Prof. dr. sc. Živko Vukovi , dipl. ing. grad.

1

SADRŽAJ

1. UVOD

2. TEMELJNI EKOLOŠKI POJMOVI2.1. EKOLOGIJA2.2. ŽIVOTNO STANIŠTE2.3. EKOLOŠKI INIOCI

2.3.1. NEŽIVI INIOCI2.3.2. ŽIVI INIOCI2.3.3. UTJECAJ EKOLOŠKIH INILACA

2.4. ŽIVOTNA ZAJEDNICA2.5. EKOSUSTAV2.6. BIOLOŠKA RAZNOLIKOST2.7. ŽIVOTNI PROSTOR

2.7.1. ATMOSFERA2.7.2. PEDOSFERA/LITOSFERA2.7.3. HIDROSFERA

3. GLOBALNE PROMJENE U OKOLIŠU3.1. OSNOVNI POJMOVNIK3.2. SEKTORSKA OPTERE ENJA3.3. PROMJENE U ATMOSFERI

3.3.1. SMANJENJE KVALITETE ZRAKA3.3.2. OŠTE ENJE OZONSKOG OMOTA A3.3.3. KLIMATSKE PROMJENE

3.4. PROMJENE U PEDOSFERI/LITOSFERI3.5. PROMJENE U HIDROSFERI3.6. PROMJENE ISPUŠTANJEM ENERGIJE3.7. SMANJENJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

2

4. UTJECAJI GRADITELJSTVA NAOKOLIŠ4.1. UTJECAJ GRADOVA4.2. UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADA4.3. UTJECAJ PROMETNICA4.4. UTJECAJ VODOGRADNJA

5. ODRŽIVI RAZVOJ I GRADITELJSTVO5.1. OKOLIŠNA ODRŽIVOST I ODRŽIVI RAZVOJ5.2. NA ELA ODRŽIVOG RAZVOJA U GRADITELJSTVU

6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA6.1. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA6.2. SUBJEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA6.3. NA ELA ZAŠTITE OKOLIŠA6.4. TEMELJNI DOKUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA6.5. MJERE I POSTUPCI ZAŠTITE OKOLIŠA

6.5.1. POLITI KI I SOCIOLOŠKI PRISTUP6.5.2. PRAVNE MJERE6.5.3. PLANIRANJE PROSTOROM6.5.4. GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE6.5.5. ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE6.5.6. INSTITUCIONALNE MJERE

3

1. UVODZAŠTITA OKOLIŠA

(engl. ENVIRONMENT PROTECTION; ENVIRONMENTAL PROTECTION)(njem. UMWELTSCHUTZ)

skup aktivnosti, odluka i mjera u cilju (i) sprje avanja zaga ivanjaokoliša i (ii) racionalne upotrebe njegovih prirodnih bogatstava.

4

Pod okolišem, odnosno životnom sredinom, podrazumijeva se ukupno ovjekovomaterijalno okruženje koje ini:

(1) živa priroda: (1a) sve vrste biljaka (flora);

(1b) skup svih životinjskih vrsta (fauna);

(1c) svi mikroorganizmi;

(2) neživa priroda (zrak, vode, tlo - u užem smislu);

(3) ljudske tvorevine (naselja, prometnice, industrijska postrojenja i proizvodi –uklju uju i i otpad).

5

Okoliš je mogu e pojmiti i kao složeni sustav u kojemu se odvija ovjekov život, akoji se sukladno prethodnoj definiciji može podijeliti na:

(1) PRIRODNI OKOLIŠ,

(2) UMJETNI, IZGRA ENI, odnosno STVORENI OKOLIŠ ili TEHNOSFERU.

6

(1) PRIRODNI OKOLIŠ ine živa i neživa priroda:

(1a) atmosfera – plinoviti plašt kojime je obavijena Zemlja;

(1b) litosfera – vanjska zemljina kamena kora iji površinski, tanak zem-ljišni sloj - pedosferu ine razli ita tla;

(1c) hidrosfera – vodeni plašt zemaljske kugle;

(1d) biosfera ili ekosfera – cjelokupan prostor na Zemlji koji je naseljenživim bi ima (tu pripadaju donji slojevi atmo-sfere, litosfera/pedosfera i hidrosfera).

7

(2) UMJETNI OKOLIŠ ine ljudske tvorevine.

8

Broj svjetskog stanovništva raste znatnobrže nego proizvodnja hrane, a prirodni seresursi neracionalno troše i rasipaju.Znatno se pove ala koli ina otpadne tvari ienergije koje se izravno ili neizravnoispuštaju u okoliš.

Nažalost, ovjek je danas, kao glavnizaga iva prirode, (i) demografskomekspanzijom i (ii) tehnološkimrazvojem u golemoj mjeri pove ao svojutjecaj na okoliš, koji u izmijenjenimprilikama sve negativnije djeluje nanjegovo zdravlje i ozbiljno muugrožava i sam opstanak.

9

Razvojem kemijske industrije pojavile suse umjetne tvari i spojevi kojih nikada nijebilo u prirodi, pa nisu niti postojali organi-zmi koji bi takve tvari i spojeve razgradili.

Gomilanje postojanih (perzistentnih) iopasnih tvari u okolišu izazvalo jeodre ene procese u biosferi, pa su se udijelovima prirodnog okoliša po eleopažati neo ekivane, ali i neželjenepromjene.

10

• Odziv takvih neželjenih poreme aja okoliša izravno utje e na uvjete ovjekovog življenja.Ne ist zrak, poja ano sun evo zra enje, klimatske promjene, nedostatak vodeodgovaraju e kvalitete, zaga eno plodno tlo - samo su neke od posljedica dosadašnjegponašanja ovjeka na Zemlji.

Dakle, op a kriza okoliša izazvana jeljudskim djelatnostima, tj. antropogenimutjecajima.

11

Mjera antropogenog utjecaja na potrošnju prirodnih resursa izražava se ekološkimotiskom.Ekološki otisak (engl. Ecological Footprint) predstavlja površinu biološki aktivnogzemljišta i mora, izraženu u hektarima po stanovniku, potrebnu da se obnove(regeneriraju) resursi koje ljudska populacija troši i da se prihvati (apsorbira) otpadkoji nastaje u procesima trošenja resursa, imaju i u vidu postoje e tehnologije ipraksu gospodarenja resursima, slika 1.1.

Slika 1.1. Ekološki otisci po svjetskim regijama

12

Razuman odnos prema raspoloživim prirodnimbogatstvima: zraku, vodama, šumama i plodnom tlu,sirovinama i energiji, te težnja prema usmjerenom,cjelovitom i dugoro nom programu za njihovo razumnoiskorištavanje i zaštitu, uvjet je opstanka ovje anstvana Zemlji.

Zato se danas u svijetu velika pažnja posve uje unapre enju i zaštiti okoliša, budu i dadegradacija okoliša postaje ko nicom daljeg razvoja. Smatra se da je problem zaštiteokoliša jedno od osnovnih pitanja suvremene civilizacije, povezan sa sudbinomljudske vrste.

13

Problemi vezani uz zaštitu okoliša nisu novi, ali sesvijest o potrebi njihovog rješavanja razvila tek uposljednjih nekoliko desetlje a. Kako je rije o vrlosloženim problemima, pristup njihovom rješavanju morabiti interdisciplinaran i niti jedna znanstvena iliinženjerska disciplina ne može svojatati isklju ivo pravona njihovom rješavanju.

Mnoge metode istraživanja razvijene u raznimznanstvenim i inženjerskim disciplinama trebaju seprimjenjivati istodobno, kako bi se našla optimalnarješenja. Potrebno je tako er razvijati i nove metodeistraživanja i analiza jer postoje e znanje ne dajepotpuno objašnjenje svih pojava (problema) s kojima sesusre emo.

14

Na promjene u okolišu (biosferi) koje su nastale posljednjih desetlje a, i još uvijeknastaju, na posredan ili neposredan na in imaju zna ajan utjecaj i graditelji.

Na posredan na in utjecajgraditelja proizlazi iz naravinjihovog djelovanja jergra evine npr. namijenjeneproizvodnji, stanovanju, sportu,uslugama i prometu:

(1) planiraju,(2) projektiraju,(3) grade (izvode),(4) održavaju, obnavljaju i(5) ruše (uklanjaju)

graditelji.

Graditelji tako er troše znatnaprirodna bogatstva, uklju ivo ienergiju, za proizvodnjugra evinskih materijala.

15

Takve gra evine, nakon što je u njih bilapostavljena odgovaraju a oprema (ure aji), i/ilibile iskorištene za planirane namjene, proi-zvele su do danas izvanredno velike promjeneu okolišu, a da njihovi graditelji, najvjerojatnije,toga nisu bili niti svjesni.

Zato graditelji, osim poznavanja uže struke,moraju poznavati i u svojim djelatnostimaprimjenjivati i temeljna na ela zaštite okoliša.

Tako er moraju stalno pratiti stanje okoliša teobavještavati i druge struke o mogu imutjecajima na okoliš djelatnosti koje provode. Ada bi to mogli initi, prijeko je potrebno datijekom svoga obrazovanja dobiju dovoljnosaznanja o zaštiti okoliša.

16

U svijetu se problemu zaštite okoliša sustavno pristupilo 1972. kada je u Stockholmuodržana Konferencija UN-a o ljudskom okolišu (engl. United Nations Conference onthe Human Environment) gdje je me unarodna zajednica prvi put razmatrala globalniokoliš i razvojne potrebe.

UN je 1983. osnovao Svjetsku komisiju za okoliš i razvoj (engl. WCED – WorldCommission on Environment and Development), koja se zove i Brundtlandina komisija(engl. Brundtland Commission).

Komisija je 1986. izdala dokument Naša zajedni ka budu nost (engl. Our CommonFuture), poznat pod nazivom Brundtlandin izvještaj (engl. Brundtland Report). Izvještajje utvrdio mnoge teme koje e kasnije postati klju nima, izme u ostaloga i ODRŽIVIRAZVOJ (engl. SUSTAINABLE DEVELOPMENT) kao onaj (ekonomski) razvoj kojizadovoljava potrebe sadašnjih, a ne ugrožava sposobnost budu ih generacija dazadovoljavaju svoje potrebe.

Stockholmska deklaracija i Akcijski program, donijeti na konferenciji, utvrdili su na elazaštite i unapre enja prirodnog okoliša te je istaknuta potreba za potporomovje anstva tom procesu.

Konferencija je doprinijela osnutku UN-ovog programa za okoliš (engl. UNEP – UnitedNations Environment Programme).

17

Dvadeseta obljetnica Stockholmske konferencije obilježena je 1992. u Rio deJaneiru Konferencijom UN-a o okolišu i razvoju (engl. UNCED – United NationsConference on Environment and Development). Okupila je elnike država i vlada iz179 zemalja, izaslanike UN-a, me unarodnih organizacija i predstavnike nevladinihudruga. Zato se konferencija naziva i Skup o Zemlji (engl. Earth Summit).

Sudionici skupa založili su se za suradnju na polju zajedni ke budu nosti te jeprihva en globalni plan djelovanja za suo avanje s najhitnijim potrebama. Taj seplan naziva AGENDA 21 (Program za 21. stolje e) i može se re i da je to ulaganjeu budu e naraštaje, zasnovano na konceptu održivog razvoja i me unaraštajnejednakosti.

AGENDA 21 objašnjava da su (i) stanovništvo,(ii) potrošnja i (iii) tehnologije osnovne pokreta kesile promjena u okolišu te ukazuje kako smanjitirastrošne i neefikasne vidove potrošnje, aistodobno poticati pove ani, ali održivi razvoj.

18

Ona sadrži (i) strategije i (ii) programe postizanja održive ravnoteže izme upotrošnje, stanovništva i zemljinog kapaciteta održavanja života. Prikazuju setehnologije i tehnike koje treba razviti kako bi se zadovoljile ljudske potrebe uzpozorno gospodarenje prirodnim bogatstvima. U dokumentu je ponu enamogu nost suzbijanja degradacije tla, zraka i voda te o uvanje šuma i raznolikostiživih vrsta (biološke raznolikosti).

Na posebnom zasjedanju UN-a 1997. provedena je procjena napretka uostvarivanju ciljeva i zadataka iz AGENDE 21. Izaslanici su bili zabrinuti spozna-jom o neprekidnoj degradaciji okoliša te društvenim i gospodarskim zaostajanjem.Doduše, bilo je i uspješnih rezultata, ali samo djelomice. ini se da je održivirazvoj kao proces promjena u društvu – «neuhvatljiv».

Poslije konferencije u Rio de Janeiru, drugisvjetski skup o održivom razvoju održan je2002. u Johannesburgu. Bila je to prilika zaocjenu postignu a i za promišljanje ociljevima koji se moraju posti i u sljede imgodinama. Konstatirano je kako je progresostvarivanja prethodno postavljenih ciljevadaleko sporiji nego što se pretpostavljalo,stanje svjetskog okoliša je i dalje vrlo krhko,a postupci i mjere zaštite daleko su odzadovoljavaju ih.

19

Postavljeni ciljevi skupa u Johannesburgu odnose se na pet podru ja koji ineambicioznu, ali dostižnu Agendu:

(1) voda – unaprijediti pristup vodi i pove ati u inkovitost njezinogkorištenja,

(2) energija – pove ati korištenje obnovljivih energetskih izvora i njihovuu inkovitost,

(3) poljoprivreda – pove ati proizvodnju hrane,(4) biološka raznolikost – zaustaviti proces izumiranja vrsta,(5) zdravlje – smanjiti bolesti koje su posljedica one iš enog zraka, tla,

hrane, vode i otpada.

Napredak na ovim podru jima mogu je resursima i tehnologijama kojima svijet danasraspolaže. Problemi u ostvarivanju postavljenih ciljeva ne smiju proizlaziti izsuprotstavljanja okoliša i razvoja ili ekologije i ekonomije ili bogatih i siromašnih. Sviimamo jedinstven i jasan interes u o uvanju okoliša i provedbi održivog razvoja. No zanjegovu je realizaciju potrebno posti i zajedni ki put prema zajedni koj odgovornostiza svijet.

20

Tre i svjetski skup o održivom razvoju održan je 2012. u Rio de Janeiru, na istommjestu kao i Skup o Zemlji, pod nazivom Rio+20, Rio 2012 i Konferencija UN-a oodrživom razvoju (engl. United Nations Conference on Sustainable Development). Biloje to ujedno i obilježavanja etrdesete godišnjice konferencije u Stockholmu,dvadesete godišnjice u Rio de Janeiru i desete godišnjice u Johannesburgu.

Cilj ove do sad najve e konferencije UN-a (29.373 sudionika iz 192 zemlje lanice UN-a, uz 57 predsjednika država i 31 predsjednika vlada) bio je pomirenje ekonomskih iekoloških ciljeva globalne zajednice uz ostvarenje novog politi kog opredjeljenja zaodrživi razvoj.

Iskazano opredjeljenje sudionika konferencije za postavljanje sveobuhvatnog okviraodrživog razvoja sadržano je u usvojenom dokumentu pod nazivom Budu nost kakvuželimo (engl. The Future We Want).

U ovom je dokumentu tako eristaknuta potreba za razvojemskupa ciljeva održivog razvoja(SDGs – engl. SustainableDevelopment Goals) u svrhufokusiranja na prioritetnapodru ja i mjerenja napretkana putu prema održivomrazvoju.

21

I u Hrvatskoj sedamdesetih godinaprošlog stolje a ja a svijest ougroženosti okoliša i potrebi njegovedjelotvornije zaštite. Ve u godini prveKonferencije UN-a o ljudskom okolišu(1972.), Sabor tadašnje SR Hrvatskedonosi Rezoluciju o zaštiti ovje jesredine kojom se prvi put odre ujuciljevi i zadaci na ovom podru ju, azaštita okoliša se uklju uje u prostorneplanove.

1983. Sabor je prihvatio Program zaštite i unaprje enja okoline i prostornog ure enjau SR Hrvatskoj. Tadašnji republi ki komitet za gra evinarstvo, stambene ikomunalne poslove i zaštitu ovjekove okoline tom je prigodom zadužen za godišnjeizvještavanje Izvršnog vije a Sabora o ostvarenju Programa i eventualnimpotrebama njegove izmjene i dopune.

22

Izvještaji o realizaciji Programa, poznatiji podskra enicom Ekoblok, izra eni su i doneseni za1983., 1984., 1985/86. i 1987. Ti su Izvještajipo etak sveobuhvatnog izvještavanjarepubli ke uprave o okolišu. Izvještaji suobuhva ali više tematskih cjelina: izvještaj okvaliteti okoline, izvještaj o provo enjuzaklju aka i smjernica Sabora u podru juprostornog planiranja, ure ivanja, korištenja izaštite prostora, izvještaj o nacionalnomprogramu pra enja zaga enja Jadrana i dr., a1986. izra en je i Izvještaj o provo enjuprostornih planova nacionalnih parkova.

Od spomenutih godišnjih Izvještaja, prvi Izvještaj koji donekle odgovarasuvremenom na inu izvještavanja o okolišu izra en je 1987. pod nazivom Izvještajo kvaliteti okoline u SR Hrvatskoj.

23

Donose i ovaj Izvještaj, Sabor je odredio izradu sljede ega 1989., zadužioodgovaraju a tijela uprave za rad na uspostavi katastra one iš iva a, pra enjustanja pojedinih elemenata okoliša, poboljšavanju protoka informacija od važnosti zaokoliš uz mogu e uklju ivanje u informacijski sustav, izradu jedinstvenih planovapra enja i nadzora stanja okoliša te druge pravne, proceduralne i programske mjere.

Sljede i Izvještaj prire en je 1989/90. u obliku sli nom prethodnome, ali u razdobljukrupnih društvenih promjena nije donesen. Za drugu Konferenciju UN-a o okolišu irazvoju, 1992., prire en je Izvještaj o okolišu i razvoju koji je objavljen na hrvatskomi engleskom jeziku.

Od tada je bilo više djelomi nih Izvještaja, sve do 1998. kada je temeljem tadašnjegZakona o zaštiti okoliša (NN 82/94) izra eno i doneseno cjelovito Izvješ e o stanjuokoliša u Republici Hrvatskoj s obavezom donošenja svake dvije godine natemelju (i) podataka o stanju okoliša, (ii) optere enju okoliša i (iii) odgovora društva.

Izvješ e o stanju okoliša na temelju dostupnih podataka i informacija daje ocjenu tre-nutnoga stanja okoliša te tako ini osnovu za procjenu stanja u sljede im razdoblji-ma. Ujedno, time se osigurava pra enje efikasnosti pojedinih primijenjenih mjera poli-tike zaštite okoliša. Izvješ e o stanju okoliša tako postaje važan alat u planiranju poli-tike zaštite okoliša, ali i pokazatelj nužnosti implementacije zaštite okoliša u razvojnei strateške dokumente drugih sektora: industrije, poljoprivrede, turizma, energetike,prometa i sl.

24

Iako je temeljem navedenog Zakona o zaštiti okoliša iz 1994. postojala zakonskaobveza izrade i donošenja Izvješ a svake dvije godine, u narednim dvogodišnjimperiodima Izvješ a nisu bila upu ivana u proceduru prihva anja u Hrvatski sabor.

Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (NN 128/99)uvedena je obveza izrade i donošenja Izvješ a svake etiri godine, što je zadržano iu važe em Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13 i 78/15) .

Sljede e Izvješ e je doneseno 2007. te najnovije 2015. godine. S obzirom na dugorazdoblje bez Izvješ a, te injenicu da Izvješ e iz 1998. nije ra eno na temeljupokazatelja stanja okoliša, Izvješ e iz 2007. obuhva a razdoblje od 1997. (kaoreferentne godine) do 2005., zaklju no s mjesecom kolovozom, odnosno prosincem uslu aju donošenja bitnih zakonskih mjera.

Za posljednje Izvješ e (lipanj 2015.) referentno razdoblje jer od 2009. do zaklju no skrajem 2012. godine.

Ovo Izvješ e sadrži šest cjelina: I. dio: Sektorska optere enja; II. dio: Sastavniceokoliša; III. dio: Op a pitanja zaštite okoliša i održivog razvitka; IV. dio: Integralneteme zaštite okoliša; V. dio: Zaklju ak i preporuke te VI. dio: Prilozi.

Nosilac izrade Izvješ a je bila Agencija za zaštitu okoliša. Agencija je osnovana 2002.kao centralno državno tijelo za prikupljanje i obradu svih podataka i informacija izpodru ja okoliša, sa zadacima uspostave, razvoja i održavanja jedinstvenogaInformacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO) na razini države te izrade redovitihIzvješ a o stanju okoliša i drugih dokumenata kojima se osiguravaju realni, to ni ipravodobni podaci i informacije za donositelje strateških razvojnih odluka.

25

Odlukom Vlade Republike Hrvatske (NN 72/15) osnovana je 2015. godine Hrvatskaagencija za okoliš i prirodu, koja je preuzela i objedinila djelatnosti Agencije za zaštituokoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode. Novoosnovana Agencija je, izme uostalog, i nosilac izrade budu ih Izvješ a (o stanju okoliša i stanju prirode).

HRVATSKA AGENCIJA ZA

OKOLIŠ I PRIRODU

26

Dakle, možemo zaklju iti kako je u posljednjihnekoliko desetlje a op enito porasla svijest ookolišu i o potrebi zaštite okoliša.

Pojave kao što su «kisele kiše», «ozonske rupe»,«efekt staklenika», «kemijska tempirana bomba»,«globalno zatopljenje», degradacija poljoprivrednogzemljišta, neure ena smetlišta, zaga enjepodzemnih voda, skladištenje radioaktivnog otpada(ponajprije iz nuklearnih elektrana) i dr. nailaze naveliku pozornost cjelokupne svjetske javnosti.

27

Tima sli ne teme predmet su rasprava i aktivnosti u mnogim sferama društva, aliusporedo s time sve se više osje a nedostatak

« iste» vode,

« istog» zraka,

« istog» tla,

« iste» hrane.

28

Prva generacija strategija ozna ava po etak sustavnog prijelaza iz primitivnog odnosaprema okolišu u zakonom i propisima reguliran sustav, kao posljedica podizanja svijestio osjetljivosti okoliša na utjecaje industrijskog razvoja i s njime povezanog stvaranjaotpada.

Definiranje dugoro nih ciljeva gospodarenja okolišom, popra eno stvaranjemcjelovitog skupa me usobno uskla enih zakona, podzakonskih dokumenata, propisai normi naziva se Strategijom zaštite okoliša. Strategija može biti samo deklarativniprogramski okvir, ali i odraz na ina i filozofije pristupa problemima zaštite okoliša.

U drugoj polovici XX. st. u Europi i Sjevernoj Americi u zaštiti i unapre enju okoliša(zraka, tla i voda), odnosno u globalnim nastojanjima zaštite zajedni kih prirodnihbogatstava (npr. mora, oceana) prepoznatljive su tri tzv. generacije strategija,odnosno tri razli ita pristupa upravljanju, normizaciji, kontroli i prisili.

29

Do tada su zrak, voda i tlo pojmovno uklju ivani u kategoriju obnovljivih prirodnihizvora. Suprotno «primitivnim» civilizacijama, koje su iskustvom generacija obazrivoprilazile iskorištavanju prirodnih bogatstava, u industrijskoj su civilizaciji od poloviceXVIII. st. prevladali elementi njihovog brzog, nekontroliranog i bezobzirnogiskorištavanja, uz navještavanje ve nekih problema, posebno higijenske izdravstvene prirode.

Naime, tek je povremeno na nekim prenaseljenim podru jima, a zatim postupno i ukriznim žarištima velikih industrijskih i urbanih aglomeracija, postalo o ito danedostatak kvalitetne vode, tla i zraka može postati ograni avaju i initelj ljudskogzdravlja i privrednog razvoja, pa time i politi ke i ekonomske mo i.

Stoga se u svijetu 1950–tih godina pojavljuje sustav zabrana, koje su osnovicazakonske regulative do 1970–tih godina. Ve ina se tih zabrana uvodi na lokalnoj,regionalnoj ili nacionalnoj razini, s time da se one podre uju industrijskom(tehnološkom) rezonu suverene države.

30

Pristup prve generacije strategija zasniva se na idejida razrje ivanje i raspršivanje zaga ivala rješavaprobleme zaštite okoliša. Ta se koncepcija estospominje pod nazivom eksternalizacija zaga ivanja. Sgospodarskog aspekta, ova je generacija strategija uprvom redu usmjerena prema interesima industrije, autjecaj na okoliš smatra se neizbježnom cijenomgospodarskog razvoja. U njoj se dakle, ne razmatra jeli postoje a (primijenjena) tehnologija ujedno i dovoljnodobra za o uvanje okoliša.

Zaklju no, kod prve generacije strategija odnos prema okolišu nije rezultat analizepojedinog podru ja i njegove osjetljivosti, ve razmatranja cjeline zakonskeregulative zaštite okoliša, koja prisiljava (ili ne prisiljava) investitora na odre enezaštitne mjere.

31

Druga generacija strategija se u praksi razvijenih zemalja pojavljuje po etkom ilisredinom 1970–tih godina. U njoj se primjenjuju ve navedena na ela prvegeneracije, ali nadopunjena novim koncepcijama kvalitete okoliša i gospodarskiminstrumentima.

Te su koncepcije:

ustanovljenje poreznih i investicijskih stimulacija za pridržavanje normi za zaštituokoliša ili njihovo poboljšanje,uvo enje na ela da zaga iva pla a štetu,uvo enje složenih provedbenih oblika i s njima povezanog zakonodavstva radipostizanja dogovorene kvalitete okoliša,primjena metodologije procjene vjerojatnog utjecaja na okoliš ve zacrtanogprojekta pomo u STUDIJE UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ i donošenje odlukana osnovi takve procjene.

32

Najvažnijom se novom koncepcijom druge generacije strategija smatra posljednja( etvrta) od prethodno navedenih, kojom se nastoje predvidjeti mogu i utjecajizahvata na okoliš, a u sklopu toga i numeri kim vrijednosnim sustavom procijeniti (ilizanemariti) eti ke, estetske ili kulturne vrijednosti ovjekovog životnog prostoraodnosno životnog okoliša.

Druga generacija strategija zaštite okoliša još je uvijek podložna uglavnom samozahtjevima industrije i stimulaciji njezina razvoja u okviru postoje eg gospodarskogsustava. Odnos prema zaštiti okoliša sadržan je u ve spomenutom na elu dazaga iva pla a. Me utim, gospodarski uspješan pothvat može biti u stanju platitizaga ivanje ako mu je to u interesu provedbe neke tehnologije i ostvarivanja profita.Tako se pozitivno na elo pretvara u svoju suprotnost, tj. u realnost da onaj tko možeplatiti može i zaga ivati.

33

Tre a generacija strategija temeljena je na novom pristupu zaštite okoliša igospodarskog razvitka koji je predložila Svjetska komisija za okoliš i razvoj u svomve prethodno spomenutom izvještaju Naša zajedni ka budu nost iz 1986.Predložena strateška koncepcija zasniva se na ostvarivanju održivog razvoja (trajnouravnoteženog, mogu eg razvoja).

34

Za provedbu te zamisli, prema mišljenju Svjetske komisije, potrebna je integralnapovezanost triju me uzavisnih strategija: (a) gospodarskog razvoja, (b) socijalnepravde i ljudskih prava, te (c) zdravog okoliša.

Strategija održivog razvoja treba nazna ivati okvire novog društvenog odnosaprema okolišu, prema prostoru i prirodnim izvorima, s punom sviješ u o odgovornostipred sutrašnjim generacijama. To sutra, u doba tre e svjetske industrijske revolucije,nije lako predvidjeti pa je stoga oprezno iskorištavanje prirodnih bogatstava: zraka,voda (mora), šuma, plodnog tla, sirovina i energije, imperativ egzistencije. Tajimperativ glasi:

• iskorištavati u prvom redu ono što se može obnavljati i ponovno stvarati;• razumno štedjeti one izvore sirovina i prostor kojih iskorištavanje nepovratno

mijenja okoliš;• proizvoditi takve proizvode i iz takvih sirovina da se mogu razgraditi u

neškodljive proizvode ili preradom ponovno vratiti u proizvodnju.

35

Na kraju uvoda istaknimo kako svaka znanstvena i stru na analiza razvoja okoliša,njegovog upravljanja i zaštite treba biti neovisna o politi kom ili ideološkom pritisku(voluntarizmu), a zakonskim se sredstvima kontrole i prisile treba sprije itigospodarska korupcija, odnosno postizanje profita na ra un prirodnih bogatstava kojasu zajedni ko vlasništvo neke zemlje (npr. jezera i mora, rudno i šumsko bogatstvo,prirodni parkovi) ili ak ovje anstva (npr. svjetska mora, Antarktika i sl.).

Na žalost, to se danas još uvijek NE OSTVARUJE.

36

37

2. TEMELJNI EKOLOŠKI POJMOVI

Za bolje razumijevanje utjecaja prvenstveno graditeljskih djelatnosti (aktivnosti) na okoliš, ukratko e se objasniti sljede i temeljni ekološki pojmovi:

(1) EKOLOGIJA(2) ŽIVOTNO STANIŠTE (BIOTOP)(3) EKOLOŠKI INIOCI(4) ŽIVOTNA ZAJEDNICA (BIOCENOZA)

(5) BIOLOŠKA RAZNOLIKOST, BIOLOŠKA RAZNOVRSNOST ILI BIOLOŠKARAZLI ITOST (BIODIVERZITET)

(6) EKOLOŠKI SUSTAV ILI EKOSUSTAV (EKOLOŠKI SISTEM, EKOSISTEMILI BIOGEOCENOZA)

(7) ŽIVOTNI PROSTOR ILI ŽIVOTNA OBLAST

38

2.1. EKOLOGIJA

Klasi na (biološka) ekologija prou ava odnose me u organizmima i odnoseorganizama s njihovim neživim (fizi kim) okolišem.

Razmnožavanjem, rastom i razvitkom organizmi djeluju na svoj okoliš. Ti stalnime uutjecaji organizama i okoliša uvjetuju neraskidive veze organizama iokoliša, svojstvene za svaku vrstu organizama, a promjenljive u prostoru ivremenu.

39

Socijalna ekologija se bavi ljudima ime uljudskim odnosima, te odnosi-ma ovjeka i njegovih zajednica pre-ma njihovom prirodnom i stvorenomokolišu.

Zdravstvena (sanitarna) ekologijase bavi zdravljem i bolestima ljudikoji su uvjetovani imbenicimaokoliša. Sastoji se u pra enju,držanju pod kontrolom i sprje avanjunegativnog djelovanja štetnihimbenika okoliša na zdravlje ljudi.

40

Ekonomska ekologija (katkad nazvanom i ekološkom ekonomijom)istražuje uvjetovanost odnosa gospodarstva i iskorištavanja prirodnihbogatstava, odnosno ekonomije i okoliša.

Rezultati ekoloških istraživanja tvore osnovicu podataka za zaštitu okoliša,suzbijanje zaga ivanja i racionalno korištenje prirodnih izvora.

41

2.2. ŽIVOTNO STANIŠTE

Životno stanište je dio biosfere naseljen odre enim biljnim i životinjskim vrstama imikroorganizmima. Životno stanište je npr. jezero, hrastova šuma, zaljev upriobalnom moru.

Pojedina životna staništa se me usobno razlikuju. Razlikuju se i po tome što je una elu svako naseljeno drugim sastavom biljnih i životinjskih vrsta temikroorganizama, odnosno posebnom životnom zajednicom. Tako er seme usobno razlikuju i prema uvjetima života skupina organizama, odnosno vrsta,budu i da nisu svi dijelovi zemljine površine povoljni za razvoj pojedinih organizamaili ak pojedinog stupnja razvoja odre ene vrste.

42

2.3. EKOLOŠKI INIOCI

Uvjete života u biotopu ozna avaju ekološki inioci koji se mijenjaju tokomvremena pojedina no i skupno.

Ekološki inioci se mogu podijeliti na:

(1) NEŽIVE (ABIOTI KE) INIOCE(2) ŽIVE (BIOTI KE) INIOCE

43

2.3.1. NEŽIVI INIOCI

(A) TEMPERATURA - TOPLINA(B) VODA/VLAGA(C) SVJETLOST(D) ATMOSFERSKI PLINOVI(E) HRANJIVE (BIOGENE) TVARI ILI SOLI(F) STRUJANJA(G) ATMOSFERSKI I HIDROSTATI KI TLAK

Od neživih se inilaca posebno isti u:

44

A. TEMPERATURA

Temperatura je toplinsko stanje nekog tijela izraženo u stupnjevima.

Sve se životne aktivnosti organizama odvijaju pri odre enoj temperaturi, odnosnoaktivnosti ve ine vrsta organizama ograni ene su u relativno uskom temperaturnompojasu, a ovise o dnevnim i godišnjim temperaturnim promjenama. Tako er,temperatura je esto ograni avaju i faktor razvoja pojedinih organizama.

Temperatura je važan inilac za vodne sustave. Povišenjem temperature ubrzavajuse biokemijski procesi, zbog ega se troši više kisika. Istodobno toplija voda sadržimanje otopljenog kisika. Posljedica je ubrzanje manjka (deficita) kisika, daklepromjena uvjeta staništa. Stoga organizmi koji za životne procese trebaju više kisikaiš ezavaju. Daljnjim smanjenjem kisika dolazi do anaerobne razgradnje mrtveorganske tvari i svih popratnih pojava.

Promjena temperature utje e i na temeljno fizikalno svojstvo vode – gusto u. Vodaima najve u gusto u kod oko 4 [°C], a smanjuje se sniženjem i povišenjemtemperature. Zbog te injenice omogu en je život u vodnim sustavima i pri vrlohladnim klimatskim uvjetima. Naime, hla enjem površinskog sloja ispod 4 [°C]smanjuje se gusto a vode pa hladniji sloj pluta po površini. Daljnjim hla enjem zaledise površinski sloj, a u donjim se slojevima zadržava temperatura od 4 [°C] i više, štoomogu ava preživljavanje organizama u vodi.

45

B. VODA/VLAGA

Voda, koja je fiziološki potrebna u protoplazmi, u okolišnom je smislu ograni avaju i faktorkopnenih organizama.

Voda se u prirodi pojavljuje kao oborina ili padalina, vodena para u zraku (vlažnost zraka),površinska voda, te kao voda u tlu: adhezijska (vlaga), kapilarna i podzemna (temeljna iligravitacijska) voda.

Koli ina i raspored oborina, odre eni zemljopisnim položajem staništa, odnosnoklimatskim okolnostima, uvjetuju razmnožavanje, razvoj i rast organizama, a posebnopojedinih vrsta organizama u razli itim biotopima. Osim koli ine i rasporeda padalina, navodni režim (sveukupan dinamizam promjena kvantitativnih i kvalitativnih osobina voda idinamika njihovog odnosa s okolinom) utje u još otjecanje i ukupno isparavanje(evapotranspiracija).

Vlažnost zraka je koli ina vodene pare u zraku. Na organizme kopnenih sustava vlažnostutje e na isparavanje vode iz tijela, a dodatno djeluje i na plodnost, duljinu života ismrtnost.

Na slici 2.1. prikazan je primjer me uutjecaja temperature i oborina za karakteristi nevrste vegetacija, odnosno staništa – pustinje, travnjake i šume.

46

Slika 2.1. Odnos vegetacije, temperature i oborina

47

C. SVJETLOST

Glavni izvor svjetlosti u biosferi je sun evo zra enje (radijacija). Svjetlost se ravnomjernomijenja tokom dana i godine, a razli ite je ja ine ovisno o zemljopisnom položaju staništa. Sravnomjernim promjenama svjetlosti mijenjaju se i aktivnosti organizama.

Svjetlost je izvor energije za fotosintezu, pa je stoga jedan od temeljnih inilaca na Zemlji.Vrlo je mali broj vrsta organizama koji mogu živjeti u potpunom mraku (neki organizmi špilja,dubokog mora i oceana).

U ekološkom su smislu važne karakteristike svjetlosti: ja ina, valna duljina i boja, naro itokod vodnih sustava. Op enito je prodiranje svjetlosti u moru do 100 [m], a u jezerima znatnomanje. Zbog toga su postupci fotosinteze u vodnim sustavima ograni eni na gornje slojeve.

48

D. ATMOSFERSKI PLINOVI

Sastav atmosfere, naro ito donjeg dijela koji ulazi u sastav biosfere, isti je na svimgeografskim položajima, osim udjela vodene pare i ugljikovog dioksida, CO2.

Glavni su sastojci atmosfere dušik, N2, sa 78.09 [%], i kisik, O2, s 20.95 [%]. Ostali plinovi kaošto su ugljikov dioksid, argon, neon, radon, kripton, ozon i ksenon, ine ukupno oko 1 [%].Važna je koncentracija CO2 (prosje na 0,03 [%]) koji je potreban za fotosintezu. Dušik, koji ininajve i dio atmosfere, neaktivan je plin. Samo u posebnim slu ajevima neki organizmi moguupotrebljavati dušik iz atmosfere (kao nitrate i nitrite).

Kisik je potreban za disanje svih biljaka i životinja, a omogu uje osloba anje energije izorganskih tvari – oksidacijom. U atmosferi se nalazi u dovoljnim koli inama (gotovo 21 [%] ili210 [cm3/l]. U vodnim sustavima kisik je ograni avaju i faktor razvoja, naro ito u jezerima.Kisik u vodu dolazi otapanjem iz atmosfere i kao proizvod fotosinteze. Koli ina otopljenogkisika u vodnim sustavima ne prelazi vrijednost od 10 [cm3/l] (pri oko 0 [°C]), a ovisi otemperaturi vode, tlaku i koli ini otopljenih soli.

Ugljikov dioksid je, osim svjetla, jedan od ograni avaju ih inilaca u procesu fotosinteze. Ve ekoncentracije u zraku škodljive su za zelene biljke i životinje. U vodnim ga sustavima tako erzna biti u ve im koncentracijama, prvenstveno kao posljedica razgradnje mrtve organske tvarite uslijed disanja živih organizama. Visoke koncentracije ugljikovog dioksida nepovoljne su zaživot riba, a naro ito ako istodobno postoji i deficit kisika.

49

E. HRANJIVE TVARI

Hranjive tvari, nužne za život organizama, jesu mineralne soli dušika (nitrati), fosfora(fosfati), kalija, kalcija, sumpora i magnezija, kao i drugih elemenata u malimkoli inama.

Hranjive soli obnavljaju se u biosferi razgradnjom mrtve organske tvari i tako nastajekruženje biogenih tvari u prirodi, što nazivamo biogeokemijski ciklus.

Osim navedenih tvari (soli dušika, fosfora, ...) koji se nazivaju makronutrienti(makrokonstituenti), za život organizama potrebni su i elementi u izrazito malimkoli inama, samo u tragovima, a nazivaju se mikronutrienti (mikrokonstituenti):željezo, mangan, bakar, cink, bar, silicij, molibden, klor, vanadij i kobalt. U ve imkoli inama ti su elementi ograni avaju i inioci razvoja.

50

F. STRUJANJA

Strujanja su u atmosferi izraženavjetrovima.

Vjetrovi znatno utje u na aktivnostiorganizama, a esto i na gusto u skupina.Pod utjecajem jakih vjetrova pojediniorganizmi mogu biti preneseni i na ve eudaljenosti, ime se direktno utje e naraspored pojedinih vrsta u biosferi. Daljnjiu inak vjetrova je poja ano isparavanje,što ima poseban utjecaj u podru jima sionako malim koli inama vode (oborina).

Strujanja izazvana vjetrovima u vodnimsustavima (valovi, struje), me u ostalim,mijenjaju koncentracije otopljenih plinovate biogenih tvari.

51

G. ATMOSFERSKI I HIDROSTATI KI TLAK

Atmosferski tlak u kopnenimsustavima nema naro itogzna enja za razvoj pojedinihvrsta, osim što je njegovavrijednost izravno povezana svremenom i klimom pa suorganizmi prilago eni odgova-raju im uvjetima.

U dubokim dijelovima mora ioceana (d > 10 000 [m])hidrostati ki tlak dosiževrijednosti i preko 105 [kPa],tako da tamo mogu preživjetisamo rijetke vrste organizama.

52

2.3.2. ŽIVI INIOCI

Pod živim iniocima smatraju se me uodnosi pojedinih jedinki, populacija (skupinasvih jedinki jedne vrste koje nastanjuju odre eni prostor, a koje se mogu me usobnostvarno i potencijalno razmnožavati) ili vrsta u životnoj zajednici kao i djelovanjeovjeka.

Op enito se sva me udjelovanja organizama i populacija mogu opisati kao pozitivna, negativna i neutralna.

53

Pobliže, odnosi dviju populacija (A i B) mogu imati sljede a me udjelovanja:

Neutralizam – populacije nemaju u inka jedna prema drugoj;

Kompeticija – obje populacije djeluju smetnjama jedna prema drugoj, bilo neposrednoili posredno (npr. potrebe za hranom, prostorom, zaklonom);

Amensalizam – na populaciju A djeluju smetnje, dok na B nema utjecaja;

Parazitizam – uzajaman odnos, pozitivan i obvezatan za populaciju A, negativan za B;

Predatorstvo – uzajaman odnos grabljivice (predatora) i plijena, predator A op enitove i od plijena B;

Komensalizam – povoljan odnos za populaciju A, za populaciju B bez u inka;

Mutualizam ili sinergizam – povoljan i obvezatan odnos za obje populacije.

Navedeni su odnosi pojednostavljeni, budu i da su stvarni odnosi dosta složeniji tepostoje prijelazi izme u pojedinih na ina me udjelovanja.

54

2.3.3. UTJECAJ EKOLOŠKIH INILACA

Organizmi žive u prirodnom okolišu u vrlo promjenjivim uvjetima. Nedostatakpojedinog ekološkog inioca može usporiti razvoj ili smanjiti razmnožavanjeorganizama.

Pojam ekološkog inioca uveo je Liebig (1840.) svojim pravilom minimuma.

Prou avanjem biljaka ustanovio je da njihov rast ovisi o koli ini one hranjive tvari kojeima u najmanjoj koli ini. Me utim, u prirodi se organizmi mogu prilago avati tepojedine tvari, kojih nema u dovoljnim koli inama, zamjenjivati onima kojih imadovoljno.

Razvoj organizma nije ograni en samo minimumom pojedinih inilaca, ve imaksimumom: naro ito toplinom, svjetlom i vodom. Organizmi se razvijaju izme uminimuma i maksimuma ekoloških inilaca koji ine granice podnošljivosti iliekološku valenciju.

Organizmi koji imaju usku podnošljivost (valenciju) nazivaju se stenovalentni, a oni saširokom eurivalentni, slika 2.2. Organizmi mogu imati široku podnošljivost za jedaninilac, a usku za drugi.

55

Slika 2.2. Ekološka valencija

Kao što je sa slike vidljivo, kod svakog ekološkog inioca postoji za pojedine vrste dioekološke valencije koji se približava optimumu (najboljem). Udaljavanjem od optimuma(OPT) prema maksimumu (MAX) ili minimumu (MIN) utjecaj se pojedinog initeljapogoršava, a u blizini krajnjih granica prelazi u “pesimum” (najgore).

56

2.4. ŽIVOTNA ZAJEDNICA

Životna zajednica je skup svih(i) biljaka (fitocenoza), (ii) životinja(zoocenoza) i (iii) mikroorganizama(mikrobiocenoza) na nekom prosto-ru u odre enom vremenu.

Životna je zajednica dinami an su-stav. Ra anjem novih jedinki poje-dinih vrsta te nestajanjem starih,životna je zajednica u starom razvi-tku i preobrazbi tokom vremena.

57

Najbliža veza izme u organizama u životnoj zajednici jest na in prehrane.

(I) Prema na inu prehrane u životnoj zajednici postoje dvije vrste organizama:

(IA) Autotrofi – koji koriste i se sun evom energijom i hranjivim tvarima iz okolineproizvode nove složene organske spojeve potrebne za život ostalih organizama.

Autotrofi su zelene biljke i alge.

(IB) Heterotrofi – kojima za prehranu služe organske tvari biljaka i/ili životinja.

Heterotrofi su:

(1) biofagi, koji se hrane živim organizmima, a ine ih:(1a) biljojedi (fitofagi),(1b) mesojedi (zoofagi),

(2) saprofagi, kojima za hranu služi mrtva organska tvar.

58

(II) Sa stajališta kruženja tvari u životnoj zajednici razlikuju se sljede i organizmi:

(IIA) Proizvo a i (producenti) - to su autotrofni organizmi.

59

(IIB) Potroša i (konzumenti) – to su heterotrofni organizmi (biljojedi – primarni potroša i,mesojedi I. reda – sekundarni potroša i, mesojedi II. reda – tercijarni potroša i).

60

(IIC) Razlaga i odnosno razgra iva i (reducenti odnosno destruenti) ili saprotrofi – to suposebna vrsta saprofaga (bakterije, kvasci, plijesni) koji se hrane mrtvom organskom tvari,razgra uju i složene organske spojeve do (anorganskih) biogenih soli, kojima se daljekoriste proizvo a i za proizvodnju nove organske tvari.

S razlaga ima se završava posljednji stupanj kruženja tvari u prirodnom ciklusu.

61

Slika 2.3. Hranidbeni lanac

Svi lanovi biocenoze vezani su me usobno hranibenim lancima ili hranidbenim nizovima. Po etnu kariku lanca ine proizvo a i, na koje su dalje vezani potroša i, slika 2.3.

62

Brojnost pojedine vrste potroša a u ovisnosti je o brojnosti prethodne vrste, slika 2.4, a ukona nosti o brojnosti po etne vrste – proizvo a a.

Na slici se zorno uo ava usporednost ponavljanja kolebanja brojnosti obiju vrsta, s timeda maksimum brojnosti risa godinu ili dvije zaostaje za maksimumom brojnosti ze eva.

Slika 2.4. Kretanje brojnosti populacije ameri kog zeca (plijena) i risa (predatora)

63

Brojnost pojedinih vrsta hranidbenog lanca mogu e je najbolje uo iti na hranidbenojpiramidi (broj jedinki neke vrste na nekom prostoru ili njihova ukupna biomasa u suhomili sirovom stanju), slika 2.5.

Slika 2.5. Hranidbena piramida

64

2.5. BIOLOŠKA RAZNOLIKOST

Biološka raznolikost predstavlja (i) raznolikost broja i u estalost pojedinih živih vrsta(biljnih, životinjskih i mikroorganizama), (ii) raznolikost staništa (npr. šumskog,vodnog) i (iii) genetsku raznolikost unutar pojedine vrste.

Biodiverzitet je iznimno važan za dobrobit ovje anstva. ovjek se koristi genetskomraznolikoš u (uzgojenih) biljaka i (doma ih) životinja kako bi osigurao npr. proizvodnjunamirnica (hrane), gra evinskih materijala, lijekova itd. Vrste trebaju genetskuraznolikost kako bi izbjegle križanje u srodstvu, bile otporne na bolesti i kako bi seprilagodile promjenama okoliša. Raznolikost staništa i brojnost vrsta indikatori suisto e zraka, vode i tla.

Kroz svoju povijest ovjek je intenzivno mijenjao i smanjivao biološku raznolikost, biloizravno, bilo dugotrajnim nerazumnim i neodrživim gospodarenjem prirodnim dobrima.Pretpostavka je da se ukupan broj vrsta na Zemlji kre e izme u 10 i 30 milijuna.

65

• Znanstvenici su do danas opisali i klasificirali preko:

1 000 000 životinjskih vrsta 350 000 biljnih vrsta

11 200 mikroorganizama

• Drži se da je do danas opisana tek svaka sedma vrsta. Istovremeno, procjenjuje se da svake godine iš ezava 40 000 vrsta. S njima nepovratno nestaju i još neistražene mogu-nosti njihovog korištenja u medicini, poljopri-

vredi, šumarstvu itd.

66

Brojna su istraživanja ukazala da sesmanjivanjem biološke raznolikosti nekogpodru ja smanjuje i njegova ekološkastabilnost i ravnoteža, te da ono postajesve ugroženije i neotpornije na vanjskeutjecaje.

U tablici 2.I. dani su podaci o biološkoj ra-znolikosti - brojnosti poznatih vrsta poskupinama u Hrvatskoj.

Tablica 2.I. Broj poznatih vrsta po skupinama u Hrvatskoj (2012.)

SKUPINA UKUPAN BROJ POZNATIH VRSTA

Gljive 4 500

Lišajevi 1 028

Biljke + Alge 5 636 + 3 193

Kopneni beskralješnjaci 16 300

Slatkovodni beskralješnjaci 2 000

Morski beskralješnjaci 6 781

Slatkovodne ribe 153

Morske ribe 452

Vodozemci 20

Gmazovi 41

Ptice (gnjezdarice+zimovalice+preletnice) 246 + 136 + 205

Sisavci 101

UKUPNO: 40 000

67

• Smanjenjem biodiverziteta na global-noj razini i cijela Zemlja postaje sveugroženija kako za opstanak biljnih iživotinjskih vrsta i mikroorganizama,tako i za opstanak ovjeka, te je nužnahitna akcija na me unarodnoj razinikako bi se stanje koliko je mogu epopravilo.

68

2.6. EKOSUSTAV

Prostorno odre eni dio okolišanaziva se ekosustav.

Ekosustav predstavlja funkcionalnojedinstvo:

(1) životne zajednice,(2) neživog okoliša (životnog staništa

u užem smislu).

Problemima ekosustava bavi seznanstvena disciplina ekologija.

69

Slika 2.6. Organizacijska jedinica prirode

Ekosustav je osnovna organizacijska jedinica prirode, slika 2.6, sa sposobnoš u (i) samoregulacije (održavanja broja pripadnika na optimalnoj razini) i (ii) samoobnove, koju ine svi živi organizmi nekog podru ja, uklju uju i i ovjeka, te njihov pripadni neživi okoliš s kojim su u stalnom dinami kom me udjelovanju (interakciji), mnogostruko povezani izmjenom tvari i energijskim tokovima.

70

Slika 2.7. Kruženje tvari i protjecanja energije u ekosustavu

Prema tome, u ekosustavu se ne istražuje samo ono što se tamo nalazi ve i ono što se tamo zbiva, tj. ne samo morfološka struktura ekosustava ve i dinamika, odnosno funkcioniranje toga sustava, u kojemu se, kao što je istaknuto, zbivaju stalni procesi kruženja tvari (materije) i protjecanje energije, slika 2.7.

71

Tvari u ekosustavu kruže. Tok je kružan i nepovratan, tako da tvari na elno nenapuštaju ekosustav ve kruže u zatvorenom toku.

Energija, kojoj je izvor sun evo zra enje, kroz ekosustav protje e. Naime, nakon štose energija u ekosustavu iskoristila za životne potrebe, odnosno pretvori u potencijalnuenergiju (hranu), napušta ga u obliku toplinske energije, koja se, dakle, u sustavu daljene koristi. Stoga je tok energije u ekosustavu nepovratan.

Ekosustav se stalno mijenja, a te promjene tokom vremena nazivamo sukcesije. Mogubiti uvjetovane odnosima i djelovanjima initelja unutar ekosustava (endodinami kesukcesije) ili izvan ekosusava (egzodinami ke sukcesije).

Na slici 2.8. prikazane su faze endodinami ke sukcesije kopnenog ekosustava, a naslici 2.9. faze endodinami ke sukcesije (starenje) vodnog u kopneni ekosustav.

Potonje je prikazano i fotografijom na slici 2.10.

72

Slika 2.8. Faze sukcesije kopnenog ekosustava

73

Slika 2.9. Faze sukcesije vodnog u kopneni ekosustav74

Slika 2.10. Sukcesija vodnog u kopneni ekosustav75

Naro it zna aj imaju tzv. antropogene sukcesije (sukcesije uvjetovane ovjekovimdjelovanjem), koje mogu u vrlo kratkom vremenu poremetiti dinami ko stanjeravnoteže s vrlo nepovoljnim posljedicama, ne samo za ekosustav ve i za ovjeka,odnosno ovjekovu zajednicu kao cjelinu.

Ekosustave ine povezani ciklusi lan anih reakcija. Stoga je kod ekosustava bitnaspoznaja da svaka promjena jednog dijela ekosustava uzrokuje promjene uponašanju cjeline. Tako npr. umjetnim smanjivanjem broja pripadnika jedne vrste(npr. zbog ljudske djelatnosti ili prirodnih katastrofa) dolazi do neprirodnog pove anjabroja pripadnika druge vrste, što ima goleme posljedice na cijeli život prirode.

Stabilnost ekosustava ovisi o njegovoj kompleksnosti: što je jednostavniji to jenestabilniji. Biosfera je najve i i najkompleksniji ekosustav, jer obuhva a sveorganizme i njihov okoliš.

Me unarodna unija za zaštitu prirode (engl. IUCN – International Union forConservation of Nature) uvela je u praksu sljede u kategorizaciju ekosustava:

(1) PRIRODNI EKOSUSTAV(2) MODIFICIRANI EKOSUSTAV(3) KULTIVIRANI EKOSUSTAV(4) IZGRA ENI EKOSUSTAV(5) DEGRADIRANI EKOSUSTAV

76

1. PRIRODNI EKOSUSTAV

Ima visok stupanj biološke raznolikosti te je stoga sposoban za samoobnavljanje isamoregulaciju.

Odlikuje se i velikim omjerom zavi ajnih (autohtonih) živih vrsta prema onimauvedenim iz drugih ekosustava ili stvorenih ljudskom djelatnoš u.

Prirodni ekosustavi stvaraju uvjete za život na našem planetu.

77

2. MODIFICIRANI EKOSUSTAV

Sadrži nizak, tj. podnošljivstupanj ljudske intervencije,npr. uvo enje održivog brojauzgojenih biljnih ili životinj-skih vrsta potrebnih za poljo-privredu, šumarstvo, uzgojdivlja i ili stoke.

78

3. KULTIVIRANI EKOSUSTAV

Na kopnu je to sustav intenzivne ljudske djelatnosti na pogodnim tlima (npr.poljoprivrednim, šumskim, parkovnim), a u kopnenim i morskim vodama to je sustavintenzivne akvakulture (ribarstvo, školjkarstvo).

Obilježje mu je malo odabranih biljnih ili životinjskih vrsta uz stalnu ovjekovuintervenciju.

79

4. IZGRA ENI EKOSUSTAV

Isti e se rezultatima ljudske djelatnosti sviju vrsta: izgradnjom naselja (gradova),ure enjem rijeka, jezera ili morske obale, izgradnjom prometnica i industrijskihpostrojenja.

Posljedica je izgra enih ekosustava smanjenje biološke raznolikosti, jer se samoneke vrste prilago uju ljudskim djelatnostima u tom prostoru.

Neki izgra eni ekosustavi prikladno su promijenjeni prirodni ekosustavi (npr.navodnjene pustinje).

80

5. DEGRADIRANI EKOSUSTAV

Odlikuje se velikim optere enjem gra evinama ili industrijskim postrojenjima injihovim otpadom, ili je nastao prekomjernim iskorištavanjem prirodnih izvora(rudarenje, sje a šuma), ili je u njima kao posljedica velike koncentracije zaga ivalasmanjen broj i u estalost živih vrsta.

Degradirani su ekosustavi i proširena pustinjska podru ja nastala prekomjernimiskorištavanjem bilja ili odvo enjem voda tehni kim sredstvima u druga podru ja.

81

2.7. ŽIVOTNI PROSTOR

• Životni prostor jesu dijelovi Zemljekoji su naseljeni biljkama, životinjamai mikroorganizmima.

• U užem smislu životni prostor ine:

(1) ATMOSFERA(2) PEDOSFERA/LITOSFERA(3) HIDROSFERA

82

2.7.1. ATMOSFERA

• Atmosfera je plinoviti plašt kojime je obavijena Zemlja.

• Osim plinova, iji je udio naveden u to ki 2.3.1, u atmosferi, naro ito u donjimslojevima, ima krutih i teku ih primjesa anorganskog podrijetla (si ušne estice soli;kapljice sumporne kiseline; produkti izgaranja; estice prašine – s pustinja, stepa;pepela) i organskog podrijetla (pelud; bakterije).

83

• Iznad 16-og [km] visine po inje naglo rasti procentualni udio ozona, O3, a najvišega ima izme u 20-og i 30-og [km]. Ukupna je koli ina ozona u cjelini veoma mala.

• Koli ina vodene pare u atmosferi s visinom brzo opada, za razliku od plinova iji jeudio konstantan do veoma velikih visina, a što je posljedica vertikalnog miješanjaatmosfere. To je glavni razlog da se oblaci pojavljuju vrlo rijetko iznad 10 [km]visine.

• Gusto a atmosfere postepeno opada s visinom, tako da na visini od oko 600 [km]postaje bezna ajna. Do visine od 20 [km] nalazi se 9/10 mase atmosfere, a 2/3ispod 10 [km]. Gusto a atmosfere opada i porastom temperature.

• Temperatura zraka opada s visinom, najprije brzo u blizini tla, a zatim svepolaganije. Veli ina opadanja temperature s visinom (vertikalni temperaturnigradijent) dosiže u donjim slojevima atmosfere prosje no 5 do 6 [ C/km]. Imaslu ajeva kada temperatura idu i uvis ostaje konstantna (izotermija) ili ak raste svisinom (inverzija).

84

• Glavni energetski izvor za grijanje atmosfere je Sunce. Kratkovalne sun evezrake prolaze kroz atmosferu a da ih ona posve malo upija (apsorbira). Najve idio energije tih zraka dolazi do površine Zemlje koja je apsorbira i zatim emitirakao dugovalno infracrveno zra enje prema atmosferi. Atmosfera, a osobitovodena para u njoj, apsorbira to toplinsko zra enje, zagrijava se i zatimreemitira toplinske zrake prema Zemlji, a dijelom i prema svemiru. Tako sejedan dio emitirane energije vra a na Zemlju.

85

• S obzirom na visinski i temperaturni profil definiraju se slojevi atmosfere prema slici 2.11.

Slika 2.11. Slojevi atmosfere

86

• Najdonji sloj, troposfera, doseže u našim geografskim širinama prosje no do visine od11 [km], na ekvatoru do 17 [km], na polovima 8 do 9 [km].

• U troposferi postoje horizontalna i vertikalna strujanja zraka, zbivaju se sve one pojavekoje se obuhva aju jednim imenom vrijeme: stvaraju se oblaci, oborine, mijenja setemperatura, vlaga i tlak zraka te vidljivost. Donji slojevi troposfere ine ujedno životneprostore odre enog broja organizama.

87

• Iznad troposfere se nalazi prijelazni sloj, tropopauza, od nekoliko kilometara debljine u kojem je opadanje temperature idu i uvis znatno manje nego u troposferi.

88

• Drugi je sloj stratosfera, do otprilike 40 [km]visine. Temperatura zraka u stratosferi posvelagano raste s visinom. To je posljedicaapsorpcije jednog dijela ultraljubi astog sun e-vog zra enja u sloju ozona - ozonosferi.

89

• Tre i sloj, mezosfera, obuhva a podru je od 40 do 80 [km] visine. U njenom donjemdijelu još ima zagrijavanja i porasta temperature s visinom, a u gornjem dijelu slojatemperatura opada, tako da je na 80 [km] utvr en izrazit minimum temperature.

90

• etvrti je sloj termosfera: temperatura ponovno stalno raste s visinom. Razlog porastatemperature je u tome što kisik i dušik apsorbiraju sun evo kratkovalno zra enje.

91

• Peti sloj, egzosfera, najviši je sloj ( ini se iznad 600 [km]) u kojem molekule plina mogunapustiti zemljinu atmosferu, jer je sila teže preslaba da ih zadrži. Gornja granica se nemože precizirati.

92

2.7.2. PEDOSFERA/LITOSFERA

Pedosfera je ukupni zemljišni pokrov Zemlje, odnosno površinski (gornji) tanki sloj litosfere, kojeg ine razli ita tla.

Litosfera je vanjska zemljina kora, debljine oko 100 [km], koja se sastoji od razli itih stijena. Karakterizirana je izraženom tvrdo om i kompaktnoš u, siromaštvom zraka (plinova) i malim vodnim kapacitetom.

