1Ingrid Brdar

Psihologija komuniciranja

Rijeka, 2006.

Tekst se mo?e koristiti isklju?ivo za nastavu iz kolegija "Psihologija komuniciranja" naFilozofskom fakultetu u Rijeci

Zabranjena je upotreba teksta za drugu namjenu, kao i kopiranje dijelova ili cijelogteksta bez dozvole autora

2?TO JE KOMUNIKACIJA?

Interpersonalna komunikacija odra?ava na?u potrebu da uspostavimo kontakt s drugim ljudima. Samproces komunikacije - izmjenjivanje opa?anja, ideja i iskustava - ?ini ljude me?usobno zavisnima. Pojamkomunikacije potje?e od latinske rije?i communicare - ??initi op?im, a ima vi?e zna?enja:

priop?enje, izlaganje, predavanje Promet, veza

Dakle, komunicirati zna?i priop?iti, biti u vezi, spajati. Interpersonalna komunikacija se mo?e definirati u?irem smislu kao bilo koje verbalno ili neverbalno pona?anje koje opa?a druga osoba (Johnson, 1993). Drugimrije?ima, komunikacija je mnogo vi?e od same izmjene rije?i. Svako pona?anje sadr?i neku poruku pa je zato ijedan oblik komunikacije. Obi?no se interpersonalna komunikacija definira kao poruka koju ?alje neka osobaprimatelju (ili primateljima) sa svjesnom namjerom da djeluje na pona?anje primatelja. Komunikacija je izapo?ela kako bi se na neki na?in promijenilo drugu osobu.

Mo?emo poslati poruku Kako si? da bismo dobili odgovor Dobro. U u?em smislu je komunikacijabilo koji signal kojemu je svrha bilo kakvo djelovanje na pona?anje primatelja.

KOMPONENTNA DEFINICIJA KOMUNIKACIJE

Komponentne definicije sadr?e elemente ili komponente koje ?ine proces komunikacije. Jednu odnajpopularijih dao je Harold Lasswell, koji je promatrao komunikaciju kao proces koji ima pet osnovnihelemenata (slika 1).

Slika 1. Lasswellov model komunikacije

TKOka?e ?TO

u kojem KANALUKOME

s kojim EFEKTOM?

Na sli?an je na?in George Gerbner postavio model s deset komponenata (slika 2). Oba su modelarelativno linearna. Oni predvi?aju da komunikacija po?inje na jednom kraju i kre?e se kroz pojedine fazeprema drugom kraju. Linearni modeli imaju neka ograni?enja, jer zanemaruju kru?enje u procesukomunikacije i ne uzimaju u obzir ?injenicu da osobe koje sudjeluju u komunikaciji istovremeno ?alju iprimaju poruke.

Slika 2. Gerbnerov model komunikacije

NETKOOPA?A doga?aj

i REAGIRAu SITUACIJI

kroz neko SREDSTVOda bi materijali postali DOSTUPNI

u nekom OBLIKUi KONTEKSTU

imaju?i SADR?AJs nekom POSLJEDICOM.

3FUNKCIJE PRIMATELJA

DeVito (1989) definira komunikaciju kao proces slanja i primanja poruka izme?u dvije osobe, iliizme?u manje grupe osoba, s nekim efektom i nekom trenutnom povratnom informacijom? (str. 4).

Johnson (1993) je postavio model komunikacije koji je prikazan na slici 3. Prema tom modelu,komunikacija izme?u dva ?ovjeka sadr?i 7 osnovnih elemenata:

1. Namjere, ideje i osje?aje davatelja i na?in na koji se on odlu?io pona?ati, a sve to vodi tome da on po?aljeporuku odre?enog sadr?aja.

2. Proces kodiranja poruke - on prevodi svoje ideje, osje?aje i namjere u poruke koje su prikladne za slanje.

3. Slanje poruke primatelju.

4. Kanal kroz koji se prevodi poruka.

5. Dekodiranje poruke od strane primatelja - on interpretira zna?enje. Ta interpretacija ovisi o tome kolikodobro primatelj razumije sadr?aj poruke i namjeru onog koji poruku ?alje.

6. Unutarnji odgovor primatelja na interpretaciju poruke.

7. Koli?ina buke u svim fazama. Buka je bilo koji element koji interferira s procesom komunikacije. Kodosobe koja ?alje poruku, buka se odnosi na stvari kao ?to su stavovi, predrasude, kontekst, i prokladnostjezika ili drugog na?ina izra?avanja poruke. Kod primatelja, buka se odnosi na stvari kao ?to su stavovi,sredina iz koje dolazi i iskustva koja djeluju na proces dekodiranja. U kanalu se buka odnosi na 1) zvukoveu okolini (npr. promet), 2) probleme govora (npr. zamuckivanje), i 3) neugodne navike u govoru kojeometaju razumijevanje (npr. mljanje). Uspjeh komunikacije u velikoj mjeri ovisi o stupnju kontrole buke.

Uspje?na komunikacija postoji onda kada primatelj interpretira poruku druge osobe u skladu snjegovom namjerom

Kada Ivan ?eli Ani re?i da je krasan dan i da se on dobro osje?a, on joj ka?e Dobar dan s toplimosmjehom. Ako Ana poruku interpretira na isti na?in, onda je komunikacija uspje?na. Me?utim, ako Ana tajpozdrav interpretira kao njegovu ?elju da stane i razgovara s njom, tada komunikacija nije uspje?na.

Za?to se ?esto doga?a da se dvije osobe ne razumiju dobro? Naj????e primatelj shvati poruku druk?ijeod onog ?to je davatelj poruke namjeravao re?i. Mi ne govorimo uvijek ono ?to mislimo. Kako su namjereosobne i poznate jedino njihovom vlasniku, te namjere drugom ?ovjeku nisu uvijek jasne:

JA znam svoje namjere, a o tvojima mogu samo naga?ati. Ti zna? svoje namjere, a o mojima mo???samo naga?ati.

Neuspje?na komunikacija obi?no nije posljedica izbora rije?i, gramati?kog oblika ili slabih verbalnihsposobnosti. Ona je naj????e posljedica buke koja dolazi iz razli?itih emocionalnih i socijalnih izvora. Naprimjer, ljudi su ?esto toliko zaokupljeni vlastitim mislima, da jednostavno ne slu?aju ono ?to drugi govore. Ilimogu biti toliko zaokupljeni onim ?to oni ?ele re?i, tako da druge slu?aju povr?no, samo s ciljem da na?utrenutak kada ?e preuzeti rije?. Ponekad su ljudi toliko sigurni da znaju ?to njihov sugovornik namjerava re?ida iskrive zna?enje njegove izjave kako bi se slagalo s njihovim o?ekivanjem. Na primjer, mladi? koji imapremalo samopouzdanja pita djevojku ho?e li s njime iza?i; njen odgovor Samo malo da razmislim uzimakao odbijanje.

Ponekad ljudi slu?aju kako bi vrednovali ili sudili o osobi koja govori, ?to onda djeluje na pona?anje teosobe tako da po?inje govoriti kao da se brani. Na primjer, kada netko argumentira svoj stav, a njegovsugovornik stalno odgovara kako to nije to?no ili kako je to glupo, onda on po?inje paziti ?to ?e re?i.

4Slika 3. Proces interpersonalne komunikacije (Johnson, 1993)

PRIRODA PROCESA KOMUNIKACIJE

Burgoon i dr. (1994) navode 6 karakteristika prirode komunikacije.

Kada se ka?e da je komunikacija proces, misli se na to da se ne mo?e lako odrediti po?etak ili krajkomunikacije. Ona je dinami?na a ne stati?na.

Po prirodi transakcijska - to zna?i da promjena u bilo kojem elementu procesa mo?e promijeniti sveelemente komunikacije.

Komunikacija je tako?er afektivna, ona mora imati odre?eni efekt na nekoga. Mnogi odgovori nakomunikaciju su afektivni i uklju?uju osje?aje ljudi koji sudjeluju u komunikaciji.

Osobna priroda komunikacije - budu?i da je zna?enje u ljudima, komunikacija je osobna u onoj mjeri ukojoj su to pojedinci koji sudjeluju.

Komunikacija ima instrumentalnu funkciju. Ona slu?i kao instrument kojim ljudi posti?u kontrolu nadsvojom fizi?kom i socijalnom okolinom. Instrumentalna je komunikacija strategijska aktivnost. Ljudi mogurazviti strategije da bi im komunikacija mogla poslu?iti za razli?ite funkcije.

Konzumacijska funkcija komunikacije - konzumacijska svrha je bilo koja aktivnost kojoj je ciljzadovoljstvo komunikatora bez da postoji namjera djelovanja na bilo koga drugog. Ljudi mogu zapo?eti

Buka

Osoba 1

FUNKCIJE DAVATELJA

1. Kodiranje: prevo?enje ideja, osje?ajai namjera u poruku prikladnu zakomunikaciju

2. Preno?enje poruke

Buka

Osoba 2

FUNKCIJE PRIMATELJA

1. Dekodiranje: primanje porukakoje su poslane i interpretiranjenjihovog zna?enja

2. Unutarnji odgovor na opa?enu

Buka

Buka

Obl

ikov

anje

idej

a, o

sje?

aja

i nam

jera

i iz

bor p

ona?

anja

FUNKCIJE PRIMATELJA

1. Dekodiranje: primanje porukakoje su poslane iinterpretiranje njihovogzna?enja

2. Unutarnji odgovor na opa?enuporuku

Buka

FUNKCIJE DAVATELJA

1. Kodiranje: prevo?enje ideja,osje?aja i namjera u porukuprikladnu za komunikaciju

2. Preno?enje poruke

Buka

Oblikovanje ideja, osje?aja i nam

jera i izbor pona?anja

5razgovor samo zato ?to u tome u?ivaju i tako udovoljavaju nekim svojim potrebama. Me?utim, iako nepostoji namjera (ili svrha) da se djeluje na sugovornika kod takve komunikacije, ne zna?i da djelovanja ne?ebiti.

DEFINIRANJE PROCESA KOMUNIKACIJE

Postoje brojne definicije komunikacije. Ve?ina ljudi se sla?e u tome da je komunikacija dinami?anproces; da je taj proces transakcijski jer djeluje i na osobu koja ?alje poruku i na onu koja je prima; da jekomunikacija osobni simboli?ki proces koji zahtijeva zajedni?ki kod ili kodove apstrakcije.

Osnovno neslaganje javlja se oko pojma namjere. Mora li komunikacija biti namjerno pona?anje kojeje oblikovano kako bi stvorilo neki efekt? Miller (1966, prema Burgoon i dr., 1994) misli da komunikacijauklju?uje sve aktivnosti u kojima osoba (ili izvor) namjerno ?alje podra?aje kako bi izazvala odgovor.Cronkhite (1976, prema Burgoon i dr., 1994) daje vrlo ?iroku definiciju. On misli da se komunikacija mo?eproducirati namjerno ili nenamjerno, a na nju se mo?e odgovoriti na namjeran ili nenamjeran na?in. Ovako?iroka definicija nije od velike koristi.

Burgoon i dr. (1994) razmatraju ?etiri mogu?a odnosa izme?u komunikacije i namjere (slika 4).Autori definiraju komunikaciju kao

?simboli?ko pona?anje koje se javlja izme?u dva ili vi?e pojedinaca koji sudjeluju. Karakteristikekomunikacije su da je ona proces, da je po prirodi transakcijska i da je afektivna. Ona je svrhovito,cilju usmjereno pona?anje koje mo?e imati instrumentalne ili konzumacijske zavr?etke? ( 22. Str.).

Slika 4. Matrica komunikacije i namjere

Izvor ima namjeru Izvor nema namjerukomunicirati komunicirati

Primatelj opa?anamjeru komunikacije KOMUNIKACIJA

PRIPISANAKOMUNIKACIJA

Primatelj ne opa?anamjeru komunikacije

POKU?AJKOMUNIKACIJE PONA?ANJE

OP?I PRINCIPI KOMUNIKACIJE

Paul Watzlawick (Watzlawick, Beavin i Jackon, 1967 - prema Hargie i dr., 1994) je u svojoj teorijidao sustavan pregled karakteristika komunikacije. On isti?e pet zakona komunikacije:

1. Komunikacija je neizbje?na - nemogu?e je ne-komunicirati.

2. Svaka komunikacija ima dimenzije sadr?aja i odnosa - Isti se sadr?aj mo?e izraziti tako da podrazumijevarazli?ite odnose. Na primjer, majka mo?e re?i svojoj k?erki: Mo??? li sada pospremiti sobu? ili Da siodmah pospremila sobu!.

3. Komunikacija je niz interpunkcijskih doga?aja - dok komunikacija te?e, nije uvijek lako odrediti ?to jepodra?aj, a ?to odgovor. Na?in na koji ?emo interpretirati podra?aj nasuprot odgovoru odre?uje na?apunktuacija niza doga?aja. Svaki partner ima po?etnu to?ku (interpunkciju) od koje po?inje odre?eni tijekkomunikacije. Na primjer, mu? i ?ena se posva?aju na nekoj zabavi. Dok sjede za stolom, ?ena o?ijuka sdrugim mu?karcem, a mu? sve vi?e pije. ?to on vi?e pije, ona vi?e o?ijuka i koketira. Mu???e kasnije re?i daje pio zato jer je ona koketirala s drugim mu?karcem, a ona ?e re?i da je koketirala zato ?to je njen mu? pio,dakle, njeno je pona?anje reakcija na pona?anje njenog mu?a. Ovdje je do?lo do konflikta u interpunkciji,jer se pojavilo suprotno mi?ljenje o tome ?to je uzrok, a ?to posljedica.

