Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET
PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI U SVINJOGOJSTVU
ZAVRŠNI RAD
Nina Lovrić
Zagreb, travanj, 2018.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET
Preddiplomski studij: Animalne znanosti
PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI U SVINJOGOJSTVU
ZAVRŠNI RAD
Nina Lovrić
Mentor: Doc.dr.sc. Dubravko Škorput
Zagreb, travanj, 2018.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET
IZJAVA STUDENTA
O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI
Ja, Nina Lovrić, JMBAG 0178100068, izjavljujem da sam samostalno izradila/izradio
završni rad pod naslovom:
PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI U SVINJOGOJSTVU
Svojim potpisom jamčim:
− da sam jedina autorica/jedini autor ovoga završnog rada;
− da su svi korišteni izvori literature, kako objavljeni tako i neobjavljeni, adekvatno citirani ili parafrazirani, te popisani u literaturi na kraju rada;
− da ovaj završni rad ne sadrži dijelove radova predanih na Agronomskom fakultetu ili drugim ustanovama visokog obrazovanja radi završetka sveučilišnog ili stručnog studija;
− da je elektronička verzija ovoga završnog rada identična tiskanoj koju je odobrio mentor;
− da sam upoznata/upoznat s odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu (Čl. 19). U Zagrebu, dana _______________ ______________________
Potpis studenta / studentice
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET
IZVJEŠĆE
O OCJENI I OBRANI ZAVRŠNOG RADA
Završni rad studenta/ice Nina Lovrić, JMBAG 0178100068, naslova
PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI U SVINJOGOJSTVU
mentor je ocijenio ocjenom _______________.
Završni rad obranjen je dana __________________ pred povjerenstvom koje je prezentaciju
ocijenilo ocjenom ____________________, te je student/ica postigao/la ukupnu ocjenu1
_____________________.
Povjerenstvo: potpisi:
1. Doc.dr.sc Dubravko Škorput mentor ____________________
2. ____________________ član ____________________
3. ____________________ član ____________________
1 Ocjenu završnog rada čine ocjena rada koju daje mentor (2/3 ocjene) i prosječna ocjena prezentacije koju daju članovi povjerenstva (1/3 ocjene).
Zahvala
Veliku zahvalnost, prvotno dugujem svom mentoru doc. dr. sc. Dubravku Škorputu na svoj literaturi, stručnim savjetima i vremenu bez kojih ovaj rad ne bi bio realiziran te ukazanom povjerenju i podršci pri izradi istog. Ovim putem bi se htjela zahvaliti i voljenoj osobi te svim prijateljima na podršci kroz ovaj put bez kojih također ovo sve ne bi bilo moguće. Posebnu zahvalnost iskazujem i dugujem svojoj obitelji koji su mi na ovom putu bili najvrjednija podrška, glas razuma te što su me uvijek upućivali na pravi put. Najveću zaslugu za sva svoja postignuća pripisujem svojim roditeljima koji su uvijek uz mene, radilo se o teškim, ponekad tužnim a i onim lijepim i sretnim trenucima i što su uvijek vjerovali u mene i bili mi neizmjerna podrška. Veliko HVALA svima od srca!
Sažetak
Završnog rada studentice Nine Lovrić, naslova
PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI U SVINJOGOJSTVU
Ovim radom se pokazuju temeljne teoretske postavke selekcije i njene važnosti u
današnjoj svinjogojskoj proizvodnji. Objašnjavaju se i metode procjene uzgojne
vrijednosti i njihova važnost u selekciji kao temelj za odabiranje budućih jedinki za
rasplod kako bi dobili što vrijednije i maksimalno genetski iskorištene svinje. Naglasak
rada je na metodama procjene uzgojnih vrijednosti i njihovom objašnjenju. Ovaj rad
donosi i pregled svojstava u selekciji svinja i donosi detaljniji opis BLUP metode kao
sve korištenije metode za procjenu uzgojnih vrijednosti. Spomenute su i uzgojne
kompanije koje proizvode hibridne svinje, njihove prednosti te multinacionalne
kompanije koje djeluju u Hrvatskoj.
Ključne riječi: uzgojna vrijednost, selekcija, svinje, BLUP
Summary
Of the final work - student Nina Lovrić, entitled
ESTIMATION OF BREEDING VALUE IN PIG PRODUCTION
This paper deals with the basic theoretical selection methods and their importance in
today's pig production. Methods for estimating breeding value and its importance as a
basis for selection of future breeding animals are explained in order to get the most
valuable and maximum genetically exploited pigs. The emphasis is on methods of
estimating breeding value and their explanation. This paper also presents and reviews
the characteristics of pig selection and provides a more detailed description of the
BLUP method as the more widely used methods for estimating the breeding value. The
study also gives review of breeding companies producing hybrid pigs, their advantages
and multinational companies operating in Croatia.
Keywords: breeding value, BLUP, selection, pigs
1. Uvod .................................................................................................................1
1.1. Cilj rada ................................................................................................... 2
2. Osnovne teoretske postavke selekcije ..............................................................3
2.1. Učinak selekcije ili genetski napredak ..................................................... 4
2.2. Heritabilitet (h2) ....................................................................................... 4
2.3. Ponovljivost - R ....................................................................................... 5
2.4. Selekcijski diferencijal ............................................................................. 5
2.5. Genetske korelacije ................................................................................ 6
3. Svojstva u selekciji svinja ..................................................................................6
3.1. Svojstva plodnosti ................................................................................... 6
3.2. Proizvodna svojstva ................................................................................ 7
3.2.1. Dnevni prirast ................................................................................... 7
3.2.2. Konverzija hrane .............................................................................. 7
3.2.3. Mesnatost polovica ili kvaliteta trupa ................................................ 7
3.2.4. Kakvoća mesa .................................................................................. 8
3.2.5. Stresna osjetljivost svinja ................................................................. 8
4. Metode procjene uzgojnih vrijednosti ................................................................9
4.1. Procjena uzgojne vrijednosti prema vanjskom izgledu .......................... 10
4.2. Procjena eksterijera promatranjem ....................................................... 10
4.3. Procjena vanjskog izgleda mjerenjem ................................................... 13
4.4. Procjena uzgojne vrijednosti prema precima ........................................ 13
4.5. Procjena uzgojne vrijednosti prema vlastitim proizvodnim svojstvima ili
fenotipu .............................................................................................................. 14
4.5.1. Performans test nerastova i nazimica ............................................ 14
4.5.2. Testiranje životinja u proizvodnim uvjetima (field test) ................... 15
4.6. Procjena uzgojne vrijednosti prema srodnicima .................................... 17
4.6.1. Sib test ........................................................................................... 17
4.6.2. Procjena uzgojne vrijednosti prema potomstvu (progeni test) ........ 18
5. Metode selekcije ............................................................................................. 18
5.1. Tandem selekcija .................................................................................. 18
5.2. Neovisna razina odabiranja................................................................... 19
5.3. Metoda selekcijskih indeksa.................................................................. 19
5.4. BLUP metoda ........................................................................................ 20
5.5. Molekularna genetika u selekciji ........................................................... 20
6. Proizvodnja hibridnih svinja ............................................................................ 22
7. Zaključak ......................................................................................................... 24
8. Literatura ......................................................................................................... 25
9. Životopis ......................................................................................................... 27
1
1. Uvod
Selekcija je proces sustavnog odabira najboljih svinja za rasplod čija željena
svojstva diktiraju proizvođači svinja te potrošači. Ona se obavlja kako bi kroz
generacije poboljšali određena svojstva i tako maksimalno iskoristili genetski potencijal
svake određene jedinke, odnosno odabrali životinje koje će kao roditelji davati najbolje
potomke. Stalnim korištenjem selekcije i odabirom jedinki sa većim proizvodnim
svojstvima povećava se ekonomičnost proizvodnje te se brže i u većoj mjeri podmiruju
potrebe potrošača. Roditelji na svoje potomke prenose svoj genetski materijal pa je
bitno u selekciji mjeriti genetsku vrijednost odabrane jedinke.
Cilj selekcije u svinjogojstvu je ostvariti povećanje i rast gospodarski važnih
svojstava iz generacije u generaciju. Broj svojstava na koje se vrši selekcija utječe na
učinak same selekcije. Isto tako, treba imati na umu, da se selekcijski ciljevi moraju
prilagođavati novim postignućima u svinjogojstvu. Uspjeh selekcije ovisi o unaprijed
određenom uzgojnom cilju i mogućnosti njegove realizacije. Za pozitivan ishod
selekcije važna je sposobnost uzgajivača, točnost procjene uzgojne vrijednosti i
usavršenost mjernih instrumenata te statističke metode. Temelj svake selekcije su
testiranja na proizvodna svojstva. Životinje se moraju precizno mjeriti u kontroliranim
uvjetima ako se žele postići dobri rezultati i ostvariti uzgojni cilj. Bitno je držati se
postavljenih kriterija kako bi selekcija bila što učinkovitija. Svojstva na koja možemo
utjecati u selekciji su plodnost, dnevni prirast, iskorištavanje hrane i konverziju,
mesnatost polovica, kakvoću mesa te otpornost na stresove i bolesti. Ukoliko se unutar
jedne populacije ili stada vrši selekcija životinja s većim proizvodnim svojstvima dolazi
do akumuliranja gena za željena svojstva. Manifestacija različitih svojstava uvjetovana
je djelovanjem gena čiji se učinci zbrajaju te vanjskim čimbenicima koji također utječu
na genotip, a nazivamo ih okolišnim čimbenicima. Vanjski čimbenici na manifestaciju
kvantitativnih svojstava mogu djelovati kratkotrajno i dugotrajno. Kratkotrajni učinak
okoliša je u pravilu povoljan ili nepovoljan pa se njihov učinak poništava a dugotrajan
učinak vanjskih čimbenika može znatno utjecati na manifestaciju svojstava.
