Click here to load reader

Program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina - AZRRI

  • View
    228

  • Download
    8

Embed Size (px)

Text of Program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina - AZRRI

  • Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

    Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    Sijeanj 2010.

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    SADRAJ 1. Uvod 2. Zakonski okvir ''Nacionalnog programa ouvanja izvornih i zatienih pasmina

    domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj'' 3. Izvorne i zatiene pasmine domaih ivotinja

    3.1. Vanost ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja 3.2. Globalni akcijski plan ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja

    3.2.1. Strateke smjernice ''Globalnog akcijskog plana ouvanja izvornih i zatienih pasmina 3.3. Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti

    3.3.1. In situ zatita i ouvanje udomaenih svojti 3.3.2. Ex situ zatita i ouvanje udomaenih svojti

    4. Popis izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja na podruju Republike

    Hrvatske 4.1. Pasmine goveda

    4.1.1. Bua 4.1.2. Istarsko govedo 4.1.3. Slavonsko-srijemski podolac 4.1.4. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina goveda

    4.2. Pasmine ovaca 4.2.1. Dubrovaka ruda 4.2.2. Dalmatinska pramenka 4.2.3. Paka ovca 4.2.4. Rapska ovca 4.2.5. Krka ovca 4.2.6. Creska ovca 4.2.7. Istarska ovca 4.2.8. Lika pramenka 4.2.9. Cigaja 4.2.10. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina ovaca

    4.3. Pasmine koza 4.3.1. Hrvatska arena koza 4.3.2. Hrvatska bijela koza 4.3.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina koza

    4.4. Pasmine svinja 4.4.1. Turopoljska svinja 4.4.2. Crna slavonska svinja 4.4.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina svinja

    4.5. Pasmine konja 4.5.1. Hrvatski hladnokrvnjak 4.5.2. Hrvatski posavac 4.5.3. Meimurski konj 4.5.4. Lipicanac 4.5.5. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina konja

    4.6. Pasmine magaraca

    2

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4.6.1. Primorsko-dinarski magarac 4.6.2. Sjeverno-jadranski magarac 4.6.3. Istarski magarac 4.6.4. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina magaraca:

    4.7. Pasmine peradi 4.7.1. Koko hrvatica 4.7.2. Zagorski puran 4.7.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina peradi

    4.8. Pasmine pela 4.8.1. Siva pela 4.8.2. Smjernice programa zatite pela

    4.9. Prikaz stanja ugroenosti izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 5. Modeli ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici

    Hrvatskoj 5.1. Model ouvanja izvornih pasmina u izvornom okruenju (in situ) 5.2. Model ouvanja izvornih pasmina izvan izvornog okruenja (ex situ)

    5.2.1. Banka gena 5.3. Konzervacijski programi i sheme

    6. Strateke odrednice i akcijske mjere ouvanja izvornih i zatienih pasmina u

    Republici Hrvatskoj 6.1. Opi cilj

    6.1.1. Pokazatelji 6.1.2 Provjera pokazatelja

    6.2. Svrha programa 6.2.1. Pokazatelji 6.2.2. Provjera pokazatelja 6.2.3. Pretpostavke

    6.3. Oekivani rezultati programa 6.3.1. Pokazatelji 6.3.2. Provjera pokazatelja 6.3.3. Pretpostavke

    6.4. Aktivnosti 6.4.1. Uspostava temeljnog organizacijskog okvira provedbe ''Nacionalnog programa ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj''

    6.4.1.1. Osnivanje Nacionalnog savjeta za Program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj (NSP) 6.4.1.2. Uspostava Koordinacijsko-informacijskog centra ouvanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj (KIC) 6.4.1.3. Integracija Programa u globalnu mreu ouvanja farmskih genetskih resursa

    6.4.2. Uspostava sustavnog nadzora stanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 6.4.2.1. Redovita objava ''Izvjea o stanju izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj'' 6.4.2.2. Uspostava stalnog nadzora stanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 6.4.2.3. Odreivanje statusa ugroenosti izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 6.4.2.4. Daljnja karakterizacija izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    6.4.3. Razvoj in situ programa ouvanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 6.4.3.1. Razvoj in situ programa 6.4.3.2. Razvoj modela gospodarske reafirmacije izvornih i zatienih pasmina u okviru in situ programa

    6.4.4. Razvoj ex situ programa ouvanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj 6.4.4.1. Uspostava banke gena izvornih i zatienih pasmina 6.4.4.2. Uspostava dokumentacijsko-informacijskog registra banke gena 6.4.4.3. Razvoj metoda i kapaciteta upravljanjem bankom gena

    3

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    6.4.5. Razvoj mjera i kriznih akcijskih planova ouvanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj

    6.4.5.1. Razvoj mjera i akcijskih planova zatite u sluajevima pojave epidemijskih bolesti i prirodnih katastrofa

    6.4.6. Razvoj potpornih mjera programima ouvanja izvornih i zatienih pasmina u RH 6.4.6.1. Razvoj programa podizanja gospodarske konkurentnosti izvornih i zatienih pasmina kroz programe proizvodnje hrane 6.4.6.2. Ukljuivanje izvornih i zatienih pasmina u programe gospodarenja zatienim podrujima 6.4.6.3. Razvoj potpornih mjera ouvanju tradicijskih proizvodnih sustava u funkciji ouvanja izvornih i zatienih pasmina

    6.4.7. Istraivako-razvojna potpora razvoju modela i uinkovitosti zatite izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj

    6.4.7.1. Vrednovanje, razvoj i usklaivanje in situ i ex situ modela ouvanja izvornih i zatienih pasmina 6.4.7.2. Istraivake aktivnosti u okviru Programa

    7. Institucionalni okvir ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u

    Republici Hrvatskoj 7.1. Tijela dravne uprave i javne ustanove 7.2. Uzgajivai 7.3. Uzgojne organizacije 7.4. Znanstvene i obrazovne ustanove 7.5. Regionalna (podruna) uprava i lokalna samouprava i njihove institucije 7.6. Privatni sektor trgovaka drutva 7.7. Nevladine udruge

    8. Zakljuci i smjernice

    4

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    1. UVOD Izvorne i zatiene pasmine domaih ivotinja naslijee su Republike Hrvatske ija je vrijednost

    vidljiva na ekonomskoj, socijalnoj, prirodnoj i kulturolokoj razini. Naslijeene izvorne pasmine domaih ivotinja u svojim genima objedinile su tisuljetna dogaanja iz svog okruenja, pod utjecajem ili bez utjecaja ovjeka. Izvorne pasmine su ivi spomenik minulih vremena koje uvaju identitet podneblja. Njihovi geni mogui su potencijal za sigurnost proizvodnje hrane u buduim vremenima u kojima e vanost njihove otpornosti i prilagodljivosti doi do punog izraaja. Neke od izvornih pasmina na podruje Republike Hrvatske dospjele su iz drugih regija uslijed industrijalizacije i globalizacije stoarske proizvodnje. One takoer trebaju biti pod prismotrom strune i ire javnosti, te po ukazanoj potrebi biti zatiene na primjeren nain.

    Erozija dijela izvornih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj stoljeima je prisutna na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, dovodei u pitanje njihovu opstojnost. Uzroci i dinamika potiskivanja izvornih pasmina regionalno su specifini. Glavni razlozi nestanka dijela izvornih pasmina u Republici Hrvatskoj su: globalizacija, koncentracija ekonomske moi, promjena poljoprivrednih proizvodnih sustava (industrijalizacija), mehanizacija poljodjelstva, smanjenje raspoloivih panjakih povrina, prirodne nepogode, pojave bolesti, neprimjeren selekcijski rad, nekontroliran uvoz egzotinih pasmina, depopulacija i urbanizacija ruralnih sredina. U centralni registar FAO-a (DAD-IS) upisano je 8 091 pasmina, od kojih je 7 040 lokalnog, te 1 051 regionalnog karaktera. Od navedenog broja zauvijek je izgubljeno 11,6 % pasmina, dok je u rizinoj skupini dodatnih 16 %. Procesi nestanka izvornih pasmina posebno su prisutni u gospodarski razvijenijim zemljama. Brzina gubitka bioraznolikosti u svijetu, a posebice u gospodarski razvijenim drutvima je znatno vea u odnosu na prirodne evolucijske tijekove. Analize pasmina temeljene na pokazateljima sredinje FAO banke podataka ukazuju da je samo 38,3 % pasmina udomaenih sisavaca sigurno odrivo.

    Navedeni negativni trendovi pod prismotrom su FAO-a (Food and Agriculture Organization of the United Nations) jo od ranih ezdesetih godina 20. stoljea, krovne institucije stratekog usmjeravanja konzervacijskog upravljanja na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Za razvoj i provedbu ''Globalne strategije upravljanjem farmskim genetskim resursima'' (engl. Global Strategy for the Management of Farm Animal Gentic Resources) pri FAO-u od 1995. odgovorna je Komisija za genetske resurse u poljoprivredi (CGRFA - Commission on Genetic Resources for Food and Agriculture) kroz Meuvladinu tehniku radnu skupinu za ivotinjske genetske resurse (ITWGAnGR - Intergovernmental Technical Working Group on Animal Genetic Resources) ustanovljene 1997. godine. Navedena Meuvladina tehnika radna skupina 1999. pokrenula je projekt izrade nacionalnih izvjea o stanju farmskih genetskih resursa. Pristigla nacionalna izvjea su objedinjena u ''Prvom globalnom izvjeu o stanju ivotinjskih genetskih resursa'' (The State of the Worlds Animal Genetic Resources for Food and Agriculture). Na Konferenciji u Interlakenu 2007. prihvaen je ''Globalni akcijski plan zatite ivotinjskih genetskih resursa'' (Global Plan of Action for Animal Genetic Resources). Osnovni motivi ouvanja ivotinjskih genetskih resursa su postizanje milenijskih razvojnih ciljeva 1 i 7 (sigurnost proizvodnje hrane, ublaavanje siromatva i odrivi razvoj).

    Zapaeni problemi i strateke odrednice ouvanja biolokog naslijea razmatrane su na UN Konferenciji o okoliu i razvoju (UN Conference on Environment and Development) u Riu de Jeneiru 1992. godine, a zakljuci su integrirani u pet temeljnih dokumenta i to: Deklaracija o okoliu i razvoju iz Ria (Rio Declaration on Environment and Development), Konvencija o biolokoj raznolikosti (CBD - The Convention on Biological Diversity), Konvencija o klimatskim promjenama (The Convention on Climate Change), Naela upravljanja, zatite i odravanja svih tipova uma (The Forest Principles) i Program odrivog razvoja (Agenda 21.) Konvencija o biolokoj raznolikosti je globalno prihvaen temeljni dokument o zatiti bioloke raznolikositi, a Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije te je Hrvatski Sabor donio Zakon o potvrivanju Konvencije o biolokoj raznolikosti (NN me. ugovori 6/96), koji je stupio na snagu 1996. godine, temeljem kojeg je izraena Strategija i akcijski plan zatite bioloke i

    5

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    krajobrazne raznolikosti. Slijedom navedenih obveza, Hrvatski Sabor je 1999. godine ratificirao Strategiju i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske. Strategija je revidirana tijekom 2008. godine kada su uzete u obzir najnovije smjernice 9. Konferencije stranaka Konvencije odrane u Bonnu poetkom svibnja 2008. godine. Tom prigodom su predstavnici 191 drava uesnica Konvencije konstatirali da se na Zemlji zbog ljudskih djelatnosti trenutno gubi izmeu 100 i 1000 puta vie biljnih i ivotinjskih svojti, nego to bi se to dogodilo u prirodnim procesima, bez djelovanja ovjeka. Gubitak vrsta umanjuje genetsku raznolikost u biljnom i ivotinjskom svijetu, ugroava sigurnost opskrbe ovjeanstva hranom, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovisi ljudski ivot (odravanje vitalnosti vodenih ekosustava, pristup pitkoj vodi, spreavanje erozije tla, ublaavanje posljedica globalnog zatopljenja). Strategijom je Republika Hrvatska sustavno zacrtala djelatnost zatite prirode, dala uvid u aktualno stanje bioloke raznolikosti, odredila strateke ciljeve, smjernice i prioritetne akcijske planove, a poseban dio odnosi se na udomaene svojte (izvorne pasmine domaih ivotinja i biljne sorte). Ciljevi Nacionalnog programa ouvanja izvornih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj su: podravanje transparentnosti i definiranje nadlenosti u aktivnostima zatite izvornih pasmina

    (dravne institucije, nevladine organizacije, ustanove, privatni sektor), razvoj i nadzor provedbe konzervacijskih in situ i ex situ programa zatite izvornih pasmina, razvoj modela ouvanja izvornih pasmina u sustavima odrivog koritenja, razvoj modela zatite izvornih pasmina u okviru upravljanja/ouvanja prirodnih stanita, razvijanje suradnje na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.

