P R E L A Z E Ć I

R U B I K O N

Dalibor Mladenović

Postoje stvari koje su starije od samog Tvorca.

U početku bijaše Praznina. U početku bijaše Kaos.

Mnoge Svijesti koračahu pod njihovim svodom.

Jedna Svijest počela se uzdizati.

Kako se više uzdizaše, tako više djelovaše na Prazninu i Kaos.

Probivši barijere Praznine i Kaosa, Svijest povuće za sobom dioi jednog i drugog.

Doñe do eksplozije koju izazvaše otkinuti djelovi Praznine iKaosa.

Tad nastade Svjetlost.

Svijest i Svjetlost sjediniše se.

Tad nastade Apsolut.

Poglavlje Prvo______________

Sjedili su udaljeni jedno od drugog pedesetak metara. Nervoznoje udarao nogama po rubovima keja, pogledavajući čas premapučini, čas prema njoj. Jedva vidljivi obrisi nekog tankera u daljini,davali su potpun značaj veličini oceana na čijim je rubovima sjedioi razmišljao, opkoljen tmurnim mislima i potpuno ogrnutenergijom isčekivanja. Pogleda prema njoj.

Prekriženih nogu, sjedila je na molu i promatrala more. Nijeokretala glavu. Bila je poput neke dobrodošle utvare koja sečovjeku prividi u trenucima očajanja i beznaña. Imala je fokusiranpogled u daljinu. On potpuno skrene pogled sa pučine i zagleda seu nju. Primjeti kako joj se kosa lagano mreška i u laganimkonturama vijori na ljetnom povjetarcu, ostavljajući razbarušandojam kao da se nadovezuje na samo more. Valovi u moru. Valoviu kosi. Gotovo se nasmije na još jedno uočavanje kako je sve uprirodi povezano. Sjedila je, zauzevši onu svoju klasičnumislilačku pozu, kakvu je uvijek zauzimala kada bi se našla prednekim naizgled nerješivim problemom. Naizgled nerješivim?Umalo da se ne nasmije na ovo.

Od jada. Ne od sreće ili sarkazma. Ovaj problem vjerojatno jenerješiv, barem za njih dvoje, u ova suluda vremena dok je jedvaučio kako izlaziti na kraj sa posljedicama lokalne i, pomalo,globalne politike. Bio je možda po prvi puta u životu - iako je tosmatrao i za stanja prilikom energetskih aktivacija - potpunobespomoćan. Ovo je bilo nešto potpuno drugačije, na što teško daje mogao utjecati na bilo kojem nivou. Kozmička politika, ona kojaih je počela razdvajat, bila mu je prevelika nepoznanica. Čak i daju može naivno kriviti što se ispriječila izmeñu njih. Nalakti se namol. Gledao ju je i znao da ona zna da ju promatra.

Znao je onaj njezin zamišljeni pogled. Znao joj je lice u svakidetalj. Nije ju ni trebao vidjeti iz blizine da bi znao o čemurazmišlja. Volio ju je. Volio ju je iskreno, najiskrenije. Svimsrcem. Znao je da i ona njega voli. I želio je biti blizu nje. Poželioju je pored sebe. Samo na tren. Samo da je dotakne. Na trenutak.makar da samo stane ispred nje i da kaže: "Sve je ok. Sve znam".Naravno, nije sve bilo ok. Ništa nije bilo jebeno ok. I ništa nijeznao. Stvari koje su se odigravale bile su iznad njega i iznad nje.Nije mu preostalo ništa drugo nego da je bespomoćno promatra saudaljenosti...

* * *

"Vidi ribe, kooolika je!"

Tišina.

"E vidi još jedne. Vidi je, ko raketa. Imam je. Mali, ima da senavečer najedemo fiš paprikaša ko nikada u životu."

Leon ga pogleda ispod oka.

"Ajde, razvedri se malo. E?! Frnjiš taj nos odkad smo krenuli naput."

"Puši kurac, Arvile", reče gledajući nezainteresirano u vodu.

"Samo ti nabadaj, mali... I bahati se... Neće ti pomoći", Arvil ćejednoličnim tonom, kao kad učitelj objašnjava djetetu što smije ašto ne smije. "Danas / sutra ćeš mi zahvaljivati za ovo."

"Oprosti, malo sam nabrijan".

"Ne moraš to meni govorit, mali. Kužim ja tebe sto posto", rečene skidajući pogled sa plovka na vodi. "Hoćeš pivu?"

"Neću, hvala. Znaš da ne smijem..."

"Smiješ, ali se bojiš da će ti prošibat energija. Jel tako?"

"Da."

"Onda nemoj. Ja hoću. Nisam bio na godišnjem od devedesetpete."

"Arvile, nedostaje mi", Leon se okrene prema njemu.

"Znam", reče Arvil.

"Koja je to kurčeva politika? Kakva je to kozmička sprdačina?",upita Leon dok mu je glas podrhtavao. Nastavi li ovako, za parsekundi će briznut u plač i to po defoltu. Garant.

"Njen narod je tako odlučio. Tu ne možeš ništa ni ti, ni ja. MoguSibiani, ali oni se ne mješaju u takve stvari."

"Znam, Sibiani puštaju da stvari idu svojim tokom, u ovomslučaju, usranim tokom, da bi ja, onako usputno, u ovakvom stanjustvorio nekoliko desetina svjetova. Biti će to jaki svjetovi, mojArvile, puni crnaca koji bosonogi sviraju blues."

Arvil se nasmije.

"Ne dramatiziraj toliko...Što bi ja trebao reći, za Boga miloga,kojeg je žena ostavila jer ga sedam punih godina nije vidjela, jernisam smio napuštati bazu?!"

"Ma stjeram ja njih sve u kurac i njihovu politiku. Ovakve stvarisam mogao proživljavati i sa ovozemaljcima. Nisu mi trebalivanzemaljci za to..."

"Hm...", Arvil će neutralno.

"Jel ovakva priroda i u Gvendolinu?", upita Leon, djelomičnoželeći promijeniti temu, a djelimice zbog iznenadne ispunjenostikoju je osjetio kada je punim plučima udahnuo planinsko jezerskizrak.

"Slična", reče Arvil. "naše su planete jako slične".

"E", Leonova iznenadna struja misli izleti iz njega želećiuključiti Arvila u svoj tok. "Jesi čitao Ouspenskog ikad?"

"Skenirao".

"Isti ku...", zastane. "Ok", reče, "sjećaš se koliko je zornoopisivao upravo ona stanja koja se dogañaju meni?"

"Dogañaju?"

"Znaš što mislim...Ona stanja koja prolazim i koja djeluju namene..."

"Da."

"Sjećaš li se kako je opisivao pepeljaru, konja i psa? Na kojinačin ih je vidio?!", upita.

"Hmm...Podsjeti me..."

"Opisivao je nova stanja svijesti. Kada je vidio pepeljaru, psa ikonja, znao je o njima aspolutno sve. Samo gledajući u njih,

spoznajno bi dobijao nevjerojatnu količinu informacija. U timtrenucima, sve bi mu bilo savršeno jasno. Čim se stanje svijesti`spustilo`, više nije bio ni približno siguran u značenje nekihrečenica koje je zapisivao u stanju `nove svijesti`, kada su imalesavršenog smisla..."

"Dobro...Nastavi...", reče Arvil, zamahujući štapom premamjestu gdje se mala uvala povezivala sa velikom vodenimprostranstvom. Leon je mogao primijetiti konture oblaka, kako sesavršeno ocrtavaju na površini velikog jezera.

"Ouspensky je opisivao tri faze prijelaza na viši nivo. Prvu fazuopisao je kao `fazu varljive ljepote`, gdje se u čovjeku počinjupojavljivati svakakvi novi osjećaji, koje prije nije imao. Čovjekupada u beskrajno more novih misli i osjećaja gdje naizgledprevladava harmonija i nepresušna ljepota. Počinje se širiti ipercepcija te čovjek u takvom stanju može vidjeti razne fragmenteviših svjetova i čuti mnoštvo glasova, od kojih je jedan glas, ponjegovim riječima, prilično izražen, ali ga stalno nadvikuju ostaliglasovi. U toj fazi `varljive ljepote`, čovjek se nalazi u beskraju ,no ne, kako je on to lijepo opisao: `beskrajnom nastavljanju ujednom smjeru, nego beskrajnoj promjeni u jednom trenutku`.Drugu fazu opisao je kao `fazu potpune osvještenosti i potpunomrazumijevanja` uzroka i posljedica. U toj fazi čovjek shvaća da jesve oko njega živo i da je svaka stvar - poput pepeljare ili vilice,koje uzima za primjer - samo mali djelić jedne mnogo veće cjeline.Mi sa svime oko nas možemo kontaktirati. Možemo kontaktirati isa našim unutarnjim organima. U toj fazi potpuno smo uvijeni uspoznaju što ta stvar u stvari jest u svojoj suštini. U toj drugoj fazi,onaj glas je jasniji nego u prvoj fazi i..."

"Hočeš reći", upita Arvil, "da su oni ostali glasovi, glasoviastralnih entiteta koji su se našli u čovjekovoj blizini?"

"I to...", složi se Leon, "ali mislim da je Ouspensky prije svegamislio na glasove čovjekovih podosobnosti."

"To ima smisla. Nastavi", reče Arvil.

"Taj glas suštine", nastavi Leon, "je naše Više JA, tj. mi u višemobliku postojanja."

"Ili, drugim riječima, moglo bi se odnositi na naš unutarnji svijet- mikrokosmos", nadoda Arvil.

"Da. Interesantno da je Ouspensky u nekoliko navratanapomenuo da su katkad njegovo Više i Niže JA bili toliko`isprepleteni`, da više nije znao `Tko je Tko`. tj. gdje završava Onili Niže JA, a gdje započinje Više JA. To suštinsko, Više JA,opisivao je izvan sfera `varljive ljepote`."

"Mislim da sam od Ouspenskog popamtio više onih djelova kojise tiču Gurdjieffova rada", reče Arvil.

"Ono je samo jedan, iako u svakom slučaju, respektabilan diokolača", primijeti Leon te nastavi: "Opisivao je i novi osjećajpovezanosti sa svime, kao što sam već napomenuo, ali, upotpunom shvaćanju sebe kao dijela cjeline. U početku, tanezasebnost, u njemu je stvarala osjećaj straha, izgubljenosti,tjeskobe i beznadnosti. Kasnije, taj osjećaj prelazi u osjećajpotpune ispunjenosti i potpunog razumijevanja suštine sameprirode, to jest- svega."

"Ako se ne varam, on je imao neke veze sa teozofskimkrugovima...", Arvil pogleda Leona, lagano okrećući rolicu naštapu. "Mislim na spiritizam, tarot i slično..."

"Svi su oni imali veze sa teozofijom. Teozofija je u ono vrijemebila veći pokret nego new age danas. Interesantno je, kad si već

spomenuo spiritizam, da je Ouspensky napravio distinkciju izmeñukomuniciranja sa svijetom duhova uza svu onu pompu ipozadinske rituale, tipa `zamračena prostorija`, `svijeće`, `medijkoji opetovano pada u trans`...Ukoliko me pamćenje dobro služi,on je istaknuo da, sve što je potrebno, je volja pojedinca i višeshvaćanje uzroka i posljedica, kako života tako i smrti. Na tajnačin, bilo tko, tko je osviješten u tom pogledu, može bilo gdje ibilo kada, stupiti u kontakt sa svijesti koja je u jednoj točkivremena i prostora predstavljala neku ili njemu blisku osobu ilijednostavno njemu nepoznatu osobu sa kojom bi on želiokontaktirati. Mislim da je napomenuo da je prvi slučaj vrlozahvalniji, pošto su, po mom mišljenju, energije osobe kojakontaktira i bivše osobe koja je bila povezana sa subjektomkontakta, bile u interakciji."

"Nastavi", reče Arvil.

"U trećoj fazi, koju je osjetio nakon druge faze, dominirali susimboli i njihov jezik - jezik simbola. Mislim da je Ouspenskymislio i na piktograme kao na osnovne simbole", Leon zastane natrenutak, pokupi oveći plošni kamen pored sebe i baci ga spinpokretom u vodu, brojeći "žabice", tj. broj odbijanja kamena odvode.

"Vjerojatno...", reče Arvil neutralno.

"Slike i piktogrami, koje je on nazivao hijeroglifima (vjerojatno),mijenjali su se pred njegovim očima i davali mu obilje informacija,koje se nisu mogle izreći ili opisati nikakvim riječima. Vidio jesve... Prauzrok - Brahmu u obliku lotosova cvijeta ubeskonačnimnizovima svjetlosti. Našao se u svijetu bez forme, koji jednostavno- jest."

"Sve se zapravo, kod takozvanog `sakrivenog znanja`, tj. očitogznanja kojega većina neće biti svjesna niti da ih cijele dane

konstantno udara u glavu", primijeti Leon, " je onaj procesascenzije čovjekovog bića. Kad unutarnje biće nadiñe vanjsko bićei kada čovjek nadiñe sam sebe. O tome govori Nietzsche, o tomegovore mnogi filozofi i mistici, o tome govore Gurdjieff iOuspensky, o tome govori kompletna iskrena ezoterija, od onesamostalne, do one koju su prekrila razna područja religija. O tomegovore tarot i kabala, hermetitam, gnostika, alkemija, teozofija isva područja koja imaju istu suštinu - upoznavanje svog `bitka` iuzdignuće iznad materijalnog."

Arvil je šutio.

Leon se okrene prema njemu. "Jel Gvendolinska civilizacija upotpunosti riješila, to `pitanje uzdignuća`?", upita.

"Mnogi su se uzdigli kroz milijune godina, koliko postojimo",reče Arvil u nekom polujednoličnom tonu. Tko nije bolje upoznaoArvila, došao bi do istog zaključka kao i osoba koja nije boljeupoznala Simona / Ugulfara, mislio bi da se konstantno dosañuje ida mu nije do razgovora.

"Samo", primijeti, "mi nismo imali toliko prekretnica i problema uevoluciji kao vi. No svejedno je skoro polovica populacije ostalajoš uvijek na razini trećeg denziteta. Štoviše, svjesni su onih kojisu se uzdigli i sa njima povremeno stupaju u kontakte, kada želedobiti neke od odgovora egzistencijalne ili suštinske prirode.."

"Ali u sebi nisu razvili onu, `prijeko potrebnu supstancu` - kakoGurdjieff to naziva - da bi se uzdigli?!", upita Leon.

"Da, može se opisati i tim riječima".

"A ti?"

"Ja", upita Arvil poluiznenañeno, nasmijavši se od uha do uha,"Ja... sam se uzdigao nekoliko puta i konstantno u sebi osjećaoporiv da prihvatim sve one opasne misije spuštanja u fizičkuravninu. Baš kao i ti, samo pod možda drugačijim okolnostima",primijeti. "No, očito te okolnosti i nisu bile toliko drugačije kadasada zajedno sjedimo u jednom fizikalnom svijetu, pecamo ipričamo o tajnama života", nasmije se i potapša Leona.

Leon se nasmije a zatim ga opet svladaju sjeta i depresija.

"Kako osjećate energiju na Gvendolinu?", upita.

"Na drugačiji način nego vi ovdje. Više kao vaši preci uprethodnim civilizacijama", reče Arvil.

Leon šutke kimne. Pogleda u košaru sa ribama.

"E Arvile, a da zajebemo ribe i sve ih pustimo u vodu, da jošpožive koji mjesec?"

"Može", Arvil će smireno, gotovo hladnim glasom, "samo štoćemo na večer jesti kurčić pohani".

"Mislim..Živa bića.."

"Pa, mali..Jučer, kad si jeo posljednje ribe iz zadnjeg ribolova,nisam baš vidio da imaš grižnju savjesti. Ja ribe mogu baciti umore. Nije bed uopće, ali..."

"Znam", Leon će tužno, dok su se sjeta, nostalgija i onaj dubokiosjećaj praznine...nedostatka nečega, ispresijecali u njegovomprsnom košu. Ustane. Pogleda Arvila. Izbroji sedam riba u košari.Odabere nasumce tri te ih baci u jezero što je dalje mogao.

"Bravo", reče Arvil. "Oćemo sad pričekat apostole da se skupeoko tebe ili ćemo možda upecat još koju ribu i krenuti?"

"Sorry, došlo mi", reče Leon uznemireno, ali pomirljivim tonomna Arvilov sarkazam. Osjećao je duboko u sebi da se, u stvari,nema zbog čega ispričavati, ali...

Arvil ga je šutke stao promatrati nekoliko trenutaka.

Leon je znao da ga Arvil čita ko knjigu. Bio je, po zemaljskomvremenu, od njega stariji kojih deset, jedanaest godina, ali Leon jevjerovao da taj vanzemaljac ima mnogo više zemaljskih godina ijoš kusur federacijskih na svojim leñima.

"Znaš što mi ide na kurac?", upita Arvila.

"Što", Arvil polagano počne namotavati. Bilo je očito da jeuhvatio ribu.

"Sva ona new age preseravanja...One...One...biljke od ljudi...",reče, "koji nisu još zakoračili na prvu stepenicu upoznavanja stvarioko sebe, a pogotovo onih u sebi."

"Aha", Arvil promrmlja jednoličnim tonom.

"Šta `aha`?", okrene se prema Arvilu.

"New age i anti new age...neće ti vratiti curu", Arvil ga pogledaduboko u oči, "a problem je, ako me razboritost nije napustila, uSani. Zapravo, u dogañajima koji su utjecali da se udalji od tebe..."

"Dogañajima? DOGAðAJIMA???", drekne Leon. "Ti tozoveš..`dogañajima`?", Leon ustane i udari nogom prvi kamen kojimu se našao na putu. "Pa koji kurčevi dogañaji, Arvile? Mamu imjebem pokvarenu licemjernu vanzemaljsku!!! Boli njih kurac,

Arvile, za mene i nju. Boli njih kurac za nas sve, u stvari. Žele dasvojom patnjom iskreiram još nekoliko Univerzuma gdje će daljemoći graditi svoje svjetove i naseljavati svoje civilizacije. Samo to.Ništa više."

"A, Sibiani ti konačno rekli...", Arvil se nasmije, ovoga puta,potpuno suosjećajno.

"Osjećam ja to već duže vrijeme", reče Leon tiho, "samo što nijejoš bilo iskristalizirano u meni kao sad."

"Očito su one ribe pomogle, koje si bacio u more?", Arvil uzmeribu iz košare - vjerojatno ovu koju je zadnju upecao - te ju baciprema njemu. On uzme ribu sa kamenog poda, te ju ovoga putavrati u košaru.

"Što si ono pričao za new age?", upita Arvil. Bilo je očito da želiskrenuti sa bolne teme.

"Ma to licemjerje. Kao, velika duhovnost, a sve pršti odmaterijalne pozadine", reče Leon pljunuvši na pod. "Isto ko imagičari koji su drugi ekstrem, ti ljudi nisu kurca shvatili."

"Da. Donekle se slažem", reče Arvil. "čitao sam tvoje bilješkekoje si slao onom profesoru.".

Leon kimne.

"Da. Fascinantno je koliko ljudi idu u ekstreme", primijeti Arvil."Prvi vide samo Izvor, energiju i svoje hedonističke obrasce. Drugivide samo AntiIzvor, dominaciju nad energijom i svojehedonističke obrasce."

"Što ga u esenciji doñe na isto", reče Leon. "Sjećam se da jeprofesor Zahr jednom rekao:`Da bi shvatio problem, moraš biti

upoznat sa njim. Da bi shvatio ekstrem i borio se protiv njega,moraš poznavati um ekstremista`."

"Nemoj brzat sa zaključcima", upozori ga Arvil. "U skupini prvihjoš ćeš naći dobrih i neiskvarenih duša. Naivnih, doduše, alineiskvarenih. U skupini broj dva...teško."

"Ljudi koji su obvojeni od svog višeg bića teže da se putemraznih oblika praktikuma sjedine sa Jednim. Nije li to apsurd iparadoks u jednom?! Djelovanje izvana prema unutra da bi sekasnije eventualno djelovalo iznutra prema van... Kod većine ljudi,uskraćenih za spoznajnu sfera svega što postoji, sve meditacije,reiki inicijacije i prakticiranja, razne alfa, beta, gama, delta i theta iDNK tehnike... raznorazne vrste yoga, kriye, mudre, vizualnetehnike, afirmacije, kundalini tehnike, zvukovne tehnike i spellovi,invokacije, evokacije i astralne projekcije, djeluju samo kao`kozmički (astralni) aspirin ili apaurin`, koji na neko vrijememakne posljedicu, dok onaj suštinski dio, uzrok, ostaje i daljesakriven i od njihovih misli i od njihovih osjećaja. Jednom riječju,sakriven od njihove percepcije. Svi oblici praktikuma koje samnaveo mogu biti smatrani za `potpunu duhovnost` jedino za onuvećinu, lišenu ezoterijskog karaktera. Površna i pseudo duhovnostza površne i pseudo tipove ljudi", zaključi Leon.

Arvil zavitla uže i počne razmotavat.

"Bojim se da malo prehrabro zaključuješ...", reče. "Možda malopregrubo, pregeneralno i preagresivno...", primijeti.

"Pa i treba `ići u facu` sa takvim stvarima", reče Leon.

"Isključivost je upravo ona osobina koju cijelo vrijeme pripisuješguruima koje kritiziraš, nije li?! A gle vraga...Došavši doodreñenog stupnja uočavanja, možemo reći i spoznaja", ti upadaš u

istu zamku ega i taštine i smatraš da jedini raspolažeš pravom na`univerzalnu istinu`.

"A nije baš tako...Malo pretjeruješ", reče Leon osorno.

"Da li?", upita Arvil, još jednom razmotavajući uže.

"Profesor Zahr je rekao: `Kroz život obično prolaze tri osnovneskupine ljudi: oni koji gaze druge, oni koji trpe od prvih a gazetreće i oni treći koji trpe od drugih (ponekad i od prvih) i gazeeventualno sami sebe. Prvi i drugi napredovat će u matriksu jermatriks i postoji zbog njih. Treći...teško`. Isto kao i što je rekao zamanipulaciju te materijalno / emotivnu povezanost za aktualno /materijalno: `Aktualni osjećaji su oni osjećaji koji se javljaju usljednekog dogañaja koji ima utjecaja na ljudsku svijest na čistoposljedičnoj razini. Dakle, za odreñeno vrijeme trajanja nekeaktualnosti, traju i aktualni osjećaji `za`, `protiv` i `ono izmeñu`.Obično se, ti umjtno stvoreni i projicirani osjećaji manipulativneprirode, vrte oko uvjerenja, religije, politike, crnih kronika, sporta isličnih stvari`."

Arvil se sagne da dohvati drugu limenku pive. Otvori ju uz glasan"vuuššš".

"Pusti sad, Leone, razmišljanja profesora Zahra. Interesira me tvojerazmišljanje."

Leon se zamisli. Nakon kratke stanke, progovori.

"Niti jedna energija nije homogena, osim naše vlastite, koja ležiuspavana u nama i čije povezivanje sa energijom naših simultanihbića kod nekih nikada ne započne. Njihova energija ostajeuspavana cijeli život. Leži potpuno neotkrivena i lišena apsolutnobilo kakvog otkrivanja bilo kakvih dubljih potencijala koji ležesakriveni u čovjeku. Neću reći u svakom, ali u većini. Sve ostale

energije, to jest, prakticiranje raznih oblika energije kroz raznekanale, samo su supstituti koji mogu biti isto toliko manipulativnikoliko mogu biti korisni."

"Dobro, nastavi", reče Arvil.

"Mi smo samo prigrlili jedan potpuno - kao što je Ouspenskyodlično uočio - mrtav svijet. Svijet bez boje, mirisa i okusa.Bezličan i bezbojan svijet. Svijet kojemu je temelj potpunoizmišljen. Svijet gdje koristimo i fizičke i astralne `lijekove`, jer sunam frekvencije toliko niske da se bolesti (i emotivne i mentalne /psihičke i fizičke) stvaraju gdje uzmognu. Ljudi rade distinkcijuizmeñu duhovnog života i onoga života kojeg smatraju,takozvanim `realnim životom`. Distinkcija, u stvari, ne postoji, jerje upravo duhovan život, u stvari, onaj stvaran život. Kada u životupojedinca svaki udah postane duhovan, svaki osjećaj i svaka misaopoprime duhovnu dimenziju (ili duhovne dimenzije), tek onda,može se govoriti o počecima duhovnosti. O počecima!!!!!!! Ne i osamoj duhovnosti. Ovako...ispada da je magičarima Bog koji jedošao da izigrava čovjeka, u stvari čovjek koji je došao da izigravaboga, dok je u pseudo religijskim / new age zajednicama ifilozofiji, Bog koji je došao da izigrava čovjeka, u stvari čovjekkoji je došao da izigrava ovcu ili biljku."

"Nietzsche je rekao: `čak i najmudriji meñu vama samo sunesklad biljke i utvare`", primijeti Arvil.

"Da", složi se Leon, "I Ouspensky je citirao tu genijalnu misao u`Novom Modelu Univerzuma`."

"Aludiraš li na skriveno značenje `nadčovjeka` i propuste kodprve i druge skupine praktikanata?", upita Arvil.

"Bingo", reče Leon. "Kao prvo, gledaj životinje... Znam izprimjera mačaka. One se pune energijom tako da svako malo

zadrijemaju i općenito mnogo spavaju. Takoñer, iskoriste svakitrenutak da ga provode na suncu. U snu - dakle, na astralu - i podsuncem - dakle pod emanacijom Apsoluta - mačke, i gotovo svevrste sisavaca, pune se energijom."

"Interesantno. Nastavi."

"Većina iz prve i iz druge skupine potpuno propušta esencijutoliko jednostavnih istina kao što su san i sunčeva energija. Onirañe maštaju o `uzdignuću` na temelju - opet da citiramOuspenskog - `hipetrofiranog bića` koje oni nazivaju`nadčovjekom`. Kao što pseudo znanost smatra nadčovjeka nečimšto sadržava potpuno fizičke i eventualno umne značajke,pseudoduhovnost - a tu ubrajam i religije i new age i magičare -gleda na njega kao na nekog `Izbavitelja` ili nekog `Avatara` kojiće nas doći izbaviti od naših jada i muka i odvesti u `KraljevstvoNebesko`... Ili opet, poput magičara, na sam fizičko zemaljskiaspekt ega koji će istovremeno izbaviti i pojedinca (i pojedince)tako da manipulira ostalima. To ti je sve, dragi moj Arvile, jedanveliki kurac na kvadrat, jer opet polazi iz aspakta koji se protežeizvana prema unutra."

"Isus je rekao, a Matej prenesao, da citiram: `Govorim uprispodobama, jer nemaju oči da vide i uši da čuju", reče Arvil.

"Da. Probaj to reći bilo kome od onih koji `ne čuju`. Reči će ti da`tko si Ti da širiš Isusove riječi, a nisi svećenik", reče Leon,napravivši podrugljivu grimasu.

"Da...potpuno predvidljivo u svojoj ignorantnosti", zaključiArvil.

"Svi ti veliki `duhovni vodići` i `gurui` i `svećenici`, unedostatku bilo kakvih argumenata, a ovdje mislim na argumentespoznajne prirode, pribjegavaju svoj `uzvišenom` osjećaju.

Mantraju, pročišćuju se, meditiraju... a ni za pedalj se nisu odmakliod materije. Prezentiraju samo one `bogataše` o kojima Isusgovori, koji nikada neće primirisati `Kraljevstvo Nebesko`. Ti suosjetili duhovnost manje puta nego što su `slobodni zidari` imalizidarski alat ili baletani i modni kreatori tuñi penis u svojimrukama. Kurac oni osjećaju. Ne osjećaju oni ništa. U tome jeproblem. Osjeća njihov ego. Oni sami - nipošto! Sve biljka dobiljke i usrani i uplašeni licemjer do usranog i uplašenoglicamjera", reče Leon.

"Da te pitam nešto..." Jel tebi pročišćavanje djelovalo tako, ko dati je netko stavio dršku od metle u dupe i da ko biljka hodaš okolo iširiš ljubav, ne znajući ni sam što znači prvo slovo L, a kamo licijela riječ, a kamo li samo značenje te riječi, a kamo li onodubinsko, skriveno i ezoterijsko značenje."

"Nije", odgovori Leon.

"E pa jebi ga mali. Nisu svi doživjeli i osjetili povišeno stanjesvijesti."

"E o tome pričam. To povišeno stanje svijesti ili ono štoOuspensky naziva `normalnim psihičkim stanjem nadčovjeka` ili`stanjem euforije`, na mene djeluje na slijedeći način: kao da stvarioko sebe ne percipiram isto - ni vizualno, ni misaono, ni osjećajno.Gledam stvari oko sebe i kao da gledam samo u umu zapamćenusliku, a ne realnu sliku tih stvari, pošto još, vjerojatno, nisamspreman vidjeti, kako stvarnost `iza tih stvari` u stvari, izgleda."

"Sve dok potpuno ne prijeñeš, niti nećeš shvatiti", primijetiArvil. "E, ide još jedna riba!", vikne slavobitno.

"Kako to misliš: `dok potpuno ne prijeñeš`?", upita Leon.

"Shvatit ćeš kad doñe vrijeme za to", reče Arvil vadeći ribu izvode.

Leon se podboči na drugu stranu, okrenuvši Arvilu leña. Pogledanebo. Prekrasan bijeli oblak, takozvana "ovčica" ili "božja ovčica",kako su te oblake zvali kao djeca, nadvila se nad vrhove brda.Gledajući u oblak i spuštajući pogled preko konture brda,sagledavajući formu ujedinjenja jednoga sa drugim, pomisli kakoupravo gleda jedan, toliko odvojen, a sa druge strane, tolikopovezan svijet.

Arvil prekine šutnju i poremeti mu tok misli.

"Zadnji koji je bio poslan nakon Isusa da širi meñu ljudimajedinstvo Apsoluta", reče, "bio je Toma Akvinski". Svi ti UzašliMajstori, od prve inkarnacije Enocha, Ašjate Šimaša, Bude, Višne,Krista i Tome, samo su pripremali teren za onoga koji ćebaptizirati sa vatrom i doći na samom kraju Ciklusa".

"Za koga?"

"Za Deda Mraza..", posprdno će Arvil. "Za nositelja Enocha...Zatebe, budalo".

"A, jebo me, ubrajam se meñu njih ko šljunak na kolače",sarkastično će Leon.

"To što ti smatraš da jesi i to što zaista jesi - nije isto. To kakosebe doživljavaš, sa onim što prezentiraš ne mora imati nikakveveze".

"Zajebano", primjeti Leon.

"Pa da znaš... I je", zaključi Arvil.

Poglavlje drugo_________________

"Kad čovjek uspije zaustaviti svijet, postao je promatrač"

Carlos Castaneda

"Henoče, Henoče!"

"Mmm..."

"Henoče, Henoče!"

Piskutav glas prenu me iz razmišljanja.

"Što hoćeš", upitam.