4. Komunikacija mo?e biti digitalna ili analogna - u digitalnoj se komunikaciji upotrebljavaju znakovi kojiimaju jednako zna?enje za sve sudionike u komunikaciji na primjer, jezik koji svi razumiju. Analognakomunikacija je ona kod koje se poruke izra?avaju znakovima koji omogu?uju samo pribli?no ili posrednu

6informaciju, kao ?to su neverbalni znakovi. Oba se na?ina komunikacije odvijaju istovremeno, a mo?e do?ido problema ako su analogna i digitalna komunikacija proturje?ne (verbalno se izra?ava jedno, aneverbalno drugo).

5. Interakcija mo?e biti simetri?na ili komplementarna - simetri?an se odnos temelji na jednakosti i te?i sesli?nosti. Kod komplementarnog odnosa postoje razlike koje se nadopunjavaju.

MITOVI O KOMUNIKACIJI

Ovi su mitovi ra?ireni i mnogi ljudi u njih vjeruju. Neke od njih popularizirali su televizija, radio ilitisak, razli?ite poslovne organizacije ili pojedinci koji su ?eljeli istaknuti va?nost vje?tina komuniciranja.

Svi problemi na?eg svijeta su problemi komunikacije. Ljudi se razlikuju u svojim stavovima i vrijednostimai zbog toga se razli?ito pona?aju. Ta razli?itost u pona?anju ?esto je uzrok problemima u me?uljudskimodnosima. Me?utim, to ne mora biti problem komunikacije.

Svi problemi na svijetu mogu se rje?iti ve?om ili boljom komunikacijom. Ovaj mit logi?no slijedi iz prvog.U stvari, danas su ljudi toliko zasi?eni informacijama i komunikacijom da bi bilo bolje u?iti kadakomunikacija mo?e pomo?i u rje?avanju problema, a kada ne mo?e. Postoje problemi me?u ljudima kao ioni koji su dio sistema, a koji nemaju nikakve veze s komunikacijom. Zbog toga ve?a ili bolja komunikacijane mo?e rje?iti te probleme.

Ovaj mit nije sasvim to?an niti kad se primijeni na me?uljudske odnose. Neki stru?njaci procjenjuju dabi posljedica bolje i ve?e komunikacije svih bra?nih parova u Americi bio broj razvoda pove?an za 50 %.Mnogi bra?ni parovi s vremenom razviju komunikaciju koja je i funkcionalna i zadovoljavaju?a. Promjenatakve komunikacije ne mora uvijek biti na bolje.

Ljudi ?esto pretpostavljaju da ljudi koji se ne sla?u s njima ili se ne pona?aju onako kako to oni ?ele to?ine jednostavno zato jer ih ne razumiju. Ako ne razumiju, nu?no je vi?e komunicirati. Me?utim, ne morauvijek postojati povezanost izme?u koli?ine komunikacije i bilo ?ega drugog. Vi?e komunikacije ne rje?avauvijek probleme, ve? ih mo?e i pogor?ati. Ljudi koji se ne vole ?esto se jo? manje vole ako nastavekomunikaciju. Tek tada vide koliko je druga osoba razli?ita i netolerantna.

Komunikacija ni?ta ne ko?ta. Ako nas ni?ta ne ko?ta, vrijedan je svaki poku?aj komunikacije. Me?utim,napor da se uspje?no komunicira s drugim ljudima zahtijeva mnogo truda i energije. Istina da nije potrebannovac, ali svatko treba razmotriti koliko vremena ?eli ulo?iti u konkretnu situaciju kako bi komunikacijabila ?to bolja. Ima ljudi koji ne znaju kada treba odustati od poku?aja da se komunicira. Ljudi trebajunau?iti analizirati situacije kako bi odredili kada je cijena komunikacije vrijedna ulo?ene energije. Kadanetko ima sasvim suprotne politi?ke stavove ili pak sistem vrijednosti ili na?in ?ivota, treba dobrousporediti ?to ?emo dobiti i koliko ?e nas ko?tati poku?aj komunikacije. Ponekad je mnogo bolje ?to manjekomunicirati s takvim osobama.

Komunikacija je ili dobra ili lo?a. Sama komunikacija ne podrazumijeva nikakvu kvalitetu. Komunikacijaje alat koji se mo?e upotrijebiti s dobrim ili lo?im zavr?etkom. Ljudi mogu upotrijebiti komunikaciju dapostanu demagozi ili da zapo?nu ratove. Isto tako se komunikacija mo?e upotrijebiti za humane ciljeve ilirast i razvoj pojedinaca. Ima i ljudi za koje se mo?emo samo nadati da ne?e pobolj?ati svoju komunikaciju,jer bi je mogli koristiti za krive ciljeve. Dobro poznavanje komunikacije mo?e ljudima pomo?i i da seuspje?no odupru onima koji komunikaciju upotrebljavaju da bi ostvarili neprihvatljive ciljeve.

Komunikacija se odnosi na produkciju efektivnih poruka. Premda je to va?na karakteristika komunikacije,bilo koja definicija komunikacije mora uzeti u obzir i onoga koji prima poruke. Elokventna osoba ne morauop?e slu?ati i razumijeti ljude s kojima komunicira. Takvu osobu ne mo?emo nazvati kompetentnom ukomunikaciji. Da bi komunikacija bila uspje?na, treba razviti i vje?tine produkcije i vje?tine primanjaporuka.

7RAZINE KOMUNIKACIJE

Ljudska komunikacija je komunikacija u koju je uklju?en ?ovjek, bilo kao onaj koji ?alje poruke bilokako onaj koji prima poruke (ili ima obje uloge). Kada razgovaraju dva ?ovjeka, istovremeno se odvijajubarem tri procesa komunikacije: svaki od njih komunicira sam sa sobom, sa svojim mislima i soje?ajima, a uzto se odvija i me?usobni razgovor. Ljudska se komunikacija odvija na vi?e razina.

1. INTRAPERSONALNA KOMUNIKACIJA

Komunikacija se odvija unutar ?ovjeka. Isti pojedinac prima i ?alje poruke, isti je pojedinac na oba krajaprocesa komunikacije. Ovaj je oblik komunikacije vrlo slo?en jer mozak cijelo vrijeme ?alje poruke pojedinimdjelovima tijela, a istovremeno poruke iz tih dijelova tijela idu u mozak. Dok razmi?ljamo mi zapravokomuniciramo unutar sebe. Premda ne govorimo glasno, niti izra?avamo neverbalne poruke, komunikacija seipak odvija.

2. INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA

To je komunikacija u koju su uklju?ena dva ?ovjeka, komunikacija izme?u dva pojedinca. Obapojedinca primaju i ?alju poruke. ?ak iako samo jedan pri?a, drugi mo?e neverbalno pokazivati ?to misli iliosje?a. Pojedinac koji govori opa?a te poruke i interpretira ih, premda ne mora prestati govoriti i dati rije?drugoj osobi. Dakle, slu?atelj je bez rije?i poslao poruku, a onaj koji je govorio nije samo slao, ve? je i primaoporuke. Dakle, u inrepersonalnoj komunikaciji oba ?ovjeka ?alju i primaju poruke pa mo?emo re?i da su uinterakciji.

3. KOMUNIKACIJA POJEDINCA S GRUPOM

Jedan ?ovjek komunicira s grupom ljudi - na primjer, profesor dr?i predavanje ili student iznosi referat.Dakle, jedna osoba istovremeno ?alje poruke skupini slu?atelja.

4. KOMUNIKACIJA GRUPE S POJEDINCEM

Na primjer, skupina slu?atelja reagira na govor pojedinca koji im se obra?a, ili nekoliko prijateljapo?alje ?estitku jednom prijatelju.

5. KOMUNIKCIJA IZME?U DVIJE GRUPE

Jedna dr?ava mo?e poslati poruku drugoj dr?avi; studentska organizacija jednog fakulteta obra?a sestudentskoj organizaciji drugog fakulteta, i sli?no.

INTRAPERSONALNA KOMUNIKACIJA:KOMUNIKACIJA SA SAMIM SOBOM

OSOBNA ODGOVORNOST

Preuzimanje osobne odgovornosti zna?i da je pojedinac odgovoran za svoju sre?u. Mi smo odgovorni zato da se osje?amo dobro, jer sami biramo kako ?emo se pona?ati na?i ?e izbori biti takvi da ?to je mogu?evi?e pove?aju na?u sre?u i zadovoljstvo. U ve?ini ?ivotnih situacija mi mo?emo birati ?to ?emo u?initi izme?uvi?e mogu?ih izbora, odnosno mogu?nosti. Rije? IZBOR obja?njava proces preuzimanja odgovornosti mibiramo izme?u vi?e mogu?ih izbora, a kada izaberemo, onda preuzimamo odgovornost za svoj izbor. Mi sestalno nalazimo u procesu biranja i dono?enja odluka. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti ?ivot zapravozna?i donositi odluke o izborima koji ?e nam omogu?iti da budemo sretni. Ovakvo shva?anje osobneodgovornosi suprotno je uobi?ajenom mi?ljenju da moramo biti odgovorni drugim ljudima, ?to zna?i i damoramo ?ivjeti prema njihovim standardima.

8Preuzimanje odgovornosti za svoje izbore nije nimalo jednostavan proces lako je preuzeti odgovornostza na?e uspjehe i dobra djela, ali je te?ko to u?initi za na?e neuspjehe i lo?a djela. U ovom je drugom slu?ajupuno lak?e tra?iti krivca negdje drugdje u nekom drugom ?ovjeku, u nepovoljnim okolnostima ili bilo ?emudrugom ?to nas mo?e osloboditi vlastite odgovornosti.

Me?utim, kad jednom prihvatimo vlastitu odgovornost za svoje pona?anje, to nas na neki na?inosloba?a kako bismo se mogli usmjeriti na sebe, na to kako da budemo ?to djelotvorniji. To zna?i da vi?e netra?imo krivce, ali niti da mi stalno preuzimamo krivicu na sebe. Treba se usmjeriti na sada?nje i budu?epona?anje, a ne stalno isticati ?to je u pro?losti lo?e u?injeno ili tra?iti opravdanja za svoje postupke.

OGRANI?ENJA OSOBNE ODGOVORNOSTI

Jesmo li ba? uvijek odgovorni za svoje izbore? Odgovor je DA, ali uz mala ograni?enja:1. Potreba da se ?ine izbori javlja se prije nego je dijete dovoljno zrelo da bi moglo dobro odlu?ivati za sebe.

Lo?i po?etni izbori mogu se kasnije razviti u lo?e navike pona?anja prema sebi i prema drugim ljudima.

2. Pojam osobne odgovornosti i osobnih izbora se u?i. Ako netko nije u svojoj okolini imao model takvogpona?anja, nije niti mogao usvojiti takav stav prema odgovornosti niti nau?iti kako ?initi dobre izbore.

3. Mnogo je socijalnih faktora na?oj okolini koji djeluju protiv preuzimanja osobne odgovornosti: siroma?tvo,nezaposlenost, svaki oblik diskrimainacije (nacionalna, prema spolu), lo?e obrazovanje. Me?utim, premdaovi socijalni faktori ote?avaju na?u mogu?nost izbora, mi ipak mo?emo ?initi izbore za svoj ?ivot unutarpostoje?ih ograni?enja. U tim istim uvjetima neki ?e se ljudi sna?i bolje i biti sretniji od srugih. Ima tako?erdosta bogatih ljudi koji nisu nau?ili preuzimati odgovornost za svoj ?ivot i ne znaju kako ?initi dobreizbore.

OSOBNA ODGOVORNOST I VJE?TINA KOMUNICIRANJA

Komunikacijske vje?tine se mogu definirati kao niz izbora koji nam omogu?avaju uspje?nukomunikaciju. Ako nismo zadovoljni svojim komunikacijskim vje?tinama, va?no je da utvrdimo svoje dobre ilo?e vje?tine, i onda pobolj?amo one kojima nismo zadovoljni. Sve te vje?tine uklju?uju biranje (izbor) pa ?emo?da biti potrebno bolje nau?iti kako primijeniti osobnu odgovornost u tim situacijama. Na? je prvi ciljpostati svjesni vlastitog na?ina komunikacije, kako se pona?amo dok komuniciramo. Tada ?emo vidjeti koje sunam jo? mogu?nosti na raspolaganju, pa ?emo izabrati onu mogu?nost koja je bolja. Vje?tine komuniciranjauklju?uju osje?aje, razmi?ljanje i pona?anje:

- odgovornost za osje?aje - biti u kontaktu sa svojim osje?ajima i uskla?ivati ih, ako je potrebno.- odgovornost za razmi?ljanje - ?initi izbore koji ?e smanjiti razmi?ljanje koje poti?e anksioznost, depresiju,

srd?bu i okrivljavanje.- odgovornost za pona?anje pona?ati se tako da drugima ka?emo upravo ono ?to smo namjeravali.

RAZUMIJEMO LI VLASTITE OSJE?AJE?

Budu?i da svaka komunikacija sadr?i i komunikaciju sa samim sobom, sa svojim mislima i osje?ajima,va?no je da budemo svjesni te komunikacije i da je odijelimo od onog ?to se zbiva u komunikaciji s drugima.Dakle, va?no je da budemo svjesni svojih osje?aja. Me?utim, ponekad ih nismo svjesni ili neke osje?aje i misline ?elimo priznati niti sebi. Da bismo imali dobre odnose s drugima, moramo najprije imati dobar odnos sasobom. U sredi?tu je tog odnosa na?a sposobnost da pratimo reakcije svog tijela i svoje osje?aje. To ne zna?ida moramo pokazati sve osje?aje.

* Na primjer:

Stidljivi mladi? pozove djevojku da s njim iza?e. Ona pristojno, ali ?vrsto odbija. U toj situacijimladi? mo?e do?ivjeti razli?ite osje?aje: osje?a da je povrije?en, ljut, poni?en, anksiozan, napet, veseo,

9odlu?an, samopouzdan, osje?a olak?anje. Na?in na koji je sebi objasnio odbijanje djevojke odre?ujeosje?aje koje ?e do?ivjeti. On mo?e pomisliti : To je najgore ?to mi se ikada dogodilo, ili To je njenproblem, ba? je glupa?a, ili Ona ima pravo na svoj izbor. Nerealno je o?ekivati da ?e svaka djevojkapristati na izlazak sa mnom. Prvi ?e odgovor izazvati anksioznost i depresiju, drugi ljutnju, a tre?isamopouzdanje i odluku da ponovno poku?a kod druge djevojke.