    6

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    2. ZAKONSKI OKVIR ''NACIONALNOG PROGRAMA OUVANJA IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA DOMAIH IVOTINJA U REPUBLICI HRVATSKOJ''

    Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Program) uzima u obzir slijedee propise:

    Zakon o potvrivanju Konvencije o biolokoj raznolikosti (NN me. ugovori 6/96); Zakon o stoarstvu (NN 70/97, 36/98, 156/03, 132/06); Zakon o veterinarstvu (NN 41/07, 155/08); Zakon o zatiti ivotinja (NN 135/06); Zakon o hrani (NN 46/07, 155/08); Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog

    ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 84/08, 75/09, 107/09); Zakon o zatiti prirode (NN 70/05, 139/08); Zakon o umama (NN 140/05, 82/06, 129/08); Strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN

    81/99, 143/08); Zakon o poljoprivredi (NN 149/09); Zakon o dravnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (NN 83/09, 153/09); Zakon o poljoprivrednom zemljitu (NN 152/08, 21/10); Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05, 137/09); Pravilnik o postupku priznavanja novih pasmina, sojeva i hibrida (NN 164/04); Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja te njihov potrebit broj (NN 127/98,

    73/03, 39/06, 126/07, 70/09).

    Prilikom izrade ovog Programa uzete su u obzir odredbe Uredbi Vijea EU i Komisije EU koje se odnose na ouvanje izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja: Uredba Vijea EC br. 870/2004 od 24. travnja 2004. godine kojom se donosi Program za

    konzervaciju, karakterizaciju, sakupljanje i upotrebu genetskih resursa u poljoprivredi i ukida Uredba EU br. 1467/94 (Council Regulation (EC) No 870/2004 of 24 April 2004 - establishing a Community programme on the conservation, characterisation, collection and utilisation of genetic resources in agriculture and repealing Regulation (EC) No 1467/94),

    Uredba Vijea EC br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. godine o potpori ruralnom razvoju iz Europskog fonda za ruralni razvoj (Council Regulation (EC) No 1698/2005 of 20 September 2005 on support for rural development by the European Agricultural Fund for Rural Development -EAFRD),

    Uredba Komisije EC br. 1974/2006 od 15. prosinca 2006. godine koja propisuje detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijea EC br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. godine o potpori ruralnom razvoju iz Europskog fonda za ruralni razvoj (Commission Regulation (EC) No 1974/2006 of 15 December 2006 - laying down detailed rules for the application of Council Regulation (EC) No 1698/2005 on support for rural development by the European Agricultural Fund for Rural Development -EAFRD).

    7

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    3. IZVORNE I ZATIENE PASMINE DOMAIH IVOTINJA Glavnina stoarske proizvodnje temelji se na 14 ivotinjskih vrsta koje osiguravaju oko 90 %

    opskrbe hranom ivotinjskog porijekla (FAO, 2006). U ukupnoj proizvodnji hrane, udomaene pasmine sudjeluju sa 30 do 40 % (FAO, 2006). Rezultati gotovo dvanaest tisuljetnog uzgojnog rada ovjeka na razvoju i proizvodnom prilagoavanju pogodnih udomaenih vrsta vidljivi su u vie od 8 000 pasmina domaih ivotinja rasprostranjenih irom svijeta. Pretpostavke naglog poveanja broja ljudi na vie od osam milijardi do 2050. godine (FAO, 2007), te znatnog poveanja proizvodnje i potronje hrane ivotinjskog porijekla nameu potrebu odravanja svih raspoloivih izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u funkciji uinkovitije proizvodnje hrane u zadanom okruenju.

    Industrijalizacija proizvodnje, trino gospodarstvo i nove tehnologije pogodovale su irenju visoko proizvodnih pasmina, uglavnom na tetu brojnih izvornih pasmina skromnijih proizvodnih osobina. Meutim, samo bogatstvo izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja ini proizvodnju hrane sigurnom u dinamikoj promijeni proizvodnog okruenja, posebice u najavljenim i oekivanim klimatskim promjenama. Ne treba zaboraviti da upravo izvorne pasmine u sebi objedinjuju cijeli niz neposrednih i posrednih koristi. Izvorne pasmine esto su podcijenjene u proizvodnji hrane, premda su, posebice u gospodarski manje razvijenim zemljama, kljune za dostatnu opskrbu hranom. Prilagoene su razliitim uvjetima okolia, otporne prema razliitim bolestima i skromne u pogledu potreba za hranom. 3.1. Vanost ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja

    Izvorne i zatiene pasmine su jedinstveno genetsko naslijee stvarano stotinama i tisuama godina, te kao takvo u odreenoj mjeri neponovljivo. One pruaju sigurnost za odrivu proizvodnju hrane u budunosti, a njihov tisuljetni suivot s ovjekom i podnebljem uinio ih je vanom sastavnicom genetskog i kulturolokog naslijea. Njihovim nestajanjem smanjuje se bioloka raznolikost u poljodjelstvu odnosno ukupna bioloka raznolikost ekolokog sustava.

    Ouvanje izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj znaajno je iz gospodarskih, kulturnih i znanstvenih razloga. U vremenima koja dolaze, proizvodnja hrane biti e jedan od stratekih prioriteta. Rizino je osloniti se samo na mali broj pasmina i time gubei gene koji za sada nemaju vee znaenje, ali bi u budunosti mogli biti veoma vani. U genotipovima pasmina domaih ivotinja saete su prilagodbe (agregatna adaptabilnost) kao odgovor na izazove vremena u kojima su se pasmine razvijale. Varijabilnost vrste garancija je odrivosti proizvodnje u vremenima moguih klimatskih promjena, pojave novih bolesti i drugih razloga radi kojih komercijalne pasmine nee moi ostvarivati oekivanu proizvodnju. Posjedovanje originalnog genoma u in vivo ili in vitro obliku omoguava, ukoliko se ukae potreba, njegovo brzo ukljuivanje u proizvodni proces. Komercijalne pasmine koje dominiraju u industrijskoj proizvodnji hrane ne mogu u potpunosti ispuniti oekivanja zahtjevnijih potroaa, posebice u pogledu tradicionalne gastronomije. Odreeni dio potroaa eli imati dostupne proizvode proizvedene tradicionalnim tehnologijama od izvornih genotipova.

    Izvorne i zatiene pasmine domaih ivotinja poticaj su oivljavanja dijela ruralnih podruja, osiguravajui lokalnoj populaciji dodatni prihod. Pogodne su za koritenje i odravanje panjakih povrina, sprjeavanje devastacije i sukcesije stanita (biotopa), ukljuivanje u programe organske (ekoloke) proizvodnje i razvijanje prepoznatljivih tradicionalnih robnih marki. Sastavni su dio ekosustava o kojem ovise brojne druge biljne i ivotinjske vrste.

    Tijekom tisuljetnog suivota s ovjekom postale su integralni dio tradicijskog i obiajnog nasljea. Mnoge pasmine domaih ivotinja igraju ulogu u specifinim povijesnim razdobljima. Neke od njih povezane su sa socijalnim i kulturnim razvojem nekog kraja. Radi navedenog, izvorne i zatiene pasmine su esto sastavni dio folklornih manifestacija.

    8

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    3.2. Globalni akcijski plan ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja Temeljem dosadanjih iskustava, analiza i pretpostavki budueg okruenja proizvodnje hrane

    FAO je nove strateke smjernice ugradio u Globalni akcijski plan ouvanja izvornih i zatienih pasmina (Global Plan of Action for Animal Genetic Resources), usvojen u Interlakenu u rujnu 2007. godine. U navedeni Globalni akcijski plan ugraene su strateke odrednice gospodarenja farmskim genetskim resursima kojima je cilj zaustavljanje erozije izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja, njihovog odrivog koritenja u funkciji proizvodnje hrane i ouvanja tradicije ruralnih prostora. Donoenju Globalnog akcijskog plana ouvanja izvornih i zatienih pasmina prethodila je sveobuhvatna analiza aktualnog stanja genetskih resursa u svijetu. Prvo globalno izvjee o stanju izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja (The State of the Worlds Animal Genetic Resources for Food and Agriculture; FAO, 2007) dalo je temeljne spoznaje i nametnulo strateke i operativne odrednice.

    Analize proistekle iz nacionalnih izvjea ukazuju da erozija izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja nije zaustavljena, te da je nuno poduzeti nove korake. Zatita se uglavnom provodi kroz in situ modele, u kojima su lokalne pasmine dio agro-ekolokog sustava, gospodarstva i kulture lokalne zajednice, utjeui znaajno na odranje ukupne bioraznolikosti. Modeli ex situ konzervacije i gospodarske reafirmacije lokalnih pasmina esto su podcijenjeni, zapostavljeni i nekoordinirani. Radi navedenog, ciljevi Globalnog akcijskog plana ouvanja izvornih i zatienih pasmina su slijedei: promicanje odrivog koritenja i razvoja izvornih i zatienih pasmina, s ciljem osiguravanja

    sigurnosti proizvodnje hrane, odrivosti poljoprivrede na dobrobit ljudi u svim dravama; osiguravanje ouvanja raznolikosti vanih izvornih i zatienih pasmina, kao dara buduim

    generacijama; promicanje estite i nepristrane raspodjele nastale koristi od uporabe izvornih i zatienih pasmina

    u proizvodnji hrane i poljoprivredi; prepoznavanje uloge i znaenja tradicionalnih znanja, inovacija i obiaja u cilju ouvanja i odrivog koritenja izvornih i zatienih pasmina, i ako je potrebno, njihovo vraanje u okvire uinkovite konzervacijske politike i zakonodavnih mjera;

    upoznavanje potreba uzgajivaa, pojedinanih i zajednikih; u okviru zakona podravanje nediskriminirajueg pristupa prema genetskom materijalu, informacijama, tehnologijama, novanim sredstvima, istraivakim rezultatima, marketinkim sustavima i prirodnim bogatstvima, u cilju nastavljanja poboljanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj i ukljuivanja u gospodarski razvoj; promicanje agro-ekolokog pristupa kroz odrivo koritenje, razvijanje i ouvanje izvornih i zatienih pasmina;

    pomaganje institucijama odgovornim za upravljanje izvornim i zatienim pasminama kroz uspostavu, provedbu i redovitu provjeru nacionalnih prioriteta za odrivo koritenje, razvoj i ouvanje izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj;

    jaanje nacionalnih programa i institucionalnih kapaciteta; razvijanje primjerenih regionalnih i meunarodnih programa koji ukljuuju obrazovanje, istraivanja i obuku radi provedbe poslova karakterizacije, inventarizacije, nadzora, ouvanja, razvoja i odrivog koritenja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj;

    upoznavanje javnosti o potrebi odrivog koritenja i ouvanja izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj.

    3.2.1. Strateke smjernice ''Globalnog akcijskog plana ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja'' Strategija odrivosti izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj treba

    biti usklaena s odrednicama stratekih prioriteta Globalnog akcijskog plana ouvanja izvornih i zatienih pasmina. Spomenuti plan osigurava vaan i uinkovit meunarodni okvir za unapreenje odrivog koritenja, razvoja i ouvanja izvornih i zatienih pasmina u funkciji proizvodnje hrane, to e pridonijeti postizanju globalne prehrambene sigurnosti i zatiranju siromatva.