Tlo je površinski sloj Zemlje sa injen od usitnjenih (i) mineralnih estica, (ii) organskihtvari, (iii) vode, (iv) zraka i (v) organizama.

Tloznanstvo (pedologija) se bavi gra om, sastavom, svojstvima i geografskomrasprostranjenoš u tala, zakonitostima njihovog postanka, razvoja, funkcioniranja i ulozi uprirodi, metodama njihove melioracije, zaštite i racionalnog korištenja u gospodarskojdjelatnosti ovjeka.

93

Procesi razvoja pedosfere zovu se pedogenetski procesi.

inioci koji sudjeluju u pedogenetskim procesima zovu se pedogenetski inioci.

Postoje etiri glavna inioca:

(1) litosfera,(2) atmosfera,(3) hidrosfera,(4) biosfera (u užem smislu).

94

• Intenzitet, pa prema tome i utjecajpojedinih pedogenetskih inilaca, vrlo semijenja u razli itim zemljopisnimpodru jima.

• Neprekidnim djelovanjem pedogenetskihinilaca i njima uvjetovanim procesima

nastaju u prirodi brojne, vrlo raznovrsneforme tala koja se i sama neprekidnomijenjaju.

95

Pojednostavljeno govore i tlo je nezamjenjiv initelj biljne proizvodnje, energetskiblok biosfere s najve im brojem ulaza i izlaza energije, univerzalni biološki adsorbent ineutralizator one iš enja/zaga enja prirode te zna ajan inilac hidroloških prilika,odnosno vodnog režima op enito.

Uz to, dakako, tlo je nosilac svih ljudskih tvorevina od stanova i tvornica do svega što jepotrebno za ljudski život.

96

Za tla su bitna njihova kemijska, fizikalna i biološka svojstva, a naro ito sadržaj ikvaliteta humusa.

Organski dio tla sastoji se iz organskih ostataka (korijenja i nadzemnog otpada)koji nisu izgubili svoju anatomsku gra u (15 [%]), flore i faune tla (5 [%]) i humusa(80 [%]).

97

• Humus je složeni kompleks organskih spojeva u kojimabitan i specifi an dio ine humusne kiseline koje ulaze uodnose s mineralnim dijelom tla i tvore s njim složeneorgansko – mineralne spojeve. Humus je najvažniji inajaktivniji dio tla koji daje obilježje svim njegovim ostalimsvojstvima i odre uje pravac geneze i evolucije tla kaocjeline. Izvor je biljnih hranjiva, osobito dušika (daje 50 [%]hranidbenog dušika biljkama), utje e na mobilnost biljnihhranjiva u tlu, izravno utje e na rast biljaka, osobitousvajanjem aminokiselina, te je posebno bitan za stvaranjeoptimalnih uvjeta za iskorištavanje mineralnih gnojiva.Nadalje, 40 do 50 [%] kemikalija koje dospijevaju u tlo,uklju uju i pesticide (biocide – kemijske spojeve koji služeza uništavanje štetnih biljaka i životinja) i ostale opasnespojeve, ostaje u tlu vezano za humus i time ne mogu u iu biljke ni u podzemne vode.

98

• Prema tome, uloga humusa u tlu jevišestruka i iznimno važna. Želi li sepopularno ukazati na ulogu i važnosthumusa u pedosferi op enito, esto senavodi usporedba da na našem planetu tlau prosjeku imaju manje od 5 [%] humusa,ali je njegov udio u ukupnim funkcijama tlaoko 50 [%].

• Skup procesa koji uvjetuju nakupljanjehumusa u tlu nazivamo humizacija.Nažalost, danas je antropogenezom uvje-tovan globalni proces pada humizacije.

99

• Uzajamna povezanost i razli itost postanka ievolucije tla i vegetacije u odre enim klimatskimuvjetima (podneblju) najbolje je definiranatrokutom Jennyja (1958):

• Dakle, postoji me usobni dvosmjerni utjecaj tla ivegetacije. Svaka se promjena tla odražava nastanje prirodne vegetacije i obrnuto.

Tlo Vegetacija

Klima

100

• Klima izravno utje e na tlo i vegetaciju, tako da svaka analiza odnosa tla i vegetacijepodrazumijeva uvažavanje udjela klimatskog faktora.

• Tako er, klima i vegetacija djeluju u sprezi na genezu i evoluciju tla i to tako da senjihov udjel esto ne može razdvajati.

• Isto tako u sprezi djeluju klima i tlo, tako da se u istim klimatskim i pedološkimuvjetima formiraju iste biljne zajednice.

101

• S aspekta gospodarskog vrednovanja tla, tlo je osnovno sredstvo biljne proizvodnje upoljoprivredi i šumarstvu.

102

• U Hrvatskoj osobito zna ajnu komponentu litosfere ini krš.

• Krš je sklop površinskih i podzemnih obli ja razvijenih djelovanjem fizi kih i kemijskihimbenika prirodnih po ela, pretežno vode, na karbonatni dio zemljine kore, koji se

naj eš e javlja u obliku taložnih (sedimentnih) stijena vapnenca i dolomita.

103

Slika 2.12. Prostorna razdioba krša u Hrvatskoj

Karbonatne stijene u kojima se razvio krš prekrivaju u Hrvatskoj površinu od 29 356[km2], tj. 52 [%] njezine ukupne površine, tako da Hrvatska predstavlja zemljuklasi nog krša, odnosno Hrvatska je «locus typicus» za krš, slika 2.12.

Uz oskudnu biocenozu, relativno brzo otjecanje i nedostatnu filtraciju, mogu nostsamo iš enja krških vodotoka je vrlo niska. To svojstvo krških vodotoka je kriti anuvjet njihove zaštite i zaštite itavog krša.

104

2.7.3. HIDROSFERA

• Hidrosfera je vodeni plašt zemaljske kugle, sastavljen od «slatke» vode na površini i u podzemlju kontinenta te slane vode mora i oceana.

• Stoga se hidrosfera može promatrati kroz životno podru je:

(A) kopnenih voda,(B) morske vode.

105

A. Podru je kopnenih voda

• Kopnene su vode, s obzirom na ograni enu veli inu, pod ve im utjecajem otpadnihorganskih i anorganskih tvari koje prvenstveno kao posljedica ovjekovih djelatnosti(u blizini naselja, industrijskih podru ja i poljoprivrednih zemljišta) dospijevaju u njih.

• Kopnene je vode s obzirom na gibanje vodnih masa uobi ajeno podijeliti na:

(a1) staja ice: prirodna i umjetna jezera, ribnjaci, bare, mo vare,(a2) teku ice: potoci, rijeke i kanali.

106

• (a1) Staja ice su dijelovi hidrosfere bez izrazitijeg gibanja vodne mase. Kod njih suduljina i širina, a nerijetko i dubina, približno istog reda veli ine.

• Temperatura jezerske vode, ovisna o geografskoj širini i nadmorskoj visini na kojoj sejezero nalazi, bitan je initelj ne samo u pogledu kemijskih i biokemijskih procesa, ve izbog distribucije gusto e vode te s tim u vezi pojave slojevitosti (stratifikacije).

107

• Naime, ljeti se površinski slojvode jako zagrije i zbog manjegusto e zadržava na površini,tako da za mirnog vremenadolazi do stratifikacije jezera, ito u tri sloja. Gornji, topliji sloj,manje gusto e naziva seepilimnij. U donjem dijelu jezeraje hladniji sloj, ve e gusto e,koji se zove hipolimnij. Usrednjem se sloju temperatura,odnosno gusto a, naglo mijenjaod hipolimnija do epilimnija. Tajse sloj naziva termoklina, aponekad i metalimnij.

108

• U jesenskom razdoblju nastaje hla enje gornjeg sloja, tako da se temperatura,odnosno gusto a, izjedna ava po dubini. Zimi daljnjim hla enjem, kada temperaturapadne ispod 4 [ C], dolazi do smanjenja gusto e vode, tako da se hladniji, odnosnolakši sloj, pojavljuje na površini. U ovisnosti o lokalnim prilikama, može nastupiti izale ivanje površinskog sloja.

O pojavi slojevitosti tako er ovisi raspored plinova i hranjivih soli u jezerima. Ugornjim se slojevima uslijed procesa fotosinteze koli ina otopljenog kisika pove ava,a uslijed organske proizvodnje smanjuje uglji ni dioksid i hranjive soli. U donjim sedijelovima zbog razgradnje mrtve organske tvari troši kisik a istodobno pove avakoli ina ugljiikovog dioksida i hranjivih soli. Miješanjem vode obavlja se prijenosplinova i hranjivih soli po dubini.

Prodiranje svjetlosti kod staja ica ovisi o mutno i vode. Ako su jezera vrlo prozirnasvjetlost prodire do približno 30 [m]. Me utim, za jezero s izraženom organskomproizvodnjom, prozirnost može biti i manja od 1 [m].

109

• (a2) Teku ice su dijelovi hidro-sfere s izrazitim vodnim tokomuvjetovanim padom dna vodo-toka, odnosno djelovanjem silegravitacije. Duljina toka teku icaznatno je ve a dimenzija od osta-lih dviju – duljine i širine.

• U vodama teku icama ne postojiili je sasvim neznatna toplinskaslojevitost. Kisik i hranjive soliraspršene su po njihovoj cijelojduljini, dubini i širini.

• Prema uvjetima te enja, teku icemogu biti:

(a2.1) brzotoke teku ice,(a2.2) mirne teku ice.

110

• (a.2.1) Brzotoke teku ice sukarakterizirane s brzinom vodeobi no preko 2 [m/s], relativnomanjim protocima, malim dubinama,te s izraženim turbulentnimstrujanjem, tako da je prisutnaznatna koli ina otopljenog kisika.Temperatura vode je niža, jer su toobi no gornji tokovi (brdskih,planinskih) vodotoka.

• (a.2.2) Mirne teku ice su obi nokarakterizirane s brzinom toka ispod1 [m/s], ve im protokom i ve im dubi-nama. To je u pravilu donji tokvodotoka s višim temperaturamavode i manjom koncentracijomotopljenog kisika. Na dnu se taložimulj i pijesak.

111

• Posebnu skupinu kopnenih voda ine podzemne vode. Njihove temeljne zna ajke kaostaništa su niske temperature s malim godišnjim varijacijama te potpuni mrak. Zbognedostatka svjetla nema prvoredne proizvodnje. Kisik se troši za razgradnju mrtveorganske tvari, a kako op enito ne postoji mogu nost za njegovu obnovu, upodzemnim je vodama vrlo malo otopljenog kisika. Organizmi koji žive u podzemnimvodama uglavnom su ostaci ranije izumrlih organizama te pojedine skupinemikroorganizama.

112

B. Podru je morske vode

• Mora i oceani prekrivaju 361·106 [km2] ili 70.8 [%] od 510·106 [km2] ukupne zemljinepovršine, sa srednjom dubinom oko 3 750 [m], a najve om 11 033 [m] (dubinaChallenger u Marijanskom jarku Tihog oceana).

• Mora su me usobno povezana, što omogu ava slobodnu razmjenu organizama.Gotovo na svim dubinama opaženi su oblici života. Odre enu prepreku kretanjuorganizmima unutar svih mora i oceana ine razlike u toplini, slanosti i tlaku (dubini).Biomasa mora i oceana znatno je ve a od biomase ostalih životnih oblasti.

• Djelovanjem (a) morskih valova, (b) morskih struja i (c) morskih mijena (periodi nogdizanja - plima i spuštanja - oseka morske razine), morska je voda u neprestanomgibanju.

113

• Morski valovi primarno nastaju djelovanjem vjetrana površini mora. Morske struje nastaju podutjecajem vjetrova koji stalno pušu u istomsmjeru, zbog razlike u gusto i, slanosti itemperaturi morske vode te zbog rotacije Zemlje(Coriolisova sila). Morske mijene nastaju odprivla ne sile Mjeseca i Sunca.

114

• Kao i kod jezera, uslijed zagrijavanja površinskihslojeva u ljetnom razdoblju, dolazi do slojevitostimora. Zbog visokog specifi nog toplinskogkapaciteta morska se voda teško grije i hladi, padjeluje poput prigušiva a kolebanja temperaturezraka u primorskim krajevima. Ljeti temperaturapovršinskog sloja npr. na otvorenom dijeluJadranskoga mora doseže 25 [ C], a zimi sehladi do približno 10 [ C].

115

• Slanost morske vode prosje noiznosi 35 [‰], a ovisi o geografskojširini i meteorološkim okolnostimakoji utje u na isparavanje mora.Izraženije isparavanje uz slabeoborine povisuje slanost. U bliziniobala, naro ito u blizini uš a velikihrijeka, slanost je znatno niža. Npr.Sredozemno je more podru jekoncentracije, budu i da je godišnjakoli ina vode koja u nj dospijevaoborinama i dotjecanjem manja odisparavanja.

116

• Prodiranje svjetlosti opada s dubinom, a prvenstveno ovisi o raspršenim esticama umoru. U vrlo bistrom moru svjetlost prodire do dubine 100 [m], jakosti 1 [%] odpovršinske.

• Hranjive soli u morima se troše u površinskom sloju u procesima fotosinteze, aobnavljaju se u pridnenim slojevima razgradnjom mrtve organske tvari.

• U moru žive organizmi poput onih u kopnenim vodama, samo što je život u moruprilago en uvjetima staništa, odnosno ekološkim initeljima.

117

• Posebne dijelove mora ine estuariji. To su poluzatvoreni dijelovi priobalnog mora kojisu spojeni s otvorenim morem.

• Izloženi su utjecajima morskih mijena, a postoji zna ajno miješanje morske i slatkevode koja dotje e s kopna. To su npr. zaljevi, uš a rijeka, zaslanjene mo vare.

• Voda je u estuariju manje slanosti nego otvorenog mora. Mijenja se ne samo tokomgodine i mjeseca, ve i dana. Zbog toga organizmi koji nastanjuju estuarij imaju vrloširoku valenciju na slanost. Isto tako organizmi su izloženi znatnijim promjenamatemperature zbog razmjerno plitke vode, neprestanog utjecaja otvorenog moradjelovanjem plimnih valova te dotjecanja svježe vode s kopna.

• U estuarijima su zna ajno zastupljeni proizvo a i organske tvari, a zbog velikeprvoredne proizvodnje zastupljeni su i brojni potroša i. Op enito, osobina estuarija jeda teže ve oj proizvodnji i od otvorenog mora i od kopnenih voda.

118

3. GLOBALNE PROMJENE U OKOLIŠU

Globalne promjene u okolišu primarno su uzrokovane ljudskim djelatnostima, koje se ukona nosti pretežno odražavaju na:

(1) PROMJENE U ATMOSFERI (SMANJENJE KVALITETE ZRAKA, OŠTE ENJE OZONSKOG OMOTA A,KLIMATSKE PROMJENE)

(2) PROMJENE U PEDOSFERI/LITOSFERI(3) PROMJENE U HIDROSFERI(4) PROMJENE ISPUŠTANJEM ENERGIJE (BUKA, IONIZIRAJU E I NEIONIZIRAJU A ZRA ENJA,

TOPLINA, UMJETNA SVJETLOST , SUN EVO ZRA ENJE)(5) SMANJENJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

119

3.1. OSNOVNI POJMOVNIK

U vezi s promjenama u okolišu, odnosno u ekosferi, valja usvojiti sljede e pojmove:

SASTAVNICE (KOMPONENTE) OKOLIŠA - zrak, voda (more), tlo/zemljina kamena kora,krajobraz te biljni i životinjski svijet i mikroorganizmi.

EMISIJA - ispuštanje ili istjecanje tvari (u teku em, plinovitom ili krutom stanju), i/iliispuštanje energije (buka, vibracije, zra enje, svjetlost, toplina) te ispuštanje(mikro)organizama iz pojedinog izvora u okoliš, nastalo kao rezultat ovjekovih djelatnosti.

GRANI NA VRIJEDNOST EMISIJE - propisana ili odre ena vrijednost koli ine (mase),koncentracije i/ili razine emisije, izražena posebnim pokazateljima, koja (u jednom ili tokomviše razdoblja) ne smije biti prekora ena.

ZAGA ENJE (engl. POLLUTION) – emisije (tvari, energije ili (mikro)organizama) kojedokazivo uzrokuju štetne posljedice za živa bi a i za ljudsko zdravlje, onemogu uju iliometaju tradicionalne ljudske djelatnosti, smanjuju kvalitetu zraka, tla i/ili voda te op enitosmanjuju estetsku vrijednost okoliša. Takva se tvar, energija ili (mikro)organizmi zoveZAGA IVALOM, a izvor (uzrok) zaga enja naziva se ZAGA IVA EM.

ONE IŠ ENJE (engl. CONTAMINATION) – emisija (tvari, energije ili (mikro)organizama) unekom odre enom mjestu i vremenu, koja nije posljedica (a) nekog trajnog stanja i (b) kojane uzrokuje štetne posljedice kako je definirano uz zaga enje. Takva se tvar, energija ili(mikro)organizmi zove ONE IŠ IVALOM (ONE IŠ UJU OM TVARI), a izvor (uzrok)one iš enja naziva se ONE IŠ IVA EM.

120

Granica izme u one iš enja i zaga enja odre ena je numeri kim grani nim vrijednostimaemisije, odnosno najve om dopuštenom koli inom (masom) ili koncentracijom neke tvari,energije i/ili (mikro)organizama u zraku, vodama, tlu ili u nekim proizvodima, posebice onimanamijenjenih ljudskoj prehrani.

Te se vrijednosti odre uju na osnovi znanstvenih istraživanja u kemiji, biokemiji i toksikologiji(odnosno ekotoksikologiji) i utvr uju se zakonima ili podzakonskim propisima. Propisi seodnose posebno za zrak, tlo, vodu i hranu (prirodno uzgojenu, npr. vo e, ili ribu iprera evine) i danas se sve oštrije, sankcijama i gospodarskim mjerama, inzistira nanjihovom pridržavanju.

Propisane vrijednosti nemaju trajno važenje i prilago uju se razvitku znanstvenih spoznaja tezahtjevima zaštite okoliša i ljudskog zdravlja.

121

Naime, prema suvremenim shva anjima zaštita okoliša je mnogo složenija odneposredne zaštite ljudskog zdravlja, odnosno života. Danas se propisi i norme u vezi skvalitetom okoliša mijenjaju ako se dokaže da je neka druga vrsta, biljka ili životinja,ugrožena koli inom ili koncentracijom one iš ivala koja je za ovjeka podnošljiva. Primjerje tome kvaliteta zraka, gdje su propisi izrazito strogi: grani ne su vrijednosti znatnosmanjene pošto je ustanovljena uzro no – posljedi na veza izme u «kiselih kiša» inaglog odumiranja šuma.

122

Izvori one iš ivanja/zaga ivanja mogu biti(i) prirodni (vulkani, fumarole, stijene kojesadrže metale – npr. živu, kadmij ili uran) i(ii) umjetni, stvoreni, odnosno antropogeni(industrijska postrojenja, industrijskiproizvodi, sporedni proizvodi i istrošeniproizvodi, bušotine i transportni ure aji zanaftu i plin, prometna sredstva – posebnoautomobili, tankeri i dr.).

123

Prirodni i umjetni izvori one iš enja/zaga enja dijele se na (1) jednoizvorišne (engl. PointSources), tj. takve za koje se izvorište, njegova veli ina i vrsta one iš enja/zaga enjamože sa sigurnoš u identificirati, i (2) disperzne (engl. Diffuse Sources), za koje takvaidentifikacija nije mogu a.

Tipi no je jednoizvorišno one iš enje (zaga enje) neko industrijsko postrojenje, dok sudisperzni izvori one iš enja/zaga enja veliki gradovi (naselja) ili turisti ka središta.

124

Otpadne vode velikih gradova posebno su složen problem jer sadrže gotovo sva poznataone iš ivala/zaga ivala, od iona teških metala do toksi nih organskih spojeva. Danas sujoš uvijek u velikoj manjini gradovi koji su izgradili sustave za javnu odvodnju s ure ajimaza pro iš avanje otpadnih voda.

I gradski otpad predstavlja nepredvidivu smjesu one iš ivala/zaga ivala koja kao otpadnipredmeti svakodnevne upotrebe dospijevaju na odlagališta (smetlišta).

125

Definicije zaga enja i one iš enja važne su stoga što se svaka šteta u okolišu, odnosnoošte enje (degradacija) okoliša, može jedino sprije iti u okvirima zakonskog sustavasvake pojedine države te me unarodnog pravnog sustava.

Pri tome se zakonska prisila zasniva na (i) dokazanoj šteti ili (b) smanjenju dobrobitiili (c) na prekora enju grani nih vrijednosti emisija (u biosferu).

126

Istaknimo da u doma oj i stranoj stru no-znanstvenoj terminologiji postoji posvemašnja zbrka inedosljednost oko korištenja pojmova one iš enje i zaga enje. Kod nas je termin zaga enjeotprije desetak godina gotovo potpuno potisnut iz upotrebe i otada prevladava upotreba pojmaone iš enje.

Stoga se zamalo isklju ivo rabe termini kao npr. one iš enje okoliša, one iš enje voda,toplinsko one iš enje, neovisno o vrijednostima emisije (tvari, energije ili (mikro)organizama uokoliš), dakle i u slu ajevima kada se zbog prekora enja grani ne vrijednosti emisijenedvojbeno radi o npr. zaga enju okoliša, zaga enju voda ili toplinskom zaga enju, uz naznakuda se u smislu zaga enja ponekad koristi nedovoljno odre en termin prekomjerno one iš enje.

Zato se smatra da bi radi izbjegavanja ovih nedoumica, u slu ajevima kada se razmatraemisija, npr. u hidrosferu, primjerenije bilo govoriti o promjenama u hidrosferi, a tek temeljemusporedbe konkretno izmjerene emisije i njezine grani ne vrijednosti ove promjene klasificiratikao one iš enje hidrosfere ili zaga enje hidrosfere.

U stranoj pak terminologiji, kao što je npr. slu aj u dokumentima Europske unije na engleskomjeziku, dominira upotreba pojma pollution (hrv. zaga enje). Tako se u vezi zaštite okolišau estalije koriste pojmovi kao npr. Environment Pollution (hrv. zaga enje okoliša), WaterPollution (hrv. zaga enje voda) ili Thermal Pollution (hrv. toplinsko zaga enje), umjestopojmova Environment Contamination (hrv. one iš enje okoliša), Water Contamination (hrv.one iš enje voda) ili Thermal Contamination (hrv. toplinsko one iš enje), tako er neovisno odtoga jesu li ili nisu prekora ene grani ne vrijednosti emisija. Stoga kod prevo enja s engleskogana hrvatski jezik esto postoji nedoumica treba li termin npr. Light Pollution doslovno prevestikao svjetlosno zaga enje ili pak kao svjetlosno one iš enje. U kona nosti, odluka je naprevodiocu koji bi iz smisla prevo enog teksta trebao zaklju iti radi li se o one iš enju ilizaga enju, ili pak op enito o promjenama koje u kona nosti mogu uklju ivati oba pojma, ali istotako ne moraju biti uzrokovane samo emisijama (kao npr. pojava erozije kod promjena u pedosferi).

127

IMISIJA – koli ina (masa), koncentracija i/ili razina emisije tvari, energije ili(mikro)organizama na odre enom mjestu i u odre enom vremenu u okolišu.

KRAJOBRAZ, KRAJOLIK (PEJZAŽ) – odre eno podru je vi eno ljudskim okom,ija je narav rezultat me usobnog djelovanja prirodnih i ljudskih imbenika, a

predstavlja bitnu sastavnicu ovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedni keprirodne i kulturne baštine te temelj identiteta podru ja.

128

KAKVO A (KVALITETA) OKOLIŠA – stanje okoliša ili njegovih sastavnica,koje je posljedica djelovanja prirodnih pojava i/ili ljudskog djelovanja, izraženomorfološkim, fizikalnim, kemijskim, biološkim, estetskim i drugimpokazateljima.

BIOAKUMULACIJA – svojstvo tvari da se ulaskom u žive organizme trajnougra uju i nakupljaju u stani nim tkivima te se ulaskom u hranidbene lanceorganizama višeg reda trajno ugra uju i nakupljaju u tim organizmima,uklju uju i i ovjeka.

EKOLOŠKA MREŽA – sustav me usobno povezanih ili prostorno bliskihekološki zna ajnih podru ja, koja uravnoteženom biogeografskom raspore e-noš u zna ajno pridonose o uvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.

Kod nas je ine ekološki zna ajna podru ja za Republiku Hrvatsku, auklju uje i ekološki zna ajna podru ja za Europsku uniju Natura 2000 važnihza o uvanje ugroženih divljih svojti i stanišnih tipova.

Natura 2000 je ekološka mreža zašti enih podru ja u Europskoj uniji, ina enajve a koordinirana mreža podru ja o uvanja prirode u svijetu.

Uspostava ekološke mreže u Hrvatskoj propisana je Zakonom o zaštiti prirode(NN 80/13) te Uredbom o ekološkoj mreži (NN 124/13 i 105/15).

129

ŠTETNE TVARI – tvari, odre ene propisom, koje svojim sastavom, koli inom isvojstvima (fizikalnim, kemijskim ili ekotoksikološkim: npr. radioaktivnim, otrovnim,kancerogenim, mutagenim) štetno djeluju na zdravlje ljudi ili stanje okoliša, s dokazanimakutnim ili kroni nim toksi nim u incima. Neke štetne tvari se uzimanjem prehranom ilina bilo koji drugi na in neograni eno bioakumuliraju.

OPASNE TVARI – tvari, odre ene propisom, koje svojim sastavom, koli inom isvojstvima mogu imati štetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš.

130

MIKROBIOLOŠKO ONE IŠ ENJE/ZAGA ENJE – one iš enje/zaga enjemikroorganizmima poput virusa, bakterija, praživotinja i dr. koji moguizazvati oboljenja ljudi i životinja.

BIOLOŠKA RAZGRADNJA (BIORAZGRADNJA) – proces razgradnjeorganskih kemijskih spojeva pomo u mikroorganizama.

POSTOJANE (PERZISTENTNE) TVARI – tvari koje nisu biološki razgradiveili njihova razgradnja traje dugo, a u me uvremenu postoji opasnost odnjihovog nakupljanja u hranidbenim lancima.

131

OTPAD – svaka tvar ili predmet koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.

(I) Prema nastanku otpad može biti:

(Ia) kruti;(Ib) teku i;(Ic) plinoviti;(Id) kao njihova kombinacija.

(II) Prema porijeklu, odnosno mjestu nastanka, dominantne su sljede e tri skupine otpada:

(IIa) gradski ili komunalni otpad – otpad iz ku anstava, otpad koji nastaje iš enjem javnihpovršina i otpad sli an otpadu iz ku anstava koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama iuslužnim djelatnostima;

(IIb) otpad iz poljoprivrede i šumarstva – otpad iz poljodjelske, vrtlarske, lova ke, ribarske,primarne šumarske i primarne proizvodnje vodnih kultura;

(IIc) industrijski, proizvodni ili tehnološki otpad - otpad iz tehnoloških procesa proizvodnihpogona, a po svojim osobinama se razlikuje od gradskog otpada i otpada iz poljoprivrede išumarstva.

(III) Prema osobinama otpad može biti:

(IIIa) opasni otpad – otpad koji sadrži jedno od ovih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost,zapaljivost, nagrizanje, nadražljivost, štetnost, toksi nost, infektivnost, kancerogenost,mutagenost, teratogenost, ekotoksi nost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova reakcijom ilibiološkom razgradnjom;

(IIIb) neopasni otpad – otpad koji nema nijedno svojstvo opasnog otpada;(IIIc) inertni otpad – otpad koji uop e ne sadrži ili sadrži vrlo malo tvari koje podliježu

fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji pa ne ugrožavaju okoliš.

132

Prema porijeklu otpadne se vode svrstavaju u sljede e tri temeljne skupine:

(a) Ku anske ili sanitarne otpadne vode – otpadne vode koje su rezultat korištenja vodeu ku anstvima, turizmu, zdravstvu, školstvu, uslužnim i drugim neproizvodnimdjelatnostima. To su vode iskorištene za pripremanje hrane, proizvodnju namirnica, pranjesu a i rublja, održavanje osobne higijene i stana (potrošne vode) i vode iz sanitarnihure aja (fekalne vode);

(b) industrijske ili tehnološke otpadne vode – otpadne vode koje nastaju upotrebom vodeu tehnološkim procesima i u proizvodnji energije (kao rashladno sredstvo uizmjenjiva ima topline kod npr. termoelektrana i nuklearnih elektrana);

(c) oborinske vode – vode koje su posljedica palih oborina (prvenstveno kiše i snijega)na urbano slivno podru je i od pranja ulica.

Oborinske vode koje ispiru poljoprivredna zemljišta i/ili otpadne vode iz pogona za uzgojperadi i stoke ponekad se svrstavaju u posebnu skupinu poljoprivrednih otpadnih voda.

Ku anske otpadne vode ili mješavina ku anskih i industrijskih otpadnih voda i/ilioborinskih voda nazivaju se komunalnim otpadnim vodama.

OTPADNE VODE - vode koje su upotrijebljene u odre enu svrhu i pri tomeprikupile dopunska one iš enja/zaga enja zbog koji je došlo do promjene njihovih(i) fizikalnih, (ii) kemijskih, (iii) bioloških i (iv) bakterioloških svojstava.

133

OTPADNI PLINOVI (DIMOVI) – plinovite tvari koje nastaju sagorijevanjem goriva kao i utehnološkim postupcima (isparavanjem, hlapljenjem).

(I) Prema porijeklu otpadni plinovi mogu biti iz:

- (Ia) pokretnih izvora (prometna sredstva);- (Ib) nepokretnih izvora (proizvodnja toplinske energije, proizvodnja elektri ne energije,

industrijski procesi, odlagališta otpada, šumski požari).

(II) Prema kemijskom sastavu otpadni plinovi su:

- (IIa) organski;- (IIb) anorganski.

Otpadni plinovi mogu sadržavati lebde e estice, krute i kapljevite, ije su molekuleveli ine od 0.002 do 500 [ m].

134

STAKLENI KI PLINOVI – plinoviti sastavni dijelovi atmosfere, kako prirodni tako iantropogeni, koji apsorbiraju i ponovo emitiraju (reemitiraju) dugovalno infracrvenozra enje.

Najizrazitiji stakleni ki plinovi su vodena para; ugljikov dioksid, CO2; CFC spojevi; metan,CH4; didušikov oksid, N20; ozon, O3, nemetanske hlapive organske tvari, NMVOC.

UGLJIKOV OTISAK – ukupna koli ina stakleni kih plinova (u nekom razdoblju) ija jeemisija izravna ili neizravna posljedica ljudskih djelatnosti.

Izražava se u toni ekvivalenta ugljikovog dioksida ([t] CO2e), naj eš e za jednogodišnjerazdoblje. Pri tome se razmatra emisija stakleni kih plinova koji prvenstveno nastaju kaonusprodukt procesa proizvodnje (elektri ne) energije iz neobnovljivih izvora – fosilnihgoriva te u prometu i procesima proizvodnje npr. roba (hrane, tekstila), usluga igra evinskih materijala (cementa, plastike).

Procjenjuje se da na svjetskoj razini ugljikov otisak godišnje iznosi 10.0 [t] CO2e postanovniku, u SAD-u 50.0 , a u Hrvatskoj 6.5 [t] CO2e po stanovniku.

135

OKVIRNA KOVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME (engl. UNITEDNATIONS FRAMEWORK CONVENTION ON CLIMATE CHANGE – UNFCCC) -me unarodna konvencija o klimatskim promjenama na globalnoj razini, usvojena u NewYorku po etkom 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janieru sredinom istegodine.

Konvencija je stupila na snagu 1994. godine, a danas ima 192 stranke (države koje suratificirale ovu Konvenciju).

Temeljni cilj ove Konvencije je „ … postignuti stabilizaciju koncentracije stakleni kihplinova u atmosferi na razinu koja e sprije iti opasno antropogeno djelovanje na(globalni) klimatski sustav. Ta se razina treba ostvariti u vremenskom okviru dovoljnodugom da omogu i ekosustavu da se prilagodi na klimatske promjene, da se ne ugroziproizvodnja hrane i da se omogu i nastavak ekonomskog razvoja na održiv na in… ”.

136

PROTOKOL IZ KYOTA – globalni(me unarodni) sporazum koji je potpi-salo preko 170 država svijeta sa ciljemsmanjenja emisije šest važnih stakleni -kih plinova (ugljikovog dioksida, metana,dušikovog oksida, fluoriranih ugljikovo-dika, perfluoriranih ugljikovodika i sum-pornog heksafluorida) za prvo obvezu-ju e (petogodišnje) razdoblje od 2008. –2012.

Nisu ga prihvatile SAD-e (kao vode isvjetski zaga iva ) i neke manje države.

Za navedeno je razdoblje predvi eno naj-manje 5 [%]-tno smanjenje ukupne emi-sije stakleni kih plinova u odnosu na baz-nu godinu (1990. za prva tri gore navede-na plina i 1990. ili 1995. za preostala triplina).

Protokol predvi a i uvo enje me unarod-nog sustava «trgovine emisijama» koji in-dustrijaliziranim zemljama omogu ujeme usobno kupovanje i prodaju emisij-skih kvota.

Republika Hrvatska je prihvatila ovaj do-kument 2007.

137

Pošto je protokolu iz Kyota krajem 2012. istekao mandat, na me unarodnoj KonferencijiUN-a o klimatskim promjenama (engl. United Nations Climate Change Conference),održanoj 2011. u Durbanu (Južnoafri ka Republika), dogovoreno je produljenje važenjaprotokola do 2017., tj. za drugo obvezuju e razdoblje od 2013. do kraja 2017.

Na konferenciji su tako er usvojene i smjernice djelovanja koje e dovesti do postizanjanovog globalnog sporazuma o smanjenju emisije stakleni kih plinova. Dogovoreno je dase na ovom novom pravno obvezuju em dokumentu zapo ne s radom 2012., da sedonese do 2015., dok bi na snagu trebao stupiti 2020. Bio bi pravno obvezuju i i zanajve e svjetske zaga iva e (SAD, Kina i Indija).

Za pružanje financijske pomo i najugroženijim zemljama od posljedica klimatskih promje-na na konferenciji je osnovan i Fond zelene klime (engl. Green Climate Fund). Planiraniiznos fonda do 2020. je 100 milijardi USD.

138

PARIŠKI SPORAZUM O KLIMI – (povijesni) sporazum o klimi koji su krajem 2015.godine u Parizu usvojili predstavnici iz 195 zemalja svijeta, a ije su tri klju ne to ke:

(1) ambiciozni cilj za ograni avanje rasta globalne temperature na manje od 2 [ C](ciljje 1.5 [ C]) u odnosu na predindustrijsko razdoblje,

(2) 100 milijardi USD godišnje pomo i zemljama u razvoju za osloba anje njihoveovisnosti o fosilnim gorivima (nakon 2020. godine) i

(3) petogodišnji ciklus revizije provedbe obe anog smanjenja emisije stakleni kihplinova.

139

BIOTEHNOLOGIJA – svaka tehnologija koja koristi biološke sustave, žive organizme ilinjihove dijelove za proizvodnju ili promjenu proizvoda ili procesa za posebnu namjenu.

ŠTETA U OKOLIŠU – ošte enje ili gubitak prirodnih funkcija sastavnica okoliša,prouzro eni gubitkom pojedinih njihovih struktura i/ili unutarnjim poreme ajem odnosa iprirodnog toka, nastalih zbog ljudskog djelovanja.

EKOLOŠKA NESRE A – izvanredni doga aj ili vrsta doga aja prouzro enadjelovanjem ili utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedice ugrožavanježivota ili zdravlja ljudi i u ve em obimu nanose štetu u okolišu.

EKOLOŠKA STABILNOST – sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzro enevanjskim utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva.

140

OKOLIŠNA DOZVOLA – dozvola za rad postrojenja u pisanom obliku koja se izdajetemeljem jedinstvenog postupka utvr ivanja mjera zaštite okoliša kako je propisanoodredbama Zakona o zaštiti okoliša.

PRA ENJE STANJA OKOLIŠA (engl. MONITORING) – sustavno uzorkovanje,ispitivanje i mjerenje emisija, imisija, pra enje prirodnih i drugih pojava u okolišu usvrhu zaštite okoliša. Me unarodnim su dogovorom utvr eni u estalost i metodologijauzorkovanja izabranih tvari – indikatora, na in ispitivanja uzoraka i mjerna tehnika,kako bi se podaci dobiveni na razli itim mjestima mogli me usobno uspore ivati.Postoje i stalni me unarodni programi za me usobno uspore ivanje tehnika pra enja,tzv. interkalibracija. Objavljuju se dnevni, mjese ni i godišnji podaci o koncentracijiindikatora u biosferi.

ZAHVAT U OKOLIŠ – svako privremeno ili trajno djelovanje ovjeka koje bi mogloutjecati na okoliš, za koje je potrebno ishoditi odgovaraju e odobrenje za realizaciju.

PROCJENA UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ – postupak procjenjivanjaprihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i odre ivanje potrebnihpostupaka i mjera zaštite okoliša.

141

UGROŽENI OKOLIŠ – stanje okoliša nastalo one iš ivanjem ve ih razmjera (zaga iva-njem) na odre enom podru ju za koje se na temelju Zakona o zaštiti okoliša ili posebnihzakona propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili novog stanjaodre enog dijela okoliša, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnog dobra radipoboljšanja kvalitete življenja.

RIZIK PO OKOLIŠ – vjerojatnost pojavljivanja doga aja i potencijalne (posredne ilineposredne) štete za okoliš (uklju uju i ugrožavanje života i zdravlja ljudi) koje taj doga ajmože uzrokovati.

OPTERE ENJA – emisije tvari i njihovih pripravaka, fizikalni i biološki initelji (npr. energija,buka, toplina, svjetlost) te djelatnosti koje ugrožavaju ili bi mogle ugrožavati sastavniceokoliša.

142

3.2. SEKTORSKA OPTERE ENJA

ovjek djeluje na okoliš svim svojim aktivnostima, uklju uju i korištenje prirodnih resursa tezadovoljenje svojih osobnih, socijalnih i gospodarskih potreba. Pri tome su razli iti razmjeri,mehanizmi i rezultati toga djelovanja, tj. optere enja okoliša.

Kao ilustracija optere enja okoliša naj eš e se koristi ekološki otisak, slika 1.1, koji služi ikao mjera me usobne usporedbe na razini pojedinca, zajednice, država ili svjetskihpodru ja (regija).

Zbog jednostavnijeg procjenjivanja raznolikih u inaka na okoliš uobi ajeno se optere anjagrupiraju oko pojedinih gospodarskih aktivnosti te se promatra kako pojedini sektori utje una okoliš.

Neke od tih aktivnosti, kao što su industrija, energetika ili prijevoz, o igledna su optere-enja okoliša, dok su drugi, kao što su poljoprivreda, ribarstvo ili šumarstvo, u druga ijem

odnosu s okolišem te i sami ovise o stanju okoliša.

143

Prednost sagledavanja djelovanja pojedinih sektora na okoliš o igledna je ponajprije sastajališta planiranja i izrade strateških razvojnih dokumenata samih tih sektora. Za cjelovitopis i razumijevanje optere enja okoliša, osim utjecaja pojedina nih sektora, važno jesagledati i podru ja u kojima dolazi do složenih preklapanja i koji su time pod utjecajem višerazli itih sektora.

144

Uobi ajeno je sektorska optere enja promatrati kroz sljede e sastavnice:

(1) PROSTOR I STANOVNIŠTVO(2) ENERGETIKA(3) INDUSTRIJA(4) POLJOPRIVREDA(5) ŠUMARSTVO(6) RIBARSTVO I AKVAKULTURA(7) PROMET(8) TURIZAM(9) KEMIKALIJE(10) OTPAD

Pri tome naglasimo da se pod pojmom optere enje (engl. Pressure) podrazumijevaneposredni u inak neke ljudske djelatnosti (npr. industrije, prometa i dr.) na stanjeokoliša dok se pod pojmom utjecaj (engl. Impact) podrazumijevaju posljediceoptere enja (dakle, posljedice neposrednog u inka neke ljudske djelatnosti) u okolišu(npr. nestanak vrsta, fragmentacija staništa i dr.)

145

1. PROSTOR I STANOVNIŠTVO. Na ini korištenja prostora i raspodjela stanovništva, kaovažnog optere enja okoliša, razlikuju se od države do države. Razvoj društva poti epromjene u prostoru. Prostor se zauzima kako bi se zadovoljile potrebe za stanovanjem,opskrbom energijom i pitkom vodom, prometnom povezanoš u, industrijskom proizvod-njom, uslugama itd.

Neke su zemlje prostor iskoristile do te mjere da ponestaje zemljišta za poljoprivrednuproizvodnju, a razina izgra enosti infrastrukture i urbanizacija fragmentirali su prostoruzrokuju i niz ekoloških problema, od one iš enja/zaga enja tla, voda i zraka do smanjiva-nja površina staništa biljaka i životinja.

Urbana podru ja, ceste, kamenolomi, šljun are imarine primjeri su promjena koje su zauvijekizmijenile naš krajobraz, a time i ekosustave.Zemljišta u gradovima i uz morsku obalu te uzašti enim podru jima predmetom su razli itihinteresa. Taj rastu i interes za zemljištem, uzrokovanrazvojnim pritiscima koji su esto opre ni, pokazujenaznake daljnjeg intenziviranja. Stoga je važnoodrediti i posložiti na ine korištenja zemljišta kako bise osigurao održivi razvoj.

146

Izborom tipa energetskoga objekta i vrste goriva može se znatno utjecati na razinu emisijenpr. ugljikovog dioksida, CO2, koja je pri korištenju plina niža oko 40 [%] po jedinici energijenego pri izgaranju ugljena.

Iako se naj eš e kao utjecaji koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva spominju emisijeugljikovog, CO2, i sumporovog, SO2, dioksida, tada gotovo svaki energetski objekt nafosilna goriva (npr. termoelektrana) utje e na okoliš.

Sa stajališta zaštite okoliša važno je razmotriti i mogu e akcidente u ukupnome ciklusupridobivanja, transporta, proizvodnje i korištenja energije koji mogu izazvati one iš enja,pa i zaga enja svih sastavnica okoliša.

S druge strane, energija je nužna za gotovo sve ljudske aktivnosti, osigurava odre eniživotni standard te odvijanje gospodarskih aktivnosti, pa je preduvjet razvoja društva ucjelini.

2. ENERGETIKA. To je jedan od sektora sa znatnim optere enjem okoliša. Proizvodnja bilokojeg oblika energije i zahvati koji to prate, tj. pridobivanje i transport sirovina te korištenjeenergije, aktivnosti su koje ine optere enje okoliša u prvom redu emisijama one iš uju ihtvari/zaga ivala u atmosferu.

147

3. INDUSTRIJA. Industrija je osnova gospodarstva ve ine razvijenih država, važan izvorprihoda, podloga razvoja i zaposlenosti, ali i izvor znatnih optere enja okoliša. Industrijaznatno troši prirodne resurse, uklju uju i i neobnovljive, emisijama optere uje svesastavnice okoliša, te proizvodi velike koli ine otpada.

U nastavku ciklusa –tokom prometa ipotrošnje industrijskihproizvoda okoliš sedodatno optere uje.Tako er, u slu ajuindustrijskih nesre a iliakcidenata postojipotencijalni rizik zaljude i imovinu,odnosno za okolišop enito.

S druge strane, mnogi industrijski pogoni naj eš e predstavljaju velike i lakoprepoznatljive to kaste izvore one iš enja/zaga enja, te su stoga pojedine industrijskegrane rano prepoznate kao izvori optere enja okoliša, ime su bile i jesu u žarištuinteresa javnosti i zakonodavstva.

148

4. POLJOPRIVREDA. U nastojanju da se poljoprivrednom proizvodnjom osigura dovoljnohrane za sve, u prošlom su se stolje u znatno širile površine poljoprivrednog zemljišta,pove ala se upotreba sredstava za zaštitu bilja (pesticida) i intenzivirala poljoprivrednaproizvodnja (umjetna gnojiva) te se tako er u cilju pove anja prinosa i otpornostiorganizama manipuliralo vrstama .

Sve je to rezultiralo pove anim optere enjima poljoprivrede na okoliš, a posebice upodru jima intenzivne proizvodnje i uzgoja. Stoga u nekim državama ili podru jima upravooptere enje poljoprivrede ine najve i dio socio-ekonomskih utjecaja na okoliš.

149

5. ŠUMARSTVO. Šume su prirodno dobro od posebne važnosti za o uvanje okoliša jerreguliraju klimatske prilike i ublažavaju «efekt staklenika», štite kvalitetu voda i tla, a jedansu od glavnih rasadnika i uvara biološke raznolikosti.

Istodobno, šume su i izvor niza drugih koristi za društvo – stvaraju povoljne uvjete zaljudsko zdravlje, osiguravaju prostor za odmor i rekreaciju te utje u na ljepotu krajobraza.Obnovljiv su prirodni resurs koji daje drvnu sirovinu za preradu, proizvodnju i ogrjev.

Me utim, mnoge ljudske aktivnosti znatno utje u na stanje šuma. Prekomjerna sje a je unekim zemljama gotovo dovela do nestanka prirodnih šuma (deforestacija), koje suzamijenile plantaže neautohtonog drve a osjetljivog na biljne bolesti i štetnike. Sve ve iklimatski poreme aji, sušna razdoblja, poplave i sl. ostavljaju trag na vitalnosti šuma. Šumesu posebno osjetljive na utjecaj one iš ivanja iz zraka, koje se u pravilu prenosi zra nimstrujanjima na velike udaljenosti.

150

6. RIBARSTVO I AKVAKULTURA. ovjek smanjuje riblji fond (stok) izlovom ribe i drugihmorskih organizama, ali utje e na njega i drugim aktivnostima – one iš enjem/zaga enjemmora koje je posljedica unosa hranjivih i opasnih tvari u more, rijekama ili direktno obalnimispustima, pa i zahvatima u i uz more, koji uzrokuju promjenu staništa u kojima se mrijeste,rastu i hrane brojne gospodarski zna ajne morske vrste.

Akvakultura, tj. uzgoj slatkovodne i morske (marikultura) ribe, za razliku od ribarstva, mladaje gospodarska grana. Ribarstvo pretjeranim ulovom može mijenjati prirodnu ravnotežumorskog ekosustava, a akvakultura unosom velikih koli ina hrane za ribe, ali i drugihsredstava (kao što su npr. antibiotici), ini dodatna optere enja okoliša.

151

7. PROMET. U današnje doba kretanje roba iljudi globalan je i teško zaustavljiv trend. Prometraste, pa se iz dana u dan pove ava i broj vozilana cestama. Isto vrijedi i za zra ni te za vodni(morski i unutarnji) promet.

Uz neupitan ekonomski napredak, porastprometa sasvim sigurno negativno djeluje naokoliš. Ve ina vozila kao pogonsko gorivo rabinaftne derivate, a time se ne samo izravnooptere uje okoliš produktima izgaranja –emisijama u zrak, nego se i neizravno utje e nave u proizvodnju energenata i iscrpljivanjaprirodnih resursa.

Promet obuhva a i prijevoz velikih koli inaopasnih tvari, koje unato mjerama zaštite ipakuslijed akcidenata mogu završiti u okolišu sposljedicama koje mogu biti kobne.

Izgradnja prometnica tako er zahtijeva kr enjeprirodnih staništa, njihovo smanjivanje, presijecanje,a ponekad i potpuno uništavanje. Upravo jenestanak prirodnih staništa glavna opasnost zave inu ugroženih vrsta biljaka i životinja.

152

8. TURIZAM. Turizam postaje najbrže rastu om gospodarskom granom (industrijom) usvijetu te je glavna osnovica razvoja mnogih zemalja. Me utim, esto se zaboravlja darazvoj turizma sa sobom nosi i niz negativnih posljedica za okoliš, posebno ako se tomerazvoju ne pristupi sa sustavnim i održivim planovima.

Turizam, kao i druge industrije, uzrokuje sve oblike one iš enja/zaga enje okoliša emisija-ma u zrak, tlo i vode, pa i vizualno one iš enje krajobraza uzrokovano turisti komizgradnjom.

Zbog toga treba poduzeti sve nužne mjere kako bi se smanjio utjecaj turizma na okoliš, kojine samo što može trajno opteretiti okoliš, ve dugoro no može uzrokovati neželjeneekonomske u inke, tj. pad broja posjetilaca zbog smanjenja kvalitete okoliša.

153

9. KEMIKALIJE. Razvoj kemikalija ili kemijskih tvari imao je mnoge pozitivne u inke – bolje ijeftinije proizvode te lakše i jednostavnije radne procese. Mnogi proizvodi koje smatramotemeljima modernoga na ina života ne mogu biti proizvedeni bez uporabe kemikalija.

U svijetu se danas komercijalno koristi oko 100 000 razli itih kemijskih tvari, a svakodnevnose pojavljuju nove. Me utim, naše znanje o njihovim utjecajima na okoliš i zdravlje ljudiprili no je ograni eno. Zato je razvoj novih kemijskih tvari i njihovo testiranje iznimno važno.

154

Globalna proizvodnja organskih kemijskih tvari porasla jesa 7 milijuna tona 1950. na 250 milijuna tona 1997.

Industrijskim procesima ili kao proizvodi široke upotrebe,od deterdženata i šampona do umjetnih gnojiva,konzervansa (E-ova) i lijekova, ve ina tih kemikalija prije iliposlije završi u okolišu, utje u i tako na biološke cikluse izdravlje ljudi.

155

10. OTPAD. Otpad je zasigurno jedan odsredišnjih problema zaštite okoliša. Globalnopove anje broja stanovništva pra eno ekono-mskim razvojem nužno dovodi do zna ajnogpove anja koli ina gotovo svih vrsta otpada,posebice komunalnog, industrijskog i gra evi-nskog, a u novije vrijeme naro ito ambalaž-nog, elektri nog i elektroni kog otpada, otpad-nih vozila, otpadnih guma, otpadnih ulja itd.

Kao posljedica neadekvatnog postupanja sotpadom, prikupljeni otpad se naj eš e odlaženekontrolirano na tlo i prepušta procesimaprirodne razgradnje, a katkada i samo-zapaljenju, ime direktno dolazi do ugroža-vanja sastavnica okoliša (zaga enja zraka, tla inaro ito podzemnih voda), a time i do ugro-žavanja zdravlja ljudi te ima nepovoljnodjelovanje na krajobraz i aktivnosti u prosoru.

Svijest o potrebi izbjegavanja stvaranja otpadate njegove obrade i iskorištavanja (ponovnevišekratne uporabe ili recikliranja) je, nažalost,vrlo nedostatna. Spremnost na djelovanje,osim na deklarativnoj razini, gotovo svedruštvene skupine pokazuju samo onda kad suizravno ugrožene ili su zainteresirane (npr. izekonomskih razloga) za rješavanje problema sotpadom.

156

3.3. PROMJENE U ATMOSFERI

Posljednjih se godina sve više pažnje posve uje promjenama uatmosferi kao i o ekivanim posljedicama tih promjena. Naime,nakon primjene fosilnih goriva u industriji, a naro ito kodprometnih sredstava, ispuštena je u atmosferu znatna koli inaone iš uju ih tvari/zaga ivala koje su prouzro ile:

(1) SMANJENJE KVALITETE ZRAKA(2) OŠTE ENJE OZONSKOG OMOTA A(3) KLIMATSKE PROMJENE

157

3.3.1. SMANJENJE KVALITETE ZRAKA

Otpadni plinovi (npr. iz ložišta, prometnih sredstava, industrijskih postrojenja) uvelikesmanjuju kvalitetu zraka u velikim gradovima, pogotovo u središtima teške industrije.

Glavnim se one iš ivalima/zaga ivalima zraka smatraju sumporov dioksid, SO2; dušikovioksidi, NOx; ugljikovi oksidi, COx; nemetanske hlapive organske tvari, NMVOC; metan, CH4;amonij, NH3; didušikov oksid, N2O; teški metali – naro ito kadmij, Cd, olovo, Pb, i živa,Hg; te lebde e estice ugljika, silikata ili sitne kapljice (magla) sumporaste, H2SO3,sumporne, H2SO4, duši ne, HNO3, i uglji ne, H2CO3, kiseline.

158

Najve i su izvor smanjenja kvalitete zraka prometna sredstva koja za pogonupotrebljavaju fosilna goriva.

Za SAD je procijenjeno sljede e sudjelovanje one iš iva a/zaga iva a u ukupnojone iš enosti/zaga enosti zraka:

motorna vozila 60 [%]industrija 17 [%]termoelektrane 14 [%]toplane i drugi izvori 9 [%]

--------------------------------------------Ukupno: 100 [%]

159

Tako er je procijenjeno kako se godišnje iz motornih vozila ispušta u atmosferu:

više od 92 [%] od ukupne godišnje koli ine ugljikovog monoksida, CO,više od 67 [%] od ukupne godišnje koli ine nemetanskih hlapivih organskih tvari,NMVOC,oko 50 [%] od ukupne godišnje koli ine dušikovih oksida, NOx.

U tablici 3.I. prikazani su glavni one iš iva i/zaga iva i zraka po uvodno nabrojenimglavnim one iš uju im tvarima/zaga ivalima.

160

ONE IŠ IVA /ZAGA IVA ONE IŠ UJU A TVAR/ZAGA IVALO

01. Termoelektrane, termoelektrane - toplane i toplane SO2, NOx, CO2, Pb, Cd, Hg

02. Korištenje goriva u ku anstvima, ustanovama i maloj privredi CO, SO2, CO2, NOx, Pb

03. Kotlovnice i procesi s izgaranjem goriva u industriji SO2, NOx, CO2, Pb, Cd

04. Proizvodni procesi (bez izgaranja goriva) CO, NMVOC, N2O, NOx, NH3, Pb

05. Pridobivanje i distribucija fosilnih goriva NMVOC, CH4

06. Korištenje otapala NMVOC

07. Cestovni promet CO, NMVOC, NOx, SO2, CO2, Cd, Pb

08. Ostali mobilni izvori i strojevi CO, NOx, SO2, CO2, Pb

09. Obrada i odlaganje otpada CH4

10. Poljoprivreda CH4, N2O, NH3

11. Priroda NMVOC, CH4, NH3, N2O

Tablica 3.I. Pregled glavnih skupina one iš iva a/zaga iva a zraka po pojedinim one iš uju im tvarima/zaga ivalima

161

EMISIJA SUMPOROVOG DIOKSIDA, SO2 – primarno uzrokovana korištenjem fosilnihgoriva, odnosno naftnih derivata, kod termoelektrana, termoelektrana – toplana, toplanate kotlovnica i industrijskih procesa (s izgaranjem goriva).

Trend osjetnog smanjenja emisije SO2 u posljednjih je godina izravna posljedicasmanjenja sadržaja sumpora u svim naftnim derivatima. Dodatno, kod nas je to iposljedica smanjenja energetske potrošnje.

162

EMISIJA DUŠIKOVIH OKSIDA, NOx – uklju uje emisiju dušikovog oksida, NO, i dušikovog dioksida, NO2.

U emisiji NOx najve i udio imaju vozila cestovnog i izvancestovnog prometa.

Vozila s katalizatorom imaju i do 80 [%] manju emisiju NO, CO i NMVOC od vozila bez katalizatora. Zato u emisiji NOx nisu mogu e brze promjene jer je emisija velikim dijelom vezana za stanje tehnologije vozila, a ne za kvalitetu goriva.

163

EMISIJA UGLJIKOVIH OKSIDA, COx – ogleda se u emisiji ugljikovog monoksida, CO, iugljikovog dioksida, CO2.

Emisija ugljikovog monoksida, CO, posljedica je nepotpunog izgaranja goriva prvenstvenou motornim vozilima, a potom i u ložištima. Vozila ga najviše emitiraju pri «hladnomstartu» (pokretanje i rad motora u uvjetima kada dijelovi motora i teku ine u motoru nisuna projektiranoj radnoj temperaturi motora, odnosno kada imaju temperaturu okoline –stoga hladni start ne postoji samo zimi, ve i ljeti), tako da je u ukupnoj emisiji zna ajanfaktor duljina puta u gradskom ciklusu vožnje. Iz ložišta (ku nih kotlovnica i pe i uku anstvima) najviše emisije CO nastaje upotrebom krutih goriva (ogrjevno drvo i ugljen).

Emisija ugljikovog dioksida, CO2, posljedica je izgaranja goriva, ponajprije u ložištima, azatim kod motornih vozila. Budu i da je CO2 izraziti «stakleni ki plin», Okvirnomkonvencijom UN–a o promjeni klime (engl. UNFCCC – United Nations FrameworkConvention on Climate Change, Kyoto, 1999) sve zemlje koje su ratificirale ovukonvenciju obvezale su se zadržati emisiju CO2 na razini iz izabrane bazne 1990. godine,umanjeno za 5 [%].

164

EMISIJA NEMETANSKIH HLAPIVIH ORGANSKIH TVARI, NMVOC – ove tvariozna avaju velik broj spojeva koji su se nekad tradicionalno zvali ugljikovodici, CxHx.Budu i da organski spojevi ne sadrže samo atome ugljika i vodika, usvojen je nazivhlapive organske tvari, VOC (engl. Volatile Organic Compounds), iz kojih je zatimizdvojen metan, CH4, zbog njegovih bitno druga ijih karakteristika od ostalih hlapivihorganskih tvari te je zato nastao naziv nemetanske hlapive organske tvari, NMVOC(engl. Non Methane Volatile Organic Compounds).

NMVOC su zna ajne s gledišta stvaranja prizemnog ozona, O3, koji je štetan za ljudskozdravlje, i indirektnog utjecaja na zakiseljavanje te problema globalnog zatopljenja. Nekeod NMVOC, npr. benzen, toluen i ksilen, vrlo su otrovne.

Najviše NMVOC emitira se iz prirodnih izvora, bjelogori nih i crnogori nih šuma. Emisijaiz ložišta je relativno mala, a najviše potje e od izgaranja ogrjevnog drveta i znatnomanje od ugljena. Najve i su industrijski izvori emisije NMVOC rafinerije, organokemijskaindustrija te proizvodnja i prerada kovina. Dio emisije posljedica je ishlapljivanja goriva pripretakanju na benzinskim crpkama.

165

EMISIJA METANA, CH4 - najve i izvor «stakleni kog plina» CH4 jesu priroda, poljopri-vreda, obrada i odlaganje otpada i ekstrakcija i distribucija fosilnih goriva (najviše zbogistjecanja iz plinske distributivne mreže).

EMISIJA DIDUŠIKOVOG OKSIDA, N2O – «stakleni ki plin» N2O najviše se emitira izpoljoprivrede i prirode te u petrokemijskoj industriji pri proizvodnji nitratne kiseline.

EMISIJA AMONIJA, NH3 – glavni su izvori amonija poljoprivreda, priroda i industrijskapostrojenja za proizvodnju amonija, nitratne kiseline i umjetnih gnojiva.

166

EMISIJA TEŠKIH METALA – problem emisije teških metala iz antropogenih izvorapostaje interesom nakon što je nizom istraživanja utvr eno da se teške kovinetransportiraju atmosferom na velike udaljenosti i da atmosfersko taloženje na nekimpodru jima ini zna ajan, ako ne i dominantan, udio u one iš ivanju/zaga ivanju tla ivoda.

Pojedini su teški metali potrebni za funkcioniranje metabolizma, ali u ve im koli inamamogu dovesti do trovanja. Nadalje, pored svoje otrovnosti pojedini teški metali imajukarcinogeno djelovanje, a imaju i štetno djelovanje na vegetaciju.

Od teških metala najviše se pažnje posve uje emisiji kadmija, Cd, olova, Pb, i žive, Hg.

Kadmija se najviše emitira iz termoelektrana (izgaranje teškog loživog ulja) i prometa.Najve a je emisija olova iz prometa, tako da je smanjenje njegove emisije direktnaposljedica pove anja udjela potrošnje bezolovnog benzina. Do emisije žive najviše dolaziiz malih ku nih pe i na drva te nešto iz termoelektrana na plin i ugljen.

