Procjena rizika i osjetljivosti područja - edubrovnik.org rizika i... · procjena rizika i osjetljivosti podruČja djelovanja plana intervencija kod iznenadnih oneČiŠĆenja mora

PROCJENA RIZIKA I OSJETLJIVOSTI PODRUČJA NA PODRUČJU DJELOVANJA PLANA INTERVENCIJA KOD

IZNENADNIH ONEČIŠĆENJA MORA

51 000 Rijeka, M. Baraĉa 19, tel. 051/633-400, fax 633-013, www.dls.hr

Stranica 1 od 116

Procjena rizika i osjetljivosti područja

djelovanja plana intervencija kod

iznenadnih onečišćenja mora

DUBROVAČKO – NERETVANSKA

ŢUPANIJA

Prosinac, 2011.

DLS d.o.o.

Odjel zaštite okoliša M. Baraĉa 19 (RRA Porin), HR-51000 Rijeka

Tel: +385 (0)51 633 400; Fax: +385 (0)51 633 013

e-mail: [email protected]

web: www.dls.hr

PROCJENA RIZIKA I OSJETLJIVOSTI PODRUČJA DJELOVANJA PLANA INTERVENCIJA KOD IZNENADNIH

ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 2 od 116

Naručitelj: DUBROVAČKO – NERETVANSKA ŢUPANIJA

PREDMET: PROCJENA RIZIKA I OSJETLJIVOSTI PODRUČJA DJELOVANJA PLANA

INTERVENCIJA KOD IZNENADNIH ONEČIŠĆENJA MORA

Oznaka dokumenta: 99052-10-HG

IzraĎivač: DLS d.o.o. Rijeka

Voditelj izrade: Igor Meixner dipl.ing.kem.tehn.

Suradnici: Marko Karašić dipl.ing.stro.

Ivana Orlić Kapović dipl.ing.pom.prom.

Domagoj Krišković dipl.ing.preh.tehn.

Branko Markota dipl.ing.brodogr.

Goran Breulj dipl.ing.graĊ.

Daniela Krajina dipl.ing.biol.-ekol.

Goranka Alićajić dipl.ing.graĊ.

Ivana Duboveĉak dipl.ing.biol.-ekol.

Datum izrade:

Datum revizije:

Prosinac, 2011.

M.P.

Ovaj dokument u cijelom svom sadrţaju predstavlja vlasništvo Dubrovačko – neretvanske ţupanije, te je zabranjeno kopiranje,

umnoţavanje ili pak objavljivanje u bilo kojem obliku osim zakonski propisanog bez prethodne pismene suglasnosti

odgovorne osobe Dubrovačko – neretvanske ţupanije.

Zabranjeno je umnožavanje ovog dokumenta ili njegovog dijela u bilo kojem obliku i

na bilo koji način bez prethodne suglasnosti ovlaštene osobe tvrtke DLS d.o.o. Rijeka.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 3 od 116

S A D R Ţ A J

1. UVOD ...................................................................................................................................... 5

1.1. ZAKONSKA OSNOVA ................................................................................................................ 5

1.2. OPSEG ................................................................................................................................... 5

1.3. STRUKTURA DOKUMENTA ........................................................................................................ 6

2. DUBROVAĈKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA .......................................................................... 7

2.1. OSNOVNI PODACI O STANJU U PROSTORU ................................................................................. 7

2.2. ZEMLJOPISNA OBILJEŢJA ....................................................................................................... 10

2.2.1. GEOLOŠKA OBILJEŢJA ..................................................................................................... 10

2.2.2. SEIZMOLOŠKE ZNAĈAJKE ................................................................................................ 10

2.3. ANALIZE METEOROLOŠKIH, HIDROGRAFSKIH I OCEANOGRAFSKIH PODATAKA ............................. 13

2.3.1. KLIMATSKE ZNAĈAJKE ..................................................................................................... 13

2.4. HIDROGRAFSKA OBILJEŢJA AKVATORIJA ................................................................................. 22

2.4.1. ODREĐIVANJE TIPA MORSKE OBALE ................................................................................. 22

2.4.2. HIDROGRAFSKE ZNAČAJKE ............................................................................................. 25

3. JADRANSKI PLOVNI PUT ..................................................................................................... 34

3.1. PLOVNI PUTOVI DUBROVAĈKO – NERETVANSKE ŢUPANIJE ........................................................ 36

3.1.1. PLOVNI PUTOVI TANKERA ................................................................................................ 39

4. PROCJENA RIZIKA ............................................................................................................... 42

4.1. TERMINALI, LUKE I SIDRIŠTA ................................................................................................... 42

4.1.1. LUKA GRUŢ .................................................................................................................... 44

4.1.2. LUKA PLOĈE ................................................................................................................... 47

4.1.3. LUKE ŢUPANIJSKOG ZNAĈAJA .......................................................................................... 49

4.1.4. LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET LOKALNOG ZNAĈAJA ................................................... 51

4.1.5. LUKE POSEBNE NAMJENE ŢUPANIJSKOG ZNAĈAJA ............................................................. 55

4.2. OBALNE INSTALACIJE I PODMORSKI CJEVOVODI ....................................................................... 56

4.2.1. OBALNE INSTALACIJE ...................................................................................................... 56

4.2.2. PODMORSKI CJEVOVODI .................................................................................................. 57

4.3. OSTALI POTENCIJALNI IZVORI IZNENADNOG ONEĈIŠĆENJA MORA .............................................. 58

4.3.1. REZULTATI NACIONALNOG IZVJEŠĆA O KAKVOĆI MORA NA PLAŢAMA HRVATSKOG JADRANA –

KAKVOĆA MORA U DUBROVAĈKO-NERETVANSKOJ ŢUPANIJI ........................................................ 61

4.4. PROCIJENJENE KOLIĈINE MOGUĆEG ISPUŠTANJA .................................................................... 68

4.4.1. PROCJENA ONEĈIŠĆENJA KOJA SU POSLJEDICA RADNIH NEZGODA ..................................... 74

4.5. ODREĐIVANJE BROJA I FREKVENCIJE UPLOVLJAVANJA BRODOVA KOJI PREVOZE OPASNE I ŠTETNE

TVARI ......................................................................................................................................... 75


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 4 od 116

4.6. PRIKAZ ZABILJEŢENIH ONEĈIŠĆENJA MORA ULJEM I/ILI SMJESOM ULJA, OPASNIM I ŠTETNIM

TVARIMA ..................................................................................................................................... 78

4.7. EKONOMSKA VALORIZACIJA MOGUĆEG ONEĈIŠĆENJA MORA .................................................... 79

4.7.1. PREGLED MOGUĆIH UTJECAJA U SLUĈAJU IZNENADNIH DOGAĐAJA I/ILI EKOLOŠKIH NESREĆA

ZA PODRUĈJE OBUHVATA PROCJENE ........................................................................................ 79

4.7.2. PONAŠANJE NAFTE I/ILI NAFTNIH DERIVATA NA MORU ........................................................ 79

4.7.3. UTJECAJ NA POSEBNO OSJETLJIVA PODRUĈJA .................................................................. 82

5. PROCJENA OSJETLJIVOSTI PODRUĈJA ....................................................................................... 86

5.1. PRIKAZ ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I MATERIJALNIH DOBARA PODLOŢNIH RIZIKU .......... 86

5.1.1. PRIRODNE VRIJEDNOSTI .................................................................................................. 87

5.1.2. MATERIJALNA DOBRA PODLOŢNA RIZIKU ........................................................................... 90

5.2. POPIS MOGUĆIH MJESTA ZAKLONIŠTA PREMA PLANU PRIHVATA BRODA U NEVOLJI ..................... 90

6. PRILOZI ................................................................................................................................. 92

PRILOG 1. ................................................................................................................................... 93

PRILOG 2. ................................................................................................................................... 96

7. DODATCI ............................................................................................................................... 110

7.1. POPIS LITERATURE .............................................................................................................. 110

7.2. POPIS PRIMIJENJENIH ZAKONA ............................................................................................. 111

7.3. POPIS SLIKA I TABELA .......................................................................................................... 112

7.4. KRATICE ............................................................................................................................. 114

8. OVLAŠTENJE ..................................................................................................................... 115


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 5 od 116

1. UVOD

1.1. ZAKONSKA OSNOVA

Plan intervencija kod iznenadnih oneĉišćenja mora (NN 92/08 – u daljnjem tekstu Plan

intervencija) dokument je odrţivog razvitka i zaštite okoliša kojim se utvrĊuju postupci i mjere za

predviĊanje, sprjeĉavanje, ograniĉavanje, spremnost za reagiranje na iznenadna oneĉišćenja mora

i na izvanredne prirodne dogaĊaje u moru radi zaštite morskog okoliša.

Planom intervencija propisana je obveza izrade Procjena rizika i osjetljivosti područja djelovanja

županijskih planova intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora. Procjena rizika i osjetljivosti

podruĉja djelovanja ţupanijskog plana intervencija izraĊuje se u cilju uĉinkovitog djelovanja Plana

intervencija na moguća oneĉišćenja mora te odreĊivanja prioriteta zaštite i/ili sanacije morskog

okoliša i odabira najprikladnijih mjera sprjeĉavanja i ograniĉavanja oneĉišćenja mora, a u skladu sa

Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07).

1.2. OPSEG

U okvirima Plana intervencija, iznenadno oneĉišćenje mora jest dogaĊaj ili niz dogaĊaja istog

podrijetla koji izaziva ili moţe izazvati ispuštanje ulja (eng./ crude oil – nafta) i/ili smjese ulja (naftni

derivati), opasnih i štetnih tvari i koji predstavlja ili moţe predstavljati opasnost za morski okoliš ili

obalu, te koji zahtijeva djelovanje u sluĉaju opasnosti ili drugo trenutaĉno reagiranje.

Za oneĉišćenja naftom i/ili naftnim derivatima u moru, razmjera manjeg od 2000 m3 (manji opseg i

jaĉina izvanrednog prirodnog dogaĊaja) primjenjuje se ţupanijski plan intervencija kod iznenadnih

oneĉišćenja mora koji, uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela drţavne uprave za zaštitu okoliša,

donosi predstavniĉko tijelo ţupanije.

U dosadašnjim prostornim planovima na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije more se nije

obraĊivalo posebno, a sukladno tome nisu postojale preporuke za uklanjanje negativnih pojava

oneĉišćenja mora i priobalja.

OdreĊene su bile namjene prostora samo na kopnu, bez posebnog razmatranja osobina i znaĉenja

pripadajućeg mora i njegove namjene. More se tako koristi prema odreĊenoj namjeni pripadajućeg

kopna. Izuzetak je more u postojećim lukama, te u posebno zaštićenim podruĉjima; podruĉje

nacionalnog parka Mljet i posebni rezervati prirode Malostonski zaljev i Malo more te park prirode

Lastovo, gdje se more nalazi pod posebnim reţimom zaštite i korištenja. Općenito se moţe

zakljuĉiti da se more do sada koristi ne prema prostornim planovima koji tretiraju more kao kopnu

ravnopravan dio prostora, već kao rezultat korištenja pripadajućega kopna. Drugim rijeĉima,

namjena kopna je odredila i namjenu mora.

Istovremeno, osobine i znaĉaj mora na odreĊenome podruĉju nisu odreĊivale namjenu

pripadajućeg kopna. Rezultat takvog pristupa u korištenju mora su mnogobrojni konflikti koji su

nastali izmeĊu pojedinih aktivnosti i “ekologije” mora.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 6 od 116

1.3. STRUKTURA DOKUMENTA

Procjena rizika i osjetljivosti podruĉja djelovanja Plana intervencija kod iznenadnih oneĉišćenja

mora Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije je sastavni dio Plana intervencija kod iznenadnih

oneĉišćenja mora Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, a sadrţi sljedeća definirana poglavlja:

Procjena rizika obuhvaća

odreĊivanje podruĉja većeg rizika za oneĉišćenje mora (plovni putovi tankera, terminali,

luke, sidrišta, obalne instalacije i podmorski cjevovodi, potencijalni izvori iznenadnog

oneĉišćenja mora, platforme, potonuli brodovi i zrakoplovi u podmorju itd.),

procijenjene koliĉine mogućeg ispuštanja nafte i/ili naftnih derivata i opasnih i štetnih tvari i

njihov utjecaj na posebno osjetljiva podruĉja,

odreĊivanje broja i frekvencije uplovljavanja brodova koji prevoze ulje i/ili smjese ulja i

opasne i štetne tvari, njihovu nosivost te frekventnost prometa ostalih brodova,

analize oceanografskih, hidrografskih i meteoroloških podataka,

prikaz zabiljeţenih oneĉišćenja mora naftom i/ili naftnim derivatima, opasnim i štetnim

tvarima,

ekonomsku valorizaciju mogućeg oneĉišćenja mora.

Procjena osjetljivosti podruĉja obuhvaća

odreĊivanje tipa morske obale (šljunĉana, pjeskovita, kamenita i drugo),

prikaz zaštićenih prirodnih vrijednosti,

prikaz materijalnih dobara podloţnih riziku (gospodarski objekti na obali i moru, sportsko-

rekreacijska podruĉja, turistiĉke zone, ribolovna podruĉja, zone marikulture, podruĉja

kulturnih dobara i drugo),

popis mogućih mjesta zakloništa prema Planu prihvata broda u nevolji.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 7 od 116

2. DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA

2.1. OSNOVNI PODACI O STANJU U PROSTORU1

Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, najjuţnija je ţupanija u Republici Hrvatskoj, prostire se na

9288,69 km2, što predstavlja 10,32 % ukupne površine Republike Hrvatske. Pri tomu kopno se

prostire na 1780,86 km2, a to je 3 % kopnenog teritorija Hrvatske. Pripadno more zauzima površinu

7507,83 km2, odnosno 80,78 % površine Ţupanije ili 23 % mora Hrvatske2.

Današnji teritorij Ţupanije velikim dijelom predstavlja podruĉje uz drţavnu kopnenu ili morsku

granicu. Kopneni dio Ţupanije graniĉi s Bosnom i Hercegovinom (najvećim dijelom teritorija) i

Republikom Crnom Gorom (u Općini Konavle). Drţavna morska granica, odnosno granica

teritorijalnog mora, dodiruje Republiku Italiju (otoĉno podruĉje) i Republiku Crnu Goru (u Općini

Konavle) te Bosnu i Hercegovinu (podruĉje oko Neuma). Jedini hrvatski prostor što ga dodiruje

Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija kopnom i morem je Splitsko-dalmatinska ţupanija. Granice

Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije nisu u potpunosti definirane, tako da je još otvoreno pitanje

drţavne granice s Bosnom i Hercegovinom kod Kleka, drţavne granice sa Republikom Crnom

Gorom kod rta Oštro na Prevlaci i ţupanijske granice sa Splitsko-dalmatinskom ţupanijom o

pripadnosti otoka Palagruţe. TakoĊer, nije u potpunosti definirano pitanje pojedinih unutarnjih

ţupanijskih granica, te meĊuopćinskih granica izmeĊu gradova Opuzen i Ploĉe, općina Kula

Norinska i Grada Opuzena te izmeĊu općina Vela Luka i Blato.

1 Izmjene i dopune prostornog plana Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije, Dodatak – Obrazloţenje; Zavod za

prostorno ureĊenje Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije; Dubrovnik 2010. godine. 2 DZS - PC AXIS baze podataka


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 8 od 116

Slika 1: Prostorni obuhvat Dubrovačko-neretvanske ţupanije

Izvor: Izmjene i dopune prostornog plana ureĎenja Dubrovačko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik

Dubrovačko-neretvanske ţupanije 7/10

Specifiĉnost podruĉja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije je uzak i nehomogen obalni pojas koji je

planinskim masivom odvojen od unutrašnjosti, a na podruĉju Neum-Klek prekinut drţavnom

granicom s Bosnom i Hercegovinom, dok samo na podruĉju Donjoneretvanske doline ima prirodnu

vezu s unutrašnjošću i spoj prema sjeveru sve do panonskoga dijela Hrvatske. Prostor Ţupanije

tako ĉine dvije osnovne funkcionalne i fizionomijske cjeline: relativno usko uzduţno obalno

podruĉje s nizom puĉinskih i bliţih otoka (od kojih su najznaĉajniji Korĉula, Mljet, Lastovo i grupa

Elafitskih otoka) te prostor donje Neretve s gravitirajućim priobaljem. Sama obala dugaĉka je

1 024,63 km.

Za kopnenu površinu Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije postoje razliĉiti podaci iz razliĉitih izvora.

Prema podacima Drţavne geodetske uprave iz elaborata "Površine ţupanija, gradova i općina u

Republici Hrvatskoj", travanj 1997., površina Ţupanije iznosi 1 781,59 km2, dok je prema Uredu za

katastarsko geodetske poslove površina 1 790,39 km2.

Podaci o površinama temelje se na digitalnoj teritorijalnoj podjeli dobivenoj od Drţavne geodetske

uprave 2007. godine i razlikuju se od prethodnih podataka. Prema podacima digitalnog postupka

ukupna površina Ţupanije iznosi 9 288,69 km2, pri ĉemu kopnena površina iznosi 1 780,86 km2, a

morska 7 507,83 km2.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 9 od 116

Tabela 1: Podaci o površinama Dubrovačko-neretvanske ţupanije

DUBROVAĈKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA KOPNENI DIO MORSKI DIO UKUPNO

POVRŠINA ŢUPANIJE 1780,86 km2

7507,83 km2

9288,69 km2

DUŢINA DRŢAVNE GRANICE U ŢUPANIJI 164,29 km 253,42 km 417,71 km

DUŢINA ŢUPANIJSKE GRANICE U ŢUPANIJI 25,29 km 118,66 km 143,95 km

DUŢINA GRANICE UKUPNO 189,58 km 372,08 km 561,66 km

% POVRŠINE U ODNOSU NA REPUBLIKU HRVATSKU 3,15 % 22,56 % 10,32 %

Izvor: Zavod za fotogrametriju, 1998. g.

Na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije nalazi se 5 gradova i 17 općina s ukupno 235

samostalnih naselja. Prema popisu stanovništva 2001. godine na podruĉju Ţupanije obitava 122

870 stalnih stanovnika (122 783 prema prvim rezultatima popisa stanovništva 2011. godine). MeĊu

njima se istiĉu svojom veliĉinom i funkcijama bivša općinska i sadašnja gradska središta Dubrovnik

(30 436 stalnih stanovnika), Metković (13 873 st.), Ploĉe (6 537 st.) i Korĉula (3 126 st.) sadašnja

općinska ili gradska središta i gradska naselja Blato (3 659 st.), Vela Luka (4 380 st.) i Opuzen (2

730 st.), pa Cavtat (2 015 st.), Ston (528 st.), Orebić (1 949 st.) i Lastovo (451 st.), kao i još 50-tak

manje ili više vaţnijih samostalnih naselja, od kojih je još 11 općinskih središta/sjedišta. Unutar tih

naselja razmještene su pojedine djelatnosti, a meĊu njima i one koje pripadaju u skupinu središnjih

funkcija. Ostala samostalna naselja u pojedinim jedinicama lokalne samouprave unutar

Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije su s malim brojem stanovnika, s pojedinaĉnim djelatnostima ili

bez ikakvih radnih i usluţnih funkcija, kao i bez utjecaja u prostoru.

Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija zauzima mjesto u skupini manjih hrvatskih ţupanija i prema

površini kopnenog teritorija i prema broju stanovnika. Ona se prostire na površini od 1780,86 km2 ,

na kojoj je prema posljednjem sluţbenom popisu iz 2001. ţivjelo 122870 stalnih stanovnika, tako

da je njezina prosjeĉna gustoća naseljenosti 68,99 stanovnika na km2. Prema tome, ona zauzima

samo 3,15% hrvatskog drţavnog kopnenog teritorija i u njoj ţivi samo 2,64% ukupnog stalnog

stanovništva Republike Hrvatske.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 10 od 116

2.2. ZEMLJOPISNA OBILJEŢJA3

2.2.1. GEOLOŠKA OBILJEŢJA

Dubrovaĉko podruĉje, koje obuhvaća Konavle, Ţupu dubrovaĉku, Dubrovnik, Dubrovaĉko primorje,

poluotok Pelješac, otok Mljet i Elafite, istraţeno je geološki veoma pomno, brojnim regionalnim ili

detaljnim lokalnim istraţivanjima te se ustanovila prisutnost sedimenata trijasa, jure, krede,

tercijara i kvartara.

U sastavu i graĊi stijena prevladavaju vapnenci i dolomiti, fliš i naplavni materijal. Od unutrašnjosti

prema obali smjenjuju se gornjokredni vapnenci, jurski vapnenci, gornjotrijaski dolomit, eocenski

fliš i vapnenci, koji se djelomiĉno na obali i otocima nastavljaju na kredne vapnence i dolomite, a

samo mjestimiĉno prelaze u naplavnu aluvijalnu ravnicu. Reljef Pelješca preteţno je izgraĊen od

rudistnih vapnenaca i dolomita gornje krede, a tek mjestimiĉno bliţe moru se javljaju tercijarne

naslage, u kojima se istiĉe plodni i vododrţivi lapor (fliš).

2.2.2. SEIZMOLOŠKE ZNAČAJKE

Seizmiĉka istraţivanja omogućila su da se dobije jasnija slika o seizmiĉnosti Hrvatske, posebice o

seizmiĉki najaktivnijem podruĉju duţ obale Jadrana. Juţni dio Hrvatske je ugroţeniji zbog ĉinjenice

da se Jadranska mikro-ploĉa podvlaĉi pod Dinaride, što je geodinamiĉki jaĉi i izraţeniji proces od

onih koji se dogaĊaju i “pogaĊaju” ostatak zemlje. Zakljuĉci svih dosadašnjih istraţivanja su

jedinstveni, seizmiĉka se aktivnost u juţnom dijelu Jadrana, poĉevši od Sinjskog i Imotskog polja

pojaĉava, doseţući svoj maksimum na podruĉju Dubrovnika. Veliki dubrovaĉki potres (velika

trešnja) 1667. godine (Io = X° MCS) i potres koji je pogodio Crnogorsko primorje i Dubrovnik 1979.

pokazatelj je za to. Zadnji veliki potres na ovom podruĉju bio je 5. rujna 1996. godine na podruĉju

Slanog, s epicentrom u moru, ĉiji je intenzitet s obzirom na uĉinak na graĊevine ocijenjen sa IX

stupnjeva Merkalijeve ljestvice, a zahvatio je općine Ston i Dubrovaĉko primorje.

Usporedbom neotektonske i seizmiĉke aktivnosti ustanovljeno je da se potresi najĉešće javljaju na

granicama većih tektonskih jedinica: jadranskog bazena i Dinarida, Dinarida i panonskog bazena i

Alpa i panonskog bazena i Dinarida.

Na dubrovaĉkom podruĉju (Konavle, Ţupa dubrovaĉka, Dubrovnik, Dubrovaĉko primorje, poluotok

Pelješac, otok Mljet i Elafiti) razlikuju se: jadranski bazen (autohton), jadransko-jonska zona

(paraautohton) i zona visokog krša. Zona visokog krša obuhvaća kraško zaleĊe ovog podruĉja,

jadransko-jonska ukljuĉuje priobalni pojas sa Elafitima, dok jadranskom bazenu pripada

jugozapadni dio poluotoka Pelješca, jugozapadni dio otoka Jakljana i otok Mljet. Pojedine jedinice

odvojene su regionalnim, reverznim rasjedima. S neotektonskog gledišta jadranski bazen

predstavlja podruĉje spuštanja. U zoni visokog krša prevladava izdizanje, dok je jadransko-jonska

zona prijelazna. Mjesta kontakta tektonskih jedinica su i tektonski najnestabilnija, a posljedica tih

procesa je pojaĉana seizmiĉka aktivnost. Glavna epicentralna podruĉja u Dubrovaĉko-

3 Izmjene i dopune prostornog plana Dubrovačko – neretvanske županije, Dodatak – Obrazloženje; Zavod za prostorno

uređenje Dubrovačko – neretvanske županije; Dubrovnik 2010. godine.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 11 od 116

neretvanskoj ţupaniji su Biokovo-Rilić (kraško podruĉje sjeverozapadno od Ploĉa), ušće Neretve,

Ston-Slano i Dubrovnik.

Na dubrovaĉkom podruĉju jaki potresi biljeţe se još od 373. p.n.e. pa nadalje i to sve potresi J=VII-

IX stupnjeva MCS, dok je 6. travnja 1667. zabiljeţen katastrofalan potres, koji je skoro do temelja

porušio grad Dubrovnik. Katastrofalne posljedice potresa 1667., koji je osim Dubrovnika pogodio

ĉitavo priobalno podruĉje od ušća Neretve do Ulcinja, te se i oĉitovao na ogromnom prostoru od

Venecije do Istambula, spada meĊu najjaĉe koji su se dogodili u Europi, te nema sumnje da je u

Dubrovniku i najbliţoj okolici mjestimiĉno dosegao intenzitet X stupnjeva MCS. To je i bio razlog da

na Privremenoj seizmiĉkoj karti (intenzitet potresa za povratno razdoblje 500 godina) Dubrovnik s

okolicom pripadne zoni IX stupnja MCS.

Na temelju prouĉavanja seizmiĉnosti podruĉja i posljedica potresa iz 1667., pretpostavlja se da

ţarište budućih najjaĉih potresa na ovom podruĉju treba oĉekivati u podruĉju ispred Dubrovnika.

MeĊutim, trebalo bi pomnije istraţiti lokalne osobitosti seizmiĉnosti oko Babinog Polja na Mljetu,

Stona, Slanog, Janjine na Pelješcu.

Radovi na seizmiĉkoj mikrorajonizaciji povijesne gradske jezgre Dubrovnika, Mokošice, Babinog

kuka i Ţupe dubrovaĉke znatno su pridonijeli pojedinaĉnom upoznavanju prirodnih osobina ovog

podruĉja. Posebice je znaĉajno, na što su i ukazali rezultati istraţivanja, da se seizmiĉke sile vrlo

razliĉito oĉituju u ovim po sastavu i strukturi vrlo sloţenim inţenjersko-geološkim znaĉajkama tla.

Naime, intenzitet potresa se povećava ukoliko se radi o nasutim rastresitim terenima, tektonski

oštećenim karbonatnim zonama ili obronaĉnim kvartarnim naslagama na flišnoj podlozi, pogotovo

u kombinaciji s visokom razinom podzemne vode.

Neretvansko podruĉje se nalazi u zoni potresa VIII. stupnja MCS. Delta Neretve pripada velikom

seizmiĉkom bloku koji obuhvaća podruĉje donjeg toka Neretve, kanal izmeĊu Neretve i poluotoka

Pelješca i srednji dio poluotoka Pelješca gdje se potresi više istiĉu intenzitetom (VII-VIII0 MCS)

nego uĉestalošću. U delti Neretve utvrĊeni su i recentni epirogenetski pokreti tj. spuštanje kopna i

pozitivno pomicanje obalne linije, na što ukazuje i produţenje toka Neretve u podmorje

Neretvanskog kanala. Sjeverozapadno kraško podruĉje od granice sa Splitsko-dalmatinskom

ţupanijom do Ploĉa pripada seizmiĉkom bloku Biokova, gdje je potresna aktivnost posljedica

tektonskih pokreta prouzrokovanih starošću i tektonskom graĊom Dinarida. Ovo podruĉje kao i

primorski pojas na potezu Blace-Neum takoĊer pripada zoni VIII. stupnja MCS.

U proteklih 50 godina na neretvanskom podruĉju u nekoliko su navrata zabiljeţeni potresi srednje

jaĉine (VII-VIII0 MCS) koji su izazvali veće materijalne štete (1942. i 1961.). Seizmiĉke osobine

otoka Korĉule svrstavaju taj otok u stabilnija podruĉja. Iako je u blizini seizmiĉki vrlo aktivnog

podruĉja, Korĉula spada u VII-VIII potresnu zonu MCS. Seizmiĉki intenzitet krajnjeg istoĉnog dijela

otoka Korĉule s naseljima Korĉulom, Lumbardom i Ţrnovom je VIII. stupnja MCS, dok središnji i

zapadni dio otoka pripada zoni VII. stupnja MCS. Otok Korĉula djeluje kao potpuno samostalna

seizmotektonska jedinica u kojoj seizmiĉka aktivnost nije izrazita.

Otok Lastovo pripada VIII. potresnoj zoni MCS. Do danas na Lastovu i susjednim otoĉićima nisu

zabiljeţeni potresi razorne snage, zbog toga za vrijeme dosadašnjih potresa nije ni bilo znatnijeg

pomicanja tla i rušenja objekata.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 12 od 116

Na temelju već utvrĊenih seizmiĉkih znaĉajki Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, toga seizmiĉki

najaktivnijeg dijela obale Jadrana, moguće je generalno odrediti ugroţene dijelove obalnog

podruĉja.

MeĊutim, za definiranje lokalnih seizmotektonskih procesa na pojedinim lokalitetima pojaĉane

seizmiĉke aktivnosti (otok Mljet, Ston, Slano, Janjina, delta Neretve), potrebno je provesti

pojedinaĉna seizmiĉka istraţivanja, te dodatna seizmotektonska istraţivanja.

Na temelju izraĊene seizmotektonske karte 1:100.000 moguće je ugrubo naĉiniti seizmiĉku

rajonizaciju podruĉja na zone omeĊene izoseistama koje povezuju podruĉja istog intenziteta

potresa.

Na taj naĉin bi ovo podruĉje bilo podijeljeno u nekoliko zona, prema mogućim intenzitetima potresa

kao što je prikazano slikom (2.).

Slika 2: Intenzitet potresa za povratno razdoblje 500 godina

Izvor 1: Grad Dubrovnik-Procjena ugroţenosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara te okoliša od

katastrofa i velikih nesreća (DLS d.o.o., 2010. godine)


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 13 od 116

2.3. ANALIZE METEOROLOŠKIH, HIDROGRAFSKIH I OCEANOGRAFSKIH PODATAKA

2.3.1. KLIMATSKE ZNAČAJKE4

Suvremene su pomorske djelatnosti u odnosu na pomorstvo u prošlosti manje ovisne o klimatskim

utjecajima. MeĊutim, neki klimatski elementi i danas utjeĉu na sigurnost plovidbe i razliĉite druge

aktivnosti na morskom i obalnom prostoru. MeĊu njima se posebno istiĉu vjetar i magla. MeĊu

dinamiĉnim procesima u atmosferi na pomorstvo u velikoj mjeri utjeĉu oluje te razliĉite nepogode

(pijavice, neverini i sl.) Osim svakodnevnog praćenja meteoroloških pojava i procesa potrebno je

poznavati i prosjeĉne vrijednosti pojedinih meteoroloških elemenata, dakle klimu odreĊenog

prostora.

Podruĉje Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije ima znaĉajke sredozemne klime. Ljeta su vruća s

razdobljima suše, a ostala godišnja doba s obilnijim oborinama i umjerenim temperaturama.

Najviše godišnje temperature su u srpnju ili kolovozu do 34 0C. Na otocima i juţnim kopnenim

ekspozicijama vrlo su rijetki mrazevi, dok na podruĉjima izloţenim utjecaju jake bure tijekom

sijeĉnja, preko noći temperatura zraka zna se spustiti i do -7 0C. Srednja godišnja temperatura

zraka za razdoblje od 1925. do 1940. iznosila je 16,1, a od 1948. do 1960. 16,4 0C. Na podruĉje se

slijeva najveća koliĉina oborina na prijelazu iz jeseni u zimu, kao posljedicu ţive ciklonalne

aktivnosti, što je uzrok obilnih oborina, prosjeĉno 200 mm u prosincu. Dubrovaĉko podruĉje se

nalazi na rubu pojasa na kojem vlada suptropski tip godišnjeg hoda oborina. U tom pojasu oborine

postiţu maksimum u studenom i prosincu. Velike koliĉine oborina znaju padati skoro u svim

mjesecima, ali je u sijeĉnju i studenom varijabilnost najmanja. Ljeti je dominantan utjecaj

suptropske anticiklone s najmanjom prosjeĉnom koliĉinom oborina od 35 mm. Broj sunĉanih dana

u godini je 106-111, a oblaĉnih 87-101. U podruĉju Dubrovnika prosjeĉno je 313 dana vjetrovito, a

52 dana tiho. Prosjeĉna uĉestalost dominantnih vjetrova je:

jugo do 30%

bura do 29%

maestral do 24%

levant do 15%

Prosjeĉno 88 dana godišnje puše jak vjetar (12,3 m/s), i to najviše u prosincu, a najmanje u lipnju i

kolovozu. Olujnih dana s brzinom vjetra preko 18,9 m/s ima prosjeĉno 10 godišnje, u pravilu uvijek

u kasnu jesen ili zimi.

Za pojavu i razvoj nekih tipova vegetacije najznaĉajniji ekološki ĉimbenik je znakovit odnos izmeĊu

temperature i oborina. Ta vegetacija, kojoj pripadaju brojni rijetki i endemiĉni hrvatski floristiĉki

elementi, razvija se u podruĉju Sredozemlja sa semihumidnom klimom i znakovitim odnosima

srednjih minimalnih temperatura najhladnijeg mjeseca (m), srednjih maksimalnih temperatura

najtoplijeg mjeseca (M) i ukupnih godišnjih koliĉina oborina (P).