Odabir roditelja buduće generacija koja bi trebala biti bolja od prosjeka populacije iz
koje su roditelji, temelji se na procjeni uzgojnih vrijednosti odabranih jedinki iz
populacije te se ta procjena temelji na procjeni prosječnog učinka gena koje roditelj
prenosi na potomstvo. Bitno je razlikovati opću i specijalnu uzgojnu vrijednost.
Opća uzgojna vrijednost pod utjecajem je djelovanja aditivnih gena čiji se učinak
zbraja dok je specijalna uzgojna vrijednost uvjetovana djelovanjem dominantnog i
epistatičnog djelovanja gena odnosno pod utjecajem specifične kombinacije gena koje
je jedinka naslijedila od oca i od majke.
Pri izračunu odnosno procjeni uzgojnih vrijednosti računa se aditivna genetska
vrijednost za čiji se izračun koristi mnogo svojstava. Neaditivne komponente se
najčešće zanemaruju jer ne objašnjavaju velik dio fenotipske varijabilnosti te su za
njihov izračun potrebna računala velikog kapaciteta.
Svojstva za koje se procjena uzgojnih vrijednosti provodi su izgled životinje odnosno
vanjština, podaci o precima ili pedigre, vlastita proizvodna svojstva ili fenotip životinja
2
(performans test), proizvodna svojstva srodnika (sib test), proizvodna svojstva
potomaka (progeni test) te sve ostalo raspoložive informacije o životinji.
Prikupljanje podataka i testiranje u svinjogojstvu bazira se na sakupljanju podataka
na testnim stanicama ili na farmama i obiteljskim gospodarstvima u proizvodnim
uvjetima (field test). Na testnim stanicama testiraju se nerastovi na tovna i klaonička
svojstva, a kod field testa se mjere svojstva rasta nazimica, svojstva plodnosti te
mesnatost.
Koriste se i mnoge metode selekcije na više svojstava s obzirom da je danas u
proizvodnji svinja puno ekonomski važnih svojstava a one su tandem selekcija,
neovisna razina odabiranja, selekcijski indeksi te selekcija prema BLUP-u i drugim
metodama.
Prema selekciji u svinjogojstvu Hrvatske (Vincek 2008.) za procjenu uzgojnih
vrijednosti svinja u Hrvatskoj do 2004. godine upotrebljavali su se različiti selekcijski
indeksi, te se nakon toga prešlo na procjenu uzgojne vrijednosti nerasta i nazimica u
proizvodnim uvjetima (field test) te na procjenu uzgojne vrijednosti krmača na veličinu
legla putem najbolje linearne nepristrane procjene (eng. Best Linear Unbiased
Prediction, BLUP).
BLUP metoda je značajna jer omogućuje razdvajanje učinaka okoliša i gena pa
omogućava pregled kolika je na manifestaciju određenih svojstava utjecao okoliš a
koliko sami geni. Ovom metodom se izbjegava mogućnost da one životinje koje zbog
loših okolišnih uvjeta nisu pokazale svoj genetski potencijal budu isključene iz daljnjeg
uzgoja.
1.1. Cilj rada
Cilj ovog rada prikazati je osnovne teoretske postavke selekcije, ulogu i važnost
procjene uzgojnih vrijednosti u selekciji svinja, svojstva pomoću kojih se uzgojna
vrijednost procjenjuje te dati pregled novijih metoda koje se temelje na više svojstava,
posebno BLUP-a kao vrlo značajne i korištene metode danas u svinjogojstvu.
3
2. Osnovne teoretske postavke selekcije
Selekcija je, kao što je spomenuto u uvodu sustavno odabiranje određenih željenih
svojstava. Selekcija omogućava eliminiranje neželjenih gena i svojstava te poboljšanje
proizvodnih, plodnih i ostalih ekonomski važnih svojstava. Za provođenje selekcije
bitno je razumjeti njene osnovne teoretske postavke. Geni se putem roditelja prenose
na potomstvo na način da svaki roditelj prenosi 50% svojih gena na potomka. Ti se
geni slažu u nove genotipove, pa se zato potomci razlikuju od roditelja. Prema
Uremović i Uremović (1997.) geni su odsječci DNA i nalaze se u kromosomima u jezgri
stanice. Svinje imaju 19-20 pari, odnosno 38-40 kromosoma. Diploidni broj kromosoma
se u procesima oogeneze i spermatogoneze reducira na haploidni, pa tako potomci
dobivaju jednu polovicu gena od majke, a drugu od oca. Geni su zaslužni za
manifestaciju određenih svojstava. Uz gene, za manifestaciju svojstava zaslužan je i
okoliš odnosno vanjski čimbenici. Navedeno se može prikazati sljedećom jednadžbom:
P = G + E
gdje je P fenotipska manifestacija svojstava iskazana u mjernim jedinicama u kojima
se iskazuje određeno svojstvo, G je genetska osnova, a E su ekološki odnosno vanjski
čimbenici.
Varijabilnost kvantitativnih svojstava domaćih životinja se može iskazati na mnogo
načina, a najčešća mjera varijabilnosti je varijanca ili srednji kvadrat odstupanja od
prosjeka i prikazuje se sljedećom formulom:
VT = VG + VE
gdje je VT ukupna varijabilnost, VG genetska varijanca i VE je okolišna varijanca.
Genetska varijanca se sastoji od aditivne varijance (VA), varijance dominantnosti
(VD) i varijance epistatičnosti (VI). To se može prikazati sljedećom jednadžbom:
VG = VA + VD + VI
Obje vrste navedenih varijanci daju ukupnu ili fenotipsku varijancu:
VT = VA + VD+ VI + VE
Aditivna varijanca proizlazi iz aditivnog učinka gena koji se manifestiraju neovisno o
prisutnosti drugih gena u genotipu.
4
2.1. Učinak selekcije ili genetski napredak
S obzirom da je cilj selekcije ostvariti genetski napredak odnosno povećati
gospodarski važna svojstva iz generacije u generacije bitno je izmjeriti ostvareni
napredak. Prema Uremović i Uremović (1997.) rast željenih svojstava ili genetski
napredak može se iskazati formulom:
ΔG = h2 x Sd
gdje je ΔG genetski napredak, h2 stupanj nasljednosti svojstava ili heritabilitet i Sd je
selekcijski diferencijal. Genetski napredak govori koliko će potomci biti bolji od prosjeka
populacije iz koje su odabrani roditelji. Genetski napredak ovisi o broju svojstava na
koje se obavlja selekcija. Što je više svojstava uključeno u selekciju to će napredak biti
manji odnosno učinak selekcije će biti manje primjetan.
Moguće je izmjeriti i genetski napredak u jednoj godini koji selekcionarima daje
podatak koliko se genetski napredak može očekivati u samo jednoj godini. Genetski
napredak u jednoj godini se računa pomoću slijedeće jednadžbe:
∆𝐺 = ℎ2 ∙ 𝑆𝑑
𝐺𝐼
gdje je GI generacijski interval. Generacijski interval je prosječna dob roditelja u doba
dobivanja slijedeće generacije.
Navedena formula odgovara za planiranje kratkotrajnih genetskih promjena. U
duljem genetskom razdoblju na očekivani genetski napredak utječu razne mutacije pa
je u tom slučaju:
ΔG = Sd x h2 x m2
m2 predstavlja promjene uzrokovane mutacijama.
2.2. Heritabilitet (h2)
Prema Uremović i Uremović (1997.) heritabilitet je kao postupak selekcije uveden
1949. godine. Postoji heritabilitet u užem i širem smislu. Heritabilitet u širem smislu
predstavlja odnos između genetske i ukupne varijance. S obzirom da se genotipovi ne
nasljeđuju nego se naslijeđeni geni spajaju u nove genotipove u kojima se mogu ali ne
moraju pojaviti dominantnost i epistatičnost, oni se pri izračunavanju heritabiliteta
izostavljaju, pa se na taj način dobiva heritabilitet u užem smislu. Heritabilitet je bitna
stavka u selekciji jer se njegovim računanjem može predvidjeti genetski napredak. On
određuje stupanj nasljeđivanja kvantitativnih svojstava s roditelja na potomke i kreće
se od 0 do 1 ili od 0,0-100,0%.
5
Tablica 2.1. Kretanje heritabiliteta ekonomski važnih svojstava (Uremović i Uremović
1997).
Autori
Svojstva Mc Phee
(1990.)
Falconer
(1996.)
Hovenier i sur.
(1993.)
Prosječni
h2
veličina legla pri
rođenju
0,00 – 0,20 0,05 - nizak
veličina legla pri
odbiću
0,00 – 0,20 0,05 - nizak
prirast u tovu 0,20 – 0,50 0,40 - srednje visok
konverzija hrane 0,20 – 0,50 0,50 - srednje visok
debljina slanine 0,30 – 0,70 0,70 - srednje visok
% IMM - - 0,30 - 0,90 srednje visok
sposobnost
vezanja vode
- - 0,00 - 0,60 srednje visok
pH mesa - - 0,20 - 0,30 nizak
Danas postoji podjela ekonomski važnih svojstva s obzirom na visinu heritabiliteta
pa su tako svojstva plodnosti niskonasljedna, a proizvodna svojstva su srednje visoko
nasljedna.
2.3. Ponovljivost - R
Ponovljivost je također jedan od parametra selekcije a pokazuje trajne utjecaje
genotipa na manifestaciju svojstava kao što su leglo, laktacija i drugo kod iste jedinke.
Trajni utjecaji su utjecaji gena i trajni čimbenici okoline. Ponovljivost je ustvari
pokazatelj heritabiliteta, a u slučaju da nema trajnih utjecaja okoline heritabilitet i
ponovljivost su jednaki.
2.4. Selekcijski diferencijal
Prema Uremović i Uremović (1997.) intenzitet ili strogost selekcije (i) mjeri se
selekcijskim diferencijalom. Selekcijski diferencijal se iskazuje u mjernim jedinicama u
kojima se obično izražava svojstvo na koje se on odnosi. On predstavlja odstupanje
prosjeka roditelja od prosjeka populacije.