167

EMISIJA LEBDE IH ESTICA – lebde im se esticama obi no smatraju esticedimenzija manjih od 20 [ m], a štetne po zdravlje ljudi su estice manje od 10 [ m] kojeudisanjem mogu do i u plu a (tzv. inhalabilne estice, PM10 – engl. Particulate Matter).

Najzna ajniji izvori emisije estica su ložišta na kruta goriva i teško loživo ulje(termoelektrane), željezare, tvornice cementa i azbesta te asfaltne baze. estice iz ložištasadrže organske tvari od kojih su neke vrlo otrovne i karcinogene, kao npr. policikli kiaromatski ugljikovodici, PAHs (engl. Polycyclic Aromatic Hydrocarbons).

Prašina s ulica i emisija s otvorenih površina, kamenoloma, pješ ara i sli nog relativno jegruba i taloži se blizu izvora. Ova je emisija manje štetna po zdravlje, ali utje e navidljivost i nanosi štete na materijalnim dobrima.

168

EMISIJA OSTALIH ONE IŠ IVALA/ZAGA IVALA – od ostalih one iš ivala/zaga iva-la naro ita se pažnja poklanja emisiji postojanih organskih zaga ivala, POPs (engl.Persistent Organic Pollutants).

Skupini ovih zaga ivala pripadaju poliklorirani ugljikovodici (engl. PolychlorinatedHydrocarbons) koji nastaju kao posljedica nepotpunog izgaranja organske tvari i izravnoiz tehnoloških procesa. Najotrovniji poliklorirani spojevi, dioksini, PCDDs, i furani,PCDFs, najviše nastaju pri nepotpunom izgaranju otpada, ali i prilikom loženja drvetom.

U postojana organska zaga ivala svrstavaju se i perzistentni pesticidi, ija je proizvodnjai primjena zabranjena (vidi poglavlje 3.4. Promjene u pedosferi/litosferi).

Navedena se zaga ivala mogu na i u svim dijelovima okoliša, a neograni eno seakumuliraju i u živim organizmima.

169

U atmosferi se doga aju vrlosloženi procesi kemijsko –fizikalnih reakcija u kojima, uzve inu prethodno opisanihone iš ivala/zaga ivala, važnuulogu imaju i oborine. Svakakonajzna ajniji problem glede togaje pojava kiselih kiša (engl. AcidRain), a potom i taloženje sulfatai nitrata.

Naime, u atmosferi se sumporni,dušikovi i ugljikovi oksidi spajaju sionom, H+, te tako nastajusumporasta, H2SO3, sumporna,H2SO4, duši na, HNO3, i uglji na,H2CO3, kiselina koje dospijevajuna zemlju u obliku kiselih kiša,slika 3.1, s vrijednoš u pHmanjom od 5.65 koliko iznosi pHprirodnih kiša, gdje sa pHizražavamo negativan logaritamkoncentracije, H+, iona.

Slika 3.1. Nastajanje kiselih kiša

170

(Posljedica kiselih kiša)

171

Osim što pojava kiselih kiša uzrokuje naglo uvenu e i progresivno odumiranje šuma,pove anje kiselosti voda i tla, ona višestruko utje e i na razaranje gra evina.

Naime, korozivnost oborina izražena je koli inom slobodnog ugljikovog dioksida, CO2.Budu i da je kod oborina ukupan slobodni CO2 agresivan, pove anjem koli ineugljikovog dioksida u kiselim kišama pove at e i stupanj korozivnosti oborina. Sli no kaošto se kod prirodnih stijena agresivni CO2 spaja s ionima kalcija i magnezija u otopljenehidrogenkarbonate razaraju i strukturu stijena (naro ito u kršu), tako kisele kiše djeluju ina gra evine od betona i kamena (vapnenca).

Tako er, pove ane koli ine sulfata u zaslanjenim vodama, kao i u kiselim kišama,razaraju betonske gra evine, jer aluminati u betonu pod utjecajem kalcijevog sulfata,CaSO4, prelaze u tzv. Candlotove soli koje jako ekspandiraju.

eli ni dijelovi gra evina su tako er izloženi nagrizanju uslijed elektrokemijskih procesapri pove anju elektrolita u oborinskim, a time i u podzemnim vodama.

172

Kod nas se kvaliteta zraka u naseljima po ela kontinuirano mjeriti 1964. u Zagrebu,mjerenjem sumporovog dioksida, SO2, dima i ukupne taložne tvari.

Danas se kvaliteta zraka mjeri u naseljima, gradovima ili njihovim dijelovima, u kojima živioko 2/3 stanovništva Hrvatske.

173

S motrišta SO2 i dima, kvaliteta zraka se u posljednjih petnaestak godina poboljšala.Razloge tome treba tražiti u smanjenju industrijske aktivnosti i energetske potrošnje, ašto je posljedica rata i prestrukturiranja privrede (npr. zatvaranjem koksare u Bakru,visokih pe i u Sisku, luke za pretovar fosfata, tvornice ferolegura i otvorenih pe i tvornicelakih metala u Šibeniku).

174

Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14 i 61/17) prema stupnju one iš enosti zrakautvr uju se dvije kategorije kvalitete zraka:

I. kategorija kvalitete zraka – ist ili neznatno one iš en zrak: nisu prekora ene grani-ne vrijednosti *, ciljne vrijednosti ** i dugoro ni ciljevi za prizemni ozon;II. kategorija kvalitete zraka – one iš en zrak: prekora ene su grani ne vrijednosti,

ciljne vrijednosti i dugoro ni ciljevi za prizemni ozon.

* Grani na vrijednost – razina one iš enosti koju treba posti i u zadanom razdoblju, ispodkoje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji ili je najmanji mogu i rizik od štetnihu inaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije seprekora iti.

** Ciljna vrijednost – razina one iš enosti odre ena s ciljem izbjegavanja, spre avanja iliumanjivanja štetnih u inaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini koju treba, ako jemogu e, dosti i u zadanom razdoblju.

Kategorije kvalitete zraka utvr uju se za svaku one iš uju u tvar posebno: sumporovdioksid, dušikove okside, lebde e estice, olovo, benzen, uglji ni monoksid, prizemniozon, arsen, kadmij, živu, nikal i benzo(a)piren.

Kategorije kvalitete zraka odre uju se jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu,a godišnje izvješ e o pra enju kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj izra uje Hrvatskaagencija za okoliš i prirodu i objavljuje na internetskim stranicama.

Napomenimo da je prema prijašnjem Zakonu o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08) kvalitetazraka svrstavana u tri kategorije: I. kategorija – ist ili neznatno one iš en zrak, II. katego-rija – umjereno one iš en zrak i III. kategorija – prekomjerno one iš en tj. zaga en zrak.Stoga svi podaci koji se prema ovome Zakonu odnose na kvalitetu zraka za proteklarazdoblja uklju uju ove tri kategorije kvalitete zraka. Prema važe em Zakonu o zaštitizraka, kao što je re eno, utvr uju se dvije kategorije kvalitete zraka.

175

Prema mjerenjima iz razdoblja 2009. - 2012. godina, najlošija je kvaliteta zraka u Zagrebu(velik sadržaj inhalabilnih estica, PM10, i ozona, O3), Osijeku (problemi s inhalabilnimesticama, PM10), Sisku (problemi sa sumporovim vodikom, H2S, i inhalabilnim esticama,

PM10), Rijeci (problemi sa sumporovim vodikom, H2S, i ozonom, O3), Splitu (previsokekoncentracije dušikovog dioksida, NO2) i Slavonskom Brodu (problemi sa sumporovimvodikom, H2S), tako da je u tim gradovima zrak III. kategorije. U Kutini (NH3, PM10) i Šibeniku(NO2) je zrak II. kategorije. U ostalim gradovima s mjernim postajama zrak je I. kategorije.

Dana 15. 01. 2011. Hrvatski radio izvijestio je kako stanovnici Slavonskog Broda apeliraju nasmanjenje one iš enosti zraka sumporovim vodikom, H2S, u njihovome gradu, jer je za 41put prekora ena grani na vrijednost emisije H2S. I to se zove ONE IŠ ENOST.

176

Op i je cilj postizanje I. kategorije kvalitete zraka u svim naseljima.

U okolini termoelektrane (TE) Plomin, nakon izgradnje 340 [m] visokog dimnjaka (stari jeimao 130 [m]), koncentracije sumporovog dioksida, SO2, su smanjene 5 do 6 puta, slika3.2.

Ovdje su nekada bilježene satne koncentracije SO2 i preko 2 000 [ g/m3]. Utjecaj u okoliniTE Plomin je još dodatno smanjen primješavanjem uvoznog niskosumpornog ugljena.

Slika 3.2. Koncentracija sumporovog dioksida, SO2, u okolini TE Plomin prije i nakon izgradnje visokog dimnjaka

177

U mnogim se naseljima javlja problem lokalnih one iš enja neugodnimmirisima, najviše zbog povišenih koncentracija amonija, sumporovog vodika imerkaptana (sumporovodi ne teku ine s jakim neugodnim mirisom kojenastaju gnjiljenjem bjelan evina u kojima ima sumpora). esti su slu ajeviširenja neugodnih mirisa i s poljoprivrednih (sto nih) farmi i nekontroliranihodlagališta otpada, ali i iz industrijskih pogona kao što je slu aj u Kutini,Rijeci, Zagrebu (Pliva), te svima poznat slu aj vrlo neugodnog mirisa uokolici kafilerije u Sesvetama. Nekontrolirano spaljivanje otpada, organskihtvari i otpadnog ulja est su uzrok vrlo visokog lokalnog one iš enjaneugodnim mirisima, a ponekad i zaga enja najotrovnijim spojevima kao štosu poliklorirani ugljikovodici (dioksini i furani).

178

Ako se analizira istovremena pojava visokih dnevnih koncentracija SO2 i dima, što seesto naziva zimski smog, može se re i da se u ve im gradovima (pretežno

kontinentalnim) još uvijek pojavljuju epizode smoga po nekoliko dana tokom zime, obi noza vrijeme tišina i temperaturnih inverzija. Ina e, u ljetnim su mjesecima koncentracijesumporovog dioksida, SO2, višestruko manje nego zimi.

179

Nužnost izrade bilance emisije one iš avala/zaga ivala u zrak primarno proizlazi izKonvencije o dalekosežnom prekograni nom one iš enju zraka, CLRTAP (engl.Convention on Long-Range Transboundary Air Pollution), u skladu s kojom je i zaHrvatsku obavezna bilanca one iš uju ih tvari/zaga ivala sadržanih u tablici 3.II.

180

ONE IŠ IVALO/ ZAGA IVALO

103 [t]SMANJENJE(2008./1990.)

[%]

DOZVOLJENAKVOTA

103 [t]1990. god. 2004. god. 2008. god.

01. SO2 180.0 60.3 55.4 69.22 70.0

02. NOx 83.4 68.9 78.9 5.40 87.0

03. CO 651.4 - - - -

04. CO2 * 23 035.0 22 551.0 23 687.0 ** - 2.83 **

05. NMVOC 209.9 92.0 127.5 39.26 90.0

06. CH4 * 3 233.0 3 015.0 3 372.0 ** - 4.30 **

07. N2O * 3 920.0 3 677.0 3 484.0 ** 11.12 **

08. NH3 44.2 44.2 39.4 10.86 45.0

09. Cd 1.3x10 -3 0.9x10 -3 0.77x10 -3 40.77 -

10. Pb 4.7x10 -1 1.6x10 -2 2.6x10 -3 99.45 -

11. Hg 1.2x10 -3 7.2x10 -4 0.67x10 -3 44.17 -

* Emisija CO2, CH4 i N2O, kao izrazitih stakleni kih plinova, izražena je u emisiji ekvivalenta ugljikovog dioksida, CO2e.

** Ukupna emisija stakleni kih plinova u 2008. iznosila je 31.14x10 6 [t] CO2e, što je cca 4 [%] više od godišnje emisije na koju, temeljem ratificiranog Kyotskog protokola (2007.), Hrvatska imala pravo u razdoblju 2008. - 2012.

Tablica 3.II. Emisija glavnih one iš ivala/zaga ivala zraka u Hrvatskoj 181

U tablici je tako er iznijeta komparacija (smanjenje) analiziranih one iš ivala/zaga ivala uHrvatskoj na bazi odnosa 2008./1990.

Iz prethodne se tablice može zaklju iti da je u Hrvatskoj 2008. zabilježeno osjetno smanjenjeemisije glavnih one iš ivala/zaga ivala u odnosu na baznu 1990.

Isto tako, udio Hrvatske u emisiji europskih zemalja iznosi relativno malo (pretežno ispod 1.0[%]).

Nažalost, obje ove injenice manje su posljedica povoljne strukture goriva, racionalnogkorištenja energije i relativno istih tehnologija, a više smanjenja razine energetske potrošnje iindustrijske proizvodnje.

I u periodu od 2009. do 2012. godine došlo je do daljnjeg smanjenja gotovo svih emisijaglavnih one iš avala/zaga ivala zraka. Tako je npr. u 2012. godini, u odnosu na 1990.godinu, emisija SO2 smanjena za 85.2 [%], emisije NOX i NH3 za oko 30 [%] (kod NH3 jedošlo do promjene metodologije prora una emisije NH3), a emisije lebde ih estica za oko 20[%]. Emisija olova, Pb, je u 2012. godini niža za oko 96 [%] u odnosu na 1990. godinu, dokemisije kadmija, Cd, i žive, Hg, pokazuju trend stagnacije.

182

Temeljem Programa monitoringa i procjene daljinskog prijenosa one iš avala u zraku uEuropi (engl. UMEP – Co-Operative Programme for Long-Range Transmission of AirPollutants in Europe) iz 1984, izme u ostaloga se provode i prora uni daljinskog(me ugrani nog) transporta one iš enja/zaga enja zraka i odre uje razmjenaone iš enja/zaga enja me u pojedinim zemljama.

Potreba pra enja prekograni nog one iš enja/zaga enja proizlazi iz mogu nostiprijenosa (širenja) one iš enja/zaga enja na velike udaljenosti, ime se posljedicedislociraju od mjesta (izvora) one iš enja/zaga enja, tako da je esto rezultat emisija izindustrijskih podru ja propadanje ekosustava nekog udaljenog podru ja.

Hrvatska je me u zemljama kojima je «izvoz» one iš enja/zaga enja otprilike jednak«uvozu».

Sve srednjoeuropske i isto noeuropske zemlje znatno više «izvoze» one iš e-nja/zaga enja nego što «uvoze». Zemlje zapadne Europe kao npr. V. Britanija, Italija iDanska tako er su znatni «izvoznici» one iš enja/zaga enja..

183

Temeljem iznesenoga, o ito je da suza djelotvornu zaštitu zraka potrebnasložena tehni ko – tehnološkarješenja, budu i da je uklanjanje uzraku prisutnih one iš ivala/zaga ivalavrlo složen problem.

Npr. filtri na dimnjacima mogu uklonitinajve i dio vrstih lebde ih estica. Zauklanjanje kiselih plinova (npr.sumporovog dioksida, dušikovihoksida) potrebni su posebni ure aji.Uglavnom se to tehnološki rješavaispiranjem plinova vodom uz dodataklužnatih sastojaka, npr. vapna. Tadase u osnovnom ili kemijskiizmijenjenom obliku ta istaone iš ivala pojavljuju u vodotocimakao kalcijeve soli pripadnih kiselinakoje površinskim i/ili podzemnimvodama završavaju u moru. To je,zapravo, primjer kako se zaštitomjednog dijela okoliša (zraka), ili dijelalokalnog ekosustava, optere ujenjegov drugi dio (vode).

184

3.3.2. OŠTE ENJE OZONSKOG OMOTA A

Ozon je vrlo reaktivan fotooksidativan plin ije su kemijske reakcije nastajanja i razgradnjevrlo složene. Nastaje pod utjecajem sun evog zra enja, najviše reakcijama dušikovihoksida, NOx, i hlapivih organskih spojeva, VOC, ali i drugih molekula sklonih reakciji.

Ozon je iznimno rijedak spoj u atmosferi (prosje no oko 3 molekule na 10 milijuna mole-kula zraka), ali ima jednu od vitalnih zaštitnih uloga za cjelokupan život na Zemlji. Takoozonski omota apsorbira ve inu štetnog UV - B zra enja i potpuno apsorbira UV – Czra enje, štite i život na Zemlji od ošte enja.

185

Danas je ovjek narušio prirodnu ravnotežu stvaranja i raspadanja ozonaispuštanjem u atmosferu spojeva koji sadrže klor i brom, snižavaju i takokoncentraciju ozona u stratosferi, odnosno ozonosferi.

Smanjivanjem ozona u stratosferi, odnosno stvaranjem ozonskih rupa,omogu ava se pove ano ili nesmetano prodiranje ultraljubi astih zraka dopovršine Zemlje, ije je djelovanje štetno za biljke, a i za ovjeka.

186

Svjesna štetnih posljedica koje ima smanjenje ozona u atmosferi, odnosnonarušavanje prirodne ravnoteže, me unarodna je zajednica odlu ilapoduzeti konkretne mjere kako bi zaštitila ozonski omota .

Tako je 1985. potpisana Be ka konvencija o zaštiti ozonskog omota a, a1987. Montrealski protokol o tvarima koje ošte uju ozonski omota .Republika Hrvatska stranka je Be ke konvencije i Montrealskog protokola spripadnim amandmanima (Londonski i Kopenhagenski amandmani),sukladno kojima je do 2010. bila u obvezi postupno ukinuti tvari kojeošte uju ozonski omota . To je deset godina kasnije od razvijenih zemalja.

Tvari koje ošte uju ozonski sloj prema spomenutomMontrealskom protokolu jesu:

1. klorofluorougljici (CFC spojevi),2. haloni (CBFC i BFC spojevi),3. klorofluorougljikovodici i nepotpuno halogenirani

klorofluorougljikovodici (HCFC spojevi),4. bromofluorougljikovodici (HBFC spojevi),5. bromoklormetan (CHBC spojevi),6. ugljikov tetraklorid (CC spojevi) i 1,1,1-trikloretan

(CHC spojevi).

Spojevi na bazi floura i klora (npr. CFC i HCFC spojevi)nazivaju se i freoni. Najviše su se koristili u rashladnim(hladnjaci) i klimatizacijskim ure ajima te dizalicamatopline.

187

Istaknimo da ozona osim u stratosferi ima i u prizemnom sloju atmosfere (troposfere),gdje je štetan po zdravlje ljudi (ošte uje dišni sustav) i vegetaciju. Prizemni ozonposljedica je emisije dušikovih oksida i hlapivih organskih spojeva koji se najvišeemitiraju prometom.

Prema Uredbi o razinama one iš uju ih tvari u zraku (NN 117/12 i 84/17) dugoro ni jecilj (do 2020.) radi zaštite zdravlja ljudi posti i koncentraciju prizemnog ozona u zraku120 [ g/m3], kao najviše dnevne osmosatne srednje vrijednosti u kalendarskoj godini.

U nas su kontinuirana mjerenja u Zagrebu i povremena mjerenja u gradovima obalnogpodru ja (Split, Rovinj, Makarska, Malinska), gdje je tokom ljetnih mjeseci insolacija vrlointenzivna, pokazala da prizemne koncentracije ozona dosižu vrijednosti štetne pozdravlje po nekoliko sati dnevno.

Stoga je temeljem Uredbe o tvarima koje ošte uju ozonski sloj i fluoriranim stakleni kimplinovima (NN 92/12) dan popis tvari, tj. propisano postupno smanjivanje i ukidanjepotrošnje tih tvari, postupanje s tim tvarima, postupanje s proizvodima i opremom kojisadrže te tvari ili o njima ovise, postupanje s tim tvarima nakon prestanka uporabeproizvoda i opreme koji ih sadrže, provjera propuštanja tih tvari, na in prikupljanja,obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, uvoz, izvoz, stavljanje na tržište i uporabaproizvoda i opreme koji te tvari sadrže ili o njima ovise, na in obra una i visinu naknadeza troškove prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, na in ozna avanjaproizvoda i opreme koji sadrže te tvari ili o njima ovise te na in izvješ ivanja o timtvarima.

188

Kao zamjena za tvari koje ošte uju ozonski sloj, definirane Montrealskim protokolom,po eli su se koristiti drugi stakleni ki plinovi, npr. fluorougljikovodici (HFC–i), koji u svomsastavu ne sadže klor i brom te zbog toga ne utje u na razgradnju ozona.

Kako je njihova potrošnja u stalnom porastu, na sastanku u Kigaliju (Ruanda) 2016.godine, više od 150 država, mahom stranaka Montrealskog protokola, postiglo je globalnisporazum o smanjenju upotrebe HFC-a (koji su dosada bili pod nazdorom UNFCCC-a iKyotskog protokola).

Prema dogovoru, ve ina zemalja potpisnica sporazuma (uklju uju i SAD), obvezale suse postupno smanjiti uporabu HFC-a, po evši s 10 [%] smanjenja do 2019. godine tedosegnuti 85 [%] smanjenja do 2036. godine. Neke zemlje zamrznut e uporabu plinovado 2024. godine ili 2028. godine i tada postupno smanjivati njihovu upotrebu. Indija, Irak,Iran, Pakistan i zaljevske zemlje imat e dulje rokove.

189

3.3.3. KLIMATSKE PROMJENE

Kroz posljednjih je dvadesetak godina razvijenomišljenje kako promjene kemijskog sastava atmosferemogu rezultirati vrlo ozbiljnim poreme ajima unutarklimatskog sustava planete.

Naime, uglavnom je teza kako je klima na Zemljimanje-više stalna, samo danas ovjek svojimaktivnostima, tj. antropogenim utjecajima, prijeti da jepromijeni. Pri tome se glavnim krivcem imenujepove anje koncentracije CO2 u atmosferi, a kaoposljedica prekomjerne potrošnje fosilnih goriva –nafte, ugljena i plina, tj. industrijske aktivnosti. Uslijedtoga globalno dolazi do postupnog porastatemperature na Zemlji, odnosno do globalnogzatopljenja, kao fenomena koji nastaje zbog efektastaklenika.

190

6. I upravo to dodatno zagrijavanje je ono što se podrazumijeva pod pojmom poja ani efekt staklenika, a što seskra eno, ali krivo, imenuje efektom staklenika, a ovdje navedeni plinovi: vodena para, CO2, CH4, N2O, CFC iO3 nazivaju se stakleni ki plinovi i proglašeni su glavnim krivcem za globalno zatopljenje.

191

Kao dokaz ispravnosti teorije o globalnom zatopljenju nude se razni dijagramiporasta temperature na Zemlji u funkciji vremena, poput ovoga prikazanog na gornjojslici, gdje se po evši od 1975., dakle unutar zadnjih 40 godina, uo ava prosje niglobalni porast temperature za oko 0.6 [°C].

192

Uo avaju i ovaj globalni trend promjene klime na Zemlji, godine 1988., zahvaljuju i poticaju Ujedinjenihnaroda (UN) i Svjetske meteorološke organizacije (WMO), osnovano je Me uvladino tijelo (odbor) zaklimatske promjene (IPCC). Mandat tijela je usmjeren na procjenu utjecaja ljudskih aktivnosti naklimatske promjene. Izvještaji tijela, kojih je do sada bilo pet (posljednji iz 2014.), esto se citiraju uznanstvenim radovima i uzimaju kao argument teorije o globalnom zatopljenju i efektu staklenika.

U tre em po redu izvještaju iz 2001. predvi a se porast temperature od 1.4 do 5.8 [°C] u sljede ih 100godina i eksplicitno je naglašeno da je industrijska aktivnost glavni uzro nik porasta temperature na Zemlji.

193

Prognoze su naravno katastrofi ne jer e kao posljedice klimatskih promjena nastupiti:

• otapanje ledenjaka i porast razine mora (oceana), od nekoliko desetaka centimetara (10 – 20 [cm]), doviše metara (do 2 [m]), a u slu aju da se otopi sav led na Antarktiku, razina mora bi porasla za 70 [m],

• plavljenje nižih dijelova priobalja, potapanje pristaništa i luka te (dijela) naselja i niskih otoka,• ubrzavanje kemijskih procesa razaranja gra evina od betona, elika i kamena zbog izloženosti

njihovih temelja pove anoj koncentraciji klorida i sulfata u podzemnim vodama priobalja uslijed podizanjerazine mora,

• prodiranje morske vode u slatkovodne priobalne vodonosnike i zaslanjenje vode,• promjena morskih strujanja (cirkulacija) sa znatnim posljedicama na pronos kisika, hranjivih tvari i topline,• promjena morskih plovnih puteva (Arktika),• pove anje nejednolikosti distribucije oborina s naglašenijom u estaloš u pojave olujnih nevremena ili

suša,• jaka erozija tla,• nastajanje novih i proširenje postoje ih pustinja (dezertifikacija),• nestašica naro ito pitke vode zbog, s jedne strane, smanjenja slatkovodnih rezervi, a s druge strane,

zbog pove anih potreba za vodom u ku anstvima, industriji i naro ito poljoprivredi (navodnjavanje),• pove ana upotreba kemijskih sredstava (pesticida) za zaštitu bilja u poljoprivrednoj proizvodnji

(kemijska tempirana bomba),• zna ajno smanjenje biološke raznolikosti i daljnje neželjene promjene u ekosustavima,• nestašica hrane (glad) u podru jima izloženih suši, olujnim nevremenima, eroziji ili dezertifikaciji,• ugrožavanje ljudskog zdravlja s pojavom epidemija i pandemija.

Kod gotovo svih navedenih posljedica postoji njihovo preklapaju e djelovanje, tako da ve ina od njihdjeluje istodobno, tj. kombinirano, s vrlo izraženim globalnim posljedicama na svjetsku ekonomiju.

194

Me utim, danas sve više svjetski priznatih meteorologa, astronoma i klimatologa upozorava da su uzrociklimatskih promjena daleko složeniji.

Tako je u ožujku 2008. u New Yorku u organizaciji Istituta Heartland održana Me unarodnakonferencija o klimatskim promjenama (engl. ICCC – International Conference on Climate Change).Izlaganja je pratilo više od 400 znanstvenika koji u pitanje dovode IPCC - evu teoriju o utjecaju industrijskeaktivnosti na globalno zatopljenje, isti u i da glavninu klimatskih promjena uzrokuje sun evaaktivnost i prirodne sile te da ovjekov utjecaj uop e nije presudan.

195

Ovi znanstvenici isti u kako naklimatski sustav Zemlje utje eviše faktora, od kojih ve inainteraktivno. Pri tome se temeljnimutjecajem smatra promjena zemljineputanje oko Sunca, zatimpromjena sun eve aktivnosti teutjecaj atmosfere, litosfere/pedosfere,hidrosfere/kriosfere i biosfere.

Me utim, izvještaji Me uvladinog tijela zaklimatske promjene uop e ne dopuštajumogu nost da promjena zemljine putanje okoSunca i promjenjiva solarna aktivnost utje u naklimu na Zemlji, odnosno na globalno zatoplje-nje. Ima još jedna nevjerojatna injenica da uizvještaju Me uvladinog tijela za klimatskepromjene iz 2001. vodena para uop e nijenavedena na listi stakleni kih plinova, ak nijeni spomenuta mogu nost utjecaja vodene parena porast temperature.

196

Stoga se glavnim stakleni kim plinom smatra ugljikov dioksid s preko 72 [%]-tnim udjelom, dok svi ostaliplinovi (CH4 , N2O, CFC i ost.) sudjeluju sa samo 28 [%], odnosno nešto više od 1/4.

Pos

tota

k, [%

]

197

Me utim, kada se u obzir uzme i vodena para, proporcije su bitno izmijenjene: vodena para, VP,doprinosi efektu staklenika sa 95.00 [%], CO2 sa 3.62 [%], CH4 sa 0.36 [%], N2O sa 0.95 [%] i CFC spojevis ostalim plinovima sudjeluju sa 0.07 [%]. Dakle, vodena para reprezentira 95 [%] efekta staklenika, a sviostali plinovi svega 5 [%], pri emu je utjecaj CO2 za 26 puta manji nego vodene pare (3.62 [%] spram 95.00[%]), odnosno 20 puta manji (3.62 [%] spram 72.37 [%]) kada se u obzir uzme i vodena para.

Ovo ukazuje da je utjecaj CO2 na efekt staklenika, odnosno na globalno zatopljenje, bezna ajan.

Pos

tota

k, [%

]

198

Dodatno, ako se kod prethodno navedenih udjela stakleni kih plinova izvrši podjela na dio koji jeposljedica ljudskih aktivnosti, dakle antropogenog utjecaja, i na dio koji dolazi iz prirodnih izvora, i na kojedakle ovjek nema utjecaja, dobiju se sljede i odnosi: 99.999 [%] vodene pare dolazi iz prirodnih izvora, asamo 0.001 [%] je posljedica ovjekovih aktivnosti. Kod CO2 utjecaj ovjeka je 0.12 [%] ili jednatridesetina, itd..., odnosno zbrajaju i sve ove vrijednosti dobijemo da su za efekt staklenika ljudskeaktivnosti odgovorne samo sa 0.3 [%].

Naravno da su kriti ari pokušavali osporiti ove odnose, isti u i kako je udio CO2 podcijenjen, me utim udiovodene pare nisu uspjeli spustiti ispod 60 [%], odnosno doprinos CO2 pove ati na više od 26 [%], a što je tek1/3 od prethodno deklarirane vrijednosti bez utjecaja vodene pare.

Pos

tota

k, [%

]

199

Kao dokaz prethodne tvrdnje mogu poslužiti priloženi dijagrami na kojima je unazad 400 000 godinaprikazana promjena koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi i prosje ne godišnje temperature.

S ovih dijagrama vidimo da je, po evši od danas, svakih 125 000 pa 105 000 pa 85 000 i opet 85 000 godinaizražen porast temperature, dakle, globalno zatopljenje, a onda opet gotovo u tom istom periodu imamoizraženi pad temperature, tj. ledeno doba. Dakle, govore i uprosje eno, svakih 100 000 godina bilo jeglobalno zatopljenje, pa ledeno doba, globalno zatopljenje, pa opet ledeno doba, itd. I kad god je biloglobalno zatopljenje, dakle visoka temperatura, uvijek je bilo popra eno povišenom koncentracijom CO2 uatmosferi.

Pošto tada nije bilo industrijske aktivnosti, o ito da je nešto drugo bilo izvor pove anja koncentracijeugljikovog dioksida. 200

Dakle, vidimo da se klima kroz zemljinu povijest neprestalno cikli ki mijenjala, odnosno da je rije opotpuno prirodnom ciklusu, što se podudara s klju nom znanstvenom injenicom o promjenljivosti zemljineputanje oko Sunca zbog ega se Zemlja prosje no svakih 50 000 godina udaljava od Sunca, kada imamopad temperature, pa se onda sljede ih 50 000 godina približava Suncu, kada imamo porast temperature.Danas je Zemlja u fazi udaljavanja od Sunca, što zna i da mi zasigurno izlazimo iz globalnog zatopljenja ipolako ulazimo u novo ledeno doba kada e temperatura pasti za 12 do 13 [°C], jer sve ovo što se višeputa doga alo u prošlosti, taj e se scenarij opet ponoviti.

201

Dodatno, i astronomi isti u da nikada ne emorazumjeti što se doga a s klimom na Zemlji akozanemarimo utjecaj promjenjive sun eve aktivnosti.Temperatura na Zemlji raste u razdobljima poja anesolarne aktivnosti, odnosno pojave sun evih pjega, apada u razdobljima smanjene aktivnosti, odnosnonestanka sun evih pjega.

202

Sajam na smrznutnoj Temzi, 1663. g.

Zbog toga su se u 17. stolje u, kada susun eve pjege nestale na 60 do 70 godina,Europa, a možda i cijeli svijet malo ohladili.Nastupilo je malo ledeno doba i mnogo je ljuditada umrlo zbog hladne i vlažne klime. Teškoje otkriti što se to no dogodilo, ali se uo avada su nestanak sun evih pjega i zahla enjena Zemlji povezani.

203

Stoga opozicijski znanstvenici upu uju dodatne kritke na ra un IPCC – eve teorije o globalnom zatopljenju.Isti u da je, op enito, itava teorija o globalnom zatopljenju zapravo bazirana na plebiscitarno prihva enimpostulatima, a ne na znanstveno dokazanim injenicama, što je za znanost pogubno. Zaklju ci se donosena osnovi pretpostavki o podudaranju rezultata klimatskih modela i izmjerenih podataka. Ali, ak i uzpretpostavku da se teorija slaže s podacima, ili da se podaci slažu s teorijom, to uop e ne garantira dateorija to no i pouzdano opisuje izu avani fenomen.

Pri tome je, s obzirom na neminovni nadolazak globalnog zahla enja, odnosno ledenog doba, pravo pitanjepronalaženje novih i obilnih izvora energije, jer prema procjenama, da bi u tim uvjetima opstala ljudskacivilizacija, potrošnja energije e porasti za najmanje 10 - 20 puta, što zna i da niti jedan od danaspoznatih izvora energije ne e mo i zadovoljiti te potrebe.

204

(c) ošte enje i uništavanje tla uzrokuje poreme aje u hidrološkom režimu.Povezanost tla i hidroloških uvjeta širih podru ja ini da se procesi na užemlokalitetu jednog tla mogu odražavati i na znatno širu okolnu prirodu. Tako se tlopored izloženosti štetnim utjecajima i samo javlja kao initelj narušavanja okolneprirode.

Tlo, posebno poljoprivredno zemljište, šume i pašnjaci, u itavom su svijetu zadnjihdesetlje a izloženi prekomjernom iskorištavanju, što ugrožava opstanak i prehranunovih ljudskih populacija. Stoga zaštita tla postaje sve važnijim dijelom op e zaštiteokoliša.

(a) narušavanje (pogoršavanje) ekosustava kao cjeline dovodi do manjeg ili ve egošte enja i samog tla, a u ekstremnim slu ajevima i do njegovog potpunoguništenja;

(b) tlo je u pravilu neobnovljivi prirodni resurs. Mnoge posljedice one iš enja okolišamogu se sanirati, npr. ako se obustavi one iš enje rijeka, život e se u njimaobnoviti; ako se obustavi emisija štetnih plinova, ošte ene biocenoze e seregenerirati. Me utim, jednom zaga eno tlo (npr. teškim metalima) izgubljeno je zamnoge generacije, a ono na kršu nepovratno;

3.4. PROMJENE U PEDOSFERI/LITOSFERI

Tlo, kao dio kopnenih ekosustava, predstavlja važnu komponentu okoliša i privla i sveviše pozornosti iz sljede ih razloga:

205

Pokušaj stvaranja novih poljoprivrednih zemljišta npr. kr enjemtropskih prašuma u Južnoj Americi (podru je rijeke Amazone)primjer je pogrešno vo ene razvojne politike (posebno odSvjetske banke za obnovu i razvoj, engl. IBRD – InternationalBank for Reconstruction and Development). Pokazalo se datropske prašume rastu na tlima s vrlo plitkim humusnim slojem,koja nakon kr enja šuma intenzivno erodiraju.

Jednake posljedice, iako u druk ijim po etnim uvjetima, opaženesu i u Europi, pa i u ravni arskim podru jima u Hrvatskoj.

Nadalje, u zadnja se tri desetlje a kvalitetno poljoprivrednozemljište sve više pretvara u gra evinsko radi npr. gradnjenaselja, prometnica i industrijskih objekata.

Intenzivna poljoprivreda, koja zahtijeva velike koli ine umjetnih (mineralnih iorganskih) gnojiva i kemijskih sredstava za zaštitu bilja, postupno uništava tlo.Zaslanjivanje, alkalizacija i zakiseljavanje (acidifikacija) tla ve uzrokuju mjestimi nosmanjivanje prinosa. Taj gubitak, odnosno šteta, ulazi u kategoriju zaga enja.

Nadalje, esto se zbog tržišnih uvjeta degradirana poljoprivredna zemljišta napuštajuili se prepuštaju za druge svrhe i time se nepovratno gube znatni dijelovi kultiviranihekosustava.

206

Tlo, posebno kultivirano zemljište, nerazdvojno je povezano s podzemnim vodama,koje ne samo što tvore osnovu poljoprivredne proizvodnje ve su i nenadoknadivizvor pitke vode.

Stoga treba sprije iti da umjetna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja dospiju upodzemne vode i u ine ih neupotrebljivima.

Tlo ima sposobnost vezivanja tih tvari, ali njihovim nagomilavanjem ono se brzozasi uje, pa se nove koli ine dodanih umjetnih gnojiva ili sredstava za zaštitu biljaviše ne vežu, nego ih tlo propušta u podzemne vode. Ta se pojava zasi enja tlakemikalijama i njihova ispiranja u podzemne vode naziva kemijskom tempiranombombom i smatra se jednim od klju nih problema zaga ivanja okoliša.

207

Promjene u pedosferi se obi no promatraju u svjetlu tehnogeneze tala.

Tehnogenezu tala ine geokemijski i geofizi ki procesi koji povezani s ljudskomdjelatnoš u mijenjaju (pogoršavaju) karakteristike tala.

Tehnogeneza tala se primarno ogleda u:

(1) PROMJENI (SMANJENJU) HUMIZACIJE TALA(2) NAKUPLJANJU (AKUMULACIJI) TEŠKIH METALA U TLIMA(3) UNOSU ORGANSKIH ŠTETNIH TVARI U TLA(4) PRISUSTVU RADIONUKLIDA U TLIMA(5) ZAKISELJAVANJU, ZASLANJIVANJU I ALKALIZACIJI TALA(6) PREMJEŠTANJU TALA(7) PEDOLOŠKIM SUŠAMA

(1) PROMJENA HUMIZACIJE TALA. Prirodno ste ena humizacija tala se smanjujegospodarskim zahvatima u poljoprivredi i šumarstvu, odnosno uspostavlja se novi nižistupanj humizacije tla.

Smatra se da tolerantno smanjenje humusa u ratarskoj i sli noj proizvodnji iznosido 2 [%] godišnje od ukupne koli ine humusa. Više od toga zahtijeva mjere zapoboljšanje stanja humizacije primjenom zelene gnojidbe (sideracije) (zaoravanjazelene mase odre enih biljnih vrsta) i drugih mjera sanacije.

208

(2) NAKUPLJANJE TEŠKIH METALA U TLIMA. One iš enje/zaga enje tala teškimmetalima ima za posljedicu slabljenje, pa i propadanje biljnih zajednica i kulturnihnasada. Teški metali, kako u svim ostalim organizmima tako i u biljkama pokazujutendenciju neograni enog i kumulativnog nakupljanja.

To je posebno opasno jer razina toksi nosti može biti postignuta vrlo brzo. U pravilu,živi organizmi (biljke, životinje) nakupljaju teške kovine proporcionalno njihovomsadržaju u vanjskom okolišu.

209

Stoga se danas u svijetu provode opsežni eksperimentalni radovi na imobilizacijiteških metala u tlima.

Kod nas se prema Pravilniku o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od one iš enja (NN09/14) poljoprivredno zemljište smatra one iš eno/zaga eno teškim metalima kadaprema tablici 3.III. sadrži više teških metala od maksimalno dopuštenih koli ina, MDK,izraženih u [mg/kg] ili [ppm] (engl. parts per million) suhog tla.

210

Tablica 3.III. Maksimalno dopuštene koli ine, MDK, teških metala ([mg/kg] ili [ppm]) u poljoprivrednim tlima za Hrvatsku

ELEMENT PJESKOVITOTLO

PRAŠKASTO –ILOVASTO TLO

GLINASTOTLO

Kadmij, Cd 0.0 – 0.5 0.5 – 1.0 1.0 – 2.0

Krom, Cr 0 – 40 40 – 80 80 - 120

Bakar, Cu 0 – 60 60 – 90 90 - 120

Živa, Hg 0.0 – 0.5 0.5 – 1.0 1.0 – 1.5

Nikal, Ni 0 – 30 30 – 50 50 - 75

Olovo, Pb 0 – 50 50 – 100 100 - 150

Cink, Zn 0 - 60 60 - 150 150 - 200

211

Maksimalno dopuštene koli ine, MDK, iskazuju grani ne vrijednosti iznadkojih je rizik koncentracije teških metala neprihvatljiv zbog depresivnog itoksi nog u inka na biljke i druge organizme.

Uz to je važno i poznavanje prirodno ste ene koncentracije teških metalau tlima. Prema podacima iz literature, naj eš e se uzima da je ona zaCu 5 – 20, Zn 10 – 50, Ni 10 – 50, Pb < 10 i Cd < 0.5 [mg/kg].

Uveden je i pojam zanemarive koncentracije koja iznosi 1.0 [%] grani nevrijednosti.

212

Stupanj one iš enja/zaga enja poljoprivrednog tla pojedinim elementima (teškimmetalima), sukladno navedenom Pravilniku odre uje se prema sljede oj skali:

------------------------------------------------------------------------------------------------------Stupanj one iš enja/zaga enja [%] maksimalno dopuštene koli ine, MDK------------------------------------------------------------------------------------------------------

isto, neoptere eno tlo 25Tlo pove ane one iš enosti 25 - 50Tlo velike one iš enosti 50 - 100One iš eno tlo 100 - 200Zaga eno tlo > 200

Iz prethodne klasifikacije primijetimo dasve dok je nakupljanje teških metala do200 [%] maksimalno dopuštenekoli ine, MDK, radi se o one iš enju(!!??), a tek preko 200 [%] MDK jezaga enje (!!!!). Ali dobro, bar sepriznaje da je nešto ZAGA ENO!

213

(3) UNOS ORGANSKIH ŠTETNIH TVARI U TLA. Uz teške metale, težak oblik tehno-geneze tla, naro ito u poljoprivrednom sektoru, ini unošenje organskih štetnih tvari.

U sastavu te skupine nalazi se nekoliko tisu a postojanih aktivnih tvari od kojih iznimnupozornost zaslužuju:

(a) pesticidi,(b) poliklorirani bifenili, PCBs, (engl. Polychlorinated biphenyls),(c) petrokemikalije.

(a) Pesticidi se danas primjenjuju u golemim koli inama u svim dijelovima svijeta.Ra una se da godišnja proizvodnja pesticida iznosi oko 1.2x106 [t].

Pesticidi se obi no dijele na:(a) insekticide – uništava e štetnih insekata,(b) fungicide – uništava e gljiva i raznih mikroorganizama,(c) herbicide – uništava e korova,(d) ostale biocide – uništava e helminta (nematoda), puži a, ptica,...

Pesticid (herbicid) nanijet na površinu tla biva unijet u tlo. U tlu pesticid podliježeprocesima koji utje u na njegov (1) «gubitak» i (2) razgradnju, slika 3.3.

«Gubici» obuhva aju procese (i) adsorpcije od strane tla, (ii) ispiranja,(iii) isparavanja, odnosno hlapljenja i (iv) apsorpcije od strane nametnika, tj. biljke.

Razgradnja obuhva a (i) fotokemijske, (ii) kemijske i (iii) mikrobiološke procese.214

U procesima koji uvjetuju «gubitak» pesticida mati na molekula se ne raspada,ve zadržava svoj prvotni oblik. Ipak, s gospodarskog gledišta pesticid je«izgubljen» jer više nije u stanju posti i željeni u inak. Nasuprot tome, uprocesima razgradnje mati na molekula se razgra uje, odnosno raspada narazli ite pesticidno inaktivne spojeve.

Slika 3.3. Procesi «gubitka» i razgradnje pesticida

215

Svaki od navedenih procesa izravno utje e na perzistentnost nekog pesticida.Perzistentnost je rezultat interakcije pesticida, tla i klime. Kako je klimapromjenljiva, a tlo vrlo raznovrsno, to e i perzistentnost nekog pesticida bitirazli ita. Dakako, manje perzistentan pesticid predstavlja i manju opasnost zaokoliš.

S agronomskog stajališta, idealan pesticid bi bio onaj koji bi u tlu perzistiraoonoliko dugo koliko je potrebno da kulturu zaštiti od nametnika, a da istovremenou tlu i plodinama ne ostavlja štetne preostale koli ine (rezidue). Nažalost, upraksi to nije tako, pa ve ina pesticida perzistira u tlu, ali i u plodinama, znatnoduže od potrebnog roka.

S naprijed spomenutim procesima koji utje u na «gubitke» i razgradnju pesticidau izravnoj je vezi polovi an vijek njihovog raspadanja (polurazgradnje) u tlu.

216

Prema polovi nom vijeku razgradnje, pesticide dijelimo u tri skupine:

neperzistentne – kojima polovi an vijek raspadanja traje manje od 30 [d],umjereno perzistentne – kojima polovi an vijek raspadanja traje od 30 – 99 [d],perzistentne – kojima polovi an vijek raspadanja traje 100 [d].

Valja naglasiti da razgradnja preostale polovice rezidua u tlu u pravilu traje znatnoduže.

EU direktiva 91/414 propisuje da vrijeme polurazgradnje ni jednog pesticida nesmije prelaziti 90 dana.

217

Danas u znanstvenoj i stru noj javnosti vjerojatno najviše prijepora izaziva primje-na jedne posebne vrste pesticida – neonikotinoida.

To je najnovija skupina insekticida, strukturom sli na nikotinu, s vremenom polu-razgradnje najmanje 3 godine, ija primjena dodatno uzrokuje masovno uginu ep ela i drugih kukaca oprašiva a.

Upozorava se da njihova globalna primjena može rezultirati katastrofalnim poslje-dicama u ekosustavima (biosferi), ugrožavaju i i sam ovjekov opstanak.

218

U nas biljnu odnosno poljoprivrednu proizvodnju karakterizira razmjerno niska razinauporabe kemijskih sredstava za zaštitu biljaka i umjetnih gnojiva, koja u privatnomsektoru iznosi oko 25 [%] od zapadnoeuropskog prosjeka, dok je razina njihovihkorištenja na poljoprivrednim površinama bivših društvenih agrokombinata sli na onoju razvijenom svijetu.

Dodatno, u posljednjim je godinama smanjen intenzitet poljoprivredne proizvodnje ugotovo svim njenim granama, što s ekološkog gledišta podrazumijeva smanjen pritisakna okoliš, budu i da smanjena primjena agrokemikalija neposredno smanjuje ione iš enja/zaga enja od poljoprivredne proizvodnje.

219

(b) Poliklorirani bifenili, PBCs, su vrlo otrovni i kancerogeni spojevi s izraženimsvojstvom snažnog apsorbiranja u tlu i vrlo spore biorazgradnje. Zato je 1970.zabranjena njihova proizvodnja. Naj eš e su rabljeni kao rashladni i izolacijski materijaliu transformatorima i kondenzatorima (koji su još i danas u upotrebi), ali i u proizvodnjiboja, premaza, tinte i adheziva. Kod nas su dospjeli u tlo razaranjem trafostanica zavrijeme Domovinskog rata (Zadarska i Požeško-slavonska županija).

(c) Petrokemikalije su naj eš e prisutne na podru jima gdje se eksploatira nafta i plin.Zaga enje nastaje primjenom npr. sinteti kih polimernih spojeva, policikli kiharomatskih ugljikovodika (npr. naftalena, krizena, pirena, fluorena, antracena),polikloriranih ugljikovodika (npr. dioksina), mineralnih ulja itd., te izgaranjem plinova ubaklji (produkti izgaranja).

Maksimalno dozvoljene koli ine, MDK, organskih štetnih tvari u tlu tako er su definiranenare enim Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od one iš enja (NN 09/14) iiznose 0.1 ili 0.2 [mg/kg] suhog tla.

220

(4) PRISUSTVO RADIONUKLIDA U TLIMA. Radionuklidi, radioaktivni elementi iliradioaktivni izotopi kao izvori zra enja mogu u tlu biti (a) prirodnog i (b) umjetnogporijekla.

(a) Prirodni izvori zra enja su radioaktivni elementi litosfere (pedosfere) i svemirskazra enja.

(b) Umjetni izvori zra enja su radionuklidi nastali ljudskom djelatnoš u, npr. umedicini, industriji, poljoprivredi, a naro ito u nuklearnoj djelatnosti zbog razvoja iprimjene nuklearnih reaktora, atmosferskih, podzemnih i podvodnih pokusa (testiranjanuklearnog oružja) te odlaganja radioaktivnog otpada, istrošenog nuklearnog goriva iistrošenih zatvorenih radioaktivnih izvora. Radionuklidi mogu u tlo dospjeti i sotpadnim vodama, prvenstveno industrijskim i otpadnim vodama nuklearnih elektrana.

221

Do pojave zaslanjivanja tala dolazi prodorom morske vode u zaobalje.

Kod nas najviše zaslanjenih tala ima u delti rijeke Neretve, koja je intenzivnomeliorirana izgradnjom hidroenergetskih objekata kojima je uzvodno bitnopromijenjen vodni režim te na podru ju Vranskog jezera i u donjem toku rijekeMirne i Raše.

(5) ZAKISELJAVANJE, ZASLANJIVANJE I ALKALIZACIJA TALA. U red vrlozna ajnih kemijskih svojstava tla pripada i njihova reakcija, koja može biti (a) kisela(pH < 7), (b) neutralna (pH = 7) ili (c) lužnata (pH > 7).

Reakcija tla je zna ajan ekološki inilac, budu i da o njoj zavise životne aktivnostipodzemnih organa teresti kih biljaka.

Unošenje kiselina u tlo je poja ano u protekla tri do etiri desetlje a do uzbunjuju ihrazmjera. Izvor tog zakiseljavanja tala su u prvom redu emisije sumporovog dioksida,SO2, i dušikovih oksida, NOx, koji prvenstveno nastaju pri izgaranju fosilnih goriva i unekim industrijskim procesima. Kiselim kišama dospijevaju u tlo prvenstveno u oblikusumporaste, H2SO3, sumporne, H2SO4, i duši ne kiseline, HNO3, ili njihovih solisulfata i nitrata i tako pove avaju koncentraciju vodikovih, H+, iona u teku oj fazi(otopini) tla.

222

(6) PREMJEŠTANJE TALA. Mogu e je zbog:

(a) erozije,(b) premještanja tla rudarskim kopovima,(c) ciglana, kamenoloma, eksploatacije šljunka i

pijeska,(d) odnošenja tla plodinama (npr. še ernom

repom – i do 9 [t/ha], krumpirom, sto nomrepom),

(e) posudišta tla,(f) šumskih požara.

Ve ina od ovih inilaca može djelovati istodobno(kombinirano), a neki (npr. erozija) izraženijenakon prethodne pojave nekog drugog inioca(npr. šumskog požara).

Od navedenih inilaca premještanja tala, saspekta zaštite okoliša, najizraženije inajopasnije je djelovanje erozije.

223

Pod pojmom erozije podrazumijevaju se promjene na površinskom sloju tla kojeozna avaju procese vezane za (i) otkidanje, (ii) transport i (iii) taloženje esticatla, a nastaju kao posljedica djelovanja antropogenih utjecaja i kiše (pluvijalnaerozija), snijega, mraza i leda (glacijalna erozija), temperaturnih razlika, vjetra(eolska erozija), valova i struja (abrazija) i teku ih voda (fluvijalna erozija). Erozijanastala djelovanjem kiše, teku e vode, snijega i leda naziva se vodna erozije.

Procjenjuje se da je u Hrvatskoj procesima erozije zahva eno oko1.5x106 [ha],što ini 48 [%] poljoprivrednog zemljišta.

224

(7) PEDOLOŠKA SUŠA. Dugotrajne pedološke suše uvjetuju degradaciju i smanjenjeplodnosti tla, smanjenje prinosa kultiviranih biljaka, smanjenje prirasta i sušenješumskog drve a, ve u opasnost od šumskih požara te ve u potrošnju vode za redovitoi/ili dopunsko navodnjavanje.

225

Jednako kao i kod tala, danas su prisutne i posvemašnje promjene u kršu.

Krš, bez obzira na dojam surove vje nosti kamenog obli ja, zapravo predstavljavrlo osjetljiv skup prirodnih ekosustava.

Mali izbor materijalnih sastojaka je uzrokom niskoj ekološkoj stabilnosti, odnosnoekološkoj podnošljivosti krških staništa, tako da ona na nametnute promjenenemaju zaštitnih mehanizama i propadaju ili se vrlo sporo vra aju u izvornostanje.

Posljedice takvih promjena, uzrokovanih prirodnim nepogodama, ljudskimneznanjem i nemarom, esto se nalaze u podru ju krša.

Npr. cijela jugozapadna padina Velebita je goli krš, nastao erozijom oskudnoghumusnog pokrova, nakon što su bezobzirno posje ene šume. Dok bi se šumskipokrov u kontinentalnoj Hrvatskoj oporavio kroz nekoliko desetlje a, velebitskomto nije uspjelo ni nakon nekoliko stolje a.

226

Danas na održavanje i ošte ivanje vegetacijskog pokrova na kršu, osim ve spomenutog «gospodarenja», najve i utjecaj imaju dva faktora:

(a) globalno zakiseljavanje atmosfere - pod utjecajem industrijskih itermoenergetskih otpadnih plinova – kiselih kiša, koje, izme u ostaloga, zaposljedicu imaju i propadanje vegetacije, pretežno crnogorice,(b) šumski požari - nepažnjom ili namjerom izazvana vatra, tek iznimno posljedica prirodnih zbivanja.

227

Nadalje, mnogo razli itih udubljenja, vrta a, pukotina i otvora speleološkihobjekata, jednostavno izazivaju modernog ovjeka da u njih odlaže otpad. Takoje danas na podru ju cijelog krša, u blizini naselja ili prometnica, nemogu e na isli an lokalitet koji nije korišten kao smetlište. Izbor otpadnog materijala u takvimdeponijama je prakti ki neograni en, a što je najgore, sve eš e se nalazi inajopasniji, industrijski otpad. Ako je uop e upakiran, kada korozijski procesirazore ambalažu, taj otrov biva ispiran oborinskim vodama u krško podzemljeodakle se dalje širi podzemnim vodnim tokovima. Mehani ki otpad nerijetko upodzemnim špiljama stvara prepreke koje mijenjaju geometriju vodnih tokovašto esto uzrokuje poplavljivanje ponorskih zona i sli no.

228

Za to je kod nas najbolji primjer ponora Perinka li ke rijeke Gacke u Švi kompolju, koji je tisu lje ima gutao svu vodu ove li ke ponornice, a stare (austrijske,ma arske) vlasti još su se i posebno brinule da grotlo ponora bude isto iproto no, kako ne bi došlo do njegovog za epljenja i plavljenja, pa su na inile iodržavale protunaplavinsku rešetku. Kada je zbog vodnoenergetskog korištenjaGacka odvedena umjetnim kanalom na drugu stranu, ponor Perinka je ostaobezvodan i malo pomalo se zamuljio. Danas, kada se zbog popravka ovogumjetnog kanala, Gacka vrati u prirodno korito, dolazi do poplave Švi kog polja,jer je ponor izgubio prirodnu funkciju.

229

U estali oblik promjena (zaga enja) u kršu je i uslijed odlaganja strvina doma ihživotinja i kafilerijskih otpadaka na ulazima krških jama. U uvjetima podzemne klimetrupla se sporo raspadaju, a vodom poneseni komadi i organske tvari, esto suzro nicima zaraznih bolesti, putuju podzemnim vodnim tokovima sve do izvora.

230

Zaštita tla postiže se integralnim pristupom gospodarenju prirodnim bogatstvima, a jednostavnih rješenja nema.

U zapadnoj Europi, odnosno Europskoj uniji, odlu eno je 1993. da se postupno 50milijuna [ha] poljoprivrednog zemljišta isklju i iz proizvodnje, što je mogu e uzemljama koje proizvode višak hrane. Osim toga, gotovo posvuda u svijetu nastoji seuvesti poljoprivredna tehnologija kojom e se u znatno ve oj mjeri štititi tlo.Plodoredom i tehnologijama organske, ekološke ili biološke poljoprivrede smanjuje seupotreba umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja, ime se sprje ava kemijskadegradacija tla. Inženjerskim (hidrotehni kim) zahvatima štiti se tlo od erozije, bilozbog poplave ili zbog izvjetravanja u sušnim razdobljima. Primjenom suvremenetehnologije za obradu (recikliranje) krutog otpada smanjuje se potreba za njegovimodlaganjem i time štiti i tlo i podzemne vode. Izborom prikladne politike gospodarenjaprostorom spre ava se neracionalno širenje urbanih središta ili npr. u Hrvatskojurbanizacija jadranske obale te nekontrolirana upotreba prirodno vrijednog prostora.

231

Prema onome što je prethodno opisano, o ito je da se i zaštita krša, uz mjere zaštite uobi a-jene u cjelokupnoj prirodi, zasniva još i na zaštiti njegovih posebnosti.

Osnova je zaštite krša stvaranje svijesti okrhkosti njegovih ekosustava te poznavanje istriktno poštivanje svih prirodnih procesa kojisu djelovali ili djeluju u njegovu stvaranju ifunkcioniranju. Ako razumijemo funkcionalnisklop nekog krškog lokaliteta i prona emokriti ne stupnjeve funkcioniranja ekosustava(fitocenoze i površinske, a posebno podzemnevode), onda emo se zasigurno pobrinuti dastvorimo uvjete koji ih ne e ugroziti.

Op enito, najbolji na in zaštite prirodnih, aposebno krških ekosustava, jest poduzimanjezahvata u prirodi za koje nam ona sama da«dozvolu» tokom mjerenja svojstava pojedinihlokaliteta, odnosno studiozno provedenogpostupka procjene utjecaja na okoliš planiranogzahvata.

232

3.5. PROMJENE U HIDROSFERI

Vode su u ekološkom smislu najvažniji, ali i najoptere eniji i najugroženiji dio globalnog ekosustava. Posebno su kopnene vode u najve em dijelu nastanjenih podru ja one iš ene, odnosno zaga ene, do mjere koja ugrožava njihovu uporabnu vrijednost.

233

• Rastu e one iš enje/zaga enje hidrosfere posljedica je dosadašnjeg na ina razvoja,uz ponekad pomanjkanje znanja i iskustva, ali i želje, za zaštitom vodnog bogatstva.

234

• Naime, dosadašnji se razvoj osnivao na pretpostavkama da je voda op e dobro,obnovljivo bogatstvo, te da je ima u dovoljnim koli inama.

• Vrijednost vode koja se upotrebljavala u ku anstvima, industriji i poljoprivredi uvijek jebila podcijenjena, a u troškove uporabe vode nisu bili uklju eni i stvarni troškovio uvanja i unaprje enja vodnog bogatstva. Dapa e, ispuštanje otpada u prirodnevodne sustave bilo je gotovo besplatno jer neprimjerne naknade za zaštitu voda nisuuvijek bile niti napla ene.

235

• Pedesetih se godina prošlog stolje a u svijetu raširilakrilatica «razrje enje je rješenje za zaga enje». Velikigradovi, kao i industrijski pogoni, ispuštali su uvodotoke i priobalno more otpadne vode uz minimalnoili nikakvo pro iš avanje, koriste i se procesimarazrje enja. Ovisno o veli ini prihvatne sposobnostipojedinih prijemnika (recipijenata) bilo je potrebno višeili manje vremena da se uo e poreme aji prirodnedinami ke «ravnoteže» pojedinih dijelova vodnihekosustava.

236

• U vodne se ekosustave dnevno ispuštaju velikekoli ine organskih i anorganskih otpadnih tvari,topline i radioaktivnih tvari, što se naro ito ogleda u:

(a) ispuštanju biorazgradivih organskih tvari,(b) ispuštanju znatnih koli ina hranjivih tvari,(c) ispuštanju nemetanskih hlapivih organskih tvari,(d) ispuštanju štetnih tvari (npr. pesticida, teških

metala i dr.).