4 DHMZ - Meteorološka podloga za potrebe procjene ugroženosti civilnog stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara

Republike Hrvatske ; Dubrovačko – neretvanska županija


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 14 od 116

Olujno ili orkansko nevrijeme

Prevladavajući vjetrovi na Jadranu su bura, jugo te zapadni vjetrovi. Pritom, u ukupnom broju dana

zapadni vjetrovi predstavljaju manji dio. Glede smjera vjetra, u sjevernom Jadranu znaĉajno

prevladava bura dok u juţnom dijelu prevladava jugo. Po prosjeĉnom trajanju i ponovljivosti olujnih

vjetrova znatno je izraţenije podruĉje sjevernog (60 sati) u odnosu na juţni Jadran (36 sati). Za

ocjenu vjetrovnih prilika na širem podruĉju Jadrana najbolje mogu posluţiti do sada obavljena

mjerenja meteoroloških postaja na otvorenom moru. Iz ovih mjerenja uoĉava se da je dominantan

vjetar bura-obiĉno hladan, vrlo mahovit vjetar koji na cijeloj našoj obali najopćenitije gledano, puše

s kopna na more, odnosno s obzirom na okolinu iz smjerova N do E.

Osnovne znaĉajke bure jesu iznenadni i jaki udari (do 47,5 m/s). Valja istaći da bura, zato što puše

s kopna pa joj je privjetrište razmjerno kratko, ne stvara veće valove (do 2,5 m), ali već pri brzini

6,5 m/s izaziva znatne koliĉine morske pjene.

Iza bure se svojim utjecajem na sigurnost plovidbe istiĉe (s obzirom na najveće brzine i uĉestalost)

jugo koje na Jadranu uglavnom puše iz smjerova ESE do S. Zbog izuzetnog dugog privjetrišta,

naroĉito iz smjera SE, jugo moţe stvoriti izuzetno velike valove (do 10 m visine) te stoga u sluĉaju

juga duţeg trajanja treba oĉekivati maritimne prilike koje će bitno utjecati na naĉin plovidbe i

vrijeme pristizanja brodova.

Znaĉajan vjetar je takoĊer lebić koji općenito puše iz smjera SW, a takoĊer moţe biti olujne jaĉine.

Njegova snaga i nastalo valovlje će u pravilu biti veće nego valovlje uzrokovano burom, no znatno

manje nego valovlje uzrokovano jugom. Valja oĉekivati da će samo u rijetkim prilikama vjetar iz

SW smjera ugroziti sigurnost brodova i pomorskog prometa općenito.

Na juţnom Jadranu ĉešći su vjetrovi zapadnih i sjeverozapadnih smjerova koji mogu biti i vrlo jaki.

U širem morskom podruĉju oko Dubrovnika bura moţe puhati olujnom, ponegdje orkanskom

jaĉinom. Predznak bure, premda sa vrlo kratkim vremenom upozorenja, je nastanak nagomilanih

bijelih oblaka iznad ili iza visokih planinskih lanaca. U ovom podruĉju mogu puhati vrlo jaka juga

olujnom jaĉinom budući je otvoreno prema jugoistoku. Ciklonalna juga kraće traju, u prosjeku do

dva dana, dok anticiklonalna mogu potrajati i po tjedan dana.

Za promatrano razdoblje 1981.– 2000. godine analizirani su opaţeni i mjereni podaci jaĉine/brzine

i smjera vjetra.

U tabeli su (2.) prikazani podaci za period 1981. do 2000. godine za broj dana s jakim vjetrom, broj

dana s olujnim vjetrom, kao i broj dana sa maksimalnim udarima vjetra. Kod maksimalnih udara

vjetra prikazani su i smjerovi iz kojih su dolazili maksimalni udari.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 15 od 116

Tabela 2: Analiza srednjeg mjesečnog i godišnjeg broja dana s jakim i olujnim vjetrom za Grad Dubrovnik u

razdoblju od 1981 – 2000. god.

BROJ DANA S JAKIM VJETROM

MJESEC 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 GOD

SRED 8,7 8,8 9,2 6,2 3,7 2,4 3,1 3,4 3,7 7,6 9,2 10,6 76,5

STD 5,5 4,1 4,1 4,1 3,0 2,5 2,0 3,3 2,6 4,7 3,9 5,1 27,4

MIN 1 3 3 1 0 0 0 0 0 0 4 4 29

MAKS 25 16 16 15 8 10 8 11 9 17 19 23 12,5

BROJ DANA S OLUJNIM VJETROM

SRED 2,7 2,0 1,9 0,9 0,4 0,1 0,2 0,2 0,5 1,6 3,3 3,5 16,9

STD 3,6 2,0 2,2 1,0 0,6 0,4 0,4 0,4 1,2 1,8 3,0 3,9 12,3

MIN 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

MAKS 13 7 7 3 2 2 1 1 5 5 12 11 44

MAKSIMALNI UDARI VJETRA (M/S)

MAKS 31,9 29,7 28,1 23,2 28,3 21,6 19,5 24,1 25,1 25,0 30,7 33,9 33,9

NNE N NW N S NNE N NNW NNE NNE NNE NE NE

Izvor: DHMZ

Za prikaz strujnog reţima na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije analizirane su godišnje i

sezonske vjerojatnosti istovremenog pojavljivanja pojedinih jaĉina i smjera vjetra za Dubrovnik

(1981. - 2000). Rezultati analize prikazani su grafiĉki na ruţama vjetra (slika 3.).

Najĉešći vjetar, koji se javlja na postaji Dubrovnik, je iz NNE smjera (19.6%) poznati kao bura.

Obala izloţena buri pokrivena je tankim slojem posolice iz isparene morske vode što ju je bura

nanijela u morskom dimu. Na tim mjestima biljke slabo uspijevaju i tlo je ogoljelo. Smjer vjetra

moţe se lokalno modificirati ovisno o obliku reljefa tla nekog podruĉja pa tako bura na nekim

lokacijama ima više izraţenu sjevernu komponentu (N-NNE), a na drugim istoĉnu komponentu

(ENE-E).

Bura je Dubrovniku najuĉestalija zimi i zabiljeţena je u 27.6% sluĉajeva. Zimi je još velika

uĉestalost N i NNW vjetra koji je poznat pod nazivom tramontana (11.0% i 9.1% redom) i predznak

je prave bure. U Dubrovniku nakon bure i tramontane najĉešće puše jugo, vjetar ESE i SE

smjerova kojeg je iz oba smjera godišnje zabiljeţeno 16.7%. Jugo je najuĉestalije u proljeće

(24.5%) kada postiţe i olujnu jaĉinu. Za razliku od bure jugo je vlaţan, topao i jednoliĉan

jugoistoĉni vjetar (ESE-SSE smjerova) jer topli zrak pritjeĉe iz sjeverne Afrike koji putem poprimi

maritimne karakteristike. Jako jugo stvara velike valove, nastaje na prednjoj strani sredozemne

ciklone, a zbog dizanja vlaţnog zraka na fronti i uz brda ĉesto puta je praćeno velikom koliĉinom

oborine. Nakon prolaska fronte i pomaka središta ciklone na istok vjetar najĉešće skreće na buru.

Dakle, bura najĉešće zamjenjuje jugo. Ni za vrijeme jakog i olujnog juga ni za vrijeme jake i olujne


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 16 od 116

bure ne preporuĉa se izlazak na more. Bura i jugo su ĉešći i jaĉi u hladnom dijelu godine iako i

ljetna bura svojom jaĉinom moţe stvoriti probleme u cestovnom i morskom prometu.

Ljeti je vjetar iz NE kvadranta slabiji i pored bure javlja se i NE vjetar u sklopu obalne cirkulacije

kao noćni vjetar s kopna na more (kopnenjak) koji prelazi u burin kad pojaĉa. Za razliku od toga,

danju ljeti prevladava NNW vjetar (7.8%) poznat kao maestral.

Promatra li se jaĉina vjetra neovisno o smjeru vjetra moţe se primijetiti da prevladava vjetar 1-3 Bf

(od povjetarca do slabog vjetra) u 79.3% sluĉajeva. Relativna ĉestina umjereno jakog vjetra (4-5

Bf) je 15.3%,, a jaĉeg od 6 Bf je 2.8%. Tišine je opaţeno u 2.6% sluĉajeva. Premda je bura nešto

ĉešća nego jugo jak se vjetar (> 6 Bf) javlja jednakom relativnom ĉestinom.

U 100-godišnjem povratnom periodu maksimalna satna brzina vjetra u Dubrovniku moţe se

oĉekivati 30,8 m/s. Maksimalni udar vjetra iz bilo kojeg smjera u istom povratnom periodu iznosi

53,8 m/s. Maksimalna satna brzina vjetra, takoĊer u 100-godišnjem povratnom periodu iz NNW

smjera je 20,5 m/s.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 17 od 116

Slika 3: Ruţe vjetrova za Dubrovnik

Izvor: DHMZ


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 18 od 116

Pijavice

U mjesecima kolovozu i rujnu vrijeme je vrlo nestabilno s ĉestim prodorima vlaţnog i

nestabilnog zraka. U tim okolnostima pojava kiše, grmljavine i nevremena nije rijetkost. Ponekad

se u podruĉjima jakih nestabilnosti razviju manje vrltoţne pojave ciklonalnog karaktera-pijavice.

Pijavice razvijaju orkanski vjetar koji nastaje zbog znatnih razlika u tlaku zraka na relativno malom

prostoru. Najĉešće se javljaju u toplim tropskim morima, ali nisu rijetke ni u Sredozemlju, osobito u

kasnu jesen. Pijavice ni danas nisu potpuno objašnjene, no jasno je da je za njihov nastanak

nuţna velika nestabilnost atmosfere, pojava olujnih oblaka kumulonimbusa (Cb) i visoka relativna

vlaţnost zraka. Zbog toga pijavice najĉešće nastaju u jugozapadnom sektoru ciklone, gdje su

temperatura i vlaga zraka visoki, ili nešto ispred hladne fronte. Tlak zraka unutar pijavice moţe biti i

do 10% niţi od okolnog. S obzirom na jako malu površinu koju pijavica zahvaća, takva razlika u

tlaku zraka uzrokuje vjetar orkanske jaĉine, 300 km/h i više. Ipak, ponekad su pijavice vrlo slabe, s

vjetrom od 60-ak km/h i tada su najĉešće u obliku funnel clouda (pijavica koja ne dotiĉe morsku

površinu). Brzina kretanja pijavice najĉešće je vrlo mala, a moţe biti i stacionirana. RjeĊe, pijavice

se mogu kretati vrlo brzo, iznad 50 km/h, i to bez obzira na smjer i jakost površinskog vjetra,

odnosno bez obzira na centre niskog tlaka zraka. Trajanje pijavice je do 10-ak minuta, no ponekad

i znatno duţe. Pijavica nastaje najprije kao ispupĉenje iz baze Cb-oblaka (funnel cloud). Zatim se

ispod ispupĉenja na morskoj površini javlja vrenje (srk) mora. Ubrzo i iz srka raste ispupĉenje koje

se postupno spaja s funnel cloudom i cijela pojava dobiva na obliku. Treba napomenuti da razorno

djelovanje jakih pijavica nije samo orkanski vjetar.

Na dubrovaĉkom podruĉju pijavice nisu rijetkost i zabiljeţene su gotovo svake godine.

Novija klimatološka istraţivanja ukazuju na porast pojavnosti pijavica na Jadranu. Moţemo

zakljuĉiti da postoji potencijalna ugroţenost podruĉja ţupanije od pijavica, meĊutim ona je mala, te

iz tog razloga ne postoji riješen sustav mjera zaštite od istih.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 19 od 116

Tuča

Za prikaz godišnjeg hoda broja dana s krutom oborinom (tuĉa, sugradica i ledena zrna) na

podruĉju ţupanije uzeti su podaci s meteorološke postaje Dubrovnik. Na toj postaji zabiljeţen je

godišnji hod broja dana s krutom oborinom (tuĉa, sugradica i ledena zrna). U tabeli (3.) su

prikazani srednji mjeseĉni i godišnji broj dana sa krutom oborinom te maksimalni i minimalni

mjeseĉni i godišnji broj dana u razdoblju 1981. - 2000. godine.

Na meteorološkoj postaji Dubrovnik srednji godišnji broj dana s krutom oborinom iznosi 4.8 dana.

U prosjeku najviše takvih dana javlja se u veljaĉi (1 dan) i travnju (0.7 dana) dok je srednji broj

dana u ostalim mjesecima izmeĊu 0.2 i 0.6 dana. U srpnju nije zabiljeţen ni jedan dan s krutom

oborinom.

Tabela 3: Broj dana s tučom i/ili sugradicom za područje Dubrovačko – neretvanske ţupanije u razdoblju od

1981.-2000. godine

BROJ DANA S TUČOM

MJESEC 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 GOD

SRED 0,5 1,0 0,6 0,7 0,2 0,2 0,0 0,2 0,2 0,3 0,6 0,5 4,8

STD 0,7 1,4 0,9 0,8 0,4 0,4 0,0 0,6 0,4 0,7 0,9 0,8 3,3

MIN 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

MAKS 2 5 3 3 1 1 0 2 1 2 3 3 10

Izvor: DHMZ

Na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije ne provodi se obrana od tuĉe.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 20 od 116

Snjeţne oborine

Za prvu ocjenu ugroţenosti od snijega analizira se uĉestalost padanja snijega, maksimalna visina

novog snijega, maksimalna visina snjeţnog pokrivaĉa po mjesecima, te procjena oĉekivane

godišnje maksimalne visine snjeţnog pokrivaĉa za povratni period od 50 godina.

Za prikaz godišnjeg hoda navedenih parametara snijega na podruĉju ţupanije koriste se podaci s

glavne meteorološke postaje Dubrovnik za razdoblje 1981. - 2000. godine. U tabeli (4.) su

prikazani srednji mjeseĉni i godišnji broj dana s padanjem snijega, standardna devijacija kao mjera

odstupanja od srednjaka u vremenu, te najveći i najmanji broj dana s padanjem snijega koji je

zabiljeţen u višegodišnjem razdoblju. Slijede podaci o najvećoj visini novog snijega i najvećoj visini

snjeţnog pokrivaĉa izmjereni u pojedinom mjesecu u istom višegodišnjem razdoblju te procjena

maksimalne visine snjeţnog pokrivaĉa, koji se moţe oĉekivati u prosjeku jednom u 50 godina

(prema nizu 1961. - 1990.).

Prema podacima Dubrovnika u analiziranih 20 godina snijeg je padao u 1 do 6 dana u pojedinoj

zimi. Najdulje je padao u sijeĉnju 1985. kada je pojava snijega zabiljeţena u 4 dana krajem

mjeseca i 2 dana u veljaĉi. U toj snjeţnoj epizodi snijeg se zadrţao na tlu 2 dana s najvećom

visinom od 1 cm.

Tabela 4: Srednji i godišnji broj dana s padanjem snijega, standardna devijacija kao mjera odstupanja od

srednjaka u vremenu te najveći i najmanji broj dana s padanjem snijega

MJESECI 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4 5 6 ZIMA

BROJ DANA S PADANJEM SNIJEGA

SRED 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,3 0,4 0,5 0,2 0,0 0,0 0,0 1,3

STD 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,6 1,0 0,9 0,4 0,0 0,0 0,0 1,6

MIN 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

MAKS 0 0 0 0 0 2 4 3 1 0 0 0 6

MAKSIMALNA VISINA NOVOGA SNIJEGA (CM)

MAKS 0 0 0 0 0 0 3 3 0 0 0 0 3

MAKSIMALNA VISINA SNJEŢNOG POKRIVAČA (CM)

MAKS 0 0 0 0 0 0 3 3 0 0 0 0 3

MAKS-T50 8

Izvor: DHMZ


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 21 od 116

Vidljivost

Na Jadranskom moru magle su ĉešće u sjevernom no u juţnom dijelu. Najĉešće su u podruĉju

Venecijanske nizine. U ostalim podruĉjima vjerojatnost magle je mala. Na cijelom podruĉju magla

je rijetka pojava, u prosjeku se javlja 1-2 puta godišnje; na podruĉju dubrovaĉkog primorja i otoka

Mljet u prosjeku manje od jednog dana u godini, a na podruĉju otoka Palagruţa oko 4-5 dana u

godini.

Na vodoravnu vidljivost utjeĉu doba dana, padaline i magla. Dobru vidljivost mogu znatno umanjiti

jaka kiša, tuĉa ili snijeg. Vidljivost u Dubrovniku uobiĉajeno je vrlo dobra. Magla se javlja vrlo

rijetko, u pravilu krajem mjeseca travnja i poĉetkom svibnja.

Vidljivost mogu poremetiti ljetne nevere, no one u pravilu traju kratko. Kako će tom prilikom i

manevar priveza/odveza biti uslijed vjetra odgoĊen, vidljivost neće utjecati na sigurnost. Smanjena

vidljivost moţe se oĉekivati i za padanja jakih kiša te zimi tijekom padanja kiše i snijega, no i to se

dogaĊa vrlo rijetko.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 22 od 116

2.4. HIDROGRAFSKA OBILJEŢJA AKVATORIJA5

Hidrografska istraţivanja ukljuĉuju informacije fiziĉke oceanografije, tj. plimu i oseku, morske struje

i valove. Oni ukljuĉuju i mjerenje dna, ali s posebnom vaţnošću na morska geološka obiljeţja kao

što su stijene, plićine, grebeni itd. koji predstavljaju rizik za plovidbu te sprjeĉavaju prolazak

brodova. Za razliku od oceanografije, hidrografija ukljuĉuje obiljeţja obale, prirodna i ljudska, koja

pomaţu u plovidbi. Hidrografsko istraţivanje stoga ukljuĉuje pouzdane poloţaje i prikaze brda,

planina, svjetala i tornjeva koji pomaţu u odreĊivanju poloţaja broda jednako kao i izgled mora te

morskog dna.

Teritorijalno more koje pripada Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji pribliţno je dvostruko veće od

kopnenog dijela. MeĊutim, gospodarska zona koja se proteţe do uzduţne središnjice Jadranskog

mora znaĉajno povećava površinu najjuţnijeg dijela hrvatskog akvatorija. Prema ukupnoj duţini i

razvedenosti obale, bogatstvu geomorfoloških obiljeţja s 223 otoka, hridi i grebena, zasigurno se

moţe ubrojiti u najzanimljivija podruĉja Sredozemnog mora. Izravni utjecaj dubokog juţnog

Jadrana i voda istoĉnog dijela Sredozemnog mora te kopna s rijekom Neretvom i brojnim izvorima

osobito su znaĉajna za specifiĉne ekološke prilike ovog podruĉja. Velika raznolikost staništa od

zaljeva, estuarija, hridinastog dna, pjeskovitog, muljevitog, dubokomorskog, pridonijeli su velikoj

biološkoj raznolikosti toga podruĉja. Uz to, ĉinjenica je da su to ekosustavi s visokim stupnjem

oĉuvanosti.

2.4.1. ODREĐIVANJE TIPA MORSKE OBALE

Obalni reljef Ţupanije sliĉan je glavnini ostalog dijela hrvatske obale s istovjetnim smjerom

pruţanja tj. u pravcu sjeverozapad-jugoistok. MeĊutim, poloţaj poluotoka Pelješca i otoka Korĉule

u pravcu istok-zapad, prema sjeveru formiraju prostrani Malostonski zaljev, Neretvanski i

Korĉulanski kanal, a prema jugu s Mljetom, od posebne prometne vaţnosti Mljetski kanal.

U sastavu obalnih stijena prevladavaju vapnenci, dolomiti, fliš i naplavni materijal. Današnji obalni

reljef nastao je izdizanjem morske razine u postpleistocenu. Naknadnim neprestanim utjecajem

valova juţnih smjerova formirani su brojni morfološki oblici, gotovo cijelom duţinom obale prema

otvorenom moru. Znaĉajniji dio obalne linije Konavala, juţnih obala Elafita, Mljeta i Lastova su tzv.

"visoke obale" koje ĉine klifovi s nagibom preko 55%. Zbog jake abrazije u ovom podruĉju

formirane su brojne potkopine, spilje. Niske obale prevladavaju u kanalskim podruĉjima i u

Malostonskom zaljevu. U podruĉjima većeg utjecaja valova nastale su brojne šljunĉane i pjeskovite

uvale. Na krajnjem jugoistoĉnom dijelu otoka Mljeta i Korĉule bogate su naslage pleistocenskog

pijeska. Izdizanjem morske obale u postglacijalnom razdoblju na zapadnom dijelu otoka Mljeta

došlo je do formiranja ĉuvenih morskih jezera, a takoĊer za ovaj otok su specifiĉne

hidromorfološke pojave "blatine" i "slatine". Donjoneretvansko podruĉje nastalo je tektonskim

spuštanjem. Veći dio prostora Donje Neretve nasut je u pleistocenu fluvio-glacijalnim materijalom

preko kojeg se nalazi pijesak od aluvijalnog nanosa Neretve. Osim Neretve i njenih rukavaca veći

je broj i prirodnih tokova, s brojnim kanalima direktno ili indirektno, povezanih u glavni tok Neretve.

5 Izmjene i dopune prostornog plana Dubrovačko – neretvanske županije, Dodatak – Obrazloženje; Zavod za prostorno

uređenje Dubrovačko – neretvanske županije; Dubrovnik 2010. godine.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 23 od 116

U rubnim podruĉjima delte su brojna jezera i moĉvara, te 160 izvora koji primaju vodu iz obliţnjih

kraških polja.

Karakteristične zone

Na temelju geomorfološke rašĉlambe kopnenog obalnog pojasa Dubrovaĉko-neretvanske

ţupanije, batimetrijskih, fizikalno-kemijskih i bioloških znaĉajki te produktivnosti, podruĉje moţemo

svrstati u nekoliko karakteristiĉnih zona:

1. Vanjska obalna zona i otvoreno more,

2. Koloĉepski kanal,

3. Mljetski kanal,

4. Neretvanski, Korĉulanski i Pelješki kanal,

5. Ţupski zaljev,

6. Mljetska jezera,

7.Estuarij Omble i Gruška luka,

8. Malostonski zaljev,

9. Akvatorij ušća Neretve.

Valorizacija obale za rekreaciju i kupanje

Današnji odnos kopna i mora nastao je izdizanjem morske razine u postpleistocenu. Tada su

nastali brojni otoci, poluotoci, grebeni, sike i rtovi, a izmeĊu njih Koloĉepski, Stonski, Malostonski,

Mljetski, Pelješki, Korĉulanski i drugi kanali. Obala je preteţito kamenita, što je u prvom redu

uvjetovano vapnenaĉkim i dolomitnim sastavom stijena. Diferenciranom erozijom (abrazijom)

nastale su brojne uvale u mekšim stijenama. Kratki i periodiĉni vodeni tokovi i potoci stvorili su na

ušćima u more naplavine bujiĉnog materijala, od kojeg su se djelovanjem mora oblikovale u

uvalama pješĉane i šljunĉane plaţe.

Na dubrovaĉkom podruĉju u kopnenom obalnom pojasu su obale izloţene otvorenom moru i jakim

valovima pri olujnom jugu strme i sa klifovima.

Obale nasuprot Elafitskim otocima, te sjeverna strana Pelješca su zaštićenije, te su, iako kamenite,

manje strme.

Na neretvanskom podruĉju razlikujemo vapnenaĉke obale i obale delte Neretve. Morska obala

najsjevernijeg dijela od uvale Ţrnovica do Ploĉa izgraĊena je od vapnenca, te je strma i

nepristupaĉna. U delti Neretve, izmeĊu ušća Neretve i Male Neretve, obala je niska i pješĉana, a

mjestimiĉno i muljevita. Plaţa je velikog kupališnog kapaciteta.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 24 od 116

Na otoku Mljetu prevladavaju abrazijske obale. Visoke obale predstavljene su klifovima, većim

dijelom oblikovanim u dolomitu, a manje u vapnencima. Najzastupljenije su na juţnoj obalnoj

fasadi zbog izloţenosti jakom jugu. Zbog mladosti obale pravih abrazijskih klifova je malo, obala je

strukturno-tektonski uvjetovana. Ipak na abraziju upućuju brojne potkapine i spilje. Niske obale su

zastupljenije (79,1%). Jaka abrazija u kombinaciji s korozijom na monoklinalnim vapnenaĉkim

obalama oblikuje vrlo nemiran korozijsko-abrazijski mikroreljef (škrape, manje depresije i dr).

Na Elafitskim otocima vanjske obale su strme s klifovima, dok su unutarnje premda poloţenije

takoĊer manje povoljne za kupanje. Zbog toga plaţe su se razvile u dubokim uvalama.

Obalno podruĉje otoka Korĉule uglavnom je razvedeno. Juţna obala je strmija, s klifovima, dok je

sjeverna obala poloţenija. Iako tipovi obale ne izgledaju najpovoljniji za kupanje, jer plaţa ima

relativno malo, karakter stijena, pristupaĉnost i plitko dno neposredno uz obalu pruţaju dobre

mogućnosti za kupanje, za prilaz brodicama i općenito za rekreaciju.

Na cijelom obalnom pojasu ima veoma malo pješĉanih plaţa.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 25 od 116

2.4.2. HIDROGRAFSKE ZNAČAJKE

U Jadranskom moru dubine se od sjevera prema jugu postupno povećavaju. U Tršćanskom

zaljevu najveće dubine su 25 m i sve do paralele rta Kamenjak ne prelaze 50 m. Na jugoistoku do

spojnice otoci Kornati-Giulianova dubine su do 100 m, a u blizini otoĉića Jabuka naglo se spuštaju

do 270 m. Na spojnici Primošten-Pescara na morskom je dnu popreĉno ţljebasto udubljenje

duţine 64 milje i prosjeĉne širine 10 milja. To je Jabuĉka kotlina koja se prema jugoistoku

produţuje u Palagruški prag s prosjeĉnom dubinom od 170 m.

Taj prag dijeli sjeverni i srednji Jadran od juţnoga dijela, gdje se morsko dno abisalno spušta u

Juţnojadransku kotlinu, kruţnog oblika s najvećom dubinom od oko 1.240 m. Prema Otrantskim

vratima dno se lagano uzdiţe stvarajući podmorski prag sa dubinama od 600 do 800 m. Slikom (4.)

je prikazan uzduţni presjek dubina Jadranskog mora, dok su reljef dna Jadranskog mora i uzduţni

presjek dubina prikazani su na slikama (5. i 6.).

Slika 4: Uzduţni presjek dubina Jadranskog mora

Izvor: HHI




Stranica 26 od 116

Slika 5: Batimetrijska karta Jadranskog mora

Slika 6: Sedimentološka karta Jadranskog mora

Izvor :HHI




Stranica 27 od 116

Cjelokupna vanjska obalna linija Ţupanije od rta Oštro do rta Velo dance na otoku Korĉuli s

otoĉnim skupinama Mljeta i Lastova omeĊuje sa sjevera juţnojadransku kotlinu, taj najdublji bazen

Jadranskog mora. Palagruški prag koji se proteţe od Lastova preko otoĉne skupine Palagruţe do

Gargana geomorfološki, hidrografski i ekološki odvaja juţni dio Jadrana od njegovih sjevernih

bazena. Zbog tih osnovnih znaĉajki cijelo obalno podruĉje je pod snaţnim utjecajem otvorenog

mora s izrazitim oceanskim znaĉajkama. Skoro cijelom svojom duţinom izobata 100 m udaljena je

samo nekoliko stotina metara od obale, a najdublji dio Jadrana je oko 25 Nm juţno od Dubrovnika.

Za razliku od ostalih podruĉja u Jadranskom moru, dubrovaĉki kraj je pod najjaĉim utjecajem

ulazne struje iz istoĉnog Sredozemlja, osobito tijekom zime i proljeća. Ulazna struja obogaćuje ovaj

prostor kemijski i biološki, povećavajući tako njegovu biološku raznolikost. Prema svemu sudeći

albanske i crnogorske rijeke imaju povremeno velik utjecaj na termohalina svojstva i kopna s

dominantnom ulogom rijeke Neretve. Akvatorij svojim specifiĉnim ekološkim uvjetima i prirodno

povećanom produkcijom te zaštićen od jakih valova juţnog Jadrana, predstavlja produkciju ovog

dijela juţnojadranskog bazena.

Plovidba brodova koji plove akvatorijem ţupanije moţe se sa stajališta utjecaja vremenskih prilika

na sigurnost plovidbe podijeliti u dva razliĉita podruĉja:

− plovidba otvorenim Jadranskim morem, i

− plovidba u podruĉju u blizini obale.

Ova podruĉja razliĉita su u pogledu utjecaja vremenskih prilika i to u odnosu na plovidbu pri

uobiĉajenim uvjetima, plovidbu u uvjetima vremenskih nepogoda kao i naĉina postupanja u sluĉaju

prijetnje sigurnosti broda odnosno u sluĉaju oneĉišćenja mora. Zbog navedenih razloga u nastavku

ovog poglavlja obiljeţja navedenih podruĉja prikazana su zasebnim cjelinama, imajući pritom

posebice u vidu razliĉite opsege i naĉin utjecaja na sigurnost plovidbe.

Pod hidrološkim podrazumijevat će se u nastavku ona koja izravno i neizravno u utjeĉu na

sigurnost pomorske plovidbe kao što su valovi, morske struje, visine voda i uspori na Jadranu te

temperatura mora, salinitet i kemijska produktivnost.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 28 od 116

Valovi

Valovi su periodiĉko visinsko, rotaciono i translatorno pomicanje vode i oblika morske površine.

Obiljeţava ih smjer nailaska, visina, duljina, perioda i brzina. Ovise o jaĉini vjetra i duljini

privjetrišta. Osnovne grupe valova na Jadranskom moru su vjetrovni valovi (valovi ţivog mora, ţivo

more) izazvani vjetrom koji neprekinuto puše dok su valovi mrtvog mora (zibni valovi ili zibine)

valovi koji se pojavljuju ranije od vjetra ili zaostaju nakon vjetra koji ih je stvorio, a mogu

uznapredovati i izvan zone puhanja vjetra. Promjeni li se smjer puhanja vjetra stvara se novi

sustav valova tzv. kriţani valovi. Nastaju takoĊer pri kriţanju vjetrovnih i zibnih valova kao i pri

refleksiji ţivog ili mrtvog mora na vertikalnim preprekama. Visina i smjer napredovanja valova ovisi

i o utjecajima koje valovi doţivljavaju na svom putu: refleksije, refrakcije, difrakcije.

S obzirom da su na Jadranu vjetrovi prevladavajući uzroĉnik nastanka valova na moru, uobiĉajena

razdioba vjetrova stvara i uobiĉajenu razdiobu valovlja tijekom vremena. Ta razdioba pokazuje

nekoliko obiljeţja koja presudno utjeĉu na sigurnost brodova i plovnih objekata.

Osnova karakteristika valovlja na Jadranu je izuzetna ponovljivost, ĉak 80 % (za oceane ≈ 42 %,

za Sredozemlje ≈ 66 %) za visinu vala do 1,5 m i to zbog manje duljine privjetrišta odnosno kraćeg

vremena puhanja. Obiljeţje valovlja izazvanih olujnim vjetrovima je njihova znatna strmina

(H/λ=1/10) odnosno srednji period od 7,2 s zbog ĉega se pri pribliţno jednakoj visini vala plovidba,

posebice manjih brodova, na Jadranu smatra opasnijom nego na oceanima.

Olujni valovi visine 2,4 – 3,6 m mogu se opaziti praktiĉno na cijelom Jadranu s promjenjivom

vjerojatnošću. Valovi visine 3,7 – 6,9 m imaju istu prostornu rasprostranjenost uz pribliţno upola

manju uĉestalost. Valovi najvećih visina, od 6 m i više mogu se susresti samo na širem podruĉju

Kvarnera kada puše jugo i na podruĉju Otranta kada puše jugo ili oštro.

Visine valova na promatranom podruĉju mogu se ocijeniti na osnovu najviših valova izmjerenih na

valografskoj plutaĉi ispred Dubrovnika.

Tabela 5: Visine valova na valografu ispred luke Dubrovnik

Vremenski period Brzina vjetra SE

smjer (m/s)

H1/3

(m) H1/10 (m)

Hmax (m)

Tsr (s)

Lsr

(m)

22.12. do 23.12.

1979. 3,5-19,4

3,64 5,6 8,9 6,97 75,93

01.01. do 31.03.

1981. 6,3 -17,6

2,82 3,9 7,1 6,76 71,43

30.01. do 02.02.

1986. 3,5-16,5

2,76 3,6 6,1 7,08 78,20

13.01. do 14.01.

1987. 5,5-21,0

4,01 5,3 9,2 7,81 95,37

30.03. do 01.04.

1988. 5,0-15,0

2,53 3,5 5,4 6,88 73,92

Izvor: Maritimna studija - mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka putničkih i ro-ro putničkih

brodova u luci Gruţ


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 29 od 116

U Malostonskom zaljevu i Neretvanskom kanalu vjetrovi mogu biti vrlo jaki ali zbog morfoloških

znaĉajki nema mogućnosti formiranja velikih i jakih valova, stoga ni obale nisu formirane

djelovanjem valova. Na dnu Malostonskog zaljeva pijeska i šljunka skoro i nema. Naprotiv, cijelo

vanjsko obalno podruĉje je pod snaţnim utjecajem juţnih vjetrova i valova. Prema uĉestalosti juţni

SE valovi se javljaju 17,5 % u odnosu na valove iz drugih smjerova, a koji nemaju znatniji utjecaj.