Jedna od karakteristika na?eg dru?tva je da se vrlo malo u?i na koji na?in izraziti osje?aje da bi ih drugiljudi to?no razumijeli. Godine i godine na?eg obrazovanja usmjerene su na u?enje kako jasno i nedvosmislenoverbalno izraziti misli. Istra?ivanja su pokazala da su u engleskom jeziku rije?i koje opisuju neke aspekteprijateljstva me?u onima koje se naj????e upotrebljavaju (svi?ati se, ljubav, ne svi?ati se, mr?nja). Engleskijezik ima relativno malo rije?i koje opisuju razli?ita emocionalna stanja (manje od 50, ako se isklju?i slang ilifigurativno izra?avanje). Sanskrit je poznat po tome ?to ima preko 900 rije?i koje opisuju razli?itaemocionalna stanja.

?esto je te?ko izraziti osje?aje. Izra?avanje osje?aja mo?e postati jako te?ko u situacijama kada postojirizik da budemo odbijeni ili ismijani. ?to su osje?aji vi?e osobni, to je ve?i rizik koji mo?emo osje?ati. Ponekadje te?ko kontrolirati izra?avanje nekih osje?aja. Mo?emo plakati kada to ne ?elimo, razljutiti se onda kada bibilo bolje da ostanemo mirni, ili se smijati onda kada nije prikladna situacija i time povrijediti nekoga.Prikladno izra?avanje osje?aja ?esto zna?i da moramo razmisliti prije nego ih poka?emo.

To?no i konstruktivno izra?avanje osje?aja jedan je od najte?ih aspekata u stvaranju i odr?avanjuodnosa s drugim ljudima.

KAKO SE JAVLJAJU OSJE?AJI?

1. Preko svojih osjeta skupljamo informacije o tome ?to se doga?a.2. Informaciju interpretiramo i tako ona dobiva zna?enje.3. Zna?enje koje smo pridali informaciji izaziva neki osje?aj.4. Donosimo odluku kako namjeravamo izraziti taj osje?aj.5. Izra?avamo osje?aj.

Kada komuniciramo s drugim ljudima, mi opa?amo, interpretiramo, osje?amo, odlu?ujemo iizra?avamo na?e osje?aje gotovo istovremeno. Ovi se procesi odvijaju tako brzo da nam se ?ini kako je tosamo jedan, a ne pet razli?itih procesa. Da bismo postali svjesni svih aspekata moramo usporiti cjelokupanproces nastajanja osje?aja. Moramo biti svjesni svojih osje?aja i razumijeti ih kako bismo ih mogli adekvatnoizra?avati, ili negativne osje?aje promijeniti u pozitivne (ljutnju, depresiju, osje?aj krivice, beznadnost,frustraciju, strah). Svoje osje?aje mo?emo dobro kontrolirati samo ako smo ih svjesni, ako ih prihva?amo,usmjeravamo i prikladno izra?avamo.

ODGOVORNOST ZA VLASTITE OSJE?AJE

Jedna od ?estih zapreka koja ometa dobru komunikaciju osje?aja je mi?ljenje da su drugi ljudi uzrokna?ih osje?aja. Kada bi drugi ljudi izazivali na?e osje?aje, to bi zna?ilo da mi nemamo izbora, ve? da drugiljudi odre?uju i kontroliraju na?e osje?aje.

* Primjeri:* Otac me naljutio. Ja sam se naljutio zbog onog ?to je moj otac rekao.* Ona me razveselila. Ja sam se razveselila zbog njenog pona?anja.* Prijateljica me uvrijedila. Ja sam se uvrijedila zbog onog ?to je rekla ili napravila.

KADA SE OSJE?AJI NE IZRA?AVAJU

Problemi u odnosima s drugim ljudima javljaju se ne zato ?to imamo osje?aje, ve? zato ?to nismouspje?ni u izra?avanju svojih osje?aja na takav na?in koji ?e u?vrstiti na? odnos.

? Potiskivanje i poricanje osje?aja mo?e biti uzrokom problema u odnosu s nekom osobom.

10

Potiskivanje osje?aja mo?e izazvati konflikt ili nezadovoljstvo koje ?e postajati sve ve?e. Kada nam nekopona?anje druge osobe ne odgovara, ljuti nas ili nas povrijedi, a mi to pre???ujemo, onda nismo iskreni. Timene ?inimo uslugu toj osobi, jer joj ne dajemo mogu?nost da promijeni svoje pona?anje. Kako ne reagiramo,ona mo?e misliti da je sve u redu i nastaviti s istim pona?anjem. Mi ?emo se osje?ati sve lo?ije, a nakonnekog vremena obi?no se doga?a da neka neva?na situacija izazove na?u neprimjereno burnu reakciju i datek onda ka?emo sve ?to mislimo, ali na vrlo neprikladan na?in koji mo?e dovesti i do prekida odnosa. U tojse situaciji jo? osje?amo ?rtvom, jer smo tako dugo trpjeli i tolerirali to pona?anje, a sada je do?lo vrijeme daprijatelju sve istresemo u lice jer nam je svega dosta. Je li ta osoba od nas tra?ila da ?utimo i trpimo ili jeto bila na?a odluka? Za?to nismo odmah rekli ?to osje?amo? Tada bi bilo puno lak?e jer bismo to mogli re?imirno i takti?no, a sada smo vrlo ljuti pa je nemogu?e da budemo konstruktivni.

? Potiskivanje i poricanje osje?aja mo?e lo?e utjecati na konstruktivno prepoznavanje i rje?avanje problemau nekom odnosu.

Kada uspostavljamo odnos s nekom osobom, otvoreno izra?avanje osje?aja omogu?ava rje?avanje te?ko?a ikonflikata. Op?e prihva?eno mi?ljenje je da trebamo biti racionalni, logi?ni i objektivni, i zbog toga trebamopotiskivati i zanemariti svoje osje?aje. Me?utim, to je pogre?no. ?elimo li uspje?no rje?avati me?uljudskeprobleme, moramo imati sve va?ne informacije, uklju?uju?i i na?e osje?aje.

Na primjer, imamo prijatelja koji ima sve ?to smo mi uvijek ?eljeli imati. Kada se sretnemo, povjeravanam neki svoj problem. Ne mo?emo suosje?ati s njim, jer nam se ?ini da je njegov problem neva?an u odnosuna sve ono ?to on ima, a mi nemamo. Umjesto da mu damo podr?ku i porazgovaramo o tome ?to ga mu?i, mizaklju?imo da je glup ?to se uzbu?uje zbog gluposti. Ako se to ponavlja, na???e prijatelj po?eti izbjegavatina?e dru?tvo, jer mu takvo prijateljstvo ne treba.

n Poricanje osje?aja mo?e rezultirati selektivnom percepcijom. Osje?aji kojih nismo svjesni djeluju nana?u percepciju, a mi to ne znamo.

Na primjer, ako pori?emo svoju ljutnju, mo?emo opa?ati sve neprijateljske akcije u na?oj okolini, ali uop?ene vidimo izraze prijateljstva. Prijete?e i neugodne ?injenice ?esto su iskrivljene ili se uop?e ne opa?aju.Osje?aji kojih nismo svjesni pove?avaju koli?inu sadr?aja koje uop?e ne opa?amo, kao i selektivnostpercepcije.

? Potiskivanje osje?aja mo?e utjecati na na?e procjene.

?esto se doga?a da ljudi odbiju prihvatiti neku ideju samo zato jer ju je predlo?ila osoba koju ne vole, iobratno, da ljudi prihvate neku lo?u ideju samo zato jer ju je dala osoba koju vole. Kada smo svjesni svojihosje?aja i mo?emo njima konstruktivno upravljati, na?e ?e procjene biti nepristrane i objektivne.

? Izra?avanje osje?aja ne treba sadr?avati zahtjeve.

?esto izra?avamo osje?aje tako da zahtijevamo promjenu pona?anja osobe s kojom komuniciramo. Kadanama netko ka?e Ljuti? me kada to radi?, on nam indirektno govori da to prestanemo raditi. Kada osje?ajipodrazumijevaju i zahtjeve, drugu osobu mo?emo dovesti u neugodnu situaciju da odlu?uje ho?e li udovoljititim zahtjevima ili ne?e.

? Drugi ljudi od nas ?esto tra?e da potisnemo ili pori?emo svoje osje?aje.

Ako nekome ka?emo da se osje?amo depresivno, on nam ka?e Razveseli se. Ako ka?emo da smo ljuti,odgovori nam Smiri se. Ka?emo li da se divno osje?amo, odgovori nam Nemoj se prerano veseliti jer sejo? sva?ta mo?e dogoditi.

11

VERBALNO IZRA?AVANJE OSJE?AJA

Osje?aji se mogu izraziti verbalno ili neverbalno. ?elimo li jasno pokazati ?to osje?amo, verbalne ineverbalne poruke moraju biti iste, odnosno uskla?ene. Mnogi problemi u komunikaciji posljedica suizra?avanja kontradiktornih poruka. Rije?ima izra?avamo jednu emociju, pona?anjem drugu, a neverbalnomkomunikacijom neku tre?u.

Izra?avanje emocija ovisi o tome koliko smo svjesni svojih osje?aja, koliko ih prihva?amo i koliko smovje?ti u izra?avanju tih osje?aja na konstruktivan na?in. Kada nismo svjesni svojih osje?aja ili ih neprihva?amo, kada nam nedostaje vje?tina u izra?avanju, doga?a se da osje?aje izra?avamo indirektno ovako:

KA?EMO: OSJE?AMO:

etiketa Ti si grub, neugodan i egocentri?an! Kada me prekida? dok govorim postajem ljuta.

zapovijed ??uti! Ljuti me to ?to si upravo rekla.

pitanje Jesi li uvijek tako luda? ?udno se pona??? i to me brine.

optu?ba Ti me ne voli?! Kada ne obra??? pa?nju na mene osje?am da mezanemaruje?.

sarkazam Drago mi je da si do?ao tako rano! Kasni? i zbog toga ?emo kasniti s poslom, a to meljuti.

odobravanje Ti si divna! Svi??? mi se.

neodobravanje Grozan si! Ne svi??? mi se.

uvreda Ti si budala! Dovodi? me u nezgodnu situaciju.

Takav indirektan na?in izra?avanja osje?aja je uobi?ajen. Me?utim, indirektno izra?avanje osje?aja nedaje jasnu poruku drugoj osobi. Osim toga, na?e primjedbe mogu ?esto oneraspolo?iti osobu kojoj su upu?ene.??ili smo kako jasno izraziti misli, ali nismo u?ili kako jasno i to?no opisati svoje osje?aje. Obi?no na?eosje?aje izra?avamo, ali ih ne imenujemo i ne opisujemo.

U tablici su prikazana 4 na?ina na koji se osje?aji mogu opisati:

NA?IN IZRA?AVANJA OSJE?AJA PRIMJER

Imenovanje Osje?am se zbunjeno. Ljut sam.Svi??? mi se.

Senzorni opisi koji prikazuju osje?aj Osje?am se kao da sam u oblacima.Osje?am se kao da me je pregazio kamion.Osje?am se kao da mi je netko iscrpio svu snagu.

Opisati aktivnost na koju nas pokre?e osje?aj ?elim te zagrliti. ?elim te po?teno pljusnuti.?elim te zgaziti.

Govorne figure za opisivanje osje?aja Osje?am se kao ptica. Osje?am se kao otira?.Osje?am se kao stari konj koji vu?e zapre?na kola.

Sve ?to ka?emo sadr?i osje?aje. ?ak i komentar Ba? je toplo danas mo?e biti izre?en tako da sadr?inervozu ili pokazuje veselje. Da bi se izgradilo i odr?alo prijateljstvo ili neki drugi odnos, potrebno je to?noizra?avanje osje?aja, posebno osje?aj topline, ljubavi i brige. Ako osje?aje pokazujemo zapovijedima,pitanjima, optu?bama ili procjenama, ?esto ?emo zbuniti osobu s kojom komuniciramo.

Kada opisujemo svoje osje?aje drugoj osobi, mo?emo o?ekivati dva efekta.

12

1. Opisivanje vlastitih osje?aja ?esto nam poma?e da postanemo svjesniji onog ?to zapravo osje?amo. ?estosu na?i osje?aji nejasni. Kada takve osje?aje nekome opisujemo, to nam ?esto omogu?ava da i sami sebirazjasnimo o kojim se emocijama radi.

2. Opisivanjem vlastitih osje?aja ?esto zapo?inje dijalog koji ?e pobolj?ati odnose. O?ekujemo li od drugih daadekvatno odgovore na na?e osje?aje, onda oni moraju najprije znati koji su to osje?aji. ?ak i kada suosje?aji negativni, korisno je poku?ati ih izraziti. Negativni su osje?aji signal da je mo?da ne?to krenulolo?e u na?em odnosu. Potrebno je otkriti ?to se sada zbiva kako bi se moglo do?i do toga ?to trebapopraviti. Opisivanje vlastitih osje?aja drugoj osobi daje maksimum informacija o tome ?to osje?amo nakonstruktivan na?in, bez zapovijedanja, postavljanja pitanja, optu?bi ili vrednovanja.

VERBALNA INTERAKCIJA

Psiholog William James je primijetio: Ne mo?e ?ovjek izmisliti okrutniju kaznu, ?ak i kada bi to bilomogu?e, od one da pojedinac bude izgubljen u dru?tvu i postane potpuno neprimijetan za sve ljude oko njega.(prema DeVito, 1989).