Sd = 𝑂+𝑀
2 - P̅
O = otac, M = majka, P̅ = prosjek populacije.
6
2.5. Genetske korelacije
Prema Uremović i Uremović (1997.) genetske korelacije su mjera povezanosti
između aditivnih učinaka gena koji uvjetuju dva ili više svojstva. Utjecaj gena na 2
svojstva proizlazi iz pleitropnog djelovanja gena, a pleiotropija je pojava kada isti geni
utječu na manifestaciju većeg broja svojstva. Genetska korelacija poprima vrijednosti
od -0,01 do +1,0. Metode za izračun genetske korelacije su slične metodama za
izračun heritabiliteta.
3. Svojstva u selekciji svinja
U selekciji svinja postoje razna svojstva koja su ekonomski važna te se njihovim
popravljanjem nastoji postići što bolja jedinka. Svojstva u selekciji svinja su: plodnost,
dnevni prirast, konverzija hrane, mesnatost polovica, kakvoća mesa koja je usko
povezana sa pH vrijednosti mesa i otpornost na stresove i bolesti.
3.1. Svojstva plodnosti
Svojstva plodnosti ili reproduktivna svojstva u selekciji svinja su veličina legla, broj
živooprasene prasadi, masa legla, sposobnost preživljavanja, dozrelost, plodnost i dr.
Prema Uremović i Uremović (1997.), selekcijom na svojstva plodnosti u svinjogojstvu
nastoje se smanjiti gubici prasadi i prenatalnom i postnatalnom razdoblju, skratiti
vrijeme od rođenja do ovulacije i oplodnje te dobiti dugovječne životinje koje ranije
ulaze u pubertet. Selekcija na veličinu legla prema BLUP metodi mnogo je efikasnija
od selekcija prema fenotipu jer uključuje sve raspoložive informacije o plodnosti
jedinke. Veličina legla se može povećati s križanjem pasmina i linija u kojima dolazi do
manifestacije heterozis efekta. To je pojava veće manifestacije pojedinih svojstava
(plodnosti i mesnatosti) kod potomaka dobivenih križanjem dviju pasmina. Prema
spoznajama selekcionara koji su djelovali u Francuskoj 1970. godine hiperplodne
kineske pasmine imaju 3-4 praseta više po leglu i u križanju s plemenitim pasminama
povećavaju veličinu legla za 1,5-2,5 praseta. S povećanjem plodnosti pada kakvoća
mesa i svinjskih polovica pa se preporuča smanjiti udio krvi kineskih pasmina na 30%.
Umjesto ovog načina stvaranja plodnih pasmine moguće je povećati plodnost
stvaranjem hiperplodnih linija nerastova. Na povećanje legla kod svinja se može
utjecati povećanjem duljine trupa i selekcijom protiv stresne osjetljivosti. Produljenje
duljine trupa kod krmača uzrokuje produljenje materničnih rogova što omogućuje
preživljavanje većeg broja fetusa. Isto tako pasmine sa većim brojem sisa su plodnije
kao što su npr. veliki jorkšir i švedski landras. Selekcijom protiv stresne osjetljivosti se
smanjuje uginuće u prenatalnom i postnatalnom razdoblju prasadi.
U selekciji svojstva plodnosti osim povećanja veličine legla nastoji se skratiti vrijeme
do pojave spolnog ciklusa odnosno cilj je dobiti ranozrele životinje. Ova vrsta selekcije
pokazala se vrlo uspješnom jer je heritabilitet na ranu dozrelost dosta visok (0,25).
7
Ranije dozrele nazimice se dobivaju križanjem pasmina i linija. Svojstva plodnosti
imaju nisku nasljednost i stoga je selekcijom prema fenotipu teško ostvariti genetski
napredak (Alfonso i sur. 1997.; Luković i sur. 2007.).
3.2. Proizvodna svojstva
3.2.1. Dnevni prirast
Povećanje tjelesne mase kod svinja se iskazuje u obliku dnevnog prirasta. S
obzirom da se svinje primarno uzgajaju zbog mesa ovo svojstvo jedno je od važnijih u
selekciji. Tijekom rasta se mijenja udio mesa i masti u masi svinja pa tako u početku
prevladava sinteza mesa, a kasnije sinteza masti. Što je period sinteze mesa dulji od
sinteze masti to će dnevni prirast biti veći. Prema Uremović i Uremović (1997.), dobrim
prirastom se smatra ako se porodna masa udvostruči za tjedan dana, ako se tjelesna
masa poveća za 10 puta sa 6-7 tjedana i ako se tjelesna masa sa 6-7 mjeseci poveća
na 100 do 110 kg. Kretanje dnevnog prirasta obično se prati od rođenja do zalučenja,
od zalučenja do mase od 25-30 kg te od 30 kg do kraja tova i završetka rast. Što se
tiče heritabiliteta za ovo svojstvo on se kreće od 0,3-0,5 (Kiszlinger i sur. 2011.;
Gjerlaug-Enger i sur. 2012.). pa se dnevni prirast može popravljati testiranjem
nerastova i nazimica u performans testu. Postoji velika genetska korelacija između
dnevnog prirasta i konverzije te srednje visoke između prirasta i količine mesa pa se i
ta svojstva selekcijom na dnevni prirast mogu popravljati.
3.2.2. Konverzija hrane
Ovo svojstvo se uz plodnost smatra najvažnijim. Konverzija hrane se mjeri utroškom
hrane po kg prirasta, a sastoji se iz dijela utrošenog za proizvodnju i od dijela utrošenog
za uzdržne potrebe. Cilj je selekcije smanjiti dio neutrošene hrane odnosno smanjiti
troškove hranidbe. Heritabilitet je za neistrošeni dio hranjivih tvari visok pa postoji
mogućnost da se procesom selekcije smanji što je više moguće. Prema svinjogojstvu
(Uremović i Uremović 1997.) sposobnost iskorištenja hrane je kod svinja uvjetovana
brzinom rasta i sastavom prirasta. Mesnatije svinje trebaju manje hrane za prirast od
masnih svinja jer je za sinteza 1kg mesa potrebno 4 puta manje hrane za sintezu 1kg
masti. Kako navodi Kiš (2014.) selekcija na smanjivanje konverzije hrane provodi se
testiranjem svinja u performans testu, te ispitivanjima na sposobnost iskorištavanja
primljenih hranjivih tvari u metaboličkim kavezima.
3.2.3. Mesnatost polovica ili kvaliteta trupa
Mesnatost polovica se izražava kao udio mesa (% i kg) u ukupnoj masi svinjskih
polovica. Heritabilitet ovog svojstva je srednje visok (h2 = 0,4-0,6) (Knapp i sur. 1997.)
pa selekcija ovog svojstva omogućava brži genetski napredak. Mesnatost svinja
povećava se selekcijom u performans testu, mjerenjem debljine leđne slanine,
8
prosjekom MLD-a i računalnom tomografijom. Postoji i točnija procjena mesnatosti a
obavlja se kao totalna disekcija polovica koja je dugotrajan i iscrpan proces. Cilj
disekcija ustanoviti je dijelove mesa, masti i kostiju u polovici trupa, a dobivene
vrijednosti množe se sa dva. Cilj selekcije na mesnatost primarno je povećati udio
mesa na butu, plećki i kareu. Negativna strana ove selekcije je što se nakon intenzivne
selekcije na povećanje mesnatosti polovica smanjila kakvoća mesa tako da se danas
ipak stavlja težište na ta svojstva.
3.2.4. Kakvoća mesa
Za selekciju na kakvoću mesa odabiru se slijedeća svojstva: svojstva koja se mogu
izmjeriti, svojstva koja imaju nizak do srednji heritabilitet (van Wijk i sur 2005.)
heritabilitet te svojstva koja su genetski i fenotipski povezana s drugim svojstvima.
Navedena svojstva nazivaju se stvarnim svojstvima. Kada se govori o kakvoći mesa
obraća se pažnja na niz njenih svojstava, a to su boja mesa, količina intramuskularne
masti, sposobnost vezanja vode i pH mesa. Što se tiče boje mesa ona bi trebala biti
svjetloružičaste boje. Intenzitet boje ovisi o intenzitetu i ujednačenosti boje te količini
pigmenta i njegovoj distribuciji kroz meso. Isto tako intenzivno crveno meso nije
poželjno jer je tvrdo i manje ukusno. pH mesa direktno utječe na boju mesa i kiselost
mesa. Prema svinjogojstvu (Uremović i Uremović 1997.) pH dobro uhranjenih i
odmorenih svinja prije klanja bi trebao iznositi 6,6 – 7,0 a poslije toga pH pada i nakon
24h bi se trebao kretati od 5,4 – 5,8. Visok pH javlja se zbog nakupljanja mliječne
kiseline. Kako navodi Karolyi (2007.) intramuskularno masno tkivo najvećim dijelom
čine masne stanice (adipociti), koje se nalaze uzduž i oko mišićnih vlakana uklopljene
u vezivno tkivne ovojnice vlakna. Tijekom života, kod svinja je najizrazitije nakupljanje
potkožnog masnog tkiva, koje u prosjeku čini 60 do 70 % ukupnog masnog tkiva u
trupu u vrijeme klanja, dok masno tkivo tjelesnih šupljina čini 10 do 15 %, a
intermuskularno 20 do 35 %. Sadržaj intramuskularnog masnog tkiva kod većina
industrijskih genotipova svinja iznosi između 2,5 i 3,5 %.
Sposobnost vezanja vode također je jedna od bitnijih svojstava kakvoće mesa jer o
njemu ovisi izgled i mekoća mesa te prerađivačka vrijednost. Meso koje više otpušta
vodu tijekom kuhanja, sušenja pečenja i prijevoza je vizualno neprivlačno i tvrdo
prilikom konzumacije. Sposobnost vezanja vode određuje se metodama kompresije,
centrifugiranja i kuhanjem.
