Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu

Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu

Ustavno uređenje

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Ustavno uređenje".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Temeljne odredbe2. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda3. Zajedničke odredbe4. Osobne i političke slobode i prava5. Ustrojstvo državne vlasti6. Hrvatski sabor7. Predsjednik Republike Hrvatske8. Vlada Republike Hrvatske9. Sudbena vlast10. Ustavni sud Republike Hrvatske11. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave12. Međunarodni ugovori13. Europska unija14. Promjene Ustava15. Državna znamenja

PRAVNI IZVORI I LITERATURA

1. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" 85/10 - pročišćeni tekst)2. Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske

("Narodne novine" 55/90, 26/93, 29/94)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE

1. Koje su temeljne odredbe Ustava RH?

Temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske su:

Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv trodioba vlasti ustavnost i zakonitost slobodno osnivanje političkih stranaka oružane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost

1

http://www.uprava.hr/default.aspx

granice Republike Hrvatske mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora zabrana progonstva, oduzimanja državljanstva te zaštita interesa hrvatskih državljana u stranoj

državi grb, zastava i himna službena upotreba hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

2. Kako narod ostvaruje vlast u Republici Hrvatskoj?

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

3. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka?

Najviše vrednote ustavnog poretka su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

4. Koje su značajke suvereniteta Republike Hrvatske i gdje se prostire?

Suverenitet Republike Hrvatske je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, a prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

5. Kako je ustrojena vlast u Republici Hrvatskoj?

Vlast u Republici Hrvatskoj je ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu.

Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor, izvršnu vlast obavlja Vlada Republike Hrvatske, a sudbenu sudovi.

6. Kako su zaštićena prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. Zakonom se može pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

7. Kako se ostvaruje biračko pravo?

Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.

8. Koje su osobne i političke slobode i prava?

Osobne i političke slobode i prava su:

pravo na život u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to odrađeno zakonom, o čemu

odlučuje sud zabranjen je prisilni i obvezni rad nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga svi građani i stranci jednaki su pred sudom i drugim državnim i inim tijela koje imaju javne ovlasti svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati

boravište dom je nepovrediv

2

jamči se sloboda mišljenja i izražavanje misli jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države svim građanima priznaje se pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed jamči se pravo na slobodno udruživanje u sindikate i druge udruge svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti

primljen u javne službe svi građani Republike Hrvatske s navršenih 18 godina imaju biračko pravo, opće i jednako svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i javnim tijelima i

dobiti na njih odgovor vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih građana.

9. Što je Hrvatski sabor?

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

10. Koliki je broj zastupnika u Hrvatskom saboru ?

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju neposrednim tajnim glasovanjem na četiri godine (po 14 zastupnika iz 10 izbornih jedinica, zastupnici manjina i zastupnici dijaspore).Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju liste koje na izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova birača.

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Hrvatski sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske.

U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

11. Kada Hrvatski sabor zasjeda redovito, a kad izvanredno?

Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: između 15. siječnja i 15. srpnja te između 15. rujna i 15. prosinca.

Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade RH ili većine zastupnika. Predsjednik Hrvatskog sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati izvanredno zasjedanje.

12. Koje su nadležnosti Hrvatskog sabora?

Nadležnosti Hrvatskog sabora su:

odlučuje o donošenju i promjeni Ustava donosi zakone donosi državni proračun odlučuje o ratu i miru donosi akte kojima izražava politiku Sabora donosi Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane Republike Hrvatske ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske raspisuje referendum obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom

saboru, u skladu s Ustavom i zakonom daje amnestiju za kaznena djela

3

obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

13. Tko proglašava zakone?

Zakone proglašava predsjednik Republike Hrvatske u roku od 8 dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

14. Koje su nadležnosti Predsjednika Republike i na koje vrijeme se bira?

Predsjednik Republike predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem na vrijeme od pet godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

15. Koje su ovlasti Predsjednika Republike?

Ovlasti Predsjednika RH su sljedeće:

raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje Hrvatskog Sabora raspisuje referendum u skladu s Ustavom povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele

zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine zastupnika u Hrvatskom saboru

daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i

konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik Republike Hrvatske objavljuje rat i zaključuje mir u skladu s Ustavom i zakonom, surađuje s Vladom Republike Hrvatske u usmjeravanju rada

sigurnosnih službi za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru

ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.

16. Tko čini vladu Republike Hrvatske?

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

17. Opišite postupak imenovanja Vlade Republike Hrvatske ?

Osoba kojoj je Predsjednik Republike Hrvatske povjerio mandat (mandatar) za sastav Vlade predlaže članove Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju. Ako mandatar u roku od 30 dana ne sastavi Vladu, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za još najviše 30 dana, ako ni tada ne sastavi Vladu ili ta Vlada ne dobije povjerenje od Hrvatskog sabora tada će Predsjednik Republike Hrvatske povjeriti mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada Republike Hrvatske ne bude sastavljena ni tada Predsjednik Republike Hrvatske će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

18. Koje su nadležnosti Vlade Republike Hrvatske?

4

Vlada Republike Hrvatske:

predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru predlaže državni proračun i završni račun provodi zakone i druge odluke Hrvatskog sabora donosi uredbe za izvršenje zakona vodi unutarnju i vanjsku politiku usmjerava i nadzire rad državne uprave brine o gospodarskom razvitku zemlje usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom raspisuje izbore za predsjednika Republike Hrvatske.

19. Tko obavlja sudbenu vlast i koji je najviši sud u Republici Hrvatskoj?

Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Vrhovni sud RH, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20. Tko može biti biran i na koje vrijeme za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske?

Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika, na vrijeme od 8 godina, iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti.

Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od 4 godine. Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

21. Koje su nadležnosti Ustavnog suda?

Nadležnosti Ustavnog suda su:

odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako

od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana

odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđene temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, kao i pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu zajamčeno Ustavom RH

prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor

rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti

njihov rad nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u

djelokrugu sudova obavlja druge poslove određene Ustavom.

22. Koje su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije.

5

23. Tko sklapa i potvrđuje međunarodne ugovore?

U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskog sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore:

koji traže donošene ili izmjenu zakona međunarodne ugovore vojne i političke naravi međunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskog sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.Međunarodne ugovore koji međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvrđuje 2/3 većinom svih zastupnika.

24. Koja će prava uživati državljani Republike Hrvatske u Europskoj uniji, a koja građani Europske unije u Republici Hrvatskoj?

Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji državljani Republike Hrvatske su građani Europske Unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske Unije, a osobito:

slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj

državi članici, sukladno propisima te države članice pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti vlastitih

državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo

pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske Unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske Unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.

Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska Unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.

U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije. Navedena prava nastupaju ulaskom u Europsku Uniju.

25. Tko ima pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske i tko odlučuje i promjeni Ustava?

Pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske ima:

najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru Predsjednik Republike Vlada Republike Hrvatske.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.

26. Navedite znamenja Republike Hrvatske, opišite grb Republike Hrvatske i gdje se sve rabi?

Državna znamenja su grb, zastava i himna Republike Hrvatske.Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita podijeljen u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, prvo polje je crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna s pet povijenih hrvatskih grbova: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

6

Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda.

Grb Republike Hrvatske rabi se u:

pečatima i žigovima državnih tijela i drugih javnih tijela u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu na zgradama u kojima su smještena državna tijela i druga javna tijela u Republici Hrvatskoj na službenim aktima tijela državne vlasti na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju.

27. Opišite zastavu Republike Hrvatske, gdje se i kada ističe, te tko je napisao i uglazbio himnu Republike Hrvatske i kad se izvodi?

Zastava Republike Hrvatske se sastoji od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom u sredini. Omjer širine i dužine je 1:2. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave.

Zastava se ističe:

stalno na zgradama svih državnih tijela u dane praznika Republike Hrvatske u dane žalosti Republike Hrvatske i vije se za trajanje žalosti na pola stijega može se isticati pri javnim skupovima u Republici Hrvatskoj (političkim, sportskim itd.), na

brodovima, plovilima.

Himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovina", a izvornik teksta i napjev čuva se u Hrvatskom Saboru. Tekst himne napisao je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin.Himna se izvodi sviranjem, pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem:

na početku zasjedanja Hrvatskog Sabora pri službenom dolasku u Republiku Hrvatsku, odnosno pri ispraćaju šefa strane države ili

ovlaštenog predstavnika međunarodne organizacije u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Sustav državne uprave

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Sustav državne uprave".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Propisi kojima se uređuje sustav i ustrojstvo državne uprave2. Osnivanje tijela državne uprave3. Poslovi državne uprave4. Ustrojstvo državne uprave

7

5. Upravljanje tijelima državne uprave6. Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave7. Ovlasti Vlade prema tijelima državne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i jedinicama

lokalne i područne samouprave8. Međusobni odnosi tijela državne uprave9. Sredstva tijela državne uprave10. Odnosi tijela državne uprave i građana11. Ustrojstvo Vlade12. Vladini uredi13. Akti Vlade14. Djelokrug rada tijela državne uprave15. Nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica i uvjeti za osnivanje u tijelima državne uprave16. Način upravljanja i ovlasti čelnika unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela državne uprave,17. Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave u županijama


1. Zakon o sustavu državne uprave ("Narodne novine" 150/11)2. Zakon o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" 150/11)3. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave ("Narodne

novine" 150/11)4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih

tijela državne uprave ("Narodne novine" 22/12)5. Članak 61. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine 145/10)6. Članak 6. i 106. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti ("Narodne novine" 28/10)


1. Koji su poslovi državne uprave?

Poslovi državne uprave su:

neposredna provedba zakona donošenje propisa za njihovu provedbu obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i stručni poslovi.

Poslovi državne uprave uređuju se zakonom.

2. Koji su to drugi upravni i stručni poslovi tijela državne uprave?

Drugi upravni i stručni poslovi su:

praćenje stanja izrada nacrta prijedloga propisa i drugi stručni poslovi izrada stručnih podloga priprema odgovora na zastupnička pitanja ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju.

3. Tko obavlja poslove državne uprave?

8

Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave. Posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu se povjeriti tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti).

4. Koja su tijela državne uprave?

Tijela državne uprave su ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni uredi), državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama. Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije središnja su tijela državne uprave, a uredi državne uprave u županijama su prvostupanjska tijela državne uprave.

5. Koje provedbene propise donose čelnici središnjih tijela državne i što se s njima uređuje?

Ministri, predstojnici državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti. Pravilnikom se detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.Naredbom se naređuje ili zabranjuje određeno postupanje.Naputkom se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave, ako tim propisima nije iznimno određeno da zbog osobito važnih razloga stupaju na snagu danom objave.

6. Što se nadzire u provedbi upravnog nadzora?

U provedbi upravnog nadzora tijela državne uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa te zakonitost rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje ima javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave.

7. Koje su mjere upravnog nadzora?

Mjere upravnog nadzora su:

zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova državne uprave raspraviti stanje izvršavanja poslova državne uprave i predložiti mjere koje se moraju poduzeti radi

izvršenja pojedinih poslova državne uprave pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti odgovarajućih službenika, odnosno namještenika neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadležnosti tijela državne uprave, tijela

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon ili drugi propis, a tijelo državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili određeni posao državne uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku

poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom.

8. Tko provodi upravni nadzor i nad kojim tijelom se provodi upravni nadzor?

U granicama svog djelokruga:

ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije nadziru rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u

9

povjerenim im poslovima državne uprave uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave nadziru rad tijela jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave na području županije.

9. Tko provodi inspekcijski nadzor i što se nadzire u inspekcijskom nadzoru?

Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora, kad je to određeno posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektori).

U provedbi inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, provodi se izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimaju zakonom i drugim propisima predviđene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima.

10. Što može naložiti inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora?

Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i drugim propisima:

narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom ili

drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu poduzeti i druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima ovlašten.

11. Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu?

O izvršenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim, odnosno naređenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik.

Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili službenoj osobi državnog tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe.

Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima.

12. Koje su nadležnosti ministra?

Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito:

provodi utvrđenu politiku Vlade donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od

zajedničkog interesa osigurava suradnju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama

prema državnim službenicima i namještenicima poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisima u slučaju povrede službene dužnosti.

13. Koje su nadležnosti zamjenika ministra?

Zamjenik ministra provodi utvrđenu politiku Vlade i zamjenjuje ministra u upravljanju radom ministarstva.

Ministar ima jednog zamjenika ministra kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade. Zamjenik ministra za svoj rad odgovara ministru i Vladi.

10

14. Koje su nadležnosti pomoćnika ministra?

U ministarstvu se može imenovati jedan ili više pomoćnika ministra.

Pomoćnik ministra, u pravilu, upravlja radom upravne organizacije ustrojene u sastavu ministarstva te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.

Pomoćnika ministra imenuje Vlada na prijedlog ministra, a za svoj rad odgovoran je ministru i Vladi.

15. Koje su nadležnosti glavnog tajnika ministarstva ?

Glavni tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu ministarstva te u pravilu usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad.

Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada na prijedlog ministra, a na temelju javnog natječaja.

16. Kada se ustrojavaju državni uredi i koje poslove obavljaju?

Državni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade.Državni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga. Državni uredi jesu:

1. Državni ured za trgovinsku politiku2. Državni ured za središnju javnu nabavu3. Državni ured za upravljanje državnom imovinom.

Državnim uredom upravlja predstojnik, u položaju zamjenika ministra.

17. Koji su poslovi državne upravne organizacije?

Državne upravne organizacije se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja.

Državne upravne organizacije osnivaju se u pravilu kao državne uprave, zavodi i ravnateljstva. Državne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga, a osobito:

proučavaju i istražuju određena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je nužno obavljati u okviru državne uprave

vode propisane očevidnike rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa.

18. Koje upravne organizacije se mogu osnovati u sastavu ministarstva i tko njima upravlja?

Upravne organizacije koje se mogu osnovati u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva:

uprave se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu

zavodi se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se

11

obavljaju pretežito stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar ministarstva. Zavodima se iznimno mogu povjeriti i određeni upravni poslovi, ako to zahtijeva povezanost stručnih i upravnih poslova

ravnateljstva se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju određeni upravni poslovi, kada obavljanje tih poslova zahtijeva posebno ustrojenu službu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva.

19. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave?

Za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne (regionalne) samouprave ustrojava se ured državne uprave.Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade. Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave obavlja upravne i druge stručne poslove u upravnim područjima za koja je ustrojen, a osobito:

neposredno provodi zakone i druge propise i osigurava njihovu provedbu rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju, ako to posebnim zakonom nije stavljeno u

nadležnost središnjim tijelima državne uprave ili pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te povjereno tijelima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor prati stanje u svom djelokrugu te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere za unapređenje

stanja u pojedinim upravnim područjima.

20. Koje su nadležnosti predstojnika ureda državne uprave ?

Radom ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja predstojnik. Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave je čelnik tog ureda.

Za obavljanje poslova u uredu državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave predstojnik ureda odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela državne uprave nadležnom za odgovarajuće upravno područje.

Predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave imenuje Vlada na temelju javnog natječaja kojeg provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.

21. Koje se ustrojstvene jedinice mogu ustrojiti u uredima državne uprave u županijama (u sjedištu i izvan sjedišta)?

Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave.

Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je za svoj rad i rad u ispostavi odgovoran predstojniku ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave.

22. Tko obavlja povjerene poslove državne uprave ?

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave:

rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost

vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde

12

obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost.

