mo novoosnovanim (pritom se vjerojatno mislilo na green-field ulaganja) trgova~kim dru{tvima (~lanak 2. stavak 3.),s obzirom na to da i neke akvizicijske (M&A) investicijemogu odgovarati definiciji prièljkivanih greenfield ulaga-nja {to se ti~e prijenosa nove tehnologije, nove upravlja~kestrukture i novih proizvoda.

Hrvatske poticajne mjere razra|ene su djelomi~no uskladu s mjerama drugih tranzicijskih zemalja kao {to suê{ka i Ma|arska, kako bi se, pretpostavljamo, odràlakonkurentnost destinacije. To se prije svega odnosi na osi-gurane godine povla{tenog (ne)pla}anja poreza, te uvo|e-nje {irokog spektra povlastica ovisno o visini investicije ibroju otvorenih novih radnih mjesta. Glede same definici-je Zakona mi{ljenja smo da je njegov domet, i tu se slaè-mo s iznesenim u Mrk{a, Brkani} i [o{tari} (2000), vrloograni~en, me|utim zbog drugih razloga, a ne zbog onihnavedenih u spomenutom ~lanku. Zakon ne zaostaje zasvjetskim gospodarskim trendovima, ve} odgovara obi-lje`jima tranzicijskih zemalja. Neprikladno je, zbog razli-~itosti trì{ta, uspore|ivati zakonodavstvo i pristup poti-cajnim mjerama u Hrvatskoj s onim Europske unije ili SA-D-a. Mislimo da fiskalna rastere}enja ili oprosti mogu datiodre|ene rezultate, ovisno o vrsti industrije o kojoj se ukonkretnom slu~aju radi (rekli smo da usluge i proizvod-nja traè druga~iji pristup). Ponavljamo, ono {to po na{emmi{ljenju nedostaje u Zakonu, a mo`da je definirano udrugim propisima (s obzirom na diskrecijsku narav pris-tupa mjerama), jesu poticajne amortizacijske stope, lo-ss-carry forward provisions60 i mjere kojima se potpomaùinicijalna ulaganja i time pove}avaju tro{kovi “istupa s tr-ì{ta” (sunk costs) te na taj na~in smanjuje vjerojatnost dase ulaganja presele. Naravno, neophodni su konstantnopreispitivanje poduzetih mjera, izgradnja pozitivnogmi{ljenja o ulozi inozemnih izravnih ulaganja u javnostite inovativnost u prilago|ivanju zakonima EU.

Bitno je istaknuti da je op}e unapre|enje uvjeta za ula-ganje kudikamo ve}i poticaj inozemnim i doma}im inves-titorima od neposrednih subvencija. Hrvatska s tim u ve-zi, ~ini se, nastoji praviti korake prema naprijed. Poku{a-va se posti}i socijalni sporazum za idu}e tri godine, iakonapretka u pregovorima jo{ nema, barem prema saznanji-ma javnosti. Zatim, Hrvatska se pridruìla zajednici ~lani-ca Svjetske trgovinske organizacije (WTO), potpisala je bi-lateralni sporazum s EU (u sklopu Pakta o stabilnosti) iEftom i ~eka je potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini s

61 Ugovor o slobodnoj trgovini s Ma|arskom potpisan je nedavno, sa Slove-nijom je potpisan, ali nije ratificiran, a s BiH je ponovo stupio na snagu.

62 Prema navodima gospodina Branka Vukmira u ~lanku “Ra~anova vla-da zbunjuje i odbija inozemne ulaga~e” objavljenom u Jutarnjem listu31. sije~nja 2001.

63 Komentar Branka Vukmira u Jutarnjem listu od 31. sije~nja 2001.64 BOT (build, operate and transfer) oblik je projektnog financiranja pri

~emu ulaga~ dobiva koncesiju za odre|eni kapitalni projekt na izvjes-no razdoblje, napla}uje prihode od kapitalnog projekta nakon pu{ta-nja u promet i na koncu prepu{ta vlasni{tvo davatelju koncesije ilizainteresiranom kupcu (primjer je izgradnja autocesta).

Ceftom61. U sklopu novih poreznih reformi u 2000., porezna dobit smanjio se na 25 posto ({to odgovara razinamaostalih konkurentnih zemlja glede inozemnih izravnihulaganja). Osnivanjem Dràvne riznice nastoji se us-pje{nije upravljati javnom potro{njom (iako je i taj aspektpodloàn kritikama, jer prema obujmu dràvnog poslova-nja koji zahva}a, Riznica ne ispunjava svoju funkciju u ci-jelosti). Navedeni koraci mogu unaprijediti investicijskuatmosferu trì{ta.

