Upload
dangphuc
View
252
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Zagrebu Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Diplomski studijski Geološkog inženjerstva
Nastavni tekst za studente (skripta)
Projektiranje hidrogeoloških istraživanja
Darko Mayer Kristijan Posavec
2016.
28„Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'“
(Luka 14:28-30)
SADRŽAJ
Uvod ........................................................................................................................................... 1
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE .................................................................................................. 5
1. Definicija projekta i projektiranja ........................................................................................ 6
2. Vrste projekata .................................................................................................................... 8
2.1. Znanstveni projekti .......................................................................................................... 8
2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta ................................................................... 9
2.1.2. Nacionalni znanstveni projekti ............................................................................... 10
2.1.3. Međunarodni znanstveni projekti ......................................................................... 11
2.2. Kvalifikacijski projekti ..................................................................................................... 18
2.2.1. Završni i diplomski rad ........................................................................................... 18
2.2.2. Doktorski rad (disertacija) ...................................................................................... 22
3. Faze projektiranja .............................................................................................................. 23
3.1. Projektni zadatak ........................................................................................................... 24
3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) ......................................................... 25
3.3. Idejno rješenje................................................................................................................ 25
3.4. Idejni projekt .................................................................................................................. 25
3.5. Glavni projekt ................................................................................................................. 26
3.6. Izvedbeni projekt ........................................................................................................... 26
3.7. Natječajna dokumentacija ............................................................................................. 26
4. Planiranje projekta ............................................................................................................ 29
5. Cijena projekta ................................................................................................................... 32
5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta .......................................................................... 32
6. Projektni i poslovni rizik ..................................................................................................... 35
7. Sudionici na realizaciji projekta ......................................................................................... 38
8. Vođenje projekata (upravljanje projektima) ..................................................................... 40
9. Usmena prezentacija projekta ........................................................................................... 50
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM ................... 54
1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske (OHGK) ............................................... 55
1.1. Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte ...................................................... 58
1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata .................................................... 59
1.3. Sadržaj dopunskih karata ............................................................................................... 60
1.4. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte .............................................................. 60
1.5. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte ................................................................... 62
2. Strategija upravljanja vodama ........................................................................................... 64
3. Plan upravljanja vodnim područjima ................................................................................. 66
4. Prostorno planerski projekti .............................................................................................. 68
4.1. Strategija i Program prostornog uređenja RH ............................................................... 70
4.2. Prostorni planovi ............................................................................................................ 71
4.2.1. Prostorni planovi uređenja gradova i općina ......................................................... 71
4.2.2. Prostorni planovi županija ..................................................................................... 72
4.2.3. Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode ..................................... 72
4.2.4. Urbanistički planovi uređenja državne razine ....................................................... 72
4.2.5. Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom
prostornog uređenja RH......................................................................................... 73
4.2.6. Generalni urbanistički planovi ............................................................................... 73
4.2.7. Detaljni planovi uređenja ....................................................................................... 73
5. Procjena utjecaja na okoliš ................................................................................................ 75
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA ................................................................................... 91
1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja .......................................................................... 92
1.1. Projektiranje preliminarnih hidrogeoloških istraživanja ................................................ 92
1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanja ................................................... 92
1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja ....................................................... 93
1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja .................................................. 100
Dodatak 1 ............................................................................................................................... 101
Dodatak 2 ............................................................................................................................... 104
Literatura ................................................................................................................................ 105
Uvod
1
Uvod
„Projektiranje hidrogeoloških istraživanja“ je kolegij koji se predaje u četvrtom semestru
diplomskog studija GEOLOŠKOG INŽENJERSTVA na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu. Cilj je predmeta da uvede studente u jednu tipičnu inženjersku
djelatnost – projektiranje. Naime, do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, geološka
istraživanja, a koja se provode s ciljem eksploatacije mineralnih i energetskih sirovina, zaštite
okoliša, građenja podzemnih i nadzemnih objekata i sl., smatrala su se tzv. „primijenjenom
geologijom“. Stručnjaci koji su se time bavili prvenstveno su temeljili svoj rad na znanju
prirodoslovnih predmeta koje su stekli tijekom studija, no nužno su morali koristiti i „tehničku“
opremu i „tehničke“ metode interpretacije. Ta znanja uglavnom su stjecali dodatnim
obrazovanjem i iskustvom tijekom rada s „pravim“ inženjerima rudarstva, građevinarstva i dr.
No, kako su „inženjerske“ intervencije u geološki okoliš postajale značajnije, zbog sve složenijih
tehnika eksploatacije mineralnih sirovina (npr. sve dubljih bušotina za eksploataciju nafte i/ili
plina ili pak podmorske eksploatacije ruda) i sve većih podzemnih i nadzemnih građevinskih
zahvata (npr. tunela ispod kanala La Manche i hidroelektrane Brana tri kanjona (engl. Three
Gorges Dam) u Kini), uloga inženjera geologa postajala je sve značajnija, pa se sredinom
osamdesetih godina pojavila potreba za novom tehničkom disciplinom – geološkim
inženjerstvom.
Prvu službenu definiciju geološkog inženjerstva dala je američka institucija ABET
(Accreditation Board for Engineering and Technology) 1987. godine. Prema toj definiciji
geološko inženjerstvo obuhvaća, ali nije ograničeno na:
a) istraživanja za eksploataciju mineralnih ležišta i ležišta goriva,
b) geomehaniku,
c) planiranje zahvata u okoliš i/ili istraživanje prirodnih opasnosti (hazarda),
d) hidrogeologiju.
Dalje, prema ABET-u, geološki inženjer u rudarstvu, odnosno proizvodnji metala, nemetala
i fosilnih goriva radi na istraživanju, pronalaženju, otkrivanju tih sirovina i/ili sudjeluje u
usmjeravanju proizvodnih aktivnosti.
Uvod
2
Geološki inženjer uključen u graditeljstvo i s njim povezane aktivnosti istražuje, bilježi,
testira, opaža i vrednuje prirodne materijale i uvjete s ciljem planiranja, projektiranja i
izgradnje nadzemnih i podzemnih građevina.
U planiranju korištenja okoliša i ublažavanju negativnih posljedica geoloških procesa,
geološki inženjer istražuje i procjenjuje razinu rizika od prirodnih opasnosti (hazarda),
ocjenjuje utjecaj okoliša na inženjerske aktivnosti (građenje), istražuje i procjenjuje zalihe
podzemnih voda, istražuje i ocjenjuje lokacije za odlagališta otpada i uključuje te rezultate u
projektiranje objekata i sanaciju okoliša.
Tako geološko inženjerstvo premošćuje jaz između graditeljstva, rudarstva i geologije.
Geološko inženjerstvo koristi specijalističke geološke discipline koje se odnose na geološke
materijale, koristi geološke tehnike i razmišljanja, kao i znanja o geološkim procesima s ciljem
definiranja uvjeta na pojedinoj lokaciji i/ili predviđanja budućih uvjeta ili procesa. Geološki
inženjer povezuje geološke informacije s brojčano izraženim fizičko-mehaničkim značajkama
stijena i tla, hidrogeološkim parametrima, hidrometeorološkim i hidrološkim podacima,
seizmološkim podacima i dr., te u interpretaciji koristi matematički opis fizičkih pojava i
procesa. Rezultate proračuna često povezuje sa socijalnim, političkim i gospodarskim
okruženjem, te sve to unosi u projekte nadzemnih i podzemnih građevina, projekte
eksploatacije mineralnih sirovina u najširem smislu tog pojma, te projekte zaštite okoliša i dr.
Da bi mogao odgovoriti tim vrlo složenim i odgovornim zadacima geološki inženjer mora
dobiti obrazovanje koje se bitno razlikuje od klasičnog geološkog obrazovanja i predstavlja
zapravo posebni obrazovni profil. Zbog toga je u SAD-u 1991. godine organiziran studij
geološkog inženjerstva na 17 sveučilišta1. Na nekima od tih sveučilišta postoji i paralelan studij
geologije, odnosno studiji rudarstva i/ili građevinarstva. Treba reći da ima i sveučilišta gdje se
studira geologija ali ne i geološko inženjerstvo.
Prema Accreditation Board for Engineering and Technology (ABET) temelj studiju geološkog
inženjerstva čini geologija (uključujući petrologiju) zajedno s kemijom i fizikom te
primijenjenom matematikom. Na taj temelj nadograđuju se tzv. opće inženjerske mehanike
(statika, dinamika, čvrstoća), te specijalističke inženjerske mehanike s naglaskom na svojstva
1 University of Alaska-Fairbanks, University of Arizona, Colorado School of Mines, University of Idaho, Michigan
Technological University, University of Minnesota, University of Mississippi, University of Missouri-Rolla, Montana College of Mineral Science & Technology, University of Nevada-Reno, New Mexico Institute of Mining & Technology, New Mexico State University, University of North Dakota, Princeton University, South Dakota School of Mines & Technology, University of Utah, Washington State University.
Uvod
3
prirodnih materijala (mehanika stijena, mehanika tla, mehanika fluida itd.). U završnim
godinama studija uče se ponovno geološki predmeti kao što su inženjerska geologija,
hidrogeologija, seizmotektonika, geokemija, tehnička petrografija i dr., te istraživačke metode
i postupci, kao što su primijenjena geofizika, bušenje i GIS tehnologije itd. Kako se od
geološkog inženjera očekuje da bude osposobljen za upravljanje i gospodarenje prirodnim
resursima, znači za neku vrstu menadžerstva, tijekom studija mora dobiti i osnovna znanja o
načelima usmene i pisane komunikacije, ekonomiji i organizaciji poduzeća i sociologiji.
Slijedeći ove trendove i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća uveden je studijski smjer GEOLOŠKO
INŽENJERSTVO. Spada u područje tehničkih znanosti i znanstveno polje rudarstvo, nafta i
geološko inženjerstvo.
Studij je koncipiran uglavnom prema gore navedenim preporukama ABET-a, a predmet
„Projektiranje hidrogeoloških istraživanja“ trebao bi, kao završni dio nastavnog programa,
budućim magistrima inženjerima geologije dati znanja koja će im olakšati rad u
interdisciplinarnim znanstvenim/stručnim timovima u kojima će rješavati probleme iz polja
geološkog inženjerstva.
Stoga će u okviru predmeta, uz definiciju projekta i projektiranja, kao posebna vrsta
projekta biti detaljnije razrađeni znanstveni i kvalifikacijski projekti, s naglaskom na diplomski
rad – prvi projekt s kojim se studenti susreću. Kako je gotovo neizostavna faza projektiranja
usmena prezentacija projekta, o čijoj uspješnosti velikim dijelom ovisi ocjena samog projekta,
izneseni su neki temeljni principi verbalne komunikacije. S obzirom da je na svakom
hidrogeološkom istraživačkom projektu u pravilu angažiran veći broj ljudi koji se koriste
različitom terenskom i/ili laboratorijskom opremom i pri tome troše značajna financijska
sredstva, njihov je rad nužno koordinirati. Stoga su u posebnom poglavlju izneseni neki
temeljni principi vođenja projekata i upravljanja projektima (Project management).
U drugom dijelu prikazani su neki dugoročni projekti koji se izvode (ili će se izvoditi) u
Republici Hrvatskoj, a koji su povezani s hidrogeologijom i u čijoj će realizaciji budući
hidrogeolozi vjerojatno sudjelovati. Tako su detaljno prikazani Osnovna hidrogeološka karta
Republike Hrvatske, Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima,
Prostorno planerski projekti i Studije utjecaja na okoliš.
Uvod
4
U trećem dijelu definirana su i opisana preliminarna, regionalna, detaljna i specijalna
hidrogeološka istraživanja. Detaljnije su opisana pojedina specifična hidrogeološka istraživanja
i istraživačke metode kao što su primjerice pokusno crpljenje, trasiranje, monitoring i sl. Pri
tome se pošlo od pretpostavke da su studenti odslušali, a vjerojatno i položili predmete kao
što su primjerice Osnove geofizičkih istraživanja 1 i 2, Okolišna i inženjerska geofizika,
Hidrogeologija 1 i 2, Dinamika podzemnih voda 1 i 2, Hidrologija 1 i 2, Hidrogeologija krša,
Modeliranje toka podzemne vode i transporta zagađivala i Zaštita podzemnih voda, te da
imaju dovoljno znanja za aktivno praćenje predavanja i razumijevanje iznesenoga gradiva.
U završnom dijelu je, kao Dodatak 1, dan primjer realnog projektnog zadatka koji se odnosi
na projektiranje vodocrpilišta i koji svojom specifikacijom radova pokriva značajan dio
studijskog programa Geološkog inženjerstva, dok je, kao Dodatak 2, dan Elaborat o izvršenim
radovima prema projektnom zadatku iz Dodatka 1. Dodatak 1 i Dodatak 2 namijenjeni su
praktičnom dijelu nastave donosno vježbama, a zadatak studenata je da analiziraju projektni
zadatak i samostalno izrade svoju verziju Elaborata o izvršenim radovima. Pri tome sve
elemente projektnog zadatka odnosno sva predviđena istraživanja kao i sve predviđene
analize i obrade podataka odrađuju samostalno, koristeći znanje stečeno tijekom studija te
koristeći potrebne GIS alate, softver za modeliranje podzemnih voda, dostupne softvere za
interpolaciju prostornih podataka i izradu digitalnih modela reljefa, tablične kalkulatore kao
što je npr. Microsoft Excel kao i sve ostale potrebne alate. Ovakvim konceptom praktičnog
dijela nastave studenti stječu i značajan dio potrebnih vještina za realizaciju realnih
inženjerskih zadataka s kojima će se susretati kao budući magistri inženjeri geološkog
inženjerstva.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
5
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
6
1. Definicija projekta i projektiranja
Riječ projekt potječe od latinske riječi proiectum što izvorno znači unaprijed bačeno,
zasnovano. Suvremeni pojam projekt mnogo je širi, pa tako znači:
- razrađen način izrade čega (zgrade, ceste, stroja, uređaja, istraživanja),
- pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta (zakon, pravilnik, statut),
- ono što se izrađuje po planu s vlastitim rokom, opsegom, opisom, sadržajem i
organizacijom rada (znanstveni, kazališni).
(Izvor: Rječnik hrvatskog jezika, Anić, 1991.)
- svaki zaokružen, cjelovit i složen pothvat čija se obilježja i cilj mogu definirati, a mora
se ostvariti u određenom vremenu te zahtjeva koordinirane napore nekoliko ili većeg
broja ljudi, službi, poduzeća i sl.
(Izvor: Rječnik stranih riječi, Anić i Goldstein ,1999.)
- nešto o čemu se razmišlja, što se izmišlja ili planira, plan, shema,
- veliki pothvat (koji angažira mnogo novaca i ljudi),
- posebni zadatak istraživanja u znanosti,
- posebni zadatak za studente,
- opis pojedinog studija,
- veći znanstveni rad.
(Izvor: Merriam-Webster, 1993., Webster's Third New International Dictionary)
- svaka djelovna zamisao, odluka (u širem smislu!),
- nacrt, skica, prijedlog za rad, postupak, znanstveno, književno ili umjetničko djelo,
zakonski tekst i sl.
(Izvor: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža, 1969.)
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
7
Projektiranje je pojam izveden iz riječi projekt a znači (Anić, 1991.):
- djelatnost na izrađivanju projekata,
- stručni nastavni predmet na nekim visokim školama i fakultetima.
Projektirati znači razmišljati i izmišljati. Za taj radni proces potrebno je imati prikladne
informacije i znanje, te maksimalno koristiti razum i logiku2. Zato se ne može govoriti o
projektiranju kao predmetu koji se može naučiti sam za sebe (Miletić, 1994.). Dobro
projektirati znači optimalno koristiti sve stečeno iskustvo i znanje za postizanje bilo kojeg cilja
u životu, u struci, u društvu. To je kontinuirani proces koji je sastavni dio života svakog
pojedinca.
Projektiranje u filozofskom3 smislu opisuje način razmišljanja, pristupa problemima i način
rješavanja problema. Može se reći da je projektiranje specifičan način urednog i sređenog
razmišljanja.
Svaki projekt treba odgovoriti na pet ključnih pitanja:
ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, KOLIKO?, KADA?
Za projektiranje je bitno početi od jasno definiranog cilja, te pri tome definirati:
* što se želi postići,
* u kojim okolnostima se to želi postići,
* što treba znati da bi se postigao zadani cilj,
* što treba načiniti da bi se to saznalo,
* kako to načiniti, s kojim stručnim kadrom, u kojem vremenu i uz koja financijska sredstva.
2 Logika - znanost koja istražuje principe i postupke točnog i pouzdanog zaključivanja) 3 Filozofija - razumno istraživanje istine i principa postojanja ili ponašanja; sustav ili filozofska doktrina; sustav principa za
postupanje u praktičnim događajima
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
8
2. Vrste projekata
Projekte je moguće razlikovati prema pristupu i području.
Prema pristupu projekti mogu biti: znanstveni; stručni; tehnički; umjetnički; sportski i dr.
Prema stručno-znanstvenom ili umjetničkom području projekti mogu biti vrlo različiti, pa
se razlikuju primjerice građevinski, strojarski, rudarski, geološki, šumarski, medicinski,
zakonski, politički, vojni, kazališni, književni, filmski itd. Posebnu skupinu čine znanstveni i
kvalifikacijski projekti.
2.1. Znanstveni projekti
Hidrogeološka kao i ostala geološka istraživanja mogu se smatrati velikim dijelom
znanstvenim istraživanjima, a njihova realizacija znanstvenim projektima.
Na pitanje što je znanost postoji više odgovora. Tako jedna od definicija kaže da je „znanost
saznanje o činjenicama, pojavama, zakonima i njihovim vjerojatnim uzrocima, a stečeno je i
provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim eksperimentom i pravilnim
razmišljanjem“ (Merriam-Webster, 1993.).
Nadalje „znanost je ukupnost sređenih i uopćenih znanja do kojih se dolazi otkrivanjem i
promišljanjem činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i
društva utvrđivanjem zakonitosti po kojima postoje“ (Anić, 1991.).
Prema definiciji iz Enciklopedije Leksikografskog zavoda (Leksikografski Zavod Miroslav
Krleža, 1969.) „znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom
vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom
određenih objektivnih metoda.“
Nešto proširena, ali i potpunija definicija kaže da je „znanost sistematizirana i
argumentirana suma znanja u određenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti
do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja kako bi se
spoznali zakoni zbivanja u prirodi te da se omogući predviđanje budućih događaja i postigne
maksimalna djelotvornost čovječanstva“ (Kniewald, 1993.).
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
9
Znanstveni projekt je pak zaokružena znanstvena cjelina, koja ima jedinstveni cilj
istraživanja, zajedničke ideje i metodološki pristup. Takav projekt, kada dobije novčanu
potporu i započne njegova realizacija, pridonosi organiziranom znanstvenom radu u
znanstvenim institucijama (u našim prilikama Hrvatski geološki institut, Rudarsko-geološko-
naftni fakultet i Prirodoslovno-matematički fakultet), stimulira istraživačke napore i razvija
nove ideje te potiče učinkovitije korištenje kadrova i opreme.
Izrada znanstvenog projekta zahtjeva potpuno poznavanje plana i programa istraživanja s
kojima mora biti prethodno upoznat naručitelj istraživanja. Inicijativu za izradu prijedloga
nekog znanstvenog projekta u pravilu pokreće znanstvena institucija, skupina znanstvenika ili
znanstvenik pojedinac, temeljem objavljenog natječaja od strane nadležnoga ministarstva
znanosti R. Hrvatske, Hrvatske zaklade za znanost, Europskih strukturnih i investicijskih
fondova, Okvirnih programa Europske unije (EU) za istraživanje i inovacije (FP projekti,
Horizon2020) ili pak drugih organizacija kao što je Europska znanstvena zaklada (European
Science Foundation) i dr.
2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta
Izrada prijedloga znanstvenog projekta uglavnom je standardizirana, bez obzira podnosi li
se on nadležnom ministarstvu znanosti R. Hrvatske, nekoj nacionalnoj ili inozemnoj
znanstvenoj zakladi ili pak nekom gospodarskom subjektu. Tako svaki prijedlog znanstvenog
projekta u pravilu sadrži:
1. Naslov projekta (Project title), koji mora biti informativan, a u pravilu treba imati i
akronim,
2. Ime i prezime glavnog i odgovornog istraživača (Principal investigator),
3. Naziv i adresu institucije u kojoj će se realizirati projekt (Institution address),
4. Sažetak projekta (Project summary) kojim se daje kratak opis projekta, a treba biti pisan
koristeći primjerenu terminologiju,
5. Opis projekta (Project description) bitan je i najvažniji dio prijedloga. Mora odgovoriti
na pitanja ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, TKO? GDJE? i KADA?,
Sastoji se od temeljnih izvornih postavki o naravi i značenju znanstvenog problema te
prikaza hipoteze, poznatih činjenica i metodologije istraživanja. Opis projekta treba biti
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
10
sažet u pravilu do 15 stranica teksta (ukoliko se drukčije ne traži u eventualnim uputama
za pripremu prijedloga projekta),
6. Pregled dokumentacije o prethodnim projektima (Documentation of previous grants)
sadrži popis prethodnih projekata na kojima je radio istraživački tim u zadnjih, najčešće
pet godina. Navodi se broj projekata, naslovi projekata, sažetak rezultata i izvori te
način financiranja, a sve skupa treba biti sažeto na dvije stranice teksta. Uz to posebno
se daje popis publiciranih radova proizašlih iz tih projekata, kao i veza s projektom koji
se predlaže,
7. Biografiju glavnog istraživača (Curriculum vitae) koja sadrži glavnu i značajnu
profesionalnu angažiranost, popis glavnih objavljenih radova i popis svih publikacija u
posljednjih, najčešće pet godina,
8. Popis drugih članova istraživačkog tima (Research team) može biti samo popis imena
sa znanstvenim zvanjima, odnosno stručnom kvalifikacijom, no u nekim slučajevima se
traži i stručni životopis svakog pojedinca s popisom objavljenih radova kroz posljednjih,
najčešće, pet godina,
9. Financiranje (Budget) sadrži kumulativan prikaz troškova za čitavo predviđeno vrijeme
rada na projektu, te posebno troškove za svaku godinu /fazu rada na projektu.
Svaki prijedlog znanstvenog projekta podliježe ocjeni (Project review). Uglavnom svaki
financijer ima vlastitu metodologiju ocjenjivanja predloženog projekta, ali se kod svih
ocjenjuje cilj i primjenljivost rezultata istraživanja te kvalificiranost vodećeg istraživača.
2.1.2. Nacionalni znanstveni projekti
Projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
S 2013. godinom završio je zadnji ciklus nacionalnih znanstveno-istraživačkih projekata
financiranih od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, a koji
su financirani od 1990. godine. Njihov popis dostupan je na stranicama Ministarstva
http://zprojekti.mzos.hr/home_hr.htm?lid=1.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
11
Od 2014. godine, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dodjeljuje financijske potpore
znanstvenim institucijama za financiranje znanstvene djelatnosti, temeljem prijavnih
obrazaca kojima se detaljno obrazlaže plan rada kao i financijski plan svakog predloženog
istraživanja.
Projekti Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ)
Financiranje nacionalnih znanstvenih projekata provodi Hrvatska zaklada za znanost
(HRZZ). HRZZ projekte financira isključivo u okviru raspisanih natječaja, a projektni prijedlozi
zaprimaju se isključivo nakon objave određenog natječaja. Hrvatsku zakladu za znanost
osnovao je Hrvatski sabor posebnim zakonom u prosincu 2001. godine pod nazivom
Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske
(Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost NN 117/2001, 45/2009, 92/2010 i 78/2012). Projekti su
financirani sa svrhom razvoja i promicanja znanosti i tehnologijskog razvoja u Republici
Hrvatskoj te s krajnjim ciljem osiguravanja održivog društvenog i gospodarskog razvoja uz
poticanje zapošljavanja i vodeći se načelima socijalne uključivosti. Od svibnja 2013. godine
Zaklada je punopravna članica Science Europe, organizacije koja okuplja nacionalne ustanove
koje financiraju znanstvena istraživanja radi promoviranja zajedničkih interesa te definiranja
polazišta za zajedničko komuniciranje s nacionalnim vladama i ustanovama EU o temama
znanstvene politike.
2.1.3. Međunarodni znanstveni projekti
Međunarodni znanstveni projekti, od kojih su EU projekti od primarnog interesa,
dominantno su vezani za fondove EU-a, a koji su financijski instrumenti koje je osmislio EU da
bi postigao ciljeve istaknute u svojim ključnim politikama. Fondovi su zapravo novac europskih
građana koji se propisanim procedurama dodjeljuje raznim korisnicima za provedbu različitih
projekata, a koji trebaju doprinijeti postizanju ključnih politika EU-a (Vela, 2015.).
Možemo razlikovati instrumente koji podupiru projektne ideje na razini cijelog EU-a i
instrumente koji podupiru ideje prioritetne za pojedinu državu članicu ili kandidatkinju.
Sukladno tome mogu se razlikovati centralizirani programi (oni kojima se upravlja u Bruxellesu,
a mogu se kandidirati pojedinci i organizacije iz cijelog EU-a pa i izvan njega) i decentralizirani
programi (oni kojima upravljaju pojedine države članice, kandidatkinje ili potencijalne
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
12
kandidatkinje). Od centraliziranih programa koje ćemo obrađivati u sklopu ovog teksta,
najvažniji su Programi EU, dok će od decentraliziranih programa biti riječi o Europskim
strukturnim i investicijskim (ESI) fondovima.