Vodoriba dolebdi prema meni i nekako, tipično, plahovito unjenom stilu, sjedne mi na ruku.

"Tvoja donja simultanost uspješno je položila sve temeljnetestove koji su pred nju postavljeni."

"I?"

"I ništa" odgovori vodoriba, nervozno mi se meškoljeći u ruci,"samo sam htjela da znaš."

"Misliš li da ja to ne znam?"

"Pa...nisam mogla biti sigurna. Pogled ti je bio usmjeren na eonepotpuno dijametralnih dimenzija i svjetova."

"Pa što?", upitam. "Misliš da ne mogu pozornost skrenuti naneku od drugih dimenzija i drugih svjetova?"

"Pa...rekao si mi da te izvještavam o svemu što nañemzanimljivo, u bilo kojoj radnji koja je povezana sa nekom od tvojihsimultanosti ili nekom od srodnih simultanosti."

"Znaš da je Henok pomalo zaboravljiv s vremena na vrijeme",počastih ribu takvim gromoglasnim smiješkom da se moralauhvatiti za moje skute da ne odleti na drugi kraj Univerzuma. MogUniverzuma, naravno; Univerzuma gde sam obitavao i gdje memalo malo netko došao posjetiti. Univerzuma iz kojega sam rijetkokada izlazio u druge Univerzume.

"Hajde me upozori drugi puta, prije nego li me stotinu uragana iztvojih ustiju ne prikuje uza veliki Zid", ljutila se vodoriba,provirujući glavom iz ukrasnog uveza na rukavu. "Astralni kralju,ponekad si stvarno neozbiljan za nekoga tvoje moći, snage iveličine" prezrivo je frknula nosom i ljutito me nastavila gledati.

"Hajde, vodoribo", rekoh blagim tonom, njezno je vadeći izrukava, "sjedni na svoj omiljeni kamen ispred trona i ispričaj misve u detalje."

Vodoriba odlebdi nekoliko metara dalje, pogleda me pomalokritičkim pogledom, kao da ispituje da li je vućem za nos ilimislim ozbiljno. Sakupi usnice u toliko prepoznatljivoj gesti: "ah,dobro", odlebdi do kamena, spusti se na njega te dlanom rukeprijeñe po vrhovima meke trave.

Podbočim glavu na šake. "Počni", kažem.

Vodoriba se oprezno ogleda oko sebe, vrpoljeći se na malomkamenu. "Jesmo li sami na polju?", upita oprezno.

"I na polju i u šumi i u cijelom Univerzumu".

"Znači, nema bojazni da me lavlja bića opet koriste kao dodavalou onoj svojoj bizarnoj igri?!"

"Ha ha ha ha ha ha ha", morao sam se nasmijati iz sveg glasa,ovaj put okrenuvši se prema drugom kutku Univerzuma, dalje odsirote vodoribe.

"Ti nikako da ono zaboraviš?!", nisam se prestao smijati.

"Bah", prezrivo frknu nosom, "nije to ni bilo tako davno."

"Za neke su odonda prošli eoni", namignem prema njoj. "Hajdeviše", rekoh, "proñe mi mladost čekajući, a sve mi se nekako činida je početak moje mladosti bio jako davno", dobronamjerno senasmijem, mameći osmijeh iz vodoribe. Kada je razvukla usta uosmijeh, nastavih. "Misliš da nisam znao da dolaziš?"

"Pa, po tvom tonu i zamišljenosti, izgledalo mi je kao da ne znašda bilo što, bilo gdje, dolazi ili odlazi."

"Ajme posprdnosti", uzvratih. "Vodoribo, vodoribo, a što mislišzašto sam ispraznio Univerzum? Zašto sam zamolio čak i svojenajbliže savjetnike da u ovome trenu odu kamo ih volja, da maloprolunjaju po vječnosti, van vremena koje sam ovdje stvorio?!"

"Ahahaha", vodoribin smijeh bio je od sveg srca. To je bilo onošto me zbunjivalo i brinulo u isto vrijeme. "Zamolio...ili...imnaredio da odu?!"

Sad znam zašto me brinulo i zbunjivalo.

"Vodoribo, vodoribo. Tvoja hinjena zloba ponekad me tjera da sezapitam, koliko si u svoj svojoj promućurnosti, u stvari naivna".Bio sam natjeran na još jedan kratkotrajan val smijeha. Ovoga putanasmijem se u dlanove. "Znaš, vodoribo", poklonih joj jedanpokroviteljski osmijeh, "ono što je naredba za onog tko ti nijeprijatelj, zamolba je za onog tko ti je prijatelj", smijući senamignem prema njoj. "A sad", rekoh, "hoćemo li više?!"

"Moja priča cijelo vrijeme čeka."

"Pa...da počnemo onda...", rekoh.

"Pa...da počnemo onda...", ponovi.

* * *

Vrata supermarketa polagano su se otvorila dok je užurbanoizlazio. U zadnji čas povuće vrećicu sa namirnicama prema sebi,da njome ne udari u staklo. Zastade na trenutak, dok se vratapotpuno nisu otvorila. "Jebeni usporeni Enterprise", promrmlja tezakorači na vreli asfalt. Sigurnim korakom prijeñe ulicu te nastavikoračati preko parkinga, prema automobilu. "Pas mater", uzviknupoluglasno, zastavši da propusti kromirani srebrno crni Chryslerovkombi. Došavši do auta, spusti vrećice na pod te poče nervoznoprekopavati po džepovima, tražeći ključeve. "Mater im jebem, gdjesu?", nervozno je prebirao po maramicama te ostacima natuknicakoje je bilježio na sitnim komadićima papira. Prepuni džepovi bilisu samo naznaka da hlače nije dao na pranje sigurno mjesec dana.Kad bolje razmisli, jutros ih je obukao nakon toliko vremena,premjestivši u njih sav sadržaj hlača koje je sinoć dao ženi daopere. "Jao, budale", uputi si samokritiku. "Što ako sam ključeveostavio u autu i zatvorio izvana?". Krene prema vratima. Stavi rukena staklo i pogleda unutra. Kjučeva nije bilo. Pritisne kvaku. Vratase otvore. "Koji kurac?!", pomisli. "Nemoguće", zbunjeno seokrene oko sebe, držeći vrata otvorena. "Nemoguće", ponovi.

"Bojim se da je moguće."

Uplašeno se okrene. "Što?"

Iza njega, stajao je krupan muškarac preplanuloga tena, obućen uskupocjeno tamno sivo odijelo. Čvrst, vojnički stav i opušten, alinekako istovremeno prodoran pogled, u kojemu se očitavalo daosoba na svaki mogući način vlada situacijom, dali su mu nekakonaslutiti da može ostati samo bespomoćno stajati i čekati da vidišto će muškarac učiniti.

"Profesore Zahr, reče muškarac, prilazeći mu, "ispričavam se štosam vas uplašio. Moje ime je Arvil Fangore". Nakon zbunjenogizraza lica njegova sugovornika prilikom rukovanja, nasmije sepokazujući velike bijele zube. "Oh, umalo da zaboravim", reče,vadeći značku iz džepa, "Služba Za Državnu Bezbjednost".

* * *

"Najgore je kada čovjek shvati svoje prednosti kao svoje mane...iobrnuto".

Zahr podigne pogled prema sugovorniku, očekujući odgovor.Odgovora nije bilo. Čudio se sam sebi, kako je zadržao prisebnost imirnoću otkako su ga posjeli u auto i odveli, zavezanih očiju, uneku - pretpostavljao je - podzemnu bazu. Ili neko postrojenje.Uglavnom, što god da bilo, njemu je bilo, ovoga trenutka, priličnonebitno. Nebitno mu je bilo i da li se trenutno nalazi u običnojkancelariji ili sobi za saslušanja. Ionako će, htio on to ili ne, uskoro- vjerojatno - saznati da li je na nekom informativnom razgovoruili na najstrožem saslušanju. Čovjek zvan Arvil šutke je sjedio unaslonjaču, promatrajući ga odsutnim pogledom.

"Cigaretu?", upita.

"Hvala, ne pušim", Zahr odgovori ljubaznim tonom.

"Profesore Zahr...ili..bolje reći...gospodine Zahr. Što mislite oovom našem vremenu u kojem živimo. O ovome dobu?" upitasugovornik Arvil sa druge strane stola, lagano udarajući filteromcigarete po povrsini istog.

"Iskreno?", upita Zahr.

"Iskreno."

"Mislim, da je ovo savršeno doba za one koji znaju što rade i zaone koje misle da znaju što rade."

"Pojasnite, molim."

"Svijetom vlada malobrojna elita, koja itekako dobro zna što radii na koji način to radi. Ona druga velika većina, misli da zna štoradi i misli da u stvari vlada svijetom."

"Hm...", Arvil ga pogleda, ne izgubivši onu odsutnost u pogledu,"nije li to malo...konspirativno?"

Zahr se morao nasmijati na ovo.

"Konspirativno?", ponovi. "Zar danas postoji išta na svijetu štonije...`konspirativno`?", pogleda prema sugovorniku ne skidajućiosmijeh sa lica.

"Kako bi definirali onda, pojam države, država, granica izmeñunjih i težnje za nacionalnim identitetom?"

Zahr se lagano uozbilji. "Nedostatak znanja. Višak patriotizma",reče.

* * *

Prva subota otkad je izašao van iz baze. Prva subota nakon punihdevet mjeseci, da je vidio društvo i zakoračio nogom u pub, u kojisu redovito zalazili.

Steven je urlao iz sveg glasa, nadvikivajući se sa Ikeom, koji ćeod njih dvojice prvi privesti kraju novonastalu teoriju.

"Ljudi jednostavno jedni drugima ne bi smjeli govoriti `ti`, takodugo dok se meñusobno ne poševe", vikao je, pokazujući rukomIkeu da šuti. "Svi bi jedni drugima morali govoriti `vi`."

"Čak i po cijenu pederluka?" upita Simon.

"Čak i po cijenu pederluka", kimne Steven, još uvijek mašućirukom Ikeu da šuti.

"A jebo te, lud si ko batina", Ike ipak uspije na trenutak doći doriječi, "pa u ovom gradu se ionako svatko jebe sa svakim. To ne biništa mijenjalo na stvari."

"Ne bi", složi se Steven, "ali bi barem mene u gradu svipoštovali!"

Cijeli stol prasne u gromoglasan smijeh.

"E majke ti, Steven, daj vadi van tu travu koju pušiš i počastidruštvo", Leon jedva da je uspio složiti rečenicu izmeñu napadasmijeha. Ova opuštena večer koju je provodio sa starim društvom,bila je možda najbolja koju je u životu proveo sa ikim; naravno, neračunajući večeri sa Sanom. No, nije sada želio razmišljati o tome.

"Ajd uzdravlje" digne čašu.

"Ajd ti naruči nešto konkretno, pa ćemo se kucnuti", posprdno ćeIke, "a ne tu kao neka curica sliniš nad sokićem i očekuješ da semuški kucnemo. Hočeš još da ti naručimo i vruću čokoladu? A mićemo sebi naručiti onaj ženski beldežurčić sa dva posto alkohola,pa ćemo se svi kuckati i slaviti", zadnje slogove viknu

promijenjenim glasom, oponašajući ženski pokret - barem ono štoje on smatrao ženskim pokretom - dok mu je falset zvučao poputnormalnog glasa nekog stilista. Leon se nasmije u sebi, nemajućinamjeru ovo uočavanje "dati van".

"A ne pijem, jebo te", Leon mahne prema njemu hineći ljtnju."Što si se razvukao po kavani", nasmije se gledajući Ikeovisplaženi jezik i srednji prst usmjeren prema njemu.

"Ajde živjeli", Ike mu namigne, kucnuvši mu čašu. Zatim prijeñepogledom preko cijele prostorije. "E, gdje je ona mala na koju mise najbolje, ali najbolje, diže kurac?"

"Koja mala?", upita Simon.

"Ne znaš ti njega", nasmije se Steven. "Od kada ste nestali izgrada, taj je ugurao ćunu u sve što ima dugu kosu. Taj bi i tranzićamaznuo da mu se pruži prilika".

Svi se nasmiju.

"Nije nego. Nije nego", Ike podiže ruke kao da se brani. "Kobira...ono..."

"Meditira", zaključi Leon.

"I to" složi se Ike.

"I što na kraju?", upita Simon. "Jel to neka prava ljubav?"

"Najpravija", potvrdi Steven.

"I više od toga", doda Ike. "Na nju mi se diže kao na nijednudrugu. Ako to nije najtvrña ljubav, onda ne znam što jest?!"

"Najtvrña...definitivno. Ljubav...to je već diskutabilno", rečeLeon.

"Nemoj ti meni te suptilne spike", Ike je pokušavao iz pripitogtona prijeći na notu hinjene strogoće. "Ako je tvrdo, onda je tvrdo.Ovo je materijalan svijet i računa se samo da li je nešto tvrdo ilinije. Jel tako?", pogleda sve sa sprdnjom na licu.

"Nepobitna retorka", odgovori Simon sa smiješkom.

"Retorika je da ću ja sada naručiti još jednu rundu...plus damisokić", pogleda Leona plazeći jezik u cereku, "a onda ću nazvatimalu da joj izjavim ljubav preko telefona."

"Još kad bi znao broj...", reče Steven, "gdje bi ti bio kraj?!"

"Zato, dragi prijatelju, postoje informacije. A ja znam i kako sezove mala na koju mi se diže i kako se zove mala nainformacijama...na koju... mi se isto diže...Doduše, ne kao na prvu,ali... se diže!"

"Jebote, danas si nepobitan...do jaja", zaključi Leon.

"Do jaja", vikne Ike odlazeći prema šanku, "za vas, dragiprijatelji! Od jaja, za sve što je ženskog roda. Ili barem, što pričaumiljatim glasom."

"Ajde, ajde...već si dosadan i samom sebi", vikne Stevenpoluglasno, tako da ga se teško čulo dalje od stola.

Leon se zavali u naslon stolice, naslonivši glavu na isprepleteneprste. Pusti da ga nose muzika i opuštena atmosfera. Noćas ništanije bitno. Bitan je samo ovaj trenutak. Jedan od rijetkih trenutakakoje je preko noći naučio cijeniti. Prije ih je uzimao zdravo zagotovo. Sada...definitivno ne.

"Noćas je sve", pomisli, "upravo onako kako treba biti."

Poglavlje Treće________________

"Nitko nije tvoj neprijatelj; nitko nije tvoj prijatelj. Svi su onipodjednako tvoji učitelji"

Helena P. Blavatsky

Zahr je promotrio grupu prisutnih prije nego li je nastavio.

"Djelovanje demona odigrava se na taj način da se demon prvoprilijepi za srčani energetski centar (čakru) iz koje izvlači vitalnuenergiju iz nas i zamjenjuje istu energiju supstitutom. Kada biimali prilike gledati mentalno kroz astral, vidjeli bi različite oblikekako su poput liganja, hobotnica ili paukova obavijeni oko žrtvedok je sišu. Srčana čarkra je naš vitalni centar u kojemu se spajajumisli i osjećaji (takozvani centar za intuiciju, empatiju i emotivnuinteligenciju), na energetskom nivou. Na fizičkom nivou,korelacija i korespodencija istih manifestira se kroz živčana

čvorišta. Uzimanjem vitalne energije, sama nervna čvorišta postaju`uzurpirana` i nakon jednog dužeg (u nekim slučajevima i kraćeg)perioda, osoba na koju je nalijepljen demon (ili neki neugodanentitet iz nižih astralnih ravnina), počinje `gubiti razum` (iako seradi više o duševnom nego mentalnom poremećaju). Načindjelovanja demona ovisi o `profilu` osobe na koju se nakačio.

Djelovanje istog entiteta percipirat će na potpuno različitenačine, recimo, altruist i osoba koja je malo primitivnijegmentalnog i duhovnog ustroja. Prvi će itekako osjetiti čak i pokušajdemonizacije, dok će drugi demonizaciju doživljavati kao nesto štoim hrani donje energetske centre (drugim riječima: ego).Demonizacija se može vršiti i na način da se prvo žrtva manipulirapreko `R kompleksa` (reptilskog dijela mozga). Simptomi poputgušenja i učestalih bolova u trbuhu predstavljali bi sekundarnufazu, gdje je demon pronašao `prebivaliste sa stalnom adresom`,barem toliko dugo dok žrtvu potpuno ne isiše te je mentalno itjelesno uništi. Ja bih tu još dodao i stimuliranje žrtvine seksualneenergije, kao i djelovanje na rad srca (aritmija itd.).

Gušenje simbolizira smanjen protok energije kroz grlenu čakru,koja predstavlja respiratorni sustav (element Zraka), smetnje uželucu smanjen protok energije u digestivnom sustavu (elementZemlje), stimuliranje seksualnosti (pretežito na najnižim razinama,drugim riječima: bestijalnim) putem raznih perverzija, nastranosti,sadizma, mazohizma te ostalih bizarnosti, može značiti ili smanjenprotok energije ili bombardiranje tuñom (u ovom slucajudemonskom) energijom na naš reproduktivni sustav (elementVatre), dok razne srčane tegobe znače smanjen protok energije ipotpunu uzurpaciju iste u našem cirkularnom sustavu (elementVode).

Želudac je sam po sebi ogromno spremište negativne energije,koju taložimo u sebi nezdravim hranjenjem i nakupljanjemnegativnih emocija i trauma od najranije dobi i područje

ispresjecanja nadbubrežnih žlijezdi (sakralni energetski centar) inižeg intelektnog centra - ega (solar pleksus). Upravo je zatopogodan za zaposjedanje jer se mogu vrlo lako kontrolirati najnižiporivi kod osoba i stvarati potpuni disbalas u donjim centrima.Gušenje i cirkulatorni problemi svojstveni su za osobe koje sumalo "senzibilnije" empatijski na svaku promjenu u njima i okonjih, ali nisu u dovoljnoj mjeri balansirane sa donjim centrima."

Meñu gomilom prisutnih u predavaoni sakrivene podzemne baze,uz Arvilovo već gotovo općepoznato lice - računavši na to da ga jeto lice zadnjih tjedana pratilo posvuda poput sjene - lice koje ga jenetremice promatralo bilo je lice osobe kojoj bi se mogao najmanjenadati na ovakvom mjestu; no, nekoliko dana ranije ugledao ga je ikada su se smirile prve strasti poput čuñenja i radosti i kada jekasnija faza nedoumice poprimila svoj već i više nego poznatioblik, Zahr se vratio svom klasičnom načinu razmišljanja ipercipiranja stvari - ma koliko da se to u početku činilonemogućim.

"Na zapadu je dosta zaživjela, u protekla dva / tri desetljeća,tehnika preporañanja, gdje se zatvaranjem čovjeka u vreću,potapljanjem u kadu itd, simulira fetus u maternici. Distorzijom teklasičnom zapadnjačkom ignorantnom banalizacijom, metoda jepoprimila vrlo nejednolik predznak.

Osobno smatram da su utjecaji raznih negativnih entiteta ionakosveprisutni, tako da nema potrebe još i dolijevati ulje na vatru,danas vrlo popularnim, sa jedne strane magijskim pizdarijama(gdje se više manje ignorantno koketira sa negativnim entitetima),a sa druge strane new age pizdarijama izvoñenja raznoraznihvježbi i tehnika, sa simbolima koji su `potvrñeni` i `dokazani` odraznoraznih `gurua`.

Demoni prebivaju u limbu, ili prema modernoj terminologiji, uvlastitom matriksu, prema kojemu je ovaj naš kao med i mlijeko,

pošto mi imamo mogućnost odabira. Oni nemaju (vjerojatno dokraja Univerzalnog ciklusa). Kao što sam već napomenuo u vezisamog pristupa crkve, koja eto vadi i samog Moloha iz opsjednutihi kojoj svi demoni istjerani iz opsjednutih imaju Biblijska imena(marketing?), a nije svjesna gomile entiteta koji u njezinimvlastitim grañevinama isisavaju energiju iz vjernika; crkva imastalna oružja - molitvu, raspelo, naredbe te zvučne kodove nalatinskom, koji bi trebali protjerat demone nazad u `Nedodžiju`.Svi oni koji su u životu uspjeli napraviti distinkciju izmedju vjere ireligije, možda su malo proučavali samu pozadinu toga pristupa imožda došli do zaključka da su molitva i naredba dva naličja jedneafirmacije, a križ staroegipatska simbolika za ispresijecanje dvaaspekta postojanja - astralan i fizički (astralan je vertikalan, fizičkije horizontalan).

Interesantno je da, recimo za razliku od (u Egiptu) pretezitokoristenog Ankha - koji simbolizira pozitivan i negativan aspekt ugornjem dijelu koji prelazi u neutralan aspekt u donjem dijelu,nakon presjecanja sa horizontalom - križ simbolizira samoneutralan aspekt - kako fizičkoga, tako i astralnoga. Takvo `oružje`u nekim slučajevima može biti potpuno benigno i neučinkovito. Unekim dokumentiranim slučajevima koje sam čitao i gledao, nigdjenije urañeno čisćenje energije oko žrtve i priprema `terena zaborbu`. U svakom slučaju, ako se čuda i ne ostvare, još uvijek zanjih postoji dobar izraz - marketing.

U mnogim zapisima fino je prikazan princip suradnje sa višimentitetima i uopće poznavanje entiteta van sfera `anñeoskog idemonskog`, toliko isprostituirane sintagme koja nam je naturenaputem raznih dogmi i pogrešnih interpretacija. Postoji jedan stariprincip koji je prisutan u hermetizmu, gnostici, alkemiji te ezoterijiopćenito, a naziva se `odvajanjem Svjetlosti od Vatre`, a govorinačelno o transmutaciji i pročišćavanju Duha božanskomenergijom. Samo ignorantno pozivanje na jednu kastu Anñela iliArhanñela, pa `ko dodje - dobro dodje`, u suštini je potpuno

pogrešno. Analogija: ne zovemo klesara i molimo ga da nampopravi bojler, kao što ni ne zovemo slikara da nam složi krov nakući ili autolakirera da nas operira! Osoba koja istjeruje demone - anikad ne istjeruje sama već uz pomoć viših entiteta (bila ona togasvjesna ili ne), treba prije svega znati sa kime ima posla.Unaprijed, putem asocijacija predočene paradigme da se radi oSamijazu, Azazielu, Belialu, Lucifugu, Lilith i ostaloj `branši izsamoga Tartara`, te istjerivanje entiteta čije ime označava cijelujednu rasu ili skupinu entiteta, crkva je od toga počela raditi dobarbiznis, kao što im surogat Sai Baba radi dobar biznis sa svojom`božanskom inkarnacijom`."

"Ispričavam se na digresiji", reče.

"U ovom svijetu, gdje je duhovnost poput glave u pijesku adupeta okrenutog prema nebu (što se tiče ignorancije i lošeinterpretacije drevnih znanja, putem raznih dogmi koje se poputmagle vuku po skoro svim današnjim religijama), ne čudi da stvaripoput egzorcizma rade ili dobronamjerni svečenici koji apsolutnonemaju nikakvog pojma što to oni u stvari rade (zaboravihspomenuti potpunu ignorantnost u vezi učinkovitosti elementaVode koji isto djeluje bilo da se koristi u svom esencijalnomobliku ili se nad njime provode razni rituali, dajući mu prizvuk`svetosti`), ili šarlatani koji uspješno sprovañaju najstariji posao nasvijetu - duhovni obrt potpomognut marketingom i ignorantnošćuokoline, ili jednostavo igrači koji jaaaaako dobro znaju sa čimeimaju posla, posto se vjerojatno nalaze na istoj strani kao i oni koje`žele istjerivati`.

Uprkos svemu tome, ne dvojim u niz uspjelih istjerivanja zlihdemona, zlih duhova i nakačenih djelova raznih osobnosti kojepovezuju sa prošlim životima i stvaraju privid opsjednutosti. Unekim slučajevima kroz povijest, evidentirano je da se radilo oepilepsiji. Demoniziranost je mnogo ozbiljniji problem nego sesmatra. Agresije, neuroze, anksioznosti, anhedonija i hedonizam,

opsesivno kompulzivni poremećaji, multiosobnost, iznenadnepromjene ponašanja, LSE (kompleks manje vrijednosti) te mnogedruge stvari, nisu ništa drugo nego reakcije na uzurpacije od straneraznih neutralnih i negativnih astralnih te polufizičkih entiteta,ELF tehnologije, HAARP-a itd. Svi mi imamo, kako svoje vlastitečuvare, tako i entitete koji će se vrlo rado odazvati. Sve štotrebamo je vjera, percepcija i Znanje (ovdje prije sve mislim naesencijalno Znanje u obliku spoznaja; ne toliko na teorijsko ilipraktično)."

Zavorove oči na tren bi ga promotrile, da bi se opet prikovale zagrubu površinu debelog tepiha jarko crvene boje - koji je prostorijidavao ugodaj, jednak onome kao da su se vratili vremeplovom urane 60-te i zauzeli neku od tadašnjih prostorija za vijećanje -nakon što bi zauzeo mislilačku pozu podbočivši se desnom rukomna široki naslon jarko crvene rasklopne stolice / fotelje, ostavljajućidojam kao da će svakoga trenutka zadrijemati, koliko mu je glavavidno propadala u dlan nalakčene ruke.

U taj tren, jedan mladi poručnik, čije ime je zaboravio, podigneruku.

"Izvolite", Zahr kimne prema njemu.

"Profesore, govorili ste o paralelama izmedu negativnih entitetau kontekstu stvaranja, u raznim arhaičnim knjigama koje toopisuju..."

"Da, naravno", reče Zahr, "objasnit ću to sada podrobnije."

Baci brzi pogled na Zavora, lagano kimne te nastavi.

"U istočnoj gnostici, neoplatonizmu i hermetizmu spominje seJahve (YHWH, Y), kao Zli Demijurg, tj. `onaj koji je obmanuožidovski narod`. U gnostici i neoplatonizmu postoji distinkcija

izmedju pojmova Ja Jesam, koji oznacava Kreatora (Stvoritelja) iJehove - nižeg astralnog entiteta koji je uvjerio narod da je "Bogglavom". Kod neo platonista se razlikuju pojmovi EN, Nous i Soul- gdje EN i Nous označavaju božanske sfere uzroka (Ja Jesam), aSoul psihu ili sferu posljedica (Jehova). Hermetičari smatraju da jeMojsije (kojeg smatraju drevnim magom i osobom iniciranom usve tajne Reda - neki tvrde `Reda Zmije`) u želji da pomognesvome narodu, invocirao Y-a (Jehovu) koji ga je uvjerio da jearhanñeo koji stoji na usluzi njegovom narodu.

Mojsije je navodno uvidio svoju pogrešku kada je shvatio da jejedino platno sredstvo za Y-a, u stvari - krv (krvne žrtve - rituali unjegovo ime). U kabalističkom mitu o postanku, Ain Soph (DuhSveti, Sophia, Isa, Isis, Isness), ekspandira svoju emanaciju putemSephirota (hijerarhije visokih astralnih entiteta) koji su reflektiralisvijetlost Univerzuma pri stvaranju raznih životnih oblika idistorzijom iste stvorili negativnu formu Klippotha, koji uvlastitom neznanju, misleći da je sam Stvoritelj, stvara materijalansvijet (fizičku realnost). Tu je vidljiva paralela sa Demijurgom.Hermetičari Y-a nazivaju demi-god. Neki ezoterijski spisi Jehovusmatraju čistim proizvodom ranožidovskog fundamentalizma, kadasu trebali iz bezimenog boga stvoriti boga rata i osloboñenja..."

Zastane i pogleda sve prisutne u prostoriji. "Ima li još pitanja?",priupita.

Časnik iz prvog reda podiže ruku. Zahr kimnu.

"Govorili ste o kauzalnosti kod interpretacije same ezoterije..."

"Da", Zahr se zamislio na trenutak. "Počeo sam govoriti okauzalno / posljedičnom principu ali sam ubrzo otišao u digresiju.Tako vam to biva na predavanjima", nasmije se.

"Ovako, da bismo sagledali same ciljeve i slijedili pravilaUniverzuma, mi moramo jako dobro poznavati zakone uzroka iposljedica. To je ona bit ezoterije koja nikako da se provuće kakotreba meñu većinu onih, koji smatraju, ne samo da su zakoračili naput ezoterije, vec da su se probudili i potpuno počeli koračatiputevima transcedencije. Ezoterija je unutrašnji krug potpunogunutarnjeg znanja i potpune osloboñenosti od materije. E tu dolazido jednog velikog problema, a to je miješanje duhovnosti(ezoterije) i pseudoduhovnosti (religije, sekte, new age, magijaitd.). Ciljeve možemo podijeliti u dvije skupine - u one koje sustvarno naši ciljevi i oni koji su su manifestacija htjenja našeg ega /vezanosti uz materiju. Najbolji cilj je - ne imati cilj već simultanou svakom trenu donositi odluke koje će naše unutarnje biće sveviše i više oslobañati okova oneirizma (stanja iluzornosti ifantazije). Tražiti bilo što od Univerzuma znači da znamo što točnoželimo i da budemo svjesni od kojeg Univerzuma nešto tražimo.Univerzuma ima beskonačno kao i entiteta koji prebivaju u njima.

Tražiti nesto od Univerzuma koji je u našim glavama potpunopogrešno interpretiran na temelju stečenih i usvojenih asocijacijasa područja pseudo znanosti i pseudo duhovnosti, isti je učinkukada bi stali usred nekog velegrada i počeli vikati: `hoću meso`, `jabi kruh`, `dajte mi vode` itd. bez da smo svjesni da postojemesnice, pekare i trgovine. Dakle, uzrok je u nama...nije izvan nas.Većina griješi što uzroke traži van sebe i zatim želi vanjskimuzrocima djelovati na unutarnju posljedicu koja je opet, nastalausljed neshvaćanja nekog drugog unutarnjeg uzroka, posezavši zavanjskim i tako u nedogled. To se zove stručno: `naguzite me irazguzite me...boli me briga jer ionako spavam`. Svemir daje onošto čovjek uistinu želi! Svatko dobije ono sto želi. Sad...da li jeosoba toga svjesna...vjerojatno nije...posto većina nije zadovoljnaonime što dobije. Tako da, ili većina ima krive želje, ili većina nezna što želi, ili je većina toliko nesvjesna da niti ne zna što su ustvari želje. To je jako bitno za shvatiti. Ono što mislimo da želimo

i ono što želi naše unutarnje biće, ne moraju jedno sa drugim imatinikakve veze.