Dijelovi gospodarskog okvira koje zadaje dràva, a ukojima do sada nije do{lo ni do kakvih promjena, premda~ine iznimnu prepreku inozemnim investitorima, jesutroma i visoko korumpirana administracija, nesre|enezemlji{ne knjige, birokratske barijere (primjerice vrijeme~ekanja radne dozvole i potrebna dokumentacija), sporo ineefikasno sudstvo, slaba prakti~na pravna za{tita vje-rovnika (o ~emu su navodno studije ve} izra|ene62) te im-provizacija pri dono{enju odluka. Ta se improvizacija naj-bolje o~ituje u dono{enju Zakona o poticanju ulaganja, kojinije operacionaliziran zato {to ne postoji adekvatno admi-nistrativno tijelo koje }e preuzeti odgovornost za u~inje-no. Osim toga, neophodno je osigurati i socijalni mir jersve politi~ke turbulencije u zemlji odvra}aju ozbiljnogainozemnog ulaga~a.

Tu se slaèmo s Vukmirom63 u nekoliko to~aka. Neop-hodna je ve}a pravna sigurnost u dràvi, a potrebno je iukloniti postoje}e administrativne barijere te redefiniratiZakon o poticanju ulaganja i osnovati agenciju za promi-canje ulaganja.

Ne slaèmo se s Vukmirom da su izravna ulaganjamnogo potrebnija postoje}im poduze}ima nego novoosno-vanim poduze}ima (tj. da su greenfield ulaganja potrebni-ja od brownfield ulaganja), drugim rije~ima potrebna su ijedna i druga ulaganja i navedenu ~injenicu treba uzeti,izme|u ostaloga, u obzir pri redefiniranju Zakona. Nada-lje, ne mislimo da svaka ùpanija treba osnovati svoj od-bor za inozemna ulaganja, ali bi novoosnovana agencijamogla imati svoje regionalne urede. Osim toga, Vladi tre-ba priznati uspjehe u vezi s potpisivanjem ugovora o slo-bodnoj trgovini, s ulaskom u WTO, sa smanjenjem porezana dobit, s ograni~avanjem dràvnog utjecaja u gospodar-skom ìvotu zemlje, {to stvara ve}i prostor za privatnisektor, te u vezi sa stvaranjem povoljnije investicijske kli-me u zemlji.

Treba spomenuti i to da su hrvatski stru~njaci (Vuk-mir, 1992) odavno ve} naglasili va`nost zakonskog okvirakao preduvjeta za slobodan ulazak inozemnog kapitala uzemlju, ne toliko radi poticanja ulaganja, ve} zato da bi seuredila “pravila igre”. Naime, neka posebno zanimljivapodru~ja za inozemna izravna ulaganja poput transferatehnologije, koncesijskih ugovora i ugovora BOT64 te za{ti-ta vlasni~kih prava nisu posebno regulirani ostalim zakoni-ma iz podru~ja ekonomije (primjerice Zakonom o trgo-va~kim dru{tvima itd.), {to umanjuje sigurnost ulaganja.

25

5. Zaklju~ak

Inozemna izravna ulaganja (foreign direct investment –FDI) nastaju prema statisti~kim konvencijama MMF-akada rezidenti jedne zemlje (home country) postanu vlas-nikom 10 ili vi{e posto nekog poduze}a u drugoj zemlji(host country). Na taj na~in sudjeluju u kontroli poslova-nja tog poduze}a (foreign investment enterprise – FIE).Prema svojim karakteristikama, FDI se mogu podijelitina inozemna izravna ulaganja koja stvaraju potpuno novuproizvodnu imovinu (greenfield investicije) i na ona koji-ma se ulaè u ve} postoje}u proizvodnu imovinu radipreuzimanja (M&A) i pove}anja efikasnosti ili nastaju pri-vatizacijom (brownfield investicije).

Pri tome motivi inozemnog ulaga~a (davatelja ili po-nu|a~a FDI) mogu biti: optimiziranje portfelja, iskori{ta-vanje eksternalija na trì{tu zemlje u koju se ulaè, inter-nalizacije mnogih transakcija pomo}u FDI (umjesto da seputem licencija, izvoza, trì{ta rada ili kapitala takvetransakcije obavljaju na trì{tu), iskori{tavanje speci-fi~nih prednosti multinacionalne kompanije nad drugimpoduze}ima na trì{tu (naprednija tehnologija, bolja mar-ka proizvoda, mreà dobavlja~a …), iskori{tavanje speci-fi~nih karakteristika zemlje primatelja (veli~ina trì{ta,blizina tre}im trì{tima, jeftina radna snaga, jeftine siro-vine i prirodni izvori itd.) te drugi motivi (bolja organiza-cija, racionaliziranje tro{kova kapitala, strate{ki motivi idr.). Raznorodni motivi multinacionalnih kompanija obje-dinjeni su u Dunningovoj teoriji OLI. Prema toj teoriji mo-tiv za pokretanje inozemnih izravnih ulaganja nastaje ka-da postoje vlasni~ke prednosti zbog posjedovanja speci-fi~ne neopipljive imovine (ownership advantages – O),kada postoje koristi od vlastite proizvodnje u usporedbi sprodajom licencija, odnosno koristi od internalizacije (in-ternalization – I), te kada postoje prednosti lokacije (loca-tion – L) vezane uz karakteristike zemlje primatelja.