237

• (a) Biorazgradive organske tvari za razgradnju troše otopljeni kisik, tako da je umnogim dijelovima površinskih voda, odnosno vodnih ekosustava, mogu manjakotopljenog kisika. Pomor riba samo je jedan od vanjskih znakova daljnjeneupotrebljivosti takve vode;

• (b) Hranjive tvari, naro ito u «zatvorenijim» dijelovima vodnih ekosustava kao što sujezera, estuariji, uvale i zaljevi, uzrokuju pojavu eutrofikacije (oboga ivanje vodehranjivim tvarima, spojevima dušika i/ili fosfora, koji uzrokuju ubrzani rast algi i višihoblika biljnih vrsta te dovodi do neželjenog poreme aja ravnoteže organizama u vodii promjene stanja voda);

• (c) Nemetanske hlapive organske tvari, posebice u morima i oceanima, uzrokujukatastrofalne posljedice za sav živi svijet u njima;

• (d) Štetne tvari se mogu gomilati u hranidbenom lancu te izazvati bolesti pa i smrtpojedinih organizama.

238

• Otpad dospijeva u vodne ekosustave kao ostatak životnih i tehnoloških procesa uviše ili manje podjednakim koli inama tokom dana i godine. Povremeno vodniekosustavi primaju takve terete otpada koji po koli ini i sastavu predstavljaju udarnaoptere enja, a posljedica su iznenadnih prometnih, tehnoloških i drugih nezgoda.

239

• Oko 70 [%] otpadnih tvari koje one iš uju moraporijeklom su s kopna. To se ponajprije odnosi nanepro iš ene otpadne vode gradova, turisti kihnaselja i industrije, a zatim i oborinske vode kojeispiru prometne, poljoprivredne i druge površine.

• Tako npr. godišnje u mora dospijeva oko 6x105 [t]nafte, kao posljedica redovitog prijevoza, povre-menih nezgoda i nenadziranog ispuštanja.

240

• Provedena su brojna istraživanja o utjecaju otpadnih tvari na kvalitetu voda, uklju ivopodzemnih. Kretanje pojedinih otpadnih tvari u ovisnosti je o strukturi i sastavu tla, oosobinama tih tvari, ali i o okolnostima u nezasi enom i zasi enom sloju podzemlja,a naro ito o pH vrijednosti i elektrovodljivosti.

241

• Posebni problemi pra enja one iš enja/zaga enja kemijskim tvarima nastaju zbogkemijskih reakcija u vodi. Uslijed procesa razgradnje te vezivanja, neke tvari prelazeu spojeve koji mogu biti i opasniji za ljudsko zdravlje od onih prije unesenih u vodu.

242

• injenica je da se u industriji koristi, odnosno proizvodi, mnoštvo spojeva. Mnogi odtih spojeva ne postoje u prirodnim vodama, a mogu biti štetni i opasni za ljudskozdravlje.

243

• Hidrosfera ukupno sadrži 1.38x109 [km3] vode, od ega je najve i dio ili 97.5 [%]slana voda mora i oceana. Prema tome, na slatku vodu otpada svega 2.5 [%] ili33.3x106 [km3], ali od toga je 78 [%] ili 26.0x106 [km3] u obliku leda, pa je ostatak vodekoji se može koristiti za vodoopskrbu stanovništva, industrije i poljoprivrede, kao idrugih djelatnosti, razmjerno mali, odnosno iznosi samo 7.3x106 [km3] ili približno 0.5[%] od ukupnih vodnih koli ina hidrosfere.

• Prema nekim procjenama, godišnja je svjetska uporaba voda devedesetih godinaprošlog stolje a bila oko 4x103 [km3]. Od toga se više od 50 [%] upotrebljavalo upoljoprivredi, oko 10 [%] u ku anstvima, a ostatak (do 40 [%]) u industriji.

• Danas se struktura potrošnje promijenila, tako da se procjenjuje kako 70 [%] otpadana poljoprivredu, 20 [%] na industriju, dok je udio potrošnje u ku anstvima ostaonepromijenjen s 10 [%].

• U Hrvatskoj se procjenjuje godišnja potrošnja vode od 0.65 [km3], što ini 0.016 [%]svjetske potrošnje vode.

244

• Zbog op eg one iš enja/zaga enja hidrosfere, odnosno vodonosnika (akvifera), danassve izrazitiji problem postaje nedostatak podobne vode za ljudsku potrošnju, budu i dane ista voda uzrokuje pojavu bolesti. Prema dostupnim podacima od bolesti uzrokovanihne istom vodom godišnje u svijetu umire oko 5.2 milijuna ljudi, od toga 4 milijuna djece(prosje no 11.000 dnevno).

245

• Najvažnija strateška i životna sirovina u ovomtisu lje u bit e nedvojbeno pitka voda.Zemlje koje je priroda obdarila izvorima izalihama iste vode leže na «bijelom zlatu»,kao što za zemlje bogate naftom kažemo daleže na «crnom zlatu».

• I Hrvatska leži na «bijelom zlatu»; taj darprirode najvredniji je njezin resurs koji uzdruge prirodne potencijale treba (i) spoznati,(ii) vrednovati, (iii) zaštititi, (iv) iskorištavati udopuštenim granicama i (v) naraštajimacijeniti.

246

• Dakle, posljedice op ih promjena u hidrosferi mogu biti vrlo opasne, a naro itozbog:

- smanjenja, odnosno nedovoljnih koli ina zdrave (podobne) vode za ljudskupotrošnju, uklju uju i i proizvodnju hrane (poljoprivredu);

- smanjenja morskog ribarstva, odnosno dobivanja proteina iz mora;- smanjenja površina vodnih sustava, uklju ivo morskih, podobnih za razonodu i

kupanje, odnosno podru ja namijenjenih turizmu;- ugrožavanja biološke raznolikosti, teških poreme aja ekosustava te op enito

ozbiljne prijetnje zdravlju, napretku i razvoju cjelokupnog života na Zemlji.

247

• Zaštita od one iš enja/zaga enja hidrosfere otpadnim vodama, naro ito iz industrijskihpostrojenja (tehnološke otpadne vode) i naselja/gradova (komunalne otpadne vode),postiže se kontrolom emisija u njima i njihovim pro iš avanjem prije ispuštanja u okoliš.

• U tom je smislu ve ina zemalja donijela propise o grani nim vrijednostima emisija upro iš enim ili nepro iš enim otpadnim vodama (efluentu) koje se ispuštaju u prijemnike,a u slu aju da se radi o vodi, u vodna tijela koja predstavljaju odre eni volumen(površinske ili podzemne) vode. Pri tome su naro ito važne norme za najve eone iš iva e/zaga iva e voda, a to je kemijska i petrokemijska industrija, posebnorafinerije nafte, tvornice celuloze i papira, te drvna, tekstilna, kožarska i prehrambenaindustrija (npr. še erane). Njihove se otpadne vode svakako moraju pro istiti kako bi seopasne i štetne tvari uklonile do propisima dopuštenih koncentracija.

• Ovo je kod nas utvr eno Pravilnikom o grani nim vrijednostima emisija otpadnih voda(NN 80/13, 43/14, 27/15 i 03/16).

• Ina e, troškovi pro iš avanja otpadnih voda mogu se znatno smanjiti ako se sprije i ilismanji one iš ivanje/zaga ivanje vode ve na izvorištima one iš ivanja/zaga ivanja(prilikom njihove upotrebe).

248

• Središnji zakon koji se odnosi na problematiku voda je Zakon o vodama (NN 153/09,130/11, 56/13, 14/14 i 78/15) koji svojom regulativom izme u ostaloga «ostvarujezaštitu voda i vodnoga okoliša nadzorom nad stanjem kvalitete voda i izvorimaone iš enja, kontrolom one iš enja, zabranom ispuštanja one iš uju ih tvari u vodei zabranom drugih radnji i ponašanja koja mogu izazvati one iš enje vodnoga okolišai okoliša u cjelini, gra enjem i upravljanjem gra evinama odvodnje i pro iš avanjaotpadnih voda te drugim mjerama usmjerenim o uvanju i poboljšanju kakvo e inamjenske korisnosti voda».

• Pri tome se pod vodnim okolišem podrazumijeva vodni sustav, uklju ivo (i) vodne i ovodi ovisne ekosustave (organizme i njihove zajednice), (ii) ovjeka te (iii) materijalnui (iv) kulturnu baštinu koju je stvorio ovjek u ukupnosti uzajamnog ponašanja.

249

• Ciljevi zaštite voda i vodnog okoliša definirani su Uredbom o standardu kakvo e voda(NN 73/13, 151/14, 78/15 i 61/16), koja proizlazi iz nare enog Zakona o vodama.

• Ovom se Uredbom propisuje standard kakvo e (a) površinskih voda, uklju ivo i priobalnih vodai voda teritorijalnog mora te (b) podzemnih voda.

• (a) Stanje površinskih voda odre uje se na temelju (a1) ekološkog i (a2) kemijskog stanja tijelaili skupine tijela površinskih voda *.

*Tijelo površinske vode je odre en volumen elementa površinske vode kao što je jezero,akumulacija, potok, rijeka ili kanal, ili dio potoka, rijeke ili kanala te priobalne vode i vodeteritorijalnog mora.

(a1) Ekološko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na biološke, hidromorfološke iosnovne fizikalno-kemijske i kemijske elemente koji prate biološke elemente.

Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvo e ukategorije ekološkog stanja: (i) vrlo dobro ekološko stanje, (ii) dobro ekološko stanje,(iii) umjereno ekološko stanje, (iv) loše ekološko stanje i (v) vrlo loše ekološko stanje.

(a2) Kemijsko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na pokazatelje kemijskog stanja.

Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvo e ukategorije kemijskog stanja i to: (i) dobro kemijsko stanje i (ii) nije postignuto dobro kemijskostanje.

250

U kona nosti, stanje svakog tijela površinske vode odre uje se na temelju ekološkog ilikemijskog stanja toga tijela, ovisno o tome koje je lošije (npr. stanje tijela površinskevode je dobro ako ima (1) vrlo dobro ili dobro ekološko stanje i (2) dobro kemijskostanje), i prikazuje se na kartama vodnih podru ja odgovaraju im bojama navedenim uzagradama: vrlo dobro stanje (plavom bojom ), dobro stanje (zelenom bojom ),umjereno stanje (žutom bojom ), loše stanje (naran atom bojom ) i vrlo lošestanje (crvenom bojom ).

• (b) Stanje podzemnih voda odre uje se na temelju (b1) koli inskog i (b2) kemijskogstanja tijela podzemne vode **.

** Tijelo podzemne vode je odre en volumen podzemne vode u jednom ili viševodonosnika.

(b1) Koli insko stanje podzemnih voda odre uje se u odnosu na razinu podzemne vodei njezinu izdašnost.

(b2) Kemijsko stanje podzemnih voda odre uje se u odnosu na op enite parametre(elektri nu vodljivost, otopljeni kisik, pH vrijednost) i one iš uju e tvari (nitrate, amonij,specifi ne one iš uju e tvari).

U kona nosti, stanje tijela podzemne vode odre uje se na temelju rezultata monitoringastanja podzemnih voda, a ocjenjuje se u odnosu na koli insko i kemijsko stanje ovisnoo tome koje je lošije i prikazuje se na kartama vodnih podru ja odgovaraju im bojamanavedenim u zagradama: dobro stanje (zelenom bojom ) i loše stanje (crvenombojom ).

• Djelatnostima u vezi s vodom se u pojedinim zemljama bave posebne upravne službe.Kod nas su to (1) Uprava vodnog gospodarstva i (2) Hrvatske vode.

251

3.6. PROMJENE ISPUŠTANJEM ENERGIJE

Uzroci promjena u okolišu nastalih ispuštanjem energije najizraženiji su djelovanjem:

(1) BUKE(2) IONIZIRAJU EG ZRA ENJA (3) NEIONIZIRAJU IH ZRA ENJA (4) TOPLINE(5) UMJETNE SVJETLOSTI(6) SUN EVOG ZRA ENJA

252

Stoga je za svaki od navedenih oblika djelovanja energije potrebno poduzeti odgovaraju emjere zaštite temeljene na odre enim standardima (npr. zdravstvenim, pravnim, ekonom-skim, biološkim, sigurnosnim, kulturološkim i drugim).

253

• 1. BUKA. Važan na in ispuštanja energije, odnosno energetskog otpada, jest buka.Smatra se ozbiljnim one iš iva em, pa ak i zaga iva em okoliša, kolikogod su njezineposljedice na elno kratkotrajne, a izvori se mogu lako ustanoviti.

• Buka predstavlja nepoželjan oblik zvuka koji kod ljudi poglavito putem živ anog (nervnog)sustava izaziva neugodne, a ponekad i za zdravlje opasne pojave (npr. nesanicu,glavobolju, nemogu nost koncentracije, smanjenje imuniteta).

• U smislu Zakona o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) «buka okoliša jeneželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskomaktivnoš u, uklju uju i buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružnipromet, zra ni promet, pomorski i rije ni promet kao i postrojenja i zahvati za koje seprema posebnim propisima iz podru ja zaštite okoliša pribavlja rješenje … o prihvatljivostizahvata za okoliš».

• Tako er, buka štetna po zdravlje ljudi jest svaki zvuk koji prekora uje propisane najvišedopuštene razine s obzirom na vrstu izvora buke, mjesto i vrijeme nastanka.

254

• Europska unija donijela je niz direktiva glede suzbijanja buke. Tako sudonesene direktive koje se npr. odnose na automobile, motorkota e,poljoprivredne i gra evinske strojeve, gradilišta, kompresore, zrakoplovekoji lete brzinom manjom od brzine zvuka, generatore, ru ni alat i razbija ebetona, kosilice za travu, ku anske aparate i dr.

• Broj ane vrijednosti razine buke, decibeli, [dB(A)], nisu uvijek strogopropisane, ali se industriji sve eš e name u ograni enja za proizvodesvakodnevne upotrebe te se zahtijeva da se kupci unaprijed obavijeste obu nosti proizvoda.

255

• Dopuštena razina buke je u nas propisana Pravilnikom o najvišim razinama buke usredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04), i prema tome se odnosi na buku kojanastaje:

u otvorenom prostoru (npr. u zonama odmora, lije enja, stanovanja, proizvodnje,servisa i dr.);u zatvorenim boravišnim prostorima (po prethodnim zonama);u zatvorenim boravišnim prostorima kao posljedica rada za zgradu raznih servisnihure aja (npr. lift, crpke, ispiranje WC-a i dr.);u zatvorenim prostorijama posebne namjene (npr. u ionice, koncertne dvorane, kina,kazališta i dr.);na radnom mjestu;na prostorima za npr. sport, rekreaciju i dr.;na gradilištu.

• Temeljem navedenog Pravilnika, najviše dopuštene razine buke u prethodno navedenimprostorima kre u se izme u 25 i 30 [dB(A)].

256

• (2) IONIZIRAJU E ZRA ENJE. Ovo zra enjejest elektromagnetsko i esti no zra enje ijimprolazom u tvari izravno ili neizravno nastajuparovi pozitivno i negativno elektri ki nabijenihestica – iona.

• Npr. (i) rendgenski ure aji, akceleratori, i dr.,(ii) radioaktivni izvori, (iii) ure aji s radioaktivnimizvorima (npr. izvori radioaktivnog cezija zaindustrijsku namjenu), (iv) radioaktivni otpad,(v) tvari, postrojenja i produkti iz nuklearnoggorivnog ciklusa, (vi) prirodne radioaktivne tvarii dr. mogu se smatrati izvorima ispuštanjaenergije u okoliš. Stoga se oni propisima strogokontroliraju, njihovo je odbacivanje u okolišzabranjeno, a ograni enja u redovitoj upotrebiizražavaju se najve im dopuštenim vrijedno-stima doza zra enja, bekerela, [Bq], kojimasmiju biti izloženi ljudi koji s tim izvorima rade ilidolaze u dodir.

• Ovu problematiku kod nas obuhva a Zakon oradiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN 141/13,39/15 i 130/17), koji zajedno s podzakonskimaktima (planovima i pravilnicima) definira mjerezaštite od ioniziraju eg zra enja.

257

• (3) NEIONIZIRAJU A ZRA ENJA. Ovazra enja jesu elektromagnetska polja ielektromagnetski valovi frekvencije niže od 3milijuna [GHz] ili ultrazvuk frekvencije nižeod 500 [MHz] koji u me udjelovanju stvarima ne stvaraju ione.

• Telekomunikacijski ure aji (npr. radio,televizor, radar, mikrovalni komunikacijskiure aji - mobiteli) stvaraju elektromagnetskapolja koja su štetna za ljudsko zdravlje, nodanas još nema posve jasnih odrednica zanjihovo sveukupno štetno djelovanje.

• Ipak, najnovije studije iz SAD-a dokazujuda npr. pretjerana upotreba mobitelanedvojbeno uzrokuje moždani udar i tumorna mozgu.

• Zaštita od ove vrste zra enja obuhva ena jeZakonom o zaštiti od neioniziraju eg zra-enja (NN 91/10).

258

• 4. TOPLINA. Jedan od izvora ispuštanja energije u okoliš jesu elektroenergetskapostrojenja koja zahtijevaju hla enje vodom ili zrakom, što za posljedicu ima toplinskozaga enje (termopoluciju).

• Postrojenja hla ena vodom grade se na obalama rijeka ili mora, a topla se vodaispušta u vodne sustave, odnosno vodna tijela. U cilju zaštite okoliša uobi ajeno sedopušta razlika temperature od 7 [ºC] izme u ulazne i izlazne rashladne vode.

• Me utim, zbog npr. lokalnih uvjeta na rijeci Savi, za NE Krško dopuštena je razlikatemperature od tek 3 [ºC].

259

5. UMJETNA SVJETLOST. Unošenje umjetne svjetlosti (proizvedene ljudskimdjelovanjem) u okoliš nastaje promjena razine prirodne svjetlosti u no nimuvjetima, što nazivamo svjetlosnim one iš enjem.

Zaštita od svjetlosnog one iš enja obuhva a mjere zaštite od nepotrebnih,nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju jepotrebno osvijetliti te mjere zaštite no nog neba od prekomjernog osvjetljenja.

Prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog one iš enja (NN 114/11) svjetlosnoone iš enje okoliša jest emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetnodjeluje na ljudsko zdravlje i uzrokuje osje aj bliještanja, ugrožava sigurnost uprometu, ometa život i/ili seobu ptica i drugih životinja te remeti rast biljaka, ometaastronomsko promatranje neba ili zra enjem svjetlosti prema nebu nepotrebnotroši elektri nu energiju te narušava sliku no nog krajobraza.

260

• 6. SUN EVO ZRA ENJE. Ovo zra enjepodrazumijeva (a) ultraljubi asto (UV) zra enje(UV-A, UV-B i UV-C zra enje), (b) vidljivo zra enje(prirodna svjetlost) i (c) infracrveno (IR - engl.Infrared Radiation) zra enje.

• Ultraljubi asto zra enje je posebno poja ano najužnoj hemisferi zbog gubitka stratosferskogozonskog sloja i, kao što je izneseno u to ki3.3.2. Ošte enje ozonskog omota a, pojaveozonskih rupa.

261

3.7. SMANJENJE BIOLOŠKERAZNOLIKOSTI

• Iako je biološka raznolikost prirodnopodložna stalnim promjenama te sumnoge vrste tokom evolucije i prirodnoiš ezavale s ove planete, u današnje jevrijeme ovjek glavni krivac za ubrzanoizumiranje vrsta koje se pojaviloposljednjih stotinjak godina, a svakim sedanom sve više ubrzava.

• I na podru ju Hrvatske ovaj je procesjednako izražen.

262

• Najzna ajniji antropogeni uzroci smanjenja biodiverziteta jesu:

(1) UNIŠTAVANJE ŽIVOTNIH STANIŠTA(2) CIJEPANJE PRIRODNIH EKOSUSTAVA(3) PREINTENZIVNO ISKORIŠTAVANJE POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA(4) UNOŠENJE STRANIH (ALOHTONIH) ILI NEPRIRO ENIH VRSTA(5) PROMJENE U ATMOSFERI, PEDOSFERI/LITOSFERI I HIDROSFERI(6) ZAPUŠTANJE I NEBRIGA O ZAVI AJNIM SORTAMA KULTIVIRANIH BILJAKA I

PASMINA UDOMA ENIH ŽIVOTINJA(7) BIOTEHNOLOGIJE(8) RATNA DJELOVANJA

263

• 1. UNIŠTAVANJEM ŽIVOTNIH STANIŠTA flore i faune, nekada dominantni šumskiekosustavi u današnje su vrijeme znatno smanjeni, a kroz povijest su oblikovani novikrajolici i ekosustavi, prvenstveno kao posljedica poljoprivrednih aktivnosti (oranice,livade, pašnjaci, melioracije, komasacije, uporaba umjetnih gnojiva i pesticida), a unovije vrijeme intenzivne urbanizacije (nedovoljna briga za urbanu ekologiju priprostornom planiranju) i industrijalizacije (zaga enje zraka, tla i voda).

• Uz šumske, naro ito su stradala nekad brojna mo varna podru ja koje je ovjek unajve oj mjeri isušivao i smanjivao hidrotehni kim radovima (regulacijama), šire i nanjihov ra un vlastiti životni prostor.

264

• 2. CIJEPANJEM PRIRODNIH EKOSUSTAVA, naro ito gradnjom naselja/gradova,prometnica i svekolike infrastrukture (elektrifikacija, plinofikacija, telefonizacija,vodoopskrba, kanalizacija) te širenjem intenzivno gospodarenih poljoprivrednihpovršina, prirodni i modificirani ekosustavi ostaju izolirani poput otoka u kojima vrsteviše ne mogu komunicirati s drugim srodnim podru jima, tako da u njima dolazi dolokalnog izumiranja vrsta i vrlo brzog smanjenja biološke raznolikosti.

265

• 3. PREINTENZIVNO ISKORIŠTAVANJE POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIHVRSTA ogleda se u lovu, ribolovu, skupljanju npr. ljekovitog bilja, puževa, kornja a ižaba za hranu, trgovini životinjama (npr. ku nim ljubimcima) i sl.

• 4. UNOŠENJE STRANIH VRSTA, koje ranije nisu živjele na nekom podru ju, redovitozbog nedostatka prirodnih neprijatelja znatno utje e na zavi ajnu floru i faunu, a estoishodi i potpunim poreme ajem ekološke ravnoteže u pojedinim ekosustavima,potiskuju i zavi ajne vrste.

• Tako su npr. u Jadranu najpoznatiji slu ajevi pojave i širenja invazivnih vrsta zelenihalga (Caulerpa taxifonia i Caulerpa racemosa) i tropske crvene alge (Womersleyellasetacea). Te alge stvaraju debeo i jednoli an pokrov na morskom dnu, zagušuju i pritome autohtoni bentos (životne zajednice na i pri morskom dnu).

266

• 5. PROMJENE U ATMOSFERI, PEDOSFERI/LITOSFERI I HIDROSFERI uzrokujusmanjenje biološke raznolikosti, budu i da su oni sastavni i životno važni dijeloviekosustava.

• 6. ZAPUŠTANJE I NEBRIGA O ZAVI AJNIM SORTAMA KULTIVIRANIH BILJAKAI PASMINA UDOMA ENIH ŽIVOTINJA vrlo brzo dovodi do njihovog izumiranja ilisvo enja vrsta na premali broj koji ne može osigurati dovoljnu genetsku raznolikost zadaljnji opstanak.

267

• 7. BIOTEHNOLOGIJE, naro ito one koje koriste genetskipreina ene (modificirane) organizme, GMO (engl. GeneticallyModified Organism) ili transgene organizme – organizme, uziznimku ljudskih bi a, u kojima je genetski materijal izmijenjenna na in koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/iliprirodnom rekombinacijom. Zapravo, radi se o organizmimakojima je genetskim inženjeringom izmijenjen genetski sustavunošenjem novog gena, a što je ina e križanjem nemogu e,npr. gena iz biljke u životinju, ili obrnuto, ili korištenjenedovoljno poznatih i ispitanih organizama u okolišu.

• U poljoprivredi su npr. naj eš e genetski preina ene biljke:kulture kukuruza, soje, uljane repice i lucerne (djeteline).

• Naime, ove su prirodne kulture postale otporne na herbicidenovije generacije, a koji su znatno povoljniji za okoliš odprijašnjih. Zato je trebalo modificirati gen tih kultura kako biherbicidi novije generacije i na njih imali vrlo visok u inak.

• Danas u Hrvatskoj nema proizvodnje GMO-a u komercijalne ilieksperimentalne svrhe, mada je 1999. zabilježeno šestpokusnih polja s GM kukuruzom koja su, nakon snažnogprotivljenja javnosti, uništena 2000.

• Istaknimo da je 2005. donesen i Zakon o genetskimodificiranim organizmima (NN 70/05, 137/09, 28/13 i 47/14),koji regulira problematiku GMO-a.

268

• 8. RATNA DJELOVANJA ogledaju se negativno na biodiverzitet zbog ošte ivanjagranatiranjem, požarima, sje om stabala, prolijevanjem i prokapljivanjem opasnihteku ina, gaženjem teškim vozilima (npr. tenkovima) te ubijanjem i uznemiravanjemživotinja. U Hrvatskoj su ova djelovanja bila izražena u periodu od 1991. do 1995.godine.

• Zaklju no, u tablici 3.IV. dan je prikaz uzroka ugroze biološke raznolikosti za zna ajnegospodarske aktivnosti.

269

Tablica 3. IV. Uzroci ugroze biološke raznolikosti po pojedinim gospodarskim granama

GOSPODARSKEDJELATNOSTI

POLJOPRIVREDAUNIŠTAVANJE BIOTOPA; UPOTREBA UMJETNIH GNOJIVA I PESTICIDA; ZAPUŠTANJEZAVI AJNIH SORTI I PASMINA UDOMA ENIH VRSTA NA RA UN MONOKULTURNOGUZGOJA; KR ENJE ŠUMA

ŠUMARSTVOISCRPLJIVANJE BIOGENIH ELEMENATA DUGOTRAJNIM IZNOŠENJEM DRVNE MASE;PROMJENA KVALITETE BIOTOPA I OZLJE IVANJE STABALA PRI SJE I; CIJEPANJEBIOTOPA

LOVSTVOFAVORIZIRANJE ODRE ENIH VRSTA DIVLJA I NA ŠTETU OSTALIH VRSTA; UNOS STRANIHVRSTA U BIOTOPE (NPR. DABAR, KARPATSKI RIS); NEADEKVATNO GOSPODARENJEMIGRATORNIM VRSTAMA

RIBARSTVOPRETJERANO IZLOVLJAVANJE; KRIVOLOV; NAPU IVANJE SLATKIH VODA NEPRIRO ENIMVRSTAMA; NEEFIKASNA ZAŠTITA PTICA MO VARICA U ŠARANSKIM RIBNJACIMA

VODNOGOSPODARSTVO

REGULIRANJE (URE ENJE) VODOTOKA – SMANJENJE PRIRODNIH POPLAVNIH ZONA;GRADNJA AKUMULACIJA I RETENCIJA; HIDROMELIORACIJSKI RADOVI; ONE IŠ ENJE/ZAGA ENJE VODA

TURIZAM I REKREACIJA

GRADNJA OBJEKATA I INFRASTRUKTURE U VRIJEDNIM PRIRODNIM PODRU JIMA;UZNEMIRAVANJE I UNIŠTAVANJE FLORE I FAUNE OD STRANE POSJETILACA

PROMET CIJEPANJE BIOTOPA PROMETNICAMA; BUKA I VIBRACIJE; UZNEMIRAVANJE FAUNE;ONE IŠ ENJE/ZAGA ENJE ZRAKA, VODA I TLA

GRADITELJSTVO UNIŠTAVANJE BIOTOPA; ONE IŠ ENJE/ZAGA ENJE ZRAKA, VODA I TLA

INDUSTRIJA ONE IŠ ENJE/ZAGA ENJE ZRAKA, VODA I TLA

TRGOVINA

«PLA KANJE» BILJAKA I ŽIVOTINJA IZ PRIRODE RADI TRGOVANJA (KU NI LJUBIMCI,PRIVATNI UZGAJIVA I I KOLEKCIONARI RIJETKE FLORE I FAUNE, PRERA IVA ILJEKOVITOG BILJA, NEKONTROLIRANI IZLOV JESTIVIH PUŽEVA, ŽABA, KORNJA A,GLJIVA, ŠUMSKIH PLODOVA I DR.)

UZROCI UGROZE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

270

4. UTJECAJI GRADITELJSTVANA OKOLIŠ

Gra evina je umjetna tvorevina unutar ekosustava koja više ili manje mijenja uvjete staništa, odnosno utje e na promjenu ekoloških inilaca.

271

Ovisno o veli ini zahvata,na inu izgradnje kao i namjeni,odnosno upotrebi gra evine,promjene unutar ekosustavamogu biti podnošljive iliprekomjerne, tako da poslje-dice neželjenih promjenapogoršavaju ne samo stanjeprirodnog okoliša, ve i zdravljei sigurnost ljudi te mogu nostinapretka i op enito razvojaljudske zajednice.

ovjek je oduvijek utjecao naprirodni okoliš, a naro ito uindustrijskom razdoblju ukojemu su nastale najdaleko-sežnije promjene.

272

Op enito, svaka grupa gra evinskih radova, odnosno gra evina, karakterizirana jespecifi nim emisijama u atmosferu, pedosferu i/ili hidrosferu.

U pojedinim slu ajevima graditelji ne samo da pokušavaju zaustaviti neželjenepromjene, ve i poboljšati sadašnje stanje. Takvi graditeljski zahvati doprinose zaštiti io uvanju prirodnog okoliša.

S obzirom na pove ano zanimanje javnosti za uvjete življenja (preživljavanja), bitno jepove an utjecaj javnog mnijenja na gotovo svaki zna ajniji zahvat u okoliš. U tom je,dakle, smislu zaštita okoliša svakako i sociološko pitanje.

273

Obi ni ljudi, koji su nerijetko zabrinuti za zdravljesvoje i njihove djece, esto nemaju dovoljnoznanja o tehnici i tehnologiji, a ponekad nirelevantnih obavijesti o injenicama na kojima setemelji neki graditeljski zahvat u okoliš. Zato su upravilu protiv bilo kakvog gra enja.

Zabrinuti za stanje atmosfere, tla i voda, odnosnookoliša op enito, esto isti u kao rješenje zaštiteokoliša «ne graditi ništa».

Me utim, rješenje se nalazi u pristupu «graditi onošto je potrebno, ali razumno (racionalno)».

Naime, graditeljstvo je složena djelatnost kojazapo inje još od donošenja strateških odluka orazvoju cijelih podru ja, odnosno država, pa prekonjihovog unošenja u prostorne planove te daljekroz pravne i upravne postupke do neposrednogizvo enja gra evina. Od same zamisli do kona nogostvarenja i predaje na korištenje nužno je dasvaki gra evinski projekt bude cjelovit i svrhovit,ali i usmjeren na o uvanje i, svakako, unapre enjeokoliša. Pogreške s neželjenim posljedicama zaovjekov okoliš nastaju ne samo zato što je nešto

«u injeno», ve i vrlo esto jer «nije u injeno».

274

Upravo u graditeljstvu ima mnogo primjera kad su promjene i ošte enja okolišanastali zato jer sve nije bilo u injeno. Neovisno o tome je li takav propust bioposljedica neznanja ili iz drugih razloga, u inak je uvijek bio isti.

Utjecaji graditeljstva na okoliš najviše se mogu sagledati kroz utjecaje tokomizgradnje odnosno korištenja:

(1) GRADOVA(2) ODLAGALIŠTA OTPADA(3) PROMETNICA(4) VODOGRADNJA

275

4.1. UTJECAJ GRADOVA

Gradovi ili stambena naselja su cjeloviti i svrhoviti sustavi kojima upravlja ovjek.Upravljanje gradskim sustavima odvija se po na elima «unaprijednog vo enja».

Gradski se sustavi sastoje od odre enog broja podsustava (npr. prometnog,energetskog, telekomunikacijskog, vodoopskrbnog, kanalizacijskog), koji za svojeredovito funkcioniranje trebaju ulazne veli ine, slika 4.1.

276

Od ulaznih su veli ina za gradske sustave bitni donos poljodjelskih proizvoda (hrane),sirovina (uklju ivo vode), poluproizvoda, energenata i obavijesti. U sustavima seodvijaju radni i životni procesi, a glavne izlazne veli ine gradskih sustava jesu noviproizvodi, (industrijski) otpadni plinovi, (kruti) otpad, otpadna voda, otpadna toplina iobavijesti.

Slika 4.1. Glavne ulazne i izlazne veli ine gradskih sustava

277

Danas gradovi dobivaju sve više na važnosti, ne samo stoga što su središta mo i iodlu ivanja, ve i zato jer se u gradovima stvara oko 60 [%] ukupnog doma egproizvoda. Tome još treba dodati da se procjenjuje kako po etkom ovog tisu lje au gradovima živi više od polovice svjetskog stanovništva.

Gradovi su istodobno i najsloženiji gra evinski zahvati. Iako se na elno razvijaju iizgra uju sukladno prostornim i urbanisti kim planovima, ipak postoje opasnostiširenja gradova na na ine koji e imati nepoželjne posljedice na gradskedjelatnosti.

278

Ve pri planiranju izgradnje gradova trebauzeti u obzir da gra evine po svojoj naravine propuštaju oborine. Krovovi zgrada,prometnice (uklju ivo i promet umirovanju), stvaraju nepropusne površinekoje, ovisno o na inu izgradnje, moguzauzimati 40 do 60, a nerijetko i više,posto od ukupne gradske površine.

Kad je rije o velikim gradovima, velikekoli ine oborinskih voda s podru ja gradane procje uje se u podzemlje, ve seprikupljaju (koncentriraju) i odvode izvangrada kao kategorija otpadnih voda. Timese znatno smanjuju dinami ke rezervepodzemne vode, odnosno osiromašujuvodonosnici nužni za vodoopskrbu grada.Zato je u posljednje vrijeme sve prisutnijitrend prikupljanja kišnica s krovovapomo u zasebnih podsustava odvodnje injihovog izravnog korištenja ili upuštanjau podzemlje (npr. u Japanu).

Tako npr. širenjem gradova naprostore zaštite vodonosnika, kao iizgradnja na tlu namijenjenompoljoprivredi, smanjuju se mogu nostiopskrbe gradova sirovinama bitnim zaživot (voda i hrana) te nastaje potrebatransporta tih sirovina s udaljenihpodru ja uz, naravno, pove anetroškove dobave.

279

Nadalje, izgradnja visokih zgrada uzrokuje promjene ustrujanju zraka s neželjenim posljedicama naprozra ivanje gradskih prostora.

S obzirom na na in izgradnje, života i rada ugradovima, zrak je u njima topliji od okoline za nekolikostupnjeva, tako da grad u odnosu na okolinu initoplinski otok. Topliji zrak iz središnjeg dijela grada dižese u atmosferu, a prema gradu struji u nižim slojevimahladniji zrak iz vanjskih dijelova.

280

Me utim, u slu aju meteorološke pojave temperaturne inverzije, kad se iznad gradapojavi topliji zrak od onoga u gradu, tada one iš en (zaga en) i topao zrak (plinovi,dimovi, smog) iz grada ostaje u donjim slojevima atmosfere stvaraju i estonepodnošljive prilike u gradu, slika 4.2.

Slika 4.2. Shema «zadimljenja» pri pojavi temperaturne inverzije

281

Izborom na ina gra enja, gra evinskih materijala kojismanjuju disipaciju toplinske energije, zatimpromjenom na ina grijanja, a naro ito energenata,mogu se smanjiti neželjene posljedice pojavetoplinskog otoka.

Gradski je prometni podsustav jedan od bitnihpokretnih izvora one iš enja/zaga enja zraka ugradovima ako se prometna sredstva pretežnokoriste fosilnim pogonskim gorivom. Automobili su ugradovima najve i izvor one iš enja/zaga enja zrakaugljikovim monoksidom, dušikovim oksidima iugljikovodicima.

282

Stoga pri planiranju novih gradova,odnosno poboljšanja postoje eg stanja,graditelji imaju mogu nosti smanjitizaga enje zraka primjenjuju i onajpodsustav javnog prometa gdje za pogonsluže drugi energenti, koji ne zaga ujuzrak (npr. elektri na energija). To jeposebno važno u središnjim dijelovimastarih gradova, ije prometnice nisu ni bilegra ene za promet motornim vozilima.

Uvo enje pješa kih zona u središtimagradova, me u ostalim, efikasna je i mjerazaštite zraka, dakako, uz uvjet dobroorganiziranog javnog prometa.

283

Kao što je ve istaknuto, primjena ure aja (filtra) za pro iš avanje dimova, uzpromjenu energenata, mogu e su mjere zaštite zraka. Izgradnjom visokihdimnjaka, kod kojih se primjenjuju jedino postupci razrje enja i raspršenja u višimslojevima atmosfere, samo je djelomi no rješenje. Naime, time se masa zaga ivalaudaljuje od izvora zaga enja, ali se ne smanjuje masa zaga ivala koja ostaje idalje u atmosferi sa svim posljedicama, kao što su kisele kiše, u inak staklenika isli no.

Od nepokretnih izvora one iš enja/zaga enja zraka posebno se isti utermoelektrane, tvornice i toplane koje se koriste krutim ili teku im fosilnimgorivom, zatim spalionice krutog otpada, kao i op enito ku na ložišta kad sekoristi ugljen. Kad je posrijedi upotreba ugljena kao energenta, zrak se posebnozaga uje sumporovim dioksidom, a potom i sitnim esticama koje sadrže plinove.

284

Život na Zemlji op enito, pa tako i ugradovima, ovisi o raspoloživimkoli inama vode. Voda je oduvijek bilatemeljni uvjet opstanka ljudi upojedinim krajevima, pa su se i svi velikigradovi razvili u neposrednoj bliziniizvorišta dovoljne koli ine vodepodobne za pi e i ostale potrebe.

Glede vode, u gradskim sustavimapostoje dva vodna podsustava.

(1) Vodoopskrbnim podsustavom vodase u grad dovodi i distribuira za životnepotrebe stanovnika, proizvodnih pogo-na, gašenje požara te komunalnunamjenu.

(2) Podsustavom javne odvodnje ilikanalizacijskim podsustavom prikupljajuse i odvode izvan grada jednomuporabljene (otpadne) vode kao ioborinske vode koje ispiru gradskepovršine.

285

Tako se i vode gradskihpodsustava uklapaju u op ekruženje vode na Zemlji. Pritome treba istaknuti da seupravo u tom dijelu «kruga»bitno mijenja kvaliteta vode.Otpadne (gradske) vode,uklju ivo industrijske i diooborinskih voda, sadrže tolikootpadnih, esto i štetnih tvari,koje znatno prelaze prihvatnesposobnosti prijemnika(naj eš e rijeke, jezera i mora)u koje se ispuštaju.

Poseban je problem one iš e-nja/zaga enja voda izraženrazvitkom kemijske industrijete pojavom postojanih, štetnihpa i opasnih tvari, kojedospijevaju u prirodne vode.Time su mnoga izvorištapostala nepodobna za ljude,životinje pa i biljke.

286

Upravo pri upravljanju ovim dvama vodnimpodsustavima doga aju se najve i«propusti» graditelja. Bilo svjesno ilinesvjesno, uzimaju i u obzir i svenepristrane okolnosti, injenica je da sugra eni i još se grade nepotpuni vodnipodsustavi, a nedostaju im upravo ure aji zanadzor kvalitete vode, kako vode na ulazu ugradski sustav (rje e), tako i na izlazu izgradskog sustava ( eš e).

287

Dosadašnji na in korištenja prirodne vode za vodoopskrbu polazi od prijašnjihiskustava da je voda op enito ista, osobito podzemna, te da je dovoljno predvidjetizaštitni pojas oko izvorišta, kako se ne bi u neposrednoj blizini izvorišta promijenilakvaliteta vode. Tako su odre ivana vodozaštitna ili podru ja zdravstvene zaštite vodeza pi e.

Veli ina zaštitnog podru ja odre ivala se na temelju vremena dotjecanja vode odgranica zaštitnog podru ja do vodocrpilišta. U podzemnim je vodama to naj eš e biloizraženo u vremenu dotjecanja, odnosno vremenu odumiranja mikroorganizama(pretežno bakterija) u podzemnoj vodi. Dakle, mjere zaštite bile su odre ivane premamikrobiološkim uvjetima zaštite vode.

288

Me utim, razvojem kemijske industrije, odnosno uporabom sve brojnijih kemijskihtvari i spojeva, podzemnim i površinskim vodama mijenja se kvaliteta i premafizikalnim i kemijskim pokazateljima.

289

Stoga veli inu vodozaštitnog podru ja treba odrediti tako da nakon pojave one iš enja ilizaga enja na granici podru ja postoji dovoljno vremena za obavljanje odgovaraju ih mjerazaštite vodocrpilišta i to prije dotjecanja one iš avala/zaga ivala do podru ja neposrednezaštite.

290

Jedna od mogu ih mjera upravljanja kakvo om vode za pi e je i primjena procesapoboljšanja kakvo e (kondicioniranja) vode prije uporabe, slika 4.3.

Polaze i od na ela «bolje sprije iti, nego lije iti», razumna je i primjena procesapro iš avanja otpadne vode prije ispuštanja u prirodni okoliš, slika 4.4.

Gra evine s pripadnom elektrostrojarskom opremom u kojima se primjenjuje jedan iliviše postupaka pro iš avanja otpadnih voda nazivaju se ure aji za pro iš avanjeotpadnih voda.

Slika 4.3. Promjena kakvo e vode u gradskom sustavu

291

Slika 4.4. Na elna shema jednog od postupaka pro iš avanja otpadnih voda i obrade mulja

Ure aj za pro iš avanje (gradskih) otpadnih voda upravo je onaj dio kanalizacijskog podsustava koji naj eš e nedostaje, odnosno koji bi trebao biti izgra en u «nekom drugom razdoblju».

Posljedice su ispuštanja nepro iš enih otpadnih voda u okoliš one iš eni ilizaga eni vodotoci, dijelovi vodonosnika, kao i priobalnog mora, a naro itopoluzatvoreni sustavi mora (uvale, zaljevi).

292

Dakle, otpadne se vode u okoliš mogu ispuštati tek nakon njihovog pro iš avanja.

Pri tome se u prirodne vodne sustave, odnosno vodna tijela, pro iš ena otpadna vodasmije ispuštati samo na odre enim mjestima i na na in koji e omogu iti iskorištenjepostupaka samopro iš avanja (autopurifikacije) u vodnom sustavu, bez nepoželjnihutjecaja na promatrani ekosustav.

293

Kao kona ni prijemnik otpadnih vodanaj eš e služe vodotoci i priobalnomore. Pod posebnim se uvjetimapro iš ena otpadna voda možeispuštati i u prirodna ili umjetna jezera(akumulacije). Ispuštanje u tlo,odnosno podzemne vode, tako er jejedan od na ina kona nog ispuštanjakoji istodobno može biti i dio postupkaponovne uporabe voda.

294

Pro iš avanje otpadnih voda obavlja se primjenom (a) fizikalnih, (b) bioloških i (c) kemijskihpostupaka ili procesa, tako da je s obzirom na primijenjene postupke i procese na ure ajima,slika 4.5, uobi ajeno razlikovati:

(A) prethodno pro iš avanje (preliminarno pro iš avanje),(B) prvi stupanj (I) pro iš avanja (primarno pro iš avanje),(C) drugi stupanj (II) pro iš avanja (sekundarno pro iš avanje),(D) tre i stupanj (III) pro iš avanja (tercijarno pro iš avanje).

295

Slika 4.5. Vrste pro iš avanja otpadnih voda

296

(A) Prethodno pro iš avanja (ili prethodni stupanj pro iš avanja) podrazumijevaprimjenu postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupnije plivaju e tvari,šljunak, pijesak, ulja i masti.Napomena: Ova definicija, koja je op eprihva ena u praksi i vezana je uz stanje tehnologije, razlikuje se od definicije iznare enog Pravilnika o grani nim emisijama otpadnih voda, prema kojemu prethodno pro iš avanje ozna ava predobradu(predtretman) otpadnih voda primjenom postupaka pro iš avanja otpadnih voda u skladu sa zahtjevima za ispuštanjetehnoloških, rashladnih, procjednih i oborinskih te ostalih otpadnih voda u sustav javne odvodnje.

(B) Prvi stupanj (I) pro iš avanja ozna ava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupakapro iš avanja komunalnih otpadnih voda koji obuhva aju taloženje raspršenih(suspendiranih) tvari ili druge postupke kojima se petodnevna biološka potrošnja kisika,BPK5 (koli ina kisika potrošena za razgradnju biološki razgradive organske tvari uotpadnoj vodi posredstvom aerobnih mikroorganizama u roku od 5 dana), ulaznihotpadnih voda smanjuje za najmanje 20 [%] prije ispuštanja, a ukupne suspendiranetvari ulaznih otpadnih voda za najmanje 50 [%].

(C) Drugi stupanj (II) pro iš avanja op enito ozna ava primjenu bioloških postupakapro iš avanja komunalnih otpadnih voda sa sekundarnim taloženjem i/ili drugepostupke kojima se uklanja najmanje: 90 [%] suspendirane tvari ulaznih otpadnih voda(grani na vrijednost 35 [mg l-1]); 70 [%] BPK5 ulaznih otpadnih voda (grani navrijednost 25 [mg l-1]); 75 [%] kemijske potrošnje kisika, KPK (ukupna koli ina kisikakoja se potroši za razgradnju organske tvari, a ekvivalentna je koncentraciji oksidansa –kalijevog bikromata ili kalijevog permanganata), ulaznih otpadnih voda (grani navrijednost 125 [mg l-1]).

(D) Tre i stupanj (III) pro iš avanja ozna ava primjenu postupaka pro iš avanjakomunalnih otpadnih voda kojima se uz drugi stupanj pro iš avanja još dodatno uklanjanajmanje: 80 [%] ukupnog fosfora (grani na vrijednost 2 [mg l-1] za naselja od 10 000do 100 000 [ES] ili 1 [mg l-1] za naselja ve a od 100 000 [ES]); 70 [%] ukupnog dušika(grani na vrijednost 15 [mg l-1] za naselja od 10 000 do 100 000 [ES] ili 10 [mgl-1] za naselja ve a od 100.000 [ES]).

[ES] – ekvivalent stanovnik – pokazuje jedinicu optere enja kod izražavanja kapacitetaure aja za pro iš avanje otpadnih voda. Dobije se dijeljenjem ukupnog BPK5 svrijednoš u od 60 [g] kisika na dan, koliko iznosi za jednog stanovnika. 297

Pri tome je propisano da se komunalne otpadne vode pro iš avaju na ure ajima snajmanje drugim (II) stupnjem pro iš avanja.

U slu aju kada uspostava sustava javne odvodnje s pro iš avanjem komunalnihotpadnih voda nije ekonomski opravdana u odnosu na u inke zaštite vodnog okoliša,koristit e se pojedina ni sustavi ili drugo odgovaraju e pro iš avanje kojim se postižeista razina zaštite vodnog okoliša.

298

Osim ovih, uobi ajenih (konvencionalnih) postupakapro iš avanja, me u kojima su, naro ito, drugi i tre istupanj razvijeni do visoke tehnologije, u razvijenim izemljama u razvoju istražuju se i primjenjuju druga iji(alternativni) postupci pro iš avanja otpadnih voda.

Ti su postupci bliži postupcima samopro iš avanjavoda pa se esto nazivaju i prirodni postupcipro iš avanja.

Za razliku od konvencionalnih postupaka, ovialternativni postupci temelje se na nižoj tehnologiji.Me utim, to ne zna i da je u inak druga ijetehnologije nizak. Dapa e, u odre enim okolnostimau inak pro iš avanja drugim tehnologijama je vrlovisok i u potpunosti zadovoljava grani ne uvjete zaispuštanje u okoliš.

299

Ovo je naro ito izraženo nakon energetske krize sedamdesetih godina prošlog stolje a kada jeistaknut zahtjev za štednjom energije u postupcima pro iš avanja otpadnih voda. Postupci kojitroše manje energije istodobno doprinose i manjim ukupnim troškovima poslovanja ure aja.Tako je posljednjeg desetlje a razvoj tehnoloških postupaka pro iš avanja izražen zahtjevomza najboljim postupcima pro iš avanja koji ne uzrokuju pretjerane troškove.

U Hrvatskoj je 2009. priklju enost stanovništva na sustave javne odvodnje dosegla oko 46 [%],što je porast od 3 [%] u odnosu na 2003.

Na ure ajima za pro iš avanje komunalnih otpadnih voda pro iš avalo se oko 75 [%]komunalnih otpadnih voda prikupljenih sustavima javne odvodnje.

Ukupno je (2012.) u funkciji bilo 117 ure aja za pro iš avanje komunalnih otpadnih voda,razli itih prema stupnju pro iš avanja i kapacitetu. Najve i broj ine ure aji s drugim stupnjempro iš avanja, a pove ava se broj ure aja s tre im stupnjem pro iš avanja, kojih je u 2012.godini bilo 10 u odnosu na 1 ure aj koji je bio u funkciji 2008. godine, slika 4.6.

Ukupni instalirani kapacitet svih ure aja za pro iš avanje otpadnih voda iznosio je 4.09 milijunaekvivalent stanovnika, [ES].

Navedeni podatak o ukupnome kapacitetu ure aja za pro iš avanje pruža informaciju omegalomanskoj izgra enosti kapaciteta vodnih gra evina za pro iš avanje otpadnih voda, aliistodobno, nažalost, ne i o prijeko potrebnoj razini pro iš avanja otpadnih voda.

300

Slika 4.6. Broj ure aja za pro iš avanje komunalnih otpadnih voda (UPOV-a) u Republici Hrvatskoj, premaizgra enom stupnju pro iš avanja (2012.)

VP – vodno podru je

301

Dakle, procesima pro iš avanja otpadnih voda uklanjaju se nepoželjni sastojci vode –raspršene i otopljene otpadne tvari koje kao koncentrirani otpad nazivamo mulj.Pretežno sadrži (i) vodu ( ak i preko 90 [%]) te (ii) organsku i (iii) anorgansku tvar.

Sirovi mulj je neugodnog izgleda i mirisa, a zbog sadržaja štetnih i opasnih tvari tepatogenih organizama, predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš, te se ne smijeispuštati iz ure aja, odnosno odlagati, prije dodatne obrade.

302

Zbrinjavanje mulja jesu postupci (a) obrade i (b) kona nog odlaganja mulja, što je u na elusloženije od procesa pro iš avanja otpadnih voda i esto iziskuje ve e troškove.

(a) Obrada mulja. Obra eni mulj je otpadni mulj koji je podvrgnut (i) biološkim, (ii) fizikalno-kemijskim i (iii) toplinskim postupcima te (iv) dugotrajnom skladištenju (najmanje šest mjeseci)ili bilo kojim drugim postupcima kojima se znatno smanjuje fermentabilnost i opasnost pozdravlje koje bi proizašle iz njegovog korištenja.

Postupci obrade mulja naj eš e su u ovisnosti o na inu njegovog korištenja, odnosno mjestu ina inu kona nog odlaganja, kao i o veli ini ure aja, tj. koli ini sirovog mulja te stupnjupro iš avanja otpadnih voda.

Smanjenje sadržaja vode u mulju jedan je od temeljnih ciljeva obrade mulja.

Glavni postupci obrade mulja jesu:

zgušnjavanje – postupak pove anja koncentracije krutina u mulju, odnosno smanjenja vode,a time i smanjenje ukupnog volumena;

stabilizacija – postupak kojim se smanjuje, ometa ili spre ava (stabilizira) mogu nost daljnjebiološke razgradnje (truljenja, gnjiljenja) organskog dijela mulja. Kod ve ih ure aja zapro iš avanje uobi ajena je stabilizacija mulja primjenom anaerobne digestije, kada seproizvodi bioplin – metan (vidi sliku 4.4);

uklanjanje vode (dehidracija) – postupak kojim se iz stabiliziranog mulja uklanja slobodnavoda.

303

Dodatni postupci obrade mulja, kojima mogu biti nadopunjeni glavni postupci, jesu npr:

Poboljšanje kakvo e (kondicioniranje) - postupak kojim se pove ava u inakuklanjanja vode te smanjuje broj organizama i neugodni mirisi;

Toplinska (termi ka) obrada uklju uje postupke:· sušenja – postupak uklanjanje vlage iz mulja,· spaljivanja – postupak potpunog izgaranja (oksidacije) organske tvari u mulju pri tem-peraturama od 750 do 1 000 [ºC], a ostatak je pepeo,· pirolize - postupak izgaranja organske tvari u mulju bez prisutnosti zraka (kisika) pritemperaturama uglavnom od 300 do 900 [ºC], a produkt su plinovi (metan, vodik iugljikov monoksid), katran, pougljena kruta tvar i pepeo.Mulj može biti podvrgnut postupcima spaljivanja i pirolize zajedno s komunalnim(krutim) otpadom;

Kompostiranje – postupak kad pretežni dio organske tvari iz mulja nastavlja saerobnom ili anaerobnom razgradnjom do anorganske tvari. Kona ni je proizvod sli anhumusu (koli ina vode 40 do 50 [%]), koji se može upotrijebiti u poljoprivredi i srodnimdjelatnostima (npr. šumarstvu, cvje arstvu, za ure enje krajolika, pove anjeproizvodnje pašnjaka). S obzirom na koli inu hranjivih soli, naro ito dušika, fosfora ikalija, kompost nema svojstvo gnojiva ve poboljšiva a tla.

304

POKAZATELJ SIROVIMULJ

ZGUSNUTIMULJ

PROCIJE ENIMULJ

SUŠENIMULJ

SPALJENIMULJ

KONCENTRACIJA SUHETVARI, [%] 1 5 25 90 100

VOLUMEN MULJA,[m3] 600 120 24 6.7 1.8 (PEPEO)

RAZMJERNO SMANJENJE VOLUMENA, [1] 1 5 25 90 333

Tablica 4.I. Smanjenje volumena mulja za razli ite postupke obrade mulja

Volumen sirovog mulja može biti zna ajan zbog velike koli ine vode koju sadrži mulj,tablica 4.I.

305

Ovisnost koli ine proizvedenog mulja na ure aju od stupnja pro iš avanja otpadnihvoda najbolje se može uo iti kod nekih europskih zemalja. Primjerice, u zemljamajužne Europe otpadne vode se još uvijek pretežno pro iš avaju prethodnim i prvimstupnjem pro iš avanja, pa je dnevna proizvodnja mulja 35 do 45 [g] suhe tvari poekvivalent stanovniku, [ES]. U zemljama sjeverne Europe, gdje se primjenjuju drugi tepretežno tre i stupanj pro iš avanja, dnevna proizvodnja mulja po ekvivalentstanovniku, [ES], iznosi 100 do 120 [g] suhe tvari.

U razvijenim zemljama, gdje se pro iš ava 90 i više posto ukupnih otpadnih voda,zbog osobina i koli ina mulja koji se dnevno proizvodi na ure ajima, pitanje obrade ikona nog odlaganja mulja (zbrinjavanja mulja) vrlo je zna ajno u ekološkom isanitarnom smislu.

306

(b) Kona no odlaganje mulja. Obra eni mulj se u kona nosti može odlagati:

(i) na nadziranim odlagalištima,(ii) na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti.

(i) Na nadziranim odlagalištima, tj. sanitarnim deponijama danas se naj eš e odlažemulj. Me utim, u zemljama Europske unije nije dopušteno odlaganje mulja s ve imsadržajem organske tvari. Zato je takav mulj potrebno podvr i dodatnim postupcimaobrade (npr. termi kim) kako bi se smanjila koli ina organske tvari u mulju.

(ii) Na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti mogu nost uporabe mulja ovisi onjegovom sastavu, tj. o možebitnom sadržaju štetnih i opasnih tvari te naro ito oudaljenosti od ure aja.

Prema našem Pravilniku o gospodarenju muljem iz ure aja za pro iš avanje otpadnihvoda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08), takav mulj se, izme u ostaloga,mora prethodno stabilizirati, kako bi se u njemu uništili patogeni organizmi,potencijalni uzro nici oboljenja.

Ovim na inom kona nog odlaganja mulja doprinosi se njegovom korištenju.

* * *

Istaknimo da je jedan od mogu ih (i «vrlo jednostavnih») na ina kona nog odlaganjamulja i njegovo ispuštanje u vodne sustave, naro ito more. Me utim, ispuštanje muljau more u zemljama Europske unije nije dopušteno.

307

4.2. UTJECAJ ODLAGALIŠTA OTPADA

• U vezi s odlagalištima otpada, odnosno postupanja s otpadom, važni su sljede i pojmovi:

• GOSPODARENJE OTPADOM - skup aktivnosti i odluka usmjerenih na (i) spre avanjenastanka otpada, (ii) obavljanje sakupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugeobrade otpada te nadzor nad tim postupcima, kao i (iii) nadzor i mjere koje se provode nalokacijama nakon zbrinjavanja otpada (npr. odlagalištima).

• ZBRINJAVANJE OTPADA - postupak obrade ili kona nog odlaganja (u ili na tlo), dubokogutiskivanja (npr. crpkama u bušotine, prirodne šupljine, iscrpljena rudna ležišta), ispuštanja(u kopnene vode i u mora/oceane, uklju ivo i ukapanje u morsko dno) i trajnog skladištenjaotpada (npr. u rudnicima) te drugi propisani postupci.

• OBRADA OTPADA - postupak kojim se mehani kim, fizikalnim, termi kim, kemijskim ilibiološkim procesom, uklju uju i razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjiva-nja koli ine i/ili opasnih svojstava te olakšava rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada.

308

• U praksi su tri naj eš a postupka obrade otpada:

• (1) Mehani ka obrada, kojom se za kasnije korištenje ili obradu (mehani ki) izdvajajupojedine vrste otpada. Obuhva a procese:

· usitnjavanja i pelatizacije (granuliranja),· drobljenja i mljevenja,· prosijavanja,· odvajanja (separacije): mehani ke i elektromagnetske.

• (2) Biološka obrada, kojom se (biološki) obra uje organski dio otpada izdvojen prethod-nim postupkom. Koristi procese:

· biosušenja,· biostabilizacije: aerobne i anaerobne,· kompostiranja.

• (3) Toplinska (termi ka) obrada, kojom se ukupan otpad ili njegov dio spaljuje s iskori-štavanjem topline ili plinova proizvedenih izgaranjem. Uklju uje procese:

· spaljivanja,· pirolize,· rasplinjavanja - izgaranje otpada na visokim temperaturama (do 1 400 [ºC]) uz ograni-

en dovod kisika,· plazma procese – izgaranje otpada pomo u energije oslobo ene elektri nim izbija-

njem (pražnjenjem) u inertnoj atmosferi (plinu ili vakuumu) pri temperaturama od3 000 do 15 000 [ºC].

309

• Uobi ajeno je kombinirati procese mehani ke i biološke obrade otpada, tako dadobijemo:

mehani ko – biološku obradu (MBO), u kojoj se otpad najprije obra uje mehani kima potom biološkim procesima;

biološko – mehani ka obrada (BMO), u kojoj se otpad najprije obra uje biološkim apotom mehani kim procesima.

• eš a je primjena MBO.

310

• Tako er istaknimao da se termi ka obradaotpada zbog složenosti postupka obi noprimjenjuje kod ve ih gradova s dnevnomkoli inom otpada preko 100 000 [t].

311

• Dakle, recikliranjem se otpad zadržava unutar proizvodnog ili nekog drugog procesa ime sebitno smanjuje nastajanje i odlaganje/ispuštanje otpada.

• Kod recikliranja otpadne tvari u pravilu je potrebno izvršiti njeno razvrstavanje. Razvrstavanjeje mogu e izvršiti na «izvoru» otpada primjenom posebnih spremnika (kontejnera) za otpadpo vrstama materijala (npr. metal, staklo, papir, drvo, plastika, …) ili primjenom naprava (npr.cikloni, magneti) kojima se iz otpada selektiraju pojedini materijali.

• OPORABA OTPADA – svaki postupak obrade otpada iji je glavni rezultat uporaba otpadau korisne svrhe kada otpad zamjenjuje druge materijale koje bi ina e trebalo uporabiti za tusvrhu.

• Glavni postupci oporabe otpada su:

korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog na ina dobivanja energije,obnavljanje (regeneracija) otpada (npr. otpadnih otapala, kiselina, lužina, metala i spojevametala),recikliranje otpada,tretiranje tla otpadom u svrhu poljoprivrednog ili ekološkog poboljšanja.