Najveća visina vala od 8,9 m zabiljeţena je 22. -23. prosinca, 1979. u podruĉju valografske stanice

juţno od svjetionika Sv. Andrija.

Morske struje

Morske struje predstavljaju vodoravno premještanje vodenih masa, a s obzirom na sile uzroĉnice

mogu biti: struje generirane vjetrom, geostrofiĉke struje, struje nagiba, struje morskih mijena i

struje uzrokovane općim sustavom cirkulacije.

Opći sustav cirkulacije vode na Jadranu usmjeren je tako da su struje uz istoĉnu obalu usmjerene

u NW smjeru dok su uz zapadnu obalu u SE smjeru, uz nekoliko mjesta gdje skreću s istoĉne na

zapadnu obalu Jadrana (Lastovo i Lošinj). U Jadranskom moru prevladava ciklonalno strujanje

zbog razlike gustoće mora: dotok slatke vode sjevernojadranskih rijeka pod utjecajem Coriolisove

sile struji duţ talijanske obale prema Otrantu, uvjetujući time strujanje u suprotnom smjeru duţ

hrvatske obale. Obiĉno brzina morske struje opada s dubinom na kojoj se opaţa.

Opće obiljeţje strujanja na Jadranu je njihova nestalnost po brzini i smjeru. Brzina struje u

najvećem dijelu Jadrana nije veća od 0,5 ĉv. Samo za vrijeme vrlo jakih bura površinski sloj vode

moţe doseći brzinu 3-4 ĉvora, no već na manjoj dubini poprima vrijednosti do 1,5 ĉvora. Brzina

morske struje pri srednjim i malim brzinama vjetra ne prelazi 0,5 ĉv.

Morske mjene

Morske mijene su periodiĉna osciliranja razine mora, uglavnom uslijed plimotvornog utjecaja

Mjeseca i Sunca. Osim astronomskih uvjeta na visinu vode utjeĉe atmosferski pritisak: pri visokim

tlakovima visina vode pada, a pri niskim raste. Nadalje, dugotrajnim puhanjem vjetra dolazi do

potiskivanja vodenih masa ĉime se mijenjaju parametri plimnog vala. TakoĊer, moţe doći i do

kašnjenja vremena nastupa visokih i niskih voda.

Morske mijene Jadranskog mora mješovitog su tipa s izrazitom nejednakošću po visini. Ipak, za

vrijeme sizigija morske su mijene uglavnom poludnevnog tipa dok su za vrijeme kvadratura

jednodnevnog tipa. U prijelaznim fazama su mješovitog tipa. Za vrijeme kvadratura morske mijene

nastupaju duţ ĉitavog Jadrana istovremeno, a za sizigija dolazi do kašnjenja koja rastu obrnuto od

kazaljka na satu duţ jadranske obale.

Amplitude morskih mijena se povećavaju od juga prema sjeveru. Srednje amplitude kreću se od

0,22 m (Bar) do 0,68 m (Trst). Povećanje tlaka zraka i jaki, dugotrajni sjeverni vjetrovi (bura i

tramontana) mogu uzrokovati sniţenje razine mora do 0,50 m u juţnom i srednjem Jadranu, a u

sjevernom Jadranu do 0,60 m. Nasuprot tome jaki i dugotrajni juţni vjetrovi (jugo, lebić) mogu


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 30 od 116

uzrokovati porast razine mora do 0,80 m u srednjem i juţnom Jadranu, a u sjevernom Jadranu do

1,50 m, što moţe uzrokovati poplave u nekim lukama.

Srednje amplitude morskih mijena su oko 0,3 m. Za dugotrajnog puhanja ciklonalnog juga razine

vode se moţe podići za 0,5 m iznad prosjeka. Duge anticiklonalne bure mogu sniziti nivo vode do

0,4 m ispod prosjeka.

Kolebanje razine mora zbog morskih mijena nije identiĉno za cijelu našu obalu. Na otvorenom

moru amplitude su relativno male i iznose oko 30 cm. Na temelju dugoroĉnih opaţanja za

Dubrovnik su zabiljeţene ekstremne vrijednosti izmeĊu najviših i najniţih voda od 128 cm.

MeĊutim potrebno je uzeti u obzir iznenadna kolebanja visine mora s kratkim vremenskim

amplitudama koji se nazivaju seši. Poznati su seši u jesen 1947. u Malostonskom zaljevu više od 2

m u vremenu od pola sata. U Veloj Luci je amplituda 21. lipnja 1978. bila preko 7 m u vrlo kratkom

vremenu.

Analize ekstremnih vrijednosti razina mora u 100-godišnjem povratnom periodu ukazuju da se

najveća razina vode moţe oĉekivati 0,942 m iznad osnovne geodetske podloge, a najniţa 0,395 m

ispod.

Tabela 6: Amplitude (H) i faze (g) značajnih plimnih komponenata za Luku Dubrovnik

DUBROVNIK H (cm) 9.28 5.76 1.68 1.65 5.19 1.90 1.69

g (º) 15.1 120.4 110.6 115.7 62.4 47.3 60.2

Izvor: HHI

Uspori u Jadranu

Uspori ("storm surge"), u narodu znani kao visoka voda – aqua alta ili plimni val, predstavljaju

promjene razine mora pod utjecajem meteoroloških parametara, poglavito tlaka zraka i vjetra, na

granici atmosfera-more. Prisilne oscilacije razine mora se odvijaju bez znaĉajnijeg poremećaja

hidrostatske ravnoteţe u moru. Njihovo ponašanje je neperiodiĉko te je uzrokovano uglavnom

jakim i dugotrajnim puhanjem vjetrova i neobiĉno visokim ili niskim tlakom zraka. Ove promjene na

otvorenom moru ne uzrokuju veća kolebanja razine mora, najviše do 1 metar, dok u obalnim

podruĉjima zbog topografskih efekata mogu dosenuti i više metra te uzrokovati poplavljivanja, štetu

i uništavanje obalne infrastrukture. U Jadranu, pa tako i na podruĉju Grada Dubrovnika, vjetrovi

koji pušu iz jugoistoka povisuju razinu mora. Posljedica pozitivnih uspora je poplavljivanje obalnih

podruĉja.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 31 od 116

Slika 7: Modelirani porast razine mora pod utjecajem Juga

Osim pozitivnih uspora koji uzrokuju poplavljivanje obalnih podruĉja, u Jadranu se javljaju i

negativni uspori kod puhanja dugotrajne olujne bure koja potiskuje vodene mase prema talijanskoj

obali Jadrana. Pri tome, zbog njezine nehomogene prostorne razdiobe, sniţenje razine mora uz

istoĉnu obalu Jadrana nije uniformno. Utjecaj tlaka zraka u odnosu na vjetar je ovdje znaĉajan, te u

ekstremnim situacijama moţe sniziti razinu mora i preko 30 cm. Iako je ova pojava znatno manje

opasna od visoke vode, ipak moţe izazvati štete na plovilima na privezištima u lukama gdje su

manje dubine.

Temperature mora

Godišnje varijabilnosti temperature mora su sliĉne drugim jadranskim podruĉjima. Tijekom zime

uspostavlja se homogeni termiĉki vertikalni stupac od oko 13 0C. Nakon zimske izotermije u travnju

i svibnju zagrijavanjem površinskog sloja poĉinje raslojavanje vodenog stupca. Najviše ljetne

temperature na površini dostiţu 26 0C u obalnim i plićim podruĉjima. U ljetnim mjesecima

termoklina se spušta do najviše 50 m dubine, a prema dnu temperatura se gotovo i ne mijenja. Za

vrijeme jakih zima u krajnjim plitkim dijelovima Malostonskog zaljeva temperatura mora na 0,5 m

dubine moţe pasti i do 4 0C. Za cijelo vanjsko podruĉje tijekom ljetnih mjeseci, nakon nekoliko

dana bure znaĉajno je podizanje hladne vode u površinski sloj, pojava poznata kao "upwelling".

Pojava je u manjoj mjeri zabiljeţena nekoliko milja dalje od obale, dok je najizrazitija uz samu

obalu. MeĊutim pored uobiĉajenog ljetnog dizanja hladnije vode iz dubine na površinu manjeg

intenziteta, povremeno se u ovim krajevima javlja i uzdizanje vode dubokog Jadrana te se uz samu

obalu tom prilikom pojavi masa dubokomorskih organizama. Posljednji put je pojava zapaţena

1988. Slikom (8.) su prikazane izoterme srednje površinske temperature Jadrana po sezonama.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 32 od 116

Slika 8: Izoterme srednje površinske temperature Jadrana po sezonama


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 33 od 116

Salinitet

Za juţnojadransku vodenu masu koja kontinuirano oplakuje vanjsko obalno podruĉje tzv.

"juţnojadranska voda" znakovit je odnos temperature od 13 0C i slanosti do 38 0/oo. Povremen

utjecaj na to podruĉje ima i Sredozemna vodena masa toplija i slanija u vrijeme jakih ingresija (14 0

C; 38,7 o/oo). Samo površinski salinitet uz obalni pojas moţe pasti i do 35 o/oo, rijetko niţe i to uz

izvore u Ţupskom zaljevu, Rijeci dubrovaĉkoj i u Malostonskom zaljevu i Neretvanskom kanalu i to

u vrijeme povećanog dotoka slatke vode.

Kemijska oceanografija i produktivnost

Stupanj trofije moţe se odrediti za svako podruĉje na temelju prozirnosti mora, zasićenja kisikom,

koncentracije hranjivih soli te brojnosti i kvalitativnog sastava fitoplanktona. Na temelju rašĉlambe

navedenih parametara, vodene mase vanjskog podruĉja i otvorenih kanala imaju oligotrofne

znaĉajke. Ţupski zaljev, te Neretvanski i Korĉulanski kanal svrstavaju su u vrlo slabo eutrofna

podruĉja, a Malostonski zaljev i rijeka Ombla s Gruškim zaljevom u umjereno eutrofna podruĉja.

MeĊutim, povećana produktivnost Malostonskog zaljeva rezultat je prirodnih procesa, dok je

povećan intenzitet eutrofikacije Omble i Gruškog zaljeva posljedica neprimjerenog antropogenog

utjecaja.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 34 od 116

3. JADRANSKI PLOVNI PUT

Navigacijska obiljeţja Jadranskog plovnog puta

Pod navigacijskim obiljeţjima Jadranskoga plovnog puta podrazumijevaju se sva ona obiljeţja koja

omogućavaju snalaţenje na moru, odnosno, odreĊivanje poloţaja broda u svim uvjetima,

upravljanje i nadzor kretanja brodova, balisaţu i sliĉno.

S obzirom na postojanost u odreĊenom vremenskom periodu, navigacijska obiljeţja, uvjetno se

mogu podijeliti na statiĉka i dinamiĉka, pri ĉemu se u statiĉka navigacijska obiljeţja plovnog puta

ubrajaju ona obiljeţja i ĉimbenici koji nisu podloţni znaĉajnim promjenama u kraćim vremenskim

intervalima, dok se u dinamiĉka obiljeţja ubrajaju ona koja su u većoj ili manjoj mjeri podloţna

promjenama tijekom vremena.

Hidrografska obiljeţja Jadranskog plovnog puta

Plovni putovi u obalnom moru vrsta su „morske prometnice“ i oznaĉavaju se posebnim oznakama

ureĊajima. Njihova je osnovna namjena omogućiti odreĊivanje poloţaja broda u svim uvjetima

plovljenja u odnosu na postojeće opasnosti. Svaka drţava u svom dijelu obalnog mora propisuje

zakonskim propisima naĉin njihovog oznaĉavanja. U našoj zemlji prihvaćen je sustav lALA, tj.

kombinirani kardinalni i lateralni sustav.

U pomorskom prometu se pod hidrografskim obiljeţjima plovnog puta uglavnom podrazumijeva

izmjera i detaljan opis fiziĉkih karakteristika plovnih površina zemlje na kojima se nalazi odnosni

plovni put (ukljuĉujući i obalna podruĉja i otoke) sa svrhom postizanja zadovoljavajuće razine

sigurnosti plovidbe i voĊenja broda.

Jadransko more omeĊeno je zemljopisnim širinama 39°45' N i 45°45' N i duţinama 012°15' E i

019°45' E i proteţe se izmeĊu Tršćanskog zaljeva na sjevernom dijelu i Otrantskih vrata na juţnom

dijelu kroz koja je spojeno sa Sredozemnim morem. Prosjeĉna širina Jadranskog mora iznosi

pribliţno 134 Nm, a najmanja širina pribliţno 55 Nm. Uzduţna os Jadranskog mora na spojnici od

istarskog rta Kamenjak do Otranta duga je pribliţno 345 Nm.

Prostorno obiljeţje rasporeda otoka i otoĉnih skupina je veći broj otoka i otoĉnih skupina upravo uz

istoĉnu obalu Jadranskog mora. Paralela koja se nalazi otprilike u visini rta Ploĉa pribliţno dijeli

otoke u dvije osnovne skupine: sjeverne i juţne.

Obiljeţja raspodjele dubina na Jadranskom moru mogu se iskazati pomoću dva temeljna svojstva:

dubine mora postupno se povećavaju od sjevernog dijela Jadrana prema juţnom dijelu

Jadrana,

dubine uz strmije obale Jadrana su općenito veće, a uz niţe obale manje, ali u pravilu rastu

prema otvorenom moru,

Vrijednost saliniteta i površinske gustoće ne utjeĉu bitno na hidrodinamiĉka i manevarska

svojstva plovila jer su unutar uobiĉajenih i oĉekivanih vrijednosti. Led se ne pojavljuje ni na

jednom dijelu plovnog puta.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 35 od 116

S obzirom na obiljeţja taloga na dnu Jadranskog mora, Jadran se uvjetno moţe podijeliti na

sjeverno i juţno podruĉje. Sjeverno podruĉje pokriva dio Jadrana koji se proteţe sjeverno od

spojnice Kornati-Pescara. Taj dio morskog dna uglavnom je pokriven pijeskom. Juţno podruĉje

Jadrana je podruĉje s mješavinama taloga pijeska, mulja i šita.

Elementi zemaljskog magnetskog polja

Elementi zemaljskog magnetskog polja su magnetska varijacija, magnetska inklinacija i sila

totalnog intenziteta zemaljskog magnetizma, koji na podruĉju Jadranskog mora nisu sustavno

mjereni.

Temeljem dostupnih podataka dobivena je vrijednost magnetske varijacije koja na podruĉju

Jadrana iznosi pribliţno 1oE uz godišnju promjenu od 4oE, a takoĊer je pribliţno stalna i vrijednost

horizontalne komponente zemaljskog magnetskog polja. TakoĊer, na podruĉju Jadrana nisu

zamijećene znaĉajnije pojave magnetskih oluja. Zbog toga se uobiĉajeno smatra da je upotreba

magnetskog kompasa u Jadranskom moru na cijelom plovnom putu od ulaza u Otrantska vrata

pouzdana i sigurna. Potrebno je napomenuti da su u predjelima oko Jabuke, Visa i Brusnika

uoĉene manje lokalne magnetske anomalije te je stoga potrebno ĉešće provjeravati ukupnu

korekciju magnetskog kompasa. U tim predjelima za odreĊivanje pozicije broda i kursa broda

moraju se koristiti sredstva i metode koje ne ovise o zemaljskom magnetizmu.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 36 od 116

3.1. PLOVNI PUTOVI DUBROVAČKO – NERETVANSKE ŢUPANIJE

U Jadranskom moru postoji uzduţni, glavni ili središnji Jadranski plovni put koji se proteţe

sredinom Jadrana, a uvjetno se moţe podijeliti na istoĉni plovidbeni smjer koji vodi uzduţ istoĉne

obale Jadrana omogućavajući plovidbu meĊuotoĉnim kanalima Jadrana (koje koriste manji brodovi

zbog bolje zaštićenosti i plovidbe sa strujom) i plovidbu izvan vanjskog niza otoka, te zapadni

plovidbeni smjer koji vodi uzduţ talijanske obale Jadrana.

Pored glavnog uzduţnog plovidbenog puta u Jadranskom moru postoje i popreĉni plovidbeni

putovi koji povezuju luke na istoĉnoj i zapadnoj obali Jadrana. U pravilu ti plovidbeni putovi nisu

duţi od 90 do 100 Nm i pribliţno se poklapaju s protezanjem paralela.

Slika 9: Plovidbeni putovi na Jadranu

Izvor:HHI

Sa uzduţnih ili popreĉnih plovnih putova Jadrana ruta prema lukama Dubrovaĉko – neretvanske

ţupanije plovi se dalmatinskim kanalima.

Dalmatinsko otoĉje koje rt Ploĉa dijeli u dvije grupe (sjevernu i juţnu) tvori s obalom kopna, ili

meĊu pojedinim otocima, velik broj kanala, a na sjeveru prostrane zaljeve Kvarner i Kvarnerić.

Otoci juţne grupe tvore kanale koji vode ka obali kopna. Glavni kanali u ovoj grupi jesu: Splitski,

Braĉki, Hvarski, Viški, Korĉulanski, Lastovski, Mljetski kanal i Neretvanski kanal, izmeĊu poluotoka

Pelješca i kopna.

IzmeĊu manjih otoka u ovim grupama ima veliki broj sporednih, manjih kanala.

Plovidba dalmatinskim kanalima moguća je gotovo uvijek pri svakom vremenu, danju i noću, a

naroĉito za brodove male i srednje tonaţe. Kada bura ili jugo, osobito zimi, oteţavaju ili

onemogućavaju plovidbu u predjelima izvan otoka, tada je u dalmatinskim kanalima more

podnošljivo i plovidba sigurna.

Zapreke, pa i one na rutama za velike brodove, malobrojne su i gotovo su sve oznaĉene. Nema

neoznaĉenih pliĉina koje predstavljaju opasnost za brodove ispod 4 m gaza. Velik broj svjetionika i

obalnih svjetala, postavljenih na prikladnim toĉkama, omogućavaju noću lakše voĊenje navigacije

nego danju.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 37 od 116

Glavna duţobalna ruta dalmatinskim kanalima iz Rijeke do Dubrovnika ide iz Rijeĉkog zaljeva kroz

Kvarnerić, preko Zadarskog, Pašmanskog i Zlarinskog kanala do Grada Ploĉa; zatim kroz Pakleni,

Korĉulanski, Pelješki, Mljetski i Koloĉepski kanal do Dubrovnika i dalje u juţne luke. Ovaj put noću

ne predstavlja teškoće, jer je duţ obale i na otocima oznaĉen velikim brojem svjetionika i obalnih

svjetala.

Veći brodovi koji gaze više od 6,5 m ne mogu proći kroz Pašmanski kanal, već moraju ploviti

Srednjim kanalom.

U sljedećoj tabeli (7.) prikazani su plovni putovi unutar i u neposrednoj blizini akvatorija

Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije.

Tabela 7: Plovni putovi

VRSTA OPIS TRASA PLAVE MAGISTRALE

ZNAČAJ

NAPOMENA

GLAVNI UZDUŢNI PLOVNI PUT

VODI SREDIŠNJIM DIJELOM

JADRANA OD OTRANTA PREMA LUKAMA U

SJEVERNOM JADRANU

M

PREPORUĈA SE BRODOVIMA

KOJI PLOVE NA GLAVNOM PLOVIDBENOM SMJERU, POSEBNO VEĆIM I S OPASNIM TERETIMA

UZDUŢNI PLOVNI PUT

OTVORENIM MOREM UZ

VANJSKI RUB OTOKA MLJETA, LASTOVA I

SUŠCA

M POVOLJAN

UZDUŢNI OBALNI PLOVNI PUTOVI

OTVORENIM MOREM

VANJSKIM RUBOM ELAFITA, MLJETSKIM, PELJEŠKIM I KORĈULANSKIM KANALOM

IZ DUBROVNIKA

PREMA HVARU I SPLITU

NA DIJELU KROZ PELJEŠKI

KANAL JE ZABRANA PLOVIDBE

ZA TERETNE BRODOVE IZNAD

500 GT I ZA BRODOVE S OPASNIM TERETOM

LASTOVSKIM KANALOM KOJI

SE NASTAVLJA NA PLOVNI PUT MLJETSKIM

KANALOM

IZ PRAVCA DUBROVNIKA

KOLOĈEPSKIM KANALOM KOJI PROLAZI

KROZ KOLOĈEPSKA VRATA, LOPUDSKA VRATA I

VRATNIK NA OTVORENO MORE

NA DIJELU KROZ KOLOĈEPSKI KANAL JE ZABRANA PLOVIDBE

ZA TERETNE BRODOVE IZNAD

500 GT I ZA BRODOVE S OPASNIM TERETOM

IZ PRAVCA DUBROVNIKA

PREMA CAVTATU, MOLUNTU I PREVLACI

IZ PRAVCA SPLITA I HVARA

PREMA VELOJ LUCI I LASTOVU UBLI

GLAVNI POPREĈNI PLOVNI PUTOVI

IZMEĐU MEĐUNARODNIH

LUKA NA ISTOĈNOJ I ZAPADNOJ OBALI

JADRANA

(DUBROVNIK BARI DUBROVNIK

BRINDISI DUBROVNIK-PESCARA

M

PRILAZNI PLOVNI PUTOVI

SA UZDUŢNIH PLOVNIH

PUTOVA ZA LUKE DUBROVNIK, PLOĈE,

M


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 38 od 116

VRSTA OPIS TRASA PLAVE MAGISTRALE

ZNAČAJ

NAPOMENA

METKOVIĆ, LASTOVO, KORĈULA, VELA LUKA

SA UZDUŢOBALNIH PLOVNIH

PUTOVA DO SVIH LUKA U ŢUPANIJI

M D

POPREĈNI PLOVNI PUTOVI

PLOĈE TRPANJ

BRNA LASTOVO

SOBRA-PRAPRATNO

OREBIĆ-KORĈULA

(DOMINĈE)

OREBIĆ (PERNA)-ŢRNOVSKA BANJA (POLAĈIŠTA)

DRVENIK-SUĆURAJ-TRPANJ

KORĈULA -DRVENIK



Na slici (10.) prikazani su plovni putovi akvatorija Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije.

Slika 10: Plovni putovi akvatorija Dubrovačko-neretvanske ţupanije




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 39 od 116

3.1.1. PLOVNI PUTOVI TANKERA

Tijekom godine hrvatskim dijelom Jadrana prema naftnom terminalu tršćanske luke plovi 400

tankera nosivosti oko 100.000 tona, prema Veneciji još 250 brodova, dok u rijeĉki zaljev godišnje s

naftom i naftnim derivatima uplovi njih 70. Od brodova koji su prisutni u sustavu, tankeri zbog svoje

veliĉine i tereta kojeg prevoze predstavljaju posebnu skupinu rizika.

Svaki od tih brodova, usprkos mjerama nadzora, uvedenim sustavom odvojene plovidbe te

pooštrenim sigurnosnim standardima samih brodova, predstavlja realnu opasnost. Akvatorijem

Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije na putu prema Luci Ploĉe prolaze tankeri razreda Seawaymax

(10,000-60,000 dwt-manji tanker), dok veći tankeri prolaze u blizini-no izvan akvatorija ţupanije.

Jadransko more je "zatvoreno more" koje je sa stajališta sigurnosti plovidbe "umjereno prihvatljivo"

za plovidbu velikih tankera, jer na plovnom putu koji koriste tankeri nema posebno uskih kanala,

tjesnaca, podruĉja s velikim pliĉinama, grebenima, sprudovima, itd. Ocjenu umjereno prihvatljivog

zasluţuje ponajprije zbog prostorne zatvorenosti.

Ukupna duljina jadranskog plovnog pravca za tankere s pristaništem u sjevernom Jadranu

(Omišalj, Trst, Venecija, Ancona, Ravena i Kopar) u dolasku tj. u polaznom putovanju iznosi 379

Nm, a za tankere u odlasku tj. u povratnom putovanju iznosi 383 Nm.

Na navedenom plovnom putu razlikuju se dva nautiĉki bitno razliĉita dijela:

dio plovnog puta od Otranta do otoka Suska u duljini od 325 do 328 Nm, što je pribliţno

85,6% ukupne duljine plovnog puta, pri ĉemu se plovila u plovidbi nalaze na udaljenosti

većoj od 4 Nm od najbliţe obale i plove otvorenim tj. neograniĉenim morskim podruĉjem,

dio plovnog puta od otoka Suska do luka sjevernog Jadrana.

Osnovno obiljeţje glavnog istoĉnog plovidbenog pravca jest da on prolazi na udaljenosti od 5 Nm

jugozapadno od otoka Palagruţe za tankere koji plove prema lukama sjevernog Jadrana (u

dolasku), a na udaljenosti od 10 Nm jugozapadno od otoka Palagruţe za tankere koji plove prema

Otrantu (u odlasku). IzmeĊu otoka Palagruţa i Pianosa uspostavljen je sustav odvojenog prometa

Palagruţa.

Na cijelom istoĉnom plovnom putu od ulaska u Jadran tj. od Otrantskih vrata luka postoji dovoljan

broj visokih objekata na obali koji omogućavaju sigurnu plovidbu i snalaţenje u prostoru pri

razmjerno dobroj horizontalnoj vidljivosti, što je od izuzetne vaţnosti u sluĉaju kvara navigacijskih

sustava.

Podruĉja s najvećim prometom na navedenom plovnom a u blizini akvatorija Dubrovaĉko-

neretvanske ţupanije su:

podruĉje presijecanja popreĉnih plovnih putova Zadar-Ancona, Split-Ancona, Dubrovnik-

Bari i Bar-Bari, gdje dolazi do kriţanja glavnog uzduţnog plovnog puta i plovidbenog smjera

kojim plove uglavnom putniĉki brodovi koji prometuju izmeĊu navedenih istoĉno-jadranskih

i talijanskih luka; u ovom podruĉju slobodni prostor za manevriranje je velik, a gustoća

prometa nije velika pa je sigurnost plovidbe razmjerno zadovoljavajuća,


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 40 od 116

podruĉje oko Palagruţe, s povremeno gustim prometom i s dovoljno slobodnog prostora za

manevriranje.

Sa stajališta sigurnosti plovidbe, na ĉitavom plovnom putu od Otrantskih vrata do luka sjevernog

Jadrana, postoje dovoljne dubine mora za sigurnu plovidbu tankera.

Kako je već navedeno, s obzirom na obiljeţja taloga na dnu Jadranskog mora, a sa stajališta

sigurnosti plovidbe, u sluĉaju potrebe, mogućnost sidrenja tankera je razmjerno dobra na ĉitavom

plovnom putu (gdje je to moguće s obzirom na raspoloţivu duţinu ispusta sidrenog lanca), s tim da

je drţanje sidara upitno u nepovoljnim vremenskim uvjetima.

Znatan broj uplovljavanja tankera u Jadransko more povećat će se u idućih pet godina najmanje

50 posto, a na temelju navedenih hidrografskih obiljeţja Jadranskog mora i plovnog puta tankera

oĉito je da tankerima u plovidbi prijete "prosjeĉne plovidbene opasnosti" koje se današnjim

uobiĉajenim naĉinima voĊenja plovidbe broda i raspoloţivim navigacijskim sredstvima mogu u

potpunosti nadzirati pa stoga plovidba tankera od Otrantskih vrata do luka sjevernog Jadrana ne

predstavlja visoko riziĉnu djelatnost.

Teh. obiljeţja tankera na plovnom putu Jadrana

Gradnju tankera uvjetuju svojstva tereta koji oni prevoze. S obzirom na teret koji prevoze razvijeno

je nekoliko vrsta tankera.

Uzduţne i popreĉne nepropusne pregrade dijele brod za prijevoz tekućeg tereta u više tankova.

Manji tankeri obiĉno imaju samo jednu uzduţnu nepropusnu pregradu, a srednje veliki i veliki dvije,

koje cijeli prostor trupa namijenjen za teret dijele na centralne te lijeve i desne boĉne tankove.

Daljnja podjela moţe se izvesti u odnosu na konstrukcijska rješenja trupa, a posebno u pogledu

smještaja tankova tereta (tankeri s jednostrukim trupom, tankere s dvostrukim trupom, tankere sa

središnjom palubnom konstrukcijom, tankere s dvostrukim dnom itd.).


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 41 od 116

Kategorizacija tankera za prijevoz nafte i/ili naftnih derivata

Sa stajališta ove Procjene od posebne vaţnosti je podjela tankera utvrĊena u novom pravilu 13G

Priloga i MARPOL konvencije kojim su utvrĊene kategorije tankera za prijevoz ulja. Novo

uspostavljene kategorije jesu:

kategorija 1 tankera za prijevoz ulja-tankeri od 20.000 tona nosivosti i više koji prevoze

sirovu naftu, teško gorivo, teško dizel gorivo ili ulje za podmazivanje, te brodovi od 30.000

tona nosivosti i više koji prevoze ostala ulja, a ne zadovoljavaju uvjete smještaja odvojenih

balastnih tankova u svrhu prevencije izlijevanja tereta (Protectively located segregated

ballast tanks); ovi tankeri poznatiji su kao "PreMARPOL" tankeri;

kategorija 2 tankera za prijevoz ulja-tankeri od 20.000 tona nosivosti i više koji prevoze

sirovu naftu, teško gorivo, teško dizel gorivo ili ulje za podmazivanje, te brodovi od 30.000

tona nosivosti i više koji prevoze ostala ulja, i zadovoljavaju uvjete smještaja odvojenih

balastnih tankova u svrhu prevencije izlijevanja tereta; ovi tankeri poznatiji su kao

"MARPOL" tankeri, a sagraĊeni su poslije datuma koji vrijede za brodove prethodne

kategorije;

kategorija 3 tankera za prijevoz ulja-tankeri nosivosti 5.000 tona i više, ali manje od prije

navedenih vrijednosti u kategoriji 1 i 2.

Temeljem ove kategorizacije i godine izgradnje broda, EU je donijela odluku o vremenu do kada

odreĊeni brodovi (koji nisu dvostrukog trupa) moraju biti povuĉeni iz plovidbe, odnosno ne smiju

uplovljavati u luke EU.

U skladu s ovom odlukom, Vlada RH je 21. studenoga 2003. godine donijela Uredbu o postupnom

iskljuĉenju iz plovidbe tankera bez dvostruke oplate (NN 87/03) kojom na sukladan naĉin

ograniĉava plovidbu brodova s jednostrukim trupom u podruĉju Jadranskog mora.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 42 od 116

4. PROCJENA RIZIKA

Svaki zahvat u ili na moru, posebice u ograniĉenom plovnom podruĉju, svojevrsno je kretanje u

podruĉju neizvjesnosti i krije opasnost od neţeljenih posljedica. Upravo ta opasnost i jest ono što

pomorski poduhvat ĉini riziĉnim.

Na postavljeno hipotetsko pitanje povećava li povećanje aktivnosti na moru i obali rizik od

pomorske nezgode u sagledavanom podruĉju i ako je odgovor potvrdan, koliko to utjeĉe na

sigurnost ljudi i okoliša u tom podruĉju, potvrdan odgovor logiĉan je i oĉekivan jer i sama

nazoĉnost veće aktivnosti znaĉi i povećanje vremena koje ti riziĉni elementi provode u sustavu pa

su time i dulji vremenski period izloţeni opasnostima koje mogu nastupiti.

Antropološki utjecaj bio vezan aktivnošću ili samom lokacijom relevantan je faktor sagledavanja

mogućih podruĉja većeg stupnja rizika oneĉišćenja mora i obalnog podruĉja. Bilo ljudskom

greškom, bilo „višim silama“, moguće havarije usko su povezane uz podruĉja povećanih aktivnosti

izriĉito ljudskog djelovanja, te se sukladno tome, a prema stupnju teţine posljedica sagledavaju

navedene aktivnosti u akvatoriju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije.

U daljnjim odlomcima izneseni su mogući elementi kao predstavnici stvarnog rizika oneĉišćenja

mora i obale.

4.1. TERMINALI, LUKE I SIDRIŠTA

Na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije postoje, prema Naredbi o razvrstaju luka otvorenih

za javni promet na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije (NN 96/96 i 62/08),

dvije luke od osobitog (meĊunarodnog) znaĉaja za Republiku Hrvatsku,

šest luka ţupanijskog znaĉaja,

74 luke lokalnog znaĉaja,

5 luka posebne namjene ţupanijskog znaĉaja.




Stranica 43 od 116

Slika 11: Raspored luka otvorenih za javni promet na području Dubrovačko-neretvanske ţupanije

Izvor: Izmjene i dopune prostornog plana ureĎenja Dubrovačko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik Dubrovačko-neretvanske ţupanije 7/10




Stranica 44 od 116

4.1.1. LUKA GRUŢ

Bazen luke Gruţ smješten je u sjeverozapadnom djelu Dubrovnika. Podruĉje obuhvaća i priveze

Batahovina unutar Rijeke dubrovaĉke koji se ne upotrebljavaju za meĊunarodni promet.

Kopneni dio luke Gruţ obuhvaća podruĉje od veza 4 do veza broj 17 te podruĉje od rta Kantafig

do podruĉja Batahovina u Rijeci dubrovaĉkoj

. Vez broj 4, 5 i 6 te podruĉje Batahovina koriste se za privez brodova u nacionalnoj plovidbi i

plovila za razonodu. Vez broj 4 koristi se za privez plovila za razonodu (jahti). Vez broj 5 za

brodove koji odrţavaju putniĉku liniju s obliţnjim otocima, a vez broj 6 namijenjen je za povremeni

privez brodova ili brodica za razne svrhe.

