22
P r i l o g 1 PROSTORNA BAZA PODATAKA I. KRONOLOGIJA USTROJA I RAZVOJA Jedinstvena prostorna baza podataka svih javnih cesta (državnih, županijskih, lokalnih) u Republici Hrvatskoj, formalno pravno, postoji od 2001. godine (»Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama« NN, br. 27/2001). Djelomično strukturno i djelomično sadržajno, bitnije promjene nastaju uvođenjem označavanja autocesta na terenu (»Pravilnik o označavanju autocesta, njihove stacionaže, brojeva izlaza i prometnih čvorišta te naziva izlaza, prometnih čvorišta i odmorišta« NN, br. 73/2003) odnosno uvođenjem autocesta kao četvrte skupine javnih cesta (»Zakon o javnim cestama« NN, br. 180/2004). Za potrebe prostornog analiziranja postupno su, tijekom godina razvoja, implementirani novi GIS slojevi, tako da sada baza sadrži slijedeće GIS slojeve: 1. Javne ceste Republike Hrvatske s pripadajućim jedinstvenim adresnim sustavom koji kao temeljni GIS sloj postoji od 2001. godine, 2. Objedinjeni podaci Državne geodetske uprave i Državnog zavoda za statistiku o administrativnim granicama države, županija, gradova, općina, naselja i pripadajućeg broja stanovnika, 3. Željeznice, 4. Hidrografija (more, rijeke, jezera), 5. Granični prijelazi, 6. Digitalna ortofoto katra DOF5 (mrežna usluga WMS servisa), 7. Hrvatska osnovna karta HOK5 (mrežna usluga WMS servisa), 8. Detaljna topografska karta DTK25, 9. Detaljna topografska karta DTK100, 10. Detaljna topografska karta DTK200, 11. Prostorni podaci susjednih država (ceste, željeznice, hidrografija, toponimi naselja).

PROSTORNA BAZA PODATAKA - mppi.hr BCP - Prilog 1_verzija 2... · P r i l o g 1 PROSTORNA BAZA PODATAKA I. KRONOLOGIJA USTROJA I RAZVOJA Jedinstvena prostorna baza podataka svih javnih

Embed Size (px)

Citation preview

P r i l o g 1

PROSTORNA BAZA PODATAKA

I. KRONOLOGIJA USTROJA I RAZVOJA

Jedinstvena prostorna baza podataka svih javnih cesta (državnih, županijskih, lokalnih) u Republici Hrvatskoj, formalno pravno, postoji od 2001. godine (»Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama« NN, br. 27/2001). Djelomično strukturno i djelomično sadržajno, bitnije promjene nastaju uvođenjem označavanja autocesta na terenu (»Pravilnik o označavanju autocesta, njihove stacionaže, brojeva izlaza i prometnih čvorišta te naziva izlaza, prometnih čvorišta i odmorišta« NN, br. 73/2003) odnosno uvođenjem autocesta kao četvrte skupine javnih cesta (»Zakon o javnim cestama« NN, br. 180/2004). Za potrebe prostornog analiziranja postupno su, tijekom godina razvoja, implementirani novi GIS slojevi, tako da sada baza sadrži slijedeće GIS slojeve: 1. Javne ceste Republike Hrvatske s pripadajućim jedinstvenim adresnim sustavom koji kao temeljni GIS sloj postoji od 2001. godine, 2. Objedinjeni podaci Državne geodetske uprave i Državnog zavoda za statistiku o administrativnim granicama države, županija, gradova, općina, naselja i pripadajućeg broja stanovnika, 3. Željeznice, 4. Hidrografija (more, rijeke, jezera), 5. Granični prijelazi, 6. Digitalna ortofoto katra DOF5 (mrežna usluga WMS servisa), 7. Hrvatska osnovna karta HOK5 (mrežna usluga WMS servisa), 8. Detaljna topografska karta DTK25, 9. Detaljna topografska karta DTK100, 10. Detaljna topografska karta DTK200, 11. Prostorni podaci susjednih država (ceste, željeznice, hidrografija, toponimi naselja).

II. JEDINSTVENI ADRESNI SUSTAV OZNAČAVANJA JAVNIH CESTA

1. Model podataka

Na osnovu geometrijskih podataka osi javnih cesta razvijen je jedinstveni adresni sustav označavanja javnih cesta (u daljnjem tekstu: adresni sustav), koji geometriju mreže javnih cesta čini neovisnu od promjena po kategoriji razvrstavanja, promjena toka vođenja cestovnog pravca ili promjena po naslovu gospodarenja. Modeliranje topologije adresnog sustava izvedeno je iz same strukture cestovne mreže. Topološku strukturu čine slijedeći elementi : • čvor - točkasti element, • link - linijski element određen početnim i završnim čvorom, • dionica - linijski element koju čine jedan ili više linkova, • cesta – linijski element koju čine jedna ili više dionica.