• U praksi se od postupaka oporabe otpada naj eš e primjenjuje recikliranje.

• Recikliranje otpada (engl. Recycling of Waste) ozna ava postupak korištenja (uporabe)otpada u proizvodnom procesu kao novog materijala ili tvari (sekundarne sirovine) zadobivanje novih proizvoda, osim uporabe otpada u energetske svrhe.

• Važnost postupka recikliranja može se zorno ilustrirati sljede im primjerom:

· za proizvodnju 1 [t] papira treba 240 000 [l] vode, 4 700 [kWh] energije i 2 stabla;· za proizvodnju 1 [t] recikliranog papira treba 180 [l] vode, 2 750 [kWh] energije i niti jedno

stablo.

312

• Naglasimo da pojam recikliranja nikako ne valja poistovje ivati s pojmom ponovne (višekra-tne) uporabe (engl. Reuse), kao postupka kojim se omogu uje ponovno korištenje nekogproizvoda ili dijela proizvoda, koji nisu otpad, u istu svrhu za koju su izvorno na injeni, daklebez ikakve prethodne obrade, kao npr. staklenih boca u proizvodnji bezalkoholnih (mineralnavoda) i alkoholnih (pivo) pi a i sl.

• Recikliranje se temelji na relativno jednostavnom na elu: otpad treba promatrati kao sirovinuime se istovremeno (i) smanjuje potreba za novim prirodnim dobrima, kao i (ii) koli ina

otpadne tvari koju treba negdje odložiti/ispustiti. Dodatno, recikliranjem se (iii) smanjujeukupna potrošnja, a time i proizvodnja energije, odnosno (iv) smanjuje se i one iš enje/zaga enje vezano uz proizvodnju energije.

• Pri tome se razlikuje (a) zatvoreni i (b) otvoreni krug recikliranja otpada.

313

• (a) Zatvoreni krug recikliranjaozna ava uporabu otpada uproizvodnji istog proizvoda (npr.odba ena aluminijska limenkamože se ponovno reciklirati ualuminijsku limenku). Time seotpadne tvari ponovno rabe uistom proizvodnom procesu.Takav na in recikliranja, kojim sebitno smanjuje nastajanje otpada,po svojim karakteristikama pripadaistim proizvodnjama ili istim

tehnologijama.

• (b) Otvoreni krug recikliranjapodrazumijeva pretvorbu jednogproizvoda u drugi (npr. odba eneboce izra ene od PET-a(polyethylene teraphthalate) moguse ponovno uporabiti u proizvodnjigra evinskih plasti nih proizvoda).

• Velik je broj primjera recikliranjaotpada u industriji, gdje se sveviše promi e na elo da se uredovitoj proizvodnji trebajuupotrijebiti samo oni materijali kojise mogu uklju iti u zatvoreni krugrecikliranja.

314

Tako npr. u automobilskim pogonimaVolkswagena (Njema ka), 62 [%] odukupnog proizvodnog materijala sekoristi u proizvodnji, 32 [%] sereciklira (naro ito otpadna plastika),a samo 6 [%] se odlaže kao neiskoristivotpad.

• Kako bi se smanjila potrošnja sirovina i energije u proizvodnji stakla, u Engleskoj seod 1977. reciklira stakleni otpad (boce, staklenke i sl.). Stakleni se otpad prikupljaposebnim spremnicima postavljenim na ulicama te odvozi na prikupljalište. Tokom1993. bilo je za recikliranje prikupljeno 5x105 [t] stakla, tako da u Engleskoj uproizvodnji stakla reciklirani stakleni otpad sudjeluje prosje no s 30 [%].

315

• Smanjenjem korištenja prirodnih sirovina kao i energije smanjuje se i koli ina ispušnihotpadnih plinova (dima) iz pe i; recikliranjem stakla smanjuje se i potreban volumennadziranog (sanitarnog) odlagališta, što se može slikovito prikazati da kada bi se sve bocei staklenke reciklirane u Engleskoj 1993. poredale jedna do druge – bio bi to red duga akkao trostruka duljina ekvatora.

Prednosti recikliranja stakla mogu se iskazati sljede im pokazateljima: u proizvodnji stakla zasvakih 10 [%] staklenog otpada smanjuje se potrošnja energije za 3 [%]; svaka tona staklenogotpada smanjuje potrošnju 1.2 [t] sirovina, ime se postiže i daljnje uštede u energiji budu i daje za iskop, pripremu i transport jedne tone sirovine potrebno oko 100 [l] nafte (ili ekvivalentenergije).

316

• U ameri kom pogonu Dow Chemicala stru njaci su istraživalikako reciklirati kemikalije koje se kao reagens koriste uproizvodnji poljoprivrednih proizvoda, a koji se ranije nakonjednokratne upotrebe spaljivao. Primjenom ra unalnogmodeliranja uspjeli su vaditi reagens iz proizvodnog procesate ga reciklirati, ime je smanjena potrošnja novog reagensaza 80 [%], a ušteda za smanjenu potrošnju sirovina, zaštituokoliša i radnu snagu godišnje iznosi 8x106 USD.

317

• I gra evinski se otpad može ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Npr. zidane konstrukcije,odnosno zidovi od kamena i cigle mogu se nakon drobljenja koristiti kao agregat zabeton, naro ito za beton kod kojeg nije potrebna visoka kakvo a (klasa vrsto e). Uz to,sa uvana cigla dobre kvalitete može se o istiti i upotrijebiti za ponovno zidanje.

• Metalne konstrukcije se tako er mogu reciklirati, a drvene samo djelomi no, budu i daobojeno i zašti eno drvo treba tretirati kao kemijski štetan otpad.

318

• Kao ilustracija uštede u troškovima gradnje zbog ponovne uporabe gra evinskog mate-rijala poslužit e sljede a dva scenarija, kod kojih se pretpostavlja da se ruši 105 [t] ma-terijala, a za gra enje je potrebno 0.5x105 [t] novog ili ponovno upotrebljivog materijala.

Scenarij 1 – cijeli se gra evinski otpad odvozi i odlaže, a koristi se novi gra evinskimaterijal, pa su troškovi sljede i:

- rušenje: 105 [t] x 10 [USD/t] = 106 USD- prijevoz i odlaganje otpada: 20 [km] x 0.5 [USD/t km] x 105 [t] = 106 USD- proizvodnja novog materijala: 0.5x105 [t] x 20[USD/t] = 106 USD- prijevoz novog materijala: 20 [km] x 0.5 [USD/t km] x 0.5x105 [t] = 5x105 USD

Ukupno: 3.5x106 USD

319

• Scenarij 2 – polovica (50 [%]) materijala od rušenja seponovno koristi, pa su troškovi sljede i:

- rušenje: 105 [t] x 10 [USD/t] = 106 USD- priprema materijala za ponovnu uporabu:

0.5x105[t] x 25 [USD/t] = 1.25x106 USD- prijevoz i odlaganje viška materijala (otpada):

20 [km] x 0.5 [USD/t km] x 0.5x105 [t] = 5x105 USD- unutarnji prijevoz materijala za ponovnu uporabu:

2 [km] x 0.5 [USD/t km] x 0.5x105 [t] = 0.5x105 USDUkupno: 2.8x106 USD

• Dakle, scenarij 2 je za 7x105 USD (20 [%]) jeftiniji od scenarija 1.

• U usporedbi troškova navedenih u oba scenarija nisu ra unati troškovi odlaganja.Naime, mnoge su zemlje uvele namete na odlaganje gra evinskog otpada (oko 25[USD/t]) kako bi promicale recikliranje, a time i smanjile potrebu za odlagalištima.

320

• Generalno, otpad se mora obra ivati, oporabljivati i/ili odlagati na na in da ne ugrožava ljudsko zdravlje korištenjem postupaka koji ne štete okolišu ili mu štete u najmanjoj mogu oj mjeri.

• Danas se u gospodarenju otpadom uobi ajeno koristi koncept 6R + 3E

6R: Reduce – smanjiti koli inu otpada na izvoru, odnosno smanjiti njegovo nastajanje,Reuse - ponovno (višekratno) upotrijebiti predmet (proizvod) ili tvar u korisne svrhe bez prethodne obrade, tj. u izvornom obliku,Repair/Renovate – popraviti/obnoviti predmet (proizvod) za ponovno korištenje,Recycle - uporabiti otpad u proizvodnom procesu, odnosno preraditi otpad, i iskoristiti gaza dobivanje novih proizvoda,Recover – izabrati manje štetne tvari, odnosno nakon oporabe iskoristiti otpad u energetske svrhe (energetska oporaba),Residual Disposal – neiskorišteni otpad trajno i sigurno odložiti na sanitarnim deponijama.

3 E: Educate – osvijestiti i educirati o odgovornom postupanju s otpadom te pove ati razumijevanje važnosti i mogu nosti gospodarenja otpadom,Economise – smanjiti troškove gospodarenja otpadom i uklju iti troškove otpada u cijenu proizvoda/usluge po na elu »one iš iva /zaga iva pla a«,Enforce – primijeniti koncepte u inkovitog postupanja s otpadom u zakonodavstvu i praksi, te uklju iti u procese planiranja, odlu ivanja i upravljanja sve zainteresirane aktere.

321

Uz prethodna razmatranja vezan je i pojam kružne (cirkularne) ekonomije.

Kružna ekonomija predstavlja ekonomski sustav (sustav proizvodnje, raspodjele ikorištenja dobara) unutar kojeg je omogu eno kruženje materijala korištenih uproizvodnji, koriste i pritom obnovljive izvore energije te minimiziraju i utjecaj na okoliš.

Cirkularna ekonomija predstavlja alternativu postoje em tipu ekonomije, tzv. linearnojekonomiji. Koncept linearne ekonomije uklju uje tri aktivnosti: uzimanje resursa (sirovina)iz prirode, njihovo iskorištavanje (obradu) te odlaganje proizvedenog otpada, slika 4.7.

Uzimanje Iskorištavanje (obrada) Odlaganje

Slika 4.7 Princip linearne ekonomije

Ovakav pristup korištenja prirodnih dobara za stvaranje proizvoda koji se nakon uporabe odlažu bez mogu nosti njihovog recikliranja ili ponovne uporabe nije održiv. Korištenjem principa linearne ekonomije smanjuje se koli ina neobnovljivih prirodnih bogatstava te se pove ava koli ina odloženog otpada, stvaraju i pritom dodatne pritiske na prirodni okoliš.

322

Cirkularnom ekonomijom teži se ostvarivanju kruženja materijala (resursa) unutarekonomskog sustava. Recikliranjem otpada i ponovnom uporabom materijala omogu ujese njihovo ponovno korištenje u procesu proizvodnje dobara, imitiraju i pritom proceskruženja tvari u prirodi, slika 4.8.

Uz ostvarivanje kruženja materijala (resursa), cirkularna ekonomija teži i produljivanjutrajanja spomenutog ciklusa. Umjesto trenuta ne prakse este zamjene proizvoda zbogpojave kvara na njima ili radi njihove zastarjelosti, teži se izradi proizvoda dugog životnogvijeka, s mogu noš u nadogradnje i uvo enju navike njihovog popravljanja u slu ajukvara.

Uzimanje

IskorištavanjeOdlaganje

RecikliranjePonovna uporaba

Slika 4.8. Princip kružne ekonomije

323

Sve aktivnosti unutar cirkularne ekonomije moraju se provoditi vode i ra una o njihovimdruštvenim i ekološkim utjecajima, tj. bez mogu nosti ugrožavanja ljudskog zdravlja,sigurnosti i stabilnosti okoliša.

Definirano je šest na ela ijom se primjenom može osmisliti uspješan sustav cirkularneekonomije:• Kruženje materijala

(omogu ava se beskona no kruženja sirovina unutar ekonomskog sustava) • Korištenje obnovljivih izvora energije

(energija potrebna za aktivnosti cirkularne ekonomije proizvodi se iz obnovljivih izvora)

• O uvanje ekosustava (ljudske aktivnosti usmjerene su prema zaštiti okoliša te obnavljanju prirodnih bogatstva)

• Pove anje vrijednosti (bogatstva)(prirodni resursi koriste se s ciljem pove anja financijske vrijednosti te drugih oblika vrijednosti)

• O uvanje zdravlja(ljudske aktivnosti usmjerene su prema o uvanju ljudskog zdravlja i zadovoljstva)

• Pove anje društvene koristi(aktivnosti cirkularne ekonomije osmišljavaju se s ciljem pozitivnog u inka na društvo i kulturu)

324

• Dakle, kako je bitan problem gospodarenja otpadom odrediti i urediti mjesto kona nogodlaganja, svakako je i to dio graditeljskih djelatnosti.

• Danas su znanstvena istraživanja omogu ila primjenu vrlo složenih i u inkovitihpostupaka zbrinjavanja otpada. Takvi visoki tehnološki postupci u na elu zahtijevaju iznatna sredstva ne samo za izgradnju, ve isto tako i za pogon i održavanje objekataza nadzor otpadne tvari.

325

• U traženju postupaka kojima e se sprije iti štetno djelovanje na okoliš tokom duljegrazdoblja, susre u se problemi koji imaju interdisciplinarni zna aj. Stoga metode zanjihovo rješavanje treba tražiti u više inženjerskih podru ja.

• Takvo e stanje potrajati sve dok se opseg poslova ne raširi do te mjere da e bitinužno odgajati nove stru njake, specijaliste za rješavanje tih problema. U nekim jezapadnim zemljama ve prisutna takva usmjerenost (okolišno inženjerstvo).

• Potrebno je ista i kako se rješavanje problema zbrinjavanja otpada ne ubraja potpunoni u jednu tradicionalnu granu inženjerstva.

326

• U sadašnjoj je situaciji neosporna injenica da tehnologije razvijene u geotehni kom ihidrotehni kom inženjerstvu imaju važnu ulogu pri rješavanju spomenutog problema temoraju biti uvažavane pri njegovom rješavanju.

• Pri tome je problem komunalnog otpada vjerojatno najrašireniji i najvidljiviji dio op egproblema otpada, a time i zaštite okoliša op enito.

327

• Najrašireniji je po svojoj koli ini ipo tome što se s tim problemomsusre e ne samo svaka urbanasredina nego i svako naseljenomjesto. Najvidljiviji je po tomešto se otpad esto odlaže nalako pristupa nim mjestima gdjese onda i lako uo ava, naro itoako se tome doda i esta praksaotvorenog spaljivanja gorivihsastojaka otpada naodlagalištima.

• Komunalni (kruti) otpad vrlo jeraznolikog sastava. Razlikuje seod države do države, a isto takoi po pojedinim regijama jednedržave. Sastav komunalnogotpada ovisi o tehnološkoj iekonomskoj razini sredine ukojoj nastaje, kao i o klimatskimuvjetima. Rezultati nekihistraživanja ovog problemaukazuju na injenicu da jezapravo teško re i postoji liuop e «tipi an» sastavkomunalnog otpada.

328

• Kao ilustracija sastava komunalnog otpada mogu poslužiti tablice 4.II. i 4.III. kojepokazuju prosje ne vrijednosti u Hrvatskoj (Zagreb) i u SAD-u. Pošto su pobližaispitivanja zagreba kog komunalnog otpada otkrila prisutnost mikroelemenata me ukojima su posebno važni teški metali, rezultati tih ispitivanja tako er su prikazani utablici 4.II.

329

TVARI MASENI UDIO[%] MIKROELEMENTI KONCENTRACIJA

[mg/kg] ST

GRA EVNI MATERIJAL 28.2 MANGAN 678

ORGANSKI OTPACI 23.3 CINK 512

PAPIR 20.5 OLOVO 415

STAKLO 7.3 BAKAR 251

MEKANA PLASTIKA 6.6 ŽIVA 52

TVRDA PLASTIKA 4.2 KADMIJ 40

TEKSTIL 3.8 ARSEN 30

ŽELJEZO 2.4 KROM 23

KOŽA I KOSTI 2.2 MOLIBDEN 14

DRVO 1.1 SELEN 10

GUMA 0.4 KOBALT 8

Tablica 4. II. Prikaz postotnih udjela pojedinih tvari i koncentracija mikroelemenata u suhoj tvari (ST) u sastavu zagreba kog komunalnog otpada (smetlište Jakuševec)

330

TVARMASENI UDIO, [%]

1970.godina

1984.godina

2000.godina

PAPIR I PAPIRNI PROIZVODI 33.0 37.1 41.0

HRANA 11.5 8.1 6.8

VRTNI OTPAD 19.0 17.9 15.3

METALI 12.2 9.6 9.0

STAKLO 12.5 9.7 7.6

PLASTIKA 2.7 7.2 9.8

RAZNI ORGANSKI SASTOJCI 8.3 8.4 8.4

RAZNI ANORGANSKI SASTOJCI 1.7 1.9 2.1

Tablica 4.III. Prikaz postotnih udjela pojedinih tvari u sastavu tipi nog komunalnog otpada u SAD-u

331

• Uobi ajene graditeljske aktivnosti kao što su gra enje, održavanje, renoviranje irušenje gra evina produciraju godišnje tako er vrlo zna ajne koli ine otpada. Otpadiz graditeljstva sastoji se pretežno od betona, cigli, vapna, pijeska, metala, drveta idrugog. Stoga se on u na elu kategorizira kao inertan otpad, ali može sadržavati iopasan otpad.

• Prema grubim procjenama u svijetu se godišnje proizvede oko 3x109 [t] gra evinskogotpada, što s obzirom na broj svjetskog stanovništva daje prosje no gotovo 500 [kg]otpada po stanovniku godišnje. Dodatno, za zemlje u razvoju je procijenjeno da segodišnja koli ina gra evinskog otpada kre e i do 1 000 [kg] po stanovniku.

332

• U Hrvatskoj je 2012. s 4.285 milijuna stanovnika proizvedeno 1.67x106 [t] komunalnogotpada (390 [kg/stanovnik] ili 1.1 [kg/d stanovnik]). Ukupna koli ina otpada iznosila je3.37x106 [t].

• U odnosu na 2008. u 2012. se bilježi smanjenje proizvedenoga komunalnog otpada za 7 [%],što je ispod prosjeka EU-a.

333

• Kod svakog postupka obrade/oporabe otpada ostaje ostatak koji se danas još uvijeknaj eš e zbrinjava odlaganjem (deponiranjem) u ili na tlu.

• Postupci kona nog odlaganja otpada jesu:

nenadzirano (nekontrolirano) ili neuskla eno odlaganje,nadzirano (kontrolirano) odlaganje.

334

NENADZIRANO ODLAGANJE - Gotovoposvuda je od ukupne koli ine otpada zaposljednjih tridesetak godina vrlo mali dioobuhva en postupcima zbrinjavanja, tako dase najve i dio bez ikakve obrade i evidencijeo sastavu odlaže na neuskla enim odlaga-lištima – smetlištima.

• Danas se i u ve ini naših gradovaprimjenjuje ovaj razmjerno «jednostavan»na in zbrinjavanja otpada. Prikupljeni otpadodlaže se nekontrolirano na tlo, prepuštaprirodnoj razgradnji, koroziji i drugim proce-sima pretvorbe i postupnom smanjenjuvrijednosti, a katkada i povremenom samo-zapaljenju.

• Zakon o održivom gospodarenju otpadom(NN 94/13 i 73/13) odre uje da najve adopuštena masa otpada koja se godišnjeodlaže na svim neuskla enim odlagalištimau Republici Hrvatskoj iznosi(la je):

1. 1 710 000 [t] do 31. prosinca 2013.2. 1 410 000 [t] do 31. prosinca 2014.3. 1 210 000 [t] do 31. prosinca 2015.4. 1 010 000 [t] do 31. prosinca 2016.5. 800 000 [t] do 31. prosinca 2017.

Nakon 31. 12. 2017. u Republici Hrvatskoj jezabranjeno odlaganje otpada na neuskla e-nim odlagalištima.

335

• Nenadzirano odlaganje ini najstariju «tehnologiju» postupanja s otpadom. Prije je vladalomišljenje da se utjecaj istjecanja procjedne teku ine ili procjedine (filtrata) iz odlagališta upotpunosti eliminira neutralizacijom u tlu, pa stoga ne postoji opasnost od one iš enjapodzemne vode. Me utim, rezultati niza studija su pokazali da neuskla ena odlagalištaotpada znatno one iš uju (zaga uju) tlo i podzemne vode.

• Zato otpad na odlagalištu mora biti spremljen na siguran na in i izoliran od okoliša tokomodlaganja i za dugi niz godina kad se prestane odlagati.

U Hrvatskoj je u razdoblju od 2005. do2012. godine evidentirano ukupno 309službenih lokacija na kojima se odlagaoili se odlaže komunalni i industrijski(302) i isklju ivo industrijski otpad (7),slika 4.9.

336

Slika 4.9. Lokacije službenih odlagališta otpada u Hrvatskoj prema statusu sanacije i operativnosti te prema koli ini odloženog otpada (2012.)

337

NADZIRANO ODLAGANJE. Kako bi se okoliš zaštitio od one iš enja/zaga enja, otpadse treba odlagati pod nadzorom, i to na sanitarnim odlagalištima (sanitarnimdeponijama), koja se mogu definirati kao objekti izgra eni i opremljeni za (a) trajno,(b) kontrolirano, (c) organizirano i (d) sigurno odlaganje otpada.

U pogledu osobina otpada, odlagališta otpada se sukladno Pravilniku o na inima i uvjeti-ma odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 114/15)dijele na sljede e kategorije:

odlagališta za opasni otpad,odlagališta za neopasni otpad,odlagališta za inertan otpad.

• Na sanitarnim odlagalištima dozvoljeno je odlaganje samo prethodno obra enog otpada.

• Bez prethodne obrade može se odlagati samo inertni otpad kada njegova obrada nijetehni ki izvediva i drugi neopasni otpad ako njegova obrada ne smanjuje koli inu ilisvojstva otpada koji uzrokuju štetne utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje.

• Za opasan otpad, naro ito onaj koji sadrži poliklorirane bifenile, PCB, i polikloriraneterfenile, PCT, (npr. transformatori, kondenzatori, hidrauli ki sklopovi), primjenjuju seposebno izgra ena odlagališta kojima se sprje ava, s visokim stupnjem sigurnosti,procje ivanje ili isparavanje otpada.

338

• Na odlagališta za neopasni otpad se pretežno odlaže (obra eni ili neobra eni)komunalni otpad kojemu masa biorazgradive komponenete može iznositi najviše 35 [%]od ukupne mase. Navedeni maseni udio biorazgradivog komunalnog otpada u RepubliciHrvatskoj, sukladno nare enom Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, treba posti ido 31. 12. 2020. (50 [%] do 31. 12. 2016.).

• Sanitarna odlagališta za neopasni otpad primjenjuju se na na in da se utjecaj otpada naokoliš svede na najmanju mogu u mjeru i to (i) razastiranjem otpada u tankim slojevima,(ii) zbijanjem otpada do najmanje mogu eg volumena te (iii) prekrivanjem zbijenog slojaotpada na kraju radnog dana slojem nevezanog (zemljanog) materijala.

• Smanjenje volumena otpada prije odlaganja mogu e je usitnjavanjem otpada(sjeka ima, mlinovima) ili spaljivanjem (bez iskorištenja energije).

339

• Po etkom sedamdesetih godina prošlog stolje a usvojena su dva osnovna pristupa uprojektiranju i izvo enju sanitarnih odlagališta:

• poluzatvoreno odlagalište,• zatvoreno odlagalište.

• Kad je posrijedi poluzatvoreno odlagalište, slika 4.10, otpad se odlaže neposredno naslabopropusne temeljne naslage koje imaju potreban kapacitet prigušenja (atenuacije)odnosno smanjenja koncentracije one iš ivala u tlu na prihvatljivu granicu. Zbog togase ne izvodi temeljni zaštitni sustav (brtveni sloj), ve se otpad izolira od okoliša samo sgornje strane izgradnjom završnog pokrova.

Slika 4.10. Osnovni elementi poluzatvorene sanitarne deponije

340

• Kad je pak rije o zatvorenom odlagalištu, slika 4.11, potrebno je izvesti slabopropusnitemeljni zaštitni sustav koji spre ava prodiranje procjedine u temeljno tlo, te završnipokrov .

• Ovo su tako er i obvezatni elementi odlagališta kad je posrijedi odlagalište za opasniotpad.

Slika 4.11. Osnovni elementi zatvorene sanitarne deponije

341

• Dakle, svako odlagalište mora imati zaštitne sustave koji spre avaju prodiranje filtrata izodlagališta u tlo, odnosno prodiranje oborinske vode u tijelo odlagališta.

• Odlagališta otpada su gra evine koje se izgra uju tokom upotrebe. Iz ekonomskih jerazloga opravdano graditi takav objekt u fazama, tako da se uz minimalna ulaganja možepo eti odlagati otpad usporedno s izgradnjom sljede ih faza.

• Po završetku odlaganja otpada, odlagalište se pokriva završnim pokrovom koji spre avaprodiranje oborinskih voda u odloženi otpad i omogu ava njihovu sigurnu odvodnju.Slijeganje otpada pod vlastitom težinom je proces koji izaziva deformacije završnogpokrova i koji se analizira ra unskim metodama razvijenim u geotehni kom inženjerstvu.

342

• Stoga se u smislu prethodno navedenoga, sanitarno odlagalište komunalnog otpadapromatra kao posebna gra evina za koju je, s obzirom na njezine posebnosti, potrebnoodvojeno razmotriti sljede e faze:

(A) izbor lokacije,(B) projektiranje i gradnju odlagališta,(C) upotrebu odlagališta,(D) zatvaranje i briga o odlagalištu nakon zatvaranja.

343

(A) Izbor lokacije. To je, kao po etna faza u izgradnji sanitarne deponije,zadatak koji ponajprije pripada djelatnosti prostornog ure enja, no u samojprovedbi izbora prisutni su mnogi inženjerski (tehni ki) aspekti i kriteriji.

• Me utim, u postupku izbora lokacije vrlo zna ajnu ulogu imaju i netehni kiimbenici, kao što su (i) ekološki, (ii) društveno-gospodarski, (iii) zdravstveni te

(v) stajalište javnosti.

344

• Postupak izbora same lokacije odlagališta je vrlo složen, a sastoji se op enito od etiriosnovna koraka:

U prvom se koraku na tzv. regionalnoj razini razmatra cijelo podru je unutar kojeg trebaodrediti lokaciju. U vrlo grubim granicama odre uju se mogu e zone, uz istodobnoisklju enje zona u kojima ne postoje uvjeti za izgradnju odlagališta, pa se u daljnjempostupku niti ne analiziraju.

U drugom se koraku unutar potencijalnih zona odre uju uža podru ja s mogu impogodnim lokacijama. To se prvenstveno postiže eliminiranjem iznimno nepovoljnih ilivrijednih podru ja u kojima prirodne zna ajke ne dopuštaju odlaganje otpada (npr.poplavna podru ja, zone crpilišta, dijelovi podru ja iznad važnih vodonosnika, šume,vrijedno poljoprivredno zemljište, zone u neposrednoj blizini naselja, zone u neposrednojblizini zra ne luke, prometni koridori i sl.).

345

U tre em koraku provodi se detaljno razmatranje odabranih lokacija, uz primjenuposebnih mjerila (kriterija), a ocijenjene se lokacije me usobno uspore uju. Pri tome seredovito ve rade idejna rješenja odlagališta. Ishod je tih razmatranja kona an brojjednako pogodnih lokacija.

U etvrtom se koraku, respektiraju i i mišljenje javnosti, donosi kona na odluka, kojaje redovito politi ke naravi.

346

(B) Projektiranje i gradnja odlagališta. Prema navedenom, uobi ajena su dva osnovnapristupa u projektiranju odlagališta, tj. razlikuju se poluzatvorena i zatvorena odlagališta.

• Me utim, danas se ve može govoriti i o novom, druga ijem, pristupu, tj. uvode sepojmovi (a) pasivne i (b) aktivne zaštite od štetnog djelovanja otpada u odlagalištima.

- (a) Pasivna zaštita svodi se na zatvaranje otpada u zaštitne nepropusne slojeve. Takvasu rješenja danas naj eš a i provode se temeljnim zaštitnim sustavom i pokrovnimsustavom te bo nim zaštitama (npr. dijafragmama).

- (b) Aktivna zaštita podrazumijeva ciljani i programirani utjecaj na uzroke stvaranjateku ine u otpadu, bilo izazivanjem gradijenta toka teku ine prema otpadu, bilo primjenomkemijskih ili drugih in situ postupaka kojima se utje e na procese kroz koje prolaziodloženi otpad. U tom slu aju odlagalište postaje poput velikog kemijskog reaktora ukojemu se raznim djelovanjima nastoji smanjiti ili neutralizirati toksi nost otpada.

347

• Danas se najviše koriste odlagališta pasivne zaštite, pri emu je težište na zatvorenomtipu odlagališta.

• Pri tome treba ista i kako nezaobilaznu osnovu za projektiranje odlagališta inegeotehni ki, geološki i hidrogeološki istražni radovi koji su sastavni dio cjelokupnihistražnih radova koje je nužno provesti kako bi se što bolje upoznale sve potrebnezna ajke temeljnog tla odlagališta, kao i samog otpada.

348

(1) temeljno tlo (podloga),(2) temeljni (donji) zaštitni sustav,(3) tijelo odlagališta,(4) završni pokrov (pokrovni sustav),(5) sustav za otplinjavanje.

• (1) Temeljno tlo ima dvojaku ulogu, ovisno o vrsti sanitarnog odlagališta.

• (1a) Kad je posrijedi poluzatvoreno odlagalište, slabopropusne temeljne naslagezahtijevane debljine služe kao temeljni zaštitni sustav.

• (1b) Ako je pak rije o zatvorenom odlagalištu, temeljno je tlo podloga za izgradnjutemeljnog zaštitnog sustava. Pri tome podloga mora biti ravna i dovoljno zbijena u ciljupostizanja potrebne zbijenosti brtvenih slojeva temeljnog zaštitnog sustava.

• Osnovni elementi sanitarnog odlagališta jesu, slike 4.7. i 4.8:

349

• (2) Temeljni zaštitni sustav izvodi se radi spre avanja otjecanja filtrata iz otpada(tijela odlagališta) u temeljno tlo (podzemlje).

• Primarni elementi temeljnoga zaštitnog sustava jesu:

(2a) temeljni brtveni sustav (brtveni slojevi),(2b) drenažni sustav.

350

• (2a) Temeljni brtveni sustav je dobar ako jedovoljno nepropustan i ako je otporan namehani ke, hidrauli ke, biološke i kemijskeutjecaje tokom izgradnje i uporabe odlagališta.

• Op enito je prihva eno da brtveni slojevi trebajuimati koeficijent procje ivanja ili koeficijentpropusnosti (koeficijent filtracije), k 10-9 [m/s].

• U uporabi su razni brtveni sustavi kao što su:

(i) glineni slojevi (mineralni brtveni slojevi),(ii) složeni (kompozitni) brtveni sustavi

(sastavljeni od gline i geomembrana),(iii) geosinteti ni bentonitni tepisi,(iv) mineralni slojevi od krupnozrnog materijala

oboga enog glinom ili bentonitom,(v) asfaltne barijere i sl.

• Izbor temeljnog brtvenog sustava ovisi o vrstiotpada, geološkim i hidrogeološkim uvjetima utemeljnom tlu i zahtijevanoj sigurnosti odmogu eg zaga enja.

351

• (i) Glina, odnosno glinovit materijal, naj eš e se upotrebljava za izvedbu brtvenogsloja. Razlozi su za to višestruki: glina je prirodni materijal, njezina su geotehni kasvojstva dobro poznata i dokumentirana, iskustva su rade i njome bogata, jednostavnesu prilagodbe potrebama projektnog rješenja, njena su mehani ka i fizikalna svojstvastalna ili predvidivo promjenljiva u vremenu, rješenja s glinom esto su jeftinija oddrugih, glina dobro podnosi lokalna ošte enja (npr. diferencijalna slijeganja) isamozacjeljiva je.

• (ii) Složeni brtveni sustavi izvode se polaganjem geomembrane (sinteti ne folije,naj eš e debljine 2 - 3 [mm], vrlo male propusnosti) na glineni sloj, tako da sedvostrukom zaštitom osigurava nepropusnost brtvenog sustava, slika 4.12.

Slika 4.12. Minimalni zahtjevi za složeni brtveni sustav(a) u SAD-u; (b) u Njema koj

1 – otpad; 2 – drenažni sustav; 3 – zaštitni sloj; 4 – geomembrana;5 – mineralni brtveni sloj (glina); 6 – temeljno tlo

352

• (iii) Geosinteti ni bentonitni tepisi sastoje se odtankog suhog sloja bentonitnog praha (ili kojegdrugog slabopropusnog materijala) u «sendvi u»izme u dva geotekstila, slika 4.13(a), iligeotekstila i geomembrane, slika 4.13(b).

Slika 4.13. Primjeri geosinteti nog betonitnog tepiha

(a) s dva prošivena geotekstila; (b) s geotekstilom i geomembranom

• Ako bi brtveni sustav inila samo geomembrana, onda bi možebitna ošte enja u njojomogu ila brz prodor filtrata kroz nastale otvore.

353

• Ti se tepisi izra uju u obliku traka, debljine 7 do 10 [mm], širine 4 do 5 [m], duljine 25 do60 [m] i isporu uju u rolama.

• Odmah po razastiranju tepih se prekriva nadslojem tla visine 30 do 50 [cm] i polijevavodom da bi bentonit hidratizirao. Tepisi imaju vrlo malu propusnost, oko 10-11 [m/s].

354

• (2b) Drenažni sustav se izvodi radi prikupljanja iodvo enja filtrata iz tijela odlagališta. Sastoji se od triosnovna dijela:

(i) drenažnog sloja,(ii) filtarskog sloja,(iii) drenažnih cijevi.

355

• (i) Drenažni sloj treba imati koeficijent propusnosti barem za jedan red veli ine ve iod komunalnog otpada (tipi no 10-5 [m/s]) i minimalnu debljinu od 30 [cm]. Za izradudrenažnog sloja služe šljunak i krupni pijesak.

• (ii) Filtarski sloj omogu ava procje ivanje filtrata iz tijela odlagališta u drenažni sloj,ali ujedno spre ava i iznošenje sitnih estica iz otpada u drenažni sloj i timesmanjuje mogu nost za epljenja drenažnog sloja.

356

• Filtarski slojevi od zrnatog materijalatrebaju zadovoljiti dva kriterija. To su:

gdje je Dn promjer zrna koji odgovaran [%] prolaza kroz sito na granulome-trijskoj krivulji, F je oznaka za filtar, aO za otpad.

• Zadovoljavanje prvog kriterija onemo-gu it e iznošenje estica otpada krozfiltarski sloj. Drugi kriterij omogu avadovoljnu propusnost filtra i sposob-nost dreniranja filtrata.

(4-01)

(4-02)

357

• U primjeni tih kriterija javlja se teško a zbog toga što se na otpadnimaterijal, koji se tek uvjetno može smatrati zrnatim materijalom,primjenjuju kriteriji koji vrijede za tlo.

• Osim filtra od zrnatog materijala, mogu se upotrebljavati filtri odgeotekstila, koji je ve spomenut kao materijal za izradugeosinteti nih bentonitnih tepiha.

358

• (iii) Drenažne cijevi se polažu u drenažnisloj, i to u nagibu prema sabirnimmjestima. Redovito se oblažu filtarskimmaterijalom. Kriteriji za odre ivanjepromjera cijevi i dimenzija proreza iliprorup enja (perforacija) na cijevimajesu:

gdje je D promjer cijevi a Š dimenzijaproreza.

(4-03)

(4-04)

359

• Osim prethodnih zahtjeva, drenažni sustav treba još:

- imati dostatnu vrsto u da izdrži optere enje od otpada i od strojeva za zbijanje otpada,- preuzeti naprezanja od slijeganja izazvanih optere enjem otpadom,- biti otporan na djelovanje agresivne sredine,- biti djelotvoran tokom uporabe odlagališta i nakon njegovog zatvaranja,- omogu iti kontrolu i održavanje.

• Neke osnovne geometrijske veli ine drenažnog sustava prikazane su na slici 4.14.

Slika 4.14. Drenažni sustav

(a) tlocrtna dispozicija; (b) popre ni presjek

360

• Ponekad se izvodi dvostruki drenažni sustav. Tada se ispod glavnog sustava, u kojem senalazi «primarni drenažni sustav», izvodi kontrolni sustav koji sadrži «sekundarni drenažnisustav». Primjeri takvih drenažnih sustava prikazani su na slici 4.15.

Slika 4.15. Primjeri dvostrukih drenažnih sustava

(a) tipi nog sanitarnog odlagališta; (b) odlagališta «Jakuševec» (Zagreb)

• Tokom uporabe odlagališta, a i nakon zatvaranja, može se za epiti drenažni sustav. Stogaje dobro predvidjeti mogu nost ispiranja drenažnih cijevi (npr. mlazom vode pod tlakom,crpljenjem i sl.).

361

• (3) Tijelo odlagališta oblikuje seodlaganjem otpada. Otpad se pri odlaga-nju razastire u slojevima i zatim zbija, teobavezno svakodnevno prekriva.

• Zbijanjem se postiže znatno smanjenjevolumena otpada, a time i bolja iskoristi-vost prostora odlagališta. Tipi na vrijed-nost za nezbijeni otpad iznosi 150[kg/m3], a za zbijeni 800 [kg/m3].

• Tokom oblikovanja tijela odlagalištadolazi do vertikalnih i horizontalnihpomaka. Dugotrajni biokemijski procesi uotpadu uzrokuju dodatna slijeganja, a nato se superponira slijeganje uslijeddeformabilnosti temeljnog tla (podloge).Pojava slijeganja, osobito diferencijalnihslijeganja tijela odlagališta, uzrokujenegativne u inke i tokom upotrebe (rada)odlagališta i u razdoblju nakon zatvaranjaodlagališta (pojava pukotina u brtvenimslojevima, poreme aji u funkcioniranjudrenažnog sustava, nemogu nost kori-štenja površina iznad sanitarne deponijekao gra evinskog zemljišta i dr.).

362

Slika 4.16. Shematski prikaz geotehni kih problema u tijelu sanitarnog odlagališta

• Oblikovanjem tijela odlaga-lišta nastaju znatna posmi-na naprezanja u zoni po-

kosa odlagališta. Zato otpa-dni materijal treba imatidostatnu posmi nu vrsto ukako ne bi došlo do zaru-šavanja pokosa, tj. do formi-ranja kliznih ploha.

• To ukazuje da se u tijeluodlagališta javljaju klasi nigeotehni ki problemi (a) sta-bilnosti i (b) deformabilnosti,kako je shematski prikazanona slici 4.16.

363

• Pri tome problem stabilnosti (sukladno oznakama s prethodne slike) obuhva a:

1. otpornost na klizanje pokrovnog sloja;2. (a) lokalni slom u tijelu odlagališta po pretpostavljenoj kliznoj plohi,

(b) globalni slom kroz tijelo odlagališta i kroz temeljno tlo po pretpostavljenoj kliznoj plohi;3. nosivost temeljnog tla, uz pretpostavljen mehanizam sloma tla;4. otpornost na klizanje izme u temeljnog zaštitnog sustava i temeljnog tla, odnosno

izme u geomembrane i glinovitog brtvenog sloja;5. stabilnost podnožne berme;6. stabilnost pomo ne konstrukcije (kontrole filtrata i plinova).

• Problemi deformabilnosti odnose se na:

7. slijeganje temeljnog tla;8. vertikalne i horizontalne pomake tijela odlagališta.

• Da bi se riješili ovi problemi, nužno je poznavati mehani ka svojstva, tj. parametre posmi nevrsto e i deformabilnosti otpada. Stoga je opravdano uvesti pojam «mehanika otpada».

364

• (4) Završni pokrov, sli no temeljnomzaštitnom sustavu, izolira otpad odokoline, ali i s namjerom da sprije iprodor padalina u otpad, tj. u tijeloodlagališta.

• Budu i da se nalazi pri vrhuodlagališta koje doživljava slijeganjau vremenu (konsolidaciju), pokrovnisustav treba izdržati sva diferen-cijalna slijeganja slojeva ispod sebe iostati u nagibu od barem 3 [%](sukladno ve ini preporuka) kako biuspješno odvodio oborinsku vodu.

• Na slici 4.17. prikazan je sastav iraspored slojeva u pokrovu odlaga-lišta prema praksi u SAD-u i Njema-koj.

365

• Slijeganje pokrovnog sustava posljedica je slijeganja tijela odlagališta, tj. samog otpadakoji se razgra uje i komprimira te slijeganja temeljnoga tla zbog težine nadsloja (tijela)odlagališta.

• Približno se može uzeti da je slijeganje površine sanitarnog odlagališta oko 20 [%]njegove po etne visine tokom 15 do 20 godina. Ako prilikom toga u pokrovnom brtvenomsloju ne nastanu pukotine, ne e do i do njegovog propuštanja.

• Analogno temeljnom zaštitnom sustavu, završni pokrov ine:

(4a) pokrovni brtveni sustav (brtveni slojevi),(4b) drenažni sustav.

Slika 4.17. Minimalni zahtjevi za pokrovni sustav

(a) u SAD-u; (b) u Njema koj

1 - otpad; 2 - drenažni sustav; 3 - zaštitni sloj; 4 - geomembrana; 5 – mineralni brtveni sloj (glina); 6 - izravnavaju i podložni sloj; 7 - površinski sloj

366

• (4a) Op enito, sve što je re eno za temeljni brtveni sustav vrijedi i za pokrovni brtvenisustav. Odre ena posebnost posljedica je injenice da je pokrovni brtveni sustavizloženiji opasnosti od skupljanja i nastanka pukotina te utjecaja smrzavanja nego li jeto temeljni sloj. Stoga je mogu a eš a uporaba geosinteti nih bentonitnih tepiha u tojzoni nego li u temeljnom zaštitnom sustavu.

• Naime, bentonitni tepih lakše podnosi diferencijalna slijeganja nego li glinoviti sloj.Tako er je i manje osjetljiv nego glina na pove anje ili smanjenje vlage u zraku.

367

• (4b) Iznad brtvenog sloja postavlja se drenažni sloj koji drenira vodu što se procijedi iprije i joj prodiranje do otpada. Za otpad koji proizvodi bioplin treba osigurati sloj koji gaprikuplja i pomaže da se bioplin izdrenira pomo u posebnog sustava za otplinjavanje.

368

• (5) Sustav za otplinjavanje. Budu i da je udio biorazgradivih organskih tvari u(neobra enom) komunalnom otpadu vrlo visok ( ak do 65 [%]), dolazi do stvaranjabioplina (odlagališni ili deponijski plin). Trajanje pojedinih faza truljenja i raspadanja ovisio vrsti otpada, zbijenosti otpada, o koli ini vlage, o temperaturi itd.

• Razgradnja organskih sastojaka otpada u gornjim slojevima tijela odlagališta traje 15 do20 godina, a u donjim dijelovima i znatno dulje.

• Tokom aerobnih procesa razgradnje organske tvari uglavnom nastaje ugljikov dioksid. Upo etnoj fazi ugljik i kisik još zna ajno sudjeluju u sastavu bioplina. Kasnije se sastavbioplina bitno mijenja, tako da u završnoj, tzv. «anaerobnoj stabilnoj metanskoj fazi»,bioplin sadrži uglavnom metan (oko 55 [%]) i ugljikov dioksid (oko 45 [%]).

369

• Godišnja proizvodnja plina komunal-nog otpada u granicama je 0.7 do 32[m3/t] odloženog otpada. Energijskavrijednost 1 [m3] plina s odlagalištajednaka je 0.4 [l] loživog ulja ili 0.5 [m3]zemnog plina.

• Neposredne su opasnosti od nekontro-liranog izlaženja bioplina iz odlagalištasmrad, vatra, otrovnost i eksplozivnost.Zbog toga je potrebno da se bioplinkontrolirano prihvati, obradi i po mogu -nosti iskoristi. To se postiže ugradnjomsustava za otplinjavanje, koji se možeizvesti na dva na ina:

(i) kao sustav za pasivno otplinjavanje,(ii) kao sustav za aktivno otplinjavanje.

370

• U svakom se slu ajusustav za otplinjavanjesastoji od niza verti-kalnih, slika 4.18(a), ilivertikalnih i horizonta-lnih dijelova, slika4.18(b), (propusni slojevitla, cijevi) koji zahva ajuplin u otpadu i iznadotpada te ga kontrolira-no odvode na površinuodlagališta. Tamo semože obaviti zahvatplina tako da se onodvodi do stanica zadaljnju uporabu ili semože pustiti da izgarana baklji iznad odlaga-lišta.

Slika 4.18. Sustavi za otplinjavanje

(a) s vertikalnim cijevima; (b) s vertikalnim i horizontalnim cijevima

371

(C) Upotreba odlagališta. Odlaganje otpada provodi se u slojevima,pri emu se zbijanjem otpada postiže bolja iskoristivost predvi enogvolumena odlagališta.

• Otpad se može odlagati na razli ite na ine, što ovisi o uvjetima u tlu i oraspoloživom prostoru za odlaganje.

• Postoje tri osnovna postupka odlaganja otpada:

(a) površinski postupak,(b) postupak jarka,(c) postupak kazeta.

372

• (a) Površinski postupak se primjenjuje kada zbog morfoloških i topografskih karakteristikalokacije ili zbog blizine podzemne vode nije mogu e kopati jarak.

• Otpad se razastire na površini terena u slojevima debljine 40 do 70 [cm], a potom zbija.Kada se postigne visina približno 2.5 [m] zbijenog materijala, nanosi se me usloj zemljanogmaterijala, debljine 5 do 30 [cm], koji služi kao dnevni pokrov, slika 4.19.

• U popre nom presjeku odlagalište ima oblik trapeza, a kona na je visina otprilike jednakavišekratniku prethodno zbijenih slojeva otpada.

Slika 4.19. Površinski postupak odlaganja otpada

373

• (b) Postupak jarka se može primijeniti u slu aju niske razine podzemne vode, a svojstvapovršinskih slojeva tla omogu uju iskop. Otpad se odlaže u jarke ija širina može biti 20do 150 [m]. Iskopani zemljani materijal služi kao dnevni pokrov. Duljina je dijela tijelaodlagališta koje se uobli ilo tokom jednoga dana takva da se postigne zapunjenje iskopa.

• Završnim se pokrovom oblikuje gornja ploha odlagališta približno u visini prirodnogaterena, slika 4.20.

Slika 4.20. Odlaganje otpada postupkom jarka

374

• (c) Postupak kazeta pretpostavlja prethodno izgra ene «pregrade», tj. nasipe od zemljanogmaterijala koji ujedno ine rubove kazeta. Ti su nasipi uvijek za 2 do 3 [m] viši od dnevnevisine otpadnoga materijala.

• Za izradu nasipa služi slabije propusno tlo, pa se time dodatno eliminira ili smanjujeprocje ivanje filtrata. Mogu a je izrada više kazeta po visini.

• Jedan od obaveznih elemenata odlaganja otpada za svaki od prethodno opisanihpostupaka je kontrola, tj. opažanje ili nadzor (monitoring), koje se ne provodi samo zavrijeme uporabe nego i nakon zatvaranja odlagališta. Opažanje se uvijek provodi uopaža kim bušotinama, odnosno u piezometrima, uvijek sustavno, u skladu s programomopažanja.

375

(D) Zatvaranje i briga o odlagalištu nakon zatvaranja. Nakon što je zapunjenpredvi eni volumen odlagališta, slijedi izvedba završnog pokrova na na in kako jeprethodno opisano. Time je provedeno zatvaranje odlagališta.

• U ove se aktivnosti ubrajaju i opažanja procjedine (koli ina i sastav procjedine) izdrenažnog sustava. Uobi ajeno je da se kvaliteta podzemne vode uzete iz piezometarauspore uje tokom uporabe odlagališta s kvalitetom vode iz vremena prije izgradnjeodlagališta, kako bi se ustanovile možebitne promjene.

• Ukoliko dolazi do promjene (smanjenja) kvalitete podzemne vode potrebno je predvidjetipro iš avanje procjedine, slika 4.21, do razine koja e garantirati postizanje traženekvalitete podzemne vode.

Slika 4.21. Shematski prikaz pro iš avanja procjedine

376

• Kroz sustav za otplinjavanje opaža se razvoj plinova uodlagalištu, a time posredno i stupanj razgradnje otpada. U tusvrhu služe i opažanja slijeganja tijela odlagališta.

• Prema svjetskim iskustvima, opažanje se provodi u trajanju odpribližno 30 godina nakon zatvaranja odlagališta.

• Zbog važnosti brige o odlagalištu nakon njegovog zatvaranja,potrebno je da vlasnik odnosno uprava odlagališta dokažusposobnost financiranja zatvaranja odlagališta, održavanjaodlagališta nakon zatvaranja i provo enja mjera sanacije (uvisini sredstava koja odgovaraju cijeni neovisnog izvo a aradova).

• U tom smislu vlasnik odnosno uprava odlagališta morapripremiti projekt održavanja odlagališta nakon zatvaranja.

377

• Zaklju no istaknimo, da bi se zadovoljila kvaliteta sanitarnog odlagališta kao cjeline, svakapojedina komponenta mora ispuniti tražene zahtjeve kvalitete.

• Osiguranje kvalitete odnosi se kako na kvalitetu upotrijebljenoga materijala tako i na kvalitetuizvedbe radova sukladno propisanoj tehnologiji izgradnje, uporabe i održavanja odlagališta.

• Kad se odlagalište zatvori, poželjno je površinu odlagališta privesti nekoj svrsi. Naj eš e je tosadržaj koji se može ostvariti na otvorenom prostoru, a koji je redovito unaprijed planiran. Tomogu biti igrališta, rekreacijske zone, parkovi, parkirališta, otvorena skladišta i uzletno sletnestaze za male avione.

378

• Postoje tri osnovna problema s kojima e se suo iti svaki mogu i korisnik takvepovršine, a to su:

(i) slijeganje odlagališta (ukupno i diferencijalno),(ii) dopušteno optere enje,(iii) korozija materijala u odlagalištu.

379

• (i) Najve i dio slijeganja nastaje kao posljedica stišljivosti samog otpada, što je tuma enokod opisa tijela odlagališta.

• Dodatna slijeganja mogu nastati uslijed mogu e izgradnje na površini odlagališta. Zato senegativni u inci slijeganja, osim ve navedenih kod opisa završnog pokrova, mogu o itovatikao ošte enja objekata izgra enih na površini odlagališta.

• (ii) Problem dopuštenih optere enja na takovoj podlozi proizlazi zbog njihove relativno malevrijednosti, u rasponu od 25 [kN/m2] do 40 [kN/m2].

• To zna i da bi temeljenje objekata trebalo izvesti na pilotima. Me utim, i dalje ostaje problemslijeganja samog nasipa od otpadnog materijala, pa time i razlike u slijeganju infrastrukture isamog objekta.

• (iii) Uslijed procesa biorazgradnje otpadnog materijala dolazi do stvaranja korozivne sredine,tj. stvaranja procjedine s vrlo niskom pH vrijednoš u (pH < 7).

380

• Sklonost koroziji može se mjeriti posredno preko veli ineelektri nog otpora. Tipi ne su izmjerene vrijednostielektri nog otpora za otpadni materijal u rasponu od 800do 1 000 [ /cm3]. S obzirom na granicu od 2 000 [ /cm3]ispod koje se neka sredina smatra korozivnom, jasno jeda je odlagalište otpada vrlo korozivna sredina.

• Zbog toga e svaki objekt izgra en na odlagalištu trebatiantikorozivnu zaštitu.

381

4.3. UTJECAJ PROMETNICA

Prometni sustav je temeljni infrastrukturni segment gospodarstva s iznimnim zna enjem za funkcioniranje gotovo svih gospodarskih i društvenih djelatnosti svake zemlje, za život stanovništva i za uklju ivanje u me unarodne tokove robe i putnika.

Zato je gospodarska mo jedne zemlje u izravnom odnosu sa stanjem razvije-nosti prometnih tokova i prometnica.

382

• Prometni se tokovi odvijaju na zemlji i vodi te u zraku. Izgradnja prometnica, a naro itoodržavanje prometa i prometnica, izaziva neželjene promjene u okolišu, ponekad s vrloteškim posljedicama.

383

Pri razmatranju utjecaja izgradnje iodržavanja prometa i prometnica naokoliš nužne su dugoro ne procjeneukupnih promjena užeg i širegprostora, kako bi se omogu ilokorištenje okoliša i prirodnihbogatstava i budu im naraštajima.

384

• Za podru je Hrvatske je od posebnog zna enja izgradnja prometnica u kršu. Kao štoje ve navedeno, krš u Hrvatskoj obuhva a oko 52 [%] njezinog teritorija, i to upravoonog dijela na kojemu je smješteno oko 90 [%] turisti kih kapaciteta.

• Krš ini osebujno podru je s obzirom na površinski reljef i s obzirom na površinsko –podzemnu hidrografsku mrežu u stijenama s pukotinskom poroznoš u, tako da supostupci samopro iš avanja podzemnih voda, s kojima se ina e ra una kad suposrijedi stijene s me uzrnatom poroznoš u, vrlo nesigurna veli ine.

385

• Pri razmatranju utjecaja prometnica, odnosno prometa, na promjene u okolišu nužnoje procijeniti:

(a) trajan utjecaj prometa, s usporenim djelovanjem na promjene okoliša, uzmogu nost nakupljanja štetnih tvari u hranidbenom lancu;(b) povremeni utjecaj prometa, koji djeluje kao udarno optere enje otpadnom tvari i tokao posljedica prometnih nezgoda ili više sile (klizanje tla, potresi, ratovi i sl.).

386

• Veli ina utjecaja prometa na ekosustave naro ito ovisi o (i) vrsti prometnice, (ii)hidrogeološkim okolnostima (užeg i šireg prostora oko prometnice), (iii) na inuizgradnje prometnice, (iv) vrsti prometnog sredstva, (v) upotrebi pogonske energije te(vi) sastavu i osobinama tereta koji se prevozi.

• Pri izgradnji prometnica (cestovnih, željezni kih, aerodroma, plovnih kanala, morskih irije nih luka ili pristaništa te sportskih lu ica – marina) na direktan ili indirektan na inutje e se na promjene uvjeta staništa, a time i na dugotrajne promjene ekosustava(antropogene sukcesije).

387

• Tako er, izgradnjom prometnica op enito se mijenja i režim te enja površinskih ipodzemnih voda.

• Tako je npr. vrlo esto, ovisno o topografskim prilikama i tehni kim uvjetima prometnice,nužno izvesti zasjeke i usjeke. Na taj se na in u pravilu presijecaju i tokovi podzemnihvoda. Usjeci i zasjeci djeluju kao drenaža, pa nastaje sniženje razine podzemne vode uširem ili užem pojasu oko prometnice. Zbog sniženja razine podzemne vode suši seokolno zelenilo.

388

• Nadalje, ovisno osastavu tla, mogu e jedjelovanje atmosferilijana otvorene dijelovepokosa uz stvaranjeklizišta, slika 4.22.

Slika 4.22. Razli iti slu ajevi klizanja tla

389

• Kod stijena, ovisno o mehani-kim karakteristikama stjenske

mase te o slojevitosti i pukoti-nama u stjenskom masivu, pos-toji opasnost od nestabilnostikosina: klizanje, odvaljivanje iodron, slika 4.23.

Slika 4.23. Nestabilnost kosina stjenskog masiva

390

• Usjeci, sli no kao i visoki nasipi, esto presijecaju putove životinjama, primjerice dopojilišta ili hranilišta, otežavaju i ili onemogu avaju i tako pristup izvorima vode i hrane,ime se utje e na promjene ekosustava.

• Otvaranjem pokrovnog sloja vodonosnika kod izvedbe usjeka i zasjeka, kao i kodpozajmišta materijala ili kamenoloma, omogu eno je brže procje ivanje vode, pa tako ione one iš ene/zaga ene s gradilišta odnosno prometnica.

• Tako er, pri izgradnji plovnih kanala, ovisno o razini podzemne vode uz pokose kanala,mogu e je procje ivanje, odnosno prodiranje one iš ene/zaga ene vode iz plovnogkanala u podzemlje.

391

• Akvatorijima morskih luka i marina, koje se zašti uju gra evinama od valnogdjelovanja – lukobranima, formiraju se zapravo poluzatvoreni ili zatvoreni dijelovimora, odnosno vodnih ekosustava, u kojima se bitno mijenjaju uvjeti staništa, pa istruktura biocenoze.

• Izvedba prometnica esto je karakterizirana vrlo obimnim zemljanim radovima (usjeci,zasjeci, nasipi). Ponekad nije mogu e provesti izjedna avanje zemljanih masa unutaružeg pojasa prometnica, tako da su potrebna pozajmišta ili odlagališta materijala.

392

• Pozajmišta materijala (za izradu nasipa), kao ikamenolomi za gra evni materijal, osim narušavanjakrajolika unose poreme aje u okoliš sli ne navedenim zausjeke i zasjeke.

• Odlagališta viška iskopanog materijala naj eš epredstavljaju ugrozu izgleda krajolika, ali i mijenjaju uvjetestaništa, uništavaju i biljni pokrov na površini odlagališta.

393

• Primjena nepodobnog gra evinskog materijala pri izvedbi prometnica predstavljadugoro nu opasnost za promjenu kvalitete podzemne vode. To se prvenstveno odnosina materijal iz sekundarnih sirovina, a one mogu sadržavati štetne i opasne tvari, kojenakon otapanja poniru do podzemnih voda.

• Odre eno one iš enje okoliša nastaje ve i tokom izgradnje prometnica, upotrebomgra evinskih strojeva s teku im gorivom te uslijed prokapljivanja goriva i maziva.

• Nadalje, ure enjem samog gradilišta,ovisno o na inu izgradnje gra evina zaprikupljanje otpadnih voda, mogu a suone iš enja okoliša.

394

• Tokom upotrebe i održavanja prome-tnica mogu i su daljnji utjecaji na pro-mjene ekosustava, i to uslijed:

buke,vibracija,proizvoda izgaranja fosilnih goriva,prokapljivanja goriva i maziva,trošenja guma, ko nica i zastora kodcestovnih prometnica,prosipanja i/ili prokapljivanja tereta,primjene kemijskih sredstava protivzale ivanja prometnica,procje ivanja teku eg goriva na sta-nicama za opskrbu prometnih sred-stava,procje ivanja otpadnih voda na od-morištima, kolodvorima, lukama i sl.,odbacivanja krutog otpada iz prome-tnih sredstava.

395

• Buku uzrokuju sva prometna sredstva, anaro ito avioni. U na elu buka s prometnicadjeluje kao smetnja za život organizama, odone da remeti miran san i obavljanje poslova(npr. u školama, vrti ima, bolnicama), pa dofizi ke boli, a u posebnim slu ajevima akmože dovesti i do fizioloških promjenaslušnog organa.

• Ispitivanja buke provedena na podru juLondona veli ine 100 [km2] pokazala su, uzdominantan udio cestovnog prometa, i udioostalih izvora buke, tablica 4.IV.

396

IZVOR BUKESMETNJE

[%]

Danju No u01. CESTOVNI PROMET 63 7002. ŽELJEZNI KI PROMET 9 1503. GLASOVI ODRASLIH LJUDI 4 1.504. GLASOVI DJECE 6.5 -05. PTICE 1 2.506. BUKA U ZGRADAMA 3.5 -07. INDUSTRIJA 6.5 208. LUKE, TERETNE OBALE 4 309. VRIJEME (GROMOVI, VJETAR) 0.5 2.510. NEPOZNATO 2 3.5

Tablica 4.IV. Postoci smetnje bukom iz razli itih izvora u podru ju Londona

397

• Vibracije, osim nelagode kod ljudi, utje u i na trajnost gra evina, što je posebnozna ajno kad su posrijedi spomenici graditeljske baštine.

• Utjecaj produkata izgaranja fosilnih goriva najviše je izražen na promjenama uatmosferi (vidi to ku 3.3. Promjene u atmosferi).