    9

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    etiri su temeljna strateka akcijska podruja i to: I. Karakterizacija, inventarizacija i nadzor trendova i pripadajuih rizika

    inventarizacija i karakterizacija izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja, nadzor trendova i pripadajuih rizika, utemeljenje javnih sustava za rano upozorenje i provedbu primjerenih mjera u kriznim situacijama;

    razvoj meunarodnih tehnikih standarda i protokola za karakterizaciju, inventarizaciju i nadzor trendova i pripadajuih rizika;

    II. Odrivo koritenje i razvoj izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja utemeljenje i jaanje nacionalne strategije trajnog odrivog koritenja izvornih i zatienih

    pasmina domaih ivotinja; utemeljenje nacionalne razvojne strategije i programa po vrstama i pasminama; promicanje agro-ekolokog pristupa u upravljanju izvornim i zatienim pasminama domaih

    ivotinja; potpora tradicionalnim i lokalnim proizvodnim sustavima i sustavima znanja koji su od znaaja

    za ouvanje i odrivo koritenje izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja.

    III. Konzervacija izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja: razvoj i implementacija regionalne i globalne dugorone konzervacijske strategije; razvoj pristupa i tehnikih standarda konzervacije izvornih i zatienih pasmina domaih

    ivotinja; utemeljenje nacionalne konzervacijske politike; utemeljenje i jaanje in situ konzervacijskih programa; utemeljenje i jaanje ex situ konzervacijskih programa; zasnivanje banke gena.

    IV. Uskladba zakona i institucija, izgradnja kapaciteta: razvijanje i usklaivanje nacionalne politike i zakonodavnih okvira koji se odnose na izvorne i

    zatiene pasmine domaih ivotinja; mobilizacija svih resursa, ukljuujui i novana sredstva za konzervaciju, odrivo koritenje i

    unapreenje izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja; podizanje svijesti o ulozi i vrijednosti izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja; jaanje nacionalnih ljudskih potencijala za karakterizaciju, inventarizaciju i nadzor trendova i

    pripadajuih rizika, za odrivo koritenje, razvoj i konzervaciju izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja;

    utemeljenje i jaanje dravnih institucija, ukljuujui Nacionalnu kontakt toku, u cilju osmiljavanja i provedbe mjera ukljuivanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u unapreenje stoarskog sektora;

    utemeljenje i jaanje nacionalnih obrazovnih, strunih i istraivakih ustanova; utemeljenje i jaanje mogunosti prihvaanja meunarodnih informacija, ukljuivanja u

    istraivanja i programe obrazovanja, koordinacija rada relevantnih institucija.

    10

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    3.3. Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti

    Temeljem Zakona o zatiti prirode (NN 70/05, NN139/08) izraena je Strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 81/99). Ona predstavlja temeljni dokument zatite prirode koji odreuje dugorone ciljeve i smjernice ouvanja bioloke i krajobrazne raznolikosti i zatienih prirodnih vrijednosti te naine njezina provoenja u skladu s ukupnim gospodarskim, drutvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske. Nakon izvrenih analiza provedbe akcijskih planova, utvrenih ciljeva i smjernica, uinjena je revizija Strategije (NN143/08). Udomaene ivotinje izvorne pasmine takoer su dio bioloke raznolikosti Hrvatske. Njihova zatita je u nadlenosti razliitih tijela dravne uprave i regulirana propisima iz podruja zatite prirode, stoarstva, veterinarstva itd. Zakon o zatiti prirode tek je nedavno uveo kategoriju zatiene zaviajne udomaene svojte kojom se moe proglasiti ona ugroena batinjena ivotinjska pasmina koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i ini dio hrvatske prirodne batine. Strateki cilj: ouvati i unaprijediti postojeu raznolikost zaviajnih udomaenih pasmina ivotinja i sorti kultiviranih biljaka svim prikladnim metodama ouvanja (in situ, ex situ, inter situ).

    3.3.1. In situ zatita i ouvanje udomaenih svojti Posljednjih desetljea poljoprivreda je okrenuta sve intenzivnijoj proizvodnji koja daje prednost selektiranim pasminama s izraenim poeljnim proizvodnim svojstvima. Takve pasmine pokazale su se neotpornima, osjetljivima na bolest i zahtjevnijima u dranju. Za razliku od njih, izvorne pasmine nastale su stoljetnim selekcijskim radom ovjeka u izvornom okoliu. One predstavljaju ive spomenike tradicionalnog vjekovnog ljudskog rada i utjecaja stanita, od bezvodnog dinarskog kra, planinskih panjaka do naplavnih ravniarskih polja. Kao takve ine prirodnu ali i kulturnu vrijednost kraja i zemlje iz koje potjeu. Ouvanjem, uzgojem i uporabom izvornih pasmina revitaliziramo i titimo nae krajobraze i stanita, divlje vrste i zaviajne sorte, tradiciju i obiaje ruralnog prostora. Ujedno, njihova raznolikost predstavlja genetski spremnik koji uvijek moe posluiti za poboljanje svojstava drugih selektiranih pasmina. Stoga Strategija predvia slijedee:

    Strateke smjernice osigurati ouvanje kritino ugroenih zaviajnih udomaenih pasmina i sorti, unaprijediti sustav poticaja uzgoja i koritenja zaviajnih udomaenih svojti, poticati koritenje udomaenih zaviajnih svojti za odravanje i unaprjeenje stanja ugroenih

    staninih tipova. Akcijski planovi

    izraditi i provoditi programe ouvanja kritino ugroenih udomaenih zaviajnih pasmina i sorti, razviti program poticaja za koritenje zaviajnih udomaenih svojti u svrhu unaprjeenja stanja

    ugroenih staninih tipova u okviru Poljoprivredno-okolinog programa, poticati uzgoj i dranje zaviajnih udomaenih pasmina i sorti in situ za odravanje ugroenih tipova

    stanita.

    3. 3. 2. Ex situ zatita i ouvanje udomaenih svojti Zatita ex situ znai ouvanje komponenti bioloke raznolikosti izvan njihovih prirodnih stanita. Ovakve mjere izuzetno su vane za vrlo rijetke i ugroene vrste kojima prijeti izumiranje, te je njih ili njihove gene vano sauvati ili razmnoiti u svrhu ouvanja.

    Strateki cilj: ouvati komponente bioloke raznolikosti izvan njihovih prirodnih stanita. Stoga Strategija predvia slijedee:

    Strateka smjernica provoditi ex situ zatitu najugroenijih zaviajnih i endeminih svojti te zaviajnih udomaenih svojti.

    Akcijski planovi

    11

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    razviti programe ex situ zatite najugroenijih zaviajnih i endemskih svojti biljaka i ivotinja, razviti programe ex situ zatite najugroenijih zaviajnih udomaenih svojti, osnovati banku gena ugroenih udomaenih zaviajnih svojti.

    12

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4. POPIS IZVORNIH I ZATIENIH PASMINA DOMAIH IVOTINJA NA PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE

    Izvornom (autohtonom, zaviajnom) pasminom moe se smatrati specifina skupina ivotinja, koja je u odreenoj zemlji dovoljno dugo uzgajana, da bi se genetski adaptirala na tradicionalne proizvodne sustave i okoli (FAO, 1999). Zakon o stoarstvu Republike Hrvatske definira izvorne pasmine kao ''pasmine domaih ivotinja stvorene na podruju Republike Hrvatske. Zakon o zatiti prirode izvorne pasmine domaih ivotinja definira kao udomaenu svojtu, odnosno, udomaenu vrstu na iji je proces evolucije djelovao ovjek kako bi udovoljio svojim potrebama a koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i ini dio hrvatske prirodne batine. Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja nastalih na teritoriju Hrvatske (NN 127/98, NN 73/03, NN 39/06, NN 126/07, 70/09) navodi slijedee pasmine i sojeve kao izvorne i zatiene:

    Goveda - Istarsko govedo - Slavonsko-srijemski podolac - Bua Konji - Hrvatski posavac - Hrvatski hladnokrvnjak - Lipicanac - Meimurski konj Magarci - Istarski magarac - Primorsko-dinarski magarac - Sjeverno-jadranski magarac

    Ovce - Cigaja - Creska ovca - Dalmatinska pramenka - Dubrovaka ruda - Istarska ovca - Krka ovca - Lika pramenka - Paka ovca - Rapska ovca Koze - Hrvatska arena koza - Hrvatska bijela koza

    Svinje - Crna slavonska - Turopoljska Perad - Zagorski puran - Koko hrvatica Pele - Siva pela

    Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja navodi do sada prepoznate i ouvane izvorne pasmine domaih ivotinja nastale na teritoriju Republike Hrvatske. Popis e se nadopunjavati pasminama za koje se potvrdi izvornost. 4.1. Pasmine goveda

    Tri pasmine goveda prepoznate su kao nacionalno genetsko naslijee, te sukladno tome obuhvaene su uzgojnim i drugim programima kojima Republika Hrvatska potie njihovu odrivost. Programi ouvanja istarskog goveda, slavonsko - srijemskog podolca pokrenuti su devedesetih godina dvadesetog stoljea, dok je bua pod programom zatite od 2003. godine. Poduzete mjere zaustavile su negativne populacijske trendove, stabilizirana je populacijska struktura, uinjena je karakterizacija veeg dijela odlika vanjtine, proizvodnosti te se provodi utvrivanje genetske strukture.

    4.1.1. Bua Povijest nastanka: Bua je izvorna pasmina goveda ije je oblikovanje vezano za podruje dananje Hrvatske. Monofiletska teorija pretpostavlja da je formiranje bue zapoelo prije 6 500 godina, introdukcijom udomaenog goveda s Bliskog Istoka u zateene divlje lokalne populacije goveda (sekundarna domestikacija). Opis vanjtine i proizvodne odlike: Bua je pasmina goveda manjeg tjelesnog okvira (visina grebena od 100 do 115 cm). Krave su teke do 250 kg, a bikovi su mase oko 300 kg. Kasnozrela je pasmina, te se junice prvi put priputaju u dobi od 2 godine. Telad je sitna, porodne teine oko 15 kg. enske

    13

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    ivotinje ostaju u rasplodu 10 do 12 godina, a ive i do 20 godina. Uvijek je jednobojna, svijetle, smee, crvene do crne boje s prugom na leima koja je u kontrastu s osnovnom bojom. Manja je frekvencija bua prutaste boje tijela (uske tigraste pruge du tijela). Bui je tipina je srnea gubica (tamno pigmentirana sluzokoa s bijelim rubnim vijencem). Rogovi i papci uvijek su tamne boje. Na kratkim rogovima este su svijetle presvlake oko korijena roga, a vrhovi su redovito crni. Kosti glave su njene, elo redovito iroko, rogovi kratki, jae ili slabije savijeni, u bazi vodoravno usmjereni. Vrat je suh, zategnute koe, s neizraenom vratnom maramom. Lea su uska, kratka i ravna, sapi krovaste i oborene. Proizvodnja mlijeka je oko 700 - 800 litara mlijeka sa 4 do 6% mlijene masti. Uzgojno podruje: Preostala grla nalaze se na podruju Like i Dalmacije, to uz pokazani interes uzgajivaa za ovu pasminu daje nadu u oivljavanje uzgoja. Aktualno stanje pasmine: Program zatite bue pokrenut je 2003. godine. Bua je ukljuena u nacionalni govedarski uzgojni program (2007). Sredinji registar ukazuje da populaciju bue ini 172 krave i 16 bikova u prirodnom pripustu (HPA, 2009). Vie bikova ukljueno je u program UO, to umanjuje razinu gubitka genetske varijabilnosti. Provode se istraivanja vanjtine i genetske strukture. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP visoko ugroena; Ne = 58,6; NeS = 41.