23. Kojim propisom se uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave i tko ga donosi?

Načela za unutarnje ustrojstvo, kao i uredsko poslovanje tijela državne uprave, uređuju se uredbom Vlade.

Uredbom Vlade uređuje se i unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela državne uprave i njihov djelokrug, način upravljanja tim jedinicama, okvirni broj potrebnih državnih službenika i namještenika za obavljanje poslova iz nadležnosti tih jedinica, način planiranja poslova, radno vrijeme, održavanje uredovnih dana, kao i druga pitanja od osobitog značaja za rad tijela državne uprave.

24. Tko donosi pravilnik o unutarnjem redu tijela državne uprave?

Pravilnik o unutarnjem redu donose:

za ministarstvo - ministar za državni ured - predstojnik za državne upravne organizacije - ravnatelj za ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave - predstojnik.

Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje se broj potrebnih državnih službenika i namještenika s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti te druga pitanja od značaja za rad tijela državne uprave koja nisu uređena uredbom Vlade.

25. Tko provodi nadzor nad obavljanjem poslova državne uprave?

Vlada provodi nadzor nad obavljanjem poslova državne uprave te može:

1. ukinuti propise tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave

2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave s Ustavom i zakonom

3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu državne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti

4. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika.

Središnja tijela državne uprave provode upravni nadzor nad radom ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave te u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova državne uprave.

26. Na koji način su tijela državne uprave dužna međusobno surađivati?

Tijela državne uprave dužna su u obavljanju poslova državne uprave surađivati s tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave, i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te im pružati stručnu pomoć, a osobito stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te održavati stručna savjetovanja.

27. Kako građani ostvaruju naknadu štete radi neobavljanja službene radnje radi koje su pozvani?

Kad se u upravnom postupku građani i pravne osobe, odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova.

13

28. Što mogu poduzeti građani i pravne osobe radi nepravilnog postupanja tijela državne uprave?

Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

Na podnesene prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe.

29. Tko ima pravo izvještavati javnost o obavljanju poslova državne uprave?

Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati čelnici tijela (ministri, ravnatelji državnih upravnih organizacija, državni tajnici središnjih državnih ureda i predstojnici ureda državne uprave u županijama) ili državni službenici koje čelnik tijela ovlasti za davanje odgovarajućih izvješća.

30. Gdje se osiguravaju sredstva za rad tijela državne uprave i kako se osiguravaju sredstva za rad tijela?

Sredstva za rad tijela državne uprave utvrđuju se državnim proračunom.

Tijela državne uprave dužna su Vladi dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloženjem najkasnije do 30. rujna tekuće godine.

31. Na koji način se koriste stvari opreme tijela državne uprave?

Tijelo državne uprave dužno je održavati opremu, zgrade i drugu imovinu, osigurati je u visini njezine vrijednosti i voditi o njoj prikladan očevidnik, u skladu s posebnim propisima.

Tijelo državne uprave može određene stvari opreme koristiti zajedno s drugim tijelom državne uprave te s tijelom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnom osobom koja ima javne ovlasti.

32. Tko odlučuje o raspoređivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave?

O raspoređivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave odlučuje čelnik tijela državne uprave, u skladu s državnim proračunom.Raspoređivanje sredstava tijela državne uprave obavlja se predračunom, a konačna raspodjela tih sredstava godišnjim obračunom tijela državne uprave.

Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a najkasnije 15 dana nakon usvajanja državnog proračuna.Za zakonito korištenje sredstava tijela državne uprave odgovorni su čelnik tijela državne uprave, kao izvršitelj, i računopolagač.

33. Tko čini Vladu Republike Hrvatske?

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi Vlade).Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog potpredsjednika.

Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani.Predsjednik Vlade i članovi Vlade su državni dužnosnici.

34. Kad stupaju na dužnost predsjednik i članovi Vlade?

Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

14

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

35. Kome podnose ostavku članovi Vlade?

Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku.Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru.

Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade.Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade.Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade.

36. Koja su osnovna zaduženja Vlade i na koji način Vlada donosi odluke?

Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduženi na sjednicama Vlade. Sjednice Vlade su javne.

Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda sjednice održati bez nazočnosti javnosti.Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi.

37. Kada Vlada RH odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade?

Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadležnim državnim tijelima predlaže:

promjenu Ustava Republike Hrvatske udruživanje ili razdruživanje s drugim državama promjenu granica Republike Hrvatske raspuštanje Hrvatskoga sabora raspisivanje državnog referenduma.

38. Koje poslove obavlja Ured predsjednika Vlade?

U Vladi se ustrojava Ured predsjednika Vlade. Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu.

Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade.

39. Koje stručne službe može osnivati Vlada?

Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne službe radi obavljanja poslova iz svojeg djelokruga i određuje njihov ustroj. Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom službom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju.

40. Nabrojite stručne službe – urede koje Vlada osniva uredbom?

Za obavljanje stručnih poslova, Vlada osniva:

Ured za zakonodavstvo Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

15

Ured za ravnopravnost spolova Ured za udruge Ured za razminiranje Ured za suzbijanje zlouporabe droga Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske Ured za protokol.

41. Može li se podnijeti žalba na rješenje o odlučivanju o upravnim stvarima Vlade i povjerenstva?

Rješenje Vlade, odnosno, povjerenstva o upravnoj stvari je izvršno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Rješenje je upravni akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

42. Koje akte donosi Vlada?

Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom.Vlada donosi Poslovnik kojim, sukladno ovom Zakonu, uređuje ustrojstvo, način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada.

Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.

43. Gdje se objavljuju uredba i poslovnik Vlade?

Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana od dana objave, ako tim aktima nije određen drugi rok njihovog stupanja na snagu.

Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada prilikom donošenja tih akata.

44. Tko odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne prave?

Vlada odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave.

45. Može li se protiv člana Vlade voditi kazneni postupak?

Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade.

Upravni postupak i upravni sporovi

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Upravni postupak i upravni sporovi".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Stranka u upravnom postupku2. Načela u upravnom postupku3. Nadležnost i vrste nadležnosti4. Službena osoba

16

5. Pokretanje i vođenje upravnog postupka

postupak rješavanja upravne stvari dokazivanje radnje u postupku rokovi

6. Obavješćivanje

oblici obavješćivanja

7. Rješavanje upravne stvari

rješenje

8. Pravni lijekovi

žalba

9. Upravni spor


1. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09.)2. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10.)


1. Tko rješava u upravnim stvarima?

U upravnim stvarima rješavaju javnopravna tijela.

2. Koja su javnopravna tijela?

Javnopravna tijela su:

tijela državne uprave druga državna tijela tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

3. Tko je stranka u upravnom postupku?

Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnim interesima radi.

Stranka može biti:

aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka) pasivna ( protiv koje se pokreće postupak) zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo sudjelovati u

17

tuđem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja građevinske dozvole).

4.Što je postupovna sposobnost stranke?

Postupovna sposobnost stranke znači da stranka može samostalno poduzimati radnje u upravnom postupku.

5. Tko zastupa stranku ako nema postupovnu sposobnost ili joj je ta sposobnost ograničena?

Stranku koja nema postupovnu sposobnost, ili joj je ta sposobnost ograničena, zastupa zakonski zastupnik.

6. Tko zastupa postupovno sposobnu stranku?

Postupovno sposobnu stranku zastupa opunomoćenik.

7. Tko može biti opunomoćenik?

Opunomoćenik može biti: odvjetnik, odvjetnički ured, druga pravna osoba ako na temelju zakona može zastupati i svaka druga fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost osim one koja se bavi nadripisarstvom.(Nadripisar je osoba koja neovlašteno pruža pravnu pomoć za novac).

8. Koja su načela općeg upravnog postupka?

Načela općeg upravnog postupka su:

1. Načelo zakonitosti2. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa3. Načelo pomoći stranci4. Načelo utvrđivanja materijalne istine5. Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza6. Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti7. Načelo pristupa podacima i zaštite podataka8. Pravo stranke na pravni lijek9. Načelo zaštite stečenih prava stranaka10. Službena uporaba jezika i pisma.

9. Što znači načelo zakonitosti?

Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona.

10. Što znači načelo pomoći stranci?

Načelo pomoći stranci znači da će službena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te da njeno neznanje i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada.

11. Što znači načelo materijalne istine?

Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

12. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza?

Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da službena osoba samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrđuje svojom slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

13. Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti?

Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari.

18

14. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma?

Načelo službene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Postupak se može voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima.

15. Što je nadležnost i koje su vrste nadležnosti?

Nadležnost je pravo i dužnost javnopravnog tijela da rješava u određenoj upravnoj stvari.

Postoje dvije vrste nadležnosti:

stvarna nadležnost (određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili nadležnost javnopravnih tijela)

mjesna nadležnost (određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela).

16. Tko je službena osoba u upravnom postupku?

Službena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim stvarima.

17. Kako se pokreće upravni postupak?

Upravni postupak može se pokrenuti na tri načina:

1. na zahtjev stranke2. po službenoj dužnosti3. javnom objavom.

18. Koji su Zakonom propisani načini rješavanja upravne stvari?

Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari:

1. neposredno rješavanje2. ispitni postupak.

19. Što su sve dokazna sredstva (dokazi)?

Dokazna sredstva su: isprave, svjedoci, vještaci, očevid i izjava stranke.

20. Što je javna isprava?

Javna isprava je isprava koju je izdao nadležni sud ili javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku.

Javne isprave dokazuju što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

21. Tko može biti svjedok?

Svjedok može biti svaka fizička osoba za koju se smatra da ima određena saznanja o određenim činjenicama i koja svoja saznanja može priopćiti.

22. Kad se u upravnom postupku provodi vještačenje?

Vještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice, koja je bitna za rješavanje, potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.

23. Što je očevid?

Očevid je dokazno sredstvo koje se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice potrebno neposredno opažanje službene osobe.

24. Kad se u upravnom postupku koristi izjava stranke kao dokazno sredstvo?

Izjava stranke u upravnom postupku koristi se kao dokazno sredstvo, ako za utvrđivanje određenih

19

činjenica ne postoje drugi dokazi.

25. Što se smatra podneskom?

Podneskom se smatraju: zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja i sl., kojima se stranke obraćaju javnopravnom tijelu.

26. Kakav mora biti podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti?

Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito:

naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje naznaku upravne stvari na koju se odnosi osobno ime osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima adresa potpis.

27. Na koje sve načine stranka može predati podnesak?

Stranka može predati podnesak na sljedeće načine:

neposredno u pisanom obliku poslati poštom dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu usmeno izjaviti na zapisnik.

28. Tko ima pravo biti obaviješten o tijeku upravnog postupka i razgledati spise?

O tijeku postupka imaju pravo biti obaviještene i razgledati spise stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes.

29. Kako se računaju rokovi?

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

30. Kad se računa početak roka određenog na dane?

Rok određen na dane počinje se računati od prvog sljedećeg dana nakon dana kad je dostavljeno pismeno.

31. Da li nedjelje, blagdani i neradni dani utječu na računanje rokova?

Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek rokova, ali ako zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana.

32. Što je dostava?

Dostava je radnja kojom se pismeno uručuje (dostavlja) osobi na koju je naslovljeno.

33. Što je osobna dostava?

Osobna dostava je dostava koja se obavlja osobno naslovljenoj osobi kada od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana.

34. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem?

Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka.

35. Koji su sastavni dijelovi rješenja?

Sastavni dijelovi rješenja su:

zaglavlje uvod izreka

20

obrazloženje uputa o pravnom lijeku potpis službene osobe otisak službenog pečata javnopravnog tijela.

36. O čemu se odlučuje zaključkom?

Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisano donošenje rješenja.

37. Što je žalba?

Žalba je pravni lijek koji se može izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku.

Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja ako nije propisan duži rok.

Žalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, osim ako je zakonom propisano da žalba nije dopuštena. Može se podnijeti i zbog tzv. šutnje uprave, ako rješenje nije doneseno u roku u kojem je trebalo biti doneseno.O žalbi rješava drugostupanjsko tijelo koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i svrhovitost rješenja.

38. Kada se sastavlja zapisnik u upravnom postupku?

Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba.

39. Sadržaj zapisnika - što se upisuje u zapisnik?

U zapisnik se upisuje:

naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju mjesto gdje se radnja obavlja datum i sat kad se radnja obavlja upravna stvar o kojoj se vodi postupak osobna imena službenih osoba osobna imena nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.

40. Što je službena osoba koja vodi postupak obvezna učiniti prije zaključenja zapisnika?

Prije zaključenja zapisnika službena osoba obvezna je pročitati zapisnik nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji i pitati imaju li primjedbi na zapisnik.

Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe, a ako su primjedbe stavljene navest će se ukratko sadržaj primjedbi.

41. Tko i na koji način potpisuje zapisnik?

Zapisnik potpisuju:

službena osoba – potpisuje se na kraju zapisnika zapisničar (ako ga je bilo u postupku) – potpisuje se na kraju zapisnika osobe koje su dale izjave – potpisuju se ispod svoje izjave i na kraju svake stranice zapisnika na

kojoj se nalazi izjava.

42. Kad i na koji način se pokreće upravni spor?

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stupnju ili protiv

21

prvostupanjskog upravnog akta protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležno tijelo nije o zahtjevu ili o žalbi donijelo odgovarajući upravni akt.

Pokreće se tužbom u roku 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci.

43. Tko rješava upravne sporove?

Upravne sporove rješava Upravni sud Republike Hrvatske.

44. Tko su stranke u upravnom sporu?

Stranke u upravnom sporu su:

tužitelj - može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu

tužena strana - tijelo čiji se akt osporava zainteresirana osoba - treća osoba kojoj bi poništavanje osporenog upravnog akta neposredno bilo

na štetu.

45. Koje akte sud donosi u upravnom sporu?

Sud u upravnom sporu donosi presude i rješenja.

Uredsko poslovanje

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Uredsko poslovanje".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Temeljni pojmovi uredskog poslovanja2. Primitak, otvaranje i pregled pošiljki3. Upisivanje pismena4. Dostava pismena u rad5. Sastavni dijelovi neupravnog akta6. Otpremanje akata7. Razvođenje akata u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku8. Rokovnik predmeta9. Stavljanje predmeta u pismohranu i čuvanje10. Pečati, žigovi i štambilji11. Natpisne ploče


1. Uredba o uredskom poslovanju (NN broj 7/09)2. Zakon o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (NN 33/95)3. Zakon o upravnim pristojbama (NN 8/96, 95/97, 131/97, 68/98, 77/96, 66/99, 145/99, 30/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-747/96, 744/98 od 1. ožujka 2000. i116/00) bez odredaba o pristojbenoj tarifi4. Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti (NN 34/02)

22


1. Što obuhvaća pojam „uredsko poslovanje"?

Uredsko poslovanje je skup pravila i mjera u postupanju s pismenima, koji obuhvaća sljedeće:

primanje izdavanje evidencija dostava u rad obrada otpremanje čuvanje izlučivanje i predaja nadležnom arhivu ili drugom nadležnom tijelu.

2. Što je pisarnica?

Pisarnica je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja obavlja poslove primanja i pregleda pismena i drugih dokumenata, njihovog razvrstavanja i raspoređivanja, upisivanja u odgovarajuće evidencije (očevidnike), dostave u rad, otpremanja, razvođenja te njihova čuvanja u pismohrani.

3. Što je pismohrana?

Pismohrana je dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih dokumenata.

Izlučivanje je postupak izdvajanja građe odložene u pismohranu nakon isteka propisanog roka čuvanja, radi uništenja ili predaje nadležnom arhivu.

Akt o uništenju građe odnosno predaje nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.

4. Što je dokument?