3.2.5. Stresna osjetljivost svinja
Kod svinja koje su stresno osjetljive javljaju se simptomi maligne hipertermije koja
se očituje jakim mišićnim tremorom, ubrzanim disanjem, ubrzanim pulsom i
povišenjem tjelesne temperature. Prema Uremović i Uremović (1997.) stresna
osjetljivost je posljedica nastojanja uzgajivača da promjene proizvodna svojstva svinja.
Kao posljedica poremećaja metabolizma uvjetovanog djelovanjem stresora nastaje
blijedo, meko i vodenasto meso tj. takozvani BMV sindrom. Smatra se da su neke
9
svinje genetski predispozicionirane za stresnu osjetljivost jer neke pasmine svinja kao
što su pietren i belgijski landras pokazuju izrazitu sklonost prema stresnoj osjetljivosti.
Ustanovljeno je da grupa recesivnih gena uzrokuje stresnu osjetljivost, tzv. Hal gen ili
gen za stresnu osjetljivost. Uveden je Halotan test kojim se jasno mogu razlikovati
stres otporne i stres osjetljive životinje. Uvođenjem Halotan testa značajno su
smanjene frekvencije svinja osjetljivih na stres. Postoje i još neke metode za
određivanje stresne osjetljivosti u svinja a to su: određivanje aktivnosti hormona koji
se luče za savladavanje stresnih situacija, određivanje razine metabolita u krvi,
određivanje kakvoće mišića biopsijom, kreatin test, tipiziranje genetskih markera krvi
te otkrivanje mutiranih RYR1 gena metodom lančane reakcije polimerazom. Prema
Vinceku i sur. (2005.) sindrom stresne osjetljivosti predstavlja veliki ekonomski
problem zbog proizvodnih gubitaka koji se manifestiraju kao ugibanje prasadi u uzgoju,
pri transportu i pri visokim temperaturama. Zbog slabije kakvoće mesa povećani su
gubici u procesu prerade. Stresna osjetljivost definira se u 3 genotipova: NN – stres
otporan dominantni homozigotni genotip, NP – stres otporan dominatni heterozigotni
genotip i PP – stres neotporan recesivni homozigotni genotip. Zbog visoke frekvencije
BMV mesa predlaže se potpuno uklanjanje recesivnog alela DNA testom i selekcijom.
4. Metode procjene uzgojnih vrijednosti
Prema Vinceku i sur. (2005.) uzgojna vrijednost je vrijednost životinje kao roditelja
tj. dio genetske vrijednosti jedinke koje će prenijeti na potomke. Kako bi se procijenila
uzgojna vrijednost potrebno je uzeti mnogo svojstava u obzir pa su tako najvažnije:
vanjština ili vanjski izgled životinje, podaci o precima ili tzv. pedigre, vlastita proizvodna
svojstva, proizvodna svojstva srodnika, proizvodna svojstva potomaka koja se
dobivaju pomoću performans testa, sib testa i progenog testa a vanjština se procjenjuje
promatranjem i mjerenjem.
10
Tablica 4.2. Opća i specijalna uzgojna vrijednost (Svinjogojstvo: Uremović i
Uremović 1997.)
Opća uzgojna vrijednost
proizlazi iz prosječnog učinka
gena pri slučajnom parenju u
populaciji
Odstupanja od opće uzgojne
vrijednosti uvjetovana su
neaditivnim učincima gena u
određenoj kombinaciji
Učinci interakcije genotipa i
vanjskih čimbenika
Specijalna uzgojna vrijednost
ukupni je učinak gena u određenoj
kombinaciji.
Specijalna uzgojna vrijednost
4.1. Procjena uzgojne vrijednosti prema vanjskom izgledu
Oduvijek se smatralo, a posebice u prošlosti kako je vanjski izgled životinje odraz
odnosno jasan prikaz proizvodnih svojstava jedinke. Neka se svojstva mogu procijeniti
na temelju građe nogu, oblika trupa i načina reagiranja životinje a to su konstitucija,
ćud, dozrelost i dugovječnost. Unatoč navedenom, većina svojstava se ne može jasno
procijeniti promatranjem samo izgleda jedinke jer funkcioniranje organizma ovisi o radu
unutarnjih sustava organa pa tako ova metoda služi kao pomoć u selekciji na
proizvodna svojstva. Obraća se pozornost na različite nedostatke u građi, građu nogu,
papaka, držanje životinje pa se zato mora poznavati kako izgleda pravilno građena i
zdrava životinja. Svaka pasmina životinje ima svoj standardni izgled s kojim se
uspoređuje izgled životinje koju ocjenjujemo.
4.2. Procjena eksterijera promatranjem
Kod procjene tjelesne građe (eksterijera) važno je odvojeno promatrati prednji,
srednji i zadnji dio trupa te njihovu međusobnu povezanost. Procjena se mora obavljati
na unaprijed pripremljenom, otvorenom prostoru. Teren na kojima životinja stoji mora
biti ravan i bez nagiba, kako bi životinja mogla stajati u svom prirodnom položaju i imala
prostora. Životinja mora stajati ravno tako da kada ju gledamo sprijeda prednje noge
prekrivaju zadnje te ako je promatrana sa strane prednje noge i stražnje noge se
prekrivaju. Procjenjuju se pojedini dijelovi tijela odvojeno te njihova povezanost i
skladnost. Prvotno se promatra prednji dio trupa gdje se ocjenjuje izgled glave, vrata,
plećke, prsa, prednjih nogu i povezanost prednjeg sa srednjim dijelom trupa.
Na prednjem dijelu tijela prvo se procjenjuje izgled glave odnosno njena veličina,
širina, odnos između ličnog i lubanjskog dijela te njena duljina i visina. Izgled glave
veliki je pokazatelj plemenitosti životinje gdje manje glave prevladavaju kod plemenitih
pasmina a veće i robusnije kod prijelaznih i primitivnih pasmina. Poželjno je da glava
11
bude srednje duga i široka, ravnog ili blago ugnutog profila s dobro razvijenim vilicama.
Podbradak ne smije biti velik. Oči moraju biti sjajne i živahne pa su tako dobar indikator
zdravlja. Kod bolesnih jedinki jasno se prepoznaju mutne i crvene oči. Uši su dobar
indikator pasminske pripadnosti i mogu biti klopave, poluklopave, uspravne,
poluuspravne, velike, srednje veličine i male. Nisu poželjne pretjerano velike uši
posebno kod pasmine koje imaju klopav oblik ušiju. Na glavi se promatra i čelo koje se
smatra dobrim indikatorom stupnja oplemenjenosti i intenziteta hranidbe. Kod svinja
vrlo bitna stavka na glavi je rilo koje je kod plemenitih pasmina kratko, ravno i vrlo lako
pokretljivo. Kod svinja se često javlja bolest nosne kosti – atrofični rinitis koji utječe na
deformiranost rila a i gornje čeljusti. Takva grla se izlučuju iz uzgoja jer se radi o
nasljednoj bolesti koja smanjuje funkcionalnost čeljusti i rila kod svinja. Kod izgleda i
konformacije vrata poželjno je da je srednje dug i širok, dobro obrastao mišićima.
Kratak vrat ukazuje na pripadnost masnima pasminama i na hranidbu sa velikim
udjelom energetskih komponenti. Dugačak vrat ukazuje na lošu i oskudnu hranidbu i
na pripadnost primitivnim pasminama. Lopatice su kod mesnih pasmina vrlo važna
stavka kod ocjenjivanja vanjskog izgleda a poželjne su duge, široke i ravne lopatice
koje su dobro obrasle mišićima. Odvojenost lopatica od trupa smatra se ozbiljnom
konstitucijskom manom. Takva mana se pojavljuje kog pasmina landrasa a rijetko kod
pasmina koje imaju dobro obrasle lopatice mišićima, npr. pietren i jorkšir. Širok i uzak
greben smatra se nedostatkom a poželjno je da bude u ravnini s leđnom linijom. S
obzirom da su u prsnom košu smješteni mnogi organi, poželjno je da su prsa široka i
duboka a rebra moraju biti zaobljena jer su takva rebra odlika ranozrelih pasmina.
Na srednjem dijelu trupa ocjenjuju se leđa i hrbat, slabine, trbuh i sise. Leđa ne smiju
biti izvijena ili ugnuta jer je kod takvih jedinki opasnost da dođe do loma kičmenog
stuba. Slabine su poželjne dulje i šire i dobro obrasle mišićima. Dobro razvijeni
slabinski dio javlja se kod izrazito mesnatih pasmina svinja. Poželjno je da je trbuh kod
rasplodnih jedinki ravan, napet i vodoravan sa leđnom linijom a ne opušten. Svinje
obično imaju 6-8 pari pravilno raspoređenih sisa. Selekcija na broj sisa je vrlo bitna
kod rasplodnih grla kako bi se omogućilo othranjivanje što većeg broja prasadi i
spriječila situacija da krmača oprasi više prasadi nego što može othraniti. Isto tako,
povećanjem broja sisa se povećava i duljina trupa i materničnih rogova pa se time
povećava plodnost. Mora se paziti na postojanost ''pasisa'' koje nisu funkcionalne pa
se zato smatraju nedostatkom pri ocjenjivanju izgleda sisa. Pojavljuju se i uvrnute te
kraterske sise koje ili ne izlučuju mlijeko ili iz njih mlijeko curi samo. Bitna je i
povezanost sisa sa sisnim kanalom. Sapi su dio trupa o kojima ovisi randman klanja
ali su i široke sapi indikator lakšeg prasenja pa se uske sapi smatraju nedostatkom te
se kod pojave uskih i kratkih sapi životinje izlučuju iz daljnjeg uzgoja. Butovi su važna
stavka eksterijera kod mesnih pasmina, poželjno je da su dugi, široki i dobro zaobljeni.
