The Verbal behavior approach - How to Teach Children with Autism and Related Disorders.

(Barbera, Rassmunsen)

Verbalno ponaanje - kako poduavati djecu s autizmom i drugim razvojnim potekoamaVB pristup se temelji na istraivanjima u okviru Primjenjene analize ponaanja, ali takoer uzima u obzir djetetovu sposobnost upotrebe jezika na funkcionalan nain. VB pristup je namjenjen pouavanju razliitih vjetina, a najvanije jezinih vjetina kod djece s autizmom i drugim razvojnim potekoama. Jezik se tretira kao ponaanje koje se moe oblikovati i potkrijepiti s tim da se panja poklanja ne samo onome to dijete govori ve i nainu na koji koristi jezik.Ovaj pristup je proizaao iz osnovnih principa ABA terapije, unazad 10-15 godina i ukljuuje Skinnerovu analizu koju je predstavio u knjizi Verbal behavior (1957). Autori J. Michaels i M. Sundberg su prvi poeli primjenjivati koncepte Skinnerove teorije u uenju jezika kod djece s razliitim razvojnim potekoama. 1998. godine izdali su knjigu Teaching language to children with autism and other developmental disabilities i Assessment of basic language and learning skills (ABBLS). ABBLS se moe koristiti kao kurikulum, procjena i orue za praenje razvoja razliitih vjetina.

Unutar Lovaasovog pristupa koristi se najee metoda DTT (discrete trail teaching) gdje se prezentira zahtjev, dijete daje odgovor te nakon toga slijedi posljedica. Instruktor moe rei Dodorni nos, i ako dijete dodorne svoj nos nagraen je s potkrepljivaem kojeg preferira.VB ukljuuje sve oblike komunikacije kao to su pokazivanje, znakovni jezik, upotreba gesti, a ne samo govor. Takoer ukljuuje i komunikaciju u obliku tantruma. Takoer koristi se kod djece koja su neverbalna i kod djece koja posjeduju odreene jezine vjetine.

Vrlo esto ovaj pristup dovodi do smanjenja nepoeljnih ponaanja (tantrumi) zato to zapoinje s procjenom onoga to dijete voli i koristi te aktivnosti ili objekte (potkrepljivae, zato to potkrepljuju poeljna ponaanja) da bi motivirali dijete da savladava aktivnosti i vjetine te bi poeo s procesom uenja. Nakon to su identificirani potkrepljivai, centralna tema ovog pristupa je nauiti dijete kako da koristi specifine zahtjeve. Skinner koristi termin mand (zahtjev) i on ini osnovicu u VB pristupu.

Nakon to su potkrepljivai spremni, instruktor poinje s procesom uenja. Zbog toga to je ovaj prisup jako usmjeren na dijete vrlo je vano da se instruktor okrui s djetetovim potkrepljivaima (stvarima koje dijete najvie voli) i daje ih djetetu bez da zahtijeva neto od njega. Tako e dijete nauiti da asocira odraslu osobu kao osobu koja daje pozitivne stvari umjesto kao osobu koja zahtijeva neto od djeteta. Uparivanje stola, instruktora, radnog prostora i materijala s djetetovim potkrepljivaima je klju u zapoinjanju ovog pristupa. Cilj je da dijete samoinicijativno dolazi do instruktora i radnog prostora ili stola. U VB pristupu dijete e vrlo brzo poeti dobivati stvari i ubrzo e se od njega poeti i zahtijevati da trai stvari (koristei se jezikom ili znakovnim jezikom). Ubrzo kroz sistematsko programiranje, dijete e poeti zahtijevati stvari koje nisu na stolu, ili na vidiku, koristei jezik, znakovni jezik ili sliice. Nakon to dijete odgovara na potkrepljivae i trai odnosno zahtijeva par stvari ili zahtijeva, polako e se uvoditi poduavanje drugih vjetina.Jedna od najvanijih razlika izmeu VB i Lovaasovog pristupa je u tome to se u VB jezik smatra ponaanjem koje se moe nauiti te se svaka funkcija rijei se ui eksplicitno. Npr. razliite funkcije rijei lopta e se nauiti koristei govor ili znakovni jezik. Dijete e nauiti da trai loptu kad je eli, da imenuje loptu na slici, da ponovi rije lopta nakon to je kae terapeut ili roditelj i na kraju da odgovara napitanja o lopti.

U Lovaasovom pristupu ekspresivni jezik se smatra kognitivnim konceptom i nije direktno poduavan u poetku kod neverbalne djece. Vrlo esto neberbalnoj djeci u poetku nije dan drugi nain komuniciranja. Nakon odreenog vremena se ukljuuju alternativni naini komuniciranja, kao npr. Pecs. U VB pristupu se jezik ne klasificira u smislu receptivnog ili ekspresivnog.

Takoer, ako je dijete neverbalno, odmah se kree poduavanju alternativnog komunikacijskog sredstva (najee znakovnog jezika) da bi mogao komunicirati svoje elje i potrebe. Kao to je prije navedeno sposobnost zahtijevanja bi trebala biti prvi cilj u ovom programu. Iako je ovaj pristup u osnovi bihevioristiki i koristi osnovne koncepte primjenjene analize ponaanja, omoguava se djetetu da vodi proces uenja kroz ono to njega motivira. Djetetove komunikativne sposobnosti su razbijene u manje funkcionalne jedinice tako da je jednostavnije procijeniti govor i napraviti plan rada. Jezik i ponaanje se gledaju simultano, kao dvije strane istog novia. Uz poduavanje zahtijeva i drugih vjetina u prirodnom okruenju dijete e poeti provoditi veliki dio vremena za stolom. VB koristi DTT (discrete trial teaching), ali kombinira prednosti oba pristupa. Omoguava rad s djetetom ne samo u kui ve i u ostalim okruenjima. Svatko tko radi s djetetom koristi iste kriterije, iste motivatore i ima na umu iste ciljeve. Zbog toga dijete napreduje. Takoer ovaj pristup ima metodu dokumentiranja i procjene djetetovog napretka tako da bi se uoilo kada treba promijeniti cilj uenja da bi dijete ostalo motivirano.Osnove ABA terapije

Dijeca koriste svoje ponaanje kao oblik komunikacije. Nakon to se uspije nauiti njihov jezik mogu se koristiti strategije koje e omoguiti smanjenje nepoeljnih ponaanja i poveanje poeljnjih ponaanja.

Prije nego to se zapone rad s djetetom potrebno je razumijeti funkciju ponaanja kod djeteta. to nam ono pokuava rei? Nakon to se razumije funkcija moe se krenuti na promjenu tog ponaanja. Zapoinje se raditi s djetetom u okruenju u kojem se ne postavljaju nikakvi zahtijevi pred njega i sve njegove potrebe su zadovoljene. Ali taj period ne traje dugo. Ako dijete uiva u igricama na kompjuteru najbolje je krenuti od toga te polako uvoditi zahtjeve. Osim to je vano znati kada se odreeno nepoeljno ponaanje javlja vano je i znati u kojim situacijama se ono ne javlja da bi se zapoelo. injenica je da djeca koriste ponaanje kao jezik i dok se ne razumijemo njihovo ponaanje, oni nee koristiti nae.

Uzmimo na primjer grienje. Ako vae dijete koristi takvo ponaanje vano je znati zato. to dobiva od takvog ponanja. Ponekad dijete moe ugristi osobu zato to eli neto, ali nema nain na koji bi to komuniciralo. Ili dijete moe koristiti takva ponaanja da bi izbjeglo odreene situacija ili zahtjeve. Znai isto ponaanje moe imati dvije funkcije. Jedna je da bi se dobilo neto, a druga da bi se pobjeglo od neega to dijete ne eli. Svako od tih ponaanja e se tretirati na razliiti nain. To je vano jer ako dijete koristei takvo ponaanje bude stavljeno u time-out na npr. dvije minute ono je postiglo svoj cilj, ne mora izvriti zadatak koji ne eli. I ako dijete zavri zadatak, takvim ponaanjem je dobio na odgodi zavravanja zadatka to opet predstavlja potkrepljiva za takvo ponaanja. Zbog toga e se takvo ponaanje nastaviti koristiti jer dijete dobiva ono to eli.Zakoni ponaanja su pouzdani: ponaanje koje je potkrepljeno ili nagraeno e se ee javljati, ako se nakon odreenog ponaanja dijete kazni ili ne dobije svoj potkrepljiva takvo ponaanje e se javljati rjee. Kada se radi o ozbiljnijim ponaanjima u kojima dijete moe ozljediti sebe ili druge vano je potraiti pomo iskusnog bihevioralnog terapeuta. U sluaju manje ozbiljnih ponaanja, procjenu i plan rada, odnosno koritenje bihevioralnih strategija vrlo brzo mogu usvojiti i koristiti roditelji djeteta.

Abc primjenjene analize ponaanjaSvako ponaanje se sastoji od tri dijela.

Prvo je antecendent (predhodnik) koji se javlja prije odreenog ponaanja. Npr. kaete djetetu da objesi svoj kaput.

Ponaanje (behaviour) je ono to slijedi nakon antecedenta. Nakon to ste rekli djetetu da objesi svoj kaput on se baca na pod i odbija.

Posljedica (consequence) djetetovog ponaanja je da vi objesite njegov kaput te ga stavite u time-out na par minuta.

Posljedica je ono to e najvjerovatnije odrediti kako e dijete reagirati na sline antecedente u drugim situacijama. Nakon to je njegovo ponaanje bilo potkrepljeno time da je izbjegao ono to nije elio, ostvario je svoj cilj.

Primjenjena analiza ponaanja je definirana kao znanost iz koje su izvedene procedure na temelju principa ponaanja i sistematino primjenjeni da bi se poboljalo socijalno poeljno ponaanje. Ukratko, ABA je znanost o promjeni ponaanja.

Svatko do nas koristi gore navedena tri principa svakodnevno. Ona ponaanja koja nam donose odreene nagrade, ugodu i sl. emo koristiti ee nego ponaanja nakon kojih slijede negativne posljedice ili kazna.

Antecedent je uvijek ono to predhodi ponaanju ili se javlja neposredno prije njega. Ponaanje moe biti pozitivno ili negativno. Posljedice takoer mogu biti pozitivne ili negativne

U ovom pristupu takoer je vano da se prikupe podaci o djetetovom ponaanju. Moe se izabrati odreeno nepoeljno ponaanje (vritanje, udaranje, tipanje), te se izbroji koliko se to ponaanje javlja puta dnevno. Osim toga vano je i odrediti funkciju takvog ponaanja. Da bi se to uinilo moe se uzeti komad papira i napraviti est kolumni. U prvoj kolumni zabiljei se vrijeme i mjesto javljanja ponaanja. U drugoj kolumni se napie situacija ili okruenje u kojoj se ponaanje javilo. Sljedee se upie antecedent, odnosno ono to je predhodilo takvom ponaanju. Nakon toga se u petoj koluni upie ponaanje, koje treba biti opisano vrlo specifino (dijete je udarilo nogom drugo dijete i sl.). Zatim se upie koja je posljedica slijedila takvo ponaanje (takoer u vrlo specifinim terminima). Nakon toga se odreuje funkcija ponaanja na temelju predhodnih informacija.

Odreivanje funkcije ponaanja

Iako se ini zahtijevno, biljeiti ponaanje je jedan od najboljih naina kako bi se ustanovilo to je potaknulo djetetovo ponaanje i zbog kojeg razloga se ono koristi. Biljeenje je najbolje provesti kroz tri dana da bi se sakupilo dovoljno informacija za uvoenje strategija za mijenjanje takvog ponaanja. Ponekad ne moete uoiti jasno to je predhodilo djetetovom nepoeljnom ponaanju. Dijete je moda imalo ispad, a da tome nije predhodio nikakav zahtijev. U tom sluaju je vano da se eliminiraju mogui medicinski problemi koji bi mogli potaknuti takvo ponaanje.Djece s autizmom i ljudi openito posjeduju tri osnovne funkcije ponaanja: da bi dobili neto, da bi izbjegli neto, ili jednostavno da dobiju potreban senzorni input. Ono ponaanje koje se javlja da bi se neto dobilo (nekakav predmet ili panju) je npr. bacanje na pod i pla ako dijete ne dobije eljenu igraku ili slatki u trgovini. Takvo ponaanje je namjenjeno da bi se dobila panja roditelja i predmet koji eli. Ovaj tip ponaanja se opisuje s obzirom na svoju funkciju kao socijalno posredovano pozitivno potkrepljivanje (druge osobe su ukljuene i dijete eli neto dobiti to slui kao potkrepljiva takvom ponaanju). Moete zapaziti da se isto ponaanje moe koristiti da bi se dobila panja ili da bi se neto izbjeglo. Za svako od tih ponaanja e se trebati upotrijebiti drugaija strategija. Termin koji opisuje ponaanje kojim se neto eli izbjei se naziva socijalno posredovano negativno potkrepljivanje (ukljuene su druge osobe, ali potkrepljenje koje dijete trai je da odrasla osoba neto makne ili odustane od nekog zahtijeva).Trea funkcija nepoeljog ponaanja je senzorna stimulacija. Dijete se moe gristi jer trai senzorni input. Takva ponaanja se nazivaju automatski potkrepljivai jer se najee javljaju kada je dijete samo ili kada nitko nije u kontaktu ili ne pokuava biti u kontaktu s djetetom. Takva ponaanja se javljaju u razliitim situacijama, te je zbog toga teko odrediti njihovu funkciju. Dijete se moe juljati, udarati glavom o zid ili proizvoditi odreeni zvuk.