Dokument je svaki podatak, odnosno svaki napisani, umnoženi, nacrtani, slikovni, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili bilo koji drugi zapis podatka, fizički predmet, priopćenje ili informacija, koji sadržajem i strukturom čini raspoznatljivu i jednoznačno određenu cjelinu povezanih podataka.

5. Što je pismeno?

Pismeno je podnesak ili akt.

6. Što je podnesak?

Podnesak je pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno drugo traženje ili od tog odustaje.

7. Što je akt?

Akt je pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke, određuje, prekida ili završava neku službenu radnju te obavlja službeno dopisivanje s drugim tijelima, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

8. Što je spis?

Spis (predmet) je skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili zadaću, ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu.

9. Kako se razvrstavaju primljena pismena?

Primljena pismena razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena predmeta neupravnog postupka.

23

Razvrstavanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje pismena obavlja drugi službenik.

10. Što je prijemni štambilj, gdje se stavlja i što sadrži?

Otisak prijemnog štambilja stavlja se na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno u urudžbeni zapisnik.

Otisak prijemnog štambilja stavlja se na pismeno u gornjem desnom uglu prve stranice pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve stranice. Ako na prvoj stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici pismena na pogodno mjesto. Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno.

Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge.

Prijemni štambilj ima nepromjenjivi i promjenjivi sadržaj.

Nakon otiskivanja prijemnog štambilja, na otisku ostaje ispisan nepromjenjiv sadržaj:

1. REPUBLIKA HRVATSKA2. Brojčana oznaka tijela koje prima pismeno3. Naziv tijela koje prima pismeno4. Tekst „Primljeno"5. Tekst „Klasifikacijska oznaka"6. Tekst „Urudžbeni broj"7. Tekst „Ustrojstvena jedinica"8. Tekst „Prilozi"9. Tekst „Vrijednost".

U prazna polja otiska zatim se upisuju slijedeći podaci:

1. „Primljeno" - datum primitka2. „Klasifikacijska oznaka" - klasifikacijsku oznaku3. „Urudžbeni broj" - urudžbeni broj4. „Ustrojstvena jedinica" - brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice u koju se pismeno

raspoređuje5. „Prilozi" - broj priloženih priloga6. „Vrijednosti" - ukupan iznos upravne pristojbe, novca ili naznaku drugih vrijednosti koje su

priložene pismenu.

11. Koje su osnovne evidencije uredskog poslovanja?

Osnovne evidencije uredskog poslovanja su: .

1. Urudžbeni zapisnik – u koji se upisuju pismena neupravnog postupka;2. Upisnik predmeta upravnog postupka u koji se upisuju pismena:

- prvostupanjskog upravnog postupka - drugostupanjskog upravnog postupka.

12. Što označava klasifikacijska oznaka i kada se određuje?

24

Klasifikacijska oznaka označava predmet.

Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska, odnosno, akta kojim se osniva predmet.

13. Što označava urudžbeni broj?

Urudžbeni broj označava pojedino pismeno u predmetu.

14. Koje oznake moraju imati pismena upravnog postupka i pismena označena određenim stupnjem tajnosti?

Pismena upravnog postupka i pismena označena određenim stupnjem tajnosti moraju imati slijedeće oznake:

1. UP/I - oznaka pismena prvostupanjskog upravnog postupka, UP/II – oznaka pismena drugostupanjskog upravnog postupka;

2. pismena označena određenim stupnjem tajnosti – moraju imati odgovarajuću oznaku stupnja tajnosti, sukladno propisima o tajnosti podataka.

15. Koje su pomoćne evidencije uredskog poslovanja?

Pomoćne evidencije uredskog poslovanja su:

knjiga primljene pošte interna dostavna knjiga dostavna knjiga za poštu dostavna knjiga za mjesto rokovnik predmeta knjiga pismohrane.

16. Što je knjiga primljene pošte i čemu služi?

Knjiga primljene pošte je evidencija u koju se upisuju sve pošiljke zaprimljene u određenom tijelu.

17. Što je interna dostavna knjiga i čemu služi?

Interna dostavna knjiga je pomoćna evidencija putem koje se obavlja dostavljanje pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica (ukoliko se elektroničkim putem ne može sa sigurnošću pratiti tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica).

Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga.

18. Što je dostavna knjiga za poštu i čemu služi?

Dostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa svih akata koji se otpremaju putem poštanske službe.

U dostavnoj knjizi za poštu obračunavaju se i evidentiraju troškovi otpreme pošte na način utvrđen općim aktima poštanske službe.

19. Što je dostavna knjiga za mjesto i čemu služi?

Dostavna knjiga za mjesto je pomoćna evidencija u koju se upisuju svi akti i drugi materijali koji se putem dostavljača otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se, radi žurnosti ili drugih razloga, moraju osobno dostaviti.

Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici.

20. Čemu služi rokovnik predmeta?

U rokovnik predmeta stavljaju se predmeti za koje je određeno da se drže u pisarnici do određenog roka,

25

prema datumu koji je odredio ovlašteni službenik.

21. Što je knjiga pismohrane?

Knjiga pismohrane je pomoćna evidencija koju je dužna voditi pisarnica radi općeg pregleda cjelokupne građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani.

22. Kako se obavlja razvođenje dovršenih predmeta?

Razvođenje dovršenih predmeta obavlja se:

u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku prema uputi pisarnici (službenika koji postupa po spisu) upisivanjem datuma razvođenja i stavljanjem oznake: ,,a/a" i roka čuvanja (sukladno propisima o

arhivskoj djelatnosti)

Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja dovršenih predmeta spis predmeta odlaže u pismohranu.

23. Koji su sastavni dijelovi neupravnog akta?

Službena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima.

Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, neupravni akt mora sadržavati sljedeće osnovne dijelove:

1. zaglavlje2. osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja3. kratku oznaku predmeta4. tekst akta5. potpis ovlaštene službene osobe te6. otisak službenog pečata.

Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadržava i druge podatke (ako postoje):

1. vezu brojčanih oznaka2. naznaku priloga3. kome se akt dostavlja osim primatelju.

24. Gdje se stavlja zaglavlje akta i što sadrži?

Zaglavlje se stavlja u gornjem lijevom uglu akta.

Sadrži dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti.

25. Čemu služe pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske?

Pečatom i žigom s grbom Republike Hrvatske tijela navedena Zakonom o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske ovjeravaju vjerodostojnost akata.

26. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske?

Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir ili drugu podlogu.

27. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske?

Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za utiskivanje u papir ili drugu podlogu.

26

28. Tko sve rabi pečat i žig s grbom Republike Hrvatske?

Pečate i žigove s grbom RH rabe:

Predsjednik Republike Hrvatske Ured predsjednika Republike Hrvatske Hrvatski sabor Vlada Republike Hrvatske tijela državne uprave sudovi druga tijela državne vlasti Ustavni sud Republike Hrvatske Oružane snage Republike Hrvatske javni bilježnici pučki pravobranitelj tijela jedinica lokalne samouprave i uprave upravni odjeli te druga upravna tijela i stručne službe navedenih tijela pravne osobe s javnim ovlastima.

29. Tko izrađuje pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske i na temelju čijeg ovlaštenja?

Pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske izrađuju:

ovlašteni obrtnik ovlašteno trgovačko društvo

na temelju ovlaštenja Ministarstva unutarnjih poslova.

30. Koje ovlasti ima, odnosno, za što je nadležno Ministarstvo uprave u vezi s pečatima i žigovima?

Vezano uz pečate i žigove, Ministarstvo uprave:

daje odobrenje za izradu pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske tijelima i pravnim osobama s javnim ovlastima

uništava pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske nadležno je tijelo za prijavu nestanka pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske.

31. Čemu služe štambilji?

U obavljanju poslova uredskog poslovanja mogu se koristiti štambilji kao pomoćno-tehnička sredstva, koji mogu biti promjenjivog sadržaja.

32. Za što se plaćaju upravne pristojbe?

Upravne pristojbe plaćaju se za spise i radnje pred:

tijelima državne uprave diplomatskim, konzularnim i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u inozemstvu tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

33. Na koji se način plaća upravna pristojba?

Upravna pristojba plaća se:

u državnim biljezima

27

iznimno, izravno na propisani račun:

- ako pristojba iznosi više od 100,00 kuna

- ako je propisano da se pristojba uplaćuje izravno na propisani račun, bez obzira na iznos pristojbe.

34. Kako se poništavaju državni biljezi?

Državni biljezi poništavaju se pečatom ili na drugi odgovarajući način.

35. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti?

Natpisna ploča, sukladno navedenoj Uredbi, sadrži:

grb Republike Hrvatske naziv: »Republika Hrvatska« naziv tijela odnosno pravne osobe.

36. Gdje se u pravilu ističe natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti?

U skladu s navedenom Uredbom, natpisna ploča u pravilu se ističe na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, u kojoj je smješteno tijelo odnosno pravna osoba.

Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Vrste i osnovna obilježja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave2. Djelokrug jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave3. Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju4. Vrste i djelokrug tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave5. Vrste upravnih tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave6. Temeljni opći akt jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (donošenje i što uređuje)7. Oblici mjesne samouprave8. Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun9. Status Grada Zagreba10. Tijela Grada Zagreba


1. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 33/01 i 60/01 – vjerodostojno tumačenje članka 31. stavka 1., članka 46. stavka 1. i 2., članka 53. stavka 4. i članka 90. stavka 1. i 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 i 150/11), u dijelu koji se odnosi na:– vrste i osnovna obilježja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave;– djelokrug jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave;

28

– oblike neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju (referendum, mjesni zbor građana, predlaganje donošenja akata ili rješavanja pitanja iz djelokruga predstavničkih tijela, podnošenje predstavki i pritužbi);– tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste i djelokrug);– upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste);– temeljni opći akt jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave;– mjesnu samoupravu (oblike);– prihode jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun.

2. Zakon o Gradu Zagrebu („Narodne novine” 62/01, 125/08 i 36/09)


1. Koje su vrste jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.

2. Što je općina?

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva.

3. Što je grad?

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu.

U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja.

4. Što je županija?

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa.

5. Tko donosi statut (temeljni opći akt) općine, grada i županije te što se njime uređuje?

Statut donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije.

Statutom se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno županije, njena obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza.

6. Koji je samoupravni djelokrug općina i gradova?

Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:

uređenje naselja i stanovanje prostorno i urbanističko planiranje komunalno gospodarstvo brigu o djeci socijalnu skrb

29

primarnu zdravstvenu zaštitu odgoj i osnovno obrazovanje kulturu, tjelesnu kulturu i šport zaštitu potrošača zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša protupožarnu i civilnu zaštitu promet na svom području te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

7. Koji je samoupravni djelokrug županije?

Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na:

obrazovanje zdravstvo prostorno i urbanističko planiranje gospodarski razvoj promet i prometnu infrastrukturu održavanje javnih cesta planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu

dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

8. Koji su oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju?

Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju su:

referendum izjašnjavanje na mjesnim zborovima građana predlaganje donošenja određenog akata ili rješavanje određenog pitanja iz djelokruga

predstavničkih tijela podnošenje predstavki i pritužbi na rad tijela lokalnih jedinica, odnosno na rad njihovih upravnih

tijela.

9. Koje su vrste tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su predstavnička i izvršna tijela.

10. Koje je predstavničko tijelo u općini, gradu i županiji?

Predstavničko tijelo u općini je općinsko vijeće, u gradu gradsko vijeće, a u županiji županijska skupština.

11. Koliko traje mandat članova predstavničkog tijela i na koji način obavljaju dužnosti?

Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima traje četiri godine.

Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima.

Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi.Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.

30

12. Tko bira predsjednika predstavničkog tijela?

Predsjednika predstavničkog tijela biraju članovi predstavničkog tijela (većinom glasova svih članova).

13. Koje poslove obavlja predstavničko tijelo?

Predstavničko tijelo obavlja sljedeće poslove:

donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice

lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i razrješuje druge osobe

određene zakonom, drugim propisom ili statutom uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)

samouprave osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i

drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog

tijela.

14. Koja su izvršna tijela u općini, gradu i županiji?

Izvršno tijelo u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik, a u županiji župan.

15. Na koji način se biraju općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici?

Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici biraju se na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu.

16. Kada prestaje mandat općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno, županu i njihovim zamjenicima po sili zakona?

Općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovom zamjeniku mandat prestaje po sili zakona:

danom podnošenja ostavke danom pravomoćnosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti danom pravomoćnosti sudske presude kojom je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju

dužem od jednog mjeseca, danom pravomoćnosti sudske presude kojom je osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv

slobode i prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom

danom odjave prebivališta s područja jedinice danom prestanka hrvatskog državljanstva smrću.

17. Kojim putem se može razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika?

Općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika može se razriješiti putem referenduma.

18. Koje poslove obavlja općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, župan?

Općinski načelnik obavlja izvršne poslove u općini, gradonačelnik u gradu i župan u županiji.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan:

priprema prijedloge općih akata

31

izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)

samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina jedinice lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000 000 (jedan milijun) kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima

obavlja i druge poslove utvrđene statutom.

19. Koja su upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste, upravljanje upravnim tijelima)?

Upravna tijela mogu biti upravni odjeli i službe.

Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, župan.

20. Koji su oblici mjesne samouprave ?

Oblici mjesne samouprave mogu biti mjesni odbor, gradske četvrti i gradski kotarevi.

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana.

U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave.

21. Koja su tijela mjesnog odbora?

Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.

22. Što čini imovinu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na koji način se njome upravlja i raspolaže?

Sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu.

Jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave mora upravljati, koristiti se i raspolagati svojom imovinom pažnjom dobrog domaćina.

23. Koji je temeljni financijski akt jedinice i tko ga donosi?

Temeljni financijski akt svake jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave je proračun. Donosi ga predstavničko tijelo.

24. Opći akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – tko ih donosi i kada stupaju na snagu?

Odluke i druge opće akte donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu, u skladu sa svojim statutom.

Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu danom objave.

32

25. Kakav status ima Grad Zagreb?

Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, što je regulirano posebnim zakonom.

26. Koja su tijela Grada Zagreba?

Tijela Grada Zagreba su Gradska skupština Grada Zagreba i gradonačelnik Grada Zagreba.

Gradska skupština je predstavničko tijelo građana Grada Zagreba, a gradonačelnik je izvršno tijelo Grada Zagreba.

27. Način izbora članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (način izbora, trajanje mandata, raspisivanje izbora)?

Članove predstavničkih tijela biraju građani na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na mandat od četiri godine.

Redovni izbori održavaju se treće nedjelje u svibnju mjesecu svake četiri godine. Ukoliko je mandat članova predstavničkih tijela prestao uslijed raspuštanja predstavničkog tijela iz zakonom utvrđenih razloga, održavaju se prijevremeni izbori za tu jedinicu.

Izbore za članove predstavničkih tijela jedinica raspisuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom kojom utvrđuje točan datum održavanja izbora.

28. Tko može birati članove predstavničkih tijela i tko se može kandidirati (biti biran) za člana predstavničkog tijela?

Članove predstavničkih tijela biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina koji imaju prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode.

Za člana predstavničkog tijela jedinice može se kandidirati i biti izabran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina života koji ima prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode.

Članovi predstavničkih tijela nisu opozivi, a prava i dužnosti započinju im danom konstituiranja predstavničkog tijela. Također, član predstavničkog tijela ne može biti pozvan na kaznenu i prekršajnu odgovornost za izgovorene riječi, niti za glasovanje u radu predstavničkog tijela.