Rep nema bitni proizvodni značaj ali je poželjno da je on srednje dug, širok i spiralno
uvijen.
12
Slika 4.1. Pravilan vanjski izgled svinja.
Izvor: Uremović i Uremović (1997.)
Slika 4.2. Nedostaci u vanjskom izgledu svinja.
Izvor: Uremović i Uremović (1997.)
Stav nogu te visina i građa stavke su koje se ocjenjuju pri promatranju nogu svinja.
One moraju biti pravilno građene i pravilno postavljene u međusobnom odnosu. Svinje
moraju imati dobro razvijene zglobove a ocjenjivanje nogu mora se obavljati sprijeda,
straga i sa strane. Noge moraju biti paralelno postavljene a kao nedostaci smatra se
''O'' i ''X'' stav prednjih i zadnjih nogu te izvijen, povijen, strm, sabljast i savijen stav. S
obzirom da uvelike utječu na zdravlje i ponašanje svinja bitno je promatrati i izgled
papaka. Moraju biti dovoljno razvijeni i stabilno postavljeni. Svinja se mora oslanjati
samo na prednje papke. Moraju biti dobro povezani, ne smiju biti razmaknuti i
nejednaki. Potrebno je i napomenuti važnost zdravlja papaka kod nerastova koji se
oslanjaju na stražnje noge prilikom skoka na krmaču. Kod procjene nerastova vrlo je
važna građa i položaj spolnih organa koji moraju biti normalno razvijeni sa dobro
13
izraženim sekundarnim spolnim oznakama. Zadnja stavka koja se promatra su koža i
čekinje, Koža mora biti elastična i glatka, bez vidljivih rana, ozljeda i bradavica. Čekinje
isto tako moraju biti glatke i sjajne jer su dobar indikator zdravlja i kondicije životinje.
Prilikom izlučivanja jedinki iz uzgoja pravila su najrigoroznija prilikom odabira jedinki
za nukleus stada, u reprodukcijskim stadima manje rigorozna a u komercijalnim
stadima su ta pravila najblaža.
4.3. Procjena vanjskog izgleda mjerenjem
Procjena vanjskog izgleda svinja obavlja se, uz promatranje i mjerenjem te tada
svinja mora biti u svoj fiziološkom položaju, oslonjena na sve 4 noge. Mjerenja
pojedinih dijelova tijela se obavlja uz pomoć Lidtinovog štapa, vrpce i šestara. Prema
Uremović i Uremović (1997.) od tjelesnih mjera za procjenu eksterijera uzimaju se:
visina do grebena,visina leđa, visina križa, dubina prsa, duljina trupa, visina sjedišnih
kvrga, visina prednjih nogu, širina zdjelice, duljina glave, širina glave, opseg prsiju i
opseg cjevanica. Vrši se i mjerenje mase svinja koja se približno točno može dobiti
mjerenjem duljine trupa i obujma prsiju. Izmjerene vrijednosti se potom pomnože i
podijele sa 160. Postoji i druga metoda kojom se utvrđuje tjelesna masa a to je pomoću
jednadžbe
Y= -23,3998 + 0,8197 X – 0,0066 X² + 0,000103 X³
gdje Y predstavlja tjelesnu masu, a X obujam prsa.
Poentiranje je još jedna od metoda kojom se ocjenjuje eksterijer životinje a
temelji se na bodovanju pojedinih dijelova tijela. Poslije ocjenjivanja, uz pomoć
dobivenih bodova životinje se kategoriziraju u klase. Ova vrsta ocjenjivanja obavlja se
nakon završetka performans testa nerastova i nazimica, prilikom izbora i umatičenja
čistokrvnih pasmina svinja, na raznim izložbama svinja, pri izboru grla za progeni test
te nakon završetka rasta ili u periodu postizanja maksimalne proizvodnje životinje. U
Hrvatskoj se rasplodne svinje ocjenjuju ocjenama od 1 do 5 bodova i razvrstavaju u
sljedeće klase: E, Ia, I, II i III. Postoji i složeniji sustav ocjenjivanja a naziva se DLG
sustav te se primjenjuje u Njemačkoj.
Bitno je naglasiti da je tijekom ocjenjivanja svinja potrebno obratiti pažnju na
uzroke pojedinih mana i nedostataka i da li su iste uzrokovane genetskim ili okolišnim
čimbenicima u kojima je životinja držana. Prosuđuje se i konstitucija koja je znak
dobrog funkcioniranja svih unutarnjih organa, a pažnju je potrebno obratiti i na
ponašanje životinje. Tako se normalnim ponašanjem svinja smatra prilagodljivost
grupnom držanju, mirnoća i dobroćudnost.
4.4. Procjena uzgojne vrijednosti prema precima
Ova vrsta procjene uzgojne vrijednosti se primjenjuje kada nemamo drugih
informacija o jedinki ili u kombinaciji s ostalim informacijama. Podaci o proizvodnim
14
svojstvima predaka koriste se u kombinaciji s ostalim informacijama za procjenjivanje
uzgojnih vrijednosti putem BLUP metode. Točnost ove procjene uvelike ovisi o visini
heritabiliteta svojstva za koji procjenjujemo uzgojnu vrijednost prema precima.
Heritabilitet između svojstava se razlikuje pa može biti nisko nasljedno svojstvo,
srednje nasljedno i visoko nasljedno ako se heritabilitet kreće iznad 40%. Kako navode
Uremović i Uremović (1997.) budući da se h2 za većinu ekonomski važnih svojstava
kreće između 0,2 i 0,5 informacije o proizvodnim pokazateljima predaka ne mogu biti
pouzdan pokazatelj genotipova životinja koje treba odabrati. Točnost ove metode
smanjuje se udaljavanjem predaka a i veću važnost pri procjeni imaju oni preci sa više
podataka.
4.5. Procjena uzgojne vrijednosti prema vlastitim proizvodnim
svojstvima ili fenotipu
Fenotip je skup svih morfoloških i fizioloških sredstava organizma po kojima se on
prepoznaje i razlikuje od ostalih organizama. Zato se ova vrsta procjene uzgojne
vrijednosti temelji na svojstvima koja se mogu direktno izmjeriti. Genetski napredak u
selekciji ovisi o intenzitetu selekciju i visini heritabiliteta pa se zato ova procjena
isključivo primjenjuje u selekciji na srednje visoko i visoko nasljedna svojstva. U
svinjogojstvu su to svojstva tovnosti i mesnatosti. Genetski napredak uvelike ovisi i o
preciznosti mjerenja pojedinih svojstava odnosno o preciznosti instrumenata i osobe
koja vrši mjerenja, pa se tako često događaju greške prilikom mjerenja leđne slanine
zbog nemira životinje, nepreciznosti instrumenta ili zbog pogrešaka u očitavanju
rezultata. Ova vrsta procjene uzgojne vrijednosti vrši se u performans testu nazimica i
nerastova.
4.5.1. Performans test nerastova i nazimica
Prema Uremović i Uremović (1997.) za ovaj test se uzimaju 1-2 praseta koji su
dobiveni sparivanjem odabranih roditelja. Ti roditelji su najčešće visokoproizvodne
krmače i nerastovi čiji su pedigrei poznati. Prasad se odabire na temelju natprosječne
tjelesne mase i izrazito izraženih morfoloških karakteristika pasmine kojoj pripadaju.
Test se razlikuje u različitim zemljama pa tako neke zemlje provode performans test
od 20-90 kg, a neke od 30-100 i više kg. Ovisno o proizvodu koji žele dobiti određuju
masu pa tako na manje završne mase idu proizvođači kojima je cilj provesti baconski
tov svinja a na veće završne mase oni proizvođači kojima je cilj proizvesti zrelo meso
za posebne namjene (npr. pršut). Performans test se obavlja u testnim stanicama na
farmama ili u državnim testnima stanicama. Prasad se dovozi u testnu stanicu 7-10
dana prije početka kako bi se imali vremena adaptirati na novi smještaj i hranidbu.
Prasad je tamo smještena grupno ili individualno. Hrane se kompletnim smjesama koje
odgovaraju pojedinom genotipu svinja. One svinje sa većom mesnatošću se hrane sa
smjesama koje sadrže više proteina a svinje sa manjom mesnatošću dobivaju smjese
sa manje proteina. Hranidba se vrši po volji ili obročno. Potrebno je dobro procijeniti
15
potrebnu količinu hrane i spriječiti rasipanje iste. Postoje i pravila za mikroklimu u
samom prostoru boravka svinja pa je tako optimalna temperatura od 18-22 °C a
relativna vlaga zraka 60-70 %. Bitno je paziti i na koncentracije štetnih plinova kao što
su amonijak, ugljični dioksid i sumporovodik. Određena je i veličina boksa u pojedinim
fazama testa pa je odgovarajuća veličina boksa za 1. fazu testa kada se masa svinja
kreće od 30-60 kg jest 0,8 x 1,2 m, a u drugoj fazi (60-100 i više kg) je 1,2 x 2,0 m.
Tijekom testa se prati promjena u tjelesnoj masi svakih 10-14 dana i konzumacija
hrane vaganjem datih i preostalih količina hrane. Prema Uremović i Uremović (1997.)
nakon završetka prve faze testa, tj sa 60 ± 2kg na osnovi dnevnog prirasta, konverzije
hrane i izgleda životinja donosi se odluka o nastavku testa odnosno izlučivanju grla.
Nakon završetka druge faze testa sa 100 ± 3kg izračunavaju se utrošak hrane/kg
prirasta, dnevni prirast i mjeri se leđna slanina na temelju čega se procjenjuje
mesnatost. Poslije završetka testa nerastovi se, s obzirom na dobivene selekcijske
indekse svrstavaju u nukleus stada gdje idu najbolje jedinke, reproduktivna stada,
komercijalna stada i za klanje idu jedinke sa najmanjim dobivenim vrijednostima
tijekom performans testa.