To je izvrsno opisano kod ruskog ezoteričara Gurdjieffa kaorazlika izmedju Suštine (unutarnje, pravo i iskonsko JA koje jepotpuno oslobodjeno bilo kakvih nedoumica i spojeno sa Izvorom)i Ličnosti (razne osobnosti, podosobnosti, alter stanja svijesti...uglavnom, zamagljeni fragmenti nas samih koji se bore zaprevlast i nemaju previše veze sa našom Šustinom). Ukratko..samisebi smo vlastitom ignorancijom najveći neprijatelji! Isti modelkao i kod želja i ciljeva, vrijedi za sve. I za teoriju i za praktikum.Pogotovo za instant teoriju i za kolektivno usvojeni praktikum. Dapojasnim...dok pojedinac u sebi ne probudi onaj unutarnji centar zaspoznaje i intuiciju (unutarnje znanje prouzrokovano ascenzijommisli i osjećaja), vrtit će se u krug, tražiti druge da žive njegovvlastiti zivot, poistovjećivati se sa drugima, nalaziti `utjehu` i`lekcije` u propustima ili dobrim postupcima drugih, usvajatikolektivne obrasce (kako teorije tako i praktikuma) i pozivati seopetovano i opetovano na svoju vlastitu nemoć...što je u suštini,primijetit ćete - potpuni paradoks.

Opet parabola sa glavom u pijesku, koljenima na zemlji i dupetausmjerenog prema zvijezdama. Dakle, vjera u pogrešanUniverzum, pogrešne želje, neodgovornost prema unutarnjem JA iusvajanje tuñih misli, ideja i praktikuma kao blijedih smjernicanašeg još blijeñeg samorazvoja...ne vodi nikud osim u našimfantazijama. Na taj način i pogrešno shvaćanje da se `matriks trebarušiti kolektivno` ne poznavajući u nama naše unutarnje spone kojesu vezane uz to kolektivno (jo jo i lastika efekt) i presudan značajda slomimo matriks u sebi. Ostalo je samo kolaboracija sailuzijom. Ništa više. Ništa manje. Kod praktikuma... svi kolektivnousvojeni načini upražnjavanja energije su - pogrešni. Ne postojiuniverzalan nacin da `utabanim` putevima stignemo do cilja, većće se prije dogoditi da `utabanim` putevima sa povezom na očima

slijedimo druge slijepce koji slijede nekog glavnog slijepca (ilinjegovo djelo ili učenje).

Dok pojedinac u sebi ne probudi vlastitu energiju (jedni kažukundalini, drugi kažu shaumbra, treći transmutacija, četvrtitransfiguracija, peti ascenzija...nije bitno - sve su to riječi ionako),sav praktikum svodit će se na `uzimanje astralnog / kozmičkogmedikamenta ili sedativa, aspirina ili apaurina` kojim se liječi ikoji pomaže i kojim se opušta naša ličnost, pošto će predstavljatisamo činioca koji djeluje na posljedicu i trenutno hrani neku našupodosobnost. Bilo koji način praktikuma bez buñenja vlastiteenergije je samo supstitut. Ništa više. Ništa manje. Mogu tu,naravno, postojati opravdanja i pozivanje na `Univerzalne zakone`,`veličinu` kolektiva gdje se nešto prakticira, "utabanost" nečega ili"provjerene zaštite" u nečemu, ali to su samo izlizane fraze ifloskule onih koji nisu još ni priblizno zakoračili na put ascenzije,dok ih njihov ego uvjerava da su maltene završili, koliko su dalekodošli. Pitanje je samo kad ćemo izazvati sami sebe na dvoboj, tj. dokada ćemo se skrivati iza kolektivnog nesvjesnog (dubokoosjećajući da to nije Put)?!"

Zahr zastane na trenutak.

"Drugim riječima", reče, "zaobiñite `The Secret` i sličnumaterijalno hedonističku literaturu u širokom luku."

Većina prisutnih u dvorani se nasmije.

Zahr obuhvati pogledom cijelu dvoranu.

"Ima li još pitanja?"

Poglavlje Četvrto_______________

"Treba prisustvovati životu, umjesto da se u njemu samosudjeluje"

Boris Dežulović

Šuma je navirala pred njima dok su zaobilazili izbočine na putu ioveće kamenje. Ovo je bio strmiji put prema brdu, vrludav i klizavi ovuda je išao samo jednom, davno, sa ocem. Leon je znao damoraju biti maksimalno oprezni, dok se u timu po usponu veru dvatrijezna i tri potpuno pijana penjača. Bilo mu je pomalo neugodnošto se dao nagovoriti od pijanog Ikea i samo mrvicu manje pijanogStevena da odu do njega na ranč, uzmu stvari za kampiranje i odudo šume u brdu na jedno dva, tri dana. Leon je bio i više negoduboko uvjeren da će Arvil ne samo popizditi, nego vjerojatnopoduzeti sve da iz baze ne izañe slijedećih pet godina. Iako je znaoda i njegova i Simonova obuka nisu bile mačji kašalj i da bi sestaro društvance nemilo iznenadilo kada bi se našli napadnuti odstrane bilo kakvih napadača, bili oni goloruki ili naoružani dozuba. Arvil je znao govoriti prilikom obuke: "što ne uspijete suzbitifizički, suzbijate mentalno.

Što ne uspijete suzbiti mentalno, suzbijate fizički. Najbolje jesuzbijati i mentalno i fizički u isto vrijeme". Da, postali su praviscan / theta ratnici koji su bili obdareni još mnogim fizičkimkarakteristikama i vještinama koje su uključivale savate, kung fu tejoš mnoge, mnoge discipline, koje je Arvil jednostavno pretočio ujedan kratak naziv: "Tehnike obrane i napada u svim vremenskimuvjetima i pod bilo kakvim okolnostima". Čuo je Simona kakoupozorava pijani trojac iza njih, na kamenje i sipinu koja senalazila na sve strmijem putu. To ga je prenulo iz misli. Kao iIkeovo glasno gunñanje, zašto su baš morali upotrijebiti najstrmijestazu za uspon i Simonov odgovor kako je to bilo nužno za njihovošto brže otriježnjenje.

Trojac od iza, svako je malo uputio neku protestnu notu časjednom, čas drugom, neka malo uspore, pa kako su ipak mogliodabrati lakši put, pa što "trijezne pičkice misle da su oni Stalloneu Cliffhangeru?" (to je bilo od Ikea) i ostale kritike koje su se malopo malo utapale u sve većem nagovještaju otriježnjenja koje jesvakom minutom bilo sve očitije. Nije mu jedino bilo jasno, odakleim se prikrpao tip po imenu Zombi, sa kojim se jedino Ikepovremeno družio (nije se mogao sjetiti da li je to ona "spaljevina"koja je išla sa Ikeom u razred u srednjoj, koju je Ike sa vremena navrijeme znao spomenuti) dok su ga ostali površno poznavali.

Stvarno nije znao što da kaže, dok su stajali pored Stevenovogdžipa, kad se pojavio Ike izlazeći iz mraka sa još jednom figurom irekao: "Zombija svi znate. Ide i on sa nama". Nije se oporavio jošni od onog Ikeovog uzvika: "e ajmo na kampiranje!" ioduševljenog prihvaćanja od strane Stevena i Simonovog kimanjaglavom u znak prihvaćanja. Leon je tekar sada uvidio koliko jeSimonovo ponašanje bilo nerazborito i koliko su mu postupci bilibrzopleti. To je bilo nešto što njegovom kompanjonu definitivnonije bilo uroñeno. Odakle ta promjena, nije znao. Mogao je samonagañati, ali sad nije bio pravi čas za nagañanjeeeeeee.....

"Jesam ti rekao za kamen?!" derao se Simon dok mu je pružioruku da se podigne.

Prihvatio je ruku i ustao sa poda.

"Gdje si ti odlutao sa mislima čoveče, da ne vidiš metar putaispred sebe?", Simon mu je pomogao da otrese lišće sa sebe,zbunjeno ga gledajući. "Pa bar si ti jedini pravi planinar meñunama."

Za čudo, od iza se nije čuo nikakav zajedljiv komentar u stilu"razbio se ko pička" i slično. Okrenuo se za svaki slučaj da vidi dali je trojac uopće prisustvovao njegovom padu preko kamena. Da,bili su dva metra iza njega i Simona.

"Jel ti dobro?" upita Ike, dok je Leon raširio oči u nevjerici.

"Ajde, ajde", potapšao ga je. "Tko se ne popikne preko pičke,popikne se preko kamena. Stara narodna."

Leonu je srce opet došlo na mjesto. Sa Ikeom je bilo sve u redu.

* * *

Nakon pola sata, situacija je bila daleko ležernija. Trojac iza njihveselo je žuborio. Nedugo nakon njegove "pustolovine" sakamenom, došli su do malo mirnijeg dijela uspona i uzeli malustanku. Sjeli su na kamenje ispod jednog drveta i izvadili sendviče.Simon izvadi kolu i ponudi ga. Odbio je. Imao je vodu i to mu sečinilo dovoljnim. Oduvijek je smatrao da u prirodu treba uzetisamo najnužnije stvari. To najnužnije uključivalo je inajjednostavniju hranu i piće. Otriježnjeni trojac počeo je

pokazivati znakove lagane depresije, toliko tipične kada seneprirodno stanje svijesti susretne sa prirodom i njenimkatalizatorom u obliku svježeg zraka i pročiščenjem cijeloga bića,od glave do pete. No, taman kad je pomislio da će se neki od nihokrenuti i odustati od plana i vjerojatno navesti ostale da se vrate,pošto je bio duboko uvjeren da je sve ovo samo posljedica težnjejednog pijanog uma koji to više nije, začuo je glasan smijeh iodobravanje; a tad mu je do nosnica dopro poznati mu miris...

"Jel te što čudi?", upitao je Simon glavom pokazujući prematrojcu na dva, tri metra ispod njih.

"Iskreno..i ne", odgovori. Gledao je trojac kako puši jointveličine prosječne podlaktice i očito se zabavlja kao rijetko kada uživotu. Bilo mu je potpuno jasno zašto je Zombi krenuo sa njima.Znao je da je Steven preškrt da kupi travu a Ike prelijen, tako da jejedino preostalo došljaku prilijepiti etiketu "nosioca prstena"."Prava prstenova družina na putu u vilinsku šumu", pomisli,gotovo se nasmijavši na glas.

"Gdje smo ono stali sa razgovorom?", upita Simona.

"Pričao si o `guruima`. Opet", Simon napomene.

"A, da. Sai Baba i veliki `gurui`, prema kojima ljudi osjećajustrahopoštovanje kao prema velikim državnim diktatorima, kojeujedno smatraju božanstvima. Ljudima nije jasno da smo mibožanska kreacija, zamagljena demonskim nasljeñem."

"Ili ste možda demonska kreacija potpomognuta božanskimnasljeñem", primijeti Simon.

"Vrlo moguće. Što čovjek ide stariji, to više, umjesto da širisvoje horizonte, on te vlastite horizonte sužava, ograničavajući se ioslanjajući na skučene vjerojatnosti vlastite okoline".

Promatrao je mjesec iznad zamrznute rijeke u podnožju i njegovodsjaj u jedva vidljivom ledu. Pomisli kako bi taj odsjaj mogao bitiupravo neka kapija koja vodi prema astralu. "Sve što je ljudsko,postaje mi strano", pomisli i uzdahne na glas.

"Ponekad je teško prepoznati uzroke kada živiš u posljedici",reče Simon.

"Ovdje smo došli, putem četiri aspekta God Minda, stvarati noveUniverzume. Nitko ne sputava u tolikoj mjeri nikoga, da ne možeživjeti po božanskom načelu."

"Ej vi gore", začuje Zombijev glas, "šta vi brijete? O čemu vibrijete, e? Pa niste spominjali nikakve gljive ni tripove!"

Trojac prasne u smijeh.

Leon nastavi, izignoriravši komentare.

"Svi smo upali u tu...mašinu uvjetovanosti. David Icke lijepo jerekao: `smatranje drugih odgovornima za nedaće u našim životima,samo je smatranje da drugi imaju moć nad nama!`. Tu opetdolazim na gurue, iako je Ickeovo pravilo i više nego univerzalno.Svi gurui imaju svoje granice, jer da nemaju, ne bi bili gurui i znalibi zbrojiti dva i dva. I onda najbolje kada o tome počnem pisati ponetu ili spomenem u nekom razgovoru i kada me uvijek dočekaspremno pitanje: `a odakle ti to?`. ´Odakle mi to?`... Otvorila sezemlja i izašao je na površinu entitet koji mi je zavijajućimstravično mističnim ženskim glasom sve objasnio, uz glazbenupozadinu na thereminu. Mislim ono, kako bi drugačije moglo bitinego filmski i mistično?!"

"Previše se opterećuješ", reče Simon mirno. "Nivo svijesti moraobi toliko porasti da se shvati da nitko ne posjeduje nikoga i ništa.

Samim time, bračne zajednice i korporacije izgubile bi smisao, jerim je suština ista. To je ono što su vam više civilizacije pokušalena suptilan način ukazati, a ljudi su se zabunili pa kreiralikomunizam", namigne prema njemu.

Leon se nasmije.

"Svi mi samo igramo odreñenu fiziološku ulogu, koju smo samisebi namijenili, putem unaprijed odreñenih obrazaca. U grubo,čovječanstvo se može, prema svjesnosti, podijeliti na dvijeskupine: one koji obitavaju u nižoj sferi stvarnosti i one kojiobitavaju u višoj sferi stvarnosti", reče.

"A ide sve `gore i gore`", Simon primijeti. "Što se brže i višeCiklus bliži kraju to je ljudima teže skrivati prave sebe."

"Slažem se. Mi smo, kako je to divno opisao Ouspensky, prigrlilisebi `jedan potpuno mrtav svijet`, kojemu je temelj potpunoizmišljen; svijet gdje koristimo lijekove jer su nam frekvencijetoliko niske da se bolesti stvaraju gdje stignu. Ljudi radedistinkciju izmeñu duhovnog života, tj. pokušavanja bavljenjaonime što smatraju duhovnim životom i onoga što smatrajurealnim životom. Distinkcija u stvarnosti ne postoji, jer je duhovanživot u stvari onaj stvaran život. Kada u životu pojedinca svakiudah postane duhovan, a svaki osjećaj i svaka misao poprimeduhovne dimenzije, tek onda se može početi pričati o počecimaduhovnosti. O počecima, ne i o samoj duhovnosti."

"Čovjek koji je došao da izigrava Boga, u stvari je Bog koji jedošao da izigrava čoveka. Tako si mi jednom rekao.", reče Simon.

Leon kimne. "Interesantno koliko se moje vlastito iskustvopoklapa sa ikustvom koje je Ouspensky opisivao. Povišeno stanjesvijesti, ono što Ouspensky naziva `normalnim psihičkim stanjemNadčovjeka` ili `stanjem euforije` na mene djeluje na slijedeći

način: kao da stvari ne percipiram isto - ni vizualno, ni misaono, niosjećajno. Gledam stvari oko sebe i kao da gledam u glavizapamčenu sliku, a ne `realnu` sliku tih stvari; pošto još nisam,vjerojatno, spreman vidjeti kako stvarnost (ona `iza` tih stvari) ustvari izgleda."

Leonu kroz glavu proñoše fragmenti Ikeovog opetovanogponavljanja seksualnog iskustva sa djevojkom onog mladogarhitekta, dok su dvojica, dolje pored njega, umirala od smijeha.Simon pogleda dolje prema nasmijanom trojcu. Iznenada osjetisnažan deja vu efekat, kao da je ovaj razgovor već vodio. Možda ije ali je zaboravio.

"Tvoja vlastita energija postala je osloboñena, a mnogo toga želije vratiti u njen prvobitni `kalup`. To je ono što mogu shvatiti samooni, Leone, koji su to prošli ili prolaze. Ostali će se pozivati nasvoja iskustva koja sa time obično nemaju aspolutno nikakveveze."

"Misliš na iskustva praktikanata supstitutnim oblicima energije?"

"Da", kratko odgovori Simon.

"Koliko sam ja shvatio", reče Leon, "niti jedna energija kojuljudi danas prakticiraju, nije homogena (reiki, theta itd.), osim naševlastite koja leži uspavana i neotkrivena. Svi ostali oblici energija irada sa energijama (energijom), po mom mišljenju, samo susupstituti koji mogu biti itekako manipulativni."

"Da. Dobije se često samo jedan astralni aspirin ili apaurin, kojina neko vrijeme `makne` ili bolje reči prikrije posljedicu, dok onajsuštinski (usudio bih se reči - ezoterijski) uzrok ostaje sakriven.Meditacije, reiki, razne `dnk` metode itd., mogu biti duhovnost zavećinu potpuno lišenu ezoterijskog karaktera. Ne mora biti uvijet,ali promatrajući kroz godine gomilu praktikanata supstitutnih

vidova energije i posljedice djelovanja te energije (energija) ponjih same, stvarno sam stekao duboko uvjerenje kako se radi o vrlovještom samozavaravanju i `astralnom anestetiku i antibiotiku(ponekad i narkotiku)` koji nimalo ne zadire u samu suštinu."

Leon opet kimnu. "Ljudi su odvojeni od svog višeg bića, a težeda se putem raznih oblika praktikuma sjedine sa - Jednim. Nije lito apsurd i paradoks?", pogleda Simona. "To me podsjetilo naIckea i na njegovu opetovanu misao o Beskonačnom i o nama kojibi samo trebali snagom volje (i otrgnuća od `matrixa`) razbitiiluziju odvojenosti i stopiti se ponovno sa Beskonačnim (Jednim).Sve je to lijepo, divno i krasno, ali mene zanima tu jedna drugastvar - zasto to Icke ne učini? Zašto ne izañe iz `vremenske omče`(fizička ravnina), prevaziñe sam matrix (sve ostale polariziraneravnine u Beskonačnom koje imaju `program odvojenosti odnjega`) i spoji se sa Beskonačnim?! Dakle, po njemu, sve je iluzija(što titra) samo je Beskonačno ono što je stvarno (što miruje / štoJest). U redu... jebeš onda bilo kakve Univerzalne zakone, bilokakav proces i hajdemo mi odmah ovaj naš mali fragmenat svijesti`uzdići do Beskonačnog`. Jel on nije mali nego - Beskonačan.

Hajdemo mi odmah nadići sve više entitete (jer oni, kao, nisu višiiako im je svijest na višoj skali titranja) jer smo shvatili nešto štonjima očito promiće (tamo gdje jesu, u kojem već stanju svijesti) -da je sve Beskonačno. To je nešto što je očito svima njimapromaklo. Hajdemo obavijestiti i mrave i amebe da poñu sa nama:`mačko, ne moraš više da budeš mačka i ne moraš se penjati poljestvama...Maco - ti si SVE. Pasu..ti si isto sve...Nemoj sada dalaješ na mene i shvati što ti govorim...Ti si Beskonačno i hajde samnom...ni ti ne moraš da se penješ po stepenicama jer za takonešto nema potrebe..Pa stepenice ne postoje...Ti si pasu..sve...I tiježu i ti mravu i ti amebo...Nema više podjela...Drvo, štošustiš?...Hajde i ti sa nama`... Što mi ovdje uopće radimo? Kakav4D? Kakav 5D? Kakav 6D (i ostali D-ovi)? DirektBeskonačno...Ovaj proces ne postoji...Ne postojimo ni nas

dvojica...Ne postoji ni Icke (ali nema to sad veze)...Postoji samoBeskonačno...."

Simon se nasmije.

"Da", reče, "oduvijek mi je bio fascinantan taj Zen kontekst kojije na Istoku a kasnije i na Zapadu iskorištavan da bi se prikrilaneka manipulacija od strane onih koji se pozivaju na taj kontekst,često da se izbjegne ili opravda neki skandal od strane nekog`gurua`, koji se sam pozivao, ili čiji su se bliski suradnici isljedbenici pozivali na taj kontekst. To je klasičan program`produhovljenog` Istoka i Zapada, izmanipuliranog new age-om itelemitsko / magijskim obrascima. To je program negiranjaRelativnog i prigrljenja Apsolutnog. Negiranja našeg trenutnogfragmenta svijesti koji je `poslan` ovdje da bi prikupljaodragocjena iskustva, unutar ostalih fragmenata svijesti koji titrajuna višem rasponu frekvencija. To je program ignorantnosti imanipulacije, jednak religijskom programu `odvojenosti odJednoga / Jednosti / Jednine` i programu `slijepog štovanjaJednine i strahovanja pred Jedninom` koju doživljavaju kaoodvojenost.

Tu dolazi samo do sukoba na posljedičnoj razini dok se upotpunosti propušta kauzalni aspekt. Naravno da je sve Jednota.Naravno da smo svi mi dio Izvora. Mi smo istovremeno i Stvaraoci Stvarano / Stvoreno / Stvarajuće. Mi smo i Kreator i Kreacija.Kreator koji iznova stvara Kreaciju i Kreacija koja iznova stvaraKreatora. Da nije bilo potrebe za tom `iluzijom`, kako tvrde Icke imnogi drugi, do te `iluzije` nikad ne bi ni došlo! Dakle, tajprogram `iluzije o iluziji`, samo je još jedna zamka kontrolnogsistema, da se trenutačni fragment svijesti prihvati kao nešto što jeuniverzalno, na razini shvaćanja da je potpuno nebitan i sam posebi beznačajan. A nije. Daleko od toga."

Leon pogleda prema rijeci u podnožju. Mjesec se više nijeogledavao u zaleñenim rubovima.

"Dobro si to rekao", reče. "Jedno smo koje je prihvatilo da se nanjega vežu velovi i velovi odvojenosti od sebe samih. Rješavanjeide postupno. To što neki tvrde da je to `iluzija` - neka im. Uvijek,prema vlastitoj retorici, mogu na razne načine `prekinuti tu iluziju`te nam se javiti `iz Jednote` da ih `kanaliziramo`."

Simon se nasmije na ovo. Leon nastavi.

"`Jedno smo`, koje je shvaćeno kao da je sve što se dogaña okonas, u nama i izvan nas potpuno nebitno, po mom je skromnommisljenju najgori kozmički trip ikada plasiran iz new age kuhinje,u rangu sa najgorim religijskim dogmama te magijsko telemitskim`SamoEgoBožstvom`. Da. Ja jesam SVE ŠTO POSTOJI. Da, jaJESAM Bog. Da, ja jesam Univerzalna Inteligencija. Beskonačnoje samo najmanji dio moga elektrona, moga neutrina i mojegaiskustva. No tvrdim.... Beskonačno nije savršeno. Savršenstvo nepostoji. Bar ne ono što mi smatramo savršenstvom! Da postoji, misada ne bi ovdje razgovarali na `iluzornom` kamenju i gledali u`iluzornu prirodu` već bi izmjenjivali informacije unutar samogIzvora. Ili je sve ovo savršeno? Ako jest, onda je stvar riješena.SVE JE SAVRŠENO. Kako i Apsolutno. Tako i Relativno.

Sve je ništa i ništa je sve. Savršeno je nesavršeno i nesavršeno jesavršeno. Beskonačno je konačno i konačno je beskonačno.Zapitajmo se zašto sada nismo `direktno priključeni na Izvor`? Ilizašto i ako jesmo, ne znamo kako to koristiti? Ili znamo pa nećemojer smo uvjetovani i determinirani nekim kozmičkim zakonima ipravilima koja smo sami prihvatili?! Ili ih nismo prihvatili pa seeto, opet ovdje nalazimo, unutar odreñenog fragmenta svijestiunutar ostalih fragmenata unutar (izvan) Beskonačnog (nalik naruske babuške, samo što ne postoji najmanje ni najveće, već velovi`iluzije` van naše trenutne percepcije pet osjetila čiji smo i sami

dio koji `odrañuje` nešto što je `ovdje` i `sada`). Nadam se da jeovo više konkretno nego filozovski. Zapitajmo se zašto jeBeskonačnosti potrebno ovo naše (iluzorno?) iskustvo? Ili nijepotrebno? Pa čemu onda sve ovo? Čemu onda sam / sav ovaj`igrokaz` koji uključuje i smrt i više sfere i reinkarnaciju ikarmu??? Čemu onda to???

Da bi nama na `trećem denzitetu` postalo `jasno` kako to zapravo`funkcionira` i da se, shvativši to, `povežemo sa Jednim` i da`preskočimo` sve `više sfere i denzitete` jer su oni, kako mnogitvrde, iluzorni? Pa u tom slučaju nisu nam potrebni ni iluminati, nireptili ni novi svjetski poredak ni blo što, što je vezano uz materiju.U tom slučaju hajdemo dići sve četiri u zrak. Ništa nije bitno..zlo,silovanja, dominacija, manipuliranje, omalovažavanje, različitostiskustava i sa druge strane čulnost, prvi dodiri, prva sjedinjenja uobliku seksualnih iskustava, životne radosti...Sve je to iluzorno.Kompletna povijest ovoga Univerzuma i beskonačnih Univerzuma,sa nebrojenim sagama i `pričama` kroz razne nivoe postojanja...sveje to iluzorno. E jest kurac iluzorno! To je itekao stvarno, jer jebeskonačna duša odabrala da proživljava opetovana i opetovanaiskustva da bi, iznova i iznova `obnavljala` samu sebe. Prošlostnije fiksna i odigrava se upravo sada. Naše `inkarnacije` odigravajuse upravo sada. Naše simultanosti odigravaju se upravo sada... biloda su one `vertikalne` bilo da su `paralelne`, bilo da se`randomske` ili u `svim smjerovima`.

Prošlost se može promijeniti jer nikada kao takva nije nipostojala, kao ni budućnost. Istina, postoji samo jedno BeskonačnoSada (Ouspensky bi rekao - `beskonačnost u jednome trenu`) no to`Beskonačno Sada` ne znači `beskonačnost gdje je apsolutnonebitno na koji način djeluje i radi naš trenutni fragment svijesti`, igdje su mnogi kao `svjesni` te beskonačnosti, ali duboko nesvjesnigranica nivoa u kojem nam obitava 3D fragmenat svijesti. Da seprošlost može mijenjati, ukazali su mnogi tajni projekti namaterijalno / astralnoj razini. Mi energijom i htijenjem možemo

sami mijenjati našu `prošlost` na način da otpuštamo `staregrijehe`, zar ne? Koliko se puta desilo, nakon što smo otpustilinešto što nam je godinama `stajalo na duši`, da nam se životinstantno počne mijenjati na bolje?

Osjećali smo se slobodnije. Zašto? Zbog mijenjanja `prošlosti`koja se `piše` istog trena kao i `budućnost`. Naravno, samim timemi djelujemo preko `višeg` plana i preko `viših` sfera - iz `3D`djelujemo preko viših denziteta da bi za sobom nešto `počistili` ili`ispravili` u `prošlosti` trećega denziteta. Čim duhom djelujemo namateriju, mijenjamo `zapis` materije zvan - naše iskustvo, bilo u`budućnosti`, bilo u `prošlosti`. Znači li to da je materijalno samopo sebi nebitno? Ne. Materijalo je `najviša` sfera stvaranja `viših`planova, kao što je eterično `najviša` sfera stvaranja `nižih`planova (drugi zakon hermetike - Načelo / PrincipKorespodencije). Zato nas i `OPS` ali `OPD` entiteti (koji su / smoionako mi sami u raznim oblicima postojanja) manipuliraju(naravno, na nebrojene i razne načine) držeći nas u `neznanju`, ali ivode istovremeno prema Kreatoru u nama samima, vjerojatnoprema obrascu: `nesvjesni Kreator najbolji je Kreator jer samomsvojom nesvjesnošću može spontano iskreirati spontaneUniverzume`."

"Sve je Leone savršeno", reče Simon. "Sve!"

"Kako to misliš?"

"Savršenstvo je nesavršenstvo koje opet postaje savršenstvo.Gledajući iz one apsolutne perspektive - sve je savršenstvo. Noono mora kroz razne `privide` samo sebe predstaviti kaonesavršeno. To je upotpunjavanje Kreacije. To je upotpunjavanjeKreatora. Svega. Zato se i stvaraju kojekakvi `matrixi` unutarnjega. Ovaj naš matrix nije jedan jedinstven u savršenom iBeskonačnom. Postoji beskonačno mnogo matrixa. A opet, nepostoji ni jedan jedini. No slažem se sa tobom da se ide `korak po

korak` i da fragmenat manje / niže svijesti mora postati sjedinjensa fragmentom veće / više svijesti i tako u nedogled. To je igrakoju smo prihvatili. To je igra Beskonačnog. I Beskonačno je samokonačno koje završava ovom mojom rečenicom. Ali gle, početkomove druge rečenice raña se novo Beskonačno."

Namigne Leonu. Ustane i počne se rastezat.

"I ovo rastezanje tijela upotpunjavanje je Beskonačnog", nasmijese.

Leon je promatrao mjesec koji se u daljini gubio iza brda. Ispodnjih, veseli trojac još je uvjek umirao od smijeha. Ike je pričaovjerojatno stoti vic u nizu upotpunivši ga nekom svojomanegdotom. Stevenov smijeh bio je najprodorniji. Kao visoki Ckoji netko isprekidano rasteže po intervalima.

"Borimo se protiv matrixa i težimo ka duhovnosti" reče, "ali, minajprije moramo naučiti opstati u ovoj našoj, kako je Icke naziva:`vremenskoj omči matrixa`. Nije li to paradoks, Simone?! Mislim,mnogi koji bi `rusili matrix` ni sami nemaju pojma što on u stvarijest. Mislim, nije li to svarno paradoks? Ako rušiš Hitlera onda neučiš živjeti pod njim!"

"Nije paradoks. Nije paradoks zato što matrix nije Hitler. Matrixje univerzalna igra stvaranja i razaranja, REDA i KAOSA, koje senaposljetku sjedinjuju u moru (oceanu, kako ti drago)Beskonačnosti. Mi smo ujedno i oni koji igraju i oni sa kojima seigra. Kada savladamo sve prepreke jednog novoa i postanemokandidati za viši nivo mi postupno "prelazimo" na viši nivo.Individualno, naravno. Ponekad i u manjem kolektivu. Nemojbrkati kolektiv kao skup ljudi koji su u interakciji za vrijemejednog nivoa. Mogu biti ali i ne moraju. Barem ne u interakciji nafizičkom planu.

Opet, oni jesu ujedinjeni u jednom drugačijem tipu interakcije.Dakle, kada je jedan nivo gotov, mi ne prelazimo nego jedan nivooko nas blijedi i postupno nestaje da bi ga zamijenio idući nivo.Tajna je da mi ne idemo nikuda, već sve dolazi k nama, pošto smomi sami SVE i statični smo. Tu je Icke (i mnogi drugi) u pravu, nonjegova interpretacija je `konjanička`. On bi odmah `preskakivao`(figurativno govoreći) i `micao velove`. To tako jednostavno neide. Svaki veo drži unutar sebe `zatočen` jedan fragmenat svijesti,koji egzistira na odreñenoj frekvenciji i na kojega djeluju odreñeneenergije. Što se više penjemo po frekventivnoj `skali` to smoosjetljiviji na više frekvencije. To je ono što ti osjećaš. To je onošto mnogi osjećaju. To je Božanski Put evolucije svijesti nanjenom dugotrajnom putu prema Apsolutu."

Leon glasno uzdahne.

"Samo se nadam da će se prije to `raspast` oko mene nego što ćuse ja `raspast` u tome."

"Bit će onako kao treba biti. To će se `raspast oko tebe` i jedandio tebe `raspast će se u tome`."

"Bitna je samo Ljubav, ha?", Leon se nasmije.