UKLJU?IVANJE

Uklju?ivanje je takva komunikacija u kojoj pokazujemo da primje?ujemo nazo?nost neke osobe ipokazujemo da prihva?amo tu osobu, njezinu definiciju same sebe, kao i na? me?usobni odnos kakvim gaopa?a ta osoba.

NEUKLJU?IVANJE

Neuklju?ivanje je komunikacija u kojoj ignoriramo nazo?nost neke osobe kao i njenu komunikaciju.Time pokazujemo da ta osoba i ono ?to ona govori nije vrijedno na?e pa?nje, da su ona i njen doprinoskomunikaciji tako neva?ni ili nezna?ajni da se uop?e time ne trebamo baviti.

Neuklju?ivanje nije isto ?to i odbacivanje. Kada nekoga odbacujemo, onda se s njim ne sla?emo, ne?elimo prihvatiti ne?to ?to on govori. Kod neuklju?ivanja mi ne priznajemo va?nost neke osobe i pokazujemoda se njene rije?i ne broje, kao da ih niti nema.

ISKLJU?UJU?I GOVOR

Jedna od vrlo neugodnih verbalnih navika je upotreba govora karakteristi?nog za neku grupu uprisutnosti osobe koja nije ?lan te grupe. Uobi?ajeno je da nekoliko lije?nika u grupi raspravlja o medicini.Problem se javlja ako neki ?lan grupe nije lije?nik, a ostali ?lanovi se ne prilagode toj situaciji. I drugistru?njaci to ?esto rade - nastavnici govore o ?koli, pravnici o zakonima itd. Kada je prisutan pojedinac koji nepripada toj struci, ovakav je razgovor za njega pomalo uvredljiv.

Sli?na je situacija i kada se sakupe pripadnici neke nacionalne grupe i razgovaraju na svomnacionalnom jeziku - upotrebom poneke rije?i, re?enice ili ?ak cijelog razgovora na jeziku koji je nepoznatnekim ?lanovima grupe. Me?utim, to nije samo problem razumijevanja. Tako se nagla?ava da neka osoba nepripada grupi.

UKLJU?UJU?I GOVOR

Bez obzira na situaciju, svaki pojedinac treba biti uklju?en u interakciju. ?ak i kada se razgovara ostru?nim temama u nazo?nosti druge osobe, ona se mo?e uklju?iti na razli?ite na?ine. Na primjer, mo?e setra?iti od te osobe da ka?e kako ona gleda na problem iz svoje perspektive, ili povla?enjem analogije sastrukom te osobe.

13

Drugi na?in uklju?ivanja je navo?enje va?nih ?injenica o kojima se raspravlja. Na primjer, kada sespominju neka mjesta ili ljudi koje ne poznaje ta osoba, kratko ih opisati: Ali Nada je - ona je Ivanovanajmla?a k?erka - ?eljela postati u?iteljica.

Kada netko postavi pitanje ili komentar koji tra?i odgovor, treba paziti da se da nekakav odgovor. ?ak iako razgovaramo, ili smo trenutno zauzeti nekom aktivno??u, treba nekim odgovorom pokazati da smo ?ulikomentar - odgovor mo?e biti po mogu?nosti verbalni, ili neverbalni tako da se nasmije?imo ili kimnemoglavom, na primjer.

Interakcija u koju se uklju?uju svi ?lanovi skupine mnogo je ugodnija za svakog pojedinca.

UPOTREBA RIJE?I

Pa?ljivo upotrebljavanje rije?i zna?i da govorimo to?no ono ?to mislimo. 90 % ljudi ne mo?e se sjetiti?to su rekli prije 1 minute. Olaka upotreba rije?i mo?e dovesti do razli?itih nesporazuma. Nau?imo li pa?ljivoupotrebljavati rije?i, lako ?emo se dosjetiti ?to smo rekli prije 1 minute, jer se mo?emo sjetiti o ?emu smorazmi?ljali.

Neke se rije?i ?esto upotrebljavaju, a mogu imati razli?ito zna?enje. Neke od njih su: ja, ti, oni, ali, da -ne, uvijek - nikad, treba i govor u 3. licu.

JA

Mnogi ljudi izbjegavaju govoriti u 1. licu jer misle da time previ?e isti?u sebe i da je to neprimjerenosituaciji. U djetinjstvu se djeca u?e da nije pristojno biti sebi?an i nastojati uvijek biti u sredi?tu pa?nje.

Me?utim, jasna upotreba rije?i JA zna?i da mi preuzimamo odgovornost za ono ?to ka?emo. Neki ljudito izbjegavaju. Na primjer: Ne zna se kada je Marko lo?e volje, umjesto Ja ne znam kada je Marko lo?evolje. Jo? je bolji primjer kada se direktno obra?amo drugoj osobi: Ti to ne mo??? u?initi, umjesto Jamislim da ti to ne mo??? u?initi. Ka?emo li da je to na?e mi?ljenje, stavljamo se u ravnopravni polo?aj sosobom kojoj se obra?amo, a ne u dominatnu ulogu onoga koji kritizira. JA jasno ozna?ava ?ije mi?ljenjeiznosimo i zato je va?no to naglasiti.

primjer: Na Marsu ima ?ivota - nova ?injenica Ja mislim da na Marsu ima ?ivota - na?e mi?ljenje

TI

Upotreba rije?i TI? ?esto daje smisao optu?be, premda osoba koja govori nije imala takvu namjeru.Primjer: Ti samo pogor?ava? situaciju ??injenica?) ili Ja mislim da ti samo pogor?ava? situaciju(mi?ljenje). Kada ?elimo narediti ili dati upute, onda to treba posebno naglasiti: ?elim da...

ONI

?esto o sebi indirektno govorimo u 3. licu. Tako se formuliraju i glasine koje ?elimo pro?iriti: Ka?u daje... ?esto se u 3. licu govori o nekim sadr?ajima koji imaju za nas negativnu konotaciju ili ih se sramimo.Koliko smo puta ?uli Ne daju mi da..., Ne svi?a im se ?to radim. Znamo li tko su ti ONI, trebamo to re?i.Upotrebljava li netko drugi zamjenicu ONI, mo?emo pitati Tko su ONI? Na koga to?no misli?? Va?no jerazjasniti o kome se tu radi, tako da se ne ?iri neto?na ili nejasna informacija. Time se mo?e izbje?inesporazum.

ALI

Upotreba rije?i ALI ?esto je na?in da u istoj re?enici ka?emo DA i NE. Volim te, ali bih ?eljelaponekad izi?i sama sa svojim dru?tvom

14

Takav na?in izra?avanja ?esto u drugoj osobi izaziva osje?aj neugode ili dovodi do nesporazuma. Rije?ALI bi u takvoj situaciji trebalo zamijeniti s veznikom I: Volim te i ?eljela bih ponekad izi?i sama sa svojimdru?tvom.

Ljudi ?esto u jednoj re?enici izra?avaju dvije misli koje onda spajaju veznikom ALI. Me?utim, zna?enjeveznika je da je prva misao suprotna drugoj, i zato dolazi do nejasno?e. Ponekad ljudi tako poku?avaju izrazitineki zahtjev, nadaju?i se da ne?e povrijediti drugu osobu ako dodaju i ne?to pozitivno. U tom bi slu?aju bilobolje re?i:

??eljela bih te zamoliti ne?to ?to bi te mo?da moglo povrijediti. Voljela bih ponekad sama izi?i sasvojim dru?tvom. To ne zna?i da tebe ne volim.

DA - NE

Za to?no razumijevanje komunikacije treba jasno upotrebljavati ove rije?i, i to tako da imaju svojepravo zna?enje. Ljudi previ?e ?esto govore DA, ALI ili DA, MO?DA samo zato jer ne ?ele jasno izre?i ne?to?to je suprotno o?ekivanju druge osobe.

Neki ljudi ne znaju kako re?i NE. Me?utim, kriva upotreba rije?i DA ne rje?ava taj problem, ve? samostvara dodatne probleme. Ljudi misle da tako ne?e povrijediti osobu s kojom razgovaraju, a u stvari je to jedanoblik laganja koji ?esto izaziva nepovjerenje. Kada nejasno govorimo NE, onda ljudi mogu krivo razumijeti ina?e DA.

Koliko je nesporazuma izazvalo op?eprihva?eno mi?ljenje da ?ene ka?u NE, a u stvari misle DA?

Kako re?i "ne"Jedna je Amerikanka odlu?ila provesti godi?nji odmor na kru?nom putovanju brodom i zavr?ila u

turskom zatvoru. ?itaju?i njenu knjigu Nikad vi?e nemoj pro?i ovuda, spoznala sam za?to je te?ka ku?njaGene LePere vi?e nego o?it primjer katastrofalnih posljedica ?to mogu biti izazvane razlikama me?ukulturama koje su izra?ene u onom ?to ja nazivam razgovornim stilom - u na?inima ?to mislite pod onim?to izgovarate, i ?to mislite da ?inite kad to izgovarate. Iskustvo gospo?ice LePere tako?er oslikava, naneobi?no dramati?an na?in, opasnosti koje proizlaze iz nastojanja da se izbjegne sukob i odbije ne?to nauljudan na?in.

Gospo?ica LePere si?la je s broda kako bi nabrzinu razgledala pradavne ru?evine u Turskoj. Na jednojarheolo?koj lokaciji, zaostala je za svojom skupinom jer ju je zanijela ljepota ru?evina. Odjedanput, put jojje zatvorio mu?karac koji je prodavao predmete koji je nisu zanimali. Pa ipak, iznenada joj se u jednoj rucina?la kamena glava, a kad je ?ovjeku uljudno rekla kako ona tu glavu ne ?eli, on ju nije htio primiti natrag.Umjesto toga, u ruke joj je gurnuo jo? jednu glavu, koju je ona tako?er automatski prihvatila. Budu?i damu?karac nije htio primiti natrag ni jednu od tih dviju glava, jedini na?in koji joj je pao na pamet da ga serije?i bio je taj da ka?e kako ?e ih kupiti. Ponudila mu je za pola manje od onog ?to je on tra?io, nadaju?i sekako ?e on to odbiti, a ona produ?iti dalje. No, umjesto toga, on se slo?io s ni?om cijenom, i ona je spremilate dvije kamene glave u svoju torbu. Ali, dok mu je davala novac, on joj je u ruke gurnuo tre?u glavu. I opetje ona inzistirala na tome da ne ?eli tre?u glavu, ali on se samo povukao korak natrag kako mu je ona ne bimogla vratiti u ruke. Ne vidjev?i drugog izlaza, ona mu je platila i tre?u glavu i spoti???i se oti?la dalje -obeshrabrena i bijesna. Kad se poku?ala ukrcati na svoj brod, gospo?ica LePere pokazala je robu koju jekupila carinskim slu?benicima, koji su je uhitili i odveli u zatvor pod optu?bom da je poku?ala iz zemljeiznijeti nacionalno blago. Tre?a je kamena glava bila izvorna starina.

Budu?i da sam bila ?ivjela u Gr?koj i promatrala kako funkcionira govorno umije?e cjenkanja, spoznalasam kako je obra?anje trgovcu i govorenje kako ne ?eli te predmete moglo trgovcu zna?iti da bi ona mo?date predmete ?eljela kad bi cijena bila ni?a. Da stvarno nije imala namjeru kupiti te glave, ona uop?e ne birazgovarala s njim. Progurala bi se pokraj njega i nastavila hodati dalje, ?ak ga niti ne pogledav?i - apogotovo ne uzev?i u ruke ijednu od glava, bez obzira koliko on uporan bio u svom nu?enju. Kad god bi onaprimila glavu u ruke, njemu bi to bio dokaz njenog zanimanja i ohrabrenje da ponudi jo? jednu glavu. Svakikorak u njegovoj sve napadnijoj prodava?koj taktici bio je odgovor na ono ?to je u njegovim o?imavjerojatno izgledalo kao njena taktika cjenkanja. Odbijanje da ga pogleda ili razgovara s njim ili, kao zadnjesredstvo, spu?tanje glava na tlo - to su bile nezamislive alternative za dobro odgojenu Amerikanku.

Tannen, D. (1998). str. 291-292

15

UVIJEK i NIKAD

Ove se rije?i vrlo ?esto upotrebljavaju, a ?esto su neto?ne. Upotrebljavaju se i kada ?elimo naglasitisvoje osje?aje: Uvijek me ljuti? umjesto Ja sam SADA jako ljuta.

Ve?ina misli koje po?injemo s NIKAD i UVIJEK ima drugo zna?enje. Nikad ne dolazi? na vrijemezna?i Kasni? previ?e ?esto i to mi smeta. Uvijek se ljuti? kada te ne?to zamolim zna?i ?esto se ljuti? kadate ne?to molim i to mi smeta.

Ove dvije rije?i nemaju jednako zna?enje za sve ljude. Neki ljudi ka?u NIKAD samo onda kada tostvarno misle, a drugi ka?u NIKAD i kada misle na ne?to ?to se rijetko doga?a. Na primjer, koliko ?esto bi setrebalo ne?to doga?ati da ka?emo da je to NIKAD? Procjenu treba dati na skali od 0 % do 100 %. Neki ?e ljudire?i nikad samo kada misle na 0%, a drugi i kada je ne?to 10-20%. Sli?no je i s rije?i UVIJEK. Je li to 100%,ili 70%?

Istra?ivanja pokazuju da postoje dosta velike razlike me?u ljudima kada upotrebljavaju ove rije?i, ali iutjecaj konteksta re?enice na smisao (Brdar i dr., 1979, Brdar i dr., 1986). Rije?i (UVIJEK i NIKAD su manjeekstremne po svom zna?enju kada se upotrebjavaju u nekom kontekstu. Postoje i razlike me?u razli?itimskupinama ljudi (po spolu, dobi, obrazovanju). Pokazalo se da ?ene to?nije upotrebljavaju rije?i NIKAD i?ESTO, tako da nije isto zna?enje kada mu?karac ili ?ena ka?u Nikad te nisam prevario i Uvijek ?u ti bitivjeran.