• Radi procjene koli ine otpadne tvari na cestovnim prometnicama iznose se neki podaciobjavljenih istraživanja na gradskim ulicama i autocestama u SAD-u, gdje je npr. bilaizmjerena koli ina otpadne tvari na dan izražena u kilogramima na kilometar jarka(gradska ulica/autocesta), a iskazana: kemijskom potrošnjom kisika (KPK) 5.0/10.0;ukupnog dušika 0.15/0.20; olova 0.093/0.178; željeza 1.36/7.62 i kroma 0.015/0.067[kg/km].

398

• Zbog primjene kemijskih sredstava protivzale ivanja prometnica mogu a je i pojavavisokih koncentracija klorida u površinskimvodama koje ispiru prometne površine.

• Tako je npr. na zagreba koj obilaznici bilaizmjerena vrijednost koncentracije kloridado 680 [mgCl/l], a na autocesti oko frankfur-tskog aerodroma (Njema ka) 434 [mgCl/l].

399

• Prethodno izneseno ukazuje na utjecaj prometnica, odnosno prometa na prirodni, kaoi na izgra eni okoliš te na ljudsko zdravlje.

• Tablica 4.V. prikazuje pregled zna ajnijih vrsta u inaka razli itih vidova prometa naokoliš, pri emu se razmatraju neki od najzna ajnijih u inaka prometa s obzirom naemisije, potrošnju energije i transformaciju prirodnih izvora.

400

PROMETNADJELATNOST

SASTAVNICE OKOLIŠA

ATMOSFERA PEDOSFERA HIDROSFERAPRIRODA I

ŽIVOTINJSKI SVIJET/KRAJOBRAZI

CESTOVNIPROMET

IZGARANJE TEKU IHNAFTNIH DERIVATA:EMISIJE NOX, CO,CO2, NMVOC I PbLOKALNI I GLOBALNIU INCI NA OKOLIŠ IZDRAVLJE

BUKAVIBRACIJE

IZGRADNJA CESTA:KORIŠTENJE ZEMLJIŠTAZA INFRASTRUKTURU ISERVISNE STANICEPRITISAK I RAZDJELJIVA-NJE ZEMLJIŠNIH RESURSA

PRIJEVOZ OPASNIH TVARI:OPASNOST ODEKOLOŠKIH NESRE AONE IŠ ENJE TLA ILJUDSKE ŽRTVE

ODBA ENA VOZILA, OTPAD-NA NAFTA, STARE GUME,STARI AUTOMOBILI:PROBLEM OKOODLAGANJA

OTJECANJE VODE SCESTA KOJA SADRŽINAFTU, SOLI, OTAPALA: ONE IŠ ENJE POVR-ŠINSKIH I PODZEMNIHVODA

EMISIJE NOX I SO2: ACIDIFIKACIJA

CESTE: PROMJENE U HIDROLO-ŠKOM SUSTAVU

DOBIVANJE MATERIJALAZA GRADNJU CESTA:DEGRADACIJA KRAJO-BRAZA

INFRASTRUKTURA:ODVAJANJE I RAZDJE-LJIVANJE STANIŠTA TEMOGU A SMETNJA MI-GRACIJAMA ŽIVOTINJA

ŽELJEZNI KIPROMET

PROIZVODNJA ELEK-TRI NE ENERGIJE ZAPOGON ELEKTRI NIHVLAKOVA:

EMISIJE U ZRAKDIESEL VLAKOVI:

EMISIJE U ZRAKBUKAVIBRACIJE

PRIJEVOZ OPASNIH TVARI:OPASNOST OD EKOLO-ŠKIH NESRE A

ŽELJEZNICE:PROMJENE U HIDROLO-ŠKOM SUSTAVU

ZAPUŠTANJE OBJEKATAKOJI SE VIŠE NEKORISTE:DEGRADACIJA KRAJO-BRAZA

ŽELJEZNI KA INFRA-STRUKTURA:MOGU A SMETNJA MI-GRACIJAMA ŽIVOTINJA

Tablica 4.V. U inci raznih vrsta prometa na okoliš

401

VODNIPROMET

(MORSKI IUNUTARNJI)

LU KE AKTIVNOSTIEMISIJE U ZRAK

VODNI PROMETNI TOKOVI:EMISIJE U ZRAK

SPREMANJE I PRETOVARGORIVA:EMISIJE U ZRAK (NMVOC)

ODLAGANJE MATERIJALAIZVA ENOG PRILIKOMIZGRADNJE I ZASIPANJAKANALA:PROBLEM SODLAGANJEM OTPADA

ISPUŠTANJE OTPADNEVODE S BRODOVA:ONE IŠ ENJE VODE

ISTJECANJE U MOREUSLIJED EKOLOŠKIHNESRE A ILI IZVANRE-DNOG DOGA AJA(UKLJU UJU I NAFTU):

ONE IŠ ENJE VODEOTPADNE VODE, OTPADS BRODOVA:

ONE IŠ ENJE VODEANTIVEGETATIVNEBOJE:

ONE IŠ ENJE VODEPRIJEVOZ OPASNIHTVARI:

OPASNOST ODMOGU IH NESRE A

IZGRADNJA SIDRIŠTA IKANALA ZA UTOVAR:

U INCI NAKRAJOBRAZ

ZAPUŠTANJE TERMI-NALA:

U INCI NAKRAJOBRAZ

GRADNJA PLOVNIHKANALA:

U INCI NAKRAJOBRAZ

ZRA NIPROMET

ZRAKOPLOVI:EMISIJE NOX I CO2 (VISOKERAZINE EMISIJA, OSOBITOTOKOM UZLIJETANJA,RULANJA I SLIJETANJA)DOPRINOS OŠTE ENJUOZONSKOG SLOJA IGLOBALNOM ZAGRIJAVANJU

DODATNI CESTOVNI PROMET UZRA NIM LUKAMA:

EMISIJE U ZRAKBUKAVIBRACIJE

IZGRADNJA AERODROMA:PRITISCI NA ZEMLJIŠNERESURSE

OTJECANJE OBORIN-SKIH VODA S AERODRO-MA, KOJA SADRŽI TE-KU A NAFTNA GORIVA IANTIFRIZ:

ONE IŠ ENJE VODEIZGRADNJA ZRA NIHLUKA:IZMJENE HIDROLOŠ-KOG SUSTAVA

DOBIVANJE MATERIJALAZA GRADNJU ZRA NIHLUKA:DEGRADACIJA KRA-JOBRAZA

IZGRADNJA ZRA NIHLUKA:

PROMJENE U KRAJO-BRAZU

IZGRADNJA ZRA NIHLUKA:

RASIPANJE EKOLOŠ-KIH PODRU JA

CJEVOVODIEMISIJE U ZRAK (CH4)GLOBALNO ZAGRIJAVANJE

ISTJECANJE NAFTE:MOGU E ONE IŠ E-NJE TLA

ISTJECANJE NAFTE:MOGU E ONE IŠ E-NJE VODE

MOGU A SMETNJA MI-GRACIJAMA ŽIVOTINJA(AKO SU CJEVOVODIIZNAD ZEMLJE)

Tablica 4.V. U inci raznih vrsta prometa na okoliš (nastavak)402

• Dakle, promet i prometnice zasigurno utje u na okoliš, a opisani se utjecaji me usobnoisprepli u pove avaju i op i u inak.

• Utjecaj prometnica na okoliš ne može se potpuno izbje i, a posebice se ne moguizbje i posljedice od slu ajnih one iš enja izazvanih prometnim nezgodama.

• Mjerama zaštite mogu se donekle smanjiti i sprije iti utjecaji, pa ih je nužnoprimjenjivati. Me utim, na najbolji se na in mogu zaštititi vrijedni dijelovi ekosustavatokom postupaka prostornog planiranja tako da se izaberu podobni prometni koridori.

403

• Planiranjem mreže prometnicate pojedinih prometnih prolazamože se bitno utjecati na sma-njivanje nepovoljnih u inaka nadijelovima okoliša.

• Iako trase prometnica ovise otopografskim uvjetima te orasporedu izvora i ciljevaprometnih tokova u prostoru,ponekad se i manjimpremještanjem trase moguposti i u inkovita smanjenjautjecaja na okoliš. Kao što jeistaknuto, za Hrvatsku jeposebno zna ajno utvr ivanjetrasa prometnica u kršu, a toprakti ki zna i na itavomprostoru južno od Karlovca,slika 2.12.

404

• Posebnu pažnju zahtijeva smještaj prometnica u blizini ve ih gradova. Ponekad«udaljene» prometne površine vrlo brzo postanu okružene dijelovima grada, pa sviutjecaji postaju izraženiji.

• Tako je npr. zra na luka grada Osake (Japan) uslijed širenja grada postala izvor buke ivibracija «usred» grada. Da bi se dugoro nije riješio problem smetnji izazvanih zra nimprometom, izgra ena je zra na luka na «umjetnom otoku» udaljenom 6 [km] od morskeobale, koji je s kopnom spojen mostom za željezni ki i cestovni promet.

405

• Uz ove, ponekad je potrebno primijeniti dodatne zaštitne mjere, gra evine i naprave kojimae se tokom redovite upotrebe prometnica te za slu aj prometnih nezgoda sprije iti ugroza

okoliša, kao npr:

Postavljanje zaštitnih mreža na kosinama usjeka i zasjeka, ozelenjavanje pokosanasipa, izvedba obložnih i potpornih zidova;Ugradnja zaštitnih ograda kako bi se sprije ilo prevrtanje vozila izvan prometnog pojasa;Ure enje pozajmišta i odlagališta nakon završetka izgradnje prometnice, uklju ivoodgovaraju e ozelenjavanje;Ispitivanje sastava i karakteristika gra evinskih materijala prije njihove ugradnje uprometnice, s obzirom na sadržaj opasnih i štetnih tvari;Izvedba posebnih (zelenih) mostova odnosno propusta za prelaženje životinja preko iliispod prometnice;Izvedba zvu nih prepreka (barijera) širenju buke u blizini naselja;Primjena (naro ito u središtima gradova) prometnih sredstava na pogonsku energiju kojamanje ili uop e ne one iš uje okoliš;Proizvodnja prometnih sredstava druk ije konstrukcije kojima e se smanjiti utjecaj naokoliš, poglavito buka, vibracije te one iš enje atmosfere;Izvedba prozora, vratiju, krovova i drugih dijelova zgrade s poja anom zaštitom od buke.

406

Mjere zaštite površinskih i podzemnih voda od one iš enja:

ugradnja vodonepropusnih slojeva u usjecima, ispod nasipa, odnosno na mjestimagdje se može o ekivati procje ivanje one iš ene/zaga ene vode u podzemlje, slika4.24;

Slika 4.24. Primjer ugradnje vodonepropusnog sloja kod terena u nagibu

407

izvedba sustava odvodnje (prikupljanje, odvo enje i ispuštanje) oborinskih voda podnadzorom;izvedba umjetnih jezera i mo vara za nadzor (pro iš avanje) oborinskih voda prijeispuštanja; izvedba npr. odjeljiva a (separatora) sa ciljem postizanja odre enog stupnja pro iš avanja oborinskih voda prije ispuštanja, slika 4.25.

Slika 4.25. Odjeljiva za pro iš avanje oborinskih voda prometnica

408

4.4. UTJECAJ VODOGRADNJA

ovjek je oduvijek koristio vodu za najrazli itije namjene. U po etku za pi e (vodoopskrba) i proizvodnju hrane (navodnjavanje), a kasnije za plovidbu, proizvodnju energije te zatim sve eš e i u proizvodnim (industrijskim) procesima.

409

• Polaze i od homocentri nog gledanja na prirodni okoliš, ovjek je zapravo pokušavaogospodariti vodama u smislu «voda je dobar sluga, ali loš gospodar».

• Stoga se prijašnji pristup gospodarenju vodama (vodnim bogatstvom) zasnivao na«korištenju voda» i «zaštiti od (štetnog djelovanja) voda».

410

• Zato su vodogradnje najprije gra ene sa ciljem da si ovjek osigura dovoljne koli inevode na mjestu i u vremenu u skladu sa svojim zahtjevima te da se zaštiti od npr.poplava, suša, erozije tla.

• S obzirom na kasnije korištenje vode bez nadzora, a zatim kako cjelokupni otpad izstambenih naselja, proizvodnih pogona, s poljoprivrednih i prometnih površina izravno ilineizravno dospijeva u vodne sustave, kvaliteta se vode mijenjala, tako da je u mnogimkrajevima postala nepodobna za pi e, pa i za druge namjene (npr. proizvodnju hrane,razonodu, navodnjavanje).

411

• Zbog injenice da bez vode nema života na Zemlji, ovjek je prisiljen mijenjati na ingospodarenja vodama. Tako je danas uobi ajeno da se gospodarenje vodamatemelji na tri na ela:

(a) korištenju voda,(b) zaštiti od voda,(c) zaštiti voda.

412

• Gospodarenje vodama, kao i gospodarenje ve inom drugih sektora (npr. prostorom,otpadom, energijom), može se prikazati kao cikli ki proces koji se sastoji od petosnovnih aktivnosti, slika 4.26:

planiranja,projektiranja (oblikovanja),izgradnje (realizacije),upravljanja, korištenja i održavanja,pra enja i kontrole provedbe te uo avanja mogu nosti poboljšanja.

Planiranje zasigurno predstavlja najvažniju aktivnost procesa gospodarenja kojadominantno utje e na preostale.

Slika 4.26. Osnovne aktivnosti procesa gospodarenja vodama413

• Umjetna se jezera u pravilu grade za višenamjensko korištenje voda, budu i da se vodaiz jezera može npr. upotrijebiti za vodoopskrbu (stanovništva i industrije), proizvodnjuenergije, navodnjavanje ratarskih površina, plovidbu i/ili kao površina za razonodu.

• Uz ovo, zadržavanjem vode u jezerima mogu se sprije iti poplave u nizvodnim dijelovimasliva, odnosno kontrolirati protok i vodostaj u nizvodnim vodotocima kako radi plovidbetako i održavanja odgovaraju eg protoka za postupke samopro iš avanja vode, odnosnoodržavanja biološkog minimuma* (najmanje potrebnog protoka da bi se u vodotoku kaobiotopu sa uvale biocenoze) ili vodnogospodarskog minimuma (najmanje potrebnogprotoka za potrebe nizvodnih korisnika).

• *Danas je primjerenije umjesto termina biološkog minimuma koristiti termin ekološkiprihvatljivog protoka (engl. environmental flow) kao one koli ine vode, tražene kvalitete, auzimaju i u obzir njezinu vremensku pojavnost, potrebne za održavanje komponenti,procesa i elasti nosti vodnih ekosustava iz kojih se osiguravaju resursi za ljudskepotrebe.

• Jedan od najve ih graditeljskih zahvata u podru ju gospodarenja vodama svakako suumjetna jezera.

• U hidrološkom smislu to su spremnici koji naj eš e služe za godišnje ili višegodišnje(a mnogo rje e za dnevno) prikupljanje (izravnanje) vode.

414

• Posljedice izgradnje višenamjenskih jezera su višestruke i primarno se ogledaju usljede em:

Samom izgradnjom akumulacije dolazi do potapanja znatnog dijela zemljišta, tako da sedio kopnenog ekosustava mijenja u vodni ekosustav.

U jezerima se gornji sloj više zagrijava, tako da kod dubljih jezera dolazi do slojevitosti(vidi to ku 2.7.3 – 1), s posljedicama i u pogledu otopljenih plinova (kisika) i hranjivih solipo dubini jezera, odnosno op enito dolazi do izražene promjene kvalitete vode u jezeru.

415

Kod velikih površina jezerske vode, zbog povišenja temperature gornjeg sloja, pove avase isparavanje (evaporacija) i op enito promjena mikroklimatskih okolnosti, što je jedanod ekoloških inilaca.

U slu aju izgradnje akumulacije (brane) dolazi do dizanja razine vode, što esto (ovisnoo topografskim prilikama) zahtijeva i izgradnju nasipa. U stijenama s me uzrnatom ipukotinskom poroznoš u to uzrokuje povišenje razine podzemne vode, uz mogu nostplavljenja okolnog terena, ime se bitno mijenjaju i uvjeti staništa šumskih i drugih eko-sustava. Kao zaštitna mjera izvode se obodni kanali uz nasipe, cijevna odvodnja, aponekad i zdenci kojima se razina podzemne vode održava na prihvatljivoj visini.

416

Vrlo velike vodne mase u jezeru izazivaju znatne promjene tlaka u litosferi što zaposljedicu dosta esto ima i pojavu potresa (inducirana seizmi nost) s hipocentrom(žarištem ili fokusom) u bližoj okolici jezera.

U svijetu je zabilježen niz potresa koje je uzrokovala izgradnja brana, odnosnostvaranja umjetnih akumulacija, kao npr.:

·· U ameri koj državi Nevadi registriran je 1935. potres ve pri punjenju akumulacijeLake Mead, volumena 36x10 9 [m3], s lu no – gravitacijskom branom Hoover,visine 221[m]). Prvi seizmografi su na brani postavljeni 1937. i iste godine je vezabilježen potres. Potres ja ine 5 stupnjeva Richterove skale zabilježen je i 1939. tejoš nekoliko puta kasnije.

417

·· U Kini je 1958. zapo ela gradnja višenamjenske akumulacije Hsingengkiang, kojojje zadatak bio sprije iti poplave nizvodnoga podru ja te osigurati vodu zahidroenergetsko, industrijsko i poljoprivredno korištenje. Visina brane iznosi 105 [m], avolumen akumulacije 11x10 9 [m3]. Punjenje akumulacije zapo elo je u listopadu 1959., aprvi potresi registrirani su ve nakon mjesec dana i javljali su se sve ve om u estaloš ukako je rasla razina vode u akumulaciji. Najja i potres 6.1 stupnja Richterove skalezabilježen je u ožujku 1962.

··U Gr koj je u sije nju 1966. na rijeci Aheloos dovršena akumulacija Kremasta,volumena 4.8x10 9 [m3]. Ve mjesec dana kasnije, u velja i iste godine zabilježen jepotres 6.3 stupnja Richterove skale. Potres je uzrokovao smrt jedne osobe i višeozlije enih, a razrušeni su domovi u 41 naselju.

418

·· U Indiji je 1962. izgra ena akumulacija Koyna, obujma 2.8x10 9 [m3], s branomvisine 103 [m]. Katastrofa se dogodila u prosincu 1967. kada je potres ja ine 6.5stupnjeva Richterove skale odnio 200 ljudskih žrtava.

Kod izgradnje više umjetnih jezera uzduž jednog vodotoka (kanaliziranje vodotoka -npr. rijeke Drave) mijenja se hidrološko – hidrauli ki režim vodotoka, a time se utje e ina promjenu u vodnim ekosustavima. Uz to je naro ito izražena promjena režimapronosa vu enog i lebde eg (suspendiranog) nanosa, kao i zbog erozije ugroženastabilnost nizvodnog dijela vodotoka na potezu neposredno iza brane.

419

U slu aju izgradnje umjetnih jezera potapanjem poljoprivrednog tla i/ili šuma, uslijedrazgradnje organske tvari dolazi do oboga ivanja hranjivim solima te procesom fotosin-teze do razvoja algi, odnosno primarnih proizvo a a u hranidbenom lancu, i dalje dopove anja potroša a u jezeru.

Izgradnjom brana na umjetnim se jezerima prekida plivanje (seoba) riba uzduž vodotoka,a time i sastav ribljih vrsta u vodotoku, zbog injenice da se pojedine vrste riba mrijeste iborave na razli itim dionicama vodotoka, ovisno o razvoju.

Budu i da visine brana, a time i dubine akumulacija u pribranskoj zoni, mogu iznositidvjesto i više metara, eventualno rušenje brana (bilo kao posljedica njihovepoddimenzioniranosti ili npr. ratnih djelovanja) uzrokuje na širem nizvodnom podru jukatastrofalne posljedice.

420

··U Italiji se 1963. dogodila katastrofa na braniVailont, visine 265 [m]. Branom je zatvorenadolinu izme u brda Monte Burga i Monte Toc.Ve nakon punjenja akumulacije zapo elo jepomicanje tla na spoju brane s masivom MonteToc. Potpomognuto jakom kišom, srušilo se108 [m3] tla brzinom oko 100 [km/h] uakumulaciju. Vodni val izazvan lavinompoplavio je na uzvodnom kraju akumulacijenaselje San Marino, a preko krune brane preliose val visine 165 [m] i krenuo prema doliniPiave. 4x108 [m3] vode opustošilo je naseljeLongarone i više sela. Katastrofa se zbila zasamo 15 [min] i ubila 2117 ljudi te nebrojenustoku.

421

·· U nas je za vrijeme Domovinskog rata u rujnu 1991. okupirana nasuta brana Peru a,visine 63 [m], s akumulacijom volumena 0.54x109 [m3]. Brana je dio višenamjenskoghidrotehni kog sustava izgra enog u slivu rijeke Cetine s osnovnom zada om reguliranjanjenog vodnog režima u svrhu obrane od poplava, korištenja vode za vodoopskrbu,navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta i proizvodnje elektri ne energije.

Zbog zatvaranja preljeva i temeljnog ispusta, vodostaj jezera se popeo na oko 1 [m] iznaddopuštenog, odnosno na 2 [m] ispod krune brane. Uz to, na pet mjesta u tijelu brane jepostavljen eksploziv, tako da je jezero Peru a predstavljalo vodenu bombu koja može bitiaktivirana bilo nekontroliranim prelijevanjem bilo miniranjem brane.

28. sije nja 1993. aktiviran je unutar 10 [s] sav eksploziv postavljen u brani Peru a. Nasre u, do rušenja brane nije došlo, a istoga je dana Hrvatska vojska pomaknula prveborbene linije nekoliko kilometara uzvodno od brane, tako da se moglo pristupitipoduzimanju interventnih mjera spašavanja brane od daljnjeg ošte enja, pa i rušenja.

Posljedice rušenja brane Peru a ispitane su na fizikalnom modelu, koji predvi a sljede iscenarij, slika 4.27.

422

Najve u energiju formirani vodni val ima na svom putu kroz Hrvata ko polje, odnosno odbrane do tjesnaca Han, koji dijeli Hrvata ko od Sinjskog polja. Na tom se potezu elo valakre e brzinom preko 130 [km/h] (>35 [m/s]) i stiže do tjesnaca Han za oko 15 [min]. Vodnival teško ošte uje i prakti ki ruši hidroelektranu Peru u. Maksimalna dubina poplavne vodeu Hrvata kom polju iznosi oko 25 [m], a uspostavlja se 1 [h] i 45 [min] nakon rušenjabrane. Gotovo sva naselja u Hrvata kom polju su poplavljena.

Slika 4.27. Hidrotehni ki su-stav Cetine s poplavnomlinijom nakon rušenja branePeru a

423

U tjesnacu Han formira se silovito te enje. Ulaskom u široko Sinjsko polje smanjuje sevisina, a znatno pove ava širina ela vala, pa mu se brzina a time i energija smanjuje.Brzinom od 5.5 [m/s] (20 [km/h]), odnosno za oko 1 [h] i 30 [min] od rušenja brane, elovodnog vala dolazi do mjesta Trilj, koje se nalazi na nizvodnom kraju Sinjskog polja, a napo etku uskog kanjona kojim Cetina te e do mora. Zbog smanjene protjecajne površine ukanjonu, uzvodno u Sinjskom polju dolazi do akumuliranja vode i plavljenja polja.Poplavljen je i ve i dio grada Sinja, industrijski objekti, prometnice, sela smještena u poljui po obodu polja te strojarnica hidroelektrane Orlovac. Sustav za navodnjavanje i odvodnjuSinjskog polja, nasipi za obranu od poplava te mostovi na Cetini teško su ošte eni,odnosno prakti ki uništeni. Dubina vode u Sinjskom polju i 10 [h] nakon rušenja braneiznosi još uvijek relativno visokih 11 [m].

U kanjonu nizvodno od Trilja, otprilike 2[h] nakon rušenja brane, vodni valvisinom od oko 10 [m] prelijeva se ipreplavljuje branu i hidroelektranu ale.Pri tome ruši branu, a teško ošte ujestrojarnicu hidroelektrane. Visinom odoko 5 [m] vodni se val prelijeva ipreplavljuje branu Pran evi i smještenunizvodno od brane ale. Uslijed toga jebrana Pran evi i teško ošte ena.Tako er su i objekti hidroelektraneKraljevac teško ošte eni, odnosnoprakti ki uništeni.U podru ju uš a Cetine (u more) vodnival potapa pristupni plato, rasklopnopostrojenje i strojarnicu hidroelektraneZaku ac te dio grada Omiša u kojemdubina vode 5 [h] nakon rušenja braneiznosi oko 3 [m].

424

Na osnovu analize propagacije vodnog vala može se zaklju iti da bi najve i broj ljudskihžrtava bio u Hrvata kom polju, u kojem se elo vodnog vala kre e brzinom preko 130 [km/h],odnosno u vremenu kra em od 15 [min]. U tako kratkom vremenu oko 3 000 ljudinastanjenih na tom podru ju ne bi imalo vremena za uzmak.

425

Rezultati analize nesumnjivopokazuju da bi akcija rušenjabrane Peru e uzrokovalagubitak nekoliko tisu a ljudskihživota, ekološku katastrofunemjerljivih razmjera teogromne materijalne štete.Nažalost, akteri pokušajarušenja brane Peru e imali suna raspolaganju ove podatkeza svoju, s humanog,moralnog, civilizacijskog ali ivojnog aspekta, neshvatljivuakciju.

426

• Nadalje, kao primjer dalekosežnihutjecaja izgradnje umjetnih jezera našire okolno podru je navodi se jezeroNaser u Egiptu, formirano izgradnjomAsuanske brane na rijeci Nil, slika4.28.

Izgradnjom brane smanjen je dotokhranjivih soli rijekom Nil u priobalnomore, što je direktno utjecalo naproizvodnju biomase. Tako je prijeizgradnje Asuanske brane, u okolinidelte Nila ulov srdela godišnjeiznosio 18 000 [t]. Izgradnjom braneulov je pao na svega 500 [t] godišnje.

Prije izgradnje brane rijekom Nil supronošene hranjive tvari koje suplavljenjem i natapanjemomogu avale znatnu poljoprivrednuproizvodnju uz obale Nila. Nakonizgradnje brane u jezeru se godišnjezadržava 50 do 100 [t] mulja(nanosa), pa su za održavanjepoljoprivredne proizvodnje potrebneznatne koli ine umjetnih gnojiva.

Slika 4.28. Rijeka Nil s Asuanskom branom

427

Uz obale Nila bila je prije izgradnje brane razvijena i proizvodnja cigle za koju se kaomaterijal koristio rije ni nanos. Danas su za proizvodnju cigle potrebni novi izvorimaterijala.

Zbog sniženja razine slatke vode u donjem dijelu toka (delti) Nila, slana (morska)voda postupno ulazi u podzemlje uzrokuju i zaslanjenje i gubitak poljoprivrednogzemljišta.

Prije izgradnje brane vodna masa Nila predstavljala je slatkovodnu prepreku(barijeru) ispred sjevernog (sredozemnog) ulaza u Sueski kanal. Nakon izgradnjebrane više ne postoji prepreka za kretanje faune iz Crvenog u Sredozemno more, iobrnuto, uz zna ajne ekološke posljedice.

428

• Pri namjeni, odnosno korištenju vode iz umjetnih jezera, jedan od bitnih parametara je ikvaliteta jezerske vode. Gotovo za svaku od prethodno navedenih namjena jezerapotrebna je voda razli ite kakvo e. Najviša razina kakvo e vode zahtijeva se zavodoopskrbu, zatim za kupanje i sportove na vodi pa za navodnjavanje ratarskih kultura.

• Kakvo a vode u akumulaciji ovisi ne samo o kvaliteti vode koja dotje e u jezero, ve iljudskim aktivnostima u jezerskom slivu, a zatim o na inu izgradnje i korištenja(upravljanja) jezerom.

429

• Prilikom projektiranja jezera mogu e jeutjecati na stanje jezerske vode izborommorfologije jezera (dubina jezera,razvedenost obala) kao i odabirom mjestauzimanja (ispuštanja) vode iz akumulacije.

• U na elu, jezera su karakterizirana sa slabimstrujanjem, a hidrodinami ke su prilike bitneza mogu i razvoj fitoplanktona, odnosno algi,u jezeru. U dijelovima jezera sa slabijimstrujanjima (ispod 0.3 [m/s], što je prakti kiredovit slu aj) povoljni su uvjeti za razvoj algi.

• Kakvo a jezerske vode ovisi o stanju trofije(hrane) u jezeru. U jezerima postoji prirodanproces «starenja» (sukcesije, vidi to ku 2.6)koji može biti znatno ubrzan ovjekovimaktivnostima. Naime, ispiranjem površine slivaunose se u jezero hranjive soli kojima se uprocesu fotosinteze stvaraju alge. Ugibanjemse alge na dnu jezera razgra uju, pri emuponovno nastaju hranjive soli te nerazgradiviostatak – mulj. Hranjive soli služe za novirazvoj algi i tako nastaje kruženje tvari ujezeru uz stalno pove anje mulja na dnu,smanjenje otopljenog kisika te pove anjesposobnosti kompleksiranja teških metala.

430

• Proces eutrofikacije jezera se može znatno ubrzati unošenjem dodatnih koli ina hranjivihsoli, kao npr. ispuštanjem otpadnih voda bilo direktno u jezero i/ili u vode koje dotje u ujezero te primjenom umjetnih gnojiva na poljoprivrednim površinama u slivu jezera.

• Hranjive soli su op enito najzna ajnije poreme ajne veli ine u vodama staja icama.

431

• Za ve inu se staja ih voda kao uzro nik pove ane eutrofikacije naj eš e navodinekontrolirani unos fosfora.

432

• Kao što je prethodno nazna eno, narazvoj procesa eutrofikacije u jezerudjeluju i na ini uzimanja (ispuštanja)vode.

• Mogu i su sljede i na ini uzimanjavode iz jezera, slika 4.29:

(a) površinski (prelijevanje),(b) pridneni (ispuštanje).

• (a) Kod prelijevanja se iz jezera uzimatoplija (površinska) voda, a hranjivesoli se ve inom zadržavaju u pridne-nom dijelu jezeru.

Slika 4.29. Na ini uzimanja vode iz jezera(a) površinsko uzimanje (prelijevanje);(b) pridneno uzimanje (ispuštanje)

433

• (b) Kod ispuštanja su mogu i sljede iutjecaji:

Ispuštena (pridnena) voda je hladnija isadrži više (otopljenih) hranjivih soli od(površinske) vode koja se prelijevapreko brane;Hranjive soli se time gube iz jezera pa

se smanjuje proizvodnja biomase ujezeru, ali se istodobno pove avaopasnost trofizacije u nizvodnimvodnim sustavima (staja icama);Ispuštanjem (pridnene) hladnije vode i

zadržavanjem toplije vode u jezerupove avaju se gubici isparavanjem(evaporacijom), a time i promjenamikroklime;

Manja koli ina otopljenog kisika uispuštenoj vodi smanjuje prihvatnusposobnost organskom tvari nizvodnogvodotoka (prijemnika);Ispuštanjem vodikovog sulfida i drugih

produkata procesa razgradnjeorganske tvari u pridnenim slojevimajezera, smanjuje se kvaliteta vode unizvodnom vodotoku, a u posebnomslu aju može do i i do pomora riba.

434

• Kod voda jezera koje sadrže više kalcijevogkarbonata, CaCO3, opažen je manji razvojeutrofikacije zbog obaranja kalcijevog fosfata kojiostaje u talogu jezera.

• To je razlog zašto su umjetna jezera u krškimpodru jima manje izložena opasnosti od procesaeutrofikacije.

• Navedene nepoželjne u inke s aspekta promjenekvalitete jezerske vode, odnosno procesaeutrofikacije, mogu e je izbje i primjenom zaštitnihmjera tokom projektiranja i izgradnje, a i kasnijetokom korištenja, odnosno održavanja jezera,

435

• Zaštitne mjere prilikom projektiranja su npr. izborpogodne morfologije jezera i hidrodinami kih prilikau jezeru te izbor na ina uzimanja vode iz jezera i sl.

436

Slika 4.30. Prozra ivanje jezerske vode

• Zaštitne mjere tokom održavanja jezera su npr. zna ajno smanjenje ili eliminacija unosa(ispuštanje u jezero) otpadnih voda (tvari), uklanjanje taloga s dna, miješanje jezerskevode po dubini – ime se eliminira pojava slojevitosti vode, prozra ivanje pridnenih slojevau kojima postoji manjak kisika – hipoksija (nedostatak kisika) ili anoksija (potpuninedostatak kisika), slika 4.30., i dr.

437

• Prilikom korištenja jezerske vode za proizvodnjuelektri ne energije esto se kod derivacijskog tipahidroelektrana izvode derivacijski kanali kojima se voda iz(umjetnog) jezera dovodi do hidroelektrane. Ovisno otopografskim prilikama, ovi su objekti ponekad dubokoukopani. Pošto je u tom slu aju naj eš e razinapodzemne vode viša od pridnenih dijelova kanala,posljedica je procje ivanje podzemne vode u kanal,odnosno sniženje razine podzemne vode okolnog tla, tj.isušivanje, ime dolazi do zna ajnih promjena kopnenihekosustava. Naime, biljke ije korijenje ostane bezdovoljno vlage ugibaju, što dalje dovodi do poreme aja uhranidbenom lancu ekosustava.

438

• Taj bi se neželjeni u inak mogao smanjiti primjenom «vodonepropusnih», naj eš ebetonskih obloga pokosa i dna kanala, ime bi se smanjilo procje ivanje podzemne vode ukanal, odnosno smanjilo sniženje razine podzemne vode okolnog tla.

• Me utim, takva «betonska korita» zna e i bitno narušavanje krajolika u estetskom smislu.Taj poreme aj nije samo estetske naravi ve i ekološke, jer betonske obale (obloge) nemogu biti staništa za vodne životne zajednice, osim, pod odre enim uvjetima, organizamaperiphytona (obraštaja).

439

• Op enito, izvo enjem radova na ure enju (reguliranju) prirodnih vodotoka ili izgradnjomkanala (npr. plovnih, oteretnih – za zaštitu od poplava, odvodnih, za navodnjavanje,derivacijskih) graditelji bitno mijenjaju odnosno narušavaju prirodno stanje kopnenih ivodnih ekosustava.

• Pri tome esto primjenjuju «krute» gra evinske materijale, kako bi smanjili procje ivanjevode iz ili u okolno tlo (npr. betoniranje korita rijeke Trebišnjice u Bosni i Hercegovini).Me utim, treba težiti izbjegavanju primjeni «krutih» gra evinskih materijala i oblika teprimjenjivati na ela bioloških vodogradnja. To se posebno odnosi na radove kojima se tlaštite od erozije.

440

• Jedna od graditeljskih djelatnosti je izgradnja sustava za navodnjavanje poljoprivrednihpovršina, kako bi se pove ala biljna proizvodnja, a posebice proizvodnja hrane.

• Navodnjavanjem je mogu e održavati poljoprivrednu proizvodnju i pri nepovoljnim hidrološkimokolnostima, tj. suši, kao i osposobiti za ratarsku proizvodnju i ošte ene dijelove tla.

• Primjera povoljnog u inka navodnjavanja ima dovoljno, a svjetski su poznati projekti dolineTennessee u SAD-u i ure enje poldera u Nizozemskoj.

441

• Me utim, niti ova graditeljska djelatnost nije uvijek bez utjecaja na okoliš. U ovisnosti oosobinama vode s kojom se navodnjava, te o strukturi i sastavu tla, mogu i su sljede iutjecaji:

smanjenje poroznosti (propusnosti) tla, odnosno zaslanjenje tla, tako da ono postaneneupotrebljivo za ratarsku proizvodnju;one iš enje podzemne vode ispiranjem mineralnih soli (umjetnih gnojiva) i/ili biocida;pove anje bolesti kod ljudi zbog razvoja odre enih parazita (helminta) kod za njihpovoljnih ekoloških uvjeta.

442

• Danas se sve više radi racionalnog gospodarenja ukupnim vodnim bogatstvima kaovrlo u inkovit na in pove anja raspoloživih vodnih koli ina, ina e nedostupnih iz prirod-nog hidrološkog ciklusa, primjenjuje višekratno korištenje vode, odnosno recikliranje(engl. Recycling) i ponovna upotreba (engl. Reuse) vode. To je, uz osiguranjedostatnih vodnih koli ina, ujedno i jedan od naju inkovitijih na ina zaštite okoliša.

• Recikirana voda je (visoko) pro iš ena otpadna voda, tj. voda koja je podvrgnutavišestrukim stupnjevima pro iš avanja, uklju uju i i mogu nost pro iš avanja dostandarda pitke vode, ime je postala sigurna za korisnu namjenu.

• Ponovno upotrijebljena voda je (na elno) nepro iš ena voda koja se rabi izravno zakorisnu namjenu za koju nije potrebna pitka voda. Kod ku anskih otpadnih voda rije jeo potrošnim vodama (engl. Gray Waters), tj. vodama iskorištenim za pranje posu a irublja te održavanja osobne higijene i stana. Kod industrije se npr. radi o rashladnimvodama.

• Upotreba reciklirane vode mogu a je u poljoprivredi, industriji, pri oboga ivanjupodzemnih voda, za razonodu, uzgoj vodnih organizama, komunalne potrebe, pa ak iza ljudsku potrošnju (mada je takav na in korištenja vode, zbog potrebnog visokogstupnja pro iš avanja otpadnih voda, vrlo skup i stoga se u praksi izuzetno rijetkoprimjenjuje).

• Kod ponovne upotrebe vode u ku anstvima naj eš e se radi o zalijevanju vrtova ioku nica (zelenila), pranju automobila i ispiranju zahoda.

443

• est na in uporabe reciklirane vode je navodnjavanje poljoprivrednih površina.

• Uporabom reciklirane vode se, izme u ostaloga, u tlo unose hranjive tvari iz otpadnihvoda, kao npr. dušik, fosfor, kalij te druge hranjive tvari u tragovima. Time se smanjujepotrošnja umjetnih gnojiva te dodatno štedi s energijom potrebnom za proizvodnjuumjetnih gnojiva. Unošenjem organskih tvari u poljoprivredna tla doprinosi se o uvanjuplodnog tla stvaranjem humusnih tvari.

444

• Slika 4.31. prikazuje shemugospodarenja vodama na otokuPorquerollesu u Francuskoj, uzprimarnu uporabu reciklirane vodeu poljodjelstvu.

• Dodatno, ovakvom uporabom reci-klirane vode oboga uju se ipodzemne vode. Time, osim što sepodiže razina podzemne vode(odnosno pove ava koli inapodzemne vode), omogu ava se izaštita priobalnih vodonosnika odprodora slane (morske) vode.

• Op enito, ovakvim se pristupomgospodarenju vodama bitno dopri-nosi o uvanju okoliša, a posebnovodnih bogatstava (hidrosfere), jerse izbjegava ispuštanje djelomi nopro iš ene otpadne vode u vodnesustave, pra eno ispuštanjemdijela otpadnih tvari koje uzrokujuneželjene posljedice u okolišu.

Slika 4.31. Shema gospodarenja vodama uz uporabu reciklirane vode na otoku Porquerollesu

445

• Me utim, kod reciklirane i ponovno upotrijebljene vode postoji opasnost za ljudsko zdravljei okoliš, posebice ako se ne pridržava odgovaraju ih mjera i postupaka zaštite.

• Mogu e opasnosti ovise o svojstvima otpadne vode, stupnju njezinog pro iš avanja kao ina inu i mjestu ponovnog korištenja.

446

• Ovo je, istaknimo ponovno, posljedica injenice da se postupcima pro iš avanja otpadnihvoda na elno ne uklanjaju u potpunosti sva one iš ivala (zaga ivala) iz vode. Iako postojepostupci pro iš avanja, tzv. visoki tehnološki postupci, kojima bi se moglo posti i vrloefikasno pro iš avanje, iz ekonomskih razloga to se naj eš e ne ini.

• Uz to, u inak rada ure aja za pro iš avanje otpadnih voda ovisi naro ito o na inunjegovog pogona i održavanja te s tim u vezi o stru nosti ljudi koji upravljaju ure ajima.

447

• Jedan od utjecaja na okoliš kod primjene reciklirane vode mogu biti neugodni mirisi akopro iš avanje otpadne vode i zbrinjavanje (obrada) mulja nije bilo efikasno provedeno.

448

• Zato je, op enito, kod reciklirane i ponovno upotrijebljene vode nužno pridržavati seodre enih (propisanih) mjera i postupaka zaštite, odnosno to no odre enih pravilapostupanja.

449

5. ODRŽIVI RAZVOJ I GRADITELJSTVO

450

5.1. OKOLIŠNA ODRŽIVOST I ODRŽIVI RAZVOJ

• Jedan od najve ih izazova 21. stolje a jest osigurati svim ljudima na Zemlji bolježivotne uvjete uz istodobno smanjenje utjecaja ljudskih aktivnosti (antropogenihutjecaja) na prirodne ekosustave i globalni okoliš.

• Kao najizglednije rješenje za ostvarenje ovoga cilja danas se nudi univerzalni konceptokolišne održivosti (engl. Environmental Sustainability) i s njim povezan pojamodrživog razvoja (engl. Sustainable Development).

• Okolišna održivost je sposobnost zadovoljenja trenutnih ljudskih potreba za prirodnimbogatstvima bez ugrožavanja sposobnosti budu ih generacija da zadovoljavaju svojepotrebe.

• Drugim rije ima, okolišna održivost je sposobnost ljudi da mogu gospodariti prirodnimbogatstvima na neograni eno vrijeme bez optere enja koje na prirodne ekosustave,koji omogu uju održavanje života na Zemlji, name e ljudsko društvo.

451

• Zbog naglog i prekomjernog porasta broja svjetskog stanovništva s prate im antropo-genim utjecajima, globalna stabilnost okoliša, a time i koncept održivosti, je danasozbiljno ugrožena. Stoga Zemlji kao sustavu prijeti destabilizacija sa zna ajnim ilikatastrofalnim posljedicama.

• Ova teza postaje sve prisutnija kod znanstvenika koji zemljin sustav definiraju setompovezanih i interaktivnih fizikalnih, kemijskih, bioloških i socioekonomskih procesa kojikontroliraju globalno stanje okoliša.

452

Slika 5.1. Planetarne granice

• Predlaže se novi konceptualni okvir – planetarne granice za odre ivanje sigurnogprostora ljudskog djelovanja i funkcioniranja zemljina sustava, slika 5.1.

453

• Predložene planetarne granice odnose se na devet podru ja na kojima se temeljiglobalna održivost: (1) klimatske promjene; (2) zakiseljavanje oceana (mora),(3) ošte enje ozonskog omota a; (4) kruženje dušika i fosfora; (5) globalna potrošnjaslatke vode; (6) promjene u korištenju poljoprivrednog zemljišta; (7) smanjenje biolo-ške raznolikosti; (8) atmosfersko optere enje aerosolima i (9) kemijsko zaga enje.

• Da bi se izbjegle katastrofalne posljedice za okoliš, ovjekovo se ponašanje i iskori-štavanje prirodnih bogatstava mora zadržati unutar sigurnog prostora djelovanjapredloženih planetarnih granica (zeleno osjen ana površina na slici 5.1).

• Me utim, ovjek je ve danas prekora io tri od devet granica: (1) klimatske promjene,(2) dopuštenu mjeru smanjenja biološke raznolikosti i (3) unos dušika u biosferu, uzprimjedbu da kod utvr ivanja prekora enja klimatskih promjena treba biti krajnjeoprezan i napomenuti da današnja znanost još uvijek traži odgovor na pitanje da li sekod klimatskih pojavnosti u posljednjih nekoliko desetlje a definitivno radi o promjeniklime ili samo o njenoj uobi ajenoj varijaciji.

454

• Postizanje održivosti u dugom (beskona nom) vremenu pretpostavlja ostvarenjeravnoteže izme u tri me usobno vrsto povezane sastavnice: (1) uravnoteženog istabilnog ekonomskog razvoja s manjim utjecajem na daljnju degradaciju okoliša(ekonomska sastavnica); (2) ostvarenje društva koje odlikuje generacijska i me u-generacijska solidarnost te u kojem se poštuju razli itosti u okviru demokratskih vrije-dnosti (društvena sastavnica) i (3) o uvanje sviju sastavnica okoliša kao prirodnogdobra o kojima ovise sadašnje i budu e generacije (okolišna sastavnica), slika 5.2.

Slika 5.2. Sastavnice održivosti

455

• Održivi razvoj je (ekonomski) razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih, a neugrožava sposobnost budu ih generacija da zadovoljavaju svoje potrebe.

• Time se podrazumijeva o uvanje koli ine i kvalitete prirodnih bogatstava ne samo zazadovoljenje sadašnjih potreba, ve i nesmetano korištenje i gospodarski razvoj teosiguranje zdravog okoliša za budu e generacije.

• Kao metafora održivog razvojanudi se stolica održivosti, slika 5.3.

• Da bi razvoj bio održiv (u dugomvremenu) potrebno je posti iravnotežu izme u sve trisastavnice održivosti. Zaostajanjeu razvoju bilo koje od trijusastavnica održivosti, kao inerazmjeran razvoj pojedinih odnjih, izaziva nestabilnost. Stolicaodrživosti postaje nestabilna imesu dovedene u pitanje njezinauporabivost i funkcija.

Slika 5.3. Stolica održivosti

456

• Pojmovi okolišna održivost i održivi razvoj vrlo se esto koriste kao sinonimi.Me utim, izme u njih postoji suptilna razlika. Održivi razvoj je proces kojim se postižeodrživost. Dakle, održivost se shva a kao kona ni cilj održivog razvoja, tj. stanjeprocesa u kojem su zadovoljeni svi postavljeni kriteriji i uvjeti održivosti.

• Održivi razvoj se kao pojam javio prije tridesetak godina, ali je u suštini, kao ideja uljudskim razmišljanjima, prisutan ve stolje ima.

• U biti, koncept održivog razvoja podrazumijeva solidarnost svih imbenika u procesugospodarenja prirodnim resursima. Stoga se danas sintagma održivog razvoja nudi kaospasonosno rješenje za sve probleme i dvojbe koje se na Zemlji gomilajugeometrijskom progresijom.

• Naime, ovje anstvo se danas suo ilo sa spoznajom da više nije mogu e na postoje ina in gospodariti okolišem. Na injeni propusti ve su rezultirali brojnim pogoršanjima isve brojnijim ljudskim tragedijama. Cijena se po ela pla ati, s velikom dozomnepredvidivosti kolika e ona biti u bliskoj i daljoj budu nosti.

• Sa snažnim industrijskim razvojem svijet se ubrzo suo io i s globalnom me u-zavisnosti. Problemi koje je netko izazvao na jednom mjestu uzrokovali su negativneposljedice na vrlo udaljenim lokacijama.

457

• Pojam održivog razvoja danas veoma esto (pre esto) rabe najrazli itije izobraženi ljudiu razli itim prilikama.

• Ipak postoji op i konsenzus vezan uz razjašnjenje i uporabu tog pojma. Rije je o želji ipotrebi za efikasnijom brigom o okolišu uz istodobno osiguranje ekonomskog rasta.

• U biti, rije je o pojmu koji je višezna an i danas još uvijek nedovoljno razjašnjen.

• Uz to, izuzetno malen broj korisnika sintagme održivog razvoja jasno razumije njenslojevit, a esto i duboko suprotstavljen smisao. Zapravo, cijeli svijet u sintagmi održivograzvoja vidi ili, bolje re eno, želi da vidi samo pozitivne ishode do kojih e do i bezsukobljavanja, a time i bez negativnih posljedica.

• Definicija pojma održivog razvoja se esto kritizira kao proturje na i neprecizna, štootvara mogu nosti za njezine razli ite interpretacije.

458

• Definicija je proturje na jer iskustvo pokazuje da ne postoji kvantitativni materijalni razvitakkoji može te i beskona no kad se zna da su prirodna bogatstva i životni prostor na Zemljikona ni.

• Time se pojam održivog razvoja može primijeniti samo na obnovljiva prirodna bogatstva.

• Zato Me unarodna unija za zaštitu prirode definira održivi razvoj kao onaj koji omogu uježivljenje unutar nosivog kapaciteta okoliša (globalnog ekosustava).

• Nosivi kapacitet okoliša ozna ava dopušteno optere enje okoliša maksimalnim brojemkorisnika popra eno odre enim djelatnostima, iskorištavanjem prirodnih bogatstava teodlaganjem otpada, koje u neograni enom periodu može podnijeti prirodni ili umjetniokoliš, a da se ne ugrozi njegova stabilnost, tj. da ne do e do smanjenja njegovih prirodnihvrijednosti (degradacije) i ugrožavanja ljudskog zdravlja.

• Nadalje, definicija održivog razvoja traži zadovoljenje potreba, pa tako i potreba siromašnihu svijetu, a da ne utvr uje te potrebe i tko o tome može odlu ivati. Istodobno se zahtijevaograni enje potrošnje dobara i energije, o emu odlu uje organizirano društvo (država)utjecajem na izbor tehnologije i na socioekonomsku strukturu, a time to društvo odlu uje io (ekonomskim) potrebama budu ih generacija.

• Ipak, ono što je neosporno kod održivog razvoja jest da je to (a) sustavan proces,(b) evolutivan kroz duže vrijeme, (c) nelinearan i (d) stalno otvoren.

459

• Dakle, o igledno je da su se susrele dvije u biti duboko suprotstavljene sfere interesa kojebez obzira na svu dubinu jaza izme u njih moraju ubrzo na i kompromisna rješenja kakobudu nost Zemlje ne bi postala krajnje upitna.

• Stoga se s visokom dozom izvjesnosti može pretpostaviti kako e održivi razvoj bitidugotrajan proces koji e imati snažne posljedice na sve društvene slojeve.

• Tako er, pojam održivog razvoja postao je mjesto kona nog ineizbježnog susreta ekologije i ekonomije. Jedna od temeljnihsastavnica ekonomije razvijenog svijeta je (slobodno) poduze-tništvo. Cilj poduzetništva je stvaranje dobiti. Zaštita okolišazahtijeva sniženje ili trošenje te dobiti. Pretpostavka da epoduzetnik slijediti isklju ivo op eprihva ene eti ke norme ivoditi ra una o okolišu nerealna je i naivna.

460

• Naime, posljedice gotovo svih zahvata koje je ovjek poduzimao u okolišu pokazale su dapriroda ima vrlo dugo i uglavnom bolno iskustvo s ovjekom. Razlog je ljudsko, uglavnomnerazumno i profitersko ponašanje prema okolišu i prirodnim bogatstvima.

• Sve do sada poduzete mjere u biti su vrlo malo ili ništa promijenile, tako da je danas vesasvim o igledno ugrožen ovjekov opstanak na Zemlji. Problemi efekta staklenika, kiselihkiša, ozonskih rupa, kemijski tempiranih bombi, masovnog zaga enja vode, tla i zraka,umiranja šuma, stvaranja i širenja pustinja, besmislenih kriza i ratova, širenja AIDS-a,kravljeg ludila, pti je i svinjske gripe itd., postali su dio naše svakodnevnice. O njima se isuviše govori i piše ali se nedvojbeno ne poduzimaju odgovaraju e niti u inkovite mjere.

• Znanstvenici tvrde da je za njihovo poduzimanje ili krajnji rok ili je možda ak i prekasno.Mo nici koji vladaju svijetom i koji priznaju jedino logiku profita, nevoljko i sasvim lažnopristupaju rješavanju problema zaštite okoliša i omogu avanja održivog razvoja. Zapravo,sve ono što se danas zbiva u svijetu u suštini je primitivna vladavina dnevne politike nadstvarnim problemima ovjekovog opstanka na Zemlji. Ti problemi se u biti uop e nerješavaju nego se sve više gomilaju, a dnevna politika i svjetski mo nici potpunoneodgovorno, koriste i mo ne i manipulirane medije, uvjeravaju javnost u svoju plemenitosti brigu za prošle, sadašnje i budu e generacije.

461

• Održivi razvoj je, kako je ve istaknuto, jedan vrlo razoran proces. Razlog tome leži uinjenici što uvo enje održivog razvoja iziskuje zamjenu dosadašnjeg na ina razmišljanja i

djelovanja potpuno novim. Takvi procesi ne mogu te i ni jednostavno ni brzo, niti bezpopratnih neugodnih posljedica. Sadašnje vladaju e strukture u na elu žele zadržati statusquo i pružaju otpor razornoj snazi nove ideje koriste i je esto kao trojanskog konja,pretvaraju i se da ju prihva aju, a u biti rade na njenom uništavanju.

• Uz dosadašnji (današnji) ekonomski sustav, u kojemu je profit bitan ( esto i jedini) smisaosvih ljudskih djelatnosti, novoj ideji održivog razvoja suprotstavljaju se i sami znanstvenici, ito, paradoksalno, prvenstveno oni koji su u znanstvenoj zajednici postigli visoka priznanja izaslužen ugled (autoritet).

• Naime, koncept održivog razvoja jednostavno iziskuje preispitivanje gotovo svih do danaspostignutih rezultata. Ve sama ta injenica kao da je opasna prvenstveno za one koji susvoj neupitni autoritet izgradili na rezultatima što ih novi koncept dovodi u pitanje. Osim toga,novi je koncept doista interdisciplinaran, a time i multidisciplinaran, ime se procesi morajutuma iti sa svih stajališta s posebnim težištem na utjecaju efekta mjerila (engl. Scale Effect),tako da se u razmatranje moraju uzeti mikrodimenzije, mezodimenzije i makrodimenzijevremena i prostora.

462

• Naime, dosadašnja je znanost išla uglavnom u smjeru superspecijalizacije i detaljnogulaženja u jedan vid problema. Tu praksu održivi razvoj napušta kao nedovoljno efikasnu,isti u i istodobno kako se ona ne odbacuje niti smatra krivom, ve za današnje problemesvijeta samo nedovoljno djelotvornom i presporom.

• Zapravo, može se re i da se prije znanost, a osobito, primjerice, fizika, bavila uglavnomizu avanjem dobro organiziranih, tj. jednostavnih sustava.

• Kao izvrstan primjer potvrde ove konstatacije može poslužiti Newtonova fizika, ijom jeprimjenom ostvaren revolucionarni skok u znanosti, a potom i u tehnologiji, a što je sveimalo klju nu ulogu u nadolaze im društvenim kretanjima. Klju Newtonova uspjeha leži ujednostavnosti pristupa prou avanju prirodnih sustava, tj. u jednostavnosti tuma enjaispitivanih odnosa. Odnos izme u sile gravitacije i mase jednostavan je i snažan, tako vrstda dominira dinamikom nebeskih tijela. Svojstvo mu je da je inverzan.

463

• Me utim, Newtonov je uspjeh rezultirao krivim uvjerenjem koje je vladalo sljede ih stotinjak godina, a definitivno ga je razorio upravo koncept održivog razvoja. Uvjerenje je bilo da vještina znanosti leži u tome da o iglednu kompleksnost prirode protuma i jednostavnim na elima, tj. da je ona sposobna kompleksnost reducirati na njenu bazi nu jednostavnost, odnosno izraziti je pomo u prve aproksimacije.

• Takvo što je bilo mogu e u initi samo s pojedinim fizikalnim sustavima, kojih ima vrlo malo.U prou avanju ve ine ostalih prirodnih sustava, odnosno procesa, uspjeh nije bio nitipribližno postignut, budu i da se susre e s fenomenom slabo organiziranih ili difuznihsustava.

• To se najo iglednije pokazalo u ekologiji. Ekosistemi su vrlo kompleksni difuzni sustavi koje nije mogu e opisati ni aproksimacijama višeg reda, a kamoli ih svesti na jednostavne principe koji bi se potom formulirali odre enim aproksimacijama.

464

• Modeli kompleksnih difuznih sustava (problema) nemaju ulaze i izlaze utradicionalnom smislu u kojem smo na njih navikli u dosadašnjoj znanosti.Više je rije o interakcijama i, slikovito re eno, o dijalogu me u razli itimimbenicima. A za izu avanje takvih sustava potrebna nam je ako ne nova

znanost, a ono barem bitno nov znanstveni pristup.

• Primjer tuma enja ove injenice zapo inje iznošenjem trivijalnog fizikalnogdoga anja kada bakterija u e u ljudsko ždrijelo. Masa jednog tijela(ljudskog) je 18 redova veli ina ve a od mase drugog (bakterije). Ako jebakterija patogena te ako je membrana ždrijela osjetljiva prema bolesti, tomože doslovno izazvati katastrofu svjetskih razmjera. Naime, ovjek možeoboljeti i umrijeti uzrokuju i epidemiju velikog razmjera, koja bi moglautjecati na tok povijesti.

465

• To je vrlo malo vjerojatno, ali nije nevjerojatno odnosno nemogu e. Nema zakona fizikekoji taj proces (sustav) može protuma iti niti opisati, barem zasada. Masa bakterije koja bizapo ela taj proces iznosi oko 7x10-14 grama, a posljedice koje bi ona mogla izazvatinemjerljive su s njenom masom.

• Treba istaknuti da je takvih slu ajeva epidemija ve bilo te da današnji svijet nije ni imobranjen od njihove ponovne pojave.

• Dakle, za ekologe (biologe) ništa nije a priori neznatno. Oni «ne znaju» Newtonove prveaproksimacije. Cijeli sustav i sve njegove komponente, ma koliko bile malene, moraju bitiuzete u razmatranje.

466

• U biti, koncept održivog razvoja donio je pred ljudsku zajednicu ideju kompleksnih difuznihsustava i nužnost njihovog shva anja i prou avanja za što e, kako je istaknuto, biti potrebnorazviti novu znanost.

• To ne treba uditi. Rije je o sasvim normalnom procesu, normalnom slijedu stvari. Trebalo jeu prvome redu istražiti i objasniti sustave kod kojih je mogu e izdvojiti pojavu ili proces jednefizi ke prirode koja ovisi o sasvim malom broju varijabli i još manjem broju njihovihme udjelovanja. Rezultate takvih istraživanja bilo je mogu e predstaviti u obliku dobrointerpretiranih, naj eš e fizi ki jasno zasnovanih, funkcionalnih veza, kojima se zbog togapripisivala uloga apsolutnih zakona.

• Zato e 21. stolje e biti stolje e snažnog izu avanja slabo organiziranih sustava, odnosnosustava koji se ovjeku ine slabo organizirani.

467

• Okviri koji su prethodno izneseni o igledno su za svakodnevnu inženjersku praksu preširokite ih je potrebno «prizemljiti», tj. približiti praksi i svakodnevnim inženjerskim problemima, štou bliskoj budu nosti predstavlja veliki izazov. Prema velikom cilju, izgradnji modela novegeneracije, treba i i postupnim, pragmati nim, inženjerskim koracima.

468

• Stoga održivi razvoj predstavlja dugotrajni proces koji traži ozbiljne ekonomske i sociološkepromjene kao i promjene u pristupu okolišu.

• Pri tome postoje tri glavna na ela kojae biti potrebno poštovati želi li se

osigurati održivi razvoj, odnosnostabilnost sjedalice održivosti.

• Prvo je na elo posebnosti (specifi -nosti). Njegovo je zna enje protutežasnagama jednolikosti (uniformnosti) ko-je proizlaze iz globalizacije. Jednolikostnikako ne smije prije i neki prag i morase zadržati poštivanje povijesnih, kultu-roloških, religijskih, populacijskih, eko-nomskih i drugih raznolikosti.

469

• Drugo je na elo predostrožnosti i/ili opreza. S obzirom da je budu nost puna nepredvidivihiznena enja, neophodno je uvijek razmatrati i držati u pripremi brojne genetske, ekološke,socijalne i kulturološke opcije te ih koristiti ako neka od prihva enih opcija zakaže.

• Tre e je na elo prilagodljivosti. esta iznena enja traže kreativne i brze akcije naneo ekivane reakcije biosfere i tehnosfere.

470

• Sukladno prethodno iznesenom, o ito je kako je u ostvarivanju održivog razvoja jedan odbitnih initelja cjelovitost i uzajamnost ekonomije i zaštite okoliša.