Motive nacionalnih vlasti (primatelja, odnosno potra-ìtelja FDI) ~ine o~ekivane neto dru{tvene koristi od FDI.One se sastoje od pozitivnih utjecaja FDI na vanjsku trgo-vinu, investicije, rast, zaposlenost, prijenos tehnologije iznanja u zemlji primatelju. Posljednji, ali ne i nevaànmotiv nacionalnih vlasti za privla~enje i primanje FDI jest~injenica da je financiranje investicija u zemlji putem ino-zemnih izravnih ulaganja povoljnije od financiranja du-gom jer su tokovi FDI dugoro~nijeg karaktera od ve}inekredita, ne vr{i se otplata, pa nisu uklju~eni u inozemnidug zemlje.

U~inak FDI na gospodarstvo moè se pratiti pomo}unekoliko pokazatelja: utjecaja na vanjsku trgovinu, naBDP i gospodarski rast, na zaposlenost/nezaposlenost, nainvesticije i na ostatak gospodarstva (efekti prelijevanja –spillover).

Ovisno o tome jesu li FDI i izvoz komplementi (supsti-tuti), odnosno FDI i uvoz supstituti (komplementi) moèse utvrditi pozitivan (negativan) efekt na vanjskotrgovin-sku bilancu. O komplementarnosti/supstitutivnosti izvo-za i FDI ovisi utjecaj FDI na BDP i zaposlenost. Ho}e li, i ukojoj mjeri, FDI utjecati na rast i zaposlenost ovisi i o efi-kasnosti administracije i sigurnosti poslovnih uvjeta.Osim toga, utjecaj FDI zavisi od razine korupcije, odnosnood razine ljudskog kapitala u zemlji i mogu}nosti da seprenesena tehnologija, poslovne vje{tine i upravljanje pri-mijene i apsorbiraju u zemlji doma}inu. FDI pozitivno ut-

je~e na BDP poticanjem drugih investicija, odnosno utis-kivanjem (crowding in) drugih doma}ih i inozemnih in-vesticija, a to je naj~e{}e onda kada FDI stvara novi sektorgospodarstva (greenfield ulaganje).

Efekti prelijevanja (spillover) u~inci su FDI na pobolj-{anje efikasnosti i produktivnosti u ostatku gospodarstvaputem konkurencije i nametanja vi{ih proizvodnih i us-lu`nih standarda. Prelijevanje bi trebalo biti to ve}e, {to jeve}a konkurencija u sektoru u koji ulazi FDI, te {to je ve}ibroj doma}ih poduze}a (dobavlja~a) uklju~en u proizvod-nju FDI. Kako bi se uop}e mogle prihvatiti nove tehnolo-gije, vje{tine i na~ini poslovanja, neophodno je da u gospo-darstvu postoji dovoljna razina znanja za njihov prijam iprimjenu, odnosno odre|ena razina kvalitete ljudskogakapitala. U tom se kontekstu, izme|u ostaloga, ulaganje uobrazovanje dugoro~no gledano odraàva na rast gospo-darstva.

Me|u motivima multinacionalnih kompanija pri odlu-~ivanju o FDI veliku ulogu ima lokacija, odnosno karakte-ristike zemlje primatelja (doma}ina) ulaganja. Pritom subitni gospodarska i trì{na snaga zemlje, razvijenost nje-zinih prirodnih i ljudskih resursa, razvijenost infrastruk-ture, politi~ka i ekonomska stabilnost, uredno funkcioni-ranje zakonodavstva i sudstva, te vladine mjere ekonom-ske politike koje reguliraju investiranje i ekonomskeodnose s inozemstvom. [to je ekonomska i politi~ka sta-bilnost ve}a (uz urednu pravnu praksu), {to je ve}a gospo-darska i trì{na snaga zemlje, te {to su razvijeniji njeziniprirodni i ljudski resurs, ja~i }e biti motiv multinacional-nih kompanija da ulaù u takvu zemlju.

Zbog o~ekivanih pozitivnih efekata tokova FDI na gos-podarsku aktivnost (vanjsku trgovinu, rast, zaposlenost iinvesticije) pojedine zemlje dodatno poti~u priljev FDI.Inozemna izravna ulaganja mogu se poticati na razne na-~ine (fiskalnim, financijskim i ostalim mjerama), ali bi setrebalo paziti da dru{tvene koristi budu ve}e od dru{tve-nih tro{kova. Istraìvanja pokazuju da poticanje izvoza(olak{ice za izvoznu proizvodnju) induciraju najvi{e pozi-tivnih efekata FDI na doma}e gospodarstvo, kao i zahtjevza {to ve}im uklju~ivanjem doma}ih dobavlja~a. Jedan jeod najpopularnijih na~ina poticanja inozemnih izravnihulaganja odobravanje poreznih poticaja, pri ~emu valja vo-diti ra~una o utjecaju te mjere na prora~un i o konkurenci-ji drugih zemalja u regiji. Prema nekim studijama efektiv-na stopa poreza na dobit trebala bi se kretati izme|u 10 i35 posto (35 posto za zemlje s ve}im trì{tem).