Slika 4.3. Odabir nerastova s 100 kg prema dobivenom selekcijskom indeksu.
Izvor: Uremović i Uremović (1997.)
Nazimice se, za razliku od nerastova testiraju od 20-90 i više kg. Drže se skupno, a
optimalna količina grla u boksu je 8-10 krmača. U njihov selekcijski indeks se na kraju
testa uključuje: mjere debljine slanine i karea, procjena vanjštine i životni prirast.
Najbolje se nazimice nakon dobivenih poena ostavljaju za vlastitu upotrebu a ostale
se prodaju ili šalju na klanje.
4.5.2. Testiranje životinja u proizvodnim uvjetima (field test)
U ovoj vrsti testiranja životinja oponašaju se pravi proizvodni uvjeti odnosno oni
uvjeti u kojima tovljenici ostvaruju svoje rezultate. Ne mjeri se pojedinačni utrošak
hrane već trajanje testa i debljina leđne slanine. S obzirom na duljinu trajanja testa vrši
se selekcija na dnevni prirast. Za test se odabiru nazimice i nerasti starosti od 180 i
16
210 dana. Field test se provodi od rođenja do odabira kod približno 100 kg. Rast se
prati mjerenjem debljine leđne slanine ultrazvukom.
Prostor u kojem se vrši field test odvojen je od drugih prostora i podijeljen na više
dijelova. Životinje se drže zajedno ali razdvojeno prema spolu i genotipu. U boksu od
najmanje 1,2 m2 ne bi trebalo biti više od 8 životinja te moraju biti osigurani
zadovoljavajući mikroklimatski uvjeti. Poželjno je u test uvesti što više životinja što je
ponekad problem na malim obiteljskim gospodarstvima zbog manjka životinja pa u test
ulaze svega dvije-tri životinje.
Hranidba za vrijeme testa mora biti odgovarajuća te smjese ne smiju biti zagađene
s pljesni ili mikotoksinima. Mora se primjenjivati ista smjesa na svim životinjama tijekom
trajanja testa te se nazimice i nerasti hrane kao što se hrane u odgajalištu, predtovu i
tovu.
Prvi odabir za field test vrši se već u leglu gdje se odabire iz legla poznatog
podrijetla, gdje je dužina graviditeta majke veća od 170 i manja od 124 dana, kod kojih
roditelji ispunjavaju određene kriterije vezane za uzgojnu vrijednost, dobrog zdravlja i
rasta te iz legla bez utvrđenih letalnih i semiletalnih pogrešaka kod majke i oca. Iz legla
se odabire jedna ili više normalno razvijenih nazimica.
Tijekom testa vrši se izlučivanje jedinki koje zaostaju u rastu, s određenim
pogreškama vanjštine, oboljele životinje i životinje sa vidljivim pogreškama. Nakon
toga se vrši mjerenje i vaganje i dobivaju se vrijednosti za dnevni prirast od rođenja do
odabira, debljina leđne slanine i ocjena vanjštine. Debljina leđne slanine mjeri se
ultrazvukom te se pri mjerenju mora paziti na dodirnu površinu između kože i sonde.
Nakon svih izvršenih mjerenja izlučuju se najslabije životinje i životinje s eksterijernim
pogreškama. Na osnovi izmjerenih vrijednosti procjenjuje se uzgojna vrijednost
pojedine životinje.
Slika 4.4.. Mjerenje debljine slanine u testu u proizvodnim uvjetima (Škorput, 2017.)
17
4.6. Procjena uzgojne vrijednosti prema srodnicima
Prema Uremović i Uremović (1997.) procjena uzgojne vrijednosti prema srodnicima
primjenjuje se u: selekciji prema obiteljima, selekciji unutar obitelji i kombinirana
selekcija. Selekcija prema obiteljima se temelji na prosjeku određene obitelji jer je
sigurni pokazatelj uzgojne vrijednosti nisko nasljednog svojstva prosjek familije.
Najčešći oblik selekcije prema obiteljima u svinjogojstvu je selekcija prema obiteljima
koje se sastoje od braće i sestara, tj. po leglima prasadi. Učinak selekcije prema
obiteljima predviđa se po formuli
ΔG = Sdf x hf2
gdje je Sdf selekcijski diferencijal srodnika , a h2f heritabilitet svojstva prema obiteljima.
Selekcija unutar familija obavlja se uspoređivanjem fenotipa jedinke s prosjekom
familije kojoj pripada, a za roditelje se biraju jedinke koje najviše odstupaju od prosjeka.
Treba pripaziti da se bira jednak broj životinja po obiteljima kako bi doprinos istih
sljedećim generacijama bio isti.
Kombinirana selekcija uključuje dvije spomenute metode pa se u ovoj vrsti procjene
uzgojne vrijednosti koriste podaci o prosjeku populacije kojoj jedinka pripada i o
odstupanju fenotipa od vlastitih srodnika. Ova vrsta metode ima razne prednosti kao
što su povećanje efektivnosti za procjenu niskonasljednih svojstava pa se zato i koristi
u selekciji na iste. Koristi se i u selekciji na svojstva koje se ne mogu procijeniti prema
fenotipu.
4.6.1. Sib test
Sib test je ustvari provođenje selekcije unutar obitelji ali se u prosjek iste ne uzima
prosjek jedinke za koju procjenjujemo uzgojnu vrijednost. Podaci koji se koriste za ovu
vrstu procjene uzgojne vrijednosti su podaci o svojstvima braće i sestara jedinke koju
procjenjujemo ili braće i sestara po ocu. Ovom metodom se procjenjuje kvaliteta
polovica i sastav tkiva prema srodnicima. U test se uključuje prasad iz više legala
odnosno iz svakog legla istog nerasta a različitih krmača se odabiru 4 prosječna ili
natprosječna praseta. Sib test počinje sa 20-30 kg a završava sa 90-100 kg. Tijekom
testa se vrše isti postupci kao i u već navedenom performans testu. Nakon završetka
testa procjena uzgojne vrijednosti obavlja se na osnovi vlastitih proizvodnih svojstava
gdje su uključeni prirast, konverzija hrane, mesnatost i vanjština i na osnovi svojstava
srodnika odnosno braće i sestara po ocu gdje su uključeni kakvoća polovica i tkiva.
Prema Uremović i Uremović (1997.) na osnovi testiranja 4 grupe prasadi od istog oca
dobit će se informacije o prenošenju svojstava na potomstvo, što se inače određuje u
progenom testu i po mogućnosti na što većem broju potomaka.
18
4.6.2. Procjena uzgojne vrijednosti prema potomstvu (progeni test)
U ovoj vrstu testa, uzgojna vrijednost roditelja se određuje na osnovi svojstava
potomaka odnosno na temelju njihova odstupanja od prosjeka populacije. U ovaj test
bitno je uzimati potomke iz što većeg broja legala te se mora obratiti pažnja na to da
su prasad iz istog legla prava braća i sestre i da prasad iz istog legla ima iste ili slične
proizvodne odnosno okolišne uvjete. Dobiti će se veća točnost procjena ukoliko se
testiranje vrši u različitim proizvodnim uvjetima, a ne u testnima stanicama. Prema
Uremović i Uremović (1997.) progeni test u svinjogojstvu se sve više napušta, a u
selekciji se sve više koriste informacije o vlastitim svojstvima i svojstvima srodnika.
Samo testiranje može se vršiti, kao i u performans testu na mase ovisno o
proizvodnim ciljevima proizvođača. Držanje svinja može biti skupno gdje je zajedno
smještena prasad iz istog legla i pojedinačno. Prilikom skupnog držanja potrebno je
osigurati individualnu hranidbu svakoj jedinki u boksu. Grla su u boksu označena
transponderima te im se putem automatskih hranilica daje hrana što olakšava izračun
utrošene hrane na završetku testa. U progenom testu se procjenjuje uzgojna vrijednost
nerastova i krmača (u nukleusima) na isti način kao i u sib testu za tovna i klaonička
svojstva. Uzgojna vrijednost se može dobiti i korištenjem dobivenih rezultata iz
performans i sib testa kako ne bi morali provoditi organizirani progeni test. U današnje
vrijeme postoje kompjuterski sustavi koji koriste sve moguće informacije o jedinki pa
se tako dobiva najtočnija procjena uzgojne vrijednosti.
5. Metode selekcije
U svinjogojstvu danas postoji mnogo ekonomski važnih svojstava koja određuju
izbor roditelja za buduće generacije pa su danas u selekciji vrlo važne metode koje
obavljaju selekciju na više svojstava. Postoje razne metode na više svojstava a one
su: tandem selekcija, neovisna razina odabiranja, metoda selekcijskih indeksa te
selekcija prema BLUP-u.
5.1. Tandem selekcija
Tandem selekcija svinja je postupak pri kojem se u jednom naizmjeničnom
redoslijedu sprovodi selekcija na nekoliko osobina. U toku jedne ili nekoliko generacija
selekcija se sprovodi na jednu osobinu, zatim na drugu osobinu u istom vremenskom
intervalu, a potom treću osobinu itd. Pošto je završen jedan ciklus selekcije u kome su
sve osobine došle na red ponovo se počinje sa prvom osobinom u drugom ciklusu.
Tandem selekcija se u osnovi sprovodi pojedinačno po osobinama s tim što se osobine
mijenjaju. Ovaj sistem selekcije se primjenjuje kada se želi brzo poboljšati jedna
osobina. Efikasnost ovog metoda selekcije zavisi velikim dijelom od genetske
povezanosti između osobina. Ako postoji pozitivna genetska korelacija(povezanost)
između osobina, tada unaprjeđenje jedne osobine utječe i na poboljšanje i kod druge.