U tehničkom smislu, adresni sustav se definira kao sustav kojeg čine čvorovi, linkovi, dionice, ceste i skup pravila o njihovom međusobnom odnosu i povezivanju. Osim ta tri topološka elementa neizostavan je i poligon, element koji predstavlja zatvoreno područje i nije izveden iz strukture cestovne mreže, ali je neophodan za tzv. poligonsku topologiju (državne, županijske, općinske granice, tehničke ispostave, katastarske čestice, jezera i dr.). Sustav označavanja javnih cesta služi kako nosiocima održavanja cesta (HAC, HC, ŽUC, koncesionari, društva kapitala), tako i korisnicima (MUP, HAK, DUZS, hitna pomoć, vatrogasci, vozači) za što jednostavnije i preciznije lociranje na cesti. Na terenu, na državnim i županijskim cestama, osnovni nositelj sustava označavanja za korisnika je dionica, dok se podaci u bazu podataka o javnim cestama upisuju na nivou linkova.

2. Način označavanja javnih cesta

Javna cesta definirana je odgovarajućom skupinom, evidencijskom oznakom, opisom smjera pružanja i duljinom. Evidencijske oznake po pojedinim skupinama javnih cesta su sljedeće:

Skupine javnih cesta Evidencijske oznake javnih cesta

Autoceste A1 - A99 Državne ceste 1 - 999

Županijske ceste 1000 - 9999 Lokalne ceste 10000 - 99999

Definicija pojedine javne ceste u skladu s odredbom prvog stavka ovoga naslova, određuje se u aktu o njezinom razvrstavanju.

3. Autoceste

U građevinsko-prometnom smislu, autoceste su u pravilu ceste sa razdvojenim kolnicima sa dva ili tri prometna traka u svakome smjeru. U pogledu prostorne baze podataka i adresnog sustava, os autoceste se vodi sredinom između dva ili tri prometna traka u svakome smjeru. Na terenu, autoceste se označavaju prometnim znakovima obavijesti (»Pravilnik o označavanju autocesta, njihove stacionaže, brojeva izlaza i prometnih čvorišta te naziva izlaza, prometnih čvorišta i odmorišta«, NN, br. 73/2003, »Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama«, NN br. 33/2005, 64/2005, 155/2005): - znak »broj autoceste« (C128) označava broj autoceste, - znak »kilometarska oznaka za autoceste ili brze ceste« (C131) označava kilometar na kojoj je znak postavljen. Dionice autocesta ne označavaju se na terenu.

4. Državne ceste

4.1 Hijerarhija državnih cesta Hijerarhijski se državne ceste prema funkciji prometa dijele na: • Glavne ceste ili arterije, • Sabirne ceste, • Priključne, vezne i otočne ceste. Glavne ceste uzdužno i poprečno prometno integriraju cjelokupno područje Republike Hrvatske. Sabirne ceste čine mrežu državnih cesta, odnosno povezuju glavne ceste međusobno i državnu mrežu cesta sa graničnim prijelazima najvišeg ranga (međunarodni granični prijelazi). Priključne, vezne i otočne ceste ostvaruju vezu državne mreže cesta sa izdvojenim lokalitetima, u skladu sa mjerilima razvrstavanja, međudržavnim graničnim prijelazima i otocima. U ovu grupu cesta pripadaju i ceste niže prometne razine koje povezuju dvije ceste unutar mreže.

4.2 Smjerovi državnih cesta Ceste se prema smjeru unutar mreže dijele na : • Poprečne ceste sa smjerom sjever-jug • Uzdužne ceste sa smjerom zapad-istok

4.3 Evidencijske oznake državnih cesta

Evidencijske oznake uzdužnih cesta predstavljene su parnim brojevima, a poprečnih cesta neparnim brojevima. 1. Glavne ceste – evidencijske oznake cesta predstavljene su brojevima od 1 do 19. • Poprečne ceste nose neparne brojeve 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15, 17, 19.

Ceste se pružaju od sjevera prema jugu, a evidencijske oznake rastu od zapada prema istoku.

• Uzdužne ceste nose parne brojeve 2, 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16, 18. Ceste se pružaju od zapadu prema istoku, a evidencijske oznake rastu od sjevera prema jugu.

2. Sabirne ceste – evidencijske oznake cesta predstavljene su dvoznamenkastim brojevima u

rasponu od 20 do 99. • Poprečne ceste nose neparne brojeve od 21 do 99.