U priljevima FDI kod tranzicijskih zemalja u razdob-lju 1990. – 1999. prednja~e Ma|arska, Poljska i ê{ka, ko-je su najbrè krenule u politi~ke i gospodarske reforme(1990. i 1991.), te su ih najbrè i provodile. Najve}i udioinozemnih izravnih ulaganja u BDP-u ima Ma|arska – vi-{e od 40 posto, slijede ê{ka, s pribli`no 27 posto, te Polj-ska, sa 22 posto udjela inozemnih izravnih ulaganja uBDP-u.

Hrvatska je u po~etku 1990-ih bila zaobi|ena zbog ra-ta i nesigurnosti. U drugom dijelu 1990-ih, nakon norma-lizacije stanja u zemlji, Hrvatska je ukupno prikupila no-minalno oko 4,5 mlrd. USD inozemnih izravnih ulaganja,najvi{e pomo}u privatizacije, a najve}i priljev deviznihsredstava ostvaren je u 1999. godini, u iznosu od 1,2 mlrd.USD (prvi krug privatizacije HT-a). Suprotno predrasu-dama koje vladaju u javnom mnijenju, kako se inozemnaulaganja u Hrvatsku ograni~avaju na trgova~ke lance, pr-vih deset djelatnosti proizvodnoga/financijskoga karakte-

26

65 Kopneni dio obale 1.777 km, oto~ni dio obale 4.058 km

ra u koje se ulaè u Hrvatsku sudjeluje s pribli`no 80 pos-to u ukupnim inozemnim izravnim ulaganjima, a tek na{estom mjestu s udjelom od 1,96 posto u ukupnom FDInalazimo stavku trgovina na veliko. Oko 65 posto ukup-nih inozemnih izravnih ulaganja izvr{eno je u tri djelat-nosti: telekomunikacije (24 posto), ostalo nov~arsko pos-redovanje (21 posto), te proizvodnju farmaceutskih prip-ravaka (20 posto). [to se ti~e veli~ine ulaganja, moèmore}i da su najve}i ulaga~i u Hrvatsku Sjedinjene Dràve sado sada ukupno uloènom 1,11 mlrd. USD, Njema~ka sa1,06 mlrd. USD, Austrija sa 890,2 mil. USD te Italija i Ni-zozemska.

U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama Hrvat-ska pokazuje umjerenu konkurentnost: mala je zemlja pobroju stanovnika, umjerene potro{a~ke snage premaBDP-u po glavi stanovnika, slabijega prosje~noga realnograsta BDP-a, visoke nezaposlenosti, s umjerenim akumu-liranim priljevom inozemnih ulaganja, te niske inflacije.Me|utim, zabrinjava i dalje visoka neefikasnost i korum-piranost hrvatskih institucija i dràvne administracije.

Me|u najva`nije prirodne resurse u Hrvatskoj zasi-gurno pripada mediteranska klima u kombinaciji s 5.835km dugom morskom obalom65 i 1.185 otoka (66 naselje-nih), te geopoliti~ki poloàj. Hrvatska jo{ nije postigla za-dovoljavaju}u razinu infrastrukture nu`ne za normalnofunkcioniranje ekonomskih subjekata, a time i FDI – to seodnosi na lo{e stanje èljeznica, nepotpunost cestovnemreè, pravnu neu~inkovitost, te razli~itost pristupa lo-kalnih vlasti u reguliranju zemlji{nih i komunalnih nak-nada. Hrvatska u usporedbi s drugim tranzicijskim zem-ljama tako|er nema definiranu politiku prema osnivanjuindustrijskih parkova, {to moè biti velik nedostatak.Druge zemlje, poput Slovenije i Ma|arske, u svoje su pla-nove za poticanje FDI uklju~ile razvoj tehnolo{kih parko-va, {to podrazumijeva privla~enje visoke tehnologije i ubr-zan razvoj prema paradigmi “nove ekonomije”.

Hrvatska je uvidjela prednosti financiranja putem ino-zemnih izravnih ulaganja i shvatila da bi trebalo poticatipriljev FDI. Stoga je donijela Zakon o poticanju ulaganja usrpnju 2000. godine. Zakon je donesen napre~ac, deklara-tivnog je karaktera i ostavlja dojam da je sluìo samo zadobivanje politi~kih bodova, jer nisu osnovane odgovorneinstitucije. Negativne strane Zakona mogu se saèti u ele-mente diskriminacije malih prema velikim poduze}ima,te stranih prema doma}ima. Osim toga, poti~e se udruì-

vanje inozemnih investitora s doma}im tvrtkama. Svjet-ska iskustva pokazuju da u tvrtkama s mje{ovitim vlas-ni{tvom pozitivni u~inci prelijevanja uglavnom ne dolazedo izraàja, a pojavljuju se vi{i tro{kovi ulaska na trì{tepreko fiktivnih korporacija.