Za svaku razliitu funkciju ponaanja se razvija strategija. Sva ponaanja kojim dijete trai panju e se tretirati na odreeni nain, dok e se ponaanja koja su namjenjena izbjegavanju neega tretirati drugaije. I na kraju ponaanja koja su voena traenjem senzornih inputa e se tetirati drugaije.

Zapravo je potrebno samo koristiti tri strategije da bi se utjecalo na ponaanje djeteta.

Svaku od tri funkcije se moe tretirati s dva naina. Prvo potrebno je pronai strategiju da bi se ponaanja prevenirala i/ili zamjenila.Najee kada se javljaju nepoeljna ponaanja zahtjevi postavljeni pred dijete su previsoki i/ili je snaga potkrepljivaa premala. Dijete treba biti sretno i zadovoljno u radu s odraslom osobom prije nego to se pred njega stavljaju bilo kakvi zahtjevi. Na poetku, zahtjevi e biti vrlo jednostavni da se ni ne primjeuju. Zahtjevi (koji e biti potkrepljeni kada se izvre) mogu biti jednostavni kao oblaenje cipela ili sjedanje u auto i sl. Ako uvidite da se javlja nepoeljno ponaanje razmislite o tome kako biste ga mogli prevenirati. Jednostavno reeno, ili e morati smanjiti vae zahtijeve ili poveati vrijednost potkrepljivaa.

Tretiranje ponaanja koja imaju funkciju dobivanja panje ili pristupa eljenim stvarimaPreveniranje/zamjenjivanje ponaanja koja imaju funkciju dobivanja panje

Ako dijete iskazuje nepoeljna ponaanja jer eli neto dobiti (npr. slatkie u trgovini) vano je da se takvo ponaanje prevenira. Osigurajte da dijete dobije dovoljno panje dok ste s njim ili da dobije odreeni slatki dok ste u kupovini. Tada e njegova potreba biti zadovoljena. Takoer vano ga je pohvaljivati za dobro ponaanje. Uenje zamjenskom ponaanja za nepoeljno ponaanje s funkcijom dobivanja panje ili stvari je takoer preventivni korak. Najbolji nain za to je da se dijete naui kako da trai stvari. S obzirom da je zahtijevanje stvari (manding) vrlo vaan aspekt ovog pristupa jo e se detaljnije o njemu govoriti u sljedeim poglavljima. Moete pomoi djetetu da komunicira koristei geste ili pokazivanjem prstom. Vrlo je vano da dijete ne dobije potkrepljiva kao odgovor na pla ili neko drugo ponaanje koje je nepoeljno.to uiniti kada se nepoeljno ponaanje javi?

Ako se ponaanje nije uspjelo prevenirati i dijete ispoljava nepoeljno ponaanje npr. ispred police s slatkiima, nemojte dati djetetu potkrepljiva. Ono moe dobiti ono to eli, ali samo ako ne ispoljava takvo ponaanje. Taj vaan korak morate nauiti svoje dijete. Stanite pred dijete i recite Ivane, budi tiho i napravite signal stavljajui prste na usne. Tada brojite od jedan do pet. Tada tek dajte djetetu ono to eli. Ako je dijete bilo tiho pet sekundi moete mu dati potkrepljiva, ali ako nije ponite opet brojiti. To ui dijete da ako se baca ili vriti nee dobiti ono to eli, ali ako pita na pristojan nain odnosno komunicira e dobiti. Ova tehnika se zove broji i zahtijevaj procedura od dr. Carbonea. Vano je da se ova tehnika prvo isproba s nepoeljnim ponaanjima kod kue jer ako dijete nastavi vritati teko mu je ne dopustiti da dobije ono to eli u punoj trgovini. Takoer druge osobe s kojima je vae dijete u kontaktu trebaju koristiti isti princip. Ako je ovakvo ponaanje esto donijelo djetetu ono to eli trebati e due vrijeme i strpljenje da bi se ono promijenilo.Tehnika time-out nije preporuljiva za djecu s autizmom i drugim razvojnim potekoama. Za vrijeme time-outa oni nee nauiti to su pogreno uinili i koje ponaanje je prihvatljivo. Uvijek imajte na umu da odreena stvar slui kao potkrepljiva ako dovodi do poveavanja uestalosti takvog ponaanja.

Ako se time-out i koristi treba se koristiti samo u sluaju ponaanja koja imaju funkciju dobivanja panje. Ako se koriste za ponaanja kojima dijete eli neto izbjei, onda nee djelovati. Takoer time-out bi trebao biti vrlo kratak. Ako koristite ovu metodu biljeite kada te koliko puta odnosno da li je dolo do smanjenja u takvom ponaanju ili poveanju. Broji i zahtijevaj je prikladnija metoda jer se istovremeno ui dijete da nepoeljim ponaanjem nee dobiti to ele te ue kako koristiti zahtijev.

Ako dijete trai neto to ne moe dobiti onda ova metoda nee djelovati. Zbog toga je prevencija vana. Ako dijete eli neto na to je alergino treba mu ponuditi neto drugo to voli. Ako dijete i dalje nastavlja s nepoeljnim ponaanjima najbolje je ignorirati takvo ponaanje. U nekim sluajevima ponaanje eskalira, tada bi trebalo pokuati smiriti djete da sjedne u miru i ponuditi mu drugu aktivnost koju zaista voli. Ali opet treba ekati pet sekundi nakon to mu se to omogui. Nepoeljna ponaanja se vrlo lako generaliziraju ako dijete putem njih dolazi do svog cilja. Vano je zbog toga odvojiti nepoeljno ponaanje od poeljnog za najmanje pet sekundi. Ako se kod djeteta iznenada javi vea frekvencija nepoeljnog ponaanja najvjerovatnije je takvo ponaanje potkrepljeno od strane druge osobe.

Tretiranje ponaanja s funkcijom izbjegavanja

Preveniranje i/ili zamjena ponaanja

Ako dijete pokazuje puno ponaanja kojima je funkcija izbjegavanje, razmislite o nainu na koji bi mogli poveati vrijednost potkrepljivaa osoba, radnog prostora, uionice. Donijeti dvd player s omiljenim crtiem, slatki ili omiljenu igraku u radni prostor je prvi korak u uparivanju tog prostora s pokrepljivaima. Znai, potkrepljivai bi trebali biti na stolu prije nego to se jave nepoeljna ponaanja. Nemojte zvati dijete u radni prostor, ve jednostavno pustite njegov omiljeni crti. Kada dou do vas pustite ga da gleda crti, ubacujui koji rije o crtiu ili sl. Uparite vlastiti glas s crtiem koje dijete voli. To je jedan od naina prevencije nepoeljnih ponaanja.

Ako dijete izbjegava aktivnosti i zadatke s vama, smanjite zahtijeve koje mu postavljate da bi prevenirali nepoeljna ponaanja.

Ako dijete npr. pone plakati kada mu date da sloi puzzle sljedei put sloite vi sve osim zadnjeg dijela. Dijete treba uiti i biti s vama s zadovoljstvom i vano je ne stavljati prevelike zahtijeve odjedanput na njega. Zadatke uvodite vrlo polagano tako da dijete ne osjea da neto izvrava na va zahtjev i neto radi. Takoer jedna od strategija je nauiti dijete da komunicira s nama ako mu je potreban odmor ili pauza ili ako mu je posao preteak.U VB pristupu se pauze u radu esto koriste zato to elimo da dijete eli biti s nama i raditi neto.

to uiniti kada se javi ponaanje s ciljem izbjegavanja?

Najee se za vrijeme rada s djetetom nepoeljno ponaanje javlja ako potkrepljivai nisu dovoljno vrijedni za dijete ili ako je zadatak za njega preteak. Ako se ponaanje i dalje nastavi nakon to ste smanjili zahtjeve ponovite zahtjev i pomognite djetetu da ga uini. Kada god je mogue davajte zahtjeve djetetu koje moe izvriti. Umjesto da mu kaete reci pa-pa, recite mahni pa-pa. Na taj nain mu vrlo lako moete pomoi da izvri zahtjev i da dobije potkrepljenje ili nagradu. Pomaganje djetetu da izvri odreenu radnju se naziva poticanje prompting. U samom poetku rada vano je da dajete zahtjeve koje djete moe napraviti uz vau pomo. Openito govorei, upute poput ubaci puzzlu, lupi rukama su zadaci koji se lako mogu voditi od strane odrasle osobe da se djetetu pomogne. Rei djetetu da kae neto, pogotovo ako nema potrebne jezine vjetine je zadatak koji je za njega nemugu.

Mnog djeca na spektru imaju obje funkcije istovremeno. Dijete moe imati potekoa u prijelazu sa stvari ili aktivnosti u kojima uiva na dio koji ne voli raditi. Vano je pripremiti dijete za taj prijelaz s jedne aktivnosti na drugu. Nemojte naprasno prekidati ono to voli (npr. crti). Umjesto toga elite potkrepljiva dovesti u prostor u kojem dijete radi tako da polako ubacujete zahtjeve dok ne iskljuite crti ili maknete omiljenu igraki. Ovaj proces e nauiti dijete da ono moe dati potkrepljiva, jer e on opet biti ponuen u kratkim razmacima za vrijeme rjeavanja zadataka.

Tretiranje ponaanja s funkcijom traenja senzornih inputa

Preveniranje i/ili zamjena nepoeljnih ponaanja

Ponaanja kojima dijete trai odreeni senzorni input (ljuljanje, skakanje, tranje, sisanje palca) su vrlo esta kod djece na spektru. Najee se javljaju ako dijete nije stimulirano od strane svoje okoline ili osoba u njoj. Stalna ukljuenost s djetetom je iscrpljujua i vrlo esto neizvediva. U vrtiu ili koli osobe ne mogu biti u stalnom kontaktu jedan na jedan s djetetom. Da bi se takva ponaanja prevenirala treba paljivo urediti okolinu u kojoj dijete boravi. Moete staviti igrake koje su namjenjene davanju jaeg i intenzivnijeg senzornog inputa. Da bi se takva ponaanja zamijenila traite znakove koje podraaje vae dijete trai. Ako se ljulja naprijed-nazad kada nije ukljuen pokuajte koristiti stolicu za ljuljanje ili neto slino.to uiniti kada se nepoeljna ponaanja jave?

Ako se ponaanje javi, pogotovo u blaem obliku, moete ga ignorirati. Jedna opcija je priekati da dijete bude mirno par sekundi, pristupiti mu i uvesti ga u drugu aktivnost. Za ozbiljnija ponaanja, poput udaranja glavom o pod, moete fiziki blokirati dijete. Ako su ponaanja izrazio jaka i esto se javljaju tada bi trebalo potraiti pomo iskusnog bihevioralnog terapeuta.

Na samom poetku rada prikupite podatke koji su vam potrebni. Znai biljeite kada se nepoeljna ponaanja javljaju, u kojim situacijama. Nakon toga odredite antecedente i posljedice takvih ponaanja da bi mogli osmisliti najbolju strategiju i plan. Izuzetno je vano da sve osobe u djetetovoj okolini postupaju na isti nain kada se radi o javljanju nepoeljnih ponaanja. Vrlo esto kada se poinje raditi na njima, nepoeljna ponaanja eskaliraju prije nego to se uspostavi kontrola nad njima. Nakon to se to uini dijete e napokon moi uiti i usvajati nove vjetine, a najvanija je ona: Kako komunicirati jezikom, a ne nepoeljnim ponaanjem.

PROCJENA DJETETAU procjeni jezinih vjetina veina logopeda i srodnih struka opisuje ga kroz termin ekspresivni (sposobnost uporabe govora) i receptivni (razumijevanje govora). U VB pristupu jezik se klasificira u jo manje jedinice da bi se razumjele djeje vjetine te odredilo na kojima se treba raditi, ali odvojeno jedna od druge. Procjena sposobnosti je najvaniji prvi korak da bi se tono odredilo gdje i od kojih vjetina krenuti da bi se osiguralo da se osnovne odnosno temeljne vjetine usvoje.Skinner navodi da je jezik naueno ponaanje koje je pod utjecajem okolinskih varijabli kao to su motivacija, potkrepljenje i antecendenti. U razvoju govora roditelji vrlo rano nagrauju svoju djecu na razliite naine kada oni poinju progovarati. Pogotovo je to naglaeno ako beba poinje koristiti slogove ma ili ta.Na isti nain djeca s potekoama u razvoju usvajaju jezik, ali je potrebno puno vie potkrepljenja jer je njihov razvoj jezika sporiji.