"Da, naravno. Ključna riječ kod nekih je ljubav - voljeti i bitvoljen. Ključna riječ kod nekih je strah - želja da ih se drugi boje ida se oni boje drugih. To je put odabira. Ništa više ni manje."

"Sječaš li se one epizode Star Treka", upita Leon, "kada se onajlik pretvori u svjetlosno biće?"

"Da, da, da... Lik prolazi kroz mnoge agonije da bi na krajupostao više biće - biće svjetlosti. To je odličan prikaz PutaTransfiguracije prema konačnom Celestijalnom Putu."

"Misliš li da čovjek radi veliku grešku, ne dopuštajući vanjskimutjecajima da djeluju na njega? Ne mislim ovdje na supstituteenergije. Mislim na djelovanje prirodnih sila koje na nas djelujuprema svojim pravilima i zakonima. To negiranje činjenice da ječovjek izložen djelovanju prirodnih sila, dovodi do pokušajaprilagodbe vanjskih utjecaja sebi, putem supstituta ili jednostavnihstremljenja supstitutima, što na kraju može često imati nazadanishod."

"Raznorazni gurui i veliki praktikanti supstituta često su vrloljubazni, `uzvišeni` i slatkorječivi, što samo potvrñuje činjenicu dasvaka obmana uključuje demagogiju", reče Simon. "No, to sad nijebitno. Da, slažem se sa tobom da je čovjek odvojen od samogaIzvora jednako kao što je odvojen od svojih viših bića isimultanosti. Sve je to uzajamno povezano. Da, to ima regresivanučinak. To je petlja iz koje se treba izaći."

"A i sama riječ ljubav", reče Leon, "je vrlo proizvoljan koncept.Pogotovo u `novokomponovanim zajednicama`. Problem kod tih,takozvanih `new age zajednica` je u tome što se ljubav prezentirakao nešto što je istovremeno i ultimativno i lako dohvatljivo, takoda većina pripadnika raznoraznih `guruidalnih` pokreta, počinjeljubav zamjenjivati za hinjenu ljubaznost, suzdržanost i osjećajdisciplinirane ustrajnosti u pomaganju drugima, tako da nije ničudno što je u svemu tome sam ezoterijski karakter ili potpunopromašen ili potpuno banaliziran."

Simon se, sečući gore dolje pored njega, zaustavi.

"Hm...", započe. "Rast počinje kada čovjek prestane idealiziratidruge i omalovažavati sebe. To rade samo nesvjesne osobe i usuštini nema nikakve razlike izmeñu njih i onih koji idealizirajusebe i omalovažavaju druge. Sve je to put uspona i padovauvjetovan pravilima igre koje smo si mi sami zadali, a koja su semanifestirala u nebrojenim silama, energijama i entitetima koji

djeluju unutar i izvan nas. Iako su i poraz i pobjeda, kako bi nekirekli - iluzija, na ovome nivou, mora se osjetiti poraz da bi se znalacijeniti pobjeda. Ovdje prije svega mislim na pobjedu sprammnogih prepreka postavljenih pred nas i na pobjedu nad mnogimaspektima nas samih. Zapamti ovo, Leone. Sloboda duha rezultatje napora pojedinca da se uzdigne iznad kolektiva. Uzdignuće duharezultat je napora pojedinca da se uzdigne iznad materije."

"Naravno", napomene Leon, "ukoliko ovo ne banaliziramo natelemitsko / magijskoj razini i ustvrdimo da je pojedinac onaj kojikontrolira i uspinje se prema `Božanskom Egu`."

"To je demonština", zaključi Simon. "Obmana. Znaš što jeVijeće Starješina reklo Supermanu u filmu: `onaj koji podvrgnesvijet volji pojedinca, podvrgnuo je svijet izdaji`. To je jako klizavteren i mnogi se na njemu odkližu u krasnu pizdu materinu. No,rezultat im ne gine. Sjedinili su se sa egom li "Egom"; na ovaj ilionaj način.", završi rečenicu sa sarkazmom u glasu.

"Ne zahtjeva li se od čovjeka samo da - BUDE?", priupita Leon.

"Na apsolutnoj razini i na razini savršeno osvještenog pojedinca -apsolutno!", reče Simon, "no, u svijetu / denzitetu / dimenziji gdjene znaš tko tu koga jebe i zašto, to je već vrlo diskutabilan pojam.Ponekad praktičan problem može vrlo lako prekriti suštinskumudrost, da bi ista zazvučala šuplje poput šupljeg zvona. A ovdjese ne radi ni o praktičnom problemu, već o posljedicama koje suuvjetovane `nevidljivim` kauzalno praktičnim problemima , čije seniti vuku i iz ove realnosti i iz mnogih drugih realnosti. U tome jeproblem. BITI, ali sa itekakvom razboritošću i svjesnošću o tomečime smo sve okruženi."

Leon iznenada osjeti strahovito jaki nalet energije. Već poznatiosjećaj kao da će svakoga trena izletjeti iz tijela i kao da mu se sam

srčani centar nadima do neslućenih razmjera. Odjednom se pojavistrašna vrtoglavica.

"Jel ti dobro?", upita Simon.

"Sve ok", odgovori. "Lagana aktivacija."

Simon sjedne pored njega.

"Po danu energije jače djeluju na fizičko a po noći na astralnotijelo", reče.

Leon kimnu.

"Kod mene", reče, "došlo je do svojevrsnog pročišćenja u `auri`,iako mi sam taj pojam `aure` djeluje prejednostavno i prebanalno;no, sve u svemu, zato se osjećam spojen sa prošlošću i vrlo dobrobalansiran, jer osjećam da su se neke nečistoće maknule."

"Kada se mijenja ili vrijeme, mislim na klimatske prilike, ili kadase mijenjaju doba dana, elektromagnetska mreža mijenjafrekvenciju a astralno tijelo koje je korespodentno saelektromagnetskom mrežom, počinje tražiti adekvatnu prilagodbu.Od tuda tolike promjene energije u tebi i oko tebe. To je normalno.To je samo dio procesa", Simon završi misao te opet ustane.

Grupica ispod njih polagano je počela ustajati. Bilo je vrijeme dase krene.

Poglavlje Peto______________

"Istinska ljubav ne pruža uvijek onome koji je prima ono što biželio primiti, ali će mu uvijek pružiti ono što je za njega najbolje.Stoga. prihvati sve što ti dolazi, sviñalo ti se to ili ne. Dobrorazmisli o svemu što ti se ne sviña i vidi možeš li shvatiti zašto jeto potrebno. Prihvaćanje će tada biti mnogo, mnogo lakše"

- viša svijest koja se obračala Davidu Ickeuputem ženskog medija

"Trećedenzitetski svemir je hologram!"

"Što?"

"Trećedenzitetski svemir je hoooloooograaaam!"

"Tko je to?"

"Zar me ne prepoznaješ?"

"Po intonaciji zvučiš kao onaj Metalizirani Glas koji sam sanjaoprošle godine...Ali...Po boji... Kao da slušam žuborenje rijeke išum šume u isto vrijeme?!"

"Zar to nije predivno?"

"Pa, ugodnije nego Metalizirani Glas, u svakom slučaju..."

"Heh..."

"Danas nema mañarskih `doktora` za intervju, ha?!"

"Pa...uvijek negdje ima `doktora`...Želiš li vidjeti kako tvojaparalelna simultanost razgovara sa jednim od njih?"

"Ajde..."

.............................

"Hej, glasu!"

"Da?"

"Što radim u gimnastičkoj dvorani? Nisam valjda toliko lud datreniram neki sport?!"

"Izgleda da jesi. U svakoj se paralelnoj dimenziji drugačije nosišsa aktivacijama. Uloge su podijeljene a svaka uloga drugačijereagira na dotok energije iz samoga sebe."

"Ok. Sa kime razgovaram."

"Sa jednim `doktorom`".

"Ajde da i to vidim...."

Paralelno Simultano Ja: Dobar dan! Kako ide?

Doktor: Pitati nekoga pitanje poput `kako ste?` ili `kako ide?`,karakteristika je mehaničkog uma i potpune uspavanosti.

PSJ: Interesantno. No, možda je pitanje bilo slojevito i nije seodnosilo na površni obrazac biheviorizma i kurtoazije...

D: Svejedno (smijeh)...Svejedno...Mehanički um je mehaničkium...On nas zavarava...

PSJ: Ako vi tako kažete...

D: Treba strahovito paziti da se u razgovoru izbjegavaizgovaranje `Ja` jer ističe samo jednu od lažnih ličnosti.

PSJ: Hmm...a što je sa neizgovaranjem `Ja` a mišljenjem o `Ja`?Svaka misao predhodi izgovaranju, pa...ima li onda suštinskerazlike u tome?

D: Čim ne mislimo na `Ja`, znači da ni ne izgovaramo `Ja`.

PSJ: Nije li to similarno onoj paradigmi od Osha: `Buda ne pazina to kako se ponaša i što radi. Buda JE. Sve ostalo je samokalkuliranje i oponašanje Bude. A imitatora Bude ima i previše nasvijetu`?

D: Ne. Gledaj...Nije bitna misao ni izgovaranje. Bitna jesvjesnost o našim iluzornim `Ja-ovima`.

PSJ: A što ako upravo u ovom trenu mi razgovaramo iz našihimaginarnih `Ja-ova`?

D: To nije točno, jer smo svjesni da su oni imaginarni.

PSJ: Jesmo li?

D: Ha čuj...za tebe ne znam. Ja jesam.

PSJ: Kada spomenem i naglasim `Ja`, uvijek me upitate: `kojiJa?`, pa evo, sad cu to i `ja` vas priupitati: `koji Ja`?

D: Onaj koji ne spava.

PSJ: Znači, suštinski?!

D: Da.

PSJ: A kad ja spomenem `Ja`, onda je iluzorni i uspavani, jel?!

D: Da.

PSJ: Ovo mi se nekako čini poznatim. Trenutno se ne mogusjetiti odakle...Koji je kriterij, po vama, prepoznavanja `suštinskogJa`?

D: Osjećaj...Intuicija...

PSJ: Pa sami ste rekli nedavno, pozivajući se na Gurdjieffa, da su`osjećaji loš gospodar`. Kako je sada osjećaj glavni prepoznavateljsuštine? Ne mislite li da mašina može itekako zavaravati čovjekalažnim osjećajima?

D: Pravi osjećaj nikada ne vara.

PSJ: Kako prepoznati pravi osjećaj?

D: Ako nisi na stupnju da ga prepoznaš, onda ga nikada nitinećeš prepoznati.

PSJ: Može li i `stupanj prepoznavanja` biti iluzoran i samo jednaod perfidnih igara mašine.

D: Ne. Onaj tko zna prepoznati, taj zna prepoznati. Bitno je, kaošto kaže Castaneda, odnosno, Don Huan: `postaviti Svjedoka`.

PSJ: A što je recimo, sa našim lažnima `Ja-ovima` koji su u nasinfiltrirani od najranijeg djetinjstva. Što je sa onih silnim velovimaili slojevima lažnih `Jastava`, koji su u suštinu zabodeni poputmilijuna ili milijardi noževa zabijenih u zemlju, da se zemlja odnjih niti ne vidi, ili poput beskrajnih slojeva celofana koji suposlagani na zemlju da se niti nema pojma gdje se zemlja točnonalazi i ima li je uopće ispod svega toga? Što ako je i samo`postavljanje svjedoka` zamka mašine?

D: Lažne osobnosti ne uključuju napor. Svjedok ne može bitilažan.

PSJ: Kako to?

D: Znao sam da nećeš shvatiti.

PSJ: Nije li ovo malo pompozno?

D: Nije. Gledaj...Lažne osobnosti lako je prepoznati. One dolazebez napora.

PSJ: A što je sa onima koje dolaze sa naporom? Što je sasuštinom koja dolazi bez napora?

D: U krivu si. Napor postoji samo kod suštine. Kod imaginarnihličnosti ne.

PSJ: Ne bih se baš složio.

D: Pa...(smijeh), naravno da ne bi, kada još nisi na stupnju da toshvatiš!

PSJ: Nije li to, opet, malo pompozno? Uzdižete sebe i smatratese superiornim meni...

D: Ne, ne...to nije istina. Samo ti govorim činjenice.

PSJ: Koje, ne daj Bože, da izlaze iz ega?

D: Gledaj...(smijeh), nedostaje ti iskustva.

PSJ: A iskustvo je nešto što je zajedničko svima?

D: Samo ti govorim da je moje veće.

PSJ: I to,kao, nije ego? Schopenhauer je lijepo rekao: `dičenjenekom vrlinom znači da toj vrlini nešto nedostaje`.

D: Jao, što ga ti filozofiraš i pričaš u prazno (smijeh)! Rekao samvrlo jasno i precizno...

PSJ: Meni se samo čini da lukavo izbjegavate priznati da steusvojili dogmu i da sami niste sigurni u mnoge stvari, a evo, menise već mjesecima pokušavate predstaviti kao onaj koji `sve zna`,pa ono...Od dvije vrste iskustava, ukazujućeg i odmjeravajućeg, viste se, naravno (i kako tipično) odlučili za odmjeravajuće iskustvo,što je po meni, karakteristika ega i samim time, same mašine /matriksa / kontrolnog sistema. Ta floskulativna paradigmapozivanja na iskustvo, nešto je što sam mnogo puta čuo, i to odljudi koji imaju dijametralno suprotna razmišljanja i stavove, pa sepitam, da li je stvarno u meni problem?! Interesantno je koliko tavaša `budnost` i `pobjeda nad mašinom`, uključuje ega ipredrasuda i licemjerja. Kada sam zajedničkom poznaniku, još

jednom `budniku`, spomenuo da pišem roman, on je, kao iz topaodgovorio da`postoji literatura pisana u nesvjesnom stanju, ali akome to zadovoljava, neka samo nastavim`... a kada sam istospomenuo vama, rekli ste: `a znaš što za razliku od tebe, rade pravipisci...?`, napomenuvši, kako ste i sami u mladosti `nešto pisali`,ali kako je to bio samo `prolazan hir`, te da će `tako biti i samnom`. Kada sam vam skrenuo pažnju na to, rekli ste da me `samopropitkujete` i `isprobavate mi granice`. Pa kakav je to, pobogu,ego trip, umotan u predrasudu, omalovažavanje i hipokriziju, kojihini budnost i uzvišenost?

D: Dalibore, opet filozofiraš i spavaš...Upadaš mi u riječ i neslušaš, a to nije karakteristika budnosti.

PSJ: Naravno (namigujem prema doktoru). Da li bi moglo bitiikako drugačije?! Mislio sam da se to zove neslaganje sa tuñimmišljenje i eventualno nediscipliniranost u razgovoru, ali eto, akovi kažete da je to spavanje...

D: (šuti)

PSJ: Koji je kriterij budnosti?

D: Da je čovjek svjestan mašine i svojega automatizma.

PSJ: Ali čovjek može biti svjestan i holodeka svjesnosti u toj igrimašine, misleći da se stvarno budi. Što ako recimo, mašina ni nepostoji? Što ako smo samo božanska bića koja su sama sebistvorila privid mašine? Što ako je sve što postoji bazirano nailuzornim obrascima? Kako čemo se buditi ako nam je uzrok ništadrugo nego iluzorna posljedica koju smatramo uzrokom?

D: Što ako, što ako? Odluči se za jedno. Kada deset ljudi dodjedo iste stvari, onda je to znanje. Onda je to budnost.

PSJ: Ili sekta.

D: Ne, znanje je jedno.

PSJ: A interesantno koliko je njegovih nuditelja sa različitiminterpretacijama...

D: To onda nije znanje.

PSJ: Sve mi je ovo već itekako poznato, pa ću se isključiti izdaljnjeg razgovora...

....................

"Glasu..."

"Da?"

"Pa ovaj `doktor` je daleko iznad onog drugog `doktora`!"

"Ako ti tako kažeš..."

"U pravu je u mnogo stvari, samo što mu ego zamagljuje vizir"

"I to ga, po čemu, razlikuje od drugoga `doktora`?"

"U pravu si"

* * *

"Tko je u pravu?"

"Ha? Pa ti!"

"Leone", začu Simonov glas, "probudi se."

Leon otvori oči.

* * *

"Ovo što ću ti napisati, Zahre i ostaviti kao svjedoka našegadaljnjeg prijateljstva, produkt je višegodišnjih napora da saznamistinu. Raspolaži sa datim informacijama kako znaš i umiješ. Kadaobavim zadatak na koji sam krenuo sa Arvilom, sjest ćemo ipopričati o svemu tome. Žao mi je, dragi i dugogodišnji prijatelju,što ti neke stvari nisam rekao još davno, ali kodeks tajnog redadržao mi je um kontroliran a usta zatvorena. Zašto ti sada govorim/ pišem o tome i zašto kodovi za kontrolu više ne postoje u meni?Reći ću ti samo jednu stvar, dragi prijatelju - Arvil je moćno biće.Moćno. To je sve što ću reći. Za sad. Budi mi dobar i pozdravi milijepo Myrn, kada se vratiš kući. Tvoj prijatelj Zavor."

Zahr otvori pismo.

"Prije svega, dragi Zahre, moraš shvatiti jednu vrlu bitnu stvar.Trećedimenzionalni svemir je hologram. Isto kao i prvo idrugodimenzionalni svemir. Cijeli svemir koji se vidi sa Zemlje jehologram. Zvijezde su hologram. Te zvijezde predstavljajuenergetske centre koji u višim sferama predstavljaju frekvencije /entitete / skupine entiteta koji su korespodentni energetskimtočkama u našemu tijelu i energetskim točkama u Zemlji. Pošto je iZemlja hologram, logično je zaključiti da je i naše tijelo hologram.U drevnim Upanišadama stoji, kako je sve što okružuje čovjekasamo unutarnja projekcija čovjeka. To je istina. Svemir nije crn.

Crn je samo hologram koji reflektira čovjekov unutarnji Kaos, zazvjezdama i nebeskim tijelima kao emanacijama Apsolutnogunutar samoga čovjeka. Tamna materija je Kaos koji se u čovjekuisprepriječio da vidi stvari kakve u stvarnosti jesu. Ne postoje`vanzemaljci u trećedenzitetskom svemiru`, jer u njemu ne postojenaseljive planete, pošto Svemir, kao što rekoh, kao takav ni sam nepostoji. Zamisli velove iluzije / maye kroz denzitete. Zamisli sferekoje se nalaze jedna unutar druge. Svaka sfera zaseban jeuniverzum. Materijalne sfere su hologramske. Svaka je za sebezasebna, iz naše trenutne perspektive... Svaka sfera proizvod jeunutarnje refleksije entiteta koji obitavaju, ili bolje rečeno, svijestikoja ubitava unutar odreñene sfere.

U trodimenzionalnom prostoru sfere su kružne i nalaze se jednaunutar druge. U četverodimenzionalnom prostoru sfere su spiralnei svaka sfera stvara sve ostale sfere na načine koje trenutno nemožemo ni zamisliti. Kako te sfere izgledaju u višim dimenzijama,mislim da nas ne bi trebalo zanimati, za dobrobit našega uma hehe.Iz perspektive same materije i otvorenih pitanja `po čemu je ljudskirod toliko poseban?` i `da li su ljudi odabrana vrsta i zašto?`,odgovori na njih vrlo su jednostavni: `ljudski rod je poseban potome što predstavlja JEDINU trećedenzitetsku svijest u cijelommaterijalnom Univerzumu, pošto van Zemlje ništa ni ne postoji` i`ljudi su odabrana vrsta jer predstavljaju niže simultano postojanjeviših Sfera na proputovanju kroz iluziju materije`. Moglo bi se rećida je srednjovjekovni crkveni nauk (dogma) bio mnogo bliži istininego što je to današnji fizičko / astronomski. Geocentrizam je,recimo, stvarniji od heliocentrizma, pošto sunce kao takvo nepostoji.

Sunce je emanacija Apsolutnoga i percipiramo ga kroze veloveiluzije i kroz tamu unutarnjeg Kaosa. Jednako kao i Mjesec. Sunceje Logos. Mjesec je Sophia. Sunce je muški aspekt. Mjesec ježenski aspekt. Sve `planete` u našem sunčevom sustavu, emanacijesu viših Sfera i samoga Apsolutnoga, koje najintenzivnije djeluju

na nas. Moglo bi se reči da je drevna astrologija nebrojeno mnogoputa bliža Istini od suvremene astronomije, koja za polazište koristiiluzornost materije. Pitaš se sigurno sada, kako to da `znanstvenicimalo malo otkriju neki novi planet, zvijezdu ili galaksiju?`. Panaravno da otkriju, kada iluzija sama po sebi nema granica. Istinaje, moj Zahre, da se čovjek nije mrdnuo van iz iluzorne orbiteiluzorne planete, koja je tek mrvicu stvarnija od potpuno iluzornogUniverzuma. Van onoga što nazivamo `Zemljinom atmosferom` nepostoji ništa u trećemu denzitetu. Ništa, Zahre. Ništa. Nitko nijeodlazio na Mjesec. Nikakve sonde nisu slane na Mars. To su samoiluzorni obrasci jedne iluzorne banalne hologramske uobrazilijezvane moderna znanost. Čovjek je multiuniverzalno biće i jedinitrećedenzitetski oblik postojanja, čija je povijest stvaranja izgledalanekako ovako...Rasa "Palih Anñela" je skupina koja se odmetnulaod Gebbure (Samaela / Jupitera). Samael nije vladar, već se cijelarasa naziva Samael. Dio te rase se odmetnuo, stvorio fizičkurealnost, stvorili za sebe fizička tijela (Elohimi), prekršili svekozmičke protokole, iskrivili energetske tokove stvaranja iproglasili sebe vladarima materije. To su YHWH rasa (rasaKliffotha) i kasnije hibridna sub rasa Nephilima / Djeca Beliala(spoj ljudskog i demonskog). Samiyazu (iskrivljeno od Samael) iAzaziel bile su najvise kaste koje su dale prve samoproglašeneemperore. Spasio nas je od uništenja veliki ostatak Gebbure, nakonšto su prvotni odmetnici bačeni u limb, iz kojega je Mojsije uspioprizvat Y-a (YHWH-a, Jehovu).

Dakle...mi smo demonska tvorevina koju je spasila Anñeoskaintervencija, intervencija jedne skupine Sephirota. Veći dio(neodmetnute) Gebbure, dakle, intervenirao je da nas se ne uništi(referenca na Swerdlowovu Hatonu) već da nam se usadi temelj zaono što se naziva individualna svijest (koju velika većinačovječanstva nema ni dan danas). To je bio onaj proces kojega jeGurdjieff opisao u BelzebubovimPričama, koji je nastao nakonmicanja `organa kundabufera`.

Od tada u nama se vodi strahovita borba izmeñu originalnihkodova stvaranja utisnutih u nama od strane naših kreatora isupstitutnih kodova koji su u nas utisnuti od strane usavršavatelja.Ne znam zašto, ali nismo mogli u potpunosti biti osloboñeniprimarnih kodova. Bilo je ili pitanje kompletnog uništenjaprvobitne ljudske rase ili pitanje pokušaja usavršavanja. Kasnije sepokazalo da taj kaotičan surogat zvan `ljudski rod` vuće nekenevjerojatne anomalije u glavnom kodu osjećaja te su u čovjekautkani (nakon što je uspio preživiti prve mutacije u genetskojstrukturi) novi kodovi. Ti kodovi nalaze se u našim energetskimcentrima / čvorištima (prvobitni centri nisu bili istovjetnidanašnjima - čovjek je u početku imao samo tri centra).

Misija usavršavatelja je uspjela - dobili su poluosvješteni`proizvod` koji je bio u stanju snagom osjećaja stvarati NoveUniverzume... bolje i intenzivnije od bilo koje poznate rase u višimSferama. Iako su ti Univerzumi bili kaotični i disharmonični, uzmalu `nadopunu` Ophanima i Seraphima ili Seraphima i Powersa(ovdje referenciram na Jima Hurtaka i Ključeve Enocha), uspjeli suekspandirati i `razlagati` se na druge Univerzume (Astralniuniverzumi? Mentalni Univerzumi? Osjećajni Univerzumi?) -nešto nalik na diobu stanice (referenciram na Itzhaka Bentova).Tek tada, u tom stadiju, surogat zvan `ljudski rod` postaje spremanda u sebe primi temelj za stvaranje (referenciram na Gurdjieffa)`nadtjelesne sustine`, koja se očitavala u povezivanju sa svojimVišim Bićem ili Višim Ja. To Više Ja nije nista drugo negosimultana viša vanzemaljska svijest u beskonaćno mnogo oblikapostojanja, od onih koje smatramo `vanzemaljskim` pa do najvišihastralnih, mentalnih i bića osjećajnih sfera, ujedinjenih naravno uzajedničku svijest ili ono sto se naziva Naddušom (referenciram naSwerdlowa).

Skupina Seraphima ostavlja tada na Zemlji artefakte emanacijeApsoluta, koje mi nazivamo Piramidama - koje su postavljene uperiodu izmedju 50 miliona godina i 2 miliona godina b.c. (nema

Piramide mlañe od toga), ovisno o kozmičkim ciklusima i potrebiza povećanjem energije Apsoluta (povišenjem frekvencije na kojojegzistiraju energetski Centri - što se radi i dan danas). Iako senajranija piramida (ona u Tihom Oceanu) postavila prije više odpola milijarde godina, ona je primarno služila drugoj svrsi(obzirom da u ono vrijeme nije postojao ljudski rod, nego rasa kojaje obitavala na drugačijem nivou postojanja).Naš kronološki (povjesni) redoslijed nema mnogo veze sadogañajima koji su se odvijali (mogli bismo reći da se odvijaju i daće se odvijati) u Sferama gdje vrijeme i prostor ne postoje na načinna koji ih mi poznajemo. U bezvremenskim i besprostornimSferama ti su se dogañaji mogli odigrati prije nekoliko trilijardigodina na desetu potenciju, mogu se odigravati u trenutku dokpričamo a moći će se odigravati za nekoliko trilijardi godina nadesetu potenciju.

Naša mala fizikalna ravnina pokazala se samo dobrom `sletnompistom` za kojekakve pizdarije sa `formulom Apsoluta` za`izgradnju novih oblika života`, koja se na kraju na najgrotesknijinačin pokazala `isplativom`, jer tvorevina je u nekim stvarima`nadišla Tvorce`, čega su sami Tvorci i Usavršavatelji savršenosvjesni, ali 99,9 posto tvorevine (populacije) o tome nema blagogpojma (jedna, na žalost, od onih `stavki` na koju usavršavatelji nisumogli utjecati, ali na koju može utjecati svaka pojedinka natemelju svoje slobodne volje i duhovnog napredka)."

Poglavlje Šesto_______________

"Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeñumene i zemlje"- Pradavni (Book Of Enoch / Knjiga ProrokaHenoka)

Polagano, napredovali su prema vrhu brda. Steven, do prije polasata u pozadini, sada je predvodio petorku. Tamni borovi, koji suna blijedom mjesečevom svijetlu nalikovali tornjevima kakvogmorbidnog dvorca, promicali su ravnomjerno pored njih. Kretali suse jedan iza drugoga, gotovo u potpunoj tišini, koju je sa vremenana vrijeme prekidao jedino Simonov i njegov dijalog, za koji su setrudili da ostane na razini šapta.

"Sjetio sam se Zahrovog predavanja", reče Leon, nalazeći se tikiza Simona, "o energijsko / entropijskim ciklusima u ljudskomživotu, koji se u životu pojedinca ponavljaju svake 4 godine."

"Na koji način?", Upita Simon okrečući glavu prema njemu.

"Govorio je o periodu kontaminacije o časa kada se rodiš, pa dodruge godine, približno; zatim od druge do šeste, šeste do desete,desete do četrnaeste, četrnaeste do osamnaeste, osamnaeste dodvadeset i druge i tako dalje po četiri godine. Sjećem se neštomutno da je spominjao kontaminaciju koja bi trajala i do trigodine...zatim bi se ciklusi razmjerno tome povećavali", reče, "no,osnova stoji."

"Iskreno", odgovori Simon, "nisam nikad razmišljao o tome.Morao bi porazmisliti. Ukratko, čini se zanimljivom teorijom."

"Znam da u mome slučaju djeluje", Leon došepne premaprijatelju, "jer u životu mi se sve dogañalo upravo prema timčetverogodišnjim kružnim ciklusima, koji su mi nanovo i nanovo uživot vraćali iste stvari, samo u malo drugačijem izdanju...Istemirise, iste osjećaje, ista razmišljanja, iste snove, ista stremljenja,ista nadanja... Kao da i sami prolazimo kroz odreñena vrata krozkoja opetovano i opetovano prolaze Sunce i Mjesec u KnjiziHenoka.

"Misliš, kao neka vrsta penduluma?", upita Simon.

"Da, tako nešto; njihalo koje se klati amo - tamo i zahvati nassvake četiri godine. Ili kružni tokovi kroz koje prolazimo svakečetiri godine prolazeći kroz ista vrata, ali svaki puta obogaćeninovim spoznajama."

"Ima smisla", reče Simon, usporivši na tren da se ne sudari saStevenom. "Ciklička entropija...", promrmlja više za sebe. "Ikoliko takav svaki ciklus traje?", upita.

"Od nekoliko minuta, nekoliko sati, nekoliko dana, nekolikotjedana, pa čak i do nekoliko mjeseci...ovisi o ciklusu, njegovomintenzitetu na nas, njegovoj jačini kao i o njegovoj, vjerojatno,svrhovitosti..."

Simon ga pogleda. "Misliš li tu na karmički značaj?"

"Da, tako nekako", odgovori Leon.

"Interesantno", promrmlja Simon i ušuti.

Nastaviše se kretati jedan iz drugoga, u stanju koje bi se moglonazvati potpunom tišinom, da nije bilo nekoliko "Koji kurac?!?!"uzvika od strane Ikea, svaki puta kada bi nešto prošlo kroz lišće itravu nedaleko njih. Ike je zaboravljao da su brdske šume prepunenoćnoga života i da sove nisu jedina bića koja su se kretala noću,no nitko očito nije imao volje da mu to objasni; možda zbog umoraa možda zbog čiste moći rasuñivanja i logike. Leona nije brinuoIke. Štoviše, začudio bi se da se ta gromada od momka svako malone skrene pozornost na sebe. Takav je bio od kada ga poznaje;takav je svugdje i u svakoj prilici. Jednostavno - Ike. Nema razlogada takav ne bude i ovdje, na gotovo dva kilometra nadmorskevisine, u gluho doba noći, sa smanjenom razinom THC-a u krvi.Nije ga zabrinjavao ni Zombi, čiji su se zadnji tragovi smijehazagubili prije kojih sat i pol i li čak prije dva sata, nakon onogkratkog predaha kada je uspio uloviti nekoliko trenutaka sna.Brinuo ga je Steven, koji se zadnjih sat vremena ponašao vrločudno. Osjetio je nešto što do tada nije osjetio; neku čudnuenergiju, kako u intervalima dolazi od Stevena i kao da ih svepreispituje.