    4.1.2. Istarsko govedo Povijest nastanka: Istarsko govedo fenotipski je blisko skupini podolskih goveda ija je pradomovina podruje Podolije i Volhinija odakle se proirilo velikim dijelom Panonije, te uz Sredozemno more na junu Europu i sjevernu Afriku. Fosilni nalazi (Kanegra - Sialski zaljev; Hijenska pilja -Buje; Golupska jama Buzet; peina Sv. Ane - Trsat; Kupia peina Vranje; andalja II Pula) ukazuju Bos primigenius je bio dominantan bovid ovih prostora. Krajem osamnaestog stoljea provedena je ciljana introdukcija podolskih primigenih talijanskih pasmina iz Romagne, Puglie, Marcha i Polesine. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Istarsko govedo je kasnozrela, dugovjena pasmina umjerene veliine okvira (visina grebena 135 do 150 cm, obujam cjevanice 20-22 cm, duina roga 40-55 cm). Bikovi u grebenu dostiu visinu od 155 do 170 cm. Mlijenost istarskog goveda je mala (800-1 500 kg), no proizvodnja moe dosei i do 14 kg/dan. Najee su jednobojno svijetlosive do bijele boje s prijelazima u tamnije sive nijanse. Bikovi su u pravilu tamniji od krava i junica. Jedna od specifinosti (kod bikova je ea) da imaju tamniji pigment na vratu, pleki, donjem dijelu rebara i trbuha, po nosnom hrptu, falangama, dijelu lica, oko oiju, na rubovima i unutar uki i donjem unutarnjem dijelu repa. Sluznice na onim kapcima i trepavice su tamnosive do crne boje, kao i sluznice analnog otvora enskog spolovila i koa jakog epidermisa. Jezik im je olovasto sive boje, dok je nepce gotovo crne boje. Rogovi su razmjerno dugaki s rasponom od 70 i vie cm, a oblikom nalikuju liri. Na korijenu su sivkasti do ukasti, a od polovice prema vrhu tamnosivi do crni. Telad je kod poroda ee crvena, ali zna biti bijela do siva. Istarsko govedo pripada kasno zrelim pasminama goveda koje svoju zrelost dosee u starosti 6-7 godina to ima za posljedicu i dugu rasplodnu sposobnost. Uzgojno podruje: Populacija istarskog goveda nalazi se na podruju Istre i Primorsko-goranske upanije. Aktualno stanje pasmine: Krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljea pokrenuta je inicijativa o potrebi zatite istarskog goveda. Od 1994. godine pokrenut je program sustavnog praenja, umatiavanja i uzgoja. Aktualnu populaciju ini 21 bik u prirodnom pripustu i 460 krava (HPA, 2009). Godine 2008. prihvaen je Uzgojni program za Istarsko govedo. Vie bikova ukljueno je u program UO. Provode se istraivanja vanjtine i genetske strukture. Savez uzgajivaa istarskog goveda (SUIG) osnovan je 1990. godine s centrom u Vinjanu, a temeljna mu je zadaa skrb o provedbi uzgojnih mjera i promocija pasmine. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP visoko ugroena; Ne = 80,3; NeS = 56,2.

    14

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4.1.3. Slavonsko-srijemski podolac

    Povijest nastanka: Slavonsko-srijemski podolac naselio je podruje ravniarskog dijela Hrvatske prije dva tisuljea, tijekom prodora rimskih legija na ravnice ua Dunava. Pola tisuljea kasnije, podolsko govedo nanovo dopire do ravniarskog dijela Hrvatske zajedno s prodorom avarskih plemena s istoka. Podruje Baranje, kasnije Srijema, Slavnonije i Podravine, temeljilo je do dvadesetog stoljea govedarsku proizvodnju na ovoj pasmini. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Slavonsko-srijemski podolac kasnozrela je pasmina umjerene veliine okvira (visina grebena 125 do 140 cm). Boja slavonsko-srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, esto s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te vei tamni kolutovi oko oiju. Gubica, sluznica oiju i papci su tamno pigmentirani (crni). Vime je maleno. Rogovi su izrazite duljine, esto koso poloeni s vrhovima koji stre na stranu, te velikim rasponom izmeu vrhova (oblik lire). Drugi tip rogova su rogovi postavljeni vie okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Proizvodnja mlijeka je oko 800 1 000 litara u laktaciji. Slavonsko-srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se vei dio godine dri na pai. Uzgojno podruje: Populacija slavonsko-srijemskog podolca nalazi se na podruju Prigorja, Posavine i Slavonije. Park prirode Lonjsko polje i zatieni krajobraz Gajna dre stada podolaca koji su pod uzgojnim pogramom a njihovom ispaom odravaju panjake. Aktualno stanje pasmine: Slavonsko-srijemski podolac se krajem osamdesetih godina prolog stoljea naao na rubu opstanka. Od 1997. provodi se program sustavne zatite preostale populacije. Premda je program zatite pokrenut prije jednog desetljea, zadravanje populacije primarno na jednom uem lokalitetu ograniilo je njen rast. Aktualnu populaciju ine 9 bikova, 107 krava (HPA, 2009). Pasmina je ukljuena u nacionalni govedarski uzgojni program (2007). Budui da je pogodna za manje intenzivne proizvodne sustave dranja, osmiljavaju se programi i gospodarskog koritenja. Vrijedno je spomenuti izmjetanje manjeg nukleus stada u Park prirode Lonjsko polje, gdje se koristi za ouvanje stanita. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP kritino ugroena; Ne = 33,2; NeS = 23,2. 4.1.4. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina goveda Izvorne pasmine goveda su u statusu visoko i kritino ugroenih te radi njihove zatite treba poduzeti slijedee korake: uspostava kontinuiranog praenja populacijskih parametara, podravanje pozitivnih populacijskih trendova, provedba aktivnosti sukladno uzgojnim programima, nastavak karakterizacije vanjtine, genetskog profila i proizvodnih obiljeja, kontinuirana nadopuna genetskog materijala u banku gena, poticanje razvoja programa gospodarskog koritenja, promoviranje pasmina na nacionalnoj i meunarodnoj razini, izrada akcijskih planova za sluajeve kriznih situacija (bolesti, prirodne katastrofe i drugo), usmjeravanje istraivanja na razvoju uinkovitosti in situ modela zatite. 4.2. Pasmine ovaca Izvorne i zatiene pasmine ovaca u Hrvatskoj uglavnom su u povoljnom poloaju u pogledu odrivosti, budui da se ovarska proizvodnja zasniva upravo na njima. Vei broj pasmina ovaca (paka ovca, dalmatinska pramenka, lika pramenka, istarska ovca, creska ovca, krka ovca, rapska ovca, cigaja) je u gospodarskoj funkciji (mlijeko, sir, meso), a njihove proizvodne odlike unapreuju se uzgojnim

    15

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    (selekcijskim) radom. Znatan dio pasmina je eksterijerno, genetski i proizvodno karakteriziran, to predstavlja podlogu ouvanju izvornosti i unapreenju proizvodnih odlika. 4.2.1. Dubrovaka ruda Povijest nastanka: Pretpostavlja se da je nastala za vrijeme Dubrovake Republike krianjem ovaca domae pramenke s merino ovnovima, koje su spoznavi vrijednost njezine vune, iz panjolske, Portugala i Italije uvozili dubrovaki pomorci. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Dubrovaka ruda je osrednje razvijena i skladno graena. Dubrovaka ovca je u veini sluajeva bijele (oko 90 %), a manje crne boje. Prosjena tjelesna masa ovaca je oko 45 kg, a ovnova 55-60 kg. Prednost u uzgoju na ovom podruju u odnosu na druge pasmine Dubrovaka ruda je imala upravo zbog finoe vunskih niti i zbog neto vee mlijenosti (120-160 litara u laktaciji). Plodnost ovaca je 120-150 %, a janjad u dobi od 30-45 dana postie tjelesnu masu 12-15 kg, a u dobi 3-4 mjeseca tjelesnu masu 25-30 kg. Uzgojno podruje: Dubrovaka ruda se uzgaja na uskom pojasu obale od poluotoka Peljeca do granice sa Crnom Gorom. Aktualno stanje pasmine: Dubrovaka ruda je trenutno jedina kritino ugroena izvorna pasmina ovaca u Republici Hrvatskoj. Populaciju dubrovake rude ini 491 umatiena jedinka (HPA, 2009). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP visoko ugroena; Ne = 110,5; NeS = 77,4. 4.2.2. Dalmatinska pramenka Povijest nastanka: Pretpostavlja se da je dalmatinska pramenka nastala na podruju na kojem se i danas uzgaja. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Glava je srednje veliine, u ovaca uglavnom s ravnom profilnom linijom, a u ovnova s blago zaobljenom. Ovnovi imaju snane rogove, ovce su uglavnom bez rogova. Ui su ravno poloene. Trup dalmatinske pramenke je skladno graen. Vrat je srednje duljine. Greben je dobro izraen, a lena linija ravna i pravilna. Noge su vrste i jake. Runo je otvorenog tipa, sa iljastim pramenovima. Tjelesna masa ovaca je od 30 do 40 kg, a ovnova od 45-55 kg. To je kasnozrela pasmina. Boja vune je preteno bijela, iako se u znaajnijem postotku javljaju grla s crnom bojom, a u manjem postotku sa smeom i sivom bojom vune. Odrasle ovce teke su 35-40 kg, a ovnovi 55-60 kg. Uzgojno podruje: Dalmatinska pramenka se uzgaja na irem podruju Velebita (Bukovica, Zrmanja, Jasenice, Starigrad, Karlobag), zatim na podruju od Bukovice prema Kninu, u nacionalnom parku Krka, na padinama Dinare, Kamenice i Biokova i na nekim srednjodalmatinskim otocima (Braa, Hvar, Vis, Kornati) te u priobalnom podruju Zadarske, ibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske upanije. Aktualno stanje pasmine: Veliinu populacije dalmatinske pramenke procjenjujemo na 200 000 grla. Pasmina je proizvodno konkurentna. Pod obuhvatom matinog registra je 7 029 ovaca i 295 ovnova dalmatinske pramenke (HPA, 2009). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. 4.2.3. Paka ovca Povijest nastanka: Paka ovca pripada skupini meriniziranih pramenki otoka Paga. Mijenjanjem proizvodnih ciljeva u prolosti mijenjale su se i pasmine ijim se koritenjem utjecalo na dananji izgled pake ovce. U periodu interesa trita za vunom zabiljeena su krianja s merino ovnovima to je imalo presudan utjecaj na dananji izgled pake ovce.