U procjeni osim pitanja da li vae dijete govori, vano je i vidjeti na koji nain koristi rijei koje posjeduje. Sama informacija koja opisuje da dijete posjeduje ekspresivne vjetine na razini 2-godinjeg djeteta, a receptivne na razini 4-godinjeg djeteta nam ne daje dovoljno informacija.

VB terapeut trai vie informacija o funkciji djejeg jezika. Kako se koriste rijei koje djete posjeduje? Koliko ih esto koristi? Kada ih koristi?Jezik se klasificira u manje jedinice koje ukljuuju zahtjeve (mand), imenovanje (tact), eholaliju (echoic), intraverbalne vjetine (intraverbal) i spontani govor.

Procjena koritenja zahtjeva (mading skills)

Prvo pitanje koje postavljam roditeljima je: kako vam, odnosno na koji nain dijete daje na znanje da neto eli ili treba? Odnosno kako dijete postavlja zahtjeve. Postavljanje zahtjeva je vrlo vano jer prije njega uvijek slijedi motivacija, a zavrava s dobivanjem neega to dijete eli.

Znanstveno govorei, rije nije zahtjev ako prije njega nema motivacije. Ako djete eli slatkie, on e ih traiti ili zahtjevati. Skinner navodi da je motivacija esto odreena deprivacijom ili zasienjem. Ako dijete voli npr. ips i zahtijeva ga na odreeni prihvatljiv nain, nakon odreene koliine doi e do zasienja i nakon toga e moda izvriti zahtjev za vodom. Ako je dijete potkrepljeno nakon to izrazi zahtjev, moe se oekivati da e se takvo ponaanje ee javljati. Takoer to je jednostavniji nain da bi se dolo do onoga to dijete eli, umjesto nepoeljnih ponaanja.Pri procjeni vjetine koritenja zahtjeva, najbolje je da razmislite o neemu to nije na vidiku djetetu trenutno, a ono ga trai bez vaeg voenja. Kod mlae djece ove vjetine su esto nedovoljno razvijene pogotovo za stvari koje im nisu u videokrugu. Potrebno je zapisati koliko puta djete izraava zahtjev za stvari koje nisu u njegovom videokrugu. Nakon toga skupite djetetove omiljene igrake ili hranu. Prezentirajte djetetu komadi npr. okolade da vidite da li e je uzeti. Tada znate da postoji visoka razina motivacije za njom. Ako dijete uzme komad okolade, uzmite drugi komad drite ga da ga dijete vidi te priekajte pet sekundi da vidite da li e ga zahtijevati (govorom ili znakovnim jezikom). Ako to dijete uini treba zabiljeiti zahtjev u prisutnosti objekta. Ako dijete u tih pet sekundi ne pokae zahtjev, prezentirajte mu verbalni ili znakovni model tri puta, s jednom sekundom razmaka (okolada-jedna sekunda, okolada-jedna sekunda, okolada). Kada govorite te tri rijei pribliite mu je. Ako dijete kae okolada to se opisuje kao zahtjev uz model. Nastavite dalje da bi ispitali djetetove vjetine izraavanja zahtjeva.Procjena vjetina imenovanja

Imenovanje (tact) je sljedei verbalni operant. Kada neto vidite, ujete, miriite, osjeate, komunicirate putem imenovanja tog objekta ili ga opisujete. Nakon to je dijete usvojilo vjetinu zahtijevanja za par stvari, moete krenuti s uenjem imenovanja. Jedan od najboljih naina da upoznate vae dijete s ovim konceptom je da fotografirate njegove omiljene stvari, igrake i traite od njega da ih imenuje. Ne preporua se koritenje stvarnih objekata da ne bi dolo do zabune izmeu zahtjeva i imenovanja. Nakon to prezentirate odreenu stvar pitajte dijete to je to. Ako vae dijete ima razvijenu sposobnost imenovanja stvari i dalje zabiljeite makar se radilo i o stotinu stvari. A ako su te vjetine nerazvijene, moete stati nakon prezentiranja deset objekata ili stvari.

Procjena vjetina eholalije

Ovaj operant ukljuuje ponavljanje onoga to druga osoba kae. Kod neurotipine djece sposobnost eholalije je vana za njihovo uenje. Ako dijete na spektru posjeduje odreene rijei u vokabularu, ali nema sposobnost eholalije to moe utjecati na njegov jezini razvoj. Neka djeca imaju razvijenu sposobnost odgoene eholalije, ali neposredne ne.

Kod procjene ove vjetine, osigurajte da nema prisutnih materijala, igraaka i sl. oko vas. Recite na poetku Reci ba ili Reci ma. Ako djete ima sposobnost ponavljanja jednostavnih glasova, krenite na jednostavnije rijei, a zatim na tee rijei ili fraze.Ono to je vano napomenuti da je antecedent u ovom sluaju neije drugo verbalno ponaanje, a ponaanje koje je oekivano je ponavljanje rijei ili fraza koje je netko drugi rekao. Ono moe biti neposredno ili odgoeno. Uspostavljanje kontrole na eholalijom je jo jedan vaan korak, jer on otvara put prema razvoju jezika i mogunosti uenja. Neka djeca na spektru ne posjeduju ovu vjetinu, dok druga djeca mogu ponoviti fraze ili cijele reenice.

Procjena intraverbalnih vjetina

Intraverbalni operant ukljuuje sposobnost odgovaranja na pitanja i vaan je korak ka razvoju konverzacijskih vjetina. Takoer te vjetine ukljuuju mogunost nadopunjavanja reenica. To moete procjeniti koristei neku poznatu pjesmicu, ostavljajui zadnju rije djetetu da je izgovori. Ako dijete pokazuje tu sposobnost sljedei korak je da se procjeni da li moe nadopuniti odreene fraze iz svakodnevnog ivota. Npr. moete rei Spava u .............., Pije iz ........... Potrebno je da djeca usvoje ove sposobnosti prije nego to budu uspjeni u kompleksnijim zadacima kao to je npr. pitanje to leti na nebu?, Nabroji tri boje?.

Procjena ekspresivnog jezika, jakih i slabijih stranaPrva etiri verbalna operanta, zahtjev, imenovanje, eholalija i intraverbalne vjetine ine tzv. ekspresivni jezik. Najee djeca imaju neujednaeni profil tih vjetina. Neka djeca su izuzetno jaka u operantu imenovanja ili eholalije, ali nemaju razvijenu vjetinu zahtijevanja ili intraverbalne vjetine. Osim to je vano uoiti gdje su djetetove slabosti, vano je znati u kojim podrujima su njegove jae strane.Pri ovoj procjeni ako dijete naprimjer na va zahtjev da kae okolada, slatki ili neto drugo priblino izgovori rije on ipak posjeduje vjetinu izraavanja zahtjeva. Takvo ponaanje je vano potkrijepiti i modelirati nakon toga ispravan nain izgovora rijei.

Takoer procjenite i koliko vae dijete govori, iako se radi o nerazumljivom govoru. U njegovom prirodnom okruenju tijekom pola sata ili sat vremena izbrojite koliko glasova ili rijei ono koristi.PROCJENA NEVERBALNIH OPERANATA

Neverbalni operanti kako se nazivaju u ovom pristupu se odnose na receptivni jezik. Najveu zaslugu u razvoju programa koji se fokusiraju na receptivni jezik pripada dr. Lovaasu i njegovim kolegama. Neverbalni operanti su- receptivni jezik, imitacija i vizualne sposobnosti.Procjena receptivnog jezika

Receptivni jezik ne procjenjuje sposobnost koritenja govora ve sposobnost njegovog razumijevanja, praenja uputa ili izvravanje zahtjeva. Vrlo esto djeca s razvojnim potekoama posjeduju visoko razvijene receptivne vjetine. U procjeni je vano da ni na koji nain ne potpomaete djetetov odgovor. Najbolje je da djete sjedi, a vi ga priupitajte pitanja poput Dodirni svoje oi, Donesi mi loptui sl.Vana napomena u radu s djecom na spektru je da se ne koristi djeje ime previe pri davanju zahtjeva, npr. Ivane uini ovo, Ivane pogledaj me i sl. Ako dijete slabo odgovara na vae zahtjeve ili ima potekoe njegovo ime e se upariti s negativnim pokrepljivaima. Kada stavljajte zahtjeve pred njega nemojte koristiti njegovo ime, umjesto toga ono treba biti upareno s pozitivnim potkrepljivaima. Moete ga koristiti pri davanju hrane ili u nekim njegovim omiljenim aktivnostima (Ivane evo ti ips, Ivan se eli ljuljati, ljuljati, Bravo za Ivana).

Procjena vjetina imitacije

Pri ovoj procjeni potrebni su vam parovi identinih predmeta: autia, olovki i sl. Stavite ih na stol i kaete djetetu Napravi ovo te vozite auto npr. na stolu ili lupate olovkom bez da pomaete djetetu. Nakon to je obavljena procjena s objektom/igrakom, krenite na vjetine grube motorike. To ukljuuje pokrete ruku ili nogu (kao to je pljeskanje ili skakanje). Nakon to kaete Napravi ovo uinite ovu aktivnost. Ne smiju se koristiti instrukcije poput lupi rukicama i sl., jer se tada procjenjuje i razumijevanje govora uz motornu imitaciju.

Procjena vizualnih sposobnosti

Zadnji neverbalni operant se odnosi na procjenu djetetove sposobnosti da uporedi objekte ili da izvri neke druge vizualne vjetine. Mnoga djeca su vizualno izuzeto jaka te im ovakvi zadaci ne predstavljaju veliki problem. U VB pristupu vjetina usporeivanja se uvodi odmah nakon to dijete usvoji vjetinu izraavanja zahtjeva za par stvari ili objekata.

Za ovu procjenu su vam potrebni identini objekti. Osim njih trebaju vam slii, ali ne identini objekti (razliite plastine liice, razliiti autii i sl.).

Na poetku stavite tri ili etiri predmeta na stol s malo veim razmakom meu njima. Nakon tog date uputu djetetu da ih spari ili spoji. Na poetku mu moete pomoi sparujui prvi objekt tako da dijete zna to se od njega oekuje. Ako je dijete u ovom zadatku uspjeno krenite na razliite objekte. Nakon toga sljedei korak je sortiranje razliitih predmeta. Moete koristiti sliice razliitih sorti pasa ili nekog voa da bi ih dijete uparilo. Sljedei jo tei zadatak je razlikovanje voa od npr. ivotinja, ili vozila od hrane.

ODREIVANJE POTKREPLJIVAA

Potkrepljivai ili nagrade koje dobivamo kroz na ivot su izuzetno vane, one oblikuju nae ponaanje. Slino je i s djecom. Jedan od vanih orua u radu s vaim djetetom je potkrepljenje te je zato vano da se snani potkrepljivai identificiraju prije nego to ponete s procesom uenja. Potkrepljivai su izrazito individualni i svako dijete ima svoju omiljenu igraku, crti, aktivnost i sl. Takoer oni su podloni promjenama na dnevnoj bazi tako da je vano da je lista potkrepljivaa iscrpna. Neka djeca bolje reagiraju na potkrepljivae koji su odmah prezentirani tokom rada, dok druga djeca bolje odgovaraju na odgoene potkrepljivae.

Ako dijete ne dobiva od vas dovoljno pozitivne panje, javiti e se druga moda i nepoeljna ponaanja da bi se pridobila vaa panja. Takoer prema mom iskustvu djeca s potekoama u razvoju imaju veu potrebu za nagradama, pohvalama i potkrepljivaima.

Razvijanje sistema potkrepljivaa nije lagani posao. Djeca e odgovarati na razliite potkrepljivae za razliite stvari u razliitim vremenima, ovisno o deprivaciji i zasienju. Iako dijete npr. jako voli jesti okoladu, ako je u odreenom trenutku ta potreba zadovoljena, okolada vie ne predstavlja jak motivator za djete. Depriviranje djeteta od omiljene hrane moe utjecati na ojaavanje motivatora, ali potrebno je nai ravnoteu. Dijete moe osjeati da mora izvravati stalno zadatke, koji su mu preteki da bi dobio svoju omiljenu igraku ili slatki, to moe djelovati negativno na njega.U samom poetku elite izabrati one potkrepljivae koje moete kontrolirati. Npr. koristiti omiljenu igraku za poetak moe biti izazovno i dijete je nee htjeti dati kroz proces uenja. Slatkii su jedan od potkrepljivaa koji mogu biti razlomljeni na manje komade tako da dijete zna da nakon odreenog zahtjeva slijedi nagrada. Takoer moe se koristiti i omiljeni sok, voda ili bomboni. Najee su prvi zahtjevi koje dijete naui upravo oni za omiljenu hranu.Drugi potkrepljivai koji se takoer mogu lako kontrolirati su televizija ili crtii. Mali prijenosni televizor se moe donijeti u radni prostor i koristiti. Kao i u sluaju hrane, omiljeni crti se puta na kratko vrijeme za vrijeme rada. Na kraju kod odreivanja potkrepljivaa koji su najsnaniji, morate pogledati i samostimulirajua ponaanja koja se javljaju kod djece. Za djecu koja se vole vrtiti ili skakati moete imati u radnom prostoru igrake koje e im to omoguiti. Ako dijete ima naviku vrtiti prstima ispred oiju moete koristiti svjetleu igraku.