Za budu}u reviziju Zakona moglo bi se preporu~itiuvo|enje modela koji bi po~ivao na automatizmu vi{e ne-go na diskrecijskim elementima (karakteristi~nim za sa-da{nji zakon). Zatim, {irokom su spektru ulaga~a poticaj-ne stope amortizacije zanimljiviji oblik potpore, a sada ni-su uklju~ene u paket mjera. Trebalo bi razmisliti i ouvo|enju tehnike rje{avanja dugova tvrtki pomo}u pret-varanja duga u ulog (debt-equity swap). Poticaji inozem-nim izravnim ulaganjima koji se veù uz ispunjenje odre-|enih izvoznih zahtjeva (npr. porezne olak{ice za izvoznuproizvodnju), pokazali su se u~inkovitim na~inom privla-~enja inozemnih izravnih investitora kako bi po najvi{imstandardima proizvodili za doma}e i za globalno trì{te.Diskriminacija inozemnih investitora u odnosu na doma-}e u Zakonu nije dobro rje{enje i ne sluì unapre|enju ino-zemnih izravnih ulaganja. Mislimo da je nepotrebno isti-cati da se potpore daju samo novoosnovanim trgova~kimdru{tvima jer studije pokazuju kako i neke akvizicijske in-vesticije (bilo preuzimanjem bilo privatizacijom) mogudovesti do prijenosa nove tehnologije, nove upravlja~kestrukture i novih proizvoda. Preporu~ujemo simulacijuvaganja tro{kova desetogodi{nje porezne olak{ice na dobiti bespovratnih kredita za po~etnu investiciju (up-front ca-sh), te kvantitativnu ocjenu odobravanja preno{enja gubi-taka iz po~etnih godina poslovne aktivnosti na godine do-biti (loss-carry forward provision). Tako|er bi trebalo uZakon uvesti “pravila igre” za razne oblike FDI poputkoncesijskih ugovora, ugovora BOT i sl. Prijeko je potreb-no osnovati i agenciju za suradnju s inozemnim investito-rima, koja }e imati savjetodavnu i posredni~ku funkciju.Isto tako, najve}a prepreka ve}em priljevu FDI do sada subili troma i visoko korumpirana administracija, nesre|e-ne zemlji{ne knjige, birokratske barijere (primjerice vrije-me ~ekanja radne dozvole i potrebna dokumentacija), spo-ro i neefikasno sudstvo, slaba prakti~na pravna za{titavjerovnika te improvizacija u dono{enju odluka. Neop-hodno je osigurati ekonomsku i politi~ku stabilnost te so-cijalni mir, zato {to turbulencije u zemlji odvra}aju ozbilj-noga inozemnog ulaga~a.

27

6. Literatura

Agosin, M. R. i Mayer, R. (2000), Foreign Investment in Developing Coun-tries: Does it Crowd in Domestic Investment?, UNCTAD DiscussionPaper, br. 146

Aitken, B. J. et al. (1994), Spillovers, Foreign Investment and Export Beha-vior, NBER Working Paper Series 4967

Aitken, B. J. i Harrison, A. E. (1999), Do Domestic Firms Benefit from Di-rect Foreign Investment? Evidence from Venezuela, The AmericanEconomic Review, 89(3), str. 605 – 618

Arbutina, H. (1999) Reforma poreznih sustava u tranzicijskim dràvamaSrednje i Isto~ne Europe, Financijska praksa 23(3), str. 255 – 275

Barell, R. i Holland, D. (2000), Foreign Direct Investment and EnterpriseRestructuring in Central Europe, Economics of Transition, 8(2), str.477 – 504

Barell, R. i Pain, N. (1997), Foreign Direct Investment, TechnologicalChange and Economic Growth within Europe, The Economic Journal,107, str. 1770 – 1786

Barry, F. i Bradley, J. (1997), FDI and Trade: The Irish Host-CountryExperience, The Economic Journal, sv. 107 (445), str. 1798 –1811

Bellak, Ch. (1998), Lessons from Austria’s Postwar Pattern of Inward FDIfor CEECs, WIIW, br. 251

Bergsman, J. (1999) Advice on Taxation and Tax Incentives for Foreign Di-rect Investment, FIAS internet site, www.fias.net

Blomstrõm, M. et al. (1992), What Explains Developing Country Growth?,NBER Working Paper Series 4132

Blomstrõm, M. et al. (2000), The Determinants of Host Country Spilloversfrom Foreign Direct Investment, CEPR Discussion Paper Series 2350

Blomstrõm, M. i Kokko, A. (1997), How Foreign Investment Affects HostCountries, WB Policy Research Working Paper 1745, Washington

Blomstrõm, M. i Sjõholm, F. (1999), Technology Transfer and Spillovers:Does Local Participation with Multinationals Matter?, European Eco-nomic Review, 43, str. 915 – 923

Blomström, M., Fors, G. i Lipsey, R. E. (1997), Foreign Direct Investmentand Employment: Home Country Experience in the United States andSweden, Economic Journal, 107 (445), str. 1787 – 1797