Programi EU
Obzor2020 (engl. Horizon2020)
Obzor2020 je program EU-a za istraživanje i inovacije i najveći je program za istraživanje i
inovacije ikada u EU-u, a objedinjuje aktivnosti Sedmog okvirnog programa (FP7), inovacijske
aspekte Programa za konkurentnost i inovacije (CIP) i EU doprinos Europskom institutu za
inovacije i tehnologiju (EIT). U razdoblju od 7 godina (2014. do 2020.) dostupno je gotovo 80
milijardi eura za financiranje, uz privatna i nacionalna ulaganja koja će dodijeljeni novac
privući, s ciljem da se spajanjem istraživanja i inovacija i usmjeravanjem na tri ključna područja:
Izvrsnu znanost, Industrijsko vodstvo i Društvene izazove, osigura da Europa stvara znanost i
tehnologiju na svjetskoj razini koja pokreće gospodarski rast (Europska unija, 2014.;
http://www.obzor2020.hr/obzor2020-hrvatski-portal-okvirnog-programa-eu-za-istrazivanja-
i-inovacije).
Prioritet Izvrsna znanost nastoji privlačiti najbolje umove i pomagati znanstvenicima u
suradnji i razmjeni ideja diljem Europe te pomagati talentiranim pojedincima i inovativnim
tvrtkama da povećaju konkurentnost Europe. Sastoji se od četiri aktivnosti koje se provode
kroz:
1. Europsko istraživačko vijeće (ERC) – jačanje istraživanja u graničnim područjima
znanosti (Financiranje: 13,095 milijardi eura),
2. Buduće i nadolazeće tehnologije (FET) – jačanje kolaborativnih, transdisciplinarnih
istraživanja koja teže nastanku radikalnih inovacija i podržavaju alternativne ciljeve i
koncepte (Financiranje: 2,696 milijardi eura),
3. Aktivnosti MSCA (Marie Sklodowska Curie Actions) – podrška inovativnoj izobrazbi i
osposobljavanje istraživača, njihovih vještina te geografskoj i transdisciplinarnoj
mobilnosti (Financiranje: 6,162 milijardi eura),
4. Istraživačke infrastrukture (RI) – razvoj i jačanje europskih istraživačkih infrastruktura
svjetske klase, uključujući i e-infrastrukture (Financiranje: 2,488 milijardi eura).
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
13
Prioritet Industrijsko vodstvo fokusiran je na tehnologije koje se koriste u naprednoj
proizvodnji i mikroelektronici, odnosno na primijenjena istraživanja strateških tehnologija
Europe, odnosno ključnih razvojnih tehnologija (KET): informacijske i komunikacijske
tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredni materijali, biotehnologija, napredna proizvodnja
i prerada i svemir. Sastoji se od sljedećih aktivnosti koje se provode kroz:
1. Vodstvo u razvojnim i industrijskim tehnologijama – revolucionarne tehnologije
potrebne za pokretanje inovacija u svim sektorima, uključujući informacijsku i
komunikacijsku tehnologiju (ICT) te svemirsku tehnologiju (Financiranje: 13,557
milijardi eura);
‒ Instrument mala i srednja poduzeća (MSP) – kao ključni izvor radnih mjesta i
inovacija , MSP-i mogu surađivati u projektima kao dio konzorcija i primiti sredstva
financiranja putem instrumenta posebno osmišljenog za visoko inovativne manje
tvrtke (Financiranje: barem 3 milijardi eura dodjeljuje se instrumentu MSP-a),
2. Pristup rizičnom financiranju – davanje zajmova i jamstava, kao i ulaganje u inovativna
mala i srednja poduzeća (MSP) i tvrtke srednje tržišne vrijednosti (Financiranje: 2,842
milijardi eura).
Prioritet Društveni izazovi sastoji se od sedam glavnih društvenih izazova s kojima ciljana
ulaganja u istraživanje i inovacije mogu ostvariti stvaran učinak i koristiti građanima:
1. Zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života (Financiranje: 7,472 milijardi eura),
2. Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, podmorja i
unutarnjih voda i bioekonomija (Financiranje: 3,851 milijardi eura),
3. Sigurna, čista i učinkovita energija (Financiranje: 5,931 milijardi eura),
4. Pametni, zeleni i integrirani promet (Financiranje: 6,339 milijardi eura),
5. Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine (Financiranje: 3,081 milijardi
eura),
6. Uključiva inovativna i promišljena društva (Financiranje: 1,309 milijardi eura),
7. Sigurna društva (Financiranje: 1,695 milijardi eura).
Ovaj prioritet također ima i dva dopunska društvena izazova, Znanost za društvo i u društvu
te Širenje izvrsnosti i sudjelovanja (Financiranje: oko 1 milijarda eura).
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
14
Na standardne istraživačke projekte može se prijaviti konzorcij sastavljen od barem tri
pravna subjekta, a svaki subjekt mora biti osnovan u državi članici EU-a ili pridruženoj državi.
Za ostale programe – Europsko istraživačko vijeće (ERC), instrument MSP-a, sufinanciranje
nacionalnih ili javnih poziva ili programa (poziva na nadmetanje za predkomercijalnu javnu
nabavu ili javnu nabavu inovativnih rješenja; programa mobilnosti), koordinacija i potpora
(pojedinačni pravni subjekti ili partnerski konzorciji iz različitih država, industrija i akademskih
zajednica), osposobljavanje i mobilnost (istraživači s malo iskustva ili iskusni istraživači,
tehničko osoblje, nacionalni/regionalni istraživački programi koji uključuju mobilnost) –
minimalni uvjet za sudjelovanje jest jedan pravni subjekt osnovan u državi članici ili
pridruženoj državi.
Life program
LIFE program je jedini financijski instrument Europske komisije isključivo posvećen zaštiti
okoliša i prirode čiji je cilj doprinijeti razvoju i provedbi politike zaštite okoliša Europske unije.
Program se sastoji od dva potprograma: potprogram za okoliš i potprogram za klimatske
akcije.
Potprogram za okoliš obuhvaća (1) Okoliš i učinkovitost resursa; (2) Prirodu i bioraznolikost
(fokus na Natura 2000); i (3) Upravljanje okolišem i informiranje, dok je Potprogram za
klimatske akcije fokusiran na (1) Ublažavanje klimatskih promjena (smanjivanje emisije
stakleničkih plinova); (2) Adaptaciju na klimatske promjene (povećavanje otpornosti na
klimatske promjene); i (3) Upravljanje okolišem i informiranje (povećanje svijesti,
komunikacije, suradnje i širenja mjera za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbene
aktivnosti).
Prijaviti se može svaka pravna osoba registrirana na području EU, a prijavitelji mogu biti
javno tijelo, privatno trgovačko društvo/organizacija i privatno ne-trgovačko
društvo/organizacija (uključujući i nevladine organizacije).
Europski strukturni i investicijski (ESI) fondovi
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
15
ESI fondovi instrument su EU-a isključivo namijenjen za države članice koje se njime koriste
da bi dosegle razinu socioekonomskog i gospodarskog razvoja najrazvijenijih država članica
EU-a. Instrumenti financiranja u ESI fondovima dijele se na:
− Europski fond za regionalni razvoj – EFRR
− Europski socijalni fond – ESF
− Kohezijski fond – KF
− Europski fond za pomorstvo i ribarstvo – EFPR
− Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj – EPFRR
Od navedenih fondova obraditi će se Europski fond za regionalni razvoj – EFRR, a koji jedini
od navedenih nudi sredstva za znanstvenoistraživački sektor.
Europski fond za regionalni razvoj – EFRR
Ovaj fond namijenjen je državama članicama EU-a s ciljem jačanja ekonomske i socijalne
politike za smanjivanje razlika između regija unutar EU-a te poticanja teritorijalne suradnje na
lokalnoj, regionalnoj i središnjoj državnoj razini s partnerima iz susjednih zemalja i ostalih
regija Europske unije. Teritorijalna suradnja može se ostvarivati na tri načina
(http://www.strukturnifondovi.hr/):
1. Prekogranična suradnja koja za cilj ima rješavanje izazova koji su zajednički
identificirani u pograničnim regijama, poput loše dostupnosti, posebno u odnosu na
povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu,
lokalnih industrija u opadanju, neodgovarajućeg poslovnog okruženja, nedostatka
umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, niskih razina istraživanja i inovacija
te preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, onečišćenja okoliša,
sprečavanja rizika, negativnih stavova prema građanima susjednih zemalja,
neiskorištenih potencijala rasta u pograničnom području (razvoj prekograničnih
objekata i klastera za istraživanja i inovacije, integracija prekograničnog tržišta rada,
suradnja između obrazovnih institucija, uključujući sveučilišta, ili između zdravstvenih
ustanova), uz istovremeno jačanje suradnje u svrhu općeg usklađenog razvoja Unije.
Program prekogranične suradnje ostvaruje se kroz INTERREG projekte sa sljedećim
susjednim državama: Italijom (INTERREG V-A Italija – Hrvatska 2014.-2020.),
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
16
Mađarskom (INTERREG V-A Mađarska – Hrvatska 2014.-2020.), Slovenijom (INTERREG
V-A Slovenija - Hrvatska 2014.-2020.), Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom
(INTERREG IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna
Gora 2014.-2020.) i Srbijom (INTERREG IPA Program prekogranične suradnje Hrvatska
– Srbija 2014.-2020.).
2. Transnacionalna suradnja koja za cilj ima razvoj teritorijalne suradnje, povećanje
međunarodne konkurentnosti hrvatskih regija, smanjenje društvene i gospodarske
nejednakosti među hrvatskim regijama i ujednačavanje njihova razvoja. U novom
razdoblju 2014.-2020. mogućnost sudjelovanja proširena je u četiri programa
transnacionalne suradnje: Mediteran (INTERREG V-B Mediteran 2014.-2020.), Dunav
(INTERREG V-B Dunav 2014.-2020.), Jugoistočna vrata (INTERREG V-B Jadransko-jonski
program transnacionalne suradnje 2014.-2020.) i Središnja Europa (INTERREG Središnja
Europa 2014.-2020.), a područja koje će obuhvaćati ti programi će u teritorijalnom
smislu uključivati cijelu Hrvatsku.
3. Međuregionalna suradnja omogućena je pristupanjem Republike Hrvatske u Europsku
uniju – i to u programima međuregionalne suradnje: ESPON, INTERACT III, INTERREG VC
i URBACT, od kojih je ESPON program namijenjen za općenitu suradnju sveučilišta
odnosno visokoobrazovnih i znanstvenih institucija.
Osim programa EU-a i ESI fondova, znanstveni projekti financiraju se i iz UKF (Unity
Through Knowledge Fund) fonda te iz fonda za bilateralne i multilateralne projekte
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Program Fond „Jedinstvo uz pomoć znanja“ (Unity through Knowledge Fund - UKF)
Program Fond „Jedinstvo uz pomoć znanja“ (Unity through Knowledge Fund - UKF)
pokrenut je 2007. godine od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike
Hrvatske. Osnovan je i administriran od HRZZ-a 19. veljače 2014. prema Zakonu o Hrvatskoj
zakladi za znanost (Narodne Novine Br. 117/2001, 46/2009, 92/2010, 78/2012). Programi
Fonda primarno su usmjereni na razvoj ljudskog kapitala kroz primjenu različitih instrumenata
(mobilnost, prijenos znanja, umreženost, suradnje itd.), kako bi se osigurao nastavak provedbe
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
17
ovih mjera kroz Strukturne fondove. Unutar predloženog Drugog Projekta tehnologijskog
razvoja Fond “Jedinstvo uz pomoć znanja” će prilagoditi sadašnje i razviti nove programe koji
će se financirati iz Strukturnih fondova. Misija programa je ujediniti hrvatski znanstveni i
stručni potencijal u domovini i dijaspori u izgradnji društva utemeljenog na znanju dok su
ciljevi (1) podupiranje istraživanja koja su konkurentna na međunarodnoj razini (istraživanja
koja privlače stručnjake i investicije u Hrvatsku te istraživanja koja omogućuju
suradnju/vođenje europskih i ostalih međunarodnih projekata); (2) Podupiranje projekata koji
stvaraju nove vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu (razvoj inovacija, patenata i komercijalne
i druge primjene znanstvenih rezultata); i (3) Podupiranje projekata koji pomažu razvoj
istraživačke infrastrukture u Hrvatskoj (projekti koji provode misiju Fonda kroz rad u
administrativnom, infrastrukturnom te upravljačkom području znanosti i tehnologije).
Bilateralni i multilateralni programi
Dodatni način financiranja znanstvenih i istraživačkih projekata od strane Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske su i bilateralni te multilateralni programi.
Bilateralne programe Ministarstvo podupire u pravilu dvogodišnje zajedno sa sljedećim
zemljama: Albanija, Austrija, Francuska, Indija, Kina, Mađarska, Makedonija, Njemačka, SAD i
Slovenija itd. Bilateralna znanstvenoistraživačka suradnja Ministarstva znanosti, obrazovanja i
sporta temelji se na bilateralnim ugovorima, programima i drugim provedbenim aktima, a
obuhvaća razmjenu stipendija i provedbu međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata.
Multilateralne programe Ministarstvo podupire kroz administrativnu, ekspertnu i
financijsku potporu sudjelovanju u multilateralnim programima globalnih, europskih i
regionalnih organizacija i inicijativa kao što su: Ujedinjeni narodi i njihova specijalizirana
organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO te Fond Ujedinjenih naroda za djecu
UNICEF, Vijeće Europe, Srednjoeuropska inicijativa SEI, Jadransko - jonska inicijativa JJI,
Kvadrilaterala, Pakt o stabilnosti, OESS (Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi), OECD
(Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj), NATO (Organizacija Sjevernoatlantskog
saveza).
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
18
2.2. Kvalifikacijski projekti
Posebni oblik znanstvenih i stručnih projekata su tzv. kvalifikacijski radovi. To su radovi na
temelju kojih se stječe stručni, znanstveni i/ili akademski status, a razlikuju se završni rad i
diplomski rad te doktorski rad (disertacija).
2.2.1. Završni i diplomski rad
Završni i diplomski radovi su stručni radovi i u pravilu nemaju karakter znanstvenog rada,
no ponekad postoje iznimke pa mogu biti i prava znanstvena djela. Na prirodoslovnim i
tehničkim fakultetima, pa tako i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, izrada završnog
rada na preddiplomskom studiju i diplomskog rada na diplomskom studiju te njihova obrana
pred povjerenstvom, obavezni je sastavni dio studija.
Ovisno o tome kako je to propisano na pojedinom fakultetu, teme završnih i diplomskih
radova mogu biti unaprijed objavljene, pa se kandidati za njih prijavljuju, a prednost ima onaj
tko se prvi prijavi, ili pak se tema dogovara s pojedinim nastavnikom - budućim mentorom. U
svakom slučaju student - potencijalni kandidat za završni odnosno diplomski rad - pismenom
zamolbom preko studentske referade traži dodjelu predložene teme. Zamolbu razmatra
Povjerenstvo za diplomske i završne ispite koje o svojoj pozitivnoj odluci izdaje pisano rješenje.
Nakon što je kandidatu dodijeljena tema rada, najprije treba proučiti svu dostupnu
literaturu koja se odnosi na odobrenu temu te nakon toga, u dogovoru s mentorom, pristupiti
terenskom, laboratorijskom i/ili kabinetskom dijelu rada. Tijekom te, druge faze rada,
diplomant na temelju znanja stečenog tijekom studija, informacija iz proučene literature, te
uputa mentora, dijelom ili potpuno samostalno obavlja određena istraživanja (kartira,
prikuplja uzorke, determinira jezgru iz bušotina, opaža promjene razina podzemne vode, mjeri
izdašnost izvora, u laboratoriju ispituje hidrauličku vodljivost i radi granulometrijske analize,
interpretira rezultate geofizičkih istraživanja, pokusnih crpljenja i hidrometrijskih mjerenja i/ili
hidrokemijskih analiza, izrađuje različite karte i dijagrame, izvodi proračune, statističke
obrade, matematičke modele i sl.). Uz to vodi radne bilješke o onom što radi i eventualno
snima fotografije koje će unijeti u završni odnosno diplomski rad.
Nakon što je obavljen predviđeni istraživački dio posla i postignut zadovoljavajući rezultat,
prelazi se na pisanje rada. Detaljne upute za pisanje završnog odnosno diplomskog rada na
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
19
preddiplomskom odnosno diplomskom studiju RGN fakulteta, nalaze se na internet stranici:
http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-nastavnici/studentska-referada/upute-
pravilnici-i-odluke.
Završni odnosno diplomski rad u pravilu se sastoje od sljedećih poglavlja:
1. Uvod
2. Prikaz raspoloživih literaturnih podataka (Pregled ranijih istraživanja)
3. Teorijski (Opći) dio
4. Eksperimentalni dio (Metode rada, terenska, laboratorijska i/ili kabinetska
istraživanja)
5. Rezultati istraživanja
6. Rasprava (Diskusija rezultata)
7. Zaključak (Zaključci i preporuke)
8. Literatura (Popis literature)
U Uvodu rada daje se ukratko (do jedne stranice) prikaz teme i ciljeva rada, definira se
područje istraživanja, iznose se pojedine faze rada i ističe se dio rada koji je kandidat sam
obavio.
U Prikazu raspoloživih literaturnih podataka iznose se kronološkim redom imena autora
koji su ranije radili na dotičnom terenu i/ili problematici koja je tema rada, i vrlo sažeto (do
nekoliko rečenica), najvažniji rezultati njihovih istraživanja.
U Teorijskom dijelu (Općem dijelu) iznose se do sada poznate spoznaje o
području/problemu koji je tema rada. Kako je završni odnosno diplomski rad dio obrazovnog
procesa studenta, u ovom poglavlju može se dati opširniji teorijski pristup problemu, tako što
se mogu preuzeti neke relativno dobro poznate činjenice i prikazi iz udžbenika, atlasa,
monografija i sl. koji ne bi ušli u stručni elaborat koji obrađuje sličnu temu. Pri tome je bitno
da su svi preuzeti dijelovi teksta, karte, dijagrami ili drugi podaci popraćeni točnom
bibliografskom referencom. Teorijski dio može se podijeliti u poglavlja ili podpoglavlja
(primjerice 3.1. Zemljopisne značajke, 3.1.1. Reljef, 3.1.2. Klima ... 3.2. Geološka građa
područja, 3.2.1. Litologija, 3.2.2. Tektonika ...itd.).
U poglavlju Eksperimentalni dio (Metode rada, terenska, laboratorijska i/ili kabinetska
istraživanja) iznosi se što je diplomant radio i detaljno se opisuju metode kojima se je koristio
odnosno što je preuzeo od drugih sudionika na zadatku, a relevantno je za sam rad. I ovaj dio
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
20
može se podijeliti u više poglavlja i podpoglavlja (primjerice 4.1. Terenska istraživanja, 4.1.1.
Hidrogeološko kartiranje, 4.1.2. Geoelektrično profiliranje, 4.1.3. Pokusno crpljenje...4.2.
Interpretacija, 4.2.1. Hidrogeološka funkcija pojedinih litoloških članova, 4.2.2. Proračun
hidrogeoloških…itd.), a po broju stranica čini najveći dio rada.
Rezultati predstavljaju najvažnije poglavlje diplomskog rada. U tom poglavlju iznose se
samo glavni i reprezentativni rezultati, a ne svi do kojih se tijekom istraživanja došlo. Tako
primjerice treba dati rezultate statističke obrade podataka dobivenih mjerenjima, ali ne i sve
rezultate mjerenja. Ako se radi o numeričkim vrijednostima svi rezultati navode se u tablicama
koje se mogu dati u prilogu. Rezultati se često prikazuju grafički (karte, profili, stupovi,
nivogrami, hidrogrami i sl.), a u tekstu se iznosi samo najnužnija objašnjenja. Rezultati
istraživanja trebaju biti prikazani na način da ih može netko drugi (naravno stručna osoba)
reinterpretirati. U pravilu se u ovom poglavlju ne daje komentar autora, već se on ostavlja za
Raspravu.
Rasprava je poglavlje o značenju rezultata istraživanja. Prije pisanja tog poglavlja autor
treba temeljito promisliti o vlastitim, ali i tuđim rezultatima, te procijeniti njihovu vrijednost i
značenje. U ovom se poglavlju ne smiju ponavljati rezultati i pojedinačni zaključci. Zaključke
treba sintetizirati, a od rezultata istaknuti samo one koji eventualno ukazuju na nove smjerove
istraživanja. U ovom poglavlju mogu se formulirati hipoteze, može se i spekulirati, ali treba
jasno istaknuti gdje spekulacija počinje, a gdje prestaje i što kao nepobitno proizlazi iz
obavljenog rada.
Zaključak (ili Zaključci ako ih ima više) poglavlje je u kojem se iznose najvažniji rezultati
vlastitog istraživanja, odnosno daju se naznake unapređenja spoznaja o predmetu istraživanja,
te se eventualno upućuje na potrebu nastavka istraživanja. Zbog preglednosti dobro je
zaključke pisati u numeriranim odsječcima. Trebaju biti sažeti, jasni i jednoznačni i ne bi smjeli
biti napisani na više od dvije stranice.
U posljednjem poglavlju Literatura ili Popis literature navode se sve bibliografske reference
koje su citirane u tekstu diplomskog odnosno završnog rada. Bibliografija (popis literature)
citiranih radova mora biti uređena abecednim redom prema prezimenima autora. Iza inicijala
autorova imena slijedi godina objavljivanja (detaljne upute dane su u Uputama za pisanje
završnog odnosno diplomskog rada na preddiplomskom odnosno diplomskom studiju RGN
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
21
fakulteta, a koje se nalaze na internet stranici: http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-
nastavnici/studentska-referada/upute-pravilnici-i-odluke).
Nakon što je diplomski odnosno završni rad napisan i pregledan od strane voditelja i članova
povjerenstva, uvezuje se u tvrde (diplomski) ili meke (završni) korice. Pri uvezu se na početku
(nakon naslovne stranice diplomskog odnosno završnog rada rada) uvezuje rješenje o dodjeli
teme i imenovanju voditelja. Na prednjoj stranici korica na vrhu se upisuje naziv Sveučilišta,
fakulteta, i studija, u sredini naziv teme i DIPLOMSKI RAD odnosno ZAVRŠNI RAD, a na dnu
ime, prezime i matični broj studenta te mjesto i godina.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
22
2.2.2. Doktorski rad (disertacija)
Doktorski rad (disertacija) je samostalno znanstveno djelo koje je stručnjak izradio na
temelju poznavanja struke i vlastitog istraživanja nekog problema koji prije toga nije riješen.
Radi se u sklopu doktorskog studija. Pozitivno ocijenjena i javno obranjena doktorska
disertacija uvjet je za stjecanje titule doktora znanosti. U pravilu se tijekom izrade i/ili nakon
obrane rada publicira u znanstvenim časopisima (obično kao više članaka), a u nekim
slučajevima se objavljuje i kao posebna monografija.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
23
3. Faze projektiranja
Realizacija svakog projekta može se podijeliti u nekoliko faza. U tehničkim znanostima
uobičajena je podjela na:
1. Projektni zadatak
2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)
Procjena utjecaja na okoliš (vidi dodatno i pogl. 5)
3. Idejno rješenje
4. Idejni projekt
5. Glavni projekt
6. Izvedbeni projekt
Svakoj fazi projektiranja prethodi Natječajna dokumentacija.
Postupak procjene utjecaja na okoliš provodi se već u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije
izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole
nije obvezno. S obzirom da je za izdavanje lokacijske dozvole, uz sam zahtjev za izdavanje
lokacijske dozvole, potrebno uz ostalu propisanu dokumentaciju priložiti i Idejni projekt, onda
postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš prethodi fazi projektiranja u kojoj se izrađuje
sam Idejni projekt. Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj
61/14) je isto tako propisano (Članak 30. i Prilog IV) da obvezni sadržaj Studije o utjecaju
zahvata na okoliš (u daljnjem tekstu: Studija), a koja je sastavni dio zahtjeva kojim se pokreće
Postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, treba sadržavati varijantna rješenja zahvata
odnosno sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na
okoliš kao i obrazloženje razloga odabira određene varijante zahvata. Imajući u vidu da Studija
već treba sadržavati opis varijantnih rješenja s obzirom na njihove utjecaje na okoliš kao i
činjenicu da se varijantna rješenja razrađuju u sklopu Studije mogućnosti/izvedivosti
(feasibility study) te činjenicu da Idejno rješenje razrađuje već odabrano najpovoljnije
varijantno rješenje, procjena utjecaja zahvata na okoliš slijedi nakon Studije
mogućnosti/izvedivosti (feasibility study), a prije izrade Idejnog rješenja.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
24
3.1. Projektni zadatak
Izrada projektnog zadatka je prva i jedna od osnovnih radnih faza projektiranja. Izrađuje ga
naručitelj projekta (investitor) ili za njegove potrebe ovlaštena projektantska organizacija ili
pojedinac - ovlašteni projektant.
Projektni zadatak ima oblik manjeg elaborata iz kojeg mora biti jasno:
− što se želi projektom postići,
− u kojim okolnostima se to želi postići,
− kojim tehničkim sredstvima se to želi postići,
− kroz koje vrijeme,
− s kakvim konačnim ciljem.
Projektni zadatak treba projektanta upoznati s već izvršenim radovima, rezultatima
eventualno već provedenih istraživanja te svim poznatim prirodnim, tehničkim i gospodarskim
uvjetima realizacije projekta.
Projektant je dužan držati se odredbi, zahtjeva i uputa projektnog zadatka, no ukoliko
smatra da ima i povoljnijih rješenja od onih predviđenih projektnim zadatkom može ih priložiti
kao dodatak izrađenom projektu ili u dogovoru s investitorom izmijeniti/dopuniti projektni
zadatak.
Ako u projektnom zadatku nema potrebnih informacija i podataka za izradu projekta,
projektant koji je prihvatio projektni zadatak dužan ih je prikupiti u vlastitoj režiji. S obzirom
da se pojedine informacije i podaci, kao što su to npr. hidrološka i meteorološka mjerenja,
razine podzemne vode, topografske podloge i dr., naplaćuju od strane nadležnih institucija,
potrebno je dobro proučiti projektni zadatak i proračunati sve troškove prikupljanja
informacija i podataka, a kako bi se prije izrade same ponude od strane izrađivača odnosno
javljanja na natječaj, ti troškovi uračunali u cijenu izrade samog projekta.