Vezovi broj 7, 8 i 9 duljine 300 m s prosjeĉnim dubinama od oko 6,0 m namijenjeni su za

nacionalni i meĊunarodni promet. Vez broj 7 koristi se za privez brodova u nacionalnom prometu

(ro-ro putniĉki brodovi koji odrţavaju liniju s obliţnjim otocima). IzmeĊu veza 7 i 8 nalazi se ulaz u

Luku gruţ gdje je smještena policijska i carinska sluţba te Luĉka uprava Dubrovnik.

Vez broj 10 duljine 130 m s prosjeĉnim dubinama od oko 6,0 m namijenjen je za linijske putniĉke

brodove u nacionalnom i meĊunarodnom prometu. Vez se vrlo Ĉesto koristi za privez ro-ro

putniĉkih brodova na liniji Dubrovnik-Bari-Dubrovnik.

Vezovi broj 11,12 i 13 duljine 250 m s prosjeĉnim dubinama 5,8 m namijenjeni su za privez

putniĉkih brodova u meĊunarodnom prometu. Ispred veza broj 11 i 12, na pribliţno 50 m

udaljenosti od obale nalazi se plićina dubine 4,8 m.

Vez broj 14 duljine 140 m s prosjeĉnim dubinama 5,8 m namijenjeni su za privez putniĉkih brodova

u meĊunarodnom prometu. S kopnene strane veza br. 14. nalazi se „Našiĉko skladište”. Dio

skladišta (pribliţno polovica) ureĊenje kao putniĉki terminal koji se koristi za izmjenu putnika na

putniĉkim brodovima (kada se luka koristi kao poĉetna ili završna luka na putovanju). Ostali dio

skladišta otvorenog je tipa.

Vez broj 15 duljine 120 m s prosjeĉnim dubinama 6,0 do 9,0 m namijenjeni su za privez putniĉkih

brodova u meĊunarodnom prometu.

Vez broj 16 duljine 180 m s prosjeĉnom dubinom 12 m namijenjen je za privez najvećih putniĉkih

brodova u meĊunarodnom prometu. Na obalnom rubu nalazi se luĉka dizalica nosivosti 51 koja se

koristi po potrebi za prekrcaj tereta i brodskih zaliha.

Vez broj 17 duljine 50 m s prosjeĉnim dubinama 6,9 m namijenjen je za iskrcaj/ukrcaj putnika s

putniĉkih brodova na sidrištu putem brodskih brodica. Obala od veza 17 do ograde meĊunarodnog

dijela luke u duljini od pribliţno 100 m koristi se za privez za brodove koji iskrcavaju cement u

rasutom stanju u osam obalnih silosa.

Sve obale u luci Gruţ su masivne obale gravitacijskog tipa i izgraĊene od kamenih blokova. Na

samom obalnom rubu na meĊusobnim razmacima od 20-23 m postavljene su bitve za privez

brodova.

Na obalama je izgraĊena hidrantska mreţa za opskrbu brodova vodom.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 45 od 116

Pomorski promet u luci Gruţ obiljeţava ponajprije promet velikih putniĉkih brodova te RO-RO

putniĉkih, manjih putniĉkih brodova i HSC brodova koji povezuju grad Dubrovnik s obliţnjim

otocima i Italijom. U manjoj mjeri prisutan je i promet turistiĉkih jedrenjaka, plovila za razonodu,

ribarskih brodova te plovila domicilnog stanovništva. Osim prometa u luci Gruţ na sigurnost

plovidbe u neposredno širem podruĉju utjeĉe i promet brodova i brodica koji uplovljavaju u Rijeku

dubrovaĉku.

Promet navedenih plovila bitno se mijenja tijekom godine.

Slika 12: Tipično brodovlje u gruškom akvatoriju

Izvor: Studija sigurnosti plovidbe i opterećenja plovnog puta u gruškom zaljevu te simulacija sigurnosnih uvjeta

sukladno planovima razvoja i izgradnje novih sadrţaja u zaljevu

Općenito, promet svih plovila veći je u toplijem dijelu godine (travanj – listopad) te manji u

preostalom dijelu godine. Posljednjih godina promet teretnih brodova je zanemariv.

Promet putniĉkih brodova na kruţnim putovanjima posljednjih godina znaĉajno raste.

Grad Dubrovnik sa svojim kulturnim znamenitostima odavno je postao vaţno turistiĉko odredište

zbog ĉega veliki putniĉki brodari ĉesto uvrštavaju Dubrovnik kao svoje odredište u svojim

ponudama krstarenja. Zbog broja putniĉkih brodova koji u jednom danu tiĉu luku Dubrovnik te zbog

trenutnih obiljeţja luke dio brodova sidri na sidrištu kraj otoka Daksa, a putnici se prevoze na obalu

namjenskim brodicama.

Linije RO-RO putniĉkih, manjih putniĉkih i HSC brodova povezuju grad Dubrovnik s obliţnjim

otocima i Italijom. Linijski promet obavlja najvećim djelom brodar "Jadrolinija", a manje ostali

brodari. Brodovi u linijskom prometu pristaju u unutrašnjem dijelu luke Gruţ. Promet putniĉkih i

HSC brodova, ponajprije zbog veliĉine brodova, nema većeg utjecaja na prihvat većih putniĉkih

brodova.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 46 od 116

Promet turistiĉkih jedrenjaka i plovila za razonodu izrazito je sezonskog karaktera i najveći je

tijekom ljetnih mjeseci. Ova plovila uplovljavaju u luku Gruţ i privezuju se najĉešće u unutrašnjosti

uvale. U ljetnim mjesecima znaĉajan je i promet velikih jahti koje svojom veliĉinom mogu ometati

privez ili odvez velikih putniĉkih brodova.

Promet manjih plovila domicilnog stanovništva takoĊer je izrazit u ljetnim mjesecima i u pravilu se

odvija na maloj udaljenosti od obale zbog ĉega ne ometa promet ostalih brodova koji uplovljavaju u

luku Gruţ. U pravilu se privezuju na jugo-zapadnoj strani luke Gruţ.

Promet ribarskih brodova je rijedak i ne ometa plovidbu ostalih brodova. Ribarski brodovi koji se

privezuju u luci Gruţ radi iskrcaja ribe najĉešće se privezuju na gatu Petka ili na vezu broj 3.

Promet brodova i brodica koji uplovljavaju u Rijeku dubrovaĉku izravno će utjecati na sigurnost

plovidbe prilikom manevra uplovljavanja, isplovljivanja ili okretanja većih brodova koji se prihvaćaju

u luci Gruţ. Kako se veći brodovi koji se moraju okretati bilo radi priveza ili odveza u luci Gruţ,

okreću najĉešće na samom ulazu u Rijeku dubrovaĉku, promet ostalih plovila koji uplovljavaju u

Rijeku dubrovaĉku u tom trenutku je bitno ograniĉen odnosno obustavljen.

Potencijalni rizici

Potencijalni rizik predstavlja znatno uvećan promet plovila tijekom turistiĉke sezone. Veći broj

manjih plovila u konjunkciji sa većim plovilima moţe prouzroĉiti nesreće u kojima postoji

mogućnost oneĉišćenja mora manjih razmjera.

Osim povećanog prometa, rizik predstavljaju i vremenski uvjeti. U uvjetima jakog vjetra moguća su

nasukanja, sudari i udari većih i manjih plovila, a oneĉišćenja prouzroĉena takvom vrstom nesreća

te mogućnost sanacije uvelike će ovisiti o lokaciji i akterima dogaĊaja.

Potencijalni rizici kod manevriranja

Brodovi koji uplovljavaju i isplovljavaju iz luke Gruţ duţni su ploviti povećanim oprezom zbog

brojnih brodica i jahti, posebno tijekom ljetnih mjeseci. U tom pogledu tijekom noći smetnju

predstavlja jaka rasvjeta zbog ĉega se svjetla navedenih plovila teško razabiru. U luĉkom bazenu

dvije su pliĉine: jedna dubine 4,5 m ispred obale gruške luke, a oznaĉena je crvenom valjkastom

plutaĉom dok je druga dubine 4,6 m ispred zapadne obale, jugo-jugoistoĉno od zgrade Lazareta.

Na ulasku u Rijeku Dubrovaĉku nalazi se most visine 49 m. Sredina mosta obiljeţena je bijelim

svjetlom dometa 5 Nm. Desnu obalu ispod mosta obiljeţava zeleno svjetlo dometa 4 Nm dok se s

lijeve strane ispod mosta nalazi crveno svjetlo dometa 4 Nm. Unutar Rijeke Dubrovaĉke nalazi se

rt Ţal, udaljen oko pola milje od mosta. Na rtu se nalazi svijetlo dometa 4 Nm.

IzmeĊu poluotoka Lapad i otoka Koloĉep, zatim do otoĉića Daksa poloţeni su podmorski kablovi

kao i izmeĊu Stare luke i otoĉića Lokrum gdje su poloţeni podmorski kabeli i cjevovod.

Luka je zaštićena od svih vjetrova osim W vjetrova koji stvaraju manje valove. Bura puše snaţno, a

veliku ţestinu postiţe na ulazu u luku gdje je sidrište i na ušću Rijeke dubrovaĉke kod rta Kantafig.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 47 od 116

4.1.2. LUKA PLOČE

Luka Ploĉe jedna je od glavnih strateških hrvatskih luka. Locirana je na obali Jadranskog mora

izmeĊu Splita i Dubrovnika, kao vrata za budući Vc koridor. U periodu od 1991. do 1996. godine

luĉka djelatnost znaĉajno se smanjila zbog ratnih dogaĊaja u Hrvatskoj i BiH, a posljedica toga je

razrušenost gotovo cjelokupnog gospodarstva, prekid ţeljezniĉkih i cestovnih komunikacija izmeĊu

mora i unutrašnjosti, te je stoga luka bila prisiljena raditi sa umanjenim kapacitetima.

Odlukom RH, Luĉka uprava je utemeljena 13. veljaĉe 1997. kao vlasnik luĉkog podruĉja i

infrastrukture, dok poduzeće "Luka Ploĉe" d.d. postaje glavni operator za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj

roba, skladištenje, transport roba i druge djelatnosti u luci Ploĉe. Danas je "Luka Ploĉe" dd vlasnik

nekoliko trgovaĉkih društava-kćeri s ograniĉenom odgovornosti. Djelatnosti koje iste obavljaju i

posjeduju koncesiju su: privez brodova, odvoz otpada s brodova, transport, odrţavanje,

špediterske usluge, gradnja, skladištenje tekućih tereta-bunker brodova, opskrba brodova,

ugostiteljstvo i dr.

Luka Ploĉe je višenamjenska luka za prekrcaj gotovo svih vrsta roba zastupljenih u

meĊunarodnom pomorskom prometu.

Slika 13: Struktura prekrcaja roba u 2009. godini

Izvor: Luka Ploče d.d.

Prekrcaj, skladištenje i ostale popratne usluge obavljaju se na terminalima za: generalne terete,

rasute terete, tekuće terete, sipke terete, drvo, kontejnere, te glinicu i petrolkoks.

Sastavni dio luke Ploĉe je i luka Metković koja se nalazi 20 km uzvodno na rijeci Neretvi.

Specijalizirana je za prekrcaj cementa (silos), troske, te granuliranog kamena.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 48 od 116

Ukupni godišnji pretovarni kapacitet luke Ploĉe procjenjuje se na više od 5 milijuna tona generalnih

i rasutih tereta (bez terminala u izgradnji), dok je ukupni kapacitet skladištenja tekućih tereta oko

600 000 tona. Terminali su rasporeĊeni na 7 operativnih obala u Ploĉama sa gazom do 13 m i

mogu primiti brodove do veliĉine Panamax brodova. Terminali su ţeljezniĉkim kolosijecima, koji se

prostiru cijelom operativnom duljinom, direktno povezani sa gravitacijskim zaleĊem.

Potencijalni rizici

Potencijalni rizik predstavlja znatno uvećan promet plovila tijekom turistiĉke sezone. Veći broj

manjih plovila u konjunkciji sa većim plovilima moţe prouzroĉiti nesreće u kojima postoji

mogućnost oneĉišćenja mora manjih razmjera. Veća plovila (tankeri do max. veliĉine Panamax)

predstavljaju moguću opasnost od oneĉišćenja mora kako na plovnom putu tako i u ulasku u Luku

Ploĉe te u vezu, šteta koju mogu prouzroĉiti zavisna je o velikom broju faktora te moţe varirati na

ljestvici od malih, srednjih i većih oneĉišćenja.


U luku se uplovljava oznaĉenim prilaznim kanalom širine svega 50 m. Bijelo svjetlo na rtu Višnjica i

zelena svjetleća plutaĉa oznaĉavju poĉetak prilaznog kanala. Dalje se plovi izmeĊu crvenih i

zelenih oznaka do unutrašnjeg dijela luke Ploĉe. Oko sredine plovidbenog kanala, u njegovom

zapadnom dijelu, nalazi se mali otoĉić, koji treba oploviti s istoĉne strane. Crvena svjetleća plutaĉa

na plićini Gumanac oznaĉava poĉetak kanala Vlaška koji vodi prema tankerskom pristaništu.

U prilaznom kanalu jako se osjećaju morske struje, pa treba osobito paziti na njihovu brzinu (do 3

ĉv) i smjer. Brzina plovidbe u luci i prilaznom kanalu ograniĉena je na 6 ĉv. zbog plitkog dna i

izraţenih struja. Zabranjen je pristup svim plovilima u sjeverni dio uvale, izvan granica gradske

luke.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 49 od 116

4.1.3. LUKE ŢUPANIJSKOG ZNAČAJA

a) Gradska luka Dubrovnik je putniĉka preteţito turistiĉka luka-sluţi za sezonsku vezu s otokom

Lokrumom, podruĉjem Općine Ţupe dubrovaĉke i Cavtatom te za prijevoz putnika s turistiĉkih

brodova na kruţnim putovanjima koji se sidre ispred Grada i dovode svoje korisnike izravno u

spomeniĉku jezgru Dubrovnika. Vaţno je naglasiti da se luka nalazi unutar gradske jezgre

Dubrovnika koja je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije pa kao takva i zasluţuje

posebnu paţnju.


Stara luka pristupaĉna je za brodove do 3 metra gaza. Sjeverozapadni dio luke izloţen je jugu.

Sidrište ispred luke izloţen je teškom moru i buri, te valovima iz SE i SW. Oko glave lukobrana

nabacani su kameni blokovi na maloj dubini na udaljenosti do 16 metara oko glave. Zbog

skuĉenosti manevarskog prostora brodovi su primorani isplovljavati krmom te se okretati van

valobrana.

b) Luke Korĉula i Vela Luka su putniĉke luke u koje pristaju brodovi na redovnim duţ obalnim i

meĊunarodnim brodskom linijama (duţ obalne trajektne linije: Rijeka-Split-Korĉula-Dubrovnik,

Split-Vela Luka-Ubli; te meĊunarodne linije koje povezuju otok Korĉulu sa lukama u Italiji, koje su

sezonskog karaktera; uz sve to luku Korĉula posjećuju i brodovi na kruţnim putovanjima

Jadranom).

Na podruĉju Policijske postaje Korĉula nalaze se dva graniĉna prijelaza i to:

stalni meĊunarodni graniĉni prijelaz Korĉula

stalni meĊunarodni graniĉni prijelaz Vela Luka

Pomorska policija obavlja poslove zaštite drţavne granice te inspekcijski nadzor morskog ribarstva

uz koordinaciju sa ostalim tijelima drţavne uprave kroz meĊuagencijsku suradnju.


Luka Korĉula najveća je luka Pelješkog kanala. U zapadnoj luci pristanište je zaštićeno od vjetrova

II i III kvadranta dok bura i jaĉi NW vjetrovi stvaraju jake valove te je preporuĉeno napuštanje

vezova. Pristanište u istoĉnoj luci zaštićeno je od vjetrova III i IV kvadranta. Morska struja ima

preteţiti istoĉni smjer, ponekad je vrlo jaka te moţe interferirati manevrima. U sluĉaju pojave vjetra

suprotnog pravca ispred luke stvaraju se visoki valovi. Podvodni kablovi smješteni su izmeĊu obale

poluotoka Pelješca i obale otoka Korĉule.

Luka Vela Luka potpuno je zaštićena od svih vjetrova, no zapadni vjetrovi u luci mogu razviti jaĉe

valove. Podvodni kabel i cjevovod poloţeni su u krajnjem sjevernom rukavcu luke.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 50 od 116

c) Luke Trpanj i Orebić su putniĉke luke iz kojih kreću trajektne veze Trpanj-Ploĉe i Orebić-Korĉula

koje su od presudne vaţnosti za povezivanje otoka Korĉule i poluotoka Pelješca meĊusobno i sa

širim okruţenjem.


Luka Trpanj dobro je zaštićena od vjetrova I i II kvadranta. Sjeverni vjetrovi i vjetrovi iz IV

kvadranta stvaraju, u istoĉnom dijelu luke, opasne valove. Prilikom uplovljavanja znatan rizik

predstavljaju plićine od 3,5 do oko 4,4 Nm WNW od luke te plitki grebenasti vanjski dio juţnog

lukobrana.

Luka Orebić zaštićena je lukobranom od valova juga, dok zapadni vjetrovi stvaraju opasne valove.

Prilikom pristajanja opasnost predstavljaju morske struje.

d) Jedina teretna luka ţupanijskog znaĉaja je luka Metković koja se nalazi na kraju plovnog dijela

rijeke Neretve koja se od svog ušća u Jadransko more do grada Metkovića tretira kao pomorski

plovni put. Luka Metković vaţna je teretna luka za potrebe svog bliţeg okruţenja zbog svoje

dubine i blizine luke Ploĉe. Luka nema mogućnosti razviti se u konkurenciju luci Ploĉe. Ukupna

duţina operativne obale u luci Metković iznosi 850 metara.


Brzina struje zavisi od vodostaja rijeke, a obiĉno je oko 2,5 ĉv. dok poslije kiša moţe dosegnuti i 5

ĉv.

Ostali potencijalni rizici

Potencijalni rizik predstavlja znatno uvećan promet plovila tijekom turistiĉke sezone. Osim toga

rizik predstavljaju i nepoznavanje putova i vremenskih prilika juţnog Jadrana. Neiskustvo većinom

rezultira materijalnim štetama ali i ljudskim ţrtvama. Razmjer mogućeg oneĉišćenja znatno zavisi o

vrsti, namjeni i veliĉini plovila te lokaciji nezgode. Red veliĉine srednjih oneĉišćenja mogu se

oĉekivati u ili na prilazu lukama s većom frekvencijom većih plovila.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 51 od 116

4.1.4. LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET LOKALNOG ZNAČAJA

Većina tih luka nije redovito odrţavana tijekom proteklog razdoblja zbog agresije na Republiku

Hrvatsku, tijekom Domovinskog rata, te zbog nedostatka sredstava, koje okolnosti bi morale

pobuditi posebnu paţnju.

Na podruĉju Općina Dubrovaĉko primorje i Ston došlo je do oštećenja na luĉkoj infrastrukturi

tijekom potresa iz rujna 1996. Najveća oštećenja su pretrpjele luke Slano i Janska u Općini

Dubrovaĉko primorje, dok je luka Ston doţivjela manja oštećenja. Operativna obala u luci Slano,

koja je najviše oštećena potresom, u procesu je obnove i najveći dio je sada obnovljen (središnji

dio operativne obale).

Tabela 8: Luke otvorene za javni promet lokalnog značaja u Dubrovačko-neretvanskoj ţupaniji

OPĆINA/GRAD NASELJE NAZIVI LUKA NAZIV/ LOKALITET VRSTA

DUBROVNIK

DUBROVNIK LUKA GRUŢ GRUŢ PL

BRSEĈINE LUKA BRSEĈINE BRSEĈINE PL

LUKA SIPANSKA LUKA JAKLJAN JAKLJAN PL

DONIE CELO LUKA DONJE CELO MUO PL

GORNJE CELO LUKA GORNJE CELO GORNJE CELO PL

KOMOLAC LUKA KOMOLAC KOMOLAC PL

LOKRUM LUKA LOKRUM LOKRUM PL

LOPUD LUKA LOPUD LOPUD PL

LUKA SIPANSKA LUKA LUKA (SIPANSKA) LUKA SIPANSKA PL

MOKOŠICA LUKA MOKOŠICA MOKOŠICA PL

ORAŠAC LUKA ORAŠAC ORAŠAC PL

SUĐURAĐ LUKA SUĐURAĐ SUĐURAĐ PL

SUSTJEPAN LUKA SUSTJEPAN

NASELJE PL

SUSTJEPAN SHELL PL

TRSTENO LUKA TRSTENO TRSTENO PL

ZATON LUKA ZATON ZATON PL

KORĈULA

KORĈULA

LUKA KORĈULA

KORĈULA W PL

KORĈULA UŠ PL

KORĈULA DOMINĈE PL

KORĈULA LUKA BADIJA BADIJA PL

KNEZA LUKA PUPNAT KNEZA PL

RAĈIŠĆE LUKA RAĈIŠĆE RAĈIŠĆE PL

CARA LUKA ZAVALATICA ZAVALATICA PL

OPUZEN OPUZEN LUKA OPUZEN OPUZEN PL


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 52 od 116


PLOĈE KOMIN LUKA KOMIN KOMIN PL

BLATO

BLATO LUKA BRISTVA BRISTVA L

BLATO LUKA GRŠĆICA GRŠĈICA PL

BLATO LUKA PRIGRADICA PRIGRADICA PL

BLATO LUKA PRIŢBA PRIŢBA PL

DUBROVAĈKO

PRIMORJE

DOLI LUKA DOLI DOLI PL

BANICI LUKA JANSKA JANSKA PL

SLANO LUKA SLANO SLANO PL

JANJINA

DRAĈE LUKA DRAĈE DRAĈE PL

SRESER LUKA SRESER SRESER PL

DRAĈE LUKA SUTVID SUTVID PL

KONAVLE

CAVTAT LUKA CAVTAT TIHA-CAVTAT PL STARA LUKA CAVTAT PL

MOLUNAT LUKA MOLUNAT MOLUNAT PL

VITALJINA LUKA PREVLAKA PREVLAKA PL

LASTOVO

LASTOVO LUKA LUĈICA LUĈICA PL

LASTOVO LUKA SVETI MIHOVIL SVETI MIHOVIL PL

UBLI LUKA UBLI UBLI PL

UBLI LUKA PASADUR PASADUR PL

ZAKLOPATICA LUKA ZAKLOPATICA ZAKLOPATICA PL

LUMBARDA LUMBARDA LUKA LUMBARDA NASELJE PL

MLJET

KOZARICA LUKA KOZARICA KOZARICA PL

OKUKLJE LUKA OKUKLJE OKUKLJE PL

POLAĈE LUKA POLAĈE POLAĈE PL

POMENA LUKA POMENA POMENA PL

PROŢURSKA LUKA LUKA PROŢURA PROŢURA PL

SAPLUNARA LUKA SAPLUNARA SAPLUNARA PL

SOBRA LUKA SOBRA TRAJEKT PL

SOBRA NASELJE PL

OREBIĆ

KUNA PELJEŠKA LUKA CRKVICE CRKVICE PL

KUĆIŠTE LUKA KUĆIŠTE KUĆIŠTE PL

LOVIŠTE LUKA LOVIŠTE LOVIŠTE PL

PODOBUĆE LUKA PODOBUĈE PODOBUĆE PL

TRSTENIK LUKA TRSTENIK TRSTENIK PL

VIGANJ LUKA VIGANJ VIGANJ PL

OSKORUŠNO LUKA VELIKA PRAPRATNA VELIKA PRAPRATNA PL

SLIVNO BLACE LUKA BLACE BLACE PL


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 53 od 116


DUBOKA LUKA DUBOKA DUBOKA PL

KLEK LUKA KLEK KLEK PL

SMOKVICA BRNA LUKA BRNA BRNA PL

STON

STON LUKA STON STON PL

STON LUKA PRAPRATNO PRAPRATNO 1 PL

STON PRAPRATNO 2 PL

MALI STON LUKA STON MALI MALI STON PL

BRIJESTA LUKA BRIJESTA BRIJESTA PL

BROCE LUKA BROCE BROCE PL

HODILJE LUKA HODILJE HODILJE PL

LUKA LUKA LUKA LUKA PL

ŢULJANA LUKA ŢULJANA ŢULJANA PL

TRPA NJ TRPANJ LUKA TRPANI TRPANJ PL

DUBA TRPANJSKA LUKA DUBA (TRPANJSKA) DUBA TRPANJSKA PL

VELA LUKA VELA LUKA LUKA VELA LUKA VELA LUKA PL

ŢUPA

DUBROVAĈKA

KUPARI LUKA KUPARI

MLINI LUKA MLINI

PLAT LUKA PLAT

SREBRENO LUKA SREBRENO




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 54 od 116

Na podruĉju Ţupanije sukladno Odluci o popisu iskrcajnih mjesta za ribarska plovila koja obavljaju

gospodarski ribolov na moru (NN 64/09 i 66/09) odreĊuju se unutar luka otvorenih za javni promet:

ISKRCAJNA MJESTA ZA RIBARSKA PLOVILA DULJINE PREKO 15 METARA

Sustjepan, Gruţ (Grad Dubrovnik), Ploĉe (Grad Ploĉe), Korĉula-zapadna obala, Uš (Grad

Korĉula), Slano (Općina Dubrovaĉko primorje), Prapratno (Općina Ston), Trstenik-operativna obala

uz rampu za trajektni promet, Orebić-operativna obala uz rampu za trajektni promet (Općina

Orebić), Brna (Općina Smokvica), Vela Luka-jugozapadna strana trajektnog pristaništa (Općina

Vela Luka), Ubli-operativna obala uz rampu za trajektni promet, Ubli-Jurjevo (Općina Lastovo).

ISKRCAJNA MJESTA ZA RIBARSKA PLOVILA DULJINE ISPOD 15 METARA

Gradska luka, Zaton, Koloĉep, Lopud, SuĊuraĊ, Šipanska Luka (Grad Dubrovnik), Raĉišće,

Zavalatica (Grad Korĉula), Cavtat, Molunat (Općina Konavle), Mlini, Srebreno (Ţupa dubrovaĉka),

Blace (Općina Slivno), Hodilje, Ţuljana (Općina Ston), Draĉe (Općina Janjina), Trpanj (Općina

Trpanj), Kuĉište, Lovište (Općina Orebić), Lumbarda (Općina Lumbarda), Prigradica (Općina

Blato), Polaĉe, Sobra, Saplunara (Općina Mljet), Zaklopatica (Općina Lastovo).

Potencijalni rizici




vrsti, namjeni i veliĉini plovila te lokaciji nezgode, ne oĉekuju se oneĉišćenja većih razmjera.


U svakoj luci ili plovnom putu prema luci postoje opasnosti za plovila. Pridrţavajući se pozitivnih

propisa i uputa rizik od nesreće i time oneĉišćenja mora moţe se svesti na najmanju mjeru. Red

oĉekivanih veliĉina oneĉišćenja mora je mali.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 55 od 116

4.1.5. LUKE POSEBNE NAMJENE ŢUPANIJSKOG ZNAČAJA

Tabela 9: Luke posebne namjene ţupanijskog značaja

LUKE NAUTIČKOG TURIZMA ŢUPANIJSKOG ZNAČAJA

DO 200 VEZOVA

OPĆINA/GRAD NASELJE NAZIV/LOKALITET KAPACITET (BROJ VEZOVA) POSTOJEĆE/ PLANIRANO

KORĈULA KORĈULA ACI MARINA

KORĈULA

200 PT

SPORTSKE LUKE ŢUPANIJSKOG ZNAČAJA

OPĆINA/GRAD NASELJE NAZIV/LOKALITET KAPACITET (BROJ VEZOVA) POSTOJEĆE/ PLANIRANO

DUBROVNIK DUBROVNIK ORSAN DO 200 PT

OREBIĆ OREBIĆ OREBIĆ DO 200 PT

BRODOGRADILIŠNE LUKE ŢUPANIJSKOG ZNAČAJA

OPĆINA/GRAD NASELJE NAZIV/LOKALITET VELIČINA NAVOZA

Ţ DO 50 METARA

VELIČINA DOKA

DO 1000 TONA NOSIVOSTI

DUBROVNIK MO KOŠIĆA MOKOŠICA Z Z

VELA LUKA VELA LUKA GREBEN Z Z



Potencijalni rizici




vrsti, namjeni i veliĉini plovila te lokaciji nezgode, ne oĉekuju se oneĉišćenja većih razmjera.


U svakoj luci ili plovnom putu prema luci postoje opasnosti za plovila. Pridrţavajući se pozitivnih

propisa i uputa rizik od nesreće i time oneĉišćenja mora moţe se svesti na najmanju mjeru. Red

oĉekivanih veliĉina oneĉišćenja mora je mali.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 56 od 116

4.2. OBALNE INSTALACIJE I PODMORSKI CJEVOVODI

4.2.1. OBALNE INSTALACIJE

Obalne instalacije na podruĉju Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije koje predstavljaju opasnost za

oneĉišćenje mora su prometnice te objekti sa spremnicima opasnih tvari u neposrednoj blizini

obale.

Prometnice

Najveći problem u oblasti cestovnog prometa su loši prometno-tehniĉki elementi prometnica (dugi

uzduţni nagibi prometnica bez trake za spora vozila, veliki broj krivina s malim radijusima pa i

ispod R=50 m, te loši spojevi izmeĊu prometnica višeg i niţeg reda) koji stvaraju velik problem

sigurnosti odvijanja prometa.

Trase prometnica u neposrednoj blizini mora predstavljaju realnu opasnost, pogotovo u izraţenom

periodu većeg prometovanja vozila. Kao primjer izdvaja se dionica drţavne ceste D120 koja prolazi

podruĉjem Nacionalnog parka Mljet. Na toj dionici cesta se suţava na 3-4 metra i ide izmeĊu kuća

i mora te ĉak prolazi kroz jedan luk rimske palaĉe, gdje se profil prometnice suţava na oko 2,75 m!

Benzinske crpke

Na podruĉju Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije u blizini morske obale locirane su sljedeće

benzinske crpke:

Vela Luka

Korĉula

Ubli-Lastovo

Ploĉe

Sobra-Mljet

Dubrovnik-ACI Marina

Dubrovnik-Orsan

Benzinske crpke opsluţuju plovila, te su locirane uz samu liniju obale. Na crpkama gorivo se

skladišti u spremnicima zavisno o lokaciji u kapacitetima od 5 000 – 50 000 litara po pojedinoj vrsti

medija.

U sluĉaju tehniĉko-tehnološke nesreće veća oneĉišćenja mora mogu se oĉekivati zavisno o

mikrolokaciji i kapacitiranosti postaja.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 57 od 116

4.2.2. PODMORSKI CJEVOVODI

U akvatoriju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije ne postoje podmorski naftovodi ni plinovodi. Od

podmorske infrastrukture izgraĊena je otoĉna svjetlovodna veza Dubrovnik-Elafiti-Mljet- Korĉula-

Hvar-Split. Kablovi su poloţeni izmeĊu Lastova i Korĉule, kao i izmeĊu Korĉule, Mljeta i Pelješca,

te uzduţ otoka Mljeta (meĊu telefonskim centralama na otoku GoveĊari, Babino Polje i

Maranovići).

Osim svjetlovodnih kablova postavljeni su podmorski cjevovodi i dalekovodi s podmorskim

kabelskim dionicama prikazanim u sljedećoj tabeli (10.):

Tabela 10: Podmorske graĎevine na elektroprijenosnom sustavu

VRSTA GRAĐEVINE NAZIV GRAĐEVINE NAPOMENA

DALEKOVOD 110 KV D STARI GRAD-BLATO DIO TRASE PODMORSKI KABEL HVAR-KORĈULA

DALEKOVOD 110 KV D BLATO-STON DIO TRASE PODMORSKI KABEL KORĈULA-PELJEŠAC

PODMORSKI KABEL 2X110

KV D KOMOLAC - STON U TS LAPAD

PODZEMNI + PODMORSKI KABEL 2X110

KV UVOD D KOMOLAC - STON U TS LAPAD

PODMORSKI KABEL 2X110

KV K KOMOLAC - LAPAD

PODZEMNI + PODMORSKI KABEL 2X110

KV

PODMORSKI KABEL 110 KV K KORĈULA-PELJEŠAC PLANIRA SE ZAMJENA POSTOJEĆEG

KABELA

PODMORSKI CJEVOVOD BLACE - SRESER

PODMORSKI CJEVOVOD OREBIĆ - KORĈULA

PODMORSKI CJEVOVOD RAĈIŠĆE - LOVIŠTE (PODMORSKI I KOPNENI DIO)

PODMORSKI CJEVOVOD PELJEŠAC - MLJET

PODMORSKI CJEVOVOD KORĈULA - LASTOVO



Od podmorske komunalne infrastrukture u podruĉju akvatorija instalirani su podmorski

vodoopskrbni cjevovodi te ispusti kanalizacijskih sustava.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 58 od 116

4.3. OSTALI POTENCIJALNI IZVORI IZNENADNOG ONEČIŠĆENJA MORA

Kakvoća mora u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji je visoka ili zadovoljavajuća. U vrlo slabo

eutrofna podruĉja svrstavaju se Ţupski zaljev, te Neretvanski i Korĉulanski kanal, a Malostonski

zaljev i rijeka Ombla s Gruškim zaljevom u umjereno eutrofna podruĉja. Povremena se

oneĉišćenja mora uz obalu i otoke (luke i zatvorene uvale) javljaju prvenstveno zbog neriješene

odvodnje otpadnih voda iz naselja i turistiĉkih objekata (hotelska naselja i hoteli, marine i drugi

ugostiteljski objekti uz obalu ili na brodovima) te industrijskih objekata (brodogradilišta) i

pretovarnih luka.