    16

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    Opis vanjtine i proizvodne odlike: Paka ovca je neto manja od drugih otokih pasmina ovaca. Grla su uglavnom bijele boje, a s oko 2 % javljaju se jedinke crne boje koje se rijetko ostavljaju za rasplod. Plodnost pakih ovaca je oko 120 %, a u laktaciji prosjene duine od oko 180 dana paka ovca proizvede od 80 do 150 i vie litara mlijeka. Osnovni proizvodni cilj uzgajivaa pake ovce je proizvodnja mlijeka kojeg otkupljuju vee sirane na otoku Pagu ili se u veini obiteljskih gospodarstava prerauje u poznati i cijenjeni punomasni tvrdi paki sir. Trup pake ovce je skladno graen, s osrednje izraenim dubinama i irinama. Vrat je srednje duine i miiavosti. Greben izraen i neto nii od kria, te se lena linija blago penje prema nazad. Lena linija je pravilna. Noge su vrste i jake, besprijekorno koordiniranih pokreta i u pravilu donji dijelovi nisu prekriveni vunom. Papci su vrsti i pravilni. Glava je srednje veliine, plemenitog izgleda i dobro dimenzionirana. Profil lica u ovaca je ravan, a u ovnova blago ispupen. Ui srednje veliine (5-7 cm) polustree, veinom prekrivene bijelom dlakom. Ovce su u pravilu bez rogova, dok ovnovi najee imaju vrste i dobro razvijene rogove. Rep nerijetko see do ispod skonog zgloba. Tijelo pake ovce prekriveno je zatvorenim do poluzatvorenim runom mijeane vune. U pojedinih grla runo je neto otvorenije to potvruje da je izvorno paka ovca bila pramenka. Najvei broj ovaca je bijele boje, a pojava crnih primjeraka ili bijelih s tamnijim primjesama je dosta rijetka. Tjelesna masa odraslih ovaca iznosi 30-40, a ovnova 40-50 kg. Aktualno stanje pasmine: Veliina populacije pake ovce je procijenjena na 30 000 ovaca. Pod obuhvatom matinog registra pasmine je 1 919 ovaca i 91 ovan (HPA, 2009). Pasmina je gospodarski konkurentna. Uzgojno podruje: Paka ovca uzgaja se na otoku Pagu. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. 4.2.4. Rapska ovca Povijest nastanka: Tonih podataka o nastanku rapske ovce nema. Obzirom na vanjtinu (runo) oit je utjecaj finorunih pasmina ovaca tijekom oblikovanja rapske ovce. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Rapska ovca je sitna, ali skladne i vrste tjelesne grae. Trup je skladno graen, s osrednje izraenim dubinama i irinama. Vrat je srednje duljine i miiavosti. Greben je dobro izraen. Noge su vrste i jake, s pravilnim i vrstim papcima. Glava ovaca je mala, ravnog profila i bez rogova. U ovnova profil nosne kosti je blago ispupen i najee su rogati. Runo je poluzatvoreno. Ovce su najee bijele. Glava i noge najee su bijeli s tim da se na nogama, glavi i ukama mogu pojaviti crne, smee ili sive pjege. Odrasle ovce teke su 35-40 kg, a ovnovi 55-60 kg, to pokazuje da se hranidbom i selekcijom mogu postii dobri proizvodni rezultati. Rapska ovca je pasmina kombiniranih proizvodnih osobina za proizvodnju mesa, mlijeka i vune. Danas se rapska ovca najveim dijelom uzgaja iskljuivo radi proizvodnje mesa - janjetine. Plodnost je oko 110 %, a tjelesna masa janjadi u dobi 3-4 mjeseca iznosi 25-30 kg. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine je 608 ovaca, 23 ovna i 120 grla mlaih kategorija (HPA, 2009), a cijela populacija je procijenjena na oko 7 500 grla. Uzgojno podruje: Rapska ovca uzgaja se na otoku Rabu. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. 4.2.5. Krka ovca Povijest nastanka: S obzirom na njezine dananje vanjske oznake vidljivo je da je u njezinom stvaranju znaajnu ulogu odigralo krianje s finorunim pasminama. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Krka ovca je sitna, ali skladne i vrste tjelesne grae. ivahna je i otporna. Ovce su najee bijele, a rjee crne, sive ili smee. Glava ovaca je mala, ravnog profila i bez rogova. U ovnova profil nosne kosti je ispupen i najee su rogati. Runo je poluzatvoreno do

    17

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    zatvoreno. Glava i noge najee su bijeli s tim da se na nogama, glavi i ukama mogu pojaviti crne, smee ili sive pjege. Odrasle ovce teke su 33-38 kg, a ovnovi 50-55 kg, to pokazuje da se hranidbom i selekcijom mogu postii dobri proizvodni rezultati. Plodnost je oko 110 %, a tjelesna masa janjadi u dobi 3-4 mjeseca iznosi 25-30 kg. Krka ovca je pasmina kombiniranih proizvodnih osobina. Uzgojno podruje: Krka ovca uzgaja se na otoku Krku. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine su 154 grla (HPA, 2009). Ukupna populacija krke ovce procijenjena je na 15 000 jedinki. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. 4.2.6. Creska ovca Povijest nastanka: O podrijetlu creske ovce nema pouzdanih pokazatelja, ali se pretpostavlja da su na dananji izgled creske ovce najvie utjecaja imali panjolski, talijanski i francuski merino ovnovi ijim se koritenjem u prolosti nastojala popraviti kvaliteta vune creskih ovaca. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Creska ovca je mala, veoma ivahna i izdrljiva, te prilino otporna i prilagodljiva. Trup creskih ovaca je srednje duine i visine, prilino skladno graen s neto tanjim, duim ali izrazito vrstim nogama prilagoenim tvrdim kamenitim terenima otoka Cresa. Plodnost creskih ovaca je 120-150 %. Tjelesna masa janjadi s 30-45 dana iznosi 12-15 kg. Proizvodnja mlijeka iznosi 60-100 litara raunajui i koliinu koju posie janje. Creska ovca spada u skupinu pasmina kombiniranih proizvodnih svojstava, iako se uzgajivai creske ovce nikada nisu isticali po proizvodnji sira, ve po proizvodnji janjadi za meso. Uzgojno podruje: Creska ovca uzgaja se na otocima Cresu i Loinju. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine je 739 ovaca, 38 ovnova i 119 grla mlaih kategorija (HPA, 2009). Ukupna populacija creske ovce procijenjena je na 15 000 jedinki. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. 4.2.7. Istarska ovca Povijest nastanka: Vanjtina istarske ovce upuuje na injenicu da se radi o tipu mediteranske ovce na iji su izgled imale utjecaj neke talijanske pasmine, Gentile di Puglia i bergamska ovca. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Istarska ovca pripada skupini najkrupnijih hrvatskih izvornih pasmina. Skladne je grae, jake konstitucije i naglaene duine trupa. Posebno je izraajna boja istarske ovce. Tijelo je po bijeloj osnovi proarano pjegama, a trbuh i noge su redovito potpuno crni. Nekada je pigmentiranost toliko izraena da izgleda kako je temeljna boja crna. Plodnost istarskih ovaca je 130-150 %, a tjelesna masa janjadi u dobi 45-60 dana je 15-18 kg. Ovce su prosjene tjelesne teine do 70 kg, a ovnova do 100 kg. Ova pasmina spada u skupinu ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava meso-mlijeko. Tijekom laktacije od 200 dana prosjeno proizvede neto vie od 200 kg mlijeka. Najvei broj uzgajivaa istarske ovce proizvodi punomasni tvrdi ovji sir koji je na tritu jako cijenjen. Uzgojno podruje: Istarska ovca uzgaja se na podruju Istre. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine je 1 775 ovaca, 56 ovnova i 430 grla mlaih kategorija (HPA, 2009). Ukupna veliina populacije istarske ovce procijenjena je na 5 000 jedinki. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena.

    18

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4.2.8. Lika pramenka Povijest nastanka: Lika pramenka nastala je u gorsko-planinskim podrujima Like i Gorskog kotara. Tijekom njenog oblikovanja zabiljeeni su pokuaji merinizacije i oplemenjivanja mesno-vunskim ovnovima iz Francuske i Njemake (Merino Precoce, Ile de France, Merinolandschaf) koji nisu ostavili znaajniji trag na pasmini. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Lika pramenka je vrsto graena i snane konstitucije. Ovce su prosjene tjelesne teine 45-55 kg, a ovnovi 65-75 kg. U pravilu je neto izraenije duine nego visine trupa. Tijelo je prekriveno otvorenim runom mijeane vune, sastavljeno od iljastih pramenova. Tipina boja je bijela, proarana veim i manjim crnim mrljama. Proizvodnja mlijeka u laktaciji je 120-150 litara. Janjad u dobi od 3-4 mjeseca postie teinu 25-30 kg. Glavni proizvodni cilj uzgajivaa like pramenke je proizvodnja mesa. Uzgojno podruje: Lika pramenka uzgaja se na podruju Like i Gorskog Kotara. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine su 4 349 ovace, 144 ovna i 1 158 grla mlaih kategorija (HPA, 2009). Veliina populacije like pramenke procijenjena je na 30 000 jedinki. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena.

    4.2.9. Cigaja Povijest nastanka: Cigaja je jedna od najstarijih pasmina ovaca. Stvorena je u Maloj Aziji, odakle se proirila na Balkanski poluotok i u cijelu Europu. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Cigaja je krupna pasmina, vrste grae tijela i snane konstitucije. Trup je osrednje duine, ali relativno uzak i pravokutnog oblika. Ovce su bez rogova, a ovnovi mogu imati rogove. Ui su velike i esto klempave. Glava, ui i noge su crno pigmentirani. Janjad je po roenju sivo mije boje. Ova boja vremenom se gubi tako da sa etiri mjeseca starosti janjad dobiva bijelu boju vune. Cigaja je pasmina kombiniranih proizvodnih osobina za proizvodnju mesa, mlijeka i vune. Iako cigaja u laktaciji moe dati i do 120 litara mlijeka, danas se uzgaja iskljuivo radi proizvodnje mesa - janjetine. Odrasle ovce teke su 50-65 kg, a ovnovi 70-100 kg, to pokazuje da se hranidbom i selekcijom mogu postii dobri proizvodni rezultati. Plodnost je 140-180 %, a tjelesna masa janjadi u dobi 3-4 mjeseca iznosi 30-35 kg. Uzgojno podruje: Cigaja se uzgaja na podruju Slavonije i Baranje. Aktualno stanje pasmine: Pod obuhvatom matinog registra pasmine je 1 937 ovaca, 56 ovnova i 856 grla mlaih kategorija (HPA, 2009). Veliina populacije cigaje procijenjena je na 3 500 jedinki. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena. Uzgaja se i u susjednim dravama. 4.2.10. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina ovaca Izvorne i zatiene pasmine ovaca su u statusu visoko ugroenih (dubrovaka ruda; Ia), potencijalno ugroenih (istarska ovca, cigaja; II) i neugroenih (III) te treba poduzeti slijedee korake u njihovu ouvanju: osigurati kontinuirano praenje populacijskih pokazatelja svih pasmina ovaca, provoditi uzgojni rad sukladno smjernicama uzgojnog programa, nastaviti karakterizaciju vanjtine, proizvodnih obiljeja i genetskih odlika, podravati razvoj programa gospodarskog koritenja, donijeti akcijske smjernice za sluajeve kriznih situacija (bolesti, prirodne katastrofe i drugo), pohraniti genetski materijal u banku gena.

    19

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4.3. Pasmine koza Izvorne i zatiene pasmine koza na podruju Hrvatske su gospodarski aktivne. Hrvatska arena koza je pod sustavnim selekcijskim nadzorom, dok hrvatska bijela koza ulazi u program sustavnog uzgojnog nadzora. 4.3.1. Hrvatska arena koza Povijest nastanka: Hrvatska arena koza nastala je na podruju na kojem se i danas uzgaja. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Hrvatsku arenu kozu karakteriziraju otpornost i prilagodljivost teko pristupanim i teko prohodnim krevitim terenima. Skladne je grae, vrstog okvira i dueg trupa. Glava je srednje duga i ravnog profila. Koze i jarevi mogu biti uti i rogati. Rogovi su tamni, grubi i dvobridni. Ui su srednje duge i najee tamno pigmentirane. Vrat je dug, plosnat i srednje miiav, katkad s resicama. Prsa su uska i plitka, lena linija duga i ravna, sapi strme, noge duge i vrste. Vime je slabo razvijeno, esto pigmentirano ili pjegavo, obraslo grubom dlakom. Tijelo koza prekriva duga, gusta i sjajna dlaka razliite boje. Uzgoj domae arene koze organiziran je uglavnom u krajnje ekstenzivnim uvjetima. Plodnost koza u prosjeku iznosi 100 %, a u boljim stadima moe biti 20-30 % bliznadi. Prosjena mlijenost je oko 100 do 250 litara u laktaciji od 150 do 250 dana. Glavni proizvodni cilj uzgajivaa hrvatske arene koze je proizvodnja jareeg mesa, s tim da se jarad dri do 25 kg tjelesne mase. Uzgojno podruje: Hrvatska arena koza je najbrojnija pasmina koza u Republici Hrvatskoj, a glavna podruja uzgoja ove pasmine su prostor juno od Velebita (Bukovica, podruje Zrmanje), kao i sami juni obronci Velebita (Jasenice, Starigrad, Karlobag), zatim od Bukovice prema Kninu, po nacionalnom parku Krka, u podnoju Dinare i na podruju Biokova. Aktualno stanje pasmine: Veliina populacije hrvatske arene koze procijenjena je na 35 000 grla. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena.