Nije znao točno objasniti što je osjećao. Od kada je Steven prijekojih sat vremena iznenada povikao: "Umuknite!", ostavljajućiostale zbunjenima i zaprepaštenima, u Leona se uvukao laganinemir. U tom trenutku, nitko nije govorio ništa. Štoviše, nitko nijeprogovorio ni riječ od kada su krenuli nakon odmora. Gledali su gazbunjeno, u čudu, kao što osoba gleda u šizofrenika koji imaiznenadni ispad. "Tko da ušuti?", upitao ga je tada Simon. KakoSteven nije ništa odgovorio, Ike se nadovezao u svom tonu: "Kojiti je kurac? Pa svi šutimo!", da bi nakon toga samo kratkokonstatirao: "Otiñoh ti nama prijatelju u krasnu pizdu materinu"."Zar je pukao?", upitao je Zombi, da bi Ike nehajno odgovorio:"Ma majmun je vjerojatno na sekundu zadrijemao...ovako polunapušen, pa imao neku noćnu moru. Ili ga je opalio neki čudanhal". Steven je bez riječi zakoračio naprijed, produžio korak inastavio koračati iza Leona. Nekoliko minuta kasnije, zaobišao je i

njega i Simona i preuzeo mjesto na čelu kolone. Ostali su očito bilipreumorni da bi razmišljali o tome, ali Leona je sve to vrlozabrinjavalo a da ni sam nije znao zašto. Možda je stvarnohodajući zadrijemao i imao neku noćnu moru...tko zna...

Kretali su se u pravilnim razmacima, na metar jedan iza drugoga,koje bi kratili jedino Simon i on, kada bi zapodjenuli neki kratkitihi razgovor. Do vrha su mogli imati, razmišljao je, pa otprilike...

"Ambruesakodogeralara!", guturalni glas zaparao je noćnu tišinu.Ukočiše se.

"Krantarakariostrokorokirleta", Steven je urlao, padajući nakoljena.

Leona počnu obuzimati hladnoća i jeza...

"Urkasplokanturabalda", Steven je urlao guturalnim glasom,vukući koljena po putu i dižući ruke prema nebu.

"Koji kurac je ovo?!?", panično povika Ike, dok su na blijedommjesećevom svijetlu promatrali kako nabori izviru ispodStevenove karirane košulje kaki boje.

"Jebo vam bog mater, prestanite se igrati!", začuo se po prvi putaZombijev glas, preneražen od panike.

"Raksana!!! Raksana!!!", urlao je Steven, dok su nabori ispodkošulje postajali sve veći i veći.

Leon se u panici osvrne oko sebe. Simon je blijedo, ukočen namijestu, promatrao prizor. Zombi i Ike urlali su, svaki na svojnačin. Da ode do Stevena? Da pokuša pomoći?

"Aaargh", zrakom se prolomi najjači urlik do tada.

Leon se skameni na mjestu, promatrajući prijatelja kako seraspršuje u bezbrojnim komadićima mesa, kože, krvi i kostiju.

"Ekspolodirao je!!! Eksplodirao je!!!", urlao je Ike, grčevitočupajući vlastitu kosu.

"Majku vam jebem, što to izvodite", urlao je Zombi.

"O Bože", reče Simon.

Leon susretne njegov pogled.

* * *

U tri mjeseca, koliko je ovdje proboravio, samo je jednom smioizaći iz baze i na kratko otići kući, tek toliko da stigne popiti kavuna brzaka i malo umiriti uzrujanu ženu. Dan nakon što suga...hm...dan nakon što je bio "zamoljen da poñe sa Arvilom",Arvil i dvojica iz njegove pratnje posjetili su Myrn, objasnili joj daje muž "regrutiran" za obavljanje posebnog znanstvenog zadatka,te je zamolili da u najvećoj tišini spakira mužu najosnovnije stvari.Prvi je dan, čim je došao u bazu, bio zamoljen da snimi ženi kratkuzvukovnu poruku na mali snimač, veličine omanjeg mp3 playera.Poruka je drugi dan bila puštena ženi, koja ga je u ova tri mjesecasedam puta posjetila u bazi i sedam puta provela noć sa njim.Naravno, u nadzemnom kompleksu, pošto je ovaj podzemni, ukojem je provodio većinu vremena, za javnost bio nedostupan.

Zahr je vrlo dobro poznavao svoju suprugu. Iako je bila naočigled plaha i samozatajna, njezina unutarnja bistrina i moćintuicije, teško da su mogli bilo što od nje ostaviti sakriveno.

Nedorečeno? Da. Sakriveno? Nikako. Prilikom prvog posjeta bazi,upitala ga je: "ovo je samo fasada, zar ne?! Za nešto veće". Jedinošto mu je tada preostalo, bilo je da kimne glavom u znaksuglasnosti. Ona ništa više nije pitala. On ništa više nijeodgovarao. Znao je jednu stvar. Koliko god Myrn bila punarazumijevanja, teško da bi pred njim uspjela sakriti svoj nemir isvoju uznemirenost.

* * *

Pogleda u mrak, na mjesto gdje su ležali porazbacani Stevenoviostaci. U kakofoniji urlika, paranoje te ledene hladnoće koja mu jepočela oduzimati udove i magliti vid, Leon nazrije da mrak nijesamo mrak, već da je prostor ispunjen...nečim. Nije znao kako si toobjasniti. Tamo je nešto stajalo. I vrebalo. Nešto što je izašlo izStevena, razorivši ga i porazbacavši na tisuću komadića. Nešto -zlo. Nešto - drevno.

"Bježte, jebo vam bog mater", urlao je Zombi i potrčao, istogtrena se saplevši o kamen.

Vidio je kako pada. Prije nego je tijelom u padu dotakao put,Leon vidje prizor od kojega padne u nesvijest. Ruke, kojima jeZombi mlaharao po zraku, u namjeri da uhvati ravnotežu, bijahu utrenu, nekom nevidljivom silom okrenute prema gore i iščupane iztijela; kao kada netko otkida žablje krakove u restoranu.

Crnilo...Nešto ga dotakne...Gdje je?...Dodir...

"Leone, diži se, pička ti materina!", Simonov lik nadvio se nadnjega. "Diži se!"

Pridigne se na koljeno. Pogleda prema putu. Nešto jejednostavno kasapilo Zombijevo tijelo, od kojega osta samo trup;trup kojega u trenu nešto podigne sa tla i u zraku ga prepolovi. Odprizora, Leonu se ponovno zacrni pred očima. Slijedećeg trena,izgubi kontrolu nad nogama. U zadnji čas netko ga pridrži. Simon.

"Oh, dobri moj prijatelju", pomisli zatvarajući oči, "pusti me daspavam. Samo da malo odspavam, pa ću bit ko nov...ko..."

"Idemo Leone", hladna pljuska vrati ga u normalu.

"Što? Tko?"

"Cianari!", zaurla Simon i povuće ga u šumu borova. "Cijelaskupina njih!"

"O bože", pomisli.

Arvil mu je jednom ispričao o svom susretu sa krilatim bićem,čiji je dodir "ledeniji od pakla i crniji od same smrti".

"O bože", uzdahnu, dok ga je Simon vukao dublje u šumu,nekoliko metara ispred nevidljive sile koja je lomila drva i graneiza njih, nadimajući tlo poput ogromnoga crva ili gusjenice. Simonga gurne. Napravi kolut naprijed te pogleda ispred sebe. Provalija.To je bio kraj puta. Ruke ga opet gurnu i on nastavi padati, prijenego li mu se opet ne zacrni pred očima; i prije nego li ponovnoizgubi svijest.

* * *

U prvim godinama braka, često je na putu provodio tjedne itjedne, vanredno predavajući na mnogim udaljenim sveučilištima,tako da su oboje bili naučeni, u nužnim okolnostima provoditivrijeme razdvojeni; no morao je priznati, da postoji velika razlika,pokušavajući gledati stvari iz ženine perspektive, kada ti vlastitimuž kaže: "Idem na put. Neće me biti nekoliko tjedana", ili kada tinakon neprospavane noći, ujutro na vrata pokucaju tri lika koja kaoda su izašla iz neke parodije na FBI i kažu: "Vaš muž od sada radiza vladu"...

* * *

Otvori oči. Ležao je u podnožju velikog bora. Glava i gornji dioleña ležali su na zemlji, dok mu se donja polovica tijela nalazila unečemu što bi se moglo nazvati trnovitim grmom; vjerojatnobrdske kupine. Izvuće šaku ispod grma i gotovo vrisnu od bola.Nakon nekoliko trenutaka, teškom mukom, iz grma uspije izvući idesnu nogu. Leña su ga boljela do granice neizdrživosti. Uvidio jeto tek kada je počeo pomicati udove. Najbitnije je bilo da jeosjećao leña. Znači da vjerojatno ništa nije slomio. U svakomslučaju, još se nekoliko trenutaka neće usuditi to provjeravati.Mjesečeva svjetlost ovdje je bila slabija, kao da je Mjesec zašao zabrdo. Malo se bolje zagleda u nebo. Zvijezde su se vidjele kristalnojasno. Sazvježñe Taurusa očitavalo mu se pred očima, dok mu sena trenutke vid zamagljivao od boli. Vrijeme je da pokuša ustati.Polagano se podboći na lijevi lakat, dižući se desnom rukom,milimetar po milimetar, osjećajući svaki pomak tijela kao ubrzanjemase u agoniji. Žmirne i stisnu zube od bola i napora. Konačno,uspije se dovesti u sjedeći položaj. Uzdahne, proguta slinu ipogleda oko sebe...

Nedaleko njega, u podnožju velikog bora, iz grma, izvirivale suSimonove noge. Lagano se osloni na noge, dok su mu koljenaklecala, a u glavi mu iznenada počelo bubnjati, kao da netkoistovremeno udara u tisuću tam - tamova. Osjeti iznenadnuglavobolju. Nešto ga je proparalo u području sinusa. Polaganokrene prema Simonu, držeći se lijevom rukom za trticu. Osjetibolove po cijelom tijelu. Desnom rukom uhvati se za desnu nogu.Načini nekoliko koraka u takvom poluhromom izdanju. Ukipi sena mjestu. Iznenadna hladnoća obuzme mu cijelo tijelo. Na tisućežmaraca prostruji mu kralježnicom. Iznenadno gušenje ivrtoglavica toliko ga brzo spopadnu, da mu ionako tupe iparalizirane misli nisu stigle ništa registrirati. U srce mu se uvućeodvratan osjećaj hladnoće i tame. Iako izmučen, isprebijan i nasamom rubu snage i svijesti, znao je jednu stvar - netko ga napadasa energijom, istovremeno kradući i zarobljavajući njegovuvlastitu.

Nije se mogao micati. Bio je preslab da paničari. Još jednopadanje u nesvjest u tom trenutku učini mu se kao dobra ideja. Dokmu je nešto doslovno "izvlačilo dušu iz tijela", zadnjim naporomvolje uspije malo okrenuti glavu prema ležečem Simonu. "Je liživ?", pomisli. Sve veća slabost ispuni mu tijelo. Misli kao da supočele napuštati svijest. Dotok zraka bio je prekinut. Nekoliko putapokuša se izboriti za zrak, a zatim, poražen, krkljajući, padne nakoljena dok mu ruke poletješe iznad glave. Ostavši u tom položaju,poluraširenih ruku iznad glave, pogleda prema nebu. Nešto muraširi ruke. Još nekoliko trenutaka pogled mu bijaše prikovan uznebo. Bilo je to zadnje što je vidio, prije nego li se slikajednostavno ugasi pred njegovim očima. Dodir smrti stezao ga jesve jače i jače. "Zvijezde", posljednja misao ispuni mu um. Atada...A tada utone u ništavilo crnoledenoga pakla.

* * *

"Što čovjek ide stariji i mudriji, to biva na sve osjetljiviji",pomisli Zahr i prinese šalicu kave ustima. "Onima do kojih mi nijestalo, govorim ono što žele čuti; onima do kojih mi je stalo,govorim ono što ne žele čuti. Nevjerojatna paradigma", otpijelagani gutljaj kave te odloži šalicu. Prisjeti se Zavorova pisma."Apsolutne misli"...Pitao se da li je Zavor stvarno otišao tolikodaleko ili je vješto uvjerio sam sebe da raspolaže sa istinom?!

* * *

Simonu je sve djelovalo poput nestvarnog filma. Zombijevotijelo koje u zraku neka nevidljiva sila rastrgava, Ike koji u panici,vrišteći, skače niz strminu u susret borovoj šumi, Leon kojismrznut od straha pored njega nijemo promatra situaciju... Znao jeda nikakvno oružje protiv ove sile ne pomaže. Osjetio je rubni dioenergetskog naboja bića. Prejako. I da se Leon i on ujedine iistovremeno krenu na biće i napadom preko astrala i napadompreko mentalnog plana, znao je, bolje reći, osjećao je, da nemajuapsolutno nikakve šanse. Teško da će tu pomoći i energija čisteljubavi, jer ovo biće, ukoliko se okuražilo probiti sve Sibianskezaštite, vjerojatno je i samo zaštićeno energijom samog"Bezimenog" koji vlada nad Kaosom.

Bilo je logično da povuće Leona prema šumi, kao i stvar jedinogizbora da najboljeg prijatelja bez razmišljanja gurne u provaliju,nakon čega je i sam skočio.

Ni sam nije znao koliko je proveo u nesvjesti. Dobio jevjerojatno jak udarac u glavu, pošto glavu nije mogao nipomaknuti. Teškim naporom volje, prisili se pomaknuti ruke.Pokuša se pridići...Padne. Začuje šuštanje iza sebe. Zvuk se

polagano pojačavao. Netko se kretao prema njemu. Začuje korake,ljudske korake. Leon? Sigurno je Leon koji je prošao bolje nego oni uspio ustati. Pokuša ga dozvati. Nakon kratkotrajnog krkljanja,nikakav zvuk ne ispije izaći iz grla. Pokuša još jednom, pa jošjednom, te napokon odustane. Čekat će nepomičan i bezglasan,prepušten na milost i nemilost bilo kome tko se kretao premanjemu...

* * *

Uzme u ruke dopunsko pismo te ga još jednom pročita. Zavor jebio u pravu što se tiče postanka. I Leon je bio u pravu. Još uvijeknedostaju neke poveznice u mozaiku i možda ih nikada nećeshvatiti, ali, za boga miloga, u tome i je poanta igre. Ustane.Napravi nekoliko koraka prema CD playeru. Na brzaka preletipreko police sa diskovima. Odabere jedan te ga stavi u player.Taman kad je sjedao natrag u stolicu, zvukovi Vangelisovog"Heaven And Hell" albuma ispune prostoriju. "Kako prikladno",pomisli. Uzme još jednom pismo u ruke, na brzaka preleti prekoprve strane, a zatim ga odloži na stol. Napravivši rukama naslon zaglavu, udobno se zavali u stolicu i zatvori oči. Ovaj album, još odrane mladosti, u njemu je budio svakakve asocijacije.

Svi su ti progresivno ambijentalni genijalci fenomenalni kanali.Ovo je bila, poput Jarreove, Spaceove, Kitarove, Oldfieldove,Tangerinove, Kraftwerkove, od Enye, Floydove... cesta koja vodiprema astralu; nešto što ignorantna većina, opterećenamediokritetima, nikada neće shvatiti. Umjetnost koja je iskoristilaindustriju za promidžbu, a ne obrnuto kao danas. U modernojumjetnosti gotovo da nema ničeg transcedentalnog. Ljudska željaza transcedencijom bila je sa jedne strane toliko jaka, a sa druge

strane toliko plitka i nedorečena, da normalnog čovjeka vrlo lakomože zaboliti glava upravo od te plitkoće i nedorečenosti.

"Ne možeš živjeti u govnu i imati potpuni doživljaj ružinihlatica", znao bi govoriti njegov otac u danima njegove ranemladosti; pokoj mu duši. Ne može se, živjeći u govnu, iskusitipotpuni odmak od govna. Pa čak ni djelomičan. U redu je govnoshvaćati kao implikator kolektivne nesvjesti, ali, raditi kompromisesa govnom i težiti uzdignuću prema ružinim laticama...to jeparadoks.

* * *

Bjelina...Beskrajna bjelina... Ocean Infinitivnosti...Izvor...Došaoje...Kući. Napokon, došao je kući. Polagano krene prema naprijed.Da li je krenuo u mislima ili stvarno krenuo i da li naprijed stvarnopostoji ili ne postoji, mogao je samo nagañati. Promatrao je raznekonture kako se u bljeskovima približavaju i udaljavaju. Osjećaose...Kako se osjećao...? Osjećao se, u stvari, fantastično. Stvarnofantastično. Fenomenalno.

"Što on radi ovdje?", u glavi mu odjekne pitanje, nalik na zvono;na malo ukrasno stakleno zvono.

"Nemam pojma", odjekne drugi glas, od nikuda i od svuda."Možda...možda je...zalutao...?!"

"Ovdje nitko ne zaluta!", začuje se opet glas prvog `staklenogzvona`.

Leon pogleda ispred sebe i ugleda dvije sićušne sfere svjetlosti,nalik na dva ledena kristala. Kretali su se ubrzano, nestajući mupred očima i opet se pojavljujući.

"Nesporazum možda? Slučajnost neka? Ha?"

"E, nemam pojma, ali ovdje mu nije mjesto!"

"Neka onda ide!"

"Neka ide!"

"Neka ide!", složiše se glasovi u jedan.

Istog trena, bjelinu Apsoluta zamijeni lice, koje mu u trenutkuoduzme dah. Lice koje mu ispuni srce čežnjom i lice koje muispuni tijelo energijom; čistom, nepatvorenom energijom ljubavi."Sana", pomisli. Lice mu se nasmiješi. Jamice, one jamice koje jenoćima ljubio, istaknu se poput dva vulkana iz kojih svakogtrenutka treba suknuti plamen. Plamen ljubavi. "Sana, volimte...Jebeno te volim", pomisli, pružajući ruke da dotakne sliku.Iznenada, sliku zamijeni crni niz borovih iglica, koje mu se u trenustvore pred očima, toliko blizu da je umalo podigao ruke da zaštitioči od njih, shvativši u zadnji tren da su iglice ipak malo dalje negošto su se u prvi mah činile. U drugom dijelu sekunde, shvati da ganišta više ne boli, da je gušenje potpuno nestalo i da nikakvojnesvjestici više nema ni traga. U drugom djeliću sekunde, shvati dase prisutnost - tamna, morbidna, odvratna i mračna, nalazi pravoispred njega. Ne osjeti nikakav strah. Paniku? Ni najmanje. Božemili...bio je mrtav na trenutak i vraćen iz mrtvih. Ako treba,umrijet će ponovo. Ali znao je, jednu stvar mora učiniti. Zakoračipar koraka naprijed, pogleda u tamu i pomisli: "Jebat ću ti mater!"

* * *

"Dragi moj Zahre", Zavorov smijeh odzvanjao mu je u glavi,zvonak i dubok u isto vrijeme, još ga se i dan danas jasnoprisjećajući, nakon više od dvadeset i pet godina. "Nije te,prijatelju moj naivni, Myrn odbila zbog toga što si prema njoj bioinertan i neodlučan. Odbila te zbog toga što nisi shvatio jednurudimentarnu stvar, a to je način na koji djeluje ženska psiha."

Prisjećao se jasno toga dana. Koračao je pored svoga prijatelja, utišini, pognute glave i duboko zadubljen u misli, potpunoposramljen od jučerašnjih dogañaja. Jučer, kada ga je Myrn odbila.Tri mjeseca skupljao je hrabrosti da joj priñe. Tri mjesecapromatrao ju je na zajedničkim predavanjima, u hodnicima i umenzi. Tri mjeseca bilo je potrebno da upozna sve njeneprijateljice i da uhvati pokoji njen znatiželjni pogled, kako gaispitivački promatra. Zadnjih mjesec dana promatrao je pola njenihprijateljica kako koketiraju pred njim. Zadnja dva tjedna odbio jepoziv dviju prijateljica za "slobodnim druženjem". Zadnjih tjedandana počeli su izlaziti. On i Myrn, ta dubokooka prinicljivaapsolventica književnosti. Zadnjih dva dana rastanak mu je sveteže padao. Zadnji dan, popio je tri dupla konjaka i uzeo trećinutablete LSD-a iz Zavorovog "Lennon Pretinca", kako je zvaomjesto gdje je Zavor sakrivao psihodelike i hašiš. Satima,sakupljao je hrabrost, da bi na kraju hrabro izjavio svom liku uogledalu, nalik na De Nira u "Taksistu": "Meni govoriš? Menigovoriš da je ne mogu imati? Očito meni govoriš kad ne vidimnikog drugog ovdje!", natripani cerek rastegnuo mu se od uha douha. Toga trenutka odluči: "Ili sad dok sam glup. Ili nikad."

Očito je bilo nikad. Pokunjen, slušao je Zavora sa "pola uha".Interesantno kako su te stvari koje je slušao sa "pola uha", upravostvari kojih se najjasnije sjećao iz svojih studentskih dana. Stvari

koje neće zaboraviti do zadnjega dana, kada mu veo iluzije zvansmrt promijeni kulisu stvarnosti.

"Žene su pasivni elemenat, koje traže Pečat Zvijeri da ga prime usebe", govorio je Zavor, "Muškarac koji je osvjestio Pečat Zvijeri,ima moć nad ženskom psihom i ženskim srcem. U protivnom, ženaneosvješteni Pečat Zvijeri uzima pod svoju kontrolu i počinjedominirati nad njime, koristeći simbol falusa za punjenjenjegovom energijom, kao zamjenu za penetraciju kod aktivnoosvještenog Pečata Zvijeri. Ukratko, neosvještene muške osobebivaju iskorištene zajedno sa Pečatom Zvijeri, pošto je samojenergiji Boginje Isis, sasvim nebitno da li se nad njenimutjelovljenjima u obliku žene dominira ili su one te kojedominiraju. To je esencija ženskog arhetipa. To je fundamentalniaspekt ženskog postojanja. To je ono što su Gurdjieff, Crowley,Grant, Nietzsche, Schopenhauer, Castaneda te mnogi drugi, jakodobro shvaćali.

"Jao, što ga ti sereš gluposti", odbrusio je i dalje pokunjenokoračavši pored prijatelja.

"Možda serem, prijatelju, možda serem, ali upamti ovo što ću tisada reči: sve se bazira na igri arhetipova. Sve! Sve tajneuniverzuma mogu se promatrati kroz sfere muškog i ženskogarhetipa!"

"Whatever...", Zahr se trudio ispasti indiferentan.

"Whatever ili ne...ajmo zapalit kod mene. Imam haš kojega sesami Assassini ne bi postidjeli."

Zahru ovo izmami blijedunjavi osmijeh na lice. I tada, prije višeod dvadeset i pet godina. I sada.

* * *

Koraci stanu. Distanca izmeñu njega i nekoga tko je koračaoprema njemu, bila je vjerojatno vrlo mala. Ništa...ostaje mu samoda čeka. "Sve je ovo pogrešno, vrlo pogrešno", pomisli. "Nismo setrebali penjati na brdo bez da obavijestimo Arvila". Ono što im sedogaña, rezultat je dugo planirane zasjede. Znao je to. Možda nijemogao život dati kao polog za tu tvrdnju, ali, duboko u sebi jeznao. Jedan od demona zasigurno je ušao u Stevena nekoliko danaranije. Trebalo je samo čekati da se ribe upecaju i da krenu namjesto gdje je pažljivo iskreirana elektromagnetska zamka. Da sestvori ovakva "zaštita", demonima je trebala energija vjerojatnopolovine zemaljske populacije. Tamni magovi još i sadavjerojatno, u ovom trenutku, vrše ritual za pojačavanjem polja.Bože, koje su budale ispali. Bili su uvućeni na mjesto gdje jetrenutno, vjerojatno, najjača energija kaosa, van samogUniverzuma Kaosa. Joj ne...neee...kako je glup...kako li je samoprokleto glup! Pa ovdje je stvoren mikrosvemir Kaosa, a oni setrenutno nalaze u njemu. Nije čudo zašto nitko od visokih čuvaranije pritekao u pomoć. Bože. Vjerojatno su shvatili što se dogaña isada rade na micanju štita sa ovojnice mikro univerzuma. A tomože potrajati. Može prokleto dugo potrajati...Leon i on pokazalisu koliko su u stvari naivni i zeleni. Učinili su kobnu grešku iračun je došao na naplatu.

* * *

"I, astralni kralju", najsablasniji zvuk kojeg je u životu čuo,ispuni prazninu, "kako ti visi?"

"Kako ti visi, astralni kralju?", smijeh koji mu je dolazio doušiju, bilo je nešto toliko odvratno i poražavajuće, da je osjetio utren, zajedno sa izgovorenim riječima, kao da netko svakimslogom izgovorenog vuće dio njegove duše iz tijela.

Znao je, duboko u sebi, da to i nije daleko od istine. Zvuk, poputtisuću glasova hijena na samrti (nije znao kako zvuče hijene nasamrti, ali ta mu blijeda asocijacija prva proñe kroz glavu,vjerojatno da mu pokuša predočiti nepredočivo), pomiješan sademonskim urlanjem, gromoglasnom grmljavinom te šaputanjembeskonačnih sjenki iz najrubnijih dijelova limba, ostavi mu natisuće žmaraca, koji su se počeli uspinjati od stopala, prekokralježnice, prema R-kompleksu. Bio je smiren. Bio je savršenosmiren. Zagledao se u govoreću tamu pred sobom, za koju je znaoda prelazi na njega. Savršenom preciznošću, vlastitim umom,obavio je um Cianara. Samo um spornoga. Za ostale je znao da susamo promatrači i da su im umovi kao jedan. Znao je takoñer da seostali neće miješati. Ovo je bio klasičan sukob - jedan na jedan.

* * *

"Pička mu materina! Seljačina usrana farmerskanepromišljena!!!", urlao je Arvil na nekoliko tisuća kilometaraudaljenom otoku, izjureći iz mlake vode na pijesak obale,ostavljajući surf dasku da pliva na vodi. Trenutna ga je spoznajaošinula poput tisuća udaraca konjskih kopita u glavu.

"Kriv si jednako kao i on", blijeda svjetlucava silueta stvori sepored njega.

"E ako vi sami niste znali što se sprema...a onda u kurac i sve...",pogleda prema silueti Sibiana, a onda nemoćno skrene pogledprema pučini.

* * *

Nepomičan na zemlji, osluškivao je dijalog Leona i Cianara. Odovog drugog glasa dizala mu se kosa na glavi i hvatala ga jeza.Nemoćno je ležao i osjećao svim svojim bićem zatišje pred buru,jer bilo je očito da se sprema borba. Bilo mu je žao prijatelja. Leonsam nije imao nikave šanse....apsolutno nikakve šanse pred ovimpaklenim stvorenjem. Ovo nije bio sukob Gandalfa i Balroga,Davida i Golijata ili pak Nea i agenta Coopera. Ovo je bilastvarnost; iako većini zemaljske populacije potpuno nepoznata,ovo je bila čista stvarnost. Leon bi imao više šanse fizički protivMike Tysona ili Mirka Filipovića, nego li protiv ovog izroda,nastalog skretanjem Draco frekvencije prema sferama kaosa.Leonovo srce može svaki trenutak biti zaustavljeno, a duša isisanai zarobljena u vječnoj tami. Ukoliko sam Apsolut nije sada sanjime, Leon je već mrtav, samo to ne zna. Još... A onda? A onda ćeCianar osjetiti njegovo bilo, ukoliko već nije i isisati ga ovakonemoćnog u jednom komadu. U svakom slučaju, nigger im se piše;kako god da okreneš, najebali su i to "a big time".

* * *

"Mislim da u cijeloj Zemljinoj povijesti, nije sa drveća palotoliko trulog lišća i voća, koliko je u zadnjih nekoliko tisuća godinana ljudski um palo nebuloza. Mnogo karika unutar vlastitih

obrazaca uma, mora se izmjeniti i preusmjeriti, prije nego li se ipomisli na bilo kakav udar na matriks", Zahr zamišljeno napravikrug po sobi te se uputi prema prozoru. U zadnje vrijemeproganjale su ga svakojake misli, ali nakon što je pročitaoZavorovo pismo o stvaranju Univerzuma i Čovjeka i kada je topovezao sa situacijama u kojima je njegov prijatelj isticao nekasvoja razmišljanja, pitao se odakle mu toliko informacija? Odaklemu ta sigurnost u svoje znanje? Sami u trećedenzitetskomUniverzumu? To je bilo prebizarno! Prebizarno čak i za njegovukus. Zavor i on pričali su nebrojeno mnogo puta o tim stvarima,ali Zavor nikada nije spominjao Zemlju kao "jedinitrećedenzitetski svijet". Zar je njegov prijatelj lagano šenuo ilišto?! Čudno je sve ovo bilo. Slagao se sa ostatkom pročitanog,ali...jedini svijet u svemiru trećega denziteta??? Pa pola ljudi uovoj bazi su vanzemaljci! Odakle onda oni dolaze? Iz drugogUniverzuma? Ili je svemir stvaran, samo što je vakuumsko crniloprivid koji je omotan oko Zemlje? Ok, to bi i imalo smisla. Kakvoli je onda stanje sa svemirom ili svemirima u kojima se nalazeostali svjetovi? Da li je jedan svemir bijel, drugi crni, trećiružičast? Iznenada, gromovita spoznaja pogodi ga posred čela. "OIsusa ti Boga miloga jebem!!!!!", vikne na sav glas, udarajući senježno šakom po čelu od uzbuñenja. "Svemir nije mjesto; svemir jestanje!"

* * *

Odvojio se od Piramida nevjerojatnom lakoćom. Svuda oko sebepromatrao je blistavo blještavilo. Svjetlosne konture očitavale su sena rubovima Univerzuma. Iza zida nazirali su se zidovi od trilijardizvijezda, koje su bivale razgranate u trijadu na granici esencije,svjetlosti i istkane / tvorne realnosti. Promatrao je konture početakanebrojenih astralnih soba. Vezovi Apsoluta tvorili su cjelinu,savršeniju od bilo čega što bi Xeron i pripadnici Sibius Anar rase

mogli stvoriti; pa čak i pomisliti da stvore. Ove nebrojene kale bilesu savršene. Presavršene. Uresi svjetla u halama blještavilaomogučavali su prolaze kroza sfere života, u kojima je misaostvarala oblik a osjećaj ga oblikovao po estetici. Savršenstvo!Polagano, krene dalje i prebaci se u mentalni svemir. Ovojniceastrala popuste te lagano izblijede pored njega, otvarajući novusferu, istkanu tišinom i nebrojenim arhetipovima. Lebdio je u moruarhetipova i promatrao ovu kodiranu igru Apsoluta. Taman kada sehtjedne vinuti do prve monade, da ostavi ovo more arhetipova izasebe, zastane da još jednom osmotri horizont. Iznenada, porednjega stvore se dva arhetipa čiji je oblik odmah prepoznao.Blješteća zelena boja ispuni prazninu hiperprostora unutar samemisaone sfere. Znao je tko je poslao arhetipove i čija je misaonasfera zaoblila jedan maleni dio oceana mentala. U isti tren,arhetipovi se ugase. Zelene boje nestane. Arhetipovi postadošecrni, gotovo jedva zamjetni od crnila koje se počelo skupljati okoarhetipova. "Kaos", pomisli Xeron i ispuni misli svih pripadnikaSibius Anar rase.