Potrebno je napraviti popis svih potkrepljivaa za vae dijete (hranu, aktivnosti, igrake, crtie koje preferira). Ako neka druga osoba radi s djetetom potrebno joj je napraviti iscrpnu listu moguih potkrepljivaa. Takoer ako dijete voli ljuljake provjerite da li mu smeta vaa prisutnost ili ukljuivanje u igru, takoer ako voli slikovnice da li vam doputa da ih opisujete ili jednostavno prelistava slikovnicu. Takoer slini potkrepljivai bi se trebali koristiti i u drugim okruenjima, poput vrtia ili kole. Krajnji cilj je uparivanje potkrepljivaa koje dijete preferira s osobom koja radi s djetetom. elimo da ljudi ne samo slatkii, igrake ili aktivnosti postanu uvjetovani potkrepljivai tako da se ubrzo moe koristiti pohvala i drugi prirodni potkrepljivai. Takoer potrebno je rangirati sve potkrepljivae po njihovoj vrijednosti.

Kada poinjete raditi, koristite potkrepljivae koje moete kontrolirati. To je neto to nakon upotrebe nestaje (naprimjer balonii od pjene). Ako se koriste potkrepljivai koje dijete moe drati i manipulirati s njima tee e biti djetetu da takav potkrepljiva vrati. Ako dijete ipak preferira slikovnice, moete mu ponuditi komadi okalade za zamjenu ili dopustiti djetetu da istovremeno ima par potkrepljivaa. Dijete bi trebalo vrlo brzo dati potkrepljiva odrasloj osobi bez otpora, ako odrasla osoba ne pokuava nasilno mu ga oduzeti. Ako dijete nema odreenu igraku ili hranu koja moe sluiti kao najai potkrepljiva, moete razmisliti da koristite samostimulirajua ponaanja kao potkrepljiva u radu. Ako dijete motivira jedino skakanje, vrtnja i sl. oni e se morati koristiti kao potkrepljivai. Ali vrlo brzo bi se trebalo prei na potkrepljivae koji se mogu kontrolirati.Kako dijete raste preferirani potkrepljivai e se mjenjati tako da je potrebno uvijek promatrati to dijete najvie interesira, bez obzira na kronoloku dob.

Nakon to ste identificirali potkrepljivae, vano je da dijete nema njima pristup tijekom cijelog dana. U VB pristupu potkrepljivai se najee stavljaju izvan dosega djeteta, u prozirne vreice ili kutije ili visoko na polici. To potie komunikaciju dijete-odrasli komunikaciju i uparuje odraslu osobu s pozitivnim potkrepljivaima.

Sljedei korak je uparivanje. Radi se o procesu kroz koji se odrasle osobe, okolina i materijali uparuju s ve utvrenim potkrepljivaima. Ovaj proces moe zahtijevati i par mjeseci. Vano je da dijete voli dolaziti u radni prostor, k vama ili terapeutu, da je uzbuen zbog toga i da uiva u aktivnostima.

Ako dijete bjei ili izbjegava radni prostor ili terapeuta potrebno je ponoviti proces uparivanja.

U poetku je vano da uparite sebe s potkrepljivaima na nain da djetetove omiljene igrake i druge stvari staviti u radni prostor ili sobu koju ete koristiti. U poetku dijete ima neogranieni pristup njima, bez ikakvih zahtjeva od strane odrasle osobe. Ako dijete voli gledati crtie moete ih gledati zajedno odreeno vrijeme. Nastavite dok dijete nije dovoljno oputeno da mu pristupite i date neki omiljeni objekt. Nakon toga najjae potkrepljivae moete staviti na stol tako da ih dijete vidi i moe uzeti. Nakon odreenog vremena odmaknite omiljene stvari dalje od djeteta tako da se on mora dignuti i otii po njih. Takoer moete imati haljinu s epovima u kojima e biti neki od tih potkrepljivaa. Na taj nain dijete shvaa da odrasla osoba posjeduje stvari koje on eli te da ih moe dobiti.

Zahtjeve na dijete treba uvoditi vrlo polako u poetku. Ne bi trebala bit izrazito vidljiva razlika izmeu potkrepljivaa i rada, odnosno uenja. Prije nego to se postave bilo kakvi zadaci, dijete treba samoinicijativno dolaziti u radni prosor ili stol te biti prisutan par minuta. Takoer dijete mora tolerirati terapeutov ili va govor kao i blagi dodir. Kod uenja zahtjeva ponite s potkrepljivaem koji ima najveu vrijednost za dijete (zahtjev moe biti verbalni, ili znakovni). Moete ubaciti takoer par zadataka imitacije s igrakama, sparivanja identinih objekata ili slaganja puzzli. Ti zadaci moraju biti jednostavni tako da ih dijete napravi bez potekoa. Cilj je da dijete naui da je lagano doi do potkrepljivaa te da se ojaa motivacija za daljnjim uenjem.Redosljed davanja potkrepljivaa

Pri davanju potkrepljivaa nakon izvrenih zahtjeva ili zadataka morate biti svjesni redosljeda kojim ete dijete potkrepljivati. Redosljed se odnosi na prosjean broj tonih odgovora koje dijete daje izmeu potkrepljivaa. U poetku dijete dobiva potkrepljivae bez ikakvih zahtijeva, nakon toga ete uvoditi zahtijeve i poveavati ih, ali dijete e nakon svakog tonog odgovora dobiti potkrepljenje. Takav nain se naziva kontinuirani raspon potkrepljenja. Nakon toga se koristi varijabilni raspon davanja potkrepljenja. U tom sluaju dijete ne zna nakon kojeg odgovora slijedi nagrada. Ovaj tip potkrepljivanja se pokazao da dovodi do jakog i stabilnog davanja odgovora kroz vrijeme. Redosljed davanja potkrepljenja se poveava s vremenom. To poveanje treba uvoditi polako i paljivo i treba ga prilagoditi djetetovom uspjehu i napretku. Ako dijete ima potekoe u radu ili uenju redosljed davanja potkrepljenja bi trebao biti ei.

Onaj redosljed koji trenutno koristite moraju koristiti i druge osobe koje rade s vaim djetetom. Zapamtite takoer da se uspjean rad i uenje uvijek mora nagraditi i ne treba ga penalizirati poveavanjem razmaka izmeu potkrepljivaa.

Nakon to je uveden snaan, individualiziran sistem potkrepljivanja kree se na pravi rad: poduavanje djeteta komunikaciji s vama.

VJETINA ZAHTJEVANJAU poduavanju vjetina zahtjevanja (manding) vano je znati da dijete mora biti motivirano da bi izrazilo zahtjev. Kada dijete neto zatrai i dobije, javile su se neposredne pozitivne posljedice i nagrade. U samom poetku je svaki zahtjev koji dijete izvri potkrepljen s onim to eli. Veina autora smatra da se dobar dio nepoeljeljnih ponaanja javlja zato to dijete nema dovoljno razvijenu sposobnost izraavanja zahtjeva za stvari, predmete, aktivnosti ili informacije. U poetku treninga vano je da imate snane potkrepljivae i da je radni prostor ili radni stol uparen s pozitivnim potkrepljivaima. Takoer trebate znati za koje stvari je dijete trenutno motivirano. To se najee utvrdi na temelju onoga to dijete prvo uzme sa stola (slatki, bombon, sok) ili vas vodi rukom ka odreenoj aktivnosti koju eli. Ako dijete posjeduje odreeni broj rijei koje koristi u svakodnevnom ivotu, u poduavanju zahtjeva moete poeti od tih stvari (lopta, auti, i sl.). U ovaj proces ne treba ulijetati prebrzo, prvo morate jako upariti prostor ili stol s potkrepljivaima da bi se moglo kvalitetno krenuti s procesom uenja zahtjeva. Nakon to je djetetu u par navrata dat onaj potkrepljiva na stolu bez ikakvih zahijeva, moete poeti. Izaberite par rijei koje dijete poznaje (najvie do pet stvari) i krenite. Ne fokusirajte se samo na uenje jednog zahtjeva jer e se on pregeneralizirati, i dijete e koristiti tu rije za veinu stvari koje eli. Zato se preporua od tri do pet zahtjeva u poetku.

Ne bi se takoer trebalo poeti s rijeima kao to su jo ili molim. U ovom sluaju dijete e nauiti zatraiti samo vie onog potkrepljivaa kojeg eli, a ne razliite potkrepljivae ili stvari. To su takoer apstraktni koncepti, te e dijete lake shvatiti rijei poput sok, slatki, okolada, lopta i sl. Takoer u poetku ne zahtjevajte reenice od vie rijei. Ako dijete za okoladu daje odgovarajui zahtijev nakon toga treba dobiti potkrepljiva. Nije vano koliko su duge reenice koje dijete trai, ve koliko je zahtjeva usvojio u poetku. Zahtjevi od dvije ili tri rijei se poinju uiti tek kada dijete dobro savlada izraavanje zahtjeva za stvari izvan svog videokruga, ali opet neka to bude npr. plava lopta, crveni kiki i sl.Za poetak moete odabrati par zahtijeva za hranu i dva-tri zahtjeva neke stvari koju dijete voli (lopta, crti, slikovnica). Takoer pazite da odabrane stvari dijete moe traiti tijekom cijelog dana da uvjeba ovu sposobnost. Kod veine djece na spektru ovaj proces ide sporo i potrebno ga je ponoviti vie desetaka puta ili ak stotine puta dok ih dijete ne usvoji. Zato ih treba rasporediti kroz cijeli dan.

Osim toga odaberite kroz dan jednu ili dvije prilike da za stolom uite kroz njegove omiljene potkrepljivae ( to moe trajati od pet minuta do pola sata). To se moe raditi i na podu. Prvo uzmite one potkrepljivae koji imaju snanu vrijednost za dijete i stavite ih u prozirne vreice da su vidljivi djetetu. Ako koristite sok kao potkrepljiva, u aicu ulijevajte malu koliinu koju e dijete dobiti nakon izvravanja zahtijeva.

Ako je proces uparivanja dobro obavljen i uzeli ste potkrepljivae koji su snani za dijete, djete bi vrlo brzo trebalo pristupiti vama. Vjerovatno e brzo pokazati ono to od tih pet stvari eli prvo. Ako se radi o lopti na kojoj voli poskakivati pridruite mu se i drite ga za ruke. Nakon to vidite da dijete uiva u njoj recite tri puta rije lopta. Izmeu svake rijei priekajte sekundu ili dvije. Nakon odreenog vremena stanite ponovite tri puta rije lopta i opet krenite s poskakivanjem. Ako dijete uspije izgovoriti ili ponoviti rije lopta ponite ga jae poskakivati kao potkrepljiva za izgovorenu rije i pohvaliti ga. Opet treba koristiti jednu rije jer e tako dijete najlake usvojiti i upariti je. Ako dijete ne izgovori rije lopta na poetku rada to je u redu. Nakon to dijete izgubi interes za loptom krenite na drugi zahtjev. Ako je djetetu lopta najjai potrepljiva trebati ete je maknuti iz vidika jer e ga ometati u daljnjem uenju.

Kada ubacujete sljedeu stvar, pribliite se djetetu dok je na lopti i miran te ponovite opet tri puta rije za tu stvar (kiki ili ips). Nakon toga polako ga pribliite stolu, ali bez guranja i navlaenja. Na taj nain dijete ui da ne mora dati omiljenu stvar, i moe koristiti loptu kao stolicu. Uvijek nakon usvajanja prvog zahtjeva dodajte sljedei , ali nastavite s mjeanjem tipova zahtjeva izmeu hrane, aktivnosti i igraaka i koristite jednu rije za zahtjev.Ako nakon vie stotina puta dijete ne uspijeva uz pomo svojih omiljenih potkrepljivaa izgovoriti rijei. ponite ih uparivati sa znakovnim jezikom. U sljedeim poglavljima u objasniti zato preferiram znakovni jezik kao oblik komunikacije.

Nakon to dijete zahtjeva stvari koje su mu na vidiku ponite sa stvarima koje dijetetu nisu u videokrugu. Moete sakriti omiljene stvari koje trenutno trai. Ako ih dijete ne trai jer mu nisu u videokrugu moete mu ih na brzinu pokazati ili ga verbalno podsjetiti na njih.

U ovom procesu uenja vano je uzimati podatke o razvoju ove vjetine, odnosno zapiite svaki dan broj zahtjeva koje je dijete uputilo. Tako ete vidjeti da li dijete odreenu stvar zahtjeva vie puta, a druge rijetko.Da bi se krenulo na daljni korak, zahtijevanje informacija, morate biti sigurni da su osnove dobro usvojene i da dijete na takav nain komunicira s vama. Uzmite u obzir djetetov tempo rada i odravajte potkrepljivae jakima. Sljedee je zahtijevanja ili traenje panje. To ukljuuje fraze poput Hej, pogledaj ovo, Vidi to sam napravila, Pogledaj ovdje. Ovaj korak je teak jer je potrebno da je dijete motivirano za ono to mu nudite.