Ceste se pružaju od sjevera prema jugu, a evidencijske oznake rastu od zapada prema istoku uzimajući u obzir početak ceste.

• Uzdužne ceste nose parne brojeve od 20 do 98. Ceste se pružaju od zapada prema istoku, a evidencijske oznake rastu od sjevera prema jugu uzimajući u obzir početak ceste.

3. Otočne, vezne i priključne ceste – evidencijske oznake ceste predstavljene su

troznamenkastim brojevima. U skladu sa mjerilima razvrstavanja određene su evidencijske oznake za ovu grupu državnih cesta: • Otočne ceste nose oznaku: 100 – 199 • Ceste koje povezuju državnu mrežu

cesta sa međudržavnim cestovnim graničnim prijelazima:

200 – 299

• Ceste koje povezuju državnu mrežu cesta sa gradovima:

300 – 399

• Ceste koje povezuju državnu mrežu cesta sa izdvojenim prometnim lokalitetima:

400 – 499

• Vezne ceste: 500 – 599 Evidencijska oznaka ceste raste od zapada prema istoku, odnosno od sjevera prema jugu uzimajući u obzir početak ceste. Na terenu, državne ceste se označavaju prometnim znakovima obavijesti (»Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama«, NN br. 33/2005, 64/2005, 155/2005):

- znak »broj državne ceste« (C129) označava broj državne ceste, - znak »oznaka dionice državne ceste« (C132) označava broj državne ceste, broj dionice te kilometar dionice državne ceste na kojoj je znak postavljen.

5. Županijske i lokalne ceste

5.1 Evidencijske oznake županijskih i lokalnih cesta

Županijske ceste su određene četveroznamenkastom evidencijskom oznakom. Cijela RH podijeljena je na 6 regija, koje se sastoje od više županija, a prva znamenka evidencijske oznake je broj regije kojoj županijska cesta pripada. Lokalne ceste su određene peteroznamenkastom evidencijskom oznakom. Prve dvije znamenke evidencijske oznake su kombinacija regije i županije kojoj lokalna cesta pripada.

Evidencijska oznaka

županijske ceste

Regija Broj županije

Županija Evidencijska oznaka lokalne

ceste

1000 - 1999 Grad Zagreb 21 Grad Zagreb 10000 - 10999 2000 - 2999 Sjeverna

Hrvatska 20 Međimurska 20000 - 20999 2 Krapinsko-zagorska 22000 - 22999 5 Varaždinska 25000 - 25999 6 Koprivničko-križevačka 26000 - 26999

3000 - 3999 Srednja Hrvatska

1 Zagrebačka 31000 - 31999 3 Sisačko-moslavačka 33000 - 33999 4 Karlovačka 34000 - 34999 7 Bjelovarsko-bilogorska 37000 - 37999

4000 - 4999 Slavonija 10 Virovitičko-podravska 40000 - 40999 11 Požeško-slavonska 41000 - 41999 12 Brodsko-posavska 42000 - 42999 14 Osječko-baranjska 44000 - 44999 16 Vukovarsko-srijemska 46000 - 46999

5000 - 5999 Sjeverni Jadran

18 Istarska 50000 - 50999 8 Primorsko-goranska 58000 - 58999 9 Ličko-senjska 59000 - 59999

6000 - 6999 Dalmacija 13 Zadarska 63000 - 63999 15 Šibensko-kninska 65000 - 65999 17 Splitsko-dalmatinska 67000 - 67999 19 Dubrovačko-

neretvanska 69000 - 69999

Na terenu, županijske ceste se označavaju prometnim znakovima obavijesti (»Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama«, NN br. 33/2005, 64/2005, 155/2005): - znak »broj županijske ceste« (C130) označava broj županijske ceste, - znak »oznaka dionice županijske ceste« (C133) označava broj županijske ceste, broj dionice županijske ceste te kilometar dionice ceste na kojoj je znak postavljen. Lokalne ceste se ne označuju na terenu niti nemaju dionice zbog malih duljina.

6. Čvorovi

6.1 Definicija čvora

Čvor je osnovni element cestovne mreže, a u adresnom sustavu predstavlja referentnu točku na cestovnoj mreži koju određuje početak ili završetak linka, dionice ili cestovnog pravca. Čvor je definiran kao: - sjecište osi dviju ili više razvrstanih cesta, - sjecište osi razvrstane ceste s linijom državne granice, - sjecište osi razvrstane ceste s obalnom linijom (kopna i otoka), - početna ili završna točka naselja, odnosno lokaliteta relevantnog za razvrstavanje javnih

cesta, - početnim i završnim točkama carinskih i naplatnih platoa. Točno prepoznavanje pozicije čvora na terenu predstavlja ključni problem uspostave adresnog sustava javnih cesta.