• Nažalost, dugo se godina razmišljalo kako su ekonomski i ekološki sustavi odvojeni i dastoga nema potrebe prou avati ih me uovisno. Ekonomisti su mislili da je ekonomski sustavodvojen od prirode, a znanstvenici prirodnih znanosti kako je prirodni sustav odvojen od ljudi.

471

• Ukupna prirodna bogatstva su velika, ali ipak ograni ena za sve brži rast ekonomskogsustava.

• Posljedice takvog ubrzanog ekonomskog rasta jesu:

u posljednja dva desetlje a došlo je do sve bržeg iscrpljivanja prirodnih bogatstava. Timeobnovljiva bogatstava nemaju dovoljno vremena za obnavljanje, tako da ovje anstvozapravo sve više živi od glavnice (kapitala) Zemlje, a sve manje od njezinih kamata;

sve ve i porast stanovništva i pretjerano iskorištavanje prirodnih bogatstava dovodi douništavanja pojedinih dijelova okoliša: podru ja pogodna za poljoprivredu pretvaraju se upustinje, šumska bogatstva u oskudne pašnjake, slatkovodne mo vare u zaslanjena tla;

pretjeranim i pogrešnim iskorištavanjem prirodnih bogatstava dolazi do one iš enja/zaga-enja zraka, tla i vode, esto tvarima koje se vrlo dugo razgra uju ili se prakti ki uop e ne

razgra uju.

• Stoga se u cilju o uvanja prirodnog kapitala i na ela održivosti ekosustava treba pridržavatisljede ih temeljnih smjernica:

• za obnovljiva prirodna bogatstva obrok korištenja nikad ne smije prije i veli inu obrokaobnavljanja;• koli ina ispuštenog otpada iz nekog proizvodnog pogona ne smije prije i veli inu prihvatnesposobnosti prijemnika;• kod neobnovljivih prirodnih bogatstava smanjenje neobnovljivih izvora treba pratiti razvojodgovaraju ih obnovljivih zamjena za te izvore.

472

• Za današnje stanje neuravnoteženog razvoja na Zemlji karakteristi na je velikakoncentracija ekonomskog rasta u razvijenim (visoko industrijaliziranim) zemljama i poraststanovništva u zemljama u razvoju.

• Oko 20 [%] najbogatijeg stanovništva Zemlje koristi više od 70 [%] svjetski proizvedeneenergije. Sredinom osamdesetih godina prošlog stolje a za proizvodnju energije na Zemljiutrošeno je 10x109 [t] goriva – ekvivalent ugljena. Prema procjenama, 2025. bit e na Zemlji8x109 stanovnika, pa bi uz iste potrebe trebalo izgorjeti 14x109 [t] ekvivalent ugljena. Nadalje,kad bi svi stanovnici Zemlje koristili energiju kao razvijene zemlje, 2025. bi se spaljivalo oko55x109 [t] ekvivalent ugljena. To je više od peterostruke današnje potrošnje fosilnih goriva,što je ve izazvalo efekte staklenika, kiselih kiša, itd…

• Upravo zbog ovakvih i sli nih procjena neodrživog stanja ekonomije i okoliša (ekologije), kaošto je ve istaknuto u uvodnom poglavlju, Svjetska komisija za okoliš i razvoja je u svomizvještaju Naša zajedni ka budu nost naglasila potrebu uvo enja koncepta održivograzvoja.

473

• Jedan od pokazatelja kojim države mjere u inak ekonomske politike je bruto doma i(nacionalni) proizvod (BDP), koji izme u ostaloga sadrži i parametre iscrpljivanja prirodnihbogatstava.

474

Tako u zemljama u razvoju iscrpljivanjem prirodnih bogatstava, primjerice sje om šuma i/ilieksploatacijom nafte i plina, pove ava se BDP i stje e se dojam o ekonomskom uspjehu.Me utim, takvom se metodologijom ne iskazuje smanjenje «prirodnog» kapitala te gubitakprihoda koji e nastati kad se prirodna bogatstva iscrpe.

Zato su neke zemlje (npr. Norveška, Francuska, Japan) uspostavile sustave obra una ukojima se ura unava gubitak prirodnih bogatstava.

475

Tako su ameri ki ekonomisti na primjeru Indonezije pokazali da službeni ekonomski rast od1971. do 1984. ne iznosi deklariranih 7 ve samo 4 [%] kad se ura una amortizacija nafte,šuma (drvene gra e) i obradivog tla. Time je o ito da se u sistemima otvorenih tržišta uztroškove proizvodnje moraju ura unati i troškovi zaštite okoliša.

• Naime, u dosadašnjoj praksi i poduze a i države u cijenu proizvoda nisu ura unavali troškovezaštite okoliša, koji su nazivani vanjskim (eksternim) troškovima.

• Primjerice, kod elektrane na ugljen troškovi ugrožavanja ljudskog zdravlja, ošte enjagra evina, uništavanja šuma i jezera, a sve uslijed ispuštanja otpadnih plinova (dimova), neura unavaju se u cijenu proizvedene energije. Takve troškove u kona nosti snosi cijeladržava, odnosno društvena zajednica.

• Ura unavanje troškova zaštite i o uvanja okoliša u ukupne troškove poslovanja naziva seura unavanjem pune cijene. Zato postoje napori da se odrede pune cijene one iš enja/zaga-enja kao i ošte enja prirodnog okoliša.

• Nažalost, pri tome se ne mogu uvijek to no odrediti svi troškovi, kao primjerice cijenaošte enja (uništavanja) ozonskog omota a.

476

• Da bi se poduzetnici potaknuli na ura unavanje pune cijene proizvoda, naj eš e seprimjenjuju sljede e mjere:

(a) propisi (npr. zakoni propisi, standardi, norme) i nadzor,(b) ekonomski instrumenti (npr. naknada za korištenje prirodnih bogatstava; naknada za

ispuštanje otpadne tvari/energije; namet za proizvode štetne za okoliš i to kod njihoveprimjene u proizvodnji, potrošnji i/ili ispuštanju/odlaganju – fosilna goriva, deterdženti,umjetna gnojiva, pesticidi i dr.; dozvola o visini one iš enja s kojima se može trgovati;financijska pomo ili subvencija i sl.).

477

• Time poduze a postupno pove avaju i svoju ekološku u inkovitost (ekou inkovitost), štopojednostavljeno ozna ava pove anje omjera koli ine sirovina za proizvod i koli ine otpadaproizvedene tokom proizvodnog postupka.

• U tom su smislu ilustrativni sljede i primjeri:

Kod Nippon Steel Corporation u proizvodnji jedne tone elika bilo je 1987. ispušteno 75 [%]manje sumporovih oksida i 90 [%] manje prašine nego 1970.;Od 1960. kemijska industrija Dow Chemical smanjila je proizvodnju opasnog otpada s 1

[kg] po 1 [kg] proizvoda na 1 [kg] otpada po 1 [t] proizvoda;U Njema koj je kemijska industrija od 1970. do 1987. smanjila ispuštanje teških metala za 60

do 90 [%], uz istodobno pove anje proizvodnje za 50 [%].

478

• Polaze i od nužnosti promjena na ina proizvodnje i op enitoposlovanja Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (engl.WBCSD – World Business Council for SustainableDevelopment) je 1992. utvrdio sedam to aka kojima se postižeekou inkovitost poduze a:

1. smanjiti uporabu sirovina za proizvode i usluge;2. smanjiti uporabu energije za proizvode i usluge;3. smanjiti rasipanje otrovnih tvari;4. pove ati recikliranje proizvoda;5. pove ati najviše mogu e održivu uporabu obnovljivih dobara;6. produžiti vijek trajanja proizvoda;7. pove ati mogu nost popravaka proizvoda.

• Navedene preporuke usmjeravaju proizvo a e na promjene ukorištenju sirovina kao i proizvodnih postupaka.

479

• Kao prvi primjer navode se iskustva Swiss Eternit Group (SEG) u proizvodnji azbestcementnih proizvoda.

• Sedamdesetih je godina prošlog stolje a utvr eno da radnici u pogonima s azbestomobolijevaju od fibroze (pretvaranje drugih tkiva u vezivna tkiva) te je bilo sve više dokazada se udisanjem azbestnih vlakana pove ava rizik od raka plu a. U SEG-ovoj podružnici uKostariki istraživanjem je utvr eno da se vlakna azbesta mogu zamijeniti mješavinomceluloze, recikliranog novinskog papira i rabljenih kutija za pakiranje banana. Noviproizvod je nazvan Plycem. Trebalo je uložiti 1.5x106 USD za istraživanja te još 3.7x106

USD za nabavu opreme u pogonu. Me utim, postignuto je smanjenje godišnjeg troškauvoza azbesta od 0.7x106 USD. Novo se gradivo pokazalo vrlo dobrim, uz mogu nostuporabe i kod namjena gdje se azbest cement prije nije koristio (npr. za pregradne zidoveu zgradarstvu). Proizvodnja i prodaja je porasla s 3x106 USD 1983. na 6x106 USD 1991.Tvrtka je 1993. uložila novih 1.5x106 USD za pove anje proizvodnje gradiva od Plycema.

480

• Drugi je primjer uklanjanje fosfata iz deterdženata za rublje. Naime, ve krajem šezdesetihgodina prošlog stolje a je utvr eno da zbog sadržaja fosfata u deterdžentima dolazi doeutrofikacije u jezerima i drugim vodnim ekosustavima s malom izmjenom vode. Stoga jetvrtka Henkel tako er krajem šezdesetih zapo ela s istraživanjima zamjene za fosfate udeterdžentima.

• Nakon uloženih 76.5x106 USD kroz desetlje e istraživanja Henkel je proizveo najboljuzamjenu za fosfate pod nazivom sasil.

• Usporedno, sedamdesetih godina SAD su donijele propise o ograni enju fosfata udeterdžentima. U Njema koj je 1984. dodatno ograni ena uporaba fosfata u deterdžentima,tako da je koli ina fosfata smanjena s 2.75x105 [t] u 1978. na ništa u 1991.

481

• I tre i je primjer smanjenja potrošnje energije u proizvodnji primjenom novih i iš ihtehnoloških postupaka (što zahtijeva dodatna ulaganja), odnosno pove anje energetskeefikasnosti usavršavanjem i pove anjem znanja poslovodstva i radnika.

• Tako grupacija Holder Bank, koja ima 24 podružnice u svijetu, godišnje proizvodi 4x107 [t]cementa, 4.2x107 [t] agregata te 1.1x107 [m3] betona. Troškovi energije za proizvodnjucementa iznosili su 40 – 50 [%] ukupnih troškova poslovanja. Voditelji tvrtke odlu ili susmanjiti potrošnju energije pove anjem energetske efikasnosti. Primjenom te ajeva zaosposobljavanje poslovodstva i radnika uz podršku novog informati kog sustava uspjelo seuz neznatna ulaganja godišnju potrošnju energije smanjiti za 13 [%]. Postojali su i programikojima bi se dostigla ušteda do 28 [%] godišnje, ali uz nešto ve a ulaganja kapitala.

482

5.2. NA ELA ODRŽIVOG RAZVOJA U GRADITELJSTVU

• Postoji više zna ajki graditeljskih djelatnosti kojeukazuju na mjesto i zna aj tih djelatnosti u procesuodrživog razvoja.

• Kao prvo, graditeljstvo je jedna od ljudskih djelatnostikoja se odvija neposredno u prirodnom okolišu, tako dakao posljedica tih djelatnosti mogu proiste i zna ajniutjecaji na stanje okoliša, uklju ivo promjene pojedinihekosustava od vodnih u kopnene i obrnuto.

• Druga je zna ajka graditeljskih tvorevina da serasprostiru na velikim površinama tla, prometnice icjevovodi ponekad i na stotine (pa i tisu e) kilometaraduljine, a gradovi pokrivaju površine od nekolikodesetaka do stotine etvornih kilometara.

• Nadalje, gra evine su dugotrajne tvorevine, od višedesetaka pa i stotine godina, a u posebnim slu ajevimaneke (poput rimskog akvedukta na podru ju Splita iSolina) upotrebljavaju se ve gotovo dvije tisu egodina.

483

• Jednom poreme eni i ošte eni ekosustavi trebaju dugo vremena, pa i mnogo uloženihsredstava i napora, kako bi se poboljšalo njihovo stanje. Uzme li se, kao potpuno teoretskiprimjer, potreba uklanjanja neke hidroelektrane, tada se vrijeme za rastavljanje i odvoženjestrojeva i opreme može izraziti danima. Za rušenje i odvoz gra evinskog materijala potrebnisu mjeseci, dok su za ponovno uspostavljanje kopnenog ekosustava, približno sli nogprijašnjemu, potrebna desetlje a.

• Može se zaklju iti da se utjecaji graditeljskih djelatnosti (i) zbivaju na velikim prostorima,(ii) da su dugotrajni te (iii) ine zna ajne promjene uvjeta staništa prirodnih ekosustava.

484

• Nadalje, vrlo se esto pod pojmom graditelja podrazumijevaju neposredniizvo a i radova na gra evinama, uklju ivo možda i projektante tihgra evina. Me utim, djelatnost je graditelja znatno šira, sa znatno ve omodgovornoš u za o uvanje okoliša.

• Naime, graditelji su uklju eni u pripremu strategija i programa gospodarskogi prostornog razvoja. Uz to, graditelji neposredno obavljaju poslove izradeurbanisti ke dokumentacije, izdavanja lokacijskih i gra evinskih dozvola.Graditelji tako er upravljaju mnogim, za život važnim, sistemima kao:cestovnim, željezni kim, hidrotehni kim, stambenim, komunalnim i drugim.U pojedinim gospodarskim granama graditelji održavaju gra evine usvrsishodnom stanju te esto puta o ispravnosti pojedinih gra evina ovisi idjelatnost pogona.

485

Dakako da dio navedenih i drugih poslova graditeljiobavljaju ili samostalno ili sve eš e u suradnji sastru njacima drugih struka. Naime, u posljednje jevrijeme sve složenije donositi odluke o upravljanjuprostorom te s tim u vezi zaštitom okoliša. Uformiranim skupinama stru njaka raznih zanimanjagraditelji sudjeluju u radu, a esto su i voditeljitakvih skupina.

• Pri tome je jedna od bitnih spoznaja da ne postoji isklju ivoststruke, ili jednostavnost rješenja. Napušten je uobi ajenipristup s ocjenom projekta temeljem jednog ili dva mjerila(kriterija).

• Prosudba prihvatljivosti rješenja, odnosno vrednovanjaprojekta obavlja se na temelju višekriterijske analize, pri emuje bitno da se kao mjerila koja zadovoljavaju ciljeve projektauklju e i mjerila za o uvanje okoliša kao i mjerila za zaštituzdravlja ljudi.

486

• Složenost pristupa rješenju, odnosno projektu, proizlazi iz potrebe procjene utjecaja na ukupanekosustav.

• S tim u vezi nužno je promatrati utjecaj za dugoro na razdoblja, uzimaju i u obzir da seekosustavi vremenski stalno mijenjaju (sukcesije). Kona no, granice utjecaja treba vrlo pažljivoodrediti. U na elu, utjecaj se rasprostire na mnogo širem prostoru od uobi ajenih umjetnihgranica koje su pretpostavljene projektom zahvata.

487

• Iz navedenoga slijede daljnje promjene u vezi s uobi ajenim pristupom planiranju pojedinihgraditeljskih zahvata. Promjene koje izazivaju graditeljski projekti nisu predmet samo pravnih iliupravnih postupaka nego i vrlo složenih socioloških postupaka. Uklju ivanje javnosti uodlu ivanje ve u najranijim razdobljima planiranja pojedinih zahvata, nužan je i koristanpostupak, kako bi se kasnije izbjegle mnoge nesuglasice.

• Zbog toga graditelji ne mogu svoje projekte ocjenjivati samo prema isplativosti zahvata.Brzina kojom e se vratiti uloženi kapital ne može biti odlu uju e mjerilo za donošenjeodluke o izvedbi projekta. Time graditelji ne smiju djelovati tako da itav okoliš podredesvom projektu.

488

• U postupcima upravljanja prostorom, odnosno u gospodarenju prirodnim bogatstvima, odgraditelja se o ekuje da, sukladno konceptu održivog razvoja:

• U fazi planiranja razmotre trase i/ili mjesta izgradnje, uzimaju i u obzir mogu složeniutjecaj na okoliš, kako onaj s obzirom na dulje razdoblje tako i s obzirom na širi prostor;• U fazi projektiranja primijene na ine ostvarivanja gra evine koji u cijelostizadovoljavaju o uvanje prirodnih ekosustava. U tom smislu treba primjenjivati one oblikegra evina koji možda prividno pove avaju troškove izgradnje, ali u ukupnim troškovimazaštite i o uvanja okoliša pokazuju povoljne ishode;• U fazi izvedbe gra evina primjenjuju na ine izgradnje i gra evne materijale koji nedovode do pogoršanja stanja okoliša u užem i širem prostoru. Posebnu pažnju trebausmjeriti na zaštitu kakvo e zraka, voda (naro ito podzemnih) te o uvanja tla od erozije,odnosno degradacije biljnih vrsta, a posebno šuma.

489

• Tako er, graditeljstvo je jedna od proizvodnihgrana u kojoj se troše znatne koli ine sirovina ienergije.

• Kao sirovine koriste se prirodna bogatstva kaošto su: kamen, pijesak, šljunak, glina, vapnenac,rude, drvo i druga.

• Tako su npr. za proizvodnju betona i asfalta, teizvedbu cestovnih zastora, potrebne velike koli-ine kamenog agregata (drobljenca). Procije-

njeno je da je tokom devedesetih godina pro-šlog stolje a bilo proizvedeno kamenogagregata: u SAD, 7.74 [t/stanovnik]; u Engle-skoj, 5.56 [t/stanovnik]; u Francuskoj, 2.45[t/stanovnik]. Uz to, procijenjeno je da od ukup-ne površine tla koje se koristi za gra evinskozemljište (urbanizaciju) oko 20 [%] zauzimajukamenolomi.

• Graditeljstvo troši i znatne koli ine drva. U istomprethodnom periodu je za potrebe graditeljstvabilo proizvedeno, odnosno posje eno u šuma-ma drvene gra e: crnogorice, 3.73x108 [m3];listopadne, 1.24x108 [m3]. Za navedenu koli inudrvene gra e bilo je potrebno posje i oko6x106 [ha] šuma.

490

• Daljnji zna ajan potroša sirovina, a i energije, je proizvodnja gra evinskih materijala. Ugraditeljstvu se kao gradiva naro ito koriste: cement, cigla, crijep, vapno, elik, bakar,olovo, staklo, boje te razni sintetski materijali.

• Izme u ostaloga, u graditeljstvu se troše znatne koli ine metala što svakako doprinosibržem smanjenju ukupno raspoloživih metala na Zemlji. Temeljem ukupne potrošnje metalau svijetu tokom 1990. procijenjeno je mogu e vrijeme korištenja, odnosno rezervi sljede ihmetala: bakra, 62 godine; cinka, 40 godina; olova, 36 godina; kositra, 28 godina.

• Tako er, graditeljstvo je veliki potroša sintetskih materijala. Procijenjena je potrošnjasintetskih materijala u Europi tokom 1992. na 5.1x106 [t], a tokom 2010. na 8x106[t].

491

• Potrebna energija za proizvodnju gra evinskih materijala može se procijeniti sukladnopodacima iz Nizozemske prema kojima je u 1990. za proizvodnju sljede ih gradiva potrošenoenergije: aluminija, 200 – 250 [GJ/t]; plastike, 50 – 100 [GJ/t]; bakra, više od 100 [GJ/t];nehr aju eg elika, više od 100 [GJ/t]; stakla, 12.25 [GJ/t], cementa, 5.8 [GJ/t]; vapna, 3 – 5[GJ/t]; cigle, 2 – 7 [GJ/t].

• Osim za proizvodnju gradiva, energija se u graditeljstvu troši za prijevoz, naj eš e cestama, ipogon gra evinskih strojeva na gradilištu.

• Neki od proizvoda graditeljstva, kao npr. zgrade, tako er su zna ajni potroša i energije zagrijanje i/ili hla enje te pripremu tople vode. Potrošnja ovisi o klimatskim prilikama, ali i ofizikalnim svojstvima gra evine, tj. izolaciji zidova, krovišta, prozora …

• Prema podacima iz Engleske, potrošnja energije u stambenim je zgradama iznosila 30 [%] odukupno proizvedene energije. Od toga je 60 [%] bilo potrebno samo za grijanje zgrada. Razlikau kvaliteti toplinske izolacije zgrade vidljiva je tako er iz engleskih podataka. Za grijanjeobiteljske stambene zgrade bilo je godišnje potrebno kod slabo toplinski izolirane zgrade 13 000[kWh], a kod dobro toplinski izolirane zgrade 4 000 [kWh].

• Stoga se danas energetski u inkovito projektirane zgrade razvrstavaju prema godišnjojpotrošnji energije na:

niskoenergetske zgrade, s godišnjom potrošnjom energije 40 [kWh/m2];pasivne zgrade, s godišnjom potrošnjom energije 15 [kWh/m2];nulenergetske zgrade, s godišnjom potrošnjom energije ~ 0 [kWh/m2] (razlika izme u godišnje

koli ine energije preuzete iz sustava javne elektroopskrbe i godišnje koli ine vlastitoproizvedene energije isporu ene u sustav javne elektroopskrbe).

492

• Na osnovu navedenog mogu e je odrediti temeljna na ela održivog razvoja i u graditeljstvu:

smanjiti (minimizirati) potrošnju (primarnih) prirodnih bogatstava, primjenom inovativnihtehnoloških rješenja, naro ito sirovina za proizvodnju gra evinskih materijala i energije,poticati uporabu sekundarnih sirovina i lokalnih gra evinskih materijala,promicati uporabu obnovljivih prirodnih bogatstava u odnosu na neobnovljive, vode i pritome ra una da kod onih obnovljivih izvora koji nisu vje ni (npr. voda, drvo, tlo) obroknjihovog obnavljanja uvijek bude ve i od obroka potrošnje (promatrano u istom periodu),pove ati (maksimizirati) energetsku u inkovitost gra evina, odnosno štedjeti energiju,primjenom energetski u inkovitih gra evinskih materijala, ure aja (opreme) i unaprije enimoblikovanjem gra evina, uz istodobno zadržavanje visokih standarda kvalitete gra evine,smanjiti (minimizirati) emisije – ispuštanje ili istjecanje tvari (u teku em, plinovitom ili krutomstanju) i/ili ispuštanje energije (buka, vibracije, zra enje, svjetlost, toplina) u okoliš, kojeimaju štetne u inke na ljudsko zdravlje i ekosustave, odnosno zaga uju sastavnice okoliša(zrak, vode, tlo), uklju uju i i upotrebu gra evinskih materijala koji imaju iste u inke,u postupcima gospodarenja gra evinskim otpadom primijeniti koncept 6R + 3E,izborom povoljnih lokacija, konstrukcija i gra evnih materijala smanjiti rizik od posljedicaprirodnih nepogoda (npr. poplava, potresa, požara),pove ati trajnost gra evina (sposobnost posjedovanja zahtijevane razine nosivosti iuporabljivosti u odre enom razdoblju),smanjiti (minimizirati) ukupne troškove gra evine,maksimalno osigurati zdravlje, poštovanje i kvalitetu življenja (udobnost i zadovoljstvoboravka, rada) korisnicima gra evina.

493

• Zaklju no istaknimo kako razvoj znanosti i tehnologije, te potreba uskla ivanja budu egagospodarskoga razvoja, uz o uvanje prirodnih bogatstava za budu e naraštaje, zahtijevajui odre ene promjene u naobrazbi stru njaka gra evinskih znanosti.

• Naime, od stru njaka graditelja ne o ekuje se samo poznavanje uskog specijalisti kogznanja, ve sagledavanje širih problema održivog razvoja, op ih promjena uvjeta života naZemlji, odnosa prema okolišu te s tim u vezi socioloških pitanja.

• Takvi su zahtjevi mogu i samo uz primjenu trajnog (cjeloživotnog) obrazovanja. Osimredovitog studija nužna je primjena dodatnog prijenosa znanja putem kratkih te ajeva,seminara i sl.

494

• U redovitom studiju graditelji moraju dobiti op a znanja o o uvanju i obnavljanjuprirodnog okoliša kako bi se svaka grana graditeljstva u svom djelovanju temeljila nana elima ODRŽIVOG RAZVOJA.

495

6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA

Zaštita i o uvanje okoliša nužan je uvjet ne samo održivog razvoja, ve na mnogim dijelovimaZemlje i jednostavnog preživljavanja ljudske zajednice.

Graditeljske djelatnosti po svojoj naravi bitno mijenjaju uvjete prirodnih staništa te uzrokuju višeili manje nepoželjne u inke na cjelokupan živi svijet.

Kako bi se zaštitili prirodni ekosustavi od daljnjih nepoželjnih promjena, pa u odre enimokolnostima i poboljšalo sadašnje stanje te o uvao okoliš i obnovljiva prirodna bogatstva zabudu e naraštaje, nužno je graditeljske zahvate uskladiti sa zaštitom okoliša i održivimrazvojem.

Tako er je potrebno ista i da treba izbjegavati zaštitne mjere okoliša kao dodatnu tehnologiju,ve okoliš štititi u postupku «razmišljanja». Stoga to mora biti na in svakodnevnog ponašanjasvakog pojedinca.

496

6.1. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA

Ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu:

(1) zaštita života i zdravlja ljudi,(2) zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te o uvanja

ekološke stabilnosti,(3) zaštita i poboljšanje kvalitete pojedinih sastavnica okoliša,(4) zaštita ozonskog omota a i ublažavanje klimatskih promjena,(5) zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza,(6) sprje avanje velikih nesre a koje uklju uju opasne tvari,(7) sprje avanje i smanjenje one iš enja (zaga enja) okoliša,(8) trajna uporaba prirodnih dobara,(9) racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije,(10) uklanjanje posljedica one iš enja (zaga enja) okoliša,(11) poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih

regeneracijskih sposobnosti,(12) ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje,(13) napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari,(14) održivo korištenje prirodnih dobara,(15) unaprje enje stanja okoliša i osiguravanja zdravog okoliša.

497

6.2. SUBJEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA

Uvjete za ostvarenje održivog razvoja i za provedbu prethodno navedenih ciljeva zaštiteokoliša u Hrvatskoj osiguravaju:

(1) Hrvatski sabor,(2) Vlada,(3) ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave,(4) županije i Grad Zagreb,(5) veliki gradovi, gradovi i op ine,(6) Hrvatska agencija za okoliš i prirodu te Fond za zaštitu okoliša i energetsku u inkovitost,(7) pravne osobe s javnim ovlastima,(8) osobe ovlaštene za stru ne poslove zaštite okoliša,(9) (pravne i fizi ke) osobe odgovorne za one iš ivanje (zaga ivanje) okoliša te druge

osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost,(10) udruge civilnog društva koje djeluju na podru ju zaštite okoliša,(11) gra ani (pojedinci), njihove skupine, udruge i organizacije.

498

Od navedenih subjekata zaštite okoliša poseban zna aj imaju:

Hrvatska agenciju za okoliš i prirodu, koja prikuplja i objedinjuje podatke i informacije ookolišu i prirodi, radi osiguravanja i pra enja provedbe politike zaštite okoliša i prirode,održivog razvoja te obavljanja stru nih poslova u vezi sa zaštitom okoliša i prirode (izme uostalog: uspostavlja, razvija, vodi i koordinira informacijske sustave okoliša i prirode uRepublici Hrvatskoj; izra uje i održava odgovaraju e baze podataka o okolišu i prirodi teosigurava uvjete za pristup informacijama o okolišu i prirodi, kojima raspolaže i kojenadzire; izra uje izvješ a o stanju okoliša i izvješ a o stanju prirode; priprema podatke zaizradu dokumenata i izvješ a u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvitkom). Dodatno,Agencija je i središnje državno informacijsko tijelo za koordinaciju izvješ ivanja iizvješ ivanje Europske komisije o provedbi pojedinih propisa zaštite okoliša i prirode teprovodi tu koordinaciju izvješ ivanja i izvješ ivanje.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku u inkovitost, koji obavlja poslove financiranjapripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sli nih aktivnosti u podru ju o uvanja,održivog korištenja, zaštite i unaprje ivanja okoliša te u podru ju energetske u inkovitosti ikorištenja obnovljivih izvora energije, promidžbu ciljeva i na ela zaštite okoliša radipostizanja sustavnog i cjelovitog o uvanja kvalitete okoliša, o uvanja prirodnih zajednica iracionalnog korištenja prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvoja teosiguravanja prava gra ana na zdrav okoliš.

Sredstva za financiranje djelatnosti Fonda osiguravaju se, sukladno na elu one iš iva(zaga iva ) pla a, iz naknada koje pla aju obveznici pla anja za zaštitu okoliša te iz drugihizvora sukladno posebnim propisima.

499

6.3. NA ELA ZAŠTITE OKOLIŠA

Osnovna na ela zaštite okoliša, prema kojima se provode mjere i postupci zaštite, jesu:

Na elo održivog razvoja – U cilju ostvarenja održivog razvoja, zahtjevi zaštite okolišamoraju biti uklju eni u utvr ivanju polazišta; u pripremu, usvajanje i provedbu strategija,planova, programa i propisa; te biti uklju eni u aktivnosti na svim podru jima gospodarskog,društvenog, socijalnog i kulturnog razvoja.

Na elo predostrožnosti – Pri korištenju okoliša treba u najve oj mogu oj mjeri štedljivokoristiti sastavnice okoliša i njima upravljati, vode i ra una o mogu ostima ponovnog korištenjaprirodnih i materijalnih dobara, sprje avanju one iš ivanja (zaga ivanja) okoliša, mogu emnastanku štete po okoliš i izbjegavanju stvaranja otpada.

Na elo o uvanja vrijednosti prirodnih dobara, biološke raznolikosti i krajobraza –Prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati o uvati na razini obujma i kakvo e kojine ugrožavaju zdravlje i život ovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet. Stoga nisudopušteni zahvati u okoliš koji mogu imati suprotni u inak.

500

Na elo zamjene i/ili nadomještaja – Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bimogao imati (prekomjeran) utjecaj na okoliš, potrebno je zamijeniti djelovanjem odnosnozahvatom koji predstavlja znatno manji rizik po okoliš.

Na elo otklanjanja i sanacije štete u okolišu na izvoru nastanku – Ako je šteta uokolišu nastala kao rezultat djelovanja ili propuštanja propisanog obaveznog djelovanjaoperatera (uprave tvrtke - fizi ka osoba, tijelo ili pravna osoba), oni su dužni otklonitiodnosno sanirati štetu u okolišu prvenstveno na izvoru nastanka.

Na elo cjelovitog (integralnog) pristupa – Svrha ovog na ela je spre avanje i/ilisvo enje rizika po okoliš na najmanju mogu u mjeru. Stoga ono podrazumijevaplaniranje, donošenje i provo enje odluka i mjera tako da se razmatraju cjelovita podru ja,kao i svi dijelovi okoliša te ukupnost njihovih me usobnih utjecaja i me usobnih utjecajapostoje ih i planiranih zahvata u okoliš.

Na elo suradnje - Održivi razvoj i zaštita okoliša postiže se suradnjom i zajedni kimdjelovanjem svih subjekata zaštite okoliša, svakog u okviru svoje nadležnosti iodgovornosti.

Na elo one iš iva (zaga iva ) pla a – One iš iva (zaga iva ) snosi troškovenastale one iš ivanjem (zaga ivanjem) okoliša, uklju uju i troškove procjene štete,troškove nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u okolišu.

501

Na elo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti – Javnost ima pravo pristupainformacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti te s njime povezane osobe,kao i pravo sudjelovanja u postupcima utvr ivanja polazišta, izrade i donošenja strategija,planova i programa, te izrada i donošenje propisa i op ih akata u vezi sa zaštitomokoliša.

Na elo poticanja - Prethodno navedeni subjekti zaštite okoliša, u skladu sa svojimnadležnostima, poti u aktivnosti u vezi sa zaštitom okoliša koje sprje avaju ili smanjujuone iš ivanje (zaga ivanje) okoliša, kao i zahvate u okoliš koji smanjuju uporabu tvari,sirovina i energije te manje one iš uju (zaga uju) okoliš ili ga iskorištavaju u dopuštenimgranicama.

Na elo prava na pristup pravosu u – Svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjevza informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen (bilodjelomi no ili u cijelosti), ili ako na njega nije odgovoreno na odgovaraju i na in, imapravo na sudsku zaštitu svojih prava. Tako er, u svrhu zaštite prava na zdrav život iodrživ okoliš te u svrhu zaštite okoliša, osoba koja u ini vjerojatnim svoj pravni interes iosoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata može, u skladu sazakonom, dokazati da joj je trajno narušeno pravo, ima pravo osporavati postupovnu imaterijalnu zakonitost odluka, ina i propusta tijela javne vlasti putem nadležnog tijela i/ilinadležnog suda, u skladu sa zakonom.

502

6.4. TEMELJNI DOKUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA

U svrhu održivog razvoja i zaštite okoliša u Hrvatskoj se, sukladno l. 50. Zakona o zaštitiokoliša (NN 80/13, 153/13 i 78/15), donose sljede i temeljni dokumenti:

(1) Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske,(2) Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske,(3) Program zaštite okoliša,(4) Strategija upravljanja morskim okolišom i obalnim podru jem,(5) Plan intervencija kod iznenadnog one iš enja mora,(6) Izvješ e o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj.

(1) Strategijom održivog razvoja dugoro no se usmjerava gospodarski i socijalni razvoj tezaštita okoliša prema održivom razvoju Države. Strategijom se utvr uju smjernicedugoro nog djelovanja definiranjem ciljeva i utvr ivanjem mjera za njihovo ostvarenje,uvažavaju i postoje e stanje i preuzete me unarodne obaveza. Donosi se svakih desetgodina, a iznimno i ranije.

(2) Plan zaštite okoliša odre uje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u Državi, a sadržiosobito: mjere i aktivnosti u podru ju zaštite okoliša, na in provedbe mjera, redoslijedostvarivanja mjera, rok izvršavanja, nositelje provedbe, projekte, procjenu sredstava zaprovedbu Plana te analizu troškova i koristi. Donosi se za razdoblje od osam godina, aizvršavanje Plana provjerava se za etverogodišnje razdoblje provedbe. Plan mora bitiusuglašen sa Strategijom.

503

(3) Programom zaštite okoliša se u skladu s podru nim (regionalnim) odnosno lokalnimposebnostima i obilježjima podru ja za koje se Program donosi, pobliže razra uju mjere izPlana koje se odnose na to podru je. Program se donosi za etverogodišnje razdoblje, a uroku od šest mjeseci nakon donošenja Plana.

(4) Strategija upravljanja morskim okolišom i obalnim podru jem dugoro no odre ujei usmjerava ciljeve upravljanja morskim okolišem na na elima održivog razvoja u skladu sukupnim gospodarskim, društvenim, socijalnim i kulturnim razvojem na podru ju Države.

(5) Planom intervencija od iznenadnog one iš enja mora utvr uju se aktivnosti i mjereza spremnost i za reagiranje na iznenadna one iš enja mora radi zaštite morskog okoliša iobalnog podru ja.

(6) Izvješ e o stanju okoliša donosi se za potrebe ostvarivanja ciljeva iz dokumenataodrživog razvoja i zaštite okoliša, strateških, planskih i programskih dokumenata vezanihza pojedine sastavnice okoliša i optere enja, kao i drugih dokumenata vezanih za zaštituokoliša te zbog cjelovitog uvida u stanje okoliša u Hrvatskoj. Izvješ e sadrži osobito:pregled ostvarivanja ciljeva Strategije i Plana, podatke o stanju okoliša u podru ju za kojese Izvješ e donosi, podatke o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš, ocjenu stanja, ocjenuu inkovitosti provedenih mjera, podatke o pra enju stanja okoliša i institucionalnomsustavu upravljanja okolišem te korištenju financijskih sredstava za zaštitu okoliša,procjenu potrebe izrade novih ili izmjena i dopuna postoje ih dokumenata te drugepodatke od zna enja za zaštitu okoliša. Donosi se za etverogodišnje razdoblje.

504

6.5. MJERE I POSTUPCI ZAŠTITE OKOLIŠA

Op enito se mjere i postupci (metode) za zaštitu okoliša, odnosno provo enja prethodnonabrojenih na ela, mogu podijeliti na:

(1) POLITI KI I SOCIOLOŠKI PRISTUP,(2) PRAVNE MJERE,(3) PLANIRANJE PROSTOROM,(4) GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE,(5) ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE,(6) INSTITUCIONALNE MJERE.

Ove mjere i postupci, sa svrhom da se smanje one iš enja (zaga enja) te poboljša i o uvakvaliteta okoliša, nužni su i na državnim i na me udržavnim razinama.

505

6.5.1. POLITI KI I SOCIOLOŠKI PRISTUP

Politi ki pristup rješavanju problema zaštite okoliša od izuzetne je važnosti.

Prije svega je nužno da postoji politi ka volja koja e se o itovati u obliku pisanihdokumenata, i to onih na regionalnoj, državnoj i me unarodnoj razini. Takvi dokumentimoraju sadržavati i sve nužne pravne, gospodarske i institucionalne odredbe zapostizanje ciljeva.

U našoj zemlji politi ka odluka o zaštiti okoliša izražena je odredbama Ustava RepublikeHrvatske (NN 56/90, 135/97,113/00, 28/01 i 76/10), a naro ito odre enjem lanka 69.Ustava prema kojemu «Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava pravogra ana na zdrav okoliš. Gra ani, država, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, usklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posve ivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode iljudskog okoliša».

506

Temeljem odredbi Ustava, Hrvatski sabor usvojio je 1992. Deklaraciju o zaštiti okoliša uRepublici Hrvatskoj (NN 34/92) u kojoj se, uz ostalo, naglašava da e RepublikaHrvatska «racionalno gospodariti tlom i šumama, provoditi mjere o uvanja kvalitetezraka, zaštititi sva izvorišta pitke vode, provesti neodložne mjere zaštite priobalja ipodmorja Jadrana, bdjeti nad o uvanjem spomeni ke kulturne baštine i temeljnihvrijednosti prirodnog nacionalnog blaga te prenijeti težište upravljanja otpadom smjera orijentiranih na posljedice na mjere orijentirane na uzroke….».

Politi ke su mjere esto ishod djelovanja javnog mnijenja. Naime, one iš enje okolišavrlo je ozbiljan sociološki problem. Zbog toga je posebno važno da se razborito odredeciljevi zaštite (kratkoro ni, dugoro ni), kako bi se uskladile želje i potrebe sa stvarnimmogu nostima. U protivnome se mogu posti i neželjeni u inci u javnosti.

507

Nadalje, vrlo je esto razina obrazovanja stanovništva glede tehnoloških znanja razmjernoniska. Zbog neznanja, a esto i zbog nedovoljne obaviještenosti, gra ani su zapravo protivgotovo svih novih zahvata u okoliš. Oni svoje ponašanje temelje na dotadašnjem na inu«o uvanja okoliša» te su nepovjerljivi prema obe anjima, misle i da e se i s novim mjeramapostupati na isti na in.

Nužno je stoga, kad se donose politi ke odluke, predvidjeti i na in obavješ ivanja javnosti osvim predvi enim radnjama, ali i troškovima vezanim za planirane djelatnosti, kao i svedobrobiti koje e se ostvariti.

508

Pravne se mjere temelje na politi kim odlukama.Obuhva aju zakonske i podzakonske propise(pravilnike, norme i dr.) koji se odnose na stanjeokoliša, nadzor nad ispuštanjem otpadnih tvari, kaoi na in pra enja stanja (motrenja) okoliša.

Zakonima se odre uju temeljna na ela i ciljeviprovo enja zaštite okoliša kao i nadzor nadprimjenom zakonskih odredbi.

6.5.2. PRAVNE MJERE

509

Primjenu pravnih mjera potrebno je stalno motriti te donositi izmjene i dopune, a sve uskladu sa stanjem okoliša, gospodarskih prilika te razvoja tehnologije.

Naime, valja istaknuti da stroge zakonske mjere zaštite okoliša mogu biti u odre enomrazdoblju neprimjereno optere enje gospodarskog razvoja nekog podru ja. Me utim,one iš eni dijelovi okoliša (zrak, tlo, voda …) postaju «pragovi ograni enja» razvojaodre enog podru ja.

510

U prethodno spomenutoj Deklaraciji o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj ujedno jesadržano i vrsto opredjeljenje Republike Hrvatske za izgradnju pravnog sustavasukladno me unarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojimae se u potpunosti osigurati (i) trajna, (ii) sustavna i (iii) u inkovita zaštita okoliša.

511

Kao rezultat toga opredjeljenja, u posljednjih jedesetak godina u Republici Hrvatskoj donijetznatan broj propisa relevantnih za zaštituokoliša, tablica 6.I, od kojih je posebno važanZakon o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13 i78/15).

512

Zakon o zaštiti okoliša temelji se na UstavuRepublike Hrvatske i osnovni je zakon o zaštiticjelokupnog okoliša.

Ovim se Zakonom utvr uju: ciljevi i na elazaštite okoliša i održivog razvoja, zaštitasastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecajaoptere enja, subjekti zaštite okoliša, dokumentiodrživog razvoja i zaštite okoliša, instrumentizaštite okoliša, pra enje stanja okoliša,informacijski sustav, osiguranje pristupainformacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti upitanjima okoliša, osiguranje prava na pristuppravosu u, odgovornost za štetu, financiranje iinstrumenti op e politike zaštite okoliša, uprava iinspekcijski nadzor.

Za graditelje su posebno zna ajne odredbeovog zakona koje se odnose na procjenuutjecaja zahvata na okoliš. Ovom se procjenomostvaruju na ela spre avanja, uskla ivanja iprilago avanja namjeravanog zahvata, gra e-nja, odnosno obnove gra evine i/ili obavljanjadjelatnosti s nosivim kapacitetom okoliša naodre enom podru ju.

513

Od ostalih se zakona po tematskim skupinama isti u još sljede i zakoni:

Zakon o prostornom ure enju i Zakon o gradnji,Zakon o održivom gospodarenju otpadom; Zakon o kemikalijama i Zakon o eksplozivnimtvarima,Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti i o uvanju kulturnih dobara,Zakon o zaštiti zraka,Zakon o vodama,Zakon o šumama; Zakon o poljoprivredom zemljištu i Zakon o sto arstvu,Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o slatkovodnom ribarstvu i Zakon o lovstvu,Zakon o energiji i Zakon o rudarstvu,Zakon o zaštiti od požara,Zakon o zaštiti od buke,Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i Zakon o zaštiti od neioniziraju eg zra enja,Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti na radu,Zakon o hrani.

514

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017.

515

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

3. PRIRODA, KRAJOBRAZ I BIOLOŠKA RAZNOLIKOSTNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE HRVATSKE ZARAZDOBLJE OD 2017. DO 2025. GODINE 72/17

02. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE 80/1303. ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 135/06 i 37/1304. ZAKON O GENETSKI MODIFICIRANIM ORGANIZMIMA 70/05, 137/09, 28/13 i 47/1405. PRAVILNIK O PROCJENI RIZIKA ZA NAMJERNO UVO ENJE GENETSKI

MODIFICIRANIH ORGANIZAMA U OKOLIŠ 136/06

06. PRAVILNIK O VRSTAMA STANIŠNIH TIPOVA, KARTI STANIŠTA, UGRO-ŽENIM I RIJETKIM STANIŠNIM TIPOVIMA TE O MJERAMA ZA O UVA-NJE STANIŠNIH TIPOVA

07/06

07. PRAVILNIK O STROGO ZAŠTI ENIM VRSTAMA 144/13 i 73/1608. PRAVILNIK O NA INU MOTRENJA OŠTE ENOSTI ŠUMSKIH EKOSUSTAVA 67/1009. PRAVILNIK O SADRŽAJU I OPSEGU PROCJENE RIZIKA ZA STAVLJANJE NA

TRŽIŠTE GMO ILI PROIZVODA KOJI SADRŽE I/ILI SE SASTOJE ILI POTJE-U OD GMO, METODOLOGIJA ZA IZRADU PROCJENE I UVJETIMA KOJE

MORAJU ISPUNJAVATI PRAVNE OSOBE ZA IZRADU PROCJENE RIZIKA

39/08

10. PRAVILNIK O PRIJELAZIMA ZA DIVLJE ŽIVOTINJE 05/0711. UREDBA O EKOLOŠKOJ MREŽI 124/13 i 105/1512. UREDBA O RAZINI GMO U PROIZVODIMA ISPOD KOJE PROIZVODI KOJI

SE STAVLJAJU NA TRŽIŠTE NE MORAJU BITI OZNA ENI KAO PROIZVODIKOJI SADRŽE GMO

92/08, 36/09 i 39/12

516

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

4. ZRAKNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA 130/11, 47/14 i 61/1702. PLAN ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVO E ZRAKA U REPUBLICI HRVAT-

SKOJ ZA RAZDOBLJE 2008. – 2011. GODINE 61/08

03. PRAVILNIK O MJERAMA ZA SPRE AVANJE EMISIJE PLINOVITIH ONE I-Š IVA A I ONE IŠ IVA A U OBLIKU ESTICA IZ MOTORA S UNUTAR-NJIM IZGARANJEM KOJI SE UGRA UJU U NECESTOVNE POKRTENESTROJEVE TPV 401 (IZDANJE 01)

04/14

04. PRAVILNIK O PRA ENJU KVALITETE ZRAKA 79/1705. PRAVILNIK O PRA ENJU EMISIJA ONE IŠ UJU IH TVARI U ZRAK IZ

NEPOKRETNIH IZVORA 129/12 i 97/13

06. PRAVILNIK O DOSTUPNOSTI PODATAKA O EKONOMI NOSTI POTROŠNJEGORIVA I EMISIJE CO2 NOVIH OSOBNIH AUTOMOBILA 120/07

07. PRAVILNIK O PRA ENJU EMISIJA STAKLENI KIH PLINOVA U REPUBLICIHRVATSKOJ 134/12

08. PRAVILNIK O UZAJAMNOJ RAZMJENI INFORMACIJA I IZVJEŠ IVANJU OKVALITETI ZRAKA 57/13

09. IZVJEŠ E O STANJU KAKVO E ZRAKA ZA PODRU JE REPUBLIKE HRVA-TSKE OD 2008. DO 2011. GODINE 95/13

10. UREDBA O UTVR IVANJU LOKACIJA POSTAJA U DRŽAVNOJ MREŽI ZATRAJNO PRA ENJE KAKVO E ZRAKA 04/02

11. PROGRAM MJERENJA KAKVO E ZRAKA U DRŽAVNOJ MREŽI ZA TRAJNOPRA ENJE KAKVO E ZRAKA 43/02

12. UREDBA O ODRE IVANJU PODRU JA I NASELJENIH PODRU JA PREMAKATEGORIJAMA KAKVO E ZRAKA 68/08

13. UREDBA O KAKVO I TEKU IH NAFTNIH DERIVATA 53/06 i 154/0814. UREDBA O KAKVO I BIOGORIVA 141/0515. UREDBA O RAZINAMA ONE IŠ UJU IH TVARI U ZRAKU 117/12 i 84/1716. UREDBA O GRANI NIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA ONE IŠ UJU IH TVARI

U ZRAK IZ NEPOKRETNIH IZVORA 87/17

17. UREDBA O PRA ENJU EMISIJA STAKLENI KIH PLINOVA, POLITIKE I MJERAZA NJIHOVO SMANJENJE U REPUBLICI HRVATSKOJ 5/17

18. UREDBA O TVARIMA KOJE OŠTE UJU OZONSKI SLOJ I FLUORIRANIMSTAKLENI KIM PLINOVIMA 92/12

19. UREDBA O DRAŽBI EMISIJSKIH JEDINICA STAKLENI KIH PLINOVA 19/1320. UREDBA O EMISIJSKIM KVOTAMA ZA ODRE ENE ONE IŠ UJU E TVARI

U ZRAKU U REPUBLICI HRVATSKOJ 108/13

517

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

5. VODE – MORENAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA 91/08

02. ZAKON O VODAMA 153/09, 130/11, 56/13, 14/14 i78/15

03. ZAKON O VODI ZA LJUDSKU POTROŠNJU 56/13, 64/15 i 104/17

04. ZAKON O FINANCIRANJU VODNOG GOSPODARSTVA 153/09, 56/13, 154/14, 120/16 i127/17

05. POMORSKI ZAKONIK 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i56/11

06. ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA 158/03, 100/04, 141/06, 38/09,123/11 i 56/16

07. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA 84/1008. DRŽAVNI PLAN MJERA ZA SLU AJ IZVANREDNIH I IZNENADNIH ONE IŠ-

ENJA VODA 05/11

09. PLAN INTERVENCIJA KOD IZNENADNIH ONE IŠ ENJA MORA 92/0810. PLAN UPRAVLJANJA VODNIM PODRU JIMA 66/1611. AKCIJSKI PROGRAM ZAŠTITE VODA OD ONE IŠ ENJA UZROKOVANOG

NITRATIMA POLJOPRIVREDNOG PORIJEKLA 15/13 i 22/15

12. PRAVILNIK O UPRAVLJANJU I NADZORU BALASTNIH VODA 128/1213. PRAVILNIK O ZAŠTITI MORSKOG OKOLIŠA U ZAŠTI ENOM EKOLOŠKO

- RIBOLOVNOM POJASU 47/08

14. PRAVILNIK O PARAMETRIMA SUKLADNOSTI I METODAMA ANALIZEVODE ZA LJUDSKU POTROŠNJU 125/13, 141/13 i 128/15

15. PRAVILNIK O GRANI NIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA OTPADNIH VODA 80/13, 43/14, 27/15 i 03/1616. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA UTVR IVANJU ZONA SANITARNE ZAŠTITE

IZVORIŠTA 66/11 i 47/13

17. PRAVILNIK O PRIRODNIM MINERALNIM, PRIRODNIM IZVORSKIM ISTOLNIM VODAMA 48/15

18. UREDBA O STANDARDU KAKVO E VODA 73/13, 151/14, 78/15 i 61/1619. UREDBA O KAKVO I MORA ZA KUPANJE 73/0820. UREDBA O KAKVO I VODE ZA KUPANJE 51/1421. ODLUKA O POPISU VODA I. REDA 79/1022. ODLUKA O ODRE IVANJU OSJETLJIVIH PODRU JA 81/10 i 141/15

518

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

7. RUDARSTVO I ENERGETIKANAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE 130/0902. ZAKON O RUDARSTVU 56/13 i 14/1403. ZAKON O ENERGIJI 120/12, 14/14, 95/15 i 102/1504. ZAKON O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE 80/13, 14/14 i 102/1405. ZAKON O ENERGETSKOJ U INKOVITOSTI 127/1406. ZAKON O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOU INKOVITOJ

KOGENERACIJI 100/15, 123/16 i 131/17

07. TEHNI KI PROPIS O SUSTAVIMA GRIJANJA I HLA ENJA ZRAKA 110/0808. TEHNI KI PROPIS O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I TOPLINSKOJ

ZAŠTITI U ZGRADAMA 128/15

09. PRAVILNIK O KORIŠTENJU OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE IKOGENERACIJE 88/12

10. PRAVILNIK O ORGANIZACIJI TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA 50/09 i 88/12

11. PRAVILNIK O ENERGETSKOM PREGLEDU ZGRADE I ENERGETSKOMCERTIFICIRANJU 88/17

12. PRAVILNIK O ZAHTJEVIMA ZA ENERGETSKU U INKOVITOST KU AN-SKIH ELEKTRI NIH HLADNJAKA, LEDENICA I NJIHOVIH KOMBINACIJA 135/05

13. PRAVIKNIK O OZNA AVANJU ENERGETSKE U INKOVITOSTI KU AN-SKIH URE AJA 130/07

6. ŠUMARSTVO, POLJOPRIVREDA I STO ARSTVONAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ŠUMAMA 140/05, 82/06, 129/08, 80/10,124/10, 25/12 i 94/14

02. ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU 39/13 i 48/1503. ZAKON O POLJOPRIVREDI 30/15

04. ZAKON O STO ARSTVU 70/97, 36/98, 151/03, 132/06 i14/14

05. ZAKON O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVA IMA TLA 163/03, 40/07 i 14/1406. ZAKON O BILJNOM ZDRAVSTVU 75/0507. ZAKON O ŠUMSKOM REPRODUKCIJSKOM MATERIJALU 140/05 i 14/1408. PRAVILNIK O ZAŠTITI POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA OD ONE IŠ ENJA 09/1409. PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI 19/16

519

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nasta-vak)

8. HRANANAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O HRANI 81/13 i 14/14

02. ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI I OZNA AVANJU EKOLOŠKIHPROIZVODA 139/10

03. ZAKON O HIGIJENI HRANE I MIKROBIOLOŠKIM KRITERIJIMA ZA HRANU 81/1304. ZAKON O INFORMIRANJU POTROŠA A O HRANI 56/1305. ZAKON O KONTAMINANTIMA 39/13

06. ZAKON O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TRVRDNJAMA TE HRANIOBOGA ENOJ NUTRIJENTIMA 39/13

07. ZAKON O HRANI ZA POSEBNE PREHRAMBENE POTREBE 39/13

08. ZAKON O PREHRAMBENIM ADITIVIMA, AROMAMA I PREHRAMBENIMENZIMIMA 39/13

09. ZAKON O ZAŠTI ENIM OZNAKAMA IZVORNOSTI, ZAŠTI ENIM OZNAKA-MA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA I ZAJAM ENO TRADICIONALNIM SPECI-JALITETIMA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

14/14

10. PRAVILNIK O HRANI PODVRGNUTOJ IONIZIRAJU EM ZRA ENJU 38/0811. PRAVILNIK O DEKLARACIJI I OZNA AVANJU EKOLOŠKIH PROIZVODA 10/07 i 64/0912. PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI BILJA I ŽIVOTINJA 1/1313. PRAVILNIK O MIKROBIOLOŠKIM KRITERIJIMA ZA HRANU 74/08 i 89/1014. PRAVILNIK O INFORMIRANJU POTROŠA A O HRANI 8/13

15. PRAVILNIK O VO NIM SOKOVIMA I NJIMA SLI NIM PROIZVODIMA NA-MIJENJENIH ZA KONZUMACIJU 48/13

16. PRAVILNIK O MEDU 53/15 i 47/17

17. PRAVILNIK O JAKIM ALKOHOLNIM PI IMA 61/09, 141/09, 86/11, 104/11 i 118/12

18. PRAVILNIK O PRERADI, PAKIRANJU, PRIJEVOZU I SKLADIŠTENJU EKO-LOŠKIH PROIZVODA 129/09

19. PRAVILNIK O MESNIM PROIZVODIMA 131/12

20. PRAVILNIK O ŽITARICAMA I PROIZVODIMA OD ŽITARICA 81/16

21. PRAVILNIK O MLIJEKU I MLIJE NIM PROIZVODIMA 64/1722. PRAVILNIK O DODACIMA PREHRANI 126/13

23. PRAVILNIK O MAKSIMALNIM RAZINAMA OSTATAKA PESTICIDA U I NAHRANI I HRANI ZA ŽIVOTINJE BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA 148/08, 49/09, 118/09 i 36/10

24. PRAVILNIK O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TVRDNJAMA 84/10, 113/11 i 42/13

520

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

9. RIBARSTVO I LOVNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O MORSKOM RIBARSTVU 62/1702. ZAKON O SLATKOVODNOM RIBARSTVU 49/05 i 14/1403. ZAKON O LOVSTVU 140/05, 75/09 i 62/17

04. PRAVILNIK O AKVAKULTURI 82/05, 59/09, 156/09, 53/10, 03/11i 149/11

05. PRAVILNIK O OBAVLJANJU GOSPODARSKOG RIBOLOVA NA MORU 63/10, 141/10, 148/10, 144/11 i55/13

06. PRAVILNIK O LOVOSTAJU 67/10, 87/10 i 97/1307. PRAVILNIK O SPORTSKOM I REKREACIJSKOM RIBOLOVU NA MORU 122/17

08. PRAVILNIK O SPORTSKOM RIBOLOVU U SLATKOVODNOM RIBARSTVU 82/05, 01/06, 139/06, 52/10,04/15, 59/15, 50/16 i 91/16

09. PRAVILNIK O GOSPODARSKOM RIBOLOVU U SLATKOVODNOMRIBARSTVU 82/05, 96/13 i 114/13

10. NAREDBA O ZAŠTITI RIBA I DRUGIH MORSKIH ORGANIZAMA 63/10, 68/10, 145/10, 18/12 i29/12

521

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa)

Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu

okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

10. OTPADNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE 130/0502. STRATEGIJA ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG OTPADA, ISTROŠENIH

IZVORA I ISTROŠENOG NUKLEARNOG GORIVA 125/14

03. ZAKON O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM 94/13 i 73/1304. PLAN GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE

2017. – 2022. GODINE 3/17

05. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM 117/1706. PRAVILNIK O NA INIMA I UVJETIMA ODLAGANJA OTPADA, KATEGORI-

JAMA I UVJETIMA RADA ZA ODLAGALIŠTA OTPADA 114/15

07. PRAVILNIK O TERMI KOJ OBRADI OTPADA 75/16

08. PRAVILNIK O GRA EVNOM OTPADU I OTPADU KOJI SADRŽI AZBEST 69/16

09. PRAVILNIK O AMBALAŽI I OTPADNOJ AMBALAŽI 88/15, 78/16 i 116/17

10. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM GUMAMA 113/16

11. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM VOZILIMA 125/15 i 90/1612. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MULJEM IZ URE AJA ZA PRO IŠ AVANJE

OTPADNIH VODA KADA SE MULJ KORISTI U POLJOPRIVREDI 38/08

13. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM ULJIMA 124/06, 121/08, 31/09, 156/09,91/11, 45/12 i 86/13

14. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNOM ELEKTRI NOM I ELEKTRONI-KOM OPREMOM 42/14, 107/14 i 139/14

15. PRAVILNIK O GOSPODARENJU POLIKLORIRANIM BIFENILIMA I POLIKLO-RIRANIM TERFENILIMA 105/08

16. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM OD ISTRAŽIVANJA I EKSPLOA-TACIJE MINERALNIH SIROVINA 128/08

17. PRAVILNIK O GOSPODARENJU BATERIJAMA I AKUMULATORIMA I OTPADNIMBATERIJAMA I AKUMULATORIMA 111/15

18. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MEDICINSKIM OTPADOM 50/1519. PRAVILNIK O NA INU POSTUPANJA SA ŽIVOTINJSKIM LEŠEVIMA I OTPA-

DOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA TE O NJIHOVU UNIŠTAVANJU 24/03

20. PRAVILNIK O NADZORU I KONTROLI PREKOGRANI NOG PRIJEVOZARADIOAKTIVNOG OTPADA I ISTROŠENOG GORIVA 11/13

21. PRAVILNIK O KATALOGU OTPADA 90/1522. UREDBA O UVJETIMA ZA POSTUPANJE S OPASNIM OTPADOM 32/9823. UREDBA O GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM 50/1724. UREDBA O UVJETIMA TE NA INU ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG

OTPADA, ISKORIŠTENIH ZATVORENIH RADIOAKTIVNIH IZVORA I IZVO-RA IONIZIRAJU EG ZRA ENJA KOJI SE NE NAMJERAVAJU DALJEKORISTITI

42/08

25. NAPUTAK O POSTUPANJU S OTPADOM KOJI SADRŽI AZBEST 89/0826. NAPUTAK O GLOMAZNOM OTPADU 79/15

522

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

11. BUKANAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE 30/09, 55/13, 153/13 i 41/1602. PRAVILNIK O NAJVIŠIM RAZINAMA BUKE U SREDINI U KOJOJ LJUDI RA-

DE I BORAVE 145/04

03. PRAVILNIK O DJELATNOSTIMA ZA KOJE JE POTREBNO PROVESTI MJEREZAŠTITE OD BUKE 91/07

04. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOMPROSTORU 156/08

05. PRAVILNIK O NA INU IZRADE I SADRŽAJU KARATA BUKE I AKCIJSKIHPLANOVA TE O NA INU IZRA UNA DOPUŠTENIH INDIKATORA BUKE 75/09 i 60/16