29. Kako se biraju općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnici Grada Zagreba (način izbora, trajanje mandata, raspisivanje izbora)?

Općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba te njihovi zamjenici biraju se neposredno na izborima, tajnim glasovanjem na mandat od četiri godine. Općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba imaju zamjenike koji se biraju zajedno i istovremeno, na isti način i po istom postupku.

Redoviti izbori općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba održavaju se svake četvrte godine, istodobno s izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Izbore raspisuje Vlada Republike Hrvatske odlukom kojom određuje datum njihova održavanja.

30. Tko može birati i tko se može kandidirati (biti biran) za općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana?

Općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju pravi birati svi birači s prebivalištem na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se

33

provodi izbor.

Pravo biti biran za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju svi birači koji na dan raspisivanja izbora imaju najmanje 6 mjeseci prijavljeno prebivalište na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor.

Nitko ne može istovremeno biti kandidat i zamjenik kandidata, te se nitko ne može istovremeno kandidirati u jedinici lokalne samouprave i u jedinici područne (regionalne) samouprave.

Osnove sustava Europske unije

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Osnove sustava Europske unije".


1. "Europa u 12 lekcija", Pascal Fontaine, Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj, 2011.2. "Vaš vodič kroz Lisabonski ugovor", Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, 2009.3. "Hrvatska na putu u EU - od kandidature do članstva", (6. izdanje), MVEP, 2012.


1. Što je Europska unija?

Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana. EU više je od konfederacije država, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju.

2. Koje su države članice EU, a koje su države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU?

Danas EU ima 27 država članica: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Danska, Irska, Velika Britanija, Grčka, Portugal, Španjolska, Austrija, Finska, Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunjska. Status država kandidatkinja za članstvo u EU imaju: Crna Gora, Hrvatska, Island, Makedonija i Turska, dok status potencijalnih država kandidatkinja imaju: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija. Neke države nisu članice EU-a no sudjeluju u tzv. Europskom ekonomskom prostoru: Norveška, Island i Lihtenštajn (članice EFTA-e). Europski ekonomski prostor stvoren je 1994. radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi roba, usluga i kapitala, a državama EFTA-e je omogućeno sudjelovanje na jedinstvenom tržištu bez punopravnog članstva u EU.

3. Koji su simboli Europske unije?

Neki simboli predstavljaju zajednički europski identitet:

europska putovnica (u uporabi od 1985.) europska himna (Beethovenova „Oda radosti“) europska zastava (krug od 12 zlatnih zvijezda na plavoj podlozi) Europske vozačke dozvole - izdaju se od 1996. u svim državama članicama Europska unija je prihvatila moto „Ujedinjeni u različitosti“, a 9. svibnja obilježava se kao Dan

Europe

34

od 1. siječnja 2002. u većem broju država članica EU uveden je euro kao platežno sredstvo (većina europljana vodi račune i štedi u eurima, cijene su izražene u eurima, potrošači mogu uspoređivati cijene izravno od zemlje do zemlje).

Zahvaljujući Schengenskom sporazumu (kojem bi na kraju trebale pristupiti sve zemlje EU-a), ukinuta je kontrola na većini granica između država članica, što građanima također daje osjećaj pripadnosti jedinstvenom zemljopisnom području.

4. Koji su to osnivački ugovori EU-a, a spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo EU-a?

Osnivački ugovori Europske unije su:

Pariški ugovor (1951.)

Schumanova deklaracija predlaže uspostavljanje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), koja je postala stvarnost Pariškim ugovorom od 18. travnja 1951. Time je šest država osnivačica (Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) uspostavilo zajedničko tržište ugljena i čelika. U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata cilj je bio osigurati mir među pobjedničkim i pobijeđenim narodima Europe te ih povezati kao jednake suradnjom kroz zajedničke institucije. Ova Zajednica je ugašena na svoju pedesetogodišnjicu (2002.).Robert Schuman, ministar vanjskih poslova Republike Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, pod nazivom Shumanova deklaracija 9. svibnja 1950. tako da se na taj datum obilježava kao Dan Europe.

Rimski ugovori (1957.)

U ožujku 1957. šest je država potpisivanjem Rimskih ugovora odlučilo osnovati Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), utemeljenu na zajedničkom tržištu široke palete proizvoda i usluga. Carine između šest država potpuno su ukinute 1. srpnja 1968. Istovremeno, osnovana je i Europska zajednica za atomsku energiju koja je imala za cilj unapređenje izgradnje i razvoja atomske industrije. Države članice odlučile su stvaranjem "zajedničkoga tržišta“ ukloniti međusobne trgovačke prepreke. Godine 1967., institucije triju Europskih zajednica su spojene i od tada, postoji jedna Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament.

5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo - koji su to ugovori?

Pored Pariškog i Rimskih ugovora postoji još nekoliko ugovora koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo, to su:

Jedinstveni europski akt (1986.)

Ovim ugovorom izmijenjen je Ugovor o EEZ-u i otvoren put za dovršetak jedinstvenog tržišta te proširivanje ovlasti Europske komisije (na nove politike: zaštita okoliša, znanost i tehnologija, socijalna politika) i Europskog parlamenta (postupak suradnje). Također, ovim ugovorom stvoreni su temelji za kasnije uspostavljanje Ekonomske i monetarne unije te Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Ugovor iz Maastrichta (1992.)

Ideja 'Europske unije' ostvarena je ugovorom iz Maastrichta te pored gospodarske integracije (Ekonomska zajednica) uključuju se nove zajedničke politike kao što su obrazovanje, zdravstvo, a EU počiva na tri

35

stupa (grupe) zajedničkih politika:

I. stup: Ekonomska zajednica (pretežno gospodarska suradnja sa zajedničkim organima i postupkom odlučivanja),II. stup: Zajednička vanjska i sigurnosna politika (u početku uključuje samo usklađivanje nacionalnih stajališta) te,III. stup: Suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Ugovor iz Amsterdama (1997.)

Ovim ugovorom se nadopunio ugovor iz Maastrichta odnosno zajednički suverenitet proširio na dodatna područja koja uključuju prava građana te bližu suradnju na društvenim pitanjima i politici zapošljavanja.

Ugovor iz Nice (2000.)

Potpisivanjem ovog ugovora otišlo se dalje u izmjenama dosadašnjih ugovora čime je unaprjeđen način donošenja odluka u EU, kako bi moglo nastaviti učinkovito funkcionirati i nakon priključenja novih država članica iz 2004. odnosno 2007.

Ugovor iz Lisabona (2007.)

Lisabonski ugovor utvrđuje koje ovlasti pripadaju EU (pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike), koje ovlasti pripadaju državama članicama (zdravstvo, obrazovanje, industrija) i koje su ovlasti zajedničke (unutarnje tržište, poljoprivreda, promet, energija).

Po prvi put, nacionalni parlamenti imat će izravan utjecaj na proces donošenja odluka.

Uvodi se nova funkcija Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU koji predsjeda Vijećem EU za vanjske poslove (i potpredsjednik je Europske komisije), a zadaća mu je predlagati, provoditi vanjsku politiku EU (u ime Vijeća EU) i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini.

6. Koje vrste institucija djeluje u okviru Europske unije?

Nekoliko vrsta institucija uključeno u funkcioniranje EU, a s obzirom na njihovu ulogu možemo ih svrstati u tri grupe. Glavne institucije imaju iznimno važnu ulogu u procesu donošenja odluka na razini EU kao i praćenja provođenja pravno obvezujućih i ostalih odluka. Pod glavne institucije EU spadaju: Vijeće, Europski parlament, Europska komisija, Europsko vijeće i Sud pravde EU (Europski sud pravde), Europska središnja banka i Europski revizijski sud (više o tome pod pitanjima br: 7. – 13.). Pomoćne institucije imaju važnu savjetodavnu ulogu u pripremi, donošenju ili provođenju pravno obvezujućih ili drugih uloga na razini EU. Pod pomoćne institucije spadaju Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka i sl. (više o njima pod pitanjem br. 14.). Postoji i niz specijaliziranih agencija koje su zadužene za provođenje određenih tehničkih, znanstvenih ili upravljačkih zadaća kao što su Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (Köln, Njemačka), Europska zaklada za obuku (Torino, Italija), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta

36

(Dublin, Irska) i dr.

7. Koja je uloga, sastav i način odlučivanja u Vijeću EU (bivše Vijeće ministara)?

Vijeće EU (engl. Council of the European Union) glavno je tijelo EU za donošenje odluka.

Sastav Vijeća EU Vijeće čini 27 ministara vlada od kojih svaki predstavlja jednu državu članicu (koji će ministri sudjelovati na sastanku, ovisi o temi koja je na dnevnom redu: vanjska politika, poljoprivreda, industrija, promet, zaštita okoliša itd.)Prema Lisabonskom ugovoru Vijećem za vanjske poslove će predsjedati visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, a u drugim područjima će predsjedati ministar zemlje nositeljice rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja.

Ovlasti Vijeće i Europski parlament dijele zakonodavnu vlast te odgovornost za proračun sukladno „postupku suodlučivanja“. Vijeće također sklapa međunarodne ugovore o kojima je pregovarala Komisija. (Više o postupcima donošenja odluka pod pitanjem br. 13.) Način odlučivanjaTrenutačno, o važnim pitanjima (npr. izmjene i dopune osnivačkih ugovora, pokretanje nove zajedničke politike ili članstvo u EU) Vijeće mora jednoglasno odlučivati. U većini slučajeva zahtijeva se glasovanje kvalificiranom većinom. (U tablici je prikazan broj glasova prema svakoj državi članici EU u Vijeću).

Država članica EU Broj glasova

Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija 29

Španjolska, Poljska 27

Rumunjska 14

Nizozemska 13

Belgija, Češka, Grčka, Mađarska, Portugal 12

Austrija, Bugarska, Švedska 10

Danska, Irska, Litva, Slovačka, Finska 7

Estonija, Cipar, Latvija, Luksemburg, Slovenija

4

Malta 3

Ukupno 345

Od 2014. sustav će se nazivati 'dvostruka većina', odnosno odluke Vijeća trebat će potporu najmanje 55% država članica, koje pritom zastupaju najmanje 65% stanovništva EU.

8. Kakva je uloga i koji je sastav Europskog parlamenta?

Europski parlament (engl. European Parliament) je izabrano je tijelo koje predstavlja građane EU-a (od 1979. općim pravom glasa). Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sustavu EU. Sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, a neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se i u Bruxellesu. Dio parlamentarnih službi smješten je i u Luxembourgu. Sastav i funkcioniranjeLisabonski ugovor utvrđuje maksimalan broj zastupnika od 750, plus jedan zastupnik (koji predstavlja Predsjednika Europskog parlamenta) koji se biraju na mandat od pet godina. Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu ovisi o broju stanovnika svake države članice.Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na europskoj razini nisu politički organizirani na

37

nacionalnom kriteriju, već prema političkim opredjeljenjima. Kao i svaki parlament, i Europski parlament djeluje kroz odbore. Njihov broj i područja koja pokrivaju prati područja nadležnosti EU i trenutačno ih je 20. Ovlasti Europski parlament ima nekoliko funkcija (više o načinu odlučivanja pod pitanjem br. 15.):

zakonodavna funkcija - danas u mnogim područjima Parlament odlučuje ravnopravno s Vijećem, a postupak 'suodlučivanja' (istodobna suglasnost Vijeća i Parlamenta) je prema Lisabonskom ugovoru proširen na brojna nova područja, kao i na sklapanje međunarodnih ugovora

politički nadzor nad Europskom komisijom - pri imenovanju i tijekom rada Europske komisije (ima ovlasti raspustiti Komisiju prihvaćanjem prijedloga o nepovjerenju)

usvajanje proračuna - proračun predlaže Komisija, a zajednički ga usvajaju Parlament i Vijeće.

Predsjednik Europskog parlamenta je do siječnja 2012. bio Jerzy Buzek iz Poljske, a nakon njega Nijemac Martin Schulz.

9. Kako je sastavljena i koje su ovlasti Europske komisije?

Europska komisija (engl. European Commission) predstavlja treći dio institucionalnog trokuta koji vodi Uniju i upravlja njome. Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa.Komisija odgovara Parlamentu, a ako joj Parlament izglasuje nepovjerenje, cijela Komisija mora odstupiti s dužnosti.

SastavEuropska komisija se sastoji se:

političke razine (predsjednik i 26 povjerenika koji dolaze iz država članica) upravne razine, tj. opće uprave, odnosno, generalne direkcije (Directorates-General, često zvane

skraćeno DG), glavno tajništvo na čelu s glavnim tajnikom Europske komisije, privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika, ostale zajedničke službe i uredi.

Ovlasti

pripremanje i predlaganje propisa - koje šalje drugim nadležnim tijelima (Vijeću i Europskom parlamentu) na odlučivanje

izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propisa Vijeća EU, ima veliku ulogu u upravljanju zajedničkim politikama Unije (više o zajedničkim politikama pod pitanjem br. 18) kao i proračunom tih politika. Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovora (i integracije).

uloga u vanjskoj politici EU - očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći državama izvan EU, vodi pregovore za članstvo u EU.

Predsjednik Europske komisije u svom drugom mandatu je José Manuel Durão Barroso, a sjedište joj je u Bruxellesu.

10. Što je Europsko vijeće i kako funkcionira?

Europsko vijeće (engl. European Council) je političko tijelo i ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica, a s Lisabonskim ugovorom postaje institucija EU. Čelnici država ili vlada zemalja EU sastaju se najmanje dva puta u godini zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje

38

aktivnosti. Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte (rijetko to čini). Rotirajuće predsjedništvo zamijenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od najviše pet godina. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1. prosinca 2009. obnaša Herman Van Rompuy.

11. Što radi Sud pravde EU?

Sud pravde EU (engl. The Court of Justice of the European Union) sastoji se od 27 sudaca i 8 glavnih odvjetnika koje sporazumno imenuju države članice na 6 godina, mogu biti ponovo imenovani. Sjedište Suda je u Luxembourgu. OvlastiSud osigurava poštivanje zakona u tumačenju, primjeni i provedbi Ugovora; odlučuje u slučajevima kad je neka država članica propustila djelovati u skladu s nekom od obveza preuzetim potpisivanjem Ugovora; provjerava podudarnost pravnih postupaka organa Unije sa zakonskim odredbama; odlučuje oko propusta u radu Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije. Zbog preopterećenosti Suda, 1988. godine osnovan je Prvostupanjski sud Europskih zajednica (danas Opći sud). Sve do Ugovora iz Nice (2001. godina), ovaj je Sud djelovao kao pridruženo tijelo Europskog suda, a ne kao zaseban sud.

12. Što radi Europska središnja banka (ESB)?

Europska središnja banka ima zadaću upravljati eurom (jedinstvenom valutom EU), te je odgovorna za utvrđivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike EU. ESB je potpuno neovisna, a institucije EU-a i vlade država članica moraju poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati na nju, niti na nacionalne središnje banke. ESB radi s "Europskim sustavom središnjih banaka" (ESCB) koji pokriva svih 27 zemalja EU. Međutim, samo 17 od njih je dosad usvojilo tzv. euro područje, a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, čine tzv. Eurosustav.

13. Što radi Europski revizijski sud?

Europski revizijski sud je posebna kontrolna institucija EU, koja ima pravo ispitivati sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Unija, ukoliko to nije isključeno nekim ustavotvornimdokumentom. Revizijski (ili revizorski) sud kontrolira ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija. Revizorski sud ima 27 članova koje imenuje Vijeće EU, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta i djeluju potpuno neovisno.