Osobine obuhvaćene tandem selekcijom mogu biti u genetskoj povezanosti koja je
19
nepoželjna ili nepovoljna za uspjeh selekcije. .Tandem selekcija preporučuje se za
slučajeve kada postoji potreba da se brže popravi jedna osobina na primjer ako je mali
dnevni prirast i treba ga što brže povećati. S obzirom da efikasnost ove metode ovisi
o korelaciji između svojstava, a između mnogo svojstava postoji nepovoljna
povezanost odnosno korelacija, ova metode selekcija je dosta neefikasna.
5.2. Neovisna razina odabiranja
Ovo je metoda u kojoj se odredi iznad koje će se granične vrijednosti pojedina
svojstva birati za rasplod. Nedostatak kod ove metoda je nemogućnost kompenzacije
slabije izraženih svojstva s dobro ili vrlo dobro izraženim svojstvima. Kako navode
Uremović i Uremović (1997.) da bi se postigao veći uspjeh, potrebno je postavljati veće
standarde za svojstva veće nasljednosti i ekonomske važnosti.
5.3. Metoda selekcijskih indeksa
Definirana je kao linearna kombinacija ekonomski važnih svojstava koja se dugi niz
godina koristila za procjenu uzgojnih vrijednosti u svinjogojstvu. Konstrukcija
selekcijskog indeksa podložna je mijenjanju pa može dovesti do promjena kod
uzgojnog cilja. Kod ove metode, svojstva se rangiraju prema ekonomskoj važnosti te
prema svojstvima veće nasljednosti i genetskoj povezanosti. Za razliku od tandem
selekcije, ova metoda sadrži i pozitivne i negativne učinke gena za pojedina svojstva,
uzima u obzir nasljednost svojstava i korelacije između svojstava te uvažava
ekonomsku važnost svojstava.
Metodu selekcijskih indeksa prvi su razradili i primijenili u stočarstvu Hazel i Lush
1942. godine. Formula indeksa je:
SI = 0.13 W – 0.232 S + 0.164 P
gdje je:
W - tjelesna masa svinja sa 180 dana,
S - konformacija svinja pred klanje,
P - proizvodnost majke iskazana veličinom i masom legla pri odbiću.
Prema Vinceku (2008.) prilikom procjena indeksom pretpostavlja se da su prosjeci
populacija (ili pojedinih utjecaja kao što je farma, godina, itd.) poznati. Međutim u
stvarnosti, prosjeci i utjecaji, ne samo da nisu poznati, već se mijenjaju tijekom
uzgojnog rada. S obzirom da se životnije procjenjuju na temelju raspoloživih podataka
(ne vodi se briga o porijeklu, razlici između farmi, godinama testiranja) ponekad se ne
može dovoljno točno procijeniti uzgojna vrijednost pojedine životinje.
20
5.4. BLUP metoda
BLUP ili najbolje linearno nepristrano predviđanje je statističko-matematička
metoda koja se smatra najboljom i najobjektivnijom metodom za procjenu uzgojnih
vrijednosti. Prema Vinceku (2008.) BLUP je način nepristrane procjene slučajnih
utjecaja u tzv. mješovitom modelu (engl. mixed model) u kojem se istovremeno
procjenjuju sistematski okolišni utjecaji (npr. farma, godina, sezona) i slučajni utjecaji
(npr. zajednička okolina u leglu, slučajni utjecaj životinje ili uzgojna vrijednost).
Mješoviti model u kojem je slučajni utjecaj sama životinja, a istovremeno koristeći
pedigre u definiranju genetske veze među životinjama, zove se animal model. Taj
model, dakle, koristi sve raspoložive izvore informacija: 1) mjerenja, 2) porijeklo, 3)
procjenu parametara. Razvojem računalnih programa za procjenu uzgojnih vrijednosti
(VCE-5, PEST), uporaba miješanog modela se raširila u uzgoju i selekciji domaćih
životinja. Kako navode Sorensen i Kennedy (1984.) oni su prvi koristili BLUP u
svinjogojstvu. U počecima je ova metoda korištena za procjenu uzgojnih vrijednosti
bikova mliječnih pasmina u SAD-u. Prema Vinceku i sur. (2005.) u hrvatskom se
svinjogojstvu prešlo na procjenu uzgojnih vrijednosti nerasta i nazimica u proizvodnim
uvjetima (field test) te putem BLUP-a, a koristeći mješoviti linearni model. U hrvatskom
svinjogojstvu pojavljuje se od 2005. godine koristeći se za procjenu uzgojne vrijednosti
krmača na veličinu legla. Koristeći ovu metodu, moguće je razdvojiti genetske i
okolišne utjecaje, odnosno dobiva se informacija o tome kolika je razlika između
svojstava uvjetovana genima, a kolika je posljedica djelovanja okolišnih čimbenika. Isto
tako, moguće je usporediti jedinke iz različitih proizvodnih sustava te one koje su imale
različite intenzitete selekcije. S obzirom na pojavu svojstava sa niskim heritabilitetom,
BLUP posebno dolazi do izražaja kod takve selekcije (npr. plodnost) jer koristi sve
raspoložive informacije o srodnicima. Uz mnoge prednosti ove metode, javljaju se i
nedostatci kao što su visoke cijene računalnih sustava, visoka ulaganja u obuku ljudi
te povećanje srodstva u zatvorenim stadima. Na procjenu vrijednosti kod BLUP-a
utječu i neki čimbenici. Točnost mjerenja koja omogućuje pravilan prikaz vrijednosti
određenog svojstva u populaciji, a time i precizniju selekciju, veličina usporedivih grupa
koje predstavljaju životinje istog uzgajivača, istog genotipa, izmjerene isti dan, a što je
grupa veća to je selekcija točnija. Prema Lukoviću i Škorputu (2009.) točnost porijekla
koji je jedan od ključnih izvora informacija i omogućuje ispravno praćenje genetskih
veza između jedinki, genetske veze utječu na procjenu jer ako je genetska povezanost
niska, povećava se greška procjene i posljednji čimbenik su genetske grupe koje se
provode na kriterijima porijekla i godina rođenja životinje.
5.5. Molekularna genetika u selekciji
Prema Meuwissenu i sur. (2001.) ideja genomske selekcije je izostaviti ispitivanje
značajnosti i jednostavno procijeniti učinke svih gena ili kromosomskih položaja
istovremeno. U novije vrijeme, postignuća iz molekularne genetike koriste se u
stočarstvu u cilju njegovog genetskog unaprjeđivanja i još boljih rezultata u samoj
21
proizvodnji. Jedna od važne prednosti kod genetskih analiza je ta što mogu biti
uključena i svojstva koja se teško mjere, koja možemo mjeriti samo u odrasloj dobi
samo pri jednom spolu, odnosno svojstva niskog heritabiliteta (npr. veličina legla).
Prema Vinceku (2008.) korištenjem markera u uzgojnim programima, omogućava se
biranje jedinki neovisno o životnoj dobi, spolu, konstituciji i fiziološkom statusu, što
uvelike olakšava selekciju kod teško mjerljivih osobina.
Prema Vinceku (2008.) mogućnost selekcije životinja na temelju segmenta DNA i
njihova fenotipa temelji se na spoznaji da se životinje mogu genotipizirati ukoliko
postoji podudarnost u genetskim varijacijama fragmenta DNA i gena životinja. Budući
da se odsječci DNA zapravo ponašaju kao genetski markeri, to se uključivanje
informacija genskih markera u kriterije za selekciju, naziva selekcija uz pomoć genskih
markera (MAS). U ocjenjivanju uzgojne vrijednosti danas se koriste informacije koje
povezuju markere s lokusima kvantitativnih svojstava i ugrađuju u jednadžbe miješanih
modela, koji se temelje na sličnosti između srodnih jedinki. Riječ „assisted“ implicira
da na selekciju također utječu i drugi izvori informacija, kao što je to i kod promatranja
obilježja kod životinja. Mnoga istraživanja koriste markere zajedno s pedigre-om u
procjeni UV koristeći BLUP. Korist od markera unutar BLUP-a ovisi prije svega o dužini
gena i broja korištenih markera, a učinkovitost MAS-a raste kroz generacije.
Istraživanja mogućnosti primjene ovakvog načina selekcije u stočarstvu su novijeg
datuma. Rezultati ukazuju na to da se u principu mogu koristiti saznanja o detekciji
lokusa za kvantitativna svojstva, ali ostaje još dosta neriješenih pitanja na koja će se
dobiti precizniji odgovori i dokazi tek nakon provedbe većeg broja istraživanja. U
prošlosti, jedan od najvažnijih ciljeva u selekciji svinja bila je mesnatost kao postotak
mišićnog tkiva u svinjskim polovicama. To je rezultiralo znatnim poboljšanjem u
sastavu svinjskih trupova, ali se kasnije pokazalo da je izuzetna mišićavost svinja
najčešće povezana s nepovoljnim svojstvima kakvoće mesa. Ta nepovoljna svojstva
očituju se kao poremećaji u sposobnosti zadržavanja vode, nekarakterističnoj boji,
smanjenom udjelu intermuskularne masti, nepovoljnom pH. Okolišni čimbenici (uvjeti
držanja, transport, uvjeti i postupci klanja) imaju značajan utjecaj. Kakvoća svinjskog
mesa najvećim je dijelom uvjetovana genetskim čimbenicima, što omogućava uporabu
modernih DNA metoda u cilju razvoja optimalne kakvoće svinjskog mesa. Primjerice
DNA analiza se može upotrijebiti za potpunu eliminaciju recesivnog Hal gena iz
populacije svinja, ali i za proizvodnju izrazito mesnih tovljenika heterozigotnih na taj
gen od kojih se različitim tehnološkim postupcima mogu proizvoditi određeni proizvodi
optimalne kakvoće. Kombinacijom molekularnih metoda i klasičnih selekcijskih
postupaka očekuje se brzi napredak u poboljšavanju kakvoće mesa svinja i stvaraju
se pretpostavke za dobru osnovu u proizvodnji vrijednih, delikatesnih proizvoda od
svinjskog mesa.