Bond, E. W. i Samuelson, L. (1986), Tax Holidays as Signals, AmericanEconomic Review, vol. 76, br. 4 (rujan), str. 820 – 826

Borensztein, E., De Gregorio, J. i Lee, J.-W. (1995), How Does Foreign Di-rect Investment Affect Economic Growth?, NBER WP, br. 5057, oùjak

Borensztein, E. et al. (1998), How Does Foreign Direct Investment AffectEconomic Growth?, Journal of International Economics, 45 (1), str.115 – 137

Bouton, L. i Sumlinski, M. A. (1999), Trends in Private Investment in Deve-loping Countries, IFC Discussion Paper, br. 41

Christova-Balkanska, I. (1999), EU Foreign Direct Investment in Bulga-ria: Present State and Perspectives, rad prezentiran na konferenciji“Institution in Transition” u Ljubljani, 8. i 9. listopada 1999.

CIPA i IMO (1998), Country Reports on Foreign Direct Investment, ZagrebDjankov, S. i B. Hoekmann (1998), Avenues of Technology Transfer: Forei-

gn Investment and Productivity Change in the Czech Republic, CEPRDiscussion Paper Series 1883

Dunning, J. H. (1988), Explaining International Production, UnwinHyman, London

Durbin, E. i Ng, D. (1999), Uncovering Country Risk in Emerging MarketBond Prices, International Finance Discussion Papers, Number 639,Board of Governors of the Federal Reserve System

Eatwell, John, Milgate, Murray i Newman, Peter (ur.) (1987), The NewPalgrave: A Dictionary of Economics, Macmillan, London

Euromoney (1994), Guide to Direct Investment, rujanGraham, E. G. (1996), On the Relationship Among Foreign Direct Inves-

tment and International Trade in the Manufacturing Sector: Empiri-cal Results for the United States and Japan, WTO Staff Working Pa-per, RD-96-008, srpanj

Graham, E. M. (1995), Foreign Direct Investment in the World Economy,IMF Working Paper 59

Graham, E. M. i Krugman, P. (1995), FDI in USA, 3rd ed., Institute for In-ternational Economics, Washington

Hansson, P. i Henrekson, M. (1994), What Makes a Country Socially Ca-pable of Catching up?, Weltwirtschaftliches Archiv, sv. 130 (4), str.760 – 783

Hausmann, R. i Fernandez-Arias, E. (2000), Foreign Direct Investment:Good Cholesterol?, Inter-American Development Bank, Working Pa-per, br. 417

Hennenberg, F., Schmid, Hans i Vocke, Matthias (1997), Direktinvestitio-nen im Ausland, Exporttätigkeit und Beschäftigungsentwicklung:Komplementaritäts- versus Substitutionalitätsthese, in H. Schmidund T. Slembeck ed., Finanz- und Witschaftspolitik in Theorie undPraxis, Verlag Paul Haupt, Bern, str. 417 – 440

Hunya, G. (1997), Foreign Direct Investment and Its Effects in the CzechRepublic, Hungary and Poland, WIIW, br. 168

Jemri}, I. (1997), Problemi strukture platne bilance Republike Hrvatske s

posebnim osvrtom na izravna strana ulaganja, Pregledi Hrvatske na-rodne banke, br. 6

Julius, D. (1991), Foreign Direct Investment: The Neglected Twin of Trade,Group of Thirty, Occasional Papers, br. 33, Washington

Kaminski, B. i Riboud, M. (2000), Foreign Investment and Restructuring –the Evidence from Hungary, World Bank Technical Paper, br. 453

Kant, Ch. (1996), Foreign Direct Iinvestment and Capital Flight, Prince-ton Studies in International Finance, Princeton, N.J., br. 80, travanj

Koichi, H. (1997), The Effect of Foreign Direct Investment on the Pattern ofTrade: Is Investment a Substitute for Trade?, Yale University, Econo-mic Growth Center, Center Paper, br. 520

Konings, J. (2000), The Effects of Foreign Direct Investment on DomesticFirms: Evidence from Firm Level Panel Data in Emerging Economies,CEPR Discussion Paper Series 2586

KPMG Tax and Legal Centre (2000), KPMG Corporate Tax Survey – Ja-nuary 2000, www.kpmg.com

Kraft, E. i Galac, T. (2000), What Has Been the Impact of Foreign Banks inCroatia?, Croatian National Bank Survey, S-4, prosinac

Mauro, P. (1995), Corruption and Growth, Quarterly Journal of Economi-cs, sv. CX, br. 3, str. 681 – 712

Mervar, A. (1999), Pregled modela i metoda istraìvanja gospodarskograsta, Privredna kretanja i ekonomska politika, 73, str. 20 – 61

Michalet, Ch.-A. (1997), Strategies of Multinationals and Competition forForeign Direct Investment, FIAS Occasional Paper 10

Moran, T. H. (1998), Foreign Direct Investment and Development: TheNew Policy Agenda for Developing Countries and Economies in Tran-sition, Institute for International Economics, Washington