14. Pored glavnih institucija EU postoje i pomoćne institucije. Koje?

Europski gospodarski i socijalni odbor ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće EU i Parlament). Njegovi članovi predstavljaju razne interesne skupine koje zajedno čine „organizirano civilno društvo“, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine. Odbor regija ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće EU i Parlament) a sastoji se od predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti (predlažu ih države članice, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine). Europska investicijska banka daje zajmove i jamstva za pomoć u razvoju manje razvijenih regija EU-a te pomaže boljoj konkurentnosti malih poduzeća.

15. Kako EU donosi odluke (tzv. institucionalni trokut odlučivanja)?

Proces donošenja odluka na razini EU uključuje razne institucije EU-a, međutim tri su glavne institucije koje sudjeluju u ovom procesu: Vijeće EU, Europski parlament i Europska komisija.

39

U načelu, Europska komisija predlaže novi pravni akt, dok Vijeće i Parlament usvajaju pravne akte prema pravilima i postupcima koji su propisani u ugovorima:

postupak suodlučivanja – ovo je postupak kojim se sada donosi većina europskog zakonodavstva u kojem Parlament dijeli zakonodavnu ovlast s Vijećem;

postupak savjetovanja – na temelju prijedloga Europske komisije, Vijeće se savjetuje s Parlamentom, kao i s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija;

postupak davanja pristanka – znači da Vijeće mora dobiti pristanak Europskog parlamenta prije nego li donese neke vrlo važne odluke. Pristanak je isti kao u slučaju savjetovanja, osim što Parlament ne može izmijeniti prijedlog: mora ga ili prihvatiti, ili odbiti.

16. Kakve odluke se donose na razini EU i što je tzv. pravna stečevina?

Pravna stečevina EU (franc. acquis communautaire) skup je prava i obveza koji sve države članice obvezuje i povezuje u EU. Pravna stečevina dijeli se u primarno i sekundarno zakonodavstvo. Primarno obuhvaća osnivačke ugovore, zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivačkih ugovora te presude Suda Europskih zajednica, deklaracije i rezolucije koje je EU usvojila (vidi pitanje br. 5) itd. Vijeće EU, Europski parlament i Komisija mogu donositi pravne akte koji spadaju u tzv. sekundarno zakonodavstvo: uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja. Osim sekundarnog prava, veliku važnost u pravnoj strukturi EU ima i sudska praksa Europskog suda pravde (Sud pravde EU), koji u svojim presudama tumači primarno i sekundarno pravo EU. Svaka država koja želi postati članicom EU mora prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU (više o poglavljima pregovaranja pod pitanjima br. 36 i 39).

17. Koji su valovi proširenja Europske unije?

U početku je EU bila sastavljena od šest zemalja – Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburga i Nizozemske (više vidi pod pitanjem br 2), a zatim je uslijedilo nekoliko valova proširenja:

1. val 1973. - Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina 2. val 1981. - Grčka 3. val 1986. - Španjolska i Portugal 4. val 1995. - Austrija, Finska, Švedska 5. val 2004. - Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija.

Godine 2007. Rumunjska i Bugarska pristupaju EU, kao dio petog vala proširenja.

18. Što su to Zajedničke politike EU i kako funkcioniraju?

Gospodarska i politička integracija među državama članicama EU znači da te zemlje moraju donositi i provoditi zajedničke odluke o mnogim pitanjima: tako su se razvile zajedničke politike. U ranim danima, pažnja je bila usmjerena na zajedničku trgovačku politiku za ugljen i čelik te na zajedničku poljoprivrednu politiku, a druge politike dodavane su postupno, kako se pojavljivala potreba. Npr. cilj poljoprivredne politike više nije proizvoditi što je više moguće hrane što jeftinije, nego podupirati poljoprivredne metode koje proizvode zdravu hranu visoke kvalitete i koje štite okoliš.

40

Isto tako, potreba za zaštitom okoliša sada je važna sastavnica svih politika EU-a. Odnosi EU s ostatkom svijeta također su postali važni: EU pregovara o glavnim trgovačkim sporazumima te o sporazumima za pomoć, s drugim zemljama i razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Neke od zajedničkih politika EU-a jesu:

Jedinstveno tržište Regionalna politika EU Kohezijska politika EU Zajednička poljoprivredna politika EU Socijalna politika EU Politika zaštite okoliša EU Ekonomska i monetarna unija EU Prometna politika EU Politika tržišnog natjecanja EU Potrošačka politika EU.

19. Objasnite jedinstveno tržište EU?

Jedinstveno europsko tržište prije svega znači ostvarivanje četiriju sloboda: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala (da se kreću slobodno kao unutar jedne zemlje). Proces ostvarivanja jedinstvenog tržišta započeo je osnivanjem EEZ-a (Europske ekonomske zajednice), odnosno ukidanjem carinske barijere unutar Zajednice i uspostavljanjem zajedničke carinske tarife koja se primjenjuje na robu iz zemalja izvan EEZ-a (taj cilj je postignut 1968.). Tijekom 1990., ukinute su provjere putovnica i carinske kontrole na većini unutarnjih granica EU-a što je povećalo pokretljivost državljana EU-a. Međutim, bilo je potrebno neko vrijeme da države članice uklone sve prepreke za međusobnu trgovinu i da svoje "zajedničko tržište" pretvore u istinsko jedinstveno tržište. Formiranje jedinstvenog tržišta službeno je završeno krajem 1992., iako još uvijek ima područja na kojima se treba raditi, npr. stvaranje jedinstvenog tržišta financijskih usluga. Jedinstveno tržište većinom se oslanja na tržišno natjecanje i regulatorna tijela koja trebaju održavati razinu pogodnu za slobodno kretanje robe i usluga. Slobodno kretanje ljudi zajamčeno je Sporazumom iz Schengena (njime se uklanjaju provjere na većini unutarnjih granica EU-a, a jačaju se kontrole na vanjskim granicama EU-a. Slobodno kretanje unutar EU-a ovisi o sigurnim vanjskim granicama). Jedinstveno tržište predstavlja jedno od najvećih postignuća EU-a.

20. Kako se ostvaruje regionalna politika EU?

Glavna svrha politike solidarnosti jest podržati ostvarenje jedinstvenog tržišta te ispravljanje neuravnoteženosti unutar EU putem strukturnih mjera kojima se pomaže regijama koje zaostaju kao i industrijskim sektorima koji su zapali u teškoće. EU mora odigrati ulogu u restrukturiranju gospodarskih sektora teško pogođenih brzo rastućom međunarodnom konkurencijom. Regionalna politika EU-a temelji se na prijenosu sredstava iz bogatih u siromašnije zemlje kroz tzv. strukturne fondove i Kohezijski fond. Sredstva se koriste za poticanje razvoja u zaostalim područjima, za oživljavanje industrijskih područja u propadanju, pomoć mladim ljudima i duže nezaposlenima da nađu posao te za modernizaciju poljoprivrede i pomoć nerazvijenim ruralnim područjima (više o fondovima pod Kohezijska politika EU).

21. Što je cilj kohezijske politike EU i čime se provodi?

Cilj ove politike, koja iznosi preko trećine proračuna EU, je ostvariti ujednačen razvoj unutar EU (gospodarsku i društvenu kohezija) financiranjem projekata koji doprinose smanjivanju razlika između

41

razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva. Europski socijalni fond predstavlja glavni financijski instrument EU za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja kao što su poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprjeđivanja vještina radne snage kroz cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina upravljanja, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl. Europski fond za regionalni razvoj služi smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih grupa kao što su:

infrastrukturni projekti ključni za gospodarski razvoj određenog područja (npr. stvaranje ili održavanje trans-Europske prometne mreže ili očuvanje okoliša, zatim ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi te lokalne razvojne inicijative, posebice one usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i srednjim poduzećima).

ulaganja u proizvodnju (ulaganja u mala i srednja poduzeća s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje), jačanje gospodarskih potencijala (npr. jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje, informacijsko društvo, konkurentnost) i sl.

Kohezijski fond financira projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio Trans-europske prometne mreže. Kohezijski fond otvoren je Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te, nakon proširenja u svibnju 2004., i novim državama članicama Unije. Na sastanku Europskog vijeća u Berlinu (1999. godine), odlučeno je da se pokrenu reforme strukturnih i kohezijskog fonda. Tom su prigodom osnovani programi pretpristupne pomoći ISPA i SAPARD, koji dopunjuju Phare program te pružaju financijsku i tehničku podršku pristupnim državama (više o pretpristupnim programima EU pod pitanjem br. 40).

22. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika EU?

Cilj Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) je omogućiti poljoprivrednicima odgovarajući životni standard, a potrošačima kvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama. Tri su glavna elementa ZPP-e: jedinstveno tržište za poljoprivredne proizvode (sloboda kretanja širom Unije i zajedničke cijene), povlašteni režim zajednice (zajednička carinska barijera na uvoz izvan EU) i zajednička financijska odgovornost (troškovi se plaćaju iz zajedničkog fonda u koji sve članice uplaćuju doprinos). ZPP se financira iz sredstava Europskoga fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi i sastoji se od:

Jamstvenog odjela - financira troškove zajedničkih organizacija tržišta, to jest mjere za reguliranje poljoprivrednog tržišta Unije, kao i povrate od izvoza u treće zemlje (kupovina i skladištenje poljoprivrednih viškova i poticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda)

Odjela za smjernice - omogućuje kontinuirano financiranje zajedničkih i nacionalnih mjera za razvoj sela na temelju Zajedničke inicijative za ruralni razvoj (npr. investiranje u nova sredstva za rad i tehnologiju).

23. Koje su glavne sastavnice socijalne politike EU?

Socijalna politika EU ima za cilj prisutnost socijalne dimenzije u drugim zajedničkim politikama i gospodarskom razvoju Unije, za jednakost žena i muškaraca, borbu protiv rasizma, ksenofobije i socijalne neravnopravnosti.Ova politika obuhvaća: zapošljavanje mladih, zdravlje i sigurnost na poslu, utjecaja gospodarskog rasta i razvoja na migracije i demografiju, obiteljska pitanja, socijalna zaštite i dijalog, provedbe europske strategije zapošljavanja i sl.

42

Provođenje ciljeva ove politike financiraju se sredstvima iz Europskim socijalnim fondom (ESF). ESF spada u tzv. strukturne fondove Zajednice (osnovan je 1961.) radi poticanja stvaranja novih radnih mjesta te radi pomoći radnicima u njihovu kretanju s jedne vrste posla na drugi te s jednog zemljopisnog područja na drugo. Europsko vijeće u Maastrichtu prihvatilo je 1991. Povelju zajednice o temeljnim socijalnim pravima, utvrđujući sva prava koja trebaju uživati radnici u Uniji: slobodu kretanja, pravedan sustav plaća, poboljšane uvjete rada, socijalnu zaštitu, pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje, pravo na stručno usavršavanje, jednak tretman muškaraca i žena, obavještavanje, konzultiranje i participaciju radnika, zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu djece, starijih i osoba s invaliditetom. Ova Povelja postala sastavni dio Ugovora iz Amsterdama (1997.) i primjenjuje se u svim državama članicama.

24. Kako se provodi politika zaštite okoliša EU?

Tijekom razdoblja više od 30 godina postavljanja standarda, EU je uspostavila opsežan sustav zaštite okoliša uključujući poboljšanje kvalitete života te povećanja ekološke učinkovitosti, očuvanja prava budućih naraštaja na zdrav okoliš i osiguranja uravnoteženog korištenja zajedničkih prirodnih resursa.

Područja djelovanja politike definirana su Petim akcijskim programom EU za zaštitu okoliša. LIFE, financijski instrument za okoliš, omogućuje sufinanciranje programa zaštite okoliša i očuvanje parkova prirode (do 50% troškova) te tehničku pomoć za razvoj tijela javne uprave za zaštitu okoliša u trećim zemljama. Tri su osnovna područja djelovanja u sklopu tog instrumenta: zaštita okoliša (LIFE-ENVIRONMENT), zaštita prirode (LIFE-NATURE) i pomoć zemljama izvan EU (LIFE-THIRD COUNTRIES).

25. Kako se provodi politika ekonomske i monetarne unije EU?

Politika ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije (EMU) zacrtana je Ugovorom iz Maastrichta (1992.), a uključivala je uvođenje jedinstvene europske valute kojom bi upravljala Europska središnja banka.Euro (jedinstvena valuta) postao je stvarnost 1. siječnja 2002. kada je 12 od 15 tadašnjih država članica EU zamijenio nacionalne valute (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska), a danas ih je 17 (sve navedene plus Slovenija, Cipar i Malta, Slovačka i Estonija). Uvođenje eura zahtijeva prethodno ispunjavanje pet kriterija konvergencije (tzv. Maastriški kriteriji): 1) stabilnost cijena (stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju država članica s najmanjom inflacijom za više od 1,5%);2) kamatne stope (dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od 2% u odnosu na prosječnu kamatnu stopu triju država članica s najmanjim kamatnim stopama);3) deficiti (nacionalni proračunski deficit mora biti manji od 3% BDP-a);4) javni dug (ne smije prelaziti 60% BDP-a);5) stabilnost tečajnih stopa (tečajne stope moraju biti unutar dopuštenih granica fluktuacije unatrag dvije godine). Osim ovih država euro je od samog početka u službenoj uporabi i u nekim državama izvan EU: Andora, Monako, San Marino, Vatikan, Crna Gora te Kosovo.

26. Čime se bavi prometna politika EU?

Prometna politika EU zadužena je za poboljšanje funkcioniranja europskoga prometnog sustava: cestovni, željeznički, zračni i pomorski, teretni i putnički promet. Odnosno, glavna zadaća je poboljšanje prometne infrastrukture EU putem suradnje s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima, tvrtkama i nevladinim organizacijama.Uz te zadaće, bavi se i standardima sigurnosti i zaštite okoliša u prometu, cijenama i konkurenciji u

43

prijevozu te poticanjem tehničkih istraživanja vezanih za promet.

Ova politika se financira kroz programe za razvoj transeuropskih mreža TEN-T (Trans-European Transport Network), programe za promicanje kombiniranog prijevoza PACT (Promotion of Combined Transport) i program za istraživanja i tehnološki razvoj prometa.

27. Što je cilj politike tržišnog natjecanja EU?

Cilj ove politike je sprječavanje dogovaranja između poslovnih subjekata, kao dogovora s javnom vlasti, kao i nepošten monopol nastao manipuliranjem slobodnog natjecanja na jedinstvenom tržištu.Tvrtke ili uključena tijela moraju svaki sporazum podložan Ugovoru prijaviti Europskoj komisiji. Komisija može odrediti kaznu tvrtkama koje prekrše propise o slobodnom tržišnom natjecanju ili ne prijave sporazum Komisiji.

U slučaju nezakonite javne pomoći Komisija može zatražiti povrat od stranke koja je pomoć primila. Svako spajanje ili preuzimanje tvrtki koje bi moglo dovesti do ostvarivanja dominantnog položaja u određenom sektoru mora se prijaviti Komisiji.

28. Što regulira potrošačka politika EU?

Potrošačka politika EU omogućava njezinim građanima da s povjerenjem kupuju u bilo kojoj državi članici. Svi potrošači imaju korist od iste, visoke razine zaštite. Drugim riječima, proizvodi koje kupujete i hrana koju jedete provjereni su i testirani kako bismo osigurali da su sigurni koliko god je to moguće. EU poduzima aktivnosti kako bi osigurala da vas ne prevare nepošteni trgovci niti da postanete žrtvom lažnog ili obmanjujućeg oglašavanja. Vaša su prava zaštićena. Imate pravo na naknadu bilo da ste u EU, ili izvan nje, i bez obzira na to jeste li proizvod kupili u prodavaonici, putem pošte, telefona ili interneta.