6.2 Indetifikacijski broj čvora Čvor je jednoznačno određen indetifikacijskim brojem. Brojevi čvorova rastu od 1 naviše, neovisno o lokaciji na kojoj se nalaze. Opis čvora sadrži podatak o cestama koje se sijeku ili priključuju u čvoru. Kod složenijih raskrižja, prvi čvor u raskrižju u smjeru cestovnog pravca (prvi čvor od kojeg počinje grananje) proglašen je nositeljem raskrižja. Takva raskrižja mogu imati i naziv.

6.3 označavanje čvorova na terenu

Označavanje čvorova na terenu se provodi radi lakšeg pozicioniranja i određivanja referentne točke od koje će se provoditi prikupljanje cestovnih podataka na terenu. Bez obzira kojom od metoda je izvedeno označavanje čvorova na terenu, korisniku se preporučuje da se koristi i radnom kartom koja sadržava podatke adresnog sustava javnih cesta (ceste, čvorove, linkove, dionice). Postoje dvije osnovne metode označavanja čvorova na terenu: • Označavanje pozicije čvora bojom uz rub ceste, • Zabijanje klina u čvoru

Važno je, bez obzira koju metodu koristili, voditi skicu čvora sa kontrolnim odmjeranjima u svrhu ponovnog uspostavljanja čvora na terenu uslijed mogućeg gubitka ili oštećenja oznake čvora. Na skici je potrebno ucrtati minimalno tri kontrolna odmjeranja za svaki čvor od stalnih, čvrstih točaka (npr. prometnog znaka, rasvjetnog stupa, stabla, ugla zgrade i sl.) te označiti smjer sjevera. Na jednoj skici mogu biti ucrtani jedan ili više čvorova u ovisnosti o međusobnoj udaljenosti, odnosno preglednosti skice.

6.3.1 Označavanje pozicije čvora bojom uz rub ceste Točke dobivene projekcijom pozicije čvora na lijevi i desni rub kolnika označuju se bojom. Označavanje obje strane kolnika provodi se radi lakšeg uočavanja pozicije čvora iz oba smjera kretanja. Promjer kružnice koji označava poziciju čvora iznosi 30 cm. Također uz kružnicu odnosno oznake uz rub kolnika treba bojom upisati i indetifikacijski broj čvora. Dobre strane metode: označavanje je moguće brzo provesti uz minimalna materijalna ulaganja. Loše strane metode: oznaka s vremenom može izblijediti, u određenim slučajevima oznaku nije moguće ucrtati na predviđeno mjesto, teško je uočljiva iz vozila u pokretu.

6.3.2 Zabijanje klina u čvoru U točku koja predstavlja poziciju čvora zabija se klin. Položaj klina je dodatno moguće označiti bojom (kružnicom promjera cca 30 cm). Dobre strane metode: označavanje čvorova zabijanjem klina je moguće relativno brzo provesti, a sam postupak ne iziskuje veća materijalna ulaganja. Oznaka je dugotrajna i nije podložna vremenskim utjecajima. Loše strane metode: u slučaju oštećenja ili nestanka klina uslijed presvlačenja ceste novim slojevima potrebno je ponovno zabiti klin, poziciju klina je teško uočiti iz vozila u pokretu.

6.4 Prostorno snimanje i pohranjivanje položaja čvora GPS uređajem

Razvojem i povećanjem točnosti GPS tehnologije moguće je snimanje prostornih koordinata pozicije čvora, uz uvjet da GPS uređaj ima submetarsku točnost mjerenja u realnom vremenu ili se ista može postići naknadnom obradom u posprocesingu.

7. Linkovi

7.1 Definicija linka

Link je osnovni element adresnog sustava unutar mreže javnih cesta. Definiran je početnim i završnim čvorom. Skup linkova čini cestovni pravac.

7.2 Identifikacijska oznaka linka

Unutar razvrstane cestovne mreže link je jednoznačno određen identifikacijskom oznakom. Brojevi linkova rastu od 1 naviše, neovisno o lokaciji na kojoj se nalaze.

7.3 Pravila prilikom određivanja pripadnosti linkova koji identificiraju rampe (skretače)

U raskrižjima razvrstanih cesta pripadnost linkova koji identificiraju rampe (skretače) određuju se na temelju građevinsko-prometne izvedbe raskrižja, te funkcije u mreži javnih cesta. Postoje dva osnovna tipa raskrižja: • Raskrižje u nivou, • Raskrižje u dva ili više nivoa.