Mrk{a, S., Brkani}, V. i [o{tari}, B. (2000), Zakon o poticanju ulaganja(povlastice za mo}ne investitore), Ra~unovodstvo, revizija i financije,br. 8/2000, str. 3 – 6

Nellis, J. (1999), Time to Rethink Privatization in Transition Economies?,IFC Discussion Paper, br. 38

Olofsdotter, K. (1998), Foreign Direct Investment, Country Capabilitiesand Economic Growth, Weltwirtschaftliches Archiv, 134 (3), str. 534 –547

Pfeffermann, G. P. i Kisunko, G. (1999), Perceived Obstacles to Doing Bu-siness: Worldwide Survey Results, Washington

Rojec, M. (1997), The Development Potential of Foreign Direct Investmentin the Slovenian Economy, WIIW, br. 235

Rojec, M. (2000), Foreign Direct Investment in Slovenia: Trends, Develop-ments and Policy in 1997-1999, IMAD Working Paper, sv. IX, br. 1

Rojec, M. i Kova~, M. (1999), Strategija spodbujanja neposrednih tujih in-vesticij (NTI) v Slovenijo v pogojih notranjega trga Evropske Unije,rad u sklopu projekta Slovenija v Evropski zvezi – strategija gosodar-skega razvoja Slovenije, Centar za mednaredne odnose Fakulteta zadru`bene vede, Ljubljana

Scully i Slottje (1991), Ranking Economic Liberty across Countries, PublicChoice, 69 (2), str. 121 – 152

Slovenian Ministry of Finance (2000), Taxation in Slovenia, velja~aSvjetska banka (1999), Foreign Direct Investment Resilient in the Face of

Financial Crisis, Global Development Finance, sv. 1, str. 47 – 67Svjetska banka (2000), Global Development Finance: Analysis and Sum-

mary Tables, WashingtonSvjetska banka (1987), World Development Report, WashingtonTIPO (1999), Slovenia: Foreign Direct Investment – Frequently Asked

Questions, Littera picta, LjubljanaUNCTAD (1996), Incentives and Foreign Direct Investment, UN-

CTAD/DTCI/28, GeneveUNCTAD (2000), World Investment Report: Cross-border Mergers and

Acquisitions and Development, New York i GenevaVidas-Bubanja, M. (1998), Metode i determinante stranih direktnih inves-

ticija, Institut ekonomskih nauka, BeogradVukmir, B. (1992), The Legislative and Institutional Framework for Forei-

gn Investments, Razvoj/Development-International, VII/2-3, str. 247 –271

Zukowska-Gagelmann, K. (2000), Productivity Spillovers from ForeignDirect Investment in Poland, Economic Systems, sv. 24, br. 3, str. 223– 256

Izvori podataka:Bilten Hrvatske narodne banke, vi{e brojevaSlovenian economic mirror, vi{e brojevawww.gm.huwww.cnb.czwww.itd.huwww.paiz.gov.plwww.bradynet.comwww.standardandpoors.comwww.investslovenia.orgwww.fias.netwww.kpmg.com

Upute autorima

Hrvatska narodna banka objavljuje u svojim povremenim publikacijama Istraìvanja, Pregledi i Rasprave znan-

stvene i stru~ne radove zaposlenika Banke, gostiju istraìva~a i vanjskih suradnika.

Prispjeli radovi podlijeù postupku recenzije i klasifikacije koji provodi Izdava~ki savjet. Autori se u roku od naj-

vi{e dva mjeseca od primitka njihova rada obavje{tavaju o odluci o prihva}anju ili odbijanju ~lanka za objavlji-

vanje.

Radovi se primaju i objavljuju na hrvatskom i/ili na engleskom jeziku.

Radovi predloèni za objavljivanje moraju ispunjavati sljede}e uvjete.

Tekstovi moraju biti dostavljeni na magnetnim ili opti~kim medijima (3.5” diskete, ZIP, CD), a uz medij treba pri-

loìti i ispis na papiru u tri primjerka. Format zapisa treba biti Word 6 ili 97 for Windows/Mac, a preferira se RTF

format kodne strane 437 ili 852.

Na disketu je potrebno nalijepiti etiketu s nazivom kori{tenog tekstprocesora i datoteke, kao i imenom autora.

Na prvoj stranici rada obvezno je navesti naslov rada, ime i prezime autora, akademske titule, naziv ustanove u

kojoj je autor zaposlen, suradnike te potpunu adresu na koju }e se autoru slati primjerci za korekturu.

Dodatne informacije, primjerice, zahvale i priznanja, mogu se uklju~iti u naslovnu stranicu. Ako je ta informaci-

ja duga~ka, poèljno ju je uklju~iti u tekst, bilo na kraju uvodnog dijela bilo u posebnom dijelu teksta koji pret-

hodi popisu literature.