TREBA

Ova rije???esto podrazumijeva da ne?to nije onako kako bi trebalo biti ili da s nama ne?to nije u redu:Trebala si znati..., To si trebala bolje napraviti. Ovo se ?esto interpretira kao optu?ba.

Ponekad ova rije? ozna?ava konflikt, jer ima vi?e mogu?nosti - mi ?elimo jedno, ali bi trebalo drugo:Meni se vi?e svi?a ovo, ali bih trebala uzeti ovo... Ove rije?i pokazuju da se neugodno osje?amo, jer radimone?to suprotno od onoga ?to ?elimo.

GOVOR U TRE?EM LICU

Takav se govor ?esto krivo razumije jer nije sasvim jasno na koga se misli. Kad slu?atelju nije jasno okome se radi, on mo?e sam pretpostaviti, a to ne mora biti to?no.

Ponekad se tako izra?avaju skrivene JA-poruke. Jedan na?in da bolje razumijemo na? govor u 3. licu jeda govor u 3. licu zamijenimo s govorom u 1. licu i vidimo ?to se doga?a: Nije sasvim jasno - Meni nijesasvim jasno.

Mnogo ljudi upotrebljava fraze, kao na primjer: Ljudima se ?esto doga?a... umjesto da ka?u I menise dogodilo ovo o ?emu pri???. Znam kako je to kada se osje??? poni?eno.

POVRATNA INFORMACIJA

Najbolji na?in da se osoba koja ?alje poruku uvjeri da je poruka ispravno primljena je da primi povratnuinformaciju (feedback). Povratna informacija omogu?ava nam da nau?imo vi?e o sebi i efektima koje na?epona?anje ima na druge ljude. Povratna informacija je proces kroz koji davatelj poruke provjerava kako senjegova poruka dekodira i prima. Odgovor primatelja na poruku mo?e utjacati na osobu koja je poslala porukuda izmjeni tu poruku da bi ga primatelj bolje razumio. Kada osoba koja ?alje poruku ne mo?e provjeriti kakoje shva?ena poruka, mo?e do?i do nesporazuma ili neuspje?ne komunikacije. Otvorena dvosmjernakomunikacija olak?ava razumijevanje.

Feedback je odgovor osobe koja prima poruku, a koji utje?e na na?in izra?avanja poruke davatelja.Osoba koja govori promatra reakcije slu?atelja i prilago?ava svoj govor tim reakcijama. Ako davatelj porukene prilago?ava svoj na?in komunikacije na temelju reakcija slu?atelja, onda ovi odgovori nisu povratneinformacije (feedback). Dakle, da bi neki odgovor slu?atelja bio feedback potrebno je da osoba koja

16

govori opazi odgovor i da mu prilagodi svoju komunikaciju. Feedback mo?e biti verbalni ili neverbalniodgovor.

* Primjer neverbalnog feedbacka: Kada nastavnik obja?njava neko novo gradivo, na temeljuizraza lica u?enika mo?e zaklju?iti da ne razumiju. Nastavnik tako?er mo?e opisati neki zanimljiviprimjer da privu?e pa?nju svih u?enika i objasni ono o ?emu govori. Odluku o tome ?to u?initi uodre?enom trenutku nastavnik ?e donijeti na temelju povratnih informacija u?enika koji ga slu?aju.

* Primjer verbalnog feedbacka: Petnaestogodi?nja Vesna ?eli sa svojim prijateljicama i?i u kinonave?er pa je pitala oca za dopu?tenje. On je rekao ne pokazuju?i suosje?anje. Tada je Vesnapromijenila pristup i izrazito slatkim glasom ponovno pitala Tatice, molim te, mogu li i?i? Svi ostali izdru?tva idu! Kona?no je otac popustio. U ovom je slu?aju na?in na koji je on prvi put rekao ne bioinformacija za Vesnu da bi ipak mogao popustiti ako ona bude upornija i promijeni na?in upu?ivanjamolbe.

Feedback je sredstvo putem kojega onaj koji daje poruku otkriva efekte poruke koju ?alje. Ovaj mehanizampovratne informacije za onog koji ?alje poruku ima dvije funkcije:

1. nadziranje - odnos izme?u ulo?enog napora i ostvarenog rezultata2. prilago?avanje - odnos izme?u ostvarenog i ?eljenog rezultata

Funkcija nadziranja je uspore?ivanje ulo?enog napora s postignutim rezultatom. Funkcijaprilago?avanja se odnosi na usporedbu postignutog efekta poruke s onim koji se ?eljelo posti?i. Ako postojirazlika izme?u ?eljenog i postignutih rezultata, dolazi do korigiranja na?ina izra?avanja poruke. Na?inkomunikacije se mijenja kako bi se ostvario planirani cilj.Feedback - odgovor slu?atelja koji onaj koji dajeporuku nadzire i upotrebljava kako bi prilagodio svoju komunikaciju - mo?e biti pozitivan i negativan.

Dakle, povratna informacija mo?e biti:

1. Pozitivna ili negativna2. Konstruktivna ili destruktivna

Pozitivna povratna informacija pokazuje da je poruka bila efikasna i efektivna. On tako?er pokazuje ukojoj se mjeri poruka razumijela (efikasnost) i u kojoj je mjeri potakla ?eljeni odgovor (efektivnost).Potvr?ivanjem efikasnosti preno?enja poruke, pozitivan feedback potkrepljuje osobu koja upu?uje poruke.Negativna povratna informacija pokazuje da nisu ostvareni ciljevi koje je ?eljela posti?i osoba koja ?aljeporuku. Pokazuje da je poruka neefikasna (nije dobro shva?ena) ili neefektivna (ne izaziva ?eljenu reakcijuosobe koja prima poruku). Premda su va?ne obje vrste povratnih informacija (pozitivna i negativna), mo?da jenegativna ipak ne?to va?nija. Ona daje bitne informacije da treba modificirati na?in na koji se poruka upu?uje.

Konstruktivna povratna informacija nudi razli?ite mogu?nosti sugovorniku i poti?e razvoj, zato u?enjekako davati i primati konstruktivnu povratnu informaciju pobolj?ava komunikaciju. Povratna informacijamo?e biti i destruktivna - tada se sugovornik kome smo je uputili osje?a lo?e, jer smo mu uputili negativnupovratnu informaciju, a nismo pru?ili mogu?nost da ne?to promijeni.

KONSTRUKTIVNA POVRATNA INFORMACIJA

Konstruktivna povratna informacija jako je va?na za uspje?nu komunikaciju, ali i za uspostavljanjedobrih me?uljudskih odnosa. Odnos izme?u dviju osoba mo?e biti dobar samo ako obje mogu re?i ?to ne voleili ?to im smeta kod druge osobe. Ako jedna od njih pre???uje takvu ?injenicu, s vremenom ?e to utjecati napogor?anje me?usobnog odnosa. Povratne bi informacije u tom slu?aju bile konstruktivne samo kada bi seredovito izmjenjivale.

Konstruktivna povratna informacija zna?i da drugoj osobi dajemo informaciju na ozbiljan, planiran ijasan na?in. Nedavno istra?ivanje jedne agencije u Americi obuhvatilo je 500 kompanija i pokazalo da lo?epovratne informacije obja?njavaju veliki dio neuspje?ne komunikacije unutar kompanija. Za?to? Davanjekonstruktivne povratne informacije nije lako i rijetko kada dolazi spontano, bez pripreme. Ljudima je lak?e

17

pokazivati indirektne znakove koji se onda mogu krivo razumijeti, mogu se donositi prosudbe koje brzo dovodedo obrambenog pona?anja ili potpuno izbjegavati konfrontaciju.

PRAVILA KONSTRUKTIVNE POVRATNE INFORMACIJE

Dobro je zapo?eti s pozitivnim komentarom. Ve?ina ljudi treba poticaj i zato im treba re?i kada ne?todobro rade. To ?e im tako?er pomo?i da pa?ljivije slu?aju i bolje prihva?aju negativnu povratnu informaciju.1. Dobro je po?eti s pozitivnim komentarom, jer ve?inu ljudi treba ohrabriti, a treba tako?er re?i kada ne?to

rade dobro. Na taj ?emo ih na?in potaknuti da bolje slu?aju i kada im dajemo negativnu povratnuinformaciju.

2. Povratna informacija mora biti deskriptivna, a ne evaluativna - mora opisati o ?emu se radi, a nevrednovati je li to dobro ili lo?e. Vrednovanje je kada nekome ka?emo da je bezosje?ajan ili nepa?ljiv.Ovakva vrsta informacije ne govori pojedincu ?to treba u?initi da se izmijeni, jer ne zna to?no koje bipona?anje trebao mijenjati. Povratna informacija treba biti deskriptivna - treba to?no re?i ?to je nekaosoba u?inila, i u ?emu se to razlikuje od onog ?to smo mi o?ekivali od nje. Na primjer:

Usmjereno na pona?anje... Na poslu ?ef komentira izvje?taj svog slu?benika: Svi?a mi setvoj izvje?taj. Stil je jasan i sa?et a ideje su logi?no organizirane. Argumenti koje si izniouvjerljivi su i zanimljivi.

... a ne na osobine : Izvje?taj je izvrstan. ili Ti si sposoban.

3. Konstruktivne povratne informacije usmjerene su na ona pona?anja nekog pojedinca koje on mo?epromijeniti i koja su relevantna za situaciju o kojoj govorimo. Govorimo li op?enito o nekim osobinama,druga osoba mo?da ne?e znati ?to bi trebala u?initi i mo?e li uop?e ne?to u?initi. Na primjer:

Usmjerena je na pona?anje...? ?ef se obra?a radniku: Uspori malo. Mislim da ??? takosmanjiti broj pogre?aka.

... ne na osobine li?nosti: Ti bi puno br?e radio na stroju kada bi bolje koordinirao pokrete.

4. Svoja mi?ljenja i komentare iznijeti tako da istaknemo da je to na? stav, da mi tako gledamo na nekusituaciju, dok drugi ljudi mogu misliti druk?ije. Prikladne su fraze kao: Meni se ?ini, Ja mislim, Jasam primijetio.

Poruka mora biti specifi?na... : Nisam ?ula ?to si rekao.

... a ne op?enita: Tvoj glas nije jasan.

5. Povratna informacija treba uslijediti odmah nakon nekog pona?anja. Ne treba ?ekati da pro?e nekovrijeme, a onda kazati da nam je ne?to smetalo ili da ne?to nije napravljeno kako je trebalo. Negativnepovratne informacije trebalo bi davati bez prisutnosti drugih ljudi, kada imamo dosta vremena daraspravimo o nekom problemu bude li to potrebno.

Vrijeme je prikladno odabrano... : Na?imo se nave?er oko sedam sati da porazgovaramo otoj situaciji.

... a ne odla?emo ili prepu?tamo slu?aju: Na?imo se jednom da popri?amo.

6. Kada kritiziramo pona?anje neke osobe, mi sugeriramo da se mogla pona?ati druk?ije. Dakle, ako ka?emokoje bi pona?anje bilo bolje po na?em mi?ljenju, onda smo uputili dvije poruke: prvu, da ovo ?to je u?inilanije dobro, i drugu, ?to je umjesto toga mogla u?initi. Ovo je tipi?na situacija kada se roditelji ka?njavajusvoju djecu. Neki roditelji samo kritiziraju i govore ?to se ne smije i koliko lo?e je neko pona?anje. Mnogosu uspje?niji oni roditelji koji nakon toga objasne kako se dijete trebalo pona?ati u toj situaciji i takoomogu?avaju djetetu da u?i.

18

7. Informacija ?e biti bolje primljena i uspje?nija ako druga osoba misli da je korisna. Idealna je situacijakada neka osoba ?eli znati ?to mi mislimo o nekom njenom pona?anju. Ne?eljene se informacije rijetkouva?avaju i prihva?aju, ve? samo uznemiruju drugu osobu i poti?u obrambeno pona?anje. Odnos izme?udva pojedinca i motivacija druge osobe tako?er su va?ni za uspje?no prihva?anje povratne informacije. Netreba zahtijevati da se osoba treba promijeniti - to ?esto izaziva otpor. Vje?to davanje povratne informacijedaje ljudima informaciju o njima i dozvoljava im da biraju ho?e li promijeniti svoje pona?anje ili ne?e.

Predla?emo... : Mo?da ?e ti moje primjedbe na tvoj izvje?taj pomo?i u pripremanju sastankaslijede?i tjedan. ?eli? li da se na?emo danas poslijepodne?

... a ne name?emo: Moram razgovarati s tobom o izvje?taju prije nego ga iznese? nasastanku slijede?i tjedan.

Povratnu informaciju trebamo davati tako da ne zahtijevamo promjenu pona?anja. Ako zahtijevamo da senetko treba promijeniti, ?esto ?emo izazvati otpor te osobe. Vje?to davanje povratne informacije zna?i daljudima dajemo informacije o njima i dajemo im mogu?nost da izaberu kako ?e se pona?ati ho?e li uva?itina?e primjedbe ili ne?e.

VERBALNA KOMUNIKACIJA

Nastanak i razvoj govora ovisi o biolo?ko-geneti?kim i socijalnim faktorima. Stru?njaci koji prou?avajurazvoj govornih sposobnosti ne sla?u se u tome koliki je udio naslje?a, a koliki udio pripada socijalnoj srediniu ranom djetinjstvu.

CHOMSKY (1972) zastupa mi?ljenje da je govor vrlo slo?ena aktivnost koju dijete tako brzo i naglosavladava da je to mogu?e objasniti jedino naslje?enim sposobnostima. Op?i sintakti?ki principi, putem kojihstvaramo re?enice, naslje?eni su. Usvajanje nekog jezika ne ostvaruje se u?enjem nego uro?enim principimaverbalnog izra?avanja u sredini u kojoj dijete raste. Dijete ne mora u?iti pravila govornog izra?avanja, jer ususretu s jezikom dolazi do automatske primjene uro?enih sposobnosti verbalnog izra?avanja. Dostastru?njaka podr?ava nativisti?ki pristup Chomskoga. Kao argumente dominantnoj ulozi naslje?a navode:

- brzo savladavanje slo?enih oblika govora (do 5. godine)- isti redoslijed pojavljivanja razli?itih oblika jezi?nog izra?avanja kod sve djece- isti redoslijed javljanja odre?enih fraza i vrsta re?enice.