29. Koje su specifičnosti proračuna EU?

Svaki godišnji proračun EU dio je proračunskog ciklusa u trajanju od 7 godina koji se naziva i „financijskom perspektivom“. Predlaže ga Europska komisija, a moraju ih jednoglasno prihvatiti države članice nakon pregovora i sporazuma s Europskim parlamentom. Ukupni proračun financijske perspektive za razdoblje 2007.- 2013. iznosi 864,4 milijarde eura. Proračun EU puni se iz sljedećih izvora:

69 % - prihod temeljen na Bruto nacionalnom proizvodu država članica 15 % - carine i poljoprivredne pristojbe (na promet preko vanjskih granica, s trećim zemljama i

pristojbe na neke proizvode proizvedene u EU) 15 % - prihod od ukupnog prihoda PDV-a država članica 1 % - neutrošena sredstva iz prijašnje proračunske godine.

30. Što predstavlja tzv. Schengenski prostor?

Slobodno kretanje ljudi unutar EU-a predstavlja sigurnosno pitanje za vlade država članica, jer se više ne kontroliraju unutarnje granice Unije. Kako bi to kompenzirali, morale su se uvesti dodatne sigurnosne mreže na vanjske granice EU-a. Osim toga, budući da i kriminalci mogu iskoristiti slobodu kretanja unutar Unije, državne policijske snage i pravosudne vlasti moraju raditi zajedno kako bi se borile protiv prekograničnog kriminala. Godine 1985., vlade Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske potpisale su ugovor u malom luksemburškom gradiću Schengenu o ukidanju kontrole ljudi, bez obzira na državljanstvo, na zajedničkim granicama, te postignuvši dogovor o ujednačavanju kontrola granica EU-a s državama koje nisu članice EU-a i dogovor o uvođenju zajedničke politike o vizama.

Po Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim

44

članicama (bez putovnica ili osobnih iskaznica). Tako je nastalo područje bez unutarnjih granica poznato kao Schengenski prostor.

Schengenski paket i sekundarno zakonodavstvo nastalo iz njega postali su integralnim dijelom Ugovora EU, a Schengenski prostor postupno se širi te je njime obuhvaćena većina članica EU (izvan ovog prostora su Bugarska, Irska, Rumunjska i Velika Britanija) kao i nečlanice EU-a - Island, Norveška i Švicarska.

31. Koji su uvjeti (kriteriji) za članstvo u Europskoj uniji?

Zahtjev za članstvo u EU može podnijeti svaka europska država čije uređenje počiva na načelima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava te prava manjina. Postavljena su tri kriterija (tzv. kriteriji iz Kopenhagena, 1993. g.) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati prije primanja u punopravno članstvo EU-a: 1. politički (demokracija, stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina, i prihvaćanje političkih ciljeva Unije)2. gospodarski (postojanje djelotvornog tržišnoga gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a)3. pravni: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (više o pravnoj stečevini pod pitanjem br.16). Postoji i četvrti kriterij, donesen u Madridu 1995. godine: 4. administrativni tzv. madridski kriterij - prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (jačanje administrativne sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a). Dodatni uvjeti za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - EU je utvrdila posebne političke kriterije za države Procesa stabilizacije i pridruživanja (više pod pitanjem br. 37), odredivši da one moraju ostvariti:

potpunu suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju vidljiv napredak u povratku izbjeglica te zaštiti manjina i manjinskih prava napredak u reformi pravosuđa punu slobodu medija spremnost na regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa.

32. Koji su koraci u procesu pristupanja EU?

Nekoliko koraka spada u ustaljenu proceduru koju mora proći svaka država koja želi postati članica EU. To su: 1. Prvi formalni korak u pridruživanju Uniji je uspostavljanje konkretnih odnosa suradnje s EU tj. potpisivanje sporazuma o pridruživanju. U slučaju novih članica, njih 8 je potpisalo tzv. Europski sporazum, dok su Malta, Cipar, pa i Turska, potpisale Sporazum o pridruživanju (više pod pitanjem br. 21) 2. Zatim se predaje zahtjev za članstvo Vijeću EU koje ga potom upućuje Europskom vijeću na razmatranje. Riječ je o kraćem pismu koje potpisuje predsjednik države i/ili predsjednik vlade države podnositeljice zahtjeva, a u kojem se ističe: europska pripadnost države podnositeljice zahtjeva, uključivanje u Europsku uniju kao cilj politike države podnositeljice zahtjeva, te spremnost prihvaćanja svih ciljeva Unije kao i obveza koje proizlaze iz članstva u EU.

45

3. Vijeće poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis), tj. o pripremljenosti države podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje spomenutih uvjeta za članstvo (do nekoliko tisuća pitanja).Zemlji kandidatu se šalje upitnik, koji se sastoji:

Općeg dijela (zajednički svim državama kojima je upućen) Posebnog dijela (pitanjima o državi na koju se upitnik odnosio). U većini slučajeva postupak

donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda može trajati i duže od toga.

4. Zemlja u roku 3 mjeseca odgovara na pitanja Europske komisije. 5. Europska Komisija donosi mišljenje / avis (pozitivno ili negativno) o pripremljenosti države podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje uvjeta za članstvo te ga upućuje Europskom vijeću koje konačno odlučuje o odobravanju statusa kandidata državi podnositeljici zahtjeva.Dva su sastavna dijela ovog dokumenta: mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za članstvo te preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a. Mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću te ono donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu međuvladinu konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo, koja tako dobiva status kandidata. Dva su slučaja negativnog mišljenja Europske komisije: Turska (1989. g. odbijena zbog niza ekonomskih i političkih razloga) i Grčka (zbog gospodarskih problema). 6. otvaraju se pregovori o 31 poglavlju (35 u slučaju Hrvatske) pravne stečevine EU (acquis). Acquis je skup europskih zakona iz kojih proizlazi pravna osobnost Unije, zakonsko opravdanje njenih aktivnosti (više pod pitanjima br. 34. - 36.). Početkom 1990-ih godina Europska je komisija cjelokupnu pravnu stečevinu podijelila na 31 poglavlje (u slučaju Hrvatske broj poglavlja je razdvojen u 35. poglavlja), kako bi proces usklađivanja zakonodavstava zemalja kandidata bio pregledniji i jasniji. 7. potpisuje se Ugovor o pristupanju u EU - Nakon zaključenja pregovora o svim poglavljima rezultati pregovora ugrađuju se u odredbe Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi i odobravanju konačnoga teksta sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje.Zaključenjem pregovora i potpisivanjem Ugovora o pristupanju država kandidatkinja postaje država pristupnica te stječe pravo sudjelovanja u radu tijela Vijeća i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. 8. čekaonica - Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim potpisivanjem, već je za to potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti svih država članica EU-a i parlament države pristupnice. 9. punopravno članstvo u EU - Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na utvrđen datum i pod uvjetom da je okončan postupak ratifikacije, država pristupnica postaje država članica Europske unije.

33. Kada su uspostavljeni prvi ugovorni odnosi novih država članica i država kandidatkinja s Europskom unijom?

Ugovorne odnose s EU-om Turska je uspostavila potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju 1963., Malta 1970. i Cipar 1972 godine. Ovi su sporazumi omogućili državama potpisnicama uspostavljanje carinske unije s Europskom zajednicom, a sadržavali su odredbe vezane uz trgovinu, financijsku te tehničku suradnju.

46

Nakon pada "željezne zavjese" otvorila se povijesna mogućnost za sklapanje sličnih sporazuma i s državama bivšeg istočnog bloka, EU je ponudila novu generaciju sporazuma o pridruživanju - tzv. Europske sporazume. Takve su sporazume o pridruživanju potpisale: Mađarska i Poljska (1991.), Rumunjska Bugarska, Češka i Slovačka (1993.), Estonija, Latvija i Litva (1995.), te Slovenija (1996.). Osnovni je cilj europskih sporazuma priprema tih država za punopravno članstvo u EU, a obuhvaćali su sljedeća područja: političke suradnje, koja predviđa bilateralne i multilateralne konzultacije u svim pitanjima od zajedničkog interesa; trgovinskih pitanja, odnosno stvaranje zone slobodne trgovine; gospodarske, kulturne i financijske suradnje, te usklađivanje zakonodavstva. Državama Procesa stabilizacije i pridruživanja ponuđeni su tzv. Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (više pod pitanjem br. 38.).

34. Što su pristupni pregovori s EU?

Pristupni pregovori vezani su uz uvjete pod kojima država kandidatkinja pristupa EU, odnosno odnose se na donošenje, primjenu i provedbu propisa EU. Cjelokupna pravna stečevina EU je za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 31, odnosno 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Država kandidatkinja ne pregovara o pravnoj stečevini EU, nego o uvjetima i rokovima njezina prenošenja u nacionalno zakonodavstvo te načinu njezine primjene. Upravo se iz tih razloga često pregovori o pristupanju i ne smatraju klasičnim pregovorima, već procesom prilagodbe države kandidatkinje vrijednosnomu, političkomu, pravnomu, gospodarskomu i društvenomu sustavu EU.

35. Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji?

Na temelju članka 49. Lisabonskog ugovora, svaka europska država koja poštuje načela slobode, demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Zahtjev za članstvo podnosi se Vijeću Europske unije, koje o njemu odlučuje jednoglasnom odlukom svih država članica Europske unije, nakon dobivanja mišljenja Europske komisije i suglasnosti Europskoga parlamenta.

36. Kako se i o čemu pregovara u pregovorima s EU?

Dvije su faze u procesu pregovora o punopravnom članstvu u EU:

tzv. analitički pregled i ocjena usklađenosti zakonodavstva (engl. screening) koji predstavlja postupak tijekom kojega se unutar zakonodavstva pojedine države kandidatkinje utvrđuju područja koja treba prilagoditi zakonodavstvu EU-a, ocjenjuje postojeća razina usklađenosti te potreba daljnje prilagodbe zakonodavstvu EU-a

pregovori o pojedinim poglavljima pregovora čime započinje sadržajna faza pregovora o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u odgovarajućem poglavlju.

Ako država kandidatkinja smatra da do trenutka ulaska u EU, zbog opravdanih razloga, ne može u potpunosti prihvatiti i primijeniti pojedine propise EU-a, može u pregovorima zatražiti tzv.prijelazna razdoblja, odnosno dodatno vrijeme za usklađivanje vlastitog zakonodavstva s pravnom stečevinom, kao i njegovu provedbu i nakon pristupanja u članstvo EU-a. Nakon postizanja dogovora između EU i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje (tzv. mjerila), ono se smatra privremeno zatvorenim. Međutim, nijedno poglavlje nije konačno zatvoreno sve do završetka pregovora o svim poglavljima. Tijekom cjelokupnog procesa pristupanja Europska komisija prati napredak države kandidatkinje i o tome redovito izvješćuje Vijeće te priprema godišnja izvješća o napretku države kandidatkinje, a o tijeku

47

pregovora redovito se izvješćuje i Europski parlament. U slučaju da se u državi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijeće može odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak.

37. Što predstavlja Proces stabilizacije i pridruživanja?

Stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja predložila je Europska komisija u svibnju 1999. s ciljem postizanja sveobuhvatne stabilizacije tranzicijskih država jugoistočne Europe.

Procesom su obuhvaćeni: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija. U ovom trenutku Hrvatska, Crna Gora i Makedonija imaju status kandidata za članstvo, a Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija status potencijalnih kandidata.

38. Što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) posebna je vrsta sporazuma o pridruživanju koje je EU ponudila državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja. SSP državi potpisnici daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za članstvo u EU. Ovaj je sporazum za Republiku Hrvatsku prvi i jedini ugovorni korak na putu do pristupanja u članstvo u EU. Cilj je SSP-a uspostava političkog dijaloga, usklađivanje zakonodavstva, promicanje gospodarskih odnosa, razvoj zone slobodne trgovine, osiguravanje regionalne suradnje te poticanje suradnje u nizu drugih područja.Makedonija i Hrvatska su SSP potpisale 2001., Albanija 2006., Crna Gora 2007., a Bosna i Hercegovina te Srbija 2008. SSP s Hrvatskom je s Hrvatskom stupio na snagu 1. veljače 2005. Činjenica da SSP do tada još nije bio stupio na snagu, nije bila prepreka da Hrvatska podnese zahtjev za članstvo u EU 21. veljače 2003., te da stekne status kandidata u lipnju 2004. Da bi stupio na snagu, SSP moraju potvrditi (ratificirati) sve strane potpisnice.

39. Kako izgleda put Republike Hrvatske ka punopravnom članstvu u EU?

Sporazum o pridruživanju EU - Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (više o SSP-u pod pitanjem br. 23). Podnošenje zahtjeva za članstvo u EURepublika Hrvatska podnijela je zahtjev za punopravno članstvo u EU 21. veljače 2003. u Ateni. Zahtjev je, prema uobičajenom postupku, podnesen Vijeću Europske unije, odnosno državi članici EU-a koja je u to vrijeme predsjedavala Vijećem (Grčkoj). Mišljenje (fran. Avis)Nakon podnošenja zahtjeva za članstvo u EU (21. veljače 2003.), Vijeće EU-a je u vrlo kratkom roku, već u travnju 2003. zadužilo Europsku komisiju da izradi mišljenje o hrvatskom zahtjevu. Komisija je 10. srpnja 2003. Hrvatskoj uputila tzv. upitnik s 4.560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja države, institucija, gospodarstva i sl. Odgovori na upitnik svojevrsna su slika stanja u Hrvatskoj, a sastavljanje tih odgovora bio je vrlo opsežan posao koji je završen u zadanom roku od tri mjeseca, pa su tako odgovori na upitnik uručeni Europskoj komisiji 9. listopada 2003. (Europska komisija je u prosincu 2003. i u siječnju 2004. uputila dodatna 184 pitanja na koja je Vlada RH utvrdila i proslijedila odgovore.) Na temelju odgovora na upitnik, kao i drugih izvora (država članica, međunarodnih organizacija i nevladinih udruga) Europska komisija je 20. travnja 2004. donijela pozitivno mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske

48

za članstvo u EU. Sukladno ovakvom svom mišljenju, Europska komisija je, također, preporučila Europskom vijeću da donese odluku o otvaranju pregovora s Hrvatskom o punopravnom članstvu. Status kandidatkinje za članstvo u EURepublika Hrvatska je dobila status službenog kandidata za punopravno članstvo u EU na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. Statusom države kandidatkinje Republika Hrvatska je dobila:- jasnu perspektivu članstva! - Hrvatskoj je stjecanje statusa kandidata otvorilo jasnu perspektivu punopravnog članstva u EU- preuzimanje obveze provođenja svih reformi koje su nužne za ispunjavanje kriterija za članstvo i uspješno uključivanje u EU - samim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatska se obvezala na provođenje reformi radi približavanja EU. Međutim, da bi postigla cilj spremnosti za članstvo Hrvatska još bržim tempom provodi potrebne reforme.- sudjelovanje u programima pomoći EU (Više o programima pomoći EU pod pitanjem br 40.). Pristupni pregovori s EUPristupni pregovori su formalno otpočeli 3. listopada 2005. održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU-a i Republike Hrvatske.Analitički pregled hrvatskog zakonodavstva započeo je nakon otvaranja pregovora u jesen 2005., a završen je 18. listopada 2006. u uobičajenom roku od godinu dana. Pregovaračka poglavlja su sljedeća:

1. Slobodno kretanje roba2. Slobodno kretanje radnika3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga4. Sloboda kretanja kapitala5. Javne nabave6. Pravo trgovačkih društava7. Pravo intelektualnog vlasništva8. Tržišno natjecanje9. Financijske usluge10. Informacijsko društvo i mediji11. Poljoprivreda i ruralni razvitak12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor13. Ribarstvo14. Prometna politika15. Energetika16. Porezi17. Ekonomska i monetarna politika18. Statistika19. Socijalna politika i zapošljavanje20. Poduzetništvo i industrijska politika21. Transeuropske mreže22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata23. Pravosuđe i temeljna ljudska prava24. Pravda, sloboda i sigurnost25. Znanost i istraživanje26. Obrazovanje i kultura27. Okoliš28. Zaštita potrošača i zdravlja

49

29. Carinska unija30. Vanjski odnosi31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika32. Financijski nadzor33. Financijske i proračunske odredbe34. Institucije35. Ostala pitanja

NAPOMENA: Ne moraju se učiti sva poglavlja napamet, treba ih znati nabrojati nekoliko i razumjeti njihovu ulogu u procesu pregovora s EU. Pregovore su vodili na strani EU-a predstavnici Europske komisije, a na hrvatskoj strani kako slijedi:

Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju RH EU na čelu s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija,

Pregovaračka skupina za vođenje pregovora na čelu s glavnim pregovaračem. Vlada Republike Hrvatske u travnju 2005. donijela je Odluku o uspostavljanju strukture za

pregovore koja, osim navedenih tijela, uključuje još i Koordinaciju za pregovore, radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine EU, Ured glavnog pregovarača i Tajništvo Pregovaračke skupine.