Projektant je također dužan poznavati zakonske propise koji se odnose na projektirane
radove, tako da projekt ne smije sadržavati zahvate, objekte ili aktivnosti koje su u suprotnosti
s propisima iako to u projektnom zadatku nije navedeno.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
25
3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)
Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) radi se za složene i velike objekte ili
zahvate koji se obično planiraju na širem području (vidi Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na
okoliš, Narodne novine, broj 61/14, Prilozi I., II. i III.), a za koje je potrebna Procjena utjecaja
na okoliš. Radi se na temelju postojećih podataka, a cilj joj je utvrditi mogućnost realizacije
zamišljenog projekta u danim, prvenstveno prirodnim uvjetima. Pri tome se koriste postojeći
podaci uz minimalna najnužnija istraživanja.
U toj fazi projektiranja razmatraju se sva moguća rješenja postavljenog zadatka. Daju se
gruba projektantska rješenja svake od mogućih varijanti, analizira se kompatibilnost pojedinih
varijantnih rješenja s prirodnim uvjetima i izgrađenošću određenog područja te se daje okvirna
procjena troškova izvedbe pojedine varijante. Loša rješenja se odbacuju, a investitoru se
obično predlažu dvije do tri prihvatljive varijante.
3.3. Idejno rješenje
Idejno rješenje predstavlja osnovnu ideju budućeg pothvata u bilo kojoj tehničkoj ili
privrednoj grani. Radi se kao prva faza projektiranja (nakon prihvaćenog projektnog zadatka)
za jednostavnije objekte za koje nije potrebna Procjena utjecaja na okoliš ili za prihvaćeno
varijantno rješenje proisteklo iz studije izvedivosti. Obično obuhvaća kompletan objekt ili
zahvat u širem kontekstu prirodnog i društvenog okoliša, tj. uklapa budući objekt u postojeću
geografsku, ekonomsku, industrijsku i društvenu strukturu i dokazuje tehničko-ekonomsku
opravdanost izvedbe projektiranog objekta ili pothvata. Izrađuje se na temelju orijentacijskih
i prosječnih pokazatelja i sadrži osnovno tehničko rješenje, približnu cijenu izvedbe te cijenu
rada i održavanja.
3.4. Idejni projekt
Idejni projekt je po sadržaju jednak idejnom rješenju, ali sadrži detaljnije tehničke podatke
i točnije ekonomske pokazatelje. S obzirom na to, sadrži nacrte objekta/objekata ili dijelova
objekta, tehnički opis i cijenu koštanja izvedbe pojedinih bitnih dijelova/faza objekta ili
pothvata. Predviđena cijena realizacije projekta može se razlikovati do 20% od konačne cijene.
Idejni projekt prilaže se uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
26
3.5. Glavni projekt
Glavni projekt predstavlja detaljnu razradu idejnog projekta. Glavni projekt odnosi se na
izvedbu objekta ili pothvata, a ne analizira opravdanost njegove realizacije. Sadrži sve tehničke
podatke, proračune, nacrte, matematičke modele/simulacije i dr. potrebno za izvedbu objekta
ili pothvata. Radi se na temelju podataka prikupljenih detaljnim terenskim i/ili laboratorijskim
istraživanjima. Mora sadržati točan vremenski plan (gantogram) i točnu cijenu realizacije
projekta. Glavni projekt prilaže se uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
3.6. Izvedbeni projekt
Izvedbeni projekt predstavlja vrlo detaljnu razradu pojedinih složenih dijelova
projektiranog objekta ili pothvata sa svim tehničkim detaljima i uputama za njegovu izvedbu.
Sadrži točan popis (specifikaciju) materijala s dimenzijama i količinama te redoslijed i trajanje
radova kao i detaljne nacrte.
3.7. Natječajna dokumentacija
Uobičajeno je da se projektiranje, a obvezatno izvedba većih i skupljih objekata ili pothvata
povjerava projektantu/izvođaču na temelju natječaja. Natječaj može biti javni – objavljen u
javnim glasilima ili pozivni – dostavljen u pisanom obliku samo odabranim
projektantima/izvođačima. Kakav će biti natječaj ovisi o želji investitora (ako je investitor
privatna tvrtka) i zakonskim propisima (ako je investitor javna tvrtka). U slučajevima, kada se
radi o investiciji sredstava poreznih obveznika R. Hrvatske, za nabavu robe i usluga
procijenjene vrijednosti veće od 200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova veće od
500.000,00 kuna (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11, NN 83/2013, NN 143/13), tj. kada su
naručitelji Javni ili Sektorski (Pravilnik o popisu obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi, NN
19/12), natječaj mora biti javni (https://eojn.nn.hr/Oglasnik/).
Sve objave javne nabave za nabavu robe i usluga procijenjene vrijednosti veće od
200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova veće od 500.000,00 kuna, obvezno se objavljuju
u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11,
NN 83/2013, NN 143/13). Pitanja nabave do tih vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom.
Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, objave javne nabave za nabave velike
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
27
vrijednosti (nabava čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti europskih
pragova koje Europska komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije), obvezno se
objavljuju i u Službenom listu Europske unije. U Službenom listu Europske unije mogu se
objaviti i objave javne nabave za nabave male vrijednosti (nabava čija je procijenjena
vrijednost manja od europskih pragova koje Europska komisija objavljuje u Službenom listu
Europske unije).
Natječajna dokumentacija – tender, objavljuje se na web stranici Narodnih novina pod
linkom E-oglasnik javne nabave RH (https://eojn.nn.hr/Oglasnik/). Pristup natječajnoj
dokumentaciji može se ostvariti nakon registracije fizičke ili pravne osobe na web stranicama
elektroničkog oglasnika javne nabave RH te nakon prijave registriranog korisnika. Primjer
natječajne dokumentacije dan je u Dodatku 1.
Natječajnu dokumentaciju priprema investitor ili ovlaštena projektantska
organizacija/ovlašteni projektant za račun investitora. Najčešće je to ista organizacija ili osoba
koja je izradila projektni zadatak.
Natječajna dokumentacija se sastoji od Općih podataka; Podataka o predmetu nabave;
Razlozima isključenja ponuditelja; Odredbi o sposobnosti ponuditelja; Podataka o ponudi;
Vrste, sredstva jamstva i uvjeta jamstva; Roka, načina i uvjeta plaćanja; Odredbi koje se odnose
na zajednicu ponuditelja; Odredbi koje se odnose na podizvoditelje; Datuma, vremena i mjesta
dostave ponude i javnog otvaranja ponude; Roka za donošenje odluke o odabiru; Naziva i
adrese žalbenog tijela te podatka o roku za izjavljivanje žalbe na dokumentaciju za
nadmetanje; Ostalih bitnih uvjeta; Posebnih i ostalih uvjeta za izvršenje ugovora te Projektnog
zadatka.
U natječajnoj dokumentaciji se daje procijenjena vrijednost javne nabave te se obično
tablično navode sve stavke s količinama, a ponuđač upisuje jedinične i ukupne cijene za
pojedine stavke, odnosno ukupnu cijenu realizacije zadatka. Odabir izvođača radi se nakon
javnog otvaranja ponuda i analize svih elemenata ponude.
Kriteriji za odabir ponude su (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11, NN 83/2013, NN 143/13):
1. ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda sa stajališta javnog naručitelja, različiti
kriteriji povezani s predmetom nabave, primjerice: kvaliteta, cijena, tehničke prednosti,
estetske i funkcionalne osobine, ekološke osobine, operativni troškovi, ekonomičnost,
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
28
usluga nakon prodaje i tehnička pomoć, datum isporuke i rok isporuke ili rok izvršenja,
ili
2. najniža cijena.
Ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda, javni naručitelj mora u pozivu na
nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje, odnosno u slučaju natjecateljskog dijaloga u
opisnoj dokumentaciji, navesti relativni značaj koji pridaje svakom pojedinom kriteriju. Ti se
značaji mogu izraziti određivanjem raspona s odgovarajućom maksimalnom razlikom. Ako
prema mišljenju javnog naručitelja, iz dokazivih razloga, nije moguće navesti relativni značaj
kriterija, javni naručitelj mora navesti sve kriterije po redoslijedu od najvažnijeg do najmanje
važnog.
Ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda, kriteriji za odabir ne smiju biti
diskriminirajući i moraju biti povezani s predmetom nabave.
U slučaju ugovora o javnim uslugama i ugovora o javnoj nabavi robe, kriteriji za odabir
ponude ne smiju utjecati na primjenu zakona, drugih propisa i upravnih akata kojima je
propisana novčana naknada za određene usluge primjerice za arhitektonske, inženjerske ili
odvjetničke usluge odnosno fiksna cijena za određenu robu.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
29
4. Planiranje projekta
Bitan element uspješnog projektiranja je realno planiranje. Realno planiranje obuhvaća
pregled znanja o poslu koji treba obaviti, izradu redoslijeda zadataka koje treba izvršiti tijekom
projektiranja te vremenski plan izvršenja pojedinih faza projekta unutar zadanih rokova. Na
temelju znanja o poslu koji se zahtijeva projektnim zadatkom, projekt se razlaže na detaljne
zadatke koji se u stručnoj terminologiji nazivaju paketi rada (Babić, 2000. a). Za pojedine
pakete rada određuje se redoslijed unutar ukupnog projekta i procjenjuje se broj i kvalifikacija
ljudi, oprema i vrijeme potrebno za njihovu realizaciju. Najčešći i najjasniji redoslijed paketa
rada je onaj kod kojeg sljedeći zadatak počinje tek kada je prethodni završen. No nije
neuobičajeno da dva zadatka počinju istodobno te da se dijelom preklapaju, pri čemu kraj
jednog zadatka može predstavljati ulaz (input) u jednu od faza drugog zadatka. Primjer toga je
vremenski plan rada (gantogram) za projekt „Studija zaliha podzemnih voda države Qatar“
(slika 4.1).
Slika 4.1. Vremenski plan radova na „Studiji zaliha podzemnih voda države Qatar”
Nakon što se utvrdi trajanje i redoslijed svakog od paketa rada, procjenjuje se ukupno
trajanje rada na projektu te se u skladu s tim izrađuje inicijalni raspored radnih zadataka.
Inicijalni raspored radnih zadataka samo je temelj za konačni raspored do kojeg se dolazi
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.
1. Potpisivanje ugovora i dobivanje radne dozvole
2. Uspostava ureda, prikupljanje podataka
3. Pribavljanje garancija i viza, osiguranje
4. Prijedlog i odobrenje projektnog plana
5. Nabava i interpretacija satelitskih snimaka
6. Nabava vozila, terenske i informatičke opreme
7. Terenska hidrogeološka istraživanja
8. Terenska geofizička istraživanja
9. Uspostava informatičke (GIS) jedinice
10. Razvoj matematičkog modela i izrada karata
11. Mobilizacija ekipe za bušenje
12. Organizacija i oprema kampova
13. Dobava materijala za ugradnju u zdence
14. Izvedba plitkih i srednje dubokih zdenaca
15. Karotaža i testiranje zdenaca
16. Izvedba dubokih zdenaca
17. Demobilizacija terenskih ekipa
18. Izrada i predaja završnog izvještaja
MJESECI RADA
VREMENSKI PLAN (GANTOGRAM)
Radni
paketAktivnost
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
30
tijekom početne faze rada na projektu kroz nekoliko iteracija inicijalnog rasporeda. Kod
planiranja velikih projekata ovaj dio posla je vrlo zahtjevan i dugotrajan pa se danas za njega
često koriste računalni programi.
Procjena trajanja vremena izvršenja pojedinog zadatka mora obuhvatiti sve aktivnosti od
trenutka prihvaćanja zadatka pa do njegovog završetka. To znači da treba procijeniti vrijeme
potrebno za pribavljanje nužne opreme i materijala, mobilizaciju radnog tima, pribavljanje,
pregled i valorizaciju već postojećih podataka i podloga, vrijeme potrebno za putovanja ljudi i
transport opreme, vrijeme potrebno za uspostavu logističke baze terenskog dijela radnog
tima, vrijeme rada na terenu, u laboratoriju i u kabinetu, vrijeme za radne sastanke te vrijeme
potrebno za izradu, predaju, prezentaciju i reviziju izvještaja i priloga.
Potrebe za opremom iskazuju se za svaki paket rada posebno i čine temelj za kompletiranje
opreme za cijeli projekt. Jasno je da vrsta i količina opreme ovisi o vrsti, veličini i trajanju
projekta, dislokaciji radilišta u odnosu na sjedište projektantske tvrtke, a ponekad i o
zahtjevima naručitelja projekta. Kao primjer može poslužiti popis opreme predviđene za rad
na projektu „Studija zaliha podzemnih voda države Qatar“.
Jedan od čestih načina za izvršenje pojedinih dijelova projekta jest angažiranje
podizvoditelja koje nudi svoje usluge po sustavu „ključ u ruke“ za fiksnu cijenu. U tom slučaju
podizvoditelj raspolaže potrebnom opremom za svoj dio posla (ili je mora samostalno
pribaviti) pa to ne ulazi u planiranje projekta, no u plan projekta svakako ulazi vrijeme
potrebno podizvoditelju za izvršenje njegovog dijela posla i trenutak njegovog uključivanja u
projekt.
Jednom kada se definira trajanje pojedinog zadatka ili paketa rada i kada se procijeni koliko
taj rad košta, može se odrediti trajanje i cijena čitavog projekta. Opisani način procjene naziva
se „od dna prema vrhu“ (bottom up) i najtočniji je izvor podataka o projektu.
Inicijalnim rasporedom mora se definirati sljedeće:
* rani početak – najraniji datum kada se može započeti s radom na zadatku;
* rani završetak – rok za završetak projekta ukoliko svi poslovi budu obavljeni u optimalnom vremenu;
* kasni početak – zadnji dopušteni datum početka rada na zadatku ukoliko se zadatak želi završiti u predviđenom roku;
* kasni završetak – zadnji dopušteni datum završetka posla pri kojem se ne plaćaju penali ili se ne primjenjuju druge sankcije.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
31
Posebnu pažnju treba obratiti na definiranje kritičnog puta tj. one aktivnosti (ili skupa
aktivnosti) o kojoj ovisi nastavak rada na projektu, a projektant na nju ne može neposredno
utjecati. Primjerice to može biti nabava specijalne opreme koja se radi po narudžbi, ili čekanje
klimatski pogodnog razdoblja. O kritičnom putu treba na vrijeme obavijestiti naručitelja i po
mogućnosti ga definirati ugovorom.
Kako se može zaključiti iz prethodnog teksta, za izvršenje svakog projekta projektant mora
raspolagati nužnim resursima, a to su ljudi, oprema i materijal. U pravilu je najučinkovitija
konzistentna i kontinuirana uporaba što manjeg skupa resursa. Drugim riječima cilj je izbjeći
stalna uključivanja i isključivanja mnogo ljudi i opreme u realizaciju projekta. Zato u završnoj
fazi planiranja projekta treba provesti realno niveliranje resursa tj. predviđanje optimalnog
broja ljudi, opreme i novaca za rad na projektu. Svako naknadno uključivanje novih ljudi u
projekt zahtijeva dodatno vrijeme za upoznavanje s projektom i radnim zadacima tijekom
kojeg su novi članovi radnog tima neproduktivni, a na tome se nužno angažira netko od
„starih“ članova ekipe pri čemu nije u mogućnosti obavljati svoj dio posla.
Dobro planiranje projekta temelj je za određivanje realne cijene projekta.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
32
5. Cijena projekta
Definiranje realne cijene projekta jedan je od najosjetljivijih elemenata procesa
projektiranja. S tim problemom, s jedne strane, susreće se naručitelj projekta, odnosno
izrađivač projektnog zadatka i natječajne dokumentacije, jer mora biti svjestan da i u tom
poslu vrijedi narodna izreka „koliko para toliko muzike“, a to znači da mora realno procijeniti
što može očekivati za sredstva kojima raspolaže. S druge strane, procjena realne cijene
izuzetno je bitna za onoga koji daje ponudu za projektiranje i/ili za izvođenje nekog projekta.
Naime, najniža ponuđena cijena često je ključni čimbenik za dobivanje posla (vidi poglavlje
3.7). Pri tome ona mora biti takva da pokriva sve troškove angažiranja nužnih resursa za
realizaciju projekta (ljudi, opreme i materijala) te da osigura određenu dobit (profit) vlasnicima
projektne/izvođačke organizacije i ulagačima u projekt. Brojni su pokušaji razvitka
„objektivnih“, gotovo znanstvenih metoda određivanja cijene projekta uz primjenu složenih
formula i kalkulacija. No, kako procjenjivanje cijene složenih i dugotrajnih projekata
predstavlja svojevrsno predviđanje budućnosti uz cijeli niz nemjerljivih parametara i
subjektivnih čimbenika, kao što su primjerice vremenski uvjeti na terenu, zdravlje članova
radnog tima, mogućnost i uvjeti angažmana lokalne radne snage, političke i ekonomske prilike
u domicilnoj zemlji projektanta i zemlji u kojoj se izvodi projekt, „znanstvene“ metode
određivanja cijene projekta učinkovite su gotovo koliko i „znanstveno“ predviđanje brojeva
koji će biti izvučeni u igri loto ili „znanstvena“ prognoza kretanja cijena dionica na burzi. Stoga
se za realnu procjenu cijene projekta treba najviše pouzdati u znanje, iskustvo, ali i intuiciju
voditelja projekta koji je obično uz konzultacije i procjenitelj. Jasno, procjenitelj se pri tome
mora služiti jednom od uobičajenih tehnika procjenjivanja.
5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta
Svaki voditelj projekta mora biti svjestan koliko je vremena i rada potrebno za točnu
procjenu cijene projekta pa prema tome može izabrati jednu od poznatih tehnika
procjenjivanja koja će mu najbolje pri tome pomoći. Ovdje ćemo se ukratko upoznati s četiri
najčešće primjenjivane tehnike procjenjivanja, a to su: (1) procjenjivanje po fazama (2)
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
33
omjeravanje, (3) procjenjivanje prema mjerilima i (4) procjenjivanje od dna prema vrhu (Babić,
2000. b).
Procjenjivanje po fazama je najmanje rizična tehnika, jer se kod nje i troškovi i rokovi daju
samo za jednu fazu projekta. Naime, na početku svakog projekta postoji puno nepoznanica
koje u velikoj mjeri utječu na konačnu cijenu projekta. Kako projekt napreduje dolazi se do
novih podataka kojima se neizvjesnosti uklanjaju ili smanjuju. Kod ove tehnike procjenjivanja
podaci prikupljeni realizacijom jedne faze projekta temelj su za procjenu cijene koštanja
naredne faze. Primjerice, natječajnom dokumentacijom traži se cijena hidrogeološkog
kartiranja i utvrđivanja podzemnih veza ponor-izvor trasiranjem, ali se ne daje broj ponora i
izvora. Stoga je logično da se kao prva faza izvede hidrogeološko kartiranje terena za koje će
se dati cijena na temelju općeg znanja i iskustva, a po završetku te faze dati će se cijena za
točan broj trasiranja definiran na temelju broja ponora i izvora registriranih hidrogeološkim
kartiranjem. Nedostatak ove metode je što naručitelj na početku projekta ne zna njegovu
konačnu cijenu, a prednost je što naručitelj može odustati u ranoj fazi projekta od njegovog
daljnjeg izvođenja, ukoliko se on pokazao neopravdan.
Omjeravanje je tehnika poznata i kao procjenjivanje od vrha prema dnu. Počinje procjenom
cijene cijelog projekta nakon koje slijedi dodjeljivanje postotka od te ukupne cijene svakoj fazi
i zadatku u projektu. Struktura raščlanjenih poslova temelj je za ovakav tip procjene. Pri tome
se polazi od cijene već realiziranih sličnih projekata ili od informacije o tome koliko je naručitelj
spreman platiti za projekt. Ova metoda je najbrža, ali i najmanje točna. Ipak, može dobro
poslužiti za odluku isplati li se uopće ulaziti u projekt.
Procjenjivanje prema mjerilima svodi se na usvajanje bruto cijene osnovne jedinice rada
te množenja te cijene s količinom rada. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih
segmenata paketa rada. Bruto cijena osnovne jedinice rada određuje se na temelju iskustva ili
je normirana prema mjerilima usvojenim od strane naručitelja projekta.
Procjena od dna prema vrhu zahtijeva najviše vremena i truda, ali je i najtočnija. Tom
tehnikom obračunavaju se detaljno ljudi, oprema i materijal potreban za realizaciju svakog
segmenta projekta. Za svakog čovjeka kalkulira se vrijeme rada na projektu, bruto plaća,
terenski dodaci, putni troškovi, osiguranje, administrativne takse i dr. Za opremu se kalkuliraju
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
34
troškovi amortizacije, transporta i osiguranja, a za materijal troškovi nabave, transporta,
eventualne carine, poreza i sl. Na te troškove dodaju se razmjerni (alikvotni) dijelovi troškova
poslovnog prostora, utroška energije, troškova menadžmenta, administrativnog, tehničkog i
pomoćnog osoblja te se na sve zaračunavaju porezi, prirezi i ostala fiskalna davanja. Ukupna
cijena projekta dobije se zbrajanjem svih tih troškova. Kod ove tehnike praktično postoji samo
jedna nepouzdana veličina – vrijeme. U tome se krije i nedostatak te tehnike, jer se cijena
može izračunati gotovo u lipu, ali uz pretpostavku potrebnog vremena rada koje može varirati
i nekoliko desetaka posto. Zbog toga odluka za njezinu primjenu ovisi o broju i točnosti
informacija o projektu koje su nam dostupne u trenutku kalkulacije cijene.
Opisane tehnike procjenjivanja cijena dovoljno su dobre i točne za donošenje odluke da li
ići u neki projekt i za davanje ponude za projekt. Međutim, kada se projekt dobije,
projektantska organizacija mora voditelju projekta odobriti proračun (budžet) za njegovu
realizaciju, a koji se radi na temelju detaljne procjene troškova prema detaljnom planu rada.
U tu procjenu ulazi interna cijena rada, interna cijena opreme, cijena vanjskog rada i opreme
i cijena materijala, a sve to uvelike ovisi o organizaciji i strukturi poduzeća, odnosima među
radnim timovima (odjelima, zavodima, radnim grupama i sl.) te angažmanu suradničkih
poduzeća (podizvoditelja) ili vanjskih suradnika.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
35
6. Projektni i poslovni rizik
Projektantski posao pun je neizvjesnosti. Voditelji projekata to nazivaju rizikom. Primjerice,
projektantska organizacija koja se bavi projektiranjem i izvođenjem hidrogeoloških projekata
dobila je na međunarodnom natječaju već spominjani vrijedan i kompleksan projekt „Studija
zaliha podzemnih voda države Qatar“. U sklopu tog projekta je, između ostalog, predviđeno
izvođenje četiri plitka bušena istražno-eksploatacijska zdenca, četiri istražno-eksploatacijska
zdenca srednje dubine i tri duboka istražno-eksploatacijska zdenca te njihovo pokusno
crpljenje (testiranje). Kako projektantska organizacija u svojoj djelatnosti nema izvođenje
bušenih zdenaca, mora za taj tehnički zahtjevan i financijski vrlo vrijedan segment projekta
angažirati specijalističko poduzeće – podizvoditelja. I evo rizika! Hoće li taj dio posla biti
obavljen na vrijeme, za cijenu predviđenu troškovnikom i prema tehničkim normama i
specifikacijama? To je projektni rizik.
Ili drugi primjer iz bliže povijesti. Poznato zagrebačko poduzeće „Geotehnika“ je sredinom
osamdesetih godina dobilo na međunarodnom natječaju projekt vodoopskrbe grada El Obeid
u provinciji Kordofan u središnjem Sudanu. Projekt je obuhvaćao geološka i hidrogeološka
istraživanja, izvođenje i testiranje 18 zdenaca pojedinačne dubine oko 350 m, projektiranje i
izgradnju vodocrpilišta, projektiranje i izgradnju vodovoda dužine oko 50 km sa svim
potrebnim objektima i uređajima, projektiranje i rekonstrukciju gradske vodovodne mreže te
isporuku opreme i osposobljavanje kadrova za vođenje i održavanje cjelokupnog
vodoopskrbnog sustava. Realizacija projekta odvijala se u skladu s projektnim planom. U
zadanim rokovima završena su istraživanja, pronađena je najpogodnija lokacija vodocrpilišta,
izvedeni su zdenci, završeni su svi projekti i položeno je oko 40 km cjevovoda, a naplata
izvršenih radova uredno se obavljala u aranžmanu JUBMES-a (Jugoslavenska banka za
međunarodnu suradnju) isporukom pamuka jugoslavenskoj tekstilnoj industriji i isplatom
protuvrijednosti „Geotehnici“. No, početkom devedesetih godina došlo je do poznatih
političkih promjena. Raspadom Jugoslavije nestao je JUBMES s hrvatske gospodarske scene, a
Sudan je zbog podrške Iraku u Iračko-Kuvajtskom ratu svrstan među zemlje ekstremne
islamske orijentacije i podvrgnut međunarodnim sankcijama, odnosno zabrani međunarodne
trgovine i ukidanju međunarodne financijske pomoći pa nije mogao dalje financirati projekt.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
36
Kao rezultat svega, „Geotehnici“ nisu isplaćeni izvršeni radovi u vrijednosti od nekoliko
desetaka milijuna dolara, što je praktično dovelo poduzeće do ruba propasti. To je bio poslovni
rizik kojeg je vrlo teško bilo predvidjeti, a nikako ga se nije moglo spriječiti ili umanjiti.
Kako upravljati ovim i drugim sličnim rizicima koji se javljaju gotovo u svakom projektu?