7.3.1 Raskrižja u nivou

Unutar ovog osnovnog tipa raskrižja, uzevši u obzir mogućnost različitog geometrijskog oblikovanja i izvedbe raskrižja, mogu se definirati slijedeći podtipovi: A1: Trokrako raskrižje:

Priključak jedne ceste na drugu. Glavni pravac može biti u pravcu ili u krivini.

A2 : Četverokrako raskrižje:

Sjecište glavnih osi dviju cesta u jednoj točci, sa ili bez dodatnih traka za lijevo i desno skretanje, sa ili bez razdjelnog pojasa.

A3 : Višekrako raskrižje:

Križanje tri ili više cesta sa sjecištem njihovih osi u jednoj točci.

.

A4 : Kružno raskrižje – »rotor«:

Raskrižja u nivou gdje se više cesta sastaje na jedinstvenoj (zajedničkoj) kružnoj, elipsastoj, kvadratičnoj krivulji (»rotoru«), koja uvijek pripada jednoj od cesta. Mogu biti trokraka ili višekraka raskrižja.

a) Za određivanje pripadnosti linkova prvo je potrebno odrediti sjecište glavnih osi dviju ili više javnih cesta koje se sijeku u raskrižju. b) Svi linkovi koji identificiraju rampe (skretače) pripadaju priključku gledano u građevinsko-prometnom smislu, bez obzira na kategoriju ceste.

Pod pojmom građevinsko-prometni smisao podrazumijeva se da li priključak u raskrižju sadrži fizički izgrađene razdjelne otoke, njihov broj i položaj. c) Ukoliko su u građevinsko-prometnom smislu susjedni priključci u raskrižju jednako vrijedni, gleda se u tom slučaju prvo kategorija ceste, te se linkovi koji identificiraju rampe (skretače) dodjeljuju cesti niže kategorije, a potom broj ceste, te se linkovi koji identificiraju rampe (skretače) dodjeljuju cesti višeg broja.

7.3.2 Raskrižja u dva nivoa Osnovna karakteristika raskrižja u dva ili više nivoa je križanje cestovnih pravaca izvan nivoa, a spajanje i odvajanje prometnih tokova s jedne na drugu cestu omogućuje se rampama. Unutar ovog tipa raskrižja, s obzirom na geometrijsko oblikovanje i izvedbu križanja, mogu se specificirati slijedeći podtipovi: B1: Trokrako raskrižje – »truba«:

Priključak izveden u dva nivoa, a spajanje i odvajanje prometnih tokova regulirano je jednosmjernim rampama.

B2: Četverokrako raskrižje – »djetelina«:

Križanje dviju cesta u dva nivoa gdje je jedna cesta podređena u prometno tehničkim karakteristikama, a spajanje i odvajanje prometnih tokova odvija se jednosmjernim rampama.

B3 : Četverokrako raskrižje – »dijamant«:

Križanje dviju cesta u dva nivoa kod kojeg je jedna od cesta lošijih prometno tehničkih karakteristika i s lijevim skretanjima izvedenim u nivou, a spajanje i odvajanje prometnih tokova na cesti većeg značaja odvija se jednosmjernim rampama.

B4 : Četverokrako raskrižje s rampama u dva kvadranta:

Križanje dviju cesta u dva nivoa od kojih je jedna lošijih prometno tehničkih karakteristika i s trakama za lijevo skretanje izvedenim u nivou, a spajanje i odvajanje prometnih tokova na cesti većeg značaja odvija se dvosmjernim rampama. Križanje može biti izvedeno s jednom dvosmjernom rampom u bilo kojem kvadrantu koja na obje ceste formira T-priključak.

Svi linkovi koji identificiraju rampe pripadaju cestovnom pravcu više kategorije odnosno nižem identifikacijskom broju ceste.

Iznimka od pravila je kod četverokrakog raskrižja »dijamant«, gdje svi linkovi koji identificiraju rampe, pripadaju onom cestovnom pravcu od kojega počinje njihovo grananje, gledano isključivo u građevinskom smislu.

7.4 Tipovi linkova

Prema građevinsko-prometnom smislu određeno je 10 tipova linkova:

Tip Značenje 0 Link koji predstavlja cestu s jednim kolnikom na kojem se promet odvija

dvosmjerno. Smjer se određuje prema smjeru definicije cestovnog pravca. 1 Link koji predstavlja onaj od dva kolnika, na cesti koja ima dva fizički

razdvojena kolnika, na kojem se odvija jednosmjerni promet u smjeru identičnom smjeru definicije cestovnog pravca.