Na kraju dijete se uiti traiti i zahtijevati informacije. Npr. Gdje su moje cipele, to je u torbi i sl. Kod uenja krenite polako i budite sigurni da koristite najjae potkrepljivae. Moete staviti njegove omiljene stvari u vreicu i protresite je da bi se dijete zainteresiralo. Kada ono bude htjelo vidjeti to je u torbi trebate mu pomoi izgovarajui to ili to je u torbi i dati mu da vidi to je u njoj i uzme potkrepljivae.

POTICANJE GOVORA KOD NEVERBALNE DJECE I DJECE KOJA POSJEDUJU OGRANIENI REPERTOAR RIJEI

Kroz rad s razliitom djecom na spektru u posljednjih desetak godina uvidjela sam da neka djeca ne razviju govor bez obzira na intenzitet rada s njima. Ako vae dijete spada u tu grupu, morati ete prijei na drugi plan. Ne moete davati djetetu stalno potkrepljenje ako ono ne ui i ne usvaja informacije. Ako dijete koje ne govori ili na komunicira bude kontinuirano potkrepljeno, na kraju njegova utnja zapravo biva potkrepljena. Koristei programe koji se ne temelje na govoru su vrlo efikasni. Moj prvi izbor je znakovni jezik da bi se djeca nauila izraavati potrebe, elje. Osim znakovnog jezika vrlo esto je u uporabi sistem PECS.Razlog zato preporuujem znakovni jezik je da se radi upravo o jeziku, koji ima svoju fluentnost, moe se koristiti u razliitim situacijama i za razliite aktivnosti, stvari, osjeaje i sl. Takoer istraivanja su pokazala da ima pozitivan uinak na razvoj vokalizacije, kada se znakovni jezik uparuje s izgovorenom rijei. Prednost je da se moe koristiti dok ste na trampolinu, u vodi i sl., a da ne morate pretraivati kutiju sa sliicama i gubiti vrijeme. Djetetove ruke su slobodne te on moe izraavati vrlo brzo to eli ili ne eli.

Nedostaci su u tome to odrasle osobe koje rade s djecom takoer moraju nauiti znakovni jezik, a vrlo vjerovatno u djetetovom okruenju nema drugih osoba koje ga znaju.

Prednost Pecsa je u tome to u poetku dijete mora koristiti par sliica i s njima moe komunicirati s veinom osoba u svojoj okolini. Iako, kada dijete usvoji veliki repertoar traiti odgovarajuu sliicu moe frustrirati dijete. U odreenim aktivnostima moete dijete poduiti znakovnom jeziku kada Pecs nije odgovarajui.PODUAVANJE PRVIH ZNAKOVA

Na poetku je potrebno nauiti prvih par znakova koje e se koristiti u poduavanju vjetine zahtjevanja. Kada dijete uite da izrazi zahtijev za npr. jabukom uz izgovor jabuka pokaite djetetu i znak za jabuku. Na samom poetku veini djece je potrebna pomo u smislu navoenja da izvedu znak. Takoer ako dijete uite nekom rijei koja je kompliciranija u znakovnom jeziku moete je pojednostavniti.

Poinje se uparivanjem izgovorene rijei, predmeta i znaka. Npr. kada djetetu dajete ips, upotrijebite rije ips tri puta i pokaite znak za ips. Tada od djeteta ne traite da uini ita. Samo radite na uparivanju. Radite na pet odabranih rijei istovremeno, mijeajui ih kroz rad. Uparivanje kod neke djece traje par dana dok kod neke i do par tjedana. Uvijek pazite da su ti prvi zahtjevi jednostavni.

Nakon toga trebati e te djetetu pomoi da izvede znak. Ako dijete posegne za okoladom, odrasla osoba pokae znak i izgovara rijei. Tada uzme ruke od djeteta i pomogne mu da uini taj znak. Zatim dijete dobije eljeni potrepljiva. Vrlo brzo ete morati smanjiti poduavanje odnosno pomo koju pruate djetetu pri izvoenju znaka. Nakon to je dijete usvojilo i nezavisno koristi par znakova, moete poeti s odgodom potkrepljivaa na par sekundi da vidite da li dijete izgovara eljenu rije.

Osim znakovnog jezika da bi se potaknula vokalizacija kod djece postoje i drugi naini. Prvo, morate obogatiti djeju okolinu tako da da ga bombardirate s rijeima. Nemojte koristiti predugake reenice jer e samo frustrirati dijete. Umjesto da kad idete uz stepenice govorite Luka se penje ili neto slino. Izgovarajte rijei s jednostavnim rijeima, kao to je idemo, idemo idemo... neka rijei budu jednostavne, a vi ih izgovarajte zaigranim glasom. Uz ove rijei ne morate koristiti znakove, cilj je upariti va glas s djetetovom okolinom, koji e na kraju postati potkrepljiva.

Drugi nain je potkrepljivanje bilo kakvih zvukova koje dijete posjeduje ili priblino izgovorenu rije. Ako dijete izgovara ba, ma ili da moete ih koristiti da bi potaknuli neki rije iz njih, ili nagradite dijete zbog toga govorei Uzmi ips, rekao si ba, da, ba. Istraivanja su pokazala da pokreti grube motorike ili senzorne aktivnosti koji se koriste prije, za vrijeme i nakon uenja zahtijeva imaju pozitivan uinak na produkciju govora.

Takoer razliitim masaama, ojaavanjem miia eljusti i jezika moete utjecati na razvoj jezika. Logopedica Sara Rosenfeld-Johnson je kreirala oralno motorne igrake u tu svrhu, tako da postoje slamke i rogovi koji se koriste. Slamke kroz rad postaju sve tanje, a rogovi zahtijevaju veu snagu da bi se proizveo potreban zvuk. Radite sve potrebne aktivnosti da biste ojaali miie i kontrolu usta i usana.

Ako dijete izgovara rijei koje su nerazumljive, potkrijepite ih ispoetka, ali uvijek modelirajte tonu artikulaciju. Nakon nekog vremena inzistirajte na tonoj artikulaciji. Podraite pomo logopeda ako je potrebna.Poduavanje bez greke i uporaba procedura transfera

U ovom poglavlju osvrnuti u se na poticanje (prompting), ublaavanje procesa poticanja, transfer vjetina izmeu operanata i poduavanje bez greke. Uspjeh u VB pristupu esto ovisi o razumijevanju i primjeni ovih koncepata.

Poticanje

Poticanje se odnosi na malu pomo koju moete dati svom djetetu da bi se poveala vjerovatnost tonog odgovora. Razlika izmeu ABA/VB pristupa i drugih je upravo u detaljima tonog primjenjivanja procedura poticanja. U poduavanju djeteta nije vano samo znati osnovne koncepte primjenjene analize ponaanja ve i kako i na koji nain ih primjeniti. Kada je moj djeak krenuo u program temeljen na ABI vrlo esto sam i ja bila prisutna radu terapeuta, tako da sam vidjela kako i na koji nain se koristi procedura poticanja i njegovog ublaavanja. Nadalje sam tu proceduru bolje usvojila kroz kolovanje.

Hijerarhija poticanja

Osnove poticanja ukljuuju vie razliitih tipova poticanja, i hijerarhija koja identificira koliko je intenzivno samo poticanje. U radu s djetetom elite koristiti najblai oblik poticanja koje omoguava vaem djetetu da napreduje uspjeno.

Najinvazivniji tip poticanja kod izvoenja nekog fizikog zadatka je potpuno fiziko poticanje, to znai da ako dijete mora uiniti neki motoriki pokret ili dodirnuti nos, vi koristite vae ruke i vodite dijete da bi ono odgovorilo na taj odreeni zahtijev ili zadatak. Slino je i kod imitacije motorikih pokreta. Ovaj tip poticanja se naziva potpuno fiziko poticanje.Parcijalno fiziko poticanje je slino, ali terapeutova pomo je ograniena na dodir djetetovog lakta ili pomicanja ruke blie licu ako dijete npr. mora dodirnuti svoj nos. Gestualno poticanje ukljuuje pokazivanje prstom na odreeni predmet i objekt i ono je manje invazivno jer ne ukljuuje fiziki dodir djeteta. Ono se moe koristiti u svakodnevnom ivotu kao i u konkretnom radu na odreenoj vjetini. Ako npr. zatraite od djeteta da obue kaput i ono ne slijedi vae upute, moete ponoviti zahtijev i pokazati prstom na kaput. Ako dijete ovu vjetinu tek poinje usvajati koristiti ete za poetak potpuno fiziko poticanje, a zatim ublaiti ga na gestualno poticanje to prije moete.

Model ili imitativni poticaj je jo manje invenzivan oblik. Ako dijete mora dodirnuti svoj nos, terapeut moe dodirnuti svoj tako da bi pomogao djetetu u tom zadatku. Ako dijete uite imitaciji pokreta ovaj oblik je najbolje koristiti. Takoer i ono se moe ublaiti na parcijalno imitativno poticanje. Terapeut moe samo krenuti rukom prema nosu prije nego to dijete dodirne svoj nos odnosno shvati to treba uiniti.

Drugi poticaji koji se esto koriste u ovom pristupu ukljuuju vizualne i tekstualne poticanje. Oni se smatraju manje invazivnima nego modeliranje/imitativno poticanje, ali za neke vjetine, kao to su receptivne ili vjetine usporeivanja, modeliranje e moda biti najblai oblik poticanja koji ete koristiti. Prednost vizualnog i tekstualnog poticanja je u tome to odrasla osoba ne mora biti stalno prisutna da prui poticaj. Vizualni raspored je jedan primjer takvog poticanja. Takvi rasporedi mogu omoguiti razvoj nezavisnih vjetina i vjetina samozbrinjavanja. Vizualni poticaji se mogu koristiti i kad su odrasli prisutni. Ako vae dijete koristi znakovni jezik za komunikaciju, terapeut bi trebao prvo znakovati rije (to je vizualni poticaj). Ako djetetu govorite znakovnim jezikom da uzme loptu trebali biste dati znak za loptu prije nego to date uputu.

Tekstualni poticaj je koristan kod djece koja dobro napreduju ili u sluaju da djetetu pokaete sliku lopte dok mu dajete verbalnu uputu donesi loptu.

Verbalni poticaji se smatraju najneinvazivnijim tipom poticanja koji se esto koristi esto u svakodnevnim aktivnostima, ali treba biti oprezan. Oni su esto neefikasni kod djece s teim potekoama u razvoju jezika. Ako dijete ne razumije ono to mu elite rei ili nema dovoljno razvijene kognitivne sposobnosti ovakvi poticaji nee imati utjecaja na ponaanje. Neke osobe smatraju da ako dobro i detaljno objasne djetetu to ele, da e ih on razumijeti. Uvijek je bolje koristiti manje rijei, odnosno jednostavnije reenice tako da ih dijete uspije razumijeti.

Pri upotrebi verbalnih poticaja, naglaavanje jedne rijei nee pomoi djetetu u razumijevanju (ako npr. pri zahtijevu dodirni svoj nos, naglasite rije nos). U samom poetku ete trebati invazivniji oblik poticanja da bi pomogli djetetu, vjerovatno fiziko ili imitativno poticanje. Bolje je poeti s invazivnijim poticanjima, a zatim ih brzo ublaiti, odnosno koristiti manje invazivne oblike poticanja.

Nauila sam vrlo rano sa svojim djetetom da zahtjeve inim jasnima i jednostavnima. Treba vam samo antecedent. Ako djetetu date zahtjev da neto uini, taj zahtjev je antecedent, a dijetetov odgovor je ponaanje nakon kojeg slijedi potkrepljiva. elite koristiti najmanje invazivan oblik poticanja da bi nauili dijete i ne elite dodavati dodatne jezine ili govorne antecedente da bi dijete nauili. Znai kada dijete uite nekoj vjetini, koristite pomo u obliku poticanja ako dijete ne moe izvriti zadatak. Samo verbalno ponavljanje zadatka bez poticanja odnosno pokazivanja djetetu ili voenja djeteta (npr. pri uenju vjetine pranja ruku, imitacije pokreta i sl.) nee imati efekta. Kada dijete krene uiti najbolje je da mu date jedan antecedent, da oekujete jedno ponaanje kao odgovor i da date jedan potkrepljiva. Davanje previe informacija e oteati djetetu razumijevanje i nee mu olakati proces uenja. Ponite djetetu postavljati vrlo jednostavne zahtjeve koje ete poduprijeti s nekim oblikom poticanja i potkrijepite ga odmah. Poticanje bi takoer trebalo izgledati to prirodnije i njenije. Ako dijete ubacuje loptu kroz ko i ne moe izvriti zahtjev, pribliite mu se i zaigrano mu podigniti ruke da bi u tome uspjelo. Kada vae dijete uz pomo poticaja napreduje i usvaja vjetine vano je da ublaite njih odnosno da ih prestanete koristiti da on ne postane ovisan o njima.