Upravljanje rizikom primarni je posao voditelja projekta. Zapravo sve njegove aktivnosti od
izrade plana rada na projektu, određivanja cijene projekta, komunikacije sa sudionicima u
projektu odnosno naručiteljem projekta i kontrole rada na projektu, moraju biti u funkciji
upravljanja rizicima, odnosno svođenja rizika na najmanju moguću mjeru. No, upravljanje
rizikom predstavlja i poseban skup aktivnosti koje voditelj projekta i njegovi suradnici svjesno
provode kroz cijelo vrijeme trajanja projekta, s ciljem prepoznavanja rizika i upravljanja njime
(Babić, 2000. a).
Upravljanje rizikom temelji se na tri koraka koji se stalno ponavljaju od početka do završetka
projekta, a to su:
1. Prepoznavanje ili identificiranje rizika, odnosno sustavno traženje moguće
neizvjesnosti;
2. Procjena vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika, traženje odgovora na prepoznate
rizike i potencijalnu štetu i definiranje strategije za smanjivanje rizika;
3. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti.
Prepoznavanje ili identificiranje rizika zahtijeva znanje o projektu, iskustvo i temeljito
poznavanje tehnika rukovođenja projektima (projekt menadžmenta). Pri prepoznavanju rizika
obično se koriste tri tehnike: a) razgovor s naručiteljima (ulagačima) jer oni obično dobro
poznaju lokalne prilike i proučili su barem dio rizika u procesu donošenja odluke o projektu; b)
učenje iz prošlosti (analogija sa sličnim, već izvedenim projektima); c) stalno praćenje
realizacije projektnog plana i budžeta.
Za procjenu vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika nema pouzdanih tehnika ili
metoda. Mogu se koristiti neke metode iz domene računa vjerojatnosti, no kako se sve one
temelje na velikom broju pokušaja, kod projekata koji su u pravilu u velikoj mjeri jedinstveni i
neponovljivi slučajevi, one nemaju praktičnu vrijednost. Stoga uspješnost procjene
vjerojatnosti nastupanja rizika najviše ovisi o znanju, iskustvu i intuiciji voditelja projekta.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
37
Voditelj projekta mora kreirati i odgovore na procijenjene rizike, odnosno razviti strategiju za
smanjivanje rizika. Pri tome mu teoretski na raspolaganju stoje četiri mogućnosti: prihvaćanje
rizika, izbjegavanje rizika, praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije te
prebacivanje rizika na drugoga.
Prihvaćanje rizika znači da je voditelj projekta svjestan da rizik postoji, ali ništa ne poduzima
dok se rizik stvarno ne pojavi, a onda reagira prema nastaloj situaciji.
Izbjegavanje rizika svodi se na izbacivanje dijela projekta koji je opterećen rizikom. To je
vrlo učinkovita strategija, ali je rijetko moguća.
Praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije svodi se na pomno praćenje
kritičnog dijela projekta i preventivnu pripremu alternativnih rješenja koje je moguće
primijeniti u času nastupanja rizične situacije. Takav način reakcije je najsigurniji, ali traži ljude
i sredstva koji možda nikada neće biti aktivirani.
Prebacivanje rizika na drugoga moguće je u pravilu na projektima na kojima su angažirani
podizvoditelji, a na koje se dobrim ugovorom mogu prebaciti svi rizici vezani uz njihov segment
projekta. U nekim slučajevima, dio rizika može se prebaciti i na poduzeća koja se bave
osiguranjem od rizika.
Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti vrlo je važan dio
procesa upravljanja rizikom. Strategiju treba kontrolirati na isti način na koji se kontrolira i
projekt – konstantno i sustavno. Pri tome treba voditi kronologiju rizika i primijenjenih mjera
za njihovo suzbijanje sve dok nije nestala mogućnost nastupanja određenog rizika. To je
korisno za pravovremeno reagiranje pri radu na aktualnom projektu, ali predstavlja i
dragocjeno dokumentirano iskustvo koje može biti od velike koristi kod budućih projekata.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
38
7. Sudionici na realizaciji projekta
Svaki projekt započinje prepoznavanjem sudionika u projektu tj. svih onih koji izravno ili
neizravno utječu na uspješnu realizaciju projekta (Babić, 2000. a). U pravilu u svakom projektu
prisutno je pet skupina sudionika: projekt-menadžer, projektni tim, uprava (menadžment)
poduzeća, sponzor i korisnici.
Projekt-menadžer ima ulogu dirigenta. Naime, kao što dirigent vodi skladno orkestar i pri
tome daje ritam muziciranju, tako i projekt-menadžer usklađuje planove, rad, trud,
mogućnosti i želje svih sudionika u projektu.
Projektni tim čini ona skupina ljudi koji obavljaju sav posao i vode projekt prema uspješnom
završetku. Članovi projektnog tima su svi oni koji su uključeni u bilo koju fazu realizacije
projekta i koji doprinose toj realizaciji znanjem, vještinom, vremenom i trudom. Članovi tima
uključuju se u rad na temelju podjele projektnih zadataka, a na temelju znanja i vještina kojima
raspolažu.
Uprava (menadžment) poduzeća dio je poduzeća sa stvarnim ovlastima. Oni imaju kontrolu
nad financijskim sredstvima, opremom i ljudima. Stoga su ključni za uspješnu realizaciju
projekta, a najvažnija uloga im je donošenje ispravnih odluka na temelju činjenica predočenih
od strane projekt menadžera i/ili projektnog tima.
Sponzor projekta je osoba s autoritetom u poduzeću koji proizlazi iz njegove pozicije, ali
nužno i iz iskustva, znanja, truda i moralnih vrijednosti. On je na neki način „zaštitnik“ projekta.
Uloga mu je praćenje razvoja projekta i pretežno savjetodavna pomoć u rješavanju
komunikacijskih i unutar organizacijskih problema koje projekt-menadžer ne može riješiti zbog
formalnog nedostatka autoriteta.
Korisnici projekta čine „drugu stranu“ tj. to je formalna skupina koja je naručila projekt,
koja ga namjerava koristiti i koja ga plaća pa ima sva prava koja iz toga proizlaze.
Za uspješnu realizaciju projekta potrebno je prije početka rada načiniti projektna pravila.
Izrađuje ih uprava uz sudjelovanje sponzora projekta i potencijalnog projekt-menadžera.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
39
Projektna pravila sastoje se od:
projektne liste
izjave o poslu
matrice odgovornosti
plana komunikacije
Projektnu listu objavljuje sponzor na početku svakog novog projekta. Njome se imenuje
voditelj projekta kojemu sponzor izražava svoju podršku. Projektna lista ima formu pisma,
faksa, e-maila i sl.
Izjavu o poslu priprema projekt-menadžer. To je pisani dokument u kojem su definirani
ciljevi projekta, obim posla, faze rada, sastav projektnog tima, troškovi, kriteriji za procjenu
uspješnosti i linija odgovornosti. U pravilu bi za svaku točku izjave o poslu trebalo postići punu
suglasnost svih sudionika u projektu.
Matrica odgovornosti sadrži popis svih glavnih aktivnosti koje se moraju obaviti, popis svih
sudionika u projektu i njihovih zaduženja, potrebna odobrenja i autorizacije i popis pojedinih
sudionika koje se mora u pojedinim fazama projekta informirati i/ili konzultirati. I matricu
odgovornosti moraju prihvatiti i odobriti svi sudionici u projektu.
Plan komunikacije je pisana strategija kako da pravi ljudi dobiju pravu informaciju u pravo
vrijeme. On definira i kome je koja informacija potrebna. U njega se unosi plan sastanaka
pojedinih razina sudionika projekta, a definiraju se i mogućnosti neformalnih komunikacija.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
40
8. Vođenje projekata (upravljanje projektima)
Za vođenje projekata ili upravljanje projektima vrijede ista načela kao i za vođenje bilo koje
djelatnosti u gospodarstvu, bankarstvu, politici, obrazovanju, znanosti, zdravstvu pa i kulturi
ili sportu. Za ljude koji vode ili upravljaju bilo kojom od navedenih djelatnosti danas se koristi
naziv menadžer (engl. manager). Naime, menadžer je prema definiciji (Anić i Goldstein, 1999.)
stručni voditelj i organizator koji svojom kreativnošću i idejama upravlja poduzećem, nekom
organizacijom, sportskim klubom i sl.
Temeljne funkcije menadžera su planiranje, organiziranje, rukovođenje i kontrola
(Sarjanović, 2000.). No od uspješnog menadžera se očekuje i da motivira, komunicira, radi u
timu i razrješava konflikte.
Za uspješno obavljanje tako složenih poslova prijeko je potrebna stručnost, umijeće
ophođenja s ljudima i idejnost.
Pod stručnošću se podrazumijeva posjedovanje i primjena specifičnih stručnih znanja koja
se stječu obrazovanjem i iskustvom.
Umijeće ophođenja s ljudima predstavlja sposobnost komunikacije i rada s ljudima,
razumijevanje tuđih potreba i problema, motiviranje ljudi i što „bezbolnije“ rješavanje
konfliktnih situacija. Pri tome je temeljno znati slušati i odgovoriti na pravi način i pravom
mjerom.
Idejnost4 je sposobnost analize i dijagnoze složenih problema ili zadataka. Pri tome je važno
pravovremeno uočavanje problema, pronalaženje mogućih rješenja i njihovo vrednovanje, te
odabir najboljeg mogućeg rješenja u danoj situaciji.
U pravilu, što je menadžer na višoj razini upravljanja, to se smanjuje važnost stručnosti, a
povećava se važnost idejnosti. Međutim, umijeće ophođenja s ljudima podjednako je važno
na svim razinama upravljanja jer većinu svojih poslova menadžeri obavljaju s drugim ljudima i
uz pomoć drugih ljudi. Hoće li menadžer optimalno koristiti sposobnosti svojih suradnika u
najvećoj mjeri ovisi o njegovom stilu rukovođenja.
4 Idejnost - svojstvo onog što sadrži ideju, što je prožeto idejom. Ideja - 1) predočavanje neke stvari putem biti pojma; 2) shvaćanje, misaono oblikovanje, način shvaćanja; 3) nadahnuće, poticaj, prijedlog, zamisao (Anić i Goldstein, 1999.)
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
41
Rukovođenje je ključni element funkcioniranja svake organizacije, odnosno realizacije
projekta, a čini ga upravljanje ljudima i sredstvima. Svrha rukovođenja je ostvarivanje
postavljenih ciljeva radnog (u našem slučaju istraživačkog) tima, ali i šire radne sredine
(zavoda, odjela, fakulteta/instituta ili poduzeća). Da bi menadžer uspješno rukovodio mora biti
inteligentan, mora imati visoki radni kapacitet, mora raspolagati dovoljnim stručnim znanjem,
mora biti dominantan i samopouzdan. Osim toga menadžer mora kreirati svoj stil
rukovođenja. Stil rukovođenja u velikoj mjeri ovisi o karakternim osobinama menadžera, ali
mora biti primjeren ljudima kojima se rukovodi. Mora biti prilagođen obrazovanju, stručnosti
i vještinama, ali i moralnim normama, vjerovanju, stavovima i životnom stilu podređenih
suradnika.
Teorija rukovođenja razlikuje tri stila rukovođenja:
1. Autokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer sam planira aktivnosti radnog
tima te sam donosi sve odluke i u pravilu ih ne obrazlaže. Svakom članu radnog tima
određuje konkretne radne zadatke, traži od članova tima činjenice i informacije
potrebne za donošenje odluka, ali eventualne primjedbe i prijedloge ne prihvaća.
Prema suradnicima se odnosi korektno i s formalnim poštovanjem, ali im ne dopušta da
sami odlučuju ili sudjeluju u procesu odlučivanja te ne potiče njihovu inicijativu i
kreativnost. Ne naglašava svoju nadređenu poziciju, ali je svima i u svakom času jasno
tko je nadređeni.
2. Demokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer planira radne aktivnosti
zajedno s članovima radnog tima. Otvoren je za sve sugestije i često traži mišljenje
suradnika prije donošenja odluka. Sve svoje postupke uvijek obrazlaže. Prihvaća i potiče
inicijativu i kreativnost suradnika. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh projekta snosi
isključivo menadžer.
3. „Laissez-faire“ stil 5 rukovođenja znači da menadžer prihvaća ideje i prijedloge svojih
suradnika, donosi poslovne odluke zajedno s njima te dijeli s njima ovlasti i
odgovornost. Rad organizira tako da svaki radni zadatak vodi realizaciji projekta, ali od
suradnika očekuje da sami pronađu način kako će raditi i izvršavati zadatke te im
prepušta donošenje svih odluka koje se odnose na izvršenje njihovog dijela posla.
5 Laissez-faire - laisser (fr) = pustiti; faire (fr)=raditi. U slobodnom prijevodu „pustiti ljude da rade”.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
42
Menadžer koji se drži „laissez-faire“ stila odlučivanja komunicira unutar
poduzeća/ustanove otvoreno i iskreno s onima iznad sebe, pored sebe i ispod sebe.
U praksi gotovo nikada stilovi rukovođenja ne odgovaraju potpuno gornjim definicijama,
jer obično menadžer uz jedan dominantan stil koristi i elemente drugih stilova, što ovisi o
konkretnoj situaciji i ljudima s kojima komunicira. Osim toga stil rukovođenja se ponekad i
mijenja, što često ovisi o političko-društvenom okruženju, odnosno normama ponašanja koje
podržava vladajuća struktura.
U svakom slučaju rukovođenje uvijek ima dva bitna smjera.
Jedan dio rukovođenja usmjeren je prema radnom zadatku. Sastoji se od definiranja
zadatka i odgovornosti članova radnog tima. Menadžer mora odrediti što se radi, tko će to
uraditi, kojim sredstvima, kako, kada i gdje.
Drugi dio usmjeren je na odnose s ljudima i okruženjem. Svodi se na osiguravanje
financijskih sredstava, dozvola za rad i drugih dokumenata. Osim toga menadžer nadzire
dinamiku i kvalitetu izvršenja radnih zadataka, pomaže članovima radnog tima savjetima,
korigira radni zadatak tijekom rada ukoliko je to potrebno i rješava konfliktne situacije. Uz sve
to brine se da svi elementi izvršenja zadatka budu u skladu sa zakonima i drugim propisima.
Jedna od bitnih uloga uspješnog menadžera je motiviranje članova radnog tima za
izvršavanje radnih zadataka. Da bi to mogao efikasno učiniti mora znati zašto ljudi rade,
odnosno što ih motivira na rad. Prema Maslowljevoj teoriji hijerarhija potreba 6, ljudi rade da
bi zadovoljili pet skupina svojih potreba. To su:
- fiziološke potrebe - potrebe za hranom, smještajem, odjećom, ogrjevom, zdravstvenom zaštitom i dr.
- potrebe za sigurnošću - potreba za osjećajem da će se fiziološke potrebe moći redovito zadovoljavati.
- socijalne potrebe - potreba za pripadanjem određenoj društvenoj grupi, potreba za kolegijalnošću, potreba za prijateljstvom.
- potreba za poštovanjem - potreba za osjećajem da je čovjek uvažavan zbog svojih stručnih i ljudskih osobina.
- potreba za samoispunjenjem - potreba za napredovanjem u struci, za napredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici rukovodnih struktura, potreba za novim znanjima i dr.
6 Abraham Maslow je osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija ličnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom ličnosti.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
43
Najniže su na hijerarhijskoj ljestvici fiziološke potrebe. Ljudi rade isključivo da bi za svoj rad
dobili materijalnu naknadu koja omogućuje preživljavanje njima i njihovim obiteljima. Malo je
važno o kakvom se poslu radi i kakvi su uvjeti rada. U pravilu je važno dobiti što više novca za
što manje uloženog truda - ljudi se „štede“ za aktivnosti izvan radnog mjesta.
Slijede potrebe za sigurnošću. Najvažnije je zadržati radno mjesto. Pri tome vrijedi uložiti i
nešto dodatnog truda. Zaposlenik s takvim motivom jako pazi što je dopušteno a što nije, što
se sviđa pretpostavljenima a što ih smeta i vrlo dobro se prilagođava svakoj promjeni pravila
ponašanja. Sam rad, odnosno rezultati rada ga posebno ne zanimaju.
Kod ljudi koji su s obzirom na znanje i radnu sposobnost sigurni da neće ostati bez posla
javlja se potreba za poštovanjem. Oni se žele ugodno osjećati na poslu. Skloni su komunikaciji
s drugim ljudima i razvijaju kolegijalne, a često i prijateljske odnose. Važan motiv za rad im je
uvažavanje i poštovanje i pretpostavljenih, ali i hijerarhijski isto pozicioniranih i podređenih
suradnika. Stoga nastoje svoj dio posla obaviti korektno, a rado pomažu i drugima. Jaki radni
motiv im je javna pohvala nadređenih, povremeni poziv na druženje s „višim strukturama“,
dodjela ljepšeg ureda i sl. Kako žele biti prihvaćeni od najšireg kruga suradnika, ne iskazuju
prevelike ambicije, da im se to ne bi zamjerilo. Obično su savjesni i vrlo pouzdani radnici.
Potreba za samoispunjenjem je motiv za rad kod relativno malog broja ljudi. To su ljudi koji
imaju potrebu iskazivati ono što žele i raditi kako misle da je najbolje. Da bi došli do tih
mogućnosti spremni su uložiti dodatne napore u obrazovanje (upisuju poslijediplomske
studije, rade disertacije, sudjeluju na seminarima i sličnim skupovima, čitaju stručnu literaturu
u slobodno vrijeme itd.). Svoje znanje rado javno pokazuju pa pišu znanstvene i stručne članke,
sudjeluju s referatima na kongresima i simpozijima i sl. U pravilu bi to trebali biti članovi radnog
tima koji će „vući naprijed“ i u najvećoj mjeri doprinositi uspješnoj realizaciji projekta.
Kod najvećeg broja ljudi, kad su potrebe s jedne razine hijerarhijske ljestvice uglavnom
zadovoljene, javljaju se one s više razine. Stoga, želi li menadžer nekog motivirati da radi bolje
i učinkovitije, mora procijeniti koja je potreba kod njega dominantna i nastojati je zadovoljiti.
Zato je jedna od osnovnih zadaća menadžera odrediti dominantne potrebe zaposlenih i njima
prilagoditi svoje ponašanje.
Pri tome je vrlo bitno komuniciranje. Naime, komunikacija općenito zauzima visoko mjesto
među faktorima koji imaju veliki utjecaj na uspjeh projekta. Kao što je već rečeno, projekte
čine ljudi koji rade i izvršavaju poslove. Ali da bi ti ljudi radili prave poslove i izvršavali ih na
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
44
najbolji mogući način, potrebno je da svi uključeni u projekt međusobno komuniciraju.
Voditelji projekata pak moraju biti dobri komunikatori - njihova uloga obuhvaća dogovaranje
u svezi s ciljevima, koordinaciju ljudi, otkrivanje i rješavanje problema i upravljanje
očekivanjima.
Postoji više tehnika komunikacije koje nam pomažu da odgovarajući ljudi dođu do pravih
informacija potrebnih za donošenje i provođenje odluka. Prema Babiću (2001.) neke od tih
tehnika su:
* Komunikacija unutar radnog tima
* Komunikacija s menadžmentom i korisnicima
* Upravljanje promjenama
* Završno izvješće
Teorija vođenja projekata najčešće govori o četiri temeljna problema koja se rješavaju
komunikacijom unutar radnog tima. To su odgovornost, koordinacija, status i odobrenja.
Odgovornost se sastoji u tome što svaki član radnog tima mora znati za koji dio projekta
snosi odgovornost.
Koordinacija je nužna zbog toga što su svi članovi radnog tima ovisni jedni o drugima u
obavljanju svojih zadataka tj. oslanjaju se jedni na druge. Bez međusobne komunikacije
nemoguće je zamisliti efikasan rad na projektu.
Status svakog pojedinog člana radnog tima važan je zbog toga jer je za postizanje
dogovorenih ciljeva nužno da svaki član tima snosi odgovornost za praćenje napretka tijekom
rada na projektu, identificiranje problema i poduzimanje akcija za rješavanje uočenih
problema primjereno svojem statusu.
Odobrenja su bitna ukoliko korisnik, sponzor ili menadžment projekta promijeni neke od
projektnih ili s projektom povezanih poslovnih uvjeta pa članovi radnog tima moraju mijenjati
ranije prihvaćena rješenja i odluke. Odobrenjima se definira tko i u kojem segmentu može
odlučiti o potrebnim promjenama.
Da bi komunikacija unutar tima bila učinkovita dobro je pridržavati se određenih pravila i
metoda. Već je u prethodnom poglavlju spomenuta „Izjava o poslu“ kojom se rješava veliki
broj nepoznanica glede jasnoće zadatka. No i članovi radnog tima moraju dobiti jasne zadatke,
a za to je odgovoran voditelj projekta.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
45
Pri tome on mora:
* detaljno definirati konačni cilj i sve faze i međufaze rada na projektu
* Svakom od članova radnog tima mora biti potpuno jasno što se od njega očekuje i u
kojim rokovima. Pri tome je bitno objasniti članovima tima kako se njihov dio posla
uklapa u projekt kao cjelinu
* Ukoliko voditelj projekta očekuje neke specifične poteškoće u poslu koje očekuju
pojedinog člana radnog tima, treba ga o tome unaprijed obavijestiti
* Dobro je da voditelj projekta osobno prenese zadatak svakom članu radnog tima i da
pri tome osigura dovoljno vremena za razgovor kako bi se sve eventualne nejasnoće
mogle razjasniti.
Premijerni sastanak
Započinjanje rada na realizaciji svakog većeg i značajnijeg projekta je važan događaj i treba
ga obilježiti. Kao što nogometna utakmica počinje prvim udarcem sa sredine terena na sučev
znak pa svi znaju da je igra počela, tako i realizacija projekta treba imati službeni početak. To
se obično obavlja tzv. „premijernim sastankom“. To je sastanak koji se saziva nakon
prihvaćanja izjave o radu i formiranja radnog tima, a na njega dolaze svi sudionici u projektu.
Na „premijernom sastanku“ oni se međusobno upoznaju i na neki način se obvezuju na
dostizanje zajedničkog cilja. Premijerni sastanak obično teče na sljedeći način:
* Sponzor otvara sastanak i objašnjava svrhu projekta i njegovu važnost za ulagača,
izvođača, širu društvenu zajednicu i sl.
* Sponzor predstavlja prisutnima predstavnike korisnika rezultata projekta (ulagača) koji
prisutnima objašnjava važnost projekta sa svojeg stajališta.
* Sponzor predstavlja voditelja projekta.
* Voditelj projekta predstavlja poimence članove radnog tima s osvrtom na položaj,
kompetencije i radno iskustvo svakog pojedinca.
* Uobičajeno je da se zbog poticanja osjećaja pripadanja skupini koja radi na projektu,
sudionicima podijele i primjerena obilježja, kao što su recimo majice, kape i sl. pa to
obično čine predstavnici ulagača ili sponzor.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
46
* Premijerni sastanak je dobro završiti prikladnim domjenkom tijekom kojeg se svi
međusobno osobno upoznaju, razmjenjuju ideje i u slobodnijem ozračju izražavaju
svoje mišljenje o projektu.
Radni sastanci i sastanci o statusu projekta
Posao voditelja projekta je učiniti ili pomoći članovima tima da budu što produktivniji. Da
bi to mogao, mora znati što članovi tima rade i s kojim se problemima susreću. Za to je naravno
potrebna redovita komunikacija koja se najčešće ostvaruje radnim sastancima. Najbolje je
planirati i odrediti vrijeme sastanaka još kod samog planiranja projekta. Jer, iako se često čini
da je dobro nastupiti politikom „otvorenih vrata“, u praksi se događa da najveći dio vremena
voditelj projekta zbog brojnih obveza nije u uredu ili je pak zauzet drugim sastancima. Stoga
ovakav pristup nerijetko rezultira time da članovi radnog tima i voditelj projekta nedovoljno
komuniciraju u svezi s problemima koji se pojavljuju do trenutka dok problemi nisu postali
gorući, odnosno dok nisu narasli do mjere da ih je nemoguće zanemariti. Zbog toga je korisno
unaprijed odrediti termine za sastanke s članovima radnog tima, unijeti ih u planere i
dogovoreno vrijeme maksimalno poštivati.
Da bi sastanci bili efikasni i svrsishodni, voditelj projekta/menadžer treba se pridržavati
nekoliko temeljnih pravila:
1. Dnevni red dostaviti svima pozvanima na sastanak barem jedan radni dan prije
održavanja sastanka, ali i dozvoliti sudionicima da dnevni red dopune vlastitim
prijedlozima ukoliko su oni u vezi s temom sastanka.
2. Sastanak treba početi i završiti na vrijeme.
3. Dnevni red treba koncipirati tako da sve točke dnevnog reda budu u funkciji jednog od
tri cilja: prenijeti informaciju, dobiti informaciju i donijeti odluku. Treba se u što većoj
mjeri pridržavati prihvaćenog dnevnog reda.
4. Treba inzistirati na decidiranom izjašnjavanju, a posebno ako je u pitanju donošenje
odluke. Šutnju nikako ne treba shvaćati kao odobravanje. Ona je obično znak opstrukcije
pri budućem provođenju šutnjom prihvaćene odluke.
5. O sastanku treba voditi zapisnik, a posebno pažljivo zabilježiti odluke i podjelu zadataka.
Na prvom sljedećem sastanku treba izvijestiti koje su odluke provedene i provjeriti koji
su zadaci izvršeni.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
47
Sastanci su najvažniji način komunikacije voditelja projekta/menadžera sa zaposlenicima, s
drugim menadžerima, s članovima uprave itd. Oni omogućuju dvosmjernu komunikaciju
između sudionika. Primjerice, članovima radnog tima/zaposlenicima omogućuju iznošenje
ideja, prijedloga i savjeta, a menadžeru priopćavanje odluka, davanje uputa za daljnji rad i sl.