Za stru?njake su posebno zanimljivi slu?ajevi djece koju su othranile ?ivotinje.

1754. je opisan litvanski dje?ak koji je ?ivio me?u medvjedima. Kada su ga na?li ljudi, dje?ak nijemogao govoriti i hodao je ?etverono?ke. Dosta je vremena pro?lo dok je po?eo razumijeti ljudski govor irazgovarati. Djeca koju su othranile ?ivotinje u pro?losti su bila poznata jo? u starom Rimu (Romul i Rem),zatim u ?vedskoj, Belgiji, Njema?koj i dr. zemljama u Europi. Zabilje?eno je vi?e od trideset takvihslu?ajeva. Sva su djeca izgovarala neartikulirane glasove, nisu mogla hodati na dvije noge, mi???i su im bilisna?ni i bila su spretna, brzo su tr?ala, odli?no su puzala i skakala. Vid, sluh i miris bili su im dobrorazvijeni. Velik broj te djece niti poslije du?eg vremena nije nau?io govoriti.

U Indiji je 1920. godine lije?nik Sing na?ao dvije djevoj?ice u vu?joj jami, zajedno s malim vukovima.Jedna je izgledala kao da ima dvije godine, a druga 7-8 godina. Mla?a je uskoro umrla, a starija je ?ivjeladesetak godina. Nazvali su je Kamala. Hodala je ?etverono?ke. Meso je jela samo s poda. Kada su jojprilazili za vrijeme hranjenja, djevoj?ica je re?ala. No?u je zavijala. Odli?no je vidjela u mraku, a bojala sejakog svjetla, vatre i vode. Nije dozvoljavala da je peru. Spavala je danju. Odje?u nije podnosila, tako je ?aki za hladnog vremena odbacivala pokriva?. Za dvije godine nau?ila je stajati, ali lo?e. Za ?est je godinapo?ela hodati na dvije noge, ali je i dalje tr?ala ?etverono?ke. Za ?etiri je godine nau?ila samo 6 rije?i, a zasedam 45 rije?i. Kroz to vrijeme zavoljela je dru?tvo ljudi, po?ela se bojati mraka i nau?ila jesti rukama, apiti iz ???e. U sedamnaestoj je godini dostigla intelektualni razvoj ?etvrogodi?njeg djeteta.

19

Druga skupina stru?njaka nagla?ava dominantnu ulogu socijalnih faktora. Oni to argumentirajupa?ljivijim promatranjem na?ina na koji djeca u?e govoriti. Iako je u?enje relativno brzo, razvoj govora seodvija postupno, uz dosta napora i mnogo u?enja. Dugo je jezik djeteta nepotpun i gramati?ki nepravilan, amnogo vremena treba za savladavanje slo?enih konstrukcija re?enice. Veliki broj manje obrazovanih ljudi utome niti ne uspjeva. Razvoj jezika ne mo?e se pratiti izolirano od socijalne okoline. Ro?enjem dijete dobivasamo op?u sposobnost razvoja govora, ali ne i poznavanja pravila sintakse.

J E Z I K

Comment allez-vous? Bien? Tres bin?Cmo est usted? Bien? Muy bien?

How are you? Well? Very well?

Ovi pisani simboli predstavljaju rije?i s odre?enom porukom. Zna?enje mo?emo razumijeti samo akopoznajemo jezik. Rije? je verbalni simbol za neki pojam. Rije? koju odaberemo ovisi o kodu (jeziku) kojimprenosimo poruku. Ako primatelj poznaje na?in kodiranja pojmova (jezik), razumijet ?e zna?enje poruke.

?TO JE JEZIK?

Jezik se odnosi na upotrebu verbalnih simbola (rije?i) koje zamjenjuju stvari, pojave i doga?aje. Jezik jespecifi?an verbalni na?in kodiranja. Svaki je kod sistem znakova. Ima vrlo razli?itih na?ina kodiranja, oddimnih signala koje su upotrebljavali Indijanci do linijskog koda kojim se ozna?avaju proizvodi (bar code).Rije? kod ima ?ire zna?enje od jezika, jer je jezik samo jedan od razli?itih na?ina kodiranja.

Jezik je dogovoreni sistem arbitrarnih vokalnih znakova. Jezik je strukturirani kod koji se temelji naobi?ajima neke grupe ljudi, a sastoji se od govornih simbola koji su slu?ajno odabrani.

SISTEM - Jezik je organiziran i ima svoju strukturu. U svakom jeziku postoji odre?eni red, sistem, koji trebanau?iti da bi se savladao jezik. Ne poznajemo li sistem, jezik ima tajni kod i za nas nema zna?enja.Kada se nalazimo u stranoj zemlji, a ne znamo jezik, frustrira nas ?injenica da svi oko nas ?aljuverbalne kodove, primaju ih i razumiju, a mi nemamo ni najmanju predod?bu o tome ?to govore.

ZNAKOVI - Jezik je sistem znakova. Znakovi ne?to zamjenjuju, stoje umjesto ne?ega. Oni predstavljajuzna?enje - ideje. Rije?i su verbalni simboli, znakovi. Rije?i same ne sadr?e zna?enje, ve?predstavljaju neki pojam. Kad bi rije? sadr?avala zna?enje, onda bi svatko mogao razumijeti bilokoji jezik na svijetu - rije? bi za sve ljude na svijetu imala isto zna?enje. Me?utim, zna?enje nije urije?ima, ve? su rije?i znakovi koji predstavljaju neko zna?enje.

VOKALNI - Vokalni znakovi se odnose na govorni jezik. Jezik se naravno mo?e i zapisati, ali pisani oblik nijejezik, ve? je to poku?aj da se pismeno predstavi jezik. Da bi jezik postojao, on ne mora imatipismeni oblik. Mnogi jezici uop?e nemaju pismeni oblik. Pisani oblik jezika je sistem simbola(slova) koji predstavljaju sistem simbola (jezik).

ARBITRARNI - To zna?i da se ne temelji na logici, na nekom smislu, ve? je proizvoljan. Kada je ne?toarbitrarno, onda je to tako bez posebnih logi?kih razloga ili smisla. U jeziku nema logi?ke vezeizne?u rije?i (znaka) i onoga ?to ona predstavlja (zna?enje, ideja). Imena stvari i pojava suarbitrarna, odre?ena bez nekog posebnog razloga. Istu stvar ili doga?aj moglo se i druk?ije nazvati.Nema logi?nog obja?njenja za?to je odabrana ba? ta, a ne neka druga rije?. Na primjer, za?to stolozna?ava ba? ta rije?? Nije li jednako logi?no da ga nazovemo table, tavola, Tisch ili mesa??panjolski)? Stol bi se mogao zvati i krov, pa bismo tada govorili da je ru?ak na krovu ili da jenepristojno sjediti na krovu.

20

DOGOVORENI (konvencionalni) - Dogovoreni sistem je onaj koji je uobi?ajen u nekoj grupi ljudi. Dakle,jezik se temelji na obi?ajima neke grupe ljudi. Jezik se razvio, kao i drugi obi?aji, unutar nekeskupine ljudi.

Sposobnost shva?anja rije?i kao znaka kod djece je povezana s uzrastom. Djeca mla?a od 6 godina ne moguodvbojiti rije? koja ozna?ava neki predmet od drugik karakteristika tog predmeta. Na primjer, jedna ?ivotinjakoja ima rogove naziva se kravom. Kada su djecu pitali mo?e li se krava zvati tinta, a tinta krava, odgovorila suda ne mo?e tinta slu?i za pisanje, a krava daje mlijeko.

* U jednom je ispitivanju djeci re?eno da promijene imena nekim predmetima. Jednom je djetetu re?eno da psazove krava.- Ima li krava rogove?- Da, ima.- Ali krava je sada pas.- Naravno, ako se pas zove krava, onda mora imati rogove. Pas koji se zove krava mora imati male rogove.Anegdota koju navodi Vigotski:

Dva su studenta ?etaju?i razgovarala o zvjezdama. Jedan je seljak slu?ao njihov razgovor i na kraju im rekao:Koliko razumijem, pomo?u instrumenata se mo?e izmjeriti udaljenost od Zemlje do bilo koje zvijezde, a mo?ese utvrditi i polo?aj zvijezda i njihovo kretanje. Ali ono ?to mi nije jasno je sljede?e: Kako ?ete na?i imenazvijezda?

Vigotski, 1939, prema Krech i Crutchfield, 1973. (str.476)

RJE?NIK

Obimniji rije?nici engleskog jezika sadr?avaju preko 1 000 000 rije?i. Engleski jezik ima jako punosinonima. Me?utim, istra?ivanja su pokazala da ljudi vrlo ?esto ponavljaju neke rije?i. Na primjer, 50naj????ih svakodnevnih rije?i ?ini oko 60 % svih izgovorenih rje?i i 45 % napisanih rije?i. Ovakvaponavljanja malog broja rije?i kojim se izra?ava neograni?eni broj misli postoji kod ve?ine jezika.

Za?to upotrebljavamo tako mali broj rije?i? Velik broj rije?i u nekom jeziku predstavljaju posebnerije?i iz znanosti, tehnologije i ?argona (stru?nih rije?i). U engleskom jeziku ima skoro takvih rije?i.Osim toga, bogatsvo rje?nika je povezano i s obrazovanjem: u engleskom jeziku prosje?an ?ovjek zna 30 60 tisu?a rije?i, a fakultetski obrazovan ?ovjek zna oko 100 tisu?a rije?i.

ZNA?ENJE

Zna?enje je aktivan proces koji je stvoren u suradnji osobe koja govori i osobe koja slu?a.

ZNA?ENJE JE U LJUDIMA - zna?enje nije samo u funkciji poruke, ve? u interakciji izme?u same poruke imisli i osje?aja kod osobe koja prima poruku. Mi ne primamo zna?enje, ve? ga sami stvaramo. Rije?i nemajuzna?enje, ve? im zna?enje daju ljudi. Dakle, da bismo otkrili zna?enje, potrebno je uzeti u obzir i ljude, a nesamo rije?i.

ZNA?ENJE JE VI?E OD SAMIH RIJE?I - Kada ne?to do?ivimo ili imamo neku ideju i to ?elimopriop?iti drugoj osobi, u?init ?emo to s relativno malo rije?i. Ovih nekoliko rije?i predstavlja samo mali dioonog ?to smo do?ivjeli ili ?to mislimo. Mnogo je vi?e onoga ?to je ostalo neizgovoreno. Kada bismo ?eljelidetaljno opisati svaki svoj osje?aj ili misao, ne bismo ni?ta drugo vi?e niti stigli napraviti nego pri?ati i pri?ati.Zna?enje koje ?elimo priop?iti stoga je mnogo vi?e od samih rije?i.

Zbog toga nikad ne mo?emo znati sve ?to druga osoba misli ili osje?a. Mo?emo to samo procijeniti natemelju zna?enja koje primamo (a na to tako?er djeluje ono ?to mi mislimo i ?to mi osje?amo).Nerazumijevanje u komunikacija stoga se ?esto javlja, ono je neizbje?no i toga trebamo biti svjesni da bismose uvijek me?usobno mogli razumijeti ne?to malo bolje nego ?to se razumijemo sada.

21

?to je to ?medeni mjesec??

Kada zanemarimo ?injenicu da je zna?enje u ljudima, mo?e do?i do nesporazuma.

Mladi bra?ni par je bio na putu za svoj medeni mjesec. Druge ve?eri sjedili su u hotelskom baru. ?enaje zapo?ela razgovor s parom koji je sjedio do njih. Mu? nije ?elio sudjelovati u tom razgovoru i naljutio sena svoju ?enu. ?ena se tada naljutila jer je zbog njegovog pona?anja do?lo do neugodne situacije. Ve?er jezavr?ila u sva?i, a svatko je bio uvjeren da onaj drugi nije pokazao razumijevanje.

8 godina kasnije porazgovarali su o toj sva?i. Pokazalo se da je medeni mjesec imao razli?itozna?enje za mu?a i ?enu. Mu?u je medeni mjesec zna?io priliku da se posvete jedno drugome i zanemarevanjski svijet. Razgovor njegove ?ene s drugim ljudima za njega je bio znak da njemu ne?to nedostajekada njegova ?ena tra?i dru?tvo drugih ljudi. ?eni je medeni mjesec zna?io prigodu da isku?a novu ulogusupruge. Ona je rekla: Nikad prije nisam razgovarala s ljudima kao ne?ija supruga. Prije sam uvijek bilane?ija djevojka, zaru?nica, k?erka ili sestra.

(Watzlawick ,1977, prema DeVito, 1989)

ZNA?ENJA NISU JEDINSTVENA - Budu?i da se zna?enje oblikuje ne samo iz poruke, ve? i iz misli iosje?aja osobe koja poruku prima, razli?iti ljudi nikad ne?e poruci dati potpuno isto zna?enje. Ono ?to smo misami nikad se ne mo?e izdvojiti iz zna?enja koje smo stvorili. Zbog toga trebamo provjeriti na?e razumijevanjetu?e poruke postavljanjem pitanja, tra?enjem razja?njenja ili op?enito aktivnim slu?anjem.

Ista osoba ne?e u razli?ito vrijeme dati isto zna?enje istoj poruci. Ljudi se mijenjaju i zbog toga semijenjaju zna?enja koja daju istoj poruci. Na primjer, kada nam je prije osoba do koje nam je stalo reklaVolim te, za nas je to imalo posebno zna?enje. Ako smo sada zaljubljeni u drugu osobu, za nas ?e zna?enjeistih rije?i biti jako razli?ito.