2 Link koji predstavlja onaj od dva kolnika, na cesti koja ima dva fizički razdvojena kolnika, na kojem se odvija jednosmjerni promet u suprotnom smjeru od smjera definicije cestovnog pravca.

3 Tip linka koji predstavlja izlaznu rampu, na kojoj se odvija jednosmjerni promet koji se odvaja iz smjera definicije cestovnog pravca.

4 Tip linka koji predstavlja izlaznu rampu, na kojoj se odvija jednosmjerni promet koji se odvaja iz suprotnog smjera definicije cestovnog pravca.

5 Tip linka koji predstavlja ulaznu rampu, na kojoj se odvija jednosmjerni promet koji se spaja u smjer definicije cestovnog pravca.

6 Tip linka koji predstavlja ulaznu rampu, na kojoj se odvija jednosmjerni promet koji se spaja u suprotni smjer definiranog cestovnog pravca.

7 Tip linka koji predstavlja fizički odvojeni usporedni kolnik na kojem se odvija jednosmjerni promet u smjeru identičnom smjeru definicije cestovnog pravca.

8 Tip linka koji predstavlja fizički odvojeni usporedni kolnik na kojem se odvija jednosmjerni promet u suprotnom smjeru od smjera definicije cestovnog pravca.

9 Tip linka koji predstavlja odvojak s glavnog cestovnog pravca. Promet je dvosmjerni na jednom kolniku. Smjer linka određuje se smjerom glavnog cestovnog pravca, ili ako se radi o linku u raskrižju, smjerom prethodnog linka koji se odvaja iz glavnog cestovnog pravca.

Glavni cestovni pravac i njegov smjer određen je »opisom ceste« iz akta o razvrstavanju javnih cesta. Glavni cestovni pravac sačinjavaju linkovi tipa 0 i 1. Suprotnom smjeru cestovnog pravca pripadaju linkovi tipa 2. Linkovi tipa 0, 1 i 2 imaju redne brojeve. Iz rednog broja linka vidljiv je njegov položaj unutar cestovnog pravca. Za tipove linkova 0 i 1, prvi link koji počinje u ishodištu cestovnog pravca ima redni broj 1. Slijedeći link ima redni broj 2, te svaki slijedeći dobiva broj »prethodni+1« sve do zadnjeg linka u smjeru cestovnog pravca. Za linkove u smjeru cestovnog pravca predviđeni su redni brojevi od 1 do 500.

Redni brojevi linkova tipa 2 rastu u smjeru obrnutom od smjera glavnog cestovnog pravca, tj. u smjeru rasta njihove stacionaže. Za linkove tipa 2 predviđeni su redni brojevi od 501 na više. Zbog nekontinuiranog pojavljivanja u glavnom cestovnom pravcu, svako novo grananje, tj. odvajanje od glavnog pravca počinje sa skokom od 50 (551, 601, 651…). Linkovi koji se ne nalaze u glavnom cestovnom pravcu (tipovi linkova 3 – 9), nemaju redni broj, već se preko nadređenog linka koji je u glavnom pravcu može saznati pozicija unutar cestovnog pravca. Kod određivanja nadređenog linka nekom linku koji nije u glavnom cestovnom pravcu gleda se po prioritetu: a) Pripadnost linka određenom cestovnom pravcu. b) Čvor iz kojeg se granaju ili čvor u koji se spajaju link i nadređeni mu link, gledano u smjeru cestovnog pravca, c) U slučajevima kada dolazi do pojave višestrukog grananja (nizanja) podređenih linkova, svima njima za nadređeni link uzima se onaj link u glavnom pravcu od kojeg je započelo ili u kojem završava grananje, gledano u smjeru cestovnog pravca.

8. Dionice

8.1 Definicija dionice

Dionica je osnovni nositelj sustava označavanja za korisnika. U poslovno-financijskom smislu ona predstavlja mjesto troška preko kojeg je moguće pratiti stanje poslovno financijskih parametara. Definirana je kao skup linkova i jednoznačno je određena identifikacijskom oznakom cestovnog pravca i rednim brojem dionice unutar cestovnog pravca kojem pripada. Dionica je sastavljena od jednog ili više linkova, a početna i završna točka dionice su određene stacionažom početnog i stacionažom završnog linka na dionici. Uvođenjem dionica, svim korisnicima cestovne infrastrukture, bilo da se radi o korištenju ili održavanju cesta, želi se olakšati snalaženje te točnije referenciranje na cestovnoj mreži. Link kao osnovni element adresnog sustava je neophodan za zapisivanje podataka u bazu, ali za potrebe prikupljanja cestovnih podataka ili u cilju lakšeg referenciranja na cestovnoj mreži korisniku je prihvatljiviji pojam dionice koja se kao takva i označava na terenu odgovarajućim prometnim znakom obavijesti.