* * *

U trku preskoći veliki kamen. Pri brzini gotovo da ne promašizavojitu stazu. Uspori u zadnji čas. Nastavi trčati po stazi, urlajući,psujući i vrišteći toliko neartikulirano, da bi se slučajnompromatraču učinilo da pored njega prolazi cijela vojska ljudi. Nijeviše znao tko je, što je ni kuda juri. Strah, paranoja i nagon zapreživljavanjem tjerali su ga naprijed. Počne trčati još brže,obilazeći prepreke na putu sa zavidnom lakoćom. Uprkos svemu,nagla krivina na stazi učini svoje. Izletio je sa staze i otkotrljao seniz padinu. Vrisne od bola, nakon što je udario u veliki kamen kojizaustavi daljnje kotrljanje. Tresao se i osmatrao okolinu zvjerskimpogledom. "Ikeeeeeeeee!", glas, kao nošen vjetrom, zaori preko

cijele planine. "IIIIIiiiiiiiikiiiićuuuuuuuu!", glas je postajao sveintenzivniji a njemu je postajalo sve mučnije. "Iiiiiikiiićuuuuuu!!!!!Dolazim po tebe, dolazim po tebe, samo da ti prvo riješimprijatelje", glas je odzvanjao padinom, ispunjavajući mu srcejezom i tjerajući ga da ponovno vrišti. O kojim je to prijateljimaglas govorio, nije znao. Um mu je bio prazan. Ispijen. Ike, ili onošto je ostalo od njega, sa razumom više nije imao nikakvihdoticaja. Poludio je; i to u potpunosti. Ustao je, odmaknuo se odkamena i polagano krenuo prema padini, ostavljajući iza sebetanak i isprekidan trag od krvi, koja mu je polagano kapala iz rukei ustiju. Spustivši se do padine, zaustavi se. Trenutak osmotri okosebe, njušeći zrak poput ranjene životinje, a zatim legne i sklupčase u fetus pozu.

* * *

Henokove oči bile su zagledane u prazninu. Mirnoća u njegovimpokretima pratila je harmonično titranje Univerzuma, a jednamisao samo je na tren natjerala vlastiti Univerzum da uzrhti."Mali", pomisli, mišlju punom razumijevanja i očinske mudrosti,dok je promatrao vlastitu simultanost kako prkosi naizgled jačemui moćnijemu od sebe, "skenjaj ga."

* * *

Mentalno polje popusti isti trenutak. Glava mu bi silovitoodbačena unatrag.

"Zar ovako misliš protiv mene?", gromoglasni smijeh ispuničitavu šumu. "Pa ovakve napade sam umakao u djevičanskumenstruaciju, još dok prvi iz tvoje loze nije znao ni kurac drkati,smradu mali."

Gledao je u tamu, osjećajući kao da ga obavija tisuću paukolikihnogu; i to unutar kože. Prisili se da ostane potpuno smiren.Razvučenog osmijeha na licu, digne ruku i pokaže tami srednjiprst. "Paukove noge" počnu ga jače stezati. Na tisuće "sićušnihživotinjica", u trenu, "razlije" mu se po mesu. Osjeti kako mu sebeskonaćno mnogo "rilaca" zabija u vrat i srce. Osjeti kako mu segrudi raspadaju iznutra. Miris truleži ispuni mu nosnice. Na tisućešapata razlije se oko njega. U trenu, ogromna sjena istupi prednjega. Primijeti nešto nalik na ogromnu panñu, kako mu sepribližava prsima. Ogromna usta nadviše se nad njega.

"Sad!", zaurlaše tisuće glasova u njemu. Pogleda tamu, nasmijese, te u trenu izvuće penis van iz hlača.

"Rekao sam ti da ću ti jebat majku", pljune u ogromna sjenovitausta, koja su se nadvila na metar od njegove glave i počne divljačkimasturbirati.

"Brže!", zaurlaše glasovi u glavi. Masturbirao je i mislio naSanu. Mislio je na sve bivše partnerice. Mislio je na sve kinkyscene koje bi viñao po porno filmovima.

"Brže!", glasovi u glavi urlali su poput uragana. Drkao je konikad u životu.

"Ti si jebeni bolesnik, eto što si ti", kroz izmaglicu koncentracijezaču glas demona. "Ako me sa time misliš zbuniti, zajebao si se.Previše čitaš Castanedu."

Još malo. Još samo malo. Pred očima mijenjale su mu se slikeseksa, brzinom najbržeg mijenjanja slajdova na kino projektoru.Još malo. Samo još malo; vrhunac je blizu. Penis ga zaboli odbrzine grubog masturbiranja. Nije ga omelo. Niti neće...taman damu se kurac rascvjeta u ruci, on će svršiti.

"Ajde budalo, pun mi te kurac više...", velika sjenovita kanña uñeu njegovo tijelo a velika usta poklopiše mu glavu.

"AAAAAAAAAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa",Leon vrisnu, štrcajući sjeme na demona. Sjeme poprimi jezgrovitosrebrnu boju. Istovremeno, ogromna količina zlatne svjetlostiodvoji se od njegova bića, iz svakog energetskog centra i krene uvalovima prema monstrumu. Usta se otvore oko njega a jedvavidljiva kanña bi izvućena iz njegovog tijela. Čudovište zakoračiunatrag, nesigurnim korakom, malaksalo...Dva para sivih očiju pojaviše se u tami. Gledala su Leonapogledom punim straha i očajanja...

"U jebote", prozbori nevidljivi glas.

"Da, u jebote", reče Leon i pljune blješteću bijelu tekućinu iznadstvorovih očiju. Pljuvačka probije čelo demona i jaka svjetlostjurnu kroz otvorenu tamnu lubanju. Srebrna svjetlost sjemenarotirala je neviñenom brzinom i nalikovala na kretanje žive potamnoj površini. Gdje god bi se pojavila srebrna boja, crne boje binestalo. Donji dio čudovišta jednostavno se rastapao i gorio u lavisrebrne energije. Trup je već naveliko rastapala zlatna energija,radeći nebrojene eksplozije unutar mikrosvemira Kaosa. Glavačudovišta nestajala je pod zrakama blještave bijele svjetlosti, kojaje glavu jednostavno parala i izjedala iznutra. Znao je što slijedi.Boje se spojiše, energije povezaše, frekvencije ujediniše ujednu...Prekrije oči. Eksplozija boja i količina osloboñene energijeodbacile su ga nekoliko metara unatrag, u samo središte ogromnogtrnovitog grma. Osjeti energiju, osloboñenu energiju u svakom i

najmanjem djeliću atoma. Imao je osjećaj da ga je u trenu netkorastavio i opet sastavio na subatomskoj razini. Ili ga rastavio nasentence i opet vratio u prvobitan semiotički arhetip. Vjerojatno ije...

U jednom trenu promatrao je raskomadana tijela Stevena iZombija. U drugome trenutku, vidio je Ikea kako, potpunoizgubljenog razuma, luta šumama te pomahnitalo sa sebe trgaodjeću, kosu, kožu i komade mesa, bacajući se na kraju u ponor naistočnoj strani brda. Vidje i Simona, kako pri padu razbija kičmu,te kako nepokretan, sa jakim unutrašnjim krvarenjem, leži iočekuje ishod njegove i demonove bitke. Iako mu te riječi trenutnonisu ništa značile, ono što je čuo duboko mu se urezalo upamćenje: "štit je maknut, kaos protjeran, sadašnjost - izbrisana".U trenu, val bjeline, nalik na polarno svijetlo, potpomognutomilijunima sićušnih bliceva, prijeñe preko njega i cijele šume.Cijelo brdo otapalo se u radijantnoj bjelini. U tom trenutku, unjegovom najsitnijem djeliću bića, svijet bi zaustavljen. Sliku šumezamijeni slika Simona, Ikea, Stevena i Zombija, kako stoje kodautomobila i rade zadnje pripreme za planinarenje.

"Ekipo", reče, "imam bolji plan. Hajdemo u onaj ženskistudentski dom, gdje se na onom katu žene gaze u ganñi itripovima. Jebeš planinu, ići ćemo drugi put", namigne premaostalima.

"A odkud ti to znaš?", sarkastičan glas izbije iz povelikogvlasnika debele naprtnjače, koji ga je promatrao ispod oka, sadruge strane automobila.

"A što misliš, Ike, od koga nabavljam travu?", pogleda prijateljapogledom koji ne ostavlja drugu opciju, sem one koja je iznijeta.

Okrene se prema ostalima. Simon je šutke stajao pored njega iostao na oko apsolutno indiferentan prema novonastaloj promjeni.

Ko i uvijek, naravno. Steven i Zombi izmijenili su nekoliko kratkihpogleda i kimnuli potvrdno glavama. Iznenada, ogromna ručetinaspusti mu se na leña.

"Leone, izgleda da sve manje i manje ostaješ pederom", Ikepotapša prijatelja te ga snažno zagrli.

"Slažem se", nasmije se te zagrli Ikea, udarivši ga lagano glavompo ramenu, što je internim jezikom značilo: "ti si sudrug, aliinicijator puta sam ja - i moja je zadnja."

"Sada ćemo vidjeti od čega si napravljen, veliki jebaču rumenekadulje.", posprdno šapnu Ikeu pod uho.

"Boli me kurac što ćete vi vidjeti. Bitne su mi one koje će -osjetiti", ike reče posprdno, da ga svi čuju.

Uñoše u automobil. Sjedajući, primjeti Simonov zbunjenipogled. Leon je znao da zna da se nešto dogodilo, samo ne možeshvatiti što točno.

"Kako?", upita Simon.

Ili zna?

"Družim se sa Apsolutom", namigne prema prijatelju.

"Idemo", reče, te upali auto.

Poglavlje Sedmo________________

"Sve što je stvoreno biva u onom što je stvoreno" - samo jednajasna misao

"Sve je to sranje", pomisli Seul Klan, vukući Zandru za ruku,prolazeći kroz gomilu koja je skandirala. "Ako izgleda ko riba,smrdi ko riba i kreće se ko riba, onda nije ptica - nego jebena riba",nervozno je razmišljao dok je vukao Zandru kroz sve veću gomilu."Sva ta svijest i iskustva, samo su prolazne uloge i hrana zapodsvijest koja uzima od svjesnog i iskustvenog ono što joj treba ihrani univerzum; istovremeno determinirajući naš napredak. Jebeniorganski sklop. Sustav. Organizam koji izmiće svim zakonimalogike; naše logike."

Povuće Zandru dublje u masu. Pronalazili su prolaze krozzbijene redove ljudi. Tjeskobno iskustvo. Gomila se prostiralaširinom cijeloga trga i teško da je slučajan promatrač ili turistmogao samo tako prijeći sa jedne strane na drugu, a da pritom nepotroši barem nekoliko sati života. Takoñer, dogovoriti se sanekim ovdje na trgu, bilo je ravno intelektualnom suicidu. Čistauvreda za mozak. Naravno, Zandra i on dogovorili su se upravo nasredini trga. Zašto, to je znalo samo nebo i Univerzalni Stvaraoc uRužičastoj Sferi Sedam Energetskih Oblaka. Bilo bi

prejednostavno da su se držali uputstava kojima su ih danimaobasipavali sa svih medijskih glasila. Samo ispred Seulove kuće,neonska reklama ispisivala je svakoga dana na tisuće frameova o"velikom sukobljavanju dva najveća uma današnjice". PremaSeulu, nisu to bili nikakvi veliki umovi. Bili su to moroni. I upravozbog tih morona, trg je bio prepun morona koji su došli gledati,slušati i bodriti dva morona koja su bila luña i više slijepa od cijelemase morona zajedno. Bio je to veliki paradoks, ali Seul je odavnoznao da je njegovo vrijeme i njegova sredina, kao i ubroj povjesnihčinjenica o prošlim vremenima njegove sredine i tuñih sredina,preglupo da shvati jednu tako jednostavnu stvar kao što jeparadoks.

"Ajde mali, lakše malo s klinkom i ne laktari se toliko, jer ćešdobiti šakom u glavu", vikao je neki brkonja pored njega, dok jepokušavao presjeći liniju ljudskih leševa koji su skandirali ueuforiji. Svaki puta kada bi se preko desetaka zvučnika na trgu iokolnim zgradama naglasile pojedine riječi bilo kojeg odsukobljenih kandidata, masa je počela euforično skandirati.

Ne za dugo.Taman izmeñu dva skandiranja, oglušujući se nariječi brkatog primata koji je pokušavao neartikulirane prijetnjepretočiti u govor, naravno, ispunjen semantikom na razinipoimanja prosječnog neandertalca, Seulu poñe za rukom vertikalnopresjeći liniju mase i probiti se do malog praznog prostora okospomenika Univerzalnom Stvaraocu, koji se u nepravilnimlinijama nadvijao iznad spomenika Paloj Galaktičkoj Braći;precima koji su prije stotinu i deset godina suzbili napad prvogSaziva onih malih srebrnih govana iz budućnosti. Prolazeći poredoba spomenika, na brzinu prijeñe rukom preko srca, spojenimkažiprstom i srednjim prstom dotakne vrat a zatim centar čela,odajući ritualnim simbolom poštovanje prema palim braniteljima.

"Kuda sada?", upita Zandra zadihano, vukući ga postepeno zaruku, sve jače i jače, da malo uspori ritam.

"Kroz prolaz do 5-te". Seul se nije ni osvrnuo lijevo ni desno doksu dva pneumatska mopeda projurila na manje od metar od njih.

Užurbano krenu preko male ulice. Tunel se nazirao pred njima.Još jedan pneumatski moped projuri pored njih dok su trudili dašto prije okončaju ovu nezakonitu radnju prelaženja preko ZoneŽive, gdje vozači vozila ne snose apsolutno nikavu odgovornost zapregažene pješake. Navodno su se mnoge egzekucije provodileupravo u ovakvim zonama, gdje se sve kasnije pripisivalo"nemarnim pješacima koji su prekršili zakon". Napokon, dokopalisu se pločnika. Nekoliko promatrača sa lijeve i desne stranenezainteresirano je promatralo njihov samoubilački pokušaj daprijeñu najbržu prometnicu u gradu, očito usretodočeni na udaljenubinu na zapadnom krilu ogromnog trga, slušajući i upijajući svakuriječ protivničkih kandidata.

"Još malo pa 5-ta", Seul se okrene prema djevojci, koja jeuplašeno kimnula i dalje ga slijedeći u njegovom sumanitompohodu prema izlazu. Zakorače u hodnik i udare istoga trena uveliku betonsku prepreku. Tupa bol i iznenañenje bili su prejaki dabi se bilo ko od njih uplašio. Seul povuće Zandru unatrag i izašavšiiz hodnika, obriše rukom nos iz kojega je poteklo nekoliko kapikrvi. Zandra je imala više sreće. On je udario u nevidljivi zid. Onau njega. Njen udarac upoznao je njegovu glavu i nos sa nevidljivimzidom. Zašto je gamad postavila armirani zid i još ga obojilanevidljivom bojom, nije mu bilo jasno. Istog trena, pred njima sestvori ogromna prilika.

"Nema ovdje i nema dalje. Marš natrag", poviče ogromnapolicajčina u crnom odijelu i srebrnoj kacigi sa pocinčanomzaštitom preko ustiju.

Seul ustuknu i povuće djevojku za sobom. Naprave nekolikokoraka unazad, okrenuvši leña ogromnoj spodobi. "Ovi pederi u

srebrnim čizmama vrijedni su svakog prezira. Zbog njih bi mogaoopet preko cijelog trga, samo da ih ne vidim ponovo", okrene seprema djevojci, vičući da nadglasa deranje ona dva debila uzvučnicima.

* * *

"Već u startu pojavljuje se jedna potpuno nepotrebna stavka kojaretrogradno djeluje na sam proces, a to je `čovjekov cilj`", brujaoje iz zvučnika glas Oca Saibasa, Prvopomazanika DuhovnogIskupljenja Svete Crkve Posljednjeg Pomazanja. "Hubbardpokazuje svoj racionalno / pragmatski pristup u negiranjumisticizma i bilo koje doktrine i ezoterijske tradicije, te ihbanalizira u startu, smatrajući ih za nešto primitivno i `od znanostiprevaziñeno`. To se lijepo vidi u primjeru na koji se način odnosiprema shamanizmu, gdje zdušno ismijava isti, smatrajući gadijelom praznovjerja i isprazne mistike."

"Oh", sugovornikov glas, glas oca Zabaisa, Oca SveteDijanetike, zaori se nad trgom. "Bojim se da kolega priča napamet", blagonaklon smiješak zablista na velikim ekranima,smještenim oko trga. "Mi liječimo ljude, kolega. Naše seanse i višesu nego uspješne".

"Pojam `clear` koji zadobija čovjek koji se na seansama /terapijama uspio osloboditi svih `engrama` (bolnih emotivnih imentalnih trauma koje zadobijaju vlastitu `formu`)", reče OtacSaibas, "označava ništa drugo nego jedan banalan aspekatezoterijskog stanja `budnosti` ili `potpune osvještenosti`".

"Kolega opet pokazuje koliko je neupućen u samu bitDijanetike", Otac Zabais gotovo ga prekine. "Sama ezoterija i

ostale mistične struje govorile su upravo o onom što je dijanetikakasnije usavršila, i...", zastane, vjerojatno da naglasi svuslavobitnost trenutka, "usudio bih se ustvrditi - dovela dosavršenstva".

"Pojam `opažanja` ovdje je takoñer vrlo bitan, jer vuče za sobomezoterijski obrazac koji su ruski metafizičari i mnogi istočni izapadni mistici koristili davno prije Hubbarda", odgovori OtacSaibas ravnodušno.

Zagleda se na trenutak u daljinu, te nastavi...

"Pojmovi poput “vraćanja u prošlost” putem raznih osjeta tesjećanja i osjećaja, smatraju se aberativnim ili zastranjujućim, štoje potpuno pogrešno. Sve je to stavljeno pod zajedničku sintagmu“engram”, koja označava nešto čega bi se čovjek trebao osloboditi,previñajući ono najbitnije u svemu, da su takozvani engrami nistadrugo nego posljedice raznoraznih iskustava koja čovjek trebaprolaziti na svom Putu. Da ih ne treba prolaziti, ne bi ih prolazio."

Otac Zabais glasno se nasmije, a otac Saibas nastavi ujednoličnom tonu.

"Razlika izmedju `cleara` i `aberirane` osobe je u stvariezoterijska razlika izmedju `budnog` i `uspavanog`, samobanalizirana i podvrgnuta pragmatskom obrascu materijalističkoguma. `Dinamika opstanka` nije ništa drugo nego promašenakauzalnost."

"Znate li vi, dragi Oče Saibase, koliko je aberiranih osoba samou mojoj crkvi postalo clearovima? Nekoliko stotina osoba, dragimoj ignorantni kolego...Nekoliko stotina."

Okrene se prema Ocu Saibasu i napravi teatralnu kretnju rukom,kao da oca Saibasa miče od sebe nekom nevidljivom silom.

"Najlakše je govoriti napamet", reče. "Što je slijedeće? Pozivanjena moral i etiku? Mistificiranje banalnog i banaliziranjemističnog?"

"O samom pojmu `moralnog` Hubbard je bio vrlo izričit kada jepisao o `nametanju moralnih stigmi`, no u zraku uvijek ostajepitanje distinktnosti etike od samoga pojma moralnog", reče OtacSaibas. “`Supresor opstanka` u cijeloj je prici o `dinamikama` još inajpozitivniji element, istovjetan hermetičkom NačeluKorespodencije, kao i sili reakcije u trećem Newtonovom zakonudinamike. U svom tom `opstojstvu`, Hubbard čovjeku namećeprevise materijalno / fizičkih hipertrofiranih osobina; kao da je tojedina sfera čovjekova postojanja. Hubbardova teorija o našoj`navoñenosti` i stvarima koje nas vode na nesvjesnoj razini, vrlo jesimilarna Moravieffovoj paraboli o putniku, kočiji i kočijasu.Takoñer, Hubbardove `dinamike`, u recimo, hermetičkomKybalionu su savršeno predočene hermetičkim načelima."

"Kolega", nasmije se Otac Zabais. "Vi ozbiljno brkate babe ižabe."

"`Opstani`, kod Hubbarda je samo posljedicna radnja. Nistavise"", reče Saibas.

"Vi to pokušavate staviti Hubbarda u isti koš sa Darwinom,gospodine Saibas?", glas oca Zabaisa odavao je nešto izmeñuiznenañenosti, zbunjenosti i čistog cinizma.

"Formula u kojoj je potencijalna vrijednost osobe (PV) jednakaumnošku inteligencije i dinamike (PV = ID), posljedična je takodugo dok se dinamika ne zamijeni sa empatijom (PV = IE)", rečeSaibas. "Hubbardu nedostaje ta empatija. On očito ne zna što je toempatija. Hubbard radi veliku gresku smatrajuci `ja` promatračemi dijelom analitickog uma. `Ja` je samo, iz perspektive onoga sto

Hubbard naziva analitičkim umom, iluzorna osobnost. `Promatrač`bi se nalazio u stanju (ili bi sam po sebi bio stanje) gdje seprevazilaze zamke i (prema Hubbardu) `analitičkog uma` i (premaHubbardu) `reaktivnog uma`. Prevazilaženje somatike samo se posebi ovdje podrazumijeva (sto je i Hubbard lijepo zaključio)."

"Hm, zbunjuje sama činjenica, koliko ste, dragi moj kolego,spremni ići daleko i ispod pojasa samo da što više smanjite velikurazliku u glasovima", prodorno odgovori Zabais. "Pobijeñujemovas na Svetim Izborima zadnjih 20 godina, i tako će i ostati,ukoliko se ne opametite i ne počnete raditi na sebi i na vlastitojSvetoj Stranci. A vama treba puno rada i na sebi i na stranci, dragimoj uvaženi kolega", zastane podigavši ruke, na što mu tisućeglasova pobornika odgovori gromoglasnim uzvikom. Otac Zabaisostavi ruke nekoliko sekundi u zraku a zatim ih spusti. PogledaOca Saibasa, pogledom koji je označavao tihu nadmoć. Kao da jeZabais samo posrednik u rukama Milostivog i njegove dobre volje.

"Možete vašim floskulama i demagogijom ispirati umove ljudikoliko želite; tako dugo dok vam isti to dozvoljavaju", reče Saibashladno, "ali primijetit ćete, dragi kolega, da se bodovni prag dalekopomakao u našu korist. Ljudi nisu glupi, dragi moj i, kako bi vi torekli: `uvaženi kolego`, tako da svake godine sve više ljudi prelazina našu stranu, pošto im je dosta ispiranja mozgova i čiste kontroleuma."

"Vi zovete naše birače glupima?!", upita Zabais hinećiiznenañenost, okrenuvši se prema kamerama te prema moruljudskih glava koje su se nazirale ispod svjetala reflektora.

"A vi želite izazvati grañanski rat?", Saibas mu vrati odaslanuloptu.

Pogledi su im se sreli na čas, na što Zabais brzo makne glavu tese okrene prema auditoriju. "Tisućljeća rata bila su sasvim

dovoljan indikator da se takvo što više nikada ne ponovi. Nikada",prozbori hladnokrvno kroz zube. Zadnji slog uzvrati sa velikomdozom oštrine. Zastane na nekoliko trenutaka, a onda mu poglednajednom postane blag i pokroviteljski. "Izgleda da je rat jedinovama na pameti; zato ga i spominjete. Vaša magija, vaša mistika,vaša ezoterija, vaša sloboda duha....Sve su to samo isprazne pričena papiru koje ne nude apsolutno ništa. Povijest je pokazala da seod pustih priča ne živi. Štoviše, puste priče izazivale su samonerazumijevanja, neslaganja i ratove. Simbolika interpretirana nabezbrojne načine, samo je udaljavala ljude. Brata od brata. Oca odsina."

"Govorite o povijesti, dragi Zabaise?! Vi i sluge NovogSvjetskog Poretka govorite o povijesti? Vaše metode pranja mozgaiznad su svake simbolike?! To kažete?!"

"Naravno da to kažem. I ne samo da kažem. Ja to odgovornotvrdim. Jedno desetljeće našeg praktikuma i naših metoda izbrisaloje iz ljudskih glava i srdaca, sve ono što je bilo negativno iafektivno. Maknuli smo bol i dali ljudima pravi smisao njihovogživota. Ali ne, dragi moj kolega. Ne. Vi bi htjeli stvari vratiti nastaro. Vama odgovaraju ratovi. Vama odgovara manipulacijaljudskim duhom."

"Ne znate vi što je to duh jer ga odavno nemate, dragi OčeZabaise. Nemate ni argumenata za apsolutno ništa. Vaš Hubbard jeprije gotovo jednog stoljeća rekao: ´Osposobljavanje analitičkoguma da uzrokuje promjene po želji, kada se dovoljno osposobi dabi to mogao učiniti` (prema Hubbardu). To nije ništa drugo negoezoterijski omjer “Uma” i “Svijesti”, tj. Svijesti koja jeoslobodjena od zamki Uma. Na taj način i sami ezoterijskipostulati predočeni kroz new age paradigme prezentirane krozNeale Donald Walscheve `Razgovore S Bogom` (koji su kasnijeprezentirani na banalnoj materijalističkoj razini u `The Secretu`)poput: “ono što misliš jest ono što dobiješ”, “ono čega se bojiš, to

ćeš si donijeti”, “ono čemu se opireš, ustraje”, “ono na što seugledaš, nestaje; to možes ponovno stvoriti ili izbaciti iz sjećanja” imožda najbitnije: “ono što biraš, to doživljavaš”, ovdje dobijajujedan potpuno novi značaj…Naravno, kada je Svijest osloboñenazamki Uma i kada počne djelovati na jednoj dubljoj razini, kojateži samom procesu bez želja (umjesto cilju uvjetovanom željama).Hubbard radi veliku grešku poistovjećujući `Bistrinu` (`Clear`) sa`Opstankom`. Bistrina nije opstanak, pošto je sam opstanakproblem aberacijskog uma (kako ga Hubbard naziva). Ta nemoć dase napravi distinkcija izmeñu kauzalnog i efektnog, Hubbarda pratikroz cijelu Dijanetiku."

Zabais se tiho osmjehne. "Ne mogu vam dati nikakve argumentekoji bi mogli parirati vašem usmjerenom i plasiranom fanatizmu.Niste dovoljno upoznati sa materijom same Dijanetike. Ako želite,ja vas mogu već danas učlaniti u Crkvu Svete Dijanetike i dati vamuvid u sve naše spise. Besplatno."

Iz mase se začuje gromoglasan smijeh i dugačak pljesak podrške.

Saibas ne odgovori ništa na provokaciju. "Hubbard u vezi`reaktivnog uma` kazuje: `ako je vrag ikada postojao, konstruiraoje reaktivni um`. Da je Hubbard sveo i `analitički` i `reaktivni` i`somatski` um pod `Um`, ovo rečeno poprimilo bi jedan potpunodrugaciji i dublji smisao. Smatrajući `demone` za misaone entitetekoje kreira sam um (vrlo velika zamka u koju su upalipsihoanalitičari i mnogi `ezoterici`, okultisti i magicari; uostalom,što je um? `Mala siva tvar` zasigurno nije ), te potpunoizostavljajući makrokozmičku komponentu o čovjeku kao dijelumnogo većeg plana od mikrokozmičkog (usljed potpuno pogrešnointerpretiranih hermetičkih načela `Sve je misao; svemir jementalan` i `kako gore tako dolje / kako dolje tako gore), Hubbardje opet sveo `sve tajne univerzuma` na jednostavne i slozeneobrasce ljudske psihe (cak niti uma samog po sebi; uostalom, što jeto psiha? `Mala siva tvar` zasigurno nije). Na taj način, Archonima

(negativnim mentalnim i emotivnim formama…u gnostici,neoplatonizmu i nekim pravcima okultizma) dat je univerzalanznacaj, na `uštrb` stvarnih entiteta koji mogu itekako okupiratiljudsku svijest (protumači: um) i duh. `Sve je psiha`, jedna je odnajvećih zamki proistaklih iz pragmatsko / materijalnog kontrolnogsistema."

"Svi su ovdje, dragi gospodine Saibase, čitali Svetu Dijanetiku",reče Zabais blago. "Nekim ljudima, manifest Svete Dijanetike jepoput Svetog Pisma u starih naroda."

"O tome i govorim, za žalost", odgovori Saibas.

"Da, o tome govorite, ali na sreću, ne na žalost", osmijehpreplavi Zabaisovo lice. "Ljudima su trebala tisućljeća i tisućljećada otkriju pravu istinu. I otkrili su je. Što fali tome da pojedinci tuistinu u svojim srcima podižu toliko visoko da im postajesvetinja?!"

"Ukoliko se ta istina niti malo ne razlikuje od istine nekogkatoličkog svećenika iz prošloga stoljeća, onda je na žalost, a ne nasreću. Ovako se dobije samo celofan sa potpuno istom suštinom."

"A kako vi, dragi moj kolega, znate što je to suština, ako nikadau životu niste jedan jedini dan posvetili izučavanju SveteDijanetike?!"

"Nisam ni trebao", odgovori mirno Saibas. "Dovoljno je bilo štosam proučio Sveto pismo i vidio u Dijanetici samo moderniziraninastavak arhaičnog Hollywooda. Sa time da je sve ezoterijsko izSvetoga Pisma, u Dijanetici, jednostavno maknuto. Slučajnost?"

"To što vi, dragi moj kolega, zovete ezoterijom, za mene i oveljude ovdje, barem većinu njih, je hrpa lažnog simbolizma i pričica

za laku noć. Ništa više od toga. Narodu, dragi moj kolega, trebapraksa, a ne ispraznost još ispraznijih riječi, fraza i frazica."

"Naravno, nekom tko nema ključ, ta ezoterija ništa ne znači...",odgovori Saibas.

"A vi ga imate?", posprdno upita Zabais. "Nakon tisuća i tisućagodina patnje i engrama, vi tvrdite da imate ključ...Fascinantno,mora se priznati...", smijeh nije silazio sa Zabaisova lica. "Jedinaprava `ezoterija`, krije se u Dijanetici. Sve ostalo je samo mlaćenjeprazne slame. Uostalom, povijest je bila dovoljan ukazatelj otome."