Pri tome su za uspješnog menadžera vrlo važne dvije stvari - mora znati aktivno slušati što
drugi govore i dobro govoriti. Način i stil govorenja treba prilagoditi situaciji. Naime, različito
se govori u neposrednom razgovoru s jednom ili nekoliko osoba, drugačije se govori kada se
nešto izlaže formalno sazvanoj grupi slušatelja, a drugačije ako se radi o rješavanju nekog
konflikta. Pri tome je, uz ono što se kaže, vrlo bitno i kako se kaže, tj. kojom glasnoćom i kojim
tonom, uz kakav izraz lica, očiju, stav tijela i gestikuliranje.
Uz usmenu komunikaciju menadžer mora i pisano komunicirati. Pisano komuniciranje
zahtijeva jasan i nedvosmislen izričaj, jednostavan jezik, sintaktičku i pravopisnu točnost.
Svako pismo/dopis treba započeti otvaranjem, tj. nekom uobičajenom ljubaznom formulom
(npr. Poštovani kolega, Cijenjeni gospodine direktore i sl.), a nastavlja se uvodom, tj. prvom
rečenicom (ili prvim rečenicama) kojom se osnovni sadržaj pisma/dopisa dovodi u vezu s ciljem
pisane poruke (npr. Na temelju dogovora sa sastanka održanog 25. ožujka dostavljamo Vam
ponudu za hidrogeološka istraživanja lokacije budućeg vodocrpilišta). Slijedi poruka ili suština,
tj. središnji i najvažniji dio pisma/dopisa. Ona mora biti izražena jasnom i nedvosmislenom
formulacijom. Ne smije biti predugačka, ali mora biti dovoljno detaljna da iz nje bude potpuno
jasno što se pismom/dopisom želi postići. Pismo/dopis završava zaključkom ili zatvaranjem.
Njime se utvrđuje, odnosno naglašava srž sadržaja pisma/dopisa, a ujedno daje i zaključni ton
(npr. Nadamo se da Vam naše cijene i rokovi odgovaraju te da ćemo uspješno surađivati.). Na
samom kraju pisma/dopisa piše se pozdrav i potpis (npr. S poštovanjem, Sa srdačnim
pozdravom, Primite srdačne pozdrave, Uz najbolje želje i sl. te ime i prezime osobe koja šalje
dopis uz navođenje funkcije te adresnih informacija).
Danas se, uz postojeće načine komunikacije poput elektronske pošte, ubrzano razvijaju i
nove mogućnosti i tehnike komuniciranja kao što su društvene mreže i sl., a koje postaju
neophodan način komunikacije svakog uspješnog menadžera.
Jedna od osobina uspješnog menadžera je i delegiranje ovlasti tj. prepuštanje poslova i
donošenja odluka drugim članovima radnog tima. Naime, često je korisno dati mogućnost
pojedinim suradnicima da samostalno obave neki zadatak na način koji njima najviše odgovara
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
48
i omogućiti im samostalno donošenje odluka koje se tiču obavljanja postavljenog zadatka. Na
taj način potiče se inventivnost, kreativnost i učinkovitost suradnika, a menadžeru ostaje više
vremena za obavljanje menadžerskih poslova kao što su planiranje, organiziranje, nadzor,
usmjeravanje i unapređivanje.
Kako nema potpunog sklada među ljudima, neizbježno je da se u okviru rada na nekom
projektu javljaju konfliktne situacije. Zadaća menadžera je da njihovu pojavu preduhitri ili
svede na najmanju moguću mjeru, a kada se konflikti jave da ih riješi u najkraćem roku i uz
najmanju štetu za posao. Najčešći je razlog međuljudskih sukoba nedovoljna ili loša
komunikacija. Konflikt ima za posljedicu nezadovoljstvo ljudi, slabljenje, a ponekad i potpuni
prekid međusobnih veza između pojedinih članova radnog tima, „grupiranje“ te smanjivanje
radnog učinka, jer sukob članova radnog tima postaje važniji od obavljanja radnih zadataka.
No, ponekad konfliktne situacije imaju i pozitivan učinak. Tako iniciraju menadžera na
preispitivanje ranije donesenih odluka i korekciju loših rješenja, povod su da članovi radnog
tima upoznaju menadžera s nekim činjenicama koje su ranije držali kao povjerljive i priopćavali
ih samo onim članovima tima s kojima su u prijateljskim odnosima pa mu tako omogućuju
donošenje boljih odluka, navode članove tima da o situaciji na poslu razmišljaju i izvan radnog
vremena te prisiljavaju menadžera da poduzme neke neugodne korake za koje je znao da ih
treba načiniti, ali ih je svjesno ili nesvjesno odgađao za kasnije (primjerice postavljanje na niže
radno mjesto, različite disciplinske mjere ili otkaz). Osim toga, kako je otvoreni konflikt u
pravilu samo zadnji čin dugoročnijeg procesa nakupljanja problema, njegovo izbijanje i brzo i
efikasno rješavanje predstavlja relaksaciju odnosno uklanja nagomilane napetosti među
članovima radnog tima, što uvijek ima pozitivan učinak na daljnje odvijanje radnog procesa.
Kako bi smanjio mogućnost izbijanja konflikta, menadžer mora svoj tim neprestance
poticati na suradnju, kompromis i prilagodbu novim situacijama.
Ako do konflikta ipak dođe, izuzetno je važno da menadžer pri njegovom rješavanju ima
kooperativan stav, da podjednako sasluša sve strane koje su se našle u konfliktnoj situaciji, da
zajednički sa suradnicima definira problem i pronađe moguća rješenja koja su najbolja za sve
te da rješenje brzo i efikasno provede u djelo.
Kao što se vidi iz izloženog, menadžerski posao je izuzetno složen i zahtjevan. Da bi
menadžer mogao uspješno obavljati svoj posao, potrebno mu je kontinuirano usavršavanje,
tj. praćenje struke ali i usvajanje novih znanja i tehnika poslovanja. To pak, uz obavljanje
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
49
„redovitog“ posla nužno stavlja svakog menadžera pred dva velika problema. To su kronični
nedostatak vremena i stres. Zbog toga je izuzetno bitno da menadžer promišljeno planira svoje
vrijeme i ispuni ga poslovima koji su u izravnoj funkciji realizacije projekta, a sporednije
zadatke s punim povjerenjem povjeri svojim suradnicima. Ako na taj način uspije smanjiti
nedostatak vremena, uklonit će i dio stresa. Ostatak stresa, odnosno njegove posljedice,
spadaju u domenu medicine te nisu predmetni dio kolegija.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
50
9. Usmena prezentacija projekta
Vrlo važnu fazu projektiranja predstavlja usmena prezentacija projekta. Naime, nosilac
projekta/projektant tijekom procesa izrade projekta u pravilu nekoliko puta treba usmeno
predstaviti svoj projekt različitim skupinama slušatelja.
Kako obično ideja za neki projekt potječe od projektanta, prvo usmeno izlaganje je
uvjeravanje potencijalnog investitora u svrsishodnost projekta.
Slijedi prezentacija/obrana projektnog zadatka pred stručnim povjerenstvom investitora.
Projektant kojem je povjerena izrada projekta, obično usmeno izlaže rezultate rada na
projektu pred stručnim povjerenstvom za praćenje rada na projektu nakon završetka
određene faze rada, a pred revizijskim ili recenzijskim povjerenstvom po završetku projekta.
Ukoliko se radi o studiji utjecaja na okoliš, projektant „brani“ studiju pred stručnim
povjerenstvom, a u nekim slučajevima i na javnom skupu koji se održava u sklopu javnog uvida
u studiju.
Završni rad, diplomski rad i doktorska disertacija, usmeno se izlažu i brane pred
povjerenstvom za obranu uz prisustvo više ili manje brojnog slušateljstva.
U hidrogeološkoj struci često se pišu znanstveni ili stručni radovi, a koje autori usmeno
izlažu na kongresima, simpozijima i drugim znanstvenim ili stručnim skupovima.
Na temelju rada na nekom projektu istraživači drže javna predavanja u stručnim društvima
(npr. HGD) i sl.
O kvaliteti usmene prezentacije u velikoj mjeri ovisi ocjena projekta, a time i njegovo
prihvaćanje u prezentiranom obliku, ili pak uz naknadne dopune i izmjene.
Stoga se svaki projektant, prije ili kasnije, susretne s pitanjem kako biti uvjerljiv, kako
ostaviti dojam na osnovi kojeg će mu ljudi vjerovati te kako ljude zainteresirati za realizaciju
projekta?
Rađa li se čovjek s takvim sposobnostima ili je usmena prezentacija nešto što se može
naučiti?
Na temelju naših srednjoškolskih i fakultetskih nastavnih programa u kojima o
komunikacijama, govorenju i retorici uglavnom nema ili pak ima vrlo malo riječi, moglo bi se
zaključiti da je vještina govorenja urođena, a onima koji je nemaju nema se smisla niti truditi
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
51
da je nauče. Gledajući anglo-američke obrazovne programe čini se da ipak nije tako. Naime,
gotovo da nema srednjoškolskog ili fakultetskog programa, bez obzira na struku, u kojima
nema predmeta kao što su „oral communications“, „oral skills“ i sl.
Prema tome govorničke vještine i uvjerljivost u javnim nastupima uglavnom su tehnike koje
se mogu naučiti i uvježbati.
Neovisno o tome morate li govoriti na radnom sastanku, braniti projekt pred
povjerenstvom, držati referat na nekom skupu ili govoriti na svečanom ručku morate se
pripremiti.
Priprema u pravilu traje duže nego što će trajati izlaganje, a koliko će trajati ovisi o
govornikovu iskustvu, složenosti teme, važnosti izlaganja, vrsti i broju slušatelja, vrsti skupa,
ambijentu u kojem se skup održava i dr.
Da bi se usmeno izlaganje bilo koje vrste dobro pripremilo nužno je:
− definirati cilj izlaganja,
− odrediti koliko će izlaganje trajati,
− doznati osobine ljudi koji će izlaganje slušati,
− strukturirati izlaganje,
− pripremiti tehnička pomagala,
− uvježbati izlaganje.
Izlaganje može imati različite ciljeve kao što su:
− prijenos informacije,
− ukazivanje na određeni problem,
− edukacija slušatelja,
− uvjeravanje slušatelja u kvalitetu i vrijednost projekta itd.
U svakom slučaju govornik mora sam sebi jasno definirati cilj i biti sam u njega uvjeren. U
suprotnom će biti konfuzan, a slušatelji će se brzo početi pitati - što ovaj hoće reći?
Govornik mora točno znati da li će informirati slušatelje o nečem o čemu oni ne znaju ništa
ili će govoriti o nečem što je slušateljima do neke mjere poznato. Katastrofalno je ako slušatelji
ne razumiju ili samo naslućuju o čemu govornik govori, ali je i vrlo loše ako se slušatelji počnu
pitati - što nas ovaj davi, zar misli da smo takve neznalice?
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
52
Uvjeravanje slušateljstva je najizazovniji tip izlaganja koje ima za cilj promjenu mišljenja
stava slušatelja. Takvim izlaganjem uglavnom se želi uvjeriti slušatelje u veću istinitost
činjenica s kojima raspolažemo od činjenica s kojima raspolaže druga strana.
Jedno od ključnih pitanja na koje nema decidiranog odgovora je koliko izlaganje treba
trajati. Možda je na to pitanje najbolje odgovoriti citirajući sir Winstona Churchila,
legendarnog britanskog premijera, koji je rekao:
„Govor bi trebao biti poput ženske suknje: dovoljno dugačak da pokrije temu, a dovoljno
kratak da tema ostane zanimljiva“.
Način usmenog izlaganja uvelike ovisi o obrazovanju slušatelja. Ako se obraća stručno
neobrazovanom slušateljstvu (primjerice skup laika na javnoj raspravi na kojoj se tumači
studija utjecaja na okoliš), slušateljstvo će se pridobiti emotivnim izlaganjem uz korištenje
usporedbi s onim s čim se slušatelji susreću svakodnevno, što im je dobro poznato i čega se ne
boje. Ako je izlaganje namijenjeno osobama više razine obrazovanja (primjerice stručno
povjerenstvo za ocjenu studije utjecaja na okoliš), treba prezentirati više činjenica, numeričkih
podataka i brojčano izraženih rezultata.
Da bi izlaganje bilo jasno i razumljivo, mora biti dobro strukturirano.
Treba početi pozdravom slušateljstva i uvodom iz kojeg će biti jasno koja je svrha i tema
izlaganja.
Nastavlja se dijelom u kojem će biti detaljno i jasno objašnjeno što je i kako rađeno i kakvi
su rezultati rada. U tom dijelu dobro je potkrijepiti eventualne brojčane podatke grafičkim
prikazima (dijagramima, krivuljama i sl.) te slušateljima pokazati jasne, eventualno
pojednostavljene karte i profile, a najvažnije pojave i objekte pokazati fotografijama ili video
zapisom. Za to treba dobro pripremiti potrebnu opremu, jer je vrlo loše ako „tehnika“ zakaže.
Izlaganje treba završiti zaključkom u kojem će se istaknuti rezultati projekta te ono što
slijedi.
Treba predvidjeti dovoljno vremena za pitanja slušatelja. Svako postavljeno pitanje treba
saslušati pažljivo i do kraja te provjeriti je li dobro shvaćeno. Treba odgovarati samo na ona
pitanja za koja je govornik kompetentan, a odgovori moraju biti jasni, kratki i po mogućnosti
jednoznačni.
I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
53
Uz sve to, da bi usmena prezentacija neke teme/projekta bila uspješna, mogu pomoći i
sljedeći savjeti:
− govorite jasno, sigurno i relativno brzo,
− izravno gledajte sugovornika ili ljude kojima govorite,
− ne budite nasilni u nastojanju da pošto-poto slušatelje uvjerite u svoj stav,
− pokažite nepristranost,
− educiranu publiku ne provocirajte prešućivanjem činjenica koje vam ne idu u prilog,
− ono što je najvažnije, recite odmah na početku, kasnije to možete ponoviti,
− dodatno potaknite ljude na razmišljanje (ako vam je stalo da uopće razmišljaju).
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
54
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
55
1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske (OHGK)
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske primjer je regionalnih hidrogeoloških
istraživanja.
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je projekt u sklopu Programa geoloških
karata Republike Hrvatske koji financira Ministarstvo nadležno za znanost, a izvodi ga Hrvatski
geološki institut (www.hgi-cgs.hr).
Program geoloških karata Republike Hrvatske čine sljedeći projekti:
1. Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:50 000
2. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000
3. Osnovna inženjerskogeološka karta R. Hrvatske M 1:100 000
4. Karta mineralnih sirovina R. Hrvatske M 1:100 000 / 200 000
5. Osnovna geokemijska karta Republike Hrvatske M 1:100 000
6. Strukturno-geomorfološka karta R. Hrvatske M 1:100 000.
7. Tektonska karta Republike Hrvatske M 1:300 000
8. Geotermalna karta Republike Hrvatske M 1.100.000
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske organizirana je prema listovima
topografske podloge 1:100.000 izmjere po Greenwichu, tako da je kompatibilna s postojećom
Osnovnom geološkom kartom M 1:100.000.
Cijeli teritorij Republike Hrvatske pokriven je sa 74 lista.
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske važan je i neizostavan dio
„Hidrogeološkog informacijskog sustava“ (HGIS).
„Hidrogeološki informacijski sustav“ dio je „Vodoprivrednog informacijskog sustava“, koji
je opet tematski dio „Informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske“ Agencije za
zaštitu okoliša.
Zbog toga se Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske izrađuje tzv. GIS
tehnologijom (Biondić i dr., 1995.).
Po definiciji GIS (GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV) predstavlja organizirani sustav
računala, programskih paketa, zemljopisnih podataka i osoblja u funkciji efikasnog
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
56
upravljanja referentnim geografskim informacijama. Te informacije uključuju i segment
podzemnih i površinskih voda.
Za izradu „Hidrogeološkog informacijskog sustava“, odnosno Osnovne hidrogeološke
karte Republike Hrvatske koristi se programski paket ARC/INFO (ESRI), koji uz vrlo kvalitetan
grafički prikaz omogućuje i formiranje odgovarajuće baze podataka.
Sama tehnika izrade Osnovne hidrogeološke karte sastoji se od pripreme 5 osnovnih slojeva
(oleata) koji se prenose u geokodirani koordinatni sustav. To su:
1. HGK - geološke granice, rasjedi, strukturne oznake, položaji slojeva, simboli, obojeni poligoni,
2. LIT - zatvoreni poligoni,
3. VT - izvori, zone izviranja, vrulje, estavele, ponori, jame, špilje, bunari, bušotine, galerije, vodozahvati, površinski kopovi, pregrade, injekcijske zavjese, kanali, tuneli, opažačke stanice i dr.,
4. LIN - geomorfološki linijski elementi, razvodnice, hidroizohipse, granice vodonosnika i dr.,
5. KEM - termalna, mineralna i kemijska svojstva voda.
Prekrivanjem ovih slojeva dolazi se do konačnog grafičkog prikaza hidrogeološke karte.
Svaki list karte popraćen je odgovarajućim bazama podataka. Razdvojeni su promjenljivi od
nepromjenljivih podataka. Dio podataka unosi se u tumač OHGK, dok dio ostaje u bazi
podataka koja je otvorena za različite korisničke programe. Baza podataka stalno se
nadopunjuje novim podacima. To se posebno odnosi na „dinamičke“ podatke (podaci o razini
podzemne vode, količinama crpljenja/izviranja i dr.).
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je složena karta, a sastoji se od jedne opće
(osnovna karta) i niza dopunskih karata, hidrogeoloških profila i stupova, tumača, tabelarnih i
slikovnih priloga tumača, te dokumentacije (Šarin, 1988.). Izrađena je na dva lista koji su
priloženi tumaču.
Na prvom listu nalaze se:
− Osnovna hidrogeološka karta, 1:100 000,
− Litološki stup,
− Hidrogeološki profili (2-3 profila),
− Karta ugroženosti vodonosnika od onečišćenja, 1:300.000,
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
57
− Shema listova,
− Karta položaja lista.
Na listu je smještena i legenda osnovne karte, koja je istovremeno i legenda litološkog i
hidrogeološkog stupa i hidrogeoloških profila.
Drugi list sastoji se od:
− Karte slivova, vodnih i morfoloških objekata, 1:100.000,
− Sheme listova M:25.000,
− Tumača oznaka.
Uz to, mogu se dati i detaljne karte vodocrpilišta M:1:25.000.
Na listovima se još nalazi naziv karte, imena autora i suradnika, naziv izvođačke organizacije
(organizacije koja je kartirala i one koja ga je uređivala i tiskala) te godina izrade.
Osnovna hidrogeološka karta i karta vodnih objekata izrađuju se i tiskaju u višebojnoj
tehnici. Formatizirane su u A5 format te su slobodno uložene u džepu korica tumača. Uz njih
se nalazi na posebnom listu i hidrogeološki stup.
Uz to, izrađuju se i tzv. dopunske karte, kao što su karta oborina (izohijeta), karta
temperatura zraka (izotermi), tektonska karta, karta debljina određene formacije i sl. Sve one
nisu obvezne za sve listove, već se daju za ona područja za koja su zanimljive. Dopunske karte
se prikazuju jednobojno, formata su nešto manjeg od A4 i tiskane su u sklopu tumača.
Ako su na raspolaganju hidrogeološki ili srodni podaci koji imaju kartografsku i stručnu
vrijednost, a nisu predviđeni u sadržaju osnovne karte i obveznih dopunskih karata, oni
predstavljaju podlogu za izradu različitih neobveznih dopunskih karata. To su specijalne
hidrogeološke i srodne karte. Izrađuju se jednobojno, a mjerilo im varira od 1:50 000 do 1:500
000, zavisno o veličini istraživanog područja. Veličina im ne smije prijeći format A4. Čvrsto se
uvezuju u tumač, uz obvezne dopunske karte.
Tumač se sastoji iz tekstualnog dijela i priloga. Prilozi tumača su različite tablice, dijagrami,
drugi crteži i fotografije. U tumaču su čvrsto uvezane dopunske karte, osim karte vodnih
objekata, koja je slobodno uložena u džep korica tumača.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
58
Dokumentaciju predstavljaju originalni ili obrađeni podaci prikupljeni ili sređeni tijekom
izrade pojedinog lista OHGK koji se moraju pohraniti. Dokumentaciju čuva Hrvatski geološki
institut.
Pojedini sastavni dijelovi Osnovne hidrogeološke karte Republike Hrvatske sadržavat će
hidrogeološke i srodne podatke navedene u nastavku.
1.1. Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte
Osnovna hidrogeološka karta 1:100 000, sadrži sljedeće podatke:
a) Litološki sastav formacija (litostratigrafskih jedinica),
b) Hidrogeološka svojstva formacija: propusnost, vrsta poroznosti, transmisivnost, okršenost i izdašnost,
c) Hidrogeološku funkciju terena: podzemne barijere i propusne naslage,
d) Podatke o vodonosnicima: izobate krovine i podine, hidrološke parametre, dubine do krškog vodonosnika, prostiranje i karakteristike značajnih vodonosnika u ravnicama,
e) Podatke o dinamici podzemnih voda: podzemne razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda, utvrđene podzemno-vodne veze, granice arteških voda, hidroizohipse i hidroizopieze,
f) Termalna i mineralna svojstva podzemnih voda: hladne i termalne vode, slatke, mineralne i slane (bočate) vode, crpilišta mineralne vode, lječilišta i kupališta,
g) Kemijska svojstva podzemnih i površinskih voda: hidrokemijski tip voda, sastav glavnih iona, sadržaj klorida u zoni utjecaja mora,
h) Vodne građevine: bušene zdence, arteške zdence, kopane zdence, istražne bušotine, opažačke vodne građevine, zahvate podzemnih i površinskih voda, podzemne i površinske rudarske radove, naftna i plinska polja, pregrade, injekcijske zavjese, kanale i vodne tunele,
i) Vodne pojave: izvore, vrulje, estavele, aktivne ponore, spilje i jame s vodom, umjetna jezera, granice plavljenog terena, opažačke vodne pojave, kao i one iz kojih su uzeti uzorci za analize, zatim hidrološke i meteorološke stanice, hidrogeološke i topografske razvodnice,
j) Geomorfološke podatke: bezvodne spilje, jame i ponore, ponikve, viseće i suhe doline, jaruge i terasne odsjeke,
k) Geološke podatke: stratigrafske simbole, litostratigrafske granice, elemente vertikalne i tangencijalne tektonike,
l) Topografske podatke: reljef, naselja, prometnice, more, prirodna jezera, vodotoke.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
59
Karta ugroženosti vodonosnika od zagađenja, 1:300 000, sadrži:
a) Stupanj ugroženosti vodonosnika od zagađenja s površine terena (misli se na hidrogeološki aspekt, na rizik porozne sredine da dođe do eventualnog zagađenja, a ne na stanje zagađenosti podzemnih voda),
b) Slivna područja krških vodonosnika (iako ta područja nisu ugrožena ili su samo donekle ugrožena, voda s njih površinski otječe na terene s kojih penetrira u podzemlje, u krške vodonosnike),
c) Područja bez iskoristivih vodonosnika (obzirom na propusnost pokrovnih naslaga i samog vodonosnika neka područja mogu biti i vrlo „ugrožena“, ali ako je podzemna voda bočata ili se ne može nikako pridobivati, takvo je područje vodoopskrbno neiskoristivo),
d) Lokacije crpilišta podzemnih i površinskih voda.
Hidrogeološki stup sadrži podatke o stratigrafskoj pripadnosti izdvojenih jedinica, njihov
stratigrafski simbol, litološki sastav, debljinu i hidrogeološka svojstva. Litološki sastav i
hidrogeološka svojstva prikazuju se šrafurom i bojom kao na osnovnoj karti.
Hidrogeološki profili, uz reljef, sadrže i toponime terena kojeg presijecaju, zatim
litostratigrafske jedinice, njihove granice, stratigrafske simbole i litološki sastav, tektonske
elemente te hidrogeološka svojstva izdvojenih litostratigrafskih jedinica.
Položajna karta pokazuje položaj kartiranog lista u odnosu na susjedne listove i njegov
položaj unutar teritorija države na kojoj se nalazi kartirano područje.
1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata
Karta slivova, vodnih i morfoloških objekata 1:100 000, sadrži:
a. Vodne pojave i građevine kao osnovna karta,
b. Geomorfološke objekte: fosilne ponore, bezvodne spilje i jame,
c. Katastarske brojeve objekata koji se uvrštavaju u Hidrogeološki katastar Hrvatske, registarske brojeve preostalih „točkastih“ objekata (zahvati površinske vode, rudarski radovi, naftna i plinska polja, hidrološke i meteorološke stanice),
d. Razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda i podzemne vodne veze kao osnovna karta,
e. Podzemno-vodne i površinsko-vodne opažačke objekte i eksploatacijske objekte i njihove identifikacijske brojeve (katastarski i registarski).
f. Topografske podatke kao osnovna karta.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
60
1.3. Sadržaj dopunskih karata
Karta kvalitete vode sadrži:
a) Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za piće. - Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za navodnjavanje.
b) Identifikacijske brojeve objekata.
Karta padalina i temperature zraka, 1:300 000, sadrži:
a) Izohijete srednjih godišnjih količina za 30-godišnje razdoblje.
b) Godišnje količine padalina za razdoblje izrade karte.
c) Izoterme srednjih vrijednosti za 30-godišnje razdoblje.
d) Lokacije meteoroloških stanica.