8.2 Identifikacijska oznaka dionice Identifikacijske oznake dionica u smjeru cestovnog pravca sastoje se od tri znamenke, počinju od broja »1« na više, s naznačenim vodećim nulama. Ujedno predstavljaju i redni broj dionice u cestovnom pravcu. Identifikacijske oznake dionica u smjeru obrnutom od smjera cestovnog pravca sastoje se od tri znamenke. Prva znamenka prikazuje broj dionice u smjeru obrnutom od smjera cestovnog

pravca, a druga i treća znamenka prikazuju broj dionice u smjeru cestovnog pravca na koju se ova dionica »kontra smjera« odnosi.

8.3 Mjerila za uspostavu dionica javnih cesta Obzirom da su kod javnih cesta , gledano građevinski, kolnici na pojedinim mjestima razdvojeni, dionice se uspostavljaju, kako u smjeru cestovnog pravca (osnovne dionice), tako i u smjeru obrnutom od smjera cestovnog pravca (suprotne dionice). Svrha takvog načina uspostavljanja dionica je jednoznačno i postojano određivanje elemenata adresnog sustava i njihove pripadnosti, te jednostavnijeg i točnijeg mjerenja i prikupljanja podataka po dionicama na samom terenu. Javna cesta može imati jednu ili više dionica koje su međusobno razgraničene križanjem s drugom javnom cestom veće ili iste kategorije. Iznimno, dionica javne ceste može se uspostaviti do križanja sa javnom cestom niže kategorije kako bi se izbjegle predugačke dionice. Iznimno, početak prve ili kraj zadnje dionice može biti određen državnom granicom, obalnom crtom ili javnom cestom niže kategorije. Dionica u smjeru cestovnog pravca (osnovna dionica) ne smije biti kraća od 100 m, izuzev ako je cijela javna cesta kraća od te duljine. Dionice u smjeru obrnutom od smjera cestovnog pravca ne označavaju se na terenu. Ukoliko mjesto postavljanja prometnog znaka obavijesti »Oznaka dionice državne ceste« odnosno »Oznaka dionice županijske ceste« pada na prometne površine u raskrižju, priključku, prilazu, križanju sa željezničkom prugom znak se postavlja na prvu moguću lokaciju sa stacionažom uvećanom za 0,1 km. U takvim slučajevima potrebno je voditi brigu da na prometnom znaku obavijesti »Oznaka dionice državne ceste« odnosno »Oznaka dionice županijske ceste« stacionaža dionice izražena u kilometrima odgovara stvarnoj stacionaži dionice na kojoj je znak postavljen.

8.4 Pravila pri definiranju dionica

Dionica mora počinjati i završavati na istoj cesti. Linkovi u cestovnom pravcu koji sačinjavaju dionicu moraju biti u kontinuitetu, tj. nastavljati se jedan na drugoga, bez preskočenih linkova. Dionica može sadržavati i podređene linkove. Podređeni linkovi samo formalno pripadaju dionici, tj. ulaze u ukupnu duljinu dionice, ali se mjerenja na tim linkovima ne mogu izvoditi preko dionice, nego preko linkova. Ukupna duljina dionice jednaka je zbroju duljina linkova iz cestovnog pravca i duljina podređenih linkova, pri tome se posebno vodi duljina linkova u cestovnom pravcu, a posebno ukupna duljina dionice.

Na slici 15 i u tablici 1 prikazan je primjer ispravno definiranih dionica: Označena dionica 001 Označena dionica 002 Č1 – Č8 Oznake čvorova L10000 – L10008 Brojevi linkova

Slika 15 – primjer ispravno definiranih dionica

Dionica 001 počinje u čvoru Č1 i ide do čvora Č4. Dionica je definirana u smjeru cestovnog pravca i sadrži tri linka tipa 0, te link tipa 3 i link tipa 5. Na dionicu 001 nastavlja se dionica 002 koja sadrži dva linka tipa 0, te link tipa 4 i link tipa 6.