06. PRAVILNIK O UVJETIMA GLEDE PROSTORA, OPREME I ZAPOSLENIKAPRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU STRU NE POSLOVE ZAŠTITE ODBUKE

91/07

12. OPASNE I EKSPLOZIVNE TVARINAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O EKSPLOZIVNIM TVARIMA TE PROIZVODNJI I PROMETUORUŽJA 70/17

02. PRAVILNIK O RUKOVANJU OPASNIM TVARIMA, UVJETIMA I NA INUOBAVLJANJA PRIJEVOZA U POMORSKOM PROMETU, UKRCAVANJU IISKRCAVANJU OPASNIH TVARI, RASUTOG I OSTALOG TERETA U LUKA-MA, TE NA INU SPRJE AVANJA ŠIRENJA ISTEKLIH ULJA U LUKAMA

51/05, 127/10 i 34/13

03. PRAVILNIK O NA INU OZNA AVANJA EKSPLOZIVNIH TVARI 122/12, 51/13 i 47/1504. PRAVILNIK O OPREMI I ZAŠTITNIM SREDSTVIMA NAMIJENJENIM ZA

UPORABU U PROSTORIMA UGROŽENIM EKSPLOZIVNOM ATMOSFEROM 123/05

05. PRAVILNIK O TEHNI KIM ZAHTJEVIMA ZA EKSPLOZIVNE TVARI 146/05, 119/07 i 55/1306. PRAVILNIK O UVJETIMA I NA INU PROIZVODNJE EKSPLOZIVNIH TVARI 55/0907. PRAVILNIK O UVJETIMA I NA INU PROVEDBE SIGURNOSNIH MJERA KOD

SKLADIŠTENJA EKSPLOZIVNIH TVARI 26/09, 41/09 i 66/10

523

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

13. KEMIKALIJENAZIV POPISA NARODNE NOVINE BR.

01. NACIONALNA STRATEGIJA KEMIJSKE SIGURNOSTI 143/0802. ZAKON O PROVEDBI UREDBE (EZ) BROJ 1907/2006 EUROPSKOG PARLA-

MENTA I VIJE A EZ O REGISTRACIJI, EVALUACIJI, AUTORIZACIJI I OGRA-NI AVANJU KEMIKALIJA

53/08

03. ZAKON O KEMIKALIJAMA 18//1304. ZAKON O ODRŽIVOJ UPORABI PESTICIDA 14/1405. ZAKON O BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA 63/07, 35/08 i 56/1006. ZAKON O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVA IMA TLA 163/03 i 40/0707. PRAVILNIK O SKLADIŠTENJU OPASNIH KEMIKALIJA KOJE DJELUJU U

OBLIKU PLINA 91/13

08. PRAVILNIK O POSTOJE IM TVARIMA 61/0809. PRAVILNIK O OZNA AVANJU SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 11/07 i 19/1010. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PROIZVODNJE,

STAVLJANJA NA TRŽIŠTE I KORIŠTENJE OPASNIH KEMIKALIJA 99/13, 157/13 i 122/14

11. POPIS SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA KOJA IMAJU UPORABNU DOZVOLUZA PROMET I PRIMJENU U REPUBLICI HRVATSKOJ 84/06

12. POPIS BIOCIDNIH PRIPRAVAKA KOJIMA JE DANO ODOBRENJE ZA STA-VLJANJE NA TRŽIŠTE 15/16

13. POPIS AKTIVNIH TVARI ODOBRENIH ZA UPORABU U SREDSTVIMA ZAZAŠTITU BILJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 82/12

14. PRAVILNIK O MINERALNIM GNOJIVIMA 60/0715. PRAVILNIK O POPISU POSTOJE IH AKTIVNIH TVARI KOJE NISU DOPU-

ŠTENE U BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA90/08, 28/09, 36/10, 39/12 i 18/13

16. PRAVILNIK O POPISU POSTOJE IH AKTIVNIH TVARI DOPUŠTENIH U BIO-CIDNIM PRIPRAVCIMA 05/04

17. LISTA OTROVA IJA SE PROIZVODNJA, PROMET I UPORABA ZABRA-NJUJU 29/06

18. UPISNIK REGISTRIRANIH SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 94/12

524

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

14. POŽARI I ELEMENTARNE NEPOGODENAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD POŽARA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2022. GODINE 68/13

02. ZAKON O ZAŠTITI OD POŽARA 92/1003. ZAKON O ZAŠTITI OD ELEMENTARNIH NEPOGODA 73/9304. ZAKON O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU 174/04, 79/07 i 38/0905. ZAKON O VATROGASTVU 139/04, 174/04, 38/09 i 80/1006. PLAN ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA PODRU JU REPUBLIKE HRVATSKE 96/1007. PRAVILNIK O IZRADI PROCJENE UGROŽENOSTI OD POŽARA I TEHNOLOŠ-

KE EKSPLOZIJE 35/94, 110/05 i 28/10

08. PRAVILNIK O TEMELJNIM ZAHTJEVIMA ZA ZAŠTITU OD POŽARA ELEK-TROENERGETSKIH POSTROJENJA I URE AJA 146/05

09. PRAVILNIK O HIDRANTSKOJ MREŽI ZA GAŠENJE POŽARA 08/0610. PRAVILNIK O ODRŽAVANJU I IZBORU VATROGASNIH APARATA 101/1111. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA ISPITIVANJE UVEZENIH URE AJA ZA GAŠE-

NJE POŽARA 75/94 i 119/07

12. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD POŽARA KOD GRA ENJA 141/1113. PRAVILNIK O OTPORNOSTI NA POŽAR I DRUGIM ZAHTJEVIMA KOJE

GRA EVINE MORAJU ZADOVOLJITI U SLU AJU POŽARA 68/13

14. PRAVILNIK O ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA 26/03

525

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

15. IONIZIRAJU E I NEIONIZIRAJU A ZRA ENJA IELEKTROMAGNETSKA POLJA

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.01. ZAKON O RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI 141/13, 39/15 i 130/1702. ZAKON O ZAŠTITI OD NEIONIZIRAJU EG ZRA ENJA 91/1003. UREDBA O MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJU EG ZRA ENJA TE INTER-

VENCIJA U SLU AJU IZVANREDNOG DOGA AJA 102/12

04. PRAVILNIK O KONTROLI NUKLEARNOG MATERIJALA I POSEBNEOPREME 15/08

05. PRAVILNIK O MJERAMA RADIOLOŠKE I FIZI KE SIGURNOSTI IZVORA IO-NIZIRAJU EG ZRA ENJA 39/08

06. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJU EG ZRA-ENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S RADIOAKTIVNIM IZVORIMA 41/13

07. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJU IH ZRA-ENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S ELEKTRI NIM URE AJIMA KOJI

PROIZVODE IONIZIRAJU E ZRA ENJE41/13

08. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PRIMJENU IZVORA IONIZIRAJU EG ZRA E-NJA U MEDICINI I DENTALNOJ MEDICINI 89/13

09. PRAVILNIK O GRANICAMA OZRA ENJA 59/1310. PRAVILNIK O NA INU UKLANJANJA RADIOAKTIVNOG ONE IŠ ENJA,

ZBRINJAVANJU RADIOAKTIVNOG IZVORA, ODNOSNO PODUZIMANJASVIH DRUGIH PRIJEKO POTREBNIH MJERA RADI SMANJENJA ŠTETE ZALJUDE I OKOLIŠ ILI UKLANJANJA DALJNJIH RIZIKA, OPASNOSTI ILIŠTETA

53/08

11. PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA 146/1412. PRAVILNIK O PRA ENJU STANJA RADIOAKTIVNOSTI U OKOLIŠU 121/1313. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PROJEKTIRANJE, GRADNJU TE UKLANJANJE

GRA EVINA U KOJIMA SU SMJEŠTENI IZVORI IONIZIRAJU EG ZRA ENJAILI SE OBAVLJA DJELATNOST S IZVORIMA IONIZIRAJU EG ZRA ENJA

99/08

526

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

16. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAŠTITA NA RADUNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. PLAN ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE HRVATSKE 86/12

02. ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

150/08, 155/09, 71/10, 139/10,22/11, 84/11, 154/11, 12/12,70/12, 144/12, 82/13, 159/13,154/14, 70/16 i 131/17

03. ZAKON O LIJEKOVIMA 76/13 i 90/1404. ZAKON O ZAŠTITI NA RADU 71/14, 118/14 i 154/1405. ZAKON O ZAŠTITI PU ANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI 79/07, 113/08 i 43/0906. ZAKON O OGRANI AVANJU UPORABE DUHANSKIH PROIZVODA 125/08, 55/09, 119/09 i 94/1307. ZAKON O SANITARNOJ INSPEKCIJI 113/0808. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD IZLOŽENOSTI BUCI NA RADU 46/0809. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU NA PRIVREMENIM ILI POKRETNIM GRA-

DILIŠTIMA 51/08

10. PRAVILNIK O GRANI NIM VRIJEDNOSTIMA IZLOŽENOSTI OPASNIM TVA-RIMA PRI RADU I O BIOLOŠKIM GRANI NIM VRIJEDNOSTIMA 13/09 i 75/13

11. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU PRI RU NOM PRENOŠENJU TERETA 42/0512. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU ZA MJESTA RADA 29/1313. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI BIOLOŠ-

KIM AGENSIMA NA RADU 155/08

14. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI VIBRA-CIJAMA NA RADU 155/08

15. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA ZBOG IZLOŽENOSTI OPASNIMKEMIKALIJAMA NA RADU 91/15

16. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOMPROSTORU 156/08

17. POPIS HRVATSKIH NORMI ZA OSOBNU ZAŠTITNU OPREMU 110/0918. LISTA ZARAZNIH BOLESTI IJE JE SPRE AVANJE I SUZBIJANJE OD INTE-

RESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU 60/14

527

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

17. PROMET I PRIJEVOZNAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA PROMETNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDO-BLJE OD 2014. DO 2030. GODINE 131/14

02. STRATEGIJA RAZVITKA RIJE NOG PROMETA U REPUBLICI HRVATSKOJ(2008. – 2018.) 65/08

03. NACIONALNI PROGRAM SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKEHRVATSKE 2011. – 2020. 59/11

04. ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU 82/1305. ZAKON O SIGURNOSTI I INTEROPERABILNOSTI ŽELJEZNI KOG PROMETA 82/1306. ZAKON O ZRA NOM PROMETU 69/09, 84/11 i 92/1407. ZAKON O PLOVIDBI I LUKAMA UNUTARNJIH VODA 109/07, 132/07, 51/13 i 152/14

08. ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA 158/03, 100/04, 123/11, 141/06,38/09, 123/11

09. ZAKON O CESTAMA 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i92/14

10. ZAKON O ŽELJEZNICI 94/13, 48/13 i 73/17

11. ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15i 108/17

12. ZAKON O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI 79/0713. ZAKON O POSTUPNOM ISKLJU ENJU IZ PLOVIDBE TANKERA BEZ DVO-

STRUKE OPLATE 48/04

14. ZAKON O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ 65/09, 26/11 i 14/1415. PRAVILNIK O NA INU PRIJEVOZA OPASNIH TVARI U CESTOVNOM

PROMETU 53/06

16. PRAVILNIK O IZVANREDNOM PRIJEVOZU 119/0717. PRAVILNIK O ODRŽAVANJU CESTA 90/1418. PRAVILNIK O TEHNI KOM ODRŽAVANJU VODNIH PUTOVA 62/09 i 136/1219. PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU I OTVARANJU PLOVNIH PUTOVA NA

UNUTARNJIM VODAMA 09/06, 66/14 i 81/15

20. PRAVILNIK O PLOVIDBI NA UNUTARNJIM VODAMA 138/15

21. PRAVILNIK O BRODICAMA I JAHTAMA 27/05, 57/06, 80/07, 03/08, 18/09,56/10, 97/12 i 137/13

22. PRAVILNIK O AERODROMIMA 58/1423. UREDBA O PRISTANIŠTIMA UNUTARNJIH VODA 134/0824. ODLUKA O RAZVRSTAVANJU JAVNIH CESTA 103/17

528

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

18. PROSTORNO URE ENJE, GRADITELJSTVO I GEODEZIJANAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJ REPUBLIKE HRVATSKE 106/1702. PROGRAM PROSTORNOG URE ENJA REPUBLIKE HRVATSKE 50/99 i 96/1203. NACIONALNI PROGRAM DEMOGRAFSKOG RAZVITKA 24/9604. ZAKON O PROSTORNOM URE ENJU 153/13 i 65/1705. ZAKON O GRADNJI 153/13 i 20/1706. ZAKON O POSLOVIMA I DJELATNOSTIMA PROSTORNOG URE ENJA I

GRADNJE 78/15

07. ZAKON O DRŽAVNOJ IZMJERI I KATASTRU NEKRETNINA 16/07, 152/08, 124/10, 56/13,121/16 i 09/17

08. ZAKON O GRA EVNIM PROIZVODIMA 76/13, 30/14 i 130/17

09. TEHNI KI PROPIS O GRA EVNIM PROIZVODIMA 33/10, 87/10, 146/10, 81/11,130/12, 81/13, 136/14 i 119/15

10. PRAVILNIK O STRU NOM NADZORU 43/1511. PRAVILNIK O GEODETSKOM PROJEKTU 12/1412. PRAVILNIK O KATASTRU VODOVA 29/1713. UREDBA O INFORMACIJSKOM SUSTAVU PROSTORNOG URE ENJA 115/15

19. GOSPODARSTVONAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU 26/03, 82/04, 38/09, 79/09,49/11, 144/12 i 147/14

20. KULTURNA BAŠTINANAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI I O UVANJU KULTURNIH DOBARA69/99, 151/03, 157/03, 88/10,61/11, 25/12, 136/12, 152/14 i98/15

21. NORMIZACIJA, MJERITELJSTVO I PATENTINAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O NORMIZACIJI 80/1302. ZAKON O MJERITELJSTVU 74/1403. PRAVILNIK O MJERNIM JEDINICAMA 88/15

04. ZAKON O PATENTU 173/03, 87/05, 76/07, 30/09,128/10, 45/11, 76/13 i 85/13

05. ISO 14000 – SERIJA NORMI VEZANIH ZA UPRAVLJANJE U PODRU JUZAŠTITE OKOLIŠA -

529

Tako er, donošenjem drugih zakona i podzakonskih propisa kojima se reguliraju pitanja uodnosu na druge sastavnice okoliša, a koje su pripremila i izradila za to nadležna tijelaministarstava i državne uprave, osigurava se potpunija zaštita pojedinih sastavnica okoliša.

530

Zaklju no istaknimo kako su sastavni dio pravnog sustava Republike Hrvatske, i odposebne važnosti za zaštitu okoliša, brojni me unarodni pravni ugovori (konvencije,protokoli i sporazumi), budu i da je Republika Hrvatska stranka ve eg broja me unarodnihugovora iz podru ja o uvanja i zaštite okoliša.

Provode i te ugovore države nastoje djelovati sustavno, planski i koordinirano u razvojume unarodnog prava iz podru ja zaštite okoliša.

531

6.5.3. PLANIRANJE PROSTOROM

Planiranje prostorom omogu ava razboritu zaštitu okoliša.

Polaze i od injenice da je «bolje sprije iti nego lije iti», mogu e je ve pri planiranjuodre ene djelatnosti u prostoru procijeniti odgovaraju i utjecaj na stanje kakvo e okoliša.Temeljem takvih procjena nužno je propisati zaštitne mjere, uklju ivo i promjenu mjestarazmatrane djelatnosti u dijelove manje osjetljivog okoliša.

Kako bi se uskladili vrlo razli iti probici pojedinih gospodarskih grana sa zaštitom io uvanjem kvalitete okoliša, svrsishodno je primjenjivati cjelovito ili sveobuhvatno(integralno) planiranje pojedinih ve ih podru ja (npr. slivova vodnih sustava).

532

Sveobuhvatnim planiranjem omogu ava se uskla ivanje višestrukih ipreklapaju ih probitaka pojedinih sektora (npr. gospodarskih grana) narazuman na in, uz o uvanje i zaštitu okoliša, ime se ujedno osigurava inajve a društvena i gospodarska dobit za sadašnje i budu e generacije.

Time je o ito kako se temeljne postavke planiranja prostorom morajuuskladiti s na elima održivog razvoja. Planiranje koje se bazira nasektorskom pristupu, a ne uzima u obzir sveukupan utjecaj na prirodnabogatstva nije razumno. Na taj na in nije mogu e sprije iti one iš enje(zaga enje) sastavnih dijelova okoliša (zraka, tla, voda …) kao nigubitak prirodnih bogatstava.

Drugim rije ima, integralno planiranje pojedinim podru jima nužno jekao temelj, odnosno preduvjet, ostvarenja održivog razvoja i timespre avanja one iš enja (zaga enja) i otklanjanje ošte enja okoliša.Ujedno, da bi sveobuhvatno planiranje prostorom bilo usmjereno kodrživom razvoju odre enog podru ja, ono je odre eno i kao postupakupravljanja okolišem na prihvatljiv na in.

533

Stalnim pra enjem stanja okoliša, kao i izvora one iš enja (zaga enja), mogu e je donositiupravlja ke odluke o u inkovitosti predvi enih mjera zaštite te potrebu uvo enja dodatnihpostupaka za poboljšanje i o uvanje pojedinih ekosustava.

Integralno planiranje podru jima temelji se na sljede im na elima:

utvr ivanje bogatstva koja se mogu iskorištavati, bez njihovog ošte enja i/ili osiromašenja(umanjenja),o uvanje i obnavljanje ošte enih dijelova okoliša za postoje e i/ili nove namjene,odre ivanje odre ene razine korištenja ili zahvata tako da se ne ugrozi kvaliteta okoliša,o uvanje biološke raznolikosti i krajobraznih vrijednosti razmatranih ekosustava,smanjenje rizika, posebice kod osjetljivih dijelova okoliša,održavanje prirodnih dinami kih procesa, uz spre avanje nepoželjnih utjecaja.

534

U postupku integralnog planiranja prostorom donošenje odlukase obavlja kroz Integralni plan koji obuhva a:

(a) pokretanja postupka,(b) izradu Plana,(c) usvajanje Plana,(d) provedbu Plana.

535

Kod integralnog planiranja prostorom koriste se odgovaraju a sredstva i tehnikeod kojih se posebice preporu uju:

(1) baze (banke) podataka,(2) informacijski sustav okoliša i prirode,(3) procjena nosive, prihvatne ili prijemne sposobnosti (kapaciteta) okoliša,(4) procjena utjecaja na okoliš,(5) analiza rizika,(6) analiza troškova – koristi (dobrobiti).

536

(1) Baze podataka su vrlo bitno sredstvo u postupku planiranja prostorom.

Tokom itavog postupka planiranja nekog podru ja potrebno je prikupiti i obraditi podatke o(i) meteorološkim, (ii) klimatološkim, (iii) hidrološkim, (iv) hidrogeološkim, (v) geološkim,(vi) hidrauli kim, (vii) geotehni kim, (viii) seizmološkim, (ix) pedološkim, (x) biološkim(bioekološkim) i (xi) krajobraznim obilježjima okoliša.

Tako er, baze podataka sadrže prikupljene i obra ene spoznaje o postoje im društvenimaktivnostima: (xii) sociološkim, (xiii) gospodarskim, (xiv) prometnim i (xv) podatke okomunalnoj infrastrukturi.

Na osnovi toga baze podataka omogu uju:

(a) utvr ivanje sadašnjeg stanja prostora temeljem bitnih (relevantnih) pokazatelja,(b) predvi anje (simuliranje) raznih rješenja razvoja nekog podru ja s utvr ivanjem utjecaja

na odre ene dijelove okoliša, posebice one osjetljive,(c) pra enje stanja okoliša, odnosno skupljanje i analizu povratnih informacija o utjecaju

primijenjenih planova i programa.

537

Jedno od zasigurno najviše korištenihsredstava upravljanja bazom podataka jegeografski informacijski sustav (GIS).

GIS je poseban oblik baze podataka kodkojeg se obradom geografskih podataka nakartama prikazuju društveno – gospodarski iostali podaci o okolišu u jedinstvenomsustavu.

GIS omogu ava i prostornu raš lambupojedinih pokazatelja tokom vremena.Tako er, postoji i mogu nost dobivanjatrenutnog odgovora u prostoru uslijedpromjene bilo kojeg parametra.

Na slici 6.1. je u svojstvu primjera prikazanakarta korištenja zemljišta na podru ju slivaButonige (Istra) dobivene pomo u GIS-a.

Slika 6.1. Na in korištenja zemljišta napodru ju sliva Butonige dobiven pomo u GIS-a

538

(2) Informacijski sustav okoliša i prirodeje niz me usobno informacijski povezanihelektroni kih baza podataka i izvorapodataka o stanju okoliša i prirode,optere enjima pojedinih sastavnica okoliša,prostornim obilježjima i drugim podacima iinformacijama važnim za pra enje stanjaokoliša i prirode na nacionalnoj razini.

Uspostavlja se sa svrhom cjelovitog upra-vljanja okolišom i prirodom i/ili pojedinihsastavnica okoliša i prirode, odnosnooptere enjima, te u svrhu izrade i pra enjaprovedbe dokumenata održivog razvoja izaštite okoliša i prirode.

539

(3) Nosiva sposobnost okoliša, kako je definirano u to ki 5.1. Okolišnaodrživost i održivi razvoj, ozna ava dopušteno optere enje okolišamaksimalnim brojem korisnika popra eno odre enim djelatnostima,iskorištavanjem resursa te odlaganjem otpada, koje u neograni enomperiodu može podnijeti prirodni ili umjetni okoliš, a da se ne ugrozinjegova stabilnost, tj. da ne do e do smanjenje njegovih prirodnihvrijednosti (degradacije) i ugrožavanja ljudskog zdravlja.

Npr. to može biti procjena turisti kog kapaciteta nekog podru ja. Kodtoga se utvr uje najve i broj turista koje to podru je može primiti u bilokoje vrijeme, a da se ne poremeti fizi ka, gospodarska ili sociokulturnaokolina.

Tako er, kod npr. ispuštanja otpadne tvari u prijemnik (zrak, tlo, vodu)prihvatna sposobnost može biti odre ena obrokom unosa odre enogzaga ivala, kojim se ne prekora uje propisana norma kvalitete okoliša zaodre enu namjenu (cilj).

Time se koncepcija nosive sposobnosti okoliša zasniva na prou avanju imjerenjima sposobnosti ekosustava da npr. prihvati neku djelatnost kojazauzima prostor i koja troši prirodna bogatstva, da nepovratno prihvatiotpad, odnosno neko opasno zaga ivalo, ili da isto pretvori u neopasanoblik, a da trajno ne nastane šteta za taj ekosustav.

Za procjenu nosivog kapaciteta okoliša primjenjuje se matemati komodeliranje, od jednostavnijih do vrlo složenih modela s velikim brojempromjenjivih veli ina (varijabli).

540

(4) Procjena utjecaja na okoliš sastoji se od:

(a) strateške procjene utjecaja (Strategije, Plana i Programa)na okoliš,

(b) procjene utjecaja zahvata na okoliš.

(a) Strateška procjena utjecaja na okoliš je postupak kojim seprocjenjuju vjerojatno zna ajniji utjecaji na okoliš koji mogunastati provedbom Strategije, Plana ili Programa (vidi to ku6.4).

Strateškom procjenom stvara se osnova za promicanjeodrživog razvoja kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša(tla, zraka, vode i mora) u Strategije, Planove i Programepojedinih podru ja, odnosno za poznavanje mogu ihzna ajnijih utjecaja koje bi Strategija, Plan i Program svojomprovedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata uokoliš pružaju se okviri djelovanja i daje se mogu nostuklju ivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenjeodluka.

Stoga se strateška procjena provodi tokom izrade nacrtaprijedloga Strategije, Plana ili Programa, dakle prije utvr ivanjakona nog prijedloga i upu ivanja u postupak donošenja.

541

(b) Procjena utjecaja zahvata na okoliš je procjena mogu ih zna ajnih utjecaja na okolišplaniranog (pojedina nog) zahvata (npr. tvornice, sanitarne deponije, prometnice i sl.).

Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje utjecaj zahvata naokoliš, tako da se utvr uju mogu i izravni i neizravni utjecaji zahvata na tlo, vodu (more),zrak, šume, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu i kulturnubaštinu, uzimaju i u obzir i njihove me uodnose.

Procjena utjecaja zahvata na okoliš treba osigurati ostvarenje na ela predostrožnosti u ranojfazi planiranja zahvata, kako bi se utjecaji zahvata sveli na najmanju mogu u mjeru i postiglanajve a mogu a o uvanost kvalitete okoliša.

Ova se procjena provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijskedozvole za provedbu zahvata.

542

(5) Analiza rizika obuhva a:

(a) procjenu rizika,(b) upravljanje rizikom,(c) informiranje o rizicima.

543

(a) Procjena rizika za okoliš obuhva a:

(a1) procjenu rizika za ljudsko zdravlje,(a2) procjenu rizika za ekosustave.

Rizik za ljudsko zdravlje kao i za ekosustave postoji u slu aju kad:

djeluju e sredstvo/sila (uzro nik) ima bitnu sposobnost izazivanja štetnih u inaka;izloženik (pojedini organizam, vrsta ili ekosustav) je u dodiru s djeluju imsredstvom/silom (uzro nikom) dovoljne jakosti kroz duže vrijeme.

544

Kod obiju procjena rizika (za ljudsko zdravlje i za ekosustave) temeljem raspoloživihpodataka ocjenjuje se i predvi a:

(i) kvantitativna procjena rizika,(ii) kvalitativna procjena rizika.

(i) Kvantitativna procjena rizika je broj ani opis neželjenih posljedica izražen svjerojatnoš u štetnog u inka, kao npr. 90 [%]-tna vjerojatnost da e do i do smanjenjabroja ribljih vrsta za 50 [%].

545

(ii) Kvalitativna procjena rizika je nebroj ani opis neželjenih posljedica nekog štetnogu inka izražen kategorijom rizika, kao npr. slab, umjeren i jak ili npr. nikakav, mali,mogu i i zna ajan, slika 6.2.

Slika 6.2. Kvantitativna procjena rizika mogu eg štetnog u inka

Ova se procjena rizika esto koristi kod utvr ivanja problema kako bi se izbjeglinevažni utjecaji te se pažnja usredoto ila na bitne probleme.

546

(a1) Procjenom rizika za ljudsko zdravlje razmatra se vjerojatnostizazivanja tumora (karcinoma), otrovnih i živ anootrovnih (neurotoksi nih)u inaka tokom razvoja i života organizma.

547

U okviru provedbe procjene rizika za ljudsko zdravlje esto puta je svrsishodno i utvr ivanjerazmjernog rizika u cilju utvr ivanja razine opasnosti za ljudsko zdravlje, slika 6.3.

Slika 6.3. Razmjeran rizik za ljudsko zdravlje

548

(a2) Procjenom rizika za okoliš razmatra se u inak na organizam, životnu zajednicu iliitav ekosustav.

549

(b) Upravljanje rizikom podrazumijeva djelovanja kojima sesmanjuje rizik i predvi aju rješenja za uravnoteženje mogu egrizika i gospodarskog napretka.

Kako bi se smanjile ili sprije ile mogu e posljedice opasnosti(uvjeta ili doga aja koji predstavljaju pogibelj za ljude i okoliš),potrebno je primjenjivati postupke upravljanja rizikom tokomitavog postupka integralnog planiranja prostorom.

(c) Informiranje o rizicima se odnosi na obavještavanjejavnosti o preostalim rizicima koji se ne spre avaju predvi e-nim ili utvr enim mjerama, a u cilju boljeg prilago avanjaodnosno suo avanja pojedinaca ili zajednica s preostalimrizicima.

550

(6) Analiza troškova - koristi provodi se u cilju procjene troškova i koristi kako sgospodarskog tako i s motrišta zaštite okoliša.

To je potrebno kod donošenja odluke o prihvatljivosti nekog zahvata u okoliš, budu ida veliki broj zahvata i/ili djelatnosti zahtijeva znatne troškove za zaštitu okoliša, akorist od zaštitnih mjera ostvaruje se u dalekoj budu nosti.

551

Kada se radi o procjeni troškova i koristi nekog proizvodnog pogona, tada se razmjernojednostavno procjenjuju troškovi i koristi. Me utim, kad se radi o procjeni mogu e štetekoju odre eni zahvat i/ili djelatnost izaziva u okolišu te zaštitnih mjera kojima sespre avaju takvi neželjeni u inci, procjena troškova i koristi postaje tada vrlo složena.

Treba napomenuti kako je u nekim slu ajevima odluku o poduzimanju zahvata mogu edonijeti i samo na temelju razlike u troškovima. Primjenjuje se kad su razlike u mogu imkoristima zanemarive. Tada se odluka može donijeti samo na temelju analize troškovadvaju ili više rješenja.

552

Usprkos poteško a koje prate primjenu analize troškova - koristi kod razmatranjazaštite okoliša, ipak je razumno primjenjivati ovaj na in, kao i druge postupke oprihvatljivosti planiranog zahvata/djelatnosti prije donošenja kona ne odluke.

553

Analizu troškova – koristi naro ito treba primijeniti kod planiranja izvedbe velikihinfrastrukturnih gra evina, kao što su npr. vodoopskrbni sustavi, sustavi odvodnje,odlagališta otpada, prometnice, postrojenja za proizvodnju energije i dr.

554

U postupcima planiranja prostorom posebno su zna ajni sljede i dokumenti:

Strategija prostornog razvoja (države),Program prostornog ure enja (države),Strategija zaštite okoliša (države),Strateška studija,Studija utjecaja zahvata na okollš.

555

Strategija prostornog razvoja (države) odre uje dugoro ne ciljeve prostornog razvoja iplaniranja u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvitkom (države).

Strategija je temeljni dokument prostornog ure enja (države) i predstavlja osnovu zadonošenje odluka u svezi zahvata u prostoru te izradu prostornih planova užih prostornihcjelina i planova na lokalnoj razini.

Program prostornog ure enja (države) sadrži mjere i djelatnosti za provedbu Strategijeprostornog ure enja (države).

Izme u ostalog Program sadrži ciljeve razvoja, mjerila i smjernice za ure enje prostornihcjelina te odre uje osnovu za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora.

Strategija zaštite okoliša (države) odre uje dugoro ne ciljeve gospodarenja okolišem,ovisno o gospodarskom, društvenom i kulturnom razvitku (države).

Strategija sadrži osobito procjenu stanja okoliša, mjerila za provo enje zaštite okoliša kao iizvore i procjenu potrebnih sredstava za provo enje mjera zaštite okoliša.

556

Strateška studija se izra uje u postupku provedbe Strateške procjene utjecaja (Strategije,Plana i Programa) na okoliš.

Strateškom studijom se odre uju, propisuju i procjenjuju o ekivani zna ajni u inci na okoliškoje može uzrokovati provedba Strategije, Plana ili Programa i razumne alternative vezaneza zaštitu okoliša koje uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat te Strategije, Plana ili Programa.

Studija utjecaja zahvata na okoliš izra uje se kao stru na podloga za procjenu mogu ihzna ajnih utjecaja planiranog zahvata na okoliš.

Studija se izra uje u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijskedozvole * za provedbu planiranog zahvata ili drugog odobrenja za planirani zahvat za koji nijeobavezno izdavanje lokacijske dozvole.

* Lokacijska dozvola – dozvola za planirani zahvat u prostoru u pisanom obliku kojom seodre uju lokacijski uvjeti **. Izdaje se temeljem provedbe jedinstvenog postupka kako jepropisano odredbama Zakona o prostornom ure enju.

** Lokacijski uvjeti – kvalitativni i kvantitativni uvjeti i mjere za provedbu planiranog zahvata uprostoru koji se na temelju prostornog plana i posebnih propisa odre uju lokacijskomdozvolom (ili gra evinskom dozvolom).

Studija obuhva a (a) sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise utekstualnom i grafi kom obliku, (b) prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i (c) mjere zaštiteokoliša u odnosu na zahvat te po potrebi (d) program pra enja stanja okoliša.

557

U Hrvatskoj su prve Studije utjecaja (zahvata) na okoliš izra ivane još 1984., temeljemtadašnjeg Pravilnika o izradi studija o utjecaju na okoliš (NN 31/84 i 14/90).

Danas se Studije utjecaja zahvata na okoliš izra uju sukladno Uredbi o procjeniutjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14 i 03/17).

Ovom je uredbom dan i (a) popis zahvata za koje se obavezno provodi procjenanjihovog utjecaja na okoliš te (b) popis zahvata koji od strane nadležnog tijela (resornogMinistarstva, županijskog upravnog tijela odnosno Grada Zagreba) podliježu ocjeni opotrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Prve Studije propisane su u SAD-u 1970., a preporu ene ciljeve i na ela za primjenupri izradi Studija prihvatio je tokom 1987. Upravni savjet UNEP-a (engl. GoverningCouncil of UNEP).

558

Temeljni cilj izrade Studlje utjecaja zahvata na okoliš je procjena dopuštene koli ineispuštene otpadne tvari ili energije iz stambene, industrijske, energijske, prometne ilidruge gra evine na nekom prostoru, kao i/ili procjena dopuštenog optere enjaodre enim djelatnostima ili op enito zahvatima, a uz uvjet da se ne izazivaju nikratkotrajne ni dugotrajne nepoželjne promjene u okolišu.

Drugi je cilj da se procjene troškovi zaštitnih mjera koje su uvjetovane temeljnim ciljem.

559

Pri procjeni mogu ih zna ajnijih utjacaja potrebno je procijeniti ne samo u inke kojinastaju uz redovitu primjenu i održavanje zaštitinih mjera, nego i veli inu rizika odslu ajnih nezgoda, kada ispitivani zahvat djeluje na okoliš kao udarno optere enje.

560

Studije utjecaja zahvata na okoliš treba primjenjivati u slu ajevima izgradnje gra evinasa zna ajnim koli inama otpadnih tvari/energije i/ili kad se pretpostavlja da bi senepoželjni utjecaji prostirali na širem podru ju i/ili kad se o ekuju zna ajne promjene uokolišu. Studije se primjenjuju i za posebno osjetljiva podru ja, odnosno dijeloveekosustava, kad se o ekuje duže trajanje nepovoljnog utjecaja i kad su nepoželjniutjecaji takvih razmjera da dovode u pitanje obnovljivost prirodnih bogatstava.

561

Potrebno je ista i da je npr. i za ure aje za pro iš avanje otpadnih tvari (vode), kao iza odlagališta ostataka (otpada), koji ine neke od bitnih gra evina i naprava za nadzorispuštanja otpadnih tvari, tako er potrebno izra ivati Studlje utjecaja zahvata na okoliš.Naime, ure aji za pro iš avanje otpadnih tvari nisu bez ostataka, a ostaci pro iš-avanja pojavljuju se u tako koncentriranome sastavu da mogu ozbiljno ugroziti okoliš.

Postoje i drugi valjani razlozi da se rade Studije utjecaja na okoliš ure aja za obraduotpadnih tvari.

Uz ostalo, takvi ure aji mogu biti izgra eni na neprikladnim mjestima, a odabirtehnološkog postupka neprimjeran mjesnim uvjetima, što dovodi do stvaranjanepovoljnog mišljenja o postupcima obrade otpadnih tvari kao mogu im mjeramazaštite okoliša.

562

Studije utjecaja zahvata na okoliš sadrže sljede a obavezna poglavlja:

1. OPIS ZAHVATA2. VARIJANTNA RJEŠENJA ZAHVATA3. PODACI I OPIS LOKACIJE ZAHVATA I PODACI O OKOLIŠU4. OPIS UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ, TIJEKOM GRA ENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA5. PRIJEDLOG MJERA ZAŠTITE OKOLIŠA I PROGRAM PRA ENJA STANJA OKOLIŠA,

TIJEKOM GRA ENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA6. GLAVNA OCJENA PRIHVATLJIVOSTI ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU (AKO JE EKOLO-

ŠKA MREŽA UTVR ENA U PRETHODNOJ OCJENI)7. SAŽETAK STUDIJE8. NAZNAKE BILO KAKVIH POTEŠKO A9. POPIS LITERATURE10. POPIS PROPISA11. OSTALI PODACI I INFORMACIJE

563

6.5.4. GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE

Gospodarske i financijske mjere su u neposrednoj vezi sa stanjem okoliša.

O uvanje istog okoliša ponekad zahtjeva visoke troškove za izgradnju, pogon iodržavanje gra evina i naprava za nadzor ispuštene otpadne tvari/energije.

564

Nadzor nad ispuštenim otpadom, uklju ivo mjere i postupke za smanjenje nepovoljnogutjecaja, esto se smatraju dodatnom tehnologijom, kao npr. ure aji za pro iš avanjeotpadnih voda, koji onda samo pove avaju troškove proizvodnje odnosno troškovestanovanja.

Zbog toga je nužno da se razmotre mogu nosti smanjivanja otpada «na izvoru», što zna i datreba izabrati sirovine, proizvode i postupke s manje štetnim otpadom koji se ispušta u okoliš.

Troškove zaštite (o uvanja i poboljšanja stanja okoliša) mogu e je utvrditi tek kad su poznati(i) ciljevi zaštite okoliša te (ii) mjerila (kriteriji) i (iii) ograni enja za postizanje ciljeva.

Kako bi se procijenila korist (dobrobit) predvi enih mjera zaštite, esto je korisno procijenititroškove ošte enja okoliša budu i da se, op enito, procjena dobrobiti može ocijeniti kao onakorist koja nastaje kad se izbjegnu ošte enja okoliša, odnosno kad se poboljša stanjeokoliša.

565

Ukupni gospodarski troškovi ošte enja okoliša mogu se prikazati kao:

(1) Posljedice za zdravlje ljudi: one iš enje okoliša u izravnoj je vezi s pojavom bolesti,ponekad epidemija pa i smrti. Smanjenje radne sposobnosti te s tim u vezi troškovallje enja i bolovanja, samo su neki od izdataka koji se mogu nov ano izraziti.

(2) Posljedice na ukupnu proizvodnju. Procjenjuju se prema gubicima prirodnihbogatstva. Troškovi mogu biti izraženi cijenom dobave sirovina (npr. vode) iz udaljenihizvora, gubicima u proizvodnji hrane, ribolovu, smanjenju dobrobiti od usluga (npr.turizma) i sl.

(3) Posljedice zbog promjene prirode. Ove je posljedice najteže nov ano izraziti. To sugubici uslijed smanjenja privla nosti krajolika, smanjenja biološke raznolikosti, kao imogu nosti korištenja okoliša za sportove i razonodu. Posebne teško e pri procjeni tihtroškova slijede iz injenice da se nepoželjne posljedice u ekosustavima pojavljujunakon višegodišnjeg utjecaja otpadnih tvari/energije.

566

Kod procjene štete u okolišu pojavljuju se dva pitanja:

(a) Prvo pitanje se odnosi na poteško e kod utvr ivanja štete koju neki zahvat/djelatnostuzrokuje u okolišu. Naime, vrlo esto postoji nesigurnost u procjeni utjecaja na okolišodre enog zahvata/djelatnosti. Neki se utjecaji izražavaju vjerojatnoš u pojave te rizika zazdravlje ljudi i/ili stanje ekosustava, tako da je u takvom slu aju još teže odrediti zaštitnemjere.

(b) Drugo se pitanje odnosi na vrednovanje štetnog utjecaja, odnosno izražavanja štetanov anim pokazateljima. Ponekad se za izra un nov anih vrijednosti šteta u okolišuprimjenjuje procjena koliko ljudi žele platiti za izbjegavanje štete, budu i da nije uvijekmogu e dobiti stvarnu vrijednost. Naime, ponekad se radi o mogu oj šteti koja e sepojaviti u slu aju nekih posebnih okolnosti u okolišu, ili je šteta nesigurna, pa e se dobitinerealna «cijena« za korist od izbjegavanja štete. U drugom pak slu aju, ošte enja okolišae se (ili se mogu) pojaviti u dalekoj budu nosti, pa bez obzira na etiku, ljudi su skloni

odložiti problem (prvenstveno pla anja) za budu nost.567

Naravno, mogu nost ulaganja u zaštitu okoliša prvenstveno ovisi o bruto doma emproizvodu pojedine zemlje. Pri tome zemlje u razvoju, s niskim bruto doma im proizvodom,mogu odvajati razmjerno i manje novca za zaštitu okoliša. U takvim slu ajevima, da bi seodredio redoslijed pojedinih zahvata, korisno je tako er prlmijeniti analizu troškova - koristi.Na taj se na in može ocijeniti podobnost rješenja kojim se uz najmanje troškove postižunajbolji u inci glede postizanja ciljeva.

568

Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju sedjelomice iz prora una (budžeta) pojedine zemlje, adjelimice iz sredstava poduzetnika.

Na elo one iš iva (zagadiva ) pla a jedna je od temeljnihgospodarskih mjera kojima se spre ava pogoršanjekakvo e okoliša.

Tako er, osim naknade za ispuštanje otpadne tvari/energije, potrebne su i naknade za uporabu prirodnihbogatstava, ime se spre ava njihovo besplatno korištenje.

Uz ove naknade, koje u na elu nikada nisu dovoljne,potrebni su i drugi financijski izvori, uklju uju i i fiskalnemjere.

Od financijsklli izvora bitni su i povoljni zajmovi za izgradnjuobjekata za zaštitu okoliša. Kao zna ajna pomo mogu seod me unarodnih institucija o ekivati povoljni krediti, a uodre enoj mjeri i pokloni (donacije).

569

6.5.5. ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE

Znanstveni pristup i tehnološke mjere bitni su za racionalno gospodarenje prirodnimbogatstvima.

Znanstvenim pristupom treba pratiti stanje okoliša, kao i utjecaj svih ovjekovih zahvata/djelatnosti na okoliš. Znanstvenim e se istraživanjima razvijati i primjenjivati metode kaošto su ve prethodno spomenute procjena rizika, zatim procjena nosivog kapacitetaokoliša i druge, na temelju kojih je mogu e usporediti veli inu zahvata/djelatnosti uprirodi s mogu noš u o uvanja okoliša.

570

Tehnološke mjere, utemeljene na znanstvenim istraživanjima, važne su u cilju smanjenjautjecaja na okoliš, npr. otpada i/ili ispuštene energije.

Naime, kod gotovo svih prirodnih i industrijskih (tehnoloških) procesa nastaje otpad. Otpadpostaje one iš enje ili dalje zaga enje kada prije e granicu nosivog kapaciteta okoliša. Taje granica vrlo razli ita, a ovisi o tvarima, procesima i ekosustavima.

Zbog toga je i mjerama u procesu proizvodnje, tj. tehnološkim mjerama, potrebno smanjitiodnosno sprije iti one iš enje okoliša (otpadom i/ili energijom).

Tehnološke mjere, kojima je mogu e smanjiti nepoželjan utjecaj otpada na okoliš, mogu sesažeti u sljede e:

(1) smanjenje otpada «na izvoru», osobito štetnog i opasnog,(2) ponovna uporaba (kruženje) otpadnih tvari,(3) sigurno ispuštanje i odlaganje u prirodne ekosustave onih ostataka koji se ne mogu

ponovno upotrijebiti.

Spomenimo da su ove odrednice ujedno i temeljne smjernice u Strategiji gospodarenjaotpadom u Republici Hrvatskoj (NN 130/05).

571

(1) Kako bi se smanjili troškova o uvanja okoliša, kao prva mjera zaštite primjenjujese smanjenje otpada na mjestu nastajanja.

Smanjenost štetnih i opasnih tvari u industriji podrazumijeva primjenu istihtehnoloških postupaka. Pod tim se nazivom obi no podrazumijeva proizvodnja sazna ajnom uštedom energije i sirovina te bez otpada. Me utim, kako je to ustvarnosti nemogu e posti i u potpunosti (prvenstveno proizvodnja bez otpada),nužno je uvesti one postupke koji su mogu i, odnosno primjenjivati iš e tehnološkepostupke. To ponajprije zna i zamijeniti sirovine koje sadrže štetne tvari s onimamanje štetnima. Nadalje, to zna i zamijeniti tehnološke postupke s onima gdje sumanje štetne sirovine, pa nastaje i manje otpada.

Poticanje industrije da prije u na iste/ iš e tehnološke postupke mogu e je jedinoposti i primjenom instrumenata ekonomske politike, kako bi im se isplatila ista/ iš aproizvodnja.

Navedeni pristup smanjenja otpada te štednje energije i sirovina poznat je u svijetupod razli itim nazivima, kao npr. najbolja raspoloživa gospodarski prihvatljivatehnologija ili najbolja raspoloživa tehnologija (engl. BAT – Best AvailableTechnology) koja ne izaziva pretjerane troškove.

Nadalje, od industrije se ne o ekuje samo da smanji štetne tvari u proizvodnomprocesu, ve i smanjenost štetnih tvari u gotovim proizvodima, koji se daljeupotrebljavaju primjerice u ku anstvima.

572

To su zada e tehnologa na koje graditelji ne mogu utjecati, osim što se ne iste pogoneve pri izradi planova mora isklju iti iz osjetljivih djelova okoliša. Me utim, treba istaknutida promjene u proizvodnim postupcima, zamjenu sirovina i/ili gotovih proizvoda nemogu riješiti same niti pojedine države, ve je nužna suradnja me unarodne zajednice.

Dakle, okoliš treba zaštititi zamjenom i razvojem tehnoloških postupaka koji stvarajumanje one iš ivala/zaga ivala i koriste/troše manje prirodnih dobara. Na tom seprincipu danas i temelji politika razvoja kako razvijenih zemalja tako i onih u razvoju.

573

(2) Kruženje otpada u tehnološkom postupku je iznimno važno kako bi se do krajaiskoristile sirovine (prirodna bogatstva), a smanjio otpad tj. one iš enje okoliša. Ponovnoiskorištene otpadne tvari esto se nazivaju drugoredne (sekundarne) sirovine (o emuje ve prethodno govoreno kod problema zbrinjavanja otpada – to ka 4.2. Utjecajodlagališta otpada).

Kao dodatni primjer može se navesti kako je pri izgradnji proizvodnih pogona nužnoprimijeniti odvojeno prikupljanje tehnoloških otpadnih voda, ak i iz pojedinih proizvodnihprocesa, od oborinskih i ku anskih otpadnih voda. To omogu ava primjenu kruženjapojedinih sirovina iz otpadnih voda. Uz to valja istaknuti da je pro iš avanje (industrij-skih) otpadnih voda s ve om koncentracijom otpadnih tvari jeftinije od razrije enih.

Kruženje (recikliranje) vode unutar proizvodnih postupaka bitno doprinosi boljemgospodarenju vodama i zaštiti okoliša. Uporaba reciklirane vode u poljoprivredi,šumarstvu, za ure enje krajolika te oboga ivanje podzemnih i površinskih vodaracionalan je na in gospodarenja vodama uz, tako er, istodobnu zaštitu okoliša.

574

(3) U slu ajevima kad se otpadne tvari ne mogu ponovno upotrijebiti nakon odgovaraju eobrade ili pro iš avanja, kako bi se sprije ilo one iš enje ili zaga enje okoliša, potrebnoje predvidjeti na in i mjesto njihova kona nog ispuštanja i/ili odlaganja, uz zadovoljenjesvih uvjeta za zaštitu okoliša.

Otpadne vode, plinovi i (kruti) otpad moraju se u svakom slu aju pro istiti (preraditi) prijenjihovog kona nog ispuštanja i/ili odlaganja. Stupanj pro iš avanja otpadnih tvari ovisi,uz ostalo, o prijemnoj sposobnosti dijela ekosustava u koji se ispuštaju i/ili odlažu.

Kod ispuštanja i/ili odlaganja otpadnih tvari u okoliš koriste se i prirodni procesisamopro iš avanja kao što su razrje enje, biološka razgradnja te kemijske reakcije kojeotpadne tvari pretvaraju u, za okoliš, povoljnije osobine i raspršuju ih u ve e maseprijemnika.

Tehnološkim postupcima pro iš avanja otpadnih tvari, utemeljenim na postupcimasamopro iš avanja, mogu e je pro istiti ve e mase otpadne tvari na manjem prostoru i ukra em vremenu.

575

6.5.6. INSTITUCIONALNE MJERE

Za primjenu svih mjera i postupaka zaštite okoliša potreban je sustav organizacija zanadzor kakvo e okoliša.

Npr. me unarodne organizaclje utvr uju op a na ela zaštite okoliša, razvijajusuradnju, a naro ito u slu aju prekograni nog one iš enja.

O ustrojstvu institucija unutar pojedinih država ovisi efikasnost primjene mjera zao uvanje i poboljšanje kvalitete okoliša. Ovisno o ustrojstvu državne uprave mogu esu institucije s naglašenim središnjim nadzorom okoliša ili s više sudjelovanjaregionalnih odnosno mjesnih (lokalnih) samoupravnih organizacija.

Državne institucije uvijek pripremaju propise iz podru ja zaštite okoliša, zatimstrategiju, planove i programe za o uvanje i unapre enje okoliša, uspostavljajusustave za motrenje i obavješ ivanje o stanju okoliša, brinu se za obrazovanje iobavještavanje javnosti u podru ju zaštite okoliša te provode nadzor nad primjenommjera o uvanja okoliša.

576

Institucije na regionalnoj i/ili mjesnoj razini provode politiku državnih organa teorganiziraju izgradnju gra evina i naprava za nadzor otpadnih tvari/energije, njihovpogon i održavanje. Neposredno provode pra enje stanja okoliša te razvijaju sustav zaobavješ ivanje. Istodobno te organizacije prikupljaju sredstva u obliku naknada, kazni idrugih doprinosa koje se koriste u provedbi projekta o uvanja i poboljšanja stanjaokoliša.

Za u inkovit rad institucija za zaštitu okoliša bitni su sljede i uvjeti: (i) razina izobrazbedjelatnika, (ii) na in financiranja djelatnosti i (iii) odnosi s javnoš u.

U tom je smislu korisno poticati na suradnju nevladine organizacije koje se bavezaštitom okoliša, a posebice je važno uklju iti ih u javne rasprave o programima iprovedbi mjera za zaštitu okoliša kao i o ishodima pra enja stanja okoliša.

577

U sljede im e desetlje ima sve zemlje, anaro ito one u razvoju, biti suo ene s velikimizazovima, odnosno problemima o uvanja iunapre enja okoliša.

Za rješenje problema, izme u ostalog, bit epotrebna iznimno visoka investicijska ulaganja.Primjerice, samo za zaštitu voda prema nekimprocjenama bit e u narednom razdoblju nužnopove ati godišnja ulaganja sa sadašnjih 10milijarda USD na 50 milijarda USD. Takovisoka ulaganja nije realno za o ekivati, pa jerazborito da pojedine države programirajudugoro ne i kratkoro ne djelatnosti u podru juzaštite voda, odnosno okoliša, premaodre enom prvenstvu.

Izrada takvih Planova i Programa mora setemeljiti na ukupno raspoloživom znanju iiskustvu, kako bi se na najbolji na in postigliželjeni ciljevi.

578

U izradi Programa i Planova zaštite okoliša primjenjuju se na ela sustavne analize kakobi se donositeljima odluke pomoglo u izboru najpovoljnijeg (optimalnog) rješenjaizme u nekoliko predloženih. Donositelji odluka moraju prije svega utvrditi uzrokošte enja okoliša jer e se tlme ujedno odrediti njegovo rješenje odnosno na in na kojiga primijeniti.

U svakom slu aju izradom Plana i Programa zaštiteokoliša treba omogu iti donositeljima odluka odgo-vore na sljede a pitanja:

zašto se Plan i Program donosi,na kakav na in e se Plan i Program provoditi,gdje e se Plan primjenjivati,što e se poduzeti,tko e biti odgovoran za provedbu Plana i Programa,koliki su troškovi provedbe Plana,kakvi se ishodi o ekuju provedbom Plana i Programa.

579

Postupak raš lanjivanja pojedinih dijelova Plana ili Programa može se podijeliti na:

(1) utvr ivanje problema i procjenu stanja okoliša,(2) odre ivanje ciljeva, mjerila i ograni enja,(3) razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve,(4) utvr ivanje posljedica svakog pojedinog rješenja,(5) vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima.

580

(1) Utvr ivanje problema i procjena stanja okoliša bitan je dio cjelokupnog postupka.Potrebno je odrediti sve izvore one iš enja (zaga enja) te njihov utjecaj na stanjekvalitete okoliša, uklju uju i sva kretanja one iš ivala (zaga ivala) te njihoveodgovaraju e fizikalne, kemijske i biološke pretvorbe tokom vremena.

Pri tome je važno definirati granice utjecaja, odnosno podru je istraživanja. Upojedinim e slu ajevima to biti relativno jednostavno, kao primjerice odre ivanjeslivnog podru ja (vodotoka), a ponekad e to biti vrlo složeno kao na primjerodre ivanje slivnog podru ja (izvora) u kršu. Zbog toga je nužna analiza topografskih,klimatoloških, hidroloških, geoloških i hidrogeoloških podataka (podloga).

Od posebne je važnosti da su podaci o ispitivanju okoliša me usobno uskla eni sobzirom na vrijeme i s obzirom na mjesto uzorkovanja. Samo uskla eni podaci moguse primjenjivati za daljnje matemati ko modeliranje.

Kad je rije o izvorima one iš enja (zaga enja), treba istražiti njihov raspored uprostoru, zatim koli inu, sastav i svojstva otpadnih tvari, sve vezano za vremenskislijed ispuštanja. Osim podataka o postoje em broju stanovnika i gospodarskimdjelatnostima, potrebno je prikupiti podatke i o planiranom razvoju podru ja, premarazvojnim i prostornim planovima.

581

(2) Odre ivanjem ciljeva, mjerila i ograni enja izražavaju se politi ka i sociološka htijenjakao i gospodarske mogu nosti.

Ciljevi se odre uju kao (i) dugoro ni i (ii) kratkoro ni. Kratkoro ni se ciljevi odre ujuprema odre enom redoslijedu prvenstva, koje se vrlo esto temelji na politi kimodlukama.

Sljede i je korak odre ivanje mjerila (kriterija) koje zadovoljavaju ciljevi. Mjerila se una elu uvijek odnose na više ciljeva.

Naj eš e su to (a) gospodarska mjerila (troškovi izgradnje, troškovi pogona iodržavanja, mogu nost fazne izgradnje i dr.), (b) zdravstvena mjerila (opasanost odizazivanja epidemija zaraznih bolesti, opasnost od otrovnih tvari, opasnost odpove anog rizika za tumore i dr.) i (c) mjerila zaštite okoliša (utjecaj na kvalitetu zraka,tla i voda, utjecaj na floru i faunu – biodiverzitet, utjecaj na izgled krajolika i dr.).

582

Mjerila esto nisu me usobno usporediva pa je daljnji problem pretvaranje mjerila ume usobno usporedive veli ine. Pri tome treba naglasiti da se gospodarska mjerilamogu izraziti nov anim pokazateljima, dok je npr. mjerila zaštite okoliša teškopretvorlti u nov ane pokazatelje. Zbog toga se mjerila izražavaju odre enimnormama ili «težinom» pojedinih pokazatelja u odnosu na željene ciljeve.

Uvo enjem ograni enja olakšava se postupak istraživanja stvarnih i racionalnihrješenja. Ograni enja mogu biti financijske naravi, npr. izražena postotkom brutodoma eg proizvoda koji se može odvojiti za mjere zaštite okoliša. Nadalje,ograni enja se mogu odnositi na namjenu prostora, odnosno zabranuispuštanja/odlaganja otpada u/na odre ene dijelove okoliša (atmosferu, pedosferu,hidrosferu). Ograni enjima su, na neki na in, ve unaprijed isklju ena neka tehni ka itehnološka rješenja razmatranog problema.

583

(3) Razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve odnosi se na izradu niza tehni kih itehnoloških rješenja u skladu sa zadanim mjerilima i ograni enjima.

Istraživanje primjerenog rješenja treba biti u skladu s redoslijedom postupakaupravljanja otpadom: smanjenje otpada, ponovnom uporabom te sigurnim ispuštanjemi/ili odlaganjem otpadne tvari.

U svim tehnološkim postupcima pro iš avanja i/ili obrade otpada treba primijenitiodgovaraju e tehnološko rješenje. Naime, valja napomenuti da se vrlo esto podpojmom najbolja raspoloživa tehnologija podrazumijevaju postupci visoke tehnologije.

injenica je da u inak primijenjenog tehnološkog postupka ovisi o financijskimmogu nostima, razini izobrazbe i op enito stupnju razvitka pojedine zemlje kao i ouvjetima okoliša, naro ito klimatskim.

Zbog toga pod odgovaraju om tehnologijom treba razmatrati i alternativne postupkekoji pripadaju postupcima tzv. niske tehnologije, ali koji za odgovaraju e uvjete postižupovoljnije cjelokupne u inke zaštite okoliša.

584

(4) Utvr ivanje posljedica svakog pojedinog rješenja je daljnji korak u izradi Plana.Utvr uju se koristi kao i ukupni troškovi potrebni za izgradnju, pogon i održavanje tenadzora nad ispuštanjem/odlaganjem otpada.

Dalje se analiziraju utjecaji pojedinih rješenja na okoliš. Istražuje se veli ina možebitnihrizika na ljudsko zdravlje kao i na ekosustave. Naime, kao što je prethodno istaknuto,ponekad i objekti kojima se pro iš avaju i/ili obra uju otpadne tvari mogu izazvatineželjene utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje.

Iako se u inak izgradnje sustava za zaštitu okoliša ne može uvijek izravno procijenitiprimjenom postupka troškova - koristi, ipak je nužno raš laniti štete koje nastaju uslijedone iš enja okoliša, pa dakle i koristi ako se to sprije i.

Izgradnja sustava za zaštitu okoliša zahtijeva odre ene trajne izvore financiranja kao iorganizaciju upravljanja. Stoga je potrebno raš laniti pojedina rješenja i u odnosu nafinancijsko organizacijske okolnosti.

585

(5) Vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima, odnosno procjenanjihove prihvatljivosti, obavlja se jednim od postupaka višekriterijske analize, kod kojegase uzimaju u obzir gospodarski inioci kao i uvjeti zaštite okoliša.

Usporedbom posljedica i unaprijed odre enih mjerila može se odabrati rješenje kojezadovoljava postavljene ciljeve.

Postoji više postupaka višekriterijske analize. Me utim, esto se nailazi na problemme usobnog uspore ivanja vrijednosti, odnosno prikazivanje nov anim vrijednostimapojedinih mjerila.

586

Jedan od jednostavnijih postupaka, ali kojim se postiže me usobno uspore ivanjepojedinih rješenja, jest težinsko razvrstavanje. Postupak se sastoji u tome da se odredepojedina ni pokazatelji s pripadaju im težinama. Ukupna vrijednost svih težina, kojavrijedi za sva razmatrana rješenja, odredi se unaprijed, npr. 100. Za svaki pokazateljpojedinog mjerila procjenjuje se težina od primjerice 1 do 100, prema pojedina nojvažnosti pokazatelja u ukupnoj procjeni. Zatim se svaki pokazatelj u pojedinim rješenjimaocjenjuje prema valjanosti u odnosu na ciljeve Plana, s ocjenom npr. 1 - 4. Pri tomeocjena 4 ozna ava vrlo dobro, 3 dobro, 2 prihvatljivo, a 1 ozna ava slabo rješenje.

Kona na vrijednost pojedinih rješenja dobije se prema izrazu:

(6-01)

gdje je P ukupna podobnost rješenja, n ukupan broj pokazatelja, Ti težina i - togpokazatelja i Oi ocjena i - tog pokazatelja.

Najprimjerenije je rješenje ono koje postigne najve u vrijednost P.

587

Temeljem ishoda vrednovanja mogu sedobiti pojedina rješenja ili skupine rješenja,koje bi donositelji odluka trebali uzeti urazmatranje, uz pretpostavku da eodabrano rješenje najbolje udovoljavatipostavljenim ciljevima.

588

KRAJ

589