PRIMJENA PSIHOTERAPIJE

POKRETOM I PLESOM U OSOBA S

ANKSIOZNIM POREMEĆAJEM I DEPRESIJOM

Renata Martinec, Tonĉica Šiškov,

Vedrana Kurjan Manestar, Sanela Janković Marušić

HRVATSKA UDRUGA ZA PSIHOTERAPIJU

POKRETOM I PLESOM

PSIHOTERAPIJA POKRETOM I PLESOM

Prema Ameriĉkom udruţenju za plesnu terapiju

(American Dance Therapy Association - ADTA)

ova vrsta psihoterapije se odnosi na terapijsku primjenu pokreta i plesa

u kreativnom procesu s ciljem poticanja emotivne, kognitivne, socijalne

i tjelesne integracije pojedinca.

Primjena pokreta i plesa u kulturno-povijesnom

kontekstu

• U razliĉitim kulturno-povijesnim razdobljima ples je bio vaţan dio

obreda, rituala, lijeĉenja i komunikacije.

• I u današnje vrijeme razliĉite društvene zajednice koriste pokret i ples

u posrednom ili ciljanom poticanju i podrţavanju fiziĉkog, mentalnog i

emocionalnog zdravlja.

POVIJESNI RAZVOJ PRIMJENE

PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM

• POĈETAK PRIMJENE PSIHOTERAPIJA KROZ POKRET I PLES

40-tih godina u SAD- u, nešto kasnije u Velikoj Britaniji,

da bi se od 60-tih godina poĉela koristiti kao psihoterapijski pravac.

• ZAĈETNICE:

Marian Chase

Mary Whitehouse

Marian Chase

40-tih godina u Americi u svojoj plesnoj školi primijetila je kako ples

terapeutski djeluje na njene studente, te je poĉela više istraţivati to

podruĉje. Uskoro je bila pozvana u St. Elizabet's Hospital u

Washingtonu, gdje su psihijatri takoĊer uoĉili pozitivne uĉinke koje su

njihovi pacijenti imali nakon pohaĊanja njenih radionica (uglavnom

veterani 2. svjetskog rata).

1966. godine postala je prva predsjednica Ameriĉke asocijacije za

pokret i ples u terapiji – American Dance Movement Therapy

Association (ADMTA).

Mary Whitehouse

Razvila je svoj naĉin rada kroz plesnu terapiju 50-tih godina. TakoĊer

plesaĉica, u svom radu koristila je Jungov koncept aktivne imaginacije.

Koristila je spontani pokret tijela koji je bio rezultat unutarnje senzacije

klijenta.

Kroz terapiju pokretom i plesom, klijent bi prepoznao simboliĉku

prirodu svog naĉina komuniciranja, osvijestio emocionalni i mentalni

aspekt pokreta, te mogućnost improvizacije i promjene.

Ona sama nazivala je svoj rad Pokret iz dubine.

Kasnije se prihvatio termin Autentični pokret.

PSIHOTERAPIJA POKRETOM I PLESOM

Fokus – držanje tijela (postura), tjelesne (neurovegetativne) senzacije,

obrasci kretanja, disanje, geste, mimika, mišićni tonus i dr.

Osnovne pretpostavke

tjelesni pokreti odraţavaju unutarnje psihiĉko stanje pojedinca

promjene obrazaca kretanja dovode i do promjena u

psihosocijalnom statusu

OSNOVNE TEHNIKE:

refleksija (imitacija)

zrcaljenje (mirroring)

simbolizacija tijelom (body-symbolization)

autentiĉni pokret (authentic movement)

ELEMENTI OPSERVACIJE:

Faktori kinetičke energije (effort)

Oblici tijela u prostoru

Držanje tijela (postura)

Tjelesne (neurovegetativne) senzacije

Mišićni tonus

Najčešći obrasci pokreta i kretanja (osobni profil pokreta i kretanja)

Disanje

Geste

Mimika

Kontakt očima

Odnos s članovima grupe

Korištenje prostora

LABANOVA ANALIZA STRUKTURE, PROSTORNOG ODNOSA

I IZRAŢAJNE KVALITETE POKRETA

Dvije glavne komponente pokreta:

1. KINETIĈKA ENERGIJA (effort)

2. PROSTORNA STRUKTURA (shape) - OBLICI KOJE TIJELO OPISUJE U PROSTORU

ZID VIJAK STRIJELA

KLUPKO

DEPRESIJA I ANKSIOZNI POREMEĆAJ -

IMPLIKACIJE NA

PSIHOSOCIJALNI I MOTORIĈKI STATUS

PSIHOSOCIJALNI STATUS – promjene u doţivljavanju osjetilnih

kvaliteta, smetnje koncentracije, manjak volje, misli su negativistiĉki

obojane uslijed ĉega su paţnja i doţivljavanje svijeta izmijenjeni, vigilitet

i /ili tenacitet paţnje, osjećaj iskljuĉenosti, osamljenosti, tjeskoba, strah,

bezvoljnost, nedostatak motivacije za ostvarivanjem i odrţavanjem

socijalnih kontakata, smanjena potreba za intimnošću…

MOTORIĈKI STATUS – rigidan stav i drţanje tijela; promjene u mišićnom

tonusu (hipotonija/hipertonija); smanjena snaga, fleksibilnost, okretnost

i koordinacija…

OSNOVNE ODREDNICE PRIMJENE PSIHOTERAPIJE POKRETOM I

PLESOM U OSOBA S DEPRESIJOM I ANKSIOZNIM POREMEĆAJEM

osvijestiti/osjetiti tijelo, te reducirati umor i bezvoljnost;

potaknuti osobni izriĉaj, agilnost, fleksibilnost i kontrolu tijela, te

proširiti repertoar pokreta i svijest o granicama tijela

istraţiti nove naĉine komuniciranja kroz govor tijela (istražiti

mogućnost povezivanja i komuniciranja sa samim sobom i

okolinom, kreirajući pritom novi prostor kreativnosti i uživanja);

omogućiti klijentima interakciju s osobama koje su u sliĉnoj situaciji

i potaknuti ih na aktivnost «ovdje i sada»;

podrţavati/poticati dobro raspoloţenje, uţivanje u svom tijelu i

njegovim pokretima;

razvijati interpersonalne interakcije i grupnu podršku

INTRA/INTERAKCIJSKI MODEL PRIMJENE PSIHOTERAPIJE

POKRETOM I PLESOM U OSOBA S MENTALNIM POREMEĆAJIMA

(prema Capello, P. P.)

Capello, P., P. (2009): BASCICS – An intra/interactional Model of DMT with adult Psychiatric Patient. In: The art and

science of dance movement therapy (Ed. Chaiklin, S., Wengrower, H.), Routhlidge, New York – London; pp. 77-102.

INTRA – AKCIJSKI SUSTAV

INTERAKCIJSKI SUSTAV

Stav prema tijelu

Sebstvo

Komunikacija

Interpersonalna dinamika

Slika tijela

Self-koncept Dijalog kroz pokret Terapijski savez

Tjelesne granice

Samopoštovanje

Simboliĉka ekspresija

Iskustvo grupe

Kinestetiĉka svjesnost

Autentiĉni pokret

Osjetilnost

Kreativnosty

Ritam Socijalizacija

Kretanje

Verbalizacija

PRIMJENA PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM U PACIJENATA

S ANKSIOZNIM POREMEĆAJE I DEPRESIJOM

U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI “VRAPĈE”

1.1. NAĈIN PROVOĐENJA TERAPIJSKOG PROGRAMA

Istraţivanje je provedeno u okviru Centra za Resocijalizaciju Psihijatrijske

bolnice “Vrapče” u Zagrebu.

Terapijske seanse su se odrţavale jednom tjedno, u trajanju od 60 minuta, u

poslijepodnevnom terminu (16:00- 17:00 h),u razdoblju od sedam mjeseci

(studeni 2012.- lipanj 2013.).

PonuĊeni modalitet otvorene grupe omogućavao je pacijentima dobrovoljno

prisustvovanje seansama. Grupe su bile heterogena po kronološkoj dobi (od

20 do 65 godina) i spolu, a u svakoj terapijskoj seansi varirao je i broj ĉlanova

grupe (od 5 do 15 pacijenata).

Seanse su odrţavane u dvorani veliĉine cca 80m2, koja je zadovoljavala sve

uvjete za provoĊenje terapijskih seansi u sigurnom okruţenju.

1. UZORAK ISPITANIKA

Istraţivanje je provedeno na uzorku od 37 ispitanika hospitaliziranih zbog

kroniĉne ili akutne reaktivne depresije i anksioznog poremećaja

(u pojedinih pacijenata još je bio prisutan granični poremećaj ličnosti,

posttraumatski stresni poremećaj i dr.).