Cesta Dionica Redni broj linka unutar dionice

Redni broj linka unutar cestovnog

pravca

Link Tip Orijentacija

1 1 1 1 10000 0 U smjeru 1 1 2 2 10001 0 U smjeru 1 1 3 3 10002 0 U smjeru 1 1 10005 3 1 1 10006 5 1 2 1 4 10003 0 U smjeru 1 2 2 5 10004 0 U smjeru 1 2 10007 6 1 2 10008 4

Tablica 1 – definicija dionica na cestovnom pravcu

8.4.1 Pravila pri definiranju početnog i završnog čvora dionice

Određivanje početnog odnosno završnog čvora neke dionice u cestovnom pravcu ovisiti o više faktora, a može se prikazati kroz nekoliko karakterističnih slučajeva: 1. Cestovni pravac izlazi van granica Hrvatske - u ovom slučaju dionica počinje odnosno

završava u čvoru koji se nalazi u presjecištu osi ceste s državnom granicom.

Č1 Č2

Č3 Č4

Č5

Č6 Č7

Č8

L1000L1000

L1000 L10003

L1000

L10005

L10006

L10007L1000

Smjer cestovnog

2. Cestovni pravac dolazi do obalne crte - u ovom slučaju dionica počinje odnosno završava u čvoru koji se nalazi u presjecištu osi ceste s obalnom crtom ili ide do točke ulaza ceste u lučko područje pod nadležnošću lučke uprave, ako ta nadležnost postoji.

3. Raskrižje u dva ili više nivoa - u ovom slučaju kraj prethodne odnosno početak slijedeće dionice nalazi se:

a) u čvoru prvog odvajanja (rampe, skretača), s desne ili lijeve strane

nerazdvojenog kolnika glavnog cestovnog pravca, neposredno prije nailaska na samo raskrižje, gledano u smjeru glavnog cestovnog pravca,

b) u čvoru prvog odvajanja (rampe, skretača), s desne strane razdvojenog kolnika glavnog cestovnog pravca, neposredno prije nailaska na samo raskrižje, gledano u smjeru glavnog cestovnog pravca. Isto tako, ovo pravilo vrijedi za određivanje čvorova dionica gledano u smjeru obrnutom od smjera glavnog cestovnog pravca.

4. Raskrižje u nivou

a) glavne osi dviju cesta sijeku se u jednom čvoru koji predstavlja kraj prethodne odnosno početak slijedeće dionice u cestovnom pravcu za koji se određuju dionice,

b) priključak »prvog« cestovnog pravca na »drugi« cestovni pravac, gledano građevinski, izveden je u obliku dva kraka (slika 5) – u ovom slučaju kraj prethodne odnosno početak slijedeće dionice u »drugom« cestovnom pravcu predstavlja čvor od kojeg počinje ili u kojemu završava glavna os »prvog« cestovnog pravca.

8.4.2 Ograničenja kod definiranja dionica

• dionica mora počinjati i završavati na istom cestovnom pravcu (istom broju ceste),

• podređeni linkovi ne mogu biti u glavnom pravcu dionice (linkovi u glavnom pravcu

dionice su oni koji imaju definirani »Redni broj« linka unutar dionice - tablica 1),

• kako bi se sačuvao kontinuitet mjerenja, dionica može sadržavati i dvojne linkove preko kojih prelazi cestovni pravac.

8.4.3. Referentni sustav lociranja podataka na cestovnoj mreži

Referentni sustav lociranja podataka na cestovnoj mreži je set terenskih i uredskih procedura koje na osnovu određenog i postavljenog adresnog sustava javnih cesta povezuju lokacije međusobno, koristeći metode lociranja podataka. Metode lociranja podataka na cestovnoj mreži mogu biti linearne ili prostorne. U dosadašnjoj praksi koristila se linearna metoda kilometarskih oznaka koja se sastoji od mjerenja stacionaže (udaljenosti) nekog objekta od najbliže kilometarske oznake. Preduvjet za korištenje te metode je da su na terenu, uz rub ceste, postavljene trajne kilometarske oznake na svaki puni kilometar unutar dionice.

U novije vrijeme sve više se koristi prostorna metoda lociranja podataka pomoću GPS uređaja, gdje je adresa podatka izražena u prostornim koordinatama (x, y, z) zadanog koordinatnog sustava.

9. Dvojna pripadnost ceste

Prilikom razvrstavanja javnih cesta, određeni su prvo cestovni pravci. Na pojedinim dijelovima cestovni pravci se preklapaju, što dovodi do dvojne pripadnosti. Dvojna pripadnost kod linkova pokazuje kojim sve cestovnim pravcima link pripada. Dionice, odnosno linkovi na dvojnim pripadnostima u pravilu pripadaju cesti nižeg broja, odnosno više kategorije. Tako je izbjegnuta redundantnost duljina kod cestovnih pravaca, opsega cestovne mreže, odnosno površine kolnika, relevantnog pokazatelja u gospodarenju i održavanju cesta.