DENOTATIVNO I KONOTATIVNO ZNA?ENJE

Denotatovno zna?enje je primarno zna?enje koje ve?ina ljudi daje nekoj rije?i, a mo?emo ga na?i urje?nicima. Konotativno zna?enje je sekundarno zna?enje koje neka rije? ima za pojedinca. Ponekad sukonotativna zna?enja neke rije?i jednaka za sve ljude, a ponekad su ta zna?enja odre?ena osobnim iskustvomsamo jednog pojedinca.

Konotativna zna?enja su ?esto uzrok neslaganju i nerazumijevanju u komunikaciji. Na primjer, imaju lirije?i li?nost i osobnost ili diskusija i rasprava jednako zna?enje? U engleskom jeziku rije? gay jetradicionalno bila sinonim za sretan, veseo. Sada se ta rije?? ?esto upotrebljava umjesto rije?ihomoseksualac.

JEZIK I MI?LJENJE

Jezik i mi?ljenje su ?esto me?usobno povezani, ali njihov odnos nije sasvim jasan. Je li jezik preduvjetda ?ovjek mo?e razmi?ljati? Je li razmi?ljanje unutra?nji govor? Oblikuje li jezik na?e ideje ili je on samoinstrument koji omogu?ava razmi?ljanje?

SAPIR - WHORFOVA HIPOTEZA

Ova se hipoteza jo? naziva teorijom lingvisti?ke relativnosti, a temelji se na radu Edwarda Sapira injegovog kolege Benjamina L. Whorfa (1956, prema Littlejohn, 2002). Hipoteza je jedan oblik stava dajezikom oblikujemo na?e misli. Hipoteza glasi: Pripadnici razli?itih lingvisti?kih zajednica opa?aju svijetrazli?ito, a ta se percepcija prenosi i podr?ava jezikom.

22

Dakle, jezik kojim govorimo utje?e na do?ivljavanje svijeta oko nas, a razvoj jezika tako?er odra?avapromjene u prevladavaju?im na?inima izra?avanja. Pona?anje i na?in razmi?ljanja u nekoj kulturi odre?ujustrukturu jezika. Worf je dugo prou?avao odnos jezika i pona?anja kod Hopi Indijanaca.

Jedna od Worfovih analiza odnosi se na prou?avanje vremena. Mnoge kulture polaze od odre?enihto?aka, kao ?to su godi?nja doba. Hopi shva?aju vrijeme kao proces ili prolaznost. Oni nikad ne govore, naprimjer, o doga?aju koji se zbio u prolje?e. Za njih je vrijeme ne?to ?to je pro?lo ili ?to dolazi, ne?to ?to seuvijek kre?e, ali nikad nije sada i ovdje. Zbog toga njihovi glagoli nemaju vrijeme - pro?lost, sada?njost ibudu?nost, oni razlikuju je li neki doga?aj opa?ena ?injenica, ?injenica koje se prisje?aju ili o?ekivanje. Dakle,za njih su va?ne ?injenice, a ne kada su se one dogodile. Zbog ovih lingvisti?kih razlika pripadnici Hopuplemena i neke druge kulture ?e se razli?ito odnositi prema vremenu oni ?e razli?ito razmi?ljati, opa?ati ipona?ati.

U engleskom se jeziku rije?i naj????e klasificiraju kao imenice ili glagoli; kod Hopi Indijanaca rije?i seklasificiraju prema trajanju. Na primjer, rije?i vatra, munja, val ili iskra su glagoli, a ne imenice, jer seklasificiraju kao doga?aji koji traju kratko. Kod Nootka, stanovnika otoka Vancouvera, ne postoje kategorijekao ?to su stvari ili doga?aji; oni ka?u, na primjer, Ku?a se dogodila.

Je li to?no da razlike u jeziku odra?avaju razlike u percepciji? Amazonsko pleme Bororo ima nekolikorazli?itih rije?i za vrste papiga. Stanovnici Filipina (Hanuno) imaju po jednu roije? za svaku od 92 vrste ri?e.

Lingvisti?ke razlike nam govore o prioritetima unutar neke kulture. Eskimi imaju vi?e rije?i kojimaozna?avaju razli?ite vrste snijega zato ?to im je potrebno jasnije verbalno razlikovanje snijega nego ?to jenama potrebno kada o njemu razgovaramo. Budu?i da razli?ite vrste snijega ne utje?u na na?? ?ivot, mi netro?imo mnogo napora na isticanje razlika. To ne zna?i da ne opa?amo razlike. Neke podgrupe ljudi unutarna?e jezi?ne zajednice tako?er preciznije ozna?avaju razlike u vrstama snijega, na primjer meteorolozi, ljudikoji se bave skijanjem i drugim sportovima na snijegu i drugi.

Pojedinac u?i jezik odre?ene kulture ili subkulture pa je stoga i njegova pa?nja usmjerena prema onimpojavama ili stvarima koje su va?ne u toj sredini, a ta usmjerenost djeluje na sistem kategorija u memoriji.Sli?no se doga?a kada nam netko opi?e nekoliko razli?itih na?ina na koji se mo?e gledati neka slika. To ?e nanas djelovati tako da u istoj slici vidimo vi?e, ali ne zato ?to je je na? vidni do?ivljaj (percepcija) sada druk?iji.

Jezik ima dvije va?ne funkcije. Prvo, slu?i nam kao pomo? memoriji. Jezik ?ini pam?enje uspje?nijimtako da nam omogu?ava kodiranje doga?aja kao verbalne kategorije. Stru?njaci danas zastupaju mi?ljenje daje pam?enje odrasle osobe primarno verbalno. Drugo, jezik nam omogu?ava beskona?nu apstrakciju iz na?ihiskustava, a to je posebno va?no u komunikaciji o apstraktnim odnosima (?to ne mogu ?ivotinje).

SOCIJALNA PRAVILA I NORME

Osim ?to jezik ozna?ava odre?ene stvari i ideje, on odra?ava i odre?enu socijalnu situaciju, socijalneodnose izme?u sugovornika. Norme su pravila o pona?anju, imlicitna ili eksplicitna. Iz tih pravila slijede??ekivanja o tome kako ?e se ljudi pona?ati. Postoje socijalne norme i pravila o tome kako se jede, kako seposje?uju prijatelji, kako se poma?a na ispitu u stvari, norme postoje za svako podru?je na?ega ?ivota.

Postoje pravila o tome kako se preuzima rije? ili kako se zavr?ava razgovor; postoje normeo uskla?ivanju procesa usmjeravanja pogleda na osobu koja govori i o tome kako kako onausmjerava pogled na sugovornika; postoji pravilo o tome kako zapo?eti susret i kako ga zavr?iti(Goffman, 1972, prema Tubbs i Moss, 1991).

Iz jezi?nih formulacija mo?emo zaklju?iti kakav je socijalni status svakog sugovornika, njegovoobrazovanje, sredina iz koje dolazi i u kakvom su odnosu sugovornici. To je posebno uo?ljivo iz na?ina na kojise oslovljavaju. Svako dru?tvo ima odre?ena pravila oslovljavanja i svi jezici imaju vi?e mogu?ih na?ina. Uvelikom broju jezika posebna se pa?nja obra?a upotrebi osobnih zamjeniva TI ili VI, odnosno njihovojsimetri?noj ili asimetri?noj upotrebi. Na?inom oslovljavanja pokazuju se 2 va?ne dimenzije dru?tvenih odnosa:

23

- dimenzija mo?i - asimetri?no oslovljavanje- dimenzija solidarnosti - simetri?no oslovljavanje

Ove dvije dimenzije reguliraju veliki dio socijalne interakcije. Mo? je asimetri?an odnos izme?u dvijeosobe, a takav je odnos ?est na poslu, na hijerarhijski razli?itim polo?ajima, me?u pripadnicima razli?itihdru?tvenih klasa, kao i me?u ?lanovima obitelji. Osobe jednake socijalne mo?i me?usobno se oslovljavaju nasimetri?an na?in. Dimenzija solidarnosti posljedica je naklonosti, prijateljstva i sli?nosti u razli?itimosobinama: isto zanimanje, ista obitelj, i sl.

Ljudi razgovaraju s osobama vi?eg statusa iskazuju?i po?tovanje, kao ?to se ?esto obra?amonepoznatim ljudima. Osobama ni?eg statusa obra?amo se na prisniji na?in, ????e upotrebljavamo TI, kao kadrazgovaramo s prijateljima. Pacijenti se obra?aju lije?niku doktor Taj i Taj, a on im se obra?aupotrebljavaju?i njihovo ime. Ve?ina jezika razlikuje TI i VI u komunikaciji:

- njema?ki: DU i SIE- francuski: TU i VOUS- talijanski: TU i VOI- ?panjolski: TU i USTED- engleski: samo YOU

* Upotreba zamjenica TI ili VI ve? je stolje?ima povezana s izra?avanjem satusa i mo?i. StariRimljani obra?ali su se caru s VI, pokazuju?i tako njegovu mo? i vrijednost, daju?i do znanja da onpredstavlja veliki broj ljudi, odnosno sve ljude nad kojima vlada. Kasnije su se tako po?eleoslovljavati i druge osobe koje su imale visok dru?tveni status i mo?.

U srednjem vijeku i kasnije, svi ljudi koji pripadaju vi?im slojevima dru?tva me?usobno su seoslovljavali s VI. Takvo oslovljavanje postaje znak otmjenosti pa se i pripadnici bur?oazije po?injuoslovljavati s VI, ?ak i mu? i ?ena ili ljubavnici. Tako su i djeca po?ela oslovljavati roditelje, a kadsu djeca odrasla, i roditelji su se njima po?eli obra?ati s VI.

Pripadnici ni?e klase oslovljavali su se s Ti. Unutar istog dru?tvenog sloja postojala jesimetri?nost oslovljavanja - u vi?oj klasi VI, u ni?oj TI. Postupno se i kod vi?ih i kod ni?ih slojevapo?inje diferencirati na?in oslovljavanja upotrebom oba oblika (TI i VI).

Zamjenica TI mo?e zna?iti: - bliskost - nepo?tovanje i omalova?avanje

Zamjenica Vi mo?e zna?iti: - formalni odnos i socijalnudistancu - po?tovanje i poslu?nost

Premda postoji razli?it na?in oslovljavanja, istovremeno u nekim seoskim krajevima zamjenice TI i VIimaju samo svoje osnovno zna?enje, odnosno ozna?avaju jedninu ili mno?inu. Svaka se osoba tamo oslovljavas TI, a da se pri tom ne pokazuje niti bliskost niti nepo?tovanje. Kada se njih osolovi s VI, obi?no se zbune, aonda po?inju i sami sebe oslovljavati u mno?ini. Na primjer, na pitanje Odakle ste? odgovaraju Mi smo izsela X.

Nesimetri?no oslovljavanje nagla?ava razlike u socijalnom statusu i ????e je u konzervativnim istati?nim dru?tvima. Simetri?no oslovljavanje nagla?ava jednakost svih gra?ana i ????e je dru?tvima koja sebr?e mijenjaju. Me?utim, takvim na?inom oslovljavanja ne gube se razlike i mo?i, kao niti izra?avanje tihrazlika jezikom. Premda je rje?i asimetri?an na?in oslovljavanja, socijalni se status pri oslovljavanju isti?enavo?enjem titula, polo?aja i funkcija.

Promjenu u na?inu oslovljavanja u smjeru ve?e intimnosti obi?no predla?e osoba vi?eg statusa. UEuropi ve?ina odnosa izme?u dviju osoba zapo?inje formalnim oslovljavanjem s VI, koje se kasnije mo?epromijeniti u intimnije oslovljavanje s TI. Me?utim, netko treba prvi pokazati da je odnos izme?u dvije osobepostao bli?i. To je obi?no osoba koja je starija, vi?eg statusa ili bogatija.

24

Promjena u na?inu oslovljavanja mo?e zna?iti i promjenu u odnosu. Osoba koje se nekome prijeobra?ala s TI, mo?e prije?i na VI, isti???i tako udaljavanje od osbe s kojom je prije bila bliska.

Jezikom se socijalni polo?aj i odnos prema nekoj osobi pokazuju i na druge na?ine:

obra?anjem imenom ili prezimenom oslovljavanje titulama ili bez njih navo?enjem funkcija i polo?aja osobe kojoj se obra?amo

* Rebecca Rubin (1981, prema Myers, 1993) je utvrdila da mlade profesorice na fakultetu ????e oslovljavajustudente imenom u usporedbi s mladim profesorima.

* Suci puno ????e oslovljavaju tenisa?ice osobnim imenom (53 %) u usporedbi s tenisa?ima (8 %).

* Susane Ervin - Tripp (1969) je istra?ivala kako se me?usobno oslovljavaju pripadnici ameri?ke akademskesredine. Uobi?ajeno je oslovljavanje imenom, ?ak i kad su se osobe tek upoznale. Me?utim, u Europi nepostoji taj obi?aj i zato je europskim profesorima neobi?no kada im se ameri?ki profesori obra?aju imenomve? pri prvom susretu. Premda u engleskom jeziku nema razlike u TI i VI zamjenici, razlike u na?inuobra?anja postoje. One se pokazuju kroz razli?ite jezi?ne formulacije - pot?injenima se znatno ????e obra?aimperativom.

Promjene dru?venih ure?enja ?esto uklju?uju i promjenu po?eljnog na?ina oslovljavanja. Na primjer, ugra?anskoj revoluciji u Francuskoj krajem 18. stolje?a tra?ilo se da se ljudi me?usobno oslovljavaju s TI kakobi se istakla jednakost svih ljudi. U biv?oj Jugoslaviji se neposredno nakon 2. svjetkog rata inzistiralo naoslovljavanju s TI i DRU?E. Me?utim, s vremenom se takvo oslovljavanje gubilo.