Svi ispitivani pokazatelji eutrofikacije na postajama (Izvješće AZO o stanju mora, priobalja,

ribarstva i marikulture) u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji ukazuju da je more vrlo dobre kvalitete

(oligotrofni stupanj eutrofikacije).

Trajne promjene uske kopnene i morske zone rezultat su antropološkog djelovanja i to

prvenstveno zatrpavanja obale, izgradnje mula, mulića, luĉica i drugih objekata ĉime se promijenio

prirodni pejzaţni sklad i ekološka ravnoteţa. Znaĉajne promjene u ţivotnim zajednicama morskog

dna te u slobodnoj vodi nastale su zbog utjecaja fekalnih otpadnih voda te drugih organskih i

anorganskih zagaĊivala (Gruški zaljev, Ploĉe, luka Uš, Vela Luka i dijelom Rijeka dubrovaĉka). Te

promjene, uz uvjet sprjeĉavanja daljnjeg unosa alohtonog materijala, u odreĊenom vremenskom

razdoblju se mogu regenerirati.

Na lokacijama glavnih kanalizacijskih ispusta prisutne su trajne promjene na dnu i u slobodnoj vodi

i na tim toĉkama zahtijeva se stalan monitoring osnovnih kemijsko-bioloških parametara. Na

odlagalištima graĊevinskog materijala dolazi do trajnih promjena na pridnenim zajednicama, te se

preporuĉa zabrana daljnjeg odlaganja.

Iz višegodišnjih ispitivanja (2001-2010. godine) mora za kupanje na 101 ispitnoj toĉci u Ţupaniji, a

prema kriterijima Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plaţama, kakvoća vode

zadovoljava u 97-99% uzetih, dok samo povremeno kakvoća vode ne zadovoljava sanitarne

propise te je umjereno oneĉišćena. Podaci o kakvoći mora za sezonu 2010. godine govore u prilog

ovoj tvrdnji. Povremeno su uoĉene pojave oneĉišćenja na odreĊenim kritiĉnim mjestima, najĉešće

tijekom kolovoza, kada je i broj turista i brodica najveći te zbog neizgraĊene kanalizacijske mreţe s

ureĊajima za ĉišćenje i neodgovarajućim podmorskim ispustima. Tako je na ukupno 95 toĉaka, od

101 u Ţupaniji na kojima je provedeno ispitivanje 2010. godine, kakvoća vode je zadovoljavala

sanitarne propise u svim uzorcima.

U Ţupaniji su se povremeno javljala manja kratkotrajna oneĉišćenja na plaţama Ht. Supetar i Ht.

Epidarus u Cavtatu, u Mlinima, Strijeţici i Kuparima u Ţupi dubrovaĉkoj, Velikim ţalima, Ht.

Admiral te u Okuklju i Polaĉama na otoku Mljetu. Jaĉa kratkotrajna oneĉišćenja u mjestu Duboka i

Ušće Ploĉe zahtijevala su i dodatna uzorkovanja. U mjestu Duboka ne postoji kanalizacijski sustav,

stanovnici koriste "crne jame" ĉiji se sadrţaj ispušta u more. Rijeka Neretva opterećena je

mikroorganizmima pa se tako na njenom ušću miješaju slana i slatka voda koja oneĉišćuje more

na jako plitkoj plaţi Ušća Ploĉe. Na plaţi Hotela Dubrovnik President zbog dotrajalosti

kanalizacijskog sustava tijekom osmog ispitivanja mora utvrĊeno je jaĉe oneĉišćenje.

Opasnost od iznenadnih oneĉišćenja mora prijeti od brodova koji prevoze razliĉite vrste mineralnih

ulja i druge opasne i štetne tvari, od industrije smještene na morskoj obali i luĉkog prometa.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 59 od 116

Oneĉišćenja nastaju zbog povremenih ispuštanja nafte i kaljuţnih voda iz brodova, zbog havarije

brodova, te zbog nesreća u industrijskim pogonima i na kanalizacijskim sustavima.

Relativno ĉisto more, dijelom se moţe zahvaliti i tomu što je u posljednjem desetljeću u

jadranskome obalnom podruĉju došlo do znatnoga smanjivanja industrijske proizvodnje, koje je

posljedica rata tranzicijskoga procesa.

Isto tako, neko vrijeme znatno je bio smanjen broj turista, što je smanjilo koliĉinu urbane

oneĉišćenosti. Izgradnja uz obalnu liniju ili u blizini mora, iako smanjena tijekom posljednjeg

desetljeća, još uvijek znaĉi prijetnju oĉuvanju obalne zone.6

Grad Dubrovnik, Dubrovaĉko - neretvanska ţupanija te Luĉka uprava Dubrovnik imaju sklopljen

ugovor s tvrtkom Cian d.o.o. o namjeni i korištenju brodice ĉistaĉa mora, tipa INKOCLEAN,

oznake EKO-C2.

Brodica je stacionirana u Luci Dubrovnik, a namjena joj je ĉišćenje Jadranskog mora i rijeĉnih ušća

od izljeva ulja, smjese ulja, štetnih i opasnih tvari, plivajućeg otpada, nakupina na površini mora od

izvanrednih prirodnih pojava, a sukladno Planu intervencija kod iznenadnog oneĉišćenja mora u

RH i Planu intervencija kod iznenadnog oneĉišćenja mora Dubrovaĉko - neretvanske ţupanije.

Brodica se moţe koristiti i za traganje i spašavanje u moru u sluĉaju pomorskih nesreća te

protupoţarnu zaštitu.

6 Program zaštite okoliša DNŢ, dok.br. 25-09-1760/35, rev.2, Zagreb, travanj, 2010. godine.




Stranica 60 od 116

Slika 14: Onečišćena područja i promjene u ekosustavu mora nastale kao posljedica onečišćenja





Stranica 61 od 116

4.3.1. REZULTATI NACIONALNOG IZVJEŠĆA O KAKVOĆI MORA NA PLAŢAMA HRVATSKOG JADRANA –

KAKVOĆA MORA U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŢUPANIJI7

More i obalni prostor izloţeni su velikim pritiscima. Antropološke aktivnosti dovode do

kontinuiranog oneĉišćenja, ĉime se ugroţavaju morski ekosustavi i narušava gospodarska

vrijednost obalnog podruĉja. Izvori oneĉišćenja koji proizlaze iz gospodarskih djelatnosti (kao što

su luke, brodogradilišta, naftna industrija, prehrambena industrija i sl.) smješteni su u obalnim

gradovima i naseljima.

Program praćenja kakvoće mora u RH ima dugu tradiciju. U pojedinim ţupanijama ispitivanje je

zapoĉelo još 1986. godine, a sustavno i kontinuirano ispitivanje u okviru Programa praćenja duţ

cijele Jadranske obale zapoĉelo je 1989. godine.

Na plaţama akvatorija Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, a prema objedinjenim podacima

MZOPUG u posljednjih pet godina kakvoća mora na morskim plaţama definirala se prema

kriterijima dviju uredbi.

Uredbom o standardima kakvoće mora na morskim plaţama (NN 33/96) definiraju se

standardi i metode za uzorkovanje, ispitivanje i ocjenjivanje kakvoće mora na plaţama

donesena je na temelju Zakona o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99). Standardi propisani

ovom Uredbom uvaţavaju i kriterije propisane Direktivom EU o vodi za kupanje (Direktiva

76/160/EEZ).

Od 1. sijeĉnja 2009. godine kakvoća mora ispituje se i ocjenjuje sukladno Uredbi o kakvoći mora

za kupanje (NN 73/08). Uredba je temeljena na Zakonu o zaštiti okoliša (NN 110/07), odnosno

Direktivi 2006/07/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju vodom za kupanje.

U skladu s mijenjanjem temeljnih direktiva i zakona mijenjani su i provedbeni propisi za kupanje i

rekreaciju, ali naĉelno se moţe reći da je program praćenja kakvoće mora za kupanje uvijek bio

usklaĊen s meĊunarodnim propisima i smjernicama Mediteranskog akcijskog plana i smjernicama

Svjetske zdravstvene organizacije.

U sljedećoj tabeli (11.) prikazani su zbirni rezultati ispitivanja kakvoće mora u posljednjih pet

godina na plaţama akvatorija Ţupanije a prema internim kriterijima8 (do 1 sijeĉnja 2009. godine) te

godišnjim ocjenama9 po završetku sezone kupanja na temelju skupa podataka (od 1. sijeĉnja

2009. godine).

7 MZOPUG – Nacionalno izvješde o kakvodi morana n plažama Hrvatskog Jadrana (2005. – 2010. g)

8 Sukladno internim kriterijima more se svrstava u jednu od ĉetiri vrste, koje se obiljeţavaju s ĉetiri boje; more visoke

kakvoće (plava boja), more podobno za kupanje (zelena boja), umjereno oneĉišćeno more (ţuta boja) i jaĉe oneĉišćeno more (crvena boja). Kriteriji su uvedeni s ciljem da se izdvoje i istaknu podruĉja s vrlo ĉistim morem. Treba naglasiti da prema internom kriteriju more visoke kakvoće i more podobno za kupanje ispunjava preporuĉene kriterije za ukupne koliforme iz Direktive 76/160/EEZ, koji su 20 puta stroţi od obaveznih kriterija iste Direktive. 9 Na temelju rezultata praćenja kakvoće mora za kupanje odreĊuje se pojedinaĉna,

godišnja i konaĉna ocjena kakvoće mora. Pojedinaĉna ocjena odreĊuje se nakon svakog ispitivanja tijekom sezone kupanja prema graniĉnim vrijednostima mikrobioloških parametara.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 62 od 116

Tabela 11: Zbirni rezultati ispitivanja kakvoće mora

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA

OCJENE PREMA INTERNIM KRITERIJIMA

I % II % III % IV %

2006. 88 16 18,18 70 79,55 1 1,14 1 1,14

2007. 88 19 21,59 67 76,14 1 1,14 1 1,14

2008. 94 20 21,30 71 75,50 3 3,20 0 0

GODIŠNJE OCJENE

2009. 95 87 91,58 6 6,32 1 1,05 1 1,05

2010. 101 95 94,06 3 2,97 2 1,98 1 0,99

Izvor: MZOPUG

Podaci dobiveni u sluĉajevima kratkotrajnog i iznenadnog oneĉišćenja nisu se pribrajali skupovima

podataka za ocjenu, sukladno odredbama Uredbe o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08, ĉlanak

18 i 24). Po prestanku kratkotrajnog oneĉišćenja ovlaštenici su obavljali dodatna uzorkovanja u

roku od sedam dana, radi provjere prestanka kratkotrajnog oneĉišćenja, a dobiveni podaci

pribrajani su setovima podataka za ocjenjivanje.

U daljnjem tekstu analizirani su rezultati ispitivanja kakvoće mora na morskim plaţama u proteklih

pet godina sa prikazom kratkotrajnih i iznenadnih oneĉišćenja.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 63 od 116

ANALIZA REZULTATA ISPITIVANJA 2006. GODINE

U Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji 2006. godine more je ispitivano na 88 toĉaka, od kojih je 16

ocjenjeno kao more visoke kakvoće, 70 kao more podobno za kupanje, 1 kao umjereno

oneĉišćeno i jedna kao jaĉe oneĉišćeno more.

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA


I % II % III % IV %

2006. 88 16 18,18 70 79,55 1 1,14 1 1,14

Uzimajući u obzir pojedinaĉne ocjene uzoraka 70,31% uzoraka ocjenjeno kao more visoke

kakvoće, 27,87% kao more podobno za kupanje i 1,14% kao umjereno oneĉišćeno more. Samo je

1,8% uzoraka prelazilo graniĉne vrijednosti propisane Uredbom.

U Ţupaniji je u srpnju 2006. po prvi puta postavljena ploĉa zabrane kupanja na Novoj gradskoj

plaţi u Ploĉama, nakon što su dva uzastopno uzeta uzorka prekoraĉivala graniĉne vrijednosti

mikrobioloških parametara za više od 100%. Spomenuta plaţa, nalazi se u zatvorenom zaljevu

nasuprot luke. U blizini plaţe, u vrlo plitkom podruĉju, nalazi se kanalizacijski ispust.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 64 od 116


U 2007. godini kakvoća mora ispitivana je na 88 toĉaka, od kojih je 19 (21,59%) ocjenjeno kao

more visoke kakvoće, 67 (76,14%) kao more podobno za kupanje, 1 (1,14%) kao umjereno

oneĉišćeno i 1 (1,14%) kao jaĉe oneĉišćeno more.

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA


I % II % III % IV %

2007. 88 19 21,59 67 76,14 1 1,14 1 1,14

Uzimajući u obzir pojedinaĉne ocjene uzoraka 70,31% uzoraka ocjenjeno kao more visoke

kakvoće, 27,87% kao more podobno za kupanje i 1,14% kao umjereno oneĉišćeno more. Samo je

1,7% uzoraka prelazilo graniĉne vrijednosti propisane Uredbom.

Na plaţi Okuklje na otoku Mljetu more je ocijenjeno kao umjereno oneĉišćeno. Plaţa se nalazi u

zatvorenoj uvali u kojoj se procjeĊuju otpadne vode iz propusnih septiĉkih jama i gdje se sidri veliki

broj turistiĉkih brodica i jahti. More na Gradskoj plaţi u Ploĉama ocijenjeno je kao jaĉe oneĉišćeno

more zbog blizine luke, a odluka o zabrani kupanja donesena 2006. godine. U 2007. g. more je na

najvećem broju plaţa ocijenjeno kao more podobno za kupanje.

U svibnju 2007. godine uslijed oštećenja kanalizacijskog sustava došlo je do istjecanja fekalnih

otpadnih voda u more ispod gradilišta Hotela Libertas Rixos u Dubrovniku. Incident su prijavili

graĊani iz okolnih zgrada nadleţnim inspekcijama (Sanitarnoj inspekciji i Inspekciji zaštite okoliša)

te obavijestili Ţupanijski Zavod za javno zdravstvo. Djelatnici Zavoda obavili su epidemiološki

oĉevid i uzorkovali more za analizu na dva mjesta, sa sjeverne i juţne strane odvoda u more iz

kojeg su istjecale fekalne otpadne vode. Na osnovu epidemiološkog oĉevida i analitiĉkih analiza,

koje su dokazale povećan broj fekalnih koliformnih bakterija, Inspekcija zaštite okoliša postavila je

ploĉu zabrane kupanje te naredila izvoĊaĉima radova da ograde, tj. fiziĉki onemoguće pristup moru

ispod gradilišta. Vodovod Dubrovnik pristupio je sanaciji kanalizacijskog sustava te ga za nekoliko

dana doveo u ispravno stanje, što su potvrdile i analize mora.

Prema pozivu Stoţera operativnog centra za provedbu Plana intervencija kod iznenadnog

oneĉišćenja mora u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji, djelatnici Zavoda za javno zdravstvo

poĉetkom listopada 2007. godine uzorkovali su more na 6 lokacija: ispred HE Dubrovnik u Platu,

na plaţama Robinzon u Platu, Hotel Astarea u Mlinima, Srebreno te Sv. Jakov i Đivovići u

Dubrovniku. Prema terenskim opaţanjima more je na svim lokacijama bilo promijenjene boje

uslijed povećane mutnoće s vidljivom suspendiranom tvari. Prema bakteriološkoj analizi more

ispred HE Dubrovnik u Platu bilo je jaĉe oneĉišćeno, a na najbliţim plaţama Robinzon i Hotel

Astarea umjereno oneĉišćeno. Prema iskazima djelatnika HE Dubrovnik ova pojava je uobiĉajena

kod nepovoljnih meteoroloških uvjeta, odnosno velikih oborina u zaleĊu i ispuštanja većih koliĉina

vode zamućene zemljom i muljem iz akumulacijskog jezera u BiH, odakle HE Dubrovnik dobiva

vodu za svoj pogon. Na izlazu iz tunela uslijed povećanog dotoka vode dolazi i do pokretanja

sedimenta ĉime se aktiviraju i bakterije pohranjene u sedimentu.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 65 od 116


U 2008. godini kakvoća mora ispitivana je na 88 toĉaka, od kojih je 19 (21,59 %) ocjenjeno kao

more visoke kakvoće, 67 (76,14 %) kao more podobno za kupanje, 1 (1,14 %) kao umjereno

oneĉišćeno i 1 (1,14 %) kao jaĉe oneĉišćeno more.

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA


I % II % III % IV %

2008. 94 20 21,30 71 75,50 3 3,20 0 0

Uzimajući u obzir pojedinaĉne ocjene uzoraka 70,31 % uzoraka ocjenjeno kao more visoke

kakvoće, 27,87 % kao more podobno za kupanje i 1,14 % kao umjereno oneĉišćeno more. Samo

je 1,7 % uzoraka prelazilo graniĉne vrijednosti propisane Uredbom.

TakoĊer, 2008. godine, uz pomoć Ţupanijske luĉke uprave more na postajama s podruĉja Grada

Dubrovnika uzorkovano uz pomoć broda što je znatno olakšalo uzorkovanje i smanjilo vrijeme

transporta.

U Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji povremeno su se javljala manja kratkotrajna oneĉišćenja na

plaţama Ht. Supetar i Ht. Epidarus u Cavtatu, u Mlinima, Strijeţici i Kuparima u Ţupi dubrovaĉkoj,

Velikim ţalima, Ht. Admiral te u Okuklju i Polaĉama na otoku Mljetu.

Jaĉa kratkotrajna oneĉišćenja u mjestu Duboka i Ušće Ploĉe zahtijevala su i dodatna uzorkovanja.

U mjestu Duboka ne postoji kanalizacijski sustav, stanovnici koriste "crne jame" ĉiji se sadrţaj

ispušta u more. Rijeka Neretva je opterećena mikroorganizmima pa se tako na njenom ušću

miješaju slana i slatka voda koja oneĉišćuje more na jako plitkoj plaţi Ušća Ploĉe.

Na plaţi Hotela Dubrovnik President je zbog dotrajalosti kanalizacijskog sustava tijekom osam

ispitivanja mora utvrĊeno je jaĉe oneĉišćenje.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 66 od 116


U 2009. godini kakvoća mora ispitivana je na 95 toĉaka ispitivanja, odnosno uzeto je 963 uzoraka

od kojih je 926 (96,16%) bilo ocjenjeno ocjenom izvrsno, 18 (1,87%) ocjenom dobro, 14 (1,45%)

ocjenom zadovoljavajuće i 5 (0,52%) ocjenom nezadovoljavajuće.

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA

GODIŠNJE OCJENE

I % II % III % IV %

2009. 95 87 91,58 6 6,32 1 1,05 1 1,05

Uslijed kratkotrajnog oneĉišćenja na plaţi „Ušće Ploĉe“ u prvoj polovici svibnja 2009. godine

napravljeno je dodatno uzorkovanje 14., 18, i 19. svibnja 2009., a zbog velikih odstupanja u

rezultatima analiza ta je toĉka ocjenjena ocjenom nezadovoljavajuće. Uzrok loših rezultata je

nepovoljan utjecaj rijeke Neretve koja je opterećena neproĉišćenim otpadnim vodama. Iz istog

razloga i plaţa Ušće Opuzen ima slabiju kakvoću mora za kupanje u sezoni 2009., te je ocjenjena

ocjenom zadovoljavajuće.

Neriješena odvodnja otpadnih voda uzrok je kratkotrajnih oneĉišćenja u Moluntu. Tijekom turistiĉke

sezone u srpnju i kolovozu povećani broj turista u kampovima i privatnom smještaju dodatno

opterećuje loš i neprikladan sustav sakupljanja otpadnih voda (crne jame).

Kratkotrajno oneĉišćenje na plaţi Hotela Dubrovnik Palace najvjerojatnije je nastalo prilikom

ispuštanja fekalnih voda s brodova usidrenih neposredno uz plaţu hotela. Ponovljeni dodatni

uzorci udovoljavali su standardima iz Uredbe, a more je na toj plaţi tijekom cijele sezone ispitivanja

bilo ocijenjeno ocjenom izvrsno.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 67 od 116


U 2010. godini kakvoća mora ispitivana je na 101 toĉki.

BROJ TOČAKA

ISPITIVANJA

GODIŠNJE OCJENE

I % II % III % IV %

2010. 101 95 94,06 3 2,97 2 1,98 1 0,99

Tijekom prva ĉetiri ispitivanja mora na plaţi u Uvali Lapad, more je bilo izvrsne kakvoće, meĊutim

06.07.2010. došlo je do iznenadnog oneĉišćenja zbog zaĉepljenja kontrolnog okna javne

odvodnje. Nakon pristupanja sanaciji okna, otpadne vode nastale iz sanacije zaĉepljenja, putem

kanala oborinskih voda dospjele su u more ispred hotela Kompas u neposrednoj blizini plaţe u

uvali Lapad.

Odmah nakon dojave graĊana o neugodnom mirisu po fekalijama u Uvali Lapad djelatnici ZZJZ-a

Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije sa sanitarnom inspekcijom izašli su na oĉevid. Iako se uvalom

širio neugodan miris a zamućena otpadna voda dotjecala u more, plaţa u Uvali Lapad bila je puna

kupaĉa.

More je uzorkovano na ĉetiri lokacije, cijelom duţinom plaţe, kako bi se utvrdilo širenje

oneĉišćenja. Obzirom da laboratorijska analiza mikrobioloških parametara koji potvrĊuju

oneĉišćenje traje 48 sati, odluĉeno je odmah preventivno dati preporuku da je more oneĉišćeno te

da nije podobno za kupanje. Prvi rezultati ispitivanja potvrdili su oneĉišćenje mora na plaţi.

Ispitivanja su nastavljena i tijekom slijedeća tri dana nakon prestanka oneĉišćenja. Iako su

obavijesti o oneĉišćenju mora za kupanje davane putem medija i web stranica, veliki broj kupaĉa

bio je stalno prisutan na plaţi.

Poĉetkom srpnja na plaţi Banje zabiljeţeno je kratkotrajno oneĉišćenje. Tijekom uzorkovanja mora

u blizini plaţe nije bilo brodova (cruisera). Obaviještene su nadleţne sluţbe, ponovljeno je

uzorkovanje, a uzorci su udovoljavali uvjetima iz Uredbe. More za kupanje na ovoj plaţi tijekom

cijele sezone ispitivanja bilo je visoke kakvoće. Krajem kolovoza (24.08.10.) došlo je do

kratkotrajnog oneĉišćenja mora u Polaĉama na otoku Mljetu. Obaviještene su nadleţne sluţbe, a

Vodopravna inspekcija je obavila nadzor na prostoru plaţe. UtvrĊeno je da na cijelom otoku Mljetu

nema sustava javne odvodnje. Otpadne vode se ispuštaju u septiĉke i sabirne jame odnosno u

individualne sustave. U trenutku nadzora u uvali je bilo usidreno oko 50 plovila, a prema tvrdnji

nadleţnih djelatnika nacionalnog parka utvrĊeno je kako u veĉernjim satima u uvali Polaĉe moţe

biti usidreno do 150 plovila. Na podruĉju i u okolici plaţe nema kuća niti ugostiteljskih objekata, pa

je oneĉišćenje s kopna, iskljuĉeno.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 68 od 116

4.4. PROCIJENJENE KOLIČINE MOGUĆEG ISPUŠTANJA

Svaka antropološka djelatnost locirana na moru ili samoj morskoj obali moţe dovesti do

oneĉišćenja biosfere. Ovisno o vrsti djelatnosti, oneĉišćenje biosfere moţe biti lokalnog,

regionalnog pa ĉak i globalnog razmjera. Kada se govori o mogućem ispuštanju nafte i/ili naftnih

derivata pozornost je usmjerena većinom na maritimne aktivnosti, a vezane uz pomorski

promet.

Pomorske nezgode su vrlo rijetki dogaĊaji. Zbog toga je za ocjenu njihove uĉestalosti odnosno

svojstava nuţno koristiti podatke koji se odnose na najveći broj brodova izloţenih opasnosti.

Procjene koliĉine mogućih ispuštanja spadaju u kategoriju „kvantitativnih procjena rizika“ jer daju

odgovor na sljedeća tri pitanja:

1. Koji se neţeljeni scenarij mogu dogoditi?

2. Koliko je izgledna njihova pojava?

3. Kakve su i kolike posljedice njihove realizacije?

Koji se neţeljeni scenarij mogu dogoditi?

Pomorskim nezgodama nazivaju se oni iznenadni dogaĊaji koji su izazvali štetne posljedice u

tolikoj mjeri da su neposredno ugroţeni ljudski ţivoti, morski okoliš i imovina. S obzirom na

okolnosti pomorske nezgode se uobiĉajeno dijele na:

· potonuća,

· nestanak,

· poţare i/ili eksplozije,

· nasukanja broda,

· sudare i udare broda,

· kvar strojeva i oštećenje trupa.

Pored navedenih vrsta nezgoda u koje se ubraja daleko najveći broj pomorskih nezgoda nerijetko

ima izvanrednih dogaĊaja manje uĉestalosti koji se svrstavaju u posebne skupine. Osnovno

obiljeţje im je da su u pravilu povezane s pojedinim zemljopisnim podruĉjima. U ovu skupinu

ubrajaju se napadi razbojnika (piratstvo), posljedice ratnih djelovanja, prijevare, namjerne nezgode

i sl.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 69 od 116

Koliko je izgledna njihova pojava?

Korišteni podaci o pomorskim nezgodama duţi niz godina prikupljaju Lloyd's Register of Shipping

(LR) i pridruţena društva (podaci se odnose na brodove veće od 100 BT), Sluţba za upravljanje

mineralima Ministarstva unutrašnjih poslova SAD-a (The Minerals Management Service-MMS of

the U.S. Department of the Interior) te podaci koje drţave, sukladno odluci Pododbora za primjenu

pravila, dostavljaju MeĊunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO). Na osnovu sakupljenih i

analiziranih podataka globalnog stanja, za tankere, dobiveni su podaci prikazani u sljedećoj tabeli

(12.):

Tabela 12: Podaci za razdoblje 1985.-2002. godine

VRSTA POMORSKE NEZGODE GODIŠNJA UĈESTALOST NA 1.000 BROD-GODINA

POŢAR 0,52 NASUKANJE 0,26

SUDAR 0,11 UDAR 0,017

POTONUĆE 0,24 KVAR 0,38

Oĉekivana razina oneĉišćenja moţe se procijeniti polazeći od pretpostavke da je koliĉina

oneĉišćenja razmjerna koliĉini nafte i/ili naftnih derivata u prometu. U tom sluĉaju, pojava

oneĉišćenja na globalnoj razini moţe se smatrati stohastiĉkim Poissonovim procesom u kojem N(t)

predstavlja ukupan broj oneĉišćenja do kojih je došlo u vremenu t. Da bi neki proces mogao biti

opisan kao Poissonov proces, on mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

N(0) mora biti jednako nuli s vjerojatnošću jednakom 1,

ishodi u bilo kojem vremenskom razdoblju moraju bit nezavisni od ishoda u prethodnim ili

slijednim razdobljima,

broj dogaĊaja u bilo kojem razdoblju Δt mora se raspodijeliti prema Poissonovoj razdiobi sa

srednjom vrijednošću t (broj dogaĊaja ovisi samo o duljini vremenskog razdoblja).

Navedeni uvjeti su oĉito zadovoljeni (do izljeva oĉito ne moţe doći ako nema prijevoza nafte i/ili

naftnih derivata, a pojedina oneĉišćenja kao ni njihov broj u vremenu oĉito ne utjeĉu jedan na

drugoga) i sukladno tome vjerojatnost P da će u razdoblju doći do oneĉišćenja odreĊenih obiljeţja

jednaka je:

P[n](t)= (Δt)n*e- Δt

n!

Koeficijent Δ (odnosno prosjeĉni broj dogaĊaja) utvrĊen je korištenjem popisa svih oneĉišćenja

koja su se dogodila nakon 1974. godine i to na naĉin da su sva oneĉišćenja grupirana u razrede i

to od 136 do 1.360 tona, od 1.360 do 13.600 tona te preko 13.600 tona nafte i/ili naftnih derivata

ispuštenih u more.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 70 od 116

U navedenom razdoblju najviše, 48% oneĉišćenja spada u skupinu malih oneĉišćenja, 31%

oneĉišćenja spada u skupinu srednjih dok 21% od ukupno 287 zabiljeţenih oneĉišćenja spada u

oneĉišćenja pri kojima je u more ispušteno više od 13.600 tona nafte i/ili naftnih derivata.

Promet nafte i/ili naftnih derivata u svijetu od sredine osamdesetih godina pokazuje stalan rast, dok

se broj oneĉišćenja smanjuje, posebno u zadnjih 15 godina. Navedeno smanjenje broja

oneĉišćenja posljedica je znaĉajnog tehnološkog napretka odnosno primjene zahtjeva

MeĊunarodne pomorske organizacije. U tabeli (13.) prikazani su podaci vjerojatnosti prosjeĉnih

koliĉina oneĉišćenja ovisno o vrsti pomorske nezgode za razdoblje od 1995.-2002. godine (svijet).

Tabela 13: Podaci vjerojatnosti prosječnih količina onečišćenja ovisno o vrsti pomorske nezgode za razdoblje

od 1995.-2002. godine (svijet)

VRSTA POMORSKE NEZGODE VJEROJATNOST ONEĈIŠĆENJA (%) PROSJEĈNO ONEĈIŠĆENJA (TONA)

POŢAR 1,8 684

NASUKANJE 4,8 4 932

SUDAR/ UDAR 7,5 906

POTONUĆE 13,2 3 453

KVAR 5,0 96

Smanjene broja oneĉišćenja u apsolutnom iznosu utjeĉe direktno i na pad broja oneĉišćenja po

jedinici prevezene nafte i/ili naftnih derivata. Sukladno tome za posljednje dvije godine

promatranog razdoblja iznosi pribliţno 0,002 oneĉišćenja na 1 milijun tona prevezene nafte i/ili

naftnih derivata, dok prosjek za razdoblje od 1985. do 1999. godine iznosi 0,006 oneĉišćenja na

milijun tona prevezene nafte i/ili naftnih derivata.

Navedeni prosjeĉni broj oneĉišćenja po jedinici prevezene nafte i/ili naftnih derivata nije moguće

iskoristiti za procjenu broja oneĉišćenja do kojih moţe doći zbog povećanja prometa u nekom

podruĉju. Naime, da bi se to moglo potrebno je oneĉišćenja koja su posljedica povećane koliĉine

prometa naftom i/ili naftnim derivatima "pridruţiti" podruĉju u kojem se to povećanje prometa u

najvećem dijelu dogaĊa odnosno Jadranskom moru i dijelu Jonskog mora. Naĉelno, to bi bilo

moguće na naĉin da se Jadranskom i dijelu Jonskog mora pridruţi razmjerni dio u odnosu na sva

plovidbena podruĉja.

Naţalost, takav pristup nije prihvatljiv zato što plovidbeni pravci nisu ravnomjerno rasporeĊeni po

svim plovidbenim podruĉjima zbog ĉega bi se dobile nerazumno male vrijednosti oĉekivanog broja

pomorskih nezgoda.

Iz podataka godišnjeg kretanja koliĉine oneĉišćenja po prijevoznom uĉinku te na temelju

izraĉunatog eksponencijalnog trenda moţe se zakljuĉiti da u sljedećem razdoblju valja oĉekivati

pribliţno 2,0 tona ispuštene nafte i/ili naftnih derivata po 109 tonskih milja godišnje.

Modelom su obuhvaćeni samo oni brodovi koji po veliĉini posljedica mogu proizvesti negativne

posljedice po okoliš.

Na taj naĉin iz razmatranja su izuzeti ribarski brodovi, turistiĉke i sportske brodice, tegljaĉi, plovne

dizalice, ĉamci i ostala manja plovila koja se u većem ili manjem broju, zavisno o godišnjem dobu,

nalaze u podruĉju akvatorija ţupanije.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 71 od 116

Kako se i podrazumijeva, nije ista opasnost koja prijeti od nastupa pomorske nezgode koja bi

rezultirala oneĉišćenjem okoliša od, primjerice, tankera koji prevozi 150.000 tona sirove nafte i

turistiĉke jedrilice. Potrebno je nadalje razluĉiti kretanje od mirovanja, kako na sidrištu tako i na

vezu u zaštićenoj luci.

Iz tog razloga treba pristupiti vrednovanju na naĉin da se potencijalno najveći izvori moguće

posljedice okoliš, vrednuju najvećom ocjenom.

Na prvom mjestu po vrijednosti su tankeri. Iako je brojnost njihove posade podjednaka broju

posade na teretnim brodovima, ono što ih ĉini višim na ljestvici rizika jesu teret koji prevoze, a koji

je potencijalno izvor poţara, eksplozije i oneĉišćenja okoliša.