    4.3.2. Hrvatska bijela koza Povijest nastanka: Ova pasmina je nastala krianjem s hrvatskom arenom kozom i bijelim pasminama koza razliitog podrijetla. Sanska koza imala je utjecaj na mlijenost i stabilizaciju boje tijela. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Manja konstitucija, grublja dlaka i druge morfoloke karakteristike ine ovu pasminu slinijom hrvatskoj arenoj nego sanskoj kozi. Glava je mala i suha, najee s rogovima i bijelom bradom. Vrat je dug i osrednje miiav. Dlaka joj je gua, grublja i dua, osobito na bokovima. Hrvatska bijela koza je pasmina kombiniranih proizvodnih svojstava, tako da su glavni proizvodi meso-jaretina, te mlijeko koje se u okviru obiteljskih gospodarstava u kojima se proizvodi odmah i prerauje u sir. Koze su teke izmeu od 35 do 45 kg, a jarevi od 50 do 60 kg. Prosjena mlijenost je 250-300 litara mlijeka u laktaciji od 250 do 280 dana. Prosjena plodnost iznosi 160 do 180 %. Janjad je s dva mjeseca starosti teka 13,5 kg. Uzgojno podruje: Hrvatska bijela koza uzgaja se na prostoru Ravnih Kotara, na Biokovu, u okolici Dubrovnika i na dalmatinskim otocima. Aktualno stanje pasmine: Veliina populacije hrvatske bijele koze procijenjena je na 5 000 grla. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP potencijalno ugroena. 4.3.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina koza: Izvorne i zatiene pasmine koza su u statusu potencijalno ugroenih i neugroenih (II, III) te treba poduzeti slijedee mjere radi njihova ouvanja: provoenje stalnog nadzora populacija, provoenje uzgojnog rada sukladno zadanim ciljevima,

    20

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    upotpunjavanje karakterizacije vanjtine, proizvodnih obiljeja i genetskih odlika, razvijanje programa gospodarskog koritenja, donoenje akcijskih smjernica za krizne situacije (bolesti, prirodne katastrofe i drugo), pohranjivanje genetskog materijala u banku gena. 4.4. Pasmine svinja

    Izvorne i zatiene pasmine svinja (crna slavonska i turopoljska) tite se prvenstveno kroz in situ programe. Dijelom su gospodarski aktivne (crna slavonska svinja). 4.4.1. Turopoljska svinja Povijest nastanka: Turopoljska svinja potie od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europeaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja. Nastala je na podruju dananjeg Turopolja u VI. stoljeu krianjem ike sa slovenskom krko-poljskom pasminom. Prvi pisani trag o turopoljskoj svinji je iz 1352. godine. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Turopoljska svinja spada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga s ugnutim profilom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i poluklempavim uima. Vrat je kratak i slabo miiav, lea su ravna, slabo miiava, a sapi su oborene i takoer slabo miiave. Trbuna linija je ravna, a butovi slabo obrasli miijem. Tijelo je prekriveno gustom kovravom ekinjom bijelo-ute boje s tamnim mrljama veliine dlana, a koa je nepigmentirana, rilo je ruiaste boje. Krmae imaju 10 do 12 sisa. Krmae po leglu prosjeno oprase 7 do 8 prasadi. Kod odbia s dva mjeseca prasad je teka od 10 do 15 kg. Tovljenici u intenzivnom tovu od 20 do 100 kg ostvaruju dnevni prirast do 550 grama. Meso turopoljske svinje je sono i ruiaste boje te je stoga vrlo cijenjeno Uzgojno podruje: Turopoljska svinja je nastala i danas se uzgaja na podruju Turopolja prostora izmeu rijeke Save, rijeke Kupe i Vukomerikih gorica. Danas se Turopoljska svinja uzgaja u iljakovakoj dubravi i Turopoljskom lugu. Takoer postoji jedno stado u podruju Parka prirode Lonjsko polje. Aktualno stanje pasmine: Populaciju turopoljske svinje ine 130 krmae i 15 nerastova (HPA, 2009.). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP kritino ugroena; Ne = 53,8; NeS = 37,7.

    4.4.2. Crna slavonska svinja Povijest nastanka: Crna slavonska svinja nastala je u 19. stoljeu na imanju grofa Pfeiffera u Orlovnjaku pokraj Osijeka. Njezin nastanak vezan je uz potrebu imanja Pfeiffer da se stvori ranozrelija, plodnija svinja s veim prinosom mesa, a koja e zadrati svojstva otpornosti i prilagoenosti dranja na ispai. Pfeiffer je kriao krmae pasmine lasasta mangalica s nerastovima berkir i Poland Chine pasmine. Nakon Drugog svjetskog rata crna slavonska svinja kriana je s nerastovima Cornwall pasmine. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Crna slavonska svinja spada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga, suha s ugnutim profilom, ui su srednje duge i poluklempave. Vrat je srednje dug, dosta irok i dobre muskulature. Trup je dosta kratak s dubokim i irokim grudnim koem. Sapi su srednje iroke i neznatno oborene, unke su srednje obrasle miijem. Noge su relativno kratke i tanke. Koa je pepeljaste boje obrasla srednje dugom i rijetkom ravnom ekinjom. Rilo i papci su crni. Krmae imaju 10 do 12 sisa. Krmae prase 7 do 8 prasadi, koja je kod roenja jednobojno sivkasta i gotovo bez dlake. Kod odbia prasad ima od 8 do 12,3 kilograma. U intenzivnom tovu postiu se dnevni prirasti od 500 do 550 grama uz utroak 4,5 do 5 kg kukuruza za kilogram prirasta. Udio miia u polovicama na liniji klanja je od 32,59 do 42,59. Meso je dobre kakvoe obzirom na boju, ph vrijednost i sposobnost vezanja vode. Postotak intramuskularne masti je visok i kree se od 6 do 8 %.

    21

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    Uzgojno podruje: Crna slavonska svinja uzgaja se na podruju slavonskih upanija: Brodsko-posavske, Poeko-slavonske, Osjeko-baranjske, Vukovarsko-srijemske. Danas se crna slavonska svinja uzgaja i na podruju Sisako-moslavake upanije. Aktualno stanje pasmine: Populaciju crne slavonske svinje ini 669 krmaa i 78 nerastova (HPA, 2009.). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP potencijalno ugroena; Ne = 279,4; NeS = 195,6. 4.4.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina svinja Izvorne i zatiene pasmine svinja su u statusu visoko i kritino ugroenih (I, Ia) te treba provoditi slijedee mjere: praenje populacijske strukture i trendova, provoenje uzgojno selekcijskog rada sukladno smjernicama, upotpunjavanje karakterizacije vanjtine, proizvodnih obiljeja i genetskih odlika, razvijanje programa gospodarskog koritenja, promoviranje pasmine i proizvoda, usklaivanje preventivnih mjera zatite zdravlja i opstojnosti pasmina, donoenje akcijskih smjernica za krizne situacije (bolesti, prirodne katastrofe i drugo), pohranjivanje genetskog materijala u banku gena. 4.5. Pasmine konja

    Dosadanja zatita posavskog konja i hrvatskog hladnokrvnjaka temelji se na in situ programima koji zadravaju navedene pasmine u pozitivnom populacijskom trendu. Rasprostranjenost i uzgojna struktura osigurava lipicanskom konju sigurnu odrivost, dok je meimurski konj u najnepovoljnijem statusu.

    4.5.1. Hrvatski hladnokrvnjak Povijest nastanka: Nastao je krianjem toplokrvnih kobila s uvezenim pastusima ardenske, preeronske, brabantske i drugih hladnokrvnih pasmina. Poeo se sustavno uzgajati u prvoj polovici devetnaestog stoljea. Zbog razliitih poetnih matinih stada kobila te razliitih pastuha hladnokrvnih pasmina koji su djelovali na podrujima Hrvatske uz doprinos okolinih imbenika pojedinog kraja, hrvatski hladnokrvnjak prilino je heterogena populacija u pogledu fenotipskih znaajki. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Hrvatski hladnokrvnjak je teak, irok i robustan nizinski konj, sigurnog koraka i ravnotee, vrste konstitucije. Glava je srednje veliine, irokog ela, ravnog do blago konveksnog profila, izraenih oiju i nozdrva. Vrat je dug, miiav i umjereno visoko nasaen. Grudni ko je irok i dubok. Lopatice su duge, umjereno koso poloene, obrasle miijem i vrsto vezane s trupom. Srednje je dugih, jakih i irokih lea, jakog i irokog spoja. Sapi su nadgraene, iroke, umjereno oborene, rascijepljene s izraenim miijem. Noge su snane s dobro izraenim zglobovima. Kiice su umjereno obrasle dlakom. Stavovi nogu su korektni. Kopita su iroka, umjerene tvrdoe. Griva i rep su obrasli valovitom gustom dugom dlakom. Griva je obostrano razdijeljena. Najee se javlja boja dorata, a rjee vrana, boja alata, kulaa i druge boje. Uzgojno podruje: Hrvatski hladnokrvnjak uzgaja se na podruju Republike Hrvatske sa sreditem uzgoja u Moslavini. Aktualno stanje pasmine: Populaciju hrvatskog hladnokrvnjaka ini 2 778 kobila i 203 pastuha (HPA, 2009.). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP potencijalno ugroena; Ne = 756,7; NeS = 529,7.

    22

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    4.5.2. Hrvatski posavac Povijest nastanka: Hrvatski posavac je autohtona pasmina konja nastala na podruju hrvatske posavine, nekontroliranim krianjem kobila slavonsko-posavskog konja tzv. buaka i drugih lokalnih kobila nepoznatog porijekla, prvotno s toplokrvnim (arapskim, lipicanskim, nonius, engleskim punokrvnim) a kasnije i s hladnokrvnim (brabantskim, ardenskim, preeronskim i norikim) pastusima. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Hrvatski posavac je srednje teki konj vrste konstitucije. Glava je suha, mala, irokog ela, ravnog profila, plemenitog izraaja, malih uiju, velikih i izraenih oiju i nozdrva. Vrat je umjereno dug, dobro obrastao miijem, vrsto nasaen na trup. Grudni ko je irok i dubok. Lopatice su umjereno duge, koso poloene, dobro obrasle miijem i vrsto vezane s trupom. Srednje je dugih, jakih i irokih lea, kratkog, jakog i irokog spoja. Sapi su iroke, umjereno oborene, raskoljene, dobro obrasle miijem. Trbuh je zaobljen, umjerene veliine. Trup je zbijen. Noge su suhe i snane, zglobovi izraeni, a cjevanica kratka. Kiice su slabo obrasle kratkim dlakama. Stavovi nogu su korektni, kopita iroka i povoljno graena. Griva i rep su obrasli valovitom srednje dugom dlakom. Najea boja je dorata, a vranci, alati, kulai ili izabela rjee se javljaju. Spolni dimorfizam je jasno izraen. Istie se njegova otpornost, snaga, skromnost i adaptabilnost. Uzgojno podruje: Uzgojno podruje je prostor Sisako-moslavake upanije, Zagrebake upanije i Grada Zagreba. Uzgaja se u manjem broju i u drugim dijelovima Republike Hrvatske. Aktualno stanje pasmine: Populaciju hrvatskog posavca ini 1 838 kobila i 116 pastuha (HPA, 2009). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP potencijalno ugroena; Ne = 436,5; NeS = 305,5.

    4.5.3. Meimurski konj Povijest nastanka: Poetak stvaranja meimurskog konja predstavljaju dogaaji na drutveno-politikoj i socijalnoj sceni krajem 18. stoljea (reforme Josipa II, Marije Terezije, Francuska revolucija, ukidanje kmetstva i nastanak malih seoskih posjeda). Zbog povoljnog zemljopisno-politikog poloaja Meimurja, na prijelazu 18. u 19. stoljee napredna zbivanja i promjene u Srednjoj Europi znaajno su utjecali na gospodarski ivot Meimurja. Tijekom istog razdoblja temeljna autohtona populacija posluila je kao osnova za stvaranje meimurskog konja, sustavnom introdukcijom preeronskih, flamanskih i ardenskih, te u manjoj mjeri brabantskih i burgundskih pastuha. Ovaj konj bio je izrazito cijenjen kao transportni konj ili konj za vuu veih tereta. Meimurski konj spominje se u gotovo svim hipolokim leksikonima i atlasima svijeta. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Meimurski konj ubraja se u skupinu tekih, hladnokrvnih, radnih konja. Glava je relativno mala s malim iljatim uima. Vrat je kratak i miiav, greben izraen, lea su iroka i kratka, sapi iroke i raskoljene. Prsa su snana, duboka i iroka sa zaobljenim rebrima. Noge su korektno graene, vrste, irokih kopita. Trup je irok, dubok i zbijen. Otporan je i relativno skromnih zahtjeva u hranidbi. Najea boja je dorata, a rjee se javlja vrana, alata i druge boje. Uzgojno podruje: Uzgojno podruje je podruje Meimurja po kojem je i dobio ime, prostor na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske izmeu rijeke Drave i Mure. Aktualno stanje pasmine: Populaciju meimurskog konja ini 21 kobila i 7 pastuha (HPA, 2009). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP kritino ugroena; Ne = 21; NeS = 14,7. 4.5.4. Lipicanac Povijest nastanka: Godinom nastanka lipicanske pasmine smatra se 1580., kada je austro-ugarski nadvojvoda Karlo II kupio dobro Lipicu s namjerom da osnuje ergelu koja bi podmirivala potrebe dvora za dobrim karosijerima. U Hrvatskoj sustavan uzgoj lipicanske pasmine zapoinje 1806. godine, dolaskom konja ergele iz Lipice, koja se bjeei pred Napoleonom sklonila na akovaku Ergelu. Lipicanac je u naim podrujima izvrsno prihvaen, te se brzo s Ergele proirio i u zemaljski uzgoj.