JEZIK I DISKRIMINACIJA

Pearson (1985, premaTubbs i Moss, 1991) je utvrdila da je popis pogrdnih rije?i za ?ene bio du?i iop?enito je sadr?avao vi?e negativnih rije?i nego onaj za mu?karce. Autorica zaklju?uje:

Grupa ljudi koja ima mo? obi?no daje imena i 'etikete'. U na?oj kulturi obi?no mu?karciodre?uju imena za ljude, ulice ili mjesta (str. 83).

Nazivi koji se daju ?enama ????e imaju seksualnu konotaciju od onih koje se daju mu?kacima. Metaforekoje se upotrebljavaju za ?ene i mu?karce tako?er se razlikuju. Kada se odnose na ?ene, metafore ????euklju?uju hranu. Kada se upotrebljavaju imena ?ivotinja, za ?ene se biraju male i slabije ?ivotinje, a zamu?karce jake i velike. Pearson isti?e da se za ?ene i mu?karce ?esto upotrebljavaju bipolarno suprotne rije?i,tako da ?ene ozna?ava negativno zna?enje, a mu?karce pozitivno.

Za ?ene se ????e upotrebljavaju eufemizmi. Suptilnija jezi?na diskriminacija je ????a upotrebafamilijarnog oslovljavanja (pokazivanje bliskosti) koje se ina?e upotrebljava za ljude ni?eg socijalnog statusa.Mu?karce se ?esto oslovljava vi?e formalno (npr. gospodine), a ?ene manje formalno (du?o, mala, draga, srce),premda se radi o osobama koje se ne poznaju. Zanimljivo je da to ?ine i same ?ene.

JEZIK I KULTURA

Premda svako pona?anje mo?e imati neko zna?enje za osobu koja ga opa?a, jezik je ipak eksplicitnioblik komunikacije. Me?utim, neka poruka mo?e ipak sadr?ati vi?e zna?enja. ?esto je potrebno shvatitizna?enje koje je u pozadini same poruke i tek je tada zna?enje potpuno.

Kenneth Kaunda, predsjednik Zambije, isticao je kako ljudi koji ?ive u zapadnoj civilizaciji sasvimdruk?ije vide iste stvari, rje?avaju probleme i op?enito razli?ito misle od stanovnika Afrike. On za Zapadnjakeka?e da je njihov um usmjeren na rje?avanje problema. Kada Zapadnjak opazi problem, on osje?a izazov da

25

ga rije?i. On ne mo?e ?ivjeti s kontradiktornim idejama i zato isklju?uje sva rje?enja koja nemaju logi?kuosnovu. Neprirodne i neracionalne pojave dr?i praznovjerjem. Afrikanac dozvoljava sebi da do?ivi sve pojave,bile one racionalne ili ne. Akrikanac ima um koji je usmjeren na do?ivljavanje situacije. Kaunda vjeruje daAfrikanac mo?e dr?ati kontradiktorne ideje u produktivnoj tenziji unutar svojih misli bez osje?aja nesklada, apona?at ?e se u skladu s onom idejom koja mu u odre?enoj situaciji izgleda najprikladnija.

Istra?ivanja stavova prema govornoj komunikaciji na javnim mjestima kod Japanaca i Kineza pokazujunekoliko razloga za nepostojanje rasprava na Dalekom istoku (Becker, 1988, prema Tubbs i Moss, 1991).Prema Beckeru, povijest dru?tva je pridonijela netrpeljivosti prema javnim debatama. Na primjer, u japanskoj ikineskoj tradiciji je zauzimanje suprotnih strana u raspravi uvijek zna?ilo istovremeno osobno rivalstvo ineprijateljstvo prema pojedincu koji je bio na drugoj strani. Onaj tko ne ?eli postati do?ivotni protivnik nekom?ovjeku, ne?e se usuditi usprotiviti mi?ljenju tog ?ovjeka u javnosti. ?ak je i zakonodavni sustav bio takonapravljen da se izbjegne direktna konfrontacija. Becker isti?e da situacija idealna za razgovor za Zapadnjakazahtijeva jednako sudjelovanje, mora biti bez dru?tvenog pritiska i bez privilegija te dozvoliti slobodnoizra?avanje osje?aja. Takva bi situacija u Kini i Japanu bila neprakti?na, ?ak teoretski nepojmljiva zatradicionalno obrazovanu osobu.

DIJALEKT: RAZLI?ITI OBLICI JEZIKA

Jezici poput ljudi ?ive, razvijaju se i mijenjaju, a ponekad i umiru. Na primjer, engleski se jezik u 1500godina postojanja zna?ajno izmijenio. Zapo?eo je s germanskim plemenima (Angli, Saxoni i Juti), zatim su u6. st. znatan utjecaj na jezik izvr?ili kr??anski misionari koji su do?li iz Rima (Latinski jezik). U 11. st.francuski jezik govorio se u sudstvu a upotrebljavala ga je i aristokracija. Oko 15. st. dogodile su se drasti?nepromjene u izgovoru rije?i, tako da je zapo?elo razdoblje modernog engleskog jezika koji je postao sli?andana?njem jeziku.

Uz promjene jezika kroz povijest postoje tako?er razlike u jeziku kojim govore razli?ite grupe ljudi.Nikad svi ljudi nisu isti jezik govorili na isti na?in, ve? postoje razli?ite varijacije jezika kojim govore ljudipovezani u neku grupu. Te su grupe povezane istim zanimanjem ili podru?jem gdje ?ive ili nekim drugimzajedni?kim interesom.

Oblik jezika koji govori neka grupa ljudi je dijalekt. Grupe mogu biti socijalne ili regionalne, a uinterakciji govore jezik na isti na?in. Dijalekti se razlikuju me?usobno toliko da je to vidljivo, ali razlike nisutako velike da bismo ih nazvali razli?itim jezicima. Razlika izme?u vi?e dijalekata ili jezika nije apsolutna, anije uvijek niti sasvim jasna. Ponekad se njihovo razlikovanje vi?e temelji na politi?kim i nacionalnimrazlozima nego na lingvisti?kim i znanstvenim (na primjer, makedonski i bugarski jezik).

Jedan od kriterija razlikovanja jezika i dijalekata je razumijevanje. Ako slu?atelj uo?ava lingvisti?kerazlike ali ipak razumije onog tko govori, razlika se odnosi na dijalekt. Ako su lingvisti?ke razlike tako velikeda onemogu?avaju razumijevanje, onda se radi o razli?itim jezicima. Ovaj kriterij ima neke nedostatke. Naprimjer, obrati li se Danac koji govori samo danski ?ve?aninu koji govori samo ?vedski, ho?e li se onirazumijeti? Vjerojatno ho?e. Ipak se radi o razli?itim jezicima.

Dijalekti se me?usobno razlikuju po istim karakteristikama kao i jezici:

1. po zvukovima2. po gramatici3. po rje?niku.

26

FUNKCIONALNE VARIJACIJE JEZIKA

Ljudi govore u vrlo razli?itim situacijama i svoj govor prilago?avaju okolnostima. Ne?emo istogovoriti na nekoj zabavi kada se dru?imo s bliskim prijateljima ili kada moramo odr?ati javni govor, kadadolazimo na razgovor jer ?elimo neki posao ili kod ku?e s bratom ili sestrom. Ove varijacije u stupnjuformalnosti nazivaju se funkcionalne varijacije jezika. Kultivirani i obrazovani ljudi variraju svoj govorizme?u dva ekstrema: od pa?ljivog, preciznog i formalnog do svakodnevnog, jednostavnog i neformalnog.

JEZIK KAO SOCIJALNA INSTITUCIJA

Jezik je socijalna institucija koja je oblikovana i prilago?ena tako da udovolji potrebama kulture ipodkulture, koje se stalno mijenjaju. Podkulture su dijelovi unutar ve?e kulture koji se oblikuju premazajedni?kim interesima: religiji, zemljopisnom podru?ju, zanimanju, rasi, nacionalnosti, uvjetima ?ivota,potrebama itd. Primjeri podkultura su: katolici i protestanti; Zagrep?ani i Rije?ani; u?itelji i glazbenici;invalidi ili slijepi, ovisno o kontekstu na koji smo usmjerili pa?nju. Na primjer, u SAD protestanti ne ?inepodkulturu, a katolici i ?idovi ?ine, ali u New Yorku protestanti su tako?er podkultura. Crnci i Kinezi supodkultura izvan Afrike i Kine. Ve?ina obi?no ?ini kulturu, a manjina podkulturu. ?ene, premda su u ve?ini una?oj kulturi, mogu se tretirati kao podkultura jer je dru?tvo kao cjelina usmjereno na mu?karce. Dakle, ho?e lineka grupa biti podkultura, ovisi o kontekstu i orijentaciji dru?tva u kojoj se grupa nalazi.

Svaki je pojedinac pripadnik razli?itih podkultura. Pripada barem nacionalnoj, religioznoj iprofesionalnoj podkulturi. Zbog zajedni?kih interesa, potreba i uvjeta u kojima ?ive pripadnici pojedinihpodkultura po?inje se formirati poseban oblik jezika, odnosno podjezik. Naziv podjezik ozna?ava oblikjezika koji upotrebljava odre?ena grupa ili podkultura koja postoji unutar ?ire dominiraju?e kulture.

FUNKCIJE PODJEZIKA

OLAK?AVANJE KOMUNIKACIJE UNUTAR PODKULTURE

Jezik ima mnogo termina za pojmove koji su va?ni u nekoj kulturi ili podkulturi. Na primjer, na zapadu jenovac jako va?an i zato postoji mnogo rije?i koje ozna?avaju taj pojam: financije, fondovi, kapital, aktiva,cash (gotovina), d?eparac, sitni?, zarada, dobitak, pla?a itd.

MONEY: currency, cash, funds, paper money, coin, coinage, specie, hard cash, collateral,proceeds, assets, capital, revenue; medium of exchange, measure of value, buying power, legaltender, paymentSlang: dough, bread, scratch, greenbacks, long green, bucks;

Provjerom rje?nika mo?emo saznati dosta o nekoj za nas nepoznatoj kulturi. Na primjer, Kinezi imaju mnogorazli?itih rije?i kojima ozna?avaju ri?u, a Eskimi snijeg. Isto tako rje?nik podkulture govori o tome koje sunajva?nije vrijednosti pripadnika te podkulture i rije?i koje se ?esto upotrebljavaju.

SLU?I KAO SREDSTVO PREPOZNAVANJA

Upotrebom odre?enog podjezika pojedinac pokazuje da je pripadnik neke podkulture. Tako pripadnicirazli?itih nacionalnih podkultura ponekad u svoj govor ubace rije? ili frazu na nacionalnom jeziku kako bipokazali svoju pripadnost. Ako se pripadnost nekoj podkulturi krije (na primjer, homoseksualci), ovi znakoviprepoznavanja su vrlo suptilni. Pokazuju se tek kada netko na temelju neke povratne informacije zaklju?i da jesugovornik tako?er pripadnik iste podkulture.

OSIGURAVANJE PRIVATNOSTI KOMUNIKACIJE

Podjezik omogu?ava ?lanovima podkulture me?usobnu komunikaciju u nazo?nosti drugih ljudi, tako dane?lanovi ne razumiju potpuno o ?emu se govori. Tako na primjer prodava?i u SAD imaju razli?ite nazive za

27

pojedine vrste kupaca: razlikuju one koji samo gledaju, one koji kupuju jefinu robu, ili zahtjevne kupce kojetreba uputiti iskusnom prodava?u.

ZA IMPRESIONIRANJE ILI ZBUNJIVANJE

Ovo je ?est slu?aj kod nekih profesija - na primjer, pravnika, lije?nika, znanstvenika. Razli?iti pravnidokumenti, police osiguranja, ugovori i sl. pisani su jezikom koji ve?inu ljudi zbunjuje i u kojem se te?kosnalaze. Lije?nici vrlo ?esto upotrebljavaju stru?ne nazive (latinske) za pojedine bolesti, tako da ih ljudi nerazumiju.

PODJEZICI

VRSTA PODJEZIKA Komentar PRIMJERI

ARGOT:specijalizirani rje?nik nekenepristojne ili podzemne subkulture- na primjer, d?eparo?a, ubojica,dilera droge i prostitutki.

Prije drugi ljudi nisu razumijeli pravioblik argota. Filmovi i televizija su??inili taj jezik javnim.

CANT: specijalizirani rje?nik bilo kojeneprofesionalne grupe (obi?no nekriminalaca), kao ?to su voza?i taksija,voza?i kamiona, vojnici i sl.

Prije drugi ljudi nisu razumijeli tajpodjezik, ali televizija i filmovi supro?irili poznavanje tog rje?nika.

?ARGON: tehni?ki jezik nekeprofesije, na primjer, profesora nasveu?ili?tu, lije?nika i pravnika.

Premda se drugi ljudi prema takvomjeziku odnose negativno, ?argon sadr?ispecifi?na zna?enja i razlike koje suva?ne za stru?njake i koje ?estoupotrebljavaju.

Percepcija,operacionalizacija,,varijable medijatori

server, file

SLANG: termini koji su se razvili izcanta i argota, koje razumije ve?inaljudi ali obi?no se ne upotrebljavaju upristojnom dru?tvu ili u formalnojverbalnoj ili pisanoj komunikaciji.

Slang je obi?no kratko trajao, premda suneki termini pre?ivjeli desetlje?ima iostali u slangu. S vremenom i ?estomupotrebom termini slanga ulaze u jezikkao socijalno prihvatljivi izrazi.

JEZI?NI TABU I EUFEMIZAM

Jezi?ni tabu se odnosi na verbalno pona?anje koje je zabranjeno u nekom dru?tvu, premda razlozi nisuuvijek jasni - op?enito je to zbog nekog nejasnog ili naizgled iracionalnog razloga. Svi jezici i sva dru?tvaimaju jezi?ne tabue.

PORIJEKLO TABUA

Stephen Ullman