Putniĉki brodovi i RO-RO putniĉki brodovi namijenjeni su za prijevoz ljudi. Ukupni broj posade i

putnika u pravilu uvijek premašuje broj ljudi koji se nalaze na teretnim brodovima ili tankerima te ih

to po znaĉaju moguće posljedice ĉini manje opasnim za okoliš.

Za vrijeme dok je brod u kretanju, izloţen je djelovanju svih ĉimbenika sustava i okolnosti, a time i

rizicima pomorskih nezgoda potonuća, sudara ili udara, nasukanja, poţara i eksplozije te stoga ta

izloţenost dobiva i punu vrijednost.

Iako je tehniĉka instalacija sidrišta izvedena na naĉin da se iskljuĉuje mogućnost sudara, udara ili

nasukanja, iskustveni podaci („Armonia“, 2004.) pokazuju da ekstremni vremenski uvjeti, ili „ljudska

greška“ mogu dovesti do nesreće. Nadalje, ako je brod usidren na, za tu namjenu oznaĉenom

sidrištu, iskljuĉuje se i mogućnost nasukanja. Iz navedenog se razabire da je i izloţenost riziku

manja kod brodova na sidrištu od one kod brodova u plovidbi te se tada i ta izloţenost vrednuje na

naĉin da se umanji za jednu ĉetvrtinu.

Kada je brod privezan u zaštićenoj luci na sigurnom vezu, izloţenost opasnosti od pomorske

nezgode iskljuĉuje samo sudar ili udar jer je nasukanje odnosno nalijeganje na dno moguće

(uslijed pogreške raĉuna niske vode, ili neadekvatno odreĊenog mjesta priveza).

Ali zbog ĉinjenice da je brod u sigurnoj luci pretpostavlja se da će nezgode koje nastupe biti

ograniĉene (zbog djelovanja i blizine sluţbi prve pomoći, vatrogasaca, pumpi itd.).

Zbog navedenog se moţe smatrati da je izloţenost za polovinu manja od one kojoj je brod izloţen

dok je u plovidbi.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 72 od 116

Kakve su i kolike posljedice njihove realizacije?

Poţar i/ili eksplozija tankera jesu nezgode koje nerijetko imaju za posljedicu stvarni potpuni gubitak

broda odnosno njegovo oštećenje nakon kojeg popravak broda nije gospodarski opravdan. Za

analizu razmatran je dolazak i odlazak broda, boravak broda u luci, mjere predostroţnosti i

oneĉišćenje kao posljedica. U sluĉaju oneĉišćenja, posljedice za juţni i srednji Jadran ovisile bi o

mjestu nezgode, vremenskim uvjetima te o izboru plovnog puta.

Vjerojatnost potpunog gubitka plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate zbog poţara i eksplozije

je 0,52 na 1.000 brod-godina što uz navedene pretpostavke daje 0,00032 potpuna gubitka broda

na promatranom podruĉju godišnje. Godišnje oĉekivanje poţara i eksplozije na brodu u podruĉju

Jadranskog mora izraĉunato na temelju broja nezgoda prijavljenih LMIS-u za razdoblje 1996.-

2001. godine te za pretpostavljenih 2.250 milijuna tonskih milja je 1,24x10-3 brod-godina, odnosno

s oneĉišćenjem 2x10-5 brod-godina.

Do nasukanja broda moţe doći kao posljedica grube navigacijske pogreške ĉasnika palubne

straţe ili kao posljedica neke druge nezgode zbog koje brod dospijeva u podruĉje malih dubina.

Bez obzira na naĉin kako je do nasukanja došlo, nakon što je brod ostao u poloţaju u kojem se dio

njegove teţine naslanja na morsko dno, brodu prijeti opasnost ponajprije od loma strukture, a

zatim i u znatno manjoj mjeri od prevrtanja odnosno poţara ili eksplozije. Analiziran je dolazak i

odlazak broda, boravak broda u luci, mjere predostroţnosti i posljedice oneĉišćenja. Najveća

opasnost od nasukanja postoji tijekom plovidbe broda prilaznim plovnim putem te pri manevriranju

u dolasku ili odlasku. Temeljne mjere za umanjivanje opasnosti navedene su u zaštitnim mjerama

u poglavlju koje obraĊuje plovni put.

Vjerojatnost potpunog gubitka plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate zbog nasukanja je 0,26

na 1.000 brod-godina što uz navedene pretpostavke daje oĉekivanje potpunog gubitka broda na

promatranom podruĉju jednako 0,00016 nasukanja godišnje. Godišnje oĉekivanje nasukanja broda

u podruĉju Jadranskog mora izraĉunato na temelju broja nezgoda prijavljenih LMIS-u za razdoblje

1996.-2001. te za pretpostavljenih 2.250 milijuna tonskih milja je 2,06x10-3 brod-godina odnosno s

oneĉišćenjem 10-4 brod-godina.

Sudar ili udar jesu nezgode ĉije posljedice mogu biti vrlo raznolike, od manjih oštećenja pa sve do

potpunog gubitka jednog ili obaju brodova. Do sudara u pravilu dolazi zbog grube greške jednog ili

obaju ĉasnika straţe. Nasuprot tome, do udara, osim zbog grube greške zapovjednika ili ĉasnika

straţe i peljara moţe doći i zbog kvara porivnog sustava ili sustava kormilarenja broda.

Nije rijetkost da kao posljedica sudara doĊe i do poţara, posebice ako je plovilo koje prevozi naftu

i/ili naftne derivate koji je pretrpio veći udar. Ako su pak svi tankovi na brodu bili inertirani, do

poţara najĉešće neće doći.

Prilikom razmatranja sudara i udara razmatrana je plovidba otvorenim morem, privez i odvez

broda. Mjere predostroţnosti iste su kao kod nasukavanja i obraĊene su kod mjera plovnog puta.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 73 od 116

Vjerojatnost potpunog gubitka plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate zbog sudara i udara je

0,13 na 1.000 brod-godina što uz navedene pretpostavke daje oĉekivanje potpunog gubitka broda

na promatranom podruĉju od 0,00008. Godišnje oĉekivanje sudara ili udara broda u podruĉju

Jadranskog mora izraĉunato na temelju broja nezgoda prijavljenih LMIS-u za razdoblje 1996.-

2001. te za pretpostavljenih 2.250 milijuna tonskih milja je 4,13x10-3 brod-godina odnosno s

oneĉišćenjem 3,1x10-4 brod-godina.

Do potonuća broda osim uslijed prethodno navedenih uzroka moţe doći i zbog nevremena

odnosno utjecaja vjetra i valova na brod u plovidbi. Kao što je vidljivo iz dijela u kojem su prikazana

meteorološka i oceanografska obiljeţja, oĉito je da u Jadranu oĉekivana visina valova nije takva da

bi mogla ugroziti plovidbu, na isti naĉin procjenjuje se da drugi uobiĉajeni razlozi zbog kojih u

plovidbi moţe doći do potonuća broda (gubitak uzgona zbog prodora vode ili gubitak stabilnosti

zbog pomaka teţina) nisu izvjesni kada su u pitanju plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate i

tako da se ovaj sluĉaj neće razmatrati.

Ako se zanemare stvarni vremenski uvjeti na Jadranu, godišnje oĉekivanje potonuća broda u

podruĉju Jadranskog mora izraĉunato je na temelju broja nezgoda prijavljenih LMIS za razdoblje

1996.-2001. te za pretpostavljenih 2.250 milijuna tonskih milja je 2*10-4 odnosno s oneĉišćenjem

2*10-5.

Kvar strojeva ili oštećenje trupa jesu nezgode ĉije posljedice mogu biti vrlo raznolike, od manjih

oštećenja pa sve do potpunog gubitka broda (kvar stroja uzrokom je nekih od najpoznatijih

nasukanja brodova). Do kvara stroja i oštećenja trupa vjerojatnije će doći kod starijih nego kod

novijih brodova i vjerojatnije kod brodova na kojima sustav odrţavanja i nadzor tehniĉke

ispravnosti broda nije na razini, što ukazuje na to da nisu provedene mjere za smanjivanje

opasnosti ponajprije redovite provjere tehniĉke ispravnosti broda.

Vjerojatnost potpunog gubitka plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate zbog kvara stroja ili

oštećenja trupa odnosno ostalih uzroka je 0,38 na 1.000 brod-godina što uz navedene

pretpostavke daje oĉekivanje potpunog gubitka broda godišnje na promatranom podruĉju od

0,00023 gubitka. Godišnje oĉekivanje kvara strojeva, oštećenja trupa te drugih uzroka pomorskih

nezgoda u podruĉju Jadranskog mora izraĉunato je na temelju broja nezgoda prijavljenih LMIS za

razdoblje 1996. - 2001. godine te za pretpostavljenih 2.250 milijuna tonskih milja je 4,27x10-3

brod-godina odnosno s oneĉišćenjem 2,5x10-4 brod-godina.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 74 od 116

4.4.1. PROCJENA ONEČIŠĆENJA KOJA SU POSLJEDICA RADNIH NEZGODA

Kao radne nezgode smatraju se sve nezgode u kojima je zbog bilo kojeg razloga došlo do

ispuštanja nafte, naftnih derivata i mineralnih ulja izvan predviĊenih prostora. Oneĉišćenja koja su

posljedica radnih nezgoda su najbrojnija i njihov udio obuhvaća 92% svih oneĉišćenja. Najveći broj

tih oneĉišćenja su manja od 7 tona nafte i/ili naftnih derivata ispuštenih u moru, dok se oneĉišćenja

s izljevom većim od 700 tona prosjeĉno dogaĊaju jednom svake dvije godine.

Osnovna mjera spreĉavanja radnih oneĉišćenja je pridrţavanje propisanih i usuglašenih radnih

postupaka, posebice u dijelu koji se odnosi na spajanje i odvajanje mehaniĉkih ruku, nadzor

posuda i tankova za prikupljanje otpadne nafte i/ili naftnih derivata i zauljenih voda te prethodno

zatvaranje svih odvoda s broda kroz koje moţe doći do istjecanja nafte i/ili naftnih derivata u more.

U tom pogledu nuţno je pridrţavanje standarda sigurnosti koje uobiĉajeno nameću velike

tankerske kompanije.

Radna oneĉišćenja jesu oneĉišćenja pri kojima dolazi do namjernog ispuštanja mineralnih ulja ili

zauljenih smjesa u more u skladu s propisima. Do pojave zauljenih smjesa dolazi u sluĉaju pranja

tankova vodom te nakon okonĉane dekantacije nakon ĉega je dopušten iskrcaj ĉiste vode iz slop

tankova.

Iskrcaj se obavlja uz pomoć ureĊaja za nadzor ispuštanja ulja (Oil discharging monitoring system).

Ispuštanje zauljenih voda s tankera dopušteno je odredbama MARPOL 73/78 Konvencije.

Brodovi koji će dolaziti u luke Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije pristiţu ili iz podruĉja Sredozemlja

ili iz luka sjevernog Jadrana. U oba sluĉaja brodovi, s obzirom da plove posebnim podruĉjem, kako

je ono odreĊeno MARPOL 73/78 konvencijom ne smiju ispuštati bilo kakve zauljene vode iz

teretnih prostora. U sluĉaju pranja tankova odnosno postojanja zauljenih voda u slop tankovima

brodovi moraju te zauljene vode zadrţati na brodu pa se stoga procjenjuje da neće biti većih

oneĉišćenja kao posljedice ispuštanja zauljenih voda iz broda u more.

Na temelju prikazanih obiljeţja i procjene vjerojatnosti nastupa, stupanj prijetnje brodovima i

osobama te morskom okolišu je mali tijekom plovidbe otvorenim i obalnim morem, tijekom dolaska

prilaznim plovnim putem i tijekom plovidbe luĉkim podruĉjem.

Pored toga, na temelju prethodno navedenog, moţe se zakljuĉiti sljedeće:

- Broj nezgoda svih brodova, a naroĉito plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate,

znaĉajno je smanjen u proteklom desetljeću s izrazitom tendencijom daljnjeg smanjivanja;

- Najĉešći uzrok potpunih gubitaka plovila koje prevozi naftu i/ili naftne derivate su poţar i

eksplozija;

- Najĉešći uzrok pomorskih nezgoda su nezgode povezane s ispravnošću trupa stroja iza

ĉega slijede sudari i nasukanja;

- Najĉešće do oneĉišćenja dolazi u sluĉaju potonuća i sudara i udara;

- Najveće oneĉišćenje valja oĉekivati u sluĉaju nasukanja broda;

- Najprimjereniji naĉin procjene vjerojatnosti oneĉišćenja temelji se na procjeni povećanja

prometnog uĉinka (izraţenog u tonskim miljama) zbog sezonskog povećanja pomorskog

prometa u akvatoriju ţupanije;


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 75 od 116

- Najnepovoljniji sluĉajevi sa stajališta veliĉine oneĉišćenja u akvatoriju ţupanije su:

potonuće, poţar ili eksplozija broda na putu prema Otrantskim vratima u podruĉju juţnog

Jadrana u uvjetima srednje jakog juţnog vjetra

- Uz pretpostavku poduzimanja mjera spreĉavanja oneĉišćenja, opća razina prijetnje

oneĉišćenjem ocjenjuje se malom.

Povećanjem prometa brodova (posebno brodova s opasnim i štetnim teretima) raste i mogućnost

pojave akcidentnih situacija. UvoĊenjem mjera sigurnosti plovidbe i maritimne sigurnosti uopće

moguće je znaĉajno smanjiti rizik akcidenata. Potpuna sigurnost nije moguća, ali je moguće

definirati prihvatljiv rizik, te metodama upravljanja pomorskim rizikom (Maritime Risk Management)

utvrditi potrebne mjere sigurnosti. Razvoj i primjena ovih metoda od neprocjenjiva je znaĉaja za

razvoj sigurnosti plovidbe i zaštite morskog okoliša uopće.

4.5. ODREĐIVANJE BROJA I FREKVENCIJE UPLOVLJAVANJA BRODOVA KOJI PREVOZE

OPASNE I ŠTETNE TVARI

Opasnost od iznenadnih oneĉišćenja prijeti od brodova koji prevoze naftu i/ili naftne derivate i

druge opasne i štetne tvari, industrije smještene na morskoj obali i luĉkog prometa. Oneĉišćenja

nastaju zbog povremenih ispuštanja nafte i kaljuţnih voda iz brodova, zbog havarije brodova, te

zbog havarija u industrijskim pogonima i na kanalizacijskim sustavima.

Frekvencija svih plovila i broj usluga koje se pruţaju u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji

višestruko su se povećale, što u ljetnim mjesecima dovodi do prenapuĉenosti i preopterećenja

akvatorija. Istodobno se povećava veliĉina svih vrsta plovila koja manevriraju i borave u skuĉenom

akvatoriju. Najave pomorskog prometa za sljedeće godine i prognoze do 2015. istiĉu porast

uplovljavanja brodova, broja putnika i broja vozila.

OdreĊivanje broja i frekvencije uplovljavanja brodova koji prevoze naftu i/ili naftne derivate i

opasne i štetne tvari, njihovu nosivost te gustoću prometa ostalih brodova moguće je zakljuĉiti o

riziĉnim periodima u akvatoriju ţupanije. Periodi povećanog rizika ljetni su mjeseci u kojima se

pomorski promet akvatorijem ţupanije višestruko povećava.

U tabeli (14.) su iznijete karakteristike plovila koja prevoze naftu i/ili naftne derivate sa destinacijom

Luka Ploĉe te njihov boravak u akvatoriju Luke Ploĉe.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 76 od 116

Tabela 14: Lista brodova koji prevoze naftu i/ili naftne derivate s odredištem u Luci Ploče

BROD TERET UPLOVIO U

2010. GODINI

PROSJEČNO

VRIJEME

ZADRŢAVANJA

Kijac

tip Tanker plinsko ulje

motorni benzin

30 1 dan kapacitet 3 600 t

godina proizvodnje

2006

Sepen


motorni benzin


godina proizvodnje

2004

Urinj

tip Tanker

motorni benzin


godina proizvodnje

1992

Valsesia


motorni benzin


godina proizvodnje

2008

Lisca Bianca M

tip Tanker-Hazard D (Recognizable)

plinsko ulje 1 2 dana kapacitet 37 340 t

godina proizvodnje

2005

Vulcano M

tip Tanker

plinsko ulje 1 3 dana kapacitet 21 350 t

godina proizvodnje

2006

CPO Germany

tip Tanker

plinsko ulje 1 1 dan kapacitet 21 700 t

godina proizvodnje

2008

Azahar

tip Tanker-Hazard A

(Major) plinsko ulje motorni benzin

1 3 dana kapacitet 35 669 t

godina proizvodnje

2003

Robert Maersk

tip Tanker


godina proizvodnje

2003

Mount Rainier

tip Tanker


godina proizvodnje

2004

Nord Bell


motorni benzin


godina proizvodnje

2007

Hitra

tip Tanker

motorni benzin

1 1 dan kapacitet /

godina proizvodnje

/


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 77 od 116

BROD TERET UPLOVIO U

2010. GODINI

PROSJEČNO

VRIJEME

ZADRŢAVANJA

Mount Olympus


motorni benzin


godina proizvodnje

2003

Cape Benat


motorni benzin


godina proizvodnje

1998

Izvor: Luka Ploče dd


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 78 od 116

4.6. PRIKAZ ZABILJEŢENIH ONEČIŠĆENJA MORA ULJEM I/ILI SMJESOM ULJA, OPASNIM I

ŠTETNIM TVARIMA

MRCC (maritime rescue coordination centre) - Nacionalna središnjica za usklaĊivanje traganja i

spašavanja na moru u Rijeci tijelo je nadleţno za koordinaciju Stoţera i ŢOC-eva u sluĉaju

iznenadnih oneĉišćenja mora u Republici Hrvatskoj. Duţnost MRCC-a, izmeĊu ostalih jest izrada

godišnjeg izvješća o oneĉišćenjima mora i poduzetim djelovanjima. MRCC dostavlja tajništvu

Stoţera godišnje izvješće.

Tijekom proteklih razdoblja u akvatoriju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije nisu zabiljeţena veća

oneĉišćenja naftom i/ili naftnim derivatima.

Veća oneĉišćenja mora posljedica su, u većini sluĉajeva bila neadekvatno izvedeni odvodi fekalne

kanalizacije, te puknuća i kvarovi na istima.

Najveće oneĉišćenje akvatorija Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije u proteklih pet godina

zabiljeţeno je u periodu od 21. studenog do 8. prosinca, 2010. godine, kada je Luĉka kapetanija u

Dubrovniku, putem Sluţbe 112, po dojavi graĊana, obaviještena o većim naplavinama krutog

otpada u akvatoriju Mljetskog kanala.

Finalni zakljuĉak ŢOC-a jest da su najveća oneĉišćenja morskog okoliša organskim i anorganskim

otpadom s mora, nastala u uvalama Zaglavak, Dingaĉki škoj, Trstenik i Prapratno, te da je zbog

koliĉina otpada, nuţna pomoć u ljudstvu i tehnici, zbog ĉega je zatraţena pomoć od regionalnog

ŢOC-a Splitsko-dalmatinske ţupanije, te od nacionalnog Stoţera. Primarno je zatraţena pomoć u

dostavi 300 metara duţnih jaĉih morskih brana za zatvaranje manjih uvala, zbog nastale

mogućnost proširenja oneĉišćenja sjeverno, u pravcu Splitsko – dalmatinske ţupanije.

Budući da je postojala opravdana sumnja da se radi o mogućem kriviĉnom djelu, bilo je potrebno

poduzeti odgovarajuće radnje kako bi se dokazala kriviĉna odgovornost, a u tu svrhu dostavljeno je

izvješće Kriminalistiĉkoj policiji MUP-a i Drţavnom odvjetništvu.

Pored oneĉišćenja otpadom s mora, u postupku izviĊaja akvatorija i obalnog podruĉja Ţupanije, u

akvatoriju ušća rijeke Neretve, uoĉene su veće koliĉine otpada naplavljene rijekom, za koje se

pretpostavlja da su većim dijelom porijeklom iz susjedne BiH.

Za ukupno prikupljenu koliĉinu od 995 m3 otpada, troškovi sanacije iznosili su 794.257,01 HRK.

Za jedinice lokalne samouprave ĉiji su akvatoriji bili neposredno oneĉišćeni trošak sanacije

podruĉja iznosio je 542.242,00 HRK.

U cilju preveniranja ovakvih oneĉišćenja akvatorija iz Otrantskih vrata, te smanjenja troškova

uzrokovanim istim, zatraţena je meĊunarodna suradnja, u cilju zaštite Jadranskog mora.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 79 od 116

4.7. EKONOMSKA VALORIZACIJA MOGUĆEG ONEČIŠĆENJA MORA

4.7.1. PREGLED MOGUĆIH UTJECAJA U SLUČAJU IZNENADNIH DOGAĐAJA I/ILI EKOLOŠKIH NESREĆA ZA

PODRUČJE OBUHVATA PROCJENE

Veliĉina mogućih štetnih posljedica oneĉišćenja naftom i/ili naftnim derivatima uvjetovana je vrstom

pomorske nezgode, prevladavajućim uvjetima okoliša odnosno udaljenošću od obale te

prevladavajućim meteorološkim i oceanografskim uvjetima i brzinom intervencije.

U sluĉaju oneĉišćenja u podruĉju juţnog Jadrana morska struja će oneĉišćenje usmjeriti prema

zapadnoj obali Jadrana odnosno prema Otrantskim vratima. Kretanje oneĉišćenja prema istoĉnoj

obali moguće je samo u sluĉaju puhanja jaĉih juţnih vjetrova koji iz smjera S i SE bez obzira na

jaĉinu, pušu u prosjeku pribliţno 26% vremena.

4.7.2. PONAŠANJE NAFTE I/ILI NAFTNIH DERIVATA NA MORU

Fiziĉko – kemijske osobine nafte i/ili naftnih derivata odreĊuju njegovo ponašanje i utjecaj na ţivu i

neţivu prirodu mora i obale. Topljivost mineralnog ulja je mala (1mg/dm3) pa je uslijed

hidrofobnosti njegovo ponašanje vezano uz morsku površinu i/ili obalnu liniju. Glavni su gubitci

mase uja procesima evaopracije, hidrolizeoksidacije, biorazgradnje a transport je advekcijom

morskih struja i difuzijom te valovima.

Toksiĉnost na organizme u morskom stupcu posljedica je samo otopljene aromatske frakcije

ugljikovodika. MeĊutim, otapanje ugljikovodika iz mrlje je najmanje znaĉajan proces jer svega do

1% moţe biti otopljeno, a izmjerene koncentracije su manje od 0,1 mg/dm3. S obzirom da je

gustoća nafte i/ili naftnih derivata a manja od gustoće mora, veće koliĉine nafte i/ili naftnih derivata

u obliku sitnih kapljica mogu ući samo u prvi metar vodenog stupca uslijed lomljenja morske

površine valovima, pa se tako transportira vertikalno u obliku kapljica razliĉite veliĉine.

Evaporacija je najznaĉajniji proces eliminacije ugljikovodika iz mrlje. Tako se u prva jedan do dva

dana eliminira oko 30% ugljikovodika, dok se u nešto duljem razdoblju eliminira ĉak 60%

ugljikovodika.

Nafta i/ili naftni derivati se u morskom okolišu pomiĉe horizontalno uslijed sila vjetra, valova i struja.

Pomicanje uljne mrlje na površini mora uslijed vjetra dogaĊa se s oko 3% brzine vjetra pa je

gledajući vektorski brzina mrlje = 0,03*brzina vjetra + brzina struje.

Postoje razliĉite jednadţbe za odreĊivanje veliĉine površine mrlje nakon izlijevanja u ovisnosti o

vremenu. Jednostavne formule za površine mrlja cirkularnog karaktera prikazane su u tabeli (15.).

Tabela 15: Površina mrlje 24 sata poslije izlijevanja

masa (t) površina poslije 24 sata (km2)

0,1 0,014

1,0 0,065

10,0 0,3

100,0 1,4


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 80 od 116

Tabela (15.) prikazuje površinu masne mrlje izazvane jediniĉnom veliĉinom sirove nafte unutar 24

sata. No u sluĉaju oneĉišćenja mora naftnim derivatima (preraĊenom sirovom naftom) veliĉina

masne mrlje znatno je veća a ovisi o stupnju tehniĉke rafinacije.

Transport nafte i naftnih preraĊevina predstavlja potencijalnu opasnost za ţivi svijet mora i oceana.

Opterećenje morskih ekosustava većim koliĉinama nafte uglavnom se povezuje s havarijama

tankera (Exxon Valdez, Amoco Cadiz, Florida, Prestige...) ili nezgodama prilikom prekrcaja i

skladištenja. Suprotno ekološkim akcidentima s neposrednim i dramatiĉnim uĉinkom, dugotrajno i

svakodnevno opterećenje malim koliĉinama nafte (luke, marine) uglavnom prolazi nezapaţeno,

usprkos dalekoseţnim posljedicama na ţivi svijet podmorja.

Utjecaj oneĉišćenja naftom na biološku komponentu morskih ekosustava prouĉavan je u sklopu

projekata pokrenutih nakon ekoloških akcidenata velikih razmjera. Neka saznanja rezultat su

manipulativnih studija (in situ i laboratorijski eksperimenti) i monitoringa u okolini prirodnih naftnih

izvora. Mnoga istraţivanja su poluĉila razliĉite rezultate (pozitivni, negativni ili izostanak odgovora)

ĉak kada se radilo o sliĉnim habitatima i istim taksonomskim skupinama. Nasuprot tome, u mnogim

je sluĉajevima zabiljeţen jednoznaĉan i specifiĉan odgovor na razini viših taksonomskih kategorija.

Rezultati utjecaja naftnog oneĉišćenja opisani u razliĉitim studijama samo su prividno konfliktni.

Biološki je odgovor uvjetovan nizom razliĉitih faktora: vrstom (sirova nafta, naftni derivati),

toksiĉnošću i koliĉinom zagaĊivala; prirodom mikrohabitata (vodeni stupac, hridinasto dno,

sedimentno dno, intersticijska voda), tipom oneĉišćenja (akcidentalno, kroniĉno), klimatskim i

lokalnim meteorološkim prilikama, razliĉitim pragovima tolerancije srodnih organizama.

Naftni derivati su toksiĉniji od sirove nafte, ali brzo isparavaju i raspršuju se u morskoj vodi pa je

njihov utjecaj na ţivi svijet kratkoroĉni, premda ĉesto fatalan. Sirova nafta se razgraĊuje pod

utjecajem svjetlosti i bakterijske aktivnosti priliĉno sporo, a njena netopiva frakcija tone na dno,

akumulira se u sedimentu i kontaminira površinski horizont kroz dugi niz godina. Neposredni efekt

izlijevanja nafte fatalan je za organizme koji naseljavaju površinu i vodeni stupac, posebno za

morske ptice, sisavce i ribe. Tanki površinski film oteţava razmjenu plinova izmeĊu vode i

atmosfere pa u ekstremnim sluĉajevima moţe uzrokovati pomanjkanje kisika sa svim posljedicama

koje iz toga proizlaze. Respiracija moţe biti oteţana ili onemogućena uslijed izolacije tjelesne

površine naftnim slojem, odnosno zbog sljepljivanja škrga ili zaĉepljenja dišnih putova. Probavni

trakt moţe biti blokiran masnim naslagama, a sljepljivanje perja i krzna moţe onemogućiti ili znatno

usporiti kretanje ptica i sisavaca. Posljedice na ţivi svijet morskog dna još su teţe s obzirom na

ĉinjenicu da je veliki broj bentoskih vrsta sesilan ili slabo pokretljiv, te da do dna dospijevaju

specifiĉne najteţe frakcije nafte koje se taloţe i dugoroĉno deponiraju u sedimentu. Pri tom su

bentoski organizmi koji naseljavaju supralitoral i mediolitoral (posebno šljunkovite i pjeskovite

plaţe) ugroţeniji od organizama koji naseljavaju dublja podruĉja. U svim sluĉajevima izlijevanja

nafte zabiljeţen porast organske tvari i toksiĉnih tvari u sedimentu. Istraţivanja su pokazala da su

posljedice s letainim efektom veće u sluĉaju akutnih nego u sluĉaju kroniĉnih oneĉišćenja.

Tolerantnost prema oneĉišćenju naftom i naftnim derivatima na razini zajednica moţe se objasniti

eliminacijom osjetljivih vrsta i/ili porastom tolerancije tj. adaptacijom na izmijenjene uvjete ţivotne

sredine. U sluĉaju izlijevanja većih koliĉina nafte razmjeri katastrofe ovisit će i o klimatskim

prilikama (razgradnja nafte i oporavak organizama su znatno sporiji u polarnim oblastima u odnosu

na umjereni pojas i trope) te lokalnim meteorološkim prilikama, npr. snaţan vjetar koji puše prema

obali moţe višestruko povećati negativni uĉinak na ţivi svijet priobalja.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 81 od 116

Rezultati studija o utjecaju nafte i naftnih derivata na bentoske organizme mogu se podijeliti u tri

kategorije: one u kojima je zabiljeţen dramatiĉan pad brojnosti i diverziteta, one u kojima nisu

zabiljeţene znaĉajnije promjene tih parametara, kao i one u kojima je brojnost pojedinih

taksonomskih skupina višestruko porasla. Odgovor je u velikoj mjeri ovisan o taksonomskom

sastavu bentoskih zajednica i populacijskoj strategiji znaĉajnijih vrsta. Općenito, brojnost vrsta se

moţe povećati (oportunisti), smanjiti (kompetitivno dominantne vrste) ili pak ostati nepromijenjena

(tolerantne vrste). U sluĉaju pozitivnog odgovora posljedice oneĉišćenja naftom mogu imati letaini i

subletaini efekt. Prvi rezultira redukcijom brojnosti i diverziteta, te promjenama u strukturi i sastavu

zajednica, dok se drugi manifestira opadanjem fertiliteta, genetskim promjenama i sl.

Najosjetljivijim skupinama u okviru makrobentosa smatraju se bodljikaši i rakovi. MeĊu rakovima su

naroĉito osjetljivi predstavnici skupine Amphipoda te pojedini Isopoda, Tanaidacea, Cumacea i

Decapoda, dok se meĊu bodljikašima osjetljivošću na naftna oneĉišćenja istiĉu jeţinci, više vrsta

zmijaĉa (Amphiura filiformis, O. affinis, Amphiodia urtica) te neki predstavnici zvjezdaĉa, npr.

Luidia foliolata. Kod ovih skupina oneĉišćenja naftom nerijetko ima letaini efekt i u pravilu rezultira

opadanjem brojnosti, biomase i diverziteta. Nasuprot tome, u mnogim je radovima zabiljeţen

znatan porast brojnosti Polychaeta (podebno detritofagnih) ĉije oportunistiĉke sposobnosti u

uvjetima oneĉišćenja naftom dolaze do punog izraţaja. Zahvaljujući takvoj populacijskoj strategiji

neki predstavnici Polychaeta (Capitella capitata, Mediomastus ambiseta, Nereis spp., Nepthys

spp., Polydora spp., Lucina spp.) se uspješno mogu koristiti za potrebe biomonitoringa. U nešto

manjoj mjeri oportunistiĉka strategija je zabiljeţena i kod Oligochaeta.

Na razini meiofaune, te pojedinih relevantnih skupina koje ulaze u njen sastav, takoĊer su

zabiljeţena sva tri tipa odgovora. Najosjetljivija je skupina Ostracoda. U uvjetima oneĉišćenja

naftom brojnost Copepoda ĉesto opada, a brojnost Nematoda (posebno neselektivnih detritofaga)

raste. Pretpostavlja se da su uoĉene razlike u odgovoru rezultat specifiĉne reakcije na glavne

komponente naftnog oneĉišćenja - organsku tvar i toksiĉne tvari, te da Echinodermata,

Amphipoda, Ostracoda i Copepoda uglavnom reagiraju na toksiĉne komponente, a Polychaeta,

Oligochaeta i Nematoda na obogaćenje supstrata organskom tvari.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 82 od 116

4.7.3. UTJECAJ NA POSEBNO OSJETLJIVA PODRUČJA

Mogući utjecaj onečišćenja naftom i/ili naftnim derivatima na ribarstvo i marikulturu

Negativni utjecaj eventualnog izlijevanja nafte na marikulturnu proizvodnju ovisit će od mnogih

faktora, a osobito su vaţni: razmjer akcidenta, koliĉina ispuštene nafte, brzina i pravac vjetra i

morskih struja i udaljenost od obalne linije. Ako zbog zahvata doĊe do dugotrajnih promjena u

obalnom ekosustavu na lokacijama za uzgoj školjkaša, mogu se oĉekivati negativni utjecaji.

Toksiĉnost zagaĊivala na morske organizme obiĉno se promatra kao akutna ili kroniĉna. Akutna

toksiĉnost podrazumijeva štetna svojstva neke tvari koja se oĉituju u raspadanju fiziološkog

sustava unutar kratkog vremenskog razdoblja i koja obiĉno organizam vode u smrt. Kod kroniĉne

toksiĉnosti efekti su sliĉni, ali u duljem vremenskom periodu.