"Nije u tome stvar, već u tome što vam je vaš `guru` Hubbardpopio mozak. Hubbard radi kardinalnu gresku što samo ´reaktivnium´ smatra `posljedicom aberacije`. Sam ´analitički um´ mnogo jeaberativniji i opasniji, jer se smatra kauzalnim umjesto efektnim(iako se to efektno često pokušava prikazati kauzalnim). Tu sekrije očita i vjerojatno najveća zamka same Dijanetike. Sama`nesvjesnost` koju Hubbard zeli prikazati kroz filtar `reaktivnoguma`, istovremeno je i dio `analitičkog uma`. Jos jedna od rijetkihpozitivnih stavki…Hubbard vrlo precizno ističe primjer`izgovaranja osobne zamjenice - Ja` te kontroliranja izgovaranja teriječi, kao i težnje prema ispuštanju iste iz vokabulara (jedna odtehnika iz 4-og Puta, gdje se pazi da `iluzorno Ja` svaki putaizostane iz govora), te izvrsno zaključuje da te represije vrlo čestomogu dovoditi do kompulzija. Izmeñu osvještavanja naglašavanjasvojeg trenutačnog stanja koje je potkrijepljeno jednim od naših`Ja`-ova, koje dovodi do prividne samokontrole na relacijirepulzija / represija / kompulzija, i stvarne osvještenosti razlikeizmedju stvarnog i mehaničkog djelovanja (gdje je ponekad lijepobiti svjestan izgovorenog `ja` no nipošto do nivoa koji granici saopsesijom), ponekad je veliki ambis. Uglavnom, Hubbard se tudosta sudara sa `ezoterijskim` stremljenjima prema `samokontroli`(i naravno, upakiranoj teznji prema kontroli), što bi bio jedan veliki

plus u moru minusa Hubbardove doktrine. Načelo represijetakodjer bi se moglo primijeniti kod barem 90 posto današnjihenergetskih praktikuma koji se ljudima serviraju po netu iknjigama, uključujući i reiki i većinu meditativnih tehnika, samošto je u tim slučajevima represija uočljiva na energetskom nivou(koji ne mora nužno biti efektan mentalnom i emotivnom procesunego može biti i obrnuto)."

"Sve su to samo riječi čija značenja možete osjetiti tek kada sepodvrgnete auditingu, dragi kolega, Oče Saibas", reče Zabaishineći blagonaklonost u svom glasu. "Interesantno je kako možetepričati satima a ne reći ništa", nasmije se prema publici ikamerama.

"Ima ovdje onih koji savršeno razumiju što pričam. Ovdje imaljudi koji izgleda poznaju samu Dijanetiku bolje od vas, OčeZabaise."

"Iz vaše perspektive, sve je moguće", nasmije se Zabais.

"Kod opisa psiholoških poremećaja", Otac Saibas nije se daosmesti, "Hubbard vrlo loše, površno i banalno pristupaproblemima psihoze i šizofrenije."

"Sada ste i psiholog postali?", Zabais se nastavio smijati, jošuvijek ne skidajući pogled sa kamera.

"Hubbard smatra modernog čovjeka kao `evolucijskinaprednoga`, čija jedina prepreka su `engrami` (tragovi koji ostajunakon podražaja protoplazme tkiva) – ili tragovi trauma. Zastanena trenutak. "Kod samog pojma `engram` kao i kod separacije umana analitički, reaktivni i somatski um, te kod podjele imaginacijena imaginaciju i kreativnu imaginaciju, bio bih vrlo vrlo oprezan iišao bih korak po korak, obračajući pozornost na detalje. Inače sevrlo lagano dobije površna slika i jednodimenzionalan prikaz koji

samo površinski drži vodu. Ljudi obično na taj način nekritičkiprihvaćaju `paket` koji u sebi može sadržavati mnoge činjenice iimplikatore ali takoñer i vrlo nategnute i paušalne pristupe,upakirane u paradigme nastale overaktivnim dvosmislenostima kodkojih je uvijek prikazana samo jedna strana `medalje`."

"Interesira me, Oče Saibase, da li bi to isto znali izreferirati da negledate u taj prokleti papir ispred sebe?!", Zabais je sada biookrenut prema Ocu Saibasu. Osmijeh mu više nije krasio lice.Pogleda prema kamerama i auditorijumu, a zatim vrati pogled naoca Saibasa. Pogled bijaše više prijeteći i u njemu kao da je u trennestalo svog onog nakupljenog sarkazma i hinjeneblagonaklonosti. "Čitate, čitate i mlatite praznu slamu. A puni steengrama kao što je wc školjka puna bakcila. Dragi moj kolega, visami ne znate što pričate; ali, neka vas utješi da imate kratkupriliku isturiti svoj lik i djelo u obliku klasičnog kritičkogprojiciranja. A samokritike, koliko vidim, nedostaje..."

"Želite, kolega Zabaise, da govorimo o engramima?"

"Ako vi tako želite...kao što je većini poznato, engrami(odredjeni i trajni tragovi koji su ostali nakon podražajaprotoplazme tkiva / skupina podrazaja koji djeluju isključivo nastanično biće) podijeljeni su u tri skupine, od kojih su dvijeskupine usko vezane uz sintagmu Opstanka koja je u Dijaneticiprezentirana kao aksiom protegnut kroz četiri dinamike, koje upotpunosti objašnjavaju i determiniraju taj Opstanak", Zabaiszastane te upitno pogleda Saibasa, raširivši ruke kao da govori "jelti sada jasno?".

"Hm... Oče Zabaise...Hm...Sintagma `Opstanka` provućena je uHubbardovoj doktrini kroz mnoge filtre, uključujući darwinističkio opstanku vrste te odnosu korelacije izmedju opstanka pojedinke ivrste, kroz nagonske čimbenike koji dovode do korespodentnosti`Opstanka` na individualnom i kolektivnom planu. Transcedentalni

značaj ovdje je u potpunosti minoriziran i glavni je naglasakstavljen na samu motoričku funkciju koja se, putem somatskihprocesa, proteže kroz Um (prema Hubbardu - kroz Reaktivni um).U `dinamici opstanka` vrlo je lijepo opisana sama tabula rasa kojapočiva na darwinistickim obrascima te se u nekim slučajevimaopasno približava kasnijoj doktrini doktora Freuda, kroz opismentalne aktivnosti kroz sferu `imaginacije`. Interesantno da seupravo u isticanju razlika izmedju `imaginacije` i `kreativneimaginacije` (Hubbardovi termini) vidi razjedinjenost samogaautora izmeñu dva pristupa u analitičkoj psihologiji (od kojeHubbard cijelo vrijeme zazire ali od koje ne moze pobjeći) -izmeñu Freudovog i Jungovog pristupa. Pokušaj pronalaženjazlatne sredine izmeñu te dvije struje (a istovremeno pokušajodmaka od obje) autora vodi kroz područja samoiluzije, gdje većutabane postulate pokušava `zagrijavati` i prikazati diferentnimasamim sebi. Razlike u Freudovom i Jungovom pristupu čovjekovauma kroz arhetipove kolektivne (i individualne) nesvijesti,počivaju na distinkciji izmeñu Freudovog pristupa `asocijacijama`i Jungovog pristupa koji se očituje u pojmu `aktivne imaginacije`.Upravo o tome Hubbert govori kroz pojmove `imaginacija` i`kreativna imaginacija`, ne otkrivajući apsolutno ništa novo kodsame interpretacije djelovanja podsvjesnog uma (Hubbard bi rekao- `reaktivnog uma`).

"Opet brkate babe i žabe", osmijeh se vrati na lice oca Zabaisa.

"Ne baš. Sklonost prema Jungovoj metodi vrlo je vidljiva unametnutom imperativu `sve je psiha`, gdje opet samtranscedentalni značaj ustupa mjesto ekspandiranoj psihologiji kojakoristi elemente mistike (demoni i `apstraktni` oblici zivota) da biih vješto pretočila i svela u domenu čovjekove psihe, koristeći upozadini onaj opće prihvaćeni i potpuno pogrešno interpretiranidescartesovski `aksiom` iz njegovih `Metafizickih Meditacija`, kojipreneseno govori: `ako Bog postoji, on nikako ne može postojatiizvan mene, pošto izvan mene ništa ne postoji`. Dakle, u svemu

tome vidi se za milijun svjetlosnih godina promašena ezoterijskakomponenta o korespodenciji mikro i makrokosmosa, dajuciznacaj samo mikrokosmičkoj domeni, no upakiranoj u potpunomaterijalno pragmatska načela. Na taj način, vrlo lagano mozemozakljuciti da se kauzalan aspekt kod Hubbarda uopće ne vidi i da jepotpuno zaobidjen. `Dinamika opstanka` potpuno je promašenakauzalnost. Sam `Opstanak` posljedicne je prirode, pošto isključujeonu bitnu ezoterijsku komponentu: `BITI`. Opstanak uključujelinearno gledanje na stvar, duboko zagrezlo u posljedicu, poštonigdje ne `odmotava` stvari i kronologiju (kako evolutivnu tako ipsihološku) koja je dovela do opstanka. Ovo je ogroman kamenspoticanja na kojem mnogi padaju, pošto uzroke zamijenjujuposljedicama, pa makar se radilo i o proto posljedicama. Samiengrami i njihovo proučavanje dobijaju na taj način (pošto su sam`Opstanak` i njegove `Dinamike`, kao i `Supresija` tih dinamikapotpuno lišene kauzalnog) efektnu dimenziju, koja ne da leži uproto posljedici (`Opstanak`) i čistoj posljedici ( relacija lažnekauzalosti na relaciji `Dinamika` i `Supresije`), nego leži uposljedičnoj posljedici posljedice (efektnost na treću potenciju)."

* * *

Seul zastane na jugoistočnom dijelu trga. Zadihan, pogledaZandru i pokroviteljski je uhvati za rame. "Još samo malo...jošsamo malo", lagani smiješak prijeñe njegovim licem u znakohrabrenja.

"Seule, bojim se", Zandrine oči uhvate njegov pogled na tren, aonda joj pogled nestane negdje u gomili. Oči su joj odavaleizgubljenost i strah.

"Nemaš se čega bojati", Seul je lagano povuće prema gomili,vidjevši da se jedan od policajaca izdvaja iz postrojbe i krećeprema dijelu trga gdje su stajali.

"Sve u redu?", preko mikroveze začuje se glas.

"Sve u redu", reče Seul. "Gdje ste do sada?"

"Morali smo priječi na plan B. Pričat ćemo kasnije.", glas se namomente izgubio u moru statičkog elektriciteta, ali Seul ga jeuspio pohvatati.

"Ajde", reče Seul i prekine vezu. Mikroveze su bile dobar odabirza operaciju. Svi ostali načini komunikacije bili bi u startuotkriveni. Za mikroveze gotovo da više nitko nije ni znao, osim parstotina radioamatera koji su gajili ljubav prema arhaičnim izaboravljenim načinima komunikacije.

"Još malo", zagrli Zandru te krenu prema južnom dijelu trga,prema izlazu B.

Iz zvučnika, gromoglasno se orio glas.

* * *

"Trenutak `lock` u auditingu može biti strahoviti trigger", glasoca Saibasa odjekivao je trgom. "Ukoliko prihvatimo Hubbardovesintagme `analitički um` i `reaktivni um`, što je meni osobnoneprihvatljivo (objasnio sam već zašto, a još ću kasnije idetaljizirati). Slična stvar dogañala se i sa navalom raznoraznihmeditativnih tehnika i tehnika sa direktnim radom sa energijama,poput reiki energije, sa Istoka na Zapad, prije skoro dva stoljeća. Ili

sa raznoraznim `ezoterijskim` tehnikama `svjesnosti` gdje sefokusira na sebe, svoj govor i svoje pokrete. Riječ je o čistomeskapizmu. Reiki i spomenute `tehnike budnosti` i tehnike `tu isada` upravo služe eskapizmu od analitičkog uma i uspavljivanjudijelova reaktivnog uma, da bi se doseglo stanje koje zadire van izsomnambulizma, a to stanje bi se moglo opisati onim što Hubbardnespretno pokušava prezentirati pojmom `Clear`. Ta `bistrina`samo je površinski sloj Budnosti, (kojoj reiki, raznoraznemeditacije i `vježbe budnosti` teže, ali nikako da je dosegnu), poštonema onu `vetrikalnost` koja je potrebna da se stanje pod tom`bistrinom` (i nakon nje) uzdigne iznad uštogljenosti analitičkoguma i iznad zamki reaktivnog uma, koje često dovode do `privida`Budnosti; ili privida `Budnosti` (najveća od svih zamki ezoterije).Hubbardu je promaklo, usljed njegove pragmatičnosti i prevelikogoslanjanja na psihološke obrasce (od kojih zazire - dokaz da suatrakcija i repulzija samo dvije strane istog novčića). Njegov`somatski um` nije ništa drugo nego površinski sloj analitičkoguma koji djeluje na reaktivni um. Tu nedostaje, uz svijest ipodsvijest, ona ujedinjena svijest koja u sebi obuhvaća oba stanjasvijesti (citaj: nesvijesti i eventualno djelomične svjesnosti) - a toje supersvijest."

"Dijanetika, uvaženi moj kolega, nema nikakve veze sapsihologijom, osim što ju je odavno prevazišla", otac Zabais tihose osmjehnuo. "Sve ionako završava na engramima, kojih vi samiimate na tisuće i tisuće. I koji upravo ovoga trena progovaraju izvas. Oni su ti koji ne žele da shvatite istinu, dragi moj uvaženikolega Saibas."

"Engram doñe kao potpuna nesvjest koja hrani um, kolegaZabaise. Engram u zapadnoj gnostici i neoplatonizmu, kao isrednjovjekovnom okultizmu ima uporište u pojmu Archona. Ili uezoteriji u pojmu UM-a. To sto ovi istom pojmu pristupaju izekstropijske perspektive, to bi meni trebalo značiti (osim da dampetama vjetra, što dalje od takvih stvari), što?"

"Već smo, kolega Saibase, govorili o vašem potpunomnepoznavanju metode auditinga i hvatanju za arhaične obrasce,zagrezle u mistiku i praznovjerje, koji su odavno prevaziñeni odstrane psihologije; kao što je psihologija odavno prevaziñena odstrane Svete Dijanetike."

Otac Saibas prezrivo frknu nosom.

"Opet vi i vaši `argumenti`, Zabaise. Po čemu bi auditing,recimo, morao biti nešto što pojedinca ne dovodi do stanja potpuneotvorenosti mentalnog obrasca prema teškoj vrsti (samo) hipnoze?"

Okrene se prema glavnoj masi na trgu, ispred pozornice.

"Jeste li vi, pobornici dijanetike, ikada pokušali gledati iz togkuta? Jeste li pomislili koliko je dijanetika danas prisutna uneurolingvistici i modernim NLP `treninzima`? U čemu je razlikaizmedju auditinga i klasičnih metoda programiranja u Montauku imasi baza po cijelome svijetu? Kako jedna sekularna `znanost`uopće može upotrebljavati jednu ekstropijsku `brain wavegeneraciju` kao osnovu svoje doktrine, gdje auditor više liči naklasičnog programera nego li na `iscjelitelja`?"

"Nemojte biti smiješni, opet, Saibase", Zabais zavika uteatralnom hinjenju iznenañenosti. "Na tisuće i tisuće ljudi širomsvijeta izliječeno je. Nitko se nije nikada žalio ili spominjao to štovi spominjete", glas mu se polagano spusti do umjerene jačine, tepolagano, gotovo pokroviteljski prema Saibasu, kao da podučavamalo dijete, nastavi: "Sve ovo što vi govorite, samo su povšnetlapnje, insinuacije i floskule za koje nemate niti jednog jedinogdokaza. Sa druge strane, naprotiv, Crkva Svete Dijanetike imamnogo dokaza", prijeñe rukom preko ogromne crne mase koja senazirala pod svjetlima velikih reflektora, "koliko je ljudi izliječeno

na auditing seansama. Neka se čuje njihov glas", poviče teatralno."Javite se da se čuje dokaz ovdje i jednom za svagda."

Iz stotina grla protegne se povik koji naglasa zadnje slogove ocaZabaisa. Zadovoljan i nasmiješen, ostavljajući ruku da pokazujeprema masama, namiještena izraza lica u pozu ponosa, reče:

"Evo. Riječi su suvišne."

"Kao i njihovi isprani mozgovi". reče Saibas neometeno."Diskutabilno je koliko takozvani engram utječe na percepciju, akoliko sama percepcija na engram. Smatrati engram čistokauzalnom stvari…hm… Daleko je to od kauzalne stvari."

"Pobijeñeni ste, prijatelju", smiješak nije silazio sa Zabaisovalica. "Ali neka. Ako se želite još dublje potkopavati svojimpotparačkim pričicama, može. Tu smo, pa da raspravimo do kraja."

"Jedna od tih stvari su demoni", nastavi Saibas. "Konstatacija udijanetici kako `nema pravih demona` je racionaliziranje. Ali stoviše i očekivati od Hubbarda koji bilo što vantjelesno (poputastralnih putovanja) smatra glupošću?!"

"Zato što jesu gluposti", kratko odgovori Zabais.

"Hubbardovo opisivanje ulaska demona u svijest", otac Saibasnastavi, "prema nekim jalovim freudovskim primjerima o bebi itraumama (samo što Hubbard riječ trauma zamijenjuje sa relacijomengram / `demon`), čisti je primjer racionaliziranja."

"To je zato što su demoni tvorevine našega uma, oče Saibase. Tone mogu shvatiti i prihvatiti samo zastarjeli praznovjerni umoviogrezli o mistiku."

"Ali tu se krije zamka", reče Saibas. "Zamka vraga koji je uvjerioljude da ne postoji."

"Ja bi prije rekao, oče Saibase: zamka neznanja koja ljude drži upaklu arhaičnog kaosa isprazne simbolike", Zabais se opet nasmijesvojim pokroviteljskim osmijehom.

"Posto Hubbard `Ja` objasnjava kao pokretačku volju na razinisvjesne kontrole, i više je nego očito povezan sa psiho magijskimobrascem o kontroli uma nad emocijama i općenito nadkompletnom sviješću. To je invertirana paradigma o `budjenju`koja kao premisu ima samo jednu jedinu stvar – gledanje čovjekakao hipertrofiranog mentalno fizičkog bica koje ima savršenukontrolu nad sobom I drugima. Čisti duhovni fašizam.", Saubas seokrene prema Zabaisu. "Čisti duhovni fašizam", ponovi.

"Već sam rekao da je sve preva..."

"E nije prevaziñeno!", Saibas ga prekine. "Samo je stavljeno`pod tepih`. Tvrditi da ljudi koji čuju glasove imaju `akustičnedemone` vrlo je paušalna i netočna pretpostavka…opet vrlobanalizirajuća u svojoj osnovi…`Demoni kompulzija` opisani suna vrlo banalan i materijalan način. Paradigma `sve je psiha` ovdje,na vašu žalost, ne drzi vodu…"

Uperi prst prema Zabaisu. "I nemojte nam prodavati toplu vodu.Dosta je bilo."

Zabais se nasmije i htjede nešto reći, kadli opet bi prekinut.

"Po Hubbardu", nastavi Saibas, "ako te `auditor` nije doveo dostanja `cleara`, ti si `imbecil pod djelovanjem reaktivnoguma`…lijep način da se paradigma ezoterijske `budnosti` pomiješasa psihologijom i dobije loš SF pseudo znanstveno wannabeduhovan derivat zvan dijanetika. `Preclear` je ovca koja dolazi k

hipnotičaru (auditoru) da u instantnom roku sa nje makne svetraume sa kojima se ovca ne zna nositi, jer je usrana vlastitog teretakoji si je sama natovarila na vrat. Sumnjam da ćete shvatiti ovo štogovorim, pa ću ići polagano i doslovno slovkati da me se pokušarazumjeti...barem jednom", namigne prema Zabaisu.

"Kolega...", otpoče Zabais, ali Saibas se nije dao smesti.

"Mičući segmente `reaktivnog uma`, osoba i dalje radi iz UM-a.Problem je u tome što ego osobe (riječ koju Hubbard uopće nekoristi i vješto izbjegava) to ne prihvaća. Kao sto ne prihvaća nitiego osobe na kojoj se radi `auditing`. Meni je iskreno malo čudno,da vi kolega i vaši suradnici, vrsni `prepoznavatelji programa`,naivno pušite bestseller zvan dijanetika, koji je do sada prodan uenormnim nakladama (da nešto vrijedi ili da nije pun triggera, tajne bi ni ugledao svjetlo knjižara....tako nas barem uči`zavjerenička` logika) i za koji su lobirali poznati glumci (Travolta,Cruise), glazbenici (Chick Corea), novinari i političari. Malo ječudno kako se baš elita (koja se na mnogim mjestima smatraproduženom rukom iluminata) ide bas `deprogramirati`komercijalnim tehnikama koje se naplaćuju i po nekoliko desetakatisuća dolara. Hm....meni nešto ne štima u `Državi Konspiraciji`",namigne prema Zabaisu. "I svi kao nakon plačenih masnihnovčanih suma za `auditing`, postaju u nekoliko dana`Clearovi`...Hou hou fakin hou", posprdno se nasmije, ne skidajućipogled sa oca Zabaisa. "Sjedite i vi i vaši suradnici; i vašisljedbenici... pet iz naivnosti, pet iz (kako Gurdjieff kaže)spremnosti prema ispiranju mozga, pet iz fanatizma; ali debelajedinica iz osnova rezoniranja i elementarne logike. Svi oni glupijogini, tantrici, gnostici, ezoterici i mistici troše desetljeća da bi seuzdigli iznad iluzije, ali eto čika Hubbard nadišao je sve te jadnebudale i jednom pop idol tehnikom pojačane autosugestije ihipnoze, za samo nojn und nojncih nojn und nojncih para,`razbistruje` sve i sva (koji su naravno voljni platiti za to). Blaženaplaneta sa toliko mnogo `probudjenih ljudi`, od kojih još polovicu

možemo vidjeti u medijima. Yeah right. Šteta što je velikom`gospodaru` Hubbardu promaklo da svaka emocionalna traumastvara u čovjeku jednu ili više podosobnosti (altera) i da se idenešto micati, trebalo bi ići korak po korak, za što bi osobi trebalegodine i godine. No, instant metoda koja traje danima ili satima,može samo dovesti do zaključka da uspavani (`auditori`) u stvari`bude` uspavane ovce (takozvane `precleareve`). Na taj načininstant `buñenje` koje ima samo dvije stepenice - `before` i `after`(poput reklama za `mršavljenje u tri dana`, `povećanje penisa u petdana` ili `dobijanja trbušnih mišića u 10 dana`), postaje kaomagnet za one kratke pameti i dubokih džepova. Danas u svijetupostoji preko 10 000 zvanično `učinkovitih` tehnika i metoda za`buñenje`. Interesantno kako niti jedna nema dugotrajnijeg učinkaod kratkotrajne iluzije koja prije ili kasnije naivca vraća u početnistadij. Naravno, naivci se do smrti mogu zavaravati kako su nesto`nadišli`. Sugestija i hipnoza mogu se prekinuti. Autosugestija isamohipnoza - teško."

Okrene se prema masama. "Popušili ste program", reče tiho."popušili ste jebeni program."

"Ovakve riječi nesumnjivo će vam donijeti pobjedu naizborima", Zabais se nasmije, u svom stilu, blagonaklono isarkastično u isto vrijeme.

"Boli me kurac. Od pobjede na izborima važnija je jedna stvar -Istina."

"Čija? Vaša ili moja?", glas oca Zaibasa ostavljao je dojam da sedobro zabavlja.

"Istina. Bez `vaša` ili `moja`. Čitajući u dijanetici `auditingseanse`, nisam primijetio nikakvu razliku izmeñu toga i rebirthingaili regresije i revifikacije. Plitke metode koje mogu pušiti samomaterijalistički američki hedonisti kojima se `duhovnost` i

`buñenje` vrti oko cijene istog. Interesantno da su najpragmatičnijetehnike `buñenja` i `deprogramiranja` došle upravo iznajisprogramiranije zemlje na svijetu."

"Dobro ako ste `čitali auditing seanse` a niste ih doživjeli",Zabais se nasmije.

"Što se tiče `auditinga`", Saibas nastavi, "hajdemo postavitistvari ovako: recimo da prihvaćam da pojedinci (od mase njih) umoru tih horizontalnih tehnika i, po mom mišljenju, površinskihkozmetičkih zahvata, uspiju u sebi osvjestiti senzibilitet zaprepoznavanjem energetskih tokova unutar njih i oko njih i dapostanu s vremenom svjesni svake i najmanje anomaliju uvlastitom energetskom sustavu (što uključuje i mentalne programei emotivno mentalne traume na kauzalnom nivou). Pitanje: što saonima koji iz vlastite psihe ili `zaključanih` ladica potisnutihemotivnih trauma uspiju izvući ono najgore i mentalno i duševnopropucaju u toku samog procesa ili nakon njega? Što sa njima?Čisto sumnjam da su se Isaac Asimov i mnogi umovi u doba kadaje izašla, digli protiv dijanetike, od kojih su neki Hubbarda nazivali`izopačenim Freudom`."

"Nitko nije `propucao`, kako vi to lijepo kažete, uvaženi kolegaSaibase, zbog toga što se ne može `propucati` od onoga što ide usamu srž bića!"

"Vi ste u krivu. Hubbard je u krivu…Najbolje objašnjenje ležikroz `suštinu` i `nametnute ličnosti`. Varljivi i iluzoran UMproteže se kroz svijest i podsvijest. Stanje pobjede nad umomnaziva se supersvijest. To su jedine prave definicije. Podjelailuzornoga uma u startu je zato pogrešna. Sve je ovo odavnorečeno u ezoteriji i analitickoj psihologiji, kao i u mnogimeksperimentalnim ograncima psihologije. SF `psihologija` zvanadijanetika, koja izmišlja engrame (koji su ionako preciznodefinirani, na svoje načine i u ezoteriji i u psihologiji te kroz

sociologiju) i teži nespretnim distinkcijama od psihologije a sebenaziva `znanošću`, meni je tu potpuno nepotrebna. Hubbard je uDijanetici napisao: "Dijanetika je avantura. to je istraživanjenepoznatih područja ljudskog uma". Nigdje u dijanetici nematranscedentalnog aspekta. Samo pragmatsko mentalnog / psihoaspekta i duhovna je poput kožnate fotelje američkog psihijatra.Kao što bi rekli oni iz frankfurtske škole i kao što bi filozofDerrida ponovio za njima: transcedentalna pragmatika."

"Opet, kolega Saibase, brkate `babe` i `žabe`. Kao što ste to većuradili sa takozvanim demonima i ostalim predmetima zastarjelemistike...Govorite o somatskom umu. Somatski um Hubbard jekasnije opisivao i bavio se njime kada je opisivao `demone` (kojeon smatra tvorevinama reaktivnog uma), pošto je relacija `demona`psihosomatske naravi. Analitički um djeluje na nivou svijesti. Toje um koji koristimo svakodnevno, prilikom svih svjesnihoperacija. Razmišljanje, usporeñivanje, memoriranje, razlikovanjei druge aktivnosti. Reaktivni um se aktivira samo kada analitičkium izgubi snagu. Ovo uključivanje je postepeno. Znači postepenokako analiticki um gubi snagu, reaktivni um se više i višeuključuje. Reaktivni um se uključuje prilikom boli i bolne emocije.Znači, čovjek pod bolom ili bolnom emocijom gubi analitičkusnagu i reaktivni um se uključuje i tada se stvara Engram. Engramje znači trenutak boli ili i bolne emocije. Ali što je jača bol to jejači engram. Najjači engrami su oni kada je osoba onesviješćenaod boli. Prilikom stvaranja engrama, večina percepcije ili opažanjakoju osoba prima iz okoline ne ulazi u analitički um, nego ulazi ureaktivni um - i ovu percepciju zajedno sa bolom i bolnomemocijom upakira u reaktivnu engramsku banku - kreira engram.Terapija se sastoji od toga što se pacijent treba svjesno vračati(prisječati se) u te trenutke i prolaziti kroz njih, oživljavajućimemoriju na taj dogañaj, i ponovo preživljavajući nakupljenu bol ibolnu emociju u tom trenutku. I tako se poslije nekoliko prolaženjakroz engram u sjećanju, istroši bol i bolna emocija u njemu, i tajengram postaje dio standardne memorije koja je u domeni

analitičkog uma. Engram se tada računa kao izbrisan, jer je prenjetu standardno sjećanje. Ne sadrži više bol i bolnu emociju, negonormalne podatke", Zabais se okrene prema Saibasu. "Ovo su sveriječi velikog Hubbarda, dragi moj uvaženi i poštovani kolega. Ovaterapija je jednim dijelom bila upotrebljavana kod Frojda. Ali to jebilo veoma nerazvijeno tada, i nedovoljno objašnjeno, nedefiniranoi malo mistificirano od strane tog istog Frojda. Hubbard je usavršiotehniku. Objasnio je detaljno što se dogaña za vrijeme boli i bolneemocije. I kako se riješavaju takvi engrami. I za kraj, samo dadodam ono što zna već svaki istinski sljedbenik Svete Dijanetike:istina je da Sajentoloska crkva želi monopol, i da je sekta kojauzima ljudima novac. Ta sekta je oduvijek bila trn u oku CrkviSvete Dijanetike. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je Dijanetikaispravna, i da ju je Ron Hubbard otkrio za dobrobit svih. Jedno suHubbardova otkrića, kao Dijanetika i izvorna Sajentologija. Adrugo su sekta (Scientološka Crkva) koja pokušava izvlačiti pareod ljudi sa tehnikama koje je Hubbard formulirao. I pored toga jošiskrivljuju Hubbardove tehnike. Jer iza ove crkve stoje programerii tamni vladari u sjeni pod okriljem vlastitih engrama i demonapsihe i emocija, koji su negde oko 1982 pokvarili izvornuSajentologiju. Ne treba, kolega Saibase, jos jednom napominjem,miješati `babe` i `žabe`."

"Ne bi išlo", reče Saibas. "Hubbard vrlo proizvoljno i nategnutokoristi koncepte klasicne psihologije. Analitički um je Freudovtermin. Reaktivni um je ono što Freud naziva `asocijativni um` aJung `kolektivno nesvjesno`. Riječ je naravno o podsvijesti.Hubbard tu nije rekao ništa novo. Samo je preusmjerio premisu ipromijenio formu. Freudovim riječnikom, ono što Hubbard govori,glasilo bi otprilike ovako: `asocijativna podsvijest uključujeprilikom boli i bolne emocije. znaci čovjek usljed bola ili bolneemocije isključuje analitički (logični / racionalni) um (što je malobizarno jer podražaji za bol mogu ležati i u somatskom perifernomživčanom sustavu ili se prenositi kroz središnji zivčani sustav utalamus, dio mozga koji je uveliko zaslužan za analitičke procese),

i podsvijest se uključuje i tada se stvara trauma / psihogena bol`.Naravno, to bi zvučalo tako Freudovim rijecnikom no nimaloFreudovom točnošću ili točnošću utabane kliničke psihologije,koja je u zadnjih 30 godina pomela sve kvazi psihološke teorije ipovezala psihologiju sa medicinom. Tu nema nikakvih tajni naznanstvenom nivou, pogotovo u vezi pseudoznanstvene literaturepisane prije 60 godina. Ovdje se u ovom vašem, napametnaučenom, izlaganju iz knjige, kao i u samoj knjizi Dijanetike, ustvari ne nudi nikakvo pojašnjenje na koji način `engrami` djelujuna celularnoj razini, nego se lukavno izbjegava znanstveni aspektaberacijama u fiktivne `zone` (proizvoljni izraz koji Hubbardkoristi kao pandan `osvještenosti`), `potkrepljivanjem` banalnimprimjerima (kao sa primjerima sa pušenjem cigareta ili čistoutabano psihološkim obrascem `djeteta maltretiranog u najranijojdobi`) te na kraju, paušalnim zaključivanjem (toliko tipičnim zapseudoznanstvenu literaturu). Opet kažem...engrami superobjašnjavaju neke stvari, ukoliko baš idemo koristiti taj izraz kojine zadovoljava ništa više od `forme`, ali načelno nema nikavihdistinkcija izmeñu njih i klasičnih trauma u psihologiji. Kada je`osoba onesviještena od boli`, isključuje se svjesni dio mozga ipodsvijest preuzima glavnu ulogu, to je točno. Klasična psihologijatraume ne mjeri sa jačinom boli, nego načinom na koji je bol(duševna, mentalna, fizička) dovela do odreñene traume."