2. OPIS TERAPIJSKOG PROGRAMA

Struktura terapijske seanse

1. inicijalna provjera- checking-in (verbalna i neverbalna), 5-10„

(ponekad bi se definirala tema koja bi se prorađivala u nastavku seanse)

2. zagrijavanje- warm- up 10'

(induciranje kontakta s vlastitim tijelom, provjeravanje koji su

dijelovi tijela u ravnoteži a koji ne, usmjeravanje pažnje na prostor

i grupnu dinamiku)

3. fokus na cilj seanse- movement process- 25-30„

(faza inkubacije i iluminacije)

4. evaluacija – feedback - 5'

(obrada emocionalnih i kognitivnih refleksija uz korištenje

verbalnog i neverbalnog izraza – crtež, pokret, ritam, glas…

u cilju podržavanja osvještavanja i osobnog uvida)

5. ritual zatvaranja - closing up - 5'

(opuštanje i slobodni ples - poticanje spontanosti i kreativnosti)

3. EVALUACIJA

VARIJABLE:

ZADOVOLJSTVO

TJESKOBA

TJELESNA UGODA

OPUŠTENOST

UMOR

DOŢIVLJAJ ODNOSA S ĈLANOVIMA GRUPE

Procjena je provedena na 37 pacijenata u 2 toĉke procjene

– prije i poslije terapijske seanse.

DOŢIVLJAJ TERAPIJE

DOŢIVLJAJ TERAPEUTA

Procjena je provedena nakon terapijske seanse.

4. REZULTATI

Varijable Aritmetičke Standardne t p(t) sredine devijacije ZADOVO 65.03 110.73 22.85 37.11 31.09 37.64 5.22 .000 TJESKO 59.73 44.59 -7.57 34.71 42.68 43.71 -1.49 .137 TJUGO 58.59 116.35 28.88 33.05 26.52 36.91 6.73 .000 OPUS 62.97 112.73 24.88 36.75 31.60 36.56 5.85 .000 UMOR 60.51 57.05 -1.73 38.79 43.85 45.12 -.33 .742 GRUPA 101.22 121.49 10.14 33.88 21.61 24.32 3.58 .001

4.1. STATISTIĈKA OBRADA REZULTATA

Razlike izmeĊu aritmetiĉkih sredina inicijalnog i finalnog ispitivanja

E VA L U A C I J A T E R A P I J S K O G P R O G R A M A

O D S T R A N E K O R I S N I K A

„Jedva ĉekam ĉetvrtak, kada imamo terapiju plesom. Opustim tijelo i dušu.

Bravo, cure, puno nam pomaţete. Nastavite tako samo dalje!“

„Volim ples, kao mlada sam plesala folklor. Otkako sam se razbolila,,a ima

tome više godina, više ne plešem. Terapija plesom me je vratila u mladost,

pomogla mi da osjetim opet svoje tijelo - ţivo, lagano, koje osjeća muziku i

ritam, a ne samo bol i teţinu i umor.“

„Jedva su me cure s odjela nagovorile da doĊem jednog ĉetvrtka na terapiju.

Nisam htjela. Mislila sam da meni nitko i ništa ne moţe pomoći. Ako ne

pomaţu tablete, kako će pomoći nekakav ples. Ali, dogodilo se ĉudo. U

društvu, kao da je moje tijelo oţivjelo! Umor je nestao. Osjećala sam se

mlaĊom! Po prvi puta nakon puno mjeseci zaspala sam prirodno, bez tableta,

ĉvrstim, okrepljujućim snom.“

„Hvala vam, djevojke! Dragocjeno mi je to što dobijemo i podijelimo jedni s

drugima ĉetvrtkom popodne! Uljepšate mi dan!“

„Volim dolaziti na terapiju plesom. Kada stojimo u krugu, jedni s drugima,

drţeći se za ruke, osjećam se jaĉom i snaţnijom. Dok plešemo i krećemo se,

problemi i umor kao da pobjegnu iz naše dvorane.“

5. ZAKLJUĈAK:

Na osnovi dobivenih vrijednosti za kontrolirane varijable,

moţe se zakljuĉiti da

medij pokreta i plesa,

uz dodatne tjelesne, glazbene i imaginativne stimulacije,

moţe imati pozitivan utjecaj na:

induciranje pozitivnog raspoloţenja, vitalnosti i tjelesnog doţivljaja

smanjenje psihofiziĉke napetosti

podrţavanje osobnog izraţavanja

poticanje povjerenja, kreativnosti, komunikacije

Hvala na pažnji!