    23

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    Uzgoj lipicanske pasmine u Slavoniji postao je dio tradicije, o emu svjedoe dananje smotre folklora, konjika natjecanja i druge manifestacije, na kojim se neizbjeno pojavljuju lipicanski konji. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Ovaj barokni konj postao je poznat po plemenitoj i vrstoj tjelesnoj grai, otpornosti, skromnosti u smjetaju i hranidbi, sposobnosti uenja i volji za radom. Glava je suha, srednje duga i umjerene veliine s bistrim i ivahnim oima. U nosnom dijelu moe se javiti i umjerena konveksnost. Vrat je srednje dug, miiav, lijepo povijen i visoko nasaen. Spoj izmeu glave i vrata dobro vezan. Prsa su umjerene dubine i irine. Lopatica je duga, blago poloena i dobre miiavosti. Spoj je umjereno dug i miiima dobro vezan. Sapi su jake, vrste, blago zaobljene i poloene. Noge su korektno graene, zglobovi naglaeni i suhi. Kopita su vrsta, skladna i dobre kakvoe. Stavovi nogu su korektni. Kretnje su izdane, hod visok, korak dug, elegantan i uravnoteen. Karakter lipicanca je uravnoteen. Uzgojno podruje: Cijelo podruje Republike Hrvatske, a naroiti intenzitet uzgoja u Slavoniji i Baranji. Ergele u akovu i Lipiku kao matine ergele lipicanske pasmine centar su uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj i svojim radom kontinuirano izravno i neizravno utjee na podizanje kvalitete u zemaljskom uzgoju. Lipicanca danas moemo nai u mnogim drugim zemljama, a vaniji uzgoji su u Sloveniji, Austriji, Italiji, Hrvatskoj, Maarskoj, Rumunjskoj i Slovakoj. Aktualno stanje pasmine: Populaciju istokrvnog lipicanskog konja ini 396 kobila i 177 pastuha (HPA, 2009.). Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP nije ugroena; Ne = 489,3; NeS = 342,5. 4.5.5. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina konja Izvorne i zatiene pasmine konja su u statusu potencijalno i kritino ugroenih (II, Ia) te treba poduzeti slijedee mjere: kontinuiran nadzor populacijskih pokazatelja (struktura, trendovi), provoenje uzgojno selekcijskog rada sukladno zadanim uzgojnim programskim smjernicama, podravanje zasnivanja nukleus stada (ergela), nastavak karakterizacije vanjtine, proizvodnih obiljeja i genetskog profila, razvijanje i podravanje programa gospodarskog koritenja, promoviranje pasmine i proizvoda, razvijanje i integracija sekundarnih uporabnih programa (rekreacija, turizam, manifestacije, ), razvijanje i integracija programa odravanja bioraznolikosti zatienih podruja, provoenje istraivakih i edukacijskih aktivnosti, pohranjivanje genetskog materijala u banku gena.

    4.6. Pasmine magaraca

    Izvorne pasmine magaraca tite se kroz in situ programe. Obzirom na veliinu populacije primorsko-dinarski magarac je najbrojniji, dok su sjeverno-jadranski i istarski magarac u skupini kritino ugroenih. 4.6.1. Primorsko-dinarski magarac Povijest nastanka: Premda ne postoje pouzdani pokazatelji o filogenezi primorsko-dinarskog magaraca, opravdano se pretpostavlja da je oblikovan na dananjem uzgojnom podruju hrvatskog priobalja, razvijajui odlike adaptabilnosti i vrsne radne sposobnosti, uz zadravanje manjeg tjelesnog okvira, prilagoenog sunom krkom podneblju. Inozemne pasmine magaraca dijelom su introducirane u populaciju primorsko-dinarskog magarca, no ne postoje pouzdani pokazatelji. Opis vanjtine i proizvodne odlike: vrste je konstitucije, skladne grae, manjeg kompaktnog tjelesnog okvira. Glava, rep i noge su u donjem dijelu za nijansu tamniji od trupa. Boja trbuha varira od svijetlo sive do bijele kao i unutarnja strana stegana. Tamna pruga du lopatica i lea (kri) je izraena i jasno uoljiva. Poprene tamne pruge na nogama (zebrice) su takoer izraene i jasno uoljive. Griva je

    24

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    jaka, strea, s tamnijim vrnim rubom, a rijetko je potpuno crna. Glava je srednje veliine, ravnog do blago konkavnog profila, kratkih uiju s tamnijim vanjskim rubom i bijelim dlakama u sredini uha, slabo do srednje izraene oale. Boja gubice je svijetla do bijela s tamnom do crnom regijom nozdrva. Vrat je srednje duine i muskuloznosti. Greben je dug ali slabo izraen, lea ravna do blago uleknuta. Nadgraenost nije jako izraena ali je uoljiva. Sapi su kose, slabo muskulozne s istaknutim sakralnim dijelom. Prsa su plitka i uska. Trbuh je pravilno razvijen, rijetko objeen. Noge su vrste sa srednje jakim kostima. Kopito je malo ali tvrdo, prilagoeno krevitom terenu, ali nedostatkom kretanja i njege esta je pojava deformacija. Boja trupa je veinom pepeljasto siva, a u manjoj mjeri zastupljena je tamno smea boja. Potpuno crna grla su rijetka. Uzgojno podruje: Uzgojno podruje primorsko dinarskog magarca je juni i sredinji dio hrvatskog priobalja (Dubrovakoneretvanska, ibenskokninska, Splitskodalmatinska i Zadarska upanija). Dio populacije primorsko dinarskog magarca moe se nai i u drugim dijelovima Hrvatske, no u manjem broju. Aktualno stanje populacije: Primorsko dinarski magarac je najbrojnija pasmina magaraca u Hrvatskoj. Pod uzgojnim obuhvatom je oko 1 500 grla, dok ukupnu populaciju procjenjujemo na 2 000 do 2 500 jedinki. Status ugroenosti populacije: Visoko ugroena.

    4.6.2. Sjeverno-jadranski magarac Povijest nastanka: Sjeverno-jadranski magarac oblikovan na podruju sjevernog jadrana, primarno kvarnerskog otoja. Oblikovan je na lokalnoj populaciji magaraca uz povremenu introdukciju genoma krupnijeg istarskog magarca i manjeg primorsko-dinarskog magarca. Preostala populacija sjeverno-jadranskog magaraca je po svojim obiljejima osobita te kao takva vrijedna zatite. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Svojstvena mu je vrsta konstitucija, pravokutan tjelesni okvir i snana tjelesna graa. Obzirom na veliinu tjelesnog okvira nalazi se izmeu primorsko-dinarskog i istarskog magarca. Griva je duga, tamna, ponekad sa svjetlijim baznim dijelom dlaka, uglavnom strea, ali nekad pada na stranu. Glava je profinjena, velika, ravnog profila, s dugim uima koje imaju bijele dlake u unutranjosti i taman uni rub. Oale su bijele i dobro izraene, gubica bijela s tamnom regijom nozdrva. Vrat je umjereno irok, muskulozan i dobro nasaen. Greben je dug i slabije izraen, lena linija ravna do blago konveksna. Uoava se nadgraenost. Sapi su blago strme, srednje muskulozne s izraenim sakralnim dijelom. Prsa su srednje duboka ali uska. Rep je srednje visoko nasaen sa upom dugih dlaka na zavretku. Noge su vrste s umjereno jakim kostima. Kopito je srednje veliine, tvrdo i izdrljivo. Boja trupa uglavnom varira od tamnosmee do crne, a samo u manjoj mjeri zastupljena tamno siva boja. Trbuh kao i unutarnja strana stegana je sive do prljavo bijele boje. Kri i zebrice uglavnom nisu jasno uoljive. Uzgojno podruje: Obitava na Kvarnerskom otoju, sjevernom dijelu Jadranskog priobalja i u istonom dijelu Istarskog poluotoka. Aktualno stanje populacije: Ukupna veliina procijenjena je na 150 jedinki. Status ugroenosti populacije: Kritino ugroena. 4.6.3. Istarski magarac Povijest nastanka: Istarski magarac je nastao je podruju centralne, june i zapadne Istre. Tijekom oblikovanja istarskog magarca povremeno je unoen genom krupnijih, prvenstveno talijanskih pasmina magaraca. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Istarskom magarcu svojstvena je vrsta konstitucija, veliki kvadratian okvir. Glava je velika, nezgrapna, ravnog do blago konkavnog profila s dugim uima koje

    25

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    imaju bijele dlake u unutranjosti. Oale su bijele i dobro izraene. Gubica je bijela s crnom regijom nozdrva. Vrat je irok, muskulozan i dobro nasaen. Greben je dug i izraen, lena linija uglavnom blago ulegnuta. Nadgraenost je znatna u odnosu na visinu grebena. Sapi su strme, srednje miiave s istaknutim sakralnim dijelom. Prsa su srednje dubine, ali uska. Trbuh je pravilno razvijen, rijetko objeen. Rep je nisko nasaen s upom dugih dlaka na zavretku. Noge su vrste s jakim kostima. Kopito je srednje veliine, tvrdo s rijetkim deformacijama. Boja trupa je veinom crna, rijetko tamno smea. Trbuh kao i unutarnja strana stegana je od sive do bijele boje. Kri i zebrice nisu uoljive. Griva je crna, izraena i strea, a rijetko pada na stranu. Uzgojno podruje: Istarski magarac se uzgaja u centralnom, junom i zapadnom dijelu Istarskog poluotoka. Aktualno stanje populacije: Ukupna veliina procijenjena je na 200 jedinki. Animiranje javnosti, promotivne aktivnosti i integracija u turistike manifestacije ine odrivost ove pasmine magaraca izglednim. Status ugroenosti populacije: Kritino ugroen. 4.6.4. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina magaraca Izvorne pasmine magaraca su u statusu visoko i kritino ugroenih populacija (I, Ia) te treba poduzeti slijedee mjere: prilagodba matinih knjiga standardima pasmina (razdvajanje matinih knjiga pasmina), nadopunjavanje karakterizacije pasmina, kontinuiran nadzor populacijske strukture i trendova, dizajniranje uzgojnih programa za svaku pasminu, podravanje zasnivanja nukleus stada (ergela), razvijanje i podravanje programa gospodarskog koritenja, oblikovanje sekundarnih uporabnih programa (turistiki, folklorni i drugi sadraji), pohranjivanje genetskog materijala u banku gena, animiranje javnosti u cilju promoviranja pasmina. 4.7. Pasmine peradi Dvije autohtone pasmine peradi u Hrvatskoj su prepoznate i zatiene kao izvorne. tite se kroz in situ programe ouvanja. 4.7.1. Koko hrvatica Povijest nastanka: Pasmina je nastala poetkom 20. stoljea odabiranjem podravskog soja domae kokoi i njezinim krianjem s Leghorn pijetlovima. U daljnjem uzgoju izluuju se sve jedinke s bijelim perjem, a ostavljaju one crne, crvene, smee i jarebiaste boje. Konani izgled i odlike dobiva krianjem s pasminom Wellsummer. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Koko hrvatica uzgaja se u tri osnovna tipa koji se razlikuju po boji perja: crni, crveni i jarebiasti ili zlatni. Crni tip je metalno zelenog sjaja, a i pijetao i koko imaju naranasto-uto vratno perje. Perje crvenog tipa moe biti u rasponu od boje cigle do tamnocrvene, na vratu je naranasto-uto, a na repu crno. Boja perja na leima jarebiastog tipa moe biti u prijelazima od smee do tamnocrvene boje, dok su prsa, trbuh i rep sjajne crne boje. Vratno perje je naranasto-uto. Glava je mala i bez kukmice. Krijesta je jednostruka crvena, srednje veliine, podunjaci su mali bijele boje, a podbradnjaci srednje veliki i crveni. Tjelesna masa pijetlova kree se izmeu 3,5 i 4 kg, a koka izmeu 2,5 i 3 kg. Uz dovoljno zelene hrane daje kvalitetno meso. Odlikuje se dobrom nesivou jaja, a uz to je izvanredna kvoka. Istie se otpornou na bolesti i brigom za potomstvo te dobrom nesivou i dobrom kvalitetom mesa. Uz dobru njegu i hranidbu moe snijeti i vie od 200 jaja godinje. Ovo je jedna od malobrojnih pasmina kokoi koja je zadrala instinkt za sjedenjem na jajima.