1.4. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte
Tumač Osnovne hidrogeološke karte predstavlja tekst sljedećeg sadržaja:
1. Uvod
2. Istražni radovi
2.1. Ranija istraživanja
2.2. Nova istraživanja
2.3. Stupanj hidrogeološke istraženosti terena
3. Geografska obilježja
3.1. Geografski položaj
3.2. Reljef
3.3. Klima
3.4. Vegetacijski pokrivač
3.5. Površinske vode (hidrografija)
4. Geološka građa
4.1. Stratigrafija
4.2. Tektonika
5. Geomorfološka obilježja
5.1. Geomorfološki procesi
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
61
5.2. Važnije geomorfološke pojave
6. Osnovna hidrogeološka obilježja
6.1. Hidrogeološka regionalizacija
6.2. Hidrogeološka obilježja pojedinih područja:
- hidrogeološka svojstva stijena
- hidrogeološka funkcija terena
- hidrogeološke karakteristike važnijih vodonosnika
7. Zalihe pitkih podzemnih voda
7.1. Stupanj poznavanja zaliha
7.2. Eksploatacijske zalihe
7.3. Obnovljive zalihe
7.4. Stalne zalihe
8. Termalne i mineralne vode
9. Hidrogeologija i vodnogospodarska problematika
9.1. Vodoopskrba
9.2. Kvaliteta podzemnih i površinskih voda za piće i navodnjavanje
9.3. Bilanca zaliha pitkih podzemnih voda
9.4. Hidrotehničke gradnje
9.5. Zaštita podzemnih voda
9.6. Obrana od podzemnih voda
10. Zaključak i preporuke.
Prilozi tumača su različite skice, profili, dijagrami i eventualno, fotografije. Prijedlog o
njihovom uvrštavanju u tumač podnosi izvođač.
Uz tumač su obvezni sljedeći prilozi:
− mjesečne količine padalina,
− nivogrami podzemne vode,
− dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti,
− analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.,
− položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
62
Obvezan je također i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabličnom obliku daju
najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane zdence, crpne
galerije i zdence s drenovima tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastar Republike
Hrvatske.
Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije), te
naziv ili uža lokacija.
Osim toga, upisuju se sljedeći podaci za izvore: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik,
najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja, sadržaj klorida (za priobalni izvor) i naziv vodovoda
(korisnik).
Hidrogeološke karakteristike, vodoprivredna problematika i kartografski uvjeti upućuju na
podjelu teritorija Republike Hrvatske na sljedeće tri vrste terena za potrebe opisa načina izrade
OHGK:
− ravničarska područja,
− gorska područja (bez ili s malim učešćem krša),
− krška područja.
Međutim, u područjima postoje razlike u namjeni i karakteristikama hidrogeološke
opažačke mreže, u vrstama dopunskih terenskih, laboratorijskih i kabinetskih istraživanja te u
načinu izrade karte.
1.5. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte
Izvedba Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske odvija se za svaki list ili za više susjednih
listova ako se zajedno kartiraju, u sljedećim etapama i fazama:
- I. Pripremni radovi:
- Izrada projektnog zadatka,
- Prikupljanje literature i dokumentacije,
- Studij prikupljenog materijala,
- Hidrogeološko rekognosciranje,
- Preliminarna hidrogeološka interpretacija,
- Izrada i recenzija projekta,
- Pripreme za terenske radove.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
63
- II. Glavni radovi:
- Osnivanje hidrogeološke opažačke mreže,
- Redovita hidrogeološka opažanja,
- Ostali dopunski istražni radovi,
- Kartiranje u užem smislu,
- Obrada svih raspoloživih podataka,
- Konačna hidrogeološka interpretacija i izrada autorskog originala karata,
- Izrada tumača.
- III. Nadzor i završni radovi:
- Nadzor nad izradom OHGK,
- Godišnji stručno-financijski izvještaji,
- Recenzija karte i tumača i provedba ispravaka,
- Tisak OHGK.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
64
2. Strategija upravljanja vodama
Strategija upravljanja vodama (Hrvatske vode, 2009., u daljnjem tekstu Strategija,
http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/strategija_upravljanja_vodama.pdf)
donesena je na temelju odredbi Zakona o vodama (Narodne novine br. 107/95 i 105/05.) 15.
srpnja 2008. godine na 5. sjednici Hrvatskog sabora. Ona predstavlja dugoročni planski
dokument kojim se utvrđuju vizija, misija, ciljevi i zadaće državne politike u upravljanju
vodama.
Na temelju Strategije provoditi će se reforme vodnog sektora s ciljem dostizanja europskih
standarda u upravljanju vodama, pa stoga čini osnovnu podlogu za postupne izmjene i dopune
Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i pripadajućih podzakonskih
akata.
U Strategiji se daju strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva
polazeći od zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogućnosti,
međunarodnih obveza, te potreba za očuvanjem i unapređenjem stanja voda te vodnih i o
vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije
te stoga čini podlogu za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz fondova Europske unije.
Strategija je također i okvir za pripremu strategija i planova prostornog uređenja, zaštite
okoliša, zaštite prirode i razvoja ostalih sektora koji ovise o vodama ili utječu na stanje voda
(poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, industrija, energetika, promet, turizam, javno zdravstvo
i drugo) te vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je donesena, uz uvažavanje
razdoblja pravne prilagodbe do kraja 2009. godine i trajanja dva petnaestogodišnja
investicijska ciklusa do kraja 2038. godine.
Postupne organizacijske prilagodbe i sustavno jačanje stručnih kapaciteta na nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini, nužan su preduvjet za provedbu Strategije upravljanja vodama, a
obavljanje znanstveno-stručnih poslova na nacionalnoj razini unaprijediti će se osnivanjem
znanstveno-stručne institucije za vode.
Strategiju će, kao glavni partneri vodnoga gospodarstva, provoditi komunalni sektor,
prostorno planiranje, zaštita okoliša, zaštita prirode, poljoprivreda, šumarstvo, energetika,
turizam, vodeni promet, ostalo gospodarstvo, znanost, obrazovanje i mediji, a očekuje se i
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
65
uključenje različitih zainteresiranih nevladinih udruga sukladno odredbama Okvirne direktive
o vodama Europske unije.
Provedbom Strategije planira se postizanje propisanih normi u upravljanju vodama kao i u
ostalim državama članicama Europske unije, a što je od velikog značenja za stanovništvo i
gospodarstvo R. Hrvatske (iz Predgovora Strategije upravljanja vodama).
Sadržaj Strategije upravljanja vodama sastoji se od:
− Predgovora,
− Uvoda u kojem se opisuju vode i upravljanje vodama, društveno-gospodarsko okruženje
te prirodne značajke Republike Hrvatske,
− Postojećeg stanja voda, kako površinskih tako i podzemnih, a pri čemu se ističu opće
značajke te količine i kakvoća površinskih i podzemnih voda te bilanca kopnenih voda,
− Postojećeg stanja upravljanja vodama s prikazom financiranja, uređenja vodotoka i
drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda, korištenja voda i zaštite voda, a ističu
se i područja posebne zaštite voda te višenamjenski sustavi,
− Ciljeva i strateških odrednica vezano za korištenje i zaštitu voda kao i financiranje,
upravljanje vodama te
− Provedbe svih aktivnosti i mjera, potrebnih ulaganja te nacionalnih strateških projekata.
Strategija upravljanja vodama je dokument s kojim bi svatko tko se bavi vodama trebao biti
upoznat barem na generalnoj razini tako da ima uvid u postojeće stanje voda, postojeći način
upravljanja vodama kao i ciljeve te strateške odrednice za buduće upravljanje vodama.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
66
3. Plan upravljanja vodnim područjima
Plan upravljanja vodnim područjima je planski dokument koji se donosi za razdoblje od 6
godina. Odluku o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima za razdoblje od 2016. do
2021. godine (Narodne novine broj 66/16) donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici
održanoj 6. srpnja 2016. godine na temelju članka 36. stavka 1. Zakona o vodama (Narodne
novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi
Republike Hrvatske (Narodne novine broj 150/11 i 119/14).
Plan upravljanja vodnim područjima dostupan je na Internet stranicama Hrvatskih voda
(http://www.voda.hr/sites/default/files/plan_upravljanja_vodnim_podrucjima_2016._-
_2021.pdf).
Plan upravljanja vodnim područjima za svako vodno područje zasebno obuhvaća:
1. opis prirodnih značajki i stanja voda,
2. popis ciljeva kakvoće za površinske vode, uključivo i priobalne vode, vode
teritorijalnoga mora i podzemne vode, uključujući i zaštićena područja, te rokove za
postizanje tih ciljeva,
3. sažeti prikaz donesenih programa mjera za postizanje ciljeva kakvoće voda, uključujući
i načine postizanja ciljeva tim mjerama, uključujući osnovne mjere i dopunske mjere,
4. utvrđivanje sredstava potrebnih za provedbu programa mjera iz ovoga Plana,
5. pravila primjene pojedinih sastavnica Plana,
6. registar detaljnijih planova i programa koji se odnose na određene podslivove i
sektore,
7. izvješće koje sadrži opis aktivnosti i rezultata sudjelovanja javnosti u pripremi Plana,
8. popis nadležnih institucija za primjenu Plana na vodnom području,
9. oznaku kontaktnih mjesta na kojima se može steći uvid, odnosno dobiti prateća
dokumentacija i informacije koje se odnose na izradu, preispitivanje, izmjene i dopune
Plana, detalji o kontrolnim mjerama donesenim za točkaste izvore onečišćenja i za sve
druge identificirane negativne utjecaje na stanje vodnih tijela na vodnom području i
sadašnji rezultati monitoringa.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
67
Nakon isteka šestogodišnjeg razdoblja plan se mijenja i dopunjuje za razdoblje od narednih
6 godina, a svaki novi, dopunjeni ili promijenjeni Plan mora sadržavati:
1. sažetak svih promjena i dopuna Plana od dana njegovog stupanja na snagu,
2. ocjenu stupnja postizanja ciljeva,
3. sažetak mjera koje su bile predviđene u prijašnjem Planu, a koje nisu bile provedene s
razlozima zašto nisu bile provedene,
4. sažetak dopunskih mjera koje nisu bile predviđene u prijašnjem Planu, a koje su bile
izvedene za postizanje ciljeva.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
68
4. Prostorno planerski projekti
Prostorno uređenje Republike Hrvatske regulirano je Zakonom o prostornom uređenju (NN
153/13) i Odlukom o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN
50/99, NN 96/12, NN 84/13).
Prema Zakonu o prostornom uređenju, prostornim uređenjem osigurava se gospodarenje,
zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Država) kao osobito
vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Prostorno uređenje obuhvaća mjere za
ostvarivanje sustava prostornog uređenja te izradu i provođenje dokumenata prostornog
uređenja.
Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i
gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na
načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora
obuhvaća naročito:
− poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru,
− izradu dokumenata prostornog uređenja,
− praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja.
Prostorno uređenje temelji se na načelima:
− ravnomjernoga, gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostora Države, uz
njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti,
− održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora,
− zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapređenja stanja okoliša,
− zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode,
− osiguranja boljih uvjeta života,
− usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru,
− usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države,
− povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem,
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
69
− javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za prostorno
uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima,
− uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite
prostora.
Stručne poslove prostornog uređenja za Državu obavlja Hrvatski zavod za prostorni razvoj
(u daljnjem tekstu: Zavod, http://www.hzpr.hr/) u sastavu Ministarstva nadležnog za
prostorno uređenje (http://www.mgipu.hr/). Zavod u okviru svog djelokruga izrađuje i prati
provođenje Strategije i Programa prostornog uređenja Države, i drugih dokumenata
prostornog uređenja koje donosi Sabor Republike Hrvatske te dvogodišnjeg programa
unapređenja stanja u prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i
dvogodišnja izvješća o stanju u prostoru. Zavod obavlja druge stručne poslove određene ovim
Zakonom te stručne poslove prostornog uređenja koje mu povjeri ministar graditeljstva i
prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: ministar).
Skupština županije, odnosno Grada Zagreba osniva županijski, odnosno Gradski zavod za
prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: županijski odnosno Gradski zavod). Dvije ili više
županija mogu osnovati zajednički županijski zavod. Županijski, odnosno Gradski zavod u
okviru svog djelokruga izrađuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornih
planova područja posebnih obilježja, odnosno Grada, izrađuje dvogodišnje izvješće i program
unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada te vodi dokumentaciju prostora.
Županijski, odnosno Gradski zavod obavlja druge stručne poslove određene ovim Zakonom te
stručne poslove koje im povjeri županijsko, Gradsko ili općinsko, odnosno gradsko
poglavarstvo.
Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja izrađuju
dokumente prostornog uređenja i stručne podloge za izdavanje lokacijskih dozvola, ukoliko
ovim Zakonom to nije drugačije određeno. Upis u sudski registar obavlja se uz prethodnu
suglasnost Ministarstva.
Za potrebe praćenja stanja u prostoru, izrade i praćenja provedbe dokumenata prostornog
uređenja te drugih dokumenata, tijela državne uprave i druga upravna tijela nadležna za
poslove prostornog uređenja vode dokumentaciju prostora.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
70
Dokumenti prostornog uređenja jesu:
1. Strategija i Program prostornog uređenja RH
2. Prostorni planovi:
− Prostorni planovi uređenja gradova i općina
− Prostorni planovi županija
− Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode
− Urbanistički planovi uređenja državne razine
− Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom
prostornog uređenja RH
− Generalni urbanistički planovi
− Detaljni planovi uređenja
Dokumenti prostornog uređenja mogu se potražiti u Informacijskom sustavu prostornog
uređenja (ISPU) https://ispu.mgipu.hr/.
4.1. Strategija i Program prostornog uređenja RH
Temeljem usvojene Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske, koju je Zastupnički
dom Hrvatskog državnog sabora donio u lipnju 1997. godine i Odluke o Izmjenama i dopunama
Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske koju je Hrvatski sabor donio na sjednici
održanoj 14. lipnja 2013. godine., Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, sukladno
odredbama Zakona o prostornom uređenju, izradilo je Program prostornog uređenja
Republike Hrvatske, kojim se utvrđuju mjere i aktivnosti za provođenje Strategije.
Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za
uređenje prostornih i drugih cjelina te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog
uređenja. Nadalje, Programom su određene i osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i
namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne državne infrastrukture te mjere i
smjernice za zaštitu i unapređenje okoliša.
Strategija i Program prostornog uređenja čine jedinstveni dokument prostornog uređenja,
kojeg donosi Hrvatski državni sabor.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
71
Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih budućih resornih i sektorskih razvojnih
programa, a osobito pri izradi prostornih planova županija, općina, gradova i naselja te
prostornih planova područja posebnih obilježja, a u skladu sa Zakonom o prostornom
uređenju.
Program sadrži kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju služiti kao osnova za
daljnju razradu putem dokumenata prostornog uređenja i stručnih podloga, uz poštivanje
smjernica određenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglašava prioritete koji su
osobito prepoznatljivi u grafičkim prilozima, pri čemu projekcije Strategije i dalje ostaju kao
dugoročna orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima.
4.2. Prostorni planovi
4.2.1. Prostorni planovi uređenja gradova i općina
Prostorni plan uređenja grada ili općine utvrđuje uvjete za uređenje gradskog i općinskog
područja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju
građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i osobito vrijednih
dijelova prirode u općini, odnosno gradu. Ovaj prostorni plan sadrži osnove razvitka u
prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za
korištenje, zaštitu i uređivanje prostora te druge elemente od važnosti za područje općine,
odnosno grada.
Prostorni plan je temeljni dokument prostornog uređenja svake jedinice lokalne
samouprave. On se usvaja od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave
(općinsko ili gradsko vijeće) nakon provedene javne rasprave, a određuje usmjerenja za razvoj
djelatnosti i namjenu površina te uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak na području velikog
grada, grada ili općine.
Urbanističkim planom, odnosno detaljnim planom uređenja pak se detaljnije uređuje
prostorni razvoj naselja ili dijela naselja koje u skladu s prostornim planom također donosi
predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
72
4.2.2. Prostorni planovi županija
Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba, uvažavanjem prirodnih, kulturno-
povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve
prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. Prostorni plan sadrži
prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada Zagreba, sustav središnjih naselja
regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu
prostora, mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih,
kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te druge
elemente od važnosti za županiju, odnosno Grad Zagreb.
Za područje dvije ili više županije izrađuje se zajednički prostorni plan tih županija kada to
sporazumno odrede te županije. Sporazumom županija uređuju se pitanja značajna za
postupak izrade i donošenja tog plana.
Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba, predstavlja temeljni dokument
prostornog uređenja jedinice regionalne samouprave, a sastavni dio prostornog plana
županije, odnosno Grada Zagreba može biti i prostorni plan područja posebnih obilježja za
područja prirodnih vrijednosti županijske, odnosno Gradske razine određene prema
posebnom zakonu.
Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska
skupština.
4.2.3. Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode
Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode doneseni su za 7 nacionalnih
parkova (Plitvička jezera, Sjeverni Velebit, Brijuni, Kornati, Paklenica, Mljet i Risnjak) i 8
parkova prirode (Bikovo, Žumberak – Samoborsko gorje, Medvednica, Telašćica, Vransko
jezero, Kopački rit, Lonjsko polje i Učka).
4.2.4. Urbanistički planovi uređenja državne razine
Urbanistički planovi uređenja državnog značaja donose se za „Skijaški kompleks“,
Medvednica, a za koji Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja provodi postupak
određivanja sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Urbanističkog plana uređenja
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
73
državnog značaja „Skijaški kompleks“, Medvednica i „Vršna zona“, Medvednica, a za koji
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja također provodi postupak određivanja
sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš.
4.2.5. Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i
Programom prostornog uređenja RH
Prostorni plan područja posebnih obilježja utvrđuje, s obzirom na zajednička prirodna,
kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite
tog područja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te po
potrebi određuje obvezu izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža područja unutar
prostornog plana. Taj prostorni plan donosi se obvezno za područja za koje je ta obveza
određena Programom prostornog uređenja Države ili Prostornim planom županije.
4.2.6. Generalni urbanistički planovi
Generalni urbanistički plan utvrđuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih,
kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina s prijedlogom prvenstva
njihovog uređenja. Generalni plan sadrži način i oblike zaštite i korištenja, uvjete i smjernice
za uređenje i zaštitu prostora, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, područja s posebnim
prostornim i drugim obilježjima te druge elemente od važnosti za područje za koje se donosi.
Generalnim planom može se utvrditi obveza izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža
područja unutar obuhvata tog plana. Generalni plan uređenja donosi se za naselja u kojima je
sjedište tijela županija, Grad Zagreb te druga naselja koja imaju više od 10.000 stanovnika.
4.2.7. Detaljni planovi uređenja
Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora,
način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom,
uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru te druge elemente
od važnosti za područje za koje se plan donosi.
Predstavnička tijela i poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave donose i druge
prostorne planove i dokumente prostornog uređenja. Vrsta, sadržaj i način donošenja
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
74
prostornih planova i dokumenata prostornog uređenja utvrđuje se prostornim planovima
šireg područja odnosno, programom mjera za unapređenje stanja u prostoru.
Prostorni plan užeg područja mora biti usuglašen s prostornim planom šireg područja, a u
slučaju njihove neusuglašenosti primjenjuje se plan šireg područja.
Prostorni planovi sadrže tekstualni i grafički dio (kartografski i drugi grafički prilozi),
odredbe za njegovo provođenje te druge elemente značajne za provođenje plana.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
75
5. Procjena utjecaja na okoliš
Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 80/13, 78/15) i Uredbom o procjeni
utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj 61/14, u daljnjem tekstu: Uredba) propisana
je provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš. U Prilogu I., a koji je sastavni dio
Uredbe, navedeni su zahvati za koje se obvezno provodi postupak procjene utjecaja zahvata
na okoliš. U Prilogu II., koji je također sastavni dio Uredbe, navedeni su zahvati za koje se
provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i za koje je nadležno Ministarstvo
(http://www.mzoip.hr/hr/okolis.html, http://puo.mzopu.hr/default.aspx?id=39), dok su u
Prilogu III., također sastavni dio Uredbe, navedeni zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi
procjene utjecaja zahvata na okoliš i za koje je nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u
Gradu Zagrebu.
Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine br. 61/2014.) donijela je
Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. svibnja 2014. godine. Tom Uredbom pobliže
se određuje zahtjev i kriteriji za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, sadržaj studije o procjeni
utjecaja zahvata na okoliš u slučaju kada sadržaj studije nije određen uputom, način
sudjelovanja ovlaštenika koji je izradio studiju o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, način
pojedinačnih ispitivanja i kriteriji na temelju kojih se odlučuje o potrebi procjene utjecaja
zahvata na okoliš, način davanja ocjene; zahtjev za izdavanje upute o sadržaju studije o
procjeni utjecaja na okoliš i način izdavanja te upute; obvezni sadržaj pismena koja se izdaju
vezano za informiranje javnosti i sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima: procjene
utjecaja zahvata na okoliš, ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i izdavanja
upute o sadržaju studije o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, te način rada i obvezni sadržaj
mišljenja koje izdaje povjerenstvo koje sudjeluje u postupku procjene utjecaja zahvata na
okoliš, izradu smjernica za izradu studija utjecaja na okoliš, sadržaj elaborata iz članka 82.
stavka 2. podstavka 3. Zakona, te druga pitanja s tim u vezi.
Zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš su sljedeći (Prilog I. Uredbe):
1. Postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
76
2. Postrojenja za uplinjavanje ili ukapljivanje 500 t na dan i više ugljena ili bituminoznih
stijena
3. Elektrane i energane snage veće od 100 MWel
4. Vjetroelektrane snage veće od 20 MWel
5. Nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori, uključujući demontiranje i isključenje iz
pogona takvih reaktora(2) (izuzevši znanstveno istraživačkih postrojenja čija ukupna
snaga ne prelazi 1 kW stalnog toplinskog opterećenja)
6. Postrojenja za preradu istrošenoga nuklearnog goriva
7. Postrojenja za:
− proizvodnju ili obogaćivanje nuklearnog goriva
− obradu istrošenog nuklearnog goriva ili visokoradioaktivnog nuklearnog otpada
− za konačno odlaganje istrošenog nuklearnog goriva
− za konačno odlaganje nuklearnog otpada
− za skladištenje (planirani rok skladištenja duži od 10 godina) istrošenog nuklearnog
goriva ili radioaktivnog otpada na lokaciji izvan mjesta proizvodnje
8. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza, čelika i ferolegura
9. Postrojenja za proizvodnju plemenitih i obojenih metala
10. Kemijska postrojenja za industrijsku proizvodnju tvari koja se sastoje od funkcionalno
povezanih jedinica te služe:
− za proizvodnju temeljnih organskih kemikalija
− za proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija
− za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika, kalija (jednostavna ili
složena umjetna gnojiva)
− za proizvodnju temeljnih proizvoda za zaštitu bilja i biocida
− za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda uporabom kemijskih ili bioloških
postupaka
− za proizvodnju eksploziva
11. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 100.000 t/god i više
12. Željezničke pruge od značaja za međunarodni promet s pripadajućim građevinama i
uređajima
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
77
13. Gradnja aerodroma čija je poletno-sletna staza dužine 2100 m i više
14. Gradnja autocesta
15. Gradnja državnih cesta
16. Gradnja ceste s četiri ili više prometnih traka ili proširivanje postojeće ceste s dvije ili
manje prometnih traka u cestu s četiri ili više prometnih traka ako duljina ceste ili
proširene dionice ceste iznosi 10 km ili više.
17. Luke unutarnjih voda
18. Plovni putovi unutarnje plovidbe
19. Morske luke otvorene za javni promet osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog
interesa za Republiku Hrvatsku i morske luke posebne namjene od značaja za
Republiku Hrvatsku prema posebnom propisu
20. Spaljivanje opasnog otpada postupkom D10 i/ili R1
21. Spaljivanje neopasnog otpada postupkom D10 i/ili R1 kapaciteta većeg od 100 t/dan
22. Zbrinjavanje opasnog otpada postupkom D9
23. Zbrinjavanje neopasnog otpada postupkom D9 kapaciteta većeg od 100 t/dan
24. Zbrinjavanje opasnog otpada odlaganjem postupcima D1, D2, D3, D4, D5 i/ili D12
25. Centri za gospodarenje otpadom
26. Odlaganje otpada
27. Kafilerije (obrada životinjskih trupala i otpada životinjskog podrijetla)
28. Crpljenje podzemnih voda, ili projekti za umjetno dopunjavanje podzemnih voda
kapaciteta 10.000.000 m³ godišnje i više
29. Sustavi za prevođenje voda između riječnih slivova namijenjeni sprječavanju mogućeg
manjka vode, pri čemu količina prebačene vode prelazi 100.000.000 m³ godišnje, osim
u slučajevima prevođenja vode za piće putem cjevovoda
30. Melioracijski sustavi površine 5.000 ha i veće, a u Jadranskom slivnom području 500
ha i veće
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
78
31. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju i akumulaciji vode, pri čemu je nova
ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 10.000.000 m³
32. Postrojenja za obradu otpadnih voda kapaciteta 50.000 ES (ekvivalent stanovnika) i
više s pripadajućim sustavom odvodnje
33. Međunarodni i magistralni cjevovodi za transport plina, nafte i naftnih derivata
uključivo terminal, otpremnu i mjerno – regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnološki
povezanu s tim cjevovodom
34. Cjevovodi za transport plinova radi trajnog zbrinjavanja plinova u geološkim
strukturama
35. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 40.000 komada i više u proizvodnom
ciklusu
36. Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta više od:
− 2.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)
− 750 mjesta za krmače
37. Klaonice dnevnog kapaciteta 100 uvjetnih grla i više
38. Industrijska postrojenja za proizvodnju celuloze i pulpe iz drvne mase ili sličnih
vlaknastih materijala
39. Industrijska postrojenja za proizvodnju papira i kartona kapaciteta 100 t/dan i više
40. Eksploatacija mineralnih sirovina:
1. energetske mineralne sirovine:
− ugljikovodici (nafta, prirodni plin, plinski kondenzat i zemni vosak),
− fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), asfalt i uljni
škriljavci; radioaktivne rude;
2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips,
kreda, kremen, kremeni pijesak, drago kamenje, bentonitna, porculanska,
keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju
cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku
preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli
(morska sol) i solnih voda, mineralne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne
sirovine, osim mineralnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i
rekreativne svrhe ili kao voda za ljudsku potrošnju i druge namjene, na koje se
primjenjuju propisi o vodama, brom, jod, peloidi,
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
79
3. mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen
(amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i
šljunak iz neobnovljivih ležišta, građevni pijesak i šljunak iz morskog dna, ciglarska
glina,
4. arhitektonsko-građevni kamen,
5. mineralne sirovine kovina.