Uenje bez greke i transfer izmeu operanataOno to sam vrlo brzo nauila radei sa svojim sinom i drugom djecom je da je vano kada zapoinjete raditi na nekoj novoj vjetini da koristite nula-sekundi poticanje. To znai da ako postoji i mala ansa za pogreku od strane djeteta u odgovaranju morate odmah upotrijebiti neki oblik poticanja. Nakon to vidite da dijete razumije zahtjev ponite s manje invazivnim poticajima. Ublaiti ete poticanje ako krenete na transfer odmah nakon zahtijeva koji su izvreni uz poticaj.

Kada je moj sin bio vrlo mali vjerovala sam da ima afaziju. Ako je htio neke grickalice iz ormara, doao bi i pokazao mi gestu za otvaranje. Iako su razliite grickalice bile na polici a njegove omiljene su bile tapii, nakon to bih ga pitala to eli nikad nije rekao tapii. Tada bih ja rekla tapie , on bi ponovio tapii i dobio ih. Ono to su mi poslije ukazali je da sam ostavljala sve njegove odgovore na razini poticanja i nisam do kraja provela transfer. Umjesto da bi mu odmah nakon to je rekao tapii dala ih, slegla bi ramenima i rekla to eli. Prije nego to bi ih dobio morao je rei tapii. Novi cilj je postao da moj sin samostalno izgovori ono to eli. Na kraju sam upravo o ovom konceptu objavila istraivanje u jenom znanstvenom asopisu. Sada o toj vjetini razmiljam na dva naina: trasfer izmeu operanata i transfer unutar operanata. Transfer unutar operanta je transfer kontrole podraaja od uenja uz poticaj do uenja bez poticaja. To ukljuuje gore navedeni primjer.

Evo jo neki primjeri transfera unutar jedne vjetine ili jednog operanta. Ako elim nauiti dijete receptivnoj vjetini kao to je odgovaranje na zahtjev Pljesni rukama, a dijete nema razvijene receptivne vjetine ono nee moi izvriti taj zahtjev bez poticanja od strane terapeuta. U poetku u koristiti potpuni fiziki poticaj tako da u uzeti djetetove ruke i s njima pljesnuti. Odmah nakon toga u ga nagraditi s omiljenim slatkiem ili neim drugim. I dalje u kod uenja vjetine davati puni fiziki poticaj i neu kretati s transferom. Umjesto toga ublaiti u jainu poticanja prije nego to dijete dobije potkrepljiva. Umjesto davanja slatkia, nagraditi u je govorei Bravo, odlian posao, a zatim ponoviti Odlino, pljesni rukama da vidim hoe li to i uiniti. Nastaviti u s pohvalama dok dijete daje odgovore s manje invazivnim oblikom poticanja i onda u joj dati najai potkrepljiva (slatki).Terapeut: Pljesni rukama; odmah uzmite ruke i pljesnite s njima (zadatak je obavljen s potpunim fizikim poticajem od strane terapeuta)

Terapeut: Tono... pljesni rukama, dodirne djetetove laktove i podlaktice

Dijete pljesne rukama

Terapeut daje potkrepljiva i kae Dobro si to napravio

Evo primjer transfera za imenovanje (tacting). Djevojica moe imenovati vie stotina stvari i objekata, ali ne moe imenovati igraku buldordera. Transfer izgleda ovako:

Terapeut: to je to? Buldoder

Dijete: Buldoder

Terapeut: Tono....to je to?

Dijete: Buldoder

Terapeut pohvaljuje i nagradi dijete.Uz transfer kontrole podraaja od invazivnog poticanja do ublaavanja poticanja, moete raditi i na transferu izmeu operanata.

Kada je moj sedmogodinji sin pohaao kolu u kojoj je radio po principima ABE nakon nekoliko mjeseci primjetila sam da koristi pogreno imena uitelja. Kada mu je teraputica Haley dolazila kui, nakon zavretka rada rekla bi mu Dovienja, na to bi on odgovorio Dovienja Amber (Amber je bila uiteljica u koli). Ona bi ga ispravila i rekla Ja nisam Amber, reci dovienja Haley na to bi on rekao Dovienja Haley. Do tada smo puno radili na vjetinama pozdravljanja i uenju imena ljudi koji su ga okruivali i u tome je bio uspjean. U koli u kojoj je boravio nije nauio imena osoblja i djece. Vratila sam se na sam poetak da vidim koje predvjetine nisu usvojene i kako da ih moj sin naui?U vrtiu je bio vrlo uspjean u zapamivanju imena djece koja su bila s njim u grupi. To smo uili tako da smo slike djece pokazivali uz ime djeteta te ponavljali puno puta. Zamolila sam uitelje iz kole da mi daju slike od njih te od drugih uenika. Bilo je sveukupno deset imena koje smo uili.

Prvo sam uzela tri sliice stavila ih na stol i rekla sinu Dodirni Amber. Osim to je dodirnio sliku takoer je ehoino ponovio Amber kad je dodirnuo sliku. Odmah sam koristila transfer ove vjetine na imenovanje govorei Tono, tko je to?, a on bi odgovorio Amber. Svaki dan smo uili po tri sliice odnosno tri imena. Nakon dva tjedna usvojio je imena svih deset osoba, a zbog toga to smo prije toga radili na generalizaciji vjetine pozdravljanja mogao je i to uiniti.

U ovom sluaju koristila sam njegove receptivne sposobnosti koje su bile razvijenije nego ekspresivne, i transferirala kontrolu podraaja (imena uenika) od receptivnog operanta u operant imenovanja. Takoer poslije sam shvatila da sam takoer mijeala transfer ehoinog operanta u operant imenovanja.

Proces transfera koristim svakodnevno u radu s djecom bez obzira da li su verbalni ili ne. Npr. transfer receptivnog operanta u operant imenovanja

Terapeut: Dodirni traktor

Dijete dodirne sliicu traktora (receptivna vjetina)

Terapeut: to je to?

Dijete: Traktor (operant imenovanja)

Npr. transfer ehoinog operanta u operant imenovanjaTerapeut: Reci lopta

Dijete: Lopta (eholalija)

Terapeut: podigne sliku lopte i pita to je to

Dijete: Lopta (operant imenovanja)

Npr. transfer operanta u receptivni operant

Terapeut: Usporedi make , dajui sliicu make djetetuDijete: Usporedi maku (stavi sliicu meu druge sliice maaka)

Terapeut: Dodirni maku

Dijete: Dodirne sliku make (receptivni operant)

Npr. operant imenovanja u operant intraverbalnih vjetina

Terapeut: Koji je ovo broj, drei karticu s brojem 9

Dijete: Devet (operant imenovanja)

Terapeut: Koliko ima godina? (ako je mogue bez vizualnog poticaja)

Dijete: devet (intraverbalni operant)

Proces transfera je koristan da se na temelju djetetovih jakih strana ojaaju slabije strane.

Ispravljanje pogreaka

I djeca koja imaju odreene vjetine dobro razvijene, ine greke, zato je vano da ih se potakne odmah kroz neki oblik poticanja. Na koji nain se pogreke ispravljaju u pokazati kroz primjere:

Ako dijete koje je verbalno i ima razvijene vjetine zahijevanja i imenovanja na va zahtjev da imenuje sliicu kreveta kae deka. Ako dijete daje pogreni odgovor tee ga je nauiti toan, nego nauiti dijete da imenuje od poetka. Vrlo esto ako traite od djeteta da imenuje nato kao npr. stolicu, a dijete kae sjedni, vano je da se taj odgovor ispravi, a da se ne nagrauje to je povezao stolicu i akciju sjedanja. U tom sluaju dijete nee nauiti toan odgovor.

U gore navedenom sluaju ako dijete na sliku kreveta, odgovori deka, opet uzmite sliku i pitajte to je to. Odmah morate koristiti poticaj u obliku rijei krevet prije nego to dijete kae deka. Ako dijete ponovi rije krevet, moete raditi transfer iz operanta eholalije u operant imenovanja. To ete uiniti govorei Tono, to je to?. U ovom pokuaju moete smanjiti poticaj pa rei samo prvo slovo ili vidjeti da li dijete bez poticaja daje toan odgovor.U sluaju da dijete na va upit Dodaj mi loptu, ponovi Dodaj mi loptu i vrati vam je znak je da razumije to elite. Ako dijete puno ponavlja za vama, treba izbjegavati izgovaranje zamjenica. Recite: Dodaj loptu umjesto Dodaj mi loptu ( tako da nagraujete toan odgovor). Kaka dijete napreduje moete ga poeti uiti koristiti zamjenice ispravno, npr. kada on ponovi za vama Gurni mi loptu, ispravite ga. Nakon to on ponovi za vama tono potkrijepite odmah s nagradom.Vano je da se kod pogrenih izgovora, ili zamjene rijei dijete ne potkrijepi ve da ga se ispravi, i potkrijepi nakon tonog odgovora.PODUAVANJE RECEPTIVNIH VJETINA I DRUGIH NEVERBALNIH OPERANATA

Kada je moj sin zapoeo s Lovaasovim tipom ABA terapije prvo na emu su radili su bile receptivne vjetine, vjetine imitacije i vjetine usporeivanja/uparivanja. Iako je on ve imao oko stotinjak rijei u svom vokabularu, ukljuujui nekoliko zahtjeva i intraverbalnih operanata, mi smo krenuli od onog to je Lovaasov protokol zahtijevao, a to su bile te neverbalne vjetine. Skinner je opisao receptivne vjetine kao vjetine sluatelja i ne fokusira se na razvijanje imitacije i vjetina usporeivanja, jer ih ne smatra verbalnim ponaanjem.Ali to ne znai da one nisu vane. U VB pristupu poduavanje djece da odgovaraju na te neverbalne operante se javlja vrlo rano u poduavanju. Ti operanti su dobri za poetak zato to se lako mogu poticati (govor nije ukljuen) i sva djeca moraju nauiti da slijede upute da bi uspjeno radili u VB pristupu. Prve upute koje dajete djetetu trebaju uvijek biti jednostavne da ih on moe slijediti odnosno da moete procijeniti da ih ne slijedi.

Poduavanje receptivnih vjetinaReceptivne vjetine ili vjetine sluatelja ukljuuju sposobnost da se odgovori na uputu druge osobe. Dijete s razvijenim receptivnim vjetinama e odgovoriti tono nakon to kaete Pljesni rukama, Obuci cipele i sl. I prije nego to dijete tipinog razvoja naui govoriti, ove receptivne vjetine su ve razvijene.Djeca s autizmom vrlo esto nemaju dobro razvijene vjetine sluatelja, jer vrlo je esto prvi znak da neto nije u redu injenica da se dijete ne odaziva na svoje ime ili ne slijedi kratke upute od strane roditelja. Moj sin je imao vrlo slabo razvijene receptivne vjetine prije nego to smo zapoeli s ABA terapijom. To sam najvie uvidjela najvie kada sam dobila drugog sina i vidjela brzi razvoj njegovih receptivnih vjetina. Nakon njegovog drugog roendana bila sam svjesna da moj sin treba logopedsku terapiju zbog injenice da se govor nije razvijao i takoer inilo mi se da me sin ne razumije. S terapijom vrlo brzo je poeo usvajati te vjetine i danas su receptivne vjetine upravo njegova snaga.

Ojaavanje receptivnih vjetina u prirodnom okruenju

Poticanje, koje je spominjano ranije u knjizi, je izuzetno vano kod poduavanja djeteta da slijedi vae upute. Takoer, nemojte vezati djetetovo ime uz zahtjeve koje mu dajete ili ga uite tijekom dana. Odgovaranje na vlastito ime je vrlo esto sposobnost koja nije dobro razvijena kod djece s autizmom. Ograniavanje koritenje imena vaeg djeteta e mu zapravo pomoi da odgovori kada ga zazovete imenom, jer ga nee zanemariti kao dio nekog zahtjeva kojeg mu vi dajete.

Ovo je moja strategija kako nauiti vae dijete da odgovara na svoje ime:

Prvo ograniite koritenje djetetovog imena vezujui ga uz zahtjeve koje mu dajete vi ili osobe u vaoj okolini. Tada uzmite nekoliko najsnanijih potkrepljivaa koje moete kontrolirati (slatkii, balonii od pjene i sl) i stanite iza njega kada je ukljuen u neku aktivnost. Zazovite njegovo ime stojei iza njega te nakon toga dodirnite njegovo rame, okrenite ga i dajte mu njegov najdrai potkrepljiva. Postepeno smanjujte potkrepljivae stajui dalje od njega i odgodite dodirivanje njegovog ramena sekundu ili dvije. Tako e dijete nauiti da kada netko kae njegovo ime, uslijediti e njemu zanimljive aktivnosti ili stvari. Najbolje je raditi na ovome kroz cijeli dan u par navrata i uz obavezno snano potkrepljenje.Kada radite na receptivnim vjetinama na poetku, koristite samo one upute koje moete potaknuti kod djeteta, odnosno pomoi mu da ih izvri. Nemojte ga bombardirati s puno zahtjeva tijekom dana. Ovaj pristup je namjenjen da krene polako i da ojaa djetetovo samopouzdanje. Takoer koristite puno pohvala za svaki negativni komentar ili korekciju. Ovaj pristup trebaju koristiti svi u vaoj okolini koji su u kontaktu s vaim djetetom.