    26

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    Uzgojno podruje: Koko hrvatica je rasprostranjena na podruju Podravine, Meimurja i Hrvatskog Zagorja. Aktualno stanje pasmine: Poduzete su poetne mjere zatite. Provedena su poetna umatiavanja i oblikovanja nukleus jata. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP visoko ugroena. 4.7.2. Zagorski puran Povijest nastanka: Zagorski puran kao i ostale pasmine purana potjeu od meksikih i sjeverno-amerikih divljih purana gdje i danas slobodno ive njihovi preci. Krajem 15. i poetkom 16. stoljea na brodovima panjolske mornarice pura je stigla u Europu, i to najprije u panjolsku, zatim se proirila u ostale zapadnoeuropske zemlje, te potom i u prostor Podunavlja. U podruju Hrvatskog zagorja uzgaja se stoljeima, gdje su klima i nain dranja bitno utjecali na prepoznatljivost purana iz ovog podruja. Opis vanjtine i proizvodne odlike: U Hrvatskom zagorju se uzgajaju etiri soja purana koji se prvenstveno razlikuju po boji perja. Najzastupljeniji je bronani, a najrjei crni tip, dok svijetlog i sivog tipa ima neto vie. Perje na vratu, prsima i leima bronanog (bronastog) tipa izrazito je crno sa zelenim sjajem. Perje potrbuja i butina je gotovo crno, bez sjaja, a na pregibima crno-smee-pepeljaste boje. Krilno perje je pepeljasto-crne boje s bijelim prugama i crnim rubovima. Repna pera su crno-smea proarana svijetlosmeim prugama i zavravaju bijelim rubom. Crni tip zagorskog purana prekriven je potpuno crnim perjem, bez primjesa perja drugih boja. Sivi soj purana po vratu, prsima i leima ima osnovnu crnu boju, proaranu bijelim perjem, to daje dojam sivog, dok su repna pera slina bronanom tipu purana. Perje svijetlog tipa purana je bijelo, na leima, repu i krilima proarano svijetlosmeim, sivim ili crnim perima. Purice su kod svih sojeva znatno sitnije od purana i perje im je bez sjaja. Purice su pitomije i mirnije, za razliku od purana koji su agresivni i ne trpe suparnike. Purani u dobi od 28 tjedna postiu prosjenu tjelesnu masu od 6,5 kg, a purice prosjeno 4,0 kg. Prema studiji provedenoj u Zagorju 1999. godine utvrena prosjena teina odraslih purica je 3,9 0,6 kg, a purana 6,9 1,3 kg. Purice u sezoni snesu u prosijeku 15,65 jaja, a od nasaenih jaja izvali se 80 % puria. Uzgojno podruje: Uzgojno podruje zagorskog purana ini Hrvatsko Zagorje, odnosno Krapinsko-zagorska i Varadinska upanija te sjeverni i sjeverozapadni (rubni) dijelovi Zagrebake upanije (opine Gornja Bistra, Jakovlje, Zaprei, Sveti Ivan Zelina, Donja Stubica, Bedekovina, Marija Bistrica) i Koprivniko krievake upanije (opine Kalnik, Krievci i Sveti Petar Orehovec). Aktualno stanje pasmine: U 2007. godini u matinom registru je 2 151 zagorskih purana. Nadzor umatienja provode djelatnici HPA-a, u dobi od iznad est mjeseci. Status ugroenosti pasmine: FAO/EAAP visoko ugroena. 4.7.3. Smjernice programa zatite izvornih i zatienih pasmina peradi Izvorne i zatienih pasmine peradi su u statusu visoko ugroenih populacija (I) te treba poduzeti slijedee mjere: kontinuiran nadzor populacijske strukture i trendova, provoenje uzgojnih programa, dopunjavanje spoznaja o odlikama vanjtine i genetskog profila, podravanje programa gospodarskog koritenja, integriranje programa u sekundarne uporabne sadraje (turistike, folklorne i drugo), donoenje akcijskih smjernica za krizne situacije (prirodne katastrofe, bolesti i drugo), pohranjivanje genetskog materijala u banku gena.

    27

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    28

    4.8. Pasmine pela 4.8.1. Siva pela Povijest nastanka: Siva pela (Apis mellifera carnica) se razvila na podruju juno od Alpa, (Balkanski poluotok, Panonska nizina). Kroz povijest pelarenja na naim podrujima siva pela je zadrala dominaciju. Opis vanjtine i proizvodne odlike: Siva pela je morfoloki prepoznatljiva. Dobro je obrasla kratkim dlaicama sive boje po itavom tijelu. Duina dlaica kod sive pele je od 0,25 do 0,35 mm. Boja hitina je tamna, gotovo crna, prvi leni poluprsten moe biti smee-crvenkast ili taman s tokicama ili pjegama. Za meusobno razlikovanje pasmina koriste se morfometrijske odlike koji ukljuuju niz mjera na krilima i kolutiima na zatku, te mjerenja segmenata nogu. Posebno znaajne odlike sive pele su u njihovom mirnom ponaanju i u usporedbi s drugim pasminama, daleko manjem obrambenom nagonu. Uz to su vrlo uspjene u umjerenom i hladnom klimatskom podruju. Prezimljuju u malim zajednicama, te su im za zimu potrebne daleko manje zalihe hrane nego u drugih pasmina. Meu vane pelinje proizvode uz med ubrajaju se pelud, propolis, matina mlije, vosak, pelinji otrov, paketni rojevi pela i pelinje matice. Sekundarna, ali vana funkcija pela je u opraivanju bilja, budui da ih moemo razmnoiti do eljenog broja i postii potrebnu saturaciju povrina. Opraivanje pelama poveava kvalitetu i kvantitetu prinosa ratarskih kultura i voarskih nasada, a u sjemenarstvu znaajno poveava klijavost, te tako poveava prinose. Uzgojno podruje: Siva pela (Apis mellifera carnica) se uzgaja diljem cijelog svijeta. Jedna je od najcjenjenijih pasmina pela. Ukljuena je u selekcijske programe irom svijeta. Aktualno stanje pasmine: U 2007. godini registrirano je preko 314 000 pelinjih zajednica s pokretnim saem kod 3 390 pelara (HPA, 2008). U odnosu na protekle godine zabiljeen je znaajan porast broja registriranih pelinjih zajednica i pelara. Uzgoj matica pela provode registrirani uzgajivai matica s ciljem poboljanja gospodarskih odlika, a godinje uzgoje od 20 000 do 25 000 matica. Status ugroenosti pasmine: Prema broju zajednica siva pela nije ugroena. Zbog specifinosti parenja (za vrijeme leta slobodno u prirodi) treba zatititi cijelo podruje od unoenja drugih pasmina pela. Uz to, potrebna je dodatna briga zbog ugroenosti pela novim bolestima i tetnicima, te stanjem okolia. 4.8.2. Smjernice programa zatite pela U zatiti izvorne populacije pela treba poduzeti slijedee mjere: kontinuiran nadzor populacijskih pokazatelja (struktura, trendovi, pojave gubitaka), provoenje uzgojno selekcijskog rada sukladno zadanim uzgojnim programskim smjernicama, nastavak karakterizacije vanjtine, proizvodnih obiljeja i genetskog profila, razvijanje i podravanje programa gospodarskog koritenja, promoviranje pasmine i proizvoda, razvijanje i integracija sekundarnih uporabnih programa (turizam, manifestacije, ), razvijanje i integracija programa odravanja bioraznolikosti zatienih podruja, provoenje istraivakih i edukacijskih aktivnosti, pohranjivanje genetskog materijala u banku gena.

  • Nacionalni program ouvanja izvornih i zatienih pasmina domaih ivotinja u Republici Hrvatskoj

    29

    4.9. Prikaz stanja ugroenosti izvornih i zatienih pasmina u Republici Hrvatskoj Tablica 1. Prikaz izvornih i zatienih pasmina, veliine populacije, kategorizacije obzirom na ugroenost, procjena trenda i uinkovitosti in situ programa

    Broj uzgojno valjanih jedinki Pod kontrolom

    Efektivna veliina populacije (Ne) Vrsta Pasmina Ukupno

    (*procjena) Mukih enskih Podmlatka Ne NeS

    Kategorizacija statusa pasmine obzirom na

    ugroenost

    Procjena populacijskog trenda

    Lipicanac 1 224 177 396 651 489,3 342,5 Nije ugroena (III) Stabilan Hrvatski hladnokrvnjak 5 334 203 2 778 2 353 756,7 529,7 Potencijalno ugroena (II) Pozitivan Hrvatski posavac 4 350 116 1 838 2 396 436,5 305,5 Potencijalno ugroena (II) Stabilan Konji

    Meimurski konj 37 7 21 9 21,0 14,7 Kritino ugroena (Ia) Negativan Istarski magarac Kritino ugroena (Ia)* Pozitivan * Primorsko dinarski magarac Visoko ugroena (I)* Pozitivan * Magarci Sjeverno jadranski magarac

    200* 2 500*

    150* 361 1 024 451

    Kritino ugroena (Ia)* Stabilan* Bua 269 16 172 81 58,6 41,0 Visoko ugroena (I) Stabilan Istarsko govedo 789 21 460 308 80,3 56,2 Visoko ugroena (I) Pozitivan Goveda Slavonsko srijemski podolac 171 9 107 55 33,2 23,2 Kritino ugroena (Ia) Stabilan Paka ovca 30 000* 91 1 919 380 - - Nije ugroena (III) Stabilan Krka ovca 15 000* 7 133 12 - - Nije ugroena (III) Stabilan Lika ovca 30 000* 144 4 349 1 158 - - Nije ugroena (III) Stabilan Ruda ovca 491 30 350 111 110,5 77,4 Visoko ugroena (I)* Pozitivan Rapska ovca 7 500* 23 608 120 - - Nije ugroena (III) Stabilan Dalmatinska pramenka 200 000* 295 7 029 811 - - Nije ugroena (III) Stabilan Istarska ovca 5 000* 56 1 775 430 - - Nije ugroena (III) Stabilan Creska ovca 15 000* 38 739 119 - - Nije ugroena (III) Stabilan

    Ovce

    Cigaja 3 500* 56 1 937 856 - - Nije ugroena (III) Stabilan Hrvatska bijela koza 5 000* 2 66 10 - - Potencijalno ugroena (II)* Stabilan* Koze Hrvatska arena koza 35 000* 20 435 62 - - Nije ugroena (III)* Stabilan* Crna slavonska svinja 1 189 78 669 442 279,4 195,6 Potencijalno ugroena (II) Pozitivan Svinje Turopoljska svinja 173 15 130 28 53,8 37,7 Kritino ugroena (Ia)* Negativan Koko Hrvatica 1 000* - 122 - - - Visoko ugroena (I)* Stabilan* Perad Zagorski puran - - 2 151 - - - Visoko ugroena (I) Pozitivan