292
Dr Ljubinko Jovanović, dr Milanko Pavlović, dr Dejana Panković, dr Nenad Penezić, dr Vesela Radović, dr Mira Pucarević, dr Goran Dugalić, dr Nikola Bokan, dr Milun Petrović PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi Proizvodnja i menadžment u organskoj PoljoPrivredi Proizvodnja i menadžment u organskoj PoljoPrivredi

PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Dr Ljubinko Jovanović, dr Milanko Pavlović, dr Dejana Panković, dr Nenad Penezić, dr Vesela Radović, dr Mira Pucarević, dr Goran Dugalić, dr Nikola Bokan, dr Milun Petrović

PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNtu oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Pr

oiz

vo

dn

ja i

men

ad

žmen

t u

or

ga

nsk

oj P

olj

oP

riv

red

iP

ro

izv

od

nja

i m

ena

džm

ent

u o

rg

an

sko

j Po

ljo

Pr

ivr

edi

Page 2: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Dr Ljubinko Jovanović, dr Milanko Pavlović, dr Dejana Panković, dr Nenad Penezić, dr Vesela Radović, dr Mira Pucarević, dr Goran Dugalić, dr Nikola Bokan, dr Milun Petrović

PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNtu oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Pr

oiz

vo

dn

ja i

men

ad

žmen

t u

or

ga

nsk

oj P

olj

oP

riv

red

iP

ro

izv

od

nja

i m

ena

džm

ent

u o

rg

an

sko

j Po

ljo

Pr

ivr

edi

Page 3: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Dr Ljubinko Jovanović, dr Milanko Pavlović, dr Dejana Panković, dr Nenad Penezić, dr Vesela Radović, dr Mira Pucarević Univerzitet Educons, Sremska Kamenica

Dr Goran Dugalić, dr Nikola Bokan, dr Milun Petrović Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet, Čačak

Proizvodnja i menadžmentu organskoj poljoprivredi

Page 4: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Proizvodnja i menadžment u organskoj poljoprivredi

Dr Ljubinko Jovanović, dr Milanko Pavlović,dr Dejana Panković, dr Nenad Penezić, dr Vesela Radović, dr Mira Pucarević, dr Goran Dugalić, dr Nikola Bokan, dr Milun Petrović

UrednikDr Ljubinko JovanovićRedovni profesor Univerziteta Educons, Sremska Kamenica

RecezentiDr Branka LazićProfesor emeritus Poljoprivrednog fakulteta u Novom SaduDr Zoran MašićRedovni profesor Univerziteta Educons, Sremska Kamenica Dr Radivoje JevtićNaučni savetnik Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom SaduDr Vera RaičevićRedovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u u Beogradu

Izdavač Univerzitet Educons, Sremska Kamenica, 2014.Lektura Slavica Klarić Korice Dr Ljubinko JovanovićTiraž 500Štampa Štamparija SZR Grafofinis, Novi Sad

This project has been funded with support from the European Commis-sion. This publication reflects the views only of the author, and the Com-mission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

Izdavanje monografskog dela je finansirano iz sredstava Tempus projekta 516964-TEMPUS-1-2011-1-NL-TEMPUS-JPHES pod nazivom Educa-tion of Teachers in the field of Ecological Food Production and Manage-ment (EDUECO)

Page 5: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

REČ UREDNIKA

Ova monografija je nastala kao rezultat rada učesnika na evropskom projektu Tempus1, a napisana je sa ciljem edukacije sred-njoškolskih profesora u oblasti menadžmenta i organske poljoprivre-de, koja je u Srbiji u velikom usponu od 2009. godine. Uočavajući da je obrazovanje veoma bitna karika u lancu poljoprivredne proizvodnje, predložili smo projekat sa osnovnom idejom unapređenja obrazovanja srednjoškolskih profesora iz obla-sti organske proizvodnje. Jedan od zadataka projekta je bio priprema i održavanje kurseva iz ekološke poljoprivrede u srednjim poljopri-vrednim školama. Posle uspešne realizacije kurseva, predavači su odlučili da svoja izlaganja objedine u tematsku monografiju, kao po-moć srednjoškolskim profesorima u promociji ekološke proizvodnje. Napisali su je profesori univerziteta, učesnici projekta, svaki iz svoje oblasti, citirajući relevantnu literaturu iz naše zemlje i inostranstva. Na ovom mestu, važno je upozoriti korisnike monografije, da je upotreba GMO zakonski zabranjena u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji u svetu. Poglavlje posvećeno GMO je u ovu monografiju uvršteno upravo zbog edukacije svih njenih potencijalnih korisnika i želja nastavnika srednjih poljoprivrednih škola da saznaju više o po-sledicama koje GMO mogu imati u organskoj proizvodnji. Monografija je pripremljena i štampana najvećim delom iz sredstava Tempus projekta. Monografiju mogu da koriste i studenti viših škola i fakulteta iz oblasti poljoprivrede, ali i učenici srednjih poljoprivrednih škola i poljoprivredni proizvođači koji nemaju visoko obrazovanje, a žele, ili se već bave organskom proizvodnjom.

Prof. dr Ljubinko Jovanović

1 516964-TEMPUS-1-2011-1-NL-TEMPUS-JPHES, Education of Teachers in the field of Ecological Food Production and Management (EDUECO). Učesnici: Univerzitet Edukons, Agronomski fakultet u Čačku, dve srednje poljoprivredne škole (Svilajnac i Šabac) i Visoka poljoprivredna škola strukovnih studija u Šapcu. Projekat je zvanično dobijen 2011. godine, a u njemu učestvuje 17 partnera iz zemalja Zapadnog Balkana i EU.

Page 6: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 7: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

PROIZVODNJA I MENADŽMENT U ORGANSKOJ POLJOPRIVREDI Univerzitet Educons, Sremska Kamenica, 2014, 1-240.

Listajući stranice ove monografije može se odmah uočiti specifičnost tekstova i uređenja, raspored tekstova i želja da se pre-doče šira znanja kao osnova za organsku poljoprivredu. Tako monografija započinje standardima u poljoprivredi, njihovim značajem, uključujući i sertifikaciju kao obavezni deo or-ganske poljoprivrede. Specifična materija data je pregledno i pruža sliku različitih sistema za koje je zajedničko – ostvariti kvalitetnu proizvodnju i proizvod u sistemu upravljanja. Preduzetništvo, principi, mere i značaj, dati u kvalitetnom tekstu, su jedna od šansi razvoja organske poljoprivrede. Često je nedovoljno razvijeno preduzetništvo i upravljanje kočnica intenzi-vnijeg razvoja organske poljoprivrede, posebno na malom posedu. Organska poljoprivreda je sistem poljoprivredne pro-izvodnje koji objedinjuje ekološka znanja i poljoprivrednu praksu u sveobuhvatan sistem kojim se ostvaruje proizvodnja kvalitetne i zdravstveno bezbedne hrane i doprinosi zaštiti životne sredine. Zbog toga je od izuzetnog značaja poznavanje ekoloških faktora, gde plodnost zemljišta ima bitnu funkciju. Organska poljoprivre-da počiva na mogućnostima zemljišta da, uz klimatske faktore, osigura optimalan rast i razvoj biljaka i životinja, kao i odvijanje svih bioloških ciklusa veoma sličnih onima u prirodi. Zbog toga je utvrđivanje kvaliteta, odnosno plodnosti zemljišta, jedan od pred-uslova poljoprivredne proizvodnje, posebno organske. Pri tome, pored fizičkih i hemijskih svojstava zemljišta, veoma je značajna mikrobiološka aktivnost brojnog živog sveta u zemljištu koje samo tako postaje aktivno „živo zemljište“. Dva rada o zemljištu daju kompleksnu sliku o zemljištima pogodnim za organsku proizvod-nju koja, kao i u konvencionalnoj proizvodnji, zavise od zahteva vr-ste i regiona. Ovi radovi su dobar uvod u materiju koja hronološki govori o osnovnim agrotehničkim merama u organskoj biljnoj pro-izvodnji. Povezujući ovaj deo sa prethodnim može se složiti mo-

Page 8: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

zaik organske poljoprivrede i razumeti njen holistički karakter. Bu-dućim edukatorima se tako pruža mogućnost da sami kombinuju pružena znanja i tako sačine tehnologiju organske proizvodnje za pojedine vrste prema zahtevima. Tako se mogu rešavati i različita pitanja proizvodnje. Ovde nema rešavanja pojedinačnog problema kao u konvencionalnoj, već je ceo sistem proizvodnje međusobno zavisan. Danas je otvoreno pitanje programa oplemenjivanja, kao i proizvodnja semena za raznorodnu organsku poljoprivredu. To ključno pitanje tesno je povezano sa agrogenetičkim resursima, a od izuzetnog je značaja pitanje autohtonih sorti prilagođenih našim ekološkim uslovima. Zato je izložena materija u tekstu se-menarstvo dobar putokaz za upoznavanje složene i izuzetno odgo-vorne problematike semenarstva u organskoj poljoprivredi. Stočarska organska proizvodnja je za nas izuzetno značaj-na. Već sami bazični standardi ukazuju da je rentabilna organska proizvodnja moguća samo pri usklađenom odnosu biljne i stočar-ske proizvodnje u okviru eko-farme. Obiman materijal omogućuje sticanje znanja ne samo o organskom stočarstvu već i o sveuku-pnim svojstvima organske poljoprivrede. Smanjivanjem inputa kao što su organska đubriva ili stočna hrana organska poljoprivreda postaje rentabilna i daje punu šansu razvoju zelene ekonomije. Sasvim je jasno da kvalitet organskih proizvoda predstavlja osnovu za veću potražnju hrane a tim stimuliše intenzivniji razvoj organske proizvodnje. Različite ocene o biohemijskom sastavu or-ganske hrane, a posebno u poređenju sa hranom iz konvencional-nog sistema proizvodnje, su rezultat više faktora: manji broj istraži-vanja, pristrasnost u odnosu na načine proizvodnje, istraživanja u neidentičnim uslovima. Autor u radu iznosi različite rezultate, ali kao sigurno potvrđuje da je organska hrana bez štetnih ostataka pesticida, teških metala, hormona, a najčešće je bogata, posebno voće i povrće, sekundarnim materijama koje su biljkama elementi života i otpornosti, a za čoveka bitni u prevenciji bolesti modernog doba.

Page 9: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

Sasvim dovoljno da uz doprinos očuvanju biodiverziteta i zaštite životne sredine organska poljoprivreda ima punu šansu razvoja i veliki značaj za zdravlje stanovnika. Tekst Rizici u organskoj poljoprivredi omogućuje usvajanje neophodnih znanja za prevenciju i predostrožnost, što su kompo-nente organske poljoprivrede. Nastavljajući znanja iz šire oblasti zapaženo mesto zauzi-ma materija o GMO, toliko obrađivana, a nikad dovoljno. Dajući opšte elemente autor uvodi problematiku GMO kao faktora koji utiče na mogućnost razvoja organske poljoprivrede, ne samo sa za-konskog aspekta već sa biološkog i šire ekološkog. Za opredeljenje proizvođača, da učini odlučujuće korake u ekološkoj, specifičnoj organskoj poljoprivredi, bitno je, sem sopstvene želje i oprede-ljenja, upoznati i niz rizika kako bi se delovalo preventivno i sa pre-dostrožnošću. Pozitivno ocenjujući materijal monografije, uz punu odgo-vornost autora za tekstove koje su napisali, smatram da će biti od velike koristi, ne samo nastavnicima srednjih poljoprivrednih ško-la, već i svima koji žele da sagledaju ukupne aspekte organske po-

ljoprivrede, započnu sopstvenu proizvodnju ili jednostavno samo dopune svoja znanja iz jedne lepe, ekološke proizvodnje i sigurne kvalitetne hrane. Pri tome znaju da pomažu prirodu i ukupnu bio-etiku.

Novi Sad, 15.08.2014. Prof. dr emeritus Branka Lazić

Page 10: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 11: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

SADRŽAJ

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi ............................11(doc. dr Milanko Pavlović)

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi............37(prof. dr Nenad Penezić)

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju u Srbiji.....................61(prof. dr Goran Dugalić)

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj poljoprivredi...93(prof. dr Ljubinko Jovanović) Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi .......................115(prof. dr Nikola Bokan)

Semenarstvo u organskoj poljoprivredi .................................149(doc. dr Milanko Pavlović)

Organska poljoprivreda u stočarstvu .....................................175(prof. dr Milun Petrović)

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje ..................................219(prof. dr Mira Pucarević)

Rizici u organskoj poljoprivredi .............................................243(prof. dr Vesela Radović)

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj biljnoj proizvodnji ..............................................265(prof. dr Dejana Panković)

Page 12: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 13: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

11

STANDARDI I SISTEMI KVALITETA U POLJOPRIVREDI

Docent dr Milanko PavlovićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Poštovanje principa, opštih i posebnih zahteva standarda, primena globalnih, lokalnih i nacionalnih legislati-va i osobenosti, treba da uvere potrošača da je proizvedena hra-na i drugi proizvodi iz poljoprivrede zdravstveno bezbedna i u saglasnosti sa načelima održivosti. Zahtevi potrošača da kupuju kontrolisane, ukusne i sveže proizvode, proizvedene na priro-dan i zdrav način, metodama koje ne narušavaju životnu sredi-nu, vode brigu o zdravlju i dobrobiti, sublimirani su u načelima dobre poljoprivredne prakse (GAP), dobre proizvođačke prakse (GMP), dobre higijenske prakse (GHP), na koje se nadovezuju za-htevi koji se odnose na preradu i subjekte u poslovanju sa hranom (HCCP). Implementacija standarda iz familije ISO, kao i integri-sano upravljanje kvalitetom (TQM), treba dugoročno da obezbedi uspeh kroz zadovoljstvo kupaca, korist svih subjekata u poslovanju sa hranom i društva u celini. U cilju racionalizacije, efikasnosti i smanjenja troškova nastaju integrisani standardi i sistemi kvaliteta (IFS). Specifične zahteve u pogledu bezbednosti i osobenosti hra-ne mogu postavljati nacionalne asocijacije (BRC; Gost R), verske (Halal, Košer i dr.), regionalne i lokalne asocijacije (PGI/PDO). Poseban značaj ima Organic (BIO) sertifikat za proizvode dobijene metodama organske proizvodnje, zdravstveno bezbednim i viso-kovrednim. Imajući u vidu da Republika Srbija poseduje značajne potencijale za proizvodnju i plasman kvalitetne hrane na svetskim tržištima, pitanja uvođenja i primene standarda i sistema kvaliteta su preduslov za razvoj ovog sektora privrede.

Page 14: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

12

Doc. dr Milanko Pavlović

Uvod Standardizacija je proces definisanja, pripreme i usvajanja dokumenata koja regulišu pravila, metode i aktivnosti u datoj obla-sti na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou. Prema Zakonu o standardizaciji (2009) ona predstavlja skup koordiniranih aktivnosti na donošenju standarda i srodnih dokumenata. „Standardizacija je aktivnost na utvrđivanju odredbi za opštu i višekratnu upotrebu, u odnosu na stvarne ili potencijal-ne probleme, u cilju postizanja optimalnog nivoa uređenosti u da-tom kontekstu“ (ISO/IEC Guide 2:2004, SRPS ISO/IEC Uputstvo 2:2007). Rezultat ovih aktivnosti predstavlja standard, zvanični dokument sa zahtevima koji se odnose na proces, proizvod ili pre-duzeće kao poslovni sistem. Standardi se odnose na široki spektar pitanja – od kvaliteta, bezbednosti hrane, tehničkih zahteva, pra-vila pakovanja, pa sve do raznih etičkih, ekoloških i socijalnih pi-tanja (Bowen i sar., 2005). Ciljevi standardizacije mogu biti opšti i posebni i obezbeđuju da su proizvodi, procesi i usluge usklađeni sa svojom namenom. Opštim ciljevima pripadaju svrsishodnost, kompatibilnost, smanjenje broja varijanti, bezbednost, racionalno korišćenje resursa i energije, promenljivost, zaštita životne sredine i proizvoda, dok bi posebni ciljevi bili zaštita zdravlja, uzajamno sporazumevanje, poboljšanje ekonomskih performansi, uklanjanje prepreka u trgovini i sl. Osnovni principi na kojima se temelji stan-dardizacija, a u cilju ostvarivanja benefita za sve aktere, mogu se predstaviti kao: a) konsenzus (opšti sporazum, načelna saglasnost) svih zainteresovanih subjekata; b) prevladavanje zajedničkog in-teresa nad pojedinačnim; c) dobrovoljnost, osim kod obaveznih standarda; d) transparentnost; e) savremenost; f) koherentnost (kompatibilnost); g) univerzalnost. Kako bi se zadovoljili interesi svih zainteresovanih strana (proizvođači, prerađivači, trgovci, po-trošači, organi vlasti, stručna i poslovna udruženja, sertifikacione kuće) potrebno je da svi subjekti učestvuju u procesu donošenja standarda, koji su najčešće i njihovo vlasništvo.

Page 15: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

13

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

Standardi i sertifikati Prema definiciji Međunarodne organizacije za standar-dizaciju – ISO(http://www.iso.org/iso/home.htm), standardi su dokumentovani sporazumi koji sadrže tehničke specifikacije, uput-stva, metode ili druge precizne kriterijume koji se moraju stalno koristiti, kako bi se obezbedilo da materijali, proizvodi, procesi ili usluge budu u skladu sa uputstvima i zadovolje svoju namenu. Definicije prema ISO/IEC Guide 2:2004 (SRPS ISO/IEC Uputstvo 2:2007): Standard je dokument, utvrđen konsenzusom i odobren od priznatog tela, kojim se utvrđuju za opštu i višekratnu upotrebu pravila, smernice, karakteristike za aktivnosti ili njihove rezultate, radi postizanja optimalnog nivoa uređenosti u datom kontekstu. Stoga standardi predstavljaju prihvaćene i definisane norme kojima su propisana pojedina svojstva i karakteristike proizvoda, metode i način njihove proizvodnje, ispitivanja i ocenjivanja usaglašenosti proizvoda sa zahtevima. Sertifikacija predstavlja postupak kojim akreditovano telo potvrđuje usaglašenost rezultata vrednovanja (kontrole), koji može biti proizvod ili proces, organizacija ili pojedinac, sa zahtevima od-govarajućeg standarda. Sertifikacija se završava dokumentom (ser-tifikatom) i upisom imaoca sertifikata u odgovarajući registar.

Razlozi uvođenja standarda u poljoprivredu Brojni su razlozi uvođenja standarda u poljoprivredu i najčešće su iskazani od strane zainteresovane ciljne grupe u lancu hrane, kao i radi sprečavanja neželjenih akcidentnih situacija:1. Pojava učestalih incidenata u proizvodnji hrane i poslovima ve-zanim za hranu;2. Iskazana želja prozvođača da imaju kvalitetan poljoprivredni proizvod, povećane bezbednosti i odgovornog ponašanja, sigurni-jeg plasmana i adekvatne cene;3. Potreba trgovaca da pojednostave trgovanje, povećaju promet poljoprivrednih proizvoda, prate sledljivost proizvoda i očuvaju poverenje svojih kupaca;

Page 16: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

14

Doc. dr Milanko Pavlović

4. Povećani zahtevi potrošača da konzumiraju zdravstveno bez-bednu hranu, proizvedenu na gazdinstvima gde se poklanja pažnja zaštiti životne sredine, potrebama i zaštiti prava zaposlenih, zdrav-lju i dobrobiti životinja. Vidljivo je da benefite od uvođenja standarda imaju svi ak-teri u proizvodnji i poslovanju sa hranom, čime se pokazuje njihov multifunkcionalni značaj. Usled povećanog broja kriza vezanih za bezbednost hrane i sve većeg značaja prodaje proizvoda sa privat-nom oznakom (brendom), proizvodnja bezbedne i kvalitetne hrane predstavlja multidisciplinarni zadatak u kome podjednako važnu ulogu i zajedničku odgovornost u kompleksnom lancu proizvod-nje, prerade, i potrošnje imaju međunarodne organizacije, državne i naučne institucije, proizvođači, prometnici, ali i sami potrošači. Iz tih razloga postoji potreba za razvojem, primenom i optimizacijom međunarodnih i nacionalnih strategija za bolju i efikasniju kontro-lu procesa kako u primarnoj proizvodnji, tako i u sekundarnom tretmanu namirnica, namenjenih ishrani ljudi i životinja (Slika 1). Svetska organizacija za hranu (FAO) i Svetska zdravstvena organi-zacija (WHO) su razradili skup pravila i principa u pogledu pri-mene higijenskih postupaka kod proizvodnje, prerade i distribucije hrane, nutritivne i mikrobiološke vrednosti, rezidua, označavanja, metoda uzorkovanja i analize hrane preko zajedničke komisije – Codex Alimentarius Commission (Babović, 2008). Osnovna podela standarda je prema njihovim donosioci-ma na javne i privatne, dok se prema obaveznosti primene dele na dobrovoljne i obavezne (Tabela 1). Javni standardi mogu biti propisani od strane međunarodnih udruženja, nacionalnih asoci-jacija i agencija EU. Oni su obavezni i definisani su nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom, ili drugim pravnim aktima. Privatni standardi mogu biti doneti od strane dobavljača, kupaca, inspekcija i sertifikacionih tela, kao i nevladinih organizacija. Oni su dobrovoljni i osnovni zadatak im je definisanje proizvoda sa do-datom vrednošću, ili da se ispune zahtevi određene ciljne grupe (potrošača, trgovaca).

Page 17: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

15

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

Standarde dalje možemo podeliti prema: 1. fokusu sertifi-kacije (standardi za sertifikaciju procesa, proizvoda ili i procesa i proizvoda); 2. ciljevima standarda (standardi sa minimalnim za-htevima ili diferenciranje proizvoda); 3. komunikaciji: poslovnim partnerima (B2B), potrošačima (B2C); 4. lancu snabdevanja (pro-izvodnja, prerada i distribucija); 5. prisustvu loga na proizvodu (prisutan ili nije prisutan) (Tabela 1). Podela standarda može biti prema nivou na kome su uključeni geografski, politički i ekonom-ski činioci u njihovom donošenju:1. Međunarodni – standard koga je donela neka međunarodna or-ganizacija za standardizaciju ili udruženje (ISO, IEC, IFOAM);

Slika 1. Delovi lanca proizvodnje i snabdevanja hranom koji su pokriveni pojedinim standardima (Karalić i Mihovski, 2010)

Tabela 1. Podela standarda (http://poljostandardi.com)

IP/IPM Global G.A.P. Organska HACCP ISO BRC IFS PGI/PDO

Donosioci standarda Javni Privat. Javni Javni Privat. Privat. Privat. Javni

Fokus Proces Proces Proces/ proizvod Proces Proces Proces Proces Proces/

proizvod Ciljevi Min.

zahtevi Min.

zahtevi Diferenc proizv.

Min. zahtevi

Min. zahtevi

Min. zahtevi

Min. zahtevi

Diferenc proizv.

Komunikacija B2B B2B B2C B2B B2B B2B B2B B2C

Lanac snabdev. Proizv. Proizv. Proizv./ prerada

Proizv./ prerada/ distrib.

Proizv./ prerada/ distrib.

Prerada/ distrib.

Prerada/ distrib.

Proizv./ prerada

Obaveza Ne Ne Ne Da Ne Ne Ne Ne Logo na proizvodu Ne Ne Da Ne Ne Ne Ne Da

Osnovna podela standarda je prema njihovim donosiocima na javne i privatne, dok se prema obaveznosti primene dele na dobrovoljne i obavezne (Tabela 1). Javni standardi mogu biti propisani od strane međunarodnih udruženja, nacionalnih asocijacija i agencija EU. Oni su obavezni i definisani su nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom, ili drugim pravnim aktima. Privatni standardi mogu biti doneti od strane dobavljača, kupaca, inspekcija i sertifikacionih tela, kao i nevladinih organizacija. Oni su dobrovoljni i osnovni zadatak im je definisanje proizvoda sa dodatom vrednošću, ili da se ispune zahtevi određene ciljne grupe (potrošača, trgovaca). Standarde dalje možemo podeliti prema: 1. fokusu sertifikacije (standardi za sertifikaciju procesa, proizvoda ili i procesa i proizvoda); 2. ciljevima standarda (standardi sa minimalnim zahtevima ili diferenciranje proizvoda); 3. komunikaciji: poslovnim partnerima (B2B), potrošačima (B2C); 4. lancu snabdevanja (proizvodnja, prerada i distribucija); 5. prisustvu loga na proizvodu (prisutan ili nije prisutan) (Tabela 1). Podela standarda može biti prema nivou na kome su uključeni geografski, politički i ekonomski činioci u njihovom donošenju:

1. Međunarodni – standard koga je donela neka međunarodna organizacija za standardizaciju ili udruženje (ISO, IEC, IFOAM);

Tabela 1. Podela standarda (http://poljostandardi.com)

Page 18: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

16

Doc. dr Milanko Pavlović

2. Regionalni – donet na nivou regionalne organizacije (CEN ili CENELEC, ARSO) i ima supremaciju nad nacionalnim standar-dom;3. Nacionalni – donet na nivou države od strane nacionalnog tela (SRPS, DIN, BS, GOST- R, ANSI);4. Lokalni – granski, interni.

Bezbednost hrane u Srbiji U Srbiji je pored snabdevanja u radnjama i marketima, posebno izražena kupovina na pijaci gde se najčešće kupuje sveže povrće i voće, koje se najviše i koristi u ishrani. Problemi koji tom prilikom nastaju su pitanja svežine, uniformnosti, razlika u veličini, obliku, ukusu, mirisu i drugim organoleptičkim osobinama pro-izvoda, kao i nedostatak informacija o proizvodnji i proizvođači-ma. Najčešći slučaj je da prodavci poljoprivrednih proizvoda nisu i njihovi proizvođači, tako da je nemoguće pratiti sledljivost pro-izvodnje. Stoga postoji opravdana zabrinutost potrošača (kupaca) za kvalitet hrane i neophodnost uvođenja standarda. Cilj uvođenja standarda je kontrola proizvoda od njive do trpeze i sprečavanje neželjenih slučajeva. Značaj standarda je posebno izražen kada se poljoprivredni proizvod prodaje nepoznatom kupcu, koji može biti znatno udaljen od mesta nastanka proizvoda. No, to ne znači da poljoprivredni proizvodi ne podležu procesima kontrole bezbed-nosti i kvaliteta, koja je definisana nizom zakona iz različitih oblasti delovanja.

Međunarodni standardi i sertifikati od značaja za poljoprivredu Srbije Najznačajniji internacionalni standardi i integrisani sistemi kvaliteta koji se primenjuju u poljoprivredi Republike Srbije, bitni i za izvoz poljoprivrednih proizvoda su: ISО 9000: standardi sistema menadžmenta kvalitetom; ISО 14000: sistemi menadžmenta zaštite životne sredine; ISO 22000: sistem upravljanja bezbednošću hrane; BRC: standard proizvodnje obrađene hrane i usluga; IFS: među-narodni standard za hranu; HALAL: sistem proizvodnje i prerade

Page 19: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

17

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

hrane; Košer: sistem proizvodnje i pripreme hrane; GOST-R: stan-dard za prehrambene proizvode; GLOBALG.A.P.: standard dobre poljoprivredne prakse; HACCP: sistem analize rizika i upravljanje procesima u kritičnim kontrolnim tačkama; Organic (BIO) sertifi-kat: sertifikat organske proizvodnje i proizvoda; PGI/PDO: sertifi-kat o zaštiti geografskog porekla, imena, znaka.

ISO standardi Kao rezultat potrebe unificiranja i standardizacije sistema kvaliteta na globalnom tržištu nastaju međunarodni ISO standardi, jedinstveni (dobrovoljni) kriterijumi i zahtevi za organizovanje i ocenjivanje sistema kvaliteta isporučilaca. Iz familije ISO standar-da u poljoprivredno-prehrambenom sektoru najvažniji su:- ISO 9001:2008 Sistem upravljanja menadžmenta kvalitetom,- ISO 14001:2005 Sistem upravljanja zaštitom životne sredine,- ISO 22000:2005 Sistem upravljanja menadžmenta bezbednošćuhrane.

ISO 9001 – Sistem upravljanja menadž-menta kvalitetom, koji treba da ilustruje spo-sobnost organizacija da obezbede zadovoljenje zahteva korisnika i odgovarajućih propisa u po-gledu kvaliteta svog proizvoda (Babović, 2008). ISO 9001 je međunarodni standard koji definiše sistem upravljanja kvalitetom i jedini je sveobuhvatno primenljiv na sve organizacije, proizvode i usluge. Primenom principa i za-hteva ovog standarda olakšava se poslovanje zahvaljujući jasnom definisanju ulaznih i izlaznih elemenata procesa, potrebnih resur-sa, uloge rukovodstva, odgovornosti. Međutim, standard ne garan-tuje kvalitet proizvoda, ali njegova primena ukazuje na mogućnost kvalitetnog procesa proizvodnje iz koga treba da proistekne i kvali-tet proizvoda (http://www.iso.org/iso/home.htm).

Page 20: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

18

Doc. dr Milanko Pavlović

Totalno upravljanje kvalitetom (TQM) je pristup uprav-ljanju u organizaciji fokusiran na kvalitet zasnovan na učešću svih zaposlenih, usmeren na dugoročni uspeh putem zadovoljenja kupa-ca, a u korist svih članova organizacije, kao i zainteresovanih strana i društva. Kontrola i planiranje kvaliteta obavljaju se kroz sve faze ciklusa proizvoda: projektovanje proizvoda i procesa proizvodnje, realizaciju procesa proizvodnje, projektovanje razvoja tržišta, pa-kovanje, održavanje i servisiranje proizvoda, reciklažu. Koncept upravljanja totalnim kvalitetom predstavlja posebnu menadžment tehniku i integralni je deo strategije organizacije (Handžić, 2005). ISO 14000 – Sistem upravljanja zaštitom životne sredine obuhvata seriju ekoloških standarda 14001-14063 koji regulišu pi-tanja zaštite životne sredine i čine ekomenadžment u proizvodnji hrane. Standard ISO 14001:2004 predstavlja okvir za planiranje, razvoj i primenu strategije upravljanja zaštitom životne sredine, koji definiše zahteve za uspostavljanje procedura u zaštiti okoli-ne, određuje faktore uticaja proizvoda i usluga na životnu sredinu, predviđa moguće negativne uticaje, meri njihove efekte, i daje pre-dloge za smanjenje negativnih uticaja. Standard je dobrovoljan, razvijen na konceptu održivog ra-zvoja i može se primenjivati na organizacije svih delatnosti, pa i poljoprivrede, bez obzira na vrstu i veličinu organizacije koja ga uvodi. Za razliku od drugih standarda, on zahteva od organizacije da osim zakona o zaštiti životne sredine i mogućih rizika po okoli-nu, razmotri i ekonomske aspekte uvođenja sistema menadžmenta zaštitom životne sredine.

ISO 22000 – Sistem upravljanja bezbednošću hrane koristi metode menadžmenta zdravstvene bezbednosti hrane, kao što je interakti-vna komunikacija putem lanca hrane, menadžment sistema, kontrola rizika po zdravstvenu bezbed-nost hrane, neprestano poboljšanje, kao i periodi-čno ažuriranje sistema menadžmenta. Verovatno

Page 21: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

19

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

će HACCP sistem biti zamenjen sistemom ISO 22000:2005. Ovim standardom se utvrđuju zahtevi za sistem upravljanja bezbednošću hrane i mogu ga primeniti sve organizacije u lancu snabdevanja hranom: primarni (proizvođači hrane, proizvođači komponenata hrane, prodavci hrane, ugostiteljski objekti, proizvođači gotove hra-ne, organizacije koje obavljaju čišćenje i sanitaciju, špediteri, skla-dištari, distrubuteri), i sekundarni subjekti (proizvođači opreme, materijala za pakovanje, proizvođači sastojaka i aditiva i organi-zacije koje proizvode druge elemente koji su u dodiru sa hranom).

BRC standard je razvijen od strane vodećeg udruženja trgovaca u Velikoj Britaniji kao tehnički stan-dard. Cilj uvođenja standarda je bez-bedna proizvodnja, pakovanje, skla-dištenje i distribucija hrane i drugih proizvoda. Od 2003. BRC je postao opšti (globalni) standard za hranu, pa danas postoje BRC standardi za: bezbednost hrane, kraj-nje proizvode, pakovanje i ambalažu, skladištenje i distribuciju. BRC standard je namenjen komunikaciji sa poslovnim partnerima (B2B). Standard se odnosi na deo lanca snabdevanja koji pokriva preradu hrane, ili deo koji uključuje pripremu pri-marnih proizvoda/sirovina za snabdevanje ugostiteljskih ustano-va, restorana ili prerađivača. Standard zahteva usvajanje i primenu HACCP sistema, uspostavljanje dokumentovanog sistema uprav-ljanja menadžmenta kvalitetom, kao i primenu standarda za kon-trolu higijenskih uslova objekata, proizvoda, osoblja. Akreditovana sertifikaciona tela vrše ocenivanje kompanija periodično da bi po-tvrdila usaglašenost sa specifičnim zahtevima standarda. BRC logo je zaštićeni i registrovani znak u vlasništvu britanskog maloprodaj-nog konzorcijuma (http://www.brcglobalstandards. com/).

Page 22: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

20

Doc. dr Milanko Pavlović

Halal standard čini skup pravila i za-hteva za proizvodnju i pripremu hrane u skladu sa islamskim verskim običajima. Zahtevi ovog standarda potiču iz Kurana i Šerijatskog zakona, koji propisuju šta je halal (dozvoljeno), a šta je haram (zabranjeno). Halal zabranjuje upotrebu: svinjskog mesa, krvi, alkohola, mesa mrtvih životinja, mesoždera, magaraca, pasa, ptica grabljivica; hrane koja se priprema sa vinom, kolača sa bilo kojom vrstom alkohola, hrane koja sadrži emulga-tore na bazi svinjske ili životinjske masti i sl. Halal standard je pri-menljiv na različite vrste proizvoda i usluga (hranu, lekove, odeću, obuću, nameštaj, turizam i ugostiteljstvo, špediciju, bankarstvo), а najčešće se primenjuje u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Zahtevi koje Halal postavlja pred proizvođače su najstriktniji kada je u pitanju mesna industrija, a odnose se na odnos prema životin-jama, kao i prema osobama koje obavljaju poslove eutanazije ži-votinja. Sertifikat za ovaj sistem dodeljuju organizacije ovlašćene od strane islamske verske zajednice, a u Srbiji je to Halal agencija Islamske zajednice Srbije. Nakon ispunjenja predviđenih uslova or-ganizacija dobija Halal sertifikat, koji potvrđuje Halal status pro-izvoda i odobrava se upotreba Halal znaka. Sertifikat važi jednu godinu u kom vremenu se vrši redovna kontrola od strane Halal kontrolora, a takođe i periodično uzorkovanje proizvoda sa tržišta.

Internacionalni standard za hranu pred-stavlja objedinjeni standard kvaliteta i bezbednosti hrane, razvijen kako bi ocenio sposobnosti pro-izvođača hrane u pogledu bezbednosti, ali i kvali-teta hrane pomoću jednog standarda. Cilj IFS stan-darda je da stvori opšteprihvatljiv sistem evaluacije za sve kompanije koje snabdevaju hranom trgovine na malo. Standard se primenjuje na dobavljače u svim nivoima pre-rade hrane, osim za poljoprivrednu proizvodnju. Prilikom imple-mentacije IFS standarda, svaka kompanija može da razvije reše-nje koje joj najviše odgovara, dok IFS kontrolor proverava da li je

Page 23: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

21

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

razvijeno rešenje funkcionalno i da li ono garantuje bezbednost proizvoda. Osnovna prednost ovog standarda je poverenje u IFS sertifikaciju, jer je to jedini standard za koji je potrebno obnavlja-ti sertifikat, odnosno vršiti ponovne provere na svake dve godine (http://www.ifs-certification.com/index.php/en/). Košer standard propisuje proizvodnju i pripremu hrane prema posebnim jevrejskim pro-pisima i običajima i garantuje da određeni preh-rambeni proizvod ispunjava zahteve propisane Torahom. Torah (pet knjiga proroka Mojsija) propi-suje koji proizvodi su prihvatljivi za ishranu i način na koji moraju biti pripremljeni, kako bi bili dozvoljeni za konzumiranje. Košer se bavi poštovanjem različitih jevrejskih propisa o ishrani poput: porekla sirovine, strogim odvajanjem između mesnog i mlečnog itd. Riba, jaja, voće i povrće mogu se konzumirati zajedno sa mleč-nim ili mesnim proizvodima, dok Košer zabranjuje da se meso i mlečni proizvodi pripremaju i konzumiraju zajedno. Biljna ulja se mogu koristiti u pripremi mlečnih i mesnih proizvoda. Serti-fikat koji garantuje da su proizvodi u skladu sa Košer zahtevima izdaje ovlašćeni rabin, dok odluku o odobrenju Košer sertifikata donosi ECK (European Central Kashrut). Ukoliko proizvod ispu-njava Košer zahteve dobija dva sertifikata, jedan od lokalnog rabina i jedan od ECK. Za vreme važenja sertifikata, ECK vrši proveru kako bi se održao kredibilitet sertifikata (http://www.kvalitet.org.rs/standardi/koser).

Gost R (Государственный стандарт России) je nacionalni sistem standarda kojima se propisuju zahtevi za kvalitet proizvoda i uslu-ga koji se plasiraju na teritoriji Ruske Federacije. Spisak svih proizvoda koji podležu obaveznoj sertifikaciji je obuhvaćen Rezolucijom No. 982, usvojenom od stra-ne ruske vlade. Gost R standard obuhvata širok spektar proizvoda

Page 24: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

22

Doc. dr Milanko Pavlović

koji podležu sertifikaciji, između ostalih tu su i prehrambeni pro-izvodi. Podela standarda po kriterijumu sertifikacije je na obavezni i dobrovoljni. Obavezni standard se odnosi na sve proizvode koji su obuhvaćeni ruskim zakonom i koji moraju zadovoljiti određene standarde i specifikacije u vezi sa proizvodom, koji podležu obave-znoj sertifikaciji. Dobrovoljni standard se odnosi na proizvode koji nisu obuhvaćeni zakonom i ne podležu obaveznoj sertifikaciji. Vrste sertifikacije mogu biti prema delatnosti koja se obav-lja na ruskom tržištu, kao i prema dužini važenja sertifikata: za snabdevanje proizvodima tokom određenog vremenskog perioda, za serijsku proizvodnju i za snabdevanje određenom količinom proizvoda po ugovoru. Osnovna prednost posedovanja Gost R ser-tifikata za preduzeće je otvaranje novog, ogromnog tržišta Rusije i nekoliko drugih zemalja Zajednice.

Dobra praksa (GP) u lancu proizvodnje hrane Industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje, nekontro-lisana i prekomerna upotreba sredstava kao što su pesticidi, mi-neralna đubriva, antibiotici aditivi, hormoni, dovela je do neza-dovoljstva potrošača i do gubitka poverenja u institucije zadužene za kontrolu bezbednosti hrane. Sve su prisutniji zahtevi potrošača da kupuju kontrolisane, ukusne i sveže proizvode, proizvedene na prirodan i zdrav način, metodama koje ne narušavaju životnu sre-dinu, vode brigu o zdravlju i dobrobiti životinja. Primena pravila, zahteva i principa: Dobre proizvođačke prakse (GMP), Dobre po-ljoprivredne prakse (GAP), Dobre higijenske prakse (GHP), Dobre veterinarske prakse (GVP), Dobre prakse ishrane životinja (GFeP), Dobre prakse u odnosu na proizvodnju (GPP), Dobre distributiv-ne prakse (GDP), Dobre trgovačke prakse (GTP), Dobre farmske prakse (GFaP), kao i Progama za posmatranje zdravstvenog sta-nja stada (HHSP), su preduslov za sprovođenje HACCP sistema, i uspostavljanje sistema bezbednosti hrane.

Page 25: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

23

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

GlobalG.A.P. – Standard dobre poljopri-vredne prakse je standard koji treba da ubedi po-trošača da hrana proizvedena na farmi (gazdin-stvu) ima minimalan uticaj na životnu sredinu, smanjenu i kontrolisanu upotrebu hemijskih inpu-ta, da obezbeđuje odgovoran pristup za dobrobit i sigurnost radnika, zdravlje i dobrobit životinja. GlobalG.A.P. pred-stavlja globalnu asocijaciju trgovaca na veliko i malo, proizvođača i svih drugih učesnika u poslovima poljoprivredne proizvodnje.

GlobalG.A.P. je privatni (u vlasništvu FoodPlus Ltd), do-brovoljni standard koji se ne obraća direktno krajnjim potrošači-ma, već predstavlja komunikaciju između poslovnih partnera

Slika 2. Struktura GlobalG.A.P. standarda za primarnu poljoprivrednu proizvodnju (http://poljostandardi.com.)

Page 26: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

24

Doc. dr Milanko Pavlović

(B2B). Standard ne pokriva ceo lanac snabdevanja, već je fokusiran na primarnu poljoprivrednu proizvodnju, opisuje uslove proizvod-nje, predviđa izvođenje svake radne operacije na određeni način, omogućava sistem praćenja, evidentiranja, dokumentovanja, pro-pisuje mehanizme inspekcije i sertifikaciju proizvoda. GlobalG.A.P. sertifikat je ograničen na godinu dana, a logo nije vidljiv krajnjem potrošaču. Za GlobalG.A.P. sertifikaciju se može aplicirati na dva nači-na: a) – kao individualni poljoprivredni proizvođač; b) – kao grupa poljoprivrednika (npr. udruženje kao pravno lice). Osnovna sistem-ska dokumenta standarda su: a) opšti zahtevi, b) kontrolne tačke i kriterijumi usaglašenosti, c) kontrolne liste, d) nacionalni zahtevi za dobru poljoprivrednu praksu, e) kontrolna lista za upoređivanje. Prve tri grupe dokumenata su bitne i neophodne za proizvođače, dok su preostale dve specifične. Oblasti obuhvataju osnove (mo-dule) za sva poljoprivredna dobra, useve, stočarske proizvode i akvakulturu. Podoblasti čine specifični detalji proizvodnje, koji su klasifikovani po tipu proizvodnje (voće i povrće, kombinovani usevi, kafa, čaj, cveće i ukrasno bilje, goveda i ovce, svinje, mlečni proizvodi, živina, ribe itd.) (Slika 2). U okviru modula za sva poljoprivredna dobra nalazi se nekoliko kontrolnih tačaka koje je potrebno ispuniti (AF.1-AF.7); modul za useve predstavlja proširenje prethodnog modula i sastoji se iz sledećih kontrolnih tačaka (CB.1 d-CB.8); modul za voće i povrće se primenjuje u konkretnoj proizvodnji i nadovezuje se na pomenuta dva modula (kritične tačke FV1-FV5). Slična struktura modula je i kod drugih podoblasti. Nivo ispunjenosti kriterijuma standarda podrazumeva ispunjavanje sledećih vrsta obaveza (mo-duli za voće ukupno 236 tačaka): primarne obaveze (74 kontrol-ne tačke) – moraju biti ispunjene 100%; sekundarne obaveze (125 kontrolnih tačaka) – moraju biti ispunjene 95%; preporuke (37 kontrolnih tačaka) – poželjno je da budu ispunjene. Svi moduli za živinarsku proizvodnju (307 tačaka): primar-ne obaveze (144 kontrolne tačke) – moraju biti ispunjene 100%; sekundarne obaveze (119 kontrolnih tačaka) – moraju biti ispu-

Page 27: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

25

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

njene 95%; preporuke (44 kontrolnih tačaka) – poželjno je da budu ispunjene.

Postupci za dobijanje sertifikata Na početku procesa sertifikacije neophodno je spozna-ti strukturu standarda, njegove principe, zahteve, ciljeve, način i prednosti sertifikacije, nedostatke, troškove. Nakon donošenja odluke o implementaciji i sertifikaciji GlobalG.A.P., neophodno je nabaviti dokumenta i protokole standarda, kako bi se uporedio postojeći sistem proizvodnje u odnosu na postavljene zahteve stan-darda. Dalje je potrebno prikupiti informacije o ovlašćenim sertifi-kacionim kućama, ceni sertifikacije i sl. Posle izbora sertifikacione kuće, korisnik popunjava i šalje zahtev za registraciju, nakon čega sertifikaciona kuća na osnovu karakteristika proizvodnje, definiše obim sertifikacije. Proizvođač od strane odabranog sertifikacionog tela dobija jedinstveni registracioni broj (broj klijenta), koji odo-brava Sekretarijat GlobalG.A.P. Kada se registracija odobri, proizvođač potpisuje ugovor sa sertifikacionim telom na najmanje tri godine, kao i saglasnost da će platiti troškove GlobalG.A.P. registracije. Implementacija standar-da počinje kada poljoprivrednik ili grupa poljoprivrednika počnu da primenjuju definisane zahteve. Predocenjivanje (opciona faza) se često koristi kako bi se identifikovale i otklonile postojeće neusa-glašenosti, pre ocenjivanja. Ocenjivanje (faza I) podrazumeva pregled dokumentacije. Ono omogućava procenu usaglašenosti dokumentovanih aktivno-sti sa zahtevima standarda, kako bi se sagledala priroda organizaci-je, planiralo dalje ocenjivanje i evaluirali najvažniji elementi siste-ma. Nakon ove faze poljoprivrednik dobija izveštaj sa zapažanjima, neusaglašenostima, kako bi se preduzele korektivne mere. Ocenjivanje (faza II) uključuje ocenjivanje, intervjue i obilazak proizvodnje, posmatranje. Nakon posmatranja donosi se zaključak o tome da li su svi procesi u skladu sa standardom i po-stojećom dokumentacijom, proizvođač dobija kompletan izveštaj zajedno sa ostalim zapažanjima i preporukama za poboljšanje. Ako

Page 28: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

26

Doc. dr Milanko Pavlović

su identifikovane neusaglašenosti, one se moraju evidentirati i ot-kloniti predloženim korektivnim merama. Sertifikaciono telo, nakon svih potrebnih informacija i do-kumentacije donosi odluku o dodeli sertifikata, kao potvrde da sistem funkcioniše prema zahtevima standarda. Sertifikacija pod-razumeva godišnju inspekciju proizvođača i dodatne nenajav ljene posete tokom godine. Resertifikacija se radi 12 meseci nakon do-bijanja sertifikata. Logo se dobija od Sekretarijata GlobalG.A.P., a zaštitni znak je reč GlobalG.A.P. u bilo kojoj formi (obliku), ima ograničenu upotrebu i ne može se pojaviti na proizvodu, proizvod-nom pakovanju ili mestu prodaje. Svaki proizvođač poseduje svoj jedinstveni GlobalG.A.P. matični broj koji se stavlja na pakovanje proizvoda za koji proizvođač poseduje sertifikat, a u svrhu sledlji-vosti (GlobalG.A.P.; Mihoski i sar., 2012: www.globalgap.org).

Analiza opasnosti i kritične kontrolne tačke (HACCP) – Hasap sistem HACCP je sistem upravljanja i predstavlja stručan, racio-nalan i sistemski pristup identifikaciji, proceni i kontroli pojedinih mera u proizvodnji hrane, kako bi se predupredile opasnosti koje mogu dovesti do zdravstvenih posledica po potrošače. Da bi ovaj sistem bio primenljiv u praksi neophodno je ispunjenje preduslo-vnih programa (GAP, GHP), kao i kompatibilnost sa ostalim siste-mima upravljanja kvalitetom. Primena sistema HACCP ima dve faze: faza pripreme i faza realizacije. Prvi korak je formiranje stručnog, kompetentnog, mul-tidisciplinarnog tima sa pojedinačno strogo definisanim zadacima i odgovornostima, koji ima cilj da razvije i primeni sistem. Sledeće je opis proizvoda, vrsta ambalaže i uslove pakovanja, deklarisanje, ciljnu grupu potrošača. U sledećoj fazi sagledava se nameravana upotreba od krajnjeg korisnika/potrošača, gde u posebnim sluča-jevima treba uzeti u obzir rizične grupe, institucionalnu ishranu (dijabetičari, deca i sl.). Novi korak je izrada dijagrama toka koji pravi HACCP tim i koji treba da na najjednostavniji način opiše sve radnje i postupke u proizvodnji, preradi i distribuciji proizvoda.

Page 29: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

27

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

Poslednji pripremni korak čini provera dijagrama toka na konkret-nom slučaju. Potvrđivanje proizvodne operacije se vrši u odnosu na di-jagram toka tokom svih faza operacije i on se može ispraviti, ako je to potrebno. Temelj HACCP sistema čini sedam principa (Slika 3), kroz koje se ovaj sistem realizuje: Pricip 1. Analiza rizika (opasnosti) podrazumeva popisi-vanje svih potencijalnih opasnosti za koje postoji realno očekivanje da će se pojaviti kod svakog postupka u delu primarne proizvodnje, prerade, distribucije do potrošnje i koje mogu da ugroze zdravlje potrošača. Analiza rizika je definisana kao strukturni i multidisci-plinarni pristup identifikaciji rizika i sastoji se od elemenata pro-cene rizika, upravljanja rizikom i rizika komunikacije. Evaluacija opasnosti podrazumeva da HACCP tim treba da razmotri koje od potencijalnih opasnosti navedenih prilikom identifikacije, predsta-vljaju najveći i značajan rizik za potrošača. Princip 2. Određivanje kritičnih kontrolnih tačaka – za identifikovanu opasnost koju tim proceni da je visokog rizika određuje se kritična kontrolna tačka, koja predstavlja mesto gde se određenim kontrolnim postupkom opasnost može redukovati, ukloniti ili svesti na prihvatljiv nivo. Kritična kontrolna tačka je mesto, postupak ili proces na kome (usled greške u radu ili od-sustva kontrole), može doći do promene karakteristike proizvoda tako da on postane nebezbedan. Princip 3. Uspostavljanje kritičnih granica – gde se limiti-rajuće vrednosti parametara moraju kontrolisati na kritičnim kon-trolnim tačkama i sprečiti njihovo odstupanje, koje može uticati na bezbednost proizvoda. Princip 4. Monitoring – planirano merenje ili posmatranje kritičnih kontrolnih tačaka u odnosu na kritične granične vred-nosti. Najbolje je kad nadziranje pruži informaciju na vreme kako bi se moglo provesti podešavanje za osiguranje kontrole procesa i sprečiti odstupanja od kritičnih granica. Princip 5. Uspostavljanje korektivnih mera – obavezna procedura u sistemu HACCP koja se preduzima u slučaju gubitka

Page 30: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

28

Doc. dr Milanko Pavlović

Slika 3. HACCP, oblasti primene i principi (http://www.hasapstandard. com/sedam-principa-temelj-haccp-sistema.html)

kontrole u kritičnim kontrolnim tačkama. Preduzima se radi po-dešavanja procesa i ponovnog vraćanja kontrole. Princip 6. Verifikacija – služi za utvrđivanje efikasnosti uspostavljenog sistema HACCP, i mora se obavezno provoditi. To su planske aktivnosti i podrazumevaju sve vrste testova, analiza, slučajnog odabira uzoraka i njihove analize. Princip 7. Uspostavljanje dokumentacije i čuvanje zapisa –

Page 31: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

29

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

sve aktivnosti koje se preduzimaju u sistemu HACCP moraju biti planirane, dokumentovane, o njima se moraju voditi zapisi kao dokaz da su one i provedene. Svaki HACCP plan treba da bude ažuriran jednom godišnje, pregledan i urađena revizija koja je nužna kada se nešto u proizvodnom procesu promeni. Periodičnu (internu) proveru mora i treba da radi sam subjekt u poslovanju sa hranom, u sistemu gde je HACCP uspostavljen (Uputstvo, 2011).

Organska (ekološka) proizvodnja i sertifikacija (BIO) Organska (ekološka) poljopri-vreda je sistem upravljanja koji teži eko-loški i etički prihvatljivoj, zdravstveno bezbednoj, socijalno pravednoj i eko-nomski isplativoj poljoprivrednoj proizvo dnji. To nije samo pro-izvodnja visokovredne hrane i drugih produkata po ljoprivrede, već podrazumeva specifičan i kvalitetan odnos prema prirodnim re-sursima, njihovom korišćenju u zadovoljenju potreba za hranom, kao i ekonomskoj isplativosti i održivosti proizvodnje (Pavlović i sar., 2011a; Nikolić i sar., 2013). Ekološka poljoprivreda podrazumeva promenu u nama samima, u načinu razmišljanja, vrednostima, odnosu prema eko-loškim problemima i prema prirodi. To nije samo nekorišćenje đubriva, hemijskih insekticida, fungicida i herbicida, aditiva, regu-latora rasta, hormona i antibiotika (agrohemikalija), već predsta-vlja poštovanje procedura i reda u poljoprivredi i zahteva mnogo znanja, ulaganja i posvećenosti (Lazić i sar., 2008). Stoga se ovakav stil življenja temelji na znanju, kao jednoj od najvećih zaloga bu-dućnosti, i predstavlja značajan potencijal za buduće naraštaje (Ni-kolić i sar., 2011). Ciljevi organske poljoprivrede se ostvaruju realizacijom bazičnih principa definisanih od strane IFOAM, koji ekološku poljoprivredu vide kao celovit sistem proizvodnje, koji podstiče prirodnu aktivnost u zemljištu, održava zdravlje ekološkog sistema i ljudi, oslanja se na ekološke procese, biodiverzitet i prirodne ci-kluse, uvažavajući lokalne uslove, uz isključivanje inputa sa štetnim efektima (Pavlović i sar., 2013).

Page 32: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

30

Doc. dr Milanko Pavlović

Primena preventivnih mera (plodored, izbor tolerantnih vrsta i sorti, fizički i mehanički postupci u zaštiti bilja, kao i bio-loška kontrola patogena, štetočina i korova), omogućuje sigurnu biljnu proizvodnju, koja je osnova ishrane ljudi i životinja (Pavlo-vić i sar., 2011b). Takođe, zahtevi se odnose na poštovanje visokog stepena dobrobiti životinja i uvažavanje specifičnih potreba svake vrste, zaštiti i negovanju njihovog zdravstvenog stanja. Uspostav-ljanjem samoregulacije, smanjenjem spoljašnjih inputa u proizvod-nji uz maksimalnu upotrebu sopstvenih organskih produkata sa gazdinstva, reciklažom i korišćenjem biorazgradivih komponenti, čuvanjem biodiverziteta i diversifikacijom gajenih vrsta, ekološka proizvodnja promoviše jedinstvo sa prirodom i okruženjem. Kao sistem upravljanja proizvodnjom ona iskazuje visok nivo odgovornosti prema zdravlju i blagostanju sadašnjih i bu-dućih generacija, očuvanju i revitalizaciji poljoprivrednog pejzaža i demografski osiromašenih ruralnih područja. Stoga ekološka poljoprivreda otvara nove mogućnosti raznim aktivnostima kao što su: boravak i rad u prirodi, sport, rekreacija, zabava, uređenje okoline, obogaćivanje biljnim i životinjskim vrstama, uklanjanje i biološka prerada otpada, usklađivanje i poboljšanje uslova života. Specifičnost organske proizvodnje čini konverzija koja predstavlja period prilagođavanja proizvodnje metodama ekološke poljopri-vrede. Organska proizvodnja u Republici Srbiji je definisana Za-konom o organskoj proizvodnji (2010), dok su metode i postupci proizvodnje, kao i uslovi i postupak sertifikacije organskog pro-izvoda sadržani u Pravilniku o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje (2011). Sertifikacija se prvenstveno odnosi na sertifikaciju proizvodnog metoda, ali na kraju sertifikacionog procesa i proizvod biva označen organskom markicom i može se prodavati kao organski. Sertifikat za organsku proizvodnju pored poljoprivrednih proizvođača može dobiti i sva-ki registrovan subjekt koji se bavi otkupom, preradom, skladište-njem, pakovanjem, prevozom ili prodajom organskih proizvoda. Jedan od preduslova za ovu proizvodnju jeste dogovor i sa-glasnost članova porodice o svome mestu i ulozi u proizvodnji, s

Page 33: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

31

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

obzirom da treba prevazići moguće teškoće i nerazumevanje okoli-ne. Put do sertifikovanog organskog proizvoda se može preći u tri koraka (Simić i Ognjenović, 2012): a) odluka da se započne sa or-ganskom proizvodnjom (neophodni uslovi, saglasnost porodice); b) pohađanje obuke iz organske proizvodnje (seminari, edukacija, literatura i dr.); c) ulazak u organsku proizvodnju (informisanje o ovlašćenim kontrolnim organizacijama za tekuću godinu, usposta-vljanje kontakta sa kontrolnim organizacijama, podnošenje prijave za uključivanje u organsku proizvodnju koju dostavlja kontrolna organizacija, zaključivanje ugovora sa kontrolnom organizacijom, početak procesa konverzije, podnošenje zahteva za izdavanje serti-fikata po isteku perioda konverzije, dobijanje sertifikata). Organski proizvođači koji ispunjavaju potrebne uslove, za-ključuju ugovor sa sertifikacionom organizacijom i od tada počinje period konverzije u kome su dužni da primenjuju metode organske proizvodnje. Po isteku ovog perioda i uz ispunjenje svih zahteva za-počinje proces proizvodnje i sertifikacije organskog proizvoda. Za ovu vrstu proizvodnje karakteristično je da se dobijanjem sertifika-ta istovremeno sertifikuje i proces i proizvod, na koji se može staviti nacionalni znak. Sertifikacija može biti individualna i grupna, gde organizator proizvodnje zaključuje ugovor sa drugim proizvođači-ma (kooperantima), koji obavljaju sličnu vrstu proizvodnje.

Proizvodi sa oznakom geografskog porekla Tradicionalna hrana potiče sa određenog geografskog područja i predstavlja korišćenje specifične lokalne recepture za njenu proizvodnju, koja se koristi u dužem vremenskom periodu, tokom više generacija stanovnika neke ograničene teritorije. Za oznake geografskog porekla koriste se dva obeležja: ime porekla i geografska oznaka. Ime porekla (PDO) sadrži geografski naziv lokaliteta, regiona ili zemlje koji označava da proizvod potiče sa date teritorije, čiji kvalitet ili neka posebna svojstva isključivo, ili bitno zavise od geografske lokacije. Geografska oznaka (PGI) od-ražava određeni proizvod koji potiče sa određene teritorije (lokali-teta, zemlje ili regiona), koji se karakteriše određenim kvalitetom,

Page 34: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

32

Doc. dr Milanko Pavlović

vrednostima i nekim drugim osobenostima i koji se suštinski mogu pripisati geografskom poreklu. Proizvodnja i/ili prerada i priprema ovih proizvoda se odvija na određenom ograničenom području, pri čemu je dozvoljeno da se kao oznaka geografskog porekla upo-trebljava i opšte poznat tradicionalni ili istorijski naziv (Stojanović i sar., 2012). U Evropskoj uniji postoji i treći oblik zaštite: garantovano tradicionalni specijalitet (TSG) koji se odnosi na zaštitu tradicio-nalnih jela i specijaliteta specifičnih u sastavu ili načinu pripreme, karakterističnih za određeno geografsko područje. Specifičnost proizvoda sa oznakama geografskog porekla je da svaki proizvod nastaje po posebnom dobrovoljnom standardu i koji ostavlja pro-stor za inovativnost i prepoznatljivost proizvođača. Dobra praksa podrazumeva da proces sertifikacije pokreću isključivo udruženja proizvođača, pri čemu se ponekad insistira i na njihovoj reprezen-tativnosti. Oblast sistemske kontrole kvaliteta i posebnih svojstava proizvoda sa oznakom geografskog porekla u Srbiji je uređena za-konom i pravilnikom (Zakon 2010; Pravilnik 2010). Ako se prvi put ustanovljava ova oznaka, kao potpuno novo pravo, pokreće se postupak pred Zavodom za intelektualnu svojinu.

Literatura

Babović J. (2008): Agrobiznis u organskoj proizvodnji. U: Organska po-ljoprivreda (urednici Lazić B. i Babović J.), Institut za ratarstvo i povrtar-stvo, Novi Sad, Tom I, 41-78.Bowen D., Fecht M. (2005): Harmonization and Trade – Key definitions and potential role of WTO. http://www.unctad.org/trade_env/test1/me-etings/itf3/ITFDEF&WTO_0411.pdf.

Codex Alimentarius Commission (2009): FOOD HYGIENE, Basic texts, Fourth edition, Rome, Italy, 1-125.

GLOBALG.A.P. (2010): Korak ka globalnom tržištu. Priručnik, QUALI-TASS EDUCATION, Beograd, 1-20.

Handžić Z. (2005): Totalno upravljanje kvalitetom. 4. naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem KVALITET 2005, Fojnica, BiH, 109-116.

Page 35: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

33

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

ISO/IEC Guide 2:2004, SRPS ISO/IEC Uputstvo 2:2007. Interna pravila standardizacije ISS 2012, Beograd, 1-34.

Karalić Mihovski B. (2010): Poređenje standarda koji se najviše zahtevaju od strane kupaca. http://poljostandardi.com.

Lazić B., Lazić S. (2008): Organska poljoprivreda. U: Organska poljopri-vreda (urednici Lazić B. i Babović J.), Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Tom I, 7-40.

Mihovski B., Živadinović T., Živkov G., Dulić Marković I., Barjolle D. (2012): Vodič za sertifikaciju poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, brošura, Beograd, 1-31.

Nikolić O., Pavlović M., Jovanović Lj. (2011): Possibilities of use of phy-siological parameters in wheat genotypes evaluation in terms of susta-i-nable agriculture and ecosystem protection. Proceedings of International scientific conference Serbia facing the challenges of globalization and su-stainable development, Belgrade, 373-379.

Nikolić O., Jovanović Lj., Jelić M., Milovanović M., Pavlović M. (2013): Variability of Serbian winter wheat genotypes and their evaluation in terms of sustainable agriculture. The Journal Agriculture and Forestry, 58(2), 19-26.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj. (2011a): Strna žita u funkciji organ-skog stočarstva. Ecologica, 18(64): 671-676.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj. (2011b): Tehnologija proizvodnje strnih žita u ekološkoj poljoprivredi. Ecologica, 18(64), 665-670.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj., Jestrović Z., Dedić D. (2013): Bio-diverzitet pšenice i mogućnost njegovog korišćenja u ekološkoj poljopri-vredi. Zbornik radova XVIII savetovanje o biotehnologiji sa međunaro-dnim učešćem, Čačak, 18(20), 63-70.

Pravilnik o sadržini zahteva za registrovanje oznaka geografskog pore-kla i sadržini zahteva za priznavanje statusa ovlašćenog korisnika oznake geografskog porekla. Službeni glasnik RS., 93/10.

Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje. Službeni glasnik RS, 48/11.

Simić I., Ognjenović S. (2012): Kako do sertifikovanog organskog pro-izvoda? Serbia organica, Beograd, 3-24.

Page 36: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

34

Doc. dr Milanko Pavlović

Standardi i sertifikati. Kako da unapredite svoje poslovanje. Nacionalna agencija za regionalni razvoj, Beograd, 1-24.

Stojanović Ž., Ognjanov G. (2012): Strateška opredeljenja Srbije u do-menu ruralnog razvoja – proizvodnja i marketing tradicionalne hrane. Ekonomske teme, L(1), 19-32.

Zakon o standardizaciji. Službeni glasnik RS, 36/09.

Zakon o oznakama geografskog porekla. Službeni glasnik RS, 18/10.

Zakon o organskoj proizvodnji. Službeni glasnik RS, 30/10.

Uputstvo za primenu, samokontrolu i kontrolu sistema DPP, DHP i HACCP. Ministarstvo poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, 2011, 1-102.

Korisne web stranice

http://www.brcglobalstandards.com/

http://www.globalgap.org/uk_en/

http://www.hasapstandard.com/sedam-principa-temelj-haccp-sistema.html)

http://www.ifs-certification.com/index.php/en/

http://www.iso.org/iso/home.htm

http://www.kvalitet.org.rs/standardi/koser

http://www.poljostandardi.com

http://www.tehnologijahrane.com/standardi/

http://www.serbiaorganica.org

STANDARDS AND QUALITY SYSTEMS IN AGRICULTURE

Summary: Questions security and traceability in the food chain is essential in the formulation of agricultural policies at all levels, as well as the essential requirements of all stakeholders in the food business operator. Therefore, it is necessary to adopt and approve agreements to define the process of improving business systems, improve working con-ditions and safety, environmental protection, improving the health of all factors of agricultural production, improving the well-being of humans and animals.

Page 37: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

35

Standardi i sistemi kvaliteta u poljoprivredi

Respect for the principles of standardization, the general and specific requirements of the standard, the use of global, local and national legislation and the characteristics should assure consumers that produced food and other agricultural products, is safe and in compliance with the principles of sustainability. Requirements consumers to buy controlled, tasty and fresh produce, produced in a natural and healthy way, methods that do not disturb the environment, water edge on health and well-being sublimated in the principles of good agricultural practices (GAP), Good Manufacturing Practices (GMP), good Hygiene practices (GHP), which are connected to the requirements relating to the processing and business operators food (HACCP). Implementation family of ISO standards, as well as integrated quality management (TQM), to ensure the long term success of the manufacturer, customer satisfaction, benefit all stakehold-ers in the food business and society as a whole. For the purpose of rationalization, efficiency and cost reduction by integrated standards and quality systems (IFS), which are unified stan-dards of quality and food safety. Specific requirements in terms of securi-ty and features food may pose a national association (BRC, Guest R), re-ligious (Halal, Kosher, etc.). Regional and local associations (PGI/PDO). A special place belongs Organic (BIO) certificate, obtained by organic production methods. Due to a number of specificities (farm size, uncontaminated en-vironment, experience in traditional and modern methods of farming, geography and diversity of landscapes and species, etc.) eexport oppor-tunity for the Republic of Serbia is the production of high-value, health-safe, certified food, which can offer all demanding global market.

Page 38: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 39: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

37

PREDUZETNIČKI MENADŽMENT U ORGANSKOJPOLJOPRIVREDI

Prof. dr Nenad PenezićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Preduzetništvo i preduzetnički menadžment danas predstavljaju vitalan faktor nastanka, opstanka i uspešnog poslo-vanja male organske farme u uslovima neizvesnosti, nesigurnosti i nestabilnog okruženja. Farmer preduzetnik vidi svoje poljopri-vredno gazdinstvo (biznis) kao mesto generisanja profita i spreman je da preuzme rizik kako bi obezbedio rast i razvoj svog preduze-tničkog poduhvata. U takvim uslovima, preduzetnički menadžment ima svoje lice i naličje. Ovo prvo podrazumeva upravljačke veštine i sposo-bnosti da se započne i, potom, uspešno vodi biznis. Druga strana preduzetničkog menadžmenta zahteva preduzetnički duh. Mno-gi farmeri su, sami po sebi, nadareni menadžeri, sa naglašenim duhom za preduzetništvo. Oni drugi nužno moraju da ovladaju neophodnim preduzetničkim veštinama s ciljem da od ograniče-nih resursa izvuku maksimum. Farmer preduzetnik deo je kompleksnog okruženja u ko-jem su i drugi farmeri, dobavljači, kupci, finansijske institucije, država i mnogi drugi. Njegova ekonomska stvarnost je preduze-tnički proces – stvaranje nove vrednosti. Takav proces u praksi se bazira na preduzetniku i njegovom timu, poslovnoj ideji (prilici) i neophodnim resursima. Međutim, tu su i brojna ekonomska i soci-jalna ograničenja, legislativa, pristup kapitalu, informacijama i dr. Otuda, osnovni cilj ovog rada je da omogući razumevanje koncepta i prakse preduzetničkog menadžmenta u oblasti organske poljopri-vrede.

Page 40: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

38

Prof. dr Nenad Penezić

Uvodne napomene Aktuelni privredni trenutak uticao je na to da mnogi koji verovatno nikada ne bi preuzeli prve i nesigurne korake u pravcu sopstvenog biznisa, sve više shvataju i vide prednosti u tome što će se baviti sopstvenim stvarima, na sopstveni način i u vremenu kojim mogu samostalno raspolagati. Međutim, sam proces pokre-tanja sopstvenog biznisa zahteva, bez sumnje, svojevrsno buđenje i angažovanje mnogih unutrašnjih snaga i resursa koje neki ljudi jednostavno imaju ili im mogu lakše da priđu od drugih (Cvjetiča-nin, 2006). Preduzetništvo, ili ono što popularno nazivamo biznisom, fenomen je novijeg datuma. Do XV-XVI veka, odnosno epohe re-nesanse, nije postojala samostalnost i autonomija ekonomske u od-nosu na druge sfere društvenog postojanja. Srednjovekovni svet je bio statičan, a krvavi politički i verski ratovi (krstaški ratovi, kao svedočanstvo tog vremena) nisu bili uslovljeni ekono mskom logi-kom, niti logikom kretanja kapitala, već su bili izazvani primiti-vnim potrebama za pljačkanjem i otimanjem, kao i specifičnim religijskim motivima koji su različite verske grupacije uvodili u konflikte i otvorene sukobe. U srednjem veku, preduzetništvo u današnjem značenju te reči, nije igralo nikakvu ulogu u sticanju političke i ekonomske moći. To je bilo vreme kada su se na širokim poljima, pod zastavama, mačevima i kopljima, susretale vojske, a pobednik je imao moralnu satisfakciju i pravo da harači posedima i ratne zarobljenike koristi kao radnu snagu. Trebalo je da prođe pola milenijuma da se situacija u po-tpunosti promeni i da danas preduzetništvo ne postoji samo kao samostalni društveni fenomen na globalnom nivou, već se upravo iz njegovog ekonomskog utemeljenja započinju ratovi i sklapaju primirja. Ali danas, umesto ratnika i starih vojskovođa, na sceni su preduzetnici koji se nadmeću međusobno za određenu tržišnu nišu i borbeni menadžeri koji govore o (ne)prijateljskom preuzimanju kompanija; ratuju akcionarska društva, nacionalne i multinacio-nalne kompanije, a razlozi su prevashodno ekonomske prirode.

Page 41: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

39

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

Tako, savremeni uslovi predstavljaju utakmicu između na-cija i pojedinaca; utakmicu u kojoj je stanje preduzimljivosti posta-lo noseći princip globalne ekonomije. U vremenu u kojem živimo, potpuni trijumf preduzetničkog principa i na njemu zasnovana globalna ekonomija, prevazilazi okvire i interese nacionalnih drža-va i njihovih privrednih struktura. Jedna od ključnih promena u modernom svetu je sve veća osetljivost i odgovornost savremenog biznisa. Potrošači očekuju stalna unapređenja proizvoda i usluga koje konzumiraju. U bor-bi za očuvanje svojih pozicija na trižištu, pojedinci i organizacije moraju da reaguju mnogo brže, da budu agilni i inovativni. Prome-ne predstavljaju istovremeno i poslovne prilike (šanse) i probleme. Poslovne prilike dolaze u obliku novih mogućnosti i šansi za bo-lju budućnost. Na drugoj strani, problemi leže u neizvesnosti koje takve nove mogućnosti kreiraju. Reagujući na takve izazove, cilj preduzetničke aktivnosti jeste da se iskoristi prednost koje takve prilike donose i istovremeno odgovori na neizvesnost i rizik. Otu-da, veoma važno je ispravno razumeti sve relevantne aspekte pre-duzetništva, odnosno preduzetničkog menadžmenta. Šta je to preduzetništvo i ko može biti preduzetnik? Kao inovativna i dinamična poslovna aktivnost kreativno nadahnutih ljudi, preduzetništvo je od ključnog značaja za savre-mene privredne strukture, bez obzira na njihov dostignuti stepen razvoja. Njihovo zajedničko obeležje je poslovanje u uslovima brzih promena, nesigurnosti i rizika, što zahteva nov pristup bizni-su, nove poslovne orijentacije i strategije (Penezić, 2009). Najveće efekte i najbolje rezultate u takvim uslovima postižu preduzetnici i rastuće firme koje neguju preduzetnički menadžment. Orijentacija na stalne promene (poželjne, zdrave, orijenti-sane na budućnost) i strategiju inovacija, kao odgovor na izazove nestabilnog okruženja je osnovna karakteristika preduzetničkog menadžmenta. Preduzetništvo traži menadžment različit od po-stojećeg, ali jednako sistematičan, organizovan i svrsishodan.

Page 42: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

40

Prof. dr Nenad Penezić

Preduzetnički menadžer aktivno traži mogućnost, prilike, promišljeno rizikuje uvodeći promene i poboljšanja. Njegov klju-čni zadatak je uspešno upravljanje promenama koje uključuju spo-sobnost stvaranja nove sinteze ljudi, resursa, ideja i mogućnosti, odnosno poslovnih prilika. Preduzetništvo se potvrdilo kao odgovor na mnoge proble-me u potrošnji, kao pravi put u pronalaženju novih mesta i pozicija na postojećim tržištima uprkos masovnoj ponudi i beskompromi-snoj konkurenciji, ali i kao način stvaranja i razvoja novih tržišta. Otuda se preduzetništvo smatra novim sektorom savremene pri-vrede, a preduzetnici kreatorima novih radnih mesta. Zahvaljujući preduzetništvu i preduzetnicima, brže raste broj novih poslova nego zaposlenih u postojećim institucijama, organizacijama i pre-duzećima. Otuda, savremeni svet zahteva više preduzetnika i više od preduzetnika. O preduzetnicima se sa puno opravdanja govori kao o agen-tima promena i tržišnih prilika, kao o osobama čiji su poslovni po-duhvati odgovori na probleme koji proizilaze iz promena, i koje iz ničega stvaraju nešto. Oni su osobe nestandardnih poslovnih profi-la za koje su promene, neizvesnosti i rizik prirodno stanište u kome pronalaze poslovne inspiracije, a kreativnost i inovativnost suština poslovne filozofije. Biti preduzetnički kreativan i inovativan znači imati sposobnost da se uoče izvesnosti u neizvesnim situacijama i znači imati potrebna znanja da bi se prepoznala prilika i pronašli pravi načini da se ona pretvori u uspešan biznis. Preduzetništvo je svojstveno bilo kojem privrednom sekto-ru i tipu biznisa. Nezaobilazno je pri samozapošljavanju i u firma-ma bilo koje veličine i prepoznatljivo kroz sve faze životnog ciklusa – od osnivanja do rasta, zasićenja, gašenja ili ponovnog oživljava-nja. Relevantno je za male i velike firme, tehnološke i one tradi-cionalne; prisutno u različitim vlasničkim strukturama, od porodi-čnog biznisa do partnerstva, složenih organizacija sa akcijama na berzama do neprofitnih organizacija sa naglašenom ekonomskom (preduzetničkom) aktivnošću.

Page 43: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

41

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

Motor preduzetništva je pojedinačan kapital koji se u kon-kurenciji sa drugim kapitalima bori za svoje održanje, oplodnju i ekspanziju. Privatno vlasništvo (kapital) daje moć odluke i ak-cije, mogućnost izbora i realizovanja ideja, skraćuje vreme i broj posrednika u odluci i akciji. Ovo omogućuje smelost, ali i donosi rizik, jer preduzetnik/vlasnik neposredno snosi posledice – uspeh kao zaradu i nagradu, a neuspeh kao gubitak, što sve podstiče na maksimalan napor. Iz takvih uslova izvedene su razvijene u stvaralačke sna-ge inovativnog i slobodnog preduzetništva. Takvo aktivno, inici-jativno, inovativno i borbeno, na rizik spremno preduzetništvo, oslonjeno na razvoj nauke, tehnike i tehnologije i podržano akti-vnostima različitih insitutucija, danas menja i razvija svet. Otuda, preduzetništvo je delatnost preduzetnika, usmerena na pokretanje, organizovanje i permanentno inoviranje poslovanja preduzetničke organizacije, s ciljem stvaranja novog tržišta i ostvarivanja dobiti (Penezić, 2003). Intuitivno, mi znamo (ili osećamo da znamo) ko je ili ko nije preduzetnik. Mnogi ljudi uočavaju, vide prilike i imaju dobre ideje. Da li su oni preduzetnici i u čemu se preduzetnik razlikuje od njih?• Preduzetnik vidi ono što su drugi prevideli i odlučuje onda kada drugi oklevaju,• Preduzetnik aktivno traži i prepoznaje prilike,• Preduzetnik razvija nove ideje i identifikuje načine za ostvarivanje te ideje,• Preduzetnik organizuje resurse (kombinuje faktore proizvodnje) u organizaciju koja materijalizuje ideju u proizvod/uslugu s ciljem zadovoljenja tražnje potrošača,• Preduzetnik je spreman da preuzme rizik (da ga kontroliše i kada god je moguće minimizira) u očekivanju nagrade u slučaju uspeha,• Preduzetnik reskira svoj novac, vreme, naporan rad, često i ugled kako bi ostvario ideju u koju čvrsto veruje,• Preduzetnik predviđa i pažljivo planira,

Page 44: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

42

Prof. dr Nenad Penezić

• Preduzetnik analizira tržište i budno prati događaje u poslovnoj okolini. Otuda, možemo reći da je preduzetnik lice nadareno poslo-vnim duhom i rukovodećim sposobnostima, uvek budno i sprem-no da prepozna i iskoristi nove poslovne prilike odgovarajućim kombinovanjem faktora proizvodnje i odlučno da preuzme rizik (povezan sa neizvesnošću) upravljanja organizacijom na temelju inoviranja i permanentnog razvoja, s ciljem stvaranja nove vredno-sti.

Koje su osnovne karakteristike (osobine) preduzetnika? Svi mi se međusobno razlikujemo, ne samo po tome kako izgledamo, već i po tome kako se ponašamo, odnosno reagujemo u različitim situacijama. U praksi, veliki broj istraživačkih studija bio je posvećen identifikovanju karakteristika uspešnih preduzetni-ka, ali do danas nijedan istraživač poslovne prakse preduzetništva (preduzetničkog menadžmenta) nije uspeo da odredi one preduze-tničke osobine koje će „predskazati“ da li će neko biti ili ne uspešan preduzetnik. Ipak, potenciraćemo sledeće ključne karakteristike ličnosti preduzetnika (Timmons, 2009):

• vizija,• potreba za postignućem,• spremnost za preuzimanje rizika,• samopouzdanje (visok interni lokus kontrole),• kreativnost,• inovativnost,• potreba za samostalnošću. Vizija predstavlja globalnu predstavu o tome gde i kako pre-duzetnik vidi svoj biznis u narednom periodu. To je slika „novog sveta“ koju on/ona želi da kreira. Vizija je slika odredišta na koje preduzetnik želi da stigne, pre nego puta do tamo. Kao „svetlo na kraju tunela“ vizija pomaže preduzetniku da lakše definiše ciljeve, strategiju (kao način za realizaciju definisanih ciljeva), da pridobije sledbenike za svoj preduzetnički poduhvat, modelira moralni kon-tekst budućeg poduhvata, socijalnu odgovornost njegovih učesnika

Page 45: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

43

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

i kao takva predstavlja važnu alatku preduzetnika. Potreba za postignućem čini se svakako ključnom karak-teristikom uspešnog preduzetnika. Obično se definiše kao motiv, želja za ličnim uspehom i afirmacijom, potreba da se dostigne i nadmaši definisani cilj u skladu sa postavljenim standardima. Ova lična osobina može biti veoma važna karakteristika uspeha pojedi-naca i u drugim zanimanjima, a ne samo u domenu preduzetničke aktivnosti. Teško ju je meriti, a često njena mera nije novčana na-grada, već zadovoljstvo ostvarenim ličnim uspehom, postignutim poslovnim rešenjem kao, recimo, odgovorom na neki konkretan poslovni problem, postignućem. Pojedinci koji imaju snažnu želju sa samopostignućem su ambiciozni ljudi koji puno postižu. Oni su spremni da rade bolje i efikasnije od drugih i nastoje da prevaziđu prepreke koje stoje na putu uspeha. Spremnost za preuzimanje rizika podrazumeva veoma oba-zriv ulazak u preduzetnički poduhvat i sklonost umerenom riziku, tj. riziku nad kojim imaju kontrolu. Rizik je stepen opasnosti po sopstvenu ličnost, druge ljude ili stvari koja preti od nekog određe-nog ili bilo kog nepredvidivog događaja. Kao pojedinci koji odvaž-no i hrabro ulaze u biznis, preduzetnici snose, pre svega, finansijski rizik, jer ulažu novac. Ako zbog pokretanja svog preduzetničkog poduhvata napuste postojeći posao, onda se kod preduzetnika jav-lja i rizik karijere. Posvećenost poslu i poistovećivanje sa biznisom, dugo radno vreme, veoma naporan rad donosi i rizik zapostavlja-nja porodice, kao i psihološki rizik. Samopouzdanje (lokus interne kontrole) predstavlja uve-renje da uspeh zavisi od ličnog zalaganja i truda. Pojedinci sa in-ternim lokusom kontrole su oni koji vole da imaju glavnu reč u svojoj sredini (da kontrolišu svoje okruženje) i da imaju kontrolu nad svojom sudbinom (da kontrolišu sebe i da budu sami svoj šef). Visok stepen samopouzdanja može negativno da utiče na tok biz-nisa, dok razuman stepen samopouzdanja i samouverenosti dopri-nosi poslovnom uspehu. Kreativnost omogućava preduzetniku da identifikuje gep na tržištu, ali i način da ga popuni. Za preduzetnike koji su kre-ativni kažemo da su „senzitivni na problem, nedostatke, gepove u

Page 46: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

44

Prof. dr Nenad Penezić

znanju, nedostajuće elemente, disharmoniju, sposobni da identifi-kuju poteškoće, traže rešenja, predviđaju ili formulišu hipoteze o poteškoćama, testiraju ih i konačno saopštavaju rezultate“. Uspeh poslovanja često zavisi upravo od sposobnosti preduzetnika da ra-zmišlja nekonvencionalno i da do određenog rešenja dođe na kre-ativan način. Inovativnost – sposobnost da se uvode novine koje iniciraju i donose promene. Inovacije koje uvodi preduzetnik odnose se na nove proizvode, tehnološke procese, sirovine ili na otvaranje novih tržišta. Inovacije su izvor visokih profita. Međutim, profit koji se stiče uvođenjem inovacija je kratkotrajan – on nestaje čim se na tržištu pojave pratioci i imitatori inovacije. Izvor poslovne ideje je veoma važan, ali uloga kreativnog razmišljanja je vitalna u razradi, razvoju i prevođenju ideje u delo, a potom i u svim fazama njenog komercijalnog života. Stoga, inoviranje treba da bude permanen-tno. Preduzetnici, sa sposobnošću inoviranja (novih kombinacija faktora proizvodnje), inicijatori kreativne destrukcije, važni su ka-talizatori privrednog razvoja. Potreba za samostalnošću ogleda se u autonomnom do-nošenju odluka i ličnoj kontroli. Svoje lične i poslovne ambicije preduzetnici žele da ostvare samostalno. Samostalnost dovodi do zadovoljstva, koje je rezultat ličnog postignuća, a koje izostaje kada se radi za drugog. Samostalnost podstiče inicijativnost, povoljno utiče na kreativnost i fleksibilnost, ali istovremeno donosi i veći rizik, veću odgovornost i puno rada. Pojedinci postaju preduzetnici kada donesu odluku da uđu u biznis. Što je njihova namera da to učine jača, to je veća i verovat-noća da će se to desiti. Namera postaje jača kada pojedinac uvidi da je preduzetnička karijera željena i izvodljiva. Upravo ove percepcije izvodljivosti i poželjnosti (pokretanja preduzetničkog poduhvata i njegove održivosti/uspeha) determinisane su pomenutim karakte-ristikama, ali i motivacijom. Motivacija je unutrašnja pobuda zbog koje se preduzetnici ponašaju upravo onako kako se ponašaju. Kao proces, motivaci-ja je usmerena na budućnost, pa se u velikoj meri može objasniti

Page 47: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

45

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

ljudskim potrebama koje joj prethode. Koncept koji je korišćen u savremenoj preduzetničkoj praksi, daje sledeću hijerarhiju nivoa potreba:• osnovne (fiziološke) potrebe – potreba za ishranom, odmorom, u radnom smislu za komforom, izbegavanjem pritisaka, prijatnim uslovima za rad,• bezbednost i sigurnost – potreba za radom, razumnom kompenzacijom, izvesnošću, garancijom da je posao siguran i da nema drastičnih promena,• društvene potrebe (potrebe pripadnosti) – potreba za socijalnim životom, prihvatanjem, poverenjem, emocijama: na poslu, kod kuće, među prijateljima,• poštovanje – potreba za samopoštovanjem, poštovanjem od strane drugih, težnja za priznanjem i dobijanjem mogućnosti da se iskaže posebna kompenzacija,• samodokazivanje (samoaktuelizacija) – potreba za ispunjenjem svih svojih potencijala, slobode u poslu, osećanjem zadovoljstva i izazovnih mogućnosti kroz koje može da se iskaže kreativnost.

Na povećan entuzijazam i angažman preduzetnika najviše utiču tzv. motivacioni faktori koji se odnose na potrebu za: ličnim razvojem, većim ostvarenjem i odgovornostima i priznanjima.

Preduzetnički proces u praksi Uspešno pokretanje preduzetničkog poduhvata pred st a v -lja vrlo složen i rizičan poduhvat. Kod preduzetništva prvenstveno je reč o stvaranju nove vrednosti. U ekonomskom smislu, to znači stvaranje što veće razlike između vrednosti upotrebljenih resursa (input-a, odnosno proizvodnih faktora) i vrednosti proizvoda i usluga (output) koja će se proizvesti tim sredstvima. Proces stvaranja nove vrednosti ili preduzetnički proces re-zultat je međusobnog delovanja tri pokretačke sile: preduzetnika i njegovog tima, poslovne prilike i resursa (Rwigema i Venter, 2005). Pravilnom procenom ovih elemenata moguće je uticati na njih u cilju povećanja poslovnog uspeha. To drugim rečima znači da pre-

Page 48: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

46

Prof. dr Nenad Penezić

duzetnik mora dobro proceniti svoje jake i slabe strane (sopstvene prednosti i nedostatke), potom izvršiti tržišnu procenu poslovne prilike (šanse) i racionalno vrednovati potrebne resurse. Lične osobine, iskustvo, znanje i veštine preduzetnika i nje-govog užeg, osnivačkog tima, igraju ključnu ulogu u svakoj uspeš-noj organizaciji (preduzetničkom poduhvatu), posebno u periodu „šegrtovanja“, tokom kojeg se vrši tržišna provera poslovne ideje, pripremanje poslovnog plana, valorizacija resursa i sl. Ovo je po-sebno važno za međusobno upoznavanje, usklađivanje interesa i, naravno, motivaciju. Uloga „šegrtovanja“ je značajna i po tome što određene nedostatke preduzetnika osnivača je moguće nadoknaditi tako da se u osnivački tim privuku i partneri koji imaju željene ka-rakteristike. Ako partneri ustanove da mogu da delotvorno sarađu-ju i da postoji „kolektivno“ znanje koje je od presudnog uticaja na uspešno izvođenje posla, onda se mogućnost poslovnog uspeha preduzetničke organizacije umnogome povećava. Poslovna prilika se smatra glavnom pokretačkom silom koja dovodi do preduzetničkog delovanja i ključnim faktorom pre-duzetničkog procesa. Inovativni pojedinci, preduzetnici, obično imaju mnoštvo poslovnih ideja koje predstavljaju osnovu poslovne prilike. Međutim, problem je često u tome što (neuspešni) predu-zetnici izjednačavaju poslovnu ideju sa poslovnom prilikom (tržiš-nom šansom). Poslovna ideja nije istovremeno i tržišna šansa! I konačno, treći vitalni elemenat u preduzetničkom procesu su potrebna fizička sredstva i ljudski i finansijski resursi. Uspešni preduzetnici brzo nauče da svoje tržišno proverene poslovne ideje mogu realizovati a da nisu vlasnici kapitala i sredstava. Dobri pre-duzetnici su u stanju da iz ograničenih sredstava izvuku više nego drugi i da napreduju sa minimalnim dodavanjem sredstava. Put od kreiranja neke ideje do konačne realizacije preduze-tničkog poduhvata je veoma dug i naporan, ispunjen nedoumica-ma, izazovima i brojnim zamkama. To je svojevrstan iterativni pro-ces koji je utemeljen na sistemu „pokušaja i grešaka – vraćanja na prethodni korak“, odnosno uočavanja postojećih nesklada i načina za njihovo prevazilaženje. Iako se taj proces ne odvija po nekom

Page 49: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

47

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

ustaljenom praktičnom modelu, moguće je ipak utvrditi nekoliko ključnih faza (Deakins i Freel, 2003):• Motivacija,• Identifikovanje poslovne ideje, odnosno prilike, • Vrednovanje (tržišna provera) ideja,• Identifikacija resursa,• Pridobijanje sledbenika,• Početak i opstanak. Prvu fazu čini razmišljanje i iznalaženje stimulacije da bi se postavili poslovni ciljevi i krenulo sa biznisom. Motivaciju je moguće pronaći u samoj individui, socijalnoj grupi kojoj pripada, porodici, društvu i sl. Motivacija preduzetnika je u funkciji mo-deliranja vizije kao njegove globalne predstave o tome gde u svom biznisu želi da bude u narednom periodu i koja treba da ima inspi-rativnost, jasnoću, izazovnost, kao i praktičnost realizacije. Druga faza poistovećena je sa otkrivanjem poslovne ideje, odnosno poslovne prilike. Uspešan biznis nije samo stvar inspiraci-je budućeg preduzetnika, već se u osnovi „izoštrene“ poslovne ide-je može nalaziti: iskustvo iz prethodnog posla, lični interes, šansa, sugestije prijatelja i rođaka, porodični posao, obrazovanje i drugo. Podlogu poslovne ideje mogu činiti i alternativni putevi ulaska u novi posao (kupovina posla, licenca, franšizing i drugo). Naredni korak predstavlja tržišna provera poslovne ideje – poslovna ideja je svaka ideja o novom proizvodu ili usluzi, koja nije tržišno, poslovno proverena, dok je poslovna prilika tržišno prove-rena poslovna ideja, koju je moguće realizovati. Tržišna provera poslovne ideje podrazumeva: a) analizu kupca/potrošača, b) analizu konkurencije, i c) analizu delatnosti (grane) u kojoj se zameće novi biznis. Ovde je važno da ukoliko preduzetnik na temelju ovakve analize ne dobije potvrdu da je po-slovna ideja = tržišna prilika (šansa), preduzimanje daljih koraka nema ekonomsko opravdanje ni logiku. Proizvesti proizvod (uslu-gu) uz sva prethodna ulaganja, a pri tome (ne znati) nemati kome ga prodati, predstavlja osnovu poslovnog neuspeha preduzetnika.

Page 50: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

48

Prof. dr Nenad Penezić

U četvrtoj fazi potrebno je identifikovati i specificirati sve bitne resurse za uspešnu realizaciju novoprojektovanog bizni-sa. Nužno je vremenski operacionalizovati plan ulaska u posao i izvršiti analizu dobavljača sirovina i materijala. Peta faza predstavlja fazu pregovaranja za ulazak u posao, odnosno fazu realizacije poslovnog plana. Pregovori se odnose na zatvaranje finansijske konstrukcije posla, pridobijanje sledbenika (izbor poslovnih partnera), pribavljanje raznih vrsta dozvola, regi-straciju preduzeća itd. Poslednja faza odnosi se na finalne pripreme i ulazak u po-sao. Imperativni zahtevi koji se u ovoj fazi rađanja posla postavljaju pred preduzetnika je uspostavljanje poslovnih odnosa sa stručnja-cima koji mogu biti od pomoći i uspostavljanje jasnih veza sa po-trošačima i dobavljačima. Navedene faze predstavljaju logičan redosled aktivnosti, pri čemu je uspešno savlađivanje svake faze uslov za preduzimanje na-rednog koraka. Vremensko trajanje svake faze nije moguće gene-ralno utvrditi, jer je ono determinisano individualnim naporima i različito je od slučaja do slučaja.

Neophodnost planiranja poslovne aktivnosti (poslovni plan) Verovatno jedan od najbitnijih koraka u celokupnom pro-cesu realizacije poslovne prilike jeste izrada poslovnog (preduze-tničkog, biznis) plana. Kreiranje poslovnog plana zahteva vreme i značajne napore. Međutim, to je neophodno ukoliko se želi izoštra-vanje poslovne ideje i njena provera u smislu utvrđivanja opravda-nosti ulaska u određeni biznis. Možda je preterano reći da je poslovni plan na izvestan način propusnica ili instrument pristupa potencijalnim finansijeri-ma, ali on – kao celovit idejni projekat, sasvim sigurno omogućava uspešno komuniciranje preduzetnika sa svojim okruženjem. Poslovni plan se smatra osnovnim oruđem preduzetnika. On je ogledalo pretenzije, poslovne filozofije i veštine konkretnog preduzetnika da upravlja svojim poslovanjem. Osnovna svrha mu je da pomogne preduzeću da definisane ciljeve poslovanja konver-

Page 51: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

49

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

tuje u stvarnost uz što manje potresa, iznenađenja i neplaniranih aktivnosti (Penezić, 2009). U tom smislu, poslovni plan je svojevr-sna „putna mapa“ koja omogućava da se što uspešnije pređe put od početne faze u kojoj se kreira biznis ideja do njene konačne realiza-cije. Koje su osnovne funkcije poslovnog plana? Omogućava budućem preduzetniku da izoštrava poslovnu ideju na papiru, a ne na tržitu. Na taj način, provera opravdanosti ulaska u konkretni biznis ne odvija se na tržištu gde su efekti mo-gućih grešaka mnogo nepovoljniji i iskazani visokom cenom koju treba platiti. Daje kompletnu sliku biznisa i omogućava da se precizno definišu objektivne mogućnosti za realizaciju projektovanog poslo-vnog poduhvata. Pokazuje koliko je novca potrebno za ulazak u novi ili eks-panziju postojećeg posla. Istovremeno, treba da pokaže u kojim intervalima, kojom dinamikom i kako će se kanalisati taj novac. Neuspeh novih poslovnih poduhvata često se vezuje za finansijske poteškoće preduzetnika. Studiozan pristup u izradi poslovnog pla-na omogućava eksperimentisanje različitim mogućnostima i kon-centraciju na opcije koje će osigurati adekvatnu i ekonomski oprav-danu finanisijsku konstrukciju. Kao celovit idejni projekat, predstavlja efektivnu komuni-kacijsku alatku preduzetnika prema okruženju (bankari, potenci-jalni investitori i/ili partneri, državne organizacije, kupci, dobav-ljači, mediji, i sl.). Dobar je instrument planiranja za budućnost. Priprema poslovnog plana zadire u poslovno planiranje kao (upravljački) proces, što je od posebne važnosti za vitalnost i dugo-ročnu stabilnost projektovanog preduzetničkog poduhvata. Budući da preduzetnička organizacija posluje u vrlo dinamičnom, konku-rentskom okruženju, ne može se sa sigurnošću očekivati da će se sve ono što je predviđeno u poslovnom planu realno i ostvariti. Suština poslovnog planiranje (plana) jeste upravo u pripremanju biznisa (i

Page 52: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

50

Prof. dr Nenad Penezić

preduzetnika) na promene sa kojima se potencijalno može suočiti, kao i za njegovo brzo reagovanje i prilagođavanje novonastalim si-tuacijama.

Kome je namenjen poslovni plan? Preduzetničkoj organizaciji, gde će preduzetnik, članovi njegovog tima i ostali zaposleni sagledati viziju i strategiju poslo-vanja. Spoljnim akterima kao što su: bankari, kreditori, dobav-ljači, akcionari u smislu sagledavanja atraktivnosti i pouzdanosti ulaganja (plasman kapitala) i drugih oblika saradnje. Državnim i drugim organima (revizori, sindikati) koji vrednuju preduzetničku ideju, ocenjuju legitimnost i realizaciju konkretnog poslovnog poduhvata. Preduzetničkom timu za kontrolu, ocenu uspešnosti predu-zetničkog menadžmenta po pojedinim segmentima aktivnosti. Porodici, kao vitalnom delu podrške za ulazak u konkretan biznis.

Šta potencijalni finansijer želi i očekuje od konkretnog biznisa? Da bi se dobila šansa za finansijsku podršku, poslovni plan mora biti urađen na maksimalno profesionalan način. On mora da: Pruži dokaze o tržišnoj orijentaciji projekta – Budući predu-zetnik mora neizostavno potencirati spoznaju o potrebama poten-cijalnih kupaca. Poslovni plan koji stavlja akcenat na opis proizvo-da i objašnjenja tehničko-tehnoloških uslova umesto na to kome je proizvod namenjen i kako će ga plasirati, nailazi na „uzdržan“ prijem kod potencijalnih finansijera; Ukaže na dokaze o prihvatanju konkretnog programa od strane kupaca – Osim što mora da pruži jasne dokaze o tome ko će kupovati njegov proizvod, odnosno koristiti njegove usluge, predu-zetnik treba argumentovano da ukaže i na njihovu platežnu spo-sobnost; Precizno definiše vlasničke odnose unutar preduzeća – Po-red jasnog opredeljenja za određenu legalnu formu poslovanja,

Page 53: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

51

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

postojanje ekskluzivnih prava na proizvode kroz patente, autorska prava, trgovačku marku ili licencu, znatno će ojačati pregovaračku poziciju preduzetnika; Što preciznije ukaže na finansijske performanse projekta – Poslovni uspeh preduzetničke organizacije i njegov rast za banke i druge moguće izvore finansiranja projekta je od interesa u onoj meri u kojoj je nužan da bi omogućio plaćanje kamate i povrat glavnice. Kreditne institucije su zainteresovane da na vreme dobi-ju svoju kamatu i glavnicu. Za njih uspeh konkretnog poduhvata može značiti mogućnost za odobravanje novih, dodatnih zajmova, kao i povećanu sigurnost za ranije preuzete obaveze. Većina „novo-rođenih“ ili ekspanzivnih biznisa ne donosi profit odmah, pa je ini-cijalni kapital potrebno obezbediti na osnovu nekog drugog izvora; Svoje prognoze bazira na realnim pretpostavkama – Pro-jekcije rasta i razvoja treba podržati što čvršćim argumentima gde god je to moguće. Za budućeg preduzetnika od velike koristi može biti spoznaja da se finansijeri u toku jedne godine susreću sa vrlo velikim brojem kreditnih zahteva i da su ujedno njihova sredstva uložena u mnoge poslovne poduhvate, u različitim privrednim sek-torima. To znači da oni već imaju uvid u postignute finansijske re-zultate i tržišni položaj svakog pojedinačnog projekta (preduzeća) kojeg su podržali, pa samim tim i mogućnost da porede planirane veličine sa ostvarenim. Ako poslovni plan novog preduzeća sadrži takve projekcije koje su već za pojedine delatnosti od strane poten-cijalnih investitora (a na temelju njihovih ranijih iskustava) ocenje-ne kao prihvatljive, šanse za dobijanje potrebnih sredstava su utoli-ko veće. U metodološkom smislu, poslovni plan mora biti jasno pi-san, realan, poslovno logičan i dovoljno detaljan (Penezić, 2003). Ključni segmenti svakog poslovnog plana su:• izvršni rezime,• organizacija i upravljanje,• tržišna analiza,• operativni deo (tehničko-tehnološka analiza),• strategija konkurentnosti,

Page 54: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

52

Prof. dr Nenad Penezić

• finansijska analiza,• plan rasta i razvoja. Sve navedene faze izražavaju logičan redosled aktivnosti, pri čemu je uspešno savlađivanje svake faze uslov za prelazak na sledeću aktivnost. Tako, budući preduzetnik ne može pristupiti istraživanju tržišta ukoliko prethodno ne izvrši izbor proizvoda, kao što ne može modelirati razvojnu strategiju, a da pre toga ne istraži tržište.

Istraživanje tržišta Ukazali smo na činjenicu da je odsustvo brižljivo izvedene i kompleksne analize tržišta i tržišnih potencijala često uzrok svih poteškoća koje može imati budući preduzetnik, bilo da se radi o maloj organskoj farmi na početku poslovanja ili malom proizvod-nom preduzeću u fazi rasta i razvoja. Bez temeljnog i potpunog razumevanja tržišta i konkurencije, budući preduzetnik neće biti u poziciji da ubedi partnere, bankare, zainteresovane ulagače ili čla-nove porodice da su njegove projekcije tačne, realne i, pre svega, podržive. Otuda, analiza tržišta predstavlja ključni deo svakog po-slovnog plana. Svako tržište je vrlo složeno, dinamično i sačinjeno od po-tpuno različitih tipova potrošača. Mnogi preduzetnici su ubeđeni da je istraživanje tržišta suviše teoretska stvar da bi se time bavili. Ovakav pristup je opasan i pogrešan – opasan jer bez analize tržišta možete započeti proizvodnju određenog proizvoda ili obavlja nje određene usluge za koje jednostavno ne postoji interesovanje, a pogrešan jer istraživanje tržišta može biti realizovano na veoma praktičan način. Istraživanje tržišta je aktivnost koja započinje momentom kreiranja poslovne ideje i ne završava se činom registracije predu-zeća i otpočinjenjem posla. Većina (potencijalnih) preduzetnika nije u stanju da samostalno sprovede analizu tržišta, s obzirom na svu kompleksnost okruženja u kojem preduzetnička organizacija ostvaruje svoju aktivnost, dostupnosti relevantnih tržišnih infor-macija, ali i znanja potrebnih za jedno ovakvo istraživanje. U ovom

Page 55: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

53

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

segmentu izrade poslovnog plana, nužna je pomoć specijalizova-nih servis provajdera. Ipak, jedan od jednostavnih i nepristrasnih načina da se analizira struktura ciljnog tržišta jeste identifikovanje tržišnih šansi i opasnosti. Uz pomoć ove analize, razne grandiozne ideje ili noćne more koje zaokupljaju preduzetnika moguće je ispitati kroz prizmu stepena verovatnoće njihovog događanja i/ili mogućih finansijskih efekata (i pozitivnih i negativnih).

Tržišne šanse i opasnosti1. Kvantitativna analiza tržišta1.1. Koliko pojedinaca/organizacija (tip) postoji na ciljnom tržištu kojima je potreban Vaš proizvod (usluga)?1.2. Koje proizvode/usluge trenutno koriste?1.3. Koliko često (mesečno, godišnje) koriste ovaj proizvod/uslugu?1.4. Na koji način postojeći (potencijalni) kupci/potrošači dobijaju in-formacije o proizvodima/uslugama kao što su: lična preporuka, reklama, katalog...

2. Kvalitativna analiza tržišta2.1. Zašto postojeći i potencijalni potrošači kupuju/ne kupuju?2.2. Njihovo mišljenje o proizvodima/uslugama koje kupuju: zadovoljavajući kvalitet, dobar servis, visoka cena i sl.2.3. Kakvo je njihovo mišljenje o postojećim proizvođačima na tržištu?

3. Konkurentska struktura tržišta3.1. Ko su naši direktni konkurenti?3.2. Ko su naši indirektni konkurenti?3.3. Koje su njihove najznačajnije jake strane i slabosti – veličina, imidž, kadrovske sposobnosti, organizacija, marketinške sposobnosti, geografsko pokrivanje...

4. Najvažniji tržišni trendovi4.1. Veličina i lokacija tržišnog segmenta?4.2. Zahtevi tržišnog segmenta?4.3. Struktura tržišnog segmenta?4.4. Konkurencija?

Page 56: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

54

Prof. dr Nenad Penezić

Preduzetnička strategija Pod strategijom podrazumevamo plansku odluku kojom se definišu bazični načini ostvarivanja ciljeva preduzetničke organiza-cije. Strategija je orijentisana na izbor glavnih pravaca za re alizaciju postavljenih ciljeva i alokaciju podržavajućih resursa, s ciljem da se kreira i održi konkurentska pozicija u okruženju. Proces formulisanja ciljeva poslovnog poduhvata u osnovi ima adekvatnu misiju, kao kratku i jasnu izjavu o razlozima ulaska u biznis, kreiranju organizacije, njene uloge, funkcije koju želi da ispuni, osnovnog kruga kupaca/potrošača i metoda pomoću kojih organizacija namerava da realizuje postavljeni(e) cilj(eve). Izjava o misiji predstavlja okvir za formulisanje specifičnih aktivnosti koje će obavljati, definiše prostor i tržište u kome će se nadmetati, određuje način na koji će (pre)usmeravati resurse i identifikovati pravac razvoja i rasta u budućnosti.

PRVI CILJOstvariti i po mogućnosti unaprediti poziciju TOKA GOTOVINE (Cash-flow position) u odnosu na onu koja je projektovana (Cash-flow statement)

DRUGI CILJDostići PRIHODE OD PRODAJE u vrednosti od ... odnosnoProizvod A (Obim prodaje x jed. cena)Proizvod B (Obim prodaje x jed. cena)Proizvod C (Obim prodaje x jed. cena)

TREĆI CILJPostići UKUPNE TROŠKOVE poslovanja, ne više od… (Troškovi, a u kontekstu dugoročnog poslovanja, materijalna sredstva)

PETI CILJOstvariti PROFIT od ... ako je RACIO STALNIH SREDSTAVA (S) najmanje ... %

ČETVRTI CILJa) Ostvariti PROFIT (pre oporezivanja) od ...b) Ostvariti PROFIT (pre oporezivanja) od ... ako je PRODAJNI RA-CIO (r) najmanje ... %

Page 57: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

55

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

Poziciju preduzetničke organizacije u bližoj, odnosno daljoj budućnosti moguće je definisati na temelju sledećih najvažnijih ci -l j eva (Penezić, 2011): Proces izbora ciljeva podrazumeva istraživanje i određi-vanje šta je najbolje za preduzetnika da definiše kao situaciju ili poziciju u kojoj želi da se nađe u doglednom vremenu. Analiza i projekcija faktora okruženja, kao i procena raspoloživih resursa su osnova budućem preduzetniku i njegovom timu da definiše bazič-ne poslovne ciljeve. Svaka vrsta preduzetničkog poduhvata uvek nosi u sebi set relevantnih ciljeva, a osnovni zadatak preduzetni-ka je da izabere odgovarajuće. Međutim, nije moguće istovremeno težiti svim ovim ciljevima s obzirom na to da je budžet ograničen i da postoji međusobna nepodudarnost ciljeva. Ovakva kategorizacija, izvršena u svetlu ekonomskih ci-ljeva, ukazuje na to da je ključni kratkoročni cilj malog preduzeća optimiziranje njegove „cash-flow“ pozicije, dok je u uslovima du-goročnog poslovanja to svojevrstan amalgam različitih ciljeva, od-nosno miks između veličine i profitabilnosti. Veličina ovde može biti definisana kroz prizmu vrednosti angažovanih sredstava, od-nosno visine ostvarenog prihoda od prodaje. U takvim uslovima, profitabilnost (prinos na ulaganje, investicije) postaje neophodan cilj. Formulisanju razvojne strategije pristupa se tek pošto je završen proces definisanja poslovnih ciljeva. Strategija, kao planska odluka kojom se definišu bazični načini ostvarivanja ciljeva pre-duzetničke organizacije, mora biti usklađena sa ciljevima, raspo-loživim resursima, ali i sredinom u kojoj se pokreće preduzetnički poduhvat. Kreiranje razvojne strategije započinje sledećim puto-kazom: Uspešni preduzetnici (farmeri) su svojevrsni stratezi u pla-niranju i akciji. Oni traže način da jačaju konkurentnost svog ma-

Page 58: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

56

Prof. dr Nenad Penezić

log biznisa, pa je otuda neophodno razvijati strategijski menadž-ment. Razvojna strategija pomaže farmeru da napravi dobar izbor između alternativnih pravaca akcije u nepredvidivom i nestabil-nom okruženju. Ona istovremeno pomaže farmeru i da donese kratkoročne poslovne odluke usklađene sa ciljevima na srednji, odnosno dugi rok (Kahan, 2013). Strategijsko ponašanje je svojevr-sna kombinacija planirane akcije i brzih, ali odmerenih reakcija na promenljive (preteće) uslove sredine. Preduzetnik farmer može uvećati svoj profit i kreirati novu vrednost kroz različite strategije kao što su:

Slika 1. Poslovni/planski model male porodične organske farme(Istraživanje u toku projekta Education of Teachers in the Field of Ecolog-ical Food Production and Management, 16964-TEMPUS-1-2011-1-NL-

TEMPUS-JPHES)

Page 59: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

57

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

• diversifikacija,• niži ukupni troškovi (vođstvo u troškovima),• rast i razvoj (uvećavanje kapaciteta, dupliciranje, modernizacija),• specijalizacija,• diferencijacija proizvoda,• integracija (horizontalna i vertikalna). Pored ovih strategija, važno je spomenuti i strategije za sta-bilizaciju poslovanja koje podrazumevaju različite načine za održa-vanje veličine i organizacije na postojećem nivou. Ove strategije usvojene su na samom početku ili nakon dužeg perioda rasta, a zavise od definisanih ciljeva i samih aspiracija preduzetnika. To su uglavnom strategije: održavanja pune zaposlenosti, postizanja žel-jenog nivoa prihoda, „status-quo“ pozicije, „čekati šta će se desiti“, i sl. Svojevrsna anatomija i fiziologija preduzetničkog menadž-menta prikazana je na jednom mogućem poslovnom modelu male porodične farme u oblasti organske poljoprivrede, (Slika1).

Literatura

Beale Ben et al. (2009): Farm Business Planning. University of Maryland, Cooperative Extension, Instructional Workbook, USA.

Boehlje Michael et al. (2000): Farm Business Management for the 21st Century – Checking Your Farm Business Management Skills. Purdue University, USA.

Cvetičanin N. (2006): Preduzetništvo i država – saveznici i suparnici. Zbornik radova – edicija Biznis i država, Institut društvenih nauka, Cen-tar za ekonomska istraživanja, Beograd.

Deakins D., Freel M. (2003): Entrepreneurship and Small Firms, 3rd ed. Mc Graw Hill Education, Berkshire, UK.

Green J. (2010): Small Farm Decision-Making & Enterprise Planning Workbook. North Carolina A&T State University Cooperative Extension Program, USA.

Galpin M. et al. (2000): Participatory Farm Management Methods for

Page 60: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

58

Prof. dr Nenad Penezić

Agriculture research and Extension: A Training Manual. The University of Reading, UK.

Kahan D. (2013): Entrepreneurship in Farming. Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), Geneva.

King R. et al. (2003): Building a Sustainable Business – A Guide to Devel-oping a Business Plan for Farms and Rural Businesses. Handbook Series Book 6, Minnesota Institute for Sustinable Agriculture, USA.

Miller M. et al (2003): Planning for Whole Farm Management - Lessons form Midwest Farmers. Minnesota Project, University of Wisconsin, The Michigan Agriculture Stewardship Association, USA.

Penezić N. (2003): Kako postati preduzetnik. Republička agencija za raz-voj malih i srednjih preduzeća, Beograd.

Penezić N. (2003): Vaš vodič kroz biznis plan. Republička agencija za raz-voj malih i srednjih preduzeća, Beograd.

Penezić N. (2009): Preduzetništvo – savremeni pristup, Akademska knjiga, Novi Sad.

Penezić N. (2009): Ekonomika preduzeća sa osnovama mikroekonomske analize. Fakultet poslovne ekonomije, Univerzitet Educons, Sremska Kamenica.

Todić V., Penezić N., Lukić D., Milošević M. (2011): Tehnološka logistika i preduzetništvo. Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka.

Rwigema H., Venter R. (2005): Advanced Entrepreneurship. Oxford Uni-versity Press, Oxford, UK.

Timmons A.J. (2009): New Venture Creation: Entrepreneurship for the 21.Century, 4th ed. Irwin, Illinois.

ENTREPRENEURIAL MANAGEMENT IN ORGANIC FARMING

Summary: Entrepreneurship is a complex phenomenon and de-fine it doesn’t mean, in the same time, and understand it. Like the phe-nomenon of management and entrepreneurship has its own economic and social dimension. An entrepreneur is an individual who lives and

Page 61: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

59

Preduzetnički menadžment u organskoj poljoprivredi

works in a social environment, wherein its vital characteristics do not lie in the individual actions that he/she is taking, but in a specific set of actions that, through the launching of entrepreneurial venture, lead in creating new wealth and greater prosperity. Creating a new wealth is, in general, management activity, wherein entrepreneurship in a special way to contribute to this process. Hence, the entrepreneur can be considered as: a active manager, under-taking an activity and implementing the particular tasks, an agent of eco-nomic change in terms of the effects they have on economic systems and the change they drive, and an individual in terms of its psychology and personality. Can small - scale farmer become entrepreneur? Certainly, yes! Almost in all economic structures, small - scale farmers have shown remarkable ability to react and adapt. They have become more market oriented and take risks to open or create new market segment for their products. Producing for the market is the first response of farmer entrepre-neurs to the business idea (opportunity). It is important to understand that the success of farmers as entrepreneurs do not only depend on the “ownership” of a good business idea, but also on the entrepreneurial abil-ity to convert it to a market reality. That includes general management skills (planning skills, strategic skills, marketing skills, financial skills, time management skills) necessary to organize all physical and financial resources for starting a small organic farm, and personal management skills (communication skills, motivation skills, tasks/competences del-egation skills, negotiation skills, leadership) necessary for successfully managing the small farm.But, entrepreneurs need more than entrepreneurial characteristics and various skills - knowledge is a key factor in successful farm business man-agement. Finally, a crucial part of the entrepreneurial process and the vital task of the entrepreneur is his innovative role. Innovation simply means doing something new, different and in a better way. Effective innovations are simple and focused on small, limited market, with the product requir-ing little money and few people to produce and sell it. An innovation that aims at leading the market (e.g. dominating a small specialized market) is more likely to be successful.

Page 62: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

60

Starting an entrepreneurial venture (small organic farm) in our conditions, in the field of organic agriculture, for farmers -entrepreneurs’ means facing the following major barriers (risks): unsupportive laws and regulations, access to capital, poor or absent supporting infrastructure, marketing constraints, but also and under-developed management skills of entrepreneurs, mentality and attitudes that stem from traditions. In such circumstances, of particular importance is the role of the state (gov-ernment), which has the task of creating a stimulating, stable, walkable, and for all market participants equal and sustainable business environ-ment that enables the business activity starts, and then place and play at their own pace.

Page 63: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

61

IZBOR ZEMLJIŠTA ZA ORGANSKU PROIZVODNJU

Prof. dr Goran Dugalić Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet u Čačku

Izvod: Zemljište se uglavnom definiše kao gornji sloj Zemljine kore, obrazovan od mineralnih čestica, organskih materi-ja, vode, vazduha i živih organizama (European Comission, 2006). Može varirati u dubinu od nekoliko milimetara do nekoliko meta-ra, a prisutno je na većem delu Zemljine površine u vidu tanjeg ili debljeg omotača koji se naziva pedosfera. Sa ekološkog stanovišta, najvažnija osobina zemljišta je plodnost, tj. njegova sposobnost da zadovolji potrebe biljaka hranljivim materijama, vodom, obezbedi njihov korenov sistem dovoljnom količinom vazduha i toplotom za normalnu aktivnost i obrazovanje prinosa. U odnosu na ljud-sko društvo, zemljište ima dvojaki karakter. S jedne strane, to je fizička sredina, životni prostor za ljude, a sa druge to je ekonom-ska osnova, osnovno sredstvo za poljoprivrednu proizvodnju i zato se njegove funkcije i kvalitet moraju sačuvati. Zemljište snabdeva vodom i hranljivim materijama biljke koje nas hrane i zadržavaju štetne materije da ne prodru u podzemnu vodu. Ubraja se u kate-goriju teško obnovljivih prirodnih resursa jer se obrazuje veoma sporo (1 cm obrazuje se u različitim prirodnim uslovima za 100 do 300 godina). Posebno treba imati na umu da je za razliku od vaz-duha i vode zemljište relativno statično. Međutim, jednom kad se njegov kvalitet i funkcija oštete, popravka (remedijacija) može biti vrlo teška i skupa, a u nekim slučajevima i nemoguća. Zemljišta su danas na mnogobrojne načine ugrožena i sve više oštećena određe-nim ljudskim postupcima. Stoga je njihova zaštita jedan od najvaž-nijih zadataka za nauku, politiku i društvo u celini. S obzirom da je jedno od načela organske proizvodnje očuvanje prirodne plodnosti zemljišta, to povećanje površina pod organskom proizvodnjom i njeno unapređenje je veoma značajno u zaštiti zemljišta od dalje degradacije.

Page 64: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

62

Prof. dr Goran Dugalić

Od čega se sastoji zemljište? Što se tiče sastojaka, zemljište se može posmatrati kao tro-fazni sistem sastavljen od čvrstih, tečnih i gasovitih komponenti (Bonneau i Souchier, 1982). Čvrsta faza zemljišta koja obuhvata oko 50% od ukupne zapremine zemljišta sastoji se od mineralnih i organskih materija. Mineralne materije uglavnom čine više od 95% čvrste faze, osim u tresetima i organogenim zemljištima, koja su sastavljena pretežno od organskih materija. Mineralna frakcija zemljišta je uglavnom nasleđena od matičnog supstrata a organ-ska pretežno iz vegetacije koja raste na površini i ispod površine zemljišta. Pojedinačne čestice često se međusobno spajaju obrazu-jući veće jedinice koje se nazivaju strukturni agregati. Strukturni agregati igraju ključnu ulogu u razvoju mnogih fizičkih i hemijskih osobina zemljišta. Između čvrstih materija uglavnom postoje šup-ljine koje se nazivaju pore, ispunjene tečnom i gasovitom fazom. Zapremina svih pora u zemljištu predstavlja ukupnu poroznost, i obuhvata približno 50% od ukupne zapremine zemljišne mase. Tečna komponenta, ili voda u zemljištu, poreklom od padavina i podzemnih izvora voda, u mogućnosti je da prenosi materije kroz zemljište u rastvorenim oblicima. Često se ta tečna faza zemljišta naziva zemljišni rastvor. Gasovita faza poznata je kao zemljišna at-mosfera ili zemljišni vazduh, sastoji se od smeše gasova poreklom iz prizemne atmosfere i disanja organizama koji žive u zemljištu. Svi ovi sastojci zemljišta su dobro povezani i uzajamno de-luju na različite načine, što daje zemljištu širok spektar osobina, od relativno jednostavnih morfoloških karakteristika prepoznatljivih u polju do kompleksnih hemijskih osobina prepoznatljivih samo na osnovu laboratorijskih analiza, a mnoge osobine su međusobno čvrsto povezane.

Najvažnija zemljišta Srbije, rasprostranjenost, osobine injihova pogodnost za organsku proizvodnju Raznovrstan matični supstrat (magmatske, sedimentne, metamorfne stene), različite forme reljefa (ravnice, uzvišenja i udu-bljenja) povezane sa specifičnom klimom, te različit uticaj čoveka,

Page 65: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

63

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

uslovili su, na relativno maloj površini Republike Srbije, obrazo-vanje velikog broja tipova, podtipova i varijeteta zemljišta. Оvde ćemo prikazati rasprostranjenost, neke važnije oso-bine, proizvodnu sposobnost važnijih poljoprivrednih zemljišta Srbije i kako bi se na njima mogla uspešno organizovati organska proizvodnja. Pokušaćemo da ukažemo i na mere popravke raznih tipova i podtipova zemljišta, a sve sa ciljem povećanja njihove plo-dnosti, što je i preduslov oganske proizvodnje.

Černozem U našoj zemlji černozem je najrasprostranjenije poljopri-vredno zemljište (Slika 1). Zauzima ukupnu površinu oko milion hektara, što čini oko 11% ukupne površine Republike Srbije. Pre-težni deo naših černozema nalazi se u Vojvodini (oko 933.000 ha), najviše u Bačkoj (407.838 ha), zatim u Banatu (341.493 ha), a naj-manje u Sremu (183.497 ha). Južno od Save i Dunava černozem je rasprostranjen na oko 50.000 ha, najviše u Stigu (oko 26.000 ha), okolini Požarevca i Mačvi (oko 17.000 ha), a na znatno manjim površinama javlja se u okolini Obrenovca, Beograda na šumadij-skoj strani, Smedereva, Velikog Gradišta, Kladova, Negotina, Niša i Aleksinca.

Slika 1. Černozem u okolini Inđije

Page 66: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

64

Prof. dr Goran Dugalić

Černozem poseduje povoljne fizičke osobine (ilovast me-hanički sastav, mrvičastu strukturu, povoljan vodno-vazdušni režim) i uglavnom povoljne hemijske osobine (Ca-karbonat pri-sutan od same površine, slabo i srednje alkalna reakcija, bogatstvo kvalite tnim humusom, povoljan sastav adsorbovanih katjona i pri-lično bogatstvo većinom najvažnijih biljnih hraniva). Zbog svojih povoljnih fizičkih, hemijskih i bioloških osobina, te otuda visoke plodnosti, černozem je u biljnoj proizvodnji naše najviše korišćeno zemljište, i to uglavnom za gajenje njivskih useva. Skoro sve površi-ne, izuzev one pod građevinskim objektima, manjih površina kam-bičnih černozema pod šumom i zasoljenog černozema pod paš-njakom, iskorišćene su kao poljoprivredna zemljišta, tako da više nema pašnjačkih površina koje bi se tek razorale. Na njemu se gaje svi njivski usevi, povrće na otvorenom polju, a podižu se i plaste-nici i staklenici. Mada se smatra manje pogodnim za vinovu lozu i voće, naročito jabučasto, tokom poslednjih godina se i te kulture gaje na znatnim površinama černozema, najviše u Sremu i južnom Banatu. Najveće površine organske proizvodnje u Srbiji kada su u pitanju njivski usevi, povrće i voće, upravo su na ovom zemljištu. Da bi se održala visoka plodnost černozema neophodno je redovno unošenje organskih đubriva jer rezultati analiza pokazuju značajno smanjenje sadržaja humusa u našim černozemima u po-slednjih pedeset godina. Pored primene organskih đubriva treba zaoravati i žetvene ostatke, a nikako ih ne treba spaljivati i prime-njivati kisela mineralna đubriva, zbog toga što se radi o zemljištima slabo do srednje alkalne reakcije u oraničnom horizontu. Važno je poštovanje pravilnog plodoreda, kao i blagovremena obrada uz primenu rastresanja, uključujući redukovanu obradu, što ima za cilj očuvanje strukture, smanjenje zbijanja i obrazovanja plužnog đona. Dakle, naši černozemi su veoma pogodni za organsku pro-izvodnju, samo treba voditi računa da se njihova plodnost održi na takvom nivou.

Page 67: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

65

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Smonica (vertisol) Smonica je jedno od naših rasprostranjenijih tipova zem-ljišta i zauzima površinu ne manju od 700.000 ha (Slika 2). Glavna područja njene rasprostranjenosti su Šumadija sa Pomoravljem područje sliva Velike i Zapadne Morave (oko 260.000 ha), basen Timoka (oko 120.000 ha), Kosovo i Metohija (oko 110.000 ha), Aleksinačka, Sokobanjska i Niška kotlina, Ponišavlje u okolini Pirota, Toplica, Vranjska i Preševska kotlina (najmanje 120.000 ha). U Vojvodini, u jugoistočnom Banatu (područje Vršac – Bela Crkva), zauzima površinu oko 36.000 ha, a znatno manje površine, ukupno ne veće od 20.000 do 30.000 ha, nalaze se u području Raške i Starog Vlaha, u valjevskom i užičkom kraju.

Slika 2. Smonica iz okoline Aleksinca

Naše smonice poseduju dosta nepovoljne fizičke osobine. Teškog su mehaničkog sastava, nepovoljne strukture i nepovoljne poroznosti, što uslovljava loš vodno-vazdušni režim. Zbog velikog udela mikropora u kojima se zadržava voda i malog udela makro-pora u kojima se zadržava vazduh, biljke na smonicama naizme-nično pate od nedostatka vode i vazduha.

Page 68: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

66

Prof. dr Goran Dugalić

Za razliku od fizičkih, hemijske osobine su dosta povolj-nije (sadrže 3-5% humusa, blago kisele do neutralne reakcije, do-bro su obezbeđene azotom i kalijumom, a nešto slabije fosforom). Na ti pičnim smonicama u našoj zemlji gaje se najviše kukuruz i pšenica koji se smenjuju u plodoredu i daju uglavnom visoke pri-nose koji variraju od meteoroloških uslova godine i primenjenih agrotehničkih mera. Na manjim površinama gaje se suncokret, lu-cerka, crvena detelina, travnjaci, a u Šumadiji ima dosta voćnjaka, uglavnom šljiva. U cilju povećanja plodnosti naših smonica, što je veoma važno u izboru ovog zemljišta za organsku proizvodnju, preporučuje se: 1. produbljivanje oraničnog horizonta na dubinu 30-40 cm što se može učiniti u jednom potezu ili postepeno, čime se izbegava obrazovanje plužnog đona koji se javlja pri oranju na stalno istu dubinu, iznad koga se tokom vlažnih perioda duže za-država voda, što se nepovoljno odražava na rast i vodno-vazdušne osobine zemljišta i razviće korena; 2. povremeno rastresanje po-sebnim oruđima (podrivačima), čime se stvara dublji oranični ho-rizont i popravljaju vodno-vazdušne osobine; 3. obradu smonica vršiti pri najpovoljnijem stanju vlažnosti, kada se ne kaiša i kada se ne izvaljuju krupne grudve, jer se tako kvari struktura; 4. ako to mogućnosti dozvoljavaju na manjim površinama treba dodati pesak, u cilju poboljšanja mehaničkog sastava i s njim povezanih fizičkih osobina; 5. pored klasičnog plodoreda, pšenice i kukuru-za, uvoditi u plodored i leguminoze, koje svojim korenom dobro prožimaju zemljište i obogaćuju ga azotom; 6. osnovnu obradu smonica obavezno izvoditi u jesen.

Gajnjača (eutrični kambisol) Glavna područja rasprostranjenosti gajnjača u Srbiji su Šumadija s Pomoravljem (Slika 3), područje sliva Velike i Južne Mo-rave, kao i istočna Srbija, zatim Mačva i Srem. U zapadnoj i severo-zapadnoj Srbiji, zajedno sa zapadnom Šumadijom, okolinom Beo-grada i Mačvom, nalazi se nešto više od 130.000 ha ovih zemljišta, a u Vojvodini oko 56.000 ha, i to najvećim delom (oko 54.000 ha) u Sremu, na neznatnoj površini (oko 1.600 ha) u zapadnoj Bačkoj

Page 69: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

67

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

i na veoma maloj površini u jugoistočnom Banatu, u okolini Bele Crkve. U basenu Timoka gajnjača zauzima površinu oko 11.000 ha, u Aleksinačkoj kotlini 6.300 ha, na Kosovu i Metohiji oko 3.600 ha, a procenjuje se da u Niškoj kotlini, Ponišav lju, Toplici i Pomoravlju (Južne Morave južno od Niša), zajedno sa Leskovačkim poljem i Vranjskom kotlinom zauzima površinu do 100.000 ha. Fizičke osobine naših gajnjača mogu se okarakterisati kao osrednje, mada postoje značajne razlike u tim osobinama između tipičnih i lesiviranih gajnjača, kao i između njivskih i šumskih gajnjača. Po mehaničkom sastavu spadaju u grupu „teških“ zem-ljišta, a sadržaj gline se povećava sa porastom dubine. Hemijske osobine gajnjača Srbije su prilično povoljne. Poseduju slabo kise-lu do neutralnu reakciju. Sadržaj humusa u Ah horizontu varira u zavisnosti od stepena erodiranosti i načina korišćenja od 1,5 do 4,5%. Humus naših gajnjača pripada tipu blagog ili polublagog, i povoljno utiče na fizičke, hemijske i biološke osobine, pa je i pro-duktivna sposobost sve veća ukoliko je dublji humusni horizont i u njemu veći sadržaj humusa. Ukupnim azotom su naše tipične gajnjače u Ah horizontu slabo do srednje obezbeđene. Lako mobil-nim fosforom su, s retkim izuzecima, gajnjače slabo obezbeđene. Lako mobilnim biljkama dostupnim kalijumom su gajnjače dobro obezbeđene.

Slika 3. Tipična gajnjača iz okoline Ražnja

Page 70: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

68

Prof. dr Goran Dugalić

Najveći deo površina naših gajnjača koristi se za gajenje ra-tarskih useva. Bolja su za gajenje ozimih nego jarih useva, zbog toga što područja u kojima su rasprostranjene često zahvati suša. Gaj njače su pogodne za gajenje krušaka i koštičavih voćaka, kao i vinove loze. U cilju povećanja produktivne sposobnosti naših gaj njača preporučuje se: 1. primena organskih đubriva; 2. duboka obrada (produbljivanjem oraničnog horizonta); 3. na nagnutom reljefu zaštita od erozije; 4. primena navodnjavanja; 5. pravilan plo-dored. Na gajnjačama Srbije može se organizovati organska pro-izvodnja naročito koštičavih vrsta voćaka i vinove loze.

Aluvijalno zemljište (fluvisol) Sam naziv aluvijalno zemljište ukazuje na način njegovog postanka, od rečnih nanosa, a naziv fluvisoli (od latinske reči flu-vios – reka). Zauzima površinu u Srbiji od oko 650.000 ha. Najveće površine su u dolinama velikih reka – Dunava, Save, Tise, Velike, Južne i Zapadne Morave, Timoka, Tamiša, Drima, Nišave i Ko-lubare. Najveću površinu, oko 195.000 ha, zauzima ovo zemljište u Vojvodini, potom u zapadnoj i severozapadnoj Srbiji (oko 147.000 ha), basenu Velike Morave i Mlave (oko 122.000 ha), na Kosovu i Metohiji (74.000 ha) i basenu Timoka (oko 42.000 ha). U Aleksi-načkoj kotlini, Ponišavlju uzvodno od Sićevačke klisure, zatim u dolinama Toplice i Kosanice, Leskovačkoj i Vranjanskoj kotlini i dolinama drugih reka tog područja zauzima povšinu do 60.000 ha. Fizičke osobine aluvijalnih zemljišta su dosta neujednačene i jako zavisne od slojevitosti i mehaničkog sastava, kao i mineralnog i he-mijskog sastava (Slika 4). Najpovoljnije fizičke osobine poseduju duboki ilovasti karbonatni fluvisoli koji ne pokazuju tragove za-soljavanja ni alkalizacije (Gajić i sar., 2006). Po hemijskom sastavu znatno se razlikuju mlada karbonatna aluvijalna zemljišta od zaba-renih, izluženih i kiselih. Ova zemljišta spadaju među najvažnija povrtarska zem-ljišta, na kojima se u okolini velikih gradova dosta gaji povrće. Po-red njihove, uglavnom visoke plodnosti, uspešnom gajenju povrća na fluvisolima pogoduje prisustvo plitke, uglavnom nezasoljene

Page 71: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

69

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Slika 4. Aluvijalno zemljište u dolini Zapadne Morave

podzemne vode, čije korišćenje za navodnjavanje omogućava dobi-janje visokih prinosa povrtarskih biljaka, uz to i veoma kvalitetnog, naročito korenasto-krtolastog povrća. U okolini većih gradova na ovim zemljištima se sve više podižu plastenici i staklenici name-njeni ranoj proizvodnji povrća u zaštićenom prostoru. Možemo reći da su ova zemljišta, izuzimajući samo podtipove zasoljenih i alkalizovanih fluvisola i neke zabarene, veoma pogodna za pro-izvodnju organskog povrća. Normalno, uz korišćenje većih količi-na organskih đubriva, jer su ovo zemljišta koja su slabo obezbeđena humusom, a istovremeno organska đubriva im popravljaju struk-turu.

Livadska crnica (humofluvisol) Livadska crnica je dosta rasprostranjena u našoj zemlji, mada nešto manje od fluvisola, od kojih je velikim delom i obra-zovana i s kojima nije dovoljno razgraničena. U Vojvodini livadska crnica takođe nije dovoljno razgraničena od ritskih crnica, kao ni od livadskog černozema. U Vojvodini i u područjima južno od Save i Dunava do Aleksinačke kotline, zatim Niške kotline, Ponišavlja, dolinama Toplice, Leskovačkoj i Vranjsko-preševskoj kotlini, zatim

Page 72: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

70

Prof. dr Goran Dugalić

u basenu Velike Morave i Mlave, te područjima zapadne i seve-rozapadne Srbije i Kosovu i Metohiji, može se reći da je ukupna površina ovog našeg nedovoljno izučenog zemljišta znatno veća od 520.000 ha. Po fizičkim osobinama livadske crnice su prilično neujednačena zemljišta (ali ne tako jako kao fluvisoli). Uglavnom se koriste za gajenje raznih ratarskih useva, najviše kukuruza, pše-nice, šećerne repe, suncokreta, krmnih biljaka, povrtarskih useva, a samo solončakaste livadske crnice su livadska zemljišta. Zajedno sa fluvisolima i ritskim crnicama, dolinske livadske crnice su naša najvažnija baštensko-povrtarska zemljišta. Za organsku proizvod-nju bolji su podtipovi karbonatnih, izluženih i kambičnih livadskih crnica od zasoljenih i lesiviranih livadskih crnica koje se za ovu proizvodnju moraju popraviti.

Ritska crnica (humoglej) Ritska crnica je jedno od naših najvažnijih poljoprivrednih zemljišta, koje zauzima ukupnu površinu u Vojvodini od 341.000 ha, a rasprostranjena je i u područjima južno od Save i Dunava. Znatno manju ukupnu površinu, oko 20.000 ha, zauzimaju ritske crnice u područjima južno od Save i Dunava, gde se na manjim ili većim površinama javljaju u ritovima u Posavini, Podunavlju i u donjem Pomoravlju Velike Morave, u Mačvi, zatim u ritovima između Mačve i Beograda, kao i u ritovima imeđu Beograda i Ve-likog Gradišta, i u Negotinskom ritu. Ovo zemljište obrazuje se u poloju reka na niskom reljefu pod uticajem plitke podzemne i po-vršinske vode, gde je prateća barsko-močvarna vegetacija. Tačnije, to je tip zemljišta močvarnog i polumočvarnog po-rekla, po čemu se bitno razlikuje od livadskih crnica. Fizičke osobine ovih zemljišta zavise od mehaničkog sasta-va, karbonatnosti, kao i od sastava minerala. To mogu biti peskuše do teške glinuše, a uglavnom su teške ilovače. Izuzimajući zasolje-ni i alkalizovani podtip, hemijske osobine ritskih crnica su mnogo povoljnije od njihovih fizičkih osobina, naročito u oraničnom ho-rizontu. To su humusom bogata zemljišta, dobro obezbeđena lako mobilnim kalijumom i srednje obezbeđena lako mobilnim fosfo-rom.

Page 73: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

71

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Postoje znatne razlike u hemijskim osobinama između rit-skih crnica Vojvodine i ritskih crnica južno od Save i Dunava. Pre-težni deo naših ritskih crnica koristi se u današnje vreme za gajenje ratarskih i povrtarskih kultura. Po isušivanju ritova, u njima se ne razvija više higrofitna već mezofitna livadska vegetacija. Zbog opa-snosti od prolećnog (nekad i jesenjeg) plavljenja, dosta su pogod-nije za gajenje jarih nego ozimih useva. U okolini većih gradova (naročito Beograda) na njima se gaji povrće, upravo su to najvaž-nija povrtarska zemljišta, a zbog dobre obezbeđenosti humusom pogodna su za organsku proizvodnju, naročito povrtarskih useva. Zbog prisustva podzemne vode na maloj dubini s koje može kapilarnim tokovima dospeti u zonu razvoja biljnih korenova, ova zemljišta i u sušnim godinama uglavnom daju i bez navodnjavanja visoke prinose gajenih biljaka. Prinosi gajenih biljaka na ritskim crnicama su dosta neujednačeni, i to stoga što one nekih godina bivaju tokom dužeg ili kraćeg vremena plavljene. Ako plavljenje duže traje, dolazi do uginuća zasejanih useva na poplavljenim po-vršinama. Da bi se povećala njihova produktivna sposobnost, što je naročito važno u organskoj proizvodnji, neophodno je sprečiti dugotrajno plavljenje, kao i dizanje nivoa podzemne vode na veo-ma malu dubinu, nekad sve do površine, koje pored ostalih štet-nih posledica iznose iz dubljih i ostavljaju u oraničnom horizontu po biljke i osobine zemljišta štetne natrijumove soli i redukovana jedinjenja gvožđa i mangana. Pored toga, kod zasoljenih i alkali-zovanih ritskih crnica treba primeniti gipsovanje, naročito ako se na ovakvim podtipovima ritskih crnica organizuje organska pro-izvodnja.

Lesivirano zemljište (luvisol) Ova zemljišta rasprostranjena su najviše u zapadnoj i se-verozapadnoj Srbiji, a njihova ukupna površina u Srbiji nije manja od 400.000 ha. Po mehaničkom sastavu humusnog horizonta naša lesivirana zemljišta najčešće spadaju u lake do srednje ilovače, dok im je iluvijalni horizont bogat glinom i spada u teške ilovače ili gli-nuše. Ova zemljišta pokazuju veoma jaku do slabo kiselu hemijsku

Page 74: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

72

Prof. dr Goran Dugalić

rea kciju i slabo su obezbeđena humusom. Lako mobilnim fosfo-rom lesivirana zemljišta su veoma slabo obezbeđena, što se i mani-festuje kao simptom nedostatka ovog hranljivog elementa za gajene biljke, naročito kukuruza, maline i krompira. Lako mobilnim kali-jumom naša lesivirana zemljišta su slabo do srednje obezbeđena. Lesivirana zemljišta koriste se najvećim delom za gajenje njivskih useva, često naizmenično njiva-livada-njiva, a znatno manje po-vršine se nalaze pod šumom. Po svojim osobinama naročito su po-godna za gajenje krompira, pa i maline, što je slučaj u zapadnoj i se-verozapadnoj Srbiji. S obzirom da se razoravaju višegodišnje livade, pogodna su za organsku proizvodnju krompira, maline, raznih vr-sta voća, gde najbolje uspevaju kruška, jabuka, dunja i šljiva. Među najvažnije mere za povećanje produktivne sposobnosti lesiviranih zemljišta spadaju đubrenje organskim đubrivima, kod jače kiselog podtipa lesiviranog zemljišta primena kalcizacije i uvođenje u plo-dored mahunarki.

Pseudoglej (epiglej) Zajedno sa černozemom, gajnjačom, smonicom i grupom tipova dolinskih zemljišta (fluvisola, dolinska livadska i ritska cr-nica), pseudoglej spada u grupu najrasprostranjenijih tipova zem-ljišta nižeg visinskog pojasa Srbije. Pretežni deo, tačnije rečeno oko tri četvrtine ukupnih površina naših pseudoglejnih zemljišta nalazi se u zapadnoj Srbiji, i to pre svega u području Lajkovac – Ub – Va-ljevo – Koceljeva – Loznica – Pocerina – Vladimirci – Debrc, za-tim u području Čačansko-kraljevačke kotline ukupne površine oko 285.000 ha. Na Kosovu i Metohiji površine pod ovim zemljištem nisu manje od 55.000 ha, a u basenu Timoka oko 20.000 ha. U Vojvodini (Srem) oko 14.000 ha, u basenu Velike Morave i Mlave oko 20.000 ha. Ukupna površina pseudoglejnih zemljišta u Srbiji nije manja od 500.000 ha. Naši poljoprivredni proizvođači ovo zemljište nazivaju beljuga, beljugara, bela zemlja, zbog kara-kteristične sivobeličaste boje humusnog horizonta u suvom stanju (Slika 5).

Page 75: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

73

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Slika 5. Kukuruz na pseudogleju u okolini Kraljeva

Pseudoglejna zemljišta karakterišu izrazito nepovoljne fi-zičke osobine. U površinskom horizontu, po mehaničkom sa stavu to su praškaste ilovače, a u dubljem teško propusnom za vodu i korene biljaka iluvijalnom horizontu, to su glinuše. Nepovoljnost mehaničkog sastava ogleda se u visokom sadržaju u njihovim po-vršinskim horizontima frakcije praha i jako visokom sadržaju frak-cije gline u dubljim horizontima. Usled malog sadržaja makropora u dubljem iluvijalnom horizontu dolazi u vlažnim periodima godi-ne do zadržavanja vode i do obrazovanja gornje podzemne vode. Tako u njihovom režimu vlaženja dolazi do smenjivanja „mokre“ sa „suvom“ fazom, dok je trajanje „vlažne“ faze, tj. stepena vlaž-nosti koji najbolje odgovara razvoju većine biljaka, sveden na vrlo kratak vremenski interval. Hemijske osobine naših pseudoglejnih zem ljišta su prilično nepovoljne i veoma neujednačene. Poseduju kiselu hemijsku reakciju, sadrže malo humu-sa (2-3%), slabo su obezbeđena azotom i fosforom, dok su lako pristupačnim formama kalijuma uglavnom srednje obezbeđena (Dugalić, 1998).

Page 76: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

74

Prof. dr Goran Dugalić

U našoj zemlji, pseudoglej se pretežno koristi kao njivsko zemljište, a na manjim površinama smenjuju se njive i livade. Na znatnim površinama se gaji voće. Najviše se gaje pšenica i kukuruz koji se smenjuju u plodoredu. biljke za stočnu hranu, a od voćaka najviše šljiva i jabuka, a na nekim površinama gaji se i malina, a u novije vreme i borovnica. Za dobijanje viših i stabilnijih prinosa pseudoglej treba popraviti. Popravku pseudogleja treba početi po-pravkom njegovih fizičkih osobina što se postiže produbljivanjem oraničnog horizonta (duboko oranje, podrivanje, razrivanje), što omogućava kraće zadržavanje vode koja dovodi do oštećenja ozi-mih useva u proleće, uzrokuje pseudooglejavanje i uslovljava anae-robne procese koji dovode do propadanja gajenih biljaka, naročito u rano proleće. Zajedno sa dubokim oranjem i rigolovanjem treba primeniti i organska đubriva, kao i kalcijum-karbonat za kalcizaci-ju. Možemo reći da je prirodna plodnost pseudoglejnih zemljišta mala, naročito u plitkim varijetetima, pa ako se tome doda nizak sadržaj humusa i siromaštvo u najvažnijim biljnim hranivima (na-ročito u fosforu), ne mogu se bez mera popravke koristiti za organ-sku proizvodnju.

Rendzina Termin rendzina je internacionalizovan i kao takav koristi se kod nas, a podrazumeva zemljište koje uglavnom sadrži dosta skeleta koji pri oranju udara u plužnu dasku pluga proizvodeći šu-meći zvuk. Rasprostranjena je na tercijarnim terasama Šumadije, u Ponišavlju, istočnoj Srbiji, na Fruškoj gori, valjevskom kraju, obroncima Golije (Slika 6), na Kosovu i Metohiji. Ukupne površine u Srbiji nisu manje od 120.000 ha. Fizičke osobine naših rendzina su dosta neujednačene, naročito njihova dubina, mehanički sastav, kao i vodne osobine. Pretežan deo naših rendzina spada u plitka do srednje duboka zemljišta, a njihov mehanički sastav je dosta neujednačen i zavisi od supstrata i stepena razvoja. Najbolje osobine poseduje rendzi-na na lesu, koja je najviše rasprostranjena na obroncima Fruške Gore. Njihove hemijske osobine su neujednačene, s obzirom da

Page 77: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

75

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

se obrazuju u različitim prirodnim uslovima, kao i da se javljaju na različitim supstratima, ali se može reći da su hemijske osobine znatno povoljnije od fizičkih. Rendzine imaju uglavnom dovoljno hranljivih elemenata, ali su oni slabo pristupačni zbog suve klime i slabe mineralizacije humusa. Rendzine se u našoj zemlji koriste kao šumska, pašnjačka i poljoprivredna zemljišta za gajenje voća, vinove loze, njivskih biljaka, ređe, gde je to moguće i povrća. Naj-bolje proizvodne karakteristike poseduju rendzine na lesu, pa ren-dzine na laporcima i laporovitim krečnjacima, koje se koriste kao voćnjaci, pašnjaci, pa i njive. Dobar deo rendzina na strmim na-gibima ostao je pod prirodnom šumskom vegetacijom zbog toga što su jako podložne eroziji. Rendzine na mekim krečnjacima i dolomitima su uglavnom obrasle prirodnom vegetacijom, hrastom meduncem, crnim i belim grabom, crnim jasenom, a na severnim ekspozicijama koje su vlažnije i bukvom. Među glavne mere po-pravke ovih dosta neujednačenih zemljišta spadaju: zaštita od ero-zije, uklanjanje skeleta, đubrenje organskim đubrivima, itd.

Slika 6. Rendzina planinskog masiva Golije

Page 78: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

76

Prof. dr Goran Dugalić

Crnica na krečnjaku i dolomitu (kalkomelanosol) Ovo zemljište rasprostranjeno je na svim našim planinama izgrađenim od tvrdih, jedrih krečnjaka i dolomita. Najviše ih ima u zapadnoj Srbiji (Maljen, Mokra gora, Suvobor, Tara, Ovčar, Kablar, Golija, itd.). Dosta je rasprostranjena i na krečnjačkim masivima istočne Srbije (Kučajske planine, Miroč, Rtanj, Ozren, Svrljiške pla-nine, Suva planina i druge), a ima je i na Kosovu i Metohiji, oko Peći i Prizrena. Njihova ukupna površina u Srbiji nije manja od 250.000 ha. Naše krečnjačko-dolomitne crnice poseduju prilično nepovoljne fizičke osobine, najviše zbog male dubine (Slika 7) i ne-povoljnog vodnog režima. Zbog male dubine i slabo zastupljenog organomineralnog kompleksa, slabo zadržavaju vodu, pa biljke na njima tokom letnjih meseci pate od suše. Hemijske osobine su znatno povoljnije od fizičkih. Iako su obrazovane na jako karbo-natnim supstratima, one ne sadrže karbonate. Sadržaj humusa u našim crnicama je dosta visok, ali varira u zavisnosti od razvoj-ne faze, načina korišćenja i klimatskih uslova, a ponegde je sadržaj varirao od 8 do 10%, pa do preko 30% u organogenim crnicama. Po pravilu, sadržaj humusa se povećava sa povećanjem nadmorske visine. Bogate su ukupnim azotom, ali, zbog nepovoljnih uslova za mineralizaciju humusa (smanjene mikrobiološke aktivnosti i brzog ispiranja u vlažnim periodima rastvorljivih formi azota) slabo su obezbeđene biljkama pristupačnim azotom. Po sadržaju pristupač-nog fosfora crnice su veoma slabo obezbeđene, dok su lako mobil-nim formama kalijuma najčešće srednje, nekad dobro obezbeđene. Naše krečnjačko-dolomitne crnice najčešće se koriste kao pašnjačko-livadska zemljišta, manje su obrasle retkom šumom, a male površine se koriste za gajenje poljoprivrednih kultura. Za njivsku proizvodnju koriste se samo najdublji varijeteti ovih crnica, obično onih u uvalama, gde se u zavisnosti od klimat-skih uslova nalaženja gaji krompir, ječam, pšenica i heljda. U cilju očuvanja i povećanja produktivne sposobnosti crnica preporučuje se kod jače kiselih primena kalcizacije, zaštita od erozije, đubrenje organskim đubrivima. S obzirom da se nalaze na našim planinskim masivima, gde je poljoprivredna proizvodnja usitnjena i mešovita, te da su bogate organskom materijom i da se izuzev onih na velikim

Page 79: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

77

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Slika 7. Krečnjačko-dolomitna crnica na Goliji

nagibima mogu razoravati, mogu biti iskorišćene za organsku pro-izvodnju pre svega kabaste stočne hrane, a i za organsku proizvo-dnju krompira i heljde. Ranker (humusno-silikatno zemljište) Ranker je dosta rasprostranjen tip zemljišta u brdsko-pla-ninskim područjima naše zemlje, gotovo svuda tamo gde na po-vršinu izbijaju beskarbonatne stene, koje mu služe kao supstrat. Naročito velike površine zauzima ranker na „silikatnim“ planina-ma Srbije kao što su Maljen, Suvobor, Rudnik, Zlatiborski serpen-tinski masiv, Rogozna, Golija, Ibarska klisura, Kopaonik, Šar-plani-na, Čemernik, Besna kobila, Stara planina, Deli Jovan itd. Znatno manje površine zauzima ovo zemljište oko gornjeg Lima, na Fruškoj gori i Vršačkim brdima. Verovatno da ukupna površina rankera u Srbiji nije manja od 400.000 ha. Najveće površine od oko 200.000 ha zauzimaju rankeri na serpentinitu (Slika 8), manje na andezitu, granitu, gnajsu, filitu, mikašistu, itd. Obrazuju se na strmim nagibima, pa otuda i među-narodni naziv (nemački rank – strmi nagib). Po pravilu, rankeri Srbije su plitka, znatno ređe srednje duboka zemljišta koja imaju visok stepen skeleta (uglavnom kamenja), a mali sadržaj frakcije

Page 80: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

78

Prof. dr Goran Dugalić

gline, što je jedna od najvažnijih loših fizičkih karakteristika većine naših rankera. Zbog sitnočestične strukture, kao i slabe vezanosti u suvom stanju, rankeri zone planinskih pašnjaka su posle jačeg proređiva nja travnog pokrivača, a pogotovu po razoravanju podložni ubrzanoj eroziji, kako vodom tako i vetrom. Hemijske osobine su im veoma neujednačene, s obzirom da su obrazovani na različitim supstrati-ma i u različitim klimatskim i reljefnim uslovima, a u znatnoj meri i zbog biljnog pokrivača i izraženosti erozije. Sadržaj humusa u humusnom horizontu retko je niži od 10%, a nekad prelazi čak i 25%, što zavisi i od razvojne faze i kli-matskih uslova. Hemijska reakcija rankera Srbije varira od ekstremno kisele do neutralne s pH vrednostima od 3,8 do 7. Rankeri su siromašni azotom i fosforom. Slično drugim osobinama, i proizvodna spo-sobnost rankera je veoma neujednačena, i pokazuje najveću zavi-snost od dubine i mehaničkog sastava i njima u odlučujućoj meri uslovljenog vodnog režima, kao i od hemijskih osobina zemljišta.

Slika 8. Serpentinski ranker na Zlatiboru

Page 81: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

79

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Rankeri daju uglavnom niske prinose trava i drugih kultura koje se na njima gaje, najčešće zbog male dubine i siromaštva pristu-pačnim formama najvažnijih biljnih hraniva, a u znatnoj meri i od jako kisele reakcije, kao i bogatstva mobilnim aluminijumovim jo-nima. Tako planinski pašnjaci na rankerima karakterišu se i time da na njima rastu pretežno trave male hranljive vrednosti. Od po-ljoprivrednih kultura naročito dobro uspeva krompir, i to na tek razoranim dugogodišnjim pašnjačko-livadskim površinama, pa je to važno za organsku proizvodnju ove biljne vrste, a naročito u plo-doredu sa heljdom. Među najvažnije mere za povećanje produkti-vne sposobnosti rankera spadaju đubrenje organskim đubrivima, prevođenje prirodnih pašnjaka i livada sa nepovoljnim sastavom trava u veštačke sejane livade, kalcizacija, zaštita od erozije i ukla-njanje skeleta. Naša slana zemljišta (solončaci, solonjeci, solođi) koja su rasprostranjena najviše u Vojvodini nisu pogodna za organsku pro-izvodnju bez odgovarajućih mera popravke (gipsovanja, humifika-cije itd.). Na jače zaslanjenim zemljištima (solončaci, Slika 9) mogu se podizati ribnjaci, a na manje zaslanjenim (solonjeci i solođi) uz manje mere popravke mogu se gajiti tolerantne biljne vrste (kami-lica). Brdsko-planinska zemljišta (sirozemi, deluvijalna zemljišta itd.), u zavisnosti od mesta njihovog nalaženja, matičnog supstrata, dejstva erozije, mogu se koristiti kao pašnjačka zemljišta u organ-skom stočarstvu, ali se na njima ne može proizvoditi neka veća ko-ličina kvalitetne kabaste stočne hrane. Močvarna, močvarno-glejna zemljišta i treseti nisu pogod-ni za organsku proizvodnju bez popravke. Tu rastu samo biljne vr-ste koje podnose prevlaživanje i nedostatak kiseonika. U sušnim godinama oni se mogu koristiti kao livade i pašnjaci, ali je to seno lošeg kvaliteta i nije pogodno za ishranu životinja u organskoj pro-izvodnji. Gde je to moguće i gde je ekonomski opravdano ova zem-ljišta treba popraviti uređenjem vodnog režima (odvodnjavanje), dubokim oranjem dovoditi kiseonik u dublje horizonte u cilju oksi-

Page 82: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

80

Prof. dr Goran Dugalić

dacije. Popravljena močvarno-glejna zemljišta mogu se koristiti niz godina zahvaljujući mineralizaciji nagomilanog humusa, što je naročito važno za ishranu biljaka u organskoj proizvodnji. Treset se koristi kao organsko đubrivo i u nedostatku stajnjaka mogao bi znatno više da se eksploatiše i koristi u organskoj proizvodnji kod nas, s obzirom da postoji veliki broj kvalitetnih tresetišta (Vlasina, Pešter). Sve veće površine zemljišta se pokrivaju radi proizvodnje ranog povrća, voća, cveća i sadnog materijala. Tako u zaštićenim prostrima, tj. plastenicima i staklenicima, prirodno zemljište je doživelo velike promene pod uticajem čoveka. Tu je znatno povećan sadržaj organske materije i biogenih elemenata, a negde je došlo do promena i mehaničkog sastava usled donošenja peska, frakcije gli-ne ili ilovače. U tako izmenjenom zemljištu usled pokrivanja došlo je i do promene temperature, relativne vlage, što je uslovilo intenzi-vnije ispiranje hraniva. Usled česte i intenzivne obrade došlo je do stvaranja nestabilne strukture i zaslanjivanja usled navodnjavanja slanom vodom. Zemljišta zaštićenih prostora su plodna i pogodna za organsku proizvodnju, ali zahtevaju čestu kontrolu plodnosti da ne bi došlo do njihovog zaslanjivanja, zakišeljavanja i nagomilava-nja štetnih i opasnih materija što bi se odrazilo na kvalitet proizvo-

Slika 9. Solončak

Page 83: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

81

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

da. Pored toga, treba popravljati strukturu, tj. stabilnost struktur-nih agregata pravilnim plodoredom, obradom zemljišta pri stanju fizičke zrelosti za obradu, itd. (Gajić i Dugalić, 2004).

Plodnost zemljišta, glavni preduslov organske proizvodnje Plodnost je sposobnost zemljišta da obezbedi biljke tokom celog vegetacionog perioda neophodnim hranljivim materijama, vodom, vazduhom, toplotom i drugim faktorima života za dobi-janje maksimalnog prinosa. Stoga, osnovni elementi plodnosti zemljišta i faktori života biljaka su: hranljive materije u lako ra-stvorljivom obliku, voda u pristupačnom obliku, vazduh i toplota za razvoj korenovog sistema i životnu aktivnost mikroorganizama. Svi elementi plodnosti međusobno su tesno povezani, a izmena jednog od njih ispoljava uticaj na druge i na plodnost zemljišta. Pri korišćenju zemljišta u poljoprivrednoj proizvodnji, a ovo je naroči-to važno u organskoj proizvodnji, ovu međuzavisnost treba imati u vidu, kao i nezamenljivost bilo kojeg od njih drugim faktorima (jednog biljnog hraniva drugim, vode s mineralnim hranivima, ki-seonika nekim drugim sastojcima, itd.). Upravo za organsku proizvodnju veoma je važno pozna-vanje plodnosti zemljišta jer to direktno određuje prinos gajenih biljaka i primenu agrotehničkih mera. Naime, poznata je činjeni-ca da razne vrste, pa i sorte biljaka gajene na istom zemljištu i pri istom nivou agrotehnike daju različite prinose. Tako na primer, neko zemljište može biti prilično visokog nivoa plodnosti za razvoj izvesnih vrsta šumskog drveća, vinove loze, nekih vrsta voćaka, a da istovremeno predstavlja zemljište prilično male plodnosti za ra-zvoj većine njivskih useva. Plodno zemljište treba da ima veliku fiziološku dubinu, da je ilovastog mehaničkog sastava, mrvičaste strukture, visoke ukupne poroznosti, dobrih fizičko-mehaničkih osobina. Plodno zemljište treba da ima visok sadržaj humusa s preovlađivanjem u njegovom sastavu Ca-humata, visok sadržaj biljkama pristupačnih formi azota, fosfora, kalijuma. Plodno zemljište treba da ima reak-ciju blisku neutralnoj, visok oksido-redukcioni potencijal koji sve-

Page 84: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

82

Prof. dr Goran Dugalić

doči o dobroj aeraciji zemljišta, zasićenost adsorptivnog kompleksa prvenstveno kalcijumom, odsustvo i nizak sadržaj adsorbovanog vodonika i natrijuma, odsustvo viška lako rastvorljivih soli. Plodno zemljište ne treba da sadrži štetne i opasne materije (pravi lnik organske poljoprivrede o dozvoljenim koncentracijama šte tnih i opasnih materija u zemljištu, Tabela 1). Plodno zemljište treba da ima visok nivo mikrobiološke ak-tivnosti, da preovlađuju mikroorganizmi azotofiksatori, zemljišne rovke i drugi predstavnici mezofaune (naročito kišne gliste, Slika 10), koji učestvuju u obrazovanju povoljne strukture. Plodno zemljište za organsku proizvodnju ne treba da pose-duje visoku kako prirodnu tako i veštačku radioaktivnost. Naravno, plodnost zemljišta je u suštini potencijal, čija realizacija zavisi od klimatskih i reljefnih uslova, biološkog potencijala gajenih biljaka i primenjenih agrotehničkih i meliorativnih mera. Produktivnost zemljišta nije isto što i plodnost, ona se naime iskazuje prinosom gajenih biljaka. Postoji više vrsta plodnosti zemljišta, a najčešće se pominju četiri: prirodna, veštačka, potencijalna i efektivna. Prirodna plodnost uslovljena je genezom, sastavom, osobi-nama zemljišta i matičnog supstrata. Nastaje kao rezultat delovanja prirodnih faktora, bez antropogenog uticaja, a javlja se u zemljišti-ma koja još nisu podlegla ni najmanjem uticaju čoveka. Niz zem-ljišta Srbije (npr. znatan deo mladih aluvijalnih i pretežni deo čer-nozemnih zemljišta i smonica) karakteriše se visokom prirodnom plodnošću, dok je u drugim zemljištima (slatine, podzoli) veoma niska. Svakako da su ova zemljišta koja poseduju prirodnu plod-nost veoma značajna za proizvodnju organske hrane na njima. Veštačka plodnost nastaje kao rezultat delovanja čoveka na zemljište, pre svega obradom, đubrenjem, različitim meliorativnim merama, itd. Karakteristična je manje-više za sva zemljišta koja se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji, a javlja se u vidu njihove sposobnosti da održe određeni nivo prinosa gajenih biljaka. Koliko god da je zemljište dobro okultureno, ono uporedo sa veštačkom poseduje i prirodnu plodnost, pa ih sa gledišta njihovog porekla ne

Page 85: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

83

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

možemo odvojiti jedno od drugog, jer su neraskidivo međusobno povezana. Zemljišta koja su veći broj godina obrađivana uz potpu-nu primenu agrotehničkih mera više su promenila svoje osobine i zbog toga je u njima jače izražena veštačka plodnost. Potencijalna (skrivena) plodnost zemljišta karakteristična je za zemljišta sa velikim zalihama biljkama neophodnih hranljivih materija, koje se u sadašnjim uslovima nalaze u slabo dostupnim ili nedostupnim formama, dobrim vodno-fizičkim i biološkim osobi-nama. Visokom jednostranom potecijalnom plodnošću karakterišu se nizijska, tresetno-močvarna zemljišta, livadsko-zabarena, plavna i druga zemljišta koja se posle odvodnjavanja i poljoprivrednog osvajanja pretvaraju u zemljišta s visokom efektivnom plodnošću, pa se mogu koristiti za organsku proizvodnju s obzirom na velike zalihe biljnih hraniva. Efektivna (stvarna) plodnost zemljišta predstavlja deo po-tencijalne plodnosti čija se veličina izražava prosečnom višegodiš-njom (bar desetogodišnjom) visinom žetvenih prinosa biljaka pri datim klimatskim i tehničko-ekonomskim uslovima. Prema tome, efektivna plodnost poljoprivrednih zemljišta obuhvata prirodnu i veštačku plodnost. Nesumnjivo je da što je zemljište duže podvr-gnuto obradi od strane čoveka i što je na njemu primenjivana savremenija agrotehnika, to je ono u većem stepenu izmenilo svoje

Slika 10. U zemljištima obogaćenim produktima kišnih glista povećava se količina kvalitetnog humusa i suma razmenljivih baznih katjona

Page 86: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

84

Prof. dr Goran Dugalić

prvobitne karakteristike, te je stoga u njegovoj ukupoj, tj. efektivnoj plodnosti, sve veći udeo veštačke plodnosti. Dakle, plodnost zemljišta je osnova organske proizvodnje. Ona treba da istovremeno obezbedi gajene biljke u svim fazama njihovog rasta i razvića, neophodim elementima ishrane, vodom i vazduhom. Za dobijanje značajnog prinosa gajenih bi-ljaka potrebna je optimalna izraženost svih faktora plodnosti zem-ljišta tokom čitavog vegetacionog perioda. Ukoliko to nije slučaj, a najčešće nije u većini naših zemljišta, visina prinosa biljaka biće ograničena delovanjem onog faktora plodnosti zemljišta koji se na-lazi u minimumu ili znatno ispod optimuma. S obzirom na speci-fičnosti organske proizvodnje koja se upravo bazira na korišćenju uglavnom prirodne plodnosti zemljišta, to zemljište za organsku proizvodnju treba da bude visoke plodnosti. Dugogodišnjim ko-rišćenjem, često nepravilnom obradom, đubrenjem, navodnjava-njem, prilično smo smanjili prirodnu plodnost naših zemljišta. Po-slednjih godina, primenom redukovane obrade zemljišta i direktne setve bez obrade značajno je popravljena struktura nekih naših zemljišta (Slika 11). Naša najplodnija poljoprivredna zemljišta (većina mladih aluvijalnih zemljišta, livadskih crnica, smonica i černozemnih zemljišta) ispunjava većinu navedenih uslova potrebnih za do-bijanje stabilnih i visokih prinosa gajenih biljaka na njima. Naša pseudoglejna, lesivirana, podzolasta zemljišta, dobar deo gajnjača, te rendzina, rankera za organsku proizvodnju se moraju popraviti. Sistem popravke je različit za razna zemljišta, različite vrste (ne-kada i sorte) biljaka i klimatske, pa i reljefne uslove. Zbog toga se moraju ovakva zemljišta analizirati i na bazi pokazatelja plodnosti primeniti odgovarajuće mere popravke. Da li će se primeniti kalci-zacija kod kiselih zemljišta, gipsovanje kod alkalnih, humifikacija, popravka strukture, razbijanje nepropusnih horizonata, odvodnja-vanje, razni vidovi drenaže, zavisi konkretno od datog zemljišta, njegove lokacije, površine i ekonomske opravdanosti ulaganja. U odnosu na konvencionalnu poljoprivredu u kojoj se pro-izvođači oslanjaju na iskorišćavanje hemijskih osobina zemljišta, u organskoj proizvodnji se naglašava značaj biološke faze zemljišta.

Page 87: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

85

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Primenom organskih đubriva (stajnjak, kompost, zelenišno đubri-vo, i druga) povećava se mikrobiološka aktivnost u zemljištu i ko-ličina pristupačnih hraniva za gajene biljke (Milošev i Šeremešić, 2007). Tako se popravkom bioloških osobina zemljišta popravlja-ju, pored hemijskih, i fizičke osobine zemljišta (struktura, zapre-minska masa, poroznost), što je naročito važno za bezstrukturna grudvasta, zbijena zemljišta. U organskoj proizvodnji prednost se daje đubrenju zemljišta, a ne đubrenju gajenog useva. Rezultati ispitivanja organske i konvencionalne proizvodnje (DOK ogledi, Frick, Švajcarska) pokazali su da organska proizvodnja značajno popravlja plodnost i biološka svojstva zemljišta. Neki ogledi o sadržaju organske materije u zemljištu u po-ređenju organske i konvencionalne proizvodnje u Vojvodini uka-zuju na to da postoje značajne razlike između posmatranih loka-liteta, kao i između pojedinih parcela na istim lokacijama. Sistemi organske proizvodnje đubreni stajnjakom imaju jednak ili viši sadržaj organske materije u odnosu na konvencionalnu proizvod-nju (Čuvardić i sar., 2005). Ovde smo ukratko pokušali da istaknemo i objasnimo plod-nost zemljišta kao glavnog preduslova organske proizvodnje i kako može da se vizuelno procene, a onda i preko raznih parametara odrede najvažnije osobine, kao i da ukažemo na značaj praćenja tih

Slika 11. Direktna setva bez obrade

Page 88: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

86

Prof. dr Goran Dugalić

osobina u toku proizvodnje kako bi se dobio viši prinos i kvalitet organskog proizvoda, a istovremeno očuvala plodnost zemljišta.

Kontrola kvaliteta zemljišta za organsku proizvodnju Pre zasnivanja organske proizvodnje, proizvođač, shodno našem pravilniku, mora imati potvrdu o izvršenoj analizi zem-ljišta i vode. Ovde se misli na osnovnu agrohemijsku analizu (pH, humus, sadržaj azota, fosfora i kalijuma). Ona može poslužiti kao dobra polazna osnova kod zemljišta koja poseduju povoljne fizičke i hemijske osobine (kao što je na primer černozem i njemu slična zemljišta). S obzirom da kod nas postoje različiti tipovi i podtipovi zemljišta, što smo ukratko prikazali, kao i kisela, alkalna i zabarena zemljišta, za zasnivanje organske proizvodnje na njima neophodno je pored osnovne agrohemijske analize uraditi i niz drugih analiza (mehanički sastav, struktura, vodne osobine, sadržaj teških meta-la, organskih zagađivača, štetnih i opasnih materija, radioaktivnost itd.). Danas postoji veliki broj savremenih uređaja kojima se do-sta detaljno mogu odrediti najvažniji parametri u zemljištu (Slika 12). Samo na bazi detaljne analize može se odrediti kvali-tet zemljišta na osnovu čega će se izabrati biljna vrsta, primeniti đubrenje i odgovarajuća agrotehnika sa ciljem dobijanja kvalitet-nog organskog proizvoda. U upotrebi je i veliki broj terenskih uređaja (pehametara, vlagomera, raznih vrsta poljskih laboratorija, Slike 13 i 14), po-moću kojih se može prilično precizno odrediti dosta parametara na terenu bez uzimanja zemljišnih uzoraka i nošenja u laboratoriju i dobar deo naših većih poljoprivrednih proizvođača poseduje ove uređaje. No, ipak, detaljna slika o datom zemljištu može se dobiti tek posle laboratorijskih analiza. Nije dovoljno uraditi analizu zem-ljišta samo na početku, pre zasnivanja organske proizvodnje, već se redovno moraju pratiti tokom proizvodnje svi parametri plodnosti,

Page 89: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

87

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

Slika 12. Oprema za pripremu uzoraka, određivanje karbonata, mehaničkog sastava i strukture na Agronomskom fakultetu u Čačku

Slika 13. Oprema za terensko ispitivanje vlažnosti i soli u zemljištu

Page 90: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

88

Prof. dr Goran Dugalić

Slika 14. Terenski pH metar i uređaj za ispitivanje zbijenosti zemljišta

jer organska proizvodnja kao jedan od ciljeva ima održavanje plod-nosti zemljišta na optimalnom nivou. S druge strane, praćenje i po-pravka pojedinih parametara plodnosti može imati presudan uticaj na uspešnost, pa čak i opstanak organske proizvodnje jer se ishrana biljaka u organskoj proizvodnji zasniva na korišćenju prirodne plo-dnosti zemljišta koja se održava pravilnim plodoredom, gaje njem leguminoza i međuuseva i primenom organskih đubriva (stajnjak, kompost, biohumus, mikrobiološka đubriva – biofertilizatori i dr.). U Srbiji ima preko 50% kiselih zemljišta (Dugalić, 1998). U uslovima kisele reakcije smanjena je pristupačnost osnovnih hran-ljivih elemanata za ishranu biljaka (pre svega fosfora), a povećava se pristupačnost mobilnog aluminijuma i mangana što se nepovo-ljno odražava na uspevanje gajenih biljaka. Primenom kalcizacije (potrebna količina kreča određuje se na bazi hidrolitičke kiselosti) i organskih đubriva može se prema mnogim rezultatima značaj-no smanjiti kiselost, sadržaj mobilnog aluminijuma i značajno po-većati pristupačnost fosfora (Dugalić i sar., 2008, 2011, 2012). U našim zemljištima, u zavisnosti od supstrata na kome su obrazovana i osobina, prisutni su i opasni teški metali koji mogu

Page 91: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

89

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

dospeti u plodove gajenih biljaka i preko lanca ishrane ugroziti zdravlje ljudi i životinja. Najčešće su to: arsen, kadmijum, hrom, nikal, olovo i vanadijum, čije koncentracije u našim zemljištima nisu velike (izuzev u nekim zemljištima obrazovanim na serpentin-skim stenama). U poslednje vreme zabeležene su veće koncentra-cije arsena u blizini termoelektrana, a i ostalih elemenata u blizini topionica i povećana koncenracija kadmijuma, hroma i olova kao posledica primene fosfornih mineralnih đubriva proizvedenih od sirovih fosfata, a i primene pesticida. Ponašanje teških metala, posebno onih iz antropogenog zagađe nja zemljišta, uslovljeno je reakcijom zemljišta, sadržajem organske materije i koloida u zemljištu, kao i mehaničkim sasta-vom, vlažnošću, itd.

Reakcija zemljišta posebno utiče na dinamiku teških štet-nih metala u zemljištu. Tako, po pravilu, u kiseloj sredini se oslo-bađaju veće količine teških metala u zemljišni rastvor, što može da uslovi njihovo veće usvajanje od strane biljaka. Pristupačne forme

Таbela 1. Maksimalno dozvoljene koncentracije štetnih i opasnih materija u zemljištima za organsku proizvodnju

Element Hemijski znak Sadržajmg/kg suvog zemljišta

Kadmijum Cd Živa Hg Olovo Pb Cink Zn Hrom Cr Nikal Ni Bakar Cu Molibden Mo Arsen As Kobalt Co

PAH-ovi

0,80,8

50,0150,050,030,050,010,010,030,0

1.0

Page 92: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

90

Prof. dr Goran Dugalić

teških metala lako se ispiraju iz peskovitih zemljišta, dok se kod ilovastih i glinovitih vrlo dobro vezuju za adsorptivni kompleks i znatno duže se zadržavaju u njemu. Veći sadržaj humusa i gline utiče na zadržavanje dostupnih formi teških metala, pa i znatno veće usvajanje od strane biljaka zbog obrazovanja njihovih helatnih kompleksa. Dakle, za organsku proizvodnju, bez obzira o kom se tipu ili podtipu zemljišta radi, neophodna je i analiza na sadržaj teških metala i organskih zagađivača u zemljištu.

Literatura

Bonneau M., Souchier P. (1982): Constituents and Properties of Soils. Ac-ademic Press, London.

Dugalić G. (1998): Karakteristike kraljevačkog pseudogleja i iznalaženje mogućnosti za povećanje njegove produktivne sposobnosti. Doktorska disertacija. Univerzitet u Beogradu, Poljorivredni fakuletet, Beograd.

Dugalić G., Gajić B. (2005): Pedologija, praktikum. Univerzitet u Kragu-jevcu, Agronomski fakulet, Čačak.

Dugalić G., Gajić B., Katić S. (2008): Influence of liming on yield and chemical composition of alfalfa on an acid soil. Cereal Research Commu-nications, 36, Supp., 995-998.

Dugalić G., Gajić B. (2012): Pedologija. Univerzitet u Kragujevcu, Agron-omski fakultet, Čačak.

Dugalić G., Gajić B., Bokan N., Jelić M., Tomić Z., Dragović R. (2012): Liming increases alfalfa yield and crude protein content in an acidic silty loam soil. African Journal of Biotechnology, 11(53), 11552-11558.

European Comission (EC) (2006): Communication from the Commis-sion to the Council, the European Parlisment, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions. Thematic strat-egy for soil protection COM (2006) 231. Brussels, Belgium, European Union.

Gajić B., Dugalić G. (2004): Soil compaction as a consequence of utiliza-tion model. Journal of Agricultural Science, 49(2), 179-185.

Gajić B., Dugalić G., Đurović N. (2006): Comparation of soil organic

Page 93: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

91

Izbor zemljišta za organsku proizvodnju

matter content, aggregate composition and water stability of Gleyic Flu-visol from adjacent forest and cultivated area. Agronomy Research, 4(2), 499-508.

Gajić B., Đurović N., Dugalić G. (2010): Composition and stability of soil aggregates in Fluvisols under forest, meadows, and 100 years of conven-tional tillage. J. Plant Nutr. Soil Sci. 173, 502-509.

Milošev D., Šeremešić S. (2007): Principi održive poljoprivrede na me-liorisanom području. U: Održive melioracije (Belić S., urednik), Poljop-rivredni fakultet, Novi Sad, JVP Vode Vojvodine, Novi Sad, 29-54.

Čuvardić M., Belić M., Nešić Lj., Vasin J., Šeremešić S. (2005): Uticaj organske i konvencionalne proizvodnje na sadržaj organske materije u černozemu. Letopis naučnih radova, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 187-194.

SELECTION OF SOIL FOR ORGANIC PRODUCTION

Summary: The land is generally defined as the top layer of the earth’s crust, formed by mineral particles, organic matter, water, air and living organisms (European Commission, 2006). May vary in depth from a few millimeters to a few meters, and is present in most of the Earth surface in the form of a thinner or thicker lay-er called Pedosphera. From an environmental viewpoint, the most important characteristics is the soil fertility, ie. its ability to meet the needs of plant for nutrients, water, feeding their root system with sufficient air, heat, mineral substances, water etc. for its normal ac-tivity and enough yields for people and animal. In relation to man’s society, soil has a double character due its role as the living space for people and animals and agricultural production based on eco-nomic. According to these roles the soil quality and function must be preserved for a long time. Moreover such agricultural product must be high quality and preserved and transform in final products for people and animals. Soil supplied plants with water and nutri-ents for better food production and in the same time degrades dif-ferent harmful substances do not penetrate into the groundwater or to be absorbed by plants. It belongs to the category of renewable

Page 94: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

92

natural resources but soil is formed very slowly (1 cm is formed in a different of natural conditions for 100 to 300 years). Soils are now in many ways more vulnerable and damaged certain human actions. Therefore, soil protection is one of the most important tasks for science, politics, and society. This paper describes the main types of soil in Serbia, their characteristics and whether they are suitable for organic production. One of the main principles of organic ag-riculture is preservation of natural soil fertility, the increases of the soil area under organic production and its improvement are very important in protecting the soil from further degradation.

Page 95: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

93

BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE ZEMLJIŠTA U ORGANSKOJ PRIZVODNJI

Prof. dr Ljubinko JovanovićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Zemljište je živi sistem a ne samo supstrat u kojem se razvija i raste koren biljke. Prepuno je različitih organizama: gli-sta, insekata, crva, gljiva, bakterija i korenova biljaka. U optimal-nim uslovima zemljište ima dovoljno hrane, vazduha i vode da bi biljke u njemu mogle normalno da se razvijaju i rastu. Zemljište sa mnogo hranljivih jedinjenja omogućava biljkama više hrane i bolje napredovanje. Veći prinos biljaka obezbeđuje više hrane za ljude i životinje. Biljke najveći deo hrane uzimaju iz zemljišta, a gradivne jedinice iz vazduha i od sunca putem fotosinteze. Mineralne mate-rije biljke uzimaju iz raspadnutih minerala zemljišta, a veliki deo iz biljnih i životinjskih ostataka. Međutim, biljke ne mogu većinu potencijalne hrane da koriste direktno već prerađenu od strane ži-vog sveta koji se nalazi u zemljištu. To su pre svih različiti mikro-organizmi koji obavljaju degradaciju ostataka i njihovo prevođenje u lako pristupačne oblike koje mogu koristiti biljke. S druge strane, korenovi biljaka luče različite supstance koje su korisne za razvoj mnogobrojnog živog sveta u zemljištu, kao što su različiti enzimi, hormoni i druge korisne supstance. Uzajamna korist između kore-na i mikroorganizama je veoma važna za održavanje i stvaranje du-goročne plodnosti zemljišta, naročito kod zemljišta koja se koriste u organskoj proizvodnji.

Uvod Izveštaj na kome je radilo preko 400 stručnjaka (IAASTD, 2008) u periodu od četiri godine ukazuje na to je dosadašnji sistem proizvodnje hrane postao neodrživ i da promene klime, povećana potražnja za hranom u nizu zemalja, kao i sve veća proizvodnja biogoriva, uz nedostatak vode i sve skuplja fosilna goriva, zahtevaju hitne promene u načinu proizvodnje hrane.

Page 96: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

94

Prof. dr Ljubinko Jovanović

U najkraćem oni zaključuju: „Dosadašnji progres u po-ljoprivredi je doneo veoma nejednake benefite uz visoku socijalnu i ekološku cenu; izveštaj nalazi da je industrijska poljoprivreda (sa mineralnim đubrivima, pesticidima i ukrupnjavanjem poseda) – postala neodrživa“. Proizvodnju hrane treba bazirati na „prirodnim procesima“ kao što su rotacija useva (plodored) uz korišćenje organskih đubri-va; potreban je održiv i ekološki čist način proizvodnje hrane kao i celovit pogled na poljoprivredu – ne samo kao proizvodnju hrane i useva, već i kao ekološki servis; zato treba okončati subvencije koje podstiču neodrživu praksu proizvodnje (preterano iscrpljivanje zemljišta i velika ekološka zagađenja). Stručnjaci kažu da se treba usredsrediti na potrebe malih farmera u raznovrsnim ekosistemi-ma, kao i na područja sa većim potrebama za hranom. Njima treba omogućiti bolji pristup znanju, tehnologiji i kreditima. Posebno se naglašava da treba posvetiti pažnju boljoj bez-bednosti hrane u kojoj neće biti ostataka pesticida, neprihvatljiv nivo hormona ili teških metala. Isto tako treba razmotriti pitanja zaštite prirodne sredine (od biodiverziteta do pitanja vode), eko-nomska pitanja (od marketinga do trgovine), kao i socijalna pita-nja (od položaja žena u poljoprivredi do pitanja uloge i specifičnog značaja kulture). Od 2009. godine u Srbiji rapidno raste broj privatnika i organizacija koje proizvode organsku hranu, poštujući osnovne principe (rad 1 u ovoj monografiji). Doneti su zakoni i preporuke, osnovane komisije za sertifikaciju, uvedne su akademske studije ekološke/organske poljoprivrede na svim nivoima, a među njima i Fakultet ekološke poljoprivrede Univerziteta Educons u Sremskoj Kamenici. Značaj zemljišta u oblasti poljoprivrede zakonodavstvo Srbije regulišu: Zakon o organskoj proizvodnji (Službeni glasnik RS, 30/10) Član 14. Metode organske biljne proizvodnje obuhvataju izbor vrsta i sorti bilja; plodored; sisteme obrade zemljišta; sred-stva i način đubrenja; sistem održavanja plodnosti zemljišta; način suzbijanja biljnih bolesti, štetočina i korova; način sakupljanja div-ljih biljnih vrsta iz prirodnih staništa.

Page 97: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

95

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavlji-vanja u Službenom glasniku Republike Srbije, a primenjuje se od 1. januara 2011. godine. Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje (Službeni glasnik RS, 48/11 i 40/12) Član 12. Agrotehničke mere koje se primenjuju u organskoj biljnoj proizvodnji treba da spreče ili svedu na najmanju moguću meru zagađenje životne sredine. Član 18. Odgovarajućim plodoredom i plodosmenom u organskoj biljnoj proizvodnji obezbeđuje se: održavanje plodnosti zemljišta, smanjenje zakorovljenosti i brojnosti štetočina i uzročni-ka bolesti biljaka, smanjenje ispiranja đubriva, održavanje popula-cije korisnih životinjskih vrsta i mikrobiološke aktivnosti zemljišta. Obrada zemljišta i gajenje biljaka u organskoj biljnoj pro-izvodnji vrši se na način kojim se obezbeđuje da se održi ili poveća sadržaj organskih materija u zemljištu, poveća stabilnost i biodi-verzitet zemljišta, kao i da se spreči sabijanje i erozija zemljišta. Član 19. U organskoj biljnoj proizvodnji mogu se koristiti sredstva za ishranu bilja i oplemenjivači zemljišta, u meri koja je neophodna, ako se nutritivne potrebe biljaka ne mogu adekvatno zadovoljiti primenom mera za održavanje i poboljšanje plodnosti i aktivnosti zemljišta. U organskoj biljnoj proizvodnji mogu se koristiti odgovara-jući preparati na bazi mikroorganizama za poboljšanje sveukupnog stanja zemljišta ili dostupnosti hranljivih materija u zemljištu ili usevima, odgovarajući preparati na bazi bilja ili mikroorganizama za aktiviranje komposta, kao i biodinamički preparati. Član 20. Plodnost i biološka aktivnost zemljišta održava se i povećava višegodišnjim plodoredom, uključujući leguminoze i drugo zelenišno đubrivo, i primenom stajskog đubriva ili drugog organskog đubriva, po mogućnosti kompostiranog, koji potiču iz organske proizvodnje. Plodnost je sposobnost zemljišta da obezbedi biljke tokom celog vegetacionog perioda neophodnim hranljivim materijama, vodom, vazduhom, toplotom i drugim faktorima života za dobija-

Page 98: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

96

Prof. dr Ljubinko Jovanović

nje maksimalnog prinosa. Stoga, osnovni elementi plodnosti zem-ljišta i faktori života biljaka su: hranljive materije u lako rastvor-ljivom obliku, voda u pristupačnom obliku, vazduh i toplota za razvoj korenovog sistema i životnu aktivnost mikroorganizama. Svi elementi plodnosti međusobno su tesno povezani, a izmena jednog od njih ispoljava uticaj na druge i na plodnost zemljišta (Dugalić, 2014).

Zemljište kao živi aktivni sistem Zemljište planete Zemlje oslobađa u procesu disanja oko 60 milijardi tona CO2 u toku jedne godine. Nedostajuća količina CO2 se kompenzuje u zemljištu pojačanim radom živog dela zemljišta, tj. povećanom biološkom aktivnošću u zemljištu, povećanjem raz-gradnje organske materije biljnog i životinjskog porekla, kao i po-većanom aktivnošću korena (Giardina i sar., 2014). Organska po-ljoprivreda doprinosi povećanju brojnosti korisnih insekata, glista i mikroorganizama. Mikorizne gljive rastu u simbiozi sa korenom biljaka i poboljšavaju snabdevanje biljaka vodom (izuzetna uloga u uslovima suše) i drugim nutrijentima (pre svih fosforom). Živi svet u zemljištu podiže nivo rezervi organskih materija što utiče na dugoročno održavanje plodnosti zemljišta. Kao rezultat povećane aktivnosti organizama, poboljšane strukture zemljišta i drugih fak-tora, povećana je razgradnja organske materije, a time je poboljša-no snabdevanje biljaka vodom i nutrijentima. Ukupna masa mikroorganizama u organskim zemljištima je 20-40% veća u poređenju sa konvencionalnom proizvodnjom. Ovo je potpuno logično ako se zna da primena pesticida i mineral-nih đubriva izaziva velike poremećaje zemljišne mikroflore i struk-ture zemljišta. Odnos mikrobnog ugljenika i ukupnog organskog ugljenika je viši u poređenju sa konvencionalnom proizvodnjom. Organska proizvodnja podstiče biodiverzitet biljaka na farmama. Pokazano je da organske farme imaju i do 6 puta veći broj samoniklih biljka, što povećava ukupan broj vrsta u životnoj sredini. Među ovim biljkama nalazi se veliki broj polinatora što je višestruko korisno za poljoprivrednu proizvodnju. Ovo je poseb-

Page 99: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

97

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Slika 1. Osnovne karakteristike organske farme

no važno za pčele, jer poslednjih godine nestaju čitavi rojevi pčela svuda u svetu, najviše zbog zagađenja i primene hemije u poljopri-vredi. Neke biljne vrste koje rastu u zajednici sa gajenim služe da privuku različite predatore koji uništavaju štetočine gajenih biljka. U poljoprivredi osnovni motiv je proizvodnja biljaka za hranu ljudske ili animalne populacije. Ma koju vrstu gajenih biljka da proizvodimo osnovni uslov za dobijanje visokog prinosa bioma-se biljaka je dobro razvijen koren. Prema mnogobrojnim istraživanjima biodiverzitet živog sveta u zemljištu je raznovrsniji nego na površini. Generalno, sve organizme u zemljištu možemo podeliti u šest kategorija: bakteri-je, gljive, protozoe, nematode, insekte i gliste. U okviru svake vrste postoji velika varijabilnost oblika i funkcija.

Page 100: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

98

Prof. dr Ljubinko Jovanović

Svaki od ovih organizama ima veoma veliku ulogu u održa-vanju strukture, remedijaciji (Jovanović i sar., 2005) i povećanju plodnosti zemljišta, povećavanju ili smanjivanju klijanja semena korovskih i gajenih biljaka (Vrbničanin i sar., 2008).

Tabela 1. Brojnost i biomasa različitih grupa organizama u zemljištu (Hoorman, 2010)

Organizmi Broj/g zemljišta Biomasa (g/m2)Bakterije 108-109 40-500Aktinomicete 107-108 40-500Gljive 105-106 100-1500Alge 104-105 1-50Protozoe 103-104 različitaNematode 102-103 različita

Unutar svake kategorije navedenih organizama postoji ve-lika raznolikost u obliku i funkcijama koje obavljaju. Najveći broj mikroorganizama nalazi se u okolini korenovih dlačica biljaka gde imaju nezamenjivu ulogu u transformacijama velikog broja ra-zličitih nutritivnih materija neophodnih za rast i razvoj biljaka, ali i neutralizaciju različitih teških metala u zemljišnom rastvoru (Golić i sar., 2006). Ovaj deo se naziva rizosfera i predstavlja mesto razme-ne materija između korena i zemljišta. U tom malenom delu (oko 3 mm) odigravaju se sve esencijalne biološke aktivnosti neophodne za rast i razvoj korena (interakcije mikroorganizam-biljka). Bez tih interakcija ne može se zamisliti život ljudske po-pulacije na Zemlji. Organske farme imaju oko 30% više različitih biljnih i životinjskih vrsta u odnosu na konvencionalne farme. Istraživanja koja su obuhvatila samo polinatore biljaka pokazala su da na organskim farmam ima do 50% više polinatora (Tuck i sar., 2014). Ovo ukazuje na povećanu opasnost od nestanka različitih vrsta polinatora, kao posledice zagađenja i korišćenja hemije u konvencionalnoj poljoprivredi, a pre svih pčela.

Page 101: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

99

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Ma koju vrstu gajenih biljaka da proizvodimo osnovni uslov za dobijanje visokog prinosa biomase biljaka je dobro izba-lansiran biološki potencijal i mere koje se preduzimaju da se taj balans ostvari. Najbitnije je održati konstantan priliv i potrošnju organske materije u zemljištu, tj. obezbediti zemljište hranivima da bi koren bio optimalno snabdeven hranivima. Sve kategorije zemljišnih organizama, svaka na svoj način, uključene su u stvaranje optimalnih uslova za rast korena bilja-ka. Ovo se odnosi na održavanje optimalnih fizičko-hemijskih i bioloških uslova za rast biljaka u dužem vremenskom periodu. Struktura i aktivnost ovih zajednica u zemljištu bliže su određe-ne trenutnim stanjem svakog ekosistema i podložne su dnevnim i sezonskim varijacijama. Vrste koje su prisutne u zemljištu zavise od temperature, pH, vodno-vazdušng režima, strukture zemljišta (veličine pora, sabijenosti zemljišta, sadržaja organske materije, mikro- i makroelemenata, prisutnosti patogena i korisnih mikro-organizama) (Kastori i Milošević, 2011; Koermoeczi i sar., 2013). Aktivne zajednice organizama u zemljištu učestvuju u ra-zličitim procesima (ciklusima) u zemljištu: • degradacija biljnih i životinjskih ostataka, • mineralizacija humusnih materija, • akumulacija i redistribucija hranljivih materija, • degradacija toksičnih organskih i neorganskih materija pre nego ispolje toksično delovanje i dospeju u izvorišta podzem-nih voda i voda za navodnjavanje, • ciklus ugljenika u prirodi, sekvestriranje ugljenika i trans-formacija organskih materija u zemljištu (humus i dr.), • ciklus azota (azotofiksacija, denitrifikacija, nitrifikacija). Biološka aktivnost u zemljištu znatno utiče na strukturu zemljišta (veličina pora: odnos pore-voda-vazduh-mikroorganiz-mi), stabilnost i veličinu agregata zemljišta i dr. Struktura zemljišta utiče na zadržavanje vode u zemljištu i koliko se vode zadržava u blizini korenova biljaka. Gliste, mravi i tvrdokrilci stvaraju veliki broj makropora koje omogućavaju brz protok vode u/ili kroz zem-ljište. Sitne bube svojim ekskretima utiču na proizvodnju stabilnih

Page 102: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

100

Prof. dr Ljubinko Jovanović

zemljišnih agregata. Gljive i bakterije stvaraju sluzave materije koje vezuju čestice zemljišta i stabilizuju ih. Vezivanje organske materije za stabilne agregate zemljišta sprečava njihovo ispiranje. Mikorizne gljive pomažu biljkama da lakše usvajaju hranljive materije (P se transportuje direktno, hifama sa udaljenih mesta do korena biljaka u rastvorljivom obliku), a takođe pomažu u stabilizaciji zemljišnih agregata i pozitivno utiču na brži rast različitih sadnica (Golubović i sar., 2010, 2010a). Posebne vrste zajednica bakterija luče supstan-ce slične biljnim hormonima koje potpomažu rast i aktivnost ko-rena. Minimalna obrada pospešuje brojnost i aktivnost zajednica u zemljištu, a sabijeno zemljište ih smanjuje. Dobro razvijena mreža organizama omogućava zemljištu da se lako oporavi posle stresnih situacija (požari, poplave, sabijenost i dr.). Dobra biološka aktiv-nost zemljišta pomaže korenu da razvije veliki broj sitnih korenčića čija dužina može biti veća od 1000 km. Različiti organizmi u zemljištu zauzimaju različite ekološke niše, a za hranu koriste izvore organske hrane koja se već nalazi u zemljištu, što znači – raznovrsnija hrana u zemljištu raznovrsniji biodiverzitet. Raznovrsnost biljaka koje se gaje i njihovih koren-skih eksudata utiču na brojnost i aktivnost mikro- i makroflore, kao i različite nutritivne cikluse. Biodiverzitet u zemljištu se može povećati promenom i poboljšanjem zemljišnih uslova kao što su: temperatura, vodno-vazdušni režim, način obrade i dr. Za održavanje mikroorganizama potrošnja energije je ma-nja po jedinici stvorene biomase. Ovo omogućava povećan promet organske materije i bržu mineralizaciju, a rezultat toga je bolje i brže snabdevanje korena biljaka mineralnim materijama, odnosno, više organske materije se preusmerava za izgradnju humusa. Kada se govori o sastavu zemljišta sa aspekta organske ma-terije u njemu se procentualno nalazi najviše humusa oko 85%, ko-renova biljka oko 10% i samo oko 5% flore i faune. U zavisnosti od vrste zemljišta, ovih 5% zemljišne flore i faune se sastoji od po 40% gljiva i algi, sa 12% su zastupljene kišne gliste, a ostalih 8% su predstavnici makrofaune i 3% mezzo i mikro-faune.

Page 103: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

101

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Slika 2. Zemljišni organizmi i njihova uloga u razgradnji ostataka (DL Dindal, 1972)

Živi organizmi se generalno mogu podeliti u nekoliko gru-pa. Ove grupe zavise od njihove specifične uloge u održanju kvali-teta zemljišta. Organizmi koji razgrađuju sveže ostatke, koristeći ih kao izvor hrane, nazivaju se primarni potrošači organske materije, a kao rezultat njihove aktivnosti dobijaju se sitniji fragmenti sveže organske materije, koji kasnije služe kao hrana drugim organizmi-ma (sekundarni potrošači). U primarne potrošače (prerađivače) ubrajamo: aktinomicete, bakterije, gljive i različite gliste, puževe, insekte i dr. Sekundarni potrošači koriste kao hranu primarne potrošače ili njihove ostatke. a tercijarni sekundarne. Međutim, u zemljištu postoje i različiti organizmi koji su patogeni za koren ili se hrane organizmima koji su korisni za razvoj korena. U zemljištu dominiraju mikroorganizmi kako po brojno-sti tako i po ulozi koju imaju. To ne znači da uticaj životinjskih organizama treba zanemariti, posebno kada se radi o prvim faza-

Page 104: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

102

Prof. dr Ljubinko Jovanović

ma razlaganja organskih materija. Sve biljne organizme, koji se u zemljištu nalaze u celini ili delimično, delimo na makroorganizme (makroflora) i mikroorganizme (mikroflora). Makroflora. Rizomi, krtole, lukovice, korenovi različitih biljaka su jedan od glavnih izvora organskih materija i njihova masa daleko prevazilazi masu svih ostalih zemljišnih organizama. Makrofauna. U zemljištu se nalazi i veliki broj životinja koje predstavljaju veoma dinamičan sistem kako po brojnosti tako i po aktivnosti. One svojom aktivnošću doprinose održavanju po-voljne mrvičaste strukture zemljišta, aeraciji i drenaži. To su razni glodari, bubojedi, insekti, mokrice, pregljevi, puževi, stonoge, pau-ci i gliste. Mikroflora. Ovoj grupi pripadaju bakterije, aktinomicete, gljive, alge i lišajevi. U neutralnim zemljištima bakterije su domi-nantna populacija mikroorganizama. Broj bakterija u zemljištu je ogroman, posebno ako je ono plodno. Biomasa bakterija može dostići i nekoliko tona/ha. Mogu biti heterotrofne i autotrofne, a u odnosu na kiseonik aerobne i anaerobne. Raspadanju minerala doprinosi i CO2 i O2 koje u procesu metabolizma oslobađaju ove bakterije. Ove vrste bakterija u procesu hemosinteze koriste mi-neralne materije za stvaranje organske materije. One direktno uzi-maju jone iz kristalne rešetke minerala uz obogaćivanje minerala H+ jonima. Minerali koji sadrže Fe, S, Mn, pod dejstvom enzima mikroorganizama se mogu oksidovati ili redukovati u zavisnosti od pH sredine. Učestvuju u procesima snabdevanja biljaka nutrijenti-ma, azotom, fosforom i drugim elementima. Treba posebno istaći proces azotofiksacije u kome se elementarni azot prevodi do oblika koji je biljkama pristupačan. Bakterije se mogu koristiti u remedi-jaciji neorganski i organski zagađenog zemljišta (Jovanović i sar., 2006). Aktinomicete su posebna grupa bakterija koja morfološki podseća na gljive, aerobi su, i imaju važnu ulogu u transformaciji različitih teže razgradljivih jedinjenja u zemljištu. Odlikuju se izu-zetno jakim enzimskim sistemom, stvaraju pigmente, zadužene su za karakterističan „miris na zemljište“, a veliki broj aktinomiceta sintetiše antibiotike.

Page 105: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

103

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Gljive su heterotrofni organizmi, morfološki veoma različiti i u zemljištu obavljaju značajne funkcije: učestvuju u degradaciji složenih ugljenikovih jedinjenja u zemljištu, uključujući i lignin, ali i različitih organskih zagađivača; dominantni su u zoni korena, i na žetvenim ostacima i posebno doprinose snabdevanju biljaka fosforom; imaju ulogu u zemljišnoj agregaciji i u formiranju dobre zemljišne strukture. Alge su organizmi koji vrše fotosintezu pa su zbog toga najviše raspoređene na površini vlažnih zemljišta. Njihova osnovna uloga je u stvaranju organske materije u zemljištu. Skoro sve alge u zemljištu su mikroskopske, a najviše ima modrozelenih i zelenih algi. Mikrofauna. Za procese u zemljištu su najvažnije nemato-de, gliste. Broj nematoda može da bude i nekoliko milijardi na 1 ha. Imaju značajnu ulogu u procesima pripreme humifikacije. Formiranje zemljišta je veoma sporo i iznosi nekoliko cm za 1000 godina u zavisnosti od prisustva mikroorganizama i bi-ljaka. Stoga je veoma važno njegovo održavanje bez gubitaka ero-zijom, ispiranjem ili smanjenjem aktivnosti živih organizama, a time i bez gubitaka u organskoj materiji. U mnogim istraživanjima pokazano je da mineralna đubriva u većim količinama smanjuju brojnost i biodiverzitet živog sveta u zemljištu. Ona se takođe lako ispiraju u dublje slojeve gde mogu zagaditi izvorišta pitke vode i vode za navodnjavanje, izazvati eutrofikaciju basena vode i dr. (Ra-ičević i sar., 2013). Takođe, pospešuju razvoj anaerobne mikroflo-re zbog čega se povećava emisija metana i drugih gasova staklene bašte. Dodavanje hranjivih materija preko komposta, zelenišnog đubrenja, plodoreda, različitih bioloških pojaseva, gajenje pokriv-nih biljaka za poboljšanje ishrane sledeće gajene biljke, itd., je veo-ma važno za organsku proizvodnju i održavanje kvaliteta zemljišta u dugom vremenskom periodu. Koliko su važne biološke i struk-turne osobine zemljišta pokazao je sledeći ogled sa dugoročnim merenjem ukupnog ugljenika u zemljištu (Slika 3). Nizak nivo or-ganskog ugljenika ukazuje na slabljenje zemljišne strukture, nizak

Page 106: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

104

Prof. dr Ljubinko Jovanović

kapacitet za izmenu katjona, kao i na nedovoljno izražene nutriti-vne cikluse (http://soilquality.org.au/factsheets/tillage-microbial-biomass-and-soil-biological-fertility). Tokom sedam godina ogleda ukupan organski ugljenik je povećan za 4,4 t/ha u ogledima sa minimalnom obradom, a za 2,6 t/ha u ogledu sa konverzacionom obradom. Međutim, sadržaj ugljenika je opao za 0,5 t/ha u ogledu sa plitkom rotacionom obra-

Slika 3. Promene sadržaja ukupnog ugljenika pri različitim tipovima obrade (prvih 10 cm, period 1985-2004)

dom. Jedan od veoma važnih faktora kvaliteta zemljišta predstavlja zbijenost zemljišta. Istraživanja pokazuju da sabijeno zemljište (bilo da je od točkova pri obradi mašinama ili lošeg održavanja) ima veliki uticaj na preživljavanje ili smanjenje funkcija glista u zemljištu (Pangnakorn i sar., 2003). U radu je pokazano da je broj preživelih glista posle konverzacione obrade porastao za 68% u odnosu na broj iz polja koje je bilo pod uticajem gaženja mašinama. Ovo ukazuje da redukovana obrada povećava broj glista u zemljištu, a time se pozitivno utiče na ukupni biološki potencijal zemljišta. U nekim eksperimentima je pokazano da duboko oran-je poremeti zemljišnu strukturu tako da se na potpuni oporavak i

Page 107: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

105

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

uspostavljanje puteva glista i njihove funkcije, u zavisnosti od tipa zemljišta, čeka i do 5 godina. U takvim zemljištima gliste veoma teško uspostavljaju puteve kojima se kreću, a time je sprečeno njiho-vo normalno snabdevanje hranivima, vazduhom i vodom. Takođe, primena pesticida utiče negativno na ukupnu mikrofloru. Gliste se manje razmnožavaju, sitnije su i lako podložne patogenima. Olaf Čimpke, predsednik nemačkog ekološkog udruženje NaBu (http://www.nabu.de/), smatra da će sporova biti dokle god privreda ne bude na pravi načina vodila računa o uslugama prirode: „23 vrste kišnih glista u Nemačkoj su podjednako važne za nemačku pro-

Tabela 2. Neke značajne funkcije (korisne i štetne) mikroorganizama u zemljištu koje utiču na kvalitet zemljišta, ratarsku proizvodnju i zdravstveno stanje biljaka (Raičević i sar., 2010)

Korisne ŠtetneRazgradnja organske materije i otpada Fiksacija elementarnog azota Suzbijanje biljnih patogena Recikliranje i povećana dostupnost biljnih nutrijenata Degradacija toksičnih jedinjenja, uključujući i pesticide Proizvodnja antibiotika i drugih bioaktivnih jedinjenja Proizvodnja jednostavnih organskih molekula (hormoni, enzimi) Vezivanje teških metala i nedostupnost biljkamaRastvaranje teže rastvorljivih jedinjenjaProdukcija polisaharida i stvaranje zemljišnih agregata

Izazivanje bolesti kod biljakaIzazivanje bolesti kod ljudiImobilizacija biljnih nutrijenataInhibicija germinacije semenaInhibicije rastenja i razvoja biljakaProdukcija fitotoksičnih materija

Page 108: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

106

Prof. dr Ljubinko Jovanović

duktivnost kao i Nemačka banka, jer kišne gliste proizvode tle od koga svi mi živimo“. Biomasa glista u organskim sistemima je 30-40% veća, a njihova gustina čak 50-80% veća u poređenju sa ko-nvencionalnim sistemima.

Način proizvodnje u poljoprivredi utiče na kvalitet proizvoda Zdravo zemljište je definisano njegovom plodnošću koja u najvećoj meri zavisi od fizičko-hemijskih i bioloških osobina i nji-hovih pozitivnih interakcija. Od svih interakcija u zemljištu, među najvažnijim je ona koja se odnosi na biološku komponentu koja učestvuje u dugoročnom stvaranju rezervi nutrijenata (long term pools of nutrients) neophodnih biljci (Baldwin, 2006; Magdoff i van Es., 2001). Da bi u zdravom zemljištu koren mogao efikasno da razvija i snabdeva biljku potrebnim hranivima i vodom neophodno je da: • efikasno usvaja, akumulira i transportije hranljive materi-je i vodu, • dobro kompetira sa korenovima korova i drugih biljaka za vodu, prostor i hranljive materije, • bude otporan na različite štetočine koje žive u zemljištu, • sprečava eroziju preko dobro razvijenog plitkog ili dubo-kog korena. Da bi se ovo ostvarilo neophodno je da zdravo zemljište poseduje održivu mikrobnu populaciju, a u slučaju organske pro-izvodnje ovo je glavni imperativ, Stoga, visokokvalitetno zemljište je biološki aktivno i ima dobro izbalansiranu mikrobnu populaciju. Da bi se ovi dati uslovi ostvarili, neophodno je da se posle žetve na zemljištu ostavi oko 30% biljnih ostataka.

Page 109: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

107

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Slika 4. Parametri proizvodnje zdravstveno bezbedne hrane u organskoj poljoprivredi

Biljni ostaci zajedno sa biljkama koje služe kao stalni pokri-vač (cover crop) učestvuju u stvaranju i održavanju organske ma-terije u zemljištu. Takođe, laka obrada zemljišta sprečava gubitak organske materije i omogućava njenu akumulaciju u zoni korena. Organska materija u zemljištu podstiče razvoj i aktivnost mikroorganizama, a koristi se kao hrana velikom broju živog sveta koji naseljava zemljište (soil web). Kvalitet zemljišta se ceni kroz njegovu sposobnost podržavanja rastenja korena, a time i nadzem-nog dela biljaka bez štetnog uticaja na okolinu i to u dugom vre-menskom periodu. Glavni postulat u poljoprivredi, poslednjih nekoliko godina je da kvalitet hrane zavisi od načina proizvodnje, što ide u prilog organskoj proizvodnji. U mnogim radovima je pokazano (Søltoft i sar., 2011; Brandt i sar., 2011; Bilsborro i sar., 2013; Baranski i sar., 2014; Ilić i sar., 2014) da kvalitet svežih proizvoda u najvećoj meri zavisi od načina kako je proizveden. Ovo je naročito važno

Page 110: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

108

Prof. dr Ljubinko Jovanović

za pamtiti za organsku proizvodnju (Lazić i Lazić, 2008). Potrebno je na najbolji mogući način stvarati optimalne uslove u zemljištu za optimalan rast biljaka. Organski gajeni usevi (žitarice, voće i povrće) imaju značaj-no veće koncentracije antioksidanata (poli)fenola u poređenju sa klasičnom proizvodnjom. To uključuje više vrsta jedinjenja sličnih fenolima (fenolike) (za 19%), flavanona (69% više), stilbena (28% više), flavona (26% više) i flavonoida (50% više). Prelaz sa konven-cionalne na organsku proizvodnju useva bi omogućio povećanje sadržaja antioksidanata 20-40%, a time i povećano konzumiranje gore nabrojanih jedinjenja bez povećanja unosa kalorija. Rezidui pesticida su nađeni u 75% konvencionalno pro-izvedenih svežih plodova voća (32% povrća) i 45% prerađenih pro-izvoda, dok je kod organski proizvedenih taj procenat ispod 10%. Dalje analize su pokazale 48% niže koncentracije toksičnih teških metala kadmijuma kod organske proizvodnje u odnosu na konven-cionalnu (Baker i sar., 2002). Organski proizvedeno lisnato povrće, krtolasti plodovi i korenovi povrća (u konvencionalnoj proizvodnji imaju visoke koncentracije nitrata) imaju niže koncentracije nitrata za koja su istraživanja pokazala da su povezani sa povećanim rizi-kom raka želuca. Istraživači sa Washington State University su otkrili da or-ganska proizvodnja krompira, sa dobro izbalansiranim biljnim i životinjskim populacijama, daje veće prinose i bolje se bori protiv raznih štetočina. Ispitivali su populacije insekata i njihove prirod-ne neprijatelje i utvrdili da usev krompira ima dobro izbalansira-nu populaciju insekata. Nijedna od populacija insekata nije imala šanse da dominira (što nije slučaj sa konvencionalnom proizvo d-njom), a prinos je bio bolji u odnosu na konvencionalnu proizvod-nju (Crowder i sar., 2010).

Page 111: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

109

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Literatura

Alexander M. (1991): Introduction to Soil Microbiology, 2nd Edition. Krieger Publishing Company, Malabar, Florida.

Baker B.P., Benbrook C.M., Groth E., 3rd, et al. (2002): Pesticide residues in conventional, integrated pest management (IPM)-grown and organic foods: insights from three US data sets. Food Addit. Contam., 19, 427-446.

Baldwin R.K. (2006): Soil fertility on organic farm. Center environmental farming system (CEFS), 1-31. www.cefs.ncsu.edu.

Baranski M., et al. (2014): Higher antioxidant and lower cadmium con-centrations and lower incidence of pesticide residues in organically grown crops: a systematic literature review and meta-analyses. British Journal of Nutrition, 1, 1-8

Berenji J., Mlenković S., Kalentić M., Stefanović E. (2013): Nacionalna is-traživačka agenda za sektor organske proizvodnje. Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH, ACCESS – Program za razvoj privatnog sektora u Srbiji, Publikum, Beograd, 1-31.

Bilsborrow P., Cooper J., Tetard-Jones C., et al. (2013): The effect of or-ganic and conventional crop production systems on the yield and qual-ity of wheat (Triticum aestivum) grown in a long-term field trial. Eur. J. Agron., 51, 71-80.

Brandt K., Leifert C., Sanderson R., et al. (2011): Agroecosystem manage-ment and nutritional quality of plant foods: the case of organic fruits and vegetables. Crit. Rev. Plant Sci., 30, 177-197.

Crowder D.W., Northfield T.D., Strand M.R., Snyder W.E. (2010): Or-ganic agriculture promotes evenness and natural pest control. Nature, 466(7302), 109. DOI: 10.1038/nature09183

Dabney S.M., Delgado J.A., Reeves D.W. (2001): Using winter cover crops to improve soil and water quality. Community of Soil Science Plant Analysis, 32(7&8), 1221-1250.

Dugalić G., Gajić B. (2012): Pedologija. Univerzitet u Kragujevcu, Agron-omski fakultet u Čačku, Grafika Jureš, Čačak, 1-295.

Page 112: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

110

Prof. dr Ljubinko Jovanović

Giardina P.C., Litton C.L., Crow S.E., Asner G.P. (2014): Warming-relat-ed increases in soil CO2 efflux are explained by increased below-ground carbon flux. Nature Climate Change, DOI: 10.1038/nclimate2322

Golubović Ćurguz V., Raičević V., Tabaković-Tošić M., Veselinović M., Jovanović Lj. (2010): Same physiological characteristics of the three ec-tomycorrhizal fungi from Suillus genus. Minerva biotecnologica, 22(1), 1-7. http://www.minervamedica.it

Golubović Ćurguz V., Tabaković-Tošić M., Veselinović M., Raičević V., Dražić D., Jovanović Lj., Kiković D. (2010 a) The influence of the heavy metals on the growth of ectomycorrhizal fungi. Minerva biotecnologica, 22(1), 17-22. http://www.minervamedica.it

Golić Z., Raičević V., Antić-Mladenović S., Kiković D., Jovanović Lj. (2006): Chromium and nickel resistant bacterial population in the baux-ite mine soil Milici (BIH). Proceedings of the IInd International Sympo-sium of Ecologists of the Republic of Montenegro, Kotor, 315-320.

Hoorman J., Rafiq I. (2010): Understanding Soil Microbes and Nutrient Recycling. Fact sheet, Agriculture and Natural Resources,

IAASTD (2005-2008) (http://www.warmwell.com/iaastd.html

Ilić S.Z, Kapoulas N., Šunić Lj. (2014): Tomato Fruit Quality from Or-ganic and Conventional Production. In: Organic Agriculture Towards Sustainability, InTech Open Access Company.

Jovanovic Lj., Raicevic V., Morina F., Kikovic D., Nesic N., Lalevic B., Dra-zic D. (2006): BIO FILTERS: Use of different biomaterials as a sorbents for the removal of heavy metals from polluted water. Proceedings of the IInd International Symposium of Ecologists of the Republic of Montene-gro, Kotor, 383-390.

Јovanović Lj., Raičević V., Kiković D., Cupać S., Nešić N., Lalević B., Nikšić M., Dražić D. (2005): Bioremediation of the polluted soils and wa-ters. Zemljište i biljka, 54(2), 139-150.

Kastori R., Milošević N. (2011): Ekološki i fiziološki aspekti kisele sredi-ne, zemljište, biljke i mikroorganizmi. Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 1-199.

Keating B., Carberry P., Bindraban P., Asseng S., Meinke H., Dixon J. (2010): Eco-efficient Agriculture: Concepts, Challenges and Opportuni-ties. Crop Science, 50, 109-119.

Page 113: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

111

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

Koermoeczi P., Danilovic G., Manczinger L., Jovanovic Lj., Pankovic D., Vagvoelgyi C., Kredics L. (2013): Species Composition of Trichoderma Isolates from the Rhizosphere of Vegetables Grown in Hungarian Soils. Frenesius Environmental Bulletin, 22(6), 1736-1741.

Lazić B., Lazić S. (2008): Organska poljoprivreda. U: Organska poljo-privreda (Lazić B., Babović J., urednici), Institut za ratarstvo i povrtarst-vo, Novi Sad, Tom I, 7-40.

Magdoff F., van Es H. (2001): Building Soils for Better Crops, 2nd edition. Sustainable Agriculture Network, Beltsville, MD. www.sare.org/publica-tions/soils.htm.

Morina F., Jovanovic Lj., Mojovic M., Vidovic M., Pankovic D., Veljovic Jovanovic S. (2010): Zinc-induced oxidative stress in Verbascum Thapsus is caused by an accumulation of reactive oxygen species and quinhydrone in the cell wall. Physiologia Plantarum, 140(3), 209-310.

Pangnakorn U. (2004): Effect of tillage and traffic on soil organisms. PhD Thesis, School of Land, Crop and Food Sciences, The University of Queensland.

Quideau S.A. (2002): Organic matter accumulation. In: Encyclopedia of Soil Science, New York, USA, Marcel Dekker Inc, 891-894.

Raičević V., Lalević B., Kljujev I., Petrović J. (2010): Ekološka mikrobi-ologija (skripta). Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet (pro-jekat: WUS Austria MSDP 004/2009), 1-193.

Raicevic V., Bozic M., Lalevic B., Rudic Z., Kikovic D., Jovanovic L. (2013): Eutrophication: status, trends and restoration strategies for Palic Lake. In: Water Treatment, InTech, 355-380.

Robinson D. (2007): Implications of a large global root biomass for car-bon sink estimates and for soil carbon dynamics. Proc. R. Soc. B, 274, 2753-2759.

Søltoft M., Bysted A., Madsen K.H., et al. (2011): Effects of organic and conventional growth systems on the content of carotenoids in carrot roots, and on intake and plasma status of carotenoids in humans. J. Sci. Food Agric., 91, 767-775.

Tuck S.L., Winqvist C., Mota F., Ahnström J., Turnbull L.A., Bengtsson J. (2014): Land-use intensity and the effects of organic farming on biodi-

Page 114: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

112

Prof. dr Ljubinko Jovanović

versity: a hierarchical meta-analysis. Journal of Applied Ecology, 51(3), 746-755.

Vrbnicanin S., Jovanovic L., Bozic D., Raicevic V., Pavlovic D. (2008): Germination of Iva xanthifolia, Amaranthus retroflexus and Sorghum halepense under media with microorganisms. Journal of Plant Diseases and Protection, XXI, 297-302. http://www.jpdp-online.com/

BIOLOGICAL CHARACTERISTICS OF SOIL IN ORGANIC AGRICULTURE

Summary: The microorganisms have been used over the past 50 years to advance environmental protection, agricultural biotechnology, and more effective treatment of agricultural and municipal wastes. For many years, soil microbiologists and mi-crobial ecologists have tended to differentiate soil microorganisms as beneficial or harmful. They investigate their functions and how they affect soil quality, plant growth and yield, and plant health. Beneficial microorganisms are those that can fix atmospheric ni-trogen, decompose organic wastes and residues, and suppress plant diseases and soil-borne pathogens. They have ability to en-hance nutrient cycling, and produce bioactive compounds such as vitamins, hormones and enzymes that stimulate plant growth. By concerning the soil, biological activity of microorganisms in the soil significantly affects soil structure (pore size: the relationship among pore and -water-air-microorganisms), soil stability and ag-gregate size. Good structure of the soil affects water retention in the soil and how much water is retained in the vicinity of the plant roots. Earthworms, ants, beetles produce a large number of macro pores that allow rapid flow of water into and through the soil. Tiny bugs and their excretions affect the production of stable soil ag-gregates. Mushrooms and bacteria form slimy substances that bind soil particles and stabilize them. Binding of organic matter making stable soil aggregates preventing their elution. Mycorrhizal fungi help plants to more easily acquire nutrients (phosphorus are trans-

Page 115: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

113

Biološke karakteristike zemljišta u organskoj prizvodnji

ported directly by the hyphae from distant places to the roots of plants in soluble form), and also help to stabilize soil aggregates. A special of plant growth promoting rhizobacteria (PGPR) are known to influence plant and root growth or change the concentration of plant growth regulators like indoleacetic acid, or secrete substances like plant hormones that promote growth and root activity. Minimum soil tilling treatment enhances the number and activity of communities in the soil, and soil compaction reducing them. Well-developed network of soil organisms have ability to recover from stressful situations (fires, floods, compaction, etc.) damaged soil. Good biological activity of the soil helps the roots to develop a large number of small of roots whose length may be greater than 1000 km. Different organisms in the soil occupy differ-ent ecological niches, and food sources used by organic matter that is already in the soil, which means more diverse food in the soil in-creased biodiversity. The diversity of the plants that are grown and the diversity of their root exudates and plant biomass encourage development, abundance and activity of micro and macro florae and other organisms in the soil. The soil biota species are involved in different nutritional cycles (N, P) in the soil. Biodiversity can be enhanced by changing and improving soil conditions such as temperatures, the water-air regime, mineral and organics food, minimal processing, reducing soil compaction (compression) and others. All of this soil biota enhanced the soil fertility for a long time which is very important for organic production.

Page 116: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 117: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

115

AGROTEHNIČKE MERE U ORGANSKOJ POLJOPRIVREDI

Prof. dr Nikola BokanUniverzitet Kragujevac, Agronomski fakultet u Čačku

Izvod: Pravovremenim uočavanjem značaja svih agrote-hničkih mera koje se moraju primeniti u organskoj poljoprivredi izbegava se gubitak vremena za prilagođavanje na ovaj proizvod-ni koncept. Greške u njihovom sprovođenju imaju veliku težinu i lako se uočavaju, tako da je najvažniji početni korak edukacija proizvođača. Sve opisane agrotehničke mere nagoveštavaju nji hovu ulogu. Posebno je naglašen značaj prevencije koja je prisutna u doslednom sprovođenju svake agrotehničke mere. Tako se i u me-rama nege koje su krajnje direktne u suzbijanju korova, bolesti i štetočina, može uočiti i njihov preventivni značaj, jer ako jednom smanjimo populaciju štetnih organizama na nekom agrobiotopu, već je reč o prevenciji za naredni usev koji ćemo gajiti na tom me-stu. Osim direktnog uticaja, većina agrotehničkih mera deluje i preventivno.

Uvod Poljoprivredni proizvođač koji se opredeli za gajenje biljaka u sistemu organske poljoprivrede ispred sebe ima isti spisak agrote-hničkih mera, kao i onaj koji proizvodnji pristupa na kovenciona-lan način. Od setve do žetve, u tehnologiji gajenja on će biti u prilici da primenjuje iste mere, sa određenim specifičnostima. Prosečno informisan poljoprivrednik, kao i potrošač, prvo će pomisliti da u ovom proizvodnom sistemu nema prskanja pesticidima i da se ne primenjuju mineralna đubriva. Ovo je samo delimično tačno, jer u organskoj poljoprivredi postoji zakonom propisan spisak sredstava dozvoljenih u zaštiti i ishrani biljaka. Konvencionalna poljoprivreda druge polovine dvadesetog veka za rezultat je imala značajan porast prinosa gajenih biljaka. Ta „zelena revolucija“ je rezultat napretka u oblasti selekcije novih genotipova, razvoja mehanizacije i intenzivne primene hemijskih sredstava, pre svega mineralnih đubriva i pesticida.

Page 118: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

116

Prof. dr Nikola Bokan

Rad velikog broja ljudi je zamenjen „industrijalizacijom poljoprivrede“ u kojoj savremeni farmer, uz pomoć mašina i broj-nih inputa, čije je poreklo van gazdinstva, gaji biljke na jako veli-kim površinama (Bokan i sar., 2014). Finalni proizvod dobija svoju tržišnu i upotrebnu vrednost, pored ostalog zahvaljujući i prime-ni velikih količina sredstava za ishranu i zaštitu biljaka, koji osim što svojim reziduama ugrožavaju zdravstvenu bezbednost hrane, intenzivnim korišćenjem ugrožavaju kvalitet poljoprivrednog i prirodnog staništa, jer u kruženju materije i energije učestvuju i agrohemikalije. Taj problem je odavno uočen, što je u zadnje dve decenije dvadesetog veka kao rezultat imalo intenzivan razvoj in-tegralne i organske (ekološke, biološke) poljoprivrede, kao i same konvencionalne poljoprivrede, u kojoj se određenim merama štiti životna sredina i jača potreba da se kupcima osim nutritivne, ga-rantuje i zdravstvena ispravnost hrane; HCCP, Halal, GLOBAL GAP... Ovim se potvrđuje da pomenuti proizvodni sistemi, kao i svi drugi koji postoje (biodinamička poljoprivreda), a u međuvre-menu se pojavljuju i traže svoje mesto i neki novi (tradicionalna poljoprivreda – mada je starija od konvencionalne, javlja se potreba da i ona bude definisana i na određen način zvanično prepoznatlji-va), jedni drugima pomažu da svi zajedno budu bolji za krajnje ko-risnike, koji uočavajući njihove vrednosti imaju mogućnost izbora pri kupovini hrane i tako utiču na promene i budućnost svakog od njih. Zato nijedan od načina poljoprivredne proizvodnje ne treba da bude prosuđivan sa omalovažavanjem i podozrenjem, jer svaki ima svoje mesto i važnu ulogu u obezbeđenju opstanka ljudi i živog sveta na Zemlji.

Preventivne mere Preventivne mere za cilj imaju sprečavanje pojave korova, bolesti i štetočina, jer je broj dozvoljenih preparata u organskoj po-ljoprivredi još uvek mali, a često se ne mogu nabaviti ni oni koji postoje u svetu, jer zbog relativno malog broja proizvođača u Srbiji, trgovci nisu zainteresovani da ih uvezu.

Page 119: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

117

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

Zato je važno poznavati preventivne mere kojima se pojava neže-ljenih organizama u agrobiocenozi može preduprediti, ili ograničiti na nivo niske štetnosti: - Blagovremeno zaoravanje biljnih ostataka radi sprečava-nja preživljavanja štetnih organizama; - Održavanje populacije korisnih insekata na nivou koji će omogućiti pozitivne efekte njihovog prisustva u agrobiotopu; - Upotreba kvalitetne vode za navodnjavanje (bez semena korova, patogena i štetnih insekata) u optimalnoj normi (jer su-višna voda pogoduje razvoju nekih bolesti, usporava rast korena i destabilizuje biljku). Brojne druge mere koje se primenjuju u tehnologiji gajenja imaju i preventivni značaj. O njima će biti reči kada budu pome-nute. One su inače postale i deo svih drugih proizvodnih sistema, jer se vremenom došlo do saznanja o njihovom nespornom pre-ventivnom delovanju. Tako se integralna poljoprivreda zasniva na velikom broju agrotehničkih mera čija primena je u prvom planu bazirana na njihovoj preventivnoj ulozi (izbor sorte, plodored, upotreba zgorelog stajnjaka, blagovremena setva). Izborom sorte tolerantne na neku značajnu biljnu bolest, izbegavamo potrebu da je na neki drugi način suzbijamo. Prime-na plodoreda je sastavni deo i konvencionalne poljoprivrede, jer se plodosmenom useva smanjuje intenzitet pojave korova, bolesti i štetočina i tako se koristi njegova fitosanitarna uloga, kao i ostale prednosti (Bokan, 2003). Upotreba kvalitetnog zgorelog stajnjaka je prevencija širenja korova, jer u nezgorelom stajnjaku dominira seme korova koje je zadržalo klijavost. Blagovremena setva sertifi-kovanim semenom u odgovarajućoj gustini obezbeđuje brz razvoj useva i njegovu dominaciju nad korovima koji će tako zakasniti sa nicanjem i biti u zaseni i podređenom položaju, a ne obratno. U svakoj agrotehničkoj meri, pa i u merama nege koje su kraj nje direktne u suzbijanju korova, bolesti i štetočina, može se uočiti i njihov preventivni značaj, jer ako jednom smanjimo populaciju štetnih organizama na nekom agrobiotopu, već je reč o prevenciji za naredni usev koji ćemo gajiti na tom mestu. A osim direktnih

Page 120: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

118

Prof. dr Nikola Bokan

uticaja, većina agrotehničkih mera u sebi nosi i ovu preventivnu ulogu. Ukratko pominjanje samo nekih preventivnih mera ima za cilj da se naglasi značaj činjenice da nešto možemo preduprediti (sprečiti), ili bar smanjiti, kada usvojimo princip da osim direktnog uticaja, postoji uvek i neki koji nije u prvom planu, ali to ne znači da ga nema. Sve ovo, kao i preventivna uloga ostalih mera, detaljni-je će biti pomenuto u odgovarajućoj agrotehničkoj meri.

Izbor vrsta i sorti Izbor vrsta i sorti u velikoj meri zavisi od prirodnih uslo-va koje pruža neka lokacija kao stanište gajenih biljaka. Te uslove određuju: tip zemljišta sa svojim osobinama, klimatski uslovi oda-brane lokacije (količina i raspored svetlosti, toplote, padavina, oso-bine vetrova), geografski položaj parcele, jer nas vezuje za neki tip zemljišta i klimu koja tu vlada, elementi reljefa (nadmorska visina, nagib i ekspozicija). Kad uzmemo u obzir sve što nam je zadato, odnosno nepro-menljivo, sledeći koraci pri izboru vrste i sorte su: tržište, odnosno mogućnost povoljnog plasmana, znanje koje imamo o gajenju neke vrste. Ako je gazdinstvo mešovito, onda je važno odabrati useve koji će omogućiti ishranu domaćih životinja, a poželjno je da organska farma bude mešovita, jer to vodi povećanju broja biljaka koje se gaje, odnosno biološkoj raznovrsnosti, a tako se dobija i stajnjak neophodan za održavanje i podizanje nivoa organske materije, hu-musa i pristupačnih hraniva u zemljištu. Gajenjem leguminoznih krmnih kultura povećava se broj vrsta uključenih u plodored, što je značajno zbog njihove uloge u obezbeđenju azotnih hraniva na biološki način, zahvaljujući simbiotskoj azotofiksaciji. Odabrana vrsta svojom kompatibilnošću treba da obezbedi njeno uključivanje u plodosmenu na plodorednim poljima gazdin-stva, kao i mogućnost njenog čuvanja i prerade ako nam plasman nije zagarantovan nekim ugovorom. Veoma je važno odabrati autohtone (domaće) sorte, čime se stiče sigurnost u proizvodnji sa aspekta njihove prilagođenosti na

Page 121: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

119

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

lokalne agroekološke uslove, a značajne su i zbog očuvanja biodi-verziteta, ali i stvaranja novih kultivara, kada ih uvrstimo u selek-cione programe. Ideotip u oplemenjivanju sorti pogodnih za or-gansko gajenje različit je po biljnim vrstama, ali u njemu dominira potreba tolerantnosti na bolesti i štetočine, određena arhitektura biljke koja bi joj obezbedila veću kompeticionu sposobnost sa ko-rovima i niska potreba za hranivima. Deo sortimenta u organskoj proizvodnji je odabran za gajenje zbog njihovog specifičnog ukusa i kvaliteta, prepoznatljivog u odnosu na konvencionalne sorte, koje su drugačijih kozumacionih karakteristika (Prodanović i Šurlan-Momirović, 2006). Osim primarno važne osobine da su prilagođene agroeko-loškim uslovima staništa, poželjno je da odabrane domaće sorte budu tolerantne na bolesti i štetočine. Mogu se izabrati i introduko-vane sorte koje ispolje osobine slične autohtonim, što se proverava njihovim gajenjem na manjim površinama, često u proizvodnim mikroogledima, radi dokazivanja proizvodne i upotrebne vred-nosti u sistemu organske produkcije. Tako je sortiment krompira koji se dosta teško gaji u organskoj proizvodnji, u Srbiji u celosti uvozni, ali je odabran i proveren empirijski, najviše sa aspekta to-lerantnosti na dominantne bolesti (Broćić i sar., 2013). Neke biljne vrste poput kukuruza i u konvencionalnoj poljoprivredi gajimo bez primene insekticida i fungicida, tolerišući određeni procenat štete koju nanose štetočine i bolesti, a oslanjajući se na preventivne mere (Bokan, 2000). Pojedine kulture gajene u organskoj proizvodnji sadrže više prirodnih biotoksina, kao što je solanin u krompiru i tomatin u paradajzu, što povećava njihovu otpornost na bolesti i štetočine (Lazić, 2012). Prednost autohtonih sorti može biti i nji-hova manja potreba za đubrenjem, jer mnoge ne pripadaju intenzi-vnim kultivarima. U sortimentu jedne vrste treba odabrati bar dve do tri sorte, jer tako smanjujemo rizik od podbačaja u proizvodnji neke od njih, do kojeg može doći iz različitih razloga. Raznovrsnost sortimenta je važna i zbog razlika u rano-stasnosti, jer se tako produžava vreme žetve i period pokrivenosti

Page 122: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

120

Prof. dr Nikola Bokan

tržišta nekom gajenom vrstom. Istovremeno, na ovaj način se lakše organizuje i izvodi ubiranje useva, transport, skladištenje i čuvanje. Kada je reč o izboru kultura često se i u sistemu organske proizvodnje opredeljujemo za združivanje useva, odnosno konso-cijaciju, kada na istoj površini gajimo dve ili više različitih biljaka. Pritom, odabir vrsta koje će biti jedna pored druge, treba da osi-gura nepostojanje negativne alelopatije, a da kompeticiju za osno-vne vegetacione činioce dovedemo na nivo koji je prisutan i u mo-nističkom ratarenju. Vrste prisutne u konsocijaciji mogu koristiti potpuno isti vegetacioni prostor na različite načine: seme se može pomešati pre setve, ili se u već formirane redove usejavaju druge vrste, ili svaka kutura ima svoje redove (odvojena setva, ili rasađi-vanje), ili se setva obavlja u pojaseve (trake). Poznat je pozitivan uticaj mahunarki na zemljište, kao i njihova nutritivna vrednost zbog većeg sadržaja proteina. Neke od leguminoznih vrsta su po-legljive, pa im je potreban oslonac koji mogu pronaći kada pored njih posejemo i strna žita. Kao rezultat, dobijamo hranu bogatu be-lančevinama i ugljenim hidratima. Osim grahorica, graška i drugih jednogodišnjih vrsta, često se u strna žita usejava crvena detelina, koja u naredne dve godine ostaje sama na parceli, a u prvoj godini osim deteline dobijamo i otkos strnog žita. U konvencionalnoj po-ljoprivredi združivanje useva je najčešće smatrano recidivom koji ukazuje na ekstenzivnost proizvodnje. Danas se u traganju za novim, alternativnim rešenjima (or-ganska i održiva poljoprivreda), polikultura koristi zbog niza po-godnosti koje pruža. U ovom savremenom vidu združivanja biljaka neke vrste gajimo jer su u sistemu organske poljoprivrede označene kao biljke prijatelji. Njihova uloga je višestruka, a Lazić i Mileusnić (2009) navode da cvetne, povrtarske, lekovite, začinske i medono-sne vrste na više načina pomažu povrću: - ispuštaju miris (eterična ulja) ili biohemijske supstance koje odbijaju insekte; - privlače korisne insekte, predatore; - privlače insekte oprašivače; - privlače štetne insekte, ostavljajući gajenu kulturu nenapadnutu;

Page 123: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

121

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

- kao zelenišno đubrivo apsorbuju hranljive materije i kasnijim zaoravanjem ih vraćaju u zemljište; - fiksiraju azot u zemljištu i smanjuju potrebu za azotnim đubrivima; - stvaraju hlad za biljke nižeg sprata rasta koje su osetljivena direktnu sunčevu svetlost; - štite manje otporne biljke od vetra i niskih temperatura; - pružaju prirodnu potporu za biljke penjačice. U organskom povrtarstvu zajedno se gaji veliki broj vrsta (Tabela 1). Jedan od zadataka organske poljoprivrede je i očuvanje i proširenje biodiverziteta, a gajenje biljaka prijatelja pored osta-log upravo tome doprinosi. Osim toga, bogatstvo vrsta povećava i profit, jer se pored gajenog povrća kao proizvodi mogu plasirati i biljke prijatelji i to kao povrće, kao začin, lek, cvetni aranžman, a doprinose i estetskom uređenju bio-bašte, povećavajući joj atrak-tivnost (Lazić i Mileusnić, 2009). Ovo je značajno za razvoj mul-tifunkcionalnog povrtarstva, gde bašta postaje i mesto opuštanja, odmora, edukacije, povratka prirodi, odnosno osnova za razvoj nepoljoprivrednih usluga, kao što je eko ili bioturizam (Lazić i sar., 2013). Istovremeno, bio-bašta prepuna boja od proleća do duboke jeseni je prava floristička poezija i specifična hortikulturna tera-pija (Lazić i Mileusnić, 2009). Organska farma je sve češće i me-sto na kojem potrošač može lično da se uveri u lepotu ambijenta, način gajenja proizvoda koje kupuje i tako u daljoj komunikaciji sa svojim okruženjem postaje hodajuća reklama za širenje ideje o važnosti hrane uopšte, podstičući ljude da više saznaju o svim načinima njenog dobijanja. U dvadeset prvom veku, zdravstvena bezbednost hrane je postala imperativ svih proizvodnih sistema, a povećanje površina sa organskim konceptom proizvodnje dopri-nosi podizanju svesti i u svim drugim proizvodnim sistemima, koji mnogim agrotehničkm merama pristupaju sa gledišta prevencije. Pri izboru vrsta i sorti u organskoj poljoprivredi nekad ćemo izabrati i one koje treba gajiti kao pokrovne useve. Razlog nji-hove setve je da svojim gustim sklopom što više pokriju zemljište sa ciljem da uguše korove i smanje eroziju zemljišta. Vreme setve

Page 124: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

122

Prof. dr Nikola Bokan

Tabela 1. Predlog vrsta pogodnih za združeno gajenje (Lazić, 2007)

Vrsta Sa vrstamaBeli luk paradajz, cvekla, mrkva, pasuljBlitva rotkva, rotkvica, mrkva, boranija

Celer paradajz, pasulj, spanać, salata, krastavac, boranija

Crni luk crni luk, keleraba, beli luk, krastavac, boranija

Grašak rotkva, rotkvica, salata, kupusnjače, mrkva, komorač

Krastavac crni luk, niska boranija, pasulj, celer, cvekla, salata, kupusnjače, komorač

Krompir spanać, keleraba, boranija

Mrkva crni luk, cikorija, paradajz, rotkva, rotkvica, blitva, beli luk, grašak, vlašac

Niska boranija paradajz, celer, cvekla, rotkva, blitva, salata, krompir, krastavac, rotkvica

Paradajz cikorija, spanać, celer, rotkva, rotkvica, salata, kupusnjače, mrkva, pasulj

Peršun paradajz, rotkva, rotkvica

Salatacrni luk, cikorija, paradajz, boranija, špargla, rotkvica, rotkva, krastavac, komorač, grašak, pasulj

Spanać paradajz, pasulj, celer, rotkva, rotkvica, krompir

ovih useva nije u glavnim rokovima, već se oni interpoliraju onda kada je agrobiotop tradicionalno bez biljnog pokrivača i trpi štetu od erozije i korova koji se u međuvremenu slobodno razvijaju. Zato su važne osobine pokrovnih biljaka brz porast, kratko stablo, plitak koren, kratak vegetacioni period i mala potreba za vo-dom (Kovačević, 2010). Takvi usevi su neke vrste strnih žita, legu-minoza i vlatastih trava. Konsocijacija vlatastih trava, samih ili još

Page 125: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

123

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

bolje sa višegodišnjim leguminozama, odličan je primer efikasnosti pokrovnih biljaka u suzbijanju korova, što u suštini predstavlja kul-turni zaležaj, odnosno savremeni vid odmora zemljišta sa dugo-trajnošću kao jedinom manom (Bokan, 2003). U organskoj poljoprivredi u slučaju nedostatka drugih or-ganskih đubriva, što se najčešće događa kada gazdinstvo nije mešo-vito, neke biljke se gaje kao siderati, odnosno zelenišno đubrivo. Tada biramo vrste koje brzo rastu i obrazuju mnogo organske ma-terije (lupina, grahorica, bob, grašak, uljana repica, heljda, facelija, raž, ovas, ječam, slačica...). U svim aktuelnim sistemima proizvod-nje važno je prisustvo višegodišnjih leguminoza na plodorednim poljima, jer je to ekonomski prihvatljiv vid odmora zemljišta zbog kontinuirane produktivnosti, a zaoravanjem organskih ostata-ka kao zelenišnog đubriva nakon perioda njihove maksimalne eksploatacije, ovo je i način da se u zemljište unese dovoljno organ-ske materije, potencijalnog humusa i hraniva (Bokan i sar., 2009).

Izbor lokacije U tesnoj vezi sa izborom vrste i sorte je i izbor lokacije (parcele) na kojoj ćemo ih gajiti. Svaki položaj nekog agrobioto-pa pruža određene agroekološke uslove. Svaka njiva je na nekom tipu zemljišta, određene nadmorske visine, nagiba i ekspozicije, pa su tako uslovi uspevanja tesno povezani interakcijom zemljišnih, fiziografskih i klimatskih prilika. Svi ovi vegetacioni činioci, zajed-no sa odabranom vrstom, pravcem posejanih redova, gustinom i načinom gajenja, stvaraju mikroklimu useva. Zato je izbor loka-cije važan, jer rečne doline, kotline, brežuljkasti i brdoviti tereni različitih geografskih širina i dužina, u zavisnosti od blizine manjih i većih vodenih površina, planinskih masiva, naselja, travnih, šum-skih i drugih biocenoza, opet zajedno sa prethodno pomenutim faktorima, određuju uslove uspevanja gajenim biljkama. U zavisnosti od konfiguracije terena, postoje tri osnovna tipa lokacije: otvorena, zatvorena i zaklonjena. - Otvorena lokacija je najizloženija direktnom uticaju svih klimatskih uticaja, pri čemu je najčešće odlično provetrena i najto-plija;

Page 126: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

124

Prof. dr Nikola Bokan

- Zatvorenu lokaciju karakteriše manje vazdušno strujanje, zbog čega se povećava vlažnost zemljišta i vazduha, pa se povećava mogućnost za brz razvoj biljnih bolesti; - Zaklonjena lokacija je manje provetrena od otvorene, a često je u zavisnosti od vrste, blizine i visine zaklona manje osunča-na, pa je tako u proseku hladnija. Na lokacijama koje se nalaze na nagnutim terenima i pripa-daju trećoj, četvrtoj i petoj klasi (7 do 15, 15 do 40 i preko 40 stepe-ni) osunčanost nije ista i potrebno je uvažiti uticaj ekspozicije, pa su tako najbolje osvetljeni južni, a najslabije severni položaji (Mol-nar, 1995). Na južnim, prisojnim stranama, temperatura vazduha je i do tri stepena veća nego na severnim, tako da se tu sneg brže topi, vegetaciona sezona počinje ranije i duže traje. Što je nagib veći osunčanost je veća, pa je i suša izraženija zbog jakog zagrevanja zemljišta i povećane evaporacije, uprkos tome što južni položaji u proseku dobijaju više padavina od severnih. Zapadna ekspozicija je toplija od istočne, jer se veći deo toplote na istočnim položajima troši na isparavanje jutarnje rose. Tako će nam po vremenu zrenja ista sorta, zbog delovanja toplotne sume, najpre sazreti na južnoj, zatim na zapadnoj, potom na istočnoj i na kraju na severnoj ekspo-ziciji. Prilkom setve se zbog bolje osunčanosti najčešće bira pra-vac sever-jug, ali pritom treba voditi računa i o pravcu duvanja najčešćih vetrova. Nije dobro da oni duvaju poprečno na pravac redova, jer je tako provetravanje i sušenje useva od nekog oblika padavina najmanje. Ako želimo da smanjimo dužinu zadržava-nja vlage na biljkama, vetar bi trebalo da duva u pravcu redova. U područjima gde često duvaju jaki vetrovi ne treba gajiti entomofil-ne ksenogamne biljke za čije oprašivanje je neophodno prisustvo insekata, jer je u takvim uslovima otežan njihov let i smanjeno oprašivanje i oplodnja. Lokacije na manjim nadmorskim visinama koje su u bli-zini vodenih površina (stajaćih i tekućih) nisu povoljne za vrste i sorte osetljive na pojavu bolesti. Zbog nešto veće vlažnosti zem-ljišta i vazduha i korovi imaju povoljne uslove za rast i razvoj. Na

Page 127: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

125

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

ovakvim položajima često se mogu pojaviti pozni prolećni mraze-vi, a nekad i rani jesenji, o čemu se takođe mora voditi računa jer ove pojave skraćuju vegetacionu sezonu. Na nešto većim nadmor-skim visinama brežuljkastog rejona lakše je kontolisati i suzbijati korove, bolesti i štetočine. Izrazitim povećanjem nadmorske visine u umerenom toplotnom pojasu srednja mesečna temperatura vaz-duha se snižava sa svakih 100 m za pola stepena (termički gradi-jent), pa na tim lokacijama možemo gajiti sličan sortiment kao i na nižem području, ali će usevi kasnije dozrevati. Ovo nekad može biti značajno zbog organizacionih razloga u rasporeda poslova, kao i zbog dužeg prisustva svežih proizvoda na tržištu. Pri izboru lokacije za gajenje biljaka u sistemu organske poljoprivrede važno je da na staništu nema višegodišnjih rizom-skih korovskih vrsta, poput pirevine, zubače, sirka i drugih. Ako ima ovih korova, možemo ih se osloboditi gajenjem sudanske trave, lucerke ili crvene deteline, jer one mogu svojom gustinom i čestim košenjem da smanje zakorovljenost. Takođe, pre prijavljivanja za organsku proizvodnju i pre ulaska u period konverzije moguće je primenom totalnih herbicida suzbiti višegodišnje rizomske korove. Najbolje je ako ih suzbijamo dobrim gazdovanjem, odnosno odgo-varajućim sistemom obrade i plodoredom. Odabir lokacije koja je u blizini konvencionalne proizvod-nje nosi brojne rizike za biljke gajene u organskom konceptu. Za-kon omogućava proizvođačima da se samo na jednom delu svog imanja opredele za organsku poljoprivredu, ali iz praktičnih razlo-ga treba težiti što većoj prostornoj udaljenosti ovih sistema, kao i podizanju određenih zaštitnih pojaseva, kako bismo olakšali suzbi-janje korova, bolesti i štetočina, a i da bismo smanjili rizik od za-nošenja vetrom pesticida i folijarnih đubriva iz konvencionalne na površine gde se odvija organska proizvodnja. Zato je optimalno da gazdinstvo u celosti bude opredeljeno za organsku poljoprivredu, a da se na svojim obodima štiti od potencijalno negativnih uticaja iz okruženja. Pravilnikom o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvod-nji i metodama organske proizvodnje (2011) je predviđeno uspo-

Page 128: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

126

Prof. dr Nikola Bokan

stavljanje zaštitnih biljnih pojaseva sa ciljem suzbijanja štetočina, bolesti i korova. Živi pojas, ili druga fizička prepreka treba da spreči uticaj primene sintetičkih sredstava koja se koriste u okruženju or-ganske proizvodnje, a u njemu se proizvodnja mora odvijati po organskim metodama. Osim toga, izolacioni pojas ima ulogu i da zaštiti i obnavlja biodiverzitet što se manifestuje povećanjem broja korisnih insekata, polinatora i predatora, čime se povećava oplod-nja i podstiču procesi biokontrole u agroekosistemima (Filipović i Ugrenović, 2012). Polja pojedinih organskih proizvođača u Srbiji su ispresecana eko-koridorima sa cvetnim vrstama, što predstavlja bioagrotehničku meru koja se primenjuje kako bi se stvorili povo-ljni uslovi za rast gajenih biljaka, ali i očuvao biodiverzitet. U dosa-dašnjoj praksi najčešće su korišćene mešavine jednogodišnjih vrsta (mirođija, neven, mak, kadifica, dragoljub, facelija, heljda, kamili-ca), ali i dvogodišnje i višegodišnje vrste (lukovi, buvač, maslačak, anis, morač, korijander, hajdučka trava, odoljen, deteline...) (Fili-pović i sar., 2010). Sve što je navedeno za izbor lokacije može se posmatrati pre svega kao prevencija mnogih negativnih posledica, koje bismo imali pri izboru neodgovarajućeg agrobiotopa za budući organski proizvod. Zato je ova mera u brojnim publikacijama o integral-noj i organskoj proizvodnji, kao i u sistemu poznatom kao dobra proizvođačka praksa, jedna od prvih preventivnih mera koje se pominju. Ovde je izdvojena kao važna agrotehnička mera koja se sprovodi već pri rađanju ideje o početku bavljenja organskom po-ljoprivredom, kao i kasnije kada počne smena useva, što podrazu-meva poznavanje osobina i potreba odabranih vrsta i sorti, kao i uslova svake pojedinačne lokacije koju koristimo za gajenje biljaka.

Obrada zemljišta Obrada zemljišta i gajenje biljaka u organskoj biljnoj pro-izvodnji odvija se na način kojim se obezbeđuje da se održi ili poveća sadržaj organske materije u zemljištu, poveća stabilnost i biodiverzitet zemljišta, kao i da se spreči sabijanje i erozija. U or-ganskoj biljnoj proizvodnji koristi se poljoprivredna mehanizacija i

Page 129: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

127

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

oprema (mašine za obradu zemljišta, setvu, đubrenje i slično), koja je pre upotrebe očišćena i dezinfikovana (Pravilnik, 2011). Zemljište kao jedinstvena prirodna tvorevina, koju je čo-vek od biotopa spontanih biocenoza redovnom obradom pretvo-rio u agrobiotop, nezamenljivi je supstrat u kojem gajene biljke za svoj rast i razvoj pronalaze oslonac, vazduh, vodu i hraniva. Po-ljoprivredno stanište sastavljeno od čvrste, tečne, gasovite i biofaze, odlikuje se nizom fizičkih, hemijskih i bioloških osobina, na koje se utiče svim agrotehničkim merama. Najdirektiniji uticaj na zem-ljište ostvaruje se obradom i đubrenjem, dok se ostalim postupci-ma u tehnologiji gajenja postiže posredno delovanje i na zemljište. Tako primena sredstava za zaštitu bilja, osim gaženja zemljišta, kao posledicu ima intenzivan rad nekih zemljišnih mikroorganizama koji razgrađuju višak pesticida. Izborom načina navodnjavanja manje ili više utičemo na eroziju i kvarenje strukture zemljišta. Odavno su uočene prednosti gajenja biljaka u obrađenom zemljištu. Osim zbog same setve i početnog ukorenjavanja biljaka, obrada zemljišta je važna i za stvaranje povoljne strukture, podsti-canje biološke aktivnosti, bržu i bolju infiltraciju vode i vazduha, unošenje biljnih ostataka i đubriva, suzbijanje korova, biljnih bole-sti i štetočina. Pomenuti ciljevi obrade jednako su važni u svakom agrarnom proizvodnom sistemu, pa i u organskoj poljoprivredi. Nepravilno korišćenje zemljišta, uz kršenje naučnih ar-gumenata, prepouručenih agrotehničkih i meliorativnih mera, u konvencionalnoj poljoprivredi je dovelo do pogoršanja plodnosti zemljišta, erozije i zagađenja zemljišne okoline (Dugalić i Gajić, 2012). Višegodišnji izostanak primene organskih đubriva i plodo-reda dugoročno nije mogao biti nadoknađen savremenom mehani-zacijom i velikim količinama mineralnih đubriva. Naprotiv, kao posledica zanemarivanja osnovnih principa zemljoradnje u agrarno najrazvijenijim zemljama svi tipovi zem-ljišta su nepravilnom eksploatacijom u velikoj meri degradirani, smanjenjem plodnosti zemljišta, pogoršanjem strukture, zbija-njem, debljom i čvršćom pokoricom, opadanjem sadržaja humusa,

Page 130: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

128

Prof. dr Nikola Bokan

izraženim vodnim deficitom, slabljenjem biološke aktivnosti zem-ljišta, jačom zakorovljenošću (Molnar, 1995). I mada zemljište na-kon obrade na prvi pogled izgleda dobro, svi pomenuti parametri koji govore o njegovoj degradaciji su i u konvencionalnoj poljopri-vredi doveli prvo do redukcije, a kasnije do razvoja konzervacijskih sistema obrade, koji za cilj imaju ne samo uštedu energije, već i du-goročno poboljšanje niza osobina zemljišta, kao jedinstvenog i za masovnu biljnu proizvodnju nezamenljivog prirodnog supstrata. Najvažnije razlike u konceptu obrade u organskoj poljopri-vredi u odnosu na kovencionalnu su u osnovnoj obradi zemljišta i broju radnih operacija. Milojić (1990) ističe da je minimalizacija obrade zemljišta jedna od osnova biološkog ratarstva i predlaže ka-tegorizaciju po zemljišnim tipovima na pogodna, privremeno ne-pogodna i nepogodna za minimalnu obradu. U organskoj poljopri-vredi je od posebnog značaja da se obradom obezbedi stimulacija bioloških procesa u zemljištu, smanjenje zakorovljenosti i pojava bolesti i štetočina. Sistem obrade zemljišta treba prilagoditi potre-bama gajene biljke, plodoredu, tipu zemljišta, klimatskim uslovima i reljefu agrobiotopa. Jedna od najčešćih zabluda vezanih za organsku poljopri-vredu je da se u njoj ne ore raoničnim plugom (Znaor, 1996). Zbog svih poznatih prednosti oranja kao osnovne obrade zemljišta, ono ima svoje mesto i u organskoj proizvodnji hrane. Ako ne postoji opasnost od erozije i ako zemljište nije izrazito peskovito, značajno je obaviti jesenje oranje, jer je mraz najbolji orač. Mržnjenjem vode u pooranom zemljištu se stvaraju kristali leda koji ga sitne, a jedan od najvažnijih zadataka obrade je stvaranje mrvičaste strukture. Kao i u svim drugim proizvodnim konceptima, promenom dubine oranja i smenom različitih useva, koji svojim korenom na različit način prožimaju i vezuju zemljište, izbegava se stvaranje plužnog đona. On se neće formirati ni zbog činjenice da se u obradi zem-ljišta u organskom konceptu proizvodnje često koriste i razrivači, koji najčešće rade na dubini od 30 do 40 cm (čizel plugovi). U organskoj poljoprivredi se preporučuje oranje raoničnim plugom ne dublje od 20 cm, a ponekad se ono i ne navodi osim

Page 131: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

129

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

u kontekstu primene čizel plugova, odnosno razrivača. U osnovi „straha od dubokog oranja“ je težnja da se biološki najaktivniji deo zemljišta, okretanjem plastice plugom, ne baci preduboko na dno brazde. Zato se teži različitim vidovima konzervacijske obrade u kojima se oranje ne obavlja, ili se povremeno ore na 10, 15 ili 20 cm dubine, a dublji slojevi zemljišta bivaju obrađeni razrivanjem, do dubine neophodne za razvoj korena gajene vrste. Tako je ne-kad moguće samo orati na pomenutu dubinu i nakon predsetve-ne pripreme obaviti setvu, pre svega strnih žita, što se već odavno radi i u konvencionalnoj proizvodnji, dok je za korenasto-krtolaste useve osim oranja važno obaviti i razrivanje, jer se ovim podstiče rast i razvoj korenovog sistema, što je važan preduslov za visok pri-nos. Imajući u vidu činjenicu da se u ovom proizvodnom sistemu u ishrani biljaka često koriste različita organska đubriva, jasno je da se ona mehanizovano najbolje mogu uneti u zemljište oranjem raoničnim plugom na određenu dubinu. Tako Lazić i sar. (2013) navode da se osnovna obrada zemljišta za gajenje povrća oba-vlja oranjem do 25 cm, a po potrebi i dublje (radi čišćenja terena, produbljivanja oraničnog sloja, unošenja veće količine organskog đubriva). Dopunska obrada zemljišta sa jedinstvenim ciljem pred-setvene pripreme zemljišta može se obaviti različitim oruđima, tanjiračama, kultivatorima, drljačama, setvospremačima. Potreb-no je izvršiti rastresanje, mešanje i ravnanje zemljišta. Poravnatost površine parcele je važna zbog precizne setve sejalicama, često na malu dubinu, zatim zbog formiranja ujednačenog pravca redova, radi eventualnog plevljenja, okopavanja i međurednog kultiviranja. Ako se setva obavi u suvo zemljište, mora se izvršiti valjanje da bi seme došlo u bolji kontakt sa zemljištem i da bi se pojačao kapilarni uspon vode do setvenog sloja, što ubrzava klijanje i obezbeđuje rav-nomerno nicanje, a važan je preduslov osvajanja životnog prostora za gajene biljke. Tokom vegetacionog perioda, radi suzbijanja korova osim ručno plevljenjem i motikom, ono se izvodi i oruđima za obradu zemljišta; kultivatorima, češalj-drljačama, rotirajućim četkama, pri

Page 132: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

130

Prof. dr Nikola Bokan

čemu se ovim oruđima plitko obrađuje zemljište, uništava poko-rica, smanjuje evaporacija, poboljšava aeracija i životni uslovi za živi svet zemljišta, koji nam je od izuzetne važnosti za useve. Uz primenu organskih đubriva i plodored ovo je jedan od načina da biodiverzitet zemljišta bude očuvan i uvećan, jer tako podržavamo međuzavisnost živog sveta.

Đubrenje Ishrana biljaka, uz njihovu zaštitu od korova, bolesti i šte-točina, predstavlja najveći problem u ostvarenju zadovoljavajućih rezultata u organskoj poljoprivredi. Često se ističe da je smanjenje prinosa usled nemogućnosti korišćenja većine klasičnih mineral-nih đubriva, prepreka koja sputava poljoprivredne proizvođače da se brže i lakše opredele za organsku proizvodnju. Međutim, upravo je intenzivna primena velikog broja industrijskih mineralnih đubri-va, uz zanemarivanje unošenja organskih đubriva, mnoga poljopri-vredna zemljišta i sa njih požnjevene useve pretvorila u ekološki neprihvatljive. Ovo je osim razvoja organske poljoprivrede, dovelo i do pojave drugih koncepcija, poput integralne poljoprivrede 1975. godine (Molnar, 1995), kao i razvoja različitih kontrolnih mehani-zama, poput dobre proizvođačke prakse (GLOBAL GAP), čiji cilj je zaštita potrošača i distributera hrane od eventualne neodgovorno-sti proizvođača, koji imaju zadatak da tržištu ponude zdravstveno bezbednu hranu. Svi danas prisutni proizvodni sistemi zasnivaju se na sa-znanjima da se nekontrolisanom primenom đubriva i sredstava za zaštitu bilja ugrožava životna sredina, zdravlje ljudi i opstanak živog sveta. Sve što na različite načine dospeva na poljoprivredna staništa, u globalnom kruženju materije i energije, u nekom trenut-ku može ograničavajuće uticati na biodiverzitet. Nekontrolisanom upotrebom azotnih đubriva raste sadržaj nitirita u biljnim proizvodima i u podzemnim vodama, a fosfor-na đubriva u zavisnosti od porekla uticala su na povećanje sadrža-ja kadmijuma u zemljištu (Milojić, 1990). Nakupljanje nitrata u prirodi kao posledica nekontrolisane primene azotnih đubriva,

Page 133: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

131

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

direktno ugrožava zdravlje ljudi i životinja, dok fosforna đubriva kao primesu sadrže teške metale (Cd, Ni, Cr, Hg, Zn), a treći važan makroelement kalijum, koji primenjen u većoj količini nije štetan za životnu sredinu, usled antagonizma sa drugim katjonima oteža-va nakupljanje magnezijuma i kalcijuma u biljkama, umanjujući im nutritivnu vrednost (Kastori, 1995). Unošenjem visokih doza mi-neralnih đubriva pogoršava se pristupačnost mikroelemenata (Zn, B, Cu, Mo), što primetno snižava kvalitet biljnih proizvoda (Đukić i sar., 2007). U zemljištima Vojvodine na osnovu preko 200.000 analiza utvrđeno je sniženje sadržaja humusa za 0,5 do 1,0%, što predsta-vlja izuzetno visoko smanjenje, a rezultat je intenzivne obrade uz upotrebu mineralnih đubriva i zanemarivanje primene organskih đubriva (Vasin, 2012). Zemljište je teško obnovljivi prirodni resurs i sve važne međunarodne deklaracije o korišćenju prirode naglaša-vaju značaj zemljišta kao sveopšteg dobra čovečanstva koje se mora zaštiti zajedničkim delovanjem nauke, politike i društva u celini (Dugalić i Gajić, 2012). Definicija organske poljoprivrede ističe da je ona celovit sistem upravljanja proizvodnjom koji se bazira na ekološkim prin-cipima, visokom stepenu biološke raznovrsnosti (biodiverzitet), očuvanju prirodnih resursa, primeni visokih standarda o dobro-biti životinja i načina proizvodnje korišćenjem prirodnih supstanci i postupaka. Zato, organska proizvodnja nije samo, kako se često govori, poljoprivreda koja ne primenjuje mineralna đubriva, pesti-cide i druga sintetizovana hemijska sredstva. Ona je mnogo više od toga. Sa izrazitim ekološkim principima ponekad je teško shvatljiva upravo zato što se mora razumeti, znati i primeniti celovit sistem, odnosno tehnologija proizvodnje, a ne pojedinačne agrotehničke mere (Lazić, 2012). Ovo nas vodi ka ključnom zakonu delovanja vegatacionih činilaca koji ističe da oni deluju pojedinačno, ali i zajedno, utičući jedni na druge, međusobno se uslovljavaju i do-punjuju, a krajnji efekat je rezultanta svih uticaja. Tako je đubrenje agrotehnička mera kojom treba obezbediti pravovremenu i odgo-varajuću ishranu biljaka, samim izborom đubriva i vremenom pri-

Page 134: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

132

Prof. dr Nikola Bokan

mene odgovorno i za zdravstveno stanje useva (ishranjene biljke su otpornije na bolesti i štetočine), i za suzbijanje korova (jer se usev brzo razvije i dominira u ovoj konkurenciji), i za toleranciju na sušu (duže je može izdržati), i naravno, za visinu i kvalitet ostva-renog prinosa. U organskoj biljnoj proizvodnji mogu se u skladu sa zako-nom primenjivati sredstva za ishranu bilja i oplemenjivači zem-ljišta (Pravilnik, 2011). Ukupna količina stajskog i drugih organ-skih đubriva koja se koriste u organskoj proizvodnji ne može da pređe 170 kg azota po ha površine godišnje, zbog mogućeg za-gađenja zemljišta i voda nitratima. Osim stajnjaka, koji mora biti proizvod organskog stočarstva, za povećanje plodnosti zemljišta i ishranu biljaka mogu se koristiti žetveni ostaci, zelenišno đubrivo, običan kompost, glistenjak, treset i sertifikovana komercijalna or-ganska i mikrobiološka đubriva. Čvrsti stajnjak mora se pripremiti i negovati po nekom od poznatih postupaka, na dobro lociranom đubrištu određenih osobina, da bismo u procesu zgorevanja dobili kvalitetno đubrivo, visoke upotrebne vrednosti (Bokan i sar., 2005, 2006, 2007). Kompost je jedno od najstarijih organskih đubriva, a ujedno i najprihvatljiviji način uklanjanja biorazgradivog otpada koji u zemljištu poboljšava niz osobina (strukturu, vodni kapaci-tet, aerisanost, mikrobiološku aktivnost, pristupačnost hraniva), a ujedno povećava otpornost samog useva (Mirecki i sar., 2011). Veoma je važno, ne samo za organsku proizvodnju već i za podi-zanje svesti svih građana, popularisati kompostiranje organskog otpada sa okućnica, iz domaćinstava, iz škola, vrtića, parkova, fabričkih krugova i svih prostora gde se kao višak kontinuirano pojavljuju pokošena trava, opalo lišće, ostaci hrane. U kruženju materije i energije, organski otpad često završava u kontejnerima pomešan sa nerazgradivim ili sporo razgradivim smećem, gde se organski deo trajno gubi, a povećava komunalnu nehigijenu, šire-njem neprijatnih mirisa i povećanjem mogućnosti razvoja i širenja po zdravlje štetnih organizama. Fito-eko preparati su čajevi biljaka bogati hranljivim materijama koji se osim za ishranu biljaka koriste i u zaštiti bilja zbog fitocidnog delovanja (Lazić i sar., 2013). Mogu

Page 135: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

133

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

se upotrebiti i drugi organski materijali koji su nus-proizvodi bilj-nog i životinjskog porekla, a osim organskih, za ishranu biljaka se koriste i mineralna đubriva, kao što su drveni pepeo, mlevene fos-fatne stene, sirove kalijumove soli, kalcijum-karbonat, magnezijum i kalcijum-karbonat, kameno brašno, glina (Pravilnik, 2011). Često se organskoj proizvodnji prigovara da zbog nedovo-ljne ishranjenosti usevi daju niže prinose. Pritom se zaboravlja da to sniženje nije uvek veliko, a da se korist od organskog proizvo-da manifestuje boljim kvalitetom. Organska hrana je sertifikovan proizvod koji ne sadrži štetne ostatke pesticida i nekvalitetnih mi-neralnih đubriva, a ima veći sadržaj suve materije (za oko 25%), više vitamina C (oko 28%), veći je sadržaj beta karotena, zatim flavonoida i antioksidanata, a u povrću je za oko 90% manje ni-trata, veoma štetnih za čoveka, a posebno za decu (Lazić, 2012). Osnovni princip ishrane biljaka u organskoj poljoprivredi je preko povećanja plodnosti zemljišta i pristupačnosti hraniva, što zahteva poznavanje karakteristika zemljišta i dozvoljenih đubriva (Lazić i sar., 2013). Postojanje prirodnih ekosistema, koji egzistiraju bez pozitivnog uticaja čoveka i uprkos zagađenju životne sredine, do-kazuje samoodrživost živog sveta, na osnovnim ekološkim princi-pima kruženja materije i energije, adaptacije, prirodne selekcije i borbe za opstanak.

Plodored Zemljište se koristi na različite načine pod različitim bilj-nim vrstama, a u vezi sa specifičnostima tih vrsta (morfološke i fi-ziološke osobine kulture, cilj gajenja, agroekološki uslovi). Različiti su sistemi proizvodnje na oranicama, travnjacima, voćnjacima, vinogradima i u kombinaciji različitih kultura. Cilj ovih sistema je maksimalno korišćenje vegetacionih činilaca radi visoke, kva-litetne i ekonomične proizvodnje, uz održavanje visoke plodnosti zemljišta. Sistemi biljne proizvodnje na oranicama su: plodored, slo-bodna plodosmena, monokultura i združene kulture.

Page 136: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

134

Prof. dr Nikola Bokan

Doajen našeg ratarenja i autor prvog udžbenika za Opšte ratarstvo u Jugoslaviji, profesor Todorović (1960), plodored je definisao kao „Plan iskorišćavanja vegetacione sredine, u prvom redu klime i zemljišta, putem gajenja kulturnih biljaka, u jednom određenom redosledu, i to kako u vremenu tako i u prostoru“. Veći broj autora plodored definiše kao sistem vremenske i prostorne smene useva (Molnar, 1995; Kovačević, 2003; Bokan, 2010). Po toj definiciji plodored obuhvata: vremensku smenu useva ili plodo-smenu, prostornu smenu useva ili poljosmenu, i odmor zemljišta. Plodosmena podrazumeva smenu useva na istom polju kroz proteklo vreme. Praktično, na istoj njivi (polju), jedne godine gajimo na primer pšenicu, sledeće soju, a treće godine kukuruz. U jednom trogodišnjem plodoredu ovim se završava jedna rotaci-ja (ili obređaj) i započinje sledeća. Poljosmena je prostorna smena useva po poljima. Svi usevi jednog plodoreda, u toku jedne godi-ne, nalaze se prostorno odvojeni, na različitim parcelama. Ili, je-dan usev se gaji uvek na nekom drugom polju, sve do kraja rotacije (opet kroz proteklo vreme, odnosno kroz vegetacione sezone koje se smenjuju). Odmor zemljišta po definiciji jeste sastavni deo plo-doreda, ali u savremenoj poljoprivredi se ponegde može primenti poluugar, kada zemljište obrađujemo a ne zasejavamo, na primer posle žetve ozimih useva pa sve do setve jarih naredne godine. Međutim, to je period kada setvom međuuseva možemo ostvariti dve žetve godišnje, što jeste cilj intenzivne proizvodnje. Takođe, to je i vreme kada možemo sejati pokrovne useve, kao i siderate (bilj-ke za zelenišno đubrenje). Zato se kao jedini potpuno prihvatljivi odmor može preporučiti kulturni zaležaj, kada se setvom višego-dišnjih trava i legumnoza zemljište odmara nakupljajući organsku materiju, popravljajući strukturu, a za to vreme dobijamo otkose vredne stočne hrane, kao i mogućnost korišćenja ispašom. Svrha plodoreda je da se u sklopu ostalih agrotehničkih i ekonomskih mera održava i podiže plodnost zemljišta, i postižu visoki prinosi u dugom vremenskom periodu. Antipod plodoredu je monokultura, ili gajenje istog useva više godina na istoj površini. Zato se pri isticanju prednosti plodoreda, on skoro uvek poredi sa svojom suprotnošću – monokulturom. Za uvođenje plodoreda kao

Page 137: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

135

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

sistema proizvodnje postoje tri grupe razloga: biološki, agroteh-nički i organizaciono-ekonomski, a svi zajedno predstavljaju važan deo edukacije poljoprivrednih tehničara i agronoma. Pri planiranju plodoreda, osim svega što je važno za plodo-red u svim proizvodnim koncepcijama, u organskoj poljoprivredi se treba dosledno pridržavati nekih osnovnih pravila: - Minimalna je trogodišnja rotacija, što znači da će isti usev doći na isto mesto posle tri godine, a za neke biljne vrste je i to malo. Poželjno je da plodoredi budu sa što većim brojem kultu-ra i polja, što se u organskoj poljoprivredi često i ostvaruje, jer su proizvođači u dovoljnoj meri obavešteni o svim prednostima takve prakse; - Smena useva treba da omogući blagovremeno i kvalitetno obavljanje drugih agrotehničkih mera (obrada, đubrenje, setva); - Potrebno je smenjivati useve dubokohodnog korena use-vima plitkohodnog korena, kao i useve sa velikom biomasom ko-rena i drugih biljnih ostataka kulturama koje ostavljaju manju bio-masu (Malešević i sar., 2008); - Smenjivati uskoredne useve gustog sklopa širokorednim kulturama (okopavinama); - Neophodno je poštovati podnošljivost biljaka i intenzi-viran plodored,odnosno gajenje naknadnih useva o čemu je već bilo reči kod redosleda useva.

Setva Nakon izbora lokacije, vrste i sorte koje ćemo gajiti u pla-niranoj plodosmeni, posle odgovarajućeg đubrenja i obrade zem-ljišta sledi setva u optimalnom roku, kvalitetnim sertifikovanim semenom. Svaka agrotehnička mera svoj puni efekat pokazuje ako se primeni blagovremeno. Kao jedan od čestih primera za spro-vođenje ovog načela, navodi se vreme setve. Kao što su važni je-senje oranje i primena pesticida u tačno određenom trenutku, tako je važno i setvu obaviti u optimalnom vremenu. Ta neophodnost se ogleda u blagovremenom nicanju i formiranju redova gajenih biljaka, kako bi svojim ubrzanim rastom i razvojem habitisa zau-

Page 138: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

136

Prof. dr Nikola Bokan

zele za njih planirani vegetacioni prostor. Prethodno primenjenim merama korovi se nalaze u zaostatku u odnosu na gajene biljke, pa je ovo važna preventivna mera u njihovom suzbijanju. Osim toga, biljke sejemo u određenim rokovima setve kako bismo do finalnog prozvoda došli u planirano vreme, onda kada nam trebaju na gaz-dinstvu, ili kada su najpovoljniji uslovi za njihov plasman, čuvanje ili preradu. Osim blagovremenosti važno je posejati svaku gajenu vr-stu u odgovarajućoj gustini, čime se obezbeđuje optimalan broj bi-ljaka za najveći prinos po hektaru, što je rezultat interakcije sorte, tipa zemljišta, klimatskih uslova i primenjene tehnologije gajenja (Bokan i sar., 1997, 1998, 2001; Bokan i Malešević, 2004). Speci-fičnost organske proizvodnje je i nešto ređa setva, zbog boljeg pro-vetravanja useva i bržeg sušenja biljaka, što smanjuje mogućnost razvoj nekih bolesti (Slika 1). Na ovaj način, eventualni manjak je-dinki za veći ukupan prinos nadoknađuje se većim habitusom po-jedinačnih biljaka i porastom njihovog individualnog prinosa, jer im je obezbeđen neuobičajeno veliki vegetacioni prostor. Vrlo često se i usevi gustog sklopa seju ređe (Slika 2), da bi se i u njima moglo obaviti mehaničko uništavanje korova.

Nega useva Sve mere tehnologije gajenja u organskoj poljoprivredi tre-ba da doprinose prevenciji, kako bi potreba za negom useva bila što manja. Kontinuiranom primenom odgovarajućeg sistema obrade zemljišta, plodoredom, adekvatnim đubrenjem, pravilnom setvom i nizom mera nege, moguće je ublažiti negativan uticaj nedosta-tka vode i visokih temperatura na prinos i kvalitet njivskih useva (Bokan i sar., 2008). Međutim, ipak postoje momenti kada je neo-phodno u određenim fenofazama rasta i razvoja nekom od mera nege biljkama obezbediti povoljnije životne uslove. Tako u periodu nedostatka vode u zemljištu treba obaviti navodnjavanje, najbolje po sistemu kap po kap, a izbegava se orošavanje jer ono favorizuje razvoj bolesti (Milenković, 2011). Klasično prihranjivanje azotnim mineralnim đubrivima ima alternativu u primeni organskih, dozvoljenih mineralnih i mi-

Page 139: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

137

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

Slika 2. Kultivator za međurednu obradu gustoredih useva

Slika 1. Manji broj biljaka obezbeđuje bolju mikroklimu useva

Page 140: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

138

Prof. dr Nikola Bokan

krobioloških đubriva. Osim Pravilnikom (2011) odobrenih đubri-va mogu se koristiti komercijalna đubriva sa organskim sertifika-tom, kao i brojne kombinacije tečnih razređenih biljnih ekstrakata koprive, gaveza, preslice, kamilice, maslačka... (Lazić i sar., 2013). Nekim usevima neophodno je kao meru nege obezbediti dopunsko oprašivanje mehaničkim putem (ručno, ventilatorima, vibratorima) ili prirodnim putem (korišćenjem bumbara). U skladu sa potrebama gajenih biljaka, odnosno biološkim zahtevima vrste, u mere nege spada i podešavanje broja biljaka (proređivanje, dopunska sadnja), postavljanje oslonca, rezidba (skidanje zaperaka, zalamanje vrhova), ogrtanje, zasenjivanje. U slučaju pojave niskih temperatura nekad postoji potreba zaštite useva, što se osim gajenjem u zaštićenom prostoru ostvaru-je zagrevanjem, zadimljavanjem, orošavanjem... Kod višegodišnjih voćaka krečenjem stabla i ramenih grana usporava se razvoj bilja-ka i smanjuje mogućnost oštećenja poznim prolećnim mrazevima, a sličan efekat se ostvaruje i delimičnim pokrivanjem biljaka sla-mom, plevom, suvim lišćem i sličnim prirodnim materijalima. Uklanjanje korova iz useva mehaničkim putem (kopa-njem, međurednim kultiviranjem) osim njihovog suzbijanja važ-no je i zbog zahvatanja površinskog sloja zemljišta oruđima, čime se razbija pokorica i poboljšavaju vodno-vazdušne osobine, jer se umanjuje evaporacija. Malčovanje je u osnovi mera suzbijanja ko-rova, ali zastiranje različitim materijalima ima za cilj i mikrokli-matsko poboljšanje toplotnih uslova, kao i duže zadržavanje vode u zemljištu. Značajna je i higijenska uloga malč-materijala, jer mnogi obezbeđuju manje vlaženje samih biljaka, kao i bolji izgled dobije-nih proizvoda (tako se na primer i u konvencionalnoj proizvodnji upotrebom malč-folija dobijaju čisti i sjajni plodovi jagode). Svakako najsloženija mera nege u organskoj poljoprivre-di je suzbijanje bolesti i štetočina, a ona se zasniva na prevenciji. Osmatranjem (monitoringom) useva, treba pratiti promene u nje-mu i pravovremenom primenom dozvoljenih biopesticida obaviti selektivnu zaštitu na napadnutim biljkama.

Page 141: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

139

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

Pre primene direktnih mera, osnov zaštite je više puta pominjana prevencija, koja osim već rečenog podrazumeva i formiranje kom-penzacionih površina (Milenković, 2011), ili biokoridora (Lazić i sar., 2013) sa ciljem da se u njima odomaće korisni organizmi: pti-ce, ježevi, insekti – predatori, biljke prijatelji... Ovde su ukratko navedeni samo neki od osnovnih pravaca nege i zaštite bilja u organskoj poljoprivredi, a za njihovo slože-nije sagledavanje neophodno je praćenje savremene literature, nau čnih i stručnih časopisa, praktičan rad i kontakt sa organskim proizvođačima (Slika 3), studiranje i kontinuirana celoživotna edukacija.

Suzbijanje korova Korovi, kao nepoželjne biljke koje rastu pored gajenih vr-sta, predstavljaju večiti problem u biljnoj proizvodnji. Sve što smo namenili biljkama koje su cilj gajenja na agrobiotopima, u velikoj meri koriste korovske vrste, ako ih ne suzbijamo na vreme. Brojni korovi koji se javljaju na velikim površinama konvencionalnih gaz-dinstava suzbijaju se širokom lepezom različitih herbicida, koji sa

Slika 3. Dan polja organske poljoprivrede, Institut “Tamiš”, 26.06.2012.

Page 142: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

140

Prof. dr Nikola Bokan

ostalim pesticidima zagađuju životnu sredinu i ugrožavaju opsta-nak živog sveta. Brojne analize ukazale su na visok stepen zagađenosti ži-votne sredine i hrane u agrarnim područjima, pa se tako krajem prošlog veka organska (ekološka, biološka) poljoprivreda javila kao alternativa i kao jedna od mogućnosti da se ova pojava sma-nji. Međutim, i najnovije hemijske analize biljaka, hrane, zemljišta i vode u našoj državi, pokazaju poražavajuće rezultate (Pucarević i sar., 2002; Lazić i sar., 2008; Pucarević, 2008; Pucarević i sar., 2010; Pavlović i Pucarević, 2013). Osim ostataka pesticida koji su često iznad maksimalno dozvoljenih, veliki broj korova vremenom je postao rezistentan na do tada primenjivane herbicide (Heap i Le Baron, 2001; Oljača i sar., 2001), što je zahtevalo promenu koncepta suzbijanja korova u različitim sistemima proizvodnje. U organskoj poljoprivredi osnov suzbijanja korova su pre-ventivne i direktne mere, kao i u integralnoj proizvodnji, uz odgo-varajuće specifičnosti organskog koncepta.

Preventivne mere suzbijanja korova Suština preventivnih mera je da se njihovom doslednom primenom i integrisanjem značajno smanjuje zakorovljenost, a time i potreba za direktnim merama. Primena plodoreda je osnov prevencije u svim sistemima proizvodnje. Odgovarajućim izborom useva, koji se smenjuju na parceli, favorizuje se fitosanitarna uloga plodoreda, što je važan razlog njegovog uvođenja na njive. Ovim se ostvaruje značajno manji intenzitet pojave korova, bolesti i štetočina, jer se i ovi živi organizmi najbolje prilagođavaju uslovima monokulture. Plodo-red obezbeđuje i najmanje štetnih biljnih izlučevina u zemljištu, najbolji balans hraniva, jer ih različiti usevi koriste prema svojim potrebama, kao i optimalne uslove za razvoj živog sveta zemljišta, od kojeg se u ovom sistemu očekuje velika dobrobit. Neke gajene biljke alelopatskim mehanizmima, kao i svojom kompetitivnom sposobnošću, smanjuju zakorovljenost, pa je veoma poželjno da se nađu u plodosmeni: raž, suncokret, crvena detelina, lucerka, kupus

Page 143: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

141

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

(Kovačević, 2003). Strna žita koja su odgajena tako da usev nije bio zakorovljen, zahvaljujući optimalnom vremenu setve, odgovara-jućoj obradi zemljišta i gustini gajenja, su takođe odličan predusev. I brojne druge kulture, proizvedene na način da su različitim mera-ma korovi uspešno suzbijeni, predstavljaju poželjne preduseve, koji se dalje uklapaju u plodored prema uobičajenim pravilima plodo-smene. Konsocijacija (ili združena setva) kao sistem gajenja dva ili više useva na istoj površini jeste i vid lakše kontrole korovskih bi-ljaka, pre svega zbog bolje pokrovnosti proizvodne površine, čime u kompeticiji korovi imaju manje šanse za uspešan razvoj. Gajenje pokrovnih useva smanjuje eroziju zemljišta i zako-rovljenost, jer su to biljke brzog rasta i dobre pokrovnosti, čime obezbeđuju cilj gajenja. Izbor lokacije, osim sa aspekta tipa zemljišta i fiziografskih činilaca, koji bitno utiču na mikroklimu u usevu, važan je u pre-venciji korova jer na odabranoj parceli ne sme biti višegodišnjih korova (sirka, pirevine, zubače...). U suprotnom, ako ih ima, takvu njivu pre uključivanja u organsku proizvodnju moramo rasteretiti zakorovljenosti. Blagovremena setva sertifikovanim semenom odgovara-juće gustine je preventivna mera kojom se obezbeđuje da gajene biljke pre korova osvoje prostor, gušeći ih krupnijm habitusom. U početnim fazama razvoja ovo važi za sve biljne vrste, a dugotrajniji efekat ima kod gustoredih useva koji na ovaj način mogu i do kraja vegetacionog perioda ostvariti kompeticionu dominaciju u odno-su na korove. Prednost setve sertifikovanim semenom u svim pro-izvodnim sistemima, pa i u organskoj poljoprivredi, odnosi se na činjenicu da je u procesu dorade semena obavljeno čišćenje, čime se odstranjuju primese, uključujući i seme korova. Obrada zemljišta kao način direktnog uništavanja niklih korova, ali i unošenja njihovog semena na veću dubinu, odakle im je onemogućeno nicanje, a sve doslednom primenom nekog sis-tema obrade zemljišta, značajno umanjuje zakorovljenost, kao i pojavu bolesti i štetočina, na svakoj parceli. Iako je ona direktna

Page 144: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

142

Prof. dr Nikola Bokan

mera suzbijanja korova, ne sme se zaboraviti da je obrada zem-ljišta i preventivno važna, jer naredni usev u plodoredu produžno koristi blagodeti agrotehnike primenjene u predusevu. U slučaju pojave višegodišnjih rizomskih korova, mora se pažljivo sagledati njihova brojnost, a obrada obaviti merama koje neće još više pod-sticati njihovo umnožavanje. To zahteva pristup kojim se iz obrade isključuju oruđa koja pri radu mogu usitnjavati rizome i još ih više „rasejavati“ (plugovi, tanjirače, rotacione sitnilce). Upotreba kvalitetnih organskih đubriva, pre svih čvrstog stajnjaka, podrazumeva da je u procesu njihove pripreme, na od-govarajući način, početnim zgorevanjem u aerobnim uslovima, u đubrivima došlo do uništavanja klice korovskog semena. Blagovremena žetva dobro podešenim oruđima sprečava osipanje semena, povećava prinos i smanjuje zakorovljenost, jer i gajene biljke kada se pojave u narednom usevu predstavljaju relati-vni korov, pa ih zato ne treba rasejavati u žetvi.

Direktne mere suzbijanja korova Doslednom primenom preventivnih mera korovska po-pulacija se može značajno umanjiti. Tamo gde se korovi pojave u obimu koji dovodi do značajne štete, moraju se blagovremeno pri-meniti direktne mere. Najstarije su svakako mehaničke mere: plev-ljenje, okopavanje i obrada zemljišta. Plevljenje je najstarija mera uklanjanja korova, čupanjem celih mladih biljaka iz zemljišta. U tu svrhu za potrebe organske poljoprivrede često se inoviraju mašine. Tako je zaživela praksa da se plevljenje iz savijenog položaja, koji je zamoran i iscrplju-jući, može obaviti i oruđima, ručno iz ležećeg položaja (Slika 4). Osim ručno, danas je moguće koristiti i oruđa koja imaju isti cilj, takozvane plevilice. Okopavanjem se uništavaju korovi, a zemljište dodatno sit-ni, rastresa i meša, što umanjuje evaporaciju, a povećava aerisanost zemljišta. Obrada zemljišta je i direktna mera suzbijanja korova, kada ih oruđima (osim valjanjem glatkim valjcima) uništavamo sečen-

Page 145: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

143

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

jem, kida njem, gaženjem, gnječenjem i čupanjem. Poseban značaj u kontroli korova u organskoj poljoprivredi ima upotreba kultiva-tora, ali i češalj-drljača (različite konstrukcije). Pojavljuju se i nova oruđa namenjena uništavanju korova, kao što su rotirajuće četke (Fogelberg i Dock Gustavsson, 1999). Fizičke mere suzbijanja korova se zasnivaju na njihovom spaljivanju plamenim kultivatorima, koji visokom temperaturom uništavaju i seme koje je rasuto po površini zemljišta, pa su veoma dobri za primenu i na kraju vegetacionog perioda. Moguće je ko-rove uništiti i primenom električne struje i mikrotalasnog zračenja (Bokan, 2003). Zatim, vrelom vodenom parom dovedenom pod foliju, najčešće u zaštićenom prostoru (staklenici i plastenici) čime se zapravo obavi dezinfekcija zemljišta, jer se osim semena korova uništavaju i zemljišne štetočine i bolesti. Malčiranje je najčešće deo fizičkih mera direktnog suzbijanja korova, ali se ponekad svrstava i u preventivne mere. Cilj nastiranja zemljišta različitim materija-

Slika 4. Samohodno oruđe za plevljenje na solarni pogon

Page 146: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

144

Prof. dr Nikola Bokan

lima je pored ostalog i sprečavanje razvoja korova. Naravno, malč ima i ulogu da spreči i gubitak vode iz zemljišta, poboljšavajući mu vodno-vazdušni režim i strukturu. Slama kao prirodni malč uje-dno odbija i neke lisne vaši, a služi i kao fizička prepreka koja one-mogućava kretanje puževa (Mirecki i sar., 2011). Biološke mere suzbijanja su već pomenute, pre svega kroz kompeticiju i alelopatiju, ali osim njih postoje i biološki preparati, odnosno bioherbicidi, izolovani kao toksini iz biljaka, ili proizve-deni kao produkti metabolizma mikroorganizama (Momirović, 2005). Dozvoljena sredstva za suzbijanje korova prave se od ku-kuruznog glutena, sirćeta, ulja karanfilića, cimeta i limuna (Lazić i sar., 2013). Prirodni neprijatelji mogu se koristiti u zaštiti bilja, a najstariji način je napasanje domaćih životinja, jer kida njem, čupanjem i gaženjem se na pašnjacima smanjuje njihova zakoro-vljenost (mada se kosidba i ispaša najčešće zajedno pominju uz mehaničke mere suzbijanja korova). Biodezinfekcija zemljišta za-oravanjem biljaka iz roda slačica smanjuje nicanje korova na bazi oslobađanja izotiocijanata iz zaorane biljne mase. Solarizacija zemljišta njegovim zagrevanjem ispod prozračne folije, u letnjem periodu, pored ostalog uništava i seme korova. Sve pomenute mere obavljene u trenutku kada su neophod-ne, u zavisnosti od osobina gajenih biljaka, smanjuju ukupnu za-korovljenost, ali zahtevaju doslednu, savesnu i pravovremenu pri-menu u agrotehnički optimalnim rokovima, što je veoma važno za finalni rezultat, jer u suprotnom korovi u usevu mogu biti faktor značajnog smanjenja visine i kvaliteta prinosa.

Literatura

Bokan N., Đurović D., Stevović V. (1997): Effect of vegetation area size on morphological traits of maize. Zemljište i biljka, 46(1), 33-41.

Bokan N., Stevović V., Đurović D. (1998): Yield and yield structure of maize cultivated in diferent densities. Proceedings 2nd Balkan Simpo-sium on Field Crops, Novi Sad, 2, 281-288.

Bokan N. (2000): Prednosti kukuruza kao zdravstveno bezbedne hrane.

Page 147: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

145

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

Tematski zbornik Eko-konferencija, Novi Sad, II, 93-98.

Bokan N., Vesković M., Stevović V., Jovanović Ž., Đurović D. (2001): Uticaj gustine useva na prinos zrna hibrida kukuruza. Arhiv za poljop-rivredne nauke, 62, 220 (2001/vanr.sv.), 127-132.

Bokan N. (2003): Opšte ratarstvo, praktikum, Agronomski fakultet, Čačak, 1-160.

Bokan N., Malesevic M. (2004): The planting density effect on wheat yield structure. Acta agriculturae Serbica, 9(18), 65-79.

Bokan N., Jaćimović M., Tiosavljević M., Damljanović M. (2005): Značaj, čuvanje, nega i primena stajnjaka. Poljoprivredna stanica Ovčar, Čačak, 1-23.

Bokan N., Mandić L., Madić M., Paunović A. (2006): Značaj pravilne nege i primene stajnjaka u proizvodnji zdravstveno bezbedne hrane. Tematski zbornik IV međunarodna Eko-konferencija, Novi Sad, 273-278.

Bokan N., Veljković B., Paunović A., Madić M. (2007): Proizvodnja pri-mena i vrednost čvrstog stajnjaka. Zbornik sažetaka XII naučno-stručno savjetovanje agronoma Republike Srpske – Naučna podrška razvojnoj strategiji poljoprivrede Republike Srpske, Teslić, 129.

Bokan N., Dugalić G., Paunović A., Madić M. (2008): Značaj agroteh-ničkih mera za ublažavanje klimatskih ograničenja u suvom ratarenju. XIII savetovanje o biotehnologiji – Acta agriculturae Serbica, 13(14), 111-118.

Bokan N., Dugalić G., Katić S., Vasiljević S., Milić D. (2009): Agroteh-nički značaj višegodišnjih leguminoza. XIV savetovanje o biotehnologiji – Acta agriculturae Serbica, 14(15), 181-185.

Bokan N., Paunović A., Tomić D., Pucarević M., Panković D., Jovanović Lj., Dugalić G., Petrović M. (2014): Suzbijanje korova u organskoj poljo-privredi. XIX savetovanje o biotehnologiji – Acta agriculturae Serbica, 19(21), 149-153.

Broćić Z., Stefanović R., Savić J. (2013): Specifičnosti tehnologije gajen-ja krompira u organskoj proizvodnji. Zbornik izvoda Naučno stručno savetovanje za proizvođače organske hrane, Bački Petrovac, 16-18.

Dugalić G., Gajić B. (2012): Pedologija. Univerzitet u Kragujevcu, Agron-omski fakultet u Čačku, 1-295.

Page 148: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

146

Prof. dr Nikola Bokan

Đukić D., Jemcev V., Mandić L. (2007): Mikroorganizmi i alternativna poljoprivreda. Štamparija Budućnost AD, Novi Sad, 1-154.

Filipović V., Glamočlija Đ., Radivojević S., Jaćimović G. (2010): The De-mand for Fresh Spice Herbs in The World and in Serbia. Abstracta 6rd Conference on Medicinal and Aromatic Plants of Southeast European Countries, Antalya, Turkey, 120.

Filipović V., Ugrenović V. (2012): Organska demo polja u funkciji oču-vanja biodiverziteta. Institut Tamiš, Pančevo, 33-51.

Fogelberg F., Dock Gustavsson A.M. (1999): Mechanical damage to an-nual weeds and carrots by in row brush weeding. Weed Research, 39(6), 469-479.

Heap I.M., Le Baron H.M. (2001): Introduction and overview of resis-tance. In: Herbicide Resistance and World Grains (S.B. Powles and D.L. Shaner, eds.), Boca Raton, Fl: CRC press, 1-22.

Kastori R. (1995): Zaštita agroekosistema. Štamparija Feljton d.o.o. Novi Sad, 1-337.

Kovačević D. (2003): Opšte ratarstvo. Poljoprivredni fakultet, Beograd, 1-757.

Lazić S., Bursić V., Vuković S., Pucarecveć M. (2008): Pesticide residues in vegetable samples from the market of the republic of Serbia during 2007. Proceedings of the IV Balkan Symposium of Vegetables and Potatoes, Plovdiv, Bulgaria, 569-576.

Lazić B., Mileusnić V. (2011): Bio-bašta i biljke prijatelji. Simpozijum Zdravo-Organic, Proizvodnja organske hrane i razvoj ruralnog turizma, Poljoprivreda, magazin, specijalno izdanje, 22-24.

Lazić B. (2012): Međuzavisnost organske poljoprivrede i biodiverziteta. Zbornik referata Organska proizvodnja i biodiverzitet, Institut Tamiš, Pančevo, 20-28.

Lazić B., Ilić Z., Đurovka M. (2013): Organska proizvodnja povrća. Cen-tar za organsku proizvodnju povrća, Selenča, i Univerzitet EDUKONS, Sremska Kamenica, 1-336.

Malešević M., Jaćimović G., Babić M., Latković D. (2008): Upravljanje proizvodnjom ratarskih kultura. U: Organska poljoprivreda (urednici Lazić B. i Babović J.), Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad., Tom I, 153-226.

Page 149: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

147

Agrotehničke mere u organskoj poljoprivredi

Milojić B. (1990): Sistem biološkog ratarenja. Književne novine, Beograd, 1-126.

Mirecki N., Wehinger T., Repič P. (2011): Priručnik za organsku proiz-vodnju. Biotehnički fakultet, Podgorica, 1-193.

Molnar I. (1995): Opšte ratarstvo. Feljton, Novi Sad, 1-598.

Oljača S., Kovačević D., Dolijanović Ž. (2001): Low-extarnal farming sys-tem strategy for environmental protection. Tematski zbornik, First Inter-national Conference on Environmental Recovery of Yugoslavia (ENRY 2001), Beograd, 687-690.

Pavlović Z., Pucarević M. (2013): Ekološki kriminal i zloupotreba pesti-cida. XVIII savetovanje o biotehnologiji sa međunarodnim učešćem – Acta agriculturae Serbica, 18(20), 359-365.

Prodanović S., Šurlan-Momirović G. (2006): Genetički resursi biljaka za organsku poljoprivredu. Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, 1-125.

Pucarević M., Marjanović N., Šovljanski R., Lazić S. (2002): Atrazine in groundwater of Vojvodina province. Water Research, 36(20), 5120-5126.

Pucarević M. (2008): Ostaci pesticida u voću i povrću. Zbornik radova Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 45(1), 195-203.

Pucarević M., Nešić Lj., Belić M., Ćirić V., Bošković S. (2010): Organo-chlorine pesticide residues content in the soils for food production. Tem-atski zbornik XIV međunarodna Eko-konferencija Zdravstveno bezbed-na hrana, Novi Sad, 81-88.

Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje. Službeni glasnik RS, 48/11.

Todorović D. (1960): Opšte ratarstvo. Naučna knjiga, Beograd, 1-565.

Ubavić M., Kastori R., Marković M., Oljača R. (2002): Ishrana povrća. Naučno voćarsko društvo Republike Srpske, Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, 1-181.

Vasin J. (2012): Sačuvajmo plodnost zemljišta. Poljoprivreda. info. Agroe-kologija, objavljeno 19.03.2012.

Link: http://poljoprivreda.info/?oid=8&id=1059

Znaor D. (1996): Ekološka poljoprivreda. Nakladni zavod Globus, Za-greb, 1-469.

Page 150: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

148

CULTIVATION PRACTICES IN ORGANIC AGRICULTURE

Summary: Organic farming as a crop production system has been steadily increasing due to the growing number of peo-ple opting for its products. Such a trend is underway in the most agronomical advanced countries, with the knowledge of this con-cept spreading to economically underdeveloped areas. One of the reasons behind the increasing popularity of organic food is the availability of information regarding both advantages and disad-vantages of all agricultural methods. Scientific facts and actual ev-eryday problems facing modern man are the strongest marketing tools in this field. There is indisputable evidence showing the link between diet quality and health i.e. physical and mental capabili-ties. Therefore, one of the most important conclusions related to cultural practices in organic agriculture is that only the continuing expansion of knowledge and the application of appropriate farm-ing methods can lead to the final product easily paving its way to satisfied consumers. In addition to identifying numerous similari-ties to other production systems, it is essential to recognise certain distinctive characteristics when carrying out the cultural practices herewith described. The consistent use of these practices, not only in terms of adherence to their principles whose implementation is monitored by certification bodies, but also in terms of the true understanding of their essential character, is an important factor in protecting both the environment and the welfare of its inhabitants. The most powerful cultural practices not mentioned pre-viously include environmental awareness and the need not only to contribute to the household budget and farm survival, but also to use this approach to help each farmer and buyer of organic foods play a missionary role in the survival of future generations of peo-ple, who will feel sincere appreciation for the effort made by every-one who has, according to their abilities, taken part in the develop-ment of organic farming.

Page 151: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

149

ORGANSKO SEMENARSTVO

Docent dr Milanko PavlovićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Proizvodnja i obezbeđenje dovoljnih količina seme-na i drugog reproduktivnog materijala u organskoj poljoprivredi predstavljaju primarni zadatak svih subjekata koji se bave orga-nizovanim semenarstvom. Međunarodna asocijacija za organsku proizvodnju (IFOAM) definiše i deli metode u oplemenjivanju, selekciji i umnožavanju biljaka na dozvoljene, uslovno dozvoljene i zabranjene. Uloga oplemenjivača je da stvore nove proizvode na bazi ideotipova određenih biljnih vrsta, lokalno adaptirane, tole-rantne na varijabilne stresne uslove. Praksa pokazuje nedovoljnu obezbeđenost reproduktivnim materijalom domaćeg tržišta, kako po obimu tako i po raznovrsnosti proizvoda. Slična situacija je i u svetskim razmerama gde je ova proizvodnja najčešće organizova-na na farmama organskih proizvođača, uz stručnu kontrolu ople-menjivača iz naučnih institucija. U Srbiji postoji mali broj domaćih semenskih kompanija koje nude tržištu ograničenu paletu organ-skog semena, ali predviđen rast obima ove proizvodnje zahtevaće promene u svim oblastima semenarstva. Proizvodnja organskog semena se suštinski ne razlikuje od proizvodnje konvencionalnog, osim u segmentima tehnologije proizvodnje, koja je specifična za ekološku poljoprivredu. Teškoće se najčešće javljaju po pitanjima uniformnosti, zakorovljenosti useva i zdravstvenog stanja semena, pa ovaj posao zahteva puno znanja i posvećenosti. Semenarstvo kroz proces dorade obezbeđuje pripremu, pakovanje, skladište-nje i distribuciju semena i drugog reproduktivnog materijala od žetve/ubiranja do isporuke kupcima. U tom periodu neophodno je obezbediti neizmenjen, visoki kvalitet semenske robe, bez upo-trebe hemijskih sredstava za tretiranje semena, već samo dozvolje-nih u organskoj proizvodnji. Dok se ne obezbede dovoljne količine organskog semena iz domaće proizvodnje, proizvođačima ostaje na raspolaganju netretirano seme iz konvencionalne proizvodnje, seme iz perioda konverzije, ili uvoz organskog semena.

Page 152: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

150

Doc dr Milanko Pavlović

Uvod Semenarstvo je složen sistem upravljanja aktivnostima na obezbeđivanju kvalitetnog reproduktivnog materijala i „predstavlja deo poljoprivredne nauke, struke i proizvodnje koji na organizovan način osigurava masovno umnožavanje semena poljoprivrednih biljaka, uz maksimalno očuvanje sortne čistoće i semenskih kvali-teta“ (Mihaljev i Dokić 1986, cit. Milošević, 2004). Imajući u vidu da se 95% hrane dobija od biljaka koje se razmnožavaju semenom, može se sagledati značaj ove delatnosti za opstanak živog sveta. Proizvodnja i obezbeđenje dovoljnih količina semena i drugog reproduktivnog materijala u poljoprivredi predstavljaju primarni zadatak svih subjekata koji se organizovano bave semenarstvom. Pošto je u fokusu semenarstva seme kao izvor života i njegova reali-zacija (u predelima gde nema semena nema ni života), neophodno je sagledati njegovu dvojnu dimenziju: jestivu (kao plod, za ishranu ljudi i životinja) i reproduktivnu (kao izvor i nastavak života). Mi-rić i sar. (2004) navode nekoliko određenja semena: seme – garant života biljaka, životinja i ljudi; seme – čuvar prirodne raznovrsnosti i rasprostiranja živog sveta; seme – istovremeno potomstvo i rodi-telj; seme – egzistencijalno najvažniji čovekov proizvod (zato, teško onom ko jede ono što treba da seje, a seje ono što treba da jede). Seme je kao reproduktivni organ biljaka u Republici Srbiji definisano Zakonom (2005) i predstavlja generativne ili vegetati-vne delove bilja (žita, industrijskog, krmnog, povrtarskog, leko-vitog, aromatičnog, začinskog, cveća, krtole, lukovice, češnjevi, rasad, micelije jestivih i lekovitih gljiva), koji se koriste za umnoža-vanje i proizvodnju poljoprivrednog bilja. Kategorija sortnog se-mena poljoprivrednog bilja je određena generacija umnožavanja i čini je: 1) predosnovno seme – elita samooplodnih biljnih vrsta, samooplodne linije, super-elita krompira i seme roditeljskih kom-ponenti koje proizvodi, održava i kontroliše održavalac, a koristi se za proizvodnju osnovnog semena; 2) osnovno seme je original samooplodnih biljnih vrsta, komponente hibrida i elita krompira. Proizvodi se pod kontrolom

Page 153: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

151

Organsko semenarstvo

nadležnog ministarstva, a koristi se za proizvodnju sertifikovanog semena prve generacije; 3) sertifikovano seme prve generacije je prva sortna repro-dukcija samooplodnih biljnih vrsta, prva generacija hibrida i ori-ginal krompira, koristi se za proizvodnju semena druge generacije. Proizvodi se pod kontrolom nadležnog ministarstva; 4) sertifikovano seme druge generacije je druga sortna re-produkcija samooplodnih biljnih vrsta i prva sortna reprodukcija krompira. Proizvodi se takođe pod kontrolom nadležnog ministar-stva; 5) proizvodno seme je seme cveća, aromatičnog, lekovitog i zači n skog bilja, kao i bilja koje nema priznate sorte ali zadovoljava po autentičnosti i čistoći vrste. Proizvodi se pod kontrolom pro-izvođača. U prometu se nalaze dve vrste semena: sortno i nesortno. Sortno seme je seme sorti koje se nalaze u Registru sorti poljopri-vrednog bilja, uključujući i roditeljske komponente i sve kategorije semena proizvedene umnožavanjem predosnovnog semena sorti, a pri tom je sertifikovano kao sortno seme. Nesortno seme se ne nalazi u Registru, njegova proizvodnja je odobrena i kontrolisana, a sertifikovano je kao nesortno seme (seme cveća, aromatično, leko-vito i začinsko bilje). Sertifikovanim semenom se smatra proizve-deno seme poznatog genetičkog porekla i genetičke čistoće, čiju su proizvodnju kontrolisale ovlašćene organizacije i koje je kvalitativ-no ispitano, dorađeno i deklarisano. U organskoj biljnoj proizvod-nji koriste se vrste i sorte bilja koje su prilagođene loka lnim agro-ekološkim uslovima, pri čemu prioritet imaju domaće autohtone sorte i sorte tolerantne na prouzrokovače bolesti i štetočine. Or-gansko seme i sadni materijal moraju biti proizvedeni po meto-dama organske proizvodnje, pri čemu je za zasnivanje takve pro-izvodnje korišćeno seme ili sadni materijal koji je i sam proizveden i najmanje tri godine održavan i umnožavan metodama organske proizvodnje. U proizvodnji organskih proizvoda koji nisu repro-duktivni materijal, može se koristiti reproduktivni materijal pro-izveden metodama organske proizvodnje. Reproduktivnim mate-

Page 154: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

152

Doc dr Milanko Pavlović

rijalom koji je proizveden metodama organske proizvodnje smatra se seme, odnosno vegetativni reproduktivni materijal čija je maj či-n ska biljka, odnosno matična biljka, uzgajana metodama organske proizvodnje najmanje jednu generaciju, odnosno, u slučaju višego-dišnjih biljaka najmanje dve vegetacione sezone (Pravilnik, 2011). Seme i sadni materijal poreklom sa parcele u periodu konverzije se ne računa da je proizvedeno metodama organske proizvodnje, osim u slučajevima kada je za zasnivanje takvog semenskog useva korišćeno seme ili sadni materijal proizveden metodama organske proizvodnje (Berenji, 2009). U poljoprivrednoj praksi su zastupljeni različiti sistemi upravljanja proizvodnjom (tradicionalni, konvencionalni, održivi) koji dijametralno posmatraju definisanost, organizaciju, principe i ciljeve koji se žele postići, pa se stoga diferenciraju proizvodni si-stemi sa graduisanim nivoima održivosti (Pavlović i sar., 2013a). Održivi poljoprivredni sistemi (dobra poljoprivredna praksa, inte-gralna poljoprivreda, ekološka i delom alternativna poljoprivreda) baziraju se na iskorišćavanju dostupnih resursa do mere njihove obnovljivosti, i ponovnog uspostavljanja prirodnog ekvilibrijuma. Organsku poljoprivredu treba posmatrati kao poseban odnos i si-stem u agrarnoj proizvodnji, koji doprinosi unapređenju životne sredine, kvaliteta života i stvaranju poštenih odnosa za sve aktere koji u njoj učestvuju. Ona nije samo izbegavanje upotrebe mine-ralnih đubriva, sintetičkih pesticida, aditiva, regulatora rasta, hor-mona i antibiotika, već predstavlja poštovanje procedura i reda u poljoprivredi i zahteva mnogo znanja, ulaganja i posvećenosti (La-zić i sar., 2008). Prema definiciji Međunarodne federacije pokreta za organsku poljoprivredu (IFOAM, 2011) ekološka poljoprivre-da je celovit sistem proizvodnje koji podstiče prirodnu aktivnost u zemljištu, održava zdravlje ekološkog sistema i ljudi, oslanja se na ekološke procese, bioraznolikost i prirodne cikluse uvažavajući lokalne uslove, uz isključivanje inputa sa štetnim efektima. Orga n-ska poljoprivreda je integralni sistem proizvodnje koji promoviše zdravlje, ekološke principe i povećava biodiverzitet agroekosiste-ma. Celovitost ovih načela ima za cilj da praktično razvija visok

Page 155: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

153

Organsko semenarstvo

nivo održivosti, unapređuje zdravlje i kvalitet života, unapređuje zaštitu okoline i pruža dobrobit i blagostanje (Lampkin, 2010). Organska proizvodnja u Republici Srbiji je regulisana za-konom i odgovarajućim pravilnicima, a u skladu sa načelima i sme rnicama relevantnih međunarodnih organizacija, uredbi i direktiva. Prema Zakonu o organskoj proizvodnji (2010) ona je proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda koja se zasniva na primeni metoda organske proizvodnje u svim fazama proizvodnje, a koja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama i proizvoda koji se sastoje ili su dobijeni od genetički modifikovanih organizama, kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega. Svi zahtevi vezani za standardizovanje, metode, kontrolu i sertifikaciju ove proizvod-nje dati su u Pravilniku (2011). Ako semenarstvo posmatramo kao nastavak, ili poslednju fazu u oplemenjivanju bilja, sa zadatkom održavanja i poboljšanja proizvodnih osobina i biološke vrednosti semena (Milošević i sar., 1996), onda taj posao ne smemo prepustiti hobistima, već visoko-stručnim profesionalcima u ovoj oblasti. Osnovni zadatak ople-menjivanja je stvaranje novog varijeteta, podskupa (sorte, hibrida, klona, rase i sl.) u okviru vrste kao osnovne sistematske kategorije. Kod samooplodnog bilja najčešće se koriste sorte hibridi, dobijeni hibridizacijom i rekombinacijom poželjnih svojstava u novostvo-renom genotipu. Glavni cilj stvaranja ovih sorti je postizanje mak-simalne homozigotnosti, višegodišnjom primenom raznih metoda selekcije na što većem selekcionom materijalu. Hibridne sorte kod stranooplodnog bilja predstavljaju prvu filijalnu generaciju nakon ukrštanja samooplodnih (inbreed) linija, ili F1 potomstava takvih linija, pri čemu se dobijaju prosti (dvolinijski), trolinijski i četvoro-linijski hibridi. U proizvodnji ovog semena razlikujemo dve kate-gorije: 1) osnovno (bazno, roditeljsko) seme samooplodnih linija i prostih hibrida. Ovo seme nije predmet trgovine, već služi ople-menjivačima za održavanje i reprodukciju hibrida; 2) komercijalno (hibridno seme F1 generacije), nezavisno od nivoa hibridizacije, a koristi se za proizvodnju merkantilnog kukuruza. To seme je pre-

Page 156: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

154

Doc dr Milanko Pavlović

dmet trgovine i dostupno je poljoprivrednicima. Često se u organskoj proizvodnji upotrebljava seme sorti stranooplodnog bilja dobijeno samooplodnjom (primer stare, odo-maćene sorte kukuruza), prvenstveno zbog svojih kvalitativnih i upotrebnih svojstava. Organsko oplemenjivanje biljaka ima za cilj stvaranje sorti koje odgovaraju zahtevima organske poljoprivre-de i zahtevima potrošača. Genetski fiksirana homozigotnost kod savremenih sorti uzrokuje smanjenje evolutivnog potencijala ga-jenih biljnih zajednica da se prilagode brzim i velikim ekološkim promenama, što povećava mogućnost pojave pandemija. Organsko oplemenjivanje treba zasnivati na cikličnoj interakciji biljka, živo-tna sredina, farmer, oplemenjivač i ostali deo proizvodnog lanca (trgovina, potrošač i sl.). Novostvorene organske sorte će biti opti-malno prilagođene organskim uslovima gajenja samo ako su stvo-rene, održavane i umnožavane u takvim uslovima. Takođe, moraju svojim karakteristikama zadovoljiti zahteve i potrebe potrošača (bezbednost, ukus, kvalitet, nutritivne vrednosti i sl.). Principe organske proizvodnje, uključujući i pitanja proizvodnje i upotrebe reproduktivnog materijala, reguliše IFOAM Basic Standards 2000 i Codex Alimentarius Guidelines for Organically Produced Food. U Evropskoj uniji ta pitanja su sadržana u EU regulativama Evropske komisije (EEC No 2092/91; EC No 1452/2003), kao i direktivama 837/2007 i 889/2008. Obezbeđenje reproduktivnog materijala za organsku pro-izvodnju je jedan od osnovnih postulata za njeno uspešno orga-nizovanje i ono se rešavalo kroz tri faze. U prvoj fazi se upotre-bljavalo netretirano seme konvencionalnih sorti, proizvedeno u takvim uslovima. U drugoj fazi postavljen je zahtev da se seme i sadni materijal konvencionalnih sorti proizvodi metodama orga-nske proizvodnje i to: najmanje jednu godinu kod jednogodišnjih i dve sezone kod višegodišnjih biljaka. Naredna faza zahteva upotrebu organskog semena, od organskih sorti (Berenji, 2008). Zahtevi iz uredbe EU 2092/91 su da od 2004. godine organski proizvođači moraju koristiti organ-sko seme i organski vegetativno umnožen reproduktivni materi-

Page 157: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

155

Organsko semenarstvo

jal (Tabela 1). U praksi ovaj rok nije mogao biti ispoštovan, pa je osta vljena mogućnost korišćenja konvencionalnog, ali isključivo netretiranog semena. Zemlje članice EU imaju obavezu od 2005. godine da održavaju baze podataka reproduktivnog materijala, koje funkcionišu kao virtuelno tržište semena i sadnog materijala za potrebe organskih proizvođača. U Republici Srbiji, po Zakonu (2010), biljne vrste i sorte koje se koriste kao reproduktivni materijal u organskoj proizvodnji upisuju se u bazu reproduktivnog materijala na osnovu obavešte-nja njegovog dobavljača i samo one se smatraju reproduktivnim materijalom. U organskoj biljnoj proizvodnji prednost imaju au-tohtone, lokalne i odomaćene vrste i sorte, tolerantne na prouzro-kovače bolesti i štetočine, uslove stresa. Tako nastaje i novi pravac organske, posebno multifunkcionalne poljoprivrede koji sistemom čuvanja autohtonih sorti – in situ, na farmi, uz njihovo racionalno korišće nje, povezuje brigu i očuvanje biodiverziteta, gradeći među-zavisnost organske poljoprivrede i biodiverziteta, kao prirodnu, ali često i izgubljenu vrednost (Lazić, 2011). Proširenju raznovrsnosti doprinose kolekcije germplazme koje su npr. kod pšenice pode-ljene u 6 velikih grupa: savremene sorte u upotrebi, zastarele so-rte koje su se koristile u prošlosti i koje se mogu naći u pedigreu savremenih sorti, lokalne populacije, divlji srodnici, gen kolekcije i linije (Roljević i sar., 2011). Reproduktivni materijal za organsku proizvodnju koji je dobijen setvom, odnosno vegetativnim raz-množavanjem na sopstvenom imanju, proizvođač može koristiti za sopstvene potrebe, pod uslovom da biljnu proizvodnju obavlja u skladu sa zakonom. Ako na tržištu nema reproduktivnog materijala koji je pro-izveden metodama organske proizvodnje, može se koristiti repro-duktivni materijal prvenstveno iz perioda konverzije. Izuzetno, u organskoj proizvodnji može se od strane nadlež-nog ministarstva odobriti upotreba reproduktivnog materijala iz konvencionalne proizvodnje, pod uslovom da taj materijal nije tretiran sredstvima za zaštitu bilja koja nisu dozvoljena u organskoj proizvodnji (uz dokaz), ako: a) na tržištu nema organskog repro-

Page 158: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

156

Doc dr Milanko Pavlović

Metode oplemenjivanja/umnožavanja

Genetički inženjering

Konvencionalno oplemenjivanje

Organsko oplemenjivanje

Stvaranje sorti/reprod. mater.

GMO sorte Konvencionalne sorte

Organske sorte Sorte

Održavanje u konvencionalnim uslovima

Održavanje u organskim uslovima

Održavanje sorti

Umnožavanje u konvencionalnim uslovima

Umnožavanje u organskim uslovima

Umnožavanje semena i vegetativnog materijala

Konvencionalno seme i vegetativno umnožen materijal

Organsko seme i vegetativno umnožen materijal

Reproduktivni materijal

Zabranjeno Dopušteno, ako organski materijal nije dostupan

Obavezan, ako je organski re-prod. materijal dostupan

Primena

Tabela 1. Prikaz različitih načina stvaranja, održavanja, umnožavanja i primene reproduktivnog materijala (FiBL Dossier, 2001)

Page 159: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

157

Organsko semenarstvo

duktivnog materijala; b) je korišćenje tog materijala opravdano za sprovođenje naučnoistraživačkih ispitivanja; c) se radi o autohto-noj sorti. Kada je u pitanju sorta, u organskoj proizvodnji se može koristiti reproduktivni materijal iz konvencionalne proizvodnje, ako sorta za kojom postoji potreba nije upisana u bazu reprodukti-vnog materijala i ako se može dokazati da nijedna od upisanih sorti iste vrste nije odgovarajuća, te da je korišćenje baš te sorte zna ča-j no za proizvodnju. Ako je proizvođač blagovremeno poručio re-produktivni materijal a niko od dobavljača, odnosno proizvođača koji plasira reproduktivni materijal na tržište nije u mogućnosti da isporuči reproduktivni materijal pre setve ili sadnje, smatra se da na tržištu nema reproduktivnog materijala koji je proizveden metodama organske proizvodnje. Takođe, ako se za sorte iz baze podataka organskog semena dokaže da su neodgovarajuće, umesto njih moguće je predložiti konvencionalno seme nekih drugih sorti, kao i za sortne oglede na malim površinama i u cilju održavanja sorte. U svim ovim slučajevima mora se tražiti dozvola nadležnih organa pre setve, odnosno sadnje. Dozvole su pojedinačne i važe samo jednu godinu (Pravilnik, 2011). Praksa u Srbiji pokazuje nedovoljnu obezbeđenost repro-duktivnim materijalom domaćeg tržišta, kako po obimu tako i po raznovrsnosti proizvoda. Evidentna je nezainteresovanost seme-nskih kompanija za ove programe oplemenjivanja i semenarstva, pa je ova proizvodnja najčešće organizovana na farmama organ-skih proizvođača, uz stručnu kontrolu oplemenjivača iz naučnih institucija. Saradnja farmera sa oplemenjivačima i njihovo dire-ktno učešće u procesu oplemenjivanja, nazvano participirajuće oplemenjivanje bilja, jeste i biće od posebnog značaja za organsko oplemenjivanje biljaka. U Srbiji postoje dve domaće semenske kompanije (Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, i Institut za povrtarstvo, Sme-derevska Palanka), koje uz PSS Institut Tamiš, Pančevo, nude tržištu ograničenu paletu semena iz organske proizvodnje, ali predviđen rast obima ove proizvodnje zahtevaće promene u svim oblastima

Page 160: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

158

Doc dr Milanko Pavlović

semenarstva. Dok se ne obezbede dovoljne količine organskog se-mena iz domaće proizvodnje proizvođačima ostaje na raspolaganju netretirano seme iz konvencionalne proizvodnje, seme iz perioda konverzije, ili uvoz organskog semena. Značaj biljnih genetičkih resursa dolazi do posebnog izražaja u organskom oplemenjivanju, pa će rasti uloga održavanja i umnožavanja starih, visokovrednih, adaptabilnih, kvalitetnih vrsta i sorti za posebne namene, u odnosu na visokoprinosne specijalizovane sorte. Početkom šezdesetih go-dina formirane su ekspedicije stručnjaka koji su sakupljali i opisi-vali lokalne sorte kukuruza sa prostora bivše Jugoslavije, pri čemu je prvim razvrstavanjem prikupljeno oko 1000 uzoraka. Neke od ovih sorti mogu imati važnu ulogu u oplemenjivanju i organskoj proizvodnji. Slične ekspedicije su od polovine prošlog veka do da-nas, u više navrata bile organizovane na sakupljanju i evaluaciji starih sorti, spontanih srodnika i lokalnih populacija pšenice sa područja Balkana (Petrović i Dimitrijević, 2005). Uloga oplemenjivanja je da stvori nove proizvode (sorte) određenih biljnih vrsta, koje postaju ključni faktor proizvodnje i prilagođene su agroekološkim uslovima Srbije (Denčić i sar., 2010). Klasičan primer kreiranja sorti pšenice za organsku poljoprivredu se bazira na projektovanju ideotipa sorte, kome oplemenjivač treba što više da odgovori u svom radu. Ciljna područja u oplemenji-vanju bi bila: kvalitet proizvoda, tolerantnost na bolesti i štetoči-ne, konkurentnost sa biljkama drugih vrsta, efikasnost mineralne ishrane. To nikako ne znači da treba zanemariti i eliminisati mo-derne, visokoprinosne sorte i hibride iz organske proizvodnje, već među njima izabrati one sa poželjnim svojstvima, nameni i potre-bama proizvođača (Milovanović i sar., 2009; Pavlović i sar., 2011a). Takve sorte bi imale sledeće osobine: arhitektura biljke (bujni rast, erektum i semiprostratum, povećano bokorenje, ere-ktofilni listovi sa većom površinom, raspored listova koji ne za-senjuje osnovu biljaka, srednje visoke biljke); pokazatelji kvaliteta (dobre biološke i fizičke osobine zrna, odličan tehnološki kvalitet); tolerantnost na stresne uslove (suša, pH vrednost, niske tempera-ture); tolerantnost na patogene (morfološke osobine domaćina,

Page 161: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

159

Organsko semenarstvo

odnos biljka-patogen); tolerantnost na štetočine (kutikula, dlačice i sl.); tolerantnost na korove (visoka energija klijanja, brz početni rast, razvijen habitus biljke, superiorni kompeticijski i alelopatski odnos); mineralna ishrana (bolje razvijen korenov sistem, efika-snija mineralna ishrana, povećana azotofiksacija); gustina sklopa (specifična sortna agrotehnika, građa biljke koja obezbeđuje dobru prosvetljenost i aerisanost) (Haas 2012). Dok se većini agronomski važnih svojstava u savremenom oplemenjivanju posvećuje značajna pažnja, dotle je ona minima-lna u odnosu na dobro razvijen korenov sistem (Kuburović i sar., 1992; Pavlović, 1997; Berenji, 2008). Imajući u vidu ulogu korena, značajno bi bilo u oplemenjivanju i odabiru sorti sa moćnim, do-bro razvijenim korenovim sistemom njih uključiti u sistem orga n-ske poljoprivrede. Stoga bi za organsku proizvodnju bila značajna istraživanja i iskorišćavanje višegodišnjih formi nekih jednogo-dišnjih biljnih vrsta (Slika 1), sa znatno razvijenijim korenovim si-stemom (Glover, 2010). U aktuelnom sortimentu pšenice u Srbiji postoje sorte smanjenih zahteva u mineralnoj ishrani, diferenciranih u usvajanju i iskorišćavanju azota, prilagođene za ekstenzivnije uslove gajenja (Pavlović i sar., 1998), kao i divergentne za mogućnost nesimbi-otske azotofiksacije (Mićanović i sar., 2004, 2005). Samim tim što zadovoljavajuće prinose postižu povećanom efikasnošću ishrane azotom, unošenjem manjih doza hraniva, posebno azotnih, dire-ktno utiču na zaštitu životne sredine, naročito na ispiranje i po-većan sadržaj nitrata u zemljištu i podzemnim vodama (Nikolić i sar., 2011a; Pavlović i sar., 2013b). Time su postala aktuelna istraži-vanja fiziološke osnove mineralne ishrane na održivost organske proizvodnje i zaštitu ekosistema (Nikolić i sar., 2011b). Izmene strukture agroekosistema gajenjem pšenice kao združenog useva sa leguminoznim i neleguminoznim biljkama, pored značaja u obezbeđenju kvalitetne stočne hrane za potrebe organskog stočarstva, može imati i ulogu u zelenišnom đubrenju i oplemenjivanju zemljišta (Pavlović i sar., 2011b).

Page 162: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

160

Doc dr Milanko Pavlović

Slika 1. Sezonski razvoj korenovog sistema ozime pšenice (levo) i njenog višegodišnjeg travnog srodnika (desno) (Glover, 2010)

IFOAM definiše i deli metode oplemenjivanja, metode selekcije biljaka i supstance na: dozvoljene, uslovno dozvoljene i zabranjene (Lammerts i sar., 1999) (Tabela 2). Zasad je prihvaćen kompromis prema kojem se hibridne sorte mogu koristiti u or-ganskoj proizvodnji, ako su fertilne i ako sterilnost u procesu pro-izvodnje hibridnog semena nije izazvana hemijskim putem. Iz više razloga, u organskoj proizvodnji će se, najverovatnije, širiti troli-nijski (TC) i četvorolinijski (DC), a manje dvolinijski (SC), koji dominiraju u konvencionalnoj proizvodnji (Berenji, 2008). Od me-toda savremene biotehnologije, dozvoljena je metoda indirektne selekcije putem molekularnih markera (marker asistirana selekci-ja – MAS), sa obrazloženjem da ova metoda ne utiče na promenu genetičke konstrukcije biljaka. Prema organskim sortama posta-vljaju se specifični zahtevi i prema njima su odobrene metode ople-

Page 163: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

161

Organsko semenarstvo

Tabela 2. Oplemenjivanje, selekcija i umnožavanje biljaka sa preporukom za organsku proizvodnju (Lammerts van Bueren i sar., 1999)

Tehnike oplemenjivanja

Tehnike selekcije

Održavanje i umnožavanje

Dozvoljeno u organskoj proizvodnji

Intraspecies hibridizacija Ukrštanje Metodom „mosta“ Povratno ukršt. Hibridi sa fertilnim F1Temperaturni tretmanKalemljenjeDeljenjeNetretirani mentor polen

Masovna selekcijaPedigree metod Usmerena selekcija Test metodIndirektna selekcijaDNK dijagnostički metod (MAS)

Generativno razmnožavanjeVegetativno razmnožavanje:- podeljene krtole- ljuske- podeljene lukovice- okca pupoljaka- slojevi, kalem izdanci- rizomi

Nisu zabranjene, privremeno dozvoljene

Kultura embionaKultura ovarijuma in vitro oplodnja

in vitro selekcija Kultura anteraKultura mikrospora Kultura meristema MikropropagacijaSomatskaembriogeneza

Nisu dozvoljene

cms hibridi Restorer geni Fuzija protoplastaOzračeni mentor polenIndukovane mutacijeGenetičke modifikacije

menjivanja koje se razlikuju od zahteva i metoda oplemenjivanja konve ncionalnih sorti (European Consortium for Organic Plant Breeding 2001, 2005, cit. Berenji, 2009). Najvažniji zahtevi prema sortama i hibridima u organskom oplemenjivanju biljaka su: a) Prilagođenost organskih sorti i hibrida uslovima sma-njenih ulaganja (low in-put), kroz stvaranje sorti sa visokom efika-

Page 164: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

162

Doc dr Milanko Pavlović

snošću mineralne ishrane, povećanom azotofiksacijom, razvijenim korenovim sistemom, usaglašenom arhitekturom biljke; b) Kvalitet i funkcionalna divergentnost (specifična svojstva plodova) – spoljašnji kvalitet proizvoda: ukus, miris, hranidbe-na vrednost, dijetetičnost, svarljivost, izgled, boja, veličina, oblik, mekoća pokožice, usporeno sazrevanje, mogućnost dužeg čuvanja. Pored toga, značaj dobija unutrašnji kvalitet proizvoda (hemijski, fizički, organoleptički), kao i uvođenje novih pokazatelja kvaliteta: ekološki kvalitet proizvodnje i rukovanja, etički kvalitet proizvo-dnje, rukovanja i stav angažovanih učesnika, socioekonomski kva-litet proizvodnje, rukovanja i radnih uslova za angažovane radnike, koji ovaj proces čine održivim. Stoga je u organskoj proizvodnji dat veći značaj kvalitetu u odnosu na prinos i spoljašnja svojstva plodova u konvencionalnoj proizvodnji; c) Genetička varijabilnost, polimorfizam unutar organske sorte (preporučeno oko 10%). Konvencionalno oplemenjivanje podrazumeva stvaranje sorti i hibrida koji se odlikuju svojstvima: različitost, uniformnost i stabilnost (DUS), koja se moraju zadržati i u procesima umnožavanja semena, sve dok se ta sorta nalazi u Registru. Taj proces se prati poređenjem osobina sorti sa uzorcima iz referentnih kolekcija. U organskom oplemenjivanju prednost se daje različitosti, pa i u okviru jedne populacije. Samim tim, trebalo bi metodiku testiranja i priznavanja sorti i hibrida prilagoditi spe-cifičnim zahtevima organske proizvodnje, gde bi se stvarale mu l-ti linijske sorte. Pored njih za oplemenjivanje i proizvodnju bi bili interesantni kompozitni i sintetički hibridi, kao i sortne mešavine (Marić, 2005); d) Tolerantnost na najvažnije bolesti i štetočine i konkure-ntnost prema korovima su izraženiji, pa je i zadatak da se ona ugra-di u organske sorte veći. Kod organskih sorti težište treba usmeriti ka horizontalnoj (poligenoj) otpornosti, umesto monogene, ve-rtikalne, koja je dominantna u konvencionalnom oplemenjivanju. Osnovni mehanizam borbe protiv korova u organskoj poljoprivre-di je plodored i konkurentnost sa korovima. Takav efekat postiže se razvijenijom lisnom masom koja zasenjuje korove, intenzivnijim bokorenjem, većom brzinom porasta biljaka na početku vegetacije,

Page 165: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

163

Organsko semenarstvo

alelopatskim odnosima, itd. (Berenji, 2009); e) Adaptabilnost organskih sorti uslovljena je činjenicom da ova proizvodnja zahteva široko adaptabilne organske sorte spe-cifičnim lokalnim uslovima, jer se oko 30% organskih proizvoda realizuje na lokalnom tržištu. Međutim, najveći deo organskih pro-izvoda, oko 70%, prodaje se putem lanaca supermarketa, pa ada-ptabilnost organske sorte zavisi od konkretne situacije. Uopšteno se može reći da je za organske sorte stabilnost neke osobine priori-tetnija od adaptabilnosti. Semenarstvo kroz upravljanje procesima prati proizvo dnju, ubiranje, pripremu i isporuku semena i drugog reproduktivnog materijala, pri čemu je neophodno obezbediti neizmenjen, visoki kvalitet semenske robe do isporuke kupcima i zakonom utvrđenog vremena njegove upotrebe. Stoga ovaj proces možemo podeliti u tri faze: proizvodnja, dorada i promet semena, kao i nekoliko tehnoloških postupaka u njihovoj realizaciji: 1) proizvodnja (zasnivanje i gajenje) semena; 2) kontrola semenskih useva u polju; 3) ubiranje semena; 4) ispiti-vanje genetičke čistoće; 5) dorada semena; 6) ispitivanje kvalite-ta semena; 7) uskladištenje i čuvanje semena; 8) deklarisanje; 9) distribucija i promet semena; 10) upotreba semena. Proizvodnjom semena se može baviti privredno društvo, preduzeće, drugo pravno lice i preduzetnik, koji je upisan u Registar proizvođača semena (mora ispunjavati zahtevane uslove). Takođe, proizvodnjom seme-na se može baviti i fizičko lice na osnovu zaključenog ugovora o saradnji sa proizvođačem semena. Proizvodnja semena u Srbiji podleže obaveznoj stručnoj kontroli (u polju i laboratoriji) kojom se utvrđuje: poreklo upotre-bljenog semena za umnožavanje, vrsta, sorta i kategorija proizve-denog semena, kao i kvalitet dorađenog semena. Stručnu kontrolu proizvodnje predosnovnog semena vrši održavalac sorte, a ostalih kategorija semena nadležno ministarstvo, koje te poslove poverava nekoj stručnoj organizaciji (Zakon, 2005). Osnovni principi kojih se treba pridržavati u ostvarivanju zadataka semenarstva jesu: planiranje semenske proizvodnje, izbor povoljnih uslova gajenja, uvažavanje želja i potreba kupaca, pošto-

Page 166: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

164

Doc dr Milanko Pavlović

vanje propisa i ugovora, razmatranje i podela troškova rizika i kori-sti za sve učesnike, postizanje konkurentne cene za dostignuti nivo kvaliteta (Mirić i sar., 2004). Početni korak u svakoj proizvodnji, pa i semenskoj, je planiranje koje polazi od potreba za semenom neke biljne vrste (sorte) i uslova za njeno umnožavanje. Planiranje kao i sama proizvodnja organskog semena je jako teška, metodološki ni legislativno to polje nije do kraja defini-sano, još uvek su male potrebe za organskim semenom, patentira-nje selekcionog materijala iz organskog oplemenjivanja i organskih sorti nije dozvoljeno. Iz tih razloga organski proizvođači u Srbiji najčešće upotrebljavaju reproduktivni materijal koji nije kategori-san kao organsko seme, već je dobijen još uvek dozvoljenim meto-dama umnožavanja. U proizvodnji semena treba primenjivati onu tehnologiju kojom se postižu visoki prinosi, odličan kvalitet seme-na i ekonomičnost proizvodnje (Pavlović i sar., 2011b). Koristeći rezultate komparativnih istraživanja na oglednim poljima, saradnju sa oplemenjivačima u naučnim institucijama, agroekološke uslove i iskustva o određenoj vrsti proizvodnje u svojoj sredini, proizvođači semena prilagođavaju tehnologiju gajenja biljaka primerenu zahte-vima sorti i hibrida (Hristov i sar., 2012; Miladinović, 2012; Balalić, 2012; Bekavac, 2012). Tehnologija i tehnika proizvodnje organskog semena je ne-dovoljno razrađena, pa se u nedostatku informacija proizvođači najvećim delom oslanjaju na sopstveno iskustvo, što ovu proizvod-nju čini visoko rizičnom i skupom (Berenji, 2009). Proizvodnja semena ima velike zahteve u pogledu plodnosti i fizičkih osobina zemljišta. Najuspešnija semenska proizvodnja se obavlja na naj-plodnijim, dubokim zemljištima (černozemu, livadskoj crnici, krečnim i plodnim aluvijalnim zemljištima), neutralne reakci-je, bogatim organskom materijom, sa velikom mikrobiološkom aktivnošću. Pored toga, zemljište treba da je nezakorovljeno, dobro aerisano sa povoljnim vodnim režimom, odgovarajuće mrvičaste strukture, pogodno za obradu. Čuvanje zemljišne plodnosti u siste-mu biološkog ratarenja ostvaruje se resursima sa samog gazdinstva, a u tom smislu veliki značaj pridaje se plodoredu i njegovoj fitosa-

Page 167: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

165

Organsko semenarstvo

nitarnoj ulozi. Za ovu vrstu proizvodnje karakterističan je čvrsti plodored sa značajnim udelom jedno- i višegodišnjih leguminoza, koje obogaćuju zemljište azotom. U ekološkoj poljoprivredi dozvoljena je upotreba organskih đubriva, kao izvora azota i revitalizacije zemljišta, a to su: čvrsti stajnjak (aerobno dozreli), tečni stajnjak i osoka, kompost od osta-taka i otpadaka iz gazdinstva, zelenišno đubrenje leguminoznim i neleguminoznim biljkama (sideracija), malčiranje, životinjske dla-ke i čekinje, krvno i koštano brašno, gorka so. Primenom organskih đubriva se popravlja plodnost i po d-stiče biološka aktivnost u zemljištu, s tim što treba voditi računa o vremenu i načinu primene organskih đubriva. Za uspeh setve veo-ma su bitni vreme, način i dubina setve, kao i količina semena (za razliku od merkantilne za proizvodnju semena se praktikuje ređa setva). Za setvu treba koristiti sortno čisto seme, zdravo, dobre kli-javosti. Značaj energije klijanja i klijavosti u organskoj proizvodnji je veća nego u konvencionalnoj. Prilikom odlučivanja o vremenu setve treba uzeti u obzir vrstu biljaka, agroekološke uslove regio-na, kao i specifičnost uslova u konkretnoj godini. Način setve je karakterističan za biljnu vrstu i kategoriju semena. Tretiranje se-mena dozvoljenim sredstvima u organskoj proizvodnji obično se obavlja jedan dan pre setve upotrebom dezinfekcionih i stimulati-vnih ku pki, uz dodavanje setvenog đubriva (Znaor, 1996). U toku vegetacije neophodno je da bude obezbeđena izolacija semenskog useva (prostorna ili vremenska), a neke opasnosti od kontaminaci-je moraju biti predupređene i pre setve. Takođe, neophodno je da proizvođač redovno obilazi semenski usev tokom vegetacije i pre-duzima odgovarajuće mere (čišćenje, uklanjanje stranih i atipičnih biljaka) u slučaju pojave bilo kakve opasnosti po semensku pro-izvodnju. Istovremeno, u određenim fazama razvoja biljaka, kod nekih vrsta (kukuruz i sl.) treba blagovremeno vršiti dodatne ra-dnje i postupke kao što su uklanjanje metlica, dopunsko oprašiva-nje i sl. U tom periodu se obavljaju i kontrolni pregledi semenskih useva čiji broj zavisi od biljne vrste ili nakon uočavanja i otklanjanja određenog problema. Žetvu (ubiranje useva) treba obaviti u vreme

Page 168: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

166

Doc dr Milanko Pavlović

tehnološke zrelosti, kada vlaga u zrnu padne ispod gornje granice ubiranja pojedinih vrsta, što je najčešće ispod 14% za kratkotrajno i 10% za duže skladištenje. Ukoliko na gazdinstvu uporedo imamo proizvodnju konvencionalnog semena ili merkantilnog zrna, neo-phodno je i fizičko odvajanje organskog semena od proizvoda iz te proizvodnje. Dorada semena obuhvata sve posležetvene postupke sa se-menom do isporuke prometnicima. Od dorade ne treba očekivati da popravi seme, već da ga prečisti, dosuši, obradi, zatim separira i sortira, kako bi se dobio najbolji biološki i tehnički proizvod, koji najčešće treba zaštititi, upakovati i sačuvati do setve (Mirić i sar., 2004). Naturalno seme koje se dorađuje mora da ima uverenje o priznavanju semenskog useva. Doradom semena može se baviti privredno društvo, odnosno preduzeće, drugo pravno lice i predu-zetnik, koji je upisan u Registar dorađivača semena. Seme se može stavljati u promet samo ako je dorađeno (Zakon, 2005). Pored navedenog, zakon reguliše kvalitet, pakovanje, deklarisa nje, obe-ležavanje i promet semena. Naturalno seme transportovano sa po-lja neposredno posle žetve uvek u sebi sadrži razne primese (seme drugih kultura, korova, inertne materije) i da bi se dobilo čisto seme osnovne kulture neophodno je obaviti grubo prečišćavanje, odnosno primarno ili prijemno čišćenje. Ovaj proces ima više faza i postupaka koji se provode pri-menom raznih rešeta, ljuštenja i komišanja, krunjenja, skidanja plevica, kao i posebnih postupaka sa semenom (dopunsko treti-ranje, poliranje, piliranje, skarifikacija, inkrustracija i sl.). Neki od ovih postupaka nisu dozvoljeni u organskoj proizvodnji, a to su pre svega oni koji narušavaju građu i prirodu semena (skarifikacija, inkrustriranje), kao i neke fizičko-hemijske tehnološke postupke (elektromagnetna radijacija). Sušenje predstavlja isparavanje vode iz semena koju treba odstraniti prilikom njegovog uskladištenja. Visok sadržaj vlage utiče na intenzitet disanja i brzo zagrevanje se-mena, što je često praćeno povećanom aktivnošću mikroorgani-zama, koja dovodi do kvarenja kvaliteta semena. Zavisno od vrste semena, sadržaj vlage za bezbedno čuvanje semena u skladištu

Page 169: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

167

Organsko semenarstvo

kreće se 4-14%, što zavisi od tipa skladišta i potrebnog perioda ču-vanja semena u skladištu (Marić, 2005). Sušenje semena može biti prirodno (kada se vrši prirodnim strujanjem atmosferskog vazduha oko vlažnog semena raspoređenog u tankim slojevima) i veštačko (kada se zagrejani ili nezagrejani vazduh provodi kroz uređaje za sušenje gde se nalazi seme). Završno (finalno) čišćenje ili separacija se obavlja pomoću specijalno konstruisanih mašina (selektora) gde se vrši razdvajanje semenskih frakcija i tipova shodno biljnim vrstama i određenim zahtevima. Postoji veliki broj specifičnih separatora koji se konstru-kcijski razlikuju prema korišćenju fizičko-mehaničkih pojava i principa u razdvajanju frakcija: specifične mase zrna, dužina i oblik zrna, otpor vazduha, elektroprovodljivost, magnetizam, obojenost semena. Istovremeno sa ovim procesom obavlja se i kalibrisanje, tj. razdvajanje semena po frakcijama različitim po obliku, veliči-ni, težini, čime se postiže ujednačavanje neophodno za kvalitetnu setvu. Organska proizvodnja ne postavlja zahteve u pogledu sepa-racije, završnog čišćenja i kalibrisanja, ako se ne narušava građa, struktura i priroda semenskog materijala i ne koriste nedozvolje-na sredstva (hemikalije, zračenja). Specifičnost organske semenske proizvodnje je zaštita bilja koja podrazumeva upotrebu raspoloži-vih preventivnih i dozvoljenih (mehaničkih, fizičkih i bioloških) mera i procedura koje imaju za cilj održavanje brojnosti patogena i stepena zaraženosti ispod ekonomskog praga štetnosti. Preventivne mere, zavisno od vrste gajenih biljaka, obuhvataju: higijenske mere; plodored; izbor tolerantnijih i otpornijih sorti skraćenjem perioda vegetacije u polju; povećanjem otpornosti, dobrom snabdevenošću hranljivim materijama, smanjenjem mogućnosti napada, izborom staništa, mešanjem kultura, mešavinom sorti, postavljanjem gra-ničnih kultura i forsiranjem razvoja korisnih organizama (Mašire-vić i sar., 2008). Za tretiranje semena pre setve koriste se fizičke, biološke metode, kao i tretiranje semena elektronima. Najstarija fizička me-toda koja se primenjuje i danas je tretman semena toplom vodom

Page 170: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

168

Doc dr Milanko Pavlović

ili vodenom parom. Tretiranje semena elektronima koristi dejstvo niskoenergetskih elektrona za uništavanje prouzrokovača bolesti semena, jer se većina spora patogena nalazi na površini semena ili plitko u semenjači (Hristov i sar., 2012). Pakovanje organskog se-mena treba obavljati u biorazgradive materijale koji su podložni re-ciklaži, dok skladišta organskog semena treba da ispunjavaju uslo-ve očuvanja kvaliteta semena do njegove upotrebe. Za proizvođače organskog semena u Srbiji karakteristično je da seme prati dve vrste sertifikata: deklaracija vrste, sorte i kvaliteta semena, kao i sertifikat o organskom proizvodu. Često organsko seme ne ispunjava norme kvaliteta koje za-kon predviđa u proizvodnji konvencionalnog semena. Najčešće se problem javlja kod zahteva uniformnosti useva, negovanja agro-biodiverziteta, izbora sorti i populacija, koje često ne mogu ispuniti kriterijume kvaliteta semena po važećoj legislativi, pa su neophod-ne izmene zakona. U zemljama sa razvijenom organskom proizvodnjom ovaj problem se rešava prilagođavanjem normi kvaliteta organskog se-mena specifičnostima organske proizvodnje, što znači ublažava-nje kriterijuma prema organskom semenu. Takođe, nalaze se nove metode tretiranja semena fizičkim, hemijskim i biološkim tretma-nima, koje nisu u suprotnosti sa zahtevima organske proizvod nje. Jedno od rešenja problema kvaliteta organskog semena je da se organsko seme (reproduktivni materijal) proizvodi u udaljenim, atipičnim regionima gde nisu prisutne bolesti i štetočine dotične biljne vrste, pa će i proizvedeno seme biti zaštićeno od napada i infekcija (Berenji, 2009). Imajući u vidu ograničene količine seme-na potrebne za organske proizvođače oni su prinuđeni da semensku proizvod nju i zadovoljenje potreba za istom organizuju na svojim gazdinstvima, gde doradu semena vrše priručnim sredstvima i se-lektorima manjih kapaciteta. Takva proizvodnja semena može biti rizična, sa većim posledicama ukoliko nije pod kontrolom stručnih lica. Stoga je neophodno proizvodnju organskog reproduktivnog materijala organizovati po metodologiji organske proizvodnje čime bi se proizvođačima omogućila sigurnost u proizvodnji.

Page 171: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

169

Organsko semenarstvo

Literatura

Balalić I. (2012): Vodič za organsku proizvodnju suncokreta. Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 3-28.

Bekavac G. (2012): Vodič za organsku proizvodnju kukuruza. Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 3-32.

Berenji J. (2008): Oplemenjivanje biljaka i semenarstvo u organskoj po-ljoprivredi. U: Organska poljoprivreda (Lazić B., Babović J., urednici), Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 509-522.

Berenji J. (2009): Uloga sorte i sortnog semena u organskoj poljoprivredi. Zbornik radova Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, 46(1), 11-16.

Denčić S., Kobiljski B., Mladenović G., Jestrović Z., Štatkić S., Pavlović M., Orbović B. (2010): Sorta kao faktor proizvodnje pšenice. Zbornik ra-dova Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, 47(1), 317-324.

Đokić D., Stojanović J., Pavlović M. (1998): Physiological bases for se-lective improvement of protein content in the grain of wheat. Genetika, 32(2), 99-123.

Glover J. (2010): Improving Agroecosystem Resilience and Sustainabili-ty. Breeding for resilience: a strategy for organic and low-input farming systems? Proceedings EUCARPIA 2nd Conference of the Organic and Low-Input Agriculture, Paris, France, 11-14

Haas G. (2012): Stanje i okvir agrobiodiverziteta useva u EU – zaključak i perspektive za Srbiju. Zbornik referata Organska proizvodnja i biodi-verzitet, Pančevo, 9-24.

Hristov N., Jevtić R., Lalošević M., Franeta F., Rajković M., Kaletić M. (2012): Vodič za organsku proizvodnju pšenice. Institut za ratarstvo i po-vrtarstvo, Novi Sad, 3-32.

International Federation of Organic Agriculture Movements (2011): Definition of Organic Agriculture, International Federation of Organic Agriculture Movements http//www.ifoam.org/.../organic.../definition-organic-a. (31.08. 2014)

Kuburović M., Pavlović M., Milovanović M. (1992): Inheritance of pri-mary root number in winter wheat. Genetika, 24(3), 219-225.

Page 172: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

170

Doc dr Milanko Pavlović

Lammerts van Bueren E.T., Hulscher M., Haring M., Hoogendom J., den Nijs A.P.M., van Mansvelt J.D., Jongerden J., Ruvenkamp G. (1999): Su-stainable organic plant breeding. Final report, a vision choices, conseqen-ces and steps, Louis Bolk Institute, Driebergen, Netherlands.

Lampkin N. (2010): Organic farming myth and reality. World Agricultu-re, 1, 46-53.

Lazić B., Lazić S. (2008): Organska poljoprivreda. U: Organska poljopri-vreda (Lazić B., Babović J., urednici), Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Tom I, 7-40.

Lazić B. (2011): Međuzavisnost organske poljoprivrede i biodiverziteta. Zbornik radova Organska proizvodnja i biodiverzitet: I otvoreni dani biodiverziteta, Pančevo, 25-35.

Marić M. (2005): Semenarstvo. Draganić, Beograd.

Maširević S. (2008): Biološko suzbijanje prouzrokovača bolesti, štetočina i korova. U: Organska poljoprivreda (Lazić B., Babović J., urednici), Insti-tut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, Tom II, 545-598.

Mićanović D., Knežević D., Zečević V., Raičević V., Dimitrijević B., Pavlović M., Urošević D. (2004): Genotype nitrogen fixing of wheat. Pro-ceedings 3rd International ECO Conference SafeFood, 1, 227-231.

Mićanović D., Zečević V., Knežević D., Pavlović M., Urošević D. (2005): Influence diazotrophs on some physiological parameters of wheath. Pro-ceedings of Balkan Scientific Conference. Breeding and Cultural Practi-ces of the Crops, Karnobat, Bulgaria, 521-524.

Miladinović J. (2012): Vodič za organsku proizvodnju soje. Institut za ra-tarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 3-28.

Milovanović M., Staletić M., Perišić V., Nikolić O. (2009): Mogućnosti za proizvodnju organskog semena strnih žita u Srbiji. Savremena poljopri-vreda, 58(1-2), 141-151.

Milošević M., Mihaljev I., Ćirović M., Dokić P. (1994): Opšte semena-rstvo. Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad.

Milošević M. (2004): Opšte semenarstvo. U: Semenarstvo (Milošević M., Malešević M., urednici), Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo i Na-cionalna laboratorija za ispitivanje semena, Novi Sad.

Page 173: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

171

Organsko semenarstvo

Mirić M., Lekić S., Petrović R., Dražić S., Stančić I. (2004): Tehnologija proizvodnje semena. Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije, Beograd.

Nikolić O., Živanović T., Pavlović M. (2011a): Sortne razlike pšenice u efikasnosti akumulacije azota u biljkama sa aspekta ekološke poljopri-vrede. Zbornik radova I naučnog skupa Zaštita životne sredine, Sremska Kamenica, 66-71.

Nikolić O., Pavlović M., Jovanović Lj. (2011b): Possibilities of use of physiological parameters in wheat genotypes evaluation in terms of sustainable agriculture and ecosystem protection. Proceedings of Inter-national Scientific Conference Serbia Facing the Challenges of Globaliza-tion and Sustainable Development, Belgrade, 373-379.

Nikolić O., Živanović T., Milovanović M., Pavlović M., Jovanović Lj. (2013a): Variability and heritability of nitrogen nutrition efficiency indi-cators in winter wheat. Romanian Journal of Agricultural Research, 30, 23-29.

Pavlović M. (1997): Fenotipska varijabilnost i nasleđivanje nekih para-metara efikasnosti ishrane azotom kod hibrida pšenice. Doktorska dise-rtacija. Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Beograd, 1-143.

Pavlović M., Kuburović M., Jestrović Z. (1998): Inheritance and genetic effect of nitrogen efficiency nutrition in wheat. Proceeding of the Intena-tional Symposium Breeding of Small Grains, Kragujevac, 241-247.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj. (2011a): Strna žita u funkciji orga-nskog stočarstva. Ecologica, 18(64), 671-676.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj. (2011b): Tehnologija proizvodnje strnih žita u ekološkoj poljoprivredi. Ecologica, 18(64), 665-670.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj., Jestrović Z., Dedić D. (2013a): Bio-diverzitet pšenice i mogućnost njegovog korišćenja u ekološkoj poljopri-vredi. Zbornik radova XVIII savetovanje o biotehnologiji sa međunaro-dnim učešćem, Čačak, 18(20), 63-70.

Pavlović M., Nikolić O., Jovanović Lj., Jestrović Z. (2013b): Wheat geno-tipyc variability in nitrogen translocation efficiency in term of enviro-nment protection. Proceedings of the International Conference NEWE-NVIRO, Sremska Kamenica, 73-78.

Page 174: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

172

Doc dr Milanko Pavlović

Petrović S., Dimitrijević M. (2005): Genetička varijabilnost lokalnih po-pulacija žitarica u Crnoj Gori. Letopis naučnih radova Poljoprivrednog fakulteta, Novi Sad, 29(1), 92-99.

Pravilnik o kontroli proizvodnje semena. Službeni glasnik Republike Srbije, 60/06.

Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje. Službeni glasnik Republike Srbije, 48/11.

Roljević S., Cvijanović D., Sarić R. (2011): Genetički resursi pšenice u svetu i Srbiji. Zbornik radova XXV savetovanja agronoma, veterinara i tehnologa, Padinska Skela, 17(1-2), 27-33.

Zakon o semenu. Službeni glasnik Republike Srbije, 45/05; 30/10.

Zakon o organskoj proizvodnji. Službeni glasnik Republike Srbije, 30/10.

Znaor D. (1996): Ekološka poljoprivreda. Nakladni zavod Globus, Zagreb.

SEED PRODUCTION IN ORGANIC AGRICULTURE

Summary: Production and provision of sufficient quan-tities of seeds and other reproductive material in organic agricul-ture is the primary task of all entities involved in organized seed production. If seed production viewed as a continuation or final phase in plant breeding, then attention should be paid to the speci-fic requirements and restrictions that are imposed in organic agri-culture. IFOAM defines and divides the methods of breeding and selection of plants to permitted, conditionally permitted and prohi-bited. Practice shows insufficient supply with organic propagating material of the domestic market, both in scope and in the variety of products. There is a marked lack of interest in the seed compa-ny breeding programs and seed, mostly because of limited markets and low demand for these products, special requirements and limi-tations in the methods of organic production, incompatibilities in the methods of registration and multiplication of organic and co-nventional seeds, the economic effects and the like. Therefore, this production is usually organized on farms organic producers with the technical control of the breeder of scientific institutions. This

Page 175: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

173

Organsko semenarstvo

form of cooperation involves vocational training of farmers for the production of reproductive material and their commitment to this work. In Serbia, there are a small number of local seed companies and manufacturers that offer a limited range of seed market in organic production, but the plan documents provided the growth of production and will require changes in all areas of seed produ-ction. According to the principles of organic farming advantage in the production of a given indigenous and locally adapted varieties and hybrids tolerant to variable stress conditions. Therefore, the in-creasing role and importance of the maintenance and reproduction of old, high value, adaptable, high-quality species and varieties for a particular purpose, with respect to specialized high-yield vari-eties. The role of breeding is to create new products based on ce-rtain plant species, of excellent quality, tolerant to major pests and diseases, adapted to local agro-ecological conditions. Production of organic seed is not substantially different from the conventional seed production, except in the areas of production technology that is specific to organic farming. Difficulties occur most frequently on issues of uniformity, weed crops and the health of seed, and this job requires a lot of knowledge and commitment. Seed the finishing process ensures the preparation, packaging, storage and distribu-tion of seeds and other reproductive material from the harvest / collection to delivery to customers. During this period it is nece-ssary unchanged, high quality seeds, without the use of chemicals for seed treatment. Until a sufficient amount of organic seeds from domestic production, producers are available to untreated seed from conventional production, the seed of the conversion period, and imports of organic seeds.

Page 176: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi
Page 177: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

175

ORGANSKA PROIZVODNJA U STOČARSTVU

Prof. dr Milun PetrovićUniverzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet, Čačak

Izvod: Organska poljoprivreda podrazumeva proces održi-vog razvoja ruralne sredine u skladu sa raspoloživim resursima, tradicijom i biodegradabilnim potencijalom staništa. Ovakav način proizvodnje nije po opisu ekstenzivan, nego intenzivan u okviru bioloških potencijala staništa. Organska poljoprivreda se u svetu razvija brzim koracima kao odgovor na evidentno narušenu životnu sredinu i posebno kao odgovor na potrebe potrošača za kvalitetnom i bezbednom hra-nom. Poslednje decenije obim organske proizvodnje u svetu se značajno povećao tako da je u svetskim razmerama organskom eksploatacijom obuhvaćeno više od 26 miliona hektara. Iz oblasti organske stočarske proizvodnje brže se razvija-ju one proizvodne grane u kojima je ishrana životinja bazirana na pašnjacima i kabastoj hrani, odnosno preživari, dok je znatno spo-riji razvoj organskog svinjarstva i organskog živinarstva, s obzirom na to da se u ishrani ovih vrsta domaćih životinja koriste velike količine proteinskih hraniva. Preciznih podataka o nivou razvijenosti organske poljopri-vrede u našoj zemlji, kao i njenom učešću u ukupnoj poljoprivre-dnoj proizvodnji nema. Neke grube procene pokazuju da je ono manje od 1%. Sistem upravljanja poljoprivredom u organskim uslo-vima regulisan je Zakonom o organskoj proizvodnji i orga nskim proizvodima, koji se bazira na četiri principa: princip zdravlja, eko-loški princip, princip pravednosti i princip negovanja i staranja.

Klasifikacija stočarskih sistema Intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje, kako rata rske, tako i stočarske, donela je mnogo koristi ljudskom društvu, ali intenzivan razvoj poljoprivrede i njena orijentacija na industri j-skim principima nosili su sa sobom i negativne efekte, koji su se

Page 178: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

176

Prof. dr Milun Petrović

umnožavali i sve više rasli (Bogosavljević-Bošković i sar., 2011b). Celokupna proizvodnja u stočarstvu može se razvrstati u tri osnovna sistema, i to: • Intenzivni sistem proizvodnje, koji se odlikuje velikim ulaganjima u tehnologiju gajenja i velikom ostvarenom dobiti (Pe-trović D.M. i sar., 2003, 2004a, 2004b, 2005, 2006a, 2009a, 2009b, 2010a, 2010b, 2010c, 2012a, 2012b, 2012c, 2013a, 2013b, 2013c, 2013d; Bogosavljević-Bošković i sar., 2010; Đoković i sar., 2011, 2013a, 2013b, 2013c, 2013d; Đedović i sar., 2013; Veljković i sar., 2013; Koprivica i sar., 2013); • Ekstenzivni sistem proizvodnje, koji je baziran na sopstve-noj proizvodnji hrane, na nešto manjim ulaganjima u tehnologiju gajenja i sa ostvarenom proporcionalno manjom dobiti, ali i sa pro-izvodima koji imaju određene dodatne vrednosti (npr. proizvodnja tradicionalnih stočarskih proizvoda sa oznakom geografskog pore-kla, kao što je optimizacija i standardizacija autohtone tehnologije sjeničkog sira sa zaštitom porekla (Petrović M.M. i sar., 2003), kao i ekstenzivni načini gajenja živine (Bogosavljević-Bošković i sar., 2006a, 2006b, 2011a, 2012a, 2012b; Milojević i Rakonjac, 2011); • Specifični/alternativni sistemi proizvodnje (kao što je organska stočarska proizvodnja) usmereni ka određenoj ciljnoj grupi potrošača (Bogosavljević-Bošković i sar., 2011b; Rakonjac i sar., 2013, 2014a, 2014b, 2014c; Petrović D.M. i sar., 2014). Spoznajom negativnih efekata intenzivne industrijske po-ljoprivredne proizvodnje, kao i posledice koje može da ima konzu-miranje proizvoda iz te proizvodnje sa aspekta zdravlja potrošača (Laurence, 1991; Passille, 1997), raste interesovanje za nekonve n-cionalnu, a posebno organsku proizvodnju. Sve ovo uticalo je da se tokom poslednje decenije obim organske proizvodnje u sve tskim razmerama znatno poveća. Širenju organske proizvodnje dopri-neli su i standardi definisani kroz zakonske propise i regulative, koji obezbeđuju okvir za omogućavanje dobrih životnih uslova za domaće životinje. Ovi minimalni standardi, ipak, nisu nužno i garancija za dobro stanje po pitanju dobrobiti životinja i njihovog zdravstvenog stanja (Sundrum, 2001; Kijstra i Eick, 2006).

Page 179: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

177

Organska proizvodnja u stočarstvu

Definicija organske proizvodnje Organska poljoprivreda podrazumeva proces održivog razvoja ruralne sredine u skladu sa raspoloživim resursima, tra-dicijom i biodegradabilnim potencijalom staništa. Predstavlja zaokruženu i celovitu ratarsku i stočarsku proizvodnju, čime je obuhvaćeno i očuvanje i obnova prirodnih resursa, kao i povratak tradicionalnim vrednostima i znanjima (Jovanović i sar., 1998). Organska proizvodnja je sveobuhvatan sistem upravljanja farmom i proizvodnjom hrane, koji kombinuje najbolje ekološke standarde, visok nivo biodiverziteta, očuvanje prirodnih resursa, primenu standarda dobrobiti životinja i proizvodne metode u skla-du sa referencama određenih potrošača proizvoda, uz upotrebu prirodnih materija i procesa (Mirecki i sar., 2011). Organsko stočarstvo po definiciji označava razvoj ove pri-vredne grane bez narušavanja odnosa u prirodnim zajednicama, bez uvoza egzotičnih životinja, uz ograničenu primenu proizvoda koji prate animalnu proizvodnju uključujući i terapeutska sredstva.Ovakav način proizvodnje nije po opisu ekstenzivan, nego intenzi-van u okviru bioloških potencijala staništa. U poređenju sa konvencionalnom proizvodnjom u stoča r-stvu, poštovanje standarda i zakonske regulative pri kontroli svake faze proizvodnog ciklusa, koji su definisani u organskom stoča r-stvu, u mnogome doprinosi proizvodnji zdravstveno bezbednih proizvoda animalnog porekla, zaštiti životne sredine i razvoju so-cio-ekonomskih entiteta.

Karakteristike organske proizvodnje U poređenju sa konvencionalnom proizvodnjom u stočar-stvu, osnovne karakteristike organske poljoprivredne proizvodnje su: • Poštovanje standarda i zakonske regulative pri kontro-li svake faze proizvodnog ciklusa, koji su definisani u organskom stočarstvu, a imaju za cilj proizvodnju adekvatne količine, hemijski i biološki nezagađene hrane, na način koji je ekološki opravdan,

Page 180: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

178

Prof. dr Milun Petrović

ekonomski koristan i zadovoljava etičke kriterijume o humanom postupanju sa životinjama (Jovanović i sar., 1998); • Proizvodnja zdravstveno bezbednih proizvoda animalnog porekla; • Zaštita životne sredine; • Veća uposlenost (veće angažovanje radne snage za 10-15%); • Smanjenje depopulacije sela; • Samoodrživi sistem stočarske proizvodnje, jer ne prelazi biološke okvire ekosistema; • Manja produktivnost u odnosu na konvencionalnu, tako da su proizvodi dobijeni u organskim sistemima za oko 30% sku-plji; • Neophodnost snažnog podsticaja proizvođača na nacio-nalnom nivou; • Sprečavanje i ublažavanje negativnih posledica konve n-cionalne poljoprivrede (hemizacija, erozija zemljišta, specijalizaci-ja, smanjenje biodiverziteta, hroničan stres, prisustvo rezidua anti-biotika itd.); • Eliminisanje uticaja veterinarske kurative na pojavu rezi-stentnih sojeva i favorizovanje uzgoja genetski rezistentnih životi-nja, što doprinosi očuvanju animalnih resursa u stočarstvu i zaštiti biodiverziteta; • Oslanjanje na poluintenzivne sisteme, rotaciju kultura, prirodne biljne resurse, ispašu, skloništa za slučaj nepogoda; • Zasnovanost na mešovitom sistemu gajenja više vrsta do-maćih životinja; • Proizvodnja je u osnovi agroekološka i doprinosi humani-zaciji prostora u savremenom svetu; • U ciklusu organske proizvodnje, životinje, kako divlje, tako i domaće, zauzimaju važno mesto u održavanju prirodne ra-vnoteže i zaokruživanju ciklusa ishrane; • Ograničena mogućnost primene hemijskih sredstava za zaštitu zdravlja životinja (lokalno adaptirane, autohtone i prirodne rase dobijaju prednost u odnosu na uvezene);

Page 181: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

179

Organska proizvodnja u stočarstvu

• Organsko stočarstvo i poljoprivreda su razvojni put za eko-zone i nacionalne parkove. Istovremeno se obezbeđuje rast pri-hoda i čuvaju se potencijali za razvoj drugih delatnosti, pre svega turizma, lovnog turizma, šumarstva, itd.; • Ograničena mogućnost zdravstvenih poremećaja jedinke u proizvodnom ciklusu, kao i ambijenta; na ovaj način se smanjuje zdravstveni rizik za populaciju ljudi uopšte, kao i rizik akumulaci-je rezidualnih materija u organizmima kako životinja, tako i ljudi, odnosno u životnoj sredini uopšte; • Ovakav način proizvodnje nije po opisu ekstenzivan, nego intenzivan sa prihvatanjem ograničenja koja postavlja stanište, čime se obezbeđuje očuvanje celokupne biološke zajednice, postiže zadovoljavajući prihod i otvara mogućnost za razvoj dopunskih de-latnosti kao što je turizam; • Kroz organsku proizvodnju dobijaju se visokovredni pro-izvodi koji nose oznaku organska hrana, čime se povećava cena jediničnog proizvoda, smanjuje zdravstveni rizik za konzumente i obezbeđuje se prodor na sva globalna tržišta.

Razvoj organske proizvodnje u svetu U razvijenim zemljama, gde je savremena poljoprivreda uz agresivnu primenu svih raspoloživih hemikalija dovela do naruša-vanja kvaliteta vazduha, vode i zemljišta, gotovo je nemoguće za-snovati organsku proizvodnju, pa se u njima javlja veliki nedostatak organskih proizvoda. Zbog toga, manje razvijene zemlje, u kojima je još uvek očuvan agroekosistem, imaju šansu da preko organskih proizvoda povećaju svoj izvoz (Mitrović i Đekić, 2013). Osnovni razlozi za ekspanziju organske poljoprivrede u sve-tu su rezultati medicinskih istraživanja koja ukazuju na povećanje zdravstvenog rizika pri konzumiranju hrane poreklom iz intenziv-ne konvencionalne proizvodnje. Zdravstveni rizik se, prema rezul-tatima medicinskih istraživanja, najviše odrazio na poremećaje ra-zvoja i zdravlja novorođenčadi, kao i poremećaje plo dnosti koji su dokazani i kod ljudi i kod životinja (Passille, 1997; Laurence, 1991). Danas se organska poljoprivreda u svetu razvija brzim koracima

Page 182: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

180

Prof. dr Milun Petrović

kao odgovor na evidentno narušenu životnu sredinu i pose bno kao odgovor potrebama potrošača za kvalitetnom i bezbednom hra-nom (Petrović D.M. i sar., 2014). Sve ovo uticalo je da se poslednje decenije obim organske proizvodnje u svetu značajno povećao tako da je u svetskim razme-rama, organskom eksploatacijom obuhvaćeno više od 26 miliona hektara. Najveće površine u sistemu organske poljoprivrede nala-ze se u: Australiji (11.300.000 ha), Argentini (2.899.999 ha), Italiji (1.052.002 ha) i USA (930.810 ha). Procentualni odnos površina u organskoj proizvodnji u odnosu na površinu države, daje potpuno drugu sliku s obzirom na to da su u prvih 10 zemalja sveta zastupljene samo evropske zemlje (Nichplas, 1996), i to: Lihtenštajn (26,4%), Austrija (12, 9%) i Švaj-carska (10,27%). Procenjuje se da je, u svetskim razmerama, najveći rast organske poljoprivrede u SAD, Francuskoj i Japanu, koji na go-dišnjem nivou dostiže 20%. Što se tiče organskih proizvoda, oni zauzimaju tek oko 1% od ukupnog svetskog tržišta hrane, ali zbog potrebe za zdravstveno bezbednijom i ukusnijom hranom postaju sve traženija roba u svetu i sve je značajnije njihovo učešće u svet-skim trgovinskim tokovima (Mitrović i Đekić, 2013).

Organska stočarska proizvodnja u Evropi Za razliku od organske proizvodnje na svetskom nivou, u zemljama Evropske unije ukupna površina pod organskom po-ljoprivredom u poslednjoj deceniji gotovo se udvostručila, odno-sno povećala se sa 4,3 na 7,6 miliona ha, pri čemu je u grupi zemalja EU-12 povećanje iznosilo oko 20%, dok je u grupi zemalja EU-15 ovo povećanje iznosilo znatno manje, oko 5,7%. U zemljama u gru-pi EU-15 nalazi se oko 81% ukupnog organskog sektora u EU. U Evropi, najveće površine u sistemu organske proizvodnje su u: Španiji (1,13 miliona ha), Italiji (oko jednog miliona ha), Ne-mačkoj (oko 0,91 milion ha), Velikoj Britaniji (oko 0,72 miliona ha) i Francuskoj (oko 0,58 miliona ha). Ovih pet zemalja zajedno čine oko 56,8% ukupnog organskog sektora u EU.

Page 183: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

181

Organska proizvodnja u stočarstvu

8%

24%

44% 11%5%5%3%

Mleko Goveđe mesoOvčije meso Mleko/govedina/ovčetinaKravlje ml./govedina Mleko/ovčetinaGovedina/ovčetina

U većini evropskih zemalja, oko 6% obradivih površina je u sistemu organske proizvodnje. Države EU koje imaju najveće učešće organskih površina u odnosu na raspoloživu poljoprivrednu površinu su: Austrija (oko 15,5%), Švedska i Estonija (oko 10,9%) i Češka i Latvija (9%). Tendencija razvoja organske proizvodnje u zemljama centralne i istočne Evrope je sve izraženija (Češka, Slo-vačka i Poljska). Iz oblasti organske stočarske proizvodnje brže se razvijaju one proizvodne grane u kojima je ishrana životinja bazira-na na pašnjacima i kabastoj hrani (preživari – goveda, ovce i koze), dok je znatno sporiji razvoj organskog svinjarstva i orga nskog živi-narstva, s obzirom na to da se u ishrani ovih vrsta domaćih životi-nja koriste velike količine proteinskih hraniva (za njih je karakteri-stična industrijska proizvodnja i specijalizovane i neotporne rase).

Tabela 1. Udeo organski gajenih životinja (u %) u odnosu na ukupnobrojno stanje pojedinih vrsta domaćih životinja

Goveda Mlečne krave Svinje Ovce KozeEU-12 2,5 1,0 0,1 2,8 1,1EU-15 2,7 2,7 0,6 3,6 5,7EU-27 2,7 2,3 0,5 3,5 5,0

Grafikon 1. Zastupljenost pojedinih sistema (farmi) organske stočarske proizvodnje (Annual Report, 2001)

Page 184: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

182

Prof. dr Milun Petrović

Prema izveštaju EK iz 2010, u EU-27 se gaji oko 2,4 miliona grla goveda u sertifikovanim organskim stočarskim sistemima. Od tog broja, oko 550.000 mlečnih krava se gaji u organskim sistemi-ma stočarske proizvodnje. Države sa apsolutno najvećim brojem organski gajenih goveda su Nemačka, Austrija, Velika Britanija i Italija. Međutim, države sa najvećim procentualnim udelom organ-ski gajenih goveda u odnosu na njihov ukupan nacionalni broj su: Austrija (17,1%), Letonija (12,7%), Češka (10,1%) i Danska (8,6%). U sektoru organskog ovčarstva dominiraju Italija i Velika Britanija, svaka sa oko 850.000 grla koja se organski gaje, i one za-jedno imaju oko 52% od ukupnog broja organski gajenih ovaca (3,4 miliona grla) u EU. Treća je Grčka sa oko 400.000 grla ovaca. U okviru organskog kozarstva gaji se oko 700.000 grla. Najveći deo se gaji u Grčkoj, čak oko 400.000 grla, što predstavlja oko 8,1% od ukupnog nacionalnog broja koza. Proporcionalno na-cionalnom brojnom stanju, najveći udeo organski gajenih koza ima Austrija sa čak 50% od ukupnog broja grla. Sektor organskog svinjarstva u zemljama EU je nešto manje razvijen i procenjuje se da je 2007. godine bilo oko 900.000 grla svinja u ovom sistemu proizvodnje, dok je najveći proizvođač bila Nemačka sa oko 200.000 grla. U sektoru organskog živinarstva gaji se oko 19 miliona grla, od čega je najdominantnija grana proizvodnje kokošijih jaja. Do-minira Francuska sa oko 6 miliona grla organski gajene živine, od čega je oko 25% koka-nosilja. Za razliku od organske proizvodnje na svetskom nivou, gde je promet organskih proizvoda oko 1% u odnosu na ukupan promet hrane, u zemljama Evropske unije prodaja organskih proizvoda je znatno veća, pa čak i utrostručena. Potrošači ovu hranu kupuju, pre svega, iz zdravstvenih razloga (46%) i boljeg ukusa (40%) (Mi-recki, 2009). Najveće tržište organskih proizvoda je u Nemačkoj sa godišnjim rastom od 10%, i dvostruko je veće od drugog po redu tržišta, Francuske.

Page 185: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

183

Organska proizvodnja u stočarstvu

Organska poljoprivreda u Srbiji Preciznih podataka o nivou razvijenosti organske po-ljoprivrede u našoj zemlji, kao i njenom učešću u ukupnoj poljo-privrednoj proizvodnji nema, iz razloga što različiti izvori navode različite podatke. Neke grube procene pokazuju da je ono manje od 1%. To znači da postoji ogroman prostor za razvoj ove proizvo-dnje, jer je u izveštaju Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredi-ne za 2002. godinu o stanju životne sredine u Srbiji, konstatovano da je 651.000 ha ili 75% od analiziranih 868.000 ha poljoprivrednih površina pogodno za organsku proizvodnju. U Srbiji je 2011. registrovano 319 proizvođača organskih proizvoda – biljne proizvode organskog porekla proizvodio je 271 proizvođač, dok su se samo 42 proizvođača opredelila za proizvo-dnju mesa i ribe na organski način, objavljeno je u „Agrobiznis magazinu“. U stočarskoj proizvodnji, na organski način najviše se gaje ovce (3.320) i goveda (746 grla). Pčelarstvo je takođe zastupljeno i do sada su registrovana 1.053 pčelinja društva.Tabela 2. Pregled organske stočarske proizvodnje (do septembara 2013) (Kalentić i sar., 2014)

ORGANSKA STOČARSKA PROIZVODNJA 2013. go-dine

Period konverzijeBroj grla stoke,jedinki živine,košnica

Organski statusBroj grla stoke,jedinki živine,košnica

UkupnoBroj grla stoke,jedinki živine,košnica

Krupna stoka (goveda, bivoli, konji, magarci)

481 2.972 3.453

Sitna stoka (ovce, koze, svinje)

3.473 708 4.181

Živina (kokoši, guske, patke, ćurke, morke)

1.432 183 1.615

Košnice 764 1.273 2.037

Page 186: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

184

Prof. dr Milun Petrović

Grafikon 2. Struktura organske stočarske proizvodnje (Kalentić i sar., 2014)

14%

18%37%

31%

krupna stoka

sitna stoka

košnice

živina

Sitna i krupna stoka je 2013. godine bila najzastupljenija u organskoj stočarskoj proizvodnji sa ukupno 68% učešća u broju grla/jedinki/košnica; košnice su zastupljene sa 18%, a jedinke živi-ne sa 14% u ukupnoj stočarskoj organskoj proizvodnji. Naša zemlja, zbog depopulacionog trenda u brdsko-plani-n skom području i izostanka razvoja intenzivne poljoprivredne proizvodnje u njemu, kao i postojanja prirodnih livada i pašnja-ka, ima velike potencijale za razvoj organskog stočarstva, a naroči-to za organski uzgoj preživara, koje će sprečiti dalju degradaciju priro dnih livada i pašnjaka, i na neki način oživeti ovo područje i sprečiti dalju depopulaciju, kao i podstaći razvoj neke druge pri-vredne grane, prvenstveno turizam (Petrović D.M. i sar., 2014). Geografski položaj Srbije na jugu Panonskog basena i na Balkanu predstavlja okvir za međunarodnu podršku organskom razvoju. Međunarodni fondovi već učestvuju u finansiranju pro-grama očuvanja prirodnih i kulturnih celina na našoj teritoriji (UNEP, 2003). U ovom momentu je programima zaštite obuhvaće-no više od 5% teritorije Srbije, a plan razvoja predviđa da se po-vršine obuhvaćene ovim programima do 2020. godine povećaju do 20% teritorije. Pri tome treba imati u vidu da su važna pitanja za razvoj organske proizvodnje uspostavljanje nacionalnog sertifikacionog sistema i zaštita nacionalnog tržišta od proizvoda koji se na tržištu prehrambenih proizvoda pojavljuju, praćeni sinonimima koji uka-zuju da se radi o zdravstveno bezbednoj hrani (organska, ekološka,

Page 187: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

185

Organska proizvodnja u stočarstvu

biološka itd.), a koji nisu registrovani i sertifikovani proizvodi iz organske proizvodnje. Berber i sar. (2011) zaključuju da proces organske po-ljoprivredne proizvodnje kroz različite oblasti doprinosi održivom razvoju jedne zemlje. Za Srbiju i zemlje u regionu ovaj vid pro-izvodnje je veoma značajan, jer je Srbija oduvek bila poljoprivredna zemlja, sa značajnim kapacitetima prirodnih resursa, kao i dugogo-dišnjom tradicijom u proizvodnji. Zbog napred navedenog, može se zaključiti da se kao razvo-j ne šanse za nerazvijene zemlje moraju tražiti one oblasti za koje postoje prirodni potencijali zemlje, mogućnosti za poštovanje održivog razvoja i zaštite životne sredine. Za Srbiju takvu šansu upravo predstavlja koncept organske poljoprivredne proizvod nje jer su obrazovanje, inovacije, zaštita životne sredine i preduze-tništvo zahtevi koji se nalaze pred privredom jedne zemlje u ra-zvoju. Organska poljoprivredna proizvodnja može obuhvatiti sve navedene zahteve i za nju postoje realne šanse i mogućnosti za ra-zvoj u našim uslovima. Pri tome treba imati u vidu da je jedno od najbitnijih obeležja organske proizvodnje jedinstvo biljne i stočar-ske proizvodnje. Da bi se obezbedio dalji napredak našeg društva u celini, potrebno je diverzifikovati poljoprivrednu proizvodnju, uklopiti je u postojeće biogeografske celine, uz poštovanje prirodnih eko-sistema i sagledavanje značaja svih međusobnih odnosa koji su uspostavljeni u staništima. Ovo, međutim, ne znači da tamo gde to prirodni resursi dozvoljavaju, prirodne celine sa izuzetno plodnim zemljištem treba po svaku cenu orijentisati ka organskoj proizvo-dnji, već eksploataciju prilagoditi prirodnim ciklusima materije uz očuvanje intenziteta proizvodnje. Sistem upravljanja poljoprivredom u organskim uslovima regulisan je Zakonom o organskoj proizvodnji i organskim pro-izvodima (Jovanović i sar., 1998), koji se bazira na četiri principa: princip zdravlja, ekološki princip, princip pravednosti i princip ne-govanja i staranja (Angelovski i sar., 2012).

Page 188: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

186

Prof. dr Milun Petrović

Kontrola i sertifikacija organske proizvodnje Organska poljoprivredna proizvodnja je u potpunosti ko-

n trolisan proizvodni ciklus. Uslovi proizvodnje se na osnovu pra-vilnika IFOAM (Međunarodna federacija pokreta organske po-ljoprivrede) moraju prilagoditi specifičnim uslovima svake zemlje u kojoj se odvija proizvodnja i zakonski regulisati. Da bi se na jednom području zasnovala organska poljopri-vredna proizvodnja ono mora da ispunjava precizno definisane uslove kao što su: • izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađi-vačkih kapaciteta od mogućih uslova zagađenja; • odgovarajući kvalitet vode za navodnjavanje; • usklađen razvoj biljne i stočarske proizvodnje; • osposobljenost stručnih lica i proizvođača za organsku poljoprivredu uz obavezu stalnog inoviranja znanja. Proces kontrole i sertifikacije organske proizvodnje uobiča-jeno počinje savetovanjem sa stručnim licem i upoznavanjem sa uslovima i pravilima kojih se morate pridržavati pri organskom načinu proizvodnje. Po dobijanju potrebnih informacija i ispunjavanju svih pred uslova, potrebno je popunjavanje aplikacije za kontrolu i ser-tifikaciju planirane organske proizvodnje, koja se podnosi izabra-nom kontrolnom i sertifikacionom telu. Aplikacija najčešće pred-stavlja formular izdat od kontrolnog i se r tifikacionog tela kojem se dostavlja aplikacija. Na osnovu dosta vljene aplikacije, kontrolno i sertifikaciono telo proizvođaču dostavlja ponudu u kojoj su nave-deni troškovi i uslovi za vršenje kontrole i sertifikacije. Kontrolu i sertifikaciju u organskoj proizvodnji vrši do-maće ili inostrano kontrolno i sertifikaciono telo, koje je u principu registrovani pravni subjekat. Da bi mogli nuditi svoje usluge ovi subjekti treba da budu ovlašćeni od strane nadležnih vlasti da vrše kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje. S obzirom da postoje različite sertifikacione šeme koje su u skladu sa organskom pro-izvodnjom, ali su često privatne pa izdati sertifikati važe samo za određena tržišta, uvek možete da kod nadležnih vlasti proverite je

Page 189: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

187

Organska proizvodnja u stočarstvu

li taj pravni subjekat ovlašćen da vrši kontrolu i sertifikaciju organ-ske proizvodnje. Ukoliko proizvođač reši da nastavi sa procesom kontrole i sertifikacije, potrebno je da kontrolnom i sertifikacionom telu do-stavi detaljnije informacije o planiranoj proizvodnji, posle čega se potpisuje ugovor o kontroli i sertifikaciji. Potpisivanjem ugovora, zvanično počinje postupak za kontrolu i sertifikaciju. Potpisanim ugovorom kontrolno i sertifikaciono telo dobi-ja ovlašćenje da u bilo koje vreme obavlja nenajavljene kontrole u procesu proizvodnje i pridržavanju principima organske proizvo-dnje. Proizvođač ili prerađivač mora da obezbedi kontrolnom i sertifikacionom telu pristup do svih delova proizvodnje i do svih objekata, kao i uvid u evidenciju i u odgovarajuću propratnu doku-mentaciju. On mora kontrolnom i sertifikacionom telu da dostavi sve informacije za koje smatra da su neophodne za potrebe kontro-le. Ukoliko niste sigurni da li vaša proizvodnja ispunjava sve uslove da bude u procesu sertifikacije, uvek je dobro da potražite savet stručnih lica ili konsultantskih službi. Nakon izvršenih ko-n sultacija možete napraviti plan o konverziji vaše proizvodnje u organsku poljoprivredu i kontrolnom sertifikacionom telu preze-ntovati plan da bi ga zvanično odobrili. Ukoliko kontrola pokaže da se proizvođač ne pridržava principa organske proizvodnje, kontrolno i sertifikaciono telo ima pravo da izrekne odgovarajuće korektivne mere, kao i da oduzme stečeni sertifikat.

Osnovni principi organske stočarske proizvodnje Osnovni principi i najvažnije preporuke pri osnivanju organskih stočarskih farmi odnose se na: 1. PERIOD TRANSFORMACIJE JEDNE FARME SA KON-VENCIONALNE NA ORGANSKU STOČARSKU PROIZVO-DNJU (PERIOD KONVERZIJE), 2. METODE GAJENJA I GENETSKOG UNAPREĐENJA,

Page 190: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

188

Prof. dr Milun Petrović

3. ISHRANU ŽIVOTINJA, 4. USLOVE SMEŠTAJA, PONAŠANJE I DOBROBIT ŽI-VOTINJA, 5. ZDRAVSTVENU ZAŠTITU, 6. OČUVANJE ŽIVOTNE SREDINE. Principi organske stočarske proizvodnje najčešće su dijametralno suprotni onima koji važe u konvencionalnoj, odno-sno intenzivnoj stočarskoj proizvodnji, a prikazani su u najsažetijoj formi u tabeli 3.

Period transformacije – period konverzije konvencionalne u organsku farmu Transformacija ili prelaz znači proces razvijanja pouzdanog i održivog agroekonomskog sistema. Cela farma ili jedinica na fa-rmi, uključujući i stočarstvo, mora da pretrpi promene u skladu sa standardima organski zdrave hrane u jednom datom vremenskom periodu.

Tabela 3. Poređenje organske i konvencionalne stočarske proizovdnje u SAD (Organic Trade Association, 2010)

PARAMETAR ORGANSKA KONVENCIONALNA

Vrsta hraniva 100% organska Bez specifikacijePristup ispustima Obavezan Bez specifikacijePristup pašnjacima Obavezan Bez specifikacijeUpotreba antibiotika Zabranjena Bez ograničenjaSintetički hormoni rasta Zabranjeni Rutinska upotrebaUpotreba GMO Zabranjena Bez ograničenjaVeterinarska nega Obavezna Bez specifikacijeZdravstvena strategija Prevencija LečenjeUpotreba pesticida Zabranjena Bez ograničenjaZakonski regulisana Da, strogo Da/NeNezavisna sertifikacija Da Ne

Page 191: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

189

Organska proizvodnja u stočarstvu

U delovima (na farmi, delu farme i sl.) u kojima je ostvaren prelazak, ne sme se vršiti prelazak sa organski zdrave na konve n-cionalnu poljoprivredu – stočarstvo i obrnuto. Farmer je u obavezi da sačini plan prelaska koji treba da bude ocenjen svake godine od inspekcije. Plan prelaska sa konvencionalne na organski zdravu proizvodnju je veoma značajan, složen i odgovoran zadatak svakog farmera. On mora da uzme u obzir sledeće elemente: • istorijat polja (kulture, đubrenje, uništavanje štetočina, stočarstvo), • postojeće stanje na farmi i odstupanje od standarda, • plan progresivnog prelaska cele farme na organski zdravu poljoprivredu (proizvodnju), • neke aspekte koji u toku perioda prelaska na organski zdravu poljoprivredu (hranu) moraju da se izmene – na primer ro-tacija kultura, đubrenje, stočna hrana, plan uništavanja štetočina, ekološki uslovi itd., kao i uključenje vremenskih ograničenja. Naime, prelazak iz konvencionalne u organsku proizvo dnju zahteva određeno vreme, što zavisi od vrste, kategorije i opštih uslova gajenja životinja. Kada je reč o životinjskim proizvodima (meso, mleko, jaja), oni će biti sertifikovani kao „proizvodi organski zdrave poljopri-vrede“ kada veterinarski i zdravstveni standardi budu u potpunosti ispunjeni i kada standardi u pogledu ishrane budu u potpunosti ispoštovani. U cilju dobijanja organskih proizvoda sa sertifikatom, životinje se moraju držati u skladu sa uslovima pravilnika, koji pro-pisuje period konverzije za prelazak iz konvencionalnog u organski uzgoj. Za prelazak iz konvencionalne u organsku stočarsku pro-izvodnju: • za goveda i konje namenjene za proizvodnju mesa propi-san je period u trajanju od najmanje 12 meseci, • za male preživare i svinje za proizvodnju mesa najmanje 6 meseci, • za životinje za proizvodnju mleka najmanje 6 meseci, • za živinu u tovu 10 nedelja, • za živinu za proizvodnju jaja 6 nedelja.

Page 192: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

190

Prof. dr Milun Petrović

Metode gajenja i genetskog unapređenja U organskoj stočarskoj proizvodnji vrlo važno je obratiti pažnju na izbor vrste i rase i odgajivački program i metod gajenja.

Izbor vrste i rase domaćih životinja za organsku proizvodnju Izbor životinja za organsku proizvodnju je ključno pita-nje za organizovanje uspešne proizvodnje. Pravilnik o metodama organske stočarske proizvodnje naglašava da se u organskoj pro-izvodnji koriste vitalne vrste i rase životinja koje su adaptirane na lokalne uslove odgajivanja i bolesti, da bi se izbegli zdravstveni problemi ili specifične bolesti karakteristične za vrste i rase koje se koriste u intenzivnoj stočarskoj proizvodnji (stres sindrom, BSE, spontani abortus, težak partus koji zahteva carski rez itd.). Izbor vrste. Iskustva iz zemalja u kojima organsko stoča r stvo već ima dužu tradiciju pokazuje da organizacija organskog uzgoja preživara čija se ishrana bazira na pašnjacima i kabastoj hrani (go-veda, ovce i koze) ne predstavlja veći problem, dok je znatno spo-riji razvoj organskog svinjarstva i organskog živinarstva, s obzirom na to da se u ishrani ovih vrsta domaćih životinja koriste velike količine proteinskih hraniva. Pored toga, zagađenja koja nastaju gajenjem svinja i živine su veća u odnosu na gajenje preživara. Manja otpornost i kompli-kovanija zdravstvena zaštita nepreživara takođe su jedan od oteža-vajućih faktora za njihovo gajenje u uslovima i po pravilima organ-skog stočarstva. Izbor rase. Još uvek ne postoje specijalizovane rase ili linije domaćih životinja namenjene isključivo za organsku stočarsku pro-izvodnju (osim pojedinih hibrida/linija živine koji su namenjeni ekstenzivnoj proizvodnji ili hibrida/linija svinja koji su namenjeni gajenju na otvorenom – tzv. outdoor keeping). Proizvodnja se bazira na držanju i gajenju uobičajenih rasa koje su zastupljene i u konvencionalnom stočarstvu.Ipak, prednost se daje: • autohtonim rasama domaćih životinja (podolska i ko-lubarska rasa goveda, kao i buša; mangulica, moravka, resavka kod

Page 193: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

191

Organska proizvodnja u stočarstvu

svinja; pramenke sa grubom i rudom vunom kod ovaca; balkanska (domaća) koza; domaći brdski konj; rase kokoši: pogrmuša, svrljiška, zaječarska, dečanska, somborska kaporka i banatski gološijan, • lokalno adaptiranim rasama, kao i • kombinovanim rasama.Autohtone rase imaju niz pogodnosti za gajenje u sistemima organ-ske poljoprivrede kao što su: • izuzetna adaptabilnost i aklimatizovanost uslovima sredine, • dobro iskorišćavanje i konverzija kabastih hraniva, • velika otpornost na bolesti i lošije uslove ishrane i smeštaja, • davanje animalnih proizvoda posebnog kvaliteta za ishranu ljudi, koji ne sadrže rezidue različitih antibiotika i sredstava za zašti-tu bilja. Ekonomskim korišćenjem autohtonih i lokalno adaptiranih rasa postiže se: • očuvanje diverziteta, odnosno raznolikosti domesticiranih vrsta životinja, i • obezbeđenje izvora genofonda koji može da se upotrebi za poboljšanje oslabele konstitucije i otpornosti intenzivnih rasa koja postoji kako sada tako se može javiti i u bliskoj ili dalekoj budućno-sti. Obeležavanje i identifikacija grla u organskom uzgoju. Za svaki uspešan rad u uzgoju i selekciji domaćih životnja neophodna je identifikacija i obeležavanje grla, što je i pravilnikom koji se odnosi na metode organske stočarske proizvodnje jasno pro-pisano. U nekim zemljama, kao što je Velika Britanija vodi se poseb-no mati čno knjigovodstvo za goveda u organskoj proizvodnji.

Odgajivački program i metod gajenja Iako (uglavnom) ne postoje specifični odgajivački programi za unapređenje domaćih životinja u organskom stočarstvu, osobine koje su uvek od značaja za unapređenje u takvim proizvodnim siste-mima su: • Otpornost na bolesti i/ili parazite, • Funkcionalne osobine (dugovečnost, životna proizvodnja,

Page 194: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

192

Prof. dr Milun Petrović

indeks telesne kondicije, itd.), • Efikasnost iskorišćavanja hrane (konverzija hrane), na-ročito kabastih hraniva (kod preživara), • Plodnost, preživljavanje mladih i dobre materinske spo-sobnosti. Za uspešno organizovanje stočarske proizvodnje i izbor adekvatnog metoda gajenja neophodno je dobro poznavanje fe-notipa organski gajenih životinja kojeg čini interakcija genotipa i faktora sredine:

P = G x E

gde je: P – fenotip organski gajenih životinja, G – genotip organski gajenih životinja, E – paragenetski faktori (faktori sredine).

U govedarskoj organskoj proizvodnji u Evropi do sada su u procesu proizvodnje organskog mleka dobra iskustva posti-gnuta prvenstveno sa rasama kombinovanog tipa (simentalskom i smeđom (mrkom)) i mlečnog tipa (frizijskom crno i crveno belom, džerzej). U našim uslovima organska proizvodnja mleka i mesa, pored oslanjanja na autohtone rase (podolska, kolubarska i buša), može biti zasnovana i na pomenutim rasama dvojnog pravca pro-izvodnje, a prvenstveno na domaćem šarenom govečetu tipa si-mentalac (Petrović D.M. i sar., 2006b).

Slika 1 a. Kombinovane rase goveda (meso i mleko) - smeđa (mrka) i domaće šareno goveče

Page 195: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

193

Organska proizvodnja u stočarstvu

U ovčarstvu organska proizvodnja je usmerena na pro-izvodnju prvenstveno mesa, a zatim mleka i mlečnih proizvoda i vune u cilju izrade etnotkanina, s obzirom da se organska pro-izvodnja često kombinuje sa etnoturizmom, pri čemu se koriste ra-zličiti sistemi držanja ovaca i različite veličine farme (Gutić i sar., 2006a). Kao primer racionalnog korišćenja prirodnih resursa ističu se rezultati tova jagnjadi virtemberga u Nemačkoj, koja su na paši ostvarila prirast od 38,5 kg i u kombinovanom sistemu 41 kg.

Slika 1 b. Mlečna rase goveda -frizijska i džerzejska

Slika 1 c. Autohtone rase goveda - podolska, kolubarska i buša (crna i crvena)

Page 196: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

194

Prof. dr Milun Petrović

Slika 2. Sojevi pramenke - sjenički, beli metohijski, pirotski, svrljiški

U kozarstvu organska proizvodnja bi trebalo da se zasniva na proizvodnim potencijalima autohtone domaće balkanske koze i da bude usmerena prvenstveno na proizvodnju mleka i kozjih sireva (Gutić i sar., 2006b).

Slika 3. Balkanska koza tipična za Srbiju

U našim uslovima organska proizvodnja u ovčarstvu može se zasnivati na različitim sojevima pramenki i proizvodnji mesa, mleka i vune.

Page 197: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

195

Organska proizvodnja u stočarstvu

Organsko svinjarstvo se temelji na gajenju autohtonih (mangulica), lokalno adaptiranih rasa velike otpornosti i dugove-čnosti (crna slavonska, moravka, resavka) i hibridnih linija određe-nih karakteristika (miran temperament, snažna konstitucija, dobre materinske osobine). Cilj organskog uzgoja svinja je proizvodnja visokovrednih namirnica uz osiguranje dobrobiti svinja i zaštitu životne sredine.

Slika 4. Rase svinja - mangulica, moravka, resavka, crna slavonska

U živinarstvu osnovne razlike između konvencionalne i organske proizvodnje se odnose na način držanja i intenzivnost proizvodnje (Bogosavljević-Bošković i Mitrović, 2005). U princi-pu, hibridi u organskom uzgoju pokazuju nižu nosivost i viši mo-rtalitet (Holandija). U Nemačkoj, Francuskoj i SAD je orijentacija ka živini sa kombinovanim svojstvima, koja je bliža organskim pri-n cipima uzgoja. U našim uslovima organska proizvodnja u živina-rstvu bazira se na držanju u ispustima spororastućih hibrida (Ma-ster Grey, Redbro, Redpac, Grey Barred) i domaćih (autohtonih) rasa kokoši (pogrmuša, svrljiška, zaječarska, dečanska, somborska kaporka i banatski gološijan).

Page 198: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

196

Prof. dr Milun Petrović

Slika 5 a. Spororastući hibridi - Master Grey, Redbro, Redpac i Grey Barred

Slika 5 b. Autohtone rase - svrljiška, somborska kaporka, banatski gološijan i pogrmuša

Page 199: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

197

Organska proizvodnja u stočarstvu

Ishrana životinja Ishrana životinja mora biti prilagođena fiziološkim za-htevima. Hrana mora biti pripremljena u formi koja dozvoljava životi njama da iskažu prirodne navike u ishrani i zadovolje svo-je potrebe. Životinje se hrane organski proizvedenom hranom. Hrana za životinje se najvećim delom dobija sa sopstvene organ-ske proizvodne jedinice. Procenat nabavljene hrane može biti do 60% ukoliko se hrana nabavlja iz organske proizvodne jedinice. Do 30% količine hrane u obroku može da se sastoji od hrane iz perio-da kon verzije, osim ako je hrana iz perioda konverzije proizvede-na na sopstvenom poljoprivrednom gazdinstvu kada učešće takve hrane može da iznosi 100%. Organska proizvodna jedinica može da nabavi najviše do 10% konvencionalnih hraniva za preživare, odnosno 20% hraniva za druge vrste životinja kada se ne može na-baviti hrana organskog porekla. Učešće konvencionalnih hraniva u dne vnom obroku ne sme da bude veće od 25% suve materije obro-ka. Ako kao rezultat ekstremnih klimatskih uslova, elementarnih nepogoda ili štetnog uticaja čovekovog delovanja nije moguća pro-izvodnja zelene, odnosno kabaste hrane, savezni inspektor može dozvoliti u ograničenom vremenskom periodu, i u određenoj obla-sti, veće učešće konvencionalne hrane. Ishrana preživara se zasniva na maksimalnom korišćenju ispaše. Najmanje 60% suve materije dnevnog obroka se sastoji od krmnog bilja, sveže ili sušene kabaste hrane ili silaže. Ispašom životinja obezbeđuje se: njihov boravak na otvo-renom, održavanje životinja u dobroj telesnoj kondiciji, regulisanje florističkog sastava na pašnjacima i neophodno ciklično kruženje hranljivih materija između zemljišta, biljaka i životinja. Održavanje pašnjaka i zemljišta u dobrom stanju, postiže se: pravilnim i planskim iskorišćavanjem pašnjačkih površina, odgovarajućom gustinom životinja po jedinici površine pašnjaka uzimajući u obzir vrstu životinja i kvalitet pašnjaka, brojem vrsta životinja koje će se držati na istom pašnjaku, odnosno da li će se na pašnjaku držati samo jedna, dve ili više vrsta životinja, kao i njiho-vom rotacijom.

Page 200: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

198

Prof. dr Milun Petrović

Ishrana mladunaca u organskom uzgoju je osetljivo i veoma važno pitanje. U cilju dobrobiti životinja poželjno je da se majčinim mlekom hrane: telad do 3 meseca, jagnjad i jarad do 45 dana i pra-sići do 40 dana. Ova odredba direktno znači da se u ishrani mladunča-di koristi organsko mleko. Kako bi se izbeglo korišćenje skupog organskog mleka za ishranu mladunaca može se reći da u većini slučajeva postoji praksa da se mladunci hrane mlekom dobijenim od jedinki iste vrste, gajenih u konvencionalnim uslovima. Nije do-zvoljeno korišćenje zamena za mleko u ishrani. Krmno bilje, sveža ili sušena kabasta hrana ili silaža su deo dnevnog obroka za svinje i živinu. Dnevni obrok tovne živine sadrži najmanje 65% žitarica. U pripremi i konzervisanju obroka se mogu koristiti ko n-zervansi kao što su: bakterije, gljivice i enzimi. Pri spremanju si-laže mogu se, kao konzervansi, koristiti: mravlja, sirćetna, mlečna i propionska kiselina. Zastupljenost neorganskih stočnih hraniva ne sme da pređe 10% suve materije u obroku kod preživara i 15% suve materije u obroku kod nepreživara. U organskoj proizvodnji mogu se koristiti hraniva animal-nog porekla ako su u skladu sa količinskim ograničenjima koje propisuje Pravilnik o metodama organske stočarske proizvodnje (Službeni glasnik RS, 51/02) ili su proizvedena i pripremljena u skladu sa propisima koji regulišu organsku proizvodnju i preradu, i to: sveže mleko, mleko u prahu, obrano mleko, obrano mleko u prahu, punomasno mleko, punomasno mleko u prahu, surutka, surutka u prahu, surutka u prahu sa malim sadržajem šećera, pro-tein surutke u prahu (ekstrahovan fizičkom obradom), kazein i la-ktoza u prahu, riba, riblje ulje, autolizati, hidrolizati i proteolizati mekušaca ili ljuskara dobijeni dejstvom enzima u rastvorljivom ili nerastvorljivom obliku (daju se samo mladim životinjama), riblje brašno. U organskoj proizvodnji u ishrani životinja se mogu kori-stiti sledeći mineralni elementi i elementi u tragovima, i to: Mineralni elementi: • natrijum (nerafinisana morska so, gruba kamena so, na-

Page 201: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

199

Organska proizvodnja u stočarstvu

trijum-sulfat, natrijum-karbonat, natrijum-bikarbonat, natrijum-hlorid), • kalcijum (litotamnion, ljuske morskih životinja, kalcijum-karbonat, kalcijum-laktat, kalcijum-glukonat), • fosfor (dikalcijum-fosfat-precipitat iz kosti, defluorizovan dikalcijum-fosfat, defluorizovan monokalcijum-fosfat), • magnezijum (bezvodni magnezijum, magnezijum-sulfat, magnezijum-hlorid, magnezijum-karbonat), • sumpor (natrijum-sulfat).Elementi u tragovima (mikroelementi): • gvožđe (fero (II) karbonat, fero (III) sulfat-monohidrat, feri (III) oksid), • jod (kalcijum-jodat, bezvodni, kalcijum-jodat, heksahi-dratni, kalijum-jodid), • kobalt (kobalt (II) sulfatni-monohidrat odnosno heptahi-drat, osnovni kobalt- (II) karbonat, monohidrat), • bakar (bakar (II) oksid, osnovni bakar (II) karbonat, mo-nohidrat, bakar (II) sulfat, pentahidrat), • mangan (mangan (II) karbonat, mangan-oksid i manga n-seskvioksid, mangan (II) sulfat, mono, odnosno tetrahidrat), • cink (cink-karbonat, cink-oksid, cink-sulfat, mono odno-sno heptahidrat), • molibden (amonijum-molibdat, natrijum-molibdat), • selen (natrijum-selenat, natrijum-selenit). Vitamini, provitamini i hemijske supstance sličnog efekta koje se koriste u ishrani životinja moraju da potiču od prirodnih materija. Kod monogastričnih životinja se mogu koristiti sintetički vitamini koji su po svom sastavu identični ili slični prirodnim. U organskoj proizvodnji u ishrani životinja mogu se ko-ristiti enzimi, mikroorganizmi i aditivi utvrđeni Pravilnikom o metodama organske stočarske proizvodnje (Službeni glasnik RS 51/02) (Tabela 4).

Page 202: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

200

Prof. dr Milun Petrović

• Enzimi 3-fitaza• MikroorganizmiBacillus cereus var. MoyouBacillus lichmeniformisBacillus submilis

• priprema 3-fitaze proizvedene od Aspergillus niger, koja ima minimalnu aktivnost fitaze od 5000 FTU/g za knite i tečne dodatke• Bacillus cereus var. moyou koji sadrži minimalno 1010 CFU/g dodataka• mešavina Bacillus lichmeniformis/Bacillus submilis koja sadrži 3,2x109 CFU/g dodataka (1,6x109 CFU/g od svake bakterije)

• Vezivna sredstva• Koagulanti • Antikoagulanti

• koloidna silicijumska kiselina• silicijumski prah• sepiolit• bentonit• kaolinska glina• vermikulit• perlit

• Pomoćna sredstva u preradi krmiva

• morska so, gruba kamena so, enzimi, kvasac. surutka, šećer, rezanci šećerne repe, brašno od žitarica, melasa, bakterije mlečne, sirćetne, mravlje i propionske bakterije• kada vremenski uslovi ne dozvole adekvatnu fermentaciju inspekcijs-ka služba može odobriti upotrebu mlečne, mravlje, propionske i sirćetne kiseline u proizvodnji silaže

Tabela 4. Dozvoljeni enzimi, mikroorganizmi i ostali aditivi u ishrani životinja

Standardi propisuju zabranu upotrebe: antibiotika, ko k-cidiostatika, medicinskih preparata, stimulatora rasta ili bilo koje materije kojima se stimuliše rast. Zabranjena je upotreba GMO i GM derivata u celom proizvodnom lancu. U ishrani životinja nisu dozvoljeni sledeći sintetički proizvodi: stimulatori rasta, sredstva za podsticanje apetita, veštačke boje, urea i čiste aminokiseline. Od prirodnih proizvoda nije dozvoljeno davanje: klaničnih otpadaka i životinjskog izmeta.

Page 203: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

201

Organska proizvodnja u stočarstvu

Uslovi smeštaja, ponašanje i dobrobit životinja Zakonskom regulativom postavljeni su visoki standardi koji određuju uslove za uzgoj životinja u samoodrživim sistemi-ma. U organskom uzgoju nije dopuštena forsirana ishrana i isko-rišćavanje životinja. Takođe, nisu dozvoljene intervencije kao što je sečenje repova, krila i zuba, debikiranje i obezrožavanje. Neke od intervencija mogu biti dozvoljene u cilju poboljšanja sigurnosti i zdravlja i obavljaju se u optimalnom uzrastu. Patnja životinja pri intervencijama mora biti svedena na minimum, tako da se mogu koristiti anestetici, ako je to potrebno. U organskoj stočarskoj proizvodnji, a radi očuvanja kvalite-ta proizvoda i tradicionalnih postupaka proizvodnje, može se vršiti fizička kastracija životinja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje dobrobit životinja i u tačno određenom uzrastu. Reprodukcija ži-votinja u organskoj proizvodnji obavlja se putem prirodnog pri-pusta ili veštačkog osemenjavanja, pri čemu nije dozvoljen embri-otransfer, kao ni sinhronizacija i indukcija estrusa. Regulativom je određena i dužina perioda uzgoja pre klanja za pojedine vrste i kategorije, naročito živine, tako da je kod pilića minimalan period uzgoja pre klanja 81 dan, kod patki 49 dana, kod ćurki i guski za pečenje 140 dana. Jedna od osnovnih karakteristika organske stočarske pro-izvodnje jeste insistiranje na takvim smeštajnim uslovima i na primeni takve tehnologije gajenja koja će u potpunosti omogućiti ispoljavanje svih prirodnih obrazaca ponašanja životinja. U organskoj stočarskoj proizvodnji životinje se ne mogu vezivati ili stavljati u izolaciju (držati pojedinačno), osim u pose-bnim slučajevima, i to u ograničenom vremenskom periodu, a pod uslovom da za to postoje razlozi bezbedonosne prirode i razlozi koji se odnose na dobrobit i zdravstveno stanje životinja, graviditet i pol (priplodnjaci se mogu držati pojedinačno). Izuzetno od ovo-ga, u slučaju kada je neophodno obezbediti osnivanje ili održavanje organske proizvodnje na gazdinstvima koja su suočena sa klima-tskim, geografskim ili strukturnim poteškoćama, goveda na malim proizvodnim jedinicama mogu se vezivati, ako njihovo držanje nije moguće u grupama shodno njihovim životnim potrebama i pod

Page 204: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

202

Prof. dr Milun Petrović

uslovom da im je obezbeđen pristup pašnjacima tokom perioda ispaše, odnosno pristup prostoru na otvorenom najmanje dva puta nedeljno, ako ispaša nije moguća. U organskoj stočarskoj proizvodnji životinje se uzgajaju u odgovarajućim objektima za uzgoj životinja ili na otvorenom prostoru u predelima u kojima klimatski uslovi omogućavaju bo-ravak životinja na otvorenom prostoru. Objekti za uzgoj životinja u organskoj stočarskoj proizvodnji treba da imaju takvu izolaciju, grejanje i ventilaciju koji omogućavaju da se cirkulacija vazduha, nivo prašine, temperatura, relativna vlažnost vazduha i koncentra-cija gasova održavaju u granicama koje nisu štetne po životinje i da obezbeđuju odgovarajuću prirodnu ventilaciju i dovoljnu količinu prirodnog svetla. Poseban naglasak se stavlja na: prostor po grlu koji je na-menjen slobodnom kretanju, karakteristikama poda i specifičnim odgajivačkim postupcima. Prema standardima životinje moraju imati dovoljno pro-stora za hranjenje, odmaranje i kretanje, pristup vodi i hrani mora biti slobodan. Za svaku vrstu i kategoriju propisana je optimalna gustina naseljenosti, koja obezbeđuje dovoljno prostora za norma-lno stajanje i pravljenje prirodnih pokreta. Minimalne unutrašnje i spoljašnje površine smeštaja za različite vrste i kategorije životinja u organskoj stočarskoj proizvodnji prikazane su u tabelama 5, 6 i 7.Objekti za uzgoj sisara treba da ispunjavaju sledeće uslove: • Pod treba da bude gladak i da se ne kliza, a najmanje po-lovina od njegove ukupne površine (50%) treba da bude puni pod i bez nagiba, što podrazumeva da taj deo nije sačinjen od greda ili rešetkaste konstrukcije; • Prostor za ležanje i odmaranje treba da bude dovoljne ve-ličine, izrađen od čvrstog materijala koji nije rešetkaste konstru-kcije, kao i da bude udoban, čist i suv, sa dovoljno suve prostirke koja je od slame ili drugog podesnog prirodnog materijala, a koja se može poboljšati ili obogatiti nekim drugim mineralnim proizvo-dom; • Objekti za uzgoj svinja treba da imaju površine za kreta-

Page 205: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

203

Organska proizvodnja u stočarstvu

Kategorija

Unutrašnja površina objekta (površina dostupna životinjama)

Spoljna površi-na (površina za kretanje, ne uk-

ljučujući pašnjak)Telesna masa,

kg m2/grlo m2/grlo

Goveda i konji

Do 100Do 200Do 350

Preko 350

1,52,54,05

sa min. od 1 m2/100 kg

1,11,93,03,7

sa min. od 0,75 m2/100 kg

Mlečne krave 6 4,5

Bikovi 10 30

Ovce i koze

1,5 ovca/koza0,35 jagnjadi/

jaradi

2,52,5

sa 0,5 po jagnjetu/jaretu

Tabela 5. Unutrašnja površina objekta i ispusta za različite kategorije goveda, konja, ovaca i koza

nje koje omogućavaju životinjama da riju i kopaju. Za ove potrebe mogu se koristiti različiti supstrati; • Telad mogu da bude smeštena u individualnim boksovi-ma samo do nedelju dana starosti; • Krmače treba držati u grupama, osim u poslednjim faza-ma bremenitosti i tokom perioda laktacije; • Prasiće ne treba držati u kavezima ili u boksovima sa rešetkastim podom. Objekti za uzgoj živine treba da ispunjavaju sledeće uslove: • Objekat treba da bude izgrađen tako da sva živina ima lak pristup otvorenom prostoru; • Treba da imaju otvore odgovarajuće veličine za ulazak i izlazak, a ukupna dužina tih otvora treba da bude najmanje 4 m na 100 m² površine prostora koji je na raspolaganju živini;

Page 206: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

204

Prof. dr Milun Petrović

Kategorija

Unutrašnja površina objekta (površina dostupna

životinjama)

Spoljna površina (površina za kretanje, ne uključujući

pašnjak)Telesna masa,

kg m2/grlo m2/grlo

Oprašene krmače sa

prasadima do 40 dana

7,5 2;5

Tovne svinjeDo 50Do 85

Do 110

0,81,11,3

0,60,81

Prasad Starija od 40 dana do 30 kg 0,6 0,4

Priplodne svinje

2,5 m2 (krmače)

6,0 m2(nerastova)

1,98,0

• Najmanje jedna trećina površine objekta treba da bude izgrađena od čvrstog materijala, odnosno da nije mrežaste ili reše-tkaste strukture i treba da bude pokrivena prostirkom od materi-jala kao što je slama, pilotina ili pesak, a u delu koji je rešetkaste strukture prečke treba da budu u veličini i broju koji odgovara vrsti živine i veličini jata; • Maksimalni kapacitet objekta treba da bude: 4.800 pilića, 3.000 koka nosilja, 5.200 biserki, 4.000 ženki mošusne ili pekinške patke ili 3.200 mužjaka mošusne ili pekinške patke ili drugih pata-ka, 2.500 kopuna, guski ili ćurki; • Ukupna upotrebljiva površina objekta za tov živine u bilo kojoj pojedinačnoj jedinici ne treba da bude veća od 1.600 m²; • U slučaju objekata za koke nosilje, ti objekti treba da imaju

Tabela 6. Unutrašnja površina objekta i ispusta za različite kategorije svinja

Page 207: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

205

Organska proizvodnja u stočarstvu

Tabela 7. Unutrašnja površina objekta i ispusta za različite kategorije živine

Kategorija

Unutrašnja površina objekta (površina dostupna životinjama)

Spoljna površina (m2površine u

rotaciji po grlu)

Broj ptica/m2

cm sedala/ptici

7 nosilja po gnezdu ili kod zajedničkog gnezda 120 cm2 po

ptici

4, pod uslovom da se ne premaši limit

od 170 kg N/ha/god.

Nosilje 6 18

7 nosilja po gnezdu ili kod zajedničkog gnezda 120 cm2 po

ptici

4, pod uslovom da se ne premaši limit

od 170 kg N/ha/god.

Tovni pilići (u fiksnim objektima)

10 sa mak-simumom

od 21 kg te-lesne mase

po m2

20(samo za morke)

4 brojlera i morke4,5 patke10 ćurki

15 gusakaKod svih navedenih vrsta nije premašen

limit od 170 kg N/ha/god.

dovoljnu podnu površinu koja je dostupna nosiljama i koja je po-godna za sakupljanje izmeta; • Prirodna svetlost se može dopuniti veštačkom, kako bi se postigao maksimum od 16 sati svetla dnevno, uz neprekidni period noćnog odmora u trajanju od najmanje osam sati bez veštačkog osvetljenja; • Živinu ne treba držati u kavezima, a vodenim pticama tre-ba da bude obezbeđen pristup potoku, bari, jezeru ili bazenu kad god to dozvoljavaju vremenski i higijenski uslovi, kako bi se zado-voljile posebne potrebe ove vrste. Životinje imaju pristup ispustu, koji mora imati odgovara-juću zaštitu od kiše, vetra, sunca i ekstremnih temperatura.

Page 208: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

206

Prof. dr Milun Petrović

Celokupna tehnologija gajenja na jednoj organskoj stoča-rskoj farmi mora da zadovolji tzv. koncept pet sloboda, koji obuhva-ta: • slobodu od žeđi, gladi ili gladovanja, • slobodu od nedostatka prostora i/ili komfora, • slobodu od bola, povreda ili bolesti, • slobodu da se normalno ispolje svi obrasci ponašanja i • slobodu od straha i/ili stresa. Zdravstvena zaštita Zdravstvena zaštita životinja u organskom stočarstvu bazi-ra se na poštovanju principa prevencija pre lečenja. Zakonska re-gulativa iz ove oblasti potencira uzgoj genetski otpornih jedinki uz poboljšanje ambijentalnih uslova i nege. Mere prevencije pre lečenja podrazumevaju: • Korak 1: Uzgoj evolutivno adaptiranih i otpornih rasa (autohtone, aklimatizovane rase, proučavanje genetske rezistencije na neke bolesti (mastitis, parazitske infekcije kod ovaca i virusne kod živine itd.)); • Korak 2: Ishrana i uslovi držanja u skladu sa standardima organskog stočarstva (zoohigijenske mere, smeštaj i kretanje); • Korak 3: Primena alternativne terapije bazirane na biljnim preparatima, homeopatskim sredstvima i slično; • Korak 4: Ukoliko terapija ne pomogne – sintetski lekovi se mogu primeniti. Najčešći zdravstveni problemi kod goveda u organskoj pro-izvodnji mleka su mastitis i poremećaji u reprodukciji, dok su u proizvodnji mesa najčešći poremećaji u reprodukciji. Najčešći zdravstveni problem ovaca u organskoj proizvo-dnji mesa je kontrola endoparazita, koja ipak zahteva upotrebu antiparazitika. Od zdravstvenih problema kod živine u organskoj pro-izvodnji jaja i mesa dolaze do izražaja povećani rizici od: veće uče-stalosti parazitskih infekcija, njukastl bolesti, bakterijskih infekcija (salmonella i campylobacter) i kanibalizama.

Page 209: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

207

Organska proizvodnja u stočarstvu

Kao najčešći zdravstveni i proizvodni problemi u organ-skom uzgoju svinja navode se: manji prirast, nagnječenje prasadi i povećana osetljivost na parazitske infekcije.

Grafikon 3. Najčešći poremećaji zdravlja goveda u organskoj proizvodnji mleka

1.00

1.50

2.00

2.50

3.00

3.50Mastitis

Neplodnost

Mlečna groznica

Hromost

Teška telenja

Abortus

Naduni

BSE

Ketoza

Travna tetanija

procenat

1,00

1,20

1,40

1,60

1,80

2,00NeplodnostTeškoće pri telenjuMastitisHromostTravna tetanijaMetiljNaduniBSE

procenat

Grafikon 4. Najčešći poremećaji zdravlja goveda u organskoj proizvodnji mesa

Prevencija bolesti u organskoj proizvodnji zasniva se na: 1. Selekciji odgovarajućih rasa, uzgajivačkim metodama koje su u skladu sa zahtevima i potrebama životinjske vrste, a koje treba da razviju otpornost na bolesti i zaštitu od infekcija. U uslovi-

Page 210: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

208

Prof. dr Milun Petrović

ma organske proizvodnje autohtone rase imaju posebnu prednost. Jasno je da su autohtone rase koje su nastale kroz proces evoluti-vno-genetske adaptacije na uslove staništa znatno otpornije od egzotičnih – uvezenih rasa. Zbog toga je očuvanje i selekcija loka-lno adaptiranih životinja sasvim u skladu sa organskim principima. Treba imati u vidu da osnovna ideja o uzgoju jedinki koje pokazuju genetsku rezistenciju na pojedina oboljenja, zahvaljujući razvoju tehnika molekularne biologije i intenzivnim studijama proučava-nja genoma domaćih životinja postaje sve aktuelnija. U tom smislu posebna pažnja je usmerena na proučavanje genetske rezistencije goveda na mastitis, gde su već identifikovani kandidat geni, kod ovaca na parazitske infekcije, a kod živine na virusne infekcije. 2. Pravilnoj ishrani, čime se razvija prirodna imunološka zaštita životinja. 3. Sprovođenju vakcinacionog programa koji utvrđuje nadležni organ. 4. Održavanju zoohigijenskih uslova - objekti, boksovi i oprema moraju biti adekvatno oprani, očišćeni i dezinfikovani

1.00

1.20

1.40

1.60

1.80

2.00

2.20

2.40

2.60

2.80 Zarazna šepavost

MastitisFly strike

Metilj/crvi

Teškoće pri jagnjenjuBolest blizanaca

Bolest uzrokovana klostridijamaPastuerella

Abortus

O včije kraste (boginje)Scrapie

procenat

Grafikon 5. Najčešći poremećaji zdravlja ovaca u organskoj proizvodnji mesa

Page 211: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

209

Organska proizvodnja u stočarstvu

kako bi se sprečile infekcije i razmnožavanje prenosilaca infekcije. Odobrena sredstva za čišćenje i dezinfekciju objekata, instalacija, opreme i pribora u organskom stočarstvu su: kalijum i natrijum sapun, voda i vodena para, krečnjak, kreč, negašeni kreč, natrijum-hipohlorid (tečno belilo), kaustična soda, kamena soda, hidrogen-peroksid, prirodni biljni ekstrakti, limunska, parasirćetna, mra-vlja, mlečna, oksalna i sirćetna kiselina, alkohol, azotna kiselina (za opremu u mlekarstvu), fosforna kiselina (za opremu u mlekarstvu), formaldehid, sredstva za čišćenje i dezinfekciju za bradavice i opre-mu za mužu, natrijum-karbonat. Feces, urin, nepojedeni i prosuti ostaci hrane odstranjuju se što češće kako bi se smanjila pojava ne-prijatnog mirisa, insekata i glodara. Potreba za lečenjem životinja postoji i u uslovima organske proizvodnje. Ako je tretman neophodan, prvo treba pribegavati iskustvima tradicionalne i alternativne medicine, a u krajnjoj nu-ždi, mogu se primeniti i konvencionalni lekovi pri čemu se: bole-sne životinje moraju vidno obeležiti, mora voditi protokol lečenja (upotrebljene doze, trajanje tretmana i period karence), kao i nave-sti razlog eventualnog isključenja iz organskog uzgoja (Rushen i Passille, 1998). Tako je prema Pravilniku upotreba konvencionalnih lekova za primenu u veterini dozvoljena najviše u dva tretmana u toku godine kod životinja koje se uzgajaju više godina, dok kod životinja kod kojih je proizvodni vek do jedne godine dozvoljena je jedna terapija sa primenom konvencionalnih lekova za upotrebu u veteri-ni. U slučaju lečenja konvencionalnim lekovima period karence se mora produžiti i to najmanje udvostručiti da bi proizvodi anima-lnog porekla sačuvali sertifikat organskog proizvoda. Osim produžene karence, tretmani životinja u organskom sistemu podrazumevaju liste dozvoljenih lekova. Prema standa-r dima, u prevenciji nije dopuštena primena lekova i sredstava za upotrebu u veterini kao što su: antibiotici, sulfonamidi, sedativi, kokcidiostatici, antihelmintici, hormoni u cilju sinhronizacije estrusa, vakcine protiv bolesti koje se mogu kontrolisati alternati-vnim metodama, itd. Dozvoljava se vakcinacija ukoliko je zakonom

Page 212: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

210

Prof. dr Milun Petrović

propisana ali se tada zabranjuje upotreba vakcina koje su proizve-dene genetičkim inženjeringom.

Očuvanje životne sredine Organska stočarska proizvodnja bazira se na izraženom smanjenju, ako ne i na potpunom isključenju upotrebe pesticida i mineralnih đubriva, pre svega azota, uz istovremeno smanje-nje broja životinja po hektaru zemljišnih površina, što sve jasno i nedvosmisleno doprinosi očuvanju životne sredine. Potrebna površina za određeni broj životinja se izračunava u odnosu na Nitratnu direktivu koja predviđa ekvivalent od 170 kg N/ha/godini. To znači da je 1 ha dovoljan za: 2 muzne krave, 12 teladi od 0 do 6 meseci, 14 ovaca ili koza, 140 jagnjadi do 6 meseci, 6,5 krmača, 16 tovnih svinja 35-105 kg i 2 konja starija od 6 mese-ci..

Literatura

Angelovski G., Timova Lj., Delev K., Kolev G. (2012): Vodič za organsku poljoprivrednu proizvodnju. Federacija proizvođača organskih proizvo-da Makedonije, Skoplje.

Annual Report (2001): Building an Even Stronger 3m. General Offices. 3M Center.

Berber N., Đokić N., Kočić-Vugdelija V. (2011): Organska poljoprivre-dna proizvodnja kao element strategije održivog razvoja Srbije. Tema-tski zbornik Agrarna i ruralna politika u Srbiji, nužnost ubrzanja reformi, DAES – Društvo agrarnih ekonomista Srbije, Beograd, Novi Sad, 129-145.

Bogosavljević-Bošković S., Mitrović S. (2005): Gajenje različitih vrsta ži-vine. Agronomski fakultet, Čačak.

Bogosavljevic-Boskovic S., Kurcubic V., Petrovic M.D., Doskovic V. (2006a): The effects of season and rearing system on meat quality traits. Czech J. Anim. Sci., 51(8), 369-374.

Bogosavljevic-Boskovic S., Kurcubic V., Petrovic M.D., Radovic V. (2006b): The effect of sex and rearing system on carcass composition and

Page 213: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

211

Organska proizvodnja u stočarstvu

cut yields of broiler chickens. Czech J. Anim. Sci., 51(1), 31-38.

Bogosavljević-Bošković S., Pavlovski Z., Petrović M.D., Dosković V., Rakonjac S. (2010): Broiler meat quality: Proteins and lipids of muscle tissue. African Journal of Biotechnology, 9(54), 9177-9182.

Bogosavljević-Bošković S., Pavlovski Z., Petrović M.D., Dosković V., Ra-konjac S. (2011a): The effect of rearing system and lenght of fattening period on selected parameters of broiler carcass quality. Archiv für Ge-flügelkunde, 75(3), 158-163.

Bogosavljević-Bošković S., Rakonjac S., Dosković V., Petrović M.D. (2011b): Organska proizvodnja u živinarstvu: pregled važnijih aspekata uzgojne tehnologije. Proceedings International Scientific Symposium of Agriculture – Agrosym, Jahorina, 287-295.

Bogosavljević-Bošković S., Rakonjac S., Dosković V.,. Petrović M.D (2012a): Broiler rearing systems: a review of major fattening results and meat quality traits. World’s Poultry Science Journal, 68(2), 217-228.

Bogosavljević-Bošković S., Rakonjac S., Dosković V., Petrović M.D. (2012b): Broiler breeds and hybrids in non-industrial rearing system. Procedings First International Symposium on Animal Science, Belgrade, 80-86.

Đedović R., Bogdanović V., Stanojević D., Beskorovajni R., Trivunović S., Petrović D.M., Samolovac Lj. (2013): The assessment of the Selection Effects on Milk Yield Traits in Black-White Cattle. Proceedings 23rd International Symposium New Technologies in Contemporary Animal Production, Novi Sad, 18-21.

Đoković R., Ilić Z., Kurućubić V., Petrović D.M., Dosković V. (2011): Functional and morphological state on the liver in Simmental dairy cows during transitional period. Revue de Medicine Veterinarire, 162(12), 572-577.

Đoković R., Kurćubić V., Ilić Z., Petrović D.M., Stojković J., Milošević B., Cincović M. (2013a): Metabolic status in Simmental Dairy Cows During Transition Period. Biotechnology in Animal Husbandry, 29(1), 29-36.

Đoković R., Kurćubić V., Ilić Z., Cincović M., Fratrić N., Stanimirović Z., Petrović M.D., Petrović M.P. (2013b): Evaluation of the metabolic status of Simmental dairy cows in early and mid lactation. Animal Science Pa-pers and Reports, 31(2), 101-110.

Page 214: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

212

Prof. dr Milun Petrović

Đoković R., Kurćubić V., Ilić Z., Cincović M., Petrović D.M., Fratrić N. (2013c): Estimation the Metabolic of Transitional Dairy Cows on the Ba-sis Changes Characteristical Blood Biochemical Indicators. Lucrari Sti-ntifice Medicina Veterinaria, XLVI(4), 58-65.

Đoković R., Kurćubić V., Ilić Z., Cincović M., Petrović M., Fratrić N., Jašović B. (2013d): Evaluation of metabolic status in Simmental dairy cows during late pregnancy and early lactation. Veterinarski arhiv, 83(6), 593-602.

European Commission (2010): Directorate-General for Agriculture and Rural Development.

Gutić M., Bogosavljević-Bošković S., Kurćubić V., Petrović D.M., Ma ndić L., Dosković V. (2006): Kozarstvo – tehnika i tehnologija odgajivanja. Pri-ručnik. Agronomski fakultet, Čačak i Istituto Sperimentale Italiano „La-zzaro Spallanzani“, Milano.

Gutić M., Petrović D.M., Kurćubić V., Bogosavljević-Bošković S., Mandić L., Dosković V. (2006): Ovčarstvo – tehnologija proizvodnje. Priručnik. Agronomski fakultet, Čačak i Istituto Sperimentale Italiano „Lazzaro Spallanzani“, Milano.

IFOAM (1996): International Federation of the Organic Agricultural Movemennt: Basic Standard for Organic Agriculture and Food proce-ssing (10th Edition) SÖL, Bad Dürckhein.

Jovanović S., Trailović R., Savić M. (1998): Stočarstvo u uslovima orga-nske poljoprivrede. Zbornik radova I kongresa veterinara Jugoslavije – Organska proizvodnja u stočarstvu, Eduvet, 99-107.

Kalentić M., Stefanović E., Simić I., Maerz U. (2014): Organska poljopri-vreda u Srbiji 2014. Nacionalno udruženje za razvoj organske proizvo-dnje Serbia organica.

Kijlstra A., Eijck I.A.J.M. (2006): Animal health in organic livestock pro-duction systems; a review. NJAS Wageningen Journal of Live Sciences, 54(1), 77-94.

Koprivica R., Veljković B., Radivojević D., Petrović D.M., Barać S., Ma-rić M. (2013): Milk Quality on Family Farms Depending on the Proper Function of Milking System. Journal of Mountain Agriculture on the Ba-lkans, 16(4), 847-862.

Page 215: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

213

Organska proizvodnja u stočarstvu

Laurence, E.A. (1991): Relevance of social science to Veterinary Medici-ne. Journal of American Medical Association, 199, 1018-1020.

Milojević N., Rakonjac S. (2011): Uticaj genotipa, ishrane i ispusta u neindustrijskim sistemima gajenja u živinarstvu. Zbornik radova Smo-tra naučnih radova studenata agronomije sa međunarodnim učešćem, Čačak, 7, 83-91.

Mirecki N. (2009): Organska poljoprivreda. Poljoprivredni magazin.

Mitrović S., Đekić V. (2013): Organska živinarska proizvodnja. Poljopri-vredni fakultet, Beograd.

Mirecki N., Wehinger T., Repič P., Jaklič M. (2011): Priručnik za organsku proizvodnju za osoblje savjetodavne službe. Biotehnički fakultet, Podgo-rica.

Organic Trade Association, 2010.

Passille de A.M.B. (1997): Le lait ecologique fait son nid. Le Bulletin des Agriculteurs, 3, 51-54.

Petrović D.M., Gutić M., Bogosavljević-Bošković S. (2003): Fenotipska ispoljenost i varijabilnost osobina dugovečnosti i životne proizvodnje kod krava simentalske rase. Savremena poljoprivreda, 52(3-4), 407-409.

Petrović D.M., Gutić M., Bogosavljević-Bošković S. (2004a): Masa teladi pri rođenju i njena varijabilnost kod krava simentalske rase. Agroznanje, 5(1), 111-116.

Petrović D.M., Skalicki Z., Bogdanović V., Bogosavljević-Bošković S. (2004b): Uticaj paragenetskih faktora na osobine životne proizvodnje kod krava simentalske rase. Biotehnologija u stočarstvu, 20(5-6), 95-100.

Petrović D.M., Skalicki Z., Bogdanović V., Petrović M.M., Kurćubić V. (2005): The Effect of Paragenetic Factors on Performance Traits in Co-mplete Lactations in Simmental Cows. 8th International Symposium Modern Trends In Livestock Production, Belgrade – Biotechnology in Animal Husbrandy, 21(5-6), 7-12.

Petrović D.M., Đoković R., Bogosavljević-Bošković S., Kurćubić V. (2006a): Uticaj paragenetskih faktora na proizvodne osobine standardnih laktacija kod krava simentalske rase. Savremena poljoprivreda, 55(1-2), 138-143.

Page 216: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

214

Prof. dr Milun Petrović

Petrović D.M., Petrović M.M., Kurćubić S.V. (2006b): Govedarstvo – te-hnologija proizvodnje. Priručnik. Agronomski fakultet, Čačak

Petrović D.M., Skalicki Z., Bogdanović V., Petrović M.M., Đedović R., Perišić P., Đoković R., Dosković V. (2009a): The Effect of Systematic Fa-ctors of the Service Period in Simmental Cows. Journal of Mountain Agriculture on the Balkans, 12(4), 662-675.

Petrović M.D., Skalicki Z., Petrović M.M., Bogdanović V. (2009b): The Effect of Systematic Factors on Milk Yield in Simmental Cows Over Co-mplete Lactations. Biotechnology in Animal Husbandry, 25(1-2), 61-71.

Petrović D.M., Petrović M.M., Đoković R., Dosković V. (2010a): Effect of Systematic Factors on Calving Interval in Simmental Cows. Journal of Mountain Agriculture on the Balkans, 13(2), 318-333.

Petrović D.M., Bogdanović V., Bogosavljević-Bošković S., Đoković R. (2010b): Effect of Systematic Factors on Gestation in Simmental Cows. Acta agriculturae Serbica, XV(29), 31-37.

Petrović D.M., Bogdanović V., Petrović M.M., Bogosavljević-Bošković S. (2010c): Uticaj paragenetskih faktora na proizvodnju 4% mast-korigova-nog mleka u celim i standardnim laktacijama. Zbornik radova XV save-tovanje o biotehnologiji, Čačak, 15(17).

Petrović D.M., Petrović M.M., Skalicki Z., Bogdanović V., Đoković R., Rakonjac S. (2012a): The effect of interaction of systematic factors on milk performance of simmental cows in standard lactation. Biotechnolo-gy in Animal Husbandry, 28(1), 67-75.

Petrović D.M., Skalicki Z., Bogdanović V., Petrović M.M., Bogosa vljević-Bošković S., Đoković R., Rakonjac S. (2012b): The Effect of Geographi-cal Region on Lifetime Milk Yield in Simmental Cows. Proceedings of the First International Symposium on Animal Science, Belgrade, Book I, 103-110.

Petrović D.M., Bogdanović V., Đedović R., Skalicki Z., Petrović M.M., Bogosavljević-Bošković S., Đoković R. (2012c): Correlation analysis of milk production traits across three generations of Simmental cows. Afri-can Journal of Biotechnology, 11(47), 10804-10808.

Petrović D.M., Petrović M.M., Bogdanović V., Đedović R., Đoković R., Dosković V., Rakonjac S. (2013a): Effect of Fixed and Continuous Non-

Page 217: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

215

Organska proizvodnja u stočarstvu

Genetic Factors on Length of Calving Intreval in Simmental Cows. Jour-nal of Mountain Agriculture on the Balkans, 16(4), 880-895.

Petrović D.M., Petrović M.M., Bogdanović V., Bogosavljević-Bošković S., Đedović R., Rakonjac S. (2013b): Effect of Fixed and Continuous Non-genetic Factors on Length of Service Period in Simmental Cows. Proce-edings 10th International Symposium Modern Trends in Livestock Pro-duction, Belgrade, 48-56.

Petrović D.M., Bogdanović V., Bogosavljević-Bošković S., Petrović M.M., Đoković R., Rakonjac S., Dosković V. (2013c): Effect of fixed and conti-nuous non-genetic factors on calf birth weight. Proceedings 23rd Inter-national Symposium New Technologies in Contemporary Animal Pro-duction, Novi Sad, 50-52.

Petrović D.M., Bogosavljević-Bošković S., Đoković R., Rakonjac S., Do-sković V. (2013d): Fenotipska ispoljenost i varijabilnost uzrasta pri prvoj oplodnji i prvom telenju u zavisnosti od odgajivačkog područja. Zbornik radova XVIII savetovanje o biotehnologiji sa međunarodnim učešćem, Čačak, 18(20), 367-372.

Petrović D.M., Bogosavljević-Bošković S., Đoković R., Bokan N., Dosko-vić V., Rakonjac S. (2014): Razvoj organske poljoprivrede i stočarstva u svetu, Evropi i kod nas. Zbornik radova XIX savetovanje o biotehnologiji sa međunarodnim učešćem, Čačak, 19(21), 427-434.

Petrović M.M., Maćej O., Jovanović S., Zorić D., Obradović D., Radulo-vić Z., Bogdanović V., Đorović M., Vučković S., Simić A., Đorđević A., Ostojić D., Gutić M., Petrović D.M. (2003): Nacionalni program Biote-hnologija i agroindustrija. Program unapređenja stočarstva i proizvo-da animalnog porekla. Studija projekta „Optimizacija i standardizacija autohtone tehnologije sjeničkog sira sa zaštitom oznake porekla“, Ev. br. BTN.5.1.0.7141.B. Biotehnologija u stočarstvu, 19(1-2), 1-92 (2003). Institut za stočarstvo, Beograd.

Pravilnik o metodama organske stočarske proizvodnje. Službeni glasnik, 51/02.

Rakonjac S., Bogosavljević-Bošković S., Dosković V., Petrović M.D. (2013): Mortality in laying hens and broilers under differnet rearing sys-tems. Proceedings 23rd International symposium New Technologies in Contemporary Animal Production, Novi Sad, 195-197.

Page 218: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

216

Prof. dr Milun Petrović

Rakonjac S., Bogosavljević-Bošković S., Pavlovski Z., Škrbić Z., Dosković V., Petrović M.D., Petričević V. (2014a): Laying hen rearing systems: a review of major production results and egg quality traits. World’s Poultry Science Journal, 70(1), 93-104.

Rakonjac S., Bogosavljević-Bošković S., Pavlovski Z., Škrbić Z., Dosković V., Petrović M.D., Petričević V. (2014b): Laying hen rearing systems: a review of chemical composition and hygienic conditions of eggs. World’s Poultry Science Journal, 70(1), 151-164.

Rakonjac S., Bogosavljević-Bošković S., Dosković V.,Petrović M.D. (2014c): Uticaj sistema gajenja koka nosilja na masu jaja. Zbornik rado-va XIX savetovanje o biotehnologiji sa međunarodnim učešćem, Čačak, 19(21), 451-454.

Rushen J., de Passille AMB (1998): Behavior, welfare and productivity od dairy cattle. Can. J. Anim. Sci., 78 (Suppl) 3.

Sundrum A. (2001): Organic livestock farming. A critical review. Li-vestock Production Science, 67, 207-215.

United Nations Environment Programme. Annual Report 2003.

Veljković B., Radivojević D., Koprivica R., Petrović D.M. (2013): Pre-requisites for the implementation of quality standards on dairy farms. 23rd International Symposium New Technologies in Contemporary Ani-mal Production, Novi Sad, 63-65.

ANIMAL HUSBANDRY IN ORGANIC AGRICULTURE

Summary: The knowledge of the negative effects of inten-sive industrial agriculture and the consequences that may have on the health of consumers increases interest for alternative agricul-ture especially organic farming. The last decade, the organic pro-duction in the world scale significantly increased. The expansion of organic production have contributed to the standards defined by the laws and regulations that provide a framework for enabling good living conditions for farm animals. The developing countries have problems with healthy soil due its high agricultural production and used chemical fertilizers

Page 219: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

217

Organska proizvodnja u stočarstvu

and pesticides. Serbia has an opportunity to favorite the concept of organic farming through education, innovation and its healthy natural resources, Our country, because of the depopulation trend in the mo-untainous area and the lack of development of intensive farming in it as well as the existence of natural meadows and pastures has great potential for the development of organic livestock, particu-larly ruminants in organic farming. This production will prevent further degradation of natural meadows and pastures, and prevent further depopulation of rural area. As positive the organic produc-tions stimulate the development of other economic sectors, prima-rily tourism. The last ten years the production and processing of organic products is becoming more popular and economically significant. Although occupy the surface of only about 1% of the world food market, organic products are becoming increasingly sought after commodity in the world and is increasing its share of these pro-ducts in global trade flows. World sales of organic production are increasing annually by 15%. Organic production is part of a sustainable farming tech-nology that uses scientific knowledge in understanding natural laws for the protection of human health and the environment. Be-cause organic farming is not the return of the old, rural agriculture, but is based on modern scientific understanding of ecology and pe-dology, and fully utilizing appropriate technological solutions and machinery. Organic farming is fully controlled manufacture. Con-ditions of production are based on rules IFOAM be adapted to the specific conditions of each country in which production takes place and regulated by law. To be in one area of established organic far-ming, it must meet precisely defined conditions. To the isolation of plots of land, livestock farms and processing facilities from possi-ble sources of contamination, adequate water quality for irrigation, the coordinated development of crop and livestock production and the ability of experts and producers of organic agriculture with the commitment of continuous innovation of knowledge.

Page 220: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

218

Page 221: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

219

KVALITET HRANE IZ ORGANSKE PROIZVODNJE

Prof. dr Mira PucarevićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Bolji nutritivni sastav organski proizvedene hrane je najvažniji faktor koji doprinosi sve intenzivnijoj potra žnji za ovim proizvodima. Zbog sve češće pojave prisustva štetnih supsta-n ci u svakodnevnoj hrani, stanovništvo, u želji da obezbedi sebi zdravstveno bezbednu ishranu, poseže za organskim proizvodi-ma. Međutim, dostupna istraživanja u svetu vrlo često ne mogu da potvrde ustaljeno mišljenje o zdravstvenim prednostima ko n-zumiranja organski proizvedene hrane. Osnovni razlog za ovo je da se takve studije i ne mogu u potpunosti isplanirati na naučno zasnovanim principima. Studije se najčešće izvode na dva načina. Jedan je da se prati neki od odabranih parametara stanja organizma kod ispitanika podvrgnutih određenom režimu ishrane. Drugi je direktno ispitivanje nutritivnih osobina hrane proizvedene na kla-sničan i organski način. Rezultate ovakvih ispitivanja je veoma teško tumačiti jer postoji velik broj faktora koji, sa jedne strane utiču na zdravlje stanovništva, a sa druge strane i na kvalitet samih orga nskih proizvoda. Ipak postojeće studije su utvrdile izvesne ra-zlike i prednosti koje se mogu pripisati orga nskim proizvodima. Sasvim je izvesno da se ostaci pesticida i nitrata najčešće ne na-laze u organskim biljnim proizvodima. Takođe, organski proizvo-di sadrže više suve materije što doprinosi boljem ukusu. Organ-ski životinjski proizvodi imaju povoljniji masno-kiselinski sastav. Takođe, statistički značajna razlika u sadržaju i kvalitetu prote-ina i ugljenih hidrata, kao ni u sadržaju vitamina kod klasičnih i organskih proizvoda nije potvrđena, dok za sadržaj mikotoksina u hrani nije utvrđena veza sa načinom proizvodnje. Ako želimo po-tvrditi percepciju potrošača o zdravstvenim prednostima organski proizvedene hrane potrebno je osmisliti studiju koja će obuhvatiti praćenje vrlo velikog broja parametara uz odgovarajući broj po-navljanja sa ciljem izvođenja konzistentnih i reproduktivnih za-ključaka.

Page 222: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

220

Prof. dr Mira Pucarević

Uvod Proizvodnja hrane, danas, predstavlja značajnu industri j-sku granu. Hrana je neophodna i mora se proizvoditi. Do danas je intenzivna industrijska proizvodnja hrane u velikim količina-ma pokazala brojne nedostatke. Pored značajnog utroška energije tokom proizvodnje i prerade, zatim negativnih posledica za živo-tnu sredinu (Verešbaranji i sar., 1993; Pucarević i sar., 2002, 2014; Cheremisininoff, 2011; Lazić i sar., 2012), vrlo često ovi proizvodi sadrže nedozvoljene ili čak i štetne količine ostataka agrohemikali-ja, najčešće perzistentnih pesticida i nitrata (Gonzales i sar., 1999; Razmovski i sar., 2002; US FDA 2007; Tamme i sar., 2010; Nouga-dere i sar., 2011; Pucarević i sar., 2012; Bošković i sar., 2012; Cock-burn i sar., 2014), kao i smanjeni sadržaj nutritivnih i aromatičnih materija (Larion, 2009). Ovo je osnovni razlog zbog čega se fokus moderne poljoprivrede prebacuje sa proizvodnje odgovarajuće količine hrane na proizvodnju hrane određenog kvaliteta. Upravo organska poljoprivredna proizvodnja ispunjava sve preduslove po-trebne za proizvodnju hrane određenog kvaliteta. Tako je danas glavni cilj organske poljoprivrede da obezbedi sigurno snabdevanje proizvodima najboljeg mogućeg nutritivnog sastava i bez prisistva štetnih supstanci. Poslednjih godina oblast organske poljoprivrede se intenzi-vno razvija. U Srbiji se poslednjih godina površine pod orga nskom poljoprivredom povećavaju, pa je tako 2006. godine bilo 740 ha, 2007. godine 830 ha, 2008. godine 4.494 ha, a 2009. godine 8.661 ha sa organskom proizvodnjom. Takav trend je zapažen i u Cr-noj Gori, gde je 2009. godine bilo 75 ha, a 2010. godine 110 ha sa organskom proizvodnjom. U Bosni i Hercegovini je organska po ljoprivreda oblast u razvoju, dok je stanje u Hrvatskoj takvo da su površine pod organskom poljoprivredom dva puta veće nego u sve tri preostale zapadno-balkanske zemlje zajedno i iznose oko 23.300 ha za 2011. godinu. Prosečan udeo organskih poljoprivre-dnih površina na području zapadnog Balkana je 0,39%. U Bosni i Hercegovini ovaj procenat je 0,05%, u Srbiji 0,17%, u Crnoj Gori 0,7% i 1,8% u Hrvatskoj (Znaor i sar., 2014).

Page 223: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

221

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Potražnja za organskim proizvodima poslednjih godina značajno raste zbog više razloga, a u prvom redu zbog povećanog broja organizovanih udruženja koja se bave: zaštitom potrošača, zaštitom životne sredine, etikom i brigom za životinje („ne jedem ono što ima oči“), promovisanjem prednosti koje ima hrana pro-izvedena na organski način i promovisanjem održive poljoprivre-dne proizvodnje. Organska proizvodnja najčešće ima manje prinose i veće troškove, pa potrošači plaćaju i veće cena za ove proizvode. Da-lje povećanje potražnje organskih proizvoda vezano je za održa-nje i povećanje poverenja potrošača u kvalitet i isticanja prednosti koje pruža organska hrana. Posebno značajan pomak u prihvatanju organske hrane kod šire populacije nastupio je krajem sedamde-setih i početkom osamdesetih godina prošlog veka, kada je serija istraživanja utvrdila pozitivan efekat konzumiranja organske hrane kod pacijenata sa dijagnostikovanim kancerom (Jukes 1975, 1977; Finesilver i sar., 1989). Nakon ovih, usledile su brojne studije koje su imale za cilj da utvrde vezu između zdravlja i načina ishrane (Huber i sar., 2011). Na osnovu istraživanja poslednjih godina utvrđeno je da oganski proizvedenu hranu najčešće kupuju stariji ljudi, žene češće od muškaraca, višeg stepena obrazovanja i boljeg materijalnog stanja (Yiridoe i sar., 2005; Krystallis i sar., 2006; Tsakiridou i sar., 2008; Justin i sar., 2012). Prednosti koje organska proizvodnja ima u smislu zaštite životne sredine i biodiverziteta su danas široko prihvaćene i osno-va su za podršku na nivou državnih organa i institucija. Osnovne prednosti sistema proizvodnje organske hrane su: smanjenje za-gađivanja podzemnih i površinskih voda mineralnim đubrivima i sredstvima za zaštitu bilja, smanjenje potrošnje energije, a time i manja emisija CO2 (manje mašinske obrade), povećanje broja i di-verziteta malih sisara, ptica, beskičmenjaka i različitih vrsta biljaka.U klasičnoj „visokoproduktivnoj“ proizvodnji dolazi do naruša-vanja i promena biološke aktivnosti zemljišta, sadržaja organske materije, stabilnosti zemljišnih agregata i opšte plodnosti zemljišta.

Page 224: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

222

Prof. dr Mira Pucarević

Iako su prednosti koje organska poljoprivreda ima za bio-divezitet i životnu sredinu dobro poznate i dokazane, još uvek po-stoje kontroverzni stavovi vezani za nutritivne i senzorne prednosti i aspekte bezbednosti organske hrane biljnog i životinjskog pore-kla. Na primer, mnoge studije ukazuju na to da potrošači sve češće doživljavaju organsku hranu kao hranu boljih senzornih i nutriti-vnih karakteristika, mikrobiološki bezbedniju i bez prisutnih osta-taka agrohemikalija. Što se tiče nutritivno poželjnih sastavnih delova hrane: mi-kroelemenata, vitamina, antioksidanata, nezasićenih masti (ω-3, CLA – konjugovana liolna kiselina), u nekoliko naučnih studija se došlo do zaključka da postoji trend u korist višeg nivoa nutritivno značajnih komponenti u hrani organskog porekla (C-vitamin) u poređenju sa konvencionalnom proizvodnjom. Ipak, u istim studijama je utvrđeno da postoji i velika va-rijabilnost između rezultata, nedostatak pravih obimnih dobro osmi šljenih naučnih istraživanja koja bi povezala ishranu orga n-skim proizvodima sa pozitivnim zdravstvenim efektima (Woese i sar., 1997; Brandt i sar., 2001). Istovremeno, planiranje studije po-drazumeva uzgajanje hrane u različitim klimatskim uslovima, na različitim geografskim lokalitetima, koji pored ostalih faktora kao što su sezonske varijacije, način skladištenja, pojava biljnih bole-sti, sortne odlike, vreme uzgajanja, vreme ubiranja proizvoda, mi-kroelementi i organska materija u zemljištu, mogu da imaju ključ-ni uticaj na finalni kvalitet proizvoda. Takođe, na rezultate utiče i dizajn eksperimenta, trajanje, ponavljanja, satatistička obrada, način uzorkovanja, veličina uzorka, metoda analize nutritivnog pa-rametra. Svi ovi faktori dovode do varijacija nutritivnih osobina, koje nisu samo posledica načina proizvodnje nego su rezultanta svih uticaja, zbog čega je vrlo teško utvrditi razlike u nutritivnim karakteristikama u funkciji načina proizvodnje (Adam, 2001; Mag-kos i sar., 2003). Način ishrane je direktno povezan sa pojavama hroničnih bolesti koje mogu u ekstremnim slučajevima da dovedu i do smrt-nog ishoda. Najčešće se istraživanja bave uticajem jednog nutriti-vnog parametra na razvoj bolesti.

Page 225: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

223

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Ali u realnosti, nutrijenti se ne troše pojedinačno nego se u hrani mogu naći u bezbroj kombinacija. Takođe su u hrani prisutne i druge materije čija uloga još uvek nije potpuno razjašnjena, čime se komplikuje dalje razmatranje sastava hrane i odnosa nutrijenata. Nutrijenti su često povezani sa drugim supstancama u hra-ni sa kojima imaju sinergističko delovanje (C-vitamin i karoteno-idi) (Levite i sar., 2000; Brand i sar., 2001). Na zdravlje ljudi utiče i način života, starost, pol, fizička aktivnost, pušenje... Uticaj svih ovih faktora je vidljiv samo kada su oni ekstremni, a male razlike se teško uočavaju. Danas u svetu postoji trend povezivanja načina ishrane i opšteg zdravlja ljudi, što utiče i na nacionalne strategije razvoja zdravlja. U XX veku težište je, od prostog obezbeđenja dovoljnih količina bezbedne hrane (bez patogena i kontaminanata), prešlo na ishranu koja obezbeđuje odgovarajuće nutritivne materije koje obezbeđuju normalan rast i razvoj populacije, dok se dalje, u XXI veku ističe značaj režima ishrane koji je specifičan za svakog poje-dinca, sa ciljem prevencije pojave oboljenja. Neishranjenost ostavlja posledice na svakom sistemu u organizmu. U zemljama u razvoju postoje statistički podaci da su kao izvor energije zastupljeniji lipidi nego ugljeni hidrati, a da je unos voća i povrća relativno nizak. Osnovni zahtev zdrave ura-vnotežene ishrane je: obrnuti ove činjenice i unositi više svežeg voća i povrća, a energiju obezbeđivati unosom ugljenih hidrata. Način da se ustanovi kvalitet ishrane populacije je poređe-nje unosa sa dnevnim potrebama. U bogatim zemljama je usta-novljeno da je u muškoj populaciji unos proteina povećan za 161%, a kod ženske populacije 140%. Mala je verovatnoća da će u takvim uslovima kvalitet pro-teina (poreklom iz organske proizvodnje) imati značajan uticaj na zdravlje na nivou populacije. Slično tome, ugljeni hidrati treba da budu zastupljeniji kao izvor energije, ali nije verovatno da bi se nji-hov sastav mogao smatrati zdravijim ako su poreklom iz organskog sistema proizvodnje. Danas je jedan od značajnijih ciljeva smanjenje ukupnog udela masti u ishrani i povećanje udela nezasićenih masti na račun

Page 226: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

224

Prof. dr Mira Pucarević

zasićenih. U tom smislu, uzgajanje stoke u organskom sistemu može da dovede do proizvoda sa manjim i pogodnijim sadržajem masti, što se postiže pravilnim izborom kombinacije hrane koju stoka uzima. U poslednje vreme postoji veliki interes za konjugovanu li-nolnu kiselinu (CLA) u mleku koja ima dokazan antikancerogeni efekat. Intenzivna ishrana stoke svežom travom (što je jedan od ba-znih principa organske stočarske proizvodnje) dovodi do poveća-nja CLA u mleku. Nije slučajno da se povećanje interesa za potrošnju organ-ske hrane poklapa sa povećanjem svesti o značaju ishrane, zdra-vlja, bezbednosti hrane i zaštite životne sredine. Prema studijama koje se bave istraživanjem tržišta zdrave hrane percepcija javnosti o značaju ličnog zdravlja je ispred percepcije o potrebi zaštite živo-tne sredine. Drugim rečima, organska hrana se troši i kupuje više radi ličnog zdravlja, nego radi brige o životnoj sredini. Povećana potrošnja organske hrane je takođe rezultat svesti da ona predsta-vlja manji rizik u odnosu na konvencionalno proizvedenu hranu. Najznačajnija prednost organske hrane je povezana sa smanjenjem ovih rizika, dok je potrošačima manje značajno da li je ta hrana boljih nutritivnih karakteristika. Razlog za ovo je nedostatak pra-vih studija koje bi dokazale nutritivne prednosti organske hrane (Cooper i sar., 2007). Ovaj tekst predstavlja pokušaj da se navedena kontroverza vezana za kvalitet organske hrane prevaziđe, uz kritički osvrt na trenutno postojeće dokaze o razlici u kvalitetu organski i konve n-cionalno proizvedene hrane.

Metode ispitivanja kvaliteta ishrane Studije u kojima se ispituju efekti ishrane organskim pre-hrambenim proizvodima se mogu podeliti u dve grupe: • Studije u kojima se ljudi ili životinje hrane organski proizvedenom hranom tokom kojih se prate promene njihovog zdravstvenog stanja. Ovakav tip studija je najčešće opterećen ko m-plikovanim eksperimentalnim dizajnom uz brojne varijable koje je

Page 227: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

225

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

potrebno kontrolisati, kao što su: odabir parametra koji će ukazati na zdravstveno stanje i koji se prati; ako su životinje uključene u eksperiment važna je njihova vrsta, starost i pol. Studije na životi-njama su mnogo češće nego studije gde je uključena ljudska popu-lacija. • Studije u kojima se prate promene nutritivnog sastava or-ganski proizvedene hrane, gde je osnovna pretpostavka da će po-većana koncentracija nutrijenata obavezno dovesti i do promene zdravstvenog stanja konzumenta takve hrane.

Studije na ljudima Do sada je efekat potrošnje organske hrane na zdravlje ljudi ispitivan u nekoliko obimnijih studija. Kao parametar zdravlja če-sto se uzima kvalitet i broj ćelija sperme muških radnika u organ-skoj i konvencionalnoj proizvodnji, međutim, način ishrane nije uvek naveden. U Danskoj je upoređena koncentracija sperme radnika u organskoj proizvodnji i radnika koji su izloženi toksičnim supstan-cama. Ishrana ove dve grupe radnika nije bila organska. Utvrđena je veća koncentracija sperme kod radnika u organskoj proizvodnji (Abell i sar., 1994). U Nemačkoj su upoređeni radnici iz aviokompanije sa ra dnicima iz organske proizvodnje, gde nijedna grupa nije bila direktno izložena opasnim i štetnim supstancama. Utvrđeno je da je koncentracija sperme veća za 43% kod radnika koji su zaposleni u organskoj proizvodnji (Jensen i sar., 1996). Solveig i saradnici su u Danskoj ispitivali spermu radnika na tradicionalnim i organskim farmama. U ovoj studiji nije utvrđena statistički značajna razlika u kvalitetu i brojnosti sperme kod dve grupe radnika (Solveig i sar., 1999). U studiji Juhlera i sar. (1999) upoređena je sperma farmera zaposlenih u organskoj i tradicionalnoj poljoprivredi. Ishrana je u ovom ispitivanju bila kontrolisana, i to: sa 1%, sa 1-49% i sa 50-100% organskih proizvoda. Utvrđen je malo bolji kvalitet i brojnost sperme u grupi koja se hranila 50-100% organskim proizvodima.

Page 228: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

226

Prof. dr Mira Pucarević

Studija (Alm i sar., 1999) sprovedena na deci u Švedskoj u antropozofskoj i normalnoj školi, gde su deca u antropozofskoj školi pretežno koristila vegetarijansku i fermentisanu biljnu hranu, pokazala je da postoji značajno smanjenje alergijskih bolesti kod dece iz antropozofske škole. U studiji (Grinder-Pedersen i sar., 2003) u kojoj je učestvo-valo 6 muškaraca i 10 žena nepušača, a hranili su se organski i kon-vencionalno, utvrđeno je da tokom organske ishrane postoji veća ekskrecija flavonoida iz organizma, kao i to da nije bilo razlike u oksidativnom statusu. U projektu PARSIFAL, u kome su učestvovale 4 evropske zemlje, ispitivana su deca iz antropozofskih porodica i deca sa farmi. Način ishrane nije bio kontrolisan. Utvrđeno je statistički značajno smanjenje alergijskih bolesti kod antropozofskih porodi-ca (Alfven i sar., 2006). Mora se istaći da na sve prethodno prikazane rezultate značajno utiče kvalitet i stil života. Nije jednostavno doneti je-dnoznačne zaključke kod ovakvih studija gde uvek nešto nedosta-je. Kao što i različiti metodi uzgoja biljaka dovode i do razlike u sekundarnim biljnim metabolitima, flavonoidima, fenolnim kiseli-nama, itd.

Studije na životinjama U studijama u kojima su uključene životinje najčešće su po-ređene organska i klasična stočna hrana, ishrana i njen uticaj na zdravlje životinja i kvalitet proizvoda od životinja, kao i plodnost životinja. Najduži eksperiment (Haughlay experiment, Balfour, 1975), koji je trajao 34 godine, pratio je razlike u uzgajanju stoke u organskoj i konvencionalnoj proizvodnji. Zaključak je da krave uzgajane na organskim principima daju više mleka i da su zdravije. Svakako treba imati na umu činjenicu da uzgajanje životinja svaka-ko treba da bude u uslovima koji su najoptimalniji i najviše liče na njihovo prirodno okruženje, čime se dobija zdravija populacija kvalitetnijih karakteristika.

Page 229: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

227

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Rezultati studija na životinjama su različiti. Utvrđeno je da neumerena upotreba mineralnih đubriva negativno utiče na plo-dnost stoke (Godges i sar., 1983). U istraživanjima obavljenim u Švajcarskoj nije utvrđena značajnija razlika u plodnosti krava hra-njenih u okviru organskog i konvencionalnog sistema proizvodnje (Roesch i sar., 2005). Takođe je utvrđeno da zečevi hranjeni biodi-namički proizvedenom hranom proizvode više embriona, zdraviji su i imaju veći okot (Bourn i sar., 2002). Takođe, laboratorijske životinje hranjene organskom hranom imaju poboljšan imuni-tet (Alfven i sar., 2006). Utvrđeno je i da pilići hranjeni biodina-mički manje obolevaju, daju veću masu jajeta i masu žumanceta (Plochberger, 1989). Zečevi hranjeni organski imaju manji morta-litet okota (Vogtmann, 1988). Kod krava u organskoj i konvencio-nalnoj proizvodnji utvrđena je razlika u mobilnosti sperme, gde je mobilnost bila veća kod krava gajenih konvencionalno (Aehnelt i sar., 1978). Takođe su ispitivane i svinje hranjene organski i kon-vencionalno gde nisu uočene statistički značajne razlike u imunom statusu jedinki (Millet i sar., 2005). Da bi se mogli izvesti jednoznačni zaključci, ovakve studije treba da budu dizajnirane sa mnogo pažnje, uz kontrolisanje što je moguće većeg broja parametara i odgovarajuću statističku analizu.

Nutritivne karakteristike organske i konvencionalne hrane Rezultati najobimnije studije koju je grupa naučnika obavi-la 1997. godine (Woese i sar., 1997), u kojoj je ispitano više od 150 vrsta hrane proizvedene organski i konvencionalno u vremenskom periodu od 1924. do 1997. godine, ukazali su da na nutritivne ka-rakteristike utiču mnogi faktori (proizvodna praksa u tako dugom vremenskom periodu se menjala, klima, zemljište, voda, vazduh), ali su takođe uočene određene razlike u kvalitetu vezane za sistem đubrenja. Ipak, razlike u nutritivnom sastavu su relativno male i nekonzistentne.

Page 230: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

228

Prof. dr Mira Pucarević

Organoleptičke osobine organske hrane Organoleptičke osobine su važan parametar koji se ispituje kod namirnica. Jedan od razloga što ljudi kupuju organsku hranu je bolji ukus i miris. Međutim, to je teško dokazati naučnim metoda-ma. Poređenje organskog i konvencionalnog proizvoda zahteva da svi ostali elementi budu isti, što je nemoguće. Varijabilnost između vrsta, stepen zrelosti, svežina, dužina čuvanja iste vrste voća, imaju veliki uticaj na organoleptičke osobine koje mogu da prevladaju ra-zlike nastale načinom proizvodnje. Senzorne analize takođe mogu da budu izvor greške. Kako porediti krompir, kada mora biti pripremljen kuvanjem? Kora se ne jede. Razlika u ukusu je uočena kada je kuvan sa korom, što znači da su osnovni faktori koji utiču na senzornu ocenu locirani u kori. Paradajz po ukusu nema razlike, ali organski je mekši i manje sočan od konvencionalnog. Takođe, različite vrste malča utiču na aromu paradajza. Na dobro ishranjenom zemljištu para-dajz je manje sladak i istovremeno mekši i sočniji. Šargarepa u različitim studijama je različito ocenjena: da je organska slađa, da nema razlike između organske i konvencionalne i da je organska gorča i tvrđa. Lako je porediti povrće i voće koje traži minimalnu pripre-mu (kuvanje), međutim, hrana koja zahteva ozbiljnije procesira-nje tokom pripreme ili sadrži mnogo različitih sastojaka, složenija je za evaluaciju. Zbog toga metod proizvodnje nije jedini faktor koji utiče na organoleptičke osobine, nego značajno utiče i metod pripreme. Hleb – kako će izgledati dve vekne hleba i kakav će ukus imati zavisi u velikoj meri od načina mešenja. Ovaj uticaj je veći kod hleba proizvedenog od konvencionalno proizvedene pšeni-ce, nego kod organski gajenih pšenica. Ovo je posledica razlike u sadržaju proteina kojih u organski gajenoj pšenici ima manje. Hleb od ekološki proizvedene pšenice je vlažniji i manje zapremine. Ovaj zaključak je došao kao rezultat PCA – principal komponent analize, senzornih karakteristika hleba na velikom broju uzoraka, koja u suštini kao rezultat statističke analize rezultata grupiše poje-dine uzorke na bazi sličnosti.

Page 231: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

229

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

U svim ovim studijama hrana je testirana „na slepo“ jer ispi-tanici nisu imali informacije o poreklu hrane. Ovaj pristup anulira realno postojeći afinitet prema organskoj hrani. Kada ispitanici tre-ba da se izjasne o kvalitetu dve grupe jasno obeležene kao organski ili konvencionalni proizvodi, pojavljuje se subjektivnost ispitanika tako da ukus organski obeležene hrane postaje istovremeno onaj koji je poželjan. Ako imamo dve gomile paradajza, jedan obeležen organski, a drugi konvencionalni, ispitanici sa pozitivnim pred-ubeđenjem će automatski oceniti boljim ukus organskog paradajza. Ovo predubeđenje može biti jednako jako i značajno kao objekti-vna razlika između proizvoda (Cooper i sar., 2007).

Nutritivne osobine hrane Najvažnije nutritivne osobine hrane su: sadržaj suve mate-rije, sadržaj makronutrijenata, sadržaj mineralnih materija, sadržaj vitamina i sadržaj mikronutrijenata. Sadržaj suve materije. Značaj suve materije ogleda se u tome što se najčešće sadržaj ostalih nutrijenata izražava na bazi apsolutno suve materije. Poređenjem nutritivnih osobina organski i konvencionalno proizvedene hrane ne može se utvrditi razlika u kvalitetu ako je sadržaj izražen na suvu materiju. Međutim, razlike su uočljive ako se sadržaji nutritivnih materija izražavaju na svežu biljnu masu (Larion i sar., 1983). Sadržaj suve materije je najviše ispitivan u voću i povrću. Utvrđen je veći udeo suve materije kod lisnatog (spanać, salata, kupus) (Bourn 1994; Fjelkner-Modig i sar., 2000), krtolastog i korenastog povrća, dok kod jabučastog povrća i voća ovo nije bio slučaj (Woese i sar., 1997; Rembialkowska, 1998). Proteini. U hrani biljnog porekla obično se ispituje sadržaj ukupnih proteina, kao i sadržaj pojedinih aminokiselina. Rezulta-ti istraživanja ukazuju da je sadržaj ukupnih proteina u spanaću, repi, šargarepi, paradajzu i krompiru nešto niži u organskoj nego u konvencionalnoj hrani, ali je istovremeno povećan sadržaj poje-dinih esencijalnih aminokiselina (Bourn, 1994; Bourn i sar., 2002). Povećan ukupan sadržaj proteina u konvencionalnoj proizvodnji je rezultat dostupnosti azota iz đubriva.

Page 232: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

230

Prof. dr Mira Pucarević

Ipak, treba imati na umu da proteini poreklom iz biljne hra-ne imaju značaj najviše kod vegeterijanskog načina ishrane, dok je kod normalnog tipa ishrane najveći udeo proteina životinjskog porekla (Wawrzyniak i sar., 1997). Lipidi. U hrani životinjskog porekla često je ispitivan ukupan sadržaj lipida. Utvrđeno je da meso krava i ovaca koje su hranjene pretežno travom sadrži manji udeo lipida (Hansson i sar., 2000; Patsshenko i sar., 2000). Način ishrane svakako utiče na sastav masti (Stanaćev i sar., 2011). Sastav lipida mlečnih masti utiče na fizičko-hemijske procese tokom prerade mleka. Lipidi su estri trohidroksilnog alkohola glicerola i masnih kiselina. Mogu da budu mono-, di- i trigliceridi, odnosno da imaju u sastavu glice-rol sa jednom, dve ili tri masne kiseline. Masne kiseline mogu da budu zasićene (bez dvostrukih veza), mononezasićene (sa jednom dvostrukom vezom) i polinezasićene (sa više dvostrukih veza). U mleku su poželjne nezasićene ω-3 i ω-6 masne kiseline. To su one koje imaju dvostruku vezu nakon trećeg ili šestog C atomu od kraja. To su esencijalne masne kiseline, organizam sisara ih ne sintetiše, a neophodne su u metabolizmu. Tu spada grupa CLA konjugova-nih linolnih kiselina. CLA uključuje 28 pozicionih i geometrijskih izomera, od kojiha samo 9cis,11trans i 10trans,12cis imaju doka-zanu biološku aktivnost. Konjugovana linolna je ω-6 masna kise-lina sa dve dvostruke veze u konjugovanom položaju. Oznaka ω-6 predstavlja masne kiseline koje imaju dvostruku vezu na šestom ugljenikovom atomu od kraja lanca ili poslednjeg ugljenikovog atoma koji je obeležen sa ω. Obična linolna masna kiselina ima dve dvostruke veze (Slika1).

Slika 1. Linola kiselina

Page 233: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

231

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Slika 2. Konjugovana linolna kiselina

Slika 3. Alfa-linolenska kiselina

Linolna kiselina sa dve dvostruke veze u konjugovanom položaju (Slika 2).

Alfa-linolenska masna kiselina (Slika 3) ima tri dvostruke veze i pripada ω-3 nezasićenim mastima, odnosno polinezasiće-nim mastima.

CLA smanjuje verovatnoću pojave srčanih oboljenja, ima antikancerogeno delovanje i popravlja imunološki sistem. Ishra-na stoke svežom hranom (leguminoze i trave imaju visok sadržaj polinezasićenih masnih kiselina (PUFA)) dovodi do povećanog sadržaja polinezasićenih masti u mleku. Ishrana krava silažom od lucerke, crvene i bele deteline po-većava prinos mleka, a ustanovljeno je i povećanje sadržaja α-lino-lenske kiseline kod stoke hranjene silažom od crvene deteline. Ču-vanjem hrane u obliku silaže CLA ostaje nepromenjena i stabilna, a time i dostupna kravama. Kukuruzna silaža ima veći sadržaj CLA od trave. I sadržaj α-linolenske kiseline u mleku kod krava hranje-nih kukuruznom silažom je veći (Kouba, 2003).

Page 234: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

232

Prof. dr Mira Pucarević

Sadržaj CLA u mleku takođe zavisi od rase. Kod rase džerzi CLA je manja nego kod holštajn i frizijske rase goveda. CLA je sta-bilna u mlečnim proizvodima i koncentracija CLA u mlečnim pro-izvodima je u direktnoj vezi sa CLA u mleku. Sadržaj mineralnih materija. Mineralne materije su vrlo često ispitivane u organskim i konvencionalnim proizvodima. U žitaricama je ustanovljeno da nema značajnije razlike u sadržaju P, K, Ca, Mg, Mn, Zn, Fe, Cu i Cr kod dva tipa proizvodnje (Mil-ler i sar., 1958; Rossi i sar. 2008). Međutim, u organskom ječmu je utvrđen nešto viši nivo Ca, Cu i Zn (Alfoldi i sar., 1996). Takođe je utvrđeno da u organskim proizvodima ima za 21% više Fe i 29% više Mg nego u konvencionalnim proizvodima (Rembialkowska, 2007). U životinjskim proizvodima nije ustanovljena razlika u mi-neralnom sastavu u zavisnosti od načina proizvodnje (Woese i sr., 1997). Ipak, jedna studija na pilićima koji su uzgajani u organskim uslovima pokazala je da pilići imaju nešto viši nivo gvožđa (Caste-lini i sar., 2002). Sadržaj vitamina.Vitamini se najčešće ispituju u voću i po-vrću. C-vitamin je ispitivan u krompiru, paradajzu i celeru, u koji-ma je utvrđen viši sadržaj C-vitamina u organskim proizvodima (Pither i sar., 1990; Kolbe i sar., 1995). Istovremeno, u praziluku, šaragrepi i repi takva razlika nije utvrđena, kao ni u jabuci (Weibel i sar., 2000). E-vitamin je ispitivan u organskom maslinovom ulju gde je utvrđen njegov povišen sadržaj (Gutierrez i sar., 1999). Kon-centracija beta karotena u povrću je ispitivana u mnogo slučajeva i nije utvrđena razlika između dva tipa proizvodnje (Woese i sar, 1997). Utvrđena je pozitivna korelacija između đubrenja azotom i sadržaja beta karotena u šargarepi (Brand i sar., 2001). Utvrđeno je da veći udeo trave u odnosu na silažu kod stoke dovodi do pojave višeg sadržaja E-vitamina i beta karotena u mleku krava (Larion, 2009). Mikronutrijenti. U voću i povrću se nalaze i druge supsta-nce u malim količinama, a proizvodi su sekundarnog metabolizma biljaka kao što su polifenoli, rezervatol, likopen, ortocijanidoli, ka-rotenoidi i dr. Ova jedinjenja doprinose na specifičan način zdra-

Page 235: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

233

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

vlju ljudi. Poznato je da su mnoga od njih efikasna u prevenciji pojave oboljenja. Fenoli i polifenoli su često ispitivani u organ-skim proizvodima, kako u voću tako i u povrću (Caris-Veyrat i sar., 2004). U poslednjim istraživanjima je utvrđeno da se njihov sadržaj udvostručuje u organskim proizvodima (Rembialkowska, 2007), maslinovom ulju (Gutierrez i sar., 1999), pa i u vinu (Levite i sar., 2000). U organskom povrću je takođe utvrđen povećan sadržaj salicilne kiseline (Baxter i sar., 2001; Rossi i sar., 2008).

Kontaminanti hrane Danas postoje brojni identifikovani kontaminanti pre-hrambenih proizvoda: mikroorganizmi (bakterije, gljive, virusi), mikotoksini i agrohemikalije (nitrati i ostaci pesticida) (Pucarević i sar., 2012, 2013; Bošković i sar, 2012). Patogeni mikoroorganizmi. U organskoj proizvodnji se koriste đubriva koja su potencijalno izvor patogenih mikroorga-nizama, stajnjak i mulj nastao od obrade otpadne vode. Stajnjak pre konačne primene mora da bude podvrgnut kompostiranju i aerobnoj fermentaciji koja se odvija na povišenim temperaturama, zbog čega u njemu ne zaostaju patogeni mikroorganizmi (Lung i sar., 2001). Isti postupak manje efikasno uklanja i Clostridium bo-tulinum (Bohnel i sar., 2000). Nevezano za činjenicu da se stajnjak češće koristi u organskoj proizvodnji, nema dokaza da je on po-vezan sa učestalijom mikrobiološkom kontaminacijom organskih proizvoda (Larion i sar., 1983). Pesticidi. U slučaju ostataka pesticida dokazano je da or-ganski proizvodi imaju statistički značajno manji nivo ostataka nego proizvodi konvencionalne proizvodnje. Proizvođači pesticida i svi koji su uključeni u ovaj posao sve do državnih organa, kroz proces evaluacije REACH zastupaju tezu da je rizik koji se uvodi upotrebom pesticida prihvatljiv i da ako je osnovni kriterijum za nivo ostataka u hrani ispod MDK ispunjen, onda nema negativnih posledica po zdravlje ljudi. Ipak većina naučnika deli mišljenje da ostaci pesticida u hrani mogu imati negativne posledice po zdravlje u bilo kako maloj koncentraciji. U organskoj proizvodnji je upo-

Page 236: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

234

Prof. dr Mira Pucarević

treba pesticida zabranjena i do kontaminacije povrća (krtolastog i korenastog najčešće) (Saldahna i sar., 2012) može doći zbog migra-cije iz spoljne sredine (najčešće zemljišta). U slučaju kada se perzi-stentni pesticidi nalaze u zemljištu (a zadržavaju se u zemljištu više desetina godina zbog čega su i zabranjeni) mogu da kontaminiraju poljoprivredne proizvode i dugo godina nakon poslednje primene. Prisustvo ostataka pesticida u hrani se kontinuirano ispi-tuje. U Francuskoj je 2000. godine ispitano 15.772 uzorka sirove i procesirane hrane (žitarica), gde je bilo 94% organskih proizvoda bez prisustva kontaminanata iz životne sredine, u 3,3% su detek-tovani ostaci na nivou limita detekcije, daleko ispod maksimalno dozvoljene koncentracije. Tokom 2001. godine izvedena je još jed-na studija na 1.500 uzoraka, kada je ispitano 78 fitohemikalija i nisu nađeni ostaci. U Švedskoj su 2002. godine ispitivane jagode i povrće. Kontaminanti nisu detektovanu u organskim proizvodima, a u 15-50% konvencionalnih proizvoda jesu. U Danskoj su 2000-2001. ispitivani ostaci pesticida kada su u 2,8% organskih proizvo-da nađeni ostaci pesticida ispod maksimalno dozvoljenih koncen-tracija (MDK). U Italiji je 2002-2005. ispitano 3.500 uzoraka hrane biljnog porekla. Nađeno je 97,4% organskih proizvoda bez ostataka pesticida. Međutim, ipak ima proizvoda i sa ostacima. DG SANCO u EU je 2005. ispitao 62.500 uzoraka na 706 pesticida. Rezultati su pokazali da je 41% uzoraka sa prisutnim ostacima i 4,7% sa ostaci-ma preko MDK (Larion i sar., 2009). U Srbiji je utvrđeno prisustvo ostataka pesticida preko maksimalno dozvoljenih koncentracija u 7% ispitanih uzoraka voća i povrća (Pucarević i sar., 2008). U svim ovim studijama ispitivani su pesticidi koji su do-zvoljeni za upotrebu, odnosno gde je nivo dozvoljenih ostataka na bazi dostupnih toksikoloških podataka bezopasan. Ipak, ti moleku-li imaju visok toksikološki kapacitet (mutagenost, karcinogenost), a dugotrajni efekti izloženosti nisu potpuno poznati kod ljudi. Zabrinutost potrošača i naučnika oko potencijalnog efekta po zdravlje je realna. Projekat EU REACH ima za cilj da proceni njihovu toksi-čnost i zabrani one koji nose najveći rizik. Ovde leži značajna pred-nost organskih proizvoda.

Page 237: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

235

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

U organskoj proizvodnji se za zaštitu bilja koriste ekstrak-ti piretrina, rotenona, bakarni i sumporni preparati. Prva dva se brzo razgrađuju, a Cu i S se prskaju po površini, dok je trend da se upotreba bakra smanji. Ispitivanja kontaminacije ovim elementima nisu rađena. Mikotoksini. U slučaju neželjenih supstanci kao što su mi-kotoksini postoji mišljenje da organski sistem proizvodnje dono-si veći rizik po bezbednost hrane. Danas postoji čitav niz naučnih studija koje se bave kvantifikacijom rizika na određenim kritičnim kontrolnim tačkama u organskoj proizvodnji i kao zaključak imaju da je rizik od mikotoksina manji u organskom sistemu proizvo-dnje. Mikotoksini su velika grupa toksičnih jedinjenja. Sintetišu ih gljive iz rodova Aspergillus, Fusarium i Penicillium. Termostabi-lni su i zbog toga se ne uništavaju kuvanjem što dovodi do njihovog ulaska u lanac ishrane. Kancerogeni su, imunotoksični, teratoge-ni, embriotoksični, nefrotoksični i zbog vrlo izražene toksičnosti imaju veoma nisku maksimalno dozvoljenu koncentraciju. U dosa-dašnjim studijama prisustva mikotoksina u žitaricama utvrđena je kontaminacija žitarica, međutim, nema razlike u koncentracijama mikotoksina u organskim i konvencionalno proizvedenim žitarica-ma (Larion, 2009). Nitrati su kontaminanti hrane poreklom iz mineralnih đubriva, koji u organizmu prelaze u nitrite koji sa biogenim ami-nima grade kancerogene nitrozoamine. Oko 80% nitrata u ishrani poreklom je iz povrća. U voću, žitaricama i leguminozama takođe mogu da se nađu veoma niske koncentracije nitrata. Prirodno su prisutni u biljkama i predstavljaju prekursore za sintezu aminoki-selina. Pokazuju određeni stepen akumulacije u biljkama. Postoji puno podataka o nitratima u povrću. Organsko povrće sadrži 30-50% manje nitrata nego konvencionalno (Larion, 2009). Ako se đubrenje kontroliše na pravi način, organska đubri-va dovode do manje akumulacije nitrata u povrću nego mineralna.

Page 238: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

236

Prof. dr Mira Pucarević

Literatura

Abell A., Ernst E., Bonde J.P. (1994): High sperm density among mem-bers of organic farmers’ association. The Lancet, 343(891), 1498.

Adam D. (2001): Nutritionists question study of organic food. Nature, 412, 666.

Aehnelt E., Hahn J., (1978): Animal fertility: a possibility for biological quality assay of fodder feeds. Biodynamics, 25, 36-46.

Alföldi T., Mader P., Niggli U., Spiess E., Dubois D., Besson J-M. (1996): Quality investigation in the long term DOC trial, Quality of plant pro-ducts growth with manure fertilisation. Proceeding of the Fourth Me-eting, Juva, Finland, 34-43.

Alfven A., Braun-Fahrlender C., Brunekreef B., von Mutius E., Riedler J., Scheynius A., van Hage M., Wickman M., Benz M.R., Budde J., Michels K.B., Schram D., Ublagger E., Waser M., Pershagen G. (2006): Allergic diseases and atopic sensitization in children related to farming and an-throposophic lifestyle – the PARSIFAL study. Allergy, 61, 414-421.

Alm J.S., Swartz J., Lilja G., Scheynius A., Pershagen G. (1999): Atopy in children of families with an anthroposophic lifestyle. Lancet, 353, 1485-1488.

Balfour E. (1975): The living soil and the Haughley Experiment. Faber and Faber, London.

Baxter G.J., Graham A.B., Lawrence J.R., Wiles D., Paterson J.R. (2001): Salicylic acid in soups prepared from organically and nonorganically grown vegetables. Eur. J. Nutr., 40, 2.

Bohnel H., Lube K. (2000): Clostridium botulinum and bio-compost. A contribution to the analysis of potential health hazards caused by bio-wa-ste recycling. J. Vet. Med. B, 47, 785-795.

Bošković S., Pucarević M. (2012): Monitoring Pesticide Residues in Food of Plant Origin. Tematski zbornik Conference on BioScience: Biotech-nology and Biodiversity, The Forth Joint UNS – PSU, Novi Sad, 229-243.

Bourn D., Prescott J. (2002): A Comparison of the Nutritional Value, Sen-sory Qualities, and Food Safety of Organically and Conventionally Pro-duced Foods. Critical Reviews in Food Science & Nutrition, 42(1), 1-34.

Page 239: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

237

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Bourn D.M. (1994): The nutritional value of organically and conventio-nally grown food, is there a difference? Proc. Nutr. Soc. NZ, 19, 51-57.

Brandt K., Molgaard J.P. (2001): Organic Agriculture does it enhance or reduce the nutritional value of food plants. Journal of the Science in Food and Agriculture, 81, 924-931

Caris-Veyrat C., Amiot M.J., Tyssandier V., Grasselly D., Buret M., Miko-lajczak M., Guilland J.C., Bouteloup-Demange C., Borel P. (2004): Influ-ence of organic versus conventional agricultural practice on the antioxi-dant microconstituent content of tomatoes and foods from conventional versus organic production on intake and excretion of flavonoids and markers of antioxidative defense in humans. J. Agr. Food Chem., 51, 5671-5676.

Castellini C., Mugnai C., Dal Bosco A. (2002): Effect of organic produc-tion system on broiler carcass and meat quality. Meat Sci., 60, 219-225

Cockburn A., Heppner C.W., Dorne J.L.C.M. (2014): Environmental Contaminants: Nitrate and Nitrite. Encyclopedia of Food Safety, 2, 332-336

Finesilver T.J., Hill S.B. (1989): Comparison of food quality of organicaly versus conventionally grown plant foods Quebec, Canada: Ecological Agricultural project McGill University.

Fjelkner-Modig S., Bengtsson H., Stegmark R., Nystrom S. (2000): The influence of organic and integrated production on nutritional, sensory and agricultural aspects of vegetable raw materials for food production. Acta Agric. Scand. B Soil Plant Sci., 50, 102-113.

Godges R., Scofield A. (1983): Effect of agricultural practices on the he-alth of plants and animals: a review. In: Lockeretz W. – Environmentally Sound Agriculture, Praeger Scientific, New York, 3-34.

González R.H. (1999): Pesticide Residues in Developing Countries – A Review of Residues Detected in Food Exports from the Developing World. Pesticide Chemistry and Bioscience, 386-401.

Grinder-Pedersen L., Rasmussen S.E., Bugel S., Jørgensen L.V., Dragsted L.O., Gundersen V., Sandstro B. (2003): Effect of Diets Based on Foods from Conventional versus Organic Production on Intake and Excretion of Flavonoids and Markers of Antioxidative Defense in Humans. J. Agric. Food Chem., 51, 5671-5676.

Page 240: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

238

Prof. dr Mira Pucarević

Gutierrez F., Arnaud T., Albi M.A. (1999): Influence of ecological cultiva-tion on virgin olive oil quality. JAOCS, 76, 617-621.

Handbook of organic food safety and quality (2007), Edited by Julia Co-oper, Urs Niggli and Carlo Leifert, CRC Press, Woodhead Publishing Li-mited, Cambridge England, 1-521

Handbook of Pollution Prevention and Cleaner Production Vol. 3: Best Practices in the Agrochemical Industry, By Nicholas P. Cheremisinoff, Pesticide Residue in Foods, 269-279.

Hansson I., Hamilton C., Ekman T., Forslund K. (2000): Carcass quali-ty in certified organic production compared with conventional livestock production. J. Vet. Med., 47, 111-120.

Huber M., Rembiałkowska E., S´rednicka D., Bugel S., van de Vijver L.P.L. (2011): Organic food and impact on human health: Assessing the status quo and prospects of research, NJAS, Wageningen. Journal of Life Sciences, 58, 103-109.

Jensen T.K., Giwercman A., Carlsen E., Scheike T., Skakkebaek N. (1996): Semen quality among members of organic food associations in Zealand, Denmark. The Lancet, 347(9018), 1844.

Juhler R.K., Larsen S.B., Meyer O., Jensen N.D., Spano M., Giwercman A., Bonde J.P. (1999): Human Semen Quality in Relation to Dietary Pe-sticide Exposure and Organic Diet. Arch. Environ. Contam. Toxicol., 37, 415-423.

Jukes T.H. (1975): What you can tell your patients about organic foods. Med. Times., 103, 75-81.

Jukes T.H. (1977): Organic food. Crit. Rev. Food Sci. Nutr., 9, 395-418.

Justin P., Jyoti R. (2012): Consumer behavior and purchase intention for organic food. J. Consumer Market, 29, 412-422.

Kolbe H., Meineke S., Zhang W.L. (1995): Institute for Plant Nutrition, Germany: Differences in organic and mineral fertilisation on potato tu-ber yield and chemical composition compared to model calculations. Agribiol. Res., 48, 63-73.

Kouba M. (2003): Q uality of organic animal products. Livestock Produc-tion Science, 80, 33-40.

Page 241: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

239

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Krystallis A., Fotopoulos C., Zotos Y. (2006): Organic consumers’ profile and their willingness to pay (WTP) for selected organic food products in Greece. J. Int. Consumer Market, 19, 81-106.

Lairon D., Lafont H., Leonardi J., Spitz N., Reynier M. (1983): Studies of yield and food quality of vegetables grown under organic and mineral fertilization. Proceedings of the 4th IFOAM International Scientific Con-ference, New York, 408-409.

Lairon D. (2009): Nutritional quality and safety of organic food. A review. Agron. Sustain. Dev., 209(30), 33-41.

Larsen S.B., Spanò M., Giwercman A., Bonde J.P. (1999): Semen Quality and Sex Hormones among Organic and Traditional Danish Farmers. Oc-cupational and Environmental Medicine, 139-144.

Lazić S., Šunjka D., Pucarević M., Grahovac N., Vuković S., Inđić D., Jakšić S. (2012): Monitoring of atrazine and its metabolites in groundwa-ters of the Republic of Serbia. Hemijska industrija, OnLine-First (00):94-94, DOI:10.2298/HEMIND120508094L

Levite D., Adrian M., Tamm L. (2000): Preliminary results of resveratrol in wine of organic and conventional vineyards. Proceedings 13th IFOAM Scientific Conference, 293-296.

Lung A.J., Lin C.M., Kim J.M., Marshall M.R., Nordstedt R., Thomp-son N.P., Wie C.I. (2001): Destruction of Escherichia Coli O157:H7 and Salmonella Enteritidis in cow manure composting. J. Food Protect., 64, 1309-1314.

Magkos F., Arvaniti F., Zampelas A. (2003): Organic food: nutritious food or food for thought? A review of the evidence. International Journal of Food Sciences and Nutrition, 54(5), 357-371.

Miller D.S., Dema I.S. (1958): Nutritive value of wheat from the Rotham-sted Broadbalk field, Proc. Nutr. Soc., 17, xliv-xlv.

Millet S., Cox E., Buyse J., Goddeeris B.M., Janssens G.P.J. (2005): Immu-nocompetence of fattening pigs fed organic versus conventional diets in organic versus conventional housing. Veretrinary Journal, 169, 293-299

Nougadère A., Reninger J.C., Volatier J.L., Leblanc J.C. (2011): Chronic dietary risk characterization for pesticide residues: A ranking and scoring method integrating agricultural uses and food contamination data. Food and Chemical Toxicology, 49(7), 1484-1510.

Page 242: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

240

Prof. dr Mira Pucarević

Pastsshenko V., Matthes H.D., Hein T., Holzer Z. (2000): Impact of cattle grazing on meat fatty acid composition in relation to human nutrition. Proceedings 13th IFOAM Scientific Conference, 293-296.

Pither R., Hall M.N. (1990): Analytical survey of the nutritional compo-sition of organically grown fruit and vegetables, Campden, June 1990.

Plochberger K. (1989): Feeding experiments. A criterion for quality es-timation of biologically and conventionally produced foods. Agriculture Ecosystems and Environment, 27, 419-428

Pucarević M. (2008): Ostaci pesticide u voću i povrću. Zbornik radova Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, 45(1), 195-203.

Pucarević M., Bursić V., Lazić S., Radović V., Đurović R., Grahovac M. (2012): Trends of dithiocarbamate residues in raspberries in the Republic of Serbia over the period 2007/2010. Acta Horticulturae, 946, 327-332.

Pucarević M., Marjanović N., Šovljanski R., Lazić S. (2002): Atrazine in groundwater of Vojvodina province. Water Research, 36(20), 5120-5126.

Pucarević M., Bursić V., Panković D., Ralević N.M., Cara M., Kecojević I. (2013): Supercritical fluid extraction of tebupirimphos residues in sugar beet. Journal of Animal and Plant Sciences, 23(1).

Pucarević M., Čurčić Lj., Đurović-Pejčev R., Bursić V., Cara M., Pezo L. (2014): Mobility of dimetachlor in the different soil types. Journal of Environmental Protection and Ecology, in press 2014.

Razmovski R., Pucarević M. (2002): Effect of brestan on saccharomyces cerevisiae during continuous cultivation. Folia Micobiol., 47, 356-358.

Rembialkowska E. (1998): A comparison of selected parameters of po-tatoes health quality from ecologically oriented and conventional farms. Rocz. Panstw. Zakl. Hig., 49, 159-167.

Rembialkowska E. (2007): Quality of plant products from organic agri-culture. J. Sci. Food Agr., 87, 2757-2762.

Roesch M., Doherr M.G., Blum J.W. (2005): Performance of dairy cows on Swiss farms with organic and integrated production. Journal of Dairy Science, 88(7), 2462-2475.

Rossi F., Godani F., Bertuzzi T., Trevisan M., Ferrari F., Gatti S. (2008): Health-promoting substances and heavy metal content in tomatoes grown with different farming techniques. Eur. J. Nutr., 47, 266-272.

Page 243: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

241

Kvalitet hrane iz organske proizvodnje

Saldanha H., Sejerøe-Olsen B., Ulberth F., Emons H., Zeleny R. (2012): Feasibility study for producing a carrot/potato matrix reference material for 11 selected pesticides at EU MRL level: Material processing, homoge-neity and stability assessment. Food Chemistry, 132(1), 567-573.

Stanaćev V., Kovčin S., Stanaćev V., Pucarević M., Puvača N. (2011): Extruded canola seed in improving chicken fattening and fatty acid com-position. Kuwait Journal of Science and Engineering, 38(1A), 71-79.

Tamme T., Reinik M., Roasto M. (2010): Chapter 21 - Nitrates and Nitri-tes in Vegetables: Occurrence and Health Risks, Bioactive Foods in Pro-moting Health, 307-321.

US Food and Drug Administration (FDA), (2007, July). Pesticide mo-nitoring program FY 2007. Food safety. http://www.fda.gov/Food/Food-Safety/FoodContaminants Adulteration/Pesticides/ResidueMonitorin-gReports/ucm169577.htm#tdsM

Verešbaranji I., Šovljanski R., Pucarević M., Kastori R. (1993): Zagađe-nost zemljišta Vojvodine pesticidima i njihovim metabolitima. U: Kastori R. – Teški metali i pesticidi u zemljištu. Poljoprivredni fakultet, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 223-258.

Vogtmann H. (1988): From healthy soil to healthy food: an analysis of the quality of food produced under contrasting agricultural systems. Nutri-ton and Health, 6, 21-35.

Wawrzyniak A., Kwiatkowski S., Gronowska-Senger A. (1997): Evalu-ation of nitrate, nitrite and total protein content in selected vegetables cultivated conventionally and ecologically. Rocz. Panstw. Zakl. Hig., 48, 179-186.

Weibel F.P., Bickel R., Leuthold S., Alföldi T. (2000): Are organically grown apples tastier and healthier? A comparative field study using co-nventional and alternative methods to measure fruit quality. Acta Hort., 517, 417-426.

Woese K.L., Boess C., Bogl K.W. (1997): A comparison of organically and conventionally grown foods-results of a review of the relevan literature. Journal of the Science in Food and Agriculture, 74, 281-293.

Znaor D., Landau S. (2014): Contributions by: Karoglan S., Mirecki N., Mandić N., Nadlački R. (2014): Unlocking the Future, Seeds of Change:

Page 244: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

242

Sustainable Agriculture as a Part to Prosperity for the Western Balkans, Study coordinated by Heinrich Boll Stiftung, Zagreb Croatia, 1-304.

QUALITY OF FOOD FROM THE ORGANIC PRODUCTION

Summary: The organic food quality is the most important factor contributing to the more intensive demand for these pro-ducts. Because of the frequent occurrence of harmful substances in everyday foods population in order to provide themselves heal-thy and safe food, consumers reach for organic products. However, available research studies in the world often can not confirm the es-tablished belief about the health benefits of organic food. The main reason is that such studies can not be fully planned on scientifically based principles. The studies are usually carried out in two ways. One is to monitor selected health parameters in consumers under-going a specific diet regime. A second is the direct examination of the nutritional properties of food produced in clasic and organic principles. The results of such tests is verry difficult for interpre-tation because there are a number of factors that, on the one side affect the health of the consumers, and on the other side, to the quality of the organic products. Nevertheless, existing studies have established some diffe-rences and advantages that can be attributed to organic products. It is obvious that the residues of pesticides and nitrates usually not found in organic plant products. Also organic products contain more dry matter, which contributes to a better taste. Organic ani-mal products have a favorable fatty acid composition. But satisti-caly significant difference in the content and quality of proteins and carbohydrates, as well as the contents of vitamins in conventional and organic products, not confirmed. For the mycotoxins content in the food, link with manufacturing methods has not been esta-blished. If we want to confirm the consumers perception about the health benefits of organic food it is necessary to design a study that will include tracking a large number of parameters in the ap-propriate number of repetitions.

Page 245: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

243

RIZICI U ORGANSKOJ POLJOPRIVREDI

Prof. dr Vesela Radović Univerzitet Educons, Sremska Kamenica

Izvod: Organska poljoprivreda u globalnoj zajednici opte-rećenoj mnogim problemima koji usporavaju implementaciju usvojenog održivog razvoja ima neizmeran značaj u njihovom ublažavanju. Poglavlje ove monografije se osim analize aktuelnog stanja, razvoja organske poljoprivrede u svetu, Evropi i Republi-ci Srbiji, bavi rizicima kojima je ova proizvodnja dnevno izložena. Pitanje izloženosti riziku ne odnosi se isključivo na njihovu identi-fikacju i klasifikaciju, već i na složene mehanizme politike i akcije u cilju njihovog ublažavanja i eliminisanja njihovih posledica. Na koji način pomoći poljoprivrednicima da se uhvate u koštac sa fi-nansijskim, tržišnim i proizvodnim rizicima treba da postane pi-tanje na koje odgovor daje celokupna društvena zajednica. Repu-blika Srbija je u procesu pridruživanja Evropskoj uniji poslednjih godina mnogo učinila u oblasti unapređenja politike u organskoj poljoprivredi, ali nažalost veći angažman u eliminaciji rizika, pre svega finansijskih, i onih koji su generisani globalnim klimatskim promenama i ekstremnim vremenskim uslovima izostaju. U radu se zato detaljno obrazlaže proces upravljanja rizikom u organskoj poljoprivredi i predlaže integrisani model upravljanja njime. Mno-gi pozitivni primeri iz prakse koji se bez mnogo napora mogu pri-meniti i u našoj zemlji izostaju, neadekvatna je politika zaštite, a komunikacija među učesnicima u procesu organske poljoprivrede gotovo da ne postoji. Zaključak je da integrisani model upravljanja rizikom koji treba primeniti u poljoprivredi kao važnoj privrednoj grani, svoj značaj treba da dobije upravo u organskoj poljoprivredi. Na takav način se u ovoj oblasti može inicirati povećanje broja po-ljoprivrednika spremnih da se odvaže na rad u organskoj poljopri-vredi, kreiraju nova radna mesta i doprinesu očuvanju kompone-nata životne sredine na kvalitetniji način. Ovaj zadatak treba da ujedini poljoprivrednike, ali i eksperte iz oblasti rizika, upravljanja

Page 246: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

244

Prof. dr Vesela Radović

vanrednim situacijama, i akedemsku zajednicu u celini, stručnu i naučnu javnost i u najvećoj meri donosioce odluka.

Uvod Prozvodnja dovoljne količine zdrave hrane za sve veći broj stanovnika na planeti predstavlja jedno od najvažnijih pitanja za opstanak savremenog društva. Jedno od najranijih predviđanja tmurne budućnosti je na ovu temu postavio profesor Jon Beding-ton, kada je u svom radu izneo pretpostavku da će porast svetske populacije do 2030. godine zahtevati rast prozvodnje hrane za 50% (Bedington, 2009). Kolika je važnost hrane za pojedinca, ali i dru-štvo u celini, objasnio je poznati sociolog Abraham Maslow, kreator „piramide potreba“. On je istakao da je potreba za hranom osnovna potreba ličnosti, i da je pre svega neophodno zadovoljiti tu potrebu, a tek nakon toga sve ostale (Maslow, 1954). Očuvanje životne sredi-ne i intenzivna poljoprivreda nisu kompatibilne i zato je organska poljoprivreda prepoznata kao važna mogućnost u rešavanju ovih značajnih problema u svetu. Politika razvoja organske poljoprivrede u Republici Srbiji (RS) zasnovana je na regulativi koja je u značajnoj meri u skladu sa regulativom Evropske unije (EU). Prva Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja je usvojena 2005. Nakon mnogobrojnih pro-mena u značajnoj meri je izmenjena i usvojena nova strategija za period 2011-20201. S obzirom na promenu vladajuće strukture u ze mlji, donosioci odluka su započeli sa novim izmenama i izrađen je Nacrt strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja za period 2014-20242. Poljoprivreda je privredna grana koja je u EU identifikovana kao deo kritične infrastrukture (European Critical Infrastructure – ECI), i kao takva ima izuzetan bezbednosni značaj3. U RS se u

1 Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja 2011-2020. http://www.agroservis.rs/strate-gija-poljoprivrede-ruralnog-razvoja-2010-20202 Nacrt Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014-2024. http://www.mpzzs.gov.rs/strana/9241/nacrt-strategija3 Codex Alimentarius European Commisssion http://www.fao.org/docrep/005/y2772ey2772e00.htm

Page 247: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

245

Rizici u organskoj poljoprivredi

skladu sa započetim pregovorima o punopravnom članstvu očeku-je usvajanje slične, ako ne i identične politike zaštite poljoprivredne proizvodnje. Organska proizvodnja u Srbiji je definisana prema do-kumentu Codex Alimentarius Evropske komisije4 i Zakonom o organskoj proizvodnji u Republici Srbiji, kojim je uređena pro-izvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda metodama organske proizvodnje, ciljevi i načela organske proizvodnje, metode organ-ske proizvodnje, kontrola i sertifikacija u organskoj proizvodnji, prerada, obeležavanje, skladištenje, prevoz, promet, uvoz i izvoz organskih proizvoda, kao i druga pitanja od značaja za organsku proizvodnju.5 Organska poljoprivreda je značajna za koncept održivog razvoja društva i kao takva ustrojena u EU 1991. na osnovu Regula-tive koja se odnosila na organsku poljoprivredu i organsko stočar-stvo.6 Postoje mnoge definicije organske poljoprivrede, a jednu od najčešće korišćenih je dala Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu (International Federation of Organic Agriculture Movements – IFOAM).7 Međunarodna organizacija za biološku i integrisanu kontrolu štetnih životinja i biljaka (The International Organisation for Biological and Integrated Con-trol of Noxious Animals and Plants – IOBC) je ovu proizvodnju opisala kao „poljoprivrednu proizvodnju zasnovanu na konceptu korišćenja prirodnih resursa i mehanizama koji regulišu zamenu potencijalno zagađujućih autputa u poljoprivredi“. U njoj su agro-nomske preventivne mere i biološke / fizičko / hemijske metode pažljivo odabrane i izbalansirane, uzimajući u obzir zaštitu zdravlja poljoprivrednika, potrošača i životne sredine. 4 The European Council. (2008). Council Directive 2008/114/EC. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2008:345:0075:0082:EN:PDF5 Zakon o organskoj proizvodnji. Službeni glasnik RS, 30/10.6 European Regulation (2092/91) for organic farming, complemented by Reg. 1804/99 for organic livestock7 International federation of organic agricultural movement, IFOAM, www.ifoam.org, Definition of organic farming, http://www.ifoam.org/growing_organic/definitions/doa/index.html

Page 248: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

246

Prof. dr Vesela Radović

IOBC je svoje stavove o važnosti organske poljoprivrede objavio u više korisnih priručnika.8 Dešavanja u poslednje dve decenije, a naročito poslednjih godina, ukazuju da u zaštiti poljoprivrede u različitim vanrednim situacijama država nije učinila dovoljno (Radović i Komatina, 2012). Takođe, bez obzira na postojanje strategije zaštite nacio-nalne bezbednosti, u kojoj se prepoznaje i opasnost od terorizma, opasnost od terorizma usmerenog protiv životne sredine i agro-te-rorizma kao jednog od takvih oblika, ova opasnost nije prepoznata na adekvatan način (Radović, 2012). Poljoprivrednu proizvodnju karakteriše permanentna izloženost varijabilnostima koje nastaju kao posledica sezonskih promena temperatura, suša, poplava, promena državnih politika, i sličnih rizika (Pejanović i Njegovan, 2011). Rizici u organskoj po-ljoprivredi su prisutni i u transferu neophodnog znanja za kvali-tetniju i konkurentniju radnu snagu u proizvodnji organske hrane u poređenju sa drugim zemljama u regionu. Cilj ovog poglavlja jeste da na jedinstven i sveobuhvatan način prezentuje podatke o izloženosti organske poljoprivre dne proizvodnje različitim rizicima i predloži odgovarajući model upravljanja njima. Analiza prezentovana u poglavlju zasnovana je na klasifikaciji rizika koja ih definiše kao: operativne, tržišne i fi-nansijske rizike, ali treba imati na umu da su teorijske klasifikacije rizika mnogobrojne. U zavisnosti od vrste rizika, poljoprivrednim proizvođači-ma su na raspolaganju različite mere upravljanja njima. Imajući u vidu da upravljanje rizikom nije nužno usmereno na redukciju potencijalnih opasnosti, već i na korišćenje mogućih profitabi-lnih šansi, razumevanje i uspešno primenjivanje različitih alterna-tiva prezentovanih u radu može omogućiti ostvarenje dugoročno održive uspešnosti poslovanja poljoprivrednika koji su se opredelili za organsku poljoprivredu.

8 Gudeliness in organic agriculture. The international organisation for biological and integrated control of noxious animals and plants (IOBCWPRS) (http://vvv . iobcvprs . org / ip_ipm / IOBC_IP_principles.html )

Page 249: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

247

Rizici u organskoj poljoprivredi

Poglavlje se bavi i traženjem odgovora na pitanje kako po-stići adekvatan stepen komunikacije o riziku među zainteresova-nim stranama, koji je često od krucijalnog značaja. Komunikacija među zainteresovanim stranama postaje sve značajnija aktivnost u procesu upravljanja rizicima (Radović i Ćurčić, 2012) u organ-skoj proizvodnji (između donosioca odluka i drugih mnogobroj-nih učesnika u sistemu). Dešavanja u neposrednoj prošlosti su ukazala na mnoge otežavajuće okolnosti u ovom procesu i izazvala značajne diskusije u akademskoj i društvenoj zajednici, a sve više se ogleda i u jasnom nezadovoljstvu poljoprivrednika (protesti zbog neadekvatnih mera u odbrani od poplava, suše, grada) (Radović i sar., 2012). Poglavlje koje se odnosi na rizike u organskoj poljoprivredi zbog svega napred navedenog je sastavljeno od kratkog uvoda, daje prikaz prednosti i nedostataka metodologija koje se koriste u ci-lju upravljanja postojećim rizicima; prikazuje primere iz pozitivne prakse razvijenih zemalja, pre svega Sjedinjenih Američkih Država (SAD); predlaže proces multidisciplinarnog upravljanja rizicima u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji; i na kraju zaključak. Meto-dologija korišćena u kreiranju poglavlja je u skladu sa potrebama istraživanja u društvenim naukama. Rezultat rada je tzv. desk-top study. Literatura koja je korišćena potiče iz različitih naučnih obla-sti: poljoprivrede, životne sredine, obrazovanja, ekologije, nauke o bezbednosti, psihologije i mnogih drugih.

Klasifikacija rizika u organskoj poljoprivredi Poljoprivrednici koji su se odlučili za početak poslovanja u oblasti organske poljoprivrede treba da budu svesni mogućih ope-rativnih, finansijskih i tržišnih rizika (Tabela 1). Ohrabruje činje-nica da u uslovima u kojima je evidentan uticaj svetske ekonomske krize i smanjena ekonomska potrošačka moć, prodaja organskih proizvoda u svetu raste, iako ne tako brzo kao u prethodnoj dece-niji.9 9 Minnesota Department of Agriculture. 2010. Status of Organic Agriculture in Minne-

Page 250: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

248

Prof. dr Vesela Radović

Jedan od najznačajnijh rizika u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji jeste mogućnost kontaminacije useva genetski modi-fikovanim organizmima. Harwood sa saradnicima je realizovao istraživanje čiji je rezultat pokazao da su najznačajniji rizici u or-ganskom stočarstvu vezani za brigu o ceni proizvoda, rizicima u samoj proizvodnji, i promeni politika podrške institucija u oblasti organske poljoprivrede (Harwood i sar., 1999). Nelojalna konku-rencija kao jedan od rizika za proizvođače je takođe važna. Tako su u 2014. godini proizvođači organske hrane iz Gainesville bili ugroženi uspostavljanjem strateške saradnje lanca Wal-Mart’s sa poznatim brendom organske hrane Wild Oats, zbog čega su se na policima širom zemlje pojavili jeftiniji organski proizvodi.10 U našoj zemlji se u organskoj poljoprivredi ističe važnost kontrole kvaliteta zemljišta koje se koristi u te svrhe, kvaliteta vode za zalivanje i kvaliteta samog proizvoda. S obzirom na očekivanja korisnika da su organski proizvodi bezbedni za čoveka, kontrola izvora zagađenja, tretman i monitoring kvaliteta zemljišta i useva jesu veoma važni u cilju eliminacije rizika povezanih sa samim pro-cesom organske proizvodnje. Mnogobrojne studije ističu da se rizi-ci u organskoj proizvodnji prepoznaju u svakoj fazi njene realizaci-je: samom procesu proizvodnje, periodu ubiranja plodova ili žetve, kao i nakon toga u procesima skladištenja, transporta, i prodaje.11 U Republici Srbiji organska poljoprivreda je pre svega izložena finansijskim rizicima i rizicima izazvanim usled ekstre mnih vre-menskih uslova, zbog čega u daljem tekstu sledi kratka analiza ovih vrsta rizika (Radović i sar., 2012).

sota: A Report to the Minnesota Legislature http://www.mda.state.mn.us/~/media/Files/news/govrelations/organicstatusreport.ashx10 Organic produce providers in Gainesville not worried about Wal-Mart campa-ign. UWIRE Text 15 Apr. 2014: 1. Academic OneFile. Web. 5 June 2014. Document URL http://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GALE%7CA364993351&v=2.1&u=uss-d&it=r&p=AONE&sw=w&asid=4c9ee77499bf679192a5496a4a194de011 Organic Farming Risk Management Planning. Organic Insights October 2004. http://www.riskmangemnt.qld.gov.au

Page 251: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

249

Rizici u organskoj poljoprivredi

Tabela 1. Mogući rizici i mere za njihovo ublažavanje12

Mogući rizici Mere za ublažavanje rizikaOperativni riziciEkstremni vremenski uslovi Primena mera zaštite u slučaju

suše, poplava, i ostalih prirod-nih i antropogenih negativnih dešavanja, osiguranja kao jedne od značajnih mera

Nedostatak tehničke infras-trukture, savetodavne službe, tržišta inputa – opreme, semena, sredstava zaštite

Saradnja sa domaćim proiz-vođačima, regionalne asocija-cije, međunarodni projekti

Bolesti i štetočine Adekvatna zaštita u skladu sa propisanim pravilima organske proizvodnje, osiguranje

Korov Uništavanje korova u skladu sa prihvaćenim principima organske poljoprivrede, osiguranje

Krađa Adekvatna zaštita prozvodnih kapaciteta, fizičko-tehničko obezbeđenje, i drugi sistemi nadzora na otvorenom i u zat-vorenom prostoru, osiguranje

Pad kvaliteta zbog neadekvatnih skladišnih uslova (insekti, buđ, i slično)

Adekvatan izbor skladišnog prostora, kontrola uslova u njemu i monitoring kvaliteta uskladištenih proiz-voda u kontinuitetu

Pad kvaliteta usled neadek-vatne realizacije transporta proizvoda (proizvod je vlažan, prljav ili oštećen)

Kontrola transporta i obez-beđenje adekvatnih osobina transportnog sredstva i poštovanje vremena nephod-nog za transport

12 Prikaz autorke

Page 252: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

250

Prof. dr Vesela Radović

Oštećenje proizvoda usled neadekvatnog procesa izvoza

Obezebeđenje adekvatnih ugovora i dokumentacije kojom je moguće dokazati odgovornost u slučaju nastan-ka problema u cilju očuvanja kredibiliteta na tržištu i daljeg poslovanja

Finansijski riziciNeplaćanje od strane kupaca Uključivanje organizacija

proizvođača u proces ugovaranja i adekvatna insti-tucionalna zaštita

Nedovoljna dobit za pokrivanje proizvodnih trošova

Povećanje efikasnosti proiz-vodnje, smanjenje proizvodnih troškova po jedinici proizvoda

Nepovoljni kreditipoljoprivrednicima

Institucionalna podrška poljo-privrednicima u cilju njihove zaštite subvencionisanim kreditima, udruživanje u cilju zajedničkog investiranja

Nedovoljne subvencije države ili njihovo nenajavljeno ukidanje u potpunosti/delim-ično

Planiranje koje se u najvećoj meri oslanja na sopstvena sredstva kako bi se izbegao rizik od neočekivanih prome-na politike podrške donosica odluka, zajedničke investicije proizvođača

Kasne isplate proizvođačima za preuzete proizvode

Donošenje zakonske regulative kojom se uređuju dužničko-poverilački odnosi

Tržišni riziciNema zahteva za određene proizvode ili su drastično smanjeni

Diverzitet proizvoda kako bi se izbegao katastrofalni gubitak, mogućnost plasmana na druga tržišta

Page 253: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

251

Rizici u organskoj poljoprivredi

Nepoštovanje potpisanihugovora od strane ugovarača po različitim osnovama

Spremnost za pokretanje sudskih postupaka u cilju zaš-tite interesa

Konkurencija koja nudi proizvode po manjim cenama

Udruživanje poljoprivrednika u klastere i kontinuiran dugoročan dogovor na relaciji proizvođač – kupac

Iznenadna povećanja cena na tržištu

Pregovaranje sa kupcima ko-risnicima u cilju pronalaženja zadovoljavajućeg rešenja

Smanjenje kupovne moći potrošača

Ponuda najmanje prihvatljive cene ili prerada proizvoda kako bi se održao kontinuitet organske proizvodnje

Kursne razlike Opreznost prilikom kalkulacija uz pretpostavku mogućnosti rasta kursnih razlika usled loše makroekonomske situacije u zemlji

U cilju eliminisanja određenih finansijskih rizika u našoj zemlji su određene podsticajne mere u organskoj poljoprivredi za koje se sredstva obezbeđuju iz: budžeta Republike Srbije; donacija i drugih izvora u skladu sa zakononskom regulativom, pre svega na osnovu važećeg Zakona o organskoj proizvodnji. Ministarstvo poljoprivrede je donelo u tu svrhu Uredbu o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju u 2014. godini13. Ovom ured-bom propisuje se za budžetsku 2014. godinu obim sredstava, vrste i maksimalni iznosi po vrsti podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju, u skladu sa Zakonom o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju i Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2014. godinu.

13 Uredba o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju u 2014. godini. Službeni glasnik RS, 8/14 i 30/14.

Page 254: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

252

Prof. dr Vesela Radović

Politika subvencija organskoj poljoprivredi u zemlji se značajno menja iz godine u godinu, i da bi se sagledali realno njeni rezultati u aktuelnim okolnostima neophodno je realizova-ti obimnije istraživanje u budućnosti. Bez obzira na nepostojanje relevantnih podataka, iz mnogobrojnih dešavanja jasno je da po-ljoprivrednici nisu u mogućnosti da prate takve intenzivne prome-ne, i na politiku podrške imaju mnogobrojne primedbe. Neke od činjenica koje je neophodno naglasiti u cilju njihove informisanosti jeste da je ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine, 13. maja 2014. godine, na osnovu člana 34. stav 6. Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju (Službeni glasnik RS, 10/13), doneo Pravilnik o korišćenju podsticaja za organsku proizvodnju14, kojim su propisane vrste podsticaja za organsku proizvodnju, uslo-vi, način i obrasci zahteva za ostvarivanje prava na te podsticaje i maksimalni iznosi podsticaja po korisniku i po vrsti pojedine mere. Oni iznose na primer: 1) premija za mleko proizvedeno metodom organske proizvodnje od 9,8 dinara po litru; 2) osnovne podsticaje u organskoj biljnoj proizvodnji u iznosu od 8.400 dinara po hek-taru; 3) regres za gorivo za organsku proizvodnju u iznosu od 70 dinara po litru goriva, a najviše 4.200 dinara po hektaru. U cilju komparacije aktuelnih subvencija prikazan je deo ra-nije Uredbe o korišćenju podsticajnih sredstava za podršku razvoju organske proizvodnje za 2011. godinu. Ona je određivala da lica koja imaju biljnu proizvodnju koja se nalazi u periodu konverzije ostvaruju pravo na podsticajna sredstva za podršku razvoju organ-ske proizvodnje u iznosu od: 1) 36.000 dinara po hektaru za ratar-sku proizvodnju (žitarice, industrijsko, lekovito i aromatično bilje); 2) 50.400 dinara po hektaru za povrtarsku proizvodnju; 3) 64.800 dinara po hektaru za voćarsku i vinogradarsku proizvodnju.15

14 Pravilnik o korišćenju podsticaja za organsku proizvodnju. Službeni glasnik RS,52/14.http://www.overa.rs/pravilnik-o-koriscenju-podsticaja-za-organsku -proizvodnju.html15 Uredba o korišćenju podsticajnih sredstva za podršku razvoja organske proiz-vodnje za 2011. godinu. Službeni glasnik RS, 49/11.

Page 255: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

253

Rizici u organskoj poljoprivredi

Podnosioci zahteva koji su imali sertifikat za organske bilj-ne proizvode, ili imali biljnu proizvodnju za koju je završen period kon verzije, ili se nalazili u postupku izdavanja sertifikata, ostvari-vali su pravo na podsticajna sredstva za podršku razvoju organ-ske proizvodnje u iznosu od: 1) 30.000 dinara po hektaru za ratar-sku proizvodnju (žitarice, industrijsko bilje, lekovito i aromatično bilje); 2) 42.000 dinara po hektaru za povrtarsku proizvodnju; 3) 54.000 dinara po hektaru za voćarsku i vinogradarsku proizvo-dnju. Pozitivno je naglasiti da su značajne organizacije predu-zele aktivnosti u cilju smanjenja određenih rizika kakav je ranije istaknut – nedostatak organskog semena. Institut za ratarstvo i po-vrtarstvo u Novom Sadu, Institut za povrtarstvo iz Smederevske Palanke i Institut „Tamiš“ iz Pančeva su poslednjih godina u znača-jnoj meri povećali proizvodnju i ponudu organskog semena mno-gih kultura. Republika Srbija je značajno izložena prirodnim katastrofa-ma, naročito onim koje su izazvane globalnim klimatskim prome-nama (hidrometeorološkim opasnostima).16 U mnogim izveštaji-ma kompetentnih međunarodnih institucija je potvrđeno da Srbija nije postigla adekvatan „stepen integrisanosti klimatskih promena u njene razvojne strategije, potreban stepen znanja o njima, i da su institucionalni kapaciteti i dostupnost tehnologija još uvek daleko od potrebnog za efektivan i efikasan odgovor na njihove posledi-ce“.17 Konstatacije slične ovoj date su i u Prvoj inicijalnoj komu-nikaciji Republike Srbije Međunarodnom panelu za praćenje glo-

16 European Environmental Agency. (2010). Technical Report/No 13/2010. Mapping the impacts of natural hazards and technological accidents in Europe. An overview of the last decade. http://www.eea.europa.eu/publications/map-ping-the-impacts-of-natural/mapping-the-impacts-of-the.pdf17 Global risk identification program (GRIP). (2010). Serbia Assessment Report. For a purpose of regional program on disaster risk reduction (DRR) in South East Europe, sponsored by WMO/UNDP Joint activities. http://www.gripweb.org/~gripwebo/gripweb/sites/default/files/Serbia%20assessment%20report%20from%20government%20input_SRBinput_0.pdf.

Page 256: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

254

Prof. dr Vesela Radović

balnih klimatskih promena (the United Nations Framework Co-nvention on Climate Change – UNFCCC).18 Hidrometeorološki zavod Republike Srbije (HMZ RS) je uključen u Globalni osmatrački sistem i Svetski klimatski program u cilju praćenja parametara globalnih klimatskih promena. U tom cilju su identifikovani ekonomski sektori zavisni od vremenskih prilika i klime koji značajno doprinose rastu bruto domaćeg pro-izvoda (BDP). To je učinjeno u Studiji o ekonomskim beneficijama RHMZ Srbije (Study on Economic Benefits of RHMS of Serbia) Istraživačke grupe Svetske banke 2005. U Studiji su ocenjeni sre-dnji godišnji ekonomski gubici od hidrometeorološke opasnosti i nepovoljnih hidrometeoroloških pojava19. Poljoprivreda je prepo-znata kao sektor koji je u visokoj meri izložen rizicima od vreme-nskih nepogoda kakve su grad, jak vetar, rani ili kasni mraz, suša, poplava i slično (Radović, 2013). U Srbiji je štetnim dejstvom voda ugroženo oko 1,6 miliona hektara (Bogdanović, 2006). Poplave izazivaju ozbiljne materija lne gubitke, a kada su katastrofalne beleži se i gubitak ljudskih života (Ristić i Nikić, 2007). Katastrofalne poplave koje su se desile u 2014. godini su izazvale ukupnu štetu u poljoprivredi koja iznosi 35-40% od ukupne štete koju su poplave nanele Srbiji. Njihove po-sledice se još uvek procenjuju i zatražena je međunarodna pomoć u cilju njihovog otklanjanja. Srbija je prilikom donošenja zakonske regulative u vezi sa vanrednim situacijama propustila priliku da u svom zakonodavstvu definiše pojam ekstremnog vremenskog događaja (Radović i Keko-vić, 2012). Očekivanja u budućnosti su da će se organska poljopri-vreda, kao i poljoprivreda generalno na odgovarajući način zaštititi od rizika izazvanih vanrednim situacijama, pre svega urgentnim preispitivanjem postojećih i kreiranjem novih politika zaštite već

18 Ministry of Environmental and Spatial Planning. (2010): Initial national communi-cation of the Republic of Serbia under the United Nations Framework Convention on Climate Change. http://www.ekoplan.gov.rs/en/upload-centar/.../serbia_inc_english_version.pdf19 Study on Economic Benefits of RHMS of Serbia, The World Bank study group, 2005, Beograd.

Page 257: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

255

Rizici u organskoj poljoprivredi

viđenim u praksi razvijenih zemalja. Primer organizovanog delo-vanja jeste Nacionalna asocijacija Serbia organica koja kao krovna organizacija udružuje celokupan sektor organske poljoprivrede na teritoriji RS. Ova organizacija je strateški partner mnogim držav-nim i međunarodnim institucijama u cilju usklađivanja i koordina-cije razvoja organske poljoprivrede u Srbiji.20

Proces upravljanja rizikom u organskoj poljoprivredi Upravljanje rizikom u organskoj poljoprivredi je termin koji se odnosi na logičan i sistematski metod definisanja pojma rizika, identifikacije, analize, ocene, tretmana, monitoringa i ko-munikacije o riziku u sklopu svih aktivnosti, funkcija ili procesa na način kojim se rizik svodi na najmanju meru (Radović i sar., 2011). Ova definicija je u skladu sa jednom od najprihvatljivijih u međunarodnoj zajednici – da je „upravljanje rizikom upravljanje kojim se postiže odgovarajući balans između stvaranja mogućnosti za dobit i minimizovanja gubitka“21. Jedan od najprimenjivijih u praksi jeste postupak upravl-janja rizikom koji se sastoji od šest koraka: 1. Utvrđivanje ciljeva; 2. Identifikacija rizika i pretnji; 3. Analiza rizika – grupisanje rizika na kritične, važne i manje važne (nevažne rizike); 4. Evaluacija rizika – Procena rizika; 5. Razmatranje alternativa i izbor metoda za upravljanje ri-zikom i 6. Primena odabranih metoda upravljanja, monitoring i praćenje efikasnosti primenjenih metoda i eventualne izmene u slučaju potrebe. U razvijenim državama, kakve su Sjedinjene Američke Države, programi upravljanja rizikom u organskoj poljoprivredi su u bliskoj vezi sa bezbednošću hrane. 20 Nacionalna asocijacija Serbia organica, www.serbiaorganica.org21 AN/NZS 4360:2004 The Australian and New Zealand Standard on Risk Management (AS/NZS 4360:2004). (2004) Terminologija

Page 258: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

256

Prof. dr Vesela Radović

Radi toga se ovim pitanjem bave dve najznačajnije agencije: Agencija za hranu i lekove (Food & Drug Administration – FDA) – koja reguliše najveći deo hrane, oko 80% tržišta i Ministarstvo poljo privrede (U.S.A Department of Agriculture –USDA) – kojereguliše ostalih 20%.22

Kada se radi o bezbednosti hrane neophodno je spomenuti i Inspekcijsku službu (Food Safety and Inspection Service – FSIS),

22 United States Department of Agriculture– Agricultural Marketing Service. 2010. Na-tional Organic Program. http://www.ams.usda.gov/AMSv1.0/NOP

Slika 1. Shema procesa upravljanja rizikom u organskoj proizvodnji

Page 259: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

257

Rizici u organskoj poljoprivredi

koja brine o bezbednosti hrane u saradnji sa službama za van-redne situacije, FDA i Agencijom za zaštitu životne sredine (The Environmental Protection Agency – EPA). FDA je deo Američkog zdravstvenog sistema (U.S. Department of Health & Human Servi-ce – HHS) u kome je jedna od najznačajnijih institucija Centar za kontrolu bolesti (Center for Disease Control – CDC). U Republici Srbiji, ali i regionu zapadnog Balkana, bezbed-nost hrane generalno nije na adekvatnom nivou i način proizvod-nje hrane može značajno doprineti poboljšanju aktuelnog stanja (Radović i sar., 2014). U Americi je na snazi Agricultural risk protection act kojim se predviđaju najrazličitiji programi pomoći poljoprivredncima, a u značajnoj meri onima u sektoru organske proizvodnje zbog veće izloženosti rizicima. U oblasti upravljanja rizikom u organskoj proizvodnji re-alizovana su u mnogim zemljama istraživanja u cilju kreiranja i usvajanja različitih strategija upravljanja njima. Ono što su nauč-nici primetili jeste nedostatak istraživanja o samoj praksi, percep-ciji rizika poljoprivrednika, i načinom kako reaguju na njih i sma-njuju posledice, s obzirom da se generalno smatra da je organska po ljoprivreda rizičnija zbog zabrane korišćenja pesticida i samih karakteristika procesa proizvodnje (Hardaker i sar., 1997). Da bi-smo razumeli motive, i možda još važnije, barijere koje sprečavaju poljoprivrednike da se opredele za organsku poljoprivredu neo-phodno je realizovati istraživanja čiji bi rezultati služili kao smer-nica za kreatore politike poljoprivrede, ali i širu javnost i sve ostale zainteresovane strane. U zemljama EU, npr. u Švedskoj, predloženi ciljevi u oblasti organske poljoprivrede nisu postignuti u zadovo-ljavajućem obimu, uprkos različitim vrstama podrške. U cilju otklanjanja problema i nedoumica koji postoje u našoj zemlji u oblasti organske poljoprivrede je potrebno mnogo više učiniti u istraživanju percepcije rizika poljoprivrednih pro-izvođača. Primer iz prakse koji se može pratiti po ovom pitanju jeste anketa realizovana od strane Minnesota Department of Agri-culture – MDA, u kojoj su se poljoprivrednici izjašnjavali o značaj-

Page 260: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

258

Prof. dr Vesela Radović

nom broju pitanja koja se odnose na procedure od sadnje useva do promocije organskog proizvoda.23 Saradnja sistema obrazovanja i organskih proizvođača predstavlja važnu kariku u procesu unapređenja organske poljopri-vrede i smanjenja rizika u njoj. Na velikom broju univerziteta u SAD i svetu kreiraju se specijalni programi namenjeni poljopri-vrednicima koji su u sektoru organske proizvodnje, pre svega u oblasti različitih vodiča za upravljanje rizicima. Neki od poznatih univerziteta koji imaju svoje istraživačke centre u ovoj oblasti jesu Cornell, Minnesota24, i mnogi drugi. Između ostalih, to su Uni-verzitet Floride (University of Florida – UF), koji je bio jedan od prvih nacionalnih centara za istraživanje i obrazovanje u oblasti razvoja organske poljoprivrede25, kao i Oxford College koji je akti-van u promociji organske proizvodnje i održivog razvoja.26 U procesu unapređenja organske proizvodnje u našoj ze-mlji sistem obrazovanja treba da u značajnijoj meri utiče na javnost i donosioce odluka i u skladu sa regulativom o javno-privatnom partnerstvu preslika neke od primera dobre prakse iz razvijenih ze-malja u oblasti unapređenja organske poljoprivrede.

23 Surveying Minnesota‘s organic farmers feedback needed to help organic farmers feed-back needed to help improve organic operations. States News Service.1 Apr. 2014. Aca-demic OneFile. Web. 5 June 2014. Document URLhttp://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GALE%7CA363532194&v=2.1&u=uss-d&it=r&p=AONE&sw=w&asid=58d4231b04fa24b3742416f11e6836d724 Minnesota Department of Agriculture.2008. Overview: Experiences and Outlook of Minnesota Organic Farmers– 2007 http://www.mda.state.mn.us/news/publications/food/organicgrowing/2007orgsurvresults.pdf25 New UF Center for Organic Agriculture. Resource: Engineering & Technology for a Sustainable World 11.4 (2004): 4. Academic OneFile. Web. 5 June 2014.Document URL http://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GALE%7CA117669302&v=2.1&u=uss-d&it=r&p=AONE&sw=w&asid=a99ca7c32e06716c3f7f6ad9a036570726 United States: Oxford organic farm great for growers, mechanics, businesses, sales and marketers. Mena Report 28 Jan. 2014. Academic OneFile. Web. 5 June 2014. Doc-ument URL http://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GALE%7CA356927221&v=2.1&u=uss-d&it=r&p=AONE&sw=w&asid=1aab4a1df9bfd048efc701a73d7e0022

Page 261: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

259

Rizici u organskoj poljoprivredi

Razvoj strategije upravljanja rizicima u organskoj poljoprivredi Razvoj odgovarajuće strategije upravljanja rizicima u or-ganskoj proizvodnji na svakom hijerarhijskom nivou (od mikro do makro), je osnov za njen uspeh i budući održivi razvoj društva. U samom razvoju strategije neophodno je otkloniti ranije navedene slabosti i prevazići dugo godina primenjivani tehnokrat-ski model prikazan na slici broj 2, koji se zasnivao na tome da na osnovu određenih naučnih saznanja donosioci odluka na jedno-strani način o rizicima obaveštavaju javnost.

Harry Otway ističe komunikaciju o riziku koja je više „ide-alna forma“ zato što u potpunosti ispunjava potrebe za informacija-ma javnosti koja je na takav način sposobna za donošenje sopstve-ne odluke o nekom pitanju u zajednici (Otway, 1987). Strategiju upravljanja rizikom u organskoj proizvodnji tre-ba graditi na promenama društvene svesti i većoj odgovornosti do-nosioca odluka. Ona treba da bude doneta na način koji joj obezbeđuje du-goročnost i mogućnost primene u cilju postizanja rezultata, a pre svega eliminisanja postojećih rizika i katastrofalnih posledica po poljoprivredu koja se svakodnevno proglašava razvojnom šansom i važnim elementom u konsolidaciji ruinirane ekonomije naše ze-mlje.

Slika 2. Tehnokratski model komunikacije o riziku

Page 262: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

260

Prof. dr Vesela Radović

Ona treba da bude zasnovana na integrisanom modelu upravljanja rizikom koji predstavlja sinhronizaciju donosioca od-luka, stručnjaka, ekonomskih eksperata i javnosti. Jedan od mo-gućih modela integrisanog modela upravljanja rizikom je prikazan na slici broj 3, adaptiran za potrebe ovog rada iz rada engleskih naučnika, koji objašnjava potrebu interdisciplinarne saradnje u ob-lasti zaštite biljne proizvodnje (Mills i sar., 2011)

Koliko je važna efikasna komunikacija o rizicima u organ-skoj poljoprivredi pokazuje i misija Centra za organsku proizvo-dnju (Organic Center – TOC). Ovaj centar ima zadatak da „gene-riše kredibilne naučne informacije i komunicira o benefitima koje organska proizvodnja donosi društvu“. Na ovaj način TOC utiče na svest da svaka pojedinačna „konverzija konvencionalnog poljoprivrednog gazdinstva u organ-sko poboljšava stanje životne sredine na planeti, utiče na zdravlje njenih stanovnika i ukazuje na koristi organske proizvodnje“. Cen-tar komunicira sa potrošačima, donosiocima odluka, istraživačima i medijima (Francis, 2014).

Slika 3. Integrisani model upravljanja rizikom (Mills i sar., 2011)

Page 263: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

261

Rizici u organskoj poljoprivredi

Literatura

Bedington J. (2009): Food, energy, water and the climate: A perfect Storm of Global Events? www.bis.gov.uk/assets/geoscience/docs/p/perfect-stor-m=paper.pdf.

Bogdanovic S. (2006): Protection against the detrimental effects of wa-ters: the legal system of Serbia. In: Legal and Institutional Aspects of In-tegrated Flood Management Case Studies. World Meteorological Organi-zation, Geneva, Switzerland.

Francis E.A. (2009): The Organic Center. CHOICE: Current Reviews for Academic Libraries Nov. 2009: 526. Academic OneFile. Web. 5 June 2014. Document URL http://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GA-LE%7CA266633853&v=2.1&u=ussd&it=r&p=AONE&sw=w&asi-d=dded7ad8aaf971147ca41101aef724a1.

Hardaker J.B., Huirne R.B.M, Anderson J.R. (1997): Coping with Risk in Agriculture. CAB International, Wallingford.

Harwood J., Heifner R., Coble K., Perry J., Somwaru A. (1999): Managing Risk in Farming: Concepts, Research, and Analysis. Agricultural Econo-mics Report No. 774. U.S. Department of Agriculture, Washington.

Heydon N. (2014): Organic farming on the increase. Land [North Richmond, Australia] 1 May 2014: 31. Academic OneFile. Web. 5 June 2014.’Document URL http://go.galegroup.com/ps/i.do?id=GALE%-7CA366479197&v=2.1&u=ussd&it=r&p=AONE&sw=w&asid=0b-f812a236df1a66c722af05ade047a8

Maslow A. (1954): Motivation and Personality. New York: Harper.

Mills P., Brian Ilbery K., Jager M., Jones G., Litle R., Mc Lead A., Parker S., Pautasso M., Pietravalle S., Maye D. (2011): Integrating natural and social science perspectives on plant disease risk, management and policy formulation. Phil. Trans. R. Soc. B, 366, 2035-2044.

Otway H. (1987): Experts, Risk Communication and Democracy. Risk Analysis, 7(2), 127.

Pejanović R., Njegovan V. (2011): Problemi upravljanja rizicima u po-ljoprivredi. Ekonomika poljoprivrede, 58(1), 91-103.

Page 264: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

262

Prof. dr Vesela Radović

Radović V., Ćurčić Lj. (2012): The Opportunities of Crises and Emergen-cy Risk Communication in Activities of Serbian Public Health Workforce in Emergencies. Iranian J. Public. Health, 41(10), 15-23.

Radović V. (2013): Bezbednost životne srediine – Evolucija i savreme-ni pristupi. Fakultet za primenjenu bezbednost, Univerzitet EDUCONS, Sremska Kamenica.

Radović V., Komatina Petrović S. (2012): From failure to success: Serbian approach in mitigation of global climate change and extreme weather events. J. of Environmental Protection and Ecology, 4(13), 2207-2214.

Radović V., Jovanović L., Hrabovski Tomić E. (2011): Metode ublažavanja posledica ekoloških rizika na životnu sredinu APV. Ecologica, 63, 383-390.

Radović V. (2012): The Mitigation of Agro terrorism Threat in the Repu-blic of Serbia, In: Managing the Consequences of Terrorist Acts – Effi-ciency and Coordination Challenges (Čaleta D., ed.), Institute for Corpo-rative Security Studies – ICS, Ljubljana, Slovenia.

Radovic V., Curcic Lj., Stepanov J., Prokic D. (2012): Increasing aware-ness about need of preparedness and response of agricultural household and enterprises in floods in Vojvodina. Book of Abstracts International Conference NewEnviro: New Approaches for Assessment and Improve-ment of Environmental Status in Balkan Region – Interactions between organisms and environment, Sremska Kamenica, Serbia.

Radović V., Keković Z., Agić S. (2014): Development a Comprehensi-ve Food Safety System in Serbia – A Narrative ReviewArticle. Iranian J. Publ. Health, 43(7), 889-902. http://ijph.tums.ac.ir/index.php/IJPH.

Radovic V., Kekovic Z. (2012): Improving Corporate Sectors Responses to Extreme Weather Events in the Republic of Serbia. In: Corporate se-curity in dynamic global environment: challenges and risks (Caleta D., ed.), Institute for Corporative Security Studies – ICS, Ljubljana, Slovenia, 215-227.

Radović V., Jovanović L., Ćurčić Lj. (2012): Improving the emergency management of Serbian agriculture in case of the extreme weather events. Ecologica, 19(68), 553-557.

Page 265: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

263

Rizici u organskoj poljoprivredi

Ristić R., Nikić Z. (2007): Sustainability of the System for Water Supply in Serbia from the aspect of Erosion Hazard. Journal for Water Resources Management, 225-227, 47-57.

RISK MENAGEMENT IN ORGANIC AGRICULTURE

Summary: In Serbia, organic farming has been recognized as an important development opportunity and an important factor in the expected economic activities in many nationwide. Decision-making with the help of the international community’s concept of organic farming incorporated in the legislation, and implement it, despite some of the problems that are evident not yet been resolved. Among them is a very important problem of risk management in organic farming, which requires a systematic, comprehensive so-lution. Risk management in organic agriculture, and agriculture generally has to be solved in the area relating to the elimination of risk and danger to national security. Risk management strategies in organic agriculture should be integrated into all other strategies, and therefore can not be dealt with by individual ministries. It is this much-needed interdisciplinary approach is shown during ca-tastrophic floods in 2014 and in other emergencies where adequate protection did not exist. In the process, decision-makers and all other stakeholders need in emergency situations in which agricul-ture has become the biggest victim are aware of the implementation of preventive measures, and use experiences from developed coun-tries where organic production generates a great part of the gross domestic product. One such example may be the policy of Austra-lia which is 2002 there were 2241 certified organic farm, since in 2011 the number increased to 3069. Commercial and marketing executive director of the Australian Organic Joanne Barber stated that “the number of organic farms in Australia continued to grow’’ and ”to organic farming in Australia is nothing new, since it has a farm on which organic farming dealing with the sixth generation of farmers’’ (Heydon, 2014).

Page 266: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

264

Page 267: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

265

GENETSKI MODIFIKOVANE BILJKE I BEZBEDNOST U ORGANSKOJ PROIZVODNJI BILJAKA

Prof. dr Dejana PankovićUniverzitet Educons, Sremska Kamenica Izvod: U organskoj poljoprivredi nije dozvoljeno korište-nje genetski modifikovanih organizama (GMO). Površine na koji-ma se komercijalno gaje GM usevi u svetu se i dalje povećavaju, i ukupno su iznosile 174 miliona hektara u 2013. godini. Od GM useva, najveći udeo u ukupnoj svetskoj proizvodnji zauzimaju GM soja (79%) i pamuk (70%), a zatim slede kukuruz (32%) i uljana repica (24%). Jedina zemlja u EU u kojoj se komercijalno gaje GM usevi na značajnim površinama je Španija. Na približno 140 hiljada hektara se gaji uglavnom GM kukuruz, što čini 98% od ukupne komercijalne proizvodnje GM kukuruza u EU. U većini zemalja EU, GM biljke se gaje većinom u poljskim ogledima, ali ima pri-mera kao što je Grčka, gde je većina zona proglašeno za GM-free. To znači da nije dozvoljeno nikakvo gajenje GM biljaka, ni komer-cijalno, ni u poljskim ogledima. Prema važećem Zakonu iz 2009. godine, u Srbiji nije dozvoljeno gajenje i promet živih modifikova-nih organizama kao ni proizvoda od GMO. Brojni poljski ogledi sa GM usevima su izvođeni u Mađarskoj i Rumuniji, a prema novijoj literaturi postavljeni su ogledi i u Bosni i Hercegovini. U radu se analiziraju mehanizmi kontaminacije transgenim biljkama i pre-dlažu se mere zaštite kako bi se očuvali principi organske biljne proizvodnje.

Uvod Zabranu korištenja genetski modifikovanih organizama (GMO) u organskoj poljoprivredi donela je Međunarodna fede-racija pokreta za organsku poljoprivredu (International Federation of Organic Agriculture Movements, IFOAM) u svojoj deklaraciji donetoj na konferenciji u Mar del Plati još 1998. godine. Od tada se ova odluka pojavljuje u mnogim dokumentima IFOAM, kao što je

Page 268: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

266

Prof. dr Dejana Panković

na primer dokument o IFOAM Principima organske poljoprivre-de (IFOAM Principles of Organic Agriculture), koji su kao temelji organske poljoprivrede potvrđeni 2005. godine na generalnom sa-stanku u Australiji.1 Na osnovu ove jednostavne zabrane naizgled nije potrebno dalje razmatrati pitanje (ne)korištenja GMO u različitim oblicima poljoprivredne proizvodnje, kao što su znatno rasprostranjenija konvencionalna i manje zastupljena organska proizvodnja, koje koegzistiraju. Međutim, postoje brojni primeri u zemljama gde se GMO usevi najduže gaje koji ukazuju da dolazi do mešanja GM i ne-GM semena, odnosno biljaka. Do 2000. godine, samo pet godi-na od početka komercijalnog gajenja GM uljane repice, u zapadnoj Kanadi došlo je do pojave GM samoniklih biljaka, čak i na poljima gde u prethodnoj godini nije gajena GM uljana repica (Van Acker i Martin, 2007). Nezavisna testiranja prisustva transgena u sertifiko-vanim uzorcima semena uljane repice su pokazala prisustvo trans-gena u više od 59% uzoraka. Uzrok ovoj pojavi može biti meha-ničko mešanje semena u toku žetve ili daljeg rukovanja semenom. Pored toga, moguće je da je došlo i do transfera transgena polenom sa GM na ne-GM biljke u ranijim generacijama stvaranja semen-skog materijala u toku oplemenjivanja (Van Acker i Martin, 2007). Prema važećem Zakonu iz 2009. godine2, u Srbiji nije do-zvoljeno gajenje i promet živih modifikovanih organizama ni pro-izvoda od GMO. Međutim, uzimajući u obzir predloge za promenu zakona, kao i činjenicu da se GM biljke gaje na velikim površinama u svetu i u okruženju naše zemlje, potrebno je razumeti kako se transgeni kreću i šta treba uraditi da bi se sprečio ulaz transgena u sistem biljne organske proizvodnje. U ovom poglavlju biće reči o definiciji GMO, kako je napre-dovalo stvaranje i gajenje GM useva, koji se danas GM usevi gaje u svetu i u okruženju naše zemlje, na koji način može da dođe do kontaminacije GM biljkama i kako je to moguće izbeći u organskoj biljnoj proizvodnji.

1 http://www.ifoam.org/en/organic-landmarks/principles-organic-agriculture2 Zakon o genetički modifikovanim organizmima, Službeni glasnik RS, 41/09.

Page 269: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

267

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Šta su genetski modifikovani organizmi? Međunarodni pravni dokument u kome se definišu pojmo-vi vezani za genetski modifikovane organizme je UN Cartagena Protokol o biološkoj bezbednosti.3 Među potpisnicima ovog pro-tokola, čiji je cilj definisanje uslova za bezbedno rukovanje, trans-port i korištenje živih modifikovanih organizama nastalih prime-nom modernih metoda biotehnologije, je i naša zemlja. Stupio je na snagu 2003. godine, kada ga je ratifikovalo 50 zemalja članica i predstavlja osnovu na kojoj se zasnivaju mnogi nacionalni zakoni, koji regulišu ovu problematiku u Evropi. U Protokolu se ne pomi-nje naziv genetski modifikovan organizam već njemu ekvivalentan naziv živi modifikovani organizam. Protokol definiše sledeće pojmove: Živi modifikovani organizam je bilo koji živi organizam koji ima novu kombinaciju genetičkog materijala dobijenu prime-nom modernih metoda biotehnologije; Živi organizam je bilo koja biološka jedinka koja ima spo-spobnost prenosa ili umnožavanja genetskog materijala, uključu-jući i sterilne organizme, viruse i viroide; Moderna biotehnologija je primena in vitro tehnika za manipulacije nukleinskim kiselinama ili fuzijom ćelija izvan takso-nomskih familija, koje prevazilaze prirodne fiziološke reproduktiv-ne i rekombinacione barijere a nisu tehnike koje se koriste u tradi-cionalnom oplemenjivanju i selekciji; Proizvodi od živih modifikovanih organizama su pro-izvodi poreklom od živih modifikovanih organizama, koji sadrže merne količine novih kombinacija genetičkog materijala dobijenog primenom moderne biotehnologije (na primer brašno od GM ku-kuruza). Jednostavnije rečeno, genetski modifikovani organizmi nastaju primenom metoda moderne biotehnologije, u sebi sadrže nove kombinacije gena koje nastaju u laboratorijskim uslovima, odnosno u prirodnim uslovima se ne mogu desiti. Na slici 1. su prikazani osnovni delovi postupka stvaranja GM organizama koji se odvijaju u laboratorijskim uslovima.3 http://www.biodiv.org/biosafety/protocol.shtml

Page 270: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

268

Prof. dr Dejana Panković

Slika 1. GMO jagode – gen iz ribe u genomu jagode. Iverak je riba koja živi u ledenim morima, zahvaljujući prisustvu proteina koji sprečava

zamrzavanje tkiva. Obične jagode su osetljive na mraz. Shema prikazuje delove procesa stvaranja GM jagoda.

Od prvih GM organizama do komercijalne proizvodnje Prvi GM organizam je bila bakterija Echerichia coli, kon-struisana 1974. godine. U toku sledećih deset godina pored bak-terija modifikuju se životinje i biljke (Tabela 1). U toj fazi se GMO koriste u naučne svrhe, u genetičkim i biohemijskim istraživanjima (Lauerer i sar., 1993). Pojava GM paradajza 1994. godine se smatra početkom ulaska GMO u lanac ishrane, kada počinje gajenje GM biljaka na sve većim površinama, prvo u SAD, a onda i u celom svetu.

1. Gen iz ribe se kopira i ugrađuje u mali

kružni molekul DNK poreklom iz bakterijske ćelije.

2. Ovakav genski konstrukt se ubacuje u drugu bakterijsku ćeliju.

3. Druga bakterija se koristi za infekciju ćelija jagode. Gen poreklom iz ribe tako ulazi u DNK jagode.

4. Iz transformisane ćelije jagode razvija se cela biljka – GM jagoda otporna na mraz.

Page 271: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

269

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Tabela 1. Kratka istorija važnih rezultata vezanih za genetski modifikovane organizme 4

Godina Genetske modifikacije i GMO1974. Prvi genetski modifikovani organizam je bakterija E.

coli1980. Miš je prva GM životinja1983. Prva GM biljka je bio duvan otporan na antibiotike1980-1990. Kina je prva zemlja koja je pustila u prodaju GM

useve, duvan i paradajz koji su bili otporni na virusne bolesti

1985. Svinja je prva GM domaća životinja1988. Pojavila se prva GM biljka koja proizvodi lekove1991. Prvi ogledi sa genskom terapijom kod ljudi1994. Početak upotrebe GM useva u SAD – GM paradajz

FlavrSavr Bt(Bacillus thuringiensis) krompir, odobren kao bezbedan od strane Agencije za zaštitu životne sredine (Environmental Protection Agency) u SAD, predstavlja prvi usev koji proizvodi pesticid Bt kukuruz, modifikovan bakterijskim genom za otpornost na insekte, se pojavljuje na tržištu u SAD

1995. Soja otporna na herbicid glifosat (komercijalno ime Roundup) pod komercijalnim imenom Roundup Ready se pojavljuje u SAD

1996. Ovca Dolly je prva klonirana životinja1997. Uvođenje propisa u SAD (EC Novel Foods Regula-

tion- 258/97) po kojima je neophodna procena bez-bednosti primene/korištenja GM hrane, pre pojave na tržištu

1998. Uvedena pravila obeležavanja GM proizvoda, koja potrošačima daju informacije o sadržaju GM sasto-jaka u hrani

4 http://www.gmeducation.org/faqs/p149248-20brief%20history%20of%20genetic%20modification.html)

Page 272: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

270

Prof. dr Dejana Panković

GM biljke i namerno uvođenje u spoljnu sredinu Bez obzira da li se radi samo o korišćenju u naučnim istraživanjima ili o komercijalnoj proizvodnji, za namerno uvođe-nje GMO u spoljnu sredinu je neophodno dobijanje dozvole. Do-bijanje dozvole je regulisano EU direktivom, koja je na snazi od 1992. godine, modifikovana je 2002. godine, a u Srbiji Zakonom iz 2009.5 godine. Na slici 1. su prikazani osnovni delovi postupka stvaranja GM organizama koji se odvijaju u laboratorijskim uslo-vima. Dostizanje stabilnosti novog uvedenog gena u biljne ćelije je zahtevan i dugotrajan posao. Razvoj i ispitivanje GM biljaka se mora odvijati u posebno opremljenim, bezbednim laboratorijama i staklarama (Slika 2). Tek nakon što se uspešno završi ovaj korak i proizvede dovoljan broj transgenih biljaka, one se proveravaju i u poljskim uslovima gajenja. To je najbolji način da se vidi da li GM biljke ispunjavaju svoju namenu, kao i da se prouče svi aspekti bezbednosti. Kada se GM biljka po prvi put uvodi u spoljnu sredi-nu, zakonske mere zahtevaju stroge mere bezbednosti. Najčešće se primenjuju ograde i mreže, zbog zaštite životinja (Slika 3). Takođe se primenjuju minimalne izolacione površine ili zone u kojima se seju ne-GMO biljke da bi se izbegla neželjena stranooplodnja. Slika 3 prikazuje ogled gde su primenjene sigurnosne mreže za zaštitu od ptica na polju zasejanom GM ječmom u Nemačkoj (Giessen).

Slika 2. Gajenje GM krompira u zatvorenom sistemu6

5 Zakon o genetički modifikovanim organizmima, Službeni glasnik RS, 41/09.6 http://www.gmo-compass.org

Page 273: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

271

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Slika 3. Prvi poljski testovi sa GM biljkama se izvode u delimičnoj izolaciji od spoljne sredine7

Slika 4. Poljski ogled sa GM krompirom8

Ovakvim pristupom se smanjuje rizik. Nakon nekoliko go-dina, ukoliko se dobiju pozitivni rezultati, mere izolacije u poljskim ogledima se smanjuju. Ogledne parcele se povećavaju, a GM biljke se testiraju na više lokaliteta (Slika 4). Kada se pokaže da GM biljke

7 http://www.gmo-compass.org8 http://www.gmo-compass.org

Page 274: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

272

Prof. dr Dejana Panković

sa novim osobinama ne predstavljaju opasnost za biljke, životinje i životnu sredinu i kvalitet zemljišta, počinje postupak autorizacije GM biljaka za komercijalno gajenje.

Proizvodnja GM biljaka u svetu – soja, kukuruz, uljana repica i pamuk Svake godine Agencija za agro-biotehnologiju ISAA (Inter-national Service for the Acquisition of Agri-Biotech Applications) objavljuje rezultate o komercijalnoj upotrebi GM biljaka u svetu (James, 2013). Na slici 5 se vidi da se trend porasta gajenja GM biljaka u svetu nastavio i u 2013. godini. U poređenju sa 2012-om površine na kojima se gaje GM biljke su porasle za pet miliona hektara, odnosno dostigle su ukupno 174 miliona hektara. Prema ovom izveštaju, 18 miliona farmera u svetu koristi GM biljke. GM biljke se najviše gaje u SAD i Kanadi, ali i u zemljama u razvoju, kao što su Brazil, Argentina, Indija i Kina. U jedanaest zemalja je površina gajenja veća od milion hektara (Tabela 2).

Slika 5. Proizvodnja GM useva u svetu od 1996. do 2013. godine izražena u milionima hektara. Plava boja predstavlja ukupnu proizvodnju, crvena

proizvodnju u industrijskim zemljama a zelena u zemljama u razvoju.

Page 275: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

273

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Tabela 2. Proizvodnja GM useva u svetu u 2013. godini (James, 2013)

Država Površina gajenja (×106 ha) GM biljka

SAD 70,1soja, kukuruz, pamuk, uljana repica, šećerna repa, tikva, papaja

Brazil 40,3 soja, kukuruz, pamukArgentina 24,4 pamukIndija 11,0 uljana repica, kukuruz, sojaKanada 10,8 šećerna repa

Kina 4,2 pamuk, papaja, paradajz, paprika, topola

Paragvaj 3,6 sojaJužna Afrika 2,9 kukuruz, soja, pamukUrugvaj 1,5 soja, kukuruzBolivija 1,0 sojaFilipini 0,8 kukuruzAustralija 0,6 pamuk, uljana repicaBurkina Faso 0,5 pamukMeksiko 0,2 pamuk, sojaČile >0,1 kukuruz, soja, uljana repicaKolombija >0,1 pamukHonduras >0,1 kukuruzKosta Rika >0,1 pamuk, soja EU (6 država članica) 0,1 kukuruz, karanfil

Najveći proizvođač GM biljaka u svetu su SAD, Brazil, Argentina, Indija, Kanada i Kina. Najveći porast u proizvodnji u odnosu na prethodnu godinu je imao Brazil, sa 36,7 na 40,3 milio-na hektara, i to je najviše doprinelo ukupnom povećanju površina

Page 276: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

274

Prof. dr Dejana Panković

na kojima se gaje GM usevi. U Indiji je površina na kojoj se gaji GM pamuk porasla na 11 miliona hektara, što odgovara približno 95% od ukupne proizvodnje pamuka u toj zemlji. Sa druge strane, u Kanadi je proizvodnja GM biljaka opala za 0,8 miliona hektara. U 2013. godini nije bilo novih zemalja koje su uvele proizvodnju GM biljaka. Najzastupljeniji GM usevi u svetu su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. Prema ukupnim površinama gajenja u 2013. godini na prvom mestu je kukuruz, zatim soja, pa pamuk i uljana repica (Tabela 3). Međutim, prema udelu u proizvodnji koji se odnosi na GM useve, najveći procenat je kod soje i pamuka.

Tabela 3. Udeo proizvodnje najznačajnijih GM useva u odnosu na ukupnu proizvodnju u svetu u 2013. godini

Usev Ukupna površina (×106 ha)

Površina GM (×106ha)

Udeo GM (%)

Soja 107 79 79Kukuruz 179 57,4 32Pamuk 34 23,9 70Uljana repica 34 8,2 24

Površine na kojima se gaji GM soja u svetu su sa 81 miliona hektara u 2012. godini, porasle na 84,5 miliona hektara (Slika 6). Ipak, u odnosu na ukupnu proizvodnju soje, udeo GM soje je opao za 2%, i u 2013. godini je iznosio 79%. Porastu gajenja GM soje najviše je doprinela povećana proizvodnja u Brazilu. Ostali značaj-ni proizvođači su SAD, Argentina, Kanada, Urugvaj, Bolivija, Para-gvaj, Čile, Meksiko, Kosta Rika i Južna Afrika. Proizvodnja GM kukuruza u svetu je porasla u 2013. godini na 57,4 miliona hektara (Slika 7), i to najviše u SAD, Argentini, Ka-nadi, Južnoj Africi, Urugvaju, Egiptu, Filipinima i Južnoj Americi. U 2013. godini proizvodnja GM kukuruza iznosila je 32% od ukup-ne proizvodnje kukuruza, što predstavlja pad od 3% u poređenju sa proteklom godinom.

Page 277: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

275

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Proizvodnja GM uljane repice je u 2013. godini opala sa 9,3 na 8,2 miliona hektara (Slika 8), pa je i udeo u ukupnoj proizvodnji opao sa 30 na 24%. Glavni proizvođači GM uljane repice su Kanada i Australija. Proizvodnja GM pamuka je opala u 2013. godini za 0,4 miliona hektara, odnosno ukupno je iznosila 23,9 miliona hektara (Slika 9). U svetu se GM pamuk gaji u 15 zemalja, a najznačajniji porast površina gajenja je ostvaren u Burkini Faso, gde je dostigao 500.000 hektara.

Slika 6. Proizvodnja GM soje u svetu od 1996. do 2013. godine izražena u milionima hektara

Page 278: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

276

Prof. dr Dejana Panković

Slika 7. Proizvodnja GM kukuruza u svetu od 1996. do 2013. godine izražena u milionima hektara

Slika 8. Proizvodnja GM uljane repice u svetu od 1996. do 2013. godine izražena u milionima hektara

Page 279: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

277

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Slika 9. Proizvodnja GM pamuka u svetu od 1996. do 2013. godine izražena u milionima hektara

Ostali GM usevi GM šećerna repa se u SAD gaji od 2007. godine. U 2013. je proizvodnja GM šećerne repe otporne na herbicide na površini od 460.000 hektara iznosila 95% od ukupne proizvodnje. To je veliki porast u odnosu na prethodnu godinu kada je taj procenat iznosio 59%. Slična je situacija bila i u Kanadi. Iako se GM šećerna repa proizvodila na znatno manjoj površini od 15.000 hektara, udeo u ukupnoj kanadskoj proizvodnji šećerne repe je iznosio 96%. U SAD su površine od oko 2.000 hektara zasejane GM tikvicama. GM papaja, sa oko 60% udela u ukupnoj proizvodnji se gaji na Havajima na takođe oko 2.000 hektara. U Kini se od ostalih GM useva gaji papaja (6.275 hektara) i topola (450 hektara). Pored toga, postoji i proizvodnja GM para-dajza, paprika i petunija.

Page 280: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

278

Prof. dr Dejana Panković

GMO U EU U EU su usvojeni propisi koji regulišu sve aspekte rada sa GMO, od istraživačkog nivoa do komercijalizacije. GM usevi i hrana mogu da se nađu u EU u vidu hrane za čoveka i za životinje ili kao biogorivo. GM hrana za čoveka i za životinje mora biti odobrena u skladu sa EU propisima. Meso i mlečni proizvodi od životnja koje su hranjene GM hranom ne moraju da se obeležavaju. Od 2011. u EU je dozvoljeno prisustvo neodobrenih GM useva u hrani za životinje.9 Što se tiče gajenja GM useva, ono može biti u okviru eksperimentalnog gajenja prema nacionalnim propisima, ili komercijalno, ukoliko je odobreno od strane EU. Zemlje članice imaju određeni nivo slobode u interpre-taciji regulative usvojene na nivou EU, odnosno mogu da prihvate EU regulativu pod određenim uslovima. Svaka zemlja članica ime-nuje svoje nacionalne organizacije koje se bave pitanjima GMO. Prva autorizacija gajenja GM useva na nivou EU je doneta pre de-set godina, ali usvajanje od strane zemalja članica zavisi od slučaja do slučaja. Isto se odnosi i na javno prihvatanje GMO, u nekim evropskim zemljama građani se protive svakoj primeni biotehnolo-gije u poljoprivredi, dok su u nekim drugim mnogo otvoreniji pre-ma komercijalizaciji GMO. U osam zemalja EU, među kojima su Austrija, Bugarska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Luk-semburg i Poljska, usvojene su zakonske odredbe koje zabranjuju komercijalno gajenje GM useva na njihovoj teritoriji.10

Španija je jedina zemlja u EU u kojoj se GM usevi gaje na značajnijim površinama. Komercijalno gajenje GM kukuruza je počelo još 1998. godine, da bi 2007. godine površine na kojima se gaji GM kukuruz dostigle preko 70.000 hektara, što je tada bilo 68% od površina u EU (Tabela 4). Najviše se gaji Bt kukuruz, u svim regionima gde postoji visok nivo zaraze kukuruznim plamen-com (Ostrinia nubilalis). U 2013. Bt kukuruz je predstavljao je dnu trećinu ukupne proizvodnje kukuruza u Španiji, a 98% od GM ku-kuruza u EU. Pored komercijalnog gajenja kukuruza u Španiji po-

9 http://www.genewatch.org/sub-56854710 http://phys.org/news/2013-01-eu-gm-crops.html

Page 281: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

279

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

stoji mnogo poljskih ogleda sa GM sortama pšenice i ječma.11 Tabela 4 . Proizvodnja GM kukuruza u EU (ha)12

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.Španija 75.148 79.269 76.057 76.57 97.32 116.30 136.96Francuska 21.147 - - - - - -Češka 5.000 8.380 6.480 4.680 5.090 3.080 2.800Portugal 4.500 4.851 5.094 4.868 7.723 9.278 8.171Nemačka 2.685 3.171 - - - - -Slovačka 900 1.900 857 1,248 760 189 100Rumunija 350 7.146 3.244 822 588 217 834Poljska 320 3.000 3.000 3.000 3.900 4.000 -Ukupno 110.05 107.71 94.75 91.19 115.38 133.67 148.86

Austrijanci se najoštrije suprotstavljaju gajenju GM biljaka. S obzirom da je mala prosečna površina parcela, farmeri ne veru-ju u mogućnost uspešne koegzistencije organske i konvencionalne poljoprivrede. Austrijska vlada je prema tome zauzela stav koji je na istoj liniji kao i javno mnjenje, tj. zabranila je gajenje više GMO koji su autorizovani na evropskom nivou. U Austriji nema komer-cijalnog gajenja GM biljaka.13

Nemačka javnost se suprotstavlja uvođenju GM biljaka u proizvodnju. Javno mišljenje se poštuje ali se podržava primena i razvoj biotehnologije, jer se smatra važnim faktorom ekonomskog razvoja. GM kukuruz se komercijalno gajio u Nemačkoj do 2010. godine14, međutim, usled promene propisa GM usevi se ne gaje ko-mercijalno u poslednjih nekoliko godina.15

Grčka se suprotstavlja korištenju GM biljaka. Svi GM usevi autorizovani od strane EU su zabranjeni. 11 http://www.gmo-compass.org12 http://www.gmo-compass.org13 http://www.gmo-compass.org14 http://www.gmo-compass.org 15 http://www.loc.gov/law/help/restrictions-on-gmos/germany.

Page 282: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

280

Prof. dr Dejana Panković

U zemlji je većina regiona GM-free, odnosno GM usevi se ne gaje ni komercijalno ni u poljskim ogledima u Grčkoj. Holandija je prva zemlja EU u kojoj je još 2005. godine do-net zakon u kome se definiše koegzistencija GM useva, ali još uvek nema komercijalnog gajenja. U Veliku Britaniju GM usevi ulaze uglavnom kao stočna hrana. Nema komercijalnog gajenja, ali postoje ogledne parcele sa GM krompirom, pšenicom i divljim lanom.16 Za našu zemlju je najinteresantnija situacija u susednim zemljama. U Mađarskoj nema komercijalne proizvodnje GM useva. Brojni poljski ogledi su rađeni sa GM usevima koji su modifikova-ni za tolerantnost na herbicide, otpornost na insekte, otpornost na gljivična oboljenja i tolerantnost na sušu. Najviše ogleda je bilo na GM kukuruzu. U Rumuniji je takođe bilo najviše poljskih ogleda sa GM kukuruzom. Uglavnom se radilo o biljkama koje su modifi-kovane za otpornost na insekte, tolerantnost na herbicide i otpor-nost na viruse. Prema GAIN izveštaju u Hrvatskoj do sada nije bilo ogleda sa GM usevima17, a u Bosni i Hercegovini je postavljen ogled sa GM šljivom.18 Do danas nije bilo poljskih ogleda sa GM biljkama u Bugarskoj, Kipru, Estoniji, Latviji, Luksemburgu, Malti i Sloveniji.

Mehanizmi kontaminacije transgenim biljkama i mere zaštite Dva osnovna načina kontaminacije transgenima su putem polena i semenom. Protok transgena putem polena ne bi trebalo da bude veći od 0,1% u jednoj generaciji proizvodnje semena ulja-ne repice pedigre metodom (Van Acker i Martin, 2007).

16 http://www.genewatch.org/sub-56854717 Global Agriculture Information Network Report. USDA Foreign Agricultural Service. Date 6/13/2014, report number HR 1403(http://gain.fas.usda.gov/Recent%20GAIN%20Publications/Agricultural%20Biotechnol-ogy%20Annual_Zagreb_Croatia_6-13-2014.pdf)18 Global Agriculture Information Network Report. USDA Foreign Agricultural Service. Date 6/13/2014, report number BK 1404.(http://gain.fas.usda.gov/Recent%20GAIN%20Publications/Agricultural%20Biotechnol-ogy%20Annual_Sarajevo_Bosnia%20and%20Herzegovina_6-13-2014.pdf)

Page 283: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

281

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Polen može da se prenese na veće udaljenosti vetrom i poli-natorima. Efektivni protok gena polenom zavisi od stepena strano-oplodnje biljne vrste, veličine i težine polena i vremenskih uslova.

Tabela 5. Frekvencija transfera gena stranooplodnjom između useva, odnosno između useva i divljih srodnika

Usev Frekvencija transfera gena stranooplodnjomIzmeđu useva Prema divljim

srodnicimaUljana repica visoka visoka Šećerna repa srednja do visoka srednja do visoka Kukuruz srednja do visoka nema divljih

srodnikaKrompir niska niska Pšenica niska niska Ječam niska niska Voće – jagode, jabuke, grožđe, šljive, maline, kupine, ribizle

srednja do visoka srednja do visoka

Po definiciji, organizmi koji pripadaju istoj vrsti mogu da se ukrštaju, za razliku od organizama koji pripadaju različitim vrsta-ma. Međutim, granice između vrsta nisu tako stroge, što pokazuju mnogi hibridi između različitih vrsta (interspecies hibridi). Poznato je da dolazi do ukrštanje između gajenih biljaka i njihovih divljih srodnika. Jedan od primera ukrštanja između useva i korova je ukrštanje između uljane repice i krmne repice (Brassica rapa subsp. oleifera) i/ili ogrštice (Brassica rapa L.). Stra-nooplodnja i transfer gena su naravno mogući između useva je-dne vrste (različiti usevi kukuruza) ili između useva različitih vrsta (npr. šećerna repa i divlja morska blitva, Beta vulgaris subsp. ma-ritima L. i/ili stočne repe, Beta vulgaris subsp. vulgaris L.). Na ovaj

Page 284: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

282

Prof. dr Dejana Panković

način mogu da se prenesu geni uvedeni genetskim inženjeringom sa GM useva na ne-GM useve ili korove. Zbog toga je ovo pitanje predmet istraživanja bezbednosti gajenja GM biljaka. Prema studiji Evropske agencije za životnu sredinu iz 2002. godine, najveća verovatnoća da dođe do transfera gena prenosom polena iz GM useva u ne-GM useve postoji kod uljane repice, šećerne repe i kukuruza.19 Visoki rizik za prenos gena iz GM useva i divljih srodnika (korova) postoji kod uljane repice i šećerne repe (Tabela 5). Kukuruz nema divljih srodnika u Evropi tako da strano-oplodnja srodnih prirodnih populacija nije moguća. Kod šećerne repe je stranooplodnja divljih srodnika primećena. Geni iz gaje-ne šećerne repe su pronađeni kod populacija divlje morske blitve (Beta vulgaris subsp. maritima L.) u severoistočnoj Italiji, regionu gde se mnogo radi na oplemenjivanju šećerne repe.Što se tiče krompira, divlji srodnici postoje u Evropi, ali nijedan od njih nije kompatibilan za ukrštanje sa gajenim krompirom. Što se tiče transfera gena imeđu različitih useva, pošto se krompir raz-množava krtolama, ako polen i stigne sa druge biljke on ne utiče na krtolu i ne prenosi se na sledeće generacije. Znači, teoretski je mo-guće da neka količina transgenog semena krompira nastane usled stranooplodnje, ali pošto seme krompira ne opstaje u poljskim uslovima u praksi nije moguć prenos transgena stranooplodnjom kod krompira. Da bi se sprečilo širenje transgena polenom treba primeniti tradicionalne norme za prostornu izolaciju proizvodnji semenskih useva (Tabela 6) predviđene Pravilnikom o kontroli proizvodnje semena, sadržini i načinu vođenja evidencije o proizvodnji rasada poljoprivrednog bilja i obrascu izveštaja o proizvodnji micelija je-stivih i lekovitih gljiva.20 19 Gentically modified organisms (GMOs): the significance of gene flow through pollen transfer. Environmental issue report nb.28. European Environment Agency. Copenha-gen, 2002. ISBN 92-9167-411-720 Pravilnik o kontroli proizvodnje semena, sadržini i načinu vođenja evidencije o proizvodnji rasada poljoprivrednog bilja i obrascu izveštaja o proivodnji micelija jestivih i lekovitih gljiva, Službeni glasnik RS, 60/06.

Page 285: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

283

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Drugi način širenja transgena je preko semena GM biljaka. Kontaminacije koje su veće od 0,25% verovatno potiču od meha-ničkih primesa u toku proizvodnje ili transporta semena (Van Ac-ker i Martin, 2007). Takođe je moguće da se nakon žetve GM useva u narednoj sezoni pojave samonikle populacije GM biljaka, koje doprinose širenju transgena semenom. Da bi se izbegle GM kontaminacije u organskoj biljnoj pro-izvodnji savetuje se: korištenje čistog semena (sa sopstvene farme ili od proverenog dobavljača), primena prostorne izolacije u toku gajenja, barem na nivou tradicionalne prostorne izolacije koja se primenjuje da bi se održala čistoća semena u semenskoj proizvod-nji, primena polenskih klopki (parcele okružene graničnim usevom koji je znatno viši od gajenog useva), održavanje čistoće opreme na farmi (kombajna, skladišta, transportnih uređaja) i vođenje evi-dencije i potpune dokumentacije o svim transakcijama, dobavljači-ma, opremi, semenu, transportu, skladištenju i obradi (Van Acker i Martin, 2007).

Tabela 6. Norme za najmanju prostornu izolaciju semenskih useva drugih sorti i botaničkih vrsta s kojima se ukrštaju

Redni broj

Biljna vrsta Za proizvodnju osnovnog semena (m)

Za proizvodnju sertifikovanog semena (m)

1. Beli kukuruz 400 400 2. Beli luk 10 10 3. Blitva 2000 1500 4. Bob 200 100 5. Brokoli 1000 600 6. Gorušica 1000 600 7. Grahorice 1 1 8. Grašak 1 1 9. Deteline 400 200 10. Dinja 1500 1000

Page 286: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

284

Prof. dr Dejana Panković

11. Duvan 500 300 12. Endivija 2000 1500 13. Ječam 1 1 14. Karfiol 2000 1000 15. Keleraba 2000 1000 16. Kelj 2000 1000 17. Kelj pupčar 2000 1000 18. Konoplja 1500 1000 19. Krastavac 1500 1000 20. Krmni sirak 200 200 21. Krompir 100 50 22. Kukuruz 200 200 23. Kupus 2000 1000 24. Lan 200 200 25. Lubenica 1500 1000 26. Lupine 400 300 27. Lucerka 400 200 28. Mak 400 200 29. Motovilac 1500 1200 30. Mrkva 1000 500 31. Novozelandski

spanać1000 600

32. Ovas 1 1 33. Paprika 500 300 34. Paradajz 300 200 35. Pasulj 10 10 36. Patlidžan 500 300 37. Paštrnak 500 300 38. Peršun 500 30039. Postrna repa 1000 600

Page 287: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

285

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

40. Praziluk 2000 1500 41. Proso 100 100 42. Pšenica 1 1 43. Radič 2000 1500 44. Raž 300 250 45. Ricinus 400 300 46. Rotkva 1500 1000 47. Rotkvica 1500 1000 48. Salata 300 100 49. Sirak 200 200 50. Soja 1 1 51. Sočivo 400 200 52. Spanać 1500 1000 53. Stočna repa 1500 600 54. Stočni kelj 2000 1000 55. Sudanska trava 200 200 56. Suncokret 2000 1500 57. Tikve 2000 1000 58. Trave 200 200 59. Tritikale

samooplodni50 20

60. Tritikale stranooplodni

300 250

61. Uljana repica 1000 600 62. Uljana rotkvica 1000 600 63. Heljda 1000 600 64. Cvekla 2000 1000 65. Celer 1000 500 66. Crni luk 2000 1000 67. Šećerna repa 3000 1500

Page 288: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

286

Prof. dr Dejana Panković

Primena biotehnoloških metoda u poljoprivredi Biotehnologija se definiše kao primena metoda u kojima se koriste živi organizmi (ili delovi organizma) za proizvodnju ili modifikaciju proizvoda, poboljšanje biljaka, drveća i životinja, ili za razvoj mikroorganizama za specifičnu namenu.21 Biotehnologija u poljoprivredi ne predstavlja samo proizvodnju GM biljaka, kao što se to najčešće podrazumeva u javnosti, već podrazumeva mno-go veći broj metoda i postupaka koji se primenjuju za poboljšanje useva i/ili stoke. Na primer, biotehnološke metode predstavljaju važan segment u savremenom oplemenjivanju biljaka u konvencio-nalnoj poljoprivredi (Saftić-Panković, 2007; Panković i sar., 2004; Škorić i sar., 2006). Ove metode se primenjuju u ispitivanju vari-jabilnosti početnog oplemenjivačkog materijala (Panković i sar., 2004; Saftić-Panković i sar., 2010), u interspecies ukrštanju (Atlagić i sar., 2003; Saftić-Panković i sar., 2004; Terzić i sar., 2006), u ople-menjivanju za otpornost na sušu (Panković i sar., 2000) i biljne bo-lesti (Panković i sar., 2004, 2007; Ćurčić i Panković, 2011; Danilović i sar., 2012). U organskoj poljoprivredi se u kontroli biljnih bolesti primenjuju biofungicidi (Grahovac i sar., 2009), a među njima glji-ve iz roda Trichoderma (Monte i Llobelly, 2003). Različiti sojevi iz roda Trichoderma, među kojima ima i onih sa toksičnim efektom na druge organizme, se ne razlikuju po morfološkim osobinama. Najsigurniji način da se identifikuju toksični sojevi je primena bio-tehnoloških molekularnih dijagnostičkih metoda (Danilović i sar., 2013; Körmöczi i sar., 2013). Molekularne dijagnostičke metode se koriste i u identifikaciji prisustva genetskih modifikacija u se-menskom i sadnom materijalu. Može se zaključiti da se primenom nekih biotehnoloških metoda mogu dobiti korisne informacije i za organsku biljnu proizvodnju.

21 ISAAA (2014): Agricultural Biotechnology (A Lot More than Just GM Crops). Biotech Information Resources. Series:1. Available at: http://isaaa.org/resources/publitions/agri-cultural_biotechnology/download/

Page 289: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

287

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

Literatura

Atlagić J., Panković D., Pekanović A. (2003): Backcrosses in interspecifi-chybridization in sunflower. Genetika, 35(3), 187-197.

Ćurčić N., Panković D. (2011): Gajenje genetički otpornih biljaka prema bolestima u cilju zaštite životne sredine. Univerzitet Educons, Sremska Kamenica, 1-101. ISBN 978-86-87785-34-2, COBISS SR-ID 267537671

Danilović G, Ćurčić N., Škorić D., Panković D. (2012): Biotehnološki aspekti otpornosti biljaka prema gljivičnim oboljenjima u zaštiti životne sredine. Zbornik radova Prvog naučnog skupa Zaštita životne sredine, Sremska Kamenica, 72-76. ISBN 978-86-87785-35-9

Danilović G., Vrvić M., Jovanović Lj., Panković D. (2013): Ispitivanja va-rijabilnosti gljiva iz roda Trichoderma u rizosferi različitih povrtarskih kultura. Ecologica, 72, 603-607.

Grahovac M., Inđić D., Lazić S., Vuković S. (2009): Biofungicidi i moguć-nost primene u savremenoj poljoprivredi. Pesticidi i fitomedicina, 24(4), 245-258.

James C. (2013): Global Status of Commercialized Biotech/GM Crops: 2013. ISAAA Brief No. 46. ISAAA: Ithaca, NY. ISBN: 978-1-892456-55-9. (http://www.isaaa.org/)

Körmöczi P., Danilovic G., Jovanovic Lj., Manczinger L., Pankovic D, Vágvölgyi C., Kredics L. (2013): Magyarországon termesztett zöldségek rizoszférájából származó Trichoderma izolátumok in vitro antagonista képességeinek vizsgálata. In: Fiatal kutatók az egészséges élelmiszerért (Bacskainé Bódi Éva, Fekete István, Kovács Béla, eds.), Debreceni Egy-etem Agrár- és Gazdálkodástudományok Centruma, Debrecen, 135-140. ISBN 978-963-473-601-1

Körmöczi P., Danilovic G., Manczinger L., Jovanovic L., Pankovic D., Vá-gvölgyi C., Kredics L. (2013): Species composition of Trichoderma isola-tes from the rhizosphere of vegetables grown in Hungarian soils. Frese-nius Environmental Bulletin, 22(6), 1736-1741.

Körmöczi P., Sajben E., Manczinger L., Danilović G., Panković D., Leitgeb B., Szekeres A.,Vágvölgyi Cs., Kredics L. (2012): Screening of Trichoder-ma isolates from vegetable rhizosphere for in vitro antagonistic potential

Page 290: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

288

Prof. dr Dejana Panković

against plant pathogenic fungi and extracellular laccase production. 14th DKMT Euroregional Conference on Environment and Health, Szeged, Hungary.

Lauerer M., Saftić D., Quick W.P., Labate C., Fichtner K., Schulze E-D., Rodermel S.R., Bogorad L., Stitt M. (1993): Decreased Ribulose-1,5,Bis-phosphate Carboxylase-Oxygenase in transgenic tobacco transformed with antisense rbcS- 6. Effects on photosynthesis in plants grown at diffe-rent irradiance. Planta, 190(3), 332-345.

Monte E., Llobel A. (2003): Trichoderma in organic agriculture. Proce-edings V World Avocado Congress (Actas V Congreso Mundial del Agu-acate), 725-733.

Nonić M., Vettori C., Boscaleri F., Milovanovic J., Šijačić-Nikolić M. (2012): Genetically modified trees – state and perspectives. Genetika, 44(2), 429-440.

Panković D., Jocić S., Lačok N., Sakač Z., Škorić D. (2004): The use of PCR-based markers in the evaluation of resistance to downy mildew in NS-breeding material. Helia, 27(40), 149-158.

Panković D., Marjanović Jeromela A., Sakač Z., Marinković R. (2004): Primena molekularnih markera u ispitivanju genetičke varijabilnosti kod uljane repice (Brassica napus L.). Zbornik radova sa 43. savetovanja indu-strije ulja Proizvodnja i prerada uljarica, Sveska 43, 123-128.

Panković D., Radovanović N., Jocić S., Satovic Z., Škoric D. (2007): De-velopment of Co-Dominant Amplified Polymorphic Sequence Markers for Resistance of Sunflower to Downy Mildew Race 730. Plant Breeding, 126(4), 440-444.

Panković D., Sakač Z., Jocić S., Škorić D. (2004): Molekularni markeri u oplemenjivanju suncokreta. Zbornik radova Instituta za ratarstvo i po-vrtarstvo, Novi Sad, Sveska 40, 301-311.

Panković D., Sakač Z., Plesničar M., Škorić D. (2000): Identification of RAPD markers linked to drought tolerance by bulked segregant analysis, Proceedings of the 15th International Sunflower Conference, Toulouse, France.

Saftić-Panković D., Hladni N., Satovic Z., Ćurčić N., Kraljević-Balalić M. (2010): Genetic distance and heterosis for yield components in hybrid

Page 291: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

289

Genetski modifikovane biljke i bezbednost u organskoj proizvodnji biljaka

combinations of inbred lines from interspecies crosses. 8th European Sunflower Biotechnology Conference – Sunbio 2010, Antalya, Turkey, 45.

Saftić-Panković D., Atlagić J., Miljanović T., Radovanović N. (2004): Morphological and molecular variability of Helianthus giganteus L. and Helianthus maximiliani Sch. species. Genetika, 7(2), 121-130.

Saftić-Panković D. (2007): The application of molecular markers in sun-flower breeding. Genetika, 39(1), 1-11.

Škorić D., Jocić S., Jovanović D., Hladni N., Marinković R., Atlagić J., Panković D., Vasić D., Miladinović F., Gvozdenović S., Terzić S., Sakač Z. (2006): Dostignuća u oplemenjivanju suncokreta. Zbornik radova Insti-tuta za ratarstvo i povrtarstvo, Sveska 42, 131-171.

Terzić S., Atlagić J., Panković D. (2006): Characterization of F1 interspe-cific hybrids between wild Helianthus annuus L. populations and cultiva-ted sunflower. Genetika, 38(2), 159-168.

Van Acker R.C., Martin R.C. (2007): Development of quality assurance protocols to prevent GM-contamination of organic crops. In: Hand book of organic food safety and quality (Julia Cooper, Urs Niggli and Carlo Leifert, eds.), CRC Press, Woodhead Publishing Limited, Cambridge England, 466-489.

GENETICALLY MODIFIED PLANTS AND SAFETY IN THE ORGANIC CROP PRODUCTION

Summary: According to the principles of organic agricul-ture the use of genetically modified organisms (GMO) is not allo-wed. However the commercial growing of GMO crops in conven-tional agriculture has an increasing trend in the world. There are numerous examples of GMO seed and/or plant contamination in countries where both conventional and organic agriculture coexist. GM crops were grown on the total area of 174 million hectares in the world last year. The highest ratios of GM crop in total world production refer to: soybean (79%), cotton (70%), corn (32%) and rape seed (24%). The only EU country with significant commer-cial growing of GM crops is Spain. GM corn is grown there on

Page 292: PRoizVoDNJa i MeNaDžMeNt u oRGaNskoJ PoLJoPRiVReDi

290

Prof. dr Dejana Panković

approximately 140 thousands hectares, which makes 98% of total commercial production of GM corn in EU. In most EU countries, GM plants are grown mostly in experimental fields. However there are countries where most areas are acclaimed as GM-free, such as in Greece, meaning GM plants are not grown neither commer-cially nor in experimental fields. According to the law from 2009, which is still in force, the commercial production and movement of both living modified organisms and their products are not al-lowed in Serbia. Numerous field experiments with GM crops have been conducted in Hungary and Romania, and according to new data there are GMO experimental fields in Bosnia and Herzegov-ina too. Mechanisms of contamination with transgenic plants that can occur in neighboring areas are explained in the paper. Protec-tion measures to maintain basic principles of organic production in conditions where pollen and seed mediated transgene contamina-tion can occur are suggested.