Ako svi zajedno radite vidjeti ete da dijete usvaja vjetine, iako nemojte oekivati da se nepoeljna ponaanja nee javljati. Budite paljivi i zapisujte ispoetka koje komentare dajete djetetu. Vrlo esto se zaudimo kada uvidimo da ne dajemo puno pohvale i ohrabrenja, jer dijete e raditi greke, ali ga treba ohrabrivati.

Poduavanje vjetine sluatelja u intenzivnim periodima poduavanja (ITT)Kada koristite intenzivne periode poduavanja prije morate biti sigurni da dijete posjeduje dobar broj ciljanih vjetina. Moja preporuka je da ponete s slijeenjem jednostavnih uputa, poduavanjem receptivnih vjetina vezanih uz dijelove tijela i receptivnu identifikaciju.

Svaki program treba imati dvije mete, tako da ste sigurni da ih dijete moe razlikovati. Ako dijete poduavate jednu vjetinu npr. pljesni rukama i ono je usvoji i koristi redovito, ne moemo biti sigurni da je on zaista razumije ako nema usvojenu sposobnost diskriminacije izmeu dvije ili vie meta. Ako se dijete poduava samo jednom vjetinom, biti e izuzetno teko krenuti s drugom ili treom. Uvijek koristite najmanje dvije mete koje ete poduavati tako da budete sigurni da ih dijete razumije (npr. pljesni rukama, lupi nogama, sjedni, digni ruke).Kada izaberete par meta od gore navedenih uvijek ih u jednom poduavanju koristite dvije ili vie te mijeajte red kojim ih zadajete. Da bi procjenili na kojem je dijete nivou prvo dajte zahtjev bez ikakvog poticanja, takoer pazite na glas odnosno da ne naglasite odreenu rije u zahtijevu (kao npr. pljesni RUKICAMA).

Ispoetka koristite poticaje da pomognete djetetu da ih napravi, a nakon toga ublaite poticanje na najmanju moguu mjeru ( od potpunog fizikog poticanja, do imitativnog poticanja). Cilj je na kraju da ih on samostalno napravi. Kod poticanja osim fizikog voenja na poetku, moete i pogledom dati znak djetetu to elite da uini. Najee se poduanje obavlja za radnim stolom, tako da sjedite nasuprot djetetu da vas moe vidjeti i uti.

Uz naredbu pljesni rukama moete odmah kombinirati drugu vjetinu koja se naziva receptivna vjetina vezana iz dijelove tijela. Nakon to kaete npr. pljesni rukama, lupi nogama, recite dodirni nos. Na samom poetku nemojte koristiti dijelove dijela koji su preblizu jedan drugome (npr. oi i nos). Nakon to ih dijete usvoji moete ubacivati i druge dijelove tijela.

Evo primjer kako uiti dijete dijelovima tijela ako posjeduje vjetine imitacije:

Terapeut: Dodirni glavu (odmah nakon toga modelira zahtjev dodirujui svoju glavu)

Dijete: Dodirne svoju glavu

Terapeut: Dobro si dodirnuo glavu, uzimajui djetetove ruke i stavljajui ih u neutralnu poziciju

Terapeut: Dodirni glavu ( bez poticanja)Dijete: Dodirne glavu

Terapeut: Dodirni trbuh (odmah nakon ega se modelira dodirivanje trbuha)

Znai vano je da dijete slua ono to govorite i da usvaja sposobnost diskriminacije od samoga poetka.

Trei program koji u opisati se naziva receptivna identifikacija. Ako vae dijete nema razvijene receptivne vjetine, morati ete poeti s jednim objektom kojeg ete staviti na stol i pitati dijete da ga dodirne. Moete staviti cipelu na stol i rei Dodirni cipelu. Tada, dignite cipelu u zrak i ponovite Dodirni cipelu. Moda e biti potrebno da dijete naui znaenje rijei dodirni.

Nakon to je dijete usvojilo tu prvu vjetinu krenite s diskriminacijom koristei dvije stvari ili dvije sliice i polako dodavajte jo predmeta. Mnoga djeca bolje usvajaju pojmove kada se koriste stvarni predmeti, dok neka djeca dobro napreduju i sa sliicama. Uskoro ete koristiti predmete i sliice predmeta. Takoer uzmite kutiju u koju ete staviti djetetove potkrepljivae za koje on posjeduje vjetinu zahtjevanja kao i dvije identine slike tih predmeta.Ako vae dijete moe na va zahtjev dodirnuti omiljeni potkrepljiva, ali se s njim pone igrati, najbolje je da krenete s stvarima koje nisu potkrepljivai za njega. Kada uite receptivne vjetine s dvije stvari dobro ih je staviti izmeu jo dvije druge stvari tako da budete sigurni da ih je dijete zaista nauilo i da ih zna razlikovati od drugih stvari.

Kada dijete bude napredovalo u usvajanju moete koristiti slinije predmete, kao npr. sandala nasuprot ciple i sl. Nakon to je predmet usvojen uz prisustvo tri druga predmeta, moete poveati njihov broj dok dijete ne uspije identificirati predmet izmeu est ili vie predmeta.

Kada poduavate receptivnu identifikaciju pazite da slike predmeta ne postavljate uvijek na isto mjesto, odnosno da rotirate poloaj slika kada dajete zahtjeve. Takoer one ne moraju biti poslagane uredno, moete i malo razbacati po stolu dok radite.Poduavanje vjetini imitacijeDjeca tipinog razvoja esto ne ulau puno napora u imitaciju, to je vjetina koja se kod njih s lakoom javlja. Kod djece na spektru vrlo esto su prisutne potekoe u imitaciji. Oni ne imitiraju svoje vrnjake ili roditelje, zbog toga je izuzetno vano tom podruju posvetiti puno panje.

Sposobnost imitacije je izuzetno vana u razvoju djeteta. U Lovaasovom pristupu zapoinje se s imitacijom pokreta grube motorike na samom poetku (npr. udaranje nogama, pljeskanje rukama i sl.). Nakon imitacije pokreta grube motorike, Lovaas preporua imitaciju pokreta fine motorike, a zatim oralno-motoriku imitaciju i na kraju na imitaciju glasova. S ovakvim programom smo i mi krenuli, moj sin na poetku rada nije posjedovao niti jedu sposobnost imitacije. Iako je program djelovao, bili su potrebni mjeseci da bi krenuli na dio koji se odnosi na imitaciju glasova.

U VB pristupu sposobnost imitacije je takoer vaan dio programa. Meutim, ne morate ekati dok se razvije sposobnost imitacije motorikih pokreta da biste poduavali imitaciju ehoinih vjetina ili drugih verbalnih vjetina.

Na samom poetku rada kreem s dva programa imitacije: imitacija s igrakom/objektom i imitacija pokreta grube motorike. Jedan od estih prigovora ovom pristupu je da se ne fokusira dovoljno na poduavanje vjetinama igre. Navodi se da se ABA fokusira na drilanje jezinih vjetina, a da djeca razvijaju jezine vjetine kroz svakodnevnu igru. Kao bihevioralni terapeut svjesna sam da u poduavati vjetine igre (npr. igru pretvaranja) kao i vjetine jezika i govora kod veine djece koja su na spektru. To inim na isti nain na koji poduavam druge vjetine- uparujem igrake za koje dijete pokae interes s potkrepljivaima koje dijete preferira.

Imitacija s igrakama je dobar nain za poetak rada. Mogu se vrlo lako uklopiti u va program poduavanja zahjeva, djeci e biti zanimljive i nee se initi kao da neto ue. Krenite s igrakama koje su vaem djetetu zanimljive. Nakon to ste izabrali par igraaka, osigurajte dva identina seta igraaka ili identinu igraku, tako da vi i vae dijete imate svoju. Moe dati uputu Napravi ovo dok radite neku aktivnost s igrakom npr. pomiete auti naprijed nazad, mijeate posudicu sa hranom i sl. Nakon toga odmah uzmite djetetovu ruku i potaknite ga da imitira vau aktivnost s igrakom. Kao to je ve navedeno, s vremenom, potrebno je oslabiti poticanje od vae strane.Izaberite samo par aktivnosti za poetak. Moete uzeti liicu i alicu, promijeati ih i od djeteta zahtjevati da ponovi istu aktivnost. Nakon toga moete izabrati aktivnost pri kojoj hranite bebu sa liicom i zahtjevati opet da dijete ponovi aktivnost. Ovaj nain poduavanja pomae djetetu da naui diskriminaciju izmeu razliitih naina na koje se moe koristiti lica. Ako uzmete samo jednu aktivnost (mijeanje sa liicom) vae dijete e najvjerovatnije svaki put kad vidi licicu i alicu na va zahtjev, promijeati alicu sa liicom automatski.

Evo primjer:

Terapeut: Napravi ovo, pomiui auti naprijed-nazad, a zatim odmah koristiti potpuno fiziko poticanje da omogui djetetu da ponovi aktivnost

Dijete: Pomie auti naprijed-nazad

Terapeut: Dobro, napravi ovo, pomie auti naprije-nazad (prua parcijalno fiziko pomaganje ili samopokae prstom na auti)

Dijete: pomie auti naprijed-nazad (nakon ega slijedi nagrada)

Uz imitaciju s igrakama, objektima preporuam da krenete s imitacijom motorikih pokreta. Nije loa ideja da koristite odgovore koje ete takoer koristiti u poduavanju receptivnih operanata, vjetine zahtjevanja i poduavanju dijelova tijela. Ove vjetine e se na taj nain generalizirati izmeu operanata i omoguiti lake usvajanje djetetu.

Pazite na razliku u poduavanju izmeu operanata. Ako date zahtjev pljesni rukama , poduavate razumijevanje, a ako elite poduavati imitaciju uz vas koji izvodite pokret ne smijete ga opisati ve samo rei Napravi ovo. To je vano, jer se svaki operant koji smo prije naveli poduava zasebno i treba ga poduavati tono.

Za vrijeme poduavanja vjetina imitacije, moete koristiti transfer izmeu operanata da bi dijete usvojilo vie vjetina i generaliziralo ih.

Evo primjer za poduavanje vjetine imitacije:

Terapeut: Napravi ovo (pljesne rukama i pomogne djetetu fiziki da uini isto)

Dijete: Pljesne rukama

Terapeut: Tono, napravi ovo dok pljesne rukama

Dijete: Pljesne rukama

Terapeut: Napravi ovo i dodirne rukama glavu

Dijete: Dodirne rukama glavu (bez poticanja jer je to ve usvojena vjetina)

Terapeut: Bravo, napravi ovo i pljesne rukama

Dijete: Pljesne rukama bez poticanja od strane terapeuta

Terapeut: Sjajno, nakon ega slijed neki oblik potkrepljivaa

Poduavanje vizualnih vjetina/ vjetina usporeivanja

Zadnja vjetina koja je neverbalni operant odnosi se na sposobnost vizualnog miljenja (slaganje puzzli, usporeivanje objekata ili sliica). Biti e vam potrebni identini objekti ili identine sliice stvari. Neka djeca najbolje usvajaju ovu vjetinu ako koristite predmete ili stvari koji su snani potkrepljivai za njih.

U procjeni ovih vjetina se koriste rijei Stavi isti, Upari ili se ne koriste rijei ve se samo daju djetetu sliice jedna po jedna.