Dodatno, u proces pregovaranja bio je uključen i Hrvatski sabor.

Stanje pregovoraNa sastanku Međuvladine konferencije o pristupanju održane u Bruxellesu 30. lipnja 2011. formalno su dovršeni pregovori o pristupanju Republike Hrvatske EU.Sada kada su pregovori zatvoreni u svim poglavljima, rezultati pregovora ugradit će se u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju i pripadajućeg Akta o pristupanju (kojime se uređuju svi detalji i uvjeti pristupanja Hrvatske EU). Ugovor o pristupanjuUgovor o pristupanju je bilateralni međunarodni ugovor između država članica EU s jedne strane, i Republike Hrvatske s druge strane.Nakon postizanja dogovora između EU i Hrvatske o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst će biti upućen u odgovarajući postupak u institucijama i državama članicama EU te u Hrvatskoj, radi njegova potpisivanja od strane najviših dužnosnika država stranaka do kraja 2011. Po njegovu potpisivanju, Ugovor će biti upućen u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država potpisnica. Hrvatska će se od trenutka potpisivanja Ugovora o pristupanju smatrati državom pristupnicom te će početi sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i Hrvatske. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju u Hrvatskome saboru, mora se održati referendum, i to u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o udruživanju Hrvatskoga sabora. U Hrvatskoj je 22. siječnja 2012. održan referendum na kojem su građani odlučili o pristupanju Hrvatske EU. Sabor je jednoglasno potvrdio pristupni ugovor između Hrvatske i Europske unije dana 09.03.2012. godine. Članstvo u EUStupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na konkretan datum pristupanja koji je za Hrvatsku određen kao 1. srpnja 2013. (do kada će trebati biti dovršen postupak ratifikacije), Hrvatska će postati 28.

50

članica EU.

40. Kako je izgledala pretpristupna pomoć EU u Republici Hrvatskoj od dobivanja statusa države kandidatkinje za punopravno članstvo u EU do danas?

Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi EU kroz koje se državama kandidatkinjama za članstvo stavljaju na raspolaganje financijska i tehnička sredstva za provedbu potrebnih pravnih, gospodarskih i institucionalnih reformi na putu njihova pristupanja Uniji. Tako je od godine 2005. Hrvatska korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.-2006.g. dodijeljeno ukupno 252 milijuna €. Cilj programa Phare je pripremiti države kandidatkinje za članstvo u EU, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne stečevine EU te korištenje strukturnih i Kohezijskog fonda nakon pristupanja. Program ISPA namijenjen je financiranju infrastrukturnih projekata u području prometa i zaštite okoliša. Program SAPARD pruža podršku na području poljoprivrede i ruralnog razvitka te priprema države kandidatkinje za korištenje poljoprivrednog i ribarskog fonda nakon stjecanja statusa države članice EU. Od 2007. Hrvatska je korisnica novog integriranog Instrumenta pretpristupne pomoći - IPA (engl. Instrument for Pre-Accession Assistance), koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD. Hrvatska je korisnica svih pet sastavnica IPA-e i to od 2007. do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. – 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura.

IPA pomoć se dijeli u komponente:

I. komponenta - Pomoć u tranziciji i jačanje institucijaII. komponenta - Prekogranična suradnjaIII. komponenta - Regionalni razvoj (promet, zaštita okoliša i regionalna konkurentnost)IV. komponenta - Razvoj ljudskih resursaV. komponenta - Ruralni razvoj.

Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. korisnica usluga TAIEX-a (Technical Assistance and Information Exchange/Tehnička pomoć i razmjena informacija), čime se promiče administrativna sposobnost hrvatske državne uprave.

41. Koje je programe EU koristila Republika Hrvatska?

Republika Hrvatska uključena je u programe EU (do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi EU nazivali su se Programima Zajednice), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje, pravosuđe, javno zdravstvo i sl. Okvirnim sporazumom o sudjelovanju Hrvatske u programima EU (studeni 2004.), otvorila se mogućnost sudjelovanja u većem broju takvih programa, a za svaki pojedinačni program potpisuje se Memorandum o razumijevanju, koji uređuje administrativne i financijske uvjete sudjelovanja u dotičnom programu. Neki od programa u kojima sudjeluje Hrvatska su: IDAbc (za područje informacijske i komunikacijske tehnologije); Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj; Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – PROGRESS; Europa za građane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP), Financijski instrument za civilnu zaštitu; Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu; MEDIA; Carine 2013.; Fiscalis 2013. (za područje poreza); Akcijski plan EU u području zdravlja 2008. – 2013.; Marco Polo II (za područje transporta).

51

Službenički odnosi

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita, predmet "Službenički odnosi".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Državni službenici i namještenici2. Osnovna načela postupanja državnih službenika3. Prava i dužnosti državnih službenika4. Nalozi5. Sukob interesa6. Prijam u državnu službu7. Državni stručni ispit8. Odlučivanje o pravima i obvezama državnih službenika9. Premještaj10. Ocjenjivanje11. Napredovanje12. Izobrazba državnih službenika13. Povrede službene dužnosti14. Odgovornost za štetu15. Stavljanje na raspolaganje16. Prestanak državne službe17. Etički kodeks državnih službenika18. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike19. Radno vrijeme, odmori i dopusti20. Plaće i dodaci na plaće21. Materijalna prava službenika22. Zaštita dostojanstva državnih službenika

PRAVNI IZVORI I LITERATURA1. Zakon o državnim službenicima („Narodne novine” pročišćeni tekst 49/12)2. Zakon o Registru zaposlenih u javnom sektoru ("Narodne novine" 34/11)3. Zakon o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine” 27/01) - plaće službenika i namještenika (članci 108. - 112.)4. Etički kodeks državnih službenika („Narodne novine" 40/11) i Izmjena Etičkog kodeksa državnih službenika („Narodne novine" 13/12)5. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (važeći u vrijeme polaganja Ispita, a trenutno je to „Narodne novine" 89/12)


1. Tko obavlja poslove u državnim tijelima?

Poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici.

Državni službenici su osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona.Državni službenici su i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne

52

poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove.

Namještenici su osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.

2. Kojim se propisima utvrđuju prava, obveze i odgovornosti državnih službenika?

Prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima.Temeljni propis kojim su uređena prava, obveze i odgovornosti državnih službenika je Zakon o državnim službenicima, ali se određena pitanja (za službenike pojedinih službi, npr. carinu, policiju i sl.) mogu urediti i posebnim zakonom.

Materijalna i druga prava državnih službenika mogu se urediti kolektivnim ugovorom.

Na pitanja koja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima (donesenim na temelju Ustava i zakona) ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu.

3. Navedite načela postupanja državnih službenika!

Načela postupanja državnih službenika su:

načelo zakonitosti i pravne sigurnosti načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja načelo hijerarhijske podređenosti načelo odgovornosti za rezultate.

Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.

Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.

Načelo hijerarhijske podređenosti - državni službenici dužni su izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenih državnih službenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano.Ovlasti i odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu, prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.

Načelo odgovornosti za rezultate - državni službenici dužni su ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.

4. Koja su temeljna prava državnih službenika?

Temeljna prava državnih službenika su:

pravo na rad u prikladnim uvjetima pravo na plaću i druga materijalna prava pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta pravo na kandidiranje na izborima pravo na predstavku i pritužbu (u vezi s ostvarivanjem prava iz državne službe) te dobiti na njih

odgovor

53

pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju.

5. Objasnite dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti?

Državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.

Državni službenik dužan je čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim propisom. Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

6. Objasnite dužnost poštivanja propisanog radnog vremena i prisutnosti na radnom mjestu!

Državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.Državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.

U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje.

7. Koje su dužnosti državnih službenika koje se odnose na izvršavanje naloga?

Državni službenik dužan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenoga državnog službenika koji se odnose na državnu službu te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen.

Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika Od državnog službenika može se zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Dužnost zamjene odsutnog državnog službenikaDržavni je službenik dužan po nalogu nadređenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu službe, zamijeniti privremeno odsutnog državnog službenika.

8. Kad je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga i može li se zbog odbijanja izvršenja naloga pozvati na odgovornost?

Državni službenik je dužan odbiti izvršenje naloga:

koji je nezakonit čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke i etičkom kodeksu čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo te o tome obavijestiti nadređenog službenika ili čelnika tijela.

Državni službenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:

54

upozoriti davatelja naloga o kakvom se nalogu radi u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o ponavljanju naloga

s preciznim sadržajem naloga i s njegovim potpisom ako nalog bude potvrđen, državni službenik će o tome obavijestiti osobu neposredno nadređenu

davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti nalog. (Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave, službenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.)

Državni službenik koji postupi na opisani način, ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga.Državni službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na nalog čije je izvršenje odbio.Državni službenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je nalog ponovljen i potvrđen, jer u protivnom odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.

9. Kad državni službenik može odbiti nalog?

Državni službenik može odbiti izvršenje naloga ili provođenje odluka koje bi:

uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju izlaganje

opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada) tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg državni službenik ima.

10. Može li državni službenik obavljati dodatni posao i pod kojim uvjetima?

Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.

Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.

11. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu?

Radna mjesta mogu se popunjavati prijmom u državnu službu samo:

ako postoji slobodno radno mjesto utvrđeno pravilnikom o unutarnjem redu ako je popunjavanje radnog mjesta predviđeno planom prijma u državnu službu te ako su osigurana potrebna sredstva u državnom proračunu.

12. Što se utvrđuje Pravilnikom o unutarnjem redu?

Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu.

Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela.

13. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima?

55

Slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem:

javnog natječaja internog oglasa napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom o državnim

službenicima.

14. Koji su postupci prijma u državnu službu?

Postupak prijama u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.

Redoviti postupak prijama provodi se periodično, za prijam vježbenika u državnu službu (osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva).

Izvanredni postupak prijama provodi se kad u državnoj službi postoji potreba prijma osoba s odgovarajućim radnim iskustvom.

15. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu?

Opći uvjeti za prijam u državnu službu su:

odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vježbenika zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima hrvatsko državljanstvo.

Iznimno, u državnu službu se može primiti osoba koja je strani državljanin ili osoba bez državljanstva. U tom slučaju, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Pored općih uvjeta za prijam u državnu službu, posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u službu i raspored na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika, posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, različiti certifikati i dr.

16. Koje su zapreke za prijam u državnu službu?

U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:

a) protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo:

protiv života i tijela protiv slobode i prava čovjeka i građanina protiv Republike Hrvatske protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa protiv braka, obitelji i mladeži protiv imovine protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja protiv pravosuđa protiv vjerodostojnosti isprava protiv javnog reda protiv službene dužnosti

56

osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.

b) kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe

c) kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

17. Koja rješenja se donose u postupku provedbe javnog natječaja?

Izabrani kandidat prima se u državnu službu rješenjem o prijmu u državnu službu, koje donosi čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o tome.

Rješenje o prijmu u državnu službu dostavlja se svim kandidatima prijavljenim na javni natječaj. Nezadovoljni kandidat može izjaviti žalbu protiv rješenja o prijmu u državnu službu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Po izvršnosti rješenja o prijmu u državnu službu, za osobu primljenu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto.Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.

18. Kako izgleda institut probnog rada?

Osobe se primaju u državnu službu uz obvezni probni rad, koji traje:

za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) - 12 mjeseci (vježbenički staž)

za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom - 3 mjeseca u slučaju predvidivog trajanja državne službe na određeno vrijeme od najmanje 6 mjeseci - 2

mjeseca (u ostalim slučajevima prijma u državnu službu na određeno vrijeme probni rad nije obvezan).

Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba.

19. U kojem je roku državni službenik dužan položiti državni stručni ispit i koje su posljedice ako u tom roku ispit ne položi?

Državni službenik koji je zadovoljio na probnom radu dužan je najkasnije u roku od 6 mjeseci od isteka probnog rada položiti državni stručni ispit.

Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku od 6 mjeseci od isteka probnog rada, prestaje državna služba po sili zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolovanja, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga, rok za polaganje državnog stručnog ispita može se produžiti za onoliko vremena koliko je trajala privremena spriječenost za rad, odnosno drugi opravdani razlozi, o čemu se donosi posebno rješenje.

20. Kad se prima u državnu službu na određeno vrijeme i koliko ta služba može trajati?

Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika, osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme dok traju privremeni poslovi ili poslovi čiji se opseg privremeno povećao, odnosno do povratka odsutnoga službenika.

Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao može trajati najviše godinu dana.

57

Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti, ako u državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.

Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.

21. Tko i na koji način odlučuje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika?

O rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i o prestanku državne službe, odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je to opisu poslova.

Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

22. Čime se bavi Odbor za državnu službu?

Odbor za državnu službu je neovisno tijelo za rješavanje žalbi protiv rješenja o prijmu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika.

23. Može li se državni službenik premjestiti na drugo radno mjesto i pod kojim uvjetima?

Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

po potrebi službe:

službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste kategorije, za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju.

Potreba službe da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo je npr. u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.

Službenika se ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika, ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje (privremeni premještaj).

na njegov zahtjev:

službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto zbog zdravstvenih razloga (na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta) te obiteljskih razloga.

24. Za koje se razdoblje provodi ocjenjivanje državnih službenika te koja je svrha ocjenjivanja?

Ocjenjivanje državnih službenika provodi se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu. Ne ocjenjuju se službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge.

58

Svrha ocjenjivanja državnih službenika je:

poticanje državnih službenika na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje u skladu s Etičkim kodeksom državnih službenika

utvrđivanje njihovog doprinosa u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi.

25. Tko ocjenjuje državne službenike i koje su vrste ocjena?

Prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik.Prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku koji se ocjenjuje i svima koji su po hijerarhijskom redu nadređeni državnom službeniku (oni mogu dati svoje mišljenje o prijedlogu ocjene).Rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni.

Državni službenik se ocjenjuje ocjenom „USPJEŠAN“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive.

Više ocjene od ocjene „uspješan“ su: „PRIMJERAN“ i „IZUZETAN“.

Niže ocjene od ocjene „uspješan“ su ocjene: „ZADOVOLJAVA“ i „NE ZADOVOLJAVA“.