41. Dalekovodi, transformatorska i rasklopna postrojenja napona 220 kV i više, duljine 10
km i više
42. Građevine namijenjene skladištenju:
− naftni terminali i terminali ukapljenoga prirodnog plina
− podzemna skladišta prirodnog plina
− skladišta nafte ili njezinih tekućih derivata kao samostalne građevine kapaciteta
50.000 t i više
− skladišta ukapljenog naftnog plina kao samostalne građevine kapaciteta 10.000 t i
više
− skladišta kemijskih proizvoda kao samostalne građevine kapaciteta 50.000 t i više
43. Lokacija za trajno zbrinjavanje plinova u geološkim strukturama.
44. Postrojenje za hvatanje ugljikovog dioksida u svrhu geološkog skladištenja iz
postrojenja obuhvaćenih ovim Prilogom ili ako je ukupna količina uhvaćenog
ugljikovog dioksida 1,5 Mt godišnje ili više.
45. Morska uzgajališta:
− uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) godišnje
proizvodnje veće od 100 t
− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a do udaljenosti od 1 km, godišnje proizvodnje veće
od 700 t
− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a koja su udaljena od obale otoka ili kopna više od 1
km godišnje proizvodnje veće od 3500 t
46. Zona marikulture u ZOP-u planirana za više morskih uzgajališta bijele ribe
47. Uzgajališta školjkaša u ZOP-u godišnje proizvodnje veće od 400 t
48. Igrališta za golf s pripadajućim građevinama
49. Izmjena zahvata iz ovoga Priloga pri čemu izmijenjeni dio zahvata dostiže kriterije
utvrđene ovim Prilogom.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
80
50. Svi planirani zahvati za koje je potrebno ishoditi okolišnu dozvolu prema posebnom
propisu, a koji nisu sadržani u ovom Prilogu osim zahvata iz područja gospodarenja
otpadom sadržanih u Prilogu II. ove Uredbe
Osim toga, izdvojeni su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata
na okoliš, a za koje je nadležno Ministarstvo. Tu potrebu Ministarstvo procjenjuje za sljedeće
zahvate (Prilog II. Uredbe):
ZAHVAT
1. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I.)
1.1.
Gospodarenje vodama namijenjeno poljoprivredi, uključujući navodnjavanje i
odvodnju pri čemu je površina navodnjavanja 2.000 ha i veće, a u Jadranskom
slivnom području 300 ha i veće
1.2.
Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta više od:
− 1.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)
− 500 mjesta za krmače
1.3.
Morska uzgajališta:
− uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) godišnje
proizvodnje manje od 100 t
1.4.
Slatkovodni ribnjaci:
− za salmonide godišnje proizvodnje 10 t i više
− za ciprinide površine ribnjaka 100 ha i veće
2. Energetika (osim zahvata u Prilogu I.)
2.1.
Postrojenja za proizvodnju električne energije, pare i vruće vode snage veće od 10
MWel uz korištenje:
− fosilnih i krutih goriva
− obnovljivih izvora energije (osim vode, sunca i vjetra)
2.2. Hidroelektrane
2.3. Vjetroelektrane
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
81
2.4. Sunčane elektrane kao samostojeći objekti
2.5. Cjevovodi za prijenos nafte, plina (visokotlačni plinovodi), pare i vruće vode duljine
10 km i više
2.6. Prijenos električne energije nadzemnim vodovima napona 110 kV i više koji su u
sklopu prijenosne mreže
2.7. Površinska skladišta prirodnog plina i drugih fosilnih goriva kapaciteta 5.000 m³ i
više
2.8. Podzemna skladišta zapaljivih plinova kapaciteta 5.000 m³ i više
2.9. Industrijsko briketiranje ugljena i lignita
2.10. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 20.000 t/godišnje i više
2.11. Postrojenje za hvatanje plinova u svrhu trajnog zbrinjavanja plinova u geološkim
strukturama
3. Proizvodnja i obrada metala (osim zahvata u Prilogu I.)
3.1.
Postrojenja za preradu metala kapaciteta prerade 500 kg/h sirovog materijala:
− tople valjaonice (postrojenja za vruće valjanje)
− kovačnice s jednim ili više čekića
− postrojenje za nanošenje taljenih metalnih premaza
3.2. Ljevaonice metala
3.3. Postrojenja za taljenje obojenih metala i izradu legura izuzev plemenitih metala
3.4. Postrojenja za površinsku obradu metala i plastičnih materijala elektrolizom ili
drugim kemijskim postupcima
3.5. Postrojenja za proizvodnju motornih vozila (proizvodnja, sklapanje, proizvodnja
motora)
3.6. Brodogradilišta
3.7. Postrojenja za gradnju i popravak zrakoplova
3.8. Postrojenja za proizvodnju željezničke opreme
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
82
3.9. Postrojenja za oblikovanje metala pomoću eksploziva
3.10. Postrojenja za pripremu, obogaćivanje, pečenje i kalupljenje metalnih ruda
4. Industrijska prerada mineralnih sirovina (osim zahvata u Prilogu I.)
4.1. Postrojenja za suhu destilaciju ugljena
4.2. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera, cementa i vapna
4.3. Postrojenja za proizvodnju stakla i staklenih vlakana, uključujući proizvodnju stakla
koje se dobiva preradom starog stakla
4.4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uključujući i proizvodnju mineralnih vlakana
4.5. Proizvodnja keramike i opekarskih proizvoda
5. Kemijska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)
5.1. Obrada (prerada) kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta
10.000 t/godišnje i više
5.2.
Proizvodnja:
− pesticida
− farmaceutskih proizvoda
− boja i lakova
− peroksida
5.3. Skladišta nafte, petrokemijskih i kemijskih proizvoda kapaciteta 10.000 t i više
6. Prehrambena industrija (osim zahvata u Prilogu I.)
6.1. Postrojenja za proizvodnju i preradu ulja i masti biljnog ili životinjskog podrijetla
6.2. Postrojenja za proizvodnju, preradu (konzerviranje) i pakiranje proizvoda biljnog ili
životinjskog podrijetla kapaciteta 1 t/dan i više
6.3. Postrojenja za obradu i preradu mlijeka kapaciteta 1 t/dan i više
6.4. Postrojenja za proizvodnju piva i priprava napitaka vrenjem slada
6.5. Postrojenja za proizvodnju konditorskih proizvoda i sirupa kapaciteta 5 t/godišnje i
više
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
83
6.6. Postrojenja za proizvodnju industrijskog škroba
6.7. Postrojenja za proizvodnju ribljeg brašna i ribljeg ulja
6.8. Postrojenja za proizvodnju ili rafiniranje šećera
6.9. Postrojenja za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića i punionice vode
kapaciteta 2.000.000 l/godišnje i više
6.10. Postrojenja za proizvodnju duhanskih proizvoda
7. Tekstilna, kožna, drvna i papirna industrija (osim zahvata u Prilogu I.)
7.1. Postrojenja za proizvodnju papira, kartona i ljepenke
7.2. Postrojenja za prethodnu obradu i bojenje tekstilnih vlakana
7.3. Postrojenja za proizvodnju i obradu celuloze
7.4. Postrojenja za obradu i preradu kože i krzna
8. Gumarska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)
8.1. Postrojenja za proizvodnju i preradu gume i kaučuka
9. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I.)
9.1.
Projekti urbanog razvoja, uključujući:
− trgovačke i prodajne centre građevinske bruto površine 50.000 m2 i više
− sportski i rekreacijski centri površine 10 ha i više
9.2. Industrijske zone površine 5 ha i više
9.3. Željezničke pruge (osim gradskih i prigradskih) i željeznički terminali za kombinirani
utovar i istovar tereta
9.4. Uzletišta i zračne luke
9.5. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju ili akumulaciji vode pri čemu je
nova ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 1.000.000 m3
9.6. Međugradski i međunarodni akvadukti
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
84
9.7. Crpljenje podzemnih voda ili programi za umjetno dopunjavanje podzemnih voda
9.8. Građevine za prijenos vode između porječja (riječnih slivova)
9.9. Morske luke s više od 100 vezova
9.10. Svi zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje
morskog dna te izgradnja građevina u moru duljine 50 m i više
10. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I.)
10.1. Eksploatacija šljunka i građevnog pijeska iz obnovljivih izvora
10.2. Eksploatacija mineralne i termalne vode koje se koriste u ljekovite, balneološke i
rekreativne svrhe
10.3. Eksploatacija mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se može koristiti akumulirana
toplina u energetske svrhe
10.4. Postrojenja za obradu otpadnih voda s pripadajućim sustavom odvodnje
10.5. Postrojenja i uređaji za testiranje motora, turbina i reaktora
10.6. Postrojenja za uništavanje eksplozivnih tvari
10.7. Postrojenja za proizvodnju umjetnih mineralnih vlakana
10.8. Svi planirani zahvati iz područja gospodarenja otpadom za koje je potrebno ishoditi
okolišnu dozvolu prema posebnom propisu.
10.9. Sanacija i rekonstrukcija odlagališta
10.10. Skladišta otpadnog željeza koja nisu obuhvaćena točkom 10.8.
10.11. Skladišta otpadnih vozila koja nisu obuhvaćena točkom 10.8.
11. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I.)
11.1. Turističke zone površine 15 ha i veće izvan granica građevinskog područja naselja
12. Zahvati urbanog razvoja i drugi zahvati za koje nositelj zahvata radi međunarodnog
financiranja zatraži ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
85
13.
Izmjena zahvata iz Priloga I. i II. koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na
okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata
procjenjuje Ministarstvo mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi
procjene utjecaja na okoliš.
14.
Rekonstrukcija postojećih postrojenja i uređaja za koje je ishođena okolišna
dozvola koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na okoliš, pri čemu značajan
negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata procjenjuje Ministarstvo
mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
Za neke zahvate, ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš provodi nadležno
upravno tijelo u pojedinoj županiji, odnosno gradu Zagrebu. To su sljedeći zahvati (Prilog III.
Uredbe):
ZAHVAT
1. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I. i II.)
1.1. Obnavljanje ruralnih područja površine 10 ha i veće
1.2. Korištenje neobrađenog ili djelomično prirodnog područja za intenzivnu poljoprivredu
površine 10 ha i veće
1.3. Početno pošumljavanje u svrhu prenamjene zemljišta površine 50 ha i veće
1.4. Krčenje šuma u svrhu prenamjene zemljišta površine 10 ha i veće
1.5. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 20.000 komada i više u proizvodnom
ciklusu
1.6. Građevine za intenzivan uzgoj stoke i drugih životinja kapaciteta većeg od 500 uvjetnih
grla (što ne uključuje građevine za uzgoj svinja i peradi)
1.7.
Slatkovodni ribnjaci:
− za salmonide godišnje proizvodnje veće od 5 t
− za ciprinide površine ribnjaka 50 ha i veće
2. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I. i II.)
2.1. Parkirališta kao samostalni zahvati površine 2 ha i veće
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
86
2.2. Kanali, nasipi i druge građevine za obranu od poplava i erozije obale
2.3.
Tramvajske pruge, nadzemne i podzemne željeznice, viseće i druge željeznice koje se
upotrebljavaju za prijevoz putnika:
− gradske – duljine 10 km i više
− prigradske – duljine 15 km i više
3. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I. i II.)
3.1. Asfaltne baze nazivnog kapaciteta 100 t/sat i više, izuzev privremenih postrojenja
3.2. Betonare nazivnog kapaciteta 30 m³/sat i više, izuzev privremenih postrojenja
3.3. Trkaće staze za motorna vozila i staze za ispitivanje motornih vozila površine 1 ha i
veće
3.4. Klaonice dnevnog kapaciteta 50 uvjetnih grla i više
4. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I. i II.)
4.1. Skijaške staze, liftovi i žičare i slične konstrukcije s pratećim građevinama površine 1
ha i veće
4.2. Tematski parkovi površine 5 ha i veće
5.
Izmjena zahvata s ovoga Priloga koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na
okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata
procjenjuje nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu mišljenjem,
odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
6.
Za ostale zahvate urbanog razvoja koji nisu navedeni u Prilogu II. i III., a koji bi mogli
imati značajan negativan utjecaj na okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na
okoliš na upit nositelja zahvata procjenjuje nadležno upravno tijelo u županiji,
odnosno u Gradu Zagrebu mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene
utjecaja na okoliš.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
87
Procjena utjecaja zahvata na okoliš provodi se na temelju izrađene Studije o utjecaju na
okoliš. Uredbom je striktno propisan sadržaj Studije o utjecaju na okoliš tako da njome
obvezno mora biti obuhvaćeno sljedeće (Prilog IV. Uredbe):
1. Opis zahvata:
− opis fizičkih obilježja cjelokupnog zahvata i drugih aktivnosti koje mogu biti potrebne
za realizaciju zahvata (primjerice: potreba za korištenjem zemljišta tijekom građenja
i/ili korištenja zahvata, druge potrebe vezano uz opskrbu energijom i sirovinama,
ostali bitni podaci),
− opis glavnih obilježja tehnoloških procesa,
− popis vrsta i količina tvari koje ulaze u tehnološki proces,
− popis vrsta i količina tvari koje ostaju nakon tehnološkog procesa te emisija u okoliš,
− idejna skica ili idejno rješenje koje sadrži tekstualno obrazloženje i grafički prikaz
zahvata.
2. Varijantna rješenja zahvata:
− sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na
okoliš,
− obrazloženje razloga odabira određene varijante zahvata.
3. Podaci i opis lokacije zahvata i podaci o okolišu:
− ovjereni izvodi iz odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije (u tekstualnom i
grafičkom obliku),
− grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojećim i
planiranim zahvatima te analiza usklađenosti zahvata s dokumentima prostornog
uređenja,
− grafički prilozi s ucrtanim zahvatom u odnosu na zaštićena i područja ekološke mreže,
− opis postojećeg stanja okoliša na koji bi zahvat mogao imati značajan utjecaj,
uključujući posebice stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske
faktore, materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe, te
krajobraz,
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
88
− analiza odnosa zahvata prema postojećim i planiranim zahvatima te prema
zaštićenim područjima te rezultate prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku
mrežu sukladno posebnom propisu iz područja zaštite prirode,
− prikupljeni podaci i provedena mjerenja na lokaciji zahvata,
− opis okoliša lokacije zahvata za varijantu »ne činiti ništa« (u slučajevima kada se
zahvatom poboljšava stanje okoliša ili smanjuju postojeći negativni trendovi u
okolišu).
− Podaci iz alineja 2. i 3. ove točke moraju se dati na geokodiranim i ortofoto
podlogama.
4. Opis utjecaja zahvata na okoliš, tijekom građenja i/ili korištenja zahvata, koji uključuje
posebice:
− utjecaje na stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore,
materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe i krajobraz te
utjecaje među njima i u vezi sa zahvatom,
− utjecaje od buke, vibracije, svjetlosti, topline, radijacije i slično,
− izravne, neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkoročne, srednjoročne, dugoročne,
trajne, privremene, pozitivne i negativne utjecaje,
− opis potreba za prirodnim resursima,
− opis možebitnih značajnih prekograničnih utjecaja,
− opis mogućih umanjenih prirodnih vrijednosti (gubitaka) okoliša u odnosu na moguće
koristi za društvo i okoliš,
− kratki opis metoda predviđanja utjecaja koje su korištene u izradi studije.
Podaci iz ove točke koji se odnose na opis utjecaja moraju se dati na temelju korištenja
odgovarajućih stručno-znanstveno utemeljenih modela, drugih modela koji su prihvaćeni u
općoj metodologiji procjene utjecaja na okoliš te kombiniranom primjenom modela.
5. Prijedlog mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša, tijekom pripreme
građenja i/ili korištenja zahvata:
− opis predloženih mjera zaštite okoliša za sprječavanje, ograničavanje ili ublažavanje
negativnih utjecaja zahvata na okoliš,
− prijedlog programa praćenja stanja okoliša,
− prijedlog plana provedbe mjera zaštite okoliša,
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
89
− prijedlog plana provedbe praćenja stanja okoliša,
− prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš.
6. Glavna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu ako je ista utvrđena u
prethodnoj ocjeni
1. Opći podaci:
− kratki opis metode za predviđanje utjecaja (provedena terenska istraživanja,
korišteni stručni i/ili znanstveni modeli procjene i dr.).
2. Podaci o ekološkoj mreži:
− ekološke značajke ciljeva očuvanja i karakteristike područja ekološke mreže na koje
zahvat može imati utjecaj;
− kartografski prikaz područja ekološke mreže s ucrtanom lokacijom zahvata.
3. Opis značajnih utjecaja zahvata na ekološku mrežu:
− mogući pojedinačni utjecaji zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja
ekološke mreže;
− mogući kumulativni utjecaj zahvata s drugim postojećim i planiranim zahvatima na
ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže;
− vjerojatnost, trajanje i učestalost mogućih pojedinačnih i kumulativnih utjecaja
zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže;
− jačina i područje pojedinačnih i kumulativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i
cjelovitost područja ekološke mreže;
4. Mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ekološku mrežu:
− prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i
cjelovitost područja ekološke mreže.
5. Programa praćenja i izvješćivanja
− prijedlog programa praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti
područja ekološke mreže.
6. Zaključci:
− konačna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu uz primjenu predloženih
mjera ublažavanja i programa praćenja i izvješćivanja iz točaka 4. i 5.
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
90
7. Sažetak studije:
− izvadak samo bitnih podataka iz točaka od 1. do 6. obveznog sadržaja studije i
zaključke tih točaka (u pravilu sažetak studije ima 10 do 20 stranica).
8. Naznaku bilo kakvih poteškoća
Poteškoćama u smislu ove točke podrazumijevaju se osobito: tehnički nedostaci,
pomanjkanja znanja ili iskustva, nedostaci podatka i slično, s kojima su se nositelj
zahvata ili ovlaštenik, odnosno projektant suočili prilikom prikupljanja potrebnih
podataka ili izrade studije, odnosno projekta.
9. Popis literature
Popis literature korištene za potrebe izrade studije.
10. Popis propisa
Popis propisa koji se odnose na zahvat i primijenjeni su u studiji.
11. Ostali podaci i informacije
Podaci i informacije koje nositelj zahvata, ovlaštenik i projektant smatraju potrebnim
navesti u studiji – primjerice: opis odnosa nositelja zahvata s javnošću prije izrade
studije, procjena troškova mjera zaštite okoliša i praćenja stanja okoliša u odnosu na
njihov udio u troškovima građenja i korištenja zahvata i dr.
Sastavni dio studije je netehnički sažetak studije, i to:
− sažetak točaka od 1. do 6. obveznog sadržaja studije u tekstualnom i grafičkom
obliku, sačinjen na način da sadržajno bude razumljiv javnosti – primjerice:
izbjegavati tehničke izraze, detaljne podatke, znanstvena objašnjenja i slično,
− sažetak, u pravilu, ima 10 – 20 stranica,
− sažetak se daje kao privitak studiji u obliku posebnog elaborata.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
91
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
92
1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja
Hidrogeološka istraživanja, kao i svaku drugu inženjersku aktivnost treba projektirati. Pri
tome treba poći od činjenice da su hidrogeološka istraživanja, kao uostalom i istraživanja koja
spadaju u druge geološke discipline, po sadržaju uglavnom jednaka, ali se razlikuju se s
obzirom na detaljnost kojom se želi istražiti neki hidrogeološki problem, odnosno riješiti
konkretni zadatak (Miletić i dr., 1972.; Miletić, 1994.). Tako je uobičajena podjela na:
− preliminarna istraživanja,
− regionalna istraživanja,
− detaljna istraživanja,
− specijalna istraživanja.
1.1. Projektiranje preliminarnih hidrogeoloških istraživanja
Projekt preliminarnih istraživanja redovito predviđa pregled postojeće dokumentacije,
pregled istraživanog područja koristeći topografske podloge kao i dostupne geoportale
(http://geoportal.dgu.hr/#/, https://geoportal.zagreb.hr/, https://ispu.mgipu.hr/,
GoogleEarth i dr.) te kraći informativni pregled terena. Cilj preliminarnih istraživanja je
općenito upoznavanje terenskih prilika koje će omogućiti detaljnije prostorno određivanje cilja
istraživanja te potrebno vrijeme i metode koje će se pri istraživanju koristiti.
Treba naglasiti da projekt preliminarnih istraživanja nije ekvivalentan idejnom rješenju koje
je jedna od uobičajenih faza projektiranja u drugim inženjerskim disciplinama. Naime,
preliminarna istraživanja prethode svakom stupnju/fazi kasnijih istraživanja, a nisu samo prvi
stupanj/faza u procesu hidrogeoloških istraživanja. Preliminarna istraživanja prethode i
regionalnim i detaljnim i specijalnim hidrogeološkim istraživanjima.
1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanja
Projekt regionalnih hidrogeoloških istraživanja usmjeren je na istraživanje većih regija
(cijelog državnog teritorija, neke prirodne cjeline, kao npr. krškog područja ili Panonskog
bazena, područja velikih slivova, kao npr. sliv rijeke Drave ili sliv rijeke Save, neke
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
93
administrativne cjeline, kao što je npr. Međimurska županija i sl.). Od rezultata regionalnih
hidrogeoloških istraživanja očekuje se upoznavanje geološke građe i strukturnih značajki
terena kao geološkog okvira unutar kojega se nakupljaju i kreću podzemne vode. Regionalnim
hidrogeološkim istraživanjima potrebno je:
− definirati hidrogeološku funkciju pojedinih litoloških članova,
− registrirati sve hidrogeološke pojave i objekte od regionalnog značenja (izvori, ponori,
vodocrpilišta),
− klasificirati vodonosnike s obzirom na vrstu (primarno porozni, sekundarno porozni,
krški) i tip (zatvoreni, poluzatvoreni, poluotvoreni ili otvoreni),
− odrediti zone i dominantne načine napajanja i pražnjenja vodonosnika odnosno
pripadne rubne uvjete vodonosnog sustava,
− odrediti smjerove tečenja podzemnih voda, odnosno podzemne veze, a što je posebno
značajno za krške terene,
− klasificirati i procijeniti zalihe podzemnih voda u istraživanom području,
− utvrditi glavne značajke kvalitete podzemnih voda i procijeniti stupanj njezine
ugroženosti.
Rezultat regionalnih hidrogeoloških istraživanja je u pravilu hidrogeološka karta popraćena
odgovarajućim tumačem.
1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja
Projektom detaljnih hidrogeoloških istraživanja projektiraju se istraživanja koja su
usmjerena na jednu manju prostornu cjelinu (jedan vodonosnik, kompleks vodonosnih
naslaga na ograničenom prostoru, manji sliv ili dio većeg sliva i sl.) s ciljem da se odrede svi
parametri nužni za rješavanje unaprijed postavljenog zadatka.
Rezultati detaljnih hidrogeoloških istraživanja moraju biti, koliko je god to moguće, izraženi
numerički, jer služe kao nužna podloga projektima koji slijede, a to su primjerice određivanje
visokih kategorija zaliha podzemnih voda i projektiranje vodocrpilišta, projektiranje
hidroenergetskih sustava i objekata, projekti regulacije površinskih vodotokova, melioracija i
irigacija poljoprivrednih površina i sl.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
94
Podaci koji se prikupljaju detaljnim hidrogeološkim istraživanjima su u načelu jednoobrazni
bez obzira na svrhu za koju se istražuje, a količina i detaljnost pojedinih vrsta podataka je
različita i ovisi o namjeni rezultata istraživanja.
Kartografski podaci do kojih se došlo detaljnim hidrogeološkim istraživanjima prikazuju se
na topografskim podlogama relativno krupnog mjerila (1:25.000 ili 1:10.000).
Detaljna hidrogeološka istraživanja provode se provjerenim istraživačkim metodama i
postupcima i to obično sljedećim redoslijedom:
1. pregled i valorizacija te eventualna reinterpretacija postojećih geoloških, geofizičkih,
hidroloških i hidrogeoloških studija i izvještaja, te prikupljanje potrebnih podataka iz
datoteka (banke/baze geoloških i hidrogeoloških podataka - HGIS, EGPV, VIS,
hidrogeološki katastri i dr.),
2. izrada programa detaljnih istraživanja (kartiranje, geofizička mjerenja, hidrometrijska
mjerenja, pokusna crpljenja i dr.),
3. izrada litostratigrafske i tektonske karte kao osnove za detaljna hidrogeološka
istraživanja,
4. detaljno kartiranje svih hidrogeoloških, morfoloških i drugih relevantnih pojava i
objekata i dopuna hidrogeološkog katastra,
5. izvođenje, praćenje i nadzor terenskih istražnih radova te laboratorijskih ispitivanja:
− geofizička mjerenja,
− trasiranje podzemnih tokova,
− strukturno-piezometarsko bušenje, uzimanje uzoraka i ugradnja piezometara,
− laboratorijske analize uzoraka tla/stijena (granulometrijska analiza, ispitivanje
vodopropusnosti i dr.),
− bušenje, ugradnja i osvajanje pokusnih zdenaca,
− pokusno crpljenje i uzimanje uzoraka vode,
− laboratorijske analize uzoraka vode (kemijske i mikrobiološke).
6. sinteza i interpretacija svih prikupljenih podataka čiji rezultat mora biti:
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
95
− definiranje geometrije vodonosnika (izobata i izostrata podina te krovina slojeva
vodonosnog sustava kao i krovinskih i podinskih naslaga, izopaha slojeva
vodonosnog sustava i izohipsi terena),
− definiranje tipa vodonosnika,
− definiranje svih potrebnih hidrogeoloških parametara (hidrauličke vodljivosti i
transmisivnosti, specifičnog koeficijenta uskladištenja i uskladištenja, specifičnog
davanja, efektivne poroznosti, ukupne poroznosti, disperzivnosti, sorpcije, faktora
dreniranja, faktora procjeđivanja, hidrauličkog otpora slabopropusne
krovine/podine vodonosnog sloja odnosno korita vodotoka i dr.),
− definiranje kakvoće podzemnih voda,
− definiranje mogućih utjecaja na količinu i kakvoću podzemnih voda.