Kad poduavam ovu vjetinu smatram da je korisno imenovati predmet ili koristiti znakovni jezik uz rije upari. To pomae uvesti jednostavne rijei u poduavanje. Moda e dijete poeti ponavljati ime objekta kao rezultat uparivanja ili e mu pomoi u razumijevanju jer se rije koristi uvijek uz aktivnost s odreenim predmetom.Kako izgleda poduavanje kada se koriste tri predmeta na stolu:

Terapeut: Stavi plastinu liicu, plastini igraku (kamion) i mali eiri na stol. Nakon toga daje djetetu identinu plastinu igraku kamiona, imenuje je dok pokazuje djetetu da je stavi kraj iste igrake na stolu

Dijete: Stavi igraku kraj identine na stolu

Terapeut: Tono, uzima ponovo istu igraku (kamion) i daje djetetu uz zahtjev

Dijete: Stavlja igraku bez poticaja terapeuta nakon ega slijedi nagrada

Dok radite na ovoj vjetini dijete se ne bi smjelo igrati s igrakama koje su na stolu. Ako smatrate da odreena igraka ne bi bila dobra za rad jer bi se dijete s njom igralo, moete koristiti sliicu igrake. Ista procedura se koristi kod usparivanja sliica i stvarnih objekata. Kada dijete uspijeva upariti stvarni objekt s drugim objektom, i sliku sa identinom sliicom, moete ih mijeati u radu.Rad s puzzlama moe biti zabavan dio vaeg programa, jer mnoga djeca s autizmom posjeduju jako razvijene vizualne vjetine te puzzle predstavljaju efikasan potkrepljiva. Djetetova motivacija da zavri puzzle ili ih stavi na odreeni nain moe vam koristiti tako da dijete poduavate zahtjevanju za dijelove puzzli da bi ih zavrio. Ovdje takoer popratite aktivnost s govorom. Ako vae dijete ne preferira puzzle moete ih upariti s drugim potkrepljivaem da bi radili na ovoj vjetini. Moete koristiti crtie dok dijete radi kao nagradu. Takoer efikasna tehnika je nizanje odostraga. Primjer toga je da da djetetu date puzzle koje su napravljene te im fali samo zadnji dio da bi se zadatak napravio. Nakon to dijete napravi zadatak u kojem fali zadnja puzzla, moete krenuti s dvije puzzle koje nedostaju. Kada budete izabirali puzzle s kojima ete raditi izaberite odgovarajue djetetovoj dobi, kao npr. s kuanskim stvarima, ivotinjama i sl. Takoer je vano da pri ovoj aktivnosti moete jasno imenovati ono to se slae za poetak (tako npr. slaete puzzlu konja i dok to inite moete i izgovorati rije konj da biste je uparili sa slikom).Rad na receptivnim vjetinama, vjetini imitacije i vizualnim vjetinama je dobar poetak u VB pristupu i ima pozitivan uinak na djetetovo ponaanje. Kada se na njima redovito radi, dijete e suraivati s vama, nauiti ete kako efikasno koristiti poticanje i njegovo ublaavanje, te ojaati djetetove jezine vjetine. To e biti dobar poticaj za rad na sloenijim vjetinama.

PODUAVANJE VERBALNIH OPERANATANajvanije prepreke na kojima ete morati raditi su osigurati da je dijete dobro upareno s terapeutom i da posjeduje vjetinu zahtjevanja za par predmeta koje su mu u vidnom polju. Nakon to ste savladali te miljlokaze moete kreniti na poduavanje verbalnih operanata: imenovanja, ehoinih vjetina i intaverbalnih vjetina.

Iako vani, neverbalni operanti objanjeni u poglavlju 8. ne biti trebali biti u centru vae panje. Pomoi djetetu da komunicira, govorom ili znakovnim jezikom, treba biti va prvi cilj. Osigurajte da intenzivni periodi poduavanja daju djetetu puno prilike za uvjebavanje verbalnih odgovora, umjesto da se oslanjate na neverbalne operante koji su osnova u standardnim programima primjenjene analize ponaanja.Razlog zato su neverbalni operanti toliko naglaeni unutar ABA/DTT (discrete trail teaching) programa je mogunost njihovog poticanja od strane druge osobe te poduavanja kod neverbalne djece koristei potkrepljivanje. Kada radim kao savjetnik u domovima ili kolama i evaluiram program, traim dobru mjeavinu svih verbalnih operanata i kod djece koja su neverbalna. elim vidjeti da barem 50% u svim intenzivnim periodima poduavanja ukljuuju verbalne odgovore (ukljuujui znakovni jezik ili govor). Tee je poduavati verbalne operante, ali ako vam je cilj nauiti dijete da komunicira- vidjeti ete da se dodatni posao isplati.

Ve ste nauili kako poduavati vjetinu zahtjevanja. Vae dijete bi trebalo imati sposobnost zahtjevanja za par stvari prije nego to se krene na druge operante. Zahtjevanje se takoer mora javiti bez verbalnog modela ili poticaja kod znakovnog jezika. Vrlo esto vidim terapeute koji ure u poduavanju operanata prije nego to dijete usvoji vjetinu zahtjevanja, to je recept za katastrofu.

Dijete mora posjedovati vjetinu zahtjevanja zato to ete poduavati u poetku imenovanje, ehoine i intraverbalne vjetine unutar okvira zahtjevanja. To znai da ete koristiti zahtjeve koje je dijete usvojilo i transferirati te vjetine u druge verbalne operante. Ako vae dijete nije razvilo sposobnost da zahtjeva putem govora ili znakovnog jezika za stvari za koje posjeduje visoku motivaciju, neete ga moi poduiti da imenuje ili ponavlja (ehoini operant) za te iste stvari ili objekte. Poduavanje vjetine zahtjevanja uvijek mora biti na prvom mjestu.Poduavanje vjetini imenovanja

Imenovanje je opis za neto to vidimo, ujemo, osjetimo ili dodirujemo. Antecedent za imenovanje je odreena forma podraaja (aktualni predmet, slika, miris, zvuk), a potkrepljenje za imenovanje je indirektno, poput pohvale.

Tehniki govorei, antecedent za isto imenovanje nee ukljuiti pitanje terapeuta to je to?. Ono bi trebalo doi od samog djeteta koji primjeuje neto u svojoj okolini i komentira o tome. Vidi, evo krave ili Osjetim slaninu. Ovi spontano, isto imenovanje je najee zahtjev za vaom panjom i podruje u kojem djeca s autizmom imaju potekoe. Zahtjevanje panje e doi kasnije u vaem programu. Nije realistino oekivati poduavanje imenovanja bez koritenja pitanja to je to?.

Drugi razlog zato se za poduavanje imenovanja koristi ovaj nain je zato to je promjena podraaja u okolini korisna za stvaranje raznih prilika za uenje. Nekoj djeci e biti potrebno stotine ili tisue jedinica uenja prije nego to usvoje potrebnu vjetinu. Kod tipine djece nova rije se usvaja vrlo brzo, meutim kod djece s autizmom to vrlo esto nije sluaj.Jednostavno govorei, to je razlog zato e antecedent za imenovanjem ukljuivati podraaj (sliku ili zvuk npr.) i pitanje od strane terapeuta (to je to? to to uje?).

Ovo je jedino mjesto gdje koritenje verbalnog ponaanja nije crno ili bijelo. Biti e puno situacija kada e dijete ili odrasla osoba rei neto, a vi ete uvidjeti da je djelomino vjetina zahtijevanja, a djelomino vjetina imenovanja. Ili djelomino imenovanje, djelomino intraverbalna vjetina. Zbog toga se nemojte brinuti, jer je na cilj da dijete komunicira. U stvarnosti jezik je kontroliran od vie uzronika, to znai da je vie od jednog operanta ukljueno. To koristimo kroz intenzivne periode poduavanja mijeajui operante i transferirajui kontrolu od jednog ka drugome.

Imenovanje ukljuuje opisivanje onoga to vidimo, ujemo, osjetimo, okusimo i dodirnemo. U ovom poglavlju objasniti emo kako nauiti dijete da imenuje vizualne i slune podraaje.

Ponite s imenovanjem onoga to vidite, a zatim ono to ujete u okolini (tu je ukljuno i glasanje ivotinja). Imenovanje mirisa ili okusa je apstraktnije i dolazi kasnije u poduavanju. Druge naprednije vjetine ukljuuju boje, pridjeve (hladno, vrue), svojstva (monitor kompjutera), prijedloge (vlak je na tranicama, nasuprot vlak je pored tranica). Nemojte trenutno razmiljati o tim vjetinama. Nee vam biti potrebne dok vae dijete ne bude u mogunosti imenovati stotine jednostavnih predmeta.Vidjela sam djecu s autizmom koja su uspijevala imenovati stvari poput ute stolice, ili crvenog vatrogasnog kamiona. Iako su roditelji i terapeuti uili svoju djecu da imenuju boje, svojstva ili ak prijedloge s dobrom namjerom, bez dobrih temelja ne moe se krenuti naprijed. Ako nauite djecu boje ili druge naprednije vjetine prerano, to e dovesti do konfuzije i potekoa. Tek nakon to vaa djeca te koncepte naue odvojeno i fluentno trebali biste razmiljati o uenju u kombinaciji npr. boja i imenovanja. Razmiljajte o jeziku kao o piramidi, osiguravajui da imate dobru bazu prije nego to krenete dalje.

Zapamtite, ako pitate dijete to je to i pokaete mu stolicu, odgovor bi trebao biti stolica. Ako pokaete istu stolicu i pitate Koje je boje odgovor bi trebao biti ute. Odgovor uta stolica na bilo koje od ova dva pitanja nije toan odgovor i treba biti ispravljen. Ukoliko vae dijete nema usvojeno stotinjak ili vie jednostavnih imenovanja, izbjegavajte poduavanje boja, svojstava i drugih apstraktnih koncepata.Kada je vae dijete usvojilo osnove, na isti nain ete poduavati sloenije vjetine. Poduavanje operanta imenovanja je slino bez obzira o kojem se podraaju radi.

Ok, znate da vae dijete moe zahtjevati desetak stvari koje su mu u videokrugu. Skupite stvari koje su za vae dijete potkrepljivai (i za koje je usvojilo operant zahtjevanja) kao i slike tih istih predmeta.

Transferiranje operanta zahtjevanja u operant imenovanja e ii bre ako koristite sliice potkrepljivaa jer stvarni objekti e stvoriti potencijal za motivaciju, to znai da e ih dijete zahtjevati umjesto da ih naui imenovati. Ako vae dijete voli odreenu vrstu slatkia kada mu je pristupana, on e je najvjerovatnije zahtjevati od vas umjesto da je imenuje. Poduavanje djeteta da imenuje sliku potkrepljivaa nakon to je usvojio zahtjev za taj predmet je uspjenije.

Takoer lake je raditi s sliicama kada radite s puno predmeta. Lake je imati stotinu sliica, nego sotinu predmeta oko sebe koje dijete treba imenovati. Ipak osigurajte par stvarnih predmeta uz sliice, jer je funkcionalnije da dijete imenuje stvarni objekt nego njegovu sliicu. Neka djeca e vrlo brzo generalizirati, te e nakon to su nauili imenovati sliicu ae uspijevati imenovati razliite ae u njihovom prirodnom okruenju, dok e druga djeca trebati specifine upute da razlikuju stvarni objekt od sliice ili razliite ae. Imajte na umu gore navedeno kada radite na vjetini imenovanja da moete kreirati program prilagoen vaem djetetu.Kao i sa svim operantima, prvo ete trebati napraviti procjenu da vidite koje predmete vae dijete imenuje bez ikakvih poticaja. Ako ono moe imenovati par sliica potkrepljivaa ili objekata , napravite listu tih stvari i testirajte njihovo imenovanje. Nije neuobiajeno da djeca ne posjeduju vjetinu imenovanja kada tek kreu s programom baziranim na VB pristupu. Ako to vrijedi za vae dijete, pogledajte koje zahtjeve posjeduje za stvari u svojoj okolini. Koristite rijei za koje vae dijete koristi zahtjev (okolada, bombon, ips, ljuljaka) i koristite ih za sve verbalne i neverbalne operante. Imenovanje je najee mnogo tee usvojiti nego neverbalne operante, tako da uvijek prvo procijenite njegove vjetine. Ne elite rei Dodirni kola kada ispitujete receptivne vjetine, a nakon toga za operant imenovanja pitati to je to jer ste ve dali djetetu poticaj da se radi o kolau.

Evo primjera za procjenu imenovanja:

Terapeut: Podigne sliicu kolaa (za koje dijete ima usvojenu vjetinu zahtjevanja) i pita to je to

Dijete: KolaTerapeut: Odlino, davajui omiljeni djetetov potkrepljiva i zabiljei toan odgovor.

Terapeut: Podigne sliicu djetetove ljuljake i pita to je to

Dijete: znakuje rije Ljuljati (pogreka)Terapeut: Spusti djetetove ruke i digne sliicu ljuljake te opet pita to je to i odmah koristi poticaj da dijete znakuje rije ljuljaka, govorei rije Ljuljaka

Dijete. Ljuljaka (uz poticaj)

Terapeut: Tono, to je to? pokazujui opet sliku ljuljake

Dijete: Znakuje rije Ljuljaka

Terapeut: Tono, to je ljuljaka, znakujui rije

Da bi odgovor zabiljeili kao toan, dijete mora odgovoriti unutar tri sekunde i ne smije povezivati odgovor s nekim drugim odgovorom. Takoer ako se dijete ispravi ne moe se uzeti kao toan odgovor u procjeni. Ako koristi znakovni jezik, taj znak takoer mora biti jasan. Ako dijete povee vie odgovora zajedno to se ne smatra tonim odgovorom, odnosno usvojenim u procjeni. Iako e terapeut zabiljeiti netoan odgovor, prije toga treba obavezno ispraviti dijete i pokazati mu toan odgovor.

One odgovore za koje dijete nije dalo toan odgovor se mogu koristiti za vrijeme poduavanja imenovanja.Evo primjer za djeaka koji je verbalan, a dva potkrepljivaa koja su odreena su auti i sok. On moe izrei jasno obje rijei i moe ih zahtjevati. Uzete su slike oba predmeta da bi se radilo na transferu izmeu operanta zahtjevanja i imenovanja.

Terapeut: posjeduje auti i sok te njihove sliice

Dijete: zahtjeva sok izgovarajui Sok i posee za njim

Terapeut: podigne sliicu soka i kae to je to?...Sok

Dijete: ponovi rije Sok