Tabela 16: Klasifikacijski sustav akutne toksičnosti

praktiĉki netoskiĉno akutni letalni prag iznad 10 000 mg/dm3

slaba toksiĉnost prag od 1 000 – 10 000 mg/dm3

umjerena toksiĉnost prag od 100-1 000 mg/dm3

toksiĉno prag od 1 – 100 mg/dm3

visoka toksiĉnost prag ispod 1 mg/dm3

Koncentracije ugljikovodika u morskim organizmima rastu kako raste njihova koncentracija u vodi,

premda ne mora uvijek biti tako. Alkani se npr. mogu oĉekivati u većim koncentracijama u tkivima

bogatim Iipidima. Aromatski ugljikovodici općenito su naĊeni u ribama uhvaćenim u blizini

industrijskih zona.

Toksiĉnost ugljikovodika ovisi o njihovom sastavu, koncentraciji i naravno o vrsti organizma.

Alifatski ugljikovodici pokazuju općenito vrlo malu toksiĉnost, dok su aromatski spojevi najtoksiĉniji.

Razvojni i juvenilni oblici morskih organizama osjetljiviji su na ugljikovodike od onih adultnih. Jaja

larve i postlarve ţive bliţe morskoj površini i mogu biti u duljem i jaĉem kontaktu s organski

bogatim površinskim filmom vode. Veće koncentracije jaĉe topljivih i toksiĉnijih organskih spojeva

ulaze kroz površinu u vodeni stupac. MeĊutim, starenjem ugljikovodika gubitkom lako isparivih

komponenti moţe se donekle smanjiti toksiĉno djelovanje na razvojne stadije morskih organizama.

Adultni organizmi daju širok spektar odgovora na akutnu toksiĉnost ugljikovodika. Tako je

pokazano da smjesa ugljikovodika (nafta i/ili naftni derivat) u koncentraciji 0,25 mg/dm3 ne izaziva

nikakve promjene u jedne vrste cipla (Uza saliens). Štoviše, kada su cipli prebaĉeni u ĉisto more,

ribe su kroz analni kanal brzo izbacile ugljikovodike. MeĊutim, druga vrsta cipla (Mugil cephalus)

kod izlaganja u vodi topivoj frakciji nafte (WSF) pokazuje odreĊene biokemijske promjene. Tako

rastu koncentracije kortizola, glukoze plazme, kolesterol i osmolarnost.

Znanstvena literatura je bogata podacima o djelovanju ugljikovodika iz nafte na morske organizme.

Iz svih eksperimenata aromatski ugljikovodici se nameću kao primarni toksiĉni agensi za vodene

organizme. Ovi spojevi ulaze u sastav sirove nafte ili njezinih derivata. Derivati s višim vrelištem


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 83 od 116

obiĉno sadrţe i veće udjele aromatskih spojeva. Podaci o toksiĉnom djelovanju aromata mogu se

sumirati kao što je prikazano u tabeli (17.).

Tabela 17: Sumarne vrijednosti akutne toksičnosti aromatskih spojeva

klasa organizma koncentracija (mg/dm3)

Flora 10 – 100

Ribe 5 – 50

liĉinke (sve vrste) 0,1 – 1,0

pelarkiĉki rakovi 1 – 10

gastropoda 1 – 100

Bivalve 5 – 50

prideni rakovi 1 – 10

ostali prideni beskraljeţnjaci 1 – 10

Ribe, školjke i drugi morski organizmi izloţeni nafti apsorbiraju odreĊene koliĉine ugljikovodika te

njihovo meso postaje nepodobno za ljudsku ishranu. Ugradnja ugljikovodika je vrlo brz proces pa

morski organizmi mogu primiti znaĉajne koliĉine za samo nekoliko sati. Prag koncentracija

ugljikovodika iznad kojeg dolazi do trovanja mesa morskih organizama je 0,05 mg/kg, a eliminacija

traje od nekoliko dana pa do više sedmica što ovisi o duljini ekspozicije i tehniĉkoj rafinaciji nafte.

Lakši derivati su veći izvor trovanja ribljeg mesa.

Uspostavom novih drţavnih granica na tom podruĉju neophodna je neprestana kontrola prirodnih i

mogućih antropogenih utjecaja na najjuţniji dio hrvatskog mora. Za razliku od spomenutih

specifiĉnosti vanjskog obalnog dijela, unutrašnji obalni dio što ga tvore Pelješac i Korĉula, pod

snaţnim je utjecajem kopna s dominantnom ulogom rijeke Neretve. Ovaj akvatorij zbog specifiĉnih

ekoloških uvjeta i prirodno povećane produkcije te zaštićenosti od jakih valova juţnog Jadrana,

spada u najkvalitetnija podruĉja Sredozemlja za uzgoj školjkaša i prirodno mrjestilište brojnim

vrstama riba.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 84 od 116

Moguća ugroţenost uzgajališta akvakulture izlijevanjem nafte i/ili naftnih derivata

Da bi se moglo govoriti o ugroţenosti ili šteti na nekoj instalaciji akvakulture, mrlja mora biti u

neposrednom kontaktu s tom instalacijom (uzgajalištem). Indirektni utjecaj preko otopljenih

ugljikovodika je manje znaĉajan. Vjerojatnost akutne toksiĉnosti (mortaliteta) i kontaminacije

uzgoja riba i školjaka ugljikovodicima ovisi o nizu faktora:

· koliĉini izlivene nafte i/ili naftnih derivata

· poziciji izlijevanja

· smjeru i brzini struje

· smjeru i brzini vjetra

· udaljenosti uzgajališta od pozicije izlijevanja.

Akvakulturne površine (planirane i postojeće) u moru u Ţupaniji zauzimaju 9296,12 ha, dok su

površine na kopnu 14,5 ha.

Tabela 18: Lokacije marikulture u Dubrovačko-neretvanskoj ţupaniji

Općina/Grad Naselje Lokalitet Površina (ha)

Ploĉe Rogotin Sestrun (na kopnu) 10,0

Dubrovaĉko primorje Stupa Bistrina (Malostonski zaljev) 225,80

Bistrina (na kopnu) 3,5

Mljet Sobra Sobra 9,00

Orebić Nakovana Uvala Bezdija 687,38

Ston

Malostonski kanal Malostonski zaljev

4232,03 Duba Stonska Bjejevica (Malostonski zaljev)

Brijesta- Draĉe Brijesta-Draĉe (Malostonski zaljev)




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 85 od 116

Mogući utjecaj onečišćenja na ostale djelatnosti u priobalju

Laki proĉišćeni proizvodi imaju dosta zapaljivih sastavnica pa predstavljaju moguću opasnost za

poţar. Na sreću ove sastavnice brzo isparuju pa u dobro prozraĉenim podruĉjima moţe teško doći

do visokih koncentracija izreĉenih opasnosti. S druge strane sirova nafta kada se istaloţi ili naplavi

na obalu moţe izazvati trajna oneĉišćenja na obalama i hidrograĊevnim objektima.

1) Neproizvodne i zabavne aktivnosti

Oneĉišćenje estetskim vrijednih objekata dovodi do uznemirenja javnosti i ometanja raznim

zabavnim aktivnostima (kupanje, plivanje, natjecanja, ronjenje, udiĉarenje, regatna natjecanja).

Turistiĉka djelatnost u ovim sluĉajevima biljeţi velike gubitke. Kratkotrajno oneĉišćenje moţe

izazvati višegodišnju štetu jer u turistiĉkoj sezoni gosti napuštaju podruĉje i obavljaju negativnu

promidţbu. Korištenje teške mehanizacije narušava obalu i morski okoliš. Prilikom ĉišćenja obale

oštećuju se plaţe, nasipi i biocenoze(trajna staništa pojedinih biljnih i ţivotinjskih vrsta). Pojaĉan

promet teških vozila u operacijama ĉišćenja moţe oštetiti lokalne ceste i razne graĊevine. U

organizaciji i izvoĊenju ĉišćenja obala dobro valja „odvagnuti“ korist i moguću štetu.

2) Industrija

U opasnosti su industrijske djelatnosti koje morsku vodu koriste kao tehnološku (npr. brojne

energane grade se u blizini morskih obala zbog velikih koliĉina besplatne rashladne vode). U

sluĉaju oneĉišćenja mora naftom i/ili naftnim derivatima mogu izazvati zastoje kondenzatora,

zastoje u radu i isporuci energije. Isto je i sa brojnim desalinizatorima. Veliku štetu mogu nanijeti

brodogradilištima gdje oštećuju površine objekata u gradnji, a postoji opasnost od poţara i

eksplozija (puno otvorenih varova, iskri). Oneĉišćenje u luci moţe oštetiti brodske isparivaĉe,

grijaĉe, kondenzatore ako se usisa neĉista voda. U sluĉaju oneĉišćenja mora u luci tijekom

pokretanja ĉišćenja usporava se luĉki promet ili smanjuje manevarski prostor.

3) Promet i veze

Pomorski promet oneĉišćenim podruĉjem, a u zavisnosti o veliĉini oneĉišćene površine,

privremeno bi bio prekinut te bi pristup bio dozvoljen iskljuĉivo interventnim i struĉnim jedinicama

obuĉenim za sanaciju.

Teţe i dugoroĉne posljedice za pomorski promet i veze ne bi nastupile prilikom iznenadnog

oneĉišćenja mora i obale.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 86 od 116

5. PROCJENA OSJETLJIVOSTI PODRUČJA

Okoliš na većem dijelu obalnog pojasa nije znaĉajnije narušen, zahvaljujući gospodarskoj

orijentaciji na turizam i druge usluţne djelatnosti. To je još naglašenije zbog velikoga kapaciteta

ekosustava, zbog povoljnih oceanografskih prilika (duboka juţnojadranska kotlina), vjetrovitosti,

strujanja mora, velike insolacije i povoljnih reljefnih ĉimbenika.

Narušavanje ĉovjekova prirodnog okoliša u obalnom pojasu, prouzroĉeno je pojaĉanom

urbanizacijom većih naselja i disperzijom stambene izgradnje koju nije pratila izgradnja komunalne

infrastrukture, izgradnjom bez uvaţavanja zahtjeva zaštite okoliša, napose su to luĉki akvatoriji

(Ploĉe, Dubrovnik, Korĉula, Vela Luka) i zatvorene uvale ugroţene komunalnim otpadnim vodama.

Posebice je konfliktno Donjoneretvansko podruĉje gdje se sukobljavaju planirane aktivnosti (daljnje

melioracije, gradnja zraĉnih luka, voĊenje trase Jadranske autoceste deltom Neretve) sa zaštitom

prirodnih vrijednosti podruĉja.

5.1. PRIKAZ ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I MATERIJALNIH DOBARA PODLOŢNIH

RIZIKU

Posebno osjetljiva podruĉja mogu se svrstati prema posljedicama mogućih izlijevanja u dvije

skupine:

ekološki osjetljiva podruĉja su:

koraljni grebeni,

moĉvare,

nacionalni parkovi i sl.

društveno-ekonomski osjetljiva podruĉja su:

mrjestilišta,

ribolovna podruĉja

uzgajališta ribe i školjaka,

podruĉja luka,

glavne linije pomorskog prometa,

plaţe,

naseljena podruĉja.

Posljedice izlijevanja nafte i/ili naftnih derivata i opasnih tvari na navedena ugroţena podruĉja

rezultiraju znatnim materijalnim štetama za okoliš a tako posredno za ljude u predmetnom okolišu.

Ovisno o razmjerima oneĉišćenja šteta moţe biti od manjih razmjera do viĊenih katastrofa golemih

razmjera.

Materijalna predviĊanja variraju u rangu sanacija manjih oneĉišćenja obavljenih od strane relativno

malog broja struĉnih djelatnika do sanacija koje iziskuju meĊunarodnu suradnju i veliki tim

struĉnjaka, opreme i ljudstva.

U sluĉaju iznenadnog oneĉišćenja mora, a sa ciljem oĉuvanja najvećih prirodnih i materijalnih

vrijednosti u sljedećim poglavljima iznijete su relevantne ĉinjenice u odabiru primarnih lokacija za

provoĊenje sanacija.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 87 od 116

5.1.1. PRIRODNE VRIJEDNOSTI

U Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji postoji ukupno 43 zaštićene prirodne vrijednosti, dok je 15

podruĉja evidentirano za zaštitu, te se za njih predlaţe zaštita u odgovarajućim kategorijama

zaštite. Za 9 podruĉja predlaţe se ponovno vrednovanje te ovisno o rezultatima eventualno

zaštititi ta potencijalno vrijedna podruĉja. Na podruĉju Ţupanije nema ni jedno preventivno

zaštićeno podruĉje na koje bi se primjenjivao Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).

Površina zaštićenih dijelova prirode zajedno s pripadajućim morem u Ţupaniji je 32.950,23 ha.

Zbog iznimnog poloţaja u Jadranskom moru, morfoloških znaĉajki obale, u akvatoriju Ţupanije

prisutna su skoro sva staništa tipiĉna za Sredozemlje. Zajednice planktona imaju sve uvjete

razvijati sve svoje tipove, od estuarskih, obalnih, površinskih otvorenog mora, mesopelagiĉnih do

dubokomorskih. TakoĊer su obilato zastupljeni svi tipovi bentoskih morskih zajednica od

supralitorala do dubokog mora s ĉvrstim podlogama, pomiĉnim podlogama, pijescima, muljevitim

dnom, podvodnim spiljama, poluspiljama, potpuĉinskim stijenama i brojnim drugim oblicima.

Naroĉito su znaĉajna staništa infralitoralnih sitnih pijesaka sa više ili manje mulja, s pripadajućim

biocenozama s asocijacijama s vrstom Cymodocea nodosa. Biocenoza naselja vrste Posidonia

oceanica razvijena je duţ ĉitave obale ţupanije, do dubine od 40 metara. Izuzetno je znaĉajna

mediteranska, pa tako i jadranska biocenoza. U njoj se mnoge vrste organizama hrane,

razmnoţavaju i nalaze zaklon.

Ugroţena je mnogim ljudskim aktivnostima (sidrenje, oneĉišćenje, nasipavanje i dr.), a posebno je

osjetljiva jer obnova oštećenih naselja traje desetljećima. U sjevernom Jadranu je vrlo rijetka, što

njeno oĉuvanje u juţnom dijelu ĉini još vaţnijim. Biocenoza infralitoralnih algi razvija se na

vapnenaĉkom ĉvrstom dnu. Za nju su takoĊer direktno ili indirektno vezani mnogi ţivotinjski

organizmi, što doprinosi bogatstvu velikog broja asocijacija i facijesa. Koraligenske biocenoze

saĉinjavaju vrste kojima odgovara smanjena koliĉina svijetlosti, te se razvijaju se na cirkalitoralnom

ĉvrstom dnu i stijenama na većim dubinama, do 140 metara. MeĊutim, ĉesto ih nalazimo i pliće, na

okomitim stijenama vanjskih otoka i zasjenjenim dijelovima, na dubinama već od 10 do 15 metara.

Saĉinjava je velik broj organizama, te se odlikuje iznimnom bioraznolikošću. Koraligenska

biocenoza smatra se ugroţenom u Mediteranu. Sa sigurnošću se moţe utvrditi da se stupanj

biološke raznolikosti u akvatoriju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije moţe iskazati s faktorom 100.

Ovaj faktor pokazuje da u ovom podruĉju stalno obitavaju ili su povremeno nazoĉne sve do danas

registrirane vrste morskih organizama u Jadranskom moru. U prvoj susjednoj ţupaniji taj faktor je

manji i više od 20%. Stoga proizlazi da je dubrovaĉki akvatorij od iznimne vaţnosti za obnavljanje

populacija uz istoĉnu obalu Jadrana. Potrebno je takoĊer istaknuti da ovo podruĉje, izuzev

nekoliko staništa, spada u najmanje istraţeno u Jadranskom moru. Opasnost za bioraznolikost

predstavlja širenje invazivne vrste Caulerpa racemosa, te mnogih alohtonih vrsta riba iz okolnih

mora.

U Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode (NN 138/08) propisane su mjere zaštite

podruĉja Nacionalne ekološke mreţe. U listopadu 2007. donesena je Uredba o proglašenju

ekološke mreţe, sa sustavom ekološki znaĉajnih podruĉja i ekoloških koridora s ciljevima oĉuvanja

i smjernicama za mjere zaštite, koje su namijenjene odrţavanju ili uspostavljanju povoljnog stanja

ugroţenih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti. U Ţupaniji je ekološkom mreţom obuhvaćeno


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 88 od 116

166 podruĉja bitnih za oĉuvanje divljih svojti i stanišnih tipova, s ukupnom površinom od

212.268,52 ha i 4 meĊunarodno vaţnih podruĉja za ptice površine 190.906,31 ha. Ekološka

mreţa takoĊer obuhvaća i 2 koridora (duţobalni koridor za morske kornjaĉe, te koridor Palagruţa -

Lastovo - Pelješac za ptice).

S ciljem sustavne skrbi o svim prirodnim vrijednostima, a posebno zaštićenim i evidentiranim

prirodnim vrijednostima te podruĉjima ekološke mreţe, u Prilozima 1. i 2. poglavlja 6. Procjene,

izloţene su evidentirane i predloţene (za zaštitu) prirodne vrijednosti, kojima u sluĉaju oneĉišćenja

mora izravno prijeti opasnost od devastacije.




Stranica 89 od 116

Slika 15: Prirodna baština u Dubrovačko-neretvanskoj ţupaniji





Stranica 90 od 116

5.1.2. MATERIJALNA DOBRA PODLOŢNA RIZIKU

Primarna definicija podruĉja Jadranske obala, a prvenstveno Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, u

okvirima razvoja djelatnosti jest zasigurno turizam. Osim Grada Ploĉa i Metkovića kao vodećih u

primarnim, sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, u urbaniziranim dijelovima obale, kvartarni

sektor djelatnosti, primarno turistiĉko-ugostiteljski sadrţaji većinom su smješteni tik uz more, što bi

u sluĉaju većeg oneĉišćenja rezultiralo velikom materijalnom štetom u duţem vremenskom

razdoblju.

5.2. POPIS MOGUĆIH MJESTA ZAKLONIŠTA PREMA PLANU PRIHVATA BRODA U NEVOLJI

Iako duţ obale akvatorija Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije postoji niz zakloništa za manja plovila,

spašavanje velikih plovila, s naglaskom na one koji prevoze opasne i štetne tvari (poglavito nafte

i/ili naftnih derivata) veoma je riskantno. Osobito se prijetnja od oneĉišćenja morskog okoliša

povećava kada obalne drţave, iako je to kao preventiva nuţno, ne dopuštaju oštećenim

brodovima, brodovima u nevolji, uplovljavanje u svoje unutarnje morske vode ili u teritorijalno more

kao mjesto zakloništa, ili dopuštenje uvjetuju tegotnim zahtjevima. Kao primjeri su zahtjevi da se

prijevoznik odrekne prava na ograniĉenje odgovornosti ili/i da jamĉi za višu granicu odgovornosti

od one koja se temelji na prihvaćenim meĊunarodnim konvencijama. MeĊutim, dok se ne izglasa

odgovarajuća obvezujuća meĊunarodna konvencija, mada već postoje rezolucije i smjernice

MeĊunarodne pomorske organizacije (IMO) o odreĊivanju mogućih mjesta zakloništa, vrlo je

vjerojatno da će mnoge obalne drţave nastaviti s praksom da ne dopuštaju u tzv. mjesta zakloništa

uplovljenje brodova koji svojim teretom prijete morskom okolišu. Republika Hrvatska donijela je

poseban Pravilnik o mjestima zakloništa.

Hrvatski koncept rješavanja pitanja mjesta zakloništa

Hrvatski koncept predstavlja kombinaciju proceduralnog i djelomiĉno preselekcijskog modela koji

pretpostavlja postojanje jasnih procedura za razliĉite scenarije (zaklanjanje radi otklanjanja

tehniĉkog kvara, spreĉavanja prodora mora, gašenja poţara, nepovoljnih vremenskih uvjeta,

smještaja napuštenog broda, a u svim situacijama sa ili bez mogućih posljedica oneĉišćenja

okoliša) prema kojima postupaju nadleţni u svakom pojedinom sluĉaju zahtjeva broda za MZ.

Djelomiĉno je preselekcijski jer postoji široki popis potencijalnih mjesta zakloništa koji se suţava u

iterativnom postupku u odreĊenom sluĉaju. U principu, svaka prirodna, od vjetra i valova zaštićena

i dovoljno duboka uvala ili dio obale kopna i otoka, kao i luka moţe u odreĊenom sluĉaju biti MZ.

Ako je takvo mjesto još i nenaseljeno ili u blizini nema većega naselja, znaĉajnijih gospodarskih

kapaciteta i zaštićenih dijelova prirode i baštine koji bi mogli biti ugroţeni, te ako postoje kopneni

prilazni putovi za dopremanje opreme i ljudi, onda je to visoko prihvatljivo MZ. No, o svemu se

utvrĊuje sukladno Pravilniku u danoj situaciji na naĉin da Nacionalna središnjica za potragu i

spašavanje koristeći na jednom mjestu dostupne podatke i one o trenutnoj situaciji na terenu

sastavlja prijedlog nekoliko MZ i prosljeĊuje ga višoj razini na odluĉivanje. Konaĉnu odluku o

dodjeli MZ i upućivanju broda u MZ donosi, takoĊer prema vaţećem pravilniku, pomoćnik ministra

nadleţan za poslove sigurnosti plovidbe i zaštite mora od oneĉišćenja uz suglasnost ministarstva

nadleţnog za zaštitu okoliša.


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 91 od 116

Uzimajući u obzir upravo veliki broj mogućih specifiĉnih sluĉajeva zahtjeva za MZ odustalo se od

koncepta predefiniranja jednog, dva, tri ili nekoliko MZ iz temeljnog razloga što u odreĊenoj

specifiĉnoj situaciji, prethodno i toĉno definirano MZ moţe biti apsolutno nepogodno za takav

sluĉaj, npr. u odnosu na veliĉinu broda i razlog zbog kojega se traţi MZ. Potpuno opremanje takva

dva ili tri mjesta stalnom (fiksnom) opremom i sredstvima i drţanje u hladnom pogonu znatno je

skuplje, a u mnogim scenarijima to MZ moţe biti neupotrebljivo tj. nepogodno. Dodatni razlog

neprihvaćanja koncepta predefiniranja i objavljivanja MZ je i mogućnost zloupotrebe takvog

koncepta, tj. namjernog dovoĊenja broda na unaprijed definirana i javno objavljena MZ u

sluĉajevima kada se brodar ili posada ţele namjerno riješiti svog broda.

Prema usvojenom konceptu, što se vidi i u postojećoj regulativi, popis svih mogućih MZ bez obzira

na veliĉinu broda i moguće scenarije uz sve ostale relevantne podatke dostupan je nadleţnim

osobama na vrlo jednostavan i brz naĉin u ADRIA-GIS aplikaciji. Pristup aplikaciji ograniĉen je te je

uvelike smanjena mogućnost manipulacije podacima.




Stranica 92 od 116

6. PRILOZI

PRILOG 1: ZAŠTIĆENA PODRUĈJA DUBROVAĈKO–NERETVANSKE ŢUPANIJE

PRILOG 2: EKOLOŠKA MREŢA DUBROVAĈKO–NERETVANSKE ŢUPANIJE




Stranica 93 od 116

PRILOG 1.

Tabela 19: Zaštićena područja u ţupaniji

GRAD/ OPĆINA KATEGORIJA,

PODKATEGORIJA,IUCN NAZIV/UPIS OPIS OSNOVE AKT

POVRŠINA

HA REG. BROJ

Dubrovnik PARK ŠUMA N/A

Šuma alepskog bora

(Pinus halepensis Mill.)

na poluotoku Osmolišu

kraj Brseĉina

Šuma alepskog bora s podstojnim elementima makije, te

pojedinaĉnim piramidalnim ĉempresom na istoimenom

poluotoĉiću kraj Brseĉina, (Dubrovnik). Uvala Brseĉine s

pješĉanom plaţom je sjeverno od ovog poluotoka, a s juţne

strane je uvala Osmoliš.

Rješenje Konzervatorskog

zavoda br 109-II- 1951 22.1.

1951

11,91 32


Šumski predjel na

obalnom pojasu Trsteno-

Brseĉine kod Dubrovnika

Šumski obalni pojas sjeverno od arboretuma Trsteno do Brseĉina

Autohtona makija s alepskim borom, te pojedinaĉnim

piramidalnim ĉempresima koji okruţuju tri plaţe (uvala Brseĉine,

uvala Osmoliš, uvala Smokovaĉa).

Rješenje o zaštiti i upisu u

Registar br. 23/1-1965. 8.1.

1965

40 203

Dubrovnik PARK ŠUMA N/A Makija na Donjem ĉelu na

otoku Koloĉepu

Šuma alepskog bora s makijom na sjeverozapadnom dijelu otoka

Koloĉepa.


zavoda br 106-II-1951 23.1.

1951

5,29213 49


Šuma alepskog bora

(Pinus halepensis Mill.)

na Gornjem ĉelu na otoku

Koloĉepu

Šuma alepskog bora s makijom na sjeverozapadnom dijelu otoka

Koloĉepa.


zavoda br 106-II-1951 23.1.

1951

11,51 48

Dubrovnik ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V Rijeka Dubrovaĉka

Potopljena rijeĉna dolina sa strmim, do 600 m visokim dolinskim

stranama. Brojni stari ljetnikovci i parkovi.


Registar br. 164/2-1964.

19.12. 1964

26 194

Korĉula ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V Otok Badija

Najveći otok u arhipelagu istoĉne Korĉule. Glavne vrijednosti:

bujna makija, borovi i samostan sa crkvom iz 15. stoljeća.

Odluka SO Korĉula br. OS-

1104/VI-28/1969 14.8. 1969 100 607

Dubr.

primorje,

Ston, Janjina,

Slivno

POSEBNI REZERVAT U

MORU I/IV

Malostonski zaljev i Malo

more

Obuhvaća cjelokupni morski ambijent jugoistoĉno od crte Sreser-

Duba te okolni obalni pojas. Zbog posebnih hidrografskih

svojstava te prirodnog dotoka hranjivih soli sa kopna, akvatorij je

visoke bioprodukcije. Poznato uzgajalište školjaka.

Odluka SO Dubrovnik br. 01-

4408/1-82 i SO Metković br.

348/11983 31.3. 1983

4821,4 782


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 94 od 116

GRAD/ OPĆINA KATEGORIJA,

PODKATEGORIJA,IUCN NAZIV/UPIS OPIS OSNOVE AKT

POVRŠINA

HA REG. BROJ

Konavle POSEBNI REZERVAT

ORNITOLOŠKI I/IV

Mrkan, Bobara i

Supetar

Otoci kod Dubrovnika, gnjezdilište galeba klaukavca (Larus

cachinnans Pall.)


3100/1-75 8.7. 1975 37,95 701

Lastovo PARK PRIRODE V/VI Lastovsko otoĉje

Zakon o proglašenju parka

prirode Lastovsko otoĉje; NN

111/06

0 935

Mljet NACIONALNI PARK II Mljet

Specifiĉna razvedenost obale s dva "jezera" (potopljene krške

depresije); šume alepskog bora, crnike i bujna makija. Kulturna

baština: ostaci antiĉke palaĉe i kompleks benediktinskog

samostana iz 12. stoljeća.

Zakon o proglašenju Zapadnog

dijela Mljeta nacionalnim

parkom 12.11.1960

5375 4

Mljet ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V

Predjel Saplunara na

otoku Mljetu

Na podlozi diluvijalnih pijesaka otoka Mljeta dobro saĉuvana

makija i borova šuma (pinj i alepski bor). Razvedena obala s

poznatom pješĉanom plaţom Blace.


Registar br. 18/3-1965. 15.4.

1965

66,5 221

Orebić

POSEBNI REZERVAT

ŠUMSKE VEGETACIJE

I/IV

Ĉempresada "Pod

Gospu" kod Orebića

Suma piramidalnog ĉempresa na padini uz more ispod

franjevaĉkog samostana Velike Gospe.


Registar br. 19/1-1964 23.1.

1964

46 143

Ston ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V

Uvala "Vuĉina" s

obalnim pojasom na

Pelješcu

unutar zaljeva Ţuljana s otoĉićem Kosmaĉ Odluka SO Dubrovnik br. 01-

3099/1-75 8.7. 1975 160 700

Ston ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V

Uvala Prapratno na

Pelješcu

Šljunkovita plaţa okruţena šumom JZ od Stona Sljunkovita plaţa

okruţena šumom JZ od Stona


3098/1-75 8.7. 1975 249 699

Ploĉe,

Opuzen

POSEBNI REZERVAT

IHTIOLOŠKO-

ORNITOLOŠKI NI/IV

ušće Neretve Jugoistoĉni dio delte rijeke Neretve, mrijestilište brojnih ribljih vrsta.

Znaĉajan za seobu, gnjeţĊenje i zimovanje ptica.

Odluka SO Metković br. 785/1-

1974 7.10. 1974 250 694

Ploĉe ZNAĈAJNI KRAJOBRAZ

V

Modro oko i jezero uz

naselje Desne

Ovo podruĉje je jedno od reprezentativnih u donjem toku Neretve.

Karakteriziraju ga naplavljene krške depresije s obiljem vode i

moĉvarnih biotopa.

Odluka SO Metković br. 786/1-

1974 n7.10. 1974 370 695

Vela Luka PARK ŠUMA N/A Otoĉić Ošjak kod

Vele luke Otoĉić u zaljevu Vele Luke, šuma alepskog bora


zavoda za Dalmaciju Split br

337/54 27.4. 1954

18,5 81


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 95 od 116

Tabela 20: Potencijalno vrijedni dijelovi prirode Predloţeni za zaštitu

GRAD/OPĆINA KATEGORIJA

PODKATATEGORIJA NAZIV PODLOGA POVRŠINA

Dubrovnik Regionalni park Elafiti i Sveti Andrija

Dubrovnik Posebni rezervat u moru Akvatorij otoka

Lokruma

Korĉula Znaĉajni krajobraz Pupnatska luka nema 588,57

Metković, Ploĉe, Opuzen,

Slivno, Zaţablje, Kula

Norinska

Park prirode Delta Neretve

struĉna

podloga za

zaštitu

24870,9

Konavle Posebni rezervat

geomorfološki Konavoske stijene nema 1080,13

Konavle Posebni rezervat u moru Akvatorij otoka Mrkan,

Bobara i Supetar

Konavle Znaĉajni krajobraz Poluotok Molunat nema 79,65

Konavle Znaĉajni krajobraz Prevlaka

Lumbarda Znaĉajni krajobraz Poluotok Raţnjić nema 103,29

Ploĉe Posebni rezervat ornitološko-

ihtiološki Ušće Neretve proširenje

Ston Znaĉajni krajobraz Akvatorij uvala Ţuljana,

Vuĉina i Kupinova proširenje

Trpanj Znaĉajni krajobraz Uvala Divna do uvale

Duba nema 125,07


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 96 od 116

PRILOG 2.

Tabela 21: Područja Ekološke mreţe Dubrovačko-neretvanske ţupanije

GRAD/ OPĆINA NASELJE NAZIV ŠIFRA

PODRUČJA

POVRŠINA

(HA) OČUVANJE SMJERNICE

Dubrovnik

Dubrovnik

Lokrum HR4000017 70,7

Grebenjaĉa savitljive mriţice, Zajednica gorostasne šašike i kalabrijske

pogaĉine, Strmci mediteranskih obala obrasli endemiĉnim vrstama

Limonium spp., Karbonatne stijene s hazmofitskom vegetacijom,

Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia, Ĉista vazdazelena

šuma i makija crnike s mirtom, Mješovita šuma alepskog bora i crnike

29,121,124,126, 128, 129,

17

SrĊ HR2000813 toĉka Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia 18,30,120

Mrtvo more

(špilja) HR3000387 toĉka Morske špilje

11, Ostalo: oĉuvati

povoljne stanišne uvjete

Špilja kod

Dubrovnika HR2000138 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

SrĊ-Dubrave HR2000493 toĉka Šuma i šikara medunca i bjelograba 121,123,126,127, 128, 129

Gromaĉa

Špilja za

Gromaĉkom

vlakom

HR2000169 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame

Ţivotne zajednice podmorja; Strmci mediteranskih obala obrasli 6000

Koloĉep,

Lopud,

SuĊuraĊ,

Šipanska

Luka

Elafiti HR4000014 6785,3

endemiĉnim vrstama Limonium spp. Morske špilje, Pjeskovita morska

obala, Pješĉana dna, Muljevite i pješĉane pliĉine, Naselja posidonije,

Grebeni, Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia, Ĉista

vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom, Makija velike resike i

kapinike

17,22,23,25,30,31,32,

132,133,135; za morske

špilje-11, odrţati povoljne

stanišne uvjete

Vilina špilja-

Ombla izvor

sustav

HR2000186 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Komolac

Mala špilja izmeĊu

Dubrovnika i

Komolca

HR2000081 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 97 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Lokrum

Lokrum-I HR3000168 18,4 Naselja posidonije 25,31,32,132,133

Lokrum-II HR3000169 30,5 Grebeni 132,133

Lopud

Sveti Andrija -

podmorje HR3000164 27,5 Morske špilje, Grebeni

11,132,133, Ostalo:

oĉuvati povoljne stanišne

uvjete

Morska špilja na

Svetom Andriji HR3000371 toĉka Morske špilje



Mokošica Sumporna špilja u

Mokošici HR3000388 toĉka Morske špilje



Orašac Orašac-kanjon HR2001007 65,3 Oleandar, Nerium oleander; Sastojine oleandra 33

Akumulacija

Orašac HR2000560 toĉka Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 100,107

Osojnik Moĉiljska špilja HR2000090 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Prijevor-

Ĉajkovica Ombla HR2001010 156,6

Popovska gaovica, Delminichthys (Phoxinellus) ghetaldii, Ĉovjeĉja ribica,

Proteus anguinus, Pretnerova špiljska kozica, Speleocaris pretneri 100,107

Roţat Vilina špilja HR2000187 toĉka Endemiĉne svojte, Dugokrili pršnjak, Miniopteris schreibersi, Juţni i Veliki

potkovnjak, Rhinolophus euryale i R. ferrumequinum; Kraške špilje i jame 6000

Šipanska Luka Vilinska jama;

Šipan HR2000188 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Trsteno Trsteno HR2000745 toĉka Termo-mediteranske grmolike formacije s Euphorbia 26

Korĉula

Korĉula

Badija i otoci oko

Korĉule HR4000007 1064,1 Sredozemni galeb, Larus audouinii; Naselja posidonije

23,25,29,132,133, Ostalo:

zabrana gradnje izvan već

postojećih naselja

Pišurka špilja HR2000101 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Jama na Badiji HR3000196 toĉka Endemiĉne svojte 11, Ostalo: oĉuvati


Pupnat

Klupca HR2000939 617,8 Šuma dalmatinskog crnog bora i crnike 124,126,127,129

Pupnatska luka HR3000154 14,8 Zajednica piramidalnog zvonĉića i modrog lasinja, Pješĉana dna,

Muljevite i pješĉane plićine, Pjeskovita morska obala, Velike plitke uvale 22,23,132,133,135

Otok Korĉula -

travnjaci HR2000808 toĉka

Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia, Kamenjare rašĉice i

dlakave oštre vlaske 18,26,30,116,120

Samograd špilja HR2000116 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 98 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Pupnat HR2000228 toĉka Bušik pršljenaste resike i dalmatinske ţutilovke 26

Ţrnovo

Uvala Orlanduša HR3000155 6,0 Pješĉana dna, Muljevite i pješĉane plićine, Pjeskovita morska obala 22,23,29,132,133

Pavja luka HR3000156 8,7 Pješĉana dna, Muljevite i pješĉane plićine, Pjeskovita morska obala 22,23,29,132,133

Uvala Rasohatica HR3000157 10,9 Pješĉana dna, Muljevite i pješĉane plićine, Pjeskovita morska obala 22,23,29,132,133

Koĉje HR2000996 toĉka Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom, Karbomatne stijene s

hazmofitskom vegetacijom 29,121,124,126,128

Jakasova špilja HR2000042 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Lastovski i

Mljetski kanal HR3000426 12590,3 Dubri dupin, Tursiops truncatus 28,132,133

Ploĉe

Baćina Baćinska jezera HR2000945 142,1

Endemiĉne svojte riba jadranskog slijeva, Primorska uklija, Alburnus

albidus, Ĉepa, Alosa fallax, Imotska gaovica, Delminichthys (Phoxinellus)

adspersus, Popovska gaovica Delminichthys (Phoxinellus) ghetaldii,

Barska kornjaĉa, Emys orbicularis, Glavoĉić crnotrus, Pomatoschistus

canestrini, Kopnena kornjaĉa, Testudo hermanni; Amfibijska staništa

Isoeto-Nanojuncetalia, Vode bogate bazama s dnom obraslim

paroţinama, Amfibijske zajednice

100,107, Ostalo: izgraditi i

odrţavati prolaze za

anadromnu migraciju;

zabrana gradnje izvan

naselja

Komin Laguna Parila HR3000160 139,8 Ptice moĉvarice, Prehrana riblje maĊi, Mrijestilištre riba; Obala laguna Ostalo: regulirati ribolov

Komin,

Rogotin Ušće Neretve HR4000012

k: 284,5 Obalne lagune, Sprudovi koji su djelomiĉno pod morem, Estuarij,

Muljevite i pjeĉćane plićine, Termofilne poplavne šikare, Salicornia i drugi

jednogodišnji halofiti na muljevitim obalama

4,23, Ostalo: zabrana

gradnje m: 610,5

Peraĉko

Blato

Pukotina u tunelu

polje Jezero HR2000751 toĉka Špiljska kongerija, Congeria kuscer 6000

Plina Jezero HR2000951 HR2000951 138,4 Sastojine Artemisia paniculata,

Vodena i moĉvarna staništa

26,100,101,102,

103,10826,100,101,102,

103,108

Plina

Jezero,

Staševica

Matica-Vrgoraĉko

polje HR2001046 148,2

slijeva, Rak kamenjar, Austropotamobius pallipes,

Neretvanski vijun, Cobitis narentana, Imotska gaovica,

Delminichthys (Phoxinellus) adspersus, Vrgoraĉka gaovica,

Knipowitschia croatica, Primorska paklara; Vodeni tokovi s vegetacijom

Ranunculion fluitantis i Callitricho- Batrachion

100,104,106,107, Ostalo:

zabrana gradnje izvan

naselja

Ploĉe,

Rogotin Jezero Vlaška HR4000013 80,8 Mrijestilište riba; Obalna laguna

107, Ostalo: regulirati

ribolov

Staševica Polje Jezero HR2000636 993,3 Endemiĉne svojte riba jadranskog slijeva, Neretvanski vijun, Cobitis 100,104,106,107,6000,


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 99 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


narentana, Špiljska kongerija, Congeria kusceri, Imotska gaovica,

Delminichthys adspersus, Vrgoraĉka gaovica, Knipowitschia

croatica, Primorska paklara, Lethenteron zanandreai, Ĉovjeĉja

ribica, Proteus anguinus, Špiljska kozica, Troglocaris anophthalamus;

Kraške špilje i jame, Izvori

Ostalo: zabrana gradnje

izvan naselja

Sva naselja,

osim

Staševice

Delta Neretve HR5000031

k: 4754,9 Mrijestilište riba i prehrana mlaĊi, Podzemna fauna, Ptice moĉvarice,

Endemiĉne svojte riba jadranskog slijeva; Primorska uklija, Alburnus

albidus, Ĉepa, Alosa fallax, Neretvanski vijun, Cobitis narentana,

Radovićev glavoĉ, Knipowitschia radovici, Primorska paklara,

Lethenetron zanandreai, Morska paklara, Petromyzon marius, Glavoĉić

crnotrus, Pomatoschistus canestrinii; Površ. kopnene vode i moĉvarna

staništa, Obalne lagune, Salicornia i dr jednogod. halofiti na muljevitim

obalama, Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi, Izvori, Kraške

špilje i jame, Sprudovi koji su djelomiĉno pod vodom

4,6,7,8,10,11,22,23,28,30

,100,101,102,103,107,10

9,119,5000,6000, Ostalo:

prolazi za anadromnu

migraciju, zaštiti mrijesna

staništa, dio podruĉja

posebni

ornitološkoihtiološki

rezervat

m: 610,6

Metković

Sva naselja Delta Neretve HR5000031 4633,9

Mrijestilište riba i prehrana mlaĊi, Podzemna fauna, Ptice moĉvarice,









4,6,7,8,10,11,22,23,28,30

,100,101,102,103,107,10

9,119,5000,6000, Ostalo:


migraciju., zaštiti mrijesna


posebni

ornitološkoihtiološki

rezervat

Glušci Izvor-špilja kod

bunkera HR2000749 toĉka Špiljska kongerija, Congeria kusceri 6000

Metković

Jama u Predolcu HR2000748 toĉka Špiljska kongerija, Congeria kusceri 6000

Jama u Predolcu HR2001134 toĉka Špiljski cjevaš, Marifugia cavatica; Kraške špilje i jame

6000

Opuzen

Sva naselja Delta Neretve HR5000031 k: 2405,9 Mrijestilište riba i prehrana mlaĊi, Podzemna fauna, Ptice moĉvarice,






m: 77,8 4,6,7,8,10,11,22,23,28,30

,100,101,102,103,107,10

9,119,5000,6000, Ostalo:



k: 6,3


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 100 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA




špilje i jame, Sprudovi koji su djelomiĉno pod vodom; Obalne lagune,

Sprudovi koji su djelomiĉno pod morem, Estuarij,


posebni ornitološko-

ihtiološki rezervat

Prţinovac Ušće Neretve HR4000012 m: 77,8 Muljevite i pjeĉćane plićine, Termofilne poplavne šikare, Salicornia i drugi



gradnje

Blato

Blato

Otoĉić Kosor HR2001055 5,2 Makija divlje masline i drvenaste mljeĉike 17

Zvirnovik HR3000374 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Blato, Potirna

Od uvale Poplat

do Vrhovnjaka HR3000153 1513,9 Grebeni, Naselja posidonije, Morske špilje

11,21,23,25,31,32,132,13

3, Ostalo: oĉuvati povoljne

stanišne uvjete

Otoĉić Veli

Prţnjak HR2001010 20,8 Makija tršlje i somine 17

Potirna

Otoĉić Trstenik HR2001057 28,3 Šuma alepskog bora sa sominom 121,124,126,129

Veliki Prţnjak HR2001056 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Lastovski i


Doli Stonski kanal HR3000164 136,2 Velike plitke uvale 23,132,133,135

Majkov

Gornji Majkovi -

lokve HR2000947 13,4 Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 33,100,107,108

Lokva u

Prljevićima HR2000555 toĉka Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 100,107,108

Dubr. primorje

Lokva u selu

Podimoć

Lokva u selu

Podimoć HR2000552 toĉka Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 100,107,108

Uvala Slano Uvala Slano HR3000165 130,5 Velike plitke uvale, Naselja posidonije 23,25,31,32,132,133

Slano, Majkovi Slano-oleandri HR2000950 114,0 Sastojine oleandra 33

Imotica-Doli Malostonski zaljev HR4000015

k: 3249,0 Ţivotne zajednice podmorja; Velike plitke uvale, Mješovita šuma i makija

crnike s crnim jasenom

121,122,124,126,128,129

Ostalo: rezervat u moru m: 239,9

Lastovski i


Janjina Sreser Pelješac-travnjaci HR2000807 toĉka Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia 30,115,116,120


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 101 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Sreser,

Janjina,

Popova Luka,

Draĉe

Malostonski zaljev

HR4000015



121,122,124,126,128,129,


Konavle

Cavtat Bobara HR2001047 7,3 Karbonatne stijene s hazmofitskom vegetacijom, Zajednica busine i

dubrovaĉke zeĉine 29,113,114

Šipun špilja HR2001135 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Cavtat-

Vitaljina

Akvatorij uz

Konavoske stijene HR3000170 1386,5 Crveni koralj, Corallium rubrum; Naselja posidonije, Grebeni 25,29,31,32,132,133

Ĉilipi Đurovića špilja HR2000029 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Jasenice,

Stravĉa,

Duba

Konavoska

Kuna K.,

Dunave,

Brotnice

Snjeţnica i

Konavosko polje HR2000946 11059,0

Endemiĉne i ugroţene divlje svojte, Rak kamenjar, Austopotamobius

pallipes, Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata, Dinarski voluhar,

Dinaromys bogdanovi, Prionotropis hystrix hystrix, Tachytrachis

bosniacus

Ostalo: zabrana gradnje

izvan naselja

Komaji,

Popovići,

Radovĉići,

Lovorno

Ljuta HR2000949 65,8 Rak kamenjar, Austopotamobius pallipes, Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys

rivulata 5,100,101,105,106,107

Komaji-Poljice Konavoske stijene HR4000016 377,1

Ugroţena i endemiĉna flora; Zajednica busine i dubrovaĉke zeĉine,

Termo-mediteranske grmolike formacije s Euphorbia, Grebenjaĉa

savitljive mriţice

29

Kuna

Konavoska

Glogova jama HR2001114 toĉka Oštrouhi šišmiš, Myotis blythii; Kraške špilje i jame 6000

Jezero špilja HR2000060 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Škrabuljica špilja HR2000133 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Molunat

Poluotok Molunat HR2000948 78,3 Strmci (Klifovi) 29, Ostalo: zabrana

gradnje

Morska špilja kod

Molunata 2 HR3000390 toĉka Morske špilje



Morska špilja kod

Molunata 1 HR3000389 toĉka Morske špilje




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 102 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Kula Norinska Sva naselja Delta Neretve HR5000031 3401,8










4,6,7,8,10,11,22,23,28,30,

100,101,102,103,107,109,

119,5000,6000, Ostalo:


migraciju, zaštiti mrijesna




Nova sela Ĉoćina jama HR2000019 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Lastovo

Lastovski i


Glavat

Saplun HR2000363 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Morska špilja na

otoku Kruĉica HR3000385 toĉka Morske špilje



Morska špilja na

otoku Petrovac HR3000188 toĉka Morske špilje



Saplun-

podmorska špilja HR3000193 toĉka Morske špilje



Lastovo

Dubrova-ispod

Crvene grţe HR2000222 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Jama izmeĊu

Zegova i Huma HR2000235 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Jama u brdu

Straţa (Forteca) HR2000283 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Kukurna HR2000300 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Morska špilja-

uvala Zace i rt

Nori Hum

HR3000191 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Morska špilja

ispod brda Sozanj HR3000186 toĉka Morske špilje



Morska špilja u

uvali Zaprage HR3000190 toĉka Morske špilje




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 103 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Pod Kaštelom

špilja HR2000329 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Pod Veji Vrh špilja HR2000331 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Puzalica-špilja HR2000337 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Raĉa-špilja HR2000338 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Ropa Medvjedina

kod rta Busovaĉa HR3000213 toĉka

Dugokrili pršnjak, Miniopteris schreibersi, RiĊi šišmiš, Myotis euryale,

Juţni i Veliki potkovnjak, Rhinolophus euryale i R. ferrumequinum;

Kraške špilje i jame



Špilja u

Ţupnikovoj kući HR2000353 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Zlepolje-podnoţje

Glavice HR2000359 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Zlepolje-podnoţje

Malog Huma HR2000360 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Pasadur Usidrena jama HR3000210 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Skrivena

Luka

Pod Spilnikom

špilja HR2000330 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Morska špilja pod

Strugom HR3000189 toĉka Morske špilje



Ropa Medvjedina

kod rta Skriţeva HR3000214 toĉka Morske špilje



Špilja sa tri sifona HR3000384 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Sušac

Kopist-podmorska

špilja HR3000183 toĉka Morske špilje



Podmorski prolaz

na otoĉiću Bijelac HR3000192 toĉka Morske špilje



Špilja u uvali

MeĊedina HR3000194 toĉka Morske špilje



Ubli

Dragovode-iznad

uvale HR2000221 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Kruĉica-iznad HR3000212 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 104 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


uvale povoljne stanišne uvjete

Zaklopatica Morska špilja kod

rta Zaklopatica HR3000187 toĉka Morske špilje



Sva naselja Lastovsko otoĉje HR500038 19583,4

Ţivotne zajednice podmorja, Morske ptice, Fauna šišmiša, Gušteri,

Smiĉalina, Dolichophis caspius, Morska staništa, Mješovta šuma crnike i

medunca "duba", Makija divlje masline i tršlje, Makija velike resike i

planike, Stalne stajaćice, Kraške špilje i jame, Makija divlje masline i

somine

9,11,13,17,28,29,30,31,3

2,1000

Lumbarda

Lumbarda

Poluotok Raţnjić HR2000940 168,1 Travnjak sitoliste pirike i jeţike 23,26, Ostalo: zabrana

gradnje

Akvatorij J od

uvale Prţina i S

od uvale Bilin ţal

uz poluotok

Raţnjić

HR3000431 122,2 Naselja posidonije, Pješĉana dna, Muljevite i pješĉane plićine, Pjeskovita

morska obala 22,25,31,32,132,133

Lastovski i


Mljet

Lastovski i


Babino polje

Ostaševica špilja HR2000092 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Movrica špilja HR2000091 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Polušpilja 1 km SI

oc Babinog polja HR2000103 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Blato

Blatina kod Blata HR2000944 21,1 Ptice moĉvarice; Boĉata jezera juţnog Jadrana, Vode bogate bazama s

dnom obraslim paroţinama, Submerzna vegetacija paroţina 33,108

Velika špilja kod

Blata HR2000180 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Govedari

Jezero Mljet-

Veliko HR3000425 147,2

Špiljska mljećanka, Meledella werneri, Mljetski rakušac Niphargus

miljeticus; Obalna laguna 29,133

Špilja kod

Nerezinog dola HR2000144 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Špilja na Mljetu HR2000159 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Jama Bjejaka HR3000379 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 105 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA



GoveĊari-

Saplunara

Obalna linija od

luke Gonoturska

do rta Vratniĉki

HR3000172 8462,1 Grebeni, Facijasi s vrstom Corallium rubnim 23,132,133, Ostalo:

regulirati izlov koralja

Korita

Mljet 4 HR2000786 toĉka Karbonatne stijene s hazmofitskom vegetacijom, Zajednica pirimidalnog

zvonĉića i modrog lasinja 113,114

Jama Zaglavica HR3000381 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Kozarica

Slatina na Mljetu HR2001138 3,2 Ptice moĉvarice 26,33,108

Špilja kod brda

Grabova glava HR2000137 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Maranovići

Boĉata jama ispod

Maranovića HR3000413 toĉka Morske špilje



Mljet 3 HR2000785 toĉka Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietalia, Kamenjare rašĉice i

zvjezdaste djeteline 18,30,120

Polaĉe

Jama na rtu

Lenga HR3000380 toĉka Morske špilje



Špilja 40m na rtu

Lenga HR3000382 toĉka Morske špilje



Pomena Jezero Mljet-Malo HR3000424 23,2 Špiljska mljećanka, Meledella werneri, Mljetski rakušac Niphargus

miljeticus; Obalna laguna 29,133

Pomena,

Govedari,

Polaĉe

Nacionalni park

Mlje HR500037 5291,9

Ţivotne zajednice podmorja, Ostale divlje svojte ugroţene na europskoj

nacionalnoj razini; Veliki i Mali veĉernjak, Nyctalus lasiopterus i N. leisleri,

Dobri dupin, Tursiops truncatus; Termomediteranske grmolike formacije s

Euphorbia dendroides, Mješovita šuma alepskog bora i crnike, Obalne

lagune

11,28, Ostalo: nacionalni

park

Proţura

Blatina kraj

Proţure HR2001008 2,2 Ptice moĉvarice; Boĉata jezera juţnog Jadrana 33,108



Mljet 5 HR2000787 toĉka Strmci mediteranskih obala obrasli endemiĉnim vrstama Limonium spp.,

Grebenjaĉa savitljive mriţice 113,114


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 106 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Saplunara Saplunara HR4000010 129,6 Ugroţene gljive pijesaka; Travnjaci sitolisne pitike i jeţike, Embrionske

obalne sipine-prvi stupanj stvaranja sipina 22,23,26,29

Sobra

Blatina kraj Sobre HR2001009 16,4 Ptice moĉvarice; Boĉata jezera juţnog Jadrana, Vode bogate bazama s

dnom obraslim paroţinama 33,108



Polušpilja kod

Sobre HR2000104 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Pukotina u stijeni

kod Sobre HR2000109 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Sobra-Okuklje

Sjeverna obala od

rta Pusta u uvali

Sobra do rta

Stoba kod uvale

Okuklje s otocima

i akvatorijem

HR3000166 262,0 Velike plitke uvale, Naselja posidonije 25,32,132,133

Orebić

Lovište

Pelješac-od uvale

Rasoka do rta

Osiĉac

HR3000150 1015,6 Velike plitke uvale, Naselja posidonije 23,25,31,32,132,133

Pelješac-uvala

Prţina HR2000736 toĉka

Embrionske obalne sipine-prvi stadij stvaranja sipina, Travnjaci sitolisne

pirike i jeţike 11,29,116

Nakovanj Uvala v. Bezdija HR3000151 9,6 Velike plitke uvale 23,132,133

Orebić Orebić-Ruskovići HR2000524 toĉka Mješovita šuma i makija oštrike i crnog jasena 17

Oskorušno Pelješac-Orebić -

Trpanj HR2000290 toĉka Bušik pršljenaste resike i dalmatinske ţutilovke 26

Podgorje Sv. Ilija HR2000232 toĉka Bušik pršljenaste resike i dalmatinske ţutilovke 26

Viganj

Orebić-Osirac HR2000525 toĉka Makija divlje masline i drvenaste mljeĉike 17

Lastovski i


Pojezerje Dubrave Ponor Crni Vir HR2000747 toĉka

Spiljska kongerija, Congeria kusceri, Imotska gaovica, Delminichthys

adspersus, Primorska paklara, Lethentheron zanandrei, Spiljski cjevaš,

Marifugia cavatica, Ĉovjeĉja ribica, Proteus anguinus

6000

Slivno Klek-Duba Malostonski zaljev HR4000015 m: 1211,3 Ţivotne zajednice podmorja; Velike plitke uvale, Mješovita šuma i makija 121,122,124,126,128,129,


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 107 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


crnike s crnim jasenom Ostalo: rezervat u moru

Blace Ušće Neretve HR4000013

k: 50,2 Obalne lagune, Sprudovi koji su djelomiĉno pod morem, Estuarij,

Muljevite i pjeĉćane plićine, Termofilne poplavne šikare, Salicornia i drugi



gradnje m: 58,8

Podgradina Vištiĉina jama HR2000189 toĉka Dugokrili pršnjak, Miniopteris schreibersi, Dugonogi šišmiš, Myotis

capaccinii, Veliki potkovnjak, Rhinolophus ferrumequinum 6000

Sva naselja Delta Neretve HR5000031

k: 5277,4 Mrijestilište riba i prehrana mlaĊi, Podzemna fauna, Ptice moĉvarice,


albidus, Ĉepa, Alosa fallax,

Neretvanski vijun, Cobitis narentana, Radovićev glavoĉ, Knipowitschia

radovici, Primorska paklara, Lethenetron zanandreai, Morska paklara,

Petromyzon marius, Glavoĉić crnotrus, Pomatoschistus canestrinii;

Površ. kopnene vode i moĉvarna staništa, Obalne lagune, Salicornia i dr

jednogod. halofiti na muljevitim obalama, Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i

visoki šaševi, Izvori, Kraške špilje i jame, Sprudovi koji su djelomiĉno pod

vodom

4,6,7,8,10,11,22,23,28,30,

100,101,102,103,107,109,

119,5000,6000, Ostalo:






m: 132,5

Smokvica Smokvica Lastovski i


Ston

Lastovski i


Broce Uvala Prijeţba HR3000162 174,6 Naselja posidonije 25,32,132,133,135

Ston

Solana Ston HR3000167 38,0 Ptice moĉvarice, Obrvan, Aphanius fasciatus 24

Kanal Stonsko

polje 1 HR2000556 toĉka Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 100,101,107

Kanal Stonsko

polje 2 HR2000557 toĉka Rijeĉna kornjaĉa, Mauremys rivulata 100,101,107

Zamaslina,

Ston, Broce Stonski kanal HR3000163 430,1 Velike plitke uvale 23,132,133,135

Zaton Doli-

Dubrava Malostonski zaljev HR4000015



121,122,124,126,128,129,


Trpanj Donja Vrućica Spilja ispod

Velikog Gradca HR3000378 toĉka Morske špilje




ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 108 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Trpanj Jama kod

Dubokog doca HR3000377 toĉka Morske špilje



Vela Luka

Lastovski i


Otok Proizd i

Privala HR3000152 643,8 Grebeni, Naselja posidonije 25,31,32,132,133,135

Vela Luka

Jama Straĉinćica HR3000376 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Kljuĉ HR3000373 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Od uvale Poplat

do Vrhovnjaka HR3000153 388,0 Grebeni, Naselja posidonije, Morske špilje

11,21,23,25,31,32,132,13

3, Ostalo: oĉuvati povoljne

stanišne uvjete

Šakanj rat HR2000529 toĉka Mješovita šuma alepskog bora i crnike 121,124,126,128,129

Špilja na Korĉuli HR2000157 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Tabaina špilja HR2000171 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Vela špilja HR2000355 toĉka Kraške špilje i jame 6000

Zaklopatica HR3000372 toĉka Morske špilje 11, Ostalo: oĉuvati


Zaţablje

Sva naselja Delta Neretve HR5000031 3567,8










4,6,7,8,10,11,22,23,28,30,

1

00,101,102,103,107,109,1

1

9,5000,6000, Ostalo:






Bijeli Vir Izvor Bijeli Vir HR2000750 toĉka Špiljska kongerija, Congeria kusceri 6000

Mlinište

Izvor-špilja kod

kapele Sv.

Mihovila

HR2000752 toĉka Špiljska kongerija, Congeria kusceri 6000


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 109 od 116


PODRUČJA

POVRŠINA


Špilja na Maloj

Ţabi HR2000158 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Vidonje Jama na Maloj

Ţabi HR2000049 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000

Ţupa

dubrovaĉka

Grbavac Golubov kamen -

Brgat HR2000527 toĉka Makija velike resike i kapinike 17

Petraĉa Špilja kod

Brašine-Petraĉe HR2000136 toĉka Endemiĉne svojte; Kraške špilje i jame 6000




Stranica 110 od 116

7. DODATCI

7.1. POPIS LITERATURE

- Izmjene i dopune prostornog plana ureĊenja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni

glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 7/10

- Prostorni plan ureĊenja Općine Konavle-Sluţbeni glasnik Općine Konavle 9/07

- Peljar I – Jadransko more – istoĉna obala, HHI

- OGP Risk Assessment Data Directory Report No. 434 – listopad, 2010.

- Technical Appendix B4 Marine Spill Primary Risk Assessment Environmental Risk Solutions Pty

Ltd ACN 071 462 247 ABN 54 071 462 247, travanj, 2004.

- Anderson, C.M., La Belle, R.P., Estimated Occurence Rates for Analyses of Accidental Oi! Spills

on the US Outer Contintinental Shell, Oi! and Chemical Pollution, 1990.

- Anderson, C.M., La Belle, R.P., Comparative Occurence Rates for Offshore Oil Spills. Spill

Science & Technology Bulletin, 1994.

- Anderson, C.M., La Belle, R.P., Update of Comparative Occurence Rates for OffshoreOil Spills.

Spill Science & Technology Bulletin, 2000.

- „Studija sigurnosti plovidbe i opterećenja plovnog puta u gruškom zaljevu te simulacija sigurnosnih uvjeta sukladno planovima razvoja i izgradnje novih sadrţaja u zaljevu“, Sveuĉilište u Dubrovniku, Pomorski odjel, Oţujak 2008.

- „Maritimna studija mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka putniĉkih i ro-ro

putniĉkih brodova u luci Gruţ“;Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2007 - “Elaborat sigurnost plovidbe u gruškom akvatoriju”; Conmar d.o.o. Split, sijeĉanj 2007


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 111 od 116

7.2. POPIS PRIMIJENJENIH ZAKONA

Strategija upravljanja vodama (NN 91/08)

Drţavni plan za zaštitu voda (NN 8/99)

Plan intervencija kod iznenadnog oneĉišćenja mora (NN 92/08)

Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07)

Zakon o vodama (NN 153/09)

Pomorski zakonik (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11)

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06)

Zakon o hrvatskom registru brodova (NN 81/96)

Uredba o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08)

Uredba o uvjetima koji moraju udovoljavati luke (NN 110/04)

Uredba o odreĊivanju luka otvorenih za meĊunarodni promet (NN 8/06)

Uredba o odreĊivanju luka otvorenih za meĊunarodni promet (NN 8/06)

Pravilnik o mjestima zakloništa (NN 3/08)

Zakon o potvrĊivanju sporazuma o subregionalnom planu intervencija za sprjeĉavanje,

spremnost za i reagiranje na iznenadna oneĉišćenja Jadranskog mora većih razmjera (NN-

MU 7/08)

MeĊunarodna konvencija-o spreĉavanju oneĉišćenja s brodova, 1973 (London, 2.

studenoga 1973), (MARPOL Konvencija), (Sluţbeni list SFRJ: MeĊunarodni ugovori 2/85)


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 112 od 116

7.3. POPIS SLIKA I TABELA

SLIKA NAZIV IZVOR

1. Prostorni obuhvat Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije

Izmjene i dopune prostornog plana ureĊenja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 7/10

2. Intenzitet potresa za povratno razdoblje 500 godina

Grad Dubrovnik-Procjena ugroţenosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara te okoliša od katastrofa i velikih nesreća (DLS d.o.o., 2010. godine)

3. Ruţe vjetrova za Dubrovnik DHMZ

4. Uzduţni presjek dubina Jadranskog mora HHI

5. Batimetrijska karta Jadranskog mora HHI

6. Sedimentološka karta Jadranskog mora HHI

7. Modelirani porast razine mora pod utjecajem Juga

HHI

8. Izoterme srednje površinske temperature Jadrana po sezonama

HHI

9. Plovidbeni putovi na Jadranu HHI

10. Plovni putovi akvatorija Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije


11. Raspored luka otvorenih za javni promet na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije


12. Tipiĉno brodovlje u gruškom akvatoriju

Studija sigurnosti plovidbe i opterećenja plovnog puta u gruškom zaljevu te simulacija sigurnosnih uvjeta sukladno planovima razvoja i izgradnje novih sadrţaja u zaljevu

13. Struktura prekrcaja roba u 2009. godini Luka Ploĉe d.d.

14. Oneĉišćena podruĉja i promjene u ekosustavu mora nastale kao posljedica oneĉišćenja


15. Prirodna baština u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji



ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 113 od 116

TABELA NAZIV IZVOR

1. Podaci o površinama Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije

Zavod za fotogrametriju, 1998. g

2. Analiza srednjeg mjeseĉnog i godišnjeg broja dana s jakim i olujnim vjetrom za Grad Dubrovnik u razdoblju od 1981 – 2000. god

Elaborat sigurnost plovidbe u gruškom akvatoriju; Conmar d.o.o. Split

3. Broj dana s tuĉom i/ili sugradicom za podruĉje Dubrovaĉko – neretvanske ţupanije u razdoblju od 1981.-2000. godine

DHMZ

4.

Srednji i godišnji broj dana s padanjem snijega, standardna devijacija kao mjera odstupanja od srednjaka u vremenu te najveći i najmanji broj dana s padanjem snijega

DHMZ

5. Visine valova na valografu ispred luke Dubrovnik

Pomorski fakultet u Rijeci, „Maritimna studija mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka putniĉkih i ro-ro putniĉkih brodova u luci Gruţ“; Rijeka, 2007.

6. Amplitude (H) i faze (g) znaĉajnih plimnih komponenata za Luku Dubrovnik

HHI

7. Plovni putovi Izmjene i dopune prostornog plana ureĊenja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 7/10

8. Luke otvorene za javni promet lokalnog znaĉaja u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji


9. Luke posebne namjene ţupanijskog znaĉaja Izmjene i dopune prostornog plana ureĊenja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 7/10

10. Podmorske graĊevine na elektroprijenosnom sustavu


11. Zbirni rezultati ispitivanja kakvoće mora MZOPUG

12. Podaci o pomorskim nezgodama za razdoblje 1985.-2002. godine

IMO

13. Podaci vjerojatnosti prosjeĉnih koliĉina oneĉišćenja ovisno o vrsti pomorske nezgode za razdoblje od 1995.-2002. godine (svijet).

IMO

14. Lista brodova koji prevoze naftu i/ili naftne derivate s odredištem u Luci Ploĉe

Luka Ploĉe d.d.

15. Površina mrlje 24 sata poslije izlijevanja IMO

16. Klasifikacijski sustav akutne toksiĉnosti Science of The Total Environment

17. Sumarne vrijednosti akutne toksiĉnosti aromatskih spojeva

Science of The Total Environment

18. Lokacije marikulture u Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji


19. Zaštićena podruĉja u ţupaniji Izmjene i dopune prostornog plana ureĊenja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije – Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 7/10

20. Potencijalno vrijednih dijelovi prirode Predloţeni za zaštitu


21. Podruĉja Ekološke mreţe Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije



ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 114 od 116

7.4. KRATICE

ĉv. ĈVOR

dwt DEADWEIGHT TONNAGE

DZS DRŢAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

lALA THE INTERNATIONAL ASSOCIATION OF MARINE AIDS TO NAVIGATION AND LIGHTHOUSE

AUTHORITIES

IMO THE INTERNATIONAL MARITIME ORGANIZATION

ISO standard INTERNATIONAL ORGANIZATION FOR STANDARDIZATION

LIMS LLOYDS MARITIME INFORMATION SYSTEM

MARPOL MARINE POLLUTION

MRCC MARITIME RESCUE COORDINATION CENTRE

MZ MJESTO ZAKLONIŠTA

Nm NAUTIĈKA MILJA

NN NARODNE NOVINE

NN-MU NARODNE NOVINE – MEĐUNARODNI UGOVORI

NP NACIONALNI PARK

RO-RO ROLL ON/ROLL OFF BRODOVI

ZOP ZAŠTIĆENI OBALNI POJAS


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 115 od 116

8. OVLAŠTENJE


ONEČIŠĆENJA MORA


Stranica 116 od 116

Documents

Procjena rizika i osjetljivosti područja - edubrovnik.org rizika i... · procjena rizika i osjetljivosti podruČja djelovanja plana intervencija kod iznenadnih oneČiŠĆenja mora