Na drugoj stranici svaki rad mora sadràvati saètak i klju~ne rije~i. Saètak mora biti jasan, deskriptivan, pisan

u tre}em licu i ne dulji od 250 rije~i (najvi{e 1500 znakova). Ispod saètka treba navesti do 5 klju~nih pojmova.

Tekst treba biti otipkan s proredom, na stranici formata A4. Tekst se ne smije oblikovati, dopu{teno je samo

podebljavanje (bold) i kurziviranje (italic) dijelova teksta. Naslove je potrebno numerirati i odvojiti dvostrukim

proredom od teksta, ali bez formatiranja.

Tablice, slike i grafikoni koji su sastavni dio rada, moraju biti pregledni, te moraju sadràvati: broj, naslov, mjer-

ne jedinice, legendu, izvor podataka te bilje{ke (fusnote). Bilje{ke koje se odnose na tablice, slike ili grafikone

treba obiljeìti malim slovima (a,b,c…) i ispisati ih odmah ispod. Ako se posebno dostavljaju (tablice, slike i gra-

fikoni), potrebno je ozna~iti mjesta u tekstu gdje dolaze. Numeracija mora biti u skladu s njihovim slijedom u

tekstu te se na njih treba referirati prema numeraciji. Ako su ve} umetnuti u tekst iz drugih programa (Excel, Lo-

tus,...) onda je potrebno dostaviti i te datoteke u Excell formatu (grafikoni moraju imati pripadaju}e serije poda-

taka).

Ilustracije trebaju biti u standardnom EPS ili TIFF formatu s opisima u Helvetici (Arial, Swiss) veli~ine 8 to~aka.

Skenirane ilustracije trebaju biti rezolucije 300 dpi za sivu skalu ili ilustraciju u punoj boji i 600 dpi za lineart

(nacrti, dijagrami, sheme).

Formule moraju biti napisane ~itljivo. Indeksi i eksponenti moraju biti jasni. Zna~enja simbola moraju se objas-

niti odmah nakon jednad`be u kojoj se prvi put upotrebljavaju. Jednad`be na koje se autor poziva u tekstu pot-

rebno je obiljeìti serijskim brojevima u zagradi uz desnu marginu.

Bilje{ke na dnu stranice (fusnote) treba ozna~iti arapskim brojkama podignutim iznad teksta. Trebaju biti {to

kra}e i pisane slovima manjim od slova kojim je pisan tekst.

Popis literature dolazi na kraju rada, a u njega ulaze djela navedena u tekstu. Literatura treba biti navedena abe-

cednim redom prezimena autora, a podaci o djelu moraju sadràvati i podatke o izdava~u, mjesto i godinu iz-

davanja.

Uredni{tvo zadràva pravo da autoru vrati na ponovni pregled prihva}eni rad i ilustracije koje ne zadovoljavaju

navedene upute. Ispisi i diskete s radovima se ne vra}aju.

Pozivamo zainteresirane autore koji èle objaviti svoje radove da ih po{alju na adresu Direkcije za izdava~ku

djelatnost, prema navedenim uputama.

ISSN 1332–2168

Hrvatska narodna banka izdaje sljede}e publikacije:

Godi{nje izvje{}e Hrvatske narodne banke

Polugodi{nje izvje{}e Hrvatske narodne banke

Tromjese~no izvje{}e Hrvatske narodne banke

Bilten o bankama

Bilten Hrvatske narodne banke

Istraìvanja Hrvatske narodne banke

Pregledi Hrvatske narodne banke

Rasprave Hrvatske narodne banke

Redovita godi{nja publikacija koja sadràva godi{nji pregled nov~anih i op}ih ekonomskih

kretanja te pregled statistike.

Redovita polugodi{nja publikacija koja sadràva polugodi{nji pregled nov~anih i op}ih

ekonomskih kretanja te pregled statistike.

Redovita tromjese~na publikacija koja sadràva tromjese~ni pregled nov~anih i op}ih

ekonomskih kretanja.

Publikacija koja sadràva pregled podataka o bankama.

Redovita mjese~na publikacija koja sadràva mjese~ni pregled nov~anih i op}ih ekonomskih

kretanja te pregled monetarne statistike.

Povremena publikacija u kojoj se objavljuju kra}i znanstveni radovi zaposlenika banke,

gostiju istraìva~a i vanjskih suradnika.

Povremena publikacija u kojoj se objavljuju informativno-pregledni radovi zaposlenika

banke, gostiju istraìva~a i vanjskih suradnika.

Povremena publikacija u kojoj se objavljuju rasprave djelatnika banke, gostiju istraìva~a i

vanjskih suradnika.

Hrvatska narodna banka izdava~ je i drugih publikacija, primjerice: zbornika radova s

konferencija kojih je organizator ili suorganizator, knjiga i radova ili prijevoda knjiga i

radova od posebnog interesa za HNB i drugih sli~nih izdanja.

Documents

Publikacije - Pregledi - Teorija i stvarnost inozemnih ...old.hnb.hr/publikac/pregledi/p-009.pdf · ante babi}, andreja pufnik, tihomir stu~ka teorija i stvarnost inozemnih izravnih