26. Koje su posljedice ocjene niže od „uspješan“?

Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, unutar istog stupnja obrazovanja.

Državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje državna služba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.

27. Što je napredovanje u državnoj službi?

Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

Državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.

Državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:

je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“, ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“, ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“, ili višom ocjenom

postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti

ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto.

Državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može izvanredno napredovati u državnoj službi, ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane uredbom Vlade, kojom se uređuje napredovanje državnih službenika.

28. Što je promicanje državnih službenika?

59

Državni službenik se promiče u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.

Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom, kojim se uređuju plaće i druga materijalna prava državnih službenika.

29. Postoji li obveza državnog službenika na izobrazbu i tko snosi troškove sudjelovanja državnog službenika u organiziranim programima izobrazbe?

Svi državni službenici dužni su trajno unapređivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na koje su upućeni od strane državnog tijela ili im je pohađanje pojedinih programa izobrazbe odobreno.

Sudjelovanje u programu izobrazbe smatra se dijelom obveza državnih službenika.

Troškovi izobrazbe u državnoj službi pokrivaju se iz državnog proračuna.

30. Koje su vrste programa izobrazbe državnih službenika i tko ih provodi?

Programi izobrazbe državnih službenika mogu biti:

zajednički programi izobrazbe - programi izobrazbe namijenjeni svim državnim službenicima, neovisno o državnom tijelu u kojem su zaposleni.

Zajedničke programe izobrazbe organiziraju Državna škola za javnu upravu i posebna ustrojstvena jedinica u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose (Centar za stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika u Ministarstvu uprave), sukladno Planu izobrazbe državnih službenika koji svake godine donosi Vlada Republike Hrvatske.

posebni programi izobrazbe - programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu.

Posebne programe izobrazbe mogu, pored navedenih institucija, samostalno organizirati resorna središnja tijela državne uprave.

31. Navedite vrste povreda službene dužnosti i tko odlučuje o njima?

Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela (ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno).

O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju Viši službenički sud (ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno).

32. Navedite lake povrede službene dužnosti!

Lake povrede službene dužnosti su:

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor

60

(stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije6. neopravdan izostanak s posla jedan dan7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez

opravdanih razloga8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi

štetu ugledu službe9. neizvršenje ili nepravodobno izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga10. nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima

struke11. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom

čelnika tijela.

33. Navedite teške povrede službene dužnosti!

Teške povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi

sprječavanja nezakonitosti3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju

druge štetne posljedice4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na

korupciju10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama

ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja

čelnika tijela12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine16. otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom nepažnjom17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod

utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge

18. druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.

34. Koje se mogu izreći za povrede službene dužnosti?

Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

usmena opomena pisana opomena pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.

61

Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena

premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja prestanak državne službe.

Državnom službeniku obvezno se izriče kazna prestanka državne službe ako bude proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.

35. Navedite slučajeve udaljenja iz službe državnog službenika i do kada udaljenje traje?

Slučajevi udaljenja iz službe su sljedeći:

1. Čelnik tijela može državnog službenika rješenjem udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.

2. Čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije.

3. Smatra se da je udaljen iz službe službenik protiv kojega je pokrenut istražni postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje.

Udaljenje službenika iz službe u 1. i 2. slučaju traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u 3. slučaju do isteka pritvora.

36. Kakav je status državnog službenika za vrijeme udaljenja iz službe?

Za vrijeme udaljenja iz službe državni službenik ne radi, ali prima naknadu plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu.

Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške povrede

službene dužnosti, osim zbog zastare vođenja postupka ako je u kaznenom postupku, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen

od odgovornosti.

37. Kad je državni službenik dužan naknaditi štetu nanesenu državnom tijelu?

Državni službenik dužan je naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.

Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

Ako službenik odbije nadoknaditi štetu, šteta se nadoknađuje po općim propisima obveznog prava.

38. Koji je status državnih službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu?

Kada se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta sukladno tom pravilniku, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima, dotadašnjem radnom iskustvu i rezultatima u radu.

62

Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

39. Koji je status državnih službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene djelokruga državnog tijela?

Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi.

Kad se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima.

40. Koja je dužina i tijek roka raspolaganja Vladi?

Na dužinu i tijek roka raspolaganja Vladi primjenjuju se opći propisi o radu koji se odnose na dužinu i tijek otkaznog roka.Za određivanje dužine raspolaganja računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima Republike Hrvatske.

Rok raspolaganja ne teče u slučajevima u kojima ne teče otkazni rok prema Zakonu o radu (za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim zakonom).

41. Koji je status državnog službenika stavljenog na raspolaganje u odnosu na pravo na naknadu plaće, premještaj za vrijeme raspolaganja, prestanak državne službe?

Prava i obveze za vrijeme raspolaganjaZa vrijeme trajanja raspolaganja državni službenik dužan je obavljati poslove po nalogu čelnika tijela ili osobe koju on za to ovlasti, u skladu sa stečenim stupnjem obrazovanja.Za vrijeme trajanja raspolaganja državni službenik ostvaruje pravo na plaću u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.Državni službenik stavljen na raspolaganje ostvaruje pravo na plaću i druga prava iz službe u državnom tijelu u kojem je doneseno rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Premještaj za vrijeme raspolaganjaZa vrijeme trajanja raspolaganja, državnog službenika se može trajno premjestiti na radno mjesto u okviru njegove stručne spreme, u bilo koje državno tijelo koje nije udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja. Ako državni službenik odbije premještaj prestaje mu državna služba na dan kada je trebao početi raditi na novom radnom mjestu.

Za vrijeme trajanja raspolaganja državnog službenika se može uz njegov pristanak premjestiti u bilo koje državno tijelo koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja.

63

Prestanak službeIstekom roka raspolaganja državnim službenicima prestaje služba po sili zakona. Navedeni službenici imaju pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj općim propisima o radu. Za određivanje visine otpremnine računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima Republike Hrvatske.

42. Koji su načini prestanka državne službe?

Državna služba prestaje:

1. sporazumom (sporazumni prestanak službe) - državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma državnog službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.

2. istekom roka (prestanak državne službe na određeno vrijeme) - državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom.

3. otkazom (otkaz državne službe) - državnom službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom. Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese državni službenik, te je u tom slučaju dužan odraditi otkazni rok utvrđen u Kolektivnom ugovoru.

4. po sili zakona - kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak službe po sili zakona. U tom slučaju služba prestaje danom propisanim u zakonu.

5. na drugi način propisan zakonom.

Prestanak državne službe po sili zakona

43. Kad državni službenik može dobiti izvanredni otkaz?

Državni službenik može dobiti izvanredni otkaz, ako čelnik tijela utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja:

1. ima obilježja korupcije2. ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili

građane ili zaštitu javnog interesa3. dovodi u pitanje život i fizički integritet građana4. dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.

Prije izvanrednog otkaza zbog osobito teške povrede službene dužnosti navedene pod 4), potrebno je sljedeće:- čelnik tijela ili nadređeni službenik dužan je pisanim putem upozoriti službenika na nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti- ako službenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili nadređeni službenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od mjesec dana- ako službenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno Zakonu, čelnik tijela otkazat će mu službu izvanrednim otkazom.

64

Službenika će se udaljiti iz službe danom dostave rješenja o izvanrednom otkazu.Protiv rješenja o izvanrednom otkazu može se izjaviti žalba Odboru za državnu službu. Postupak po žalbi je hitan. Odbor za državnu službu dužan je odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana primitka žalbe.

44. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona?

Državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona:

1. smrću2. dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće

nesposobnosti za rad3. kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u

kojoj su ostvareni ti uvjeti4. kad je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci – danom saznanja za

pravomoćnost presude5. kad je osuđen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u državnu službu sukladno članku 49.

stavku 1. točki a) Zakona o državnim službenicima – danom pravomoćnosti presude6. kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno

prvog dana odsutnosti s rada7. ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan

položiti državni stručni ispit8. ako se sazna da u vrijeme prijma u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu

službu propisane zakonom ili da je u vrijeme prijma u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana Zakona o državnim službenicima – danom saznanja za to

9. kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda

10. ako se kod premještaja ne javi na novu dužnost u utvrđenom roku – danom kojim se morao javiti na dužnost

11. ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju12. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

45. Što se uređuje Etičkim kodeksom državnih službenika?

Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti.

46. Na koji način je državni službenik dužan postupati prema građanima?

U odnosu prema građanima službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.

47. Na čemu se temelje međusobni odnosi državnih službenika?

Međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi oblici komunikacije državnih službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju.

Državni službenici u obavljanju službe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima.Postupajući u skladu s etičkim načelima državnih službenika, u međusobnim odnosima, državni službenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju službenih dužnosti.

48. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima?

U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, državni službenik dužan je iznositi stavove državnog tijela.

U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na poslove iz djelokruga državnog tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, državni službenik ne smije iznositi podatke:

65

koji bi mogli naštetiti ugledu državne službe i narušiti povjerenje građana u rad državnih tijela te ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu dužnosti čuvanja službene tajne.

Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, državni službenik dužan je paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

49. Kad je državni službenik dužan čuvati osobni ugled i ugled državne službe?

U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu.

U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili autoritetom radnog mjesta u državnoj službi.

50. Kome se i na koji način može podnijeti pritužba na neetično ponašanje državnog službenika?

Pritužba na neetično ponašanje državnog službenika (ponašanje protivno odredbama Etičkog kodeksa državnih službenika) može se podnijeti povjereniku za etiku.

Pritužbu mogu podnijeti građani i pravne osobe te državni službenici.

Pritužba se može podnijeti: pisanim ili usmenim putem, putem otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose te putem elektroničke pošte.

Ukoliko pritužbu zaprimi čelnik državnog tijela ili službenik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, pritužbu će bez odlaganja proslijediti nadležnom povjereniku za etiku.

51. Tko je povjerenik za etiku?

U svim državnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika.

Povjerenik za etiku obavlja sljedeće poslove:

prati primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu promiče etičko ponašanje u međusobnim odnosima državnih službenika te odnosima službenika

prema građanima zaprima pritužbe službenika i građana na neetičko ponašanje i postupanje službenika provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe sastavlja pisano izvješće čelniku tijela o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe te

prijedlog odgovora podnositelju pritužbe vodi evidenciju o zaprimljenim pritužbama.

52. Čime se bavi Etičko povjerenstvo?

Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo čije članove imenuje Vlada Republike Hrvatske.

Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:

daje mišljenja vezana uz sadržaj i primjenu Etičkog kodeksa odgovara na pritužbe građana, pravnih osoba i državnih službenika podnesene zbog toga što u

roku od 60 dana od zaprimanja pritužbe (na neetično ponašanje državnog službenika) nisu dobili odgovor ili nisu zadovoljni odgovorom

provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe na ponašanje povjerenika za etiku te pritužbe povjerenika za etiku na neetično ponašanje drugih državnih službenika prema povjereniku za etiku

prati primjenu propisa na području etičkog postupanja državnih službenika te predlaže njihove

66

izmjene i dopune.

53. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika?

Etički kodeks objavljuje se:

u „Narodnim novinama“ na web-stranici Vlade Republike Hrvatske web-stranicama svih državnih tijela na oglasnoj ploči svih državnih tijela.

54. Koje su posljedice nepoštivanja odredaba Etičkog kodeksa?

U slučaju nepoštivanja Etičkog kodeksa, čelnik tijela može, ovisno o vrsti i težini povrede:

pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti ili pisanim putem upozoriti državnog službenika na neetično postupanje i potrebu pridržavanja

odredbi Etičkog kodeksa.

55. Što Zakon o državnim službenicima propisuje u cilju jačanja borbe protiv korupcije?

U cilju jačanja borbe protiv korupcije Zakon o državnim službenicima propisuje:

obvezno udaljenje iz službe službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije

obvezno izricanje kazne prestanka državne službe u slučaju proglašenja službenika odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije

zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju (zaštita „zviždača“) izvanredni otkaz, ako čelnik tijela utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu službene

dužnosti koja ima obilježja korupcije.

56. Čime se uređuju materijalna prava, odmori i dopusti državnih službenika?

Materijalna prava, odmori i dopusti državnih službenika te druga prava i obveze iz rada i po osnovi rada uređuju se Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike.

Kolektivni ugovor zaključuju Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac, s jedne strane, i sindikati državnih službenika, s druge strane.

57. Koliko traje dnevno i tjedno radno vrijeme?

Puno radno vrijeme državnih službenika je 40 sati tjedno.Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

Prekovremeni rad ne smije trajati duže od 8 sati tjedno, 32 sata mjesečno odnosno 180 sati godišnje.

58. Kad državni službenik stječe pravo na godišnji odmor?

Službenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada.

59. Kad državni službenik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora?

Državni službenik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, odnosno pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:

67

ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na godišnji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada, i

ako mu radni odnos prestaje prije nego navrši šest mjeseci neprekidnog rada.

Službenik koji odlazi u mirovinu prije 01.07. tekuće godine ima pravo na puni godišnji odmor.

60. Koliko traje godišnji odmor državnog službenika i kako se njegovo trajanje utvrđuje?

Službenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna.

Ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se osnovica od 18 dana uvećava prema pojedinačno određenim mjerilima (s obzirom na uvjete rada, složenost poslova i stupanj stručne spreme, dužinu radnog staža, posebne socijalne uvjete i ostvarene rezultate rada).

61. Kako se može koristiti godišnji odmor?

Službenik može koristiti godišnji odmor u neprekidnom trajanju ili u dva dijela.

Službenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika najmanje jedan dan prije.

Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine.

62. Što je plaćeni dopust?

Službenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom, kao što su npr. zaključenje braka, rođenje djeteta, smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno davanje krvi, teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, za pripremu polaganja državnog stručnog ispita i za pripremu polaganja pravosudnog ispita.

63. Što je neplaćeni dopust?

Službeniku može se odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obavljanju poslova državnog tijela, a osobito: radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, njege člana uže obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja u kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog obrazovanja i edukacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja.

64. Kako se određuje plaća državnog službenika?

Plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

68

Koeficijente složenosti poslova utvrđuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom (a ako nije utvrđena Kolektivnim ugovorom, utvrđuje je Vlada odlukom).Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (npr. za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta te za rad u turnusu).

Za vrijeme trajanja vježbeničkog staža vježbenik ima pravo na 85% plaće poslova radnog mjesta najniže složenosti njegove stručne spreme.

65. Navedite ostala materijalna prava iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike

Ostala materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike su:

regres (za korištenje godišnjeg odmora) otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice) pravo na pomoć kod smrtnog slučaja u obitelji bolovanja dužeg od 90 dana nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili supružnika službenika i

namještenika rođenja djeteta za službeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada

punog iznosa hotelskog računa za spavanje naknada za odvojeni život od obitelji naknada troškova prijevoza dolaska na posao jubilarna nagrada - za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i

područne (regionalne) samouprave kada navrše određene godine radnog staža (5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina) o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada odlučuju Vlada RH i sindikati državnih službi

dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole božićnica (godišnja nagrada za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine).

66. Kome se državni službenik može obratiti radi zaštite dostojanstva?

Državni službenik može se obratiti povjerljivom savjetniku u slučaju neželjenog ponašanja kojim se narušava njegovo dostojanstvo (ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke, omalovažavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka, diskriminacija na temelju boje kože, rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.).

Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva državnih službenika i namještenika.

Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu (ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa).Popis povjerljivih savjetnika objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

ČPP

© Ministarstvo uprave Republike Hrvatske. Sva prava pridržana.

69

Documents

Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu