Program preddiplomskog studija biologijebiologija.unios.hr/webbio/wp-content/uploads/2012/...1 Odjel za biologiju Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Program preddiplomskog studija

1

Odjel za biologiju

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera

Program preddiplomskog studija biologije

s izmjenama i dopunama prema Odluci Senata od 01. listopda 2012. godine

U Osijeku, listopad 2012.

2

PRIJEDLOG PREDDIPLOMSKOG STUDIJSKOG PROGRAMA STUDIJA BIOLOGIJE

1. UVOD

a) Temelj modernog društva je znanje, a biologija odnosno znanost o životu zauzima značajnu

ulogu. Biodiverzitet, rekombinantna DNA tehnologija i zaštita prirode su biološke discipline

bez čijih znanja i dostignuća moderno drušvo neće moći opstati. Stoga je se lako prepoznati

vrijednost znanja koje se stječe jednim od studija prirodnih znanosti.

U okolnostima sveprisutne globalizacije vrlo često se zaboravlja na prirodne procese pa je

naročito potrebno omogućiti stjecanje znanja o funkcioniranju i važnosti života. U tome

naročito značajnu ulogu ima obrazovna djelatnost koja mora biti koncipirana tako da mlađim

generacijama preda znanja koja će suštinski objasniti i zaštititi život. Biolozi, u svakom

segmentu svoga djelovanja, čime god da se bavili, obrazovanjem, znanošću ili stručnim

radom potrebni su društvu, a na globalnom tržištu rada lako mogu naći svoje mjesto. Uz

školstvo i znanstvene institucije sve je više privatnih tvrtki koje se bave istraživačkom

djelatnošću ili proizvodnjom gdje se koriste resursi znanja biologa. Sadržaji obveznih i

izbornih kolegija sastavljeni su na temelju najnovijih znanstvenh spoznaja i osiguravaju

temeljna znanja s kojima će naši studenti biti konkurentni na svjetskom tržištu znanja.

Programi koje nudimo koncipirani su kao "major" program za biologe koji je usporediv s

mnogim programima diljem Europske Unije (Sveučilišta u Wageningenu, Heilderbergu,

Pecsu), a struktura studija načinjena je u dogovoru s strukom u Hrvatskoj i u potpunosti

osigurava vertikalnu i horizontalnu prohodnost studenata.

b) Sveučilišni Odjel za biologiju sljednik je Zavoda za biologiju na kojem se kontinuirano od

1977.godine, kada je ustrojen studij biologije i kemije na tadašnjem Pedagoškom fakultetu,

školuju profesori biologije i kemije. Temeljem Izvještaja povjerenstva za vrednovanje visokih

učilišta u Republici Hrvatskoj iz područja prirodnih znanosti, polje biologija, (točka 11.

Izvještaja) predlažemo preddiplomski studij biologije, te diplomske studije: magistar

biologije, profesor biologije i profesor biologije i kemije.

d) Predloženi program studija osigurava horizontalnu i vertikalnu pokretljivost studenata

budući da je strukturiran po načelu 70% obveznih kolegija i 30% izbornih, po uzoru na

europske studije "major + minor", a usklađen je sa sličnim studijima u RH. Veliki udio

izbornih kolegija omogućava dopunu temeljnog programa u smjeru omogućavanja upisa

diplomskih studija koji su predloženi na našem Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera i na

drugim sveučilištima u RH.

e) Slijedeći preporuke, u već spomenutom, Izvještaju povjerenstva za vrednovanje visokih

učilišta u Republici Hrvatskoj iz područja prirodnih znanosti, polje biologija (točke 7., 8. i 9.),

a budući da su se ostvarili planovi našeg Sveučilišta o preseljenju Zavoda za biologiju i

osnivanju Sveučilišnog Odjela za biologiju, ostvareni su traženi, znatno bolji uvjeti za

izvođenje nastave i znanstveni rad čime je ostvarena pretpostavka za izvođenje modernog

studija biologije. Također, već su uložena stanovita materijalna sredstva za opremanje

laboratorija i praktikuma, te očekujemo nastavak pozitivnog trenda.

3

2. OPĆI DIO

2.1. BIOLOGIJA

Preddiplomski studij biologije

2.2. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za biologiju

2.3. Preddiplomski studij u trajanju od 3 godine odnosno 6 semestara

2.4. Uvjeti upisa na preddiplomski studij su završena gimnazija ili srednja stručna škola i

položen razredbeni ispit.

2.5. Završetkom preddiplomskog studija student će moći upisati neki od diplomskih studija iz

područja prirodnih znanosti polje biologija ili u kombinaciji s drugim ponuđenim poljem. Na

našem Sveučilištu to su diplomski studiji: magistar biologije odnosno profesor biologije i

kemije za one studente koji izaberu modul kemija kao izborni. Preddiplomski studij biologije

s izbornim modulom kemija čini cjelinu s diplomskim nastavničkim studijem biologije i

kemije. Također, student će moći upisati diplomske studije na Prirodoslovno-matematičkom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao i na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i

odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

Završetkom preddiplomskog studija baccalaureus biologije će usvojiti znanja i vještine koje

ga kvalificiraju za rad u laboratorijima u svojstvu suradnika-laboranta-tehničara (u aktualnom

sustavu školovanja nema ni više ni srednje škole koja daje takva znanja, pa su suradnici u

biološkim laboratorijima mahom priučeni, jer su završili srednje škole tipa poljoprivredna,

veterinarska, kemijska, medicinska ili su završili diplomski studij biologije, pa se na takvim

mjestima zapošljavaju samo privremeno), za poslove stručnog čuvara u parkovima prirode ili

sličnim institucijama.

2.8. Završenim preddiplomskim studijem stječe se akademski naziv: prvostupnik -

prvostupnica (baccalaureus – baccalaurea) biologije

4

3. OPIS PROGRAMA

3.1. Popis obveznih i izbornih predmeta i modula s brojem sati nastave i brojem bodova

prema ECTS

OBVEZNI PREDMETI

I semestar P S V ECTS ŠIFRA

Opća (1) i anorganska (1) kemija 30 30 4 BO101

Osnovni praktikum opće kemije 45 4 BBO102

Fizikalni temelji instrumentalnih

metoda u biologiji 30 15 4 BBO103

Biologija stanice 45 45 6 BBO104

Mikrobiologija 30 30 4 BBO105

Opća zoologija 45 45 6 BBO106

Terenska nastava 1- zoologija 15 1 BBO212

TZK 30 1 BBT111

435 180 30 225 30

II semestar P S V ECTS

Organska kemija 1 30 15 30 7 BBO207

Kvantitativna biologija 30 15 4 BBO208

Anatomija i histologija čovjeka 45 30 6 BBO209

Genetika 30 30 4 BBO210

Anatomija biljaka 30 30 4 BBO211

Morfologija biljaka

s terenskom nastavom 1 15 30 4 BBO213

TZK 30 1 BBT111

390 180 15 195 30

III semestar P S V ECTS

Beskralježnjaci 30 45 6 BBO314

Alge, gljive i lišajevi 45 30 6 BBO315

Biokemija 1 30 30 4 BBO317

Opća ekologija 30 2 BBO318

Kralježnjaci 30 45 5 BBO319

TZK 30 1 BBT111

Izborni 90 6

345 165 180 30

IV semestar P S V ECTS

Biokemija 2 30 30 6 BBO420

Fiziologija bilja 1 45 45 7 BBO421

Stablašice 30 45 6 BBO422

Terenska nastava 2-zoologija 30 2 BBO423

Terenska nastava 2-botanika 30 2 BBO424

TZK 30 1 BBT111

Izborni 105 6

285 105 310 30

5

V semestar P S V ECTS ŠIFRA

Animalna fiziologija 1 45 45 8 BBO525

Molekularna biologija 30 15 30 6 BBO526

Ekologija bilja 30 30 4 BBO527

Ekologija životinja 30 30 4 BBO528

Izborni 120 8

285 135 15 135 30

VI semestar P S V ECTS

Evolucija 30 15 5 BBO629

Zoogeografija 30 15 15 6 BBO631

Geobotanika 30 15 5 BBO632

Terenska nastava 3-zoologija 30 2 BBO633

Terenska nastava 3-botanika 30 2 BBO634

Izborni 150 6

Završni rad 4 BZR001

210 90 45 75 30

IZBORNI PREDMETI

P S V ECTS

Biologija protozoa 15 15 2 BBZ35

Fitoplankton 15 15 2 BBZ36

Ekofiziologija alga 15 15 2 BBZ37

Ultrastruktura staničnih organela 15 15 2 BBZ38

Biljna mikrotehnika i

metode mikroskopije 30 15 2 BMZ82

Eksperimentalne biokemijske tehnike 30 15 2 BBZ39

Anatomija i morfologija kukaca 15 30 2 BBZ40

Hematofagni člankonošci (Arthropoda) 15 15 2 BBZ41

Prepariranje i izrada zbirki 15 15 2 BBZ42

Biologija mora 15 15 2 BBZ43

Kopneni kralježnjaci Hrvatske 15 15 2 BBZ44

Fotosinteza 15 15 2 BBZ45

Toksikologija 15 15 2 BBZ46

Biljnogeografske značajke

istočne Hrvatske 15 15 2 BBZ47

Zaštićene životinjske vrste 15 15 2 BBZ48

Genetičko inženjerstvo 30 2 BBO630

Biologija glodavaca i kukaca

značajnih za zdravlje čovjeka 15 15 2 BBZ49

Pokusne životinje i biologija tumora 15 15 2 BBZ50

Otrovne životinje i biljke 15 15 2 BBZ51

Fitobiologija 45 15 20 6 BBZ52

Neurobiologija 40 20 30 6 BBZ53

Dopunski tečajevi

Matematika 30 30 BBT51

Fizika 30 15 BBT52

Engleski jezik (različite razine obzirom na predznanje) 30 BBT53

6

IZBORNI PREDMETI: Izborni modul kemija 1

III semestar P S V ECTS ŠIFRA

Opća kemija 2 30 15 3 K016

Organska kemija 2 30 15 3 K042

90 60 30

IV semestar P S V ECTS

Analitička kemija 1 30 15 2 K031

Praktikum analitičke kemije 1 30 2 K033

Analitička kemija 2 30 2 K022

105 60 15 30

V semestar P S V ECTS

Anorganska kemija 2 30 15 3 K021

Praktikum organske kemije 2 30 2 K043

Praktikum analitičke kemije 2 15 30 3 K099

120 30 30 60

VI semestar P S V ECTS

Anorganska kemija 3 45 15 4 K022

Praktikum anorganske kemije 60 4 K023

Izborni – kemija 45 2

120 45 15 60

Izborni predmeti u modulu kemija 1

P S V ECTS

Kemija u svakodnevnom životu 15 15 2 K083

Toksikologija i kemija okoliša 15 15 2 K081

Uvod u znanstveni rad – informatologija

i dokumentacija u kemiji i biologiji 15 15 2 K087

7

3.2. Programi predmeta

Za sve nastavne predmete i module zajedničko je:

Nastava će se izvoditi u obliku predavanja (p), seminara (s), praktikuma (v) u

laboratorijima ili na terenu, u obimu koji je označen uz naziv svakog predmeta. Znanje

studenata provjeravat će se kroz kolokvije, diskusije i izlaganje seminarskih radova.

Bodovi prema ECTS-u su naznačeni uz svaki kolegij i dobivaju se nakon položenog

ispita.

Kvaliteta i uspješnost izvedbe svakog predmeta pratit će se putem anketa.

3.3 Završni rad

Preddiplomski sveučilišni studij Biologije završava polaganjem svih ispita te izradom i

ocjenom završnog rada. Završni rad regulirati će se s posebnim Pravilnikom.

8

Obvezni predmeti

OPĆA (1) I ANORGANSKA (1) KEMIJA 30 p + 30 s + 0 v

ECTS 4

CILJ: Predloženi kolegij ima zadaću upoznati studente s temeljnim kemijskim načelima i

znanjima, kao i s temeljnim laboratorijskim tehnikama potrebnim za studij biologije. Tijekom

seminara, studenti će samostalno rješavati problemske zadatke predviđenog sadržaja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Materija i energija. Atom, ion i molekula. Osnovni kemijski

zakoni. Kemijske veze. Krutine, plinovi tekućine. Otopine: pojam koncentracije, hidratacija i

solvatacija. Kiseline i baze. Kemijske reakcije. Pojam kemijske ravnoteže. Osnove

termokemije. Periodni sustav elemenata. Kemija elemenata glavnih grupa. Prijelazni metali i

kompleksni spojevi. Metode kemijske analize.

SADRŽAJ SEMINARA: Mjerne jedinice. Relativna atomska i molekulska masa. Kemijski

ekvivalenti. Koncentracija otopina. Redoks reakcije. Plinski zakoni. Elektroliti: konstanta

disocijacije, pH, puferi, neutralizacija kiselina i baza, hidroliza soli, produkt topljivosti.

Elektrokemija.

ISPIT: pismeni i usmeni.

LITERATURA – osnovna:

SIKIRICA M., 1990: Stehiometrija. Školska knjiga, Zagreb.

FILIPOVIĆ, I., LIPANOVIĆ, S., 1995: Opća i anorganska kemija. Školska knjiga, Zagreb.

LITERATURA – dopunska:

GRDENIĆ, D., 1995: Molekule i kristali. Školska knjiga, Zagreb.

9

OSNOVNI PRAKTIKUM OPĆE KEMIJE 0 p + 0 s + 45 v

ECTS 4

CILJ: Zadaća kolegija je osposobiti studente za samostalan rad u laboratoriju.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Upoznavanje s mjerama opreza u kemijskom laboratoriju i

osnovnim laboratorijskim tehnikama. Priprava otopina. Priprava i identifikacija anorganskih

spojeva. Metode kvalitativne kemijske analize. Kvantitativna kemijska analiza: titrimetrija,

gravimetrija, metode instrumentalne analize.

ISPIT: pismeni i usmeni


KORPAR-ČOLIG, B., SIKIRICA, M., MARIĆ, V., 1989: Praktikum iz opće kemije, skripta.

Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb.

LITERATURA - dopunska:

SIKIRICA M., 1990: Stehiometrija. Školska knjiga, Zagreb.

FILIPOVIĆ, I., LIPANOVIĆ, S., 1995: Opća i anorganska kemija. Školska knjiga, Zagreb.

10

FIZIKALNI TEMELJI INSTRUMENTALNIH METODA U BIOLOGIJI

30 p + 0 s + 15 v

ECTS 4

CILJ: Instrumentalne metode nezaobilazan su subjekt svakog suvremenog biološkog

istraživanja. Student će u ovom kolegiju upoznati i naučiti osnovne principe rada najčešće

upotrebljavanih instrumentalnih metoda od kojih će večinu primjenjivati pri radu u

praktikumima tijekom daljeg studija.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Princip rada svjetlosnog mikroskopa, fluorescentnog mikroskopa

i elektronskog mikroskopa. Mikroskopija. Princip rada vage. Vaganja. Princip rada pH-metra.

pHmetriranje. Princip rada termometra. Mjerenje temperature. Princip rada kisikove

elektrode. Princip rada spektrometra. Spektrometrija. UV spektrofotometrija. IR i nearIR

spektrometrija. Princip rada fluorometra. Fluorometrija i spektrofluorometrija. Princip rada

elektroforeze. Elektroforeze. Princip rada centrifuge. Centrifugiranja. Glavni principi

kromatografskih tehnika. Tankoslojne kromatografije. Plinske kromatografije. Tekućinske

kromatografije. Princip rada atomskog absorbera. Princip rada spektrometra masa.

Kombinacije instrumentalnih metoda.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Mikroskopiranje. Spektrometrija. UV spektrometrija. nearIR

spektrometrija. Fluorometrija. Centrifugiranje. Mjerenje pH. Mjerenje koncentracije kisika.

Vaganje. Elektroforeza. Izoelektrično fokusiranje. Tankoslojna kromatografija na papiru i na

gelu. Kromatografija u stupcu.



SKOOG A.D., HOLLER F.J., NIEMAN A.T., 1998: Principles of Instrumental Analysis, Saunders

Golden Sunburst Series.

RUZIN, S.E., 1999: Plant Microtechnique and Microscopy. Oxford University Press, New

York, Oxford.


MAC DONALD, 1975: Fizika za biologe i medicinare, Školska knjiga, Zagreb.

RICKWOOD, D., FORD, T.C., STEENSGAARD, J., 1994: Centrifugation: esential data, John Wiley

& Sons, Chicester - New York.

RUBBI, C.P., 1994: Light microscopy: essential data. John Wiley & Sons, Chicester – New

York.

ŠTRAUS B., STAVLJENIĆ-RUKAVINA A., PLAVŠIĆ F., 1997: Analitičke tehnike u kliničkom

laboratoriju, Medicinska naklada, Zagreb.

11

BIOLOGIJA STANICE 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 6

CILJ: Zadaća kolegija je dati temeljna znanja o građi, strukturi i funkciji stanice, osnovne

jedinice života. Posebno je važno da studenti usvoje princip dinamičke povezanosti između

struktura i njihovog funkcioniranja u stanici, te da usvoje spoznaju o kontinuitetu staničnih

procesa. Poseban cilj praktikuma je samostalan rad studenata u smjeru razumijevanja i

vizualizacije događanja u stanici.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Kemijski sastav stanice. Pregledni plan stanične organizacije:

protocite, eucite. Kompartimentizacija stanice. Organizacija i kemizam biomembrana. Oblici

transporta kroz biomembranu. Citoskelet. Struktura i funkcija interfazne jezgre: kromosomi,

DNA i geni. Kontrola genske ekspresije. Stanični ciklus. Replikacija. Transkripcija. Mitoza i

endomitoza. Mejoza i crossing-over. Endoplazmatski retikulum, ribosomi i biosinteza

proteina. Golgijev sustav, lizosomi, peroksisomi, glioksisomi, vakuole. Mitohondriji:

ultrastruktura i funkcija. Stanična energetika. Plastidi i plastidni pigmenti. Ultrastruktura

kloroplasta i fotosinteza. Diferencijacija stanica, kontrola rasta i kancer. Stanična imunost.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Upotreba svjetlosnog mikroskopa: okularni i objektni

mikrometar. Moć razlučivanja i upotreba imerzijskog objektiva. Korištenje stereomikroskopa

i fotodokumentacija. Protocite i eucite. Biomembrane: vitalno bojenje, granična plazmoliza.

Interfazna jezgra. Mitoza. Izrada citoloških preparata. Endomitoza. Mitotska aktivnost:

izračunavanje mitotskog indeksa. Mejoza. Crossing-over. Plastidi: kromoplasti, leukoplasti,

etioplasti. Kloroplasti i fotosintetski pigmenti. Upotreba fluorescentnog mikroskopa. Izolacija

kloroplasta. Centrifugiranje. Elektroforetsko razdvajanje proteina.

ISPIT: praktični (kolokvij praktikuma), pismeni (test) i usmeni


ALBERTS, B., BRAY, D., LEWIS, J., RAFF, M., ROBERTS, K., WATSON, J.D., 1994: Molecular

biology of the cell. 3rd

ed. Garland Publishing, Inc., New York – London.

COOPER, G., HAUSMANN, R., 2004: Stanica – molekularni pristup. Medicinska naklada

Zagreb.


HILYARD, N.C., BIGGIN, H.C., 1989: Fizika za biologe. Školska knjiga, Zagreb.

IKIĆ, D., PAVELIĆ, K., SPAVENTI, R., 1989: Onkogeni i faktori rasta. Globus, Zagreb.

DENFER, D., ZIEGLER, H., 1991: Botanika: morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb.

PAVELIĆ, K., SPAVENTI, R., 1992: Molekularna onkologija. Globus, Zagreb.

RUBBI, C.P., 1994: Light microscopy: essential data. John Wiley & Sons, Chicester – New

York.

BOWES, B.G., 1996: A colour atlas of plant structure. Manson Publishing, London.

CAMPBELL, N.A., 1996: Biology, 4th ed. Benjamin/Cummings Publishing Co., Menlo Park,

CA.

DENIS, D.T., TURPIN, D.H., LEFEBVRE, D.D., LAYZELL, D.B., 1997: Plant metabolism. 2nd ed.

Longman, Edinburgh Gate, Hralow.

VOET, D., VOET J.G., 2004: Biochemistry, 3rd ed. John Wiley & Sons, Inc. New York.

12

MIKROBIOLOGIJA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Mikroorganizmi su najjednostavniji oblici života, zato je posebno važno da studenti

dobiju znanja o njihovoj strukturi, funkciji i klasifikaciji kao temeljima organizacije života.

Također, vrlo je važna spoznaja o graničnim formama između živog i neživog. Studenti će

dobiti osnovna saznanja o bakterijskim, biljnim i animalnim virusima te subviralnim

patogenima. Poseban cilj praktikuma je samostalan rad studenata u praktičnoj manipulaciji

virusima i mikroorganizmima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Morfologija i struktura bakterijskih stanica, fiziologija bakterija,

utjecaj fizičkih i kemijskih čimbenika na bakterijske stanice, osnovna svojstva virusa i

subviralnih infektivnih čestica, životni ciklus virusa, tipovi virusnih genoma, onkogeni virusi,

epidemiologija virusnih i bakterijskih zaraznih bolesti.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode uzgoja i prijenosa biljnih virusa, tipovi simptoma

virusnih oboljenja biljaka, virusne stanične uklopine, serološke metode u istraživanju virusa,

uzgoj bakterija na hranjivim podlogama, dobivanje čistih kultura bakterija, antibiogram,

glavni oblici bakterija, tehnike bojanja bakterija, identifikacija bakterija, bakteriološka analiza

vode.



DURAKOVIĆ, S., REDŽEPOVIĆ, S.,2002: Uvod u opću mikrobiologiju I. Kugler, Zagreb.

PRESEČKI, V., 2003: Virologija, Medicinska naklada, Zagreb.

JURETIĆ, N., 2002: Osnove biljne virologije. Školska knjiga, Zagreb.

SCRIPTA ON LINE, University of Zagreb, Department of Biology.

DURAKOVIĆ, S., DURAKOVIĆ, L., 1998: Priručnik za rad u mikrobiološkom laboratoriju.

Durieux, Zagreb. I. dio, prva i druga knjiga.


NESTER, E. W., ANDERSON, D. G., ROBERTS, C. E., PEARSALL, N. N., NESTER, M. T., 2001:

Microbiology. McGraw-Hill, Boston.

PRESCOTT, L. M., HARLEY, J. P., KLEIN, D. A., 1996: Microbiology. WCB McGraw-Hill,

Boston.

ATLAS, R. M., 1997: Principles of Microbiology. WBC McGraw-Hill, Boston.

STRAUSS, J. H., STRAUSS, E. G., 2002: Viruses and Human Disease. Academic Press, San

Diego.

13

OPĆA ZOOLOGIJA 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 6

CILJ: U okviru ovog kolegija studenti se trebaju upoznati s osnovnim pojmovima zoolološke

znanosti koji u mu potrebni za razumijevanje učenja svih zooloških disciplina.

SADRŽAJ: Unutar kolegija se objašnjava što je život, raznolikost životinjskih oblika, Uvodi

se u osnove sistematike gdje objašnjavaju pojmovi vrsta, podvrsta, sistematske kategorije,

specijacija, izolacijski mehanizm i nonenklatura. Upoznavanje s podjelom životinjskog

carstva. U poglavlju histologije daju se temeljne odrednice građe i funkcioniranja osnovnih

tkiva. Objašnjava se strukturalna i funkcionalna kompleksnost životinjskih organizama kroz

analizu organskih sustava: pokrovni, potporni, mišićni, živčani, osjetni, probavni, dišni,

optjecajni, izmetni, hormonalni i rasplodni. Na kraju studenti se upoznaju s osnovnim

značajkama ponašanja životinja.

SADRŽAJ VJEŽBI: Program prati sadržaj Opće zoologije. Studenti se kroz praktičan rad

upozanju životinje i njhove strukture: tkiva (pokrvono, vezivno, mišićno i živčano) organe i

organske sustave (pokrovni, potporni, mišićni, živčani, osjetni, probavni, dišni , optjecajni,

izmetni, hormonalni i rasplodni). Također se studenti upoznaju s anatomskim i morfološkim

osobinama karakterističnim za sistematiku životinja.

ISPIT: praktični, pismeni i usmeni

LITERATURA - osnovna:

MILLER, S., HARLEY, J.P. 1996: Zoology. WCB Mc. Graw – Hill Companiec Inc. Boston.

MATONIČKIN, I., ERBEN, R. 2002: Opća zoologija. Školska knjiga, Zagreb.


RAVEN, P.H., JOHNSON G.B., 1996: Biology. WCB Mc. Graw – Hill Companiec Inc. Boston.

HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., RADANOVIĆ, I., VIDAKOVIĆ, J., KUČINIĆ, M., ŠPOLJAR, M.,

MATONIČKIN, R., MILIŠA, M., 2004: Protista – Protozoa i Metazoa – Invertebrata.

Funkcionalna građa i praktikum. Meridijani, Samobor.

14

TERENSKA NASTAVA 1 – ZOOLOGIJA 0 p + 0 s + 15 v

ECTS 1

CILJ: upoznavanje sa životinjama u bližoj okolini

SADRŽAJ: U okviru ovog kolegija studenti se trebaju upoznati sa svim životinjma (latinski

naziv, životni ciklus i stanište) koje se nalaze u čovjekovoj neposrednoj blizini tj. u urbanom

području, u parkovima, ZOO vrt (europska fauna), te ih upoznati sa životinjama u Posebnom

zoološkom rezervatu Kopački rit. Student će samostalno napraviti dnevnik terenske nastave.


VAUGHAM, T.A., RYAN, J.M., CZAPLEWSKI, N., 2000: Mammology. Saunders College

Publishing, Philadeplhia

CHINERY, M., 2002: Insekten Mitteleuropas. Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin

MIKUŠKA, J., MIKUŠKA, T., ROMULIĆ, M., 2002: Ptice - Vodič kroz biološku raznolikost

Kopačkog rita. Matica hrvatska, Osijek


HARDE, K. W., 1998: Der Kosmos Kaferfuhrer. Kosmos Naturfurhrer, Sttutgart

OSHEA, M. HALLIDAY, T., 2002: Reptiles and Amphibians. Dorling Kindersley Book, London

15

ORGANSKA KEMIJA 1 30 p + 15 s + 30 v

ECTS 7

CILJ: Zadaća kolegija je naučiti studente temelje organske kemije potrebne za kvalitetan

studij biologije.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvodni dio. Elektronska struktura i veza u ugljikovim

spojevima. Stereokemija ugljikovih spojeva. Organsko-kemijske reakcije. Svrstavanje

organskih spojeva. Alkani. Alkeni. Alkini. Dieni. Benzen i reakcije. Nomenklatura spojeva s

karakterističnim skupinama. Alkil – halogenidi. Alkoholi. Eteri. Karboksilne kiseline i

funkcionalni derivati kiselina. Aldehidi i ketoni. Amini. Diazonijeve soli. Fenoli. Terpeni.

Ugljikohidrati. Heterociklički spojevi. Karboksilne kiseline s više funkcionalnih skupina

(dikarboksilne, oksi-, okso- i amino kiseline). Lipidi.

SADRŽAJ SEMINARA: U okviru rad seminara (auditornih vježbi) produbljuje se teorijsko

nastavno gradivo računskim primjerima, primjerima iz nomenklature ugljikovih spojeva, te

stereokemije.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Uvodne vježbe (određivanje tališta, destilacija s vodenom

parom, ekstrakcija indiferentnim i reaktivnim otapalom, prekristalizacija). Sinteze

(esterifikacija, diazotiranje i kopulacija, nitroziranje, redukcija). Izolacija prirodnih spojeva

(izolacija pigmenata i kromatografija, laktoza, oleinska kiselina, piperin).


PINE, S.H., 1994: Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb.

RAPIĆ, V., 1994: Postupci priprave i izolacije prirodnih spojeva, Školska knjiga, Zagreb.

***, 2002: Vodič kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organskih spojeva, preveli: Bregovec,

Horvat, Majerski, Rapić, Školska knjiga, Zagreb.

RAPIĆ, V., 2004: Nomenklatura organskih spojeva, Školska knjiga, Zagreb.

LITERATURA – dopunska

LEWIS, 1996: Organic Chemistry a modern Perspective, Brown Publishers, USA.

CAREY, F.A., 2000: Organic Chemistry, McGraw Hill.

SOLOMONS, FRYHLE, 2000: Organic Chemistry, John Wiley&Sons, New York.

CLAYDEN, GREEVES, WARREN, WOTHERS, 2001: Organic Chemistry, Oxford University Press.

16

KVANTITATIVNA BIOLOGIJA 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 4

CILJ: Stjecanje teorijskog i praktičnog znanja u obradi podataka, njihovoj interpretaciji i

odabiru odgovarajućih matematičkih i/ili statističkih metoda.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Repetitorij matematičke analize. Funkcije. Promjena brzine

bioloških procesa. Primjena linearnih diferencijalnih jednadžbi. Funkcije više varijabli.

Laplaceova transformacija. Eulerova metoda. Metoda najmanjih kvadrata. Kombinatorika.

Teorija vjerojatnosti. Podaci. Uzorkovanja. Osnovna svojstva podataka. Eksperiment.

Statistička i praktična značajnost. t-test. Analiza varijance. Wilcoxonovi testovi. Spearmanov

test, Krsuskal-Wallisov test. Friedmanov test. Poissonov test. Binomialni test. hi2-test,

Cochrainov test. Analiza vremenskih serija. Cluster-analiza.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Rješavanje temeljnih zadataka matematičke analize. Rješenja

jedno, dvo i trokomapartimentskih sustava. Analiza podataka. Statistička analiza podataka

pomoću računala.

ISPIT: pismeni, usmeni i praktični


SIMON, W., 1986: Mathematical Techniques for Biology and Medicine, General Publishing

Company, Toronto.

BRITTON, F.N., 2003:Essential Mathematical Biology, Springer Verlag, London.

ŠOŠIĆ, I., 2004: Primijenjena statistika, Školska knjiga, Zagreb.


BOHL, E., 2001: Mathematik in der Biologie, Springer Verlag, Berlin.

QUINN, P.G., 2002: Experimental Design and Data Analysis for Biologists, Cambridge

University Press, Cambridge.

17

ANATOMIJA I HISTOLOGIJA ČOVJEKA 45 p + 0 s + 30 v

ECTS 6

CILJ: Proučavanjem sustavne anatomije studenta se uvodi u organizaciju ljudskog tijela po

organskim sustavima. Posebni naglasak u nastavi je na općim anatomskim, histološkim i

razvojnim principima važnim za razumjevanje građe i funkcije ljudskog tijela, kako bi student

stekao osnovu za razumijevanje fizioloških procesa u organizmu. Osim toga ovo znanje mu

treba poslužiti kao osnova za usporedbu ljudskoga tijela s drugim oblicima života na Zemlji.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Opća načela građe tkiva, vrste tkiva i njihove osobine.

Makroskopski ustroj, topografija i osnove histološke građe organskih sustava: sustava organa

za pokretanje, krvožilnog sustava, dišnog sustava, probavnog sustava, živčanog sustava,

sustava osjetila, imunosnog sustava, sustava organa za izlučivanje, sustava žlijezda s

unutrašnjim izlučivanjem, sustava organa za razmnožavanje.

SADRŽAJ VJEŽBI: Razlikovanje pojedinih vrsta tkiva i prepoznavanje na histološkim

preparatima. Makroskopska i histološka građa organa u obliku vježbi na anatomskim

preparatima.



L.C. JUNQUEIRA i sur., 1995: Osnove histologije, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

DURST-ŽIVKOVIĆ, B., 1998: Praktikum iz histologije. IV prerađeno izdanje, Školska knjiga,

Zagreb

KEROS P., PEĆINA M., IVANČIĆ-KOŠUTA M., 1999: Temelji anatomije čovjeka. Medicinska

biblioteka, Zagreb.


SOBOTTA, 1983: Atlas of Human Anatomy. Urban and Schwartzenberg, Munchen.

KRMPOTIĆ-NEMANIĆ J., 1993: Anatomija čovjeka. 5. pretiskano izdanje. Medicinska naklada,

Zagreb.

MARUŠIĆ A, KRMPOTIĆ-NEMANIĆ J., 2001: Anatomija čovjeka. Medicinska naklada, Zagreb.

18

GENETIKA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Povezivanje spoznaja o nasljeđu sa znanjima o strukturi gena i DNA, te o njihovom

funkcioniranju glavni je cilj kolegija. Prakticiranje teoretskog znanja za rješavanje genetičkih

problema.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Geni i kromosomi: struktura i funkcija. Prijenos genetičkog

materijala. Gametogeneza. Nasljeđivanje jednog gena: I. Mendelov zakon, intermedijarno

križanje, kodominantni geni, test križanja. Zakon neovisne segregacije: II. Mendelov zakon,

dihibridno križanje. Vezani geni i crossing-over. Rekombinacija gena. Mehanizmi genske

rekombinacije u mikroorganizama: konjugacija, transformacija, transdukcija. Mehanizmi

genske regulacije. Nuklearna i ekstranuklearna DNA. Mutageni i mutacije. Mutacije sensus

stricto: adicija, delecija, frame-shift. Kvantitativne i kvalitativne promjene strukture

kromosoma: duplikacija, delecija, translokacija, inverzija. Promjene broja kromosoma:

euploidije, aneuploidije. Humana genetika: krvne grupe, HLA – sustav, sindromi – posljedica

genetičkih abnormalnosti. Genetički inženjering, kloniranje. Populacijska genetika:

kvalitativni i kvantitativni geni, ravnoteža i frekvencija gena.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Citološka osnova nasljeđivanja. Gametogeneza. Monohibridno

križanje. Dihibridno križanje. χ2 – test. Vezani geni. Frekvencija rekombinanti. Vinska

mušica. Mehanizmi determinacije spola. Barovo tijelo. Genska rekombinacija u bakterija.

Kartiranje bakterijskog kromosoma. Uzgoj bakterija za potrebe genetičkih istraživanja.

Replica plating. Kvantitativne i kvalitativne promjene strukture kromosoma. Izrada citoloških

preparata. Promjene broja kromosoma. Humani kariotip. Određivanje krvnih grupa.

Postavljanje biljne kulture in vitro. Analiza frekvencije kvalitativnih (Hardy-Weinbergova

formula) i kvantitativnih (varijacijski poligon) gena u populaciji.



CAMPBELL, N.A., 1996: Biology. 4th ed. Benjamin/Cummings Publishing Co., Menlo Park,

CA.

LEWIN, B., 2000: Genes VII. Oxford University Press Inc., New York.


WINNACKER, E.L., 1987: From genes to clones: introduction to gene technology. VCH

Verlagesellschaft mbH, Weinheim – New York.

JONES, R.N., KARP., A., 1988: Introducting genetics. John Murray Ltd., London.

GRIFFITHS, A.J.F., MILLER, J.H., SUZUKI, D.T., LEVONTIN, R.C., GELBART, W.M., 1993: An

introduction to genetic analysis. 5th ed. W.H. Freeman & Co., New York.


biology of the cell. 3rd ed. Garland Publishing, Inc., New York – London.

ZERGOLLERN, LJ. i sur., 1994: Humana genetika. Zagreb.

FOSTER, G.D., TWELL, D., 1996: Plant gene isolation: principles and practice. John

Wiley&Sons, Chicester – New York.

HUGES, M.A., 1996: Plant molecular genetics. Longman, Edinburgh gate, Harlow.

BERG, J.M., TYMOCZKO, J.L., STRYER, L., 2002. Biochemistry, 5th ed. Freeman & Co., New

York.

VOET, D., VOET J.G., 2004: Biochemistry, 3rd Edition. John Wiley & Sons, Inc. New York.

19

ANATOMIJA BILJAKA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Zadaća kolegija je dati temeljna znanja o građi biljnog tijela. Tijekom praktikuma

studenti će samostalno proučavati anatomiju i morfologiju biljaka.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Botanika u okviru biologije, razdioba botanike. Opće osobine

biljaka. Organizacija i funkcija biljnih eucita. Specifičnosti biljne stanice: plastidi, kemijski

sastav protoplasta, vrste i kemizam biljnih bojila, struktura i kemizam stanične stijenke,

kemizam rezervnih tvari i stanične vakuole. Vrste, svojstva i funkcije biljnih tkiva.

Morfologija i anatomija vegetativnih organa. Razmnožavanje biljaka. Morfologija

generativnih organa. Razvoj gametofita i sporofita.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Citološke karakteristike struktura karakterističnih za biljnu

stanicu. Građa biljnih tkiva. Anatomska građa vegetativnih organa biljaka. Upoznavanje

morfologije cvijeta, cvata i ploda.

ISPIT: pismeni, praktični i usmeni.


DENFER, D., ZIEGLER, H., 1988: Botanika: morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb.

MOORE R., CLARK, W.D., STERN, K.R., VODOPICH, D., 1995: Botany. Wm. C. Brown

Communications, Inc., Dubuque.


BOWES, G.B., 1996: A colour atlas of plant structure. Manson Publishing, London.

DOMAC, R., 2002: Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. 2. izd. Školska knjiga,

Zagreb.

20

MORFOLOGIJA BILJAKA S TERENSKOM NASTAVOM 1

15 p + 0 s + 30 v

ECTS 3

CILJ: Zadaća kolegija jest upoznavanje s biljkama koje rastu u neposrednoj okolici, te

uvježbavanje determinacije biljaka.

SADRŽAJ: Upoznavanje morfološke građe biljaka na primjeru četinjača, bjelogoričnog

drveća i grmlja, te zeljastih trajnica i jednogodišnjih zeleni s područja grada Osijeka.

Upotreba determinacijskih ključeva. Herbariziranje. Studenti su dužni izraditi herbarij.



Zagreb.


NIKOLIĆ, T., 1996: Herbarijski priručnik. Školska knjiga, Zagreb.

21

BESKRALJEŽNJACI 30 p + 0 s + 45 v

ECTS 6

CILJ: Predloženi kolegij ima zadaću upoznati studente s osnovnim anatomskim i morfološkim

osobinama beskralježnjaka s posebnim osvrtom na evolucijske srodstvene odnose. Samostalni

i praktični rad studenata u laboratoriju.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Opće osobine protozoa te specifične prilagodbe obzirom na

životnu sredinu i stil života. Anatomske i morfološke osobine Spongia (Porifera) obzirom na

vodeno stanište. Cnidaria kao diploblastični metazoa. Anatomske i morfološke osobine

Platodes, s posebnim naglaskom na nametničke oblike Trematoda i Cestoda. Aschelminthes –

metazoa na višem stupnju organizacije s prohodnim probavilom i pseudocelomom.

Celomatični metazoa – Mollusca – opće zajedničke osobine, s naglaskom na razlike u općem

planu građe tijela između Gastropoda, Bivalvia i Cephalopoda. Anatomska i morfološka

obilježja Annelida - komparativno Polychaeta, Oligochaeta i Hirudinea. Tagmatizacija, razvoj

opsežnog egzoskeleta i člankovitih tjelesnih privjesaka kao osnovnih obilježja Arthropoda.

Amandibulata – Helicerata kao najstarija skupina, osnovna anatomska i morfološka obilježja,

s naglaskom na kopneni način života. Mandibulata Branchiata – Crustacea – osnovne razlike

između Entomostraca i Malacostraca. Insecta – osnovni plan građe tijela, te adaptivne

radijacije. Echinodermata radijalno simetrični Deuterostomia, osnovne anatomske i

morfološke osobine i srodstveni odnosi s Branchiotremata i Chordata.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Funkcionalna građa tijela, kretanje, hranjenje i razmnožavanje

predstavnika Protozoa. Vanjska i unutrašnja građa i funkcija Spongia. Komparativni pregled

anatomskih i morfoloških osobina plošnjaka od slobodnoživućih do isključivo nametničkih

(Turbellaria, Trematoda, Cestoda). Cnidaria: koralji i obrubnjaci. Raznolikost građe i funkcije

predstavnika koljena Aschelminthes. Komparativna anatomija i morfologija predstavnika

Mollusca. Koljeno Annelida – poredbena anatomija i morfologija mnogočetinaša,

maločetinaša i pijavica. Sličnosti i razlike u vanjskoj građi tijela Arthropoda: štipavaca, pauka

i grinja; nižih i viših rakova; kukaca. Osnovni plan građe tijela i unutrašnja funkcionalna

građa Echinodermata - komparativno: stapčari, zvijezdače, zmijače, ježinci i trpovi.

ISPIT: praktični (kolokvij praktikuma), pismeni (test) i usmeni


MATONIČKIN, I., HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., 1998: Beskralješnjaci: Biologija nižih

Avertebrata. Školska knjiga, Zagreb.

MATONIČKIN, I., HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., 1999: Beskralješnjaci: Biologija viših






RUPERT, E.E., FOX, R.S., BARNES, R.D., 2004: Invertebrate Zoology. A Functional

Evolutionary Approach. 7th ed., Brooks/Cole – Thomson Learning.

22

ALGE, GLJIVE I LIŠAJEVI 45 p + 0 s + 30 v

ECTS 6

CILJ: Usvojiti znanja o biološkoj raznolikosti alga upoznavanjem sa njihovom biologijom i

ekologijom, a prema taksonomskoj i filogenetskoj povezanosti te savladati vještine

determinacije i mikroskopske analize stanične građe alga. Usvojiti znanja o biologiji

organizama koja moderna filogenetska sistematika svrstava u carstvo gljiva (Fungi). Upoznati

predstavnike skupina i ustroj sistematskih kategorija carstva gljiva.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod – opće značajke i diverzitet alga. Stanična građa,

anatomija i morfologija talusa, razmnožavanje i razvojni ciklusi, ekologija, evolucija i

raznovrsnost alga prema sistematskom položaju: prokariotske alge –

Cyanobacteria/Cyanophyta; Prochlorophyta; eukariotske alge – Euglenophyta; Cryptophyta;

Dynophyta; Haptophyta; Heterokontophyta – Chloromonadophyceae, Xanthophyceae,

Chrysophyceae, Bacillariophyceae, Phaeophyceae; Rhodophyta; Chlorophyta –

Chlorophyceae, Zygnematophyceae, Charophyceae. Uloga alga u ekološkim sustavima.

Zaštita vrsta i staništa alga.

Carstvo gljiva (FUNGI). Opće značajke (anatomija, morfologija, razmnožavanje, razvojni

ciklusi) i sistematika skupina: Myxomycota (sluznjače), Phycomycota (algašice), Ascomycota

(mješinarke), Basidiomycota (stapčare). Prepoznavanje jestivih i otrovnih gljiva. Lišajska

simbioza, lihenizacija; morfologija, anatomija i fiziologija lišajeva. Ekologija lišajeva,

rasprostranjenost, specifične vrste. Lišajevi – bioindikatori kakvoće zraka.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode uzorkovanja alga. Taksonomska identifikacija i

upoznavanje stanične građe, morfologije talusa te morfologije nekoliko vrsta iz svakog

sistematskog odjeljka alga. Kulture alga (metoda demonstracije). Izrada trajnih preparata alga.

Upoznavanje općih morfoloških i anatomskih značajki gljjiva i lišajeva: Phycomycota,

Ascomycota, Basidiomycota, lihenizirane gljive. Određivanje predstavnika svakog

sistematskog odjeljka carstva gljiva.

ISPIT: pismeni, usmeni.


MÄGDEFRAU, K., EHRENDORFER, F., 1997: Udžbenik botanike za visoke škole. Sistematika,

evolucija i geobotanika. 4. izd. Školska knjiga, Zagreb.

SITTE, P., ZIEGLER, H., EHRENDORFER, F., BRESINSKY, A., 1991: Strasburger Lehrbuch der

Botanik. (33. Auflage). Gustav Fischer Verlag, Stuttgart, Jena, New York.

NASH, T.H.III., 1996: Lichen biology. Cambridge University Press.

BOŽAC, R., 2003: Gljive. Morfologija, sistematika, toksikologija. 5. izd. Školska knjiga,

Zagreb.


HINDAK, F., KOMAREK, P., RUZICKA, J., 1973: Kluc na urcovanie vytrusnch rastlin. Slovenske

pedagogicke nakladatelstvo, Bratislava.

RIEDL, R., 1970: Fauna und Flora der Adria. Verlag Paul Parey, Hamburg, Berlin.

WIRTH, V., 1995: Die Flechten Baden-Württembergs 1-2 (2. Auflage). Verlag Eugen Ulmer,

Stuttgart.

KIRK, P.M., CANNON, P.F., DAVID, J.C., STALPERS, J. A., 2001: Dictionary of the Fungi. 9th

ed. CABI Publishing, Wallingford.

http://www.amazon.com/exec/obidos/search-handle-url/index=books&field-author=P.%20F.%20Cannon/104-1843632-3527910

http://www.amazon.com/exec/obidos/search-handle-url/index=books&field-author=J.%20A.%20Stalpers/104-1843632-3527910

23

BIOKEMIJA 1 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Zadaća kolegija je ovladati znanjem o sastavu, građi i funkciji osnovnih bioloških

molekula – proteina i nukleinskih kiselina.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Reverzibilne molekularne interakcije, aminokiseline, peptidna

veza, razine strukture proteina, veza linearnog slijeda i aminokiselinskog sastava s

trodimenzionalnom strukturom proteina, proces uvijanja proteina, predviđanje prostorne

građe i mogućnosti modifikacije proteina, katalitička svojstva enzima, slobodna energija,

energija aktivacije, osnovni principi enzimske kinetike, alosterički enzimi, inhibicija enzima,

građa i funkcija enzimskih kofaktora i njihovih vitaminskih prekursora, građa nukleotida i

nukleinskih kiselina, tok genetske informacije, genska šifra, građa eukariotskih gena, tehnike

za proučavanje gena, rekombinantna DNA tehnologija, manipuliranje genima eukariota,

replikacija, rekombinacija i popravak DNA, sinteza RNA i "splicing", sinteze proteina,

kontrola ekspresije gena.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Kiselo-bazna svojstva aminokiselina, pročišćavanje proteina

obzirom na topljivost, veličinu, naboj i vezni afinitet. Praktične vježbe upotpunit će se

odgovarajućim računskim primjerima. Neki će se sadržaji obraditi u obliku seminarske

nastave, kao npr. određivanje slijeda aminokiselina u proteinima, određivanje

trodimenzionalne strukture proteina NMR spektroskopijom i kristalografijom pomoću X-

zraka.



BERG, J.M., TYMOCZKO, J.L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th ed., Freeman & Comp.,

New York.


VOET, D., VOET, J.G., 1995: Biochemistry, 2nd ed. J.Wiley & Sons Iinc., New York.

GARRETT, R.G., GRISHAM, C.M., 1995: Biochemistry, Saunders College Publishing, Fort

Worth.

MATHEWS, C.K., VAN HOLDE, K.E., 1996: Biochemistry, 2nd ed. Benjamin and Cummings

Publishing Company, California.

DEVLIN, T.M. (ed.), 1997: Textbook of Biochemistry with Clinical Correlations, 4th ed.,

Wiley-Liss, New York.

WILSON, K., WALKER, J., 1997: Principles and Techniques of Practical Biochemistry, 4th ed,

Cambridge University Press, Cambridge.

HOLME, D.J., PECK, H., 1998: Analytical Biochemistry, 3rd ed., Addison Wesley Longman

Ltd., New York.

NELSON, D.L., COX, M.M., 2000: Lehninger Principles of Biochemistry, 3rd ed., Worth

Publishers, New York.

24

OPĆA EKOLOGIJA 30 p + 0 s + 0 v

ECTS 2

CILJ: Predloženi kolegij ima za zadaću upoznati studente s osnovnim postavkama ekologije,

odnosom ekologije prema drugim znanstvenim područjima, abiotičkim i biotičkim

čimbenicima, biotičkim sustavima, te s elementima biosfere i degradacijom biosfere.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Definicija ekologije, Kratki prikaz povijesnog razvoja ekologije.

Temeljne postavke ekologije. Odnos ekologije prema drugim znanstvenim područjima.

Ekološka valenca. Životno stanište. Ekološka niša. Abiotički i biotički čimbenici. Biotički

sustavi (jedinka, populacija, životna zajednica, ekološki sustav, biomi, biosfera).

Interspecijski i intraspecijski odnosi. Biogeokemijski ciklusi. Životna područja: područje

mora i oceana, područje kopnenih voda, kopnena životna područja. Planet Zemlja kao

ekološki sustav (ekosfera). Atmosfera. Litosfera. Pedosfera. Hidrosfera. Kriosfera. Biosfera.

Degradacija biosfere. Položaj čovjeka u biosferi.



RICKLEFS, R.E., MILLER, G., 1997: Ecology. 4th ed. W.H. Freeman and Company, New

York.

KROHNE, D.T., 2000: General ecology. Brooks/Cole Pub. Co.

COTGREAVE, P., FORSETH, I., 2002: Introductory ecology. Blackwell Publishing.


COCHRANE, J., 1987: Air ecology. Franklin Watts Publishing.

COCHRANE, J., 1987: Water ecology. Franklin Watts Publishing.

COCHRANE, J., 1987: Land ecology. Franklin Watts Publishing.

MARGALEF, R., 1997: Our biosphere. Blackwell Publishing.

TOWNSEND, C.R., BEGON, M., HARPER J.L., 2003: Essentials of ecology. Blackwell

Publishing.

25

KRALJEŽNJACI 30 p + 0 s+ 45v

ECTS 5

CILJ: usvajanje temeljnih znanja o životinjskim grupama koje pripadaju kralježnjacima kao

jednoj od najvažnijih skupina životinja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod: opće karakteristike; razlike između kralježnjaka i

beskralježnjaka; porijeklo i sistematika kralježnjaka. Morfologija, anatomija i geografska

rasprostranjenost s posebnim osvrtom na faunu Hrvatske: Polusvitkovci; Svitkovci:

potkoljeno: Bezlubanjci, plaštenjaci, svitkoglavci; Potkoljeno: Lubanjci bez zametnog

mjehura: besčeljusti; čeljustousta, nadrazred riba: razred hrskavičnjača, zrakoperke,

nosnoprolaznice, evolucija riba, ihtiologija, ribarstvo; Četvoronošci, lubanjci sa petoprstim

nogama, plućima i koštanim skeletom – razred Vodozemci: podrazredi beznošci, repaši i

bezrepci; Lubanjci sa zametnim mjehurićem. Gmazovi: premosnici, kornjače, krokodili i

ljuskavci (gušteri i zmije); Evolucija gmazova, veliki gmazovi prošlih geoloških razdoblja,

herpetologija; Ptice, sistematika, porijeklo i evolucija, ornitologija; Sisavci, sistematika,

porijeklo i evolucija, mammologija. Uloga kralježnjaka u životu čovjeka i razvoju

čovječanstva; ugroženost i zaštita kralježnjaka.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Komparativna morfologija i anatomija kralježnjaka.

Određivanje predstavnika riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca pomoću ključeva.

Upoznavanja rada sa ključevima i način izrada ključeva za pojedinih grupa kralježnjaka.

Upoznavanje s kralježnjacima Hrvatske.

Morfologija i anatomija kvrgave mješčićnice, bačvice i repnjaka; vanjska i unutrašnja

morfologija morske mačke i raže kamenice; determiniranje predstavnika riba hrskavičnjača;

vanjska morfologija i anatomija riba koštunjača; determinacija predstavnika riba koštunjača;

morfologija i anatomija vodozemaca (zelena žaba); konzerviranje i determiniranje

predstavnika vodozemaca; morfologija i anatomija gmazova (siva gušterica, bjelouška i

barska kornjača); konzerviranje i prepariranje gmazova; vanjska morfologija i anatomija

ptica (domaći golub); determinacija prepariranih ptica i prepoznavanje vrste u prirodi; vanjska

morfologija sisavaca (laboratorijski štakor, miš ili zamorac); prepariranje lubanje sisavaca,

određivanje sisavaca. Znanstvena obrada i dokumentacije riba, vodozemaca, gmazova, ptica i

sisavaca.

ISPIT: praktični, pismeni i usmeni


OGNEV S.I., FINK N., 1956: Zoologija kralježnjaka. Školska knjiga Zagreb.

DEL HOYO, J., ELLIOT, A., SARGATAL, J., 1992: Handbook of the Birds of the World. Vol. 1,

2, 3, 4, 5, 6, 7, itd


ZISWILLER, V., 1986: Wirbeltiere. Band I. Anamnia. Georg Thime Verlag, Stutgart.

ZISWILLER, V., 1986: Wirbeltiere. Band II. Amniota. Georg Thime Verlag, Stutgart.

YOUNG, J.Z., 1989: The Life of Vertebrata, Clarendon Press, Oxford.

KARDONG, V.K., 1995: Vertebrates, Wm.C. Brown Publishers, Duduque, Melbourne, Oxford

MITCHELL-JONES A.J., AMORI, G., BOGDANOWICZ, W., KRYŠTUFEK, B., REIJNDERS, P.J.H.,

SPITZENBERGER, F., STUBBE, M., THISSEN, J.B.M., VOJLARIK,V., ZIMA, J., (GODINA???) The

Atlas of European Mammals, Academic Press, London

26

BIOKEMIJA 2 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 6

CILJ: Zadaća je kolegija detaljno upoznati glavne metaboličke procese u stanicama.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Metabolizam općenito, oksidacija ugljikovodičnih goriva kao

izvor energije u stanici, motivi metaboličkih putova, katabolizam i anabolizam, masti i

stanične membrane, ugljikohidrati, glikoliza i glukoneogeneza, ciklus limunske kiseline,

sinteza acetilCoA iz piruvata i veza glikolize i ciklusa, piruvat-dehidrogenaza, glioksilatni

ciklus, oksidacijska fosforilacija, fotosinteza – svjetlosne reakcije i Calvinov ciklus, pentoza

fosfatni put, zaštita od reaktivnih kisikovih spojeva, metabolizam glikogena, metabolizam

masnih kiselina, razgradnja proteina i aminokiselina, ciklus uree, biosinteza aminokiselina,

aminokiseline kao prekursori biomolekula, biosinteza nukleotida, sinteza

deoksiribonukleotida, sinteza FAD i CoA, patološka stanja vezana uz poremećaj sinteze

nukleotida, integracija metabolizma.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Ispitivati će se uvjeti za odvijanje enzimskih reakcija na

odabranom enzimskom modelu. Proučavat će se ovisnost o vremenu inkubacije, temperaturi,

koncentraciji enzima, supstrata, pH puferskog sustava, te odrediti osnovne kinetičke konstante

(Km i Vmax). Ispitivati će se i utjecaj efektora (aktivatora i inhibitora).



BERG, J.M., TYMOCZKO, J.L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th ed. Freeman & Comp.,

New York.

HAS-SCHÖN, E., 2002: Biokemijske teme - Oksidacijska fosforilacija, digitalni udžbenik,

Pedagoški fakultet, Osijek.

HAS-SCHÖN, E., 2003: Biokemijske teme – Metabolizam ugljikohidrata, digitalni udžbenik,

Pedagoški fakultet, Osijek.


SEGEL, H.I., 1976: Biochemical Calculation, 2nd ed. J. Wiley & Sons inc., New York.

CORNISH-BOWDEN, A., 1995: Fundamentals of Enzyme Kinetics. Portland Press, London.

GARRETT, R.G., GRISHAM, C.M., 1995: Biochemistry, Saunders College Publishing, Fort

Worth.

VOET , D., VOET, J.G., 1995: Biochemistry, 2nd ed. J. Wiley & Sons inc., New York.

MATHEWS, C.K., VAN HOLDE, K.E., 1996: Biochemistry, 2nd ed. Benjamin and Cummings

Publishing Company, California.

DEVLIN, T.M. (ed.), 1997: Textbook of Biochemistry with Clinical Correlations, 4th ed.

Wiley-Liss, New York.

NELSON, D.L., COX, M.M., 2000: Lehninger Principles of Biochemistry, 3rd ed. Worth

Publishers, New York.

27

FIZIOLOGIJA BILJA 1 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 7

CILJ: Cilj kolegija je dati znanja o fiziologiji izmjene tvari i energije, fiziologiji izmjene

oblika i fiziologiji gibanja biljaka. Praktičnim radom studenti će usvajati znanja i razvijati

praktične vještine iz odabranih sadržaja fiziologije bilja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Biljna stanica: građa i funkcija. Uvod u metabolizam: energija i

enzimi. Voda i biljne stanice. Primanje, provođenje i izlučivanje vode u biljci. Primanje i

prijenos hranidbenih elemenata. Svjetlosne reakcije fotosinteze, reakcije fotosinteze u tami

(Calvinov ciklus), mehanizmi za koncentriranje ugljikova dioksida; prerada primarnih

produkata fotosinteze; utjecaj okolišnih čimbenika na stopu fotosinteze. Fotorespiracija.

Prijenos asimilata u biljci. Metabolizam ugljigohidrata i lipida. Metabolizam dušika. Disanje.

Međusobni odnosi fotosinteze i disanja. Heterotrofne biljke. Regulacija rastenja i

diferencijacije. Fitokromi i fotomorfogeneza. Kontrola cvjetanja. Fiziologija gibanja. Faktori

stresa u biljaka.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Dokazivanje slobodne oksalne i vinske kiseline u biljkama.

Reakcije na treslovine (tanine). Dokazivanje suberina. Promatranje tijeka plazmolize i

deplazmolize mikroskopom. Gubitak i primanje vode tijekom plazmolize i deplazmolize.

Traubeova stanica. Osmometar i Pfefferova stanica. Demonstracija osmoze pomoću

Brauneova aparata. Određivanje osmotskog potencijala staničnog soka metodom granične

plazmolize. Određivanje osmotske vrijednosti Höfler-ovom plazmometrijskom metodom.

Određivanje približnog temperaturnog maksimuma protoplazme. Bojenje biljnih stanica

vitalnim bojama. Djelovanje lipaze. Izlučivanje vode iz biljaka. Određivanje intenziteta

transpiracije vaganjem. Određivanje kutikularne i stomatalne transpiracije pomoću kobaltnog

papira. Mjerenje širine središnje pukotine puči metodom nitroceluloznih otisaka. Relativno

određivanje otvorenosti puči infiltracijskom metodom po Mollischu. Potetometar. Mjerenje

evaporacije Picheovim evaporimetrom. Darwinov porometar. Gutacija. Određivanje količine

vode izlučene tlakom korijena. Određivanje snage usisavanja vode korijenom metodom

Liliensterna. Određivanje obroka fotosinteze Audusovom mikrobiretom. Alkoholno vrenje.

Ovisnost dišnog kvocijenta o supstratu.



DUBRAVEC, K., REGULA, I., 1995: Fiziologija bilja. Školska knjiga, Zagreb.

REGULA, I., PEVALEK-KOZLINA, B., VIDAKOVIĆ-CIFREK, Ž., JELENČIĆ, B., 1997: Praktikum iz

fiziologije bilja. Skripta za internu upotrebu. PMF, Zagreb.

PEVALEK-KOZLINA, B., 2003: Fiziologija bilja. Profil, Zagreb.


DENFFER, D., ZIEGLER, H., 1991: Botanika, morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb.

LIBBERT, E., 1993: Lerbuch der Pflanzenphysiologie. 5. Auflage. Gustav Fischer Verlag Jena,

Stuttgart.

BERG, J.M., TYMOCZKO, J.L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th ed. Freeman & Comp.,

New York.

TEIZ, L., ZEIGER, E., 2002: Plant Physiology. Sinauer Assoc. Inc., Sunderland, Massachusetts.

28

STABLAŠICE 30 p + 0 s + 45 v

ECTS 6

CILJ: Usvojiti znanja o sistematici stablašica, hijerarhijskom ustroju i razlikovanju pojedinih

svojti biljaka. Upoznati odabrane predstavnike svojti (porodice, rodovi, vrste) slijedom

filogenetske klasifikacije. Naučiti određivanje biljnih svojti primjenom ključeva u

specijaliziranoj florističkoj literaturi.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Sistematska botanika - osnovne definicije, sistematske

kategorije, metode istraživanja, povijest sistematike, nomenklatura. Pregled suvremenog

filogenetskog sustava stablašica, podrijetlo i razvojni pravci, izmjena generacija, morfološka i

anatomska građa kao osnova za razlikovanje skupina. Mahovine: Antoceratophyta,

Hepatophyta, Bryophyta. Papratnjače: Psilopsida, Lycopsida, Sphenopsida, Filicopsida.

Golosjemenjače: Cycadophytina, Coniferophytina (Ginkgoatae, Pinatae). Kritosjemenjače:

dvosupnice (Magnoliopsida) i jednosupnice (Liliopsida). U okviru svake skupine osvrt na

ekonomski značajne i kultivirane biljke, reliktne, endemične, rijetke i zaštićene biljne vrste

svjetske, europske i hrvatske flore.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Upoznavanje morfoloških i anatomskih osobina i izmjene

generacija na tipičnim predstavnicima pojedinih skupina stablašica: mahovine, papratnjače,

golosjemenjače, kritosjemenjače. Određivanje svojti primjenom ključeva u florama.

ISPIT: usmeni





Zagreb.

NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, J. (ur.) (2005): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske: kategorije EX,

RE, CR, EN i VU. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode,

Zagreb.


JAVORKA, S., CSAPODY, V., 1991: Iconographia florae partis Austro-orientalis Europae

centralis. Akademiai Kiado, Budapest.

AICHELE, D., GOLTE-BECHTLE, M., 1997: Das neue Was blüht denn da? Wildwachsende

Blütenpflanzen Mitteleuropas. Kosmos, Stuttgart.

TAKHTAJAN, A., 1997: Diversity and classification of flowering plants. Columbia University

Press, New York.

FORENBACHER, S., 2001: Velebit i njegov biljni svijet. 2. izd. Školska knjiga, Zagreb.

29


ECTS 2

CILJ: Upoznavanje s terenskim radom sa svrhom usvajanja znanja o beskralježnjacima i

kralježnjacima. To uključuje savladavanje vještine uzorkovanja i metode obrade uzoraka

morskih beskralježnjaka, upoznavanje s funkcionalnom, morfološkom i anatomskom građom,

kao i njihovom prostornom raspodjelom u moru, na području Rovinja. Također, terenska

nastava se obavlja na području parkova prirode Kopački rit i Lonjsko polje te na šaranskim

ribnjacima i nizinskim šumama Slavonije i Baranje sa svrhom proučavanja faune

kralježnjaka prema sistematskim skupinama.

SADRŽAJ: Terenska nastava iz beskralježnjaka obuhvatiti će osnove bentoske bionomije

Jadranskog mora. Skupine beskralježnjaka koje žive isključivo u morima: Anthozoa,

Scyphozoa, Ctenophora, Priapulida, Cephalopoda, Polychaeta, Echinodermata, Chaetognatha

i neki predstavnici Lophophorata. Sakupljanje materijala u adlitoralu, supralitoralu,

mediolitoralu i gornjem infralitoralu, determinacija i konzerviranje organizama. Dredžanje u

infralitoralu i separacija i determinacija materijala iz dredže. Odvajanje sakupljenih uzoraka

prema taksonomskim kategorijama, s posebnim naglaskom na morfološke i anatomske razlike

između pojedinih skupina: Spongia, Cnidaria, Polyplacophora, Gastropoda, Mollusca,

Crustacea, Polychaeta, Bryozoa, Echinodermata, s naglaskom na tip staništa.

Terenska nastava iz kralježnjaka koja se obavlja na području parkova prirode Kopački rit i

Lonjsko polje te na šaranskim ribnjacima i nizinskim šumama Slavonije i Baranje. Studenti

proučavaju faunu kralježnjaka prema sistematskim skupinama i to: ribe, vodozemce,

gmazove, ptice i sisavce u njihovom staništu. Posjećuju kolonije čaplji, gačaca te Čigoč

– europsko selo bijelih roda. Upoznavanje s kralješnjacima Hrvatske. Na kralju posjećuju

Hrvatski prirodoslovni muzej i zoološki vrt gdje se upoznaju sa životinjskim vrstama onih

kralježnjaka koje nisu imali prilike vidjeti na terenu. Upoznavanje rada sa ključevima i način

izrade ključeva za pojedine grupe kralješnjaka.


RIEDL, R. (ed.), 1981: Fauna und Flora der Adria. Verlag Paul Parey, Hamburg, Berlin.

CAMPBELL, A.C., 1983: Was lebt im Mittelmeer. Kosmos, Gesellschaft der Naturfreunde,

Franckh'sche Verlagshandlung, Stuttgart.

YOUNG, J.Z., 1989: The Life of Vertebrata, Clarendon Press, Oxford

GRUBIŠIĆ, F., 1990: Ribe, rakovi i školjke Jadrana. Naprijed, Zagreb.

MILIŠIĆ, N, 1991: Školjke i puževi Jadrana. Logos, Split.

DEL HOYO, J., ELLIOT, A., SARGATAL, J., 1992, Handbook of the Birds of the World.

KARDONG, V. K., 1995, Vertebrates, Wm.C. Brown Publishers, Duduque, Melbourne, Oxford

MITCHELL-JONES A.J., AMORI, G., BOGDANOWICZ, W., KRYŠTUFEK, B., REIJNDERS, P.J.H.,

SPITZENBERGER, F., STUBBE, M., THISSEN, J.B.M., VOJLARIK, V., ZIMA, J. (GODINA ???) The

Atlas of European Mammals, Academic Press, London.







RUPERT, E. E., BARNES, R. D., 1994: Invertebrate Zoology. 6th

ed. Saunders College

Publishing, harrcourt Brace College Publishers.

30

TERENSKA NASTAVA 2 - BOTANIKA 0 p + 0 s + 30 v

ECTS 2

CILJ: Savladati praktične vještine uzorkovanja, determinacije i herbariziranja alga iz razlicitih

biotopa, razviti sposobnost za utvrdivanje životnih zajednica alga, te njihove horizontalne i

vertikalne distribucije u ekološkim sustavima.

Terenska nastava iz stablašica provodi se s glavnim ciljem upoznavanja osnovnih

karakteristika najznačajnijih porodica na terenu, upoznavanje s metodologijom sabiranja i

herbariziranja biljnog materijala, određivanje biljnih svojti (vrsta, rod, porodica) primjenom

ključeva te izrade herbarske zbirke.

SADRŽAJ: Uzorkovanje alga iz raznih vrsta staništa – jezera, rijeke, mocvare, vlažna

staništa, more. Odredivanje osnovnih abiotickih cimbenika koji utjecu na razvoj alga.

Konzerviranje, herbariziranje i taksonomska determinacija alga. Životne zajednice alga

kopnenih voda i mora. Vetrtikalna i horizontalna distribucija alga u ekološkim sustavima.Alge

kao pokazatelji kakvoce voda.

Analiza i determinacija stablašica (preslica, paprati, četinjača i predstavnika porodica

kritosjemenjača) pomoću determinacijskih ključeva, sabiranje i herbariziranje vrsta

spomenutih porodica i upoznavanje biljaka na terenu. Osvrt na reliktne, endemične, rijetke i

zaštićene biljne vrste hrvatske flore.

ISPIT: praktični


HINDAK, F. (ed.), 1978: Slatkovodne riasy. Slovenske pedagogicke nakladatelstvo, Bratislava.

RIEDL, R. (ed.), 1981: Fauna und Flora der Adria. Verlag Paul Parey, Hamburg, Berlin.

DOMAC, R., 2002: Flora Hrvatske. Prirucnik za određivanje bilja. 2. izd. Školska knjiga,

Zagreb.






DYKYOVA, D. (ed.), 1989: Metody studia ecosystemu. Academia Praha, Praha.

STREBLE, H., KRAUTER, D., 2002: Das Leben im Wassertropfen. Kosmos, Stuttgart.

SZE, P, 1993: A biology of the Algae. Wm. C. Brown Publishers.

NIKOLIC, T., 1996: Herbarijski prirucnik. Školska knjiga, Zagreb.

TAKHTAJAN, A., 1997: Diversity and classification of flowering plants. Columbia University

Press, New York.

31

ANIMALNA FIZIOLOGIJA 1 45 p + 0 s + 45 v

ECTS 8

CILJ: Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenta s osnovnim principima funkcioniranja

životinjskih organizama sustavno od stanične do organizmičke tj. integrativne razine u

komparativnom smislu kroz sva koljena životinjskog carstva s posebnim komparativnim

detaljima unutar pojedinih koljena, podkoljena, razreda i redova.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pojam i kratak povijesni razvoj fiziologije. Homeostaza. Temelji

kontrolnih i povratnih mehanizama. Temeljni fizikalni i kemijski procesi u stanicama i

tkivima. Izmjena tvari u stanicama i tkivima. Transportni mehanizmi u stanicama i tkivima.

Fiziologija membranskih struktura. Nastajanje i značaj električnog gradijenta, bioelektriciteta

i membranskog potencijala. Nastajanje akcijskog potencijala i signala na membranskim

strukturama. Fiziologija animalnih organskih sustava i integrativna fiziologija: Komunikacija

unutar i između neurona. Prijenos signala. Opće fiziološke osobine osjetila. Kemijska osjetila.

Mehanička osjetila. Temperaturna osjetila. Vid. Protok informacija kroz živčani sustav.

Organizacija živčanog sustava. Stanična sekrecija. Sekrecijski mehanizmi. Žlijezde s

unutarnjim izlučivanjem, Hipotalamusna kontrola. Neurohormoni. Stanični mehanizmi

djelovanja hormona. Fiziološki učinci hormona. Hormoni beskralježnjaka. Žlijezde s

vanjskim izlučivanjem. Energetika izlučivanja. Temelji mišićne kontrakcije. Mehanika i

regulacija mišićne kontrakcije. Energetika mišićne kontrakcije. Adaptacije mišića. Živčana

kontrola mišićne kontrakcije. Fiziologija glatkih, poprečno prugastih i sračanog mišića.

Temelji fiziologije ponašanja. Opći sustav cirkulacije. Fiziologija srca. Hemodinamika.

Periferna cirkulacija. Regulacija cirkulacije. Kisik i ugljični dioksid u animalnim organskim

sustavima. Regulacija pH. Pluća i škrge. Regulacija izmjene plinova. Simmorfoza. Fiziologija

plivajućeg mjehura. Fiziologija bubrega kralježnjaka. Nebubrežni osmoregulatorni organi

kralježnjaka. Osmoregulatorni organi beskralježnjaka. Amonotelizam, ureotelizam i

urikotelizam. Fiziologija probave. Bazalna i standradna brzina metabolizma. Odnos

biometrijskih parametara i brzine metabolizma. Energetika gibanja. Energetika reprodukcije.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Temelji rada sa životinjama u fiziološkom praktikumu.

Biometrija. Hemometrija. Stanniusove ligature. Imunizacija. Lokalizacija receptora. Analiza

refleksnog luka. Diureza. Miografija. Dubois-Raymandovo pravilo. Goltzov pokus.

Spirometrija. Bazalni metabolizam.



WITHERS, C.P., 1992: Comparative Animal Physiology, Saunders College Publishing, Los

Angeles

RANDALL, D., BURGGREN, W., FRENCH, K., 2002: Eckert Animal Physiology – Mechanisms

and Adaptation, W. H. Freeman and Company, New York.


SCHMIDT-NIELSEN, K., 1998: Animal physiology, Cambridge University Press, Cambridge.

PAUL, J.R., 2001: Physiologie der Tiere, Thieme, Stuttgart.

32

MOLEKULARNA BIOLOGIJA 30 p + 15 s + 30 v

ECTS 6

CILJ: Zadaća kolegija jest dati temeljna znanja o molekularnom ustroju stanice, te povezati

organizaciju staničnih struktura i biomolekula s njihovom funkcijom. Tijekom praktikuma

studenti će naučiti temeljne moleularno-biološke metode.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Značaj i funkcija kemijskih veza u interakcijama unutar

bioloških sustava. Građa nukleinskih kiselina: DNA i RNA. Sekvencioniranje. Organizacija

genoma: kodirajuća i nekodirajuća DNA. Genska ekspresija: kondenzacija kromatina,

transkripcija, posttranskripcijske modifikacije, translacija, posttranslacijske modifikacije i

transport proteina u ciljne stanične odjeljke. Regulacija genske aktivnosti: aktivatori,

represori, enhanceri, silenceri, operoni, DNA-vezujući motivi u regulatornim proteinima.

Replikacija DNA. Rekombinacija. Mutacije i popravak DNA. Osnove rekombinantne DNA

tehnologije.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Metode analize proteina: nativna elektroforeza, SDS-

elektroforeza, izoelektrično fokusiranje, Western blotting, imunodetekcija, detekcija

glikoproteina. Kvantitativna analiza proteina: spektrofotometrijsko određivanje koncentracije

proteina u otopini, kvantifikacija pojedinih proteinskih vrpci u gelu ili na nitroceluloznoj

membrani. Restrikcija DNA. Lančana reakcija polimerazom (PCR). Analiza fragmenata DNA

u agaroznom gelu.





VOET, D., VOET, J.G., 2004; Biochemistry, 3rd ed. John Wiley & Sons, Inc. New York.


LEWIN, B., 2000: Genes VII. Oxford University Press Inc., New York.

33

EKOLOGIJA BILJA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Usvojiti znanja o interakcijama između biljaka i okoliša te načinima prilagodbe biljaka

utjecaju abiotičkih i biotičkih ekoloških čimbenika.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Ekologija bilja, definicija i osnovni pojmovi. Ekološki čimbenici

i njihov utjecaj na život i rasprostranjenost biljaka i biljnih zajednica. Abiotički: klima,

svjetlost, voda i vlaga, oborine, vjetar, tlo, fizikalne i kemijske značajke tla, geološka podloga.

Biotički faktori: simbioza, parazitizam, kompeticija, povezanost biljaka i životinja.

Antropogeni utjecaj. Fitocenoza kao producentska komponenta ekosistema. Vegetacija.

Primarne i sekundarne biocenoze. Sukcesije.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Određivanje fizikalnih i kemijskih svojstava različitih uzoraka

tipova tla. Mikroklimatske značajke staništa fitocenoza. Vodni režim staništa i biljaka.

Bioindikacija onečišćenja zraka kartiranjem epifitskih lišajeva. Analiza sastava i strukture

odabranih fitocenoza.

ISPIT: pismeni


GRAČANIN, M., ILIJANIĆ, LJ., 1977: Uvod u ekologiju bilja, Školska knjiga, Zagreb.

ŠEGULJA, N., HRŠAK, V., 1988: Priručnik za fitocenološka i ekološka istraživanja vegetacije.

Mala ekološka biblioteka Hrvatskog ekološkog društva, Zagreb.

ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J., 1994: Vodič za terensku nastavu iz geobotanike i ekologije bilja.

PMF, Zagreb.


ŠEGOTA, T., FILIPČIĆ, A., 1996: Klimatologija za geografe. Školska knjiga, Zagreb.

CRAWLEY, J. M. 1997. Plant Ecology. Blackwell Science.

VUKELIĆ, J., RAUŠ, Đ., 1998: Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj.

Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb.

34

EKOLOGIJA ŽIVOTINJA 30 p + 0 s + 30 v

ECTS 4

CILJ: Predloženi kolegij ima zadaću upoznati studente s abiotičkim i biotičkim čimbenicima,

te s biotičkim sustavima, populacije, životne zajednice i ekološkog sustava u jednom

funkcionalno-dinamično povezanom obliku u kakvom se nalaze u prirodi.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Utjecaj abiotičkih čimbenika: topline, temperature, svjetlosti,

vlažnosti, strujanja zraka, edafskih čimbenika na životne procese kod različitih skupina

životinja. Analiza biotičkih čimbenika (neutralizam, kompeticija, mutualizam, komensalizam,

amensalizam, parazitizam, predatorstvo). Ekologija populacije. Elementi populacije; veličina,

gustoća, natalitet, mortalitet, uzrasna strukura, prostorni raspored, potencijal rasta, proces

rasta i održavanja populacije. Čimbenici kretanja životinjskih populacija. Populacione teorije.

Životna zajednica. Struktura životne zajednice. Odnosi ishrane. Ekološki sustav. Tvari i

energija u ekološkom sustavu. Organski produktivitet ekološkog sustava. Sukcesije i

preobražaji ekološkog sustava. Grupiranje i klasifikacija ekološkog sustava.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Životna forma. Analiza klime grada Osijeka i Parka prirode

Kopački rit. Bioklimatogram. Hidroklimatogram rijeka Drave i Save. Kvalitativna i

kvantitativna analiza ribljeg fonda Dunava kod Kopačkog rita. Predatorstvo. Analiza prvog i

drugog zakona rasta populacije. Analiza dinamike populacije srneće divljači. Migracije. UTM

kartiranje. Analiza ishrane predatora pregledom gvalica sove.



ADAMS, C.C., 1977: Guide to the study of animal ecology. Ayer Co. Publishing.

LAMBERT, M., WILLIAMS, J., 1988: Animal ecology. Franklin Watts.

ELTON, C., 1996: Animal ecology. Chapman & Hall.


NAUMOV, N.P., 1972: The ecology of animals. Univ. of Illinois Press.

BURTON, M., 1973: Animals of Europe: The ecology of the wildlife.

MOEN, A.N., 1973: Wildlife ecology: An analytical approach. W.H. Freeman.

MOONEY, H.A., 1998: The globalization of ecological thought. Blackwell Publishing.

BOLEN,G.E., ROBINSON, W.L., 1998. Wildlife ecology and management. Pr.Hall.

WILSON, E.O., 1999: The diversity of life. W.W. Norton Publishing.

SMITH, R.L., SMITH, T.M., HICKMAN, G.C., HICKMAN, S.M., 2002: Elements of ecology.

Benjamin Cummings Publishing.

35

EVOLUCIJA 30 p + 15 s + 0 v

ECTS 5

CILJ: Cilj ovog kolegija je u poznati studente s evolucijskim procesima koji su oblikovali i

još uvijek oblikuju život. Sadržaji kolegija koncipirani su kao pregled najvažnijih evolucijskih

događaja u prošlosti planeta Zemlje. Posebni cilj seminara je samostalni rad studenata u

dobivanju znanja iz sadržaja predmeta.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Definicija pojmova evolucija, mikroevolucija i makroevolucija.

Postanak Svemira i Sunčevog sustava, postanak planeta Zemlje. Pregled geoloških razdoblja,

raspored kopna, plutanje kontinenata, tektonski poremećaji i klimatske promjene. Mehanizmi

evolucije: adaptacije, nasljeđivanje i varijacije, prirodna selekcija, mutacije, migracije i

genetički drift. Evolucijska ekologija: kompeticija, ekološke niše, klasifikacija interspecijskih

interakcija. Geografske varijacije vrsta, specijacija, izumiranje vrsta. Dokazi evolucije:

biogeografija, komparativna anatomija, komparativna embriologija, molekularna biologija;

metode datiranja starosti fosila, procesi fosilizacije, fosili kao dokazi evolucije. Adaptivna

radijacija i masovna izumiranja. Teorije o postanku protozoa i mnogostaničnih organizama

(Fungi, Plantae, Animalia). Evolucija čovjeka.

SADRŽAJ SEMINARA: Frekvencija gena u populaciji, Hardy-Weinbergov zakon genetičke

ravnoteže u populaciji. Nasljeđivanje i izvori genetičke varijabilnosti (mutacije i migracije;

«Sedam Evinih kćeri»). Komparativni i eksperimentalni modeli adaptacija. Djelovanje

selekcije u populaciji, adaptivna ili selekcijska vrijednost, Kin-selekcija, Fisherov zakon.

Spolna selekcija i spolna kompeticija. Homozigotnost i Wahlundov zakon, populacijski

«bottlneck». Primjeri interspecijskih interakcija. Batesian mimikrija, Müllerova mimikrija,

agresivna mimikrija. Mehanizmi izolacije. Primjeri alopatričke, simpatričke i parapatričke

specijacije. Paleontološki modeli evolucije vrsta. Filetički gradualizam. Model isprekidane

ravnoteže. «Kako čitati razvojna stabla živog svijeta?».



BOYD, R., SILK, J. B., 1997: How Humans Evolved. W. W. Norton & Company Inc.

KALAFATIĆ, M., 1998: Osnove biološke evolucije. Hrvatsko prirodoslovno društvo, Časopis

«PRIRODA», Zagreb

RIDLEY, M., 2004: Evolution. 3rd ed. Blackwell Science Ltd.


NIELSEN, C., 1995: Animal Evolution: Interrelationships of the living phyla. Oxford

University Press, New York.

PARKER, S., BERNOR, R. (eds.), 1996: Fossils, the practical guide to paleontology. Quantum

Books Ltd., Quadro Publishing plc.

ZUBAY, G., 1996: Origins of Life on the Earth and in the Cosmos. Wm. C. Brown Publishers

MAYR, E., 1998: To je biologija: Znanost o živome svijetu. Hrvatski prirodoslovni muzej,

Dom i svijet, Zagreb.

SYKES, B., 2001: The Seven Daugters of Eve. Transworld Publishers. London.

36

ZOOGEOGRAFIJA 30 p + 15 s + 15 v

ECTS 6

CILJ: Upoznavanje životinjskog svijeta različitih kontinenata, otoka i oceana. U okviru

seminara studenti će samostalno savladavati predviđene sadržaje.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Osnovni pojmovi i definicija zoogeografije. Ekološka, povijesna

i regionalna zoogeografija. Povijest zoogeografije. Areal, aktivno i pasivno raseljavanje

životinja i prepreke kod raseljavanja životinja. Fauna, endemi, relikti, rijetke i unesene vrste.

Centri rasprostranjenja. Zasićena ili kontinentalna fauna. Fauna zatvorenih bazena. Otočna i

reliktna fauna. Povijesna zoogeografija: geološka podjela zemljine povijesti, Wegnwrova

teorija, fauna pleistocena i holocena u Hrvatskoj. Regionalna zoogeografija: Antartogaea.

Notogaea: životinjski svijet Novog Zelanda, Australije i Tihooceanskih otočja). Neogaea:

životinjski svijet Amazonske prašume, Ande, Srednje Amerike i Galapagoskih otočja.

Artogaea: životinjski svijet Madagaskara, Afrike, Indije i Indokine, Arktika, Sjeverne

Amerike, Azije i Europe. Zoogeografija u Hrvatskoj.

SADRŽAJ SEMINARA I VJEŽBI: Kartiranje rasprostranjenja pojedinih vrsta životinja.

korištenje UTM karte kod znastvenih istraživanja. Primjena GIS-a (geografsko informacijski

sustav) u zoogeografiji. Obrada i uvježbavanje faune Antartogaea, Notogaea, Neogaea i

Artogaea na temelju video filmova, podataka s interneta i literature i izrada seminarskih

radova iz tog područja.

ISPIT: pismeni


UDVARDY, M., 1969: Dymanic Zoogeography. Van Nostrand Reinhol, New York.

MAXLEY, S., 1989: Veliki atlas životinja. Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb.

MIKUSKA, J. (u tisku): Zoogeografija (skripta). Pedagoški fakultet, Osijek.


PERES, J-M., GAMULIN-BRIDA, H, 1973: Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb.

37

GEOBOTANIKA 30 p + 15 s + 0 v

ECTS 5

CILJ: Usvojiti znanja o načinima i zakonitostima rasprostranjenosti biljaka na Zemlji.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Rasprostranjivanje biljaka: autohorija, alohorija, kozmopoliti,

neofiti. Endemi: postanak endema, paelaoendemi, relikti, neoendemi, endemičnost flore.

Areali, disjunkcije. Životni oblici biljaka. Florni elementi. Florna carstva. Glavne etape

razvoja biljnog svijeta pod utjecajem promjena u geološkoj prošlosti Zemlje. Prikaz

vegetacije Europe. Biljnogeografski položaj i raščlanjenje vegetacije Hrvatske. Zaštita biljaka

u svijetu, Europi i Hrvatskoj: crvene liste, planovi zaštite vrsta i staništa.

SADRŽAJ SEMINARA: Student će samostalno izabrati i obraditi temu iz sljedećih područja:

florne značajke pojedinih kontinenata, država, područja; zaštita rijetkih i ugroženih biljnih

vrsta na primjerima iz svijeta i Hrvatske; flora i vegetacija odabranog staništa u Hrvatskoj.

ISPIT: pismeni


ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J., 1994: Vodič za terensku nastavu iz geobotanike i ekologije bilja.

PMF, Zagreb.



NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, J. (ur.) (2005): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske: kategorije EX,


Zagreb.


FREY, W., LOSCH, R., 1998: Lehrbuch der Geobotanik. Pflanze und Vegetation in Raum und

Zeit. Gustav Fischer Verlag.

BARBOUR, M.G., BILLINGS, W. D., 2000. North American terrestrial vegetation. Cambridge

University Press-

BRIGHT, M., 2000. Andes to Amazon, a guide to wild South America. BBC Worldwide,

London.

FORENBACHER, S., 2001: Velebit i njegov biljni svijet (2. izd.). Školska knjiga, Zagreb.

38


ECTS 2

CILJ: Tijekom terenske nastave, studenti samostalno određuju i obrađuju prikupljeni materijal

koji uključuje sve skupine kralježnjaka i beskralježnjaka. Istražuju pojedina mikrostaništa i

upoznaju funkcionalnu povezanost organizama i okoliša.

SADRŽAJ: Terenska nastava se održava u Biološkoj stanici u Sungeru. Na putu od Osijeka

do Sungera, kao i tijekom jednodnevnih ekskurzija u Nacionalni park Risnjak, na otoke

Krk i Cres, gdje posjećuju Ekološki centar za bjeloglave supove – Beli, studenti se

upoznaju s vodoravnom i okomitom rasprostranjenošću životinjskih staništa i ekoloških

sustava. Upoznaju različite ekološke sustave: šumske, livadne, planinske, močvarne i

morske. Upoznaju se s različitim klimatskim i ekološkim faktorima u različitim ekološkim

sustavima. Uviđaju razliku između sredozemnih i kontinentalnih ekoloških sustava

Hrvatske te se upoznaju s pozitivnim i negativnim utjecajima čovjeka na njih.


NAUMOV, N.P., 1972: The ecology of animals. Univ. of Illinois Press.

MOEN, A.N., 1973: Wildlife ecology: An analytical approach. W.H. Freeman.

ADAMS, C.C., 1977: Guide to the study of animal ecology. Ayer Co. Publishing.

LAMBERT, M. , WILLIAMS, J., 1988: Animal ecology. Franklin Watts.

ELTON, C., 1996: Animal ecology. Chapman & Hall.

BOLEN, G.E., ROBINSON, W.L. 1998. Wildlife ecology and management. Prentice Hall.

SMITH, R.L., SMITH, T.M., HICKMAN, G.C., HICKMAN, S.M., 2002: Elements of ecology.

Benjamin Cummings Publishing.


BURTON, M., 1973: Animals of Europe: The ecology of the wildlife.

MOONEY, H.A., 1998: The globalization of ecological thought. Blackwell Publishing.

WILSON, E.O., 1999: The diversity of life. W.W. Norton Publishing.

39

TERENSKA NASTAVA 3 – BOTANIKA 0 p + 0 s + 30 v

ECTS 2

CILJ: Upoznati predstavnike biljnih svojti (vrsta, rod, porodica) na njihovim prirodnim

staništima. Prepoznati biljne zajednice različitih tipova vegetacije.

SADRŽAJ: Šume-klimazonalne zajednice, ekološki čimbenici njihova postanka i razvitka.

Karakteristične vrste sloja drveća, sloja grmlja i prizemnog sloja. Opća zonacija šumskog

pokrivača Hrvatske. Travnjaci-poluprirodna staništa: livade, pašnjaci. Sastav flore,

određivanje biljaka na terenu primjenom ključeva, izrada popisa flore. Zastupljenost pojedinih

svojti, rijetke travnjačke vrste hrvatske flore. Makrofitska flora: karakteristične biljke

vodenih, močvarnih i vlažnih staništa. Zonacija makrofita. Antropogeno oblikovana flora:

korovi strnih žita i okopavina, ruderalna flora. Prepoznavanje i određivanje svojti, ekološke

prilike pojedinih staništa.


NIKOLIĆ, T., 1996: Herbarijski priručnik. Školska knjiga, Zagreb.




Zagreb.







Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 310 pp.

40

Izborni predmeti

BIOLOGIJA PROTOZOA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Usvojiti znanja o specifičnostima predstavnika podcarstva Protozoa, a u svezi s

prilagodbama na ekstremne životne uvjete kao i njihova evolucijska povezanost sa čovjekom.

Poseban cilj praktikuma je savladavanje osnovnih vještina i znanja potrebnih za rad na terenu

i laboratoriju.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Klasifikacija, evolucija i povijest istraživanja protoza. Zajednice

protozoa vodenih i kopnenih ekosustava. Načini ishrane, te funkcionalne skupine protozoa.

Polimorfni životni ciklusi protozoa. Simbioza – komenzalizam, mutualizam, parazitizam.

Protozoa kao nametnici u ljudi: taksonomija parazitskih protozoa; prenošenje nametnika

(oralno-fekalno, predator-plijen, hematofagnim člankonošcima), ekološke niše parazitskih

protozoa u ljudskome tijelu.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Opće osobine praživotinja: biljkama slične / životinjama slične

(suvremene strategijske metode u nastavi: metoda grozda i debata). Pripremanje i održavanje

kultura praživotinja. Uzorkovanje i analiza protozoa različitih staništa: obraštaja (algalnih

prevlaka i mahovina); protozoa u makrofitskoj vegetaciji; protozoa tla i različitih sedimenta,

uz primjenu suvremenih metoda izvođenja nastave (video-mikroskopija).

ISPIT: pismeni


FENCHEL, T. M., 1996: Ecology of Protozoa: The Biology of Free-Living Phagotrophic

Protists. Springer-Verlag.

PATTERSON, D. J., 2003: Free-Living Freshwater Protozoa. Manson, Washington, D. C.




LAYBOURN-PARRY, J., 1992: Protozoan Plankton Ecology. Chapman & Hall, London.

41

FITOPLANKTON 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Usvajanje temeljnih znanja o ekologiji slatkovodnog fitoplanktona te razvoj vještina

analiza kvalitativnog i kvantitativnog sastava fitoplanktona u svrhu ocjene trofije i kakvoće

voda.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Fitoplankton – definicija, podjela, osnovne energetske značajke

u vodenim ekološkim sustavima. Prilagodbe na planktonski način života. Fitoplanktonske

zajednice – struktura i sezonska dinamika u različitim tipovima slatkovodnih ekoloških

sustava. Horizontalna i vertikalna distribucija fitoplanktona. Fotosintetska aktivnost

fitoplanktona. Utjecaj nutrijenata na razvoj fitoplanktona. Trofičke interakcije: fitoplankton –

zooplankton – ihtiofauna. Fitoplankton kao indikator trofičkog stanja vodenih ekoloških

sustava.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Kvalitativna i kvantitativna analiza fitoplanktona. Utvrđivanje

biomase svježe tvari fitoplanktona. Analiza sadržaja klorofila-a, -b i –c u uzorcima

fitoplanktona. Saprobiološka analiza fitoplanktona. Upotrebe rezultata analiza u svrhu trofičke

ocjene vodenih ekoloških sustava.

ISPIT: praktični, usmeni.


REYNOLDS, C. S., 1984: The Ecology of Freshwater Phytoplankton. Cambridge University

Press, Cambridge.


SOMMER, U. (EDS), 1989: Plankton Ecology: Succession in Plankton Communities. Springer

Verlag, Berlin.

SOMMER, U., 1984: Planktologie. Springer Verlag, Berlin.

HINDAK, F. (EDS), 1978: Slatkovodne riasy. Slovenske pedagogicke nakladatelstvo,

Bratislava.

42

EKOFIZIOLOGIJA ALGA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Zadaća kolegija je usvajanje znanja o potencijalu rasta alga u laboratorijskim uvjetima,

u istraživnoj vodi opterećenoj različitim koncentracijama nitrata i fosfata. Na terenu će

studenti razvijati vještine uzorkovanja, a tijekom praktikuma će praktično usvojiti metodu

bioassay-a.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Fotosintetski pigmenti alga. Alge kao ekološki indikatori. Ciklus

fosfora i dušika. Potreba algi za fosforom i dušikom u kopnenim vodama. Nutrienti i

eutrofikacija kopnenih voda. Hranidbeni elementi i razvoj algi. Priprema i sastav hranidbenih

otopina za uzgoj algi u laboratorijskim uvjetima. Laboratorijski biotestovi. Miniaturizirani

bioassay.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Određivanje asimilacijskih pigmenata fitoplanktona. Mjerenje

potencijala rasta alga (AGP) kulture alga Chlorella kessleri Fott et Nov., Selenastrum

capricornutum. Određivanje bioprodukcije, stupnja trofije i toksiciteta vode metodom

miniaturiziranog bioassaya.

ISPIT: praktični i usmeni


SCHEFFER, M., 2001: Ecology of Shallow Lakes. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht,

Boston, London.

VOLLENWEIDER, R., KEREKES, J., 1982: OECD: Eutrophication of Waters. Monitoring,

Assessment and Control, Paris.


GOPAL, B., WETZEL, G., 2004: Limnology in Developing Countries. Volume 4. International

Association of Theoretical and Applied Limnology. International Scientific Publications, New

Delhi.

SCHUBERT, L. E., 1984: Algae as ecological Indicators. Acad. Press, Inc., London, Orlando,

San Diego, New York, Toronto, Montreal, Sydney, Tokyo.

43

ULTRASTRUKTURA STANIČNIH ORGANELA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Spoznaje o načinima preparacije i promatranja staničnih struktura doprinose

razumijevanju njihova funkcioniranja što je cilj kolegija.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Ultrastruktura biomembrana: lipidni dvosloj, membranski

proteini i njihove funkcije u transportu kroz biomembranu. Strukturna i funkcionalna

povezanost jezgre i endoplazmatskog retikuluma: analiza elektronsko-mikroskopskih

snimaka, transport molekula iz jezgre i u nju. Ultrastruktura Golgijevog aparata i njegovih

produkata. Mitohondriji i plastidi: posebnosti ultrastrukture pod utjecajem različitih

čimbenika. Citoskelet i diferencijacija stanica.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Fiksacija živog materijala, priprema blokića, rezanje na

ultramikrotomu, odlazak na Institut "Ruđer Bošković" i rad s elektronskim mikroskopom,

interpretacija mikrofotografija. Zaključivanje.



ALBERTS, B., BRAY, D., LEWIS, J., RAFF, M., ROBERTS, K., WATSON, J. D., 1994: Molecular

biology of the cell. 3rd.

Garland Publishing, Inc., New York - London.


BOWES, B. G., 1996: A colour atlas of plant structure. Manson Publishing, London.

RUZIN, S. E., 1999: Plant Microtechnique and Microscopy. Oxford University Press, New

York, Oxford.

VOET, D., VOET J. G., 2004: Biochemistry. 3rd.

John Wiley & Sons, Inc., New York.

44

BILJNA MIKROTEHNIKA I METODE MIKROSKOPIJE 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Zadaća kolegija je dati znanja o pripremi citoloških i histoloških biljnih preparata, kao i

različitih metoda mikroskopije. Tijekom praktikuma studenti će samostalno izrađivati

preparate i mikroskopirati.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod u biljnu mikrotehniku. Uzorkovanje biljnog materijala.

Fiksacija. Dehidracija. Infiltracija i uklapanje. Upotreba mikrotoma. Histokemijske i

citokemijske reakcije: svježi prerezi, prerezi uklopljeni u parafin, metakrilatne i epoksi smole.

Imunolokalizacija. In situ hibridizacija nukleinskih kiselina. Svjetlosna mikroskopija. Tipovi

svjetlosnih mikroskopa: mikroskop s faznim i diferencijalno-interferencijeskim kontrastom,

fluorescencijski mikroskop, konfokalni mikroskop. Elektronska mikroskopija: TEM i SEM

(ESEM).

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izrada citolških i histoloških preparata, bojanje i mikrosko-

piranje. Primjena različitih metoda mikroskopija pri analizi trajnih preparata.

ISPIT: pismeni, praktični i usmeni.


RUZIN, S.E., 1999: Plant Microtechnique and Microscopy. Oxford University Press, New

York, Oxford.


MALIGA, P., KLESSIG, D. F., CASHMORE, A. R., GRUISSEM, W., VARNER, J. E., 1995:

Methods in Plant Molecular Biology. A Laboratory Course Manual. Cold Spring

Harbor Laboratory Press, New York.

O’BRIEN, T. P., MCCULLY, M. E., 1981: The Study of Plant Structure. Princples and Selected

Methods. Termercarphi Pty. Ltd., Melbourne, Australia.

WILKINSON, D. G., 1998: In situ Hybridization. Practical Approach. Oxford University Press,

Oxford, New York, Tokyo.

45

EKSPERIMETNALNE BIOKEMIJSKE TEHNIKE 30 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Obogatiti osnovno znanje o biokemijskim tehnikama stečeno u predmetima Biokemija

1 i Biokemija 2, te pružiti mogućnost zainteresiranim studentima da detaljnije ovladaju

nekim od tehnika koje se koriste u suvremenim biokemijskim istraživanjima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Metode razaranja tkiva i stanica, pročišćavanje i praćenje

procesa pročišćavanja proteina, kromatografske i elektroforetske tehnike, tehnike enzimskih

eseja, tehnike centrifugiranja, spektroskopske tehnike, elektrokemijske tehnike.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Izolacija proteina iz odabranog biološko supstrata te njihova

identifikacija i karakterizacija. Metode koje će se koristiti: diferencijalno centrifugiranje,

taloženje, kolonske kromatografije, nativna elektroforeza, PAGE – elektroforeza,

izoelektrično fokusiranje, metode identifikacije bojenjem ili reakcijom s antitijelima, metode

kvantifikacije proteina.

ISPIT: usmeni


HOLME, D. J., PECK, H., 1998: Analytical Biochemistry. 3rd.

Addison Wesley Longman Ltd.,

New York.

WILSON, K., WALKER, J., 1997: Principles and Techniques of Practical Biochemistry. 4th.

Cambridge University Press, Cambridge.


WILSON, K., GOULDING, K. H. (EDS), 1991: A Biologist´s Guide to Principles and Techniques

of Practical Biochemistry. 3rd.

Edward Arnold, London, New York.

46

ANATOMIJA I MORFOLOGIJA KUKACA 15 p + 0 s + 30 v

ECTS 2

CILJ: Predloženi kolegij ima zadaću upoznati studente s anatomskim i morfologijskim

odlikama imaga te ličinki glavnih redova kukaca. Tijekom seminara studenti će samostalno

obraditi pojedina poglavlja te ih samostalno prezentirati.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Analiza anatomskih i morfologijskih odlika imaga i ličinki

glavnih redova kukaca: Ephemeroidea (vodencvjetovi), Odonata (vretenca), Dictyoptera

(žoharaši), Cheleutoptera (nakaznici), Orthoptera (ravnokrilci), Dermaptera (uholaže),

Coleoptera (kornjaši), Neuroptera (mrežokrilci), Trichoptera (tulari), Lepidoptera (leptiri),

Diptera (dvokrilci), Siphonaptera (buhe), Hymenoptera (opnokrilci), Psocoptera (grizlice),

Phthiraptera (životinjske uši), Thysanoptera (resokrilci), Hemiptera (polukrilci).

SADRŽAJ SEMINARA: Tijekom seminara studenti će samostalno obraditi pojedina

poglavlja te ih samostalno prezentirati. To će doprinijeti uspješnijem razlikovanju redova

unutar najbrojnije skupine životinjskih organizama.



STEINMAN, H., ZOMBORI, L., 1984: A morphological atlas of insect larvae. Akadémiai kiadó,

Budapest.

STEINMAN, H., ZOMBORI, L., 1985: An atlas of insect morphology. Akadémiai kiadó,

Budapest.

ZOMBORI, L., STEINMAN, H., 1999: Dictionary of insect morphology. Walter –de Gruyter,

Berlin - New York.


ZAHRADNIK, J., CHVALA, M., 1991: Insekten, Handbuch und Führer der Insekten Europas.

Natur Verlag, Augsburg.

PAPP, L., SZAPPANOS, A., 1992: Gasterophilidae, Oestridae, Hypodermatidae. Studia

Naturalia.

NILSSON, A., 1997: Aquatic insects of North Europe. A taxonomic handbook. Vol. 2. Odonata

– Diptera. Apollo books, Stenstrup.

ROMOSER, W. S., STOFFOLANO, J. G., 1998: The Science of Entomology. WCB Mcgraw – Hill

Companies.

MATONIČKIN, I., HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., 1999: Beskralješnjaci. Biologija viših

avertebrata. Školska knjiga, Zagreb.

BEVERLEY, C., PONSONBY, D., 2003: The anatomy of insects & spiders: over 600 exquisite

forms. Publisher chronicle books.

47

HEMATOFAGNI ČLANKONOŠCI 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Predloženi kolegij ima zadaću upoznati studente o sistematici i vektorskoj ulozi

hematofagnih člankonožaca.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Sistematika hematofagnih člankonožaca iz razreda: Arachnida

(paučnjaci), Crustacea (raci), Insecta (kukci). Morfološko anatomske osobitosti hematofagnih

člankonožaca. Ekološke odlike. Razvojni ciklusi. Vektorska uloga hematofagnih

člankonožaca u širenju uzročnika zaraznih bolesti. Parazitizam kao ekološki pojam.

Upoznavanje s postupcima za determinaciju pojedinih skupina hematofagnih člankonožaca.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Tijekom praktikuma studenti će samostalno obraditi pojedina

poglavlja vezana za vektorsku ulogu pojedinih skupina te će ih samostalno prezentirati.



LEHANE, M., 1991: Biology of Blood Sucking Insects. Chapman & Hall, London.

LANE, R. P., CROSSKEY, R. W., 1993: Medical Insects and Arachnids. Chapman & Hall,

London.

HILLYARD, P. D., 1996: Ticks of North-West Europe. The Lin.Society of London, London.


KE CHUNG KIM, MCPHERON, B. A., 1993: Evolution of Insect Pests. John Wiley & Sons, Inc.,

New York.

KETTLE, D. S., 1995: Medical and veterinary entomology. Publisher CABI.

PRICE, P. W., 1997: Insect Ecology. 3rd.

John Wiley & Sons, Inc., New York.

ROMOSER, W. S., STOFFOLANO, J. G., 1998: The Science of Entomology. WCB McGraw –

Hill Companies.

MATONIČKIN, I., HABDIJA, I., PRIMC-HABDIJA, B., 1999: Beskralješnjaci. Biologija viših

avertebrata. Školska knjiga, Zagreb.

GODDARD, J., 2000: Infectious diseases and arthropods. Blackwell.

GODDARD, J., 2002: Physician’s guide to arthropods of medical importance. CRC Press.

48

PREPARIRANJE I IZRADA ZBIRKI 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: osposobiti studente za ovladavanje tehnika preparacije životinja.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Sistematizacija zoološkog materijala pogodnih za izradu zbirke i

obrazlaganje principa preparacije. Receprure preparacije, vrijednosti, obilježavanje i

korištenje zbirke.

SADRŽAJ VJEŽBI: Pravilno uzorkovanje, pohranjivanje, priprema za preparaciju, tehnike

preparacije (suha i mokra preparacija), determinacija, slaganje zbirke. Izrada specijalističkih

zbirki: mekušaca, kolutićavaca, kukaca, riba, gmazova, ptica i sisavaca.

ISPIT: praktični (izrada zbirke)

LITERTURA – osnovna:

CHINERY, M., 2002: Insekten Mitteleuropas. Verlang Paul Parey, Hamburg - Berlin.

VAUGHAM, T. A., RYAN, J. M., CZAPLEWSKI, N., 2000: Mammology. Saunders College

Puplishing, Philadeplhia.

OSHEA, M., HALLIDAY, T., 2002: Reptiles and Amphibians. Dorling Kindersley Book,

London.


DURBEŠIĆ, P., 1988: Upoznavanje i istraživanje kopnenih člankonožaca. Mala ekološka

biblioteka, Zagreb.

ALINGER, P., 1988: Prepariranje i konzerviranje životinja. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.

49

BIOLOGIJA MORA 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 2

CILJ: Studenti će se upoznati s osnovnim abiotičkim i biotičkim čimbenicima koji određuju

prostornu i vremensku raspodjelu biljnih i životinjskih organizama u moru kao i temeljnim

metodama kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja. Poseban cilj seminara je da studenti

samostalno obrade i izlože odabranu temu iz područja biologije mora s posebnim osvrtom na

djelovanje čovjeka.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Geografija i geomorfologija oceana. Temperatura vode i

vertikalna stratifikacija. Vodene mase i cirkulacija. Svojstva morske vode. Usporedba vodenih

i kopnenih ekoloških sustava. Plankton i planktonske zajednice mora. Nekton. Biologija

dubokih mora (zonacija, uzorkovanje, čimbenici sredine, pelagički i bentoski organizmi).

Bentoske zajednice fitalnog sustava (subtidalne i intertidalne). Estuariji i slane močvare, s

posebnim osvrtom na degradaciju istih.

SADRŽAJ SEMINARA: Položaj, klima, geološka prošlost, fizikalni i kemijski čimbenici

Jadranskog mora (kemijski sastav vode, tipovi sedimenata, čvrste i pomične podloge). Plima i

oseka, djelovanje valova, prilagodbe organizama na život u području plime i oseke.

Vertikalna zonacija biocenoza fitalnog sustava. Tropske zajednice (koraljni grebeni i šume

mangrova). Osobitosti koraljnih grebena – zašto ih nema u Jadranskom moru. Marikultura i

ribarstvo. Ugrožene i zaštićene vrste Jadranskog mora.

ISPIT: pismeni

LITERATURA (osnovna) potrebna za studij i polaganje ispita:

LEVINTON, J. S., HAEFNER, P. A. JR., 2001: Marine Biology: Function, Biodiversity, Ecology.

2nd.

Oxford University Press, Inc.


GLAVAČ, V., 2001: Uvod u globalnu ekologiju. Hrvatska sveučilišna naklada. Ministarstvo

zaštite okoliša i prostornog uređenja, Pučko otvoreno učilište, Zagreb.

MALONE, T. C., MALEJ, A., HARDING, L. W. JR., SMODLAKA, N., TURNER, R. E. (EDS), 1999:

Coastal and Estuarine Studies. Ecosystems at the Land-Sea Margin. Drainage Basin to

Coastal Sea. American Geophysical Union, Washington, DC.

GRUBIŠIĆ, F., 1990: Ribe, rakovi i školjke Jadrana. Naprijed, Zagreb.

MILIŠIĆ, N., 1991: Školjke i puževi Jadrana. Logos, Split.

RIEDL, R., 1981: Flora und Fauna der Adria. Verlag Paul Parey.

http://www.amazon.com/exec/obidos/search-handle-url/index=books&field-author=Paul%20A.%2C%20Jr.%20Haefner/102-4934012-0998538

50

KOPNENI KRALJEŽNJACI HRVATSKE 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 2

CILJ: Upoznavanje s faunom i ekologijom kopnenih kralježnjaka i to vodozemaca, gmazova,

ptica i sisavaca Hrvatske.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pregled faune kopnenih kralježnjaka Hrvatske. Staništa, veličina

i dinamika populacija. Osobitosti biološke raznolikosti kopnenih ekosustava Hrvatske.

Rijetke, ugrožene i endemične vrste. Ugrožena staništa poput vlažnih, travnatih i stepskih

područja kao i starih šuma. Međunarodne konvencije za zaštitu životinja i njihovih staništa.

Zakon o zaštiti prirode s posebnim naglaskom na kralježnjacima. Ekonomski aspekti zaštite

kralježnjaka u Hrvatskoj.

SADRŽAJ SEMINARA: Tijekom seminara studenti će samostalno obraditi pojedina

poglavlja.



GARMS, H., BORM, L., 1977: Fauna Evrope – priručnik za raspoznavanje životinjskih vrsta.

Mladinska knjiga, Ljubljana.

KARDONG, K. V., 1995: Vertebrates - comparative anatomy function evolution. Wm. C.

Brown Publishers, Iowa.

LUKAČ, G., 1998: List of Croatian birds. Fauna Croatica 7 (3), 1-160.

MATONIČKIN, I. (UR.), 2001: Životinje - velika ilustrirana enciklopedija. Mozaik knjiga,

Zagreb.

ODUM, E. P., 1971: Fundamentals of Ecology. Saunders Company, Philadelphia, London,

Toronto.

YOUNG, J. Z., 1989: The life of Vertebrats. Clarendon press, Oxford.


GOIN, C. J., GION, O. B., 1991: Introduction to Herpentology. Freeman and Company, San

Francisco.

HOYO, J., ELLIOT, A., SARAGATAL, J., 1996: Handbook of the Birds of the world. Lynx

editions, Barcelona.

MIKUSKA, J., MIKUŠKA, T., ROMULIĆ, M., 2002: Ptice – vodič kroz biološku raznolikost

Kopačkog rita. Matica hrvatska, Osijek.

MIKUSKA, J., MIKUŠKA, T., MIKUŠKA, A., ROMULIĆ, M., 2004: Vodozemci – vodič kroz

biološku raznolikost Kopačkog rita. Filozofski fakultet, Osijek.

51

FOTOSINTEZA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Zadaća kolegija je upoznati studente s molekularnom organizacijom fotosintetskog

aparata i regulacijom fotosinteskih procesa. Tijekom praktikuma studenti će samostalno

mjeriti različite fotosintetske parametre.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Fotosinteza i evolucija. Molekularna organizacija tilakoidnih

membrana: fotosintetski pigmenti, fotosustavi, elektron-transportni lanac. Calvin-ov ciklus.

Regulacija fotosinteze u uvjetima stresa: fotoinhibicija, utjecaj temperature, manjak vode,

prisustvo soli, teških metala i herbicida.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Eksperimentalne tehnike u istraživanju fotosinteze:

kromatografska i spektrofotometrijska analiza fotosintetskih pigmenata, određivanje neto-

fotosinteze upotrebom kisikove elektrode, in vivo mjerenje fluorescencije klorofila metodom

saturacijskog pulsa.



RAGHAVENDRA, A. S., 2000: Photosynthesis: a comprehensive treatise. Cambridge University

Press, Cambridge.


HELDT, H.–W., 1999: Plant Biochemistry and Molecular Biology. Oxford University Press

Inc., New York, Oxford.

52

TOKSIKOLOGIJA 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: U ovom kolegiju student će studirati osnovne pojmove i principe toksikološke znanosti

pri ćemu će moći sagledati njezinu multidisciplinarnost i značaj poznavanja osnovnih

bioloških načela u toksikološkim istraživanjima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Uvod s kratkim pregledom posvijesnog razvoja toksikologije.

Principi toksikologije. Mehanizami toksičnosti. Toksikološki rizik, procjena i upravljanje.

Absorpcija, distribucija i ekskrecija otrova. Biotransformacija ksenobiotika. Toksikokinetika.

Akutna, subakutna, subkronična i kronična toksičnost. Kemijska kancenogeneza. Genetička

toksikologija. Razvojna toksikologija. Odgovor organskih sustava na izloženost

ksenobioticima. ImunotoksikologijaToksični učinak pesticida. Toksični učinak metala.

Toksični učinak otapala i para. Toksični učinak radijacije i radioaktivnih tvari. Animalna i

biljna toksinologija. Aplikativne toksikologije: Tokisikologija hrane. Analitička i forenzička

toksikologija. Klinička toksikologija. Toksikološka legislativa.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Kroz praktikuma studenti će obraditi konkretne primjere iz

toksikološke prakse, diskutirati ih i problemski razrađivati.



MARQUARDT, H., SCHAFER, G. S., MCCLELLAN, D. R., WELSCH, F. (EDS), 1999: Toxicology.

Academic Press, San Diego.


KLAASEN, D. C., 2001: Toxicology. McGraw-Hill, New York

HAYES, A., WALLACE, 2001: Principles and Methods of Toxicology. Taylor & Francis,

Philadelphia - London.

53

BILJNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE ISTOČNE HRVATSKE 15 p + 0 s + 15 v

ECTS 2

CILJ: Upoznavanje s osnovnom geografskom podjelom, geološkim, hidrološkim, klimatskim

i fitogeografskim značajkama istočne Hrvatske.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Geografska pripadnost istočne Hrvatske panonskoj regiji. Reljef

i geomorfološka regionalizacija područja: zapadna Slavonija, slavonsko gromadno gorje,

Požeška zavala, slavonska Podravina, Baranja, đakovačko-vinkovačka i vukovarska lesna

zaravan, nizina Bosuta, slavonska Posavina. Klima, vode, geološka podloga i tlo.

Fitogeografski položaj, klimazonalna vegetacija. Prikaz vegetacije istočne Hrvatske po

tipovima: šumska, travnjačka, vodena i močvarna, korovna i ruderalna. Areali biljnih vrsta i

zajednica u istočnoj Hrvatskoj s osvrtom na rijetke i ugrožene vrste i njihova staništa.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Hrvatsko podunavlje (Baranja, Kopački rit, Erdut, Vukovar,

Ilok). Slavonska Podravina (Petrijevci, Koška, Našice). Đakovo, Borovik, Krndija. Požega.

Voćin, Rupnica, Jankovac, Zvečevo. Slavonska Posavina (Oprisavci, Gajna).

ISPIT: usmeni


SIĆ, M., 1975: Geografija SR Hrvatske 3. Istočna Hrvatska. Školska knjiga, Zagreb, 216.

RAUŠ, Đ., ŠEGULJA, N., TOPIĆ, J., 1985: Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik za šum.

pokuse 23, 223-355.


Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, 310.

NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, J. (UR.), 2004: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske: kategorije EX,


Zagreb, 695.


PRPIĆ, B., 1974: Ekološko-biološke značajke šuma jugoistočne Slavonije. JAZU, Centar za

znanstveni rad u Vinkovcima, Vinkovci-Slavonski Brod, 65-77.

RAUŠ, Đ., 1976: Vegetacija ritskih šuma dijela Podunavlja od Aljmaša do Iloka. Glas. Šum.

Pokuse 19: 5-75.

ŠTRBAŠIĆ, M., 1977: Požega 1277-1977. Skupština općine, Odbor za proslavu 750-godišnjice

grada, Slavonska Požega.

BOGNAR, A., 1990: Geomorfologija Baranje. Savez geografskih društava Hrvatske, Zabreb.

BOGNAR, A., 2001: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske. Acta Geograph. Croat. 34: 7-29.

54

ZAŠTIĆENE ŽIVOTINJSKE VRSTE 15 p + 15 s + 0 v

ECTS 2

CILJ: Određivanje kriterija ugroženosti i upoznavanje sustava zaštite životinjskih vrsta.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Razlozi ugroženosti životinjskih vrsta. Modeli zaštite.

Određivanje kriterija ugroženosti. Mehanizmi zaštite putem međunarodnih konvencija i

dogovora s posebnim osvrtom na EU legislativu (odnose se na Direktivu o staništima i

Direktivu o pticama). Akcijski planovi zaštite pojedinih životinjskih vrsta. Zakonodavni okvir

Republike Hrvatske. Pregled zaštićenih životinjskih vrsta svijeta i Hrvatske.

SADRŽAJ SEMINARA: Tijekom seminara studenti će samostalno obraditi određena

poglavlja.



DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE, 2004: Crveni popis ugroženih biljaka i životinja

Hrvatske.

GOTTSTEIN MATOČEC, S., OZIMEC, R., JALŽIĆ, B., KEROVEC, M., BAKARAN – PETRICIOLI, T.,

2002: Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske. MZOiPO, Zagreb.

RADOVIĆ, J. (UR.), 1999: Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa

strategijom i akcijskim planovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

RADOVIĆ, D., KRALJ, J., TUTIŠ, V., ČIKOVIĆ, D., 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica

Hrvatske. MZOiPO, Zagreb.


www.iucn.org

www.redlist.org

http://www.iucn.org/

http://www.redlist.org/

55

GENETIČKO INŽENJERSTVO 30 p + 0 s + 0 v

ECTS 2

CILJ: Temeljni je cilj kolegija dati znanja o tehnologiji rekombinantne DNA i mogućoj

primjeni kako bi studenti mogli, na temelju poznavanja činjenica i osobnih spoznaja, stvoriti

stav o ovoj problematici.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Prokariotska i eukariotska DNA: razlike u mehanizmima

regulacije genske aktivnosti. Nuklearna i ekstranuklearna DNA. Fragmentiranje DNA:

restrikcijske nukleaze, restrikcijsko mapiranje. Odvajanje molekula DNA po veličini: gel

elektroforeza. Sekvencioniranje DNA: kemijsko cijepanje, dideoksi metoda. Hibridizacija

nukleinskih kiselina in vitro i in situ. Kloniranje DNA: plazmidski i viralni vektori. Svrha i

primjena rekombinantne DNA tehnologije: zamjena gena u bakterija i nižih eukariota,

kreiranje specifičnih dominantnih mutanata u diploidnih organizama, proizvodnja

transgeničnih organizama, genska terapija.



DELIĆ, V., 1997: Genetičko inženjerstvo u biotehnologiji. PMF, Zagreb.

VOET, D., VOET J.G., 2004: Biochemistry, 3rd ed. John Wiley & Sons, Inc. New York.


WINNACKER, E.L., 1987: From genes to clones: introduction to gene technology. VCH

Verlagesellschaft mbH, Weinheim – New York.

IKIĆ, D., PAVELIĆ, K., SPAVENTI, R., 1989: Onkogeni i faktori rasta. Globus, Zagreb.

PAVELIĆ, K., SPAVENTI, R., 1992: Molekularna onkologija. Globus, Zagreb.



BROWN, T.A., 1994: DNA sequencing: the basics. IRL Press, Oxford.

BLACKBURN, G.M., GAIT, M.J., 1996: Nucleic acids in chemistry and biology. 2nd ed. Oxford

University Press.

FOSTER, G.D., TWELL, D., 1996: Plant gene isolation: principles and practice. John

Wiley&Sons, Chicester – New York.

HUGES, M.A., 1996: Plant molecular genetics. Longman, Edinburgh gate, Harlow.

BERG, J.M., TYMOCZKO, J.L., STRYER, L., 2002: Biochemistry, 5th ed. Freeman & Co, New

York.

56

BIOLOGIJA GLODAVACA I KUKACA ZNAČAJNIH ZA ZDRAVLJE ČOVJEKA

15 P + 0 S + 15 V

ECTS 2

CILJ: sticanje temeljnih znanja iz biologije glodavaca i kukaca značajnih za zdravlje ljudi i

životinja

SADRŽAJ PREDAVANJA: Pod pojmom biologija glodavaca (prvenstveno miš i štakor, …)

studenti će steći osnovna znanja o načinu življenja (stanovanja), reprodukcije, selidbe,

ekonomskim (zagađivanje hrane) i zdravstvenim (uzrokovanje raznih zaraznih i nezaraznih

bolesti) štetama koje uzrokuju glodavci. Nadalje bit će upoznati s metodama suzbijanja i

uništavanje glodavačke populacije: Metode suzbijanja mogu biti prirodne – ne štetne za

okolinu i kemijske koje su štetne po okoliš i čovječje zdravlje.

U poglavlju biologija nekih insekta, studentima će se prikazati osnovne biološke

karakteristike kukaca koji napadaju prehrambene proizvode, npr.muhe, žohari, žišci, mravi

itd. Napadajući prehrambene proizvode uzrokuju gospodarske a i zdravstvene štete putem

zagađenja hrane. Osim zagađenja hrane izmetima oni uznemiruju čovjeka bodući ga (pijući

mu krv) i tako prenose razne zarazne bolesti. To su prvenstveno buha, uši, muhe, ose,

komaraca, pčele i drugi insekti koji utječu na promjenu okoline i imaju utjecaj na opće

ljudsko dobro i zdravlje.

SADRŽAJ VJEŽBI: u navedenom kolegiju studenti će se upoznati s osnovnim biološkim

karakteristikama pojedinih vrsta glodavaca i kukaca. Također će sami moći napraviti neke

vježbe o kojima su slušali na predavanju kako bi lakše mogli razumjeti ispredavano gradivo.

Evo nekih od sadržaja vježbi:

a) stanište, život u koloniji, reprodukcija, organizacija rada kolonije;

b) o štetama koje nanose u poljoprivredi (bilinogojstvo, vrtlarstvo, voćarstvo),

gospodarstvu (skladišta hrane i njen provoz, industrijski objekti: glodanje struje,

vode), kućanstvu;

c) njihov utjecaj na ostali eko-sustav koji ih okružuje, a posebice na čovjeka kojemu

nanose velike gospodarske štete bilo direktnim oduzimanjem hrane, bilo njenim

zagađenjem

d) njihov utjecaj na zdravlje čovjeka (opća higijena, prijenos različitih zaraznih bolesti)

e) načini suzbijanja/uništavanja štetnika: prirodnim-neštetnim načinom za čovjeka ili

kemijskim načinom koji je najčešće štetan, a ponekad i opasan po čovjeka

ISPIT: usmeni i pismeni

LITERATURA:

Mallis A.: Handbook of pest control, 1997.

Radačić i sur. Pokusni modeli u biomedicini, 2000.

Asaj A.: Zdravstvena deratizacija, dezinsekcija 1999

57

POKUSNE ŽIVOTINJE I BIOLOGIJA TUMORA

15 P + 0 S + 15 V

ECTS 2

CILJ: usvajanje osnovnih znanja o pokusnim životinjama i biologiji tumora te načinu

suzbijanja tumorskog rasta

SADRŽAJ PREDAVANJA:

Što su pokusne životinj i što je pokus (animal experiment) i tko ga može izvoditi. Domaća,

europska i svjetska legislativa o držanju i uporabi životinja u pokusima. Etička i bioetička

opravdanost pokusa na životinjama. Što je GLP (good laboratory practice). Nastambe i

zoohigijenski uvjeti prije i tijekom pokusa. Zdravstveni nadzor prije i tijekom pokusa.

Prehrana uvjetovana istraživanjem. Bolesti životinja (zoonoze i alergoze) značajne za

čovjeka. Kirurške i ne kirurške tehnike potrebne za izvođenje pokusa. Bol uzrokovana

pokusom i njeno smanjenje. Eksperimentalni dizajn i statistička evaluacija rezultata.

Postmortalne tehnike i procedure. Upotreba specifičnih životinja u biološkim pokusima (nude

mice, knockout mice, SCID, germ free, flora defined) te velikih životinja, npr.: pas, majmun,

govedo, konj itd. Ptice (kokoš, patka, golub, …) u pokusu; 15. Gmazovi i vodozemci kao

izbor životinje za istraživanja.

Zašto i kako nastaje i kako raste tumor. Koje su mu osnovne karakteristike i obilježja. Na koji

naćin se liječi: kemoterapija, kirurška terapija, radioterapija, hipertermija, fototerapija i

kombinacija svih modaliteta međusobno (bimodalna, trimodalna i multi modalna terapija).

SADRŽAJ VJEŽBI:

na vježbama će studenti naučiti i sami moći napraviti kako se radi pokus na životinjama (miš,

štakor) i što je sve potrebno da bi se pokus napravio. Vidjet će tumorsko tkivo i način prenosa

tumorskih stanica na zdrave životinje. Naučit će metode i tehnike u presađivanju tumora i

načinu suzbijanja tumorskog rasta, odnosno načinu liječenja životinja koje imaju tumorsku

bolest. Moći će sami procjenjivati uspješnost liječenja i odabira terapijskih modela.


LITERATURA - OSNOVNA:

M. Radačić, I. Bašić i D. Eljuga: Pokusni modeli u biomedicini, Medicinska naklada, Zagreb,

2000.

P. Svendsen i J. Hau: Handbook of Laboratory animal science, Vol I. i II., CRC Press inc.,

Boca Raton, Ann Arbor, London, Tokyo, 1994.

L.R. Arrington: Introductory laboratory animal science, The Interstate, Danville, Illinois,

1972.

H.H. Fiebig i D.P. Berger: Immunodeficient mice in oncology, Karger Freiburg, 1992

LITERATURA - DOPUNSKA

Lane-Petter W: Animals for research, Principles of breading and managament, Academic

press, London, New York 1963

Melby E.C.Jr. & Altman N.H.: handbook of laboratory animal science Vol. I & II, CRC press,

Cranwood Parkway – Cleveland 1974

Simons M.L. & Brick J.O.: The laboratory mouse, selection and management, Prentice-Hall,

Inc., Englewood Cliffs, N.J. 1970

Teicher B.A.: Tumor Models in Cancer Research, Humana Press, Totowa, New Jersey 2002

58

OTROVNE ŽIVOTINJE I BILJKE

15 P + 15 S + 0 V

ECTS 2

CILJ: u ovom kolegiju studenti će se upoznati s osnovnim pojmovima otrovnosti s naročitim

naglaskom na otrovnost koja potječe od otrovnih životinja i biljaka u cjelini ili pojedinih

njihovih dijelova. Naučit će koje su to otrovne životinje i kako otrov djeluje te se upoznati s

antidotima, ako postoje.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Općenito o otrovu životinja i biljaka, životinje otrovnice

(fenerotoksične ž.) u širem smislu: koljeno (k) žarnjaci, k. crvi, k. člankonošci, k. mekušci, k.

bodljikaši, k. svitkovci, razred (r) ribe, r. vodozemci, r. gmazovi, r. sisavci. Otrovne životinje

u užem smislu (kriptotoksične ž.): koljeno (k) praživotinja, neke kriptotoksične životinje iz

tropskih mora (vlasulja, neki rakovi, lignja, hobotnica, ježinci; ovaj posljednji živi i u

Jadranu), razred ribe, podrazred kornjače, razred ptice, razred sisavci (kitovi, medvjedi,

tuljani). Otrovne biljke: Najvažniji otrovni sastojci biljaka su: alkaloidi, glikozidi, saponini,

eterična ulja, gorke tvari, treslovine itd. Najznačajnije otrovne biljke spadaju u niže navedene

obitelji: paprati, tise, čempresi, trave, kozlaci, lukovice, jaglaci, žabnjaci, ruže, mahunarke,

makove, kesteni, bljuštevi, bršljani, štitarke, mlječike, zimzeleni, pomoćnice, gljive

(pupavke). Liječenje otrovanja biljkama.

SADRŽAJ SEMINARA: Na seminarima će studenti prikazivati i obrađivati pojedina

poglavlja iz prijeđenog nastavnog gradiva na način da će svi sudjelovati u raspravi o izloženoj

materiji.


LITERATURA:

Z. Maretić: Naše otrovne životinje i bilje, Stvarnost, Zagreb, 1985

Z. Maretić i D. Lebez: Otrovni pauci, Pula, 1985

Z. Maretić: Crna udovica ipak nije bauk, Stvarnost, Zagreb 1988.

J. Zahradnik: Bees and wasps, 1991.

Mallis A.: Handbook of pest control, 1997.

59

FITOBIOLOGIJA 45P + 20V + 15S

ECTS 6

CILJ KOLEGIJA:

Spoznati važnost funkcionalne biljne hrane u svakodnevnoj prehrani. Usvojiti najnovije

spoznaje o biološki aktivnim tvarima iz biljaka, njihovom djelovanju i primjeni. Upoznati

ekološki prihvatljive principe uzgoja i zaštite biljaka s ciljem očuvanja zdravlja čovjeka i

smanjenja opterećenja okoliša. Prakticiranje teorijskog znanja o dobivanju pripravaka i čistih

spojeva te o njihovoj biološkoj aktivnosti.

SADRŽAJ PREDAVANJA:

Biljke kao funkcionalna hrana i njihova važnost za ljudsko zdravlje. Antioksidansi u hrani i

biotehnološke metode za postizanje veće kvalitete hrane. Utjecaj procesiranja i skladištenja na

kvalitativna svojstva biljne hrane. Dijetoterapija i nutritivna genetika kao suvremeni načini

prevencije bolesti i održavanja zdravlja.

Tradicionalna i moderna upotreba ljekovitog i začinskog bilja. Biološki aktivne tvari u

biljkama: izolacija, klasifikacija svojstva i mehanizam djelovanja. Istraživanje bioloških

učinaka biljnih pripravaka i njihovih pojedinih aktivnih komponenti. Korištenje biljaka u

alternativnoj i komplementarnoj medicini. Kultura biljnog tkiva u proizvodnji biološki

aktivnih tvari. Zakonodavstvo na području biljnih lijekova, dodataka prehrani i kozmetici s

posebnom namjenom vezano uz regulativu u EU i RH.

Organski principi i standardi u uzgoju biljne hrane. Ekstenzivna upotreba mineralnih gnojiva i

kemijskih pripravaka za zaštitu bilja kao potencijalan ekološki problem. Nitrati u okolišu i

nitratna direktiva. Ekološki prihvatljive metode zaštite bilja.

Biljke kao energetska sirovina. Energetski usjevi u proizvodnji biogoriva, bioetanola, biomase

i prirodnih tekstila. Ekološki potencijal biogoriva. Ostali značajni biljni proizvodi.

SADRŽAJ PRAKTIKUMA:

Utjecaj ekoloških čimbenika uzgoja, procesiranja i uvjeta skladištenja biljne hrane na sadržaj

antioksidativnih tvari u biljnoj hrani. Određivanje sadržaja nitrata u biljnoj hrani. Dobivanje

biljnih ekstrakata i razdvajanje pojedinih aktivnih komponenti. Određivanje sadržaja fenola,

flavonoida i antocijana u biljnim ekstraktima. Antioksidativna aktivnost biljnih ekstrakata

(DPPH, FRAP, ABTS). Antimikrobno djelovanje biljnih ekstrakata na humane/biljne

patogene. Dobivanje eteričnih ulja i njihovo antimikrobno djelovanje. Kultura biljnog tkiva u

proizvodnji biološki aktivnih tvari.

SADRŽAJ SEMINARA:

Samostalno obrađivanje i prezentiranje pojedinih tematskih cjelina.


60

LITERATURA:

Kuštrak D (2005) Farmakognozija-fitofarmacija.Golden Marketing-Tehnička knjiga d.d.,

Zagreb.

Handa SS, Singh SP, Longo KG, Rakesh DD (2008) Extraction Technologies for Medicinal

and Aromatic Plants. INTERNATIONAL CENTRE FOR SCIENCE AND HIGH

TECHNOLOGY, Trst.

Joy PP, Thomas J, Mathew S, Skaria BP (1998) Medicinal plants. KERALA

AGRICULTURAL UNIVERSITY

Zdravi vrt (2010) Mozaik knjiga, Zagreb.

DOPUNSKA LITERATURA:

Guo M (2009) Functional Foods: Principles and Technology. CRC Press

Hrvatska poljoprivredna komora - Ekološka poljoprivreda

(http://www.komora.hr/?page=publikacije,27)

Bidlack WR, Rodriguez RL (2011) Nutritional Genomics - The Impact of Dietary Regulation

of Gene Function on Human Disease. CRC Press

Nitratna direktiva - http://www.zm.gov.lv/doc_upl/950799_binnenwerk_en(2).pdf

http://www.taylorandfrancis.com/books/search/author/m_guo/

http://www.taylorandfrancis.com/books/search/author/wayne_r_bidlack/

http://www.taylorandfrancis.com/books/search/author/raymond_l_rodriguez/

61

NEUROBIOLOGIJA 40 p + 20 s + 30 v

ECTS 6

CILJ: Neurobiologija je grana znanosti koja producira najviše znanstvenih radova u

posljednjem desetljeću, a kompleksnost građe živčanog sustava je izazov za razvoj novih

metoda i tehnologije. Direktna primjena znanstvenih spoznaja iz ovog područja kreće se od

tehničkih znanosti (npr. robotika) do društvenih (npr. psihofiziologija). Zato je cilj predmeta

osposobiti studente za sudjelovanje u eksperimentalnom radu laboratorija što uključuje

sposobnost pronalaženja i primjene kritičnih metoda stanične i molekularne biologije,

rukovanje bazama podataka i stručnu komunikaciju sa ekspertnim multidisciplinarnim

timovima.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Predavanja obuhvaćaju osnove anatomije, fiziologije,

molekularne biologije i genetike razvoja, sazrijevanja, regeneracije i starenja mozga. Sadržaj

predavanja podijeljen je u pet velikih cjelina: 1. Neuronska signalizacija; 2. Procesiranje

osjeta; 3. Motorika i sustavi njene kontrole; 4. Razvoj, regeneracija i plastičnost; 5. Više

moždane funkcije. Studenti će po završetku predmeta poznavati molekularnu osnovu procesa

koji su karakteristični za funkciju neurona i glija stanica, razumjeti procesiranje osjeta, građu i

funkciju osjetnih organa, sustave motoričkih neurona i razine njihove modulacije te

kompleksne moždane funkcije kao što su govor, emocije i pamćenje.

SADRŽAJ SEMINARA: Cilj seminara je razviti sposobnost pronalaženja, razumijevanja i

kritičnog ocjenjivanja relevantne znanstvene literature. Svaka cjelina predavanja biti će

popraćena obaveznim znanstvenim radovima koji su bili točke preokreta ili u načinu

promišljanja ili u metodama koje su do tada korištene (2 sata po cjelini), a zatim će studenti

imati priliku pronaći i komentirati radove za koje oni misle da doprinose novom promišljanju

unutar obrađivane cjeline (2 sata po cjelini).

SADRŽAJ PRAKTIKUMA: Smisao praktikuma je osposobiti studente za pronalaženje

prikladnih metode kojima se rješavaju neki eksperimentalni problemi. U svakom od 15

praktikuma u dvosatu biti će postavljen eksperimentalni zadatak kroz koji će student imati

priliku upoznati, primijeniti i procijeniti uporabivost metoda kao što su: klasična histologija,

imunokemija, stanične kulture, tehnike stereotaksijske lezije i mikrodisekcije, tehnike

označavanja molekula i stanica (tracing), bihevioralni testovi, manipulacija genima i

rukovanje bazama podataka.


LITERATURA - osnovna: Purves D., Augustine G.J., Fitzpatrick D., Hall W.C., LaMantia

AS., White L. E. 'Neuroscience' (5th ed.) Sinauer Associates, INC, Sunderland, Massachusetts

U.S.A., 2012.

LITERATURA – dopunska: Judaš M., Kostović I. Temelji neuroznanosti. Udžbenik na

internetu. (http://www.hiim.unizg.hr/dokumenti/Judas&Kostovic-Temelji_Neuroznanosti.pdf)

Kandel E.R., Schwartz J. H., Jessell T.M. 'Principles of Neural Science' (4th ed.) McGraw-

Hill, Health Professions Division, New York, London, Tokyo, 2000.

http://www.hiim.unizg.hr/dokumenti/Judas&Kostovic-Temelji_Neuroznanosti.pdf

62

Programi ponuđenih tečajeva

MATEMATIKA 30 p + 30 s + 0 v

CILJ: Svrha kolegija je upotpuniti znanje matematike nužno za učenje bioloških i kemijskih

sadržaja na studiju. Kolegij je namijenjen studentima koji su iz srednje škole došli s

nedostatnim znanjem matematike.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Algebra. Geometrija. Trigonometrija. Funkcije. Nizovi, pojam

limesa. Derivacije (tangenta funkcije, brzina). Ispitivanje funkcija. Integrali (neodređeni i

određeni – računanje površina i zapremina). Elementi kombinatorike. Pojam vjerojatnosti,

osnovni poučci.

SADRŽAJ VJEŽBI: Na primjerenim zadacima studenti će samostalno primjenjivati zananje

stčeno na predavanjima.



KUREPA, S., 1989: Uvod u matematičku analizui Školska knjiga, Zagreb.


Udžbenici matematike za gimnazije.

63

FIZIKA 30 p + 0 s + 15 v

CILJ: Svrha kolegija je upotpuniti znanje fizike nužno za učenje bioloških i kemijskih

sadržaja na studiju. Kolegij je namijenjen studentima koji su iz srednje škole došli s

nedostatnim znanjem fizike.

SADRŽAJ PREDAVANJA: Mehanika: temeljni pojmovi kinematike i dinamike (put, brzina,

ubrzanje, sila, masa, težina, kružno gibanje); mjerne jedinice. Toplina: temperatura, tlak,

količina tvari – molarna masa, jednadžba stanja idealnog plina; mjerne jedinice. Elektricitet i

magnetizam: naboji i struja, snaga i rad električne struje; elektroliti, gibanja iona u strujnom

polju; kapacitet – kondenzatori; induktivitet zavojnice; zračenje elektromagnetskih valova i

njihov spektar (valna duljina, učestalost, UV, vidljivo, IC zračenje); mjerne jedinice. Optika:

refleksija, apsorpcija, lomljenje i polarizacija emg valova. Optički instrumenti. Kvantna

fizika: valno-čestična narav mikrosvjetla; valovi De Broglia, valna duljina elektrona; tunel

efekt. Struktura atoma i molekula i njihovi linijski spektri. Apsorpcija i emisija – foton.

Fluorescencija. Kvantna priroda kemijskih veza (kovalentna, ionska, Van der Waallsova).

Struktura jezgre: zračenje (alfa, beta i gama), nuklearni raspad – fisija, princip rada nuklearne

elektrane. Pretvorba lakših u teže elemente – fuzija, kako žive zvijezde. Standardni model

elementarnih čestica i četiri temeljna međudjelovanja.

SADRŽAJ VJEŽBI: Na primjerenim zadacima studenti će samostalno primjenjivati zananje

stčeno na predavanjima.



CINDRO, N., 1980: Fizika 1. Školska knjiga, Zagreb.

CINDRO, N., 1980: Fizika 2. Školska knjiga, Zagreb.


HILYARD, N.C., BIGGIN, H.C., 1989: Fizika za biologe. Školska knjiga, Zagreb.

Udžbenici fizike za gimnazije.

64

ENGLESKI JEZIK 0 p + 0 s + 30 v

CILJ: Svrha kolegija je dostatno naučiti studente engleski jezik kao bi im literatura na

engleskom jeziku bila pristupačna. Studentima koji imaju takvo osnovno znanje pružiti će se

mogućnost usavršavanja.

SADRŽAJ: Sadržaj tečaja ovisiti će o utvrđenom predznanju polaznika:


LITERATURA:

Udžbenici engleskog jezika za gimnazije.

Stručna literatura na engleskom jeziku.

65

TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA 0 p + 0 s + 30 v

CILJ: Temeljni je cilj kolegija osigurati fizičke aktivnosti koje doprinose dobrom razvoju i

zdravlju mladom organizmu studenata. Uz to, važan je cilj poticanje studenata na bavljenje

športom.

SADRŽAJ: Realizacija zadataka tjelesne i zdravstvene kulture provodi se u 4 programa: 1.

osnovni program,

2. program za studente oštećenog zdravlja,

3. fakultativni program,

4. program izbornih aktivnosti.

Sadržaj osnovnog programa određuje se na osnovi slobodnog izbora studenata za pojedine

kineziološke aktivnosti. Kriterij za slobodan izbor određen je: interesima i motivima studenata

za pojedine sadržaje, nivoima funkcionalnih sposobnosti organizma i zdravstvenim statusom

studenta, nivoima usvojenosti motoričkih informacija, spolom. Programske sadržaje studenti

mogu birati iz slijedećih kinezioloških aktivnosti: košarka, odbojka, nogomet, rukomet, stolni

tenis, judo, hrvanje, karate, plesovi, sportska i ritmička gimnastika, atletika.

66

Izborni modul kemija 1

Naziv kolegija

Opća kemija 2

Šifra K016 Status kolegija Izborni – modul kemija

Studij Preddiplomski studij biologije

Semestar Treći

Nositelj kolegija Doc. dr.sc. Božica Šuveljak

Suradnici na kolegiju

Mr.sc. Vlatka Gvozdić

Okvirni sadržaj kolegija

Napredni studij opće kemije: struktura tvari, kemijske veze, molekulske

orbitale i periodni sustav kemijskih elemenata. Plinski zakoni, svojstva

krutina i otopina. Elektrokemija, kemijska kinetika i ravnoteža. Uvod u

kemiju kompleksnih spojeva, radio i nuklearnu kemiju.

Na seminarima se stječu potrebne rutine u rješavanju stehiometrijskih

zadataka, utvrđuje gradivo predavanja i praktikuma uz korištenje

suvremenih nastavnih pomagala.

Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Usvajanje i proširenje temeljnih znanja iz kemije potrebitih za nastavak

studija svih ostalih kemijskih kolegija.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) 2 1 - (ukupno) 30 15 - Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Predavanja i seminari - obvezni. Kolokviji i domaće zadaće vezane uz

gradivo. Pismeni ispit polovicom semestra.

Literatura potrebna za studij i pripremanje ispita

I. Filipović i S. Lipanović, Opća i anorganska kemija, I. Dio, Školska

knjiga, Zagreb, 1995.

P. Atkins i L. Jones, Chemistry, 4. izd., Freeman, New York, 2000.

M. Silberberg, Chemistry, 2. izd., McGraw-Hill, Inc., New York, 2000.

M. Sikirica, Stehiometrija, Šk. Knjiga, Zagreb, 1989.

Dopunska literatura

J.B. Rusell, General Chemistry, 2. izd., McGraw-Hill, Inc., New York,

1992.

R. Weiss, Student Solution Manual to Accompany Russel General

Chemistry, 2. izd., McGraw-Hill, Inc., New York, 1992.

N. Eatough, Study Guide to Accompany Russel General Chemistry, 2. izd.,

McGraw-Hill, Inc., New York, 1992.

C.H. Mortimer, Chemistry, 6. izd., Wadsworth, Inc., Belmont, 1996. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

3 bodova od kojih se 1 dodjeljuju za potpuno izvršavanje obveza (redovito

pohađanje nastave, kolokviji i domaće zadaće) i 2 za uspješno položen

završni ispit Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita

Pismeni i usmeni ispit koji se polaže nakon odslušanih predavanja. Konačnu

ocjenu čine: redovito pohađanje i aktivno sudjelovanje u nastavi – 10%,

kolokviji i domaće zadaće – 20%, uspjeh na ispitu polovicom semestra –

20%, te uspjeh na završnom ispitu – 50%.

67

Način praćenja kvalitete i uspješnosti

Razgovori sa studentima i anonimne ankete.

Uvjeti za upis koolegija

Naziv kolegija

ORGANSKA KEMIJA II

Šifra K 042 Status kolegija Obvezan

Studij Preddiplomski studije kemije

Semestar Četvrti Nositelj kolegija Doc. dr. sc. Spomenka Kovač Suradnici na kolegiju

Kaja Lukić, znanstveni novak


Predavanja:

Uvod. Nomenklatura spojeva s karakterističnim skupinama. Alkil –

halogenidi. Alkoholi. Eteri. Karboksilne kiseline i funkcionalni derivati

kiselina. Aldehidi i ketoni. Amini. Diazonijeve soli. Fenoli. Terpeni.

Ugljikohidrati. Heterociklički spojevi. Karboksilne kiseline s više

funkcionalnih skupina (dikarboksilne, oksi-, okso- i amino kiseline). Lipidi.

Seminari:

Računski primjeri, primjeri iz nomenklature ugljikovih spojeva, te

stereokemije. Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Tijekom kolegija student stječe osnovna znanja o strukturi i reaktivnosti

organskih molekula, s posebnim naglaskom na mehanizme reakcija i

stereokemiju. Osim toga upoznaje organske spojeve zastupljene u živim

sustavima i hrani.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) 2 1 0 (ukupno) 30 15 0 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Ispit se polaže pismeno i usmeno.

Tijekom semestra polažu se pismeni kolokviji. Prolaz na kolokvijima

oslobađa studenta polaganja ispita. Literatura potrebna za studij i pripremanje ispita

Pine: Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

Rapić, V.: Postupci priprave i izolacije prirodnih spojeva, Školska knjiga,

Zagreb, 1994.

Vodič kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organskih spojeva, preveli: Bregovec,

Horvat, Majerski, Rapić, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

V. Rapić: Nomenklatura organskih spojeva, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Dopunska literatura

Clayden, Greeves, Warren and Wothers: Organic Chemistry, Oxford

University Press, 2001.

F.A. Carey: Organic Chemistry, McGraw Hill, 2000.

Solomons, Fryhle: Organic Chemistry, John Wiley&Sons, New York, 2000.

Lewis: Organic Chemistry a modern Perspective, Brown Publishers, USA,

1996. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem


pohađanje nastave, kolokviji) i 2 za uspješno položen završni ispit. Jezik predavanja Hrvatski (engleski)

68

Način polaganja ispita

Ispit se polaže pismeno i usmeno.


Razgovori sa studentima i anonimne ankete

Uvjeti za upis kolegija

Opća kemija i organska kemija 1

Naziv kolegija

Analitička kemija 1



Semestar Četvrti

Nositelj kolegija Izv. prof. dr. sc. Milan Sak-Bosnar Suradnici na kolegiju

Mr.sc.Elvira Andrić Kovač


Uloga analitičke kemije u znanosti; Kemikalije, uređaji, osnovne operacije i

izračunavanje u analitičkoj kemiji; Kemijske ravnoteže u otopinama

značajne za kemijsku analizu (kiselinsko-bazne, redoks, stvaranje

kompleksa, topljivost), Uzorkovanje, razgradnja i otapanje uzorka

Titrimetrijske metode analize-teorija i primjena (neutralizacijske, redoks

titracije, kompleksometrijske i taložne, titracije), Načela gravimetrijske

analize (odabrani primjeri gravimetrijskih metoda analize)


Usvajanje temeljnih znanja potrebnih za razumijevanje i izvođenje klasičnih

metoda kemijske analize


Predavanja, seminari i domaće zadaće. Student je tijekom nastave dužan

izaći na 2 parcijalna ispita. Položeni parcijalni ispiti ulaze u konačnu

ocjenu sa završnim ispitom. Literatura potrebna za studij i pripremanje ispita

D.A.Skoog, D.M.West i F.J.Holler, Osnove analitičke kemije, Školska

knjiga, Zagreb

D.A.Skoog, D.M.West, F.J.Holler, S.R.Crouch, Fundamentals of Analytical

Chemistry, 8th

Edition, Thomson,Brooks/Cole, Belmont CA,2004. Dopunska literatura

M. Kaštelan-Macan, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, Školska knjiga,

Zagreb, 2003.

Z.Šoljić, Kvalitativna kemijska analiza anorganskih tvari, Fakultet

kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2003.

P.W.Atkins, Physical Chemistry, 6th

Edition,Oxford University Press,1998. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

1+1 = 2

Jezik predavanja Hrvatski

69

Način polaganja ispita



seminarski rad i domaće zadaće – 20%, uspjeh na parcijalnim ispitima –

20%, te uspjeh na završnom ispitu – 50%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Opća kemija 2

Naziv kolegija

Praktikum analitičke kemije 1

Šifra K033 Status kolegija Izborni – modul kemije


Semestar Četvrti Nositelj kolegija Izv. prof. dr. sc. Milan Sak-Bosnar Suradnici na kolegiju Dr.sc. Ružica Matešić-Puač

Mr.sc.Elvira Andrić-Kovač Okvirni sadržaj

kolegija Kvalitativna analiza kationa, aniona i čvrstih tvari; Odabrani primjeri

titrimetrijskih, gravimetrijskih i instrumentnih metoda analize

Opća i posebna

znanja koja se stječu

na kolegiju (cilj)

Upoznavanje temeljnih postupaka i vještina. Izvođenje izabranih metoda

titrimetrijske, gravimetrijske i instrumentne kemijske analize

Nastava Predavanja Seminari Vježbe

(sati/tjedan)

(ukupno) 0 0 30

Oblici provođenja

nastave i način provjere

znanja

Laboratorijske vježbe, ulazni kolokviji, referati.

Literatura potrebna

za studij i

pripremanje ispita

Praktikum iz analitičke kemije - skripta za internu uporabu

Dopunska literatura


Zagreb, 2003.

Z.Šoljić, Kvalitativna kemijska analiza anorganskih tvari, Fakultet

kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2003.


knjiga, Zagreb Bodovi (ECTS) sa

obrazloženjem ECTS 1+1=2

Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja

ispita Pismeni ispit koji se polaže nakon završetka svih vježbi. Konačnu ocjenu

čini prosjek ocjena pojedinih vježbi (70%) i uspjeh na završnom ispitu

(30%). Način praćenja

kvalitete i uspješnosti Razgovori sa studentima i anonimne ankete.

Uvjeti za upis

kolegija

70

Naziv kolegija

Anorganska kemija 2



Semestar Peti

Nositelj kolegija Doc.dr.sc. Berislav Marković

Suradnici na kolegiju

1 suradnik


Osnovni pojmovi elektronske strukture, kemijske veze i strukture molekula

i kristala. Veza strukture i svojstava elemenata i spojeva. Kemija izabranih

aniona. Koordinacijska kemija, Otopine, kiseline i baze. Periodni sustav

kemijskih elemenata. Kemija elemenata glavnih skupina: vodik, 1. skupina,

2. skupina, bor i elementi 13. skupina, ugljik i elementi 14. skupine. Na

seminarima se obrađuju aktualne teme iz područja anorganske kemije na

temelju radova iz znanstvene literature (studenti sami referiraju radove), te

utvrđuje gradivo kroz rješavanje zadataka. Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Usvojiti osnovna znanja o strukturi i svojstvima anorganski tvari –

elemenata i spojeva sa posebnim osvrtom na one koji se susreću u

svakodnevnom životu.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) - (ukupno) 30 15 - Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Predavanja, studentski seminari i domaće zadaće. Pismeni ispit polovicom

semestra.


F.A. Cotton, G. Wilkinson and P.L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3.

izd., John Wiley & Sons, New York, 1995.

Filipović i S. Lipanović, Opća i anorganska kemija, 9. izd., Školska knjiga,

Zagreb, 1995.

D. Grdenić, Molekule i kristali, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1987. Dopunska literatura

F.A. Cotton and G. Wilkinson, Advanced Inorganic Chemistry, 5. izd., John

Wiley & Sons, New York, 1995.

D.F. Shriver, P.W. Atkinson and C.I. Langford, Inorganic Chemistry,

Oxford University Press, Oxford, 1994.

A.F. Wells, Structural Inorganic Chemistry, 5. izd., Claredon Press, Oxford,


ECTS 1+2=3

Jezik predavanja Hrvatski (engleski) Način polaganja ispita



domaće zadaće – 10%, seminarski rad – 20%, ispit polovicom semestra -

20% te uspjeh na završnom ispitu – 40%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Položeni ispiti kolegija Opća kemija 1 i 2

71

Naziv kolegija

Analitička kemija 2



Semestar Peti Nositelj kolegija Izv. prof. dr. sc. Milan Sak-Bosnar Suradnici na kolegiju

Mr.sc.Elvira Andrić Kovač


Separacijske tehnike (taloženje, ekstrakcija, kromatografija, ionska izmjena)

Spektrometrijske analitičke metode-principi, instrumentacija i primjena

(UV/VIS, IR, NMR, spektrometrija masa);


Upoznavanjem s principima i primjenom osnovnih instrumentnih metoda

analize

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) (ukupno) 30 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Predavanja, seminari, seminarski rad i domaće zadaće. Student je tijekom

nastave dužan izaći na 2 parcijalna ispita. Položeni parcijalni ispiti ulaze u

konačnu ocjenu. Literatura potrebna za studij i pripremanje ispita


knjiga, Zagreb

D.A.Skoog, D.M.West, F.J.Holler, S.R.Crouch, Fundamentals of Analytical

Chemistry, 8th

Edition, Thomson,Brooks/Cole, Belmont CA, 2004. Dopunska literatura


Zagreb, 2003.

D.A.Skoog,F.J.Holler,A.Nieman, Principles of Instrumental Analysis, 5th

Edition, Saunders College Publishing, New York, 1998. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

1+1 = 2

Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita



domaće zadaće i seminarski radovi – 20%, uspjeh na parcijalnim ispitima –

20%, te uspjeh na završnom ispitu – 50%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Analitička kemija I

72

Naziv kolegija

PRAKTIKUM IZ ORGANSKE KEMIJE

Šifra K 043 Status kolegija Obvezni

Studij Preddiplomski studije kemije

Semestar Peti Nositelj kolegija Doc. dr. sc. Spomenka Kovač Suradnici na kolegiju

Kaja Lukić, znanstveni novak


Uvodne vježbe (obrada stakla, određivanje tališta, ekstrakcija,

prekristalizacija). Esterifikacija. Elektrofilna aromatska supstitucija.

Grignardova reakcija. Određivanje brzine kemijske reakcije. Tankoslojna

kromatografija. Kromatografija na koloni. Završne vježbe.


Tijekom kolegija student stječe osnovna znanja i vještine rada u

laboratoriju.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) (ukupno) 0 0 30 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Obvezni ulazni kolokviji i referati o napravljenim vježbama.


Pine: Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1994.

Rapić, V.: Postupci priprave i izolacije prirodnih spojeva, Školska knjiga,

Zagreb, 1994.

Dopunska literatura

Clayden, Greeves, Warren and Wothers: Organic Chemistry, Oxford

University Press, 2001.

F.A. Carey: Organic Chemistry, McGraw Hill, 2000. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

1+1=2

Jezik predavanja Hrvatski (engleski) Način polaganja ispita

Usmeni ispit koji se polaže nakon završetka svih vježbi. Konačnu ocjenu


(30%). Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Organska kemija 1 i 2

73

Naziv kolegija

Praktikum analitičke kemije 2



Semestar Četvrti Nositelj kolegija Izv. prof. dr. sc. Milan Sak-Bosnar Suradnici na kolegiju Dr.sc. Ružica Matešić-Puač

Nikola Sakač, asistent Okvirni sadržaj

kolegija Potenciometrijske metode: mjerenje pH vrijednosti staklenom elektrodom,

kiselo-bazne titracije (titracija jake kiseline jakom bazom, slabe kiseline

jakom bazom, slabe baze jakom kiselinom, poliprotonske kiseline), redoks

titracija, mjerenje s ionsko-selektivnim elektrodama.

Spektrofotometrijske metode: snimanje spektara u ultraljubičastom i

vidljivom području, kvantitativna spektrofotometrijska analiza, snimanje

spektara u infracrvenom području.

Opća i posebna

znanja koja se stječu

na kolegiju (cilj)

Stjecanje temeljnih znanja o najčešće korištenoj analitičkoj instrumentaciji.

Primjena odabranih metoda instrumentalne analize: potenciometrije,

spektrofotometrije u ultraljubičastom i vidljivom, te infracrvenom području.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe

(sati/tjedan)

(ukupno) 0 15 30

Oblici provođenja

nastave i način provjere

znanja

Laboratorijske vježbe, ulazni kolokviji, referati.

Literatura potrebna

za studij i

pripremanje ispita

Praktikum iz analitičke kemije - skripta za internu uporabu

Dopunska literatura


Zagreb, 2003.


knjiga, Zagreb

Bodovi (ECTS) sa

obrazloženjem 1+2 =3

Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja

ispita Pismeni ispit koji se polaže nakon završetka svih vježbi. Konačnu ocjenu


(30%). Način praćenja

kvalitete i uspješnosti Razgovori sa studentima i anonimne ankete.

Uvjeti za upis

kolegija Analitička kemija 2

74

Naziv kolegija

Anorganska kemija 3



Semestar Šesti Nositelj kolegija Doc.dr.sc. Berislav Marković Suradnici na kolegiju

1 suradnik


Kemija elemenata glavnih skupina: dušik i elementi 15. skupine, kisik i

elementi 16. skupine, halogeni elementi, plemeniti plinovi, kemija nekih

metala. Kemija prijelaznih metala i svojstva kompleksnih spojeva sa

stanovišta strukture, prirode kemijske veze, spektroskopskog i

magnetokemijskog ponašanja. Na seminarima se obrađuju aktualne teme iz

područja anorganske kemije na temelju radova iz znanstvene literature

(studenti sami referiraju radove), te utvrđuje gradivo kroz rješavanje

zadataka. Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Usvojiti osnovna znanja o strukturi i svojstvima anorganski tvari –

elemenata i spojeva sa posebnim osvrtom na one koji se susreću u

svakodnevnom životu.


Predavanja, studentski seminari i domaće zadaće. Pismeni ispit (mid-term)

na polovici semestra koji se računa u konačnoj ocjeni sa završnim ispitom.


F.A. Cotton, G. Wilkinson and P.L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3.

izd., John Wiley & Sons, New York, 1995.

Filipović i S. Lipanović, Opća i anorganska kemija II, 9. izd., Školska

knjiga, Zagreb, 1995.

D. Grdenić, Molekule i kristali, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1987. Dopunska literatura

F.A. Cotton and G. Wilkinson, Advanced Inorganic Chemistry, 5. izd., John

Wiley & Sons, New York, 1995.

D.F. Shriver, P.W. Atkinson and C.I. Langford, Inorganic Chemistry,

Oxford University Press, Oxford, 1994.

A.F. Wells, Structural Inorganic Chemistry, 5. izd., Claredon Press, Oxford,



pohađanje nastave, domaće zadaće, izrada seminara) i 2 za uspješno

položen završni ispit. Jezik predavanja Hrvatski (engleski) Način polaganja ispita



domaće zadaće – 10%, seminarski rad – 20%, ispit polovicom semestra -

20% te uspjeh na završnom ispitu – 40%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti


75


Položeni ispiti kolegija Opća kemija 1 i 2, te odslušan kolegij Anorganska

kemija 1

76

Naziv kolegija

Praktikum iz anorganske kemije



Semestar Šesti Nositelj kolegija Mr.sc. Vlatka Gvozdić Suradnici na kolegiju


Priprava anorganskih i kompleksnih spojeva. Upoznavanje s metodama

instrumentalne analize. identifikacija spojeva metodama kemijske i

instrumentalne analize(IR spektroskopija , difrakcija roentgenskih zraka na

priređenim uzorcima). Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Stjecanje praktičnog i teorijskog znanja iz kemije koje omogućava

uspješno praćenje nastave i usvajanje znanja na višim godinama studija.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) - - 4 (ukupno) - - 60 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Samostalne i grupne laboratorijske vježbe. Obvezatni ulazni kolokviji,

referati o završenim vježbama.


M. Cindrić, Z. Popović i V. Vrdoljak, Priprava anorganskih spojeva,

2000(II izmjenjeno izdanje skripata za internu upotrebu).

Dopunska literatura

D. Grdenić, Molekule i kristali, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1987.

Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

4 boda od kojih se 2 dodjeljuju za uspješno završene vježbe sa kolokvijima i

referatima, a 2 za završni ispit Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita

Usmeni ispit koji se polaže nakon završetka svih vježbi. Konačnu ocjenu


(30%). Način praćenja kvalitete i uspješnosti


Uvjeti za upis koolegija

Praktikum iz opće kemije

77

U izbornom modulu kemija 1 studenti trebaju izabrati jedan od slijedećih kolegija:

Naziv kolegija

Kemija u svakodnevnom životu



Semestar

Nositelj kolegija Doc. dr.sc. Astrid Gojmerac Ivšić Suradnici na kolegiju

Mr.sc.Elvira Andrić-Kovač


Kroz primjere iz svakodnevnog života (lijekovi, detergenti, plastika, dodaci

hrani, , kozmetički preparati, gnojiva), odabrane probleme i rješenja,

prikazat će se značaj i uloga kemije u kriminalistici, ekologiji, tehnološkim

postupcima, prometu, zbrinjavanju i recikliranju otpada, proizvodnji hrane i

drugim djelatnostima.

Bolje upoznavanje i razumijevanje kemije i kemijskih zakonitosti,

omogućuje kontrolu uporabe kemikalija uz maksimalnu korist i minimalnu

štetu vezanu uz njihovu uporabu..


Bolje razumijevanje živih organizma, okoliša i svijeta u kojem živimo.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) 1 1 0 (ukupno) 15 15 0 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Predavanja, pisanje seminarskih i izlaganje seminarskih radova


J.W.Hill, Chemistry for Changing Times, McMillan Publishing Company,

1988

Chemistry in context - Applying Chemistry to Society, American Chemical

Society ,1994. Dopunska literatura

H.C.Lee, R.E.Gaensslen, Advances in Fingerprint Technology, CRC Press,

New York, 2001

Svjetska iskustva u zbrinjavanju otpada, Ministarsvo za zaštitu okoliša,

Zagreb 1991.Journal of Chemical Education Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem

2 boda od kojih se 1 dodjeljuje za potpuno izvršavanje obveza (redovito

pohađanje nastave, izrada seminara) i 1 za uspješno položen završni ispit. Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita



referati – 20%, seminarski radovi tijekom semestra – 20%, te uspjeh na

završnom ispitu – 50%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Osnovni kemijski kolegiji

78

Naziv kolegija

Toksikologija i kemija okoliša



Semestar

Nositelj kolegija Doc.dr.sc. Božica Šuveljak-Žuljević Suradnici na kolegiju

1 suradnik


Uvod. Osnovni pojmovi toksikologije. Podjela i klasifikacija kemikalija

opasnih za zdravlje. Upoznavanje s akutnim i kroničnim štetnim

djelovanjem. Mjere zaštite i opreza pri radu. Osnovni načini zagađivanja

okoliša. Kemijski zagađivači, tipovi kemijskih zagađivača i utjecaj na

ljudsko zdravlje. Metode identifikacije i monitoring. Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Usvojiti znanja o štetnim tvarima, opasnostima u laboratoriju, mjerama

opreza i zaštite, te upoznati odnos kemije i okoliša.


Predavanja, studentski seminari i zadaće.


F. Plavšić, A. Wolf-Čoporda, Z. Lovrić i K. Capak, Osnove toksikologije,

O-tisak d.o.o., 2001.

J. Wright, Environmental Chemistry, Routledge, New York, 2003.

S. Manahan, Toxicological Chemistry, 2. izd., Lewis publishers, Bocca

Raton, 1992.

C.E. Gorman, Working Safely with Chemicals in the Laboratory, 2. izd.,

Genium Publishing Corporation, 1996. Dopunska literatura

B.M. Francis, Toxic Substances in Environment, 1. izd., John Wiley &

Sons, 1994.

J.N. Lowe, Chemistry, Industry and Environment, 1. izd., Wm.C. Brown

Publishers, 1993.

F.W. Fifield and P.J. Haines, Environmental Analytical Chemistry, Blackie

Academic & Professional, London, 1996. Bodovi (ECTS) sa obrazloženjem


pohađanje nastave, zadaće, izrada seminara) i 1 za uspješno položen završni

ispit. Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita

Usmeni ispit koji se polaže nakon odslušanih predavanja. Konačnu ocjenu

čine: redovito pohađanje i aktivno sudjelovanje u nastavi – 10%, zadaće –

10%, seminarski rad – 30%, te uspjeh na završnom ispitu – 50%. Način praćenja kvalitete i uspješnosti



Osnovni kemijski kolegiji

79

Naziv kolegija Uvod u znanstveni rad - informatologija i dokumentacija u kemiji i biologiji

Šifra K087 Status kolegija Izborni

Studij prediplomski studij biologije

Semestar

Nositelj kolegija Doc.dr.sc. Kata Ivić Suradnici na kolegiju


Dokumenti. Povijest pisanih dokumenata. Proces pohranjivanja i upotrebe

dokumenata. Znanstvene informacije. Konvencionalne i nekonvencionalne

publikacije. Izvori informacija. Primarne, sekundarne i tercijarne

publikacije. Rangiranje časopisa. Informacijske ustanove i službe.

ETAKSA-kompleks. Selektivna diseminacija informacija. Svjetska mreža

informacija. INDOK-centri. CARNet, INTERNET. MULTIMEDIJ,

višekomponentna kreativna pismenost. Strukovna društva. Znanost na tlu

Hrvatske od Srednjeg vijeka do danas. Znanost o informacijama. Uvod u

znanstveni rad. Metode i tehnike znanstvenog rada. Priprema znanstvenog

rukopisa.

Seminar u kemijskoj knjižnici: (1) Primarne, sekundarne, tercijarne

publikacije (tvrde kopije); (2) Računalsko pretraživanje: CD ROM,

CARNet, Internet. Studentski seminari: sastavljanje sažetaka i pretraživanje

na temu.

Posjeti informacijskim ustanovama u Zagrebu: Nacionalna i sveučilišna

knjižnica, Hrvatski državni arhiv, CARNet. Opća i posebna znanja koja se stječu na kolegiju (cilj)

Usvojiti znanja o ulozi i važnosti pohranjivanja i širenja informacija u

znanosti.

Nastava Predavanja Seminari Vježbe (sati/tjedan) 1 - 1 (ukupno) 15 - 15 Oblici provođenja nastave i način provjere znanja

Predavanja i seminari – obvezni.


Težak, Đurđica: Pretraživanje informacija na internetu, Hrvatska

sveučilišna naklada, Zagreb, 2002.

Težak, Đurđica: Opće preporuke za pisanje i tehničku opremu diplomskih

radova, skripta Kemijskog odsjeka PMF, Zagreb, 1996.

Silobrčić, V.: Kako sastaviti i objaviti i ocijeniti znanstveno djelo,

Medicinska naklada, Zagreb, 1998.

Kniewald, Jasna: Metodika znanstvenog rada, Multigraf, Zagreb, 1993.

Primjena metodologije stručnog i znanstvenog istraživanja, grupa autora,

Ekonomski fakultet, Osijek, 2000.

Tuđman, M., Boras, D., Dovedan, Z.: Uvod u informacijsku znanost,

Školska knjiga, Zagreb, 1992.

Schultz, Hedda, Georgy, Ursula: From CA to CAS online, Databases in

Chemistry, Springer-Verlag, Berlin, 1988.

80

Dopunska literatura

Directions for Abstractors, Chemical Abstracts Service, Division of the

American Chemical Society, Columbus, Ohio, 1975.

Instructions to Authors, Croatica Chemica Acta, 69, 1, (1996) B1-B4.

Wiggins, G.: Chemical Information Sources, McGraw_Hill, New York,



pohađanje nastave, izrada seminara) i 1 za uspješno položen završni ispit. Jezik predavanja Hrvatski Način polaganja ispita

Usmeni ispit koji se polaže nakon odslušanih predavanja.




Documents

Program preddiplomskog studija biologijebiologija.unios.hr/webbio/wp-content/uploads/2012/...1 Odjel za biologiju Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Program preddiplomskog studija