22
6. Proizvodnja hibridnih svinja
Uzgojni programi u svinjogojstvu su određene radnje odnosno postupci koji za
rezultat žele ostvarivanje određenog uzgojnog cilja. Taj uzgojni cilj uvjetuje tržište.
Mnoge multinacionalne kompanije danas djeluju na području svinjske genetike te
provode i stvaraju određene uzgojne programe. Tijekom tog procesa koriste se
sustavima stroge selekcije i ciljanih križanja u svrhu dobivanja hibridnih svinja sa
određenim svojstvima.
Samo stvaranje hibridnih svinja se temelji na strogoj selekciji unutar čistih pasmina
te potom nastaju linije koje nose određena željena svojstva. Selekcija se unutar čistih
pasmina vrši na niz svojstava a to su proizvodna svojstva, svojstva plodnosti ali i na
funkcionalna svojstva kao što su dugovječnost i otpornost na bolesti. Najbolje muške i
ženske jedinke nastale tom selekcijom unutar čistih pasmina nalaze se u nukleus
stadima koja su kasnije osnova uzgojnog programa svake kompanije. Potom se
križanjem jedinki u nukleus stadima dobivaju odnosno proizvode životinje koje su
kasnije dio reproduktivnih i komercijalnih stada.
Slika 6.1. Uzgojna piramida. Izvor: Uremović i Uremović (1997.)
Zbog navedenoga, prema Škorputu (2017.) hibridne svinje su superiorne u odnosu
na svinje čistih pasmina. Jedan od primjera takve superiornosti je stvaranje tzv.
visokoplodnih linija krmača. Danas u svijetu postoji nekoliko velikih kompanija koje
proizvode hibridne svinje, te ih plasiraju na svjetska tržišta. Svinje se najčešće
distribuiraju pod komercijalnim imenima. Tako će se linije hibridnih svinja tvrtke PIC
zvati komercijalnim imenom „Camborough“, tvrtke Choice Genetics pod nazivom
“Galia“ ili „Naima“, Topigs „TN70“, a Hypor „Libra“ ili „Magnus“. U Hrvatskoj su danas
prisutni hibridi nekoliko velikih selekcijskih kompanija: PIC, Topigs, Hypor, Choice
Genetics i Segers. Ti su hibridi češće zastupljeni na velikim farmskim sustavima, a
rjeđe na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Korištenje svinja uzgojnih
programa selekcijskih kuća koje proizvode hibridne svinje strogo je propisano
procedurama uzgojnog programa te uzgajivači koji se odluče na korištenje ovakve
23
genetike moraju postupati strogo po uputama selekcijskih kuća. Pri tome nije
dozvoljeno nikakvo sparivanje životinja izvan procedura uzgojnog programa.
24
7. Zaključak
Selekcija je danas sveprisutna u uzgoju životinja pa tako i u svinjogojstvu. Ona
nam omogućava odabir jedinki sa željenim svojstvima za daljnji uzgoj i rasplod te
uklanjanje i smanjivanje neželjenih svojstava. Stalnim korištenjem selekcije povećava
se ekonomičnost proizvodnje te se brže i u većoj mjeri podmiruju potrebe potrošača.
Selekcija omogućava manje gubitke u proizvodnji i veći profit proizvođačima ukoliko
se provodi pravilno. Općenito, roditelji na svoje potomke prenose određeni dio gena
pa je vrlo važno mjeriti uzgojnu vrijednost jedinki odabranih za uzgoj. Uzgojna
vrijednost je vrijednost životinje kao roditelja tj. dio genetske vrijednosti jedinke koje
će prenijeti na potomke. Tijekom selekcije prate se mnoga svojstva koja se proizvodno
važna,a to su svojstva plodnosti te proizvodna svojstva u koje pripadaju dnevni prirast,
konverzija hrane, mesnatost polovica ili kvaliteta trupa, kakvoća mesa te stresna
osjetljivost svinja. Koriste se mnoge metode kojima možemo odrediti uzgojnu
vrijednost životinja. Uzgojna vrijednost se procjenjuje na temelju vanjskog izgleda
mjerenjem ili promatranjem određenih osobina, prema precima, prema vlastitim
proizvodnim svojstvima, prema potomstvu te u proizvodnim uvjetima. Danas se
javljaju i određene novije metode pa je tako sve raširenija BLUP metoda koja
omogućuje razdvajanje učinaka okoliša i gena pa omogućava pregled kolika je na
manifestaciju određenih svojstava utjecao okoliš a koliko sami geni. Ova metoda je
posebno bitna kod svojstava sa niskim heritabilitetom. U svinjogojstvu su to svojstva
plodnosti pa tako BLUP uzima u obzir i koristi sve raspoložive informacije o
srodnicima. Iako BLUP ima mnogo prednosti javljaju se i određeni nedostaci kao što
su visoke cijene računalnih sustava, visoka ulaganja u obuku ljudi te povećanje
srodstva u zatvorenim stadima.
Danas se u selekciji javlja i molekularna genetika koja nastoji poboljšati rezultate
proizvodnje u stočarstvu te genetski unaprijediti jedinke uključene u uzgoj. Važne
prednosti ove metode kod genetskih analiza je ta što mogu biti uključena i svojstva
koja se teško mjere, koja možemo mjeriti samo u odrasloj dobi samo pri jednom spolu,
odnosno svojstva niskog heritabiliteta (npr. veličina legla). Molekularna genetika
omogućava biranje jedinki neovisno o životnoj dobi, spolu, konstituciji i fiziološkom
statusu, što uvelike olakšava selekciju kod teško mjerljivih osobina.
U procjeni uzgojne vrijednosti danas se koriste i informacije koje povezuju markere
s lokusima kvantitativnih svojstava i ugrađuju u jednadžbe miješanih modela, koji se
temelje na sličnosti između srodnih jedinki. Kombinacijom navedenih molekularnih
metoda i klasičnih selekcijskih postupaka kojima procjenjujemo uzgojnu vrijednost
očekuje se brži genetski napredak u svinjogojstvu te konstantno poboljšavanje
proizvodno važnih svojstava, manji gubici u proizvodnji i veći profiti te konačno – bolji
proizvod.
25
8. Literatura
1. Alfonso, L, Nuguera, J.L., Babod, D., Estany, J. (1997.): Estimates of genetic
parameters for litter size at different parities in pigs. Livestock production
science 47:149-156.
2. Gjerlaug-Enger, E., Kongsro, J., Odegård, J., Aass, L., Vangen, O. (2012.):
Genetic parameters between slaughter pig efficiency and growth rate of
different body tissues estimated by computed tomography in live boars of
Landrace and Duroc. Animal, 6 (1), 9-18.
3. Karolyi D. Masti u mesu svinja (2007.) Meso : prvi hrvatski časopis o mesu,
Vol.9, N.o.6.
4. Kiszlinger, H., Farkas, J., Kövér, G., Onika-Szvath, S., Nagy, I. (2011.) Genetic
parameters of growth traits from a joint evaluation of purebred and crossbred pigs. Agriculturae Conspectus Scientificus, 76 (3), 223-226.
5. Kiš G. (2014.) Hranidba svinja u produljenom tovu Hrvatska poljoprivredna agencija, Zagreb.
6. Knapp, P., Willam, A., Sölkner, J. (1997.) Genetic paraeters for lean meat content and meeat quality traits in different pig breeds. Livestock production science 52(1):69-73.
7. Luković, Z., Uremović M., Konjačić, M., Uremović Z., Vincek, D. (2007): Genetic parameters for litter size in pigs using a random regression model. Asian-Ausralian Journal of Animal Sciences 20(2):160-165.
8. Meuwissen, T.H.E., Hayes B.J. & Goddard, M.E. (2001.) Prediction of total genetic value using genome-wide dense marker maps. Genetics 157: 1819-1829.
9. Sorensen, D.A., B.W. Kennedy (1984.) Estimation of response to selection using least squares and mixed methodology, Journal of Animal Science, Vol 58, N.o. 5.
10. Škorput D, Luković Z. Točnost procjene UV pomoću BLUP-a (2009.)
Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu.
11. Škorput D. ? (2017.) Znate li što su hibridne svinje
http://www.gospodarski.hr/Publication/2017/22/znate-li-to-su-hibridne-
svinje/8727#.W0DkzmAzbcs (pristupljeno: 7. travnja 2018.)
26
12. Uremović M, Uremović Z. (1997.) Svinjogojstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu.
13. Van Wijk, H.J., Arts, D.J.G., Matthews, J.O., Webster, M., Ducro, B.J., Knol,
E.F. (2005.): Genetic parameters for carcass composition and pork quality
estimated ia a commercial production chain. Journal of Ani,al Science 83:324-
333.
14. Vincek D, Malovrh Š, Kovač M. (2005.) Testiranje i procjena uzgojnih vrijednosti
u svinjogojstvu. Hrvatski stočarski centar.
15. Vincek D. Selekcija u svinjogojstvu Hrvatske (2008.) Stočarstvo : Časopis za
unapređenje stočarstva, Vol.62 No.5.
27
9. Životopis
Nina Lovrić rođena je 14.01.1996. godine u Zagrebu, Republika Hrvatska. Odrasla
je i živi u Svetoj Nedelji.
Školovanje je započela 2002. godine u OŠ Matka Laginje u Zagrebu gdje je bila
odličan učenik. Nakon završene osnovne škole upisala je 2010. prirodoslovno-
matematičku, XV. gimnaziju u Zagrebu, informatički smjer. Polaganjem mature 2014.
godine završila je srednjoškolsko obrazovanje te se iste godine u rujnu upisala na
Agronomski fakultet u Zagrebu - smjer Animalne znanosti. Izvrsno govori i razumije i
engleski jezik te posjeduje izvrsno znanje rada na računalu.