7. izrada projekta eventualno nužnih specijalnih hidrogeoloških istraživanja i sudjelovanje
pri izradi idejnih projekata zamišljenog pothvata/objekta.
Iako se sva detaljna hidrogeološka istraživanja u pravilu izvode po ovom redoslijedu, obim
i važnost pojedinih koraka varira prvenstveno s obzirom na litološku građu, a onda i s obzirom
na morfologiju, hidrografske i klimatološke značajke terena te druge čimbenike istraživanog
područja.
S obzirom na litološku građu razlikuju se detaljna hidrogeološka istraživanja na terenima
izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, čvrstih sedimentnih stijena, a posebno krša,
te područja u čijem litološkom sastavu dominiraju nevezane sedimentne stijene.
Iako su magmatske i metamorfne stijene s hidrogeološkog stajališta za Hrvatsku gotovo
nevažne, one se nalaze na površini ili vrlo blizu površine na više od 20% našega planeta. Stoga
se relativno često geološki inženjeri susreću s potrebom izvođenja detaljnih hidrogeoloških
istraživanja u takvim područjima. To se prvenstveno odnosi na Indijski poluotok te na značajne
dijelove Brazila, Argentine, Meksika, Sjedinjenih američkih država, Skandinaviju i neke dijelove
Afrike.
Podzemna voda je u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama vezana uz
pukotinske sustave ili pak zone trošenja, dok se u magmatskim efuzivnim stijenama (lave,
bazalti) i piroklastičnim materijalima, podzemna voda najčešće nalazi u primarnim porama.
Stoga postoje i određene razlike u istraživanjima podzemnih voda u navedenim stijenama.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
96
Kod detaljnih hidrogeoloških istraživanja u magmatskim intruzivnim i metamorfnim
stijenama jednu od najvažnijih faza predstavlja detaljno geološko kartiranje s naglaskom na
petrografska istraživanja. Naime, događa se da i male varijacije u petrografskom sastavu
upućuju na velike razlike u razlomljenosti i istrošenosti stijenske mase, a to znači i u
vodopropusnosti. Također je vrlo važno točno iskartirati sve tektonske elemente jer su uz njih
vezani pukotinski sustavi. S obzirom da su tereni izgrađeni od magmatskih i/ili metamorfnih
stijena često pokriveni korom trošenja i bujnom vegetacijom, nisu pogodni za klasično
kartiranje pa veću važnost treba dati geofizičkim metodama istraživanja kojima se mogu
locirati rasjedi, pukotine, kontakti različitih vrsta stijena i debljina kore trošenja.
Kako su u ovim stijenama pukotine najčešće vrlo strme ili čak okomite i često značajno
razmaknute, klasično istražno bušenje uglavnom daje slabe rezultate. Tako primjerice Gear
(1951.) navodi da je prilikom istraživanja u Ugandi utvrđeno da će, ukoliko se bušotinom locira
jedna pukotina, vjerojatnost da se locira i druga u radijusu od 6 m biti samo 1%, a u radijusu
od 30 m oko 33%. Zbog toga je korisno planirati koso ili horizontalno bušenje ili neke slične
istražne radove.
Pokusno crpljenje zdenaca s ciljem određivanja hidrogeoloških parametara stijenske mase
izgrađene od magmatskih i/ili metamorfnih stijena uglavnom ne daje pouzdane rezultate.
Naime, različite kombinacije razmještaja i širine pukotina i njihove saturiranosti mogu
rezultirati vrlo različitim tipovima krivulja vrijeme-sniženje, a što onemogućuje kvalitetnu
interpretaciju.
Magmatske efuzivne stijene se često puta odlikuju izuzetno visokim koeficijentima
transmisivnosti, tako da je detaljna istraživanja potrebno usmjeriti, osim na pronalaženje i
definiranje propusnih zona, također i na utvrđivanje nepropusnih barijera koje omogućuju
nakupljanje podzemnih voda. Pri tome treba koristiti sve već spomenute metode istraživanja
od detaljnog kartiranja, do pokusnog crpljenja ili pokusnog utiskivanja.
Čvrste sedimentne stijene mogu se s obzirom na hidrogeološke značajke podijeliti u dvije
skupine. To su klastične sedimentne stijene (pješčenjaci, konglomerati, breče) i više ili manje
okršene karbonatne sedimentne stijene (vapnenci i dolomiti).
Klastične sedimentne stijene čine vrlo značajne vodonosnike u svjetskim mjerilima. Poznati
su pješčenjački vodonosni kompleksi u području Bahia Blanca u Argentini, paleozojsko-
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
97
mezozojski pješčenjački bazeni u Brazilu, nubijski pješčenjak sjeverne Afrike i Arapskog
poluotoka, paleozojski i mezozojski pješčenjaci u Indiji itd.
Podzemna voda u pješčenjacima i sličnim stijenama najvećim se dijelom nalazi u
pukotinama, zatim sekundarnim intergranularnim porama koje su nastale otapanjem veziva i
konačno u singenetskim porama – međuzrnskom prostoru koji je ostao neispunjen još iz
vremena nastanka stijene. U prvom slučaju detaljna hidrogeološka istraživanja slična su onima
koja se provode na terenima izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, a u drugom i
trećem slučaju istraživanja se provode na način sličan onima koja su karakteristična za
nevezane sedimentne stijene.
Okršene karbonatne stijene u nekim regijama predstavljaju jedine vodonosnike. To je slučaj
sa zapadnom i južnom Hrvatskom, većinom sredozemnih država, a naročito južnim Ciprom i
velikim dijelovima Turske, Jamaicom, južnom Kinom i dr.
Radi se o terenima izgrađenim od čvrstih karbonatnih stijena koje su najprije razlomljene i
raspucane tektonskim procesima, a onda podvrgnute korozijskom i disolucijskom djelovanju
vode. Sve zajedno rezultiralo je razvitkom specifičnih morfoloških i hidrogeoloških krških
oblika i pojava.
Pri rješavanju hidrogeoloških odnosa u takvim područjima vrlo važnu ulogu imaju geološke
strukture jer o njima u velikom dijelu ovisi morfologija terena, mogućnost površinskog
otjecanja, te cirkulacija podzemnih voda (Herak and Stringfield, 1971.; United Nations, 1976.;
United Nations, 1982.).
Zbog toga je vrlo važno detaljno geološko kartiranje šire zone istraživanja.
Korisni podaci mogu se dobiti i geokemijskim i hidrogeokemijskim istraživanjima, jer ona
daju podatke o uvjetima taloženja vodonosnih naslaga, otapanju i sekundarnoj sedimentaciji
te o porijeklu i starosti podzemnih voda.
Od geofizičkih metoda istraživanja koriste se različite varijante geoelektričnih snimanja i
seizmička refrakcija. Kvalitetnom interpretacijom rezultata geofizičkih mjerenja dobivaju se
važni podaci o dubini okršavanja, prostiranju pukotinskih zona, pružanju i nagibima većih
rasjeda, lateralnoj i vertikalnoj izmjeni sitnozrnatih i krupnozrnatih naslaga te o saturiranosti
pukotinskih sustava.
Dubinski geološki odnosi potvrđuju se istraživačkim bušenjem uz koje se obično koristi i
geofizičko mjerenje u bušotinama – karotaža.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
98
Vrlo važan dio detaljnih istraživanja u krškim terenima čine hidrološka istraživanja i
hidrometrijska mjerenja. Tu se prvenstveno misli na mjerenje protoka i kapaciteta izvora i
ponora u različitim hidrološkim uvjetima te određivanje smjerova i brzine tečenja podzemne
vode različitim postupcima trasiranja.
Vrijedne kvantitativne podatke daje i određivanje vodopropusnosti u bušotinama bilo da
se radi o pokusnom crpljenju ili utiskivanju.
Ovisno o prilikama, ponekad se pristupa i speleološkim snimanjima.
Nevezane sedimentne stijene - šljunak, pijesak i prah te njihove mješavine u različitim
omjerima, u pravilu izgrađuju terene uz velike riječne tokove kao što su npr. Sava i Drava u R.
Hrvatskoj te Parana, Amazona, Nil, Kongo, Eufrat, Tigris, Brahma Putra, Žuta rijeka, Lena, Ob,
Jenisej, Dunav, Rajna i tisuće manjih rijeka te potoka, koji nesumnjivo čine najznačajnije
vodonosnike na našem planetu. Uz to, od starijih nevezanih sedimentnih stijena izgrađeni su i
arteški bazeni koji nekim zemljama predstavljaju najvažnije rezervoare podzemnih voda.
Programi detaljnih hidrogeoloških istraživanja područja izgrađenih od nevezanih
sedimentnih stijena najmanje odstupaju od načelnog redoslijeda iznesenog na početku ovog
poglavlja. U svakom slučaju njima se moraju prikupiti podaci o:
− geometriji vodonosnika odnosno rasprostranjenosti i debljini vodonosnika i krovinskih
te podinskih naslaga,
− hidrogeološkim parametrima vodonosnika kao i parametrima njihove krovine i podine,
− dubini do podzemne vode, kolebanjima razine podzemne vode, odnosno arteškim
tlakovima,
− smjerovima tečenja podzemnih voda,
− sustavu napajanja i pražnjenja vodonosnika, odnosno rubnim uvjetima vodonosnog
sustava,
− povezanosti i interakciji s površinskim vodama te
− kakvoći podzemnih voda.
Rasprostranjenost vodonosnika, njegova debljina te odnos prema krovinskim i podinskim
naslagama određuju se površinskim kartiranjima, geofizičkim mjerenjima i istraživačkim
bušenjem. Na temelju rezultata izrađuju se karte izobata i izostrata podina i krovina
vodonosnih slojeva te krovinskih i podinskih naslaga, karte izopaha vodonosnih slojeva, karte
rasprostiranja dominantne litološke komponente vodonosnika te profili i stupovi.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
99
Od hidrogeoloških parametara vodonosnika u sklopu detaljnih hidrogeoloških istraživanja
potrebno je definirati hidrauličku vodljivost i transmisivnost, specifični koeficijent
uskladištenja i uskladištenje, specifično davanje, efektivnu poroznost, ukupnu poroznost,
disperzivnost, sorpciju, faktor dreniranja, faktor procjeđivanja te hidraulički otpor
slabopropusne krovine/podine vodonosnog sloja odnosno korita vodotoka. Ovi hidrogeološki
parametri određuju se na temelju rezultata pokusnih crpljenja, mjerenja pomoću
permeametara i edometara, interpretacije rezultata laboratorijskih ispitivanja uzoraka
stijena/tla kao što su granulometrijske analize, eksperimenata trasiranja, geofizičkih mjerenja,
istražnog bušenja uz primjenu kompleksne geofizičke karotaže i dr. (Domenico and Schwartz,
1998.; Anderson et al., 2015.; Moore, 2002.).
Dubina do vode i kolebanje razine podzemne vode, odnosno arteški tlakovi, određuju se
mjerenjima u piezometrima. Broj i raspored piezometara i gustoća opažanja ovise o cilju
istraživanja. U svakom slučaju opažanja trebaju trajati najmanje jednu hidrološku godinu, a
sustav opažanja treba prilagoditi opažanjima regionalne piezometarske mreže kako bi bila
moguća ekstrapolacija.
Smjerovi toka podzemne vode određuju se na temelju mjerenja razina podzemne vode u
vodonosnicima, a koja primarno služe za izradu karata ekvipotencijala tj. hidroizohipsi. Karte
ekvipotencijala (hidroizohipsi) daju nam uvid u smjerove toka podzemne vode i hidrauličke
gradijente, a omogućuju nam i definiranje rubnih uvjeta poput napajanja/dreniranja
vodonosnika kako kroz same rubne granice vodonosnika tako i kroz vodene površine (potoci,
rijeke, jezera i sl.) unutar samog vodonosnika.
Veza i interakcija s površinskim vodama kvantificira se na temelju prostornog odnosa
površinskog vodotoka i vodonosnika te statističke obrade podataka o razinama podzemne
vode i podataka o vodostajima površinskog vodotoka kao i njihovoj učestalosti i trajanju.
Kakvoća podzemne vode određuje se na temelju rezultata analiza uzoraka vode, a koji će
se sve parametri analizirati (Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za
ljudsku potrošnju, Narodne novine br. 125/2013, 141/2013, 128/15) i kojom frekvencijom,
ovisi o postavljenom cilju istraživanja te zakonskim propisima.
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
100
1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja
Specijalna hidrogeološka istraživanja imaju usko određeni cilj, odnosno projektiraju se
namjenski u svrhu rješavanja nekog konkretnog problema. U tu skupinu mogu se uvrstiti
istraživanja podobnosti neke lokacije za smještaj odlagališta otpada, istraživanje mogućeg
utjecaja nekog akcidentnog izlijevanja tekućeg zagađivala na podzemne vode i projektiranje
mjera sanacije i sl. Specijalna hidrogeološka istraživanja mogu se izvoditi i kao sastavni dio
regionalnih i detaljnih istraživanja, primjerice hidrogeokemijska istraživanja termomineralnih
voda u sklopu regionalnih istraživanja, trasiranje podzemnih tokova u okviru regionalnih ili
detaljnih istraživanja, dugotrajna pokusna crpljenja u sklopu detaljnih hidrogeoloških
istraživanja vodocrpilišta, ispitivanje vodopropusnosti utiskivanjem pri detaljnim
istraživanjima akumulacija hidroenergetskih objekata radi kvantificiranja gubitaka i dobivanja
parametara potrebnih za projektiranje injekcijske zavjese i sl.
101
Dodatak 1
Primjer dokumentacije za nadmetanje: Zagreb – hidrogeološki istražni radovi u svrhu
određivanja mogućnosti korištenja vodocrpilišta
Ježdovec za javnu vodoopskrbu
Primjer dokumentacije za nadmetanje dan je u zasebnoj datoteci
Dodatak_1_Dokumentacija_za_nadmetanje.pdf, a koja je sastavni dio ovog nastavnog teksta
za studente.
Dokumentacija za nadmetanje sastoji se od poglavlja koja sadrže opće i administrativne
podatke (poglavlja 1 do 14), a koji su mahom vezani za Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, NN
83/2013, NN 143/13), zatim od poglavlja u kojem je sadržan sam projektni zadatak odnosno
opis konkretnog istraživanja koje je potrebno provesti (poglavlje 15) te od popratnih priloga.
Primjer projektnog zadatka odnosi se na projektiranje planiranog vodocrpilišta Ježdovec, a
koje je definirano prostornim planom grada Zagreba i Prostornim planom Zagrebačke
Županije. Sama lokacija Ježdovec je već dugi niz godina od interesa kao prostor na kojem bi se
potencijalno moglo razviti novo vodocrpilište grada Zagreba, a koje bi zbog svog
hipsometrijskog položaja i manjeg utroška energije potrebnog za dovođenje vode do krajnjeg
korisnika u odnosu na postojeća vodocrpilišta na području zagrebačkog vodonosnika, bilo od
interesa za priključenje u vodoopskrbni sustav Grada Zagreba.
Projektni zadatak svojom specifikacijom radova pokriva značajan dio studijskog programa
Geološkog inženjerstva, a što ga čini primjerenim za pripremu studenata na realne projektne
zadatke s kojima će se susretati kao budući magistri inženjeri geološkog inženjerstva.
Primjer ovog realnog projektnog zadatka namijenjen je praktičnom dijelu nastave donosno
vježbama, a zadatak studenata je da analiziraju projektni zadatak i samostalno izrade svoju
verziju Elaborata o izvršenim radovima. Svi potrebni ulazni podaci osigurati će se na nastavi iz
vježbi, a dodatne upute za realizaciju projektnog zadatka dane su u nastavku teksta.
102
Dodatne upute za realizaciju projektnog zadatka:
Potencijalna lokacija za razvoj planiranog vodocrpilišta Ježdovec razmatra se unutar granice
II. zone zaštite vodocrpilišta sukladno Prostornom planu Grada Zagreba i Prostornom planu
Zagrebačke Županije, a prema kojima lokacija Ježdovec spada u planirana vodocrpilišta Grada
Zagreba s predviđenim kapacitetom od 300 do 400 l/s.
Ovakav predviđeni kapacitet uvjetuje broj od potencijalnih n zdenaca (odrediti broj s
obzirom na maksimalno mogući kapacitet jednog zdenca i planirane količine u prostornom
planu) s potencijalno mogućim pojedinačnim kapacitetima do n l/s (izračunati maksimalni
kapacitet s obzirom na moguću duljinu filtra, odabrani promjer zdenca, propusnost filtra i
maksimalne dozvoljene ulazne brzine u zdenac; izraditi proračun u Excelu), a koji će u uvjetima
postojeće saturiranosti i hidrauličkih parametara porozne sredine aluvijalnih naslaga
otvorenog vodonosnika moći osigurati predviđenih 300 – 400 l/s vode na planiranoj lokaciji
vodocrpilišta Ježdovec.
Pored definirane granice II. zone zaštite planiranog vodocrpilišta Ježdovec, kriteriji za
odabir lokacije potencijalnih n zdenaca vodocrpilišta bili su sljedeći:
− debljina saturiranog dijela aluvijalnih naslaga vodonosnika za stanje niskih, srednjih i
visokih razina podzemne vode, a prema kojoj su lokacije zdenaca pozicionirane u
područjima većih debljina saturiranog dijela vodonosnika,
− smjer toka podzemne vode za vrijeme niskih, srednjih i visokih razina podzemne vode
koji uvjetuje prostorni razmještaj zdenaca, a prema kojem su zdenci pozicionirani tako
da u što manjoj mjeri jedan drugom rade sjenu za stanje niskih, srednjih i visokih razina
podzemne vode,
− postojeća izgrađenost područja unutar II. zone zaštite planiranog vodocrpilišta Ježdovec
i rezervirani prostor (analizirati prostorne planove),
− lokacije značajnijih potencijalnih onečišćivača, a prema kojima se lokacije zdenaca
odabiru na način da se značajniji potencijalni onečišćivači ne nalaze u priljevnom
području zdenaca s obzirom na smjerove toka za postojeće stanje niskih, srednjih i
visokih razina podzemne vode,
103
− vlasništvo zemljišta, a prema kojem su lokacije zdenaca odabrane na način da se
izbjegne pozicioniranje na katastarske čestice u privatnom vlasništvu (za broj
katastarske čestice i naziv katastarske općine vidi http://geoportal.dgu.hr/#/, a za
vlasništvo http://www.katastar.hr/dgu/home).
S obzirom na gore navedene kriterije odabrati lokacije za potencijalnih n zdenaca
planiranog vodocrpilišta Ježdovec.
104
Dodatak 2
Primjer elaborata o izvršenim radovima: Zagreb – hidrogeološki istražni radovi u svrhu
određivanja mogućnosti korištenja vodocrpilišta
Ježdovec za javnu vodoopskrbu
Primjer elaborata o izvršenim radovima dan je u zasebnoj datoteci
Dodatak_2_Elaborat_o_izvrsenim_radovima.pdf, a koja je sastavni dio ovog nastavnog teksta
za studente.
Primjer elaborata o izvršenim radovima odnosni se na radove izvršene prema projektnom
zadatku danom u Dodatku 1 ovoga teksta, a prema kojem je izvršeno projektiranje planiranog
vodocrpilišta Ježdovec, definiranog prostornim planom grada Zagreba.
Primjer elaborata o izvršenim radovima, a koji je napravljen na temelju realnog projektnog
zadatka danog u Dodatku 1 ovoga teksta, također je namijenjen praktičnom dijelu nastave
odnosno vježbama, a svrha mu je da posluži studentima kao pomoć u izradi vlastite verzije
Elaborata o izvršenim radovima, koju su obvezni izraditi u sklopu predviđenog dijela nastave
iz vježbi. Studenti samostalno odrađuju sve elemente projektnog zadatka odnosno sva
predviđena istraživanja kao i sve predviđene analize i obrade podataka. S obzirom na sami
koncept projektnog zadatka, studenti trebaju koristiti značajan dio znanja stečenih tijekom
studija. Osim toga, trebaju koristiti i potrebne GIS alate, softver za modeliranje podzemnih
voda, dostupne softvere za interpolaciju prostornih podataka i izradu digitalnih modela reljefa,
tablične kalkulatore kao što je npr. Microsoft Excel kao i druge potrebne alate. Znanja odnosno
vještine rada s navedenim alatima steći će ili pak usavršiti tijekom izrade samog zadatka u
sklopu nastave iz vježbi. S time će steći i nove potrebne vještine ili pak usavršiti postojeće, a
koje su im neophodne za realizaciju realnih inženjerskih zadataka s kojima će se susretati kao
budući magistri inženjeri geološkog inženjerstva.
105
Literatura
Anderson, M.P., Woessner, W.W. and Hunt, R.J. (2015.): Applied Groundwater Modeling,
Second Edition, Elsevier.
Anić, V. (1991.): Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb.
Anić, V. i Goldstein, I., (1999.): Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb.
Babić, D. (2000. a): Realno planiranje, Telekom, godina II., broj 11, 92-95, Zagreb.
Babić, D. (2000. b): Kako točno procijeniti projekt, Telekom, godina II., broj 12, 99-104, Zagreb.
Babić, D. (2001.): Komunikacija, Telekom, godina III., broj 2, 91-97, Zagreb.
Biondić, B., Singer, D., Brkić, Ž. i Biondić, R. (1995.): Razvoj hidrogeološkog informacijskog
sustava Republike Hrvatske Zbornik radova, knjiga 1, 1. Hrvatski geološki kongres, str.
95-100, Zagreb.
Domenico, P.A. and Schwartz, F.W. (1998.): Physical and Chemical Hydrogeology, Second
Edition. John Wiley and Sons, Inc.
Europska unija (2014.): HORIZON 2020. Okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije. Ured
za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Gear, D.J. (1951): Underground Water Supplies in the Granitic and Gneissose Rocks of Eastern
Uganda. International Union of Geodesy and Geophysycs, Assoc. of Scient. Hydrology,
Brussels.
Herak, M. and Striengfield, V.T. (1971.): Karst – Important Karst Regions of Northern
Hemisphere, Elsevier Publ. Comp., str XIV + 551, Amsterdam.
Hrvatske vode (2009.): Strategija upravljanja vodama. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 220.
Kniewald, J. (1993.): Metodika znanstvenog rada, Multigraf, 128 str. Zagreb.
Leksikografski Zavod Miroslav Krleža (1969.): Enciklopedija Leksikografskog zavoda, II. izdanje.
Zagreb.
106
Merriam-Webster (1993.): Webster's Third New International Dictionary.
Miletić, P., Kranjec, V. & Nowinski, A. (1972.): Metodologija Hidrogeoloških istraživanja,
Direkcija za Savu; str. 66, Zagreb.
Miletić, P. (1994.): Projektiranje i izvođenje inženjerskogeoloških i hidrogeoloških istraživanja,
Bilješke, RGN fakultet, Zagreb.
Moore, J.E. (2002.): Field Hydrogeology, A Guide for Site Investigation and Report Preparation,
Lewis Publisher, A CRC Press Company.
Sarjanović, M. (2000.): Uspješan menadžer, Telekom, br. 3, str. 67-69, Hrvatske
telekomunikacije d.d., Zagreb.
Šarin, A. (1988.): Upute za izradu osnovne hidrogeološke karte Jugoslavije M 1:100.000,
Savezni geološki zavod, Beograd.
Vela, A. (2015.): Menadžment ESI fondova 2014. – 2020. Priručnik o pripremi i provedbi
projekata koji se financiraju sredstvima iz Europskih strukturnih i investicijski fondova
u financijskoj perspektivi 2014. – 2020. Školska knjiga, Zagreb.
United Nations (1976.): Ground Water in the Western Hemisphere. Natural Resources/Water
Series No 9., New York.
United Nations (1982.): Ground Water in Eastern Mediterranean and Western Asia. Natural
Resources/Water Series No 9., New York.
Zakoni, pravilnici, odluke i uredbe:
Zakona o vodama (Narodne novine broj 107/95 i 105/05)
Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine broj 153/09, 56/13, 154/2014,
119/2015)
Zakon o javnoj nabavi (Narodne novine broj 90/11, NN 83/2013, NN 143/13)
Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine broj 153/13)
Zakon o zaštiti okoliša (Narodne novine broj 80/13, 78/15)
107
Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost (Narodne novine broj 117/2001, 45/2009, 92/2010 i
78/2012)
Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine broj 150/11 i 119/14)
Pravilnik o popisu obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 19/12)
Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (Narodne
novine br. 125/13).
Pravilnik o izmjenama Pravilnika o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za
ljudsku potrošnju (Narodne novine br. 141/13).
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o parametrima sukladnosti i metodama analize
vode za ljudsku potrošnju (Narodne novine br. 128/15).
Odluka o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (Narodne novine broj
50/99, NN 96/12, NN 84/13)
Odluka o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. (Narodne novine broj
66/16)
Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj 61/14)
Web adrese:
http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-nastavnici/studentska-referada/upute-
pravilnici-i-odluke
https://eojn.nn.hr/Oglasnik/
http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/strategija_upravljanja_vodama.pdf
http://www.hzpr.hr/
http://www.mgipu.hr/
https://ispu.mgipu.hr/
http://geoportal.dgu.hr/#/
http://www.katastar.hr/dgu/home
108
https://geoportal.zagreb.hr/
https://ispu.mgipu.hr/
www.hgi-cgs.hr
https://eojn.nn.hr/Oglasnik/
http://www.mzoip.hr/hr/okolis.html
http://puo.mzopu.hr/default.aspx?id=39
http://www.obzor2020.hr/obzor2020-hrvatski-portal-okvirnog-programa-eu-za-istrazivanja-
i-inovacije
http://www.strukturnifondovi.hr/