* * *

"Seule? Jesi ovdje?", glas ispucan statičkim elektricitetom tihoje dopirao do Seulovih slušalica.

"Ovdje sam. Jesu li frekventivne anomalije prevaziñene?"

"Jesu. Sve što smo učinili i što ćemo učiniti, imat će odraza navečinu paralelnih stvarnosti. Ostat će pošteñene samo one koje sedijametralno razlikuju od ove i one u kojima nikada nismopostojali i nećemo postojati.", glas veze zvučao je sve tiši iudaljeniji u prostoru.

"Ja sam spreman", reče Seul. "Operacija Fazni Pomak privodi sekraju."

Skrene u malu ulicu, osvrčući se oko sebe. Na vidiku nije bilo nijednog policajca. "Doñi", reče Zandri. Spusti požarne stepenicekoje su se lijeno klatile kod ulaza u napuštenu mesnicu.

"Ok", glas veze jedva se čuo. "Aktivirano..."

"Zandra i ja napuštamo trg kroz stan druge privremene veze",Seul se prvi popne po požarnim stepenicama i zastane kodotvorenog prozora na prvom katu. "Sve čisto", reče Zandri i pružijoj ruku. Uñu u stan.

"Prihvaćam aktivaciju. Odbrojavanje počinje. Ostvarenjeoperacije Fazni Pomak za 35 minuta i 40 sekundi."

"Potvrñeno", odgovori veza.

"I neka nas Bog blagoslovi", reče Seul i prekine kanal.

* * *

Otac Saibas bio je neumoran u svom izlaganju.

"Ovo sve dalje što ste govorili, do zadnjeg slova objašnjeno je upsihologiji i o tome je napisano na tisuće znanstvenih radova samou posljednjih 20 godina. Samo što se umjesto dijanetičkog SFizraza `engram` koristi klasičan izraz: trauma. Največa glupost jemetoda Basic Basic koja se koristi u auditingu. Nevjerojatansinkretizam koji pokušava prijeći bezdan izmedju informatike ipsihologije. "Evo, čovječja mašino, sada ćemo da tepreprogramiramo da funkcioniraš kao i svaki drugirobot....tutn....čččč", Saibas se sarkastično nasmije. "Emocije nulabodova. Um, um i samo um (rekoše psiholozi, `dijanetičari` iponeki magičar)", namigne prema Ocu Zabaisu. "Danas postojemnoge metode, kao sto sam naveo, koje daju rezultata isto ko i ovao `ñirlo čang šlang` preprogramiranju za estradu i bogatune",prezrivo frknu nosom.

"Au, pardon, pa to je bilo kasnije; dok je Hubbard pare od eliteprikupljao od početka ali su ga `programeri zajebali`, kako vikažete...`Zli sajentološki sektaši puni engrama i psiho emotivnihdemona`.......Gotovo da sam zaboravio ovu nevjerojatnuretoriku...", nasmije se na sav glas. "Naravno da je Hubbardovatehnika `usavršavana i da je prevazišla Freudovu`, kako vi to lijepokažete.. Ali je zato usavršavana u nacističkim labaratorijama ikasnije u medicinsko psihijatrijskim institutima za programiranjeuma i eugeniku. Hubbard nije ništa od Freuda usavrsio jer se ništanjegovog ne primijenjuje u modernoj psihologiji ili psihijatriji.Opet napominjem da je medicinska psihologija otišla toliko dalekoda ovo od Hubbarda djeluje kao i njegovi ostali romani. Isto ide iFreuda, samo što se ipak u teoriji i praksi moderne psihoanalizekoriste neki njegovi postulati. Neki. Dakle, ovo su sve nategnuteteorije koje imaju argumenata kao što imaju i kontra argumenata.Čak i više kontra argumenata u vezi Hubbardovog djelovanja (SeaProject, Snow White project i ostalo...). Ništa od ovog nijepotvrñeno niti dokazano da bi ovdje mogao koristiti tako hrabarizraz kao `miješanje neceg sa nečim` na području koje upravo to iradi", namigne prema Zabaisu. "Dakle, uvaženi moj kolega

Zabaise, nema ovdje nikakvih `baba` i `žaba`. Samo istine.Neprikrivene istine.

Auditing može biti samo proces gdje uspavani bude uspavane.Gurdjieff je govorio o razlici izmeñu suštine I ličnosti. Swerdlowje govorio o stanjima alternativnih osobnosti koje se aktivirajunakon nekog programa. Micanje engrama, bilo ono stvarnoučinkovito i pod pretpostavkom da su engrami stvarni, (a ne samosemantička akrobacija neke forme koja u stvarnosti može značitinešto sasvim drugo), ne bi nužno značilo da su se te alternativneosobnosti makle. Ili da se ne postaje nakon auditinga samo jednaod tih osobnosti. Svakome tko je ogrezao u neku ideologiju,kritički osvrt na istu, koji uključuje jednu perceptivnu širinu, značimiješanje `baba i žaba`. Svaka trauma koju smo proživjeli, stvara unama jednu ili više podosobnosti. Da se ide svaka micati, trebali binam životi. Ovakve instant metode poput auditinga ne sežu daljeod pojačane autosugestije ili čak hipnoze. Hubbard je u nekolikonavrata predstavio sebe kao velikog poznavatelja mistike, da biistom svoje veliko poznavanje sveo na konstataciju kako jeastralna projekcija djece, `u duhovno poodmaklim ali kulturnonazadnim zemljama` poput Indije, u stvari `vrhunac misticizmakoji je sam po sebi obmana`.

Samo razumijevanje transcedencije te načina na koji djelujusuptilne energije, Hubbardu su potpuna nepoznanica. To je ono štoide i Swerdlowa: pragmatik ostaje pragmatik, pa makar pisao onaoko vrlo fantastičnim stvarima. Tu se po meni Hubbard nerazlikuje niti malo od klasičnog psihoanalitičara. Auditing je sampo sebi iluzoran i instant, jer mičući segmente `reaktivnog uma`,osoba i dalje radi iz uma, samo što njegov ego (što Hubbard vještoizbjegava) to ne prihvaća. Kao što ego ne prihvaća ni naivnostosobe nad kojom se radi `tretman`. Nigdje nisam vidio da jemicanje takozvanih engrama dovelo nekoga do više svijesti negoeventualno do micanja nekih strahova. Nadalje...Da se zna štoznači miješanje `baba` i `žaba`, prvo se mora znati što su to `babe`

a što su to `žabe`. Djelovanje na traume i emotivne anomalije možebiti dvosmjerni mač, jer se na njih utjecalo preko mentalnog centra.Suzbijanje istih anomalija `auditinzima` i `deprogramiranjima`,problem može samo pojačati ili eventualno supresirati na prividnojrazini. Einstein je rekao: `ne možeš riješiti problem na isti načinkoji je stvorio problem.` Na taj način i Hubbard i Swerdlow ostajusamo iluzionisti I pragmatici jer djeluju iz uma.

Tako da ne čudi što takvi ljudi, recimo suosjećanje smatrajuengramom ili programom. I tu načelno nema nikakve veze izmeñunjih i psihopata i crnomagičara koji suosjećanje smatraju slabošću.DOMINACIJA UMA JE JEDINI OBRAZAC GDJE SEUKRŠTAVAJU ZNANOST, PSIHOPATIJA, SOTONIZAM ICRNA MAGIJA. Auditing ima veze sa modernim new agetehnikama poistovjećivanja sa strahovima i razbijanjima strahova,gdje se radi samo o površinskim zahvatima. Tajna je u tome štosmo svi mi jedan veliki engram a po drugoj strani smo svi jedanveliki clear. Ukoliko nekom nije jasno što sam rekaoobjašnjavajući to, zašto onda misle da će im biti jasnije kada im sedetaljnije objasni? Takozvani `Budni` ljudi udaljeniji su odbudnosti nego ja od Oriona. Ne zaboravimo: `Onaj koji se dići sasvojim iskustvom, taj ga zapravo želi preispitivati. Onaj kojidrugima baca u lice mane, znači da je sam nesiguran u svoje vrline.Onaj koji se podsmjehuje tuñem iskustvu, podsvjesno se boji da jeto iskustvo ozbiljno i istinito. Osoba koja traži da joj druga osobaopisuje ili obrazlaže svoja suptilna iskustva, ili želi previše, iliuopće ne zna što želi`."

* * *

U taj tren, blještava svjetlosna gljiva obasja cijeli trg. U nekolikotrenutaka svjetlosna gljiva prekrije cijelu površinu planete. Unutar

minute zračenje prodre do same Zemljine jezgre. Nizovi svjetlostijoš su dugo nakon toga osvjetljavali mrtav svijet. U trenu nestaneSaibasa, Zabaisa, te gomile koja se gužvala na napučenom trgu. Utrenu bi uništeno ono što je stvarano eonima. Stvarano? Ili samosmatrano da je stvarano?

Iz jedne mrtve ruke, u podzemnom hodniku koji je vodio vangrada, ispadne minijaturni prijemnik, vrteći opetovanu poruku;nanovo i nanovo.

"...ccc...cccc...ccc....ccc.....ccc...ccc...ccc...oprostiSeule...ccc...bio si samo...ccc...marioneta u igri okrutnogsistema...ccc...ccccccc.....ti si htio uništititrg...i...ccc...izazvati...revoluciju...ccccccc.....mi smo zatebe....uništili svijet...i...ccc...spriječili...evoluciju...nije nam bioproblem uništiti tvoje sudrugove u zavjeri...ccc...kao ni dati tistvarnu količinu thera eksploziva...tvoj svijet morao je nestati...a satime i istina o nama...prenesi naše želje i pozdrave na drugi svijet ukoji odlaziš...možda se smiješ...ccc... umirući i znajući da tvojaveza...nije bio čovjek...nego cijela orbitalna stanica..ccc...kakoti...kažeš...ccc...malih srebrnih grepsa...ccc...veza...koja je stajalaživota i tebe i tvoje drage i cijelog tvog planeta...ccc...revolucija jeskupa prijatelju...a evolucija još skuplja...prenesi te spoznaje nanovi svijet...ccc.ccc.ccc

Statički elektricitet napokon zamre.

Poglavlje Osmo________________

"Mrak je preslab; svjetlo je prejako. Zato se i sakrivamo u mrakujer smo se usrali svjetlosti" - još jedna jasna i kristalna misao

"Pazi, voda je tu dosta duboka. Nemoj skakati, nego ostani naskijama dok ne otplutamo do plićaka", vikao je pilot taman kada sespremao skočiti u vodu. Hidroavion je stajao na vodi i polaganoplutao prema obali. Nije mu preostalo ništa drugo nego da sačekana skijama još minutu, dvije. Pomogao je Simonu da istovari svojestvari.

"Pazi, sklisko je", reče prijatelju, stavljajući njegov ranac sebi naleña.

"Pričekat ću pličak", Simon se nasmije te sjedne na rub otvora."Lijep otok, a?"

"Nema ga na kartama, znači da je lijep", Leon se nasmije tepotapša prijatelja po nozi. "Ima stari da se odmorimo do jaja. Ti, jai tri sisate mulatkinje. Po jedna sa svakoga i jedna koju ćemodijeliti i koja će nam reći tko je od nas dvojice bolji u krevetu",skoči u vodu do pojasa sa blistavim osmjehom na licu. Bio je

radostan. Iskreno radostan. Pogotovo nakon iskustva koje mu jepromijenilo kompletnu percepciju života.

"Ti bi jebao na pustom otoku koji nije na kartama?", upita Simonkroz smijeh. "Pa što ti ovo nalikuje na Bounty?"

"Nemaš ti pojma", Leon odgovori, krećući se kroz vodu premaobali. Najmekši pijesak na svijetu topio mu se pod stopalima.Toplina mora davala je cijelom doživljaju finalni touch. "Euforija",pomisli.

Stigavši na suhi pijesak otoka, ispusti uzdah olakšanja. Baciranac na pijesak, uzme iz njega minijaturnu zastavu što mu jeostala od nekakvog sladolednog kupa (koji su Simon i on pojeli uParizu prije par dana) i zabije je u pijesak.

"Koooopnooo", poviče.

"Jao budale", Simon je okretao očima prolazeći pored njega."Evo, ide Arvil prema nama."

"Super, sad će pasti jezikova juha."

Nekoliko sekundi, promatrali su Arvilovu pojavu, kako čvrstimkorakom grabi prema njima. Prilika je brzo koračala kroz pijesak,okupana suncem koje bi uskoro trebalo ući u zenit.

Krenu mu u susret.

Nešto je u Arvilovoj pojavi bilo uznemirujuće. Leon nije znaošto, ali mogao je naslutiti tu nelagodu. Ne prijetnju, nego neguogromnu količinu energije koja se taložila oko njega i peckala mukožu i potiljak. Pokuša spriječiti nelagodu tako što se širomnasmije prema došljaku i napravi neki glupav pokret rukama,poput nezgrapnog raka u pličaku. Prilika se i dalje nijemo

približavala, izraza lica bez ikakvih vidljivih emocija.Neka...strogost...Da, to je dobar izraz. Neka strogost izbijala je izcijele Arvilove pojave.

"Znam, znam", započeo je Leon u šali, "zajebo sam, nisam teslušao..."

Zadnje što je vidio nakon Arvilove glave bila je slika neba.Beskrajno plavetnilo po kojemu je plovilo nekoliko zbunjenihoblaka, nalik na kineske ñunke. Zatim je nastupilo crnilo.Beskrajno dugo i monotono. Kroz crnilo nazirao se nejasan glas,onaj metalizirani glas koji ga je kroz san toliko puta pratio. "Akozamislimo simultana postojanja kao beskrajnu plohu beskrajnogasata", govorio je glas u prispodobama, "sva `paralelna` postojanjau `paralelnim` dimenzijama kao vodoravnu kazaljku sata, a sva`inkarnativna` postojanja kao okomitu kazaljku sata...i akozamislimo da se kazaljke neprimjetno gibaju...Koje postojanjedobijemo kada se dvije kazaljke spoje?!`"

* * *

Kapetan Zavor, visokoinicirani mag Zvijezde Istoka, tajnog redakoji je trenutno brojao preko 800 vrhunski obučenih iprosvijetljenih članova, tijekom svih ovih dugih i teških godina,pretvorio se u ruševinu. Vitalnost iznutra ostala je gotovonetaknuta. Vanjska? E to je već bilo pitanje. Godine su definitivnonapravile svoje. Korak po korak. Kristal, kojega je nosio godinamauz sebe, koji ga je štitio od svih zala i negativnih utjecaja,prodornih scannova i tuñih energija; kristal koji ga je prije držao dase ne raspadne duhom, sam se počeo raspadati usljed nemoćinjegove ličnosti da izdrži dugotrajnu borbu sa samim sobom. A taborba bila je najgora. Bijeli i crni mag u vječitom sukobu svjetla i

tame. Igra dualiteta na jednoj višoj, ali opet vrlo lako shvatljivojrazini. Ostat će zatvoren, ovdje na tropskom otoku, i čekatikonačan pomak, čisteći svoju dušu i noseći se sa unutarnjomtamom. I unutarnjim svjetlom; koje je ponekad gore od tame. Jerintenzivno čisti najskrivenije kutove duše. Mrak je preslab; svjetloje prejako. Zato se i sakrivamo u mraku jer smo se usrali svjetlosti.Ustane, ode do otvorenog prozora, pored kojega se lijeno njihalapalma, u cijelom snenom nizu palmi razasutih duž čitave obale.Pogleda kroz prozor i pomisli: "ne idem više nikad van sa otoka,pa da ga jebeš". Sjedne za stol i povuće papir pred sebe.

"Memoari?", glas sa ulaznih vrata razbije mu misli.

"Ne baš", odgovori, okrenuvši se prema glasu. "Više izbacivanjeprljavog veša."

"Auuuu", Arvil zakorači u prostoriju, "onda će to biti slonovskiposao. Nisam te htio smetati, dragi prijatelju. Samo da ti javim daje sa Leonom sve u redu.

"Živ je? Mislim, neoštećen psihički?"

"Živ i glup", rače Arvil.

"Znači, živ", zaključi Zavor. "Jesi mu naredio da se smjesta vratiu bazu?"

"Jesam. A i onako ima zaštitu Sibiana gdje god da krenuo."

"Interesantno kako ih prije nije bilo, a sada sve vrvi njih i odnjihove zaštite."

"Jebi ga", reče Arvil, vadeći cigaretu iz kutije. "Svatko zajebekoji puta. Bili su oni sa njime, ali u malome broju i nespremni na

zamku. Kupola koja se podigla oko Leona i demona sve ih jezbacila na energetskom nivou.

"I, kako si ga dočekao?", upita Zavor.

"Šakom u glavu. A zatim dugim zagrljajem kada se osvijestio."

"Pošteno."

"I ja mislim", reče Arvil. "Idem do baze da provjerim kako su segosti smjestili. Ideš sa mnom?"

"Ostat ću ovdje i trošiti papir."

"Onda se vidimo na večeri."

Arvil ode. Zavor uzme pero te nastavi gdje je stao.

"Od svih teorija o ljudskom rodu i sferama koje ga okružuju,teorije od Stewarta Swerdlowa možda su, u odnosu na druge, inajpreciznije i najtočnije. Daleko od toga da su točne u cijelosti.Ono sa čime se slažem sa Swerdlowom (to jest, ono u čemu mi jeotvorio oči, da bi dalje tu spoznaju proširivao i produbljivao sam)je to da ljudi nose u sebi odreñenu genetiku / frekvenciju pojednihskupina entiteta. Postoje li reptili u ljudskom obličju? Po mommišljenju, takvih je na svijetu više od 50 posto. Radi se osimultanim postojanjima od kojih jedno od primarnih postojanja uUniverzumu predstavlja upravo reptilsko postojanje; postojanje napolufizičkoj ili nižoj astralnoj ravnini. Kako se može vidjetigenetika? Dovoljno je promatrati ljudska lica - oko sebeprimjećivati ćemo ljude koji izgledaju kao reptili, lavovi, delfini,transparenti (mutne vodene oči), ptice, vilenjaci, Siriani pa sve donajgorih demonskih primjeraka. Genetike i frekvencije govore oljudskim simultanostima! Od kada sam toga postao svjestan, teško

da sam se ikada prevario u nekome. Takoñer, postalo mi je jasnoodakle tolika averzija od strane nekih ljudi koje bih tek upoznavaoili moja averzija spram nekih ljudi koje bih upoznao (ili čak samovidio). Različite genetike - različite frekvencije od kojih su nekeviše a neke manje kompatibilne. Ljudi reptilske i demonskegenetike odlično će se slagati - ionako su svi prodorni, hladni,manipulativni i beskrupulozni (imam takve u familiji i prije sam samnogima prijateljevao i imao sam `ohoho` vremena da ihproučavam i stvaram vrlo solidna zapažanja, tako da stojim izatoga o čemu govorim).

Ljudi mogu biti i kombinacija genetika, tako da je kod nekihuočljiva primarna genetika, sekundarna genetka, kao i genetikekoje se jedva naziru ali su uočljive. Transparenti se drže po strani iprodorni su u drugim područjima - prlično su dezorijentirani uovom svijetu, tako da rijetko kad idu ñonom (ko ljudi reptilske idemonske genetike), nego više koriste suptilne oblike manipulacijeda bi došli do nekog položaja u društvenoj hijerarhiji. Kada senegdje `utabore`, zadržavaju taj položaj po principu `zavadi pavladaj`. Imam takve ljude u porodici i meñu poznanicima - svi kaoda su `sišli sa istog drveta`. Izvana osmijeh - iznutra prezir.Prepoznaju se po zamućenim očima (izgledaju kao da imaju laganikonjuktivitis). Strahoviti su ziheraši (igraju na sigurno). Medvjedi(liče na medvjede) su dobročudna ali malo bedasta / benastaskupina ljudi. Velika srca ali ograničenih spoznaja. Veliki prijateljii veliki zaštitnici. Vukovi su promućurni, inteligentni i variraju odkvalitetnih karaktera pa do potpuno manipulativnih. Frekvencijaiza vučje često je crnozmajska, koja najčešće dominira nadprvobitnom. Ptice su inteligentne, prodorne, mudre i nikad sanjima nisam imao negativnih iskustava. Lavovi su mudri i dragiljudi, iako sam primijetio da kod većine prevladava subgenetika -kod nekih reptilska, kod nekih delfinska itd. Delfini su izuzetnodragi i susretljivi ljudi. Mogu biti neugodni pretežno zbog vlastitihfrustracija. Insekti su vjerojatno najmanja skupina ljudi i niti sajednim nisam imao neki kontakt (viñao sam ih ali ništa više od

toga). Sirius A i B se razlikuju. Sirius A dijele se u tri skupine -bijeli, sivi i crni. Na svijetu je najviše Sivih. Strahovitointelektualni i pragmatski ljudi istovremeno. Bijeli - intelektualniljudi, ujedno strahovto emotivni i sarkastični. Sarkazam je neštosto veže i Bijele i Sive i Crne Siriane, kao i B Siriane. CrnogSiriana upoznao sam samo jednog, a i to nije `čista` genetika većkombnirana sa vilenjačkom, ptičjom i reptilskom. Sirius B je vrloteško otkriti (do sada znam za samo nekolicinu). Čiste vilenjakenisam viñao, već je genetika ispremiješana sa ostalima.

itd. itd.

Znam da ovo vjerojatno zvuči prilično new ageovski i psudoatavistički, što po samoj formi, što po mom nespretnom i šturomizražavanju, ali mogu tvrditi da sam na temelju tih zapažanjarazvio neke modele koji su me rijetko kada prevarili (vjerojatno ito kada sam to sam dopustio). Reptili u unutrašnjosti Zemlje i unašoj Galaksiji samo su mali odraz jedne civilizacije čiji je malidio jednom naseljavao površinu Zemlje, te koji danas manje višesamo promatraju što se dešava na ovom strateški bitnom mjestu izkojega je nastao i nastaje novi Univerzum. Otimaju? Da.Neprijateljski su nastrojeni prema nama? Da. Ali da cijelo vrijemeotimaju apsolutno svakog ibogog stanovnika na Zemlji, kao štorecimo tvrde u Kasiopejskim Transkriptima, to je daleko uveličanoi daleko nategnuto, te može vrlo lagano odvoditi proučavatelja napogrešan trag. Tu ulogu imali bi greysi, ostatak ljudske rase izneke daleke tehnološke budućnosti (vjerojatno čak i tehnološkeprošlosti, recimo, Atlantide - 500 milijuna godina B.C.; ostatakhumanoidne rase koji je odbio prijeći na viši nivo, te sedegenerirao ostankom u materiji). Osvrnuo bih se malo na teorije oreptilima u koje se pretvaraju ljudi tijekom rituala. To definitivnonisu oni isti reptili koji `dolaze sa Oriona` ili `iz unutrašnjostiZemlje`. To su astralni entiteti / reptili / demoni (dobar dio demonapoprima u fizikalnom reptilski, zmajski, insektoidni, lavljereptilski, zmijski, ptičje zmijski oblik i srodne oblike). Postoje

načini da demon na kratko postane fizički. Za to je potrebna krv ivelika količina osloboñenog adrenalina prilikom nevjerojatnogstraha žrtve koja se žrtvuje.

Sve to stoji, ali, to nisu oni `alien` reptili. Shapeshifteri vanrituala, kojima se oblik mijenjao pred očima mnogih ljudi, teorijaje kod koje sam vrlo skeptičan i koja za sada predstavlja kariku zakoju smatram da je isto toliko manipulativna koliko ukazujuća!Reptili koji surañuju sa vladama i imaju tajne baze po svijetu?Hm... Swerdlow je pričao o entitetu koji je u podzemnoj bazi ušaou njega i progovarao kroz njega. To savršeno podržava tezu da sureptili niža astralna bića; dok su reptili koji šeću bazama vjerojatnodebelo nategnuta glupost. Ne garantiram da jesu, samo što mojespoznaje ne obuhvaćaju gole materijalne teorije. Reptili ne žive utrećem denzitetu već u četvrtom. Ukoliko su te podzemne baze učetvrtom denzitetu, onda u redu; iako mi je to dosta teško prihvatitii provariti. Mislim da je sve to daleko slojevitije. Većinu tih teorijasusreo sam ionako na sajtovima gdje se spominje odcjepljivanjeFloride od kopna bombom od nekoliko megatona (što je vrlo lijepoprikazano u filmu `Superman I`), preko priče o radniku koji je ušaou paralelnu dimenziju, potukao se sa reptilom i na kraju mučekićem razbio glavu (da bi se taj tren vratio u svoju dimenziju);pa sve do onih priča o tome kako je došlo do rata u tajnoj bazi(mislim da je bila riječ o Dulce bazi), gdje je jedan američki časnikprilikom saslušanja, upucao pištoljem reptila u glavu, što bi bilo`nekako` literarno prihvatljivo da nisam gledao film `DanNezavisnosti`. Tako da, većina toga je ništa drugo nego žutaštampa, gdje vjerujem da prste imaju više ljudske zakulisnemilitarističke organizacije i niži astralni entiteti, nego fizičkivanzemaljski entiteti.

Informacija koju sam dobio od Siriana glasila je: "niti jednojfizičkoj civilizaciji nije dozvoljeno da se mrdne van matičneplanete dok se ne osvijesti. Samim osvještavanjem frekvencijaporaste i bića (individualno...vjerojatno negdje i kolektivno)

prelaze na viši nivo. Kada jednom prijeñu na viši nivo, imaju uvidu sve oblike fizikalnosti.

Naravno, koliko sam shvatio, to ne isključuje činjenicu da namoni sa donjeg astrala rade svakakve gadosti. Kod Ickea i kodSwerdlowa pojavljuje se jedna vrlo mutna slika o ljudima kojimijenjaju oblik iz ljudskog u reptilski prilikom rituala. Meni jepoznato da se oblik mijenja iz ljudskog u demonski. Ako je to štooni misle, onda je sve jasno ko dan i onda ne treba te `reptile`oblačiti u skafandere, davati im lasere, njihovim `sluganima`greysima davati sonde koje nam turaju u dupad prilikom otimanja ieksperimentiranja, a ostale civilizacije svrstavati u kontekst StarWarsa / Star Treka i smatrati ih naprednijima od nas za desetketisuća godina, stotine tisuća godina, pa i milijune godina, aistovremeno im `lijepiti` tehnologiju koja iz naše perspektiveuopće nije tesko zamisliva. Samim time, postavlja se logičnopitanje: koga vraga su radli svo to vrijeme ako su im vrhunskidomet leteći kantoidni tanjuri i cigare???????

Dalje, čemu sva ta pompa oko migracija, infiltracija jedne krvnelinije sa ostalima, opsjednutost genetikom itd..kada ionako imajumasovnu kontrolu nad nama?! Tu dolazimo do račvanja; ili nemajuni približnu kontrolu nad nama (kao što neki autori cijelo vrijemetvrde) ili je cijela priča banalizirana da se skrene pažnja saslojevitije i morbidnije agende - ljudskog i demonskog faktora.Kad god bih pitao Siriane, preko sebe i preko različitih ljudi oreptilima, dobijao bih isti odgovor: "oni za tebe nisu apsolutnobitni". Kasnije sam se i sam uvjerio da nisu, vec da je bitnademonska agenda i agenda magijskog undergrounda. Spominjanatehnologija (kod mnogih autora) je, jedan veliki IMO, ljudskatehnologija, nastala kao proizvod mješanja donjih astralnih rasa idavanja informacija nacističkim znanstvenicima, kao i tehnologijakoju su njemačka ezoterijsko / okultna društva tipa Vril (premakojemu se zvao jedan model nacističke antigravitacione letjelicetanjurasto kantoidnog oblika) i Thule Society, pokupila iz stotina

tisuća, pa i milijuna godina, starih nacrta (u kom obliku, stvarno neznam) od starih civlilizacija tipa Hyperboreae i Polarisa, Lemurije iAtlantide, iz faza kada je svaka od tih civilizacija putemvremenske petlje (ciklusa) ušla u doba brončanog i željeznog dobau kojima su tehnologiju unaprijedili do mnogo višeg stupnja negomi danas.

Na taj način, objašnjivo je od kuda ti kantodni oblici na starimfreskama po pećinama i drevnim grañevinama. Vanzemaljci ipak,IMO, koriste daleko napredniju `tehnologiju` koje su i sami dio,kao što je to mudro primijetio jedan kolega - to jest, da su samientiteti takozvane `letjelice` i razni svjetlosni oblici po nebu i razne`prirodne pojave` (na način kako ih mi percipiramo idoživljavamo). Razmislite o ovoj pretpostavci! Tanjuri su, IMO,ostavština Trećeg Reicha, iz kojega je nastao Četvrti Reich,ogromna organizacija sa bazama na Arktiku i Antarktiku koja imasvoju viziju svjetskog poretka i na čijoj su listi (svjesno) Swerdlowi (nesvjesno) Icke. Smatram da ta organizacija (civilizacija umalom) stoji iza agende znane kao Novi Svjetski Poredak i da supolitičari (izmeñu ostalih i Bush, Putin, Blair i ostali) marionete unjihovim rukama. Jaz izmeñu njih i Crnog Bratstva / `Iluminata`(Djece Beliala) prilično je dubok i sukobi izmeñu njih seodigravaju na raznim razinama. Četvrti Reich ima tehnologiju dok`Iluminati` imaju moć putem astrala (demoni). I Icke i Swerdlow umnogim navratima spominju reptilsku fasciniranost plavom kosomi plavim očima, i tvrde da reptili najviše ekspermentiraju natakvima (genetski eksperimenti).

Da li vam "zvoni zvono" dok ovo čitate? Tko je bio fasciniranplavom kosom i plavim očima? Tko je bio ujedno fasciniranHyperboreom i Polarisom, navodnim kolijevkama civilizacije?Meni se na temelju svega toga čini da je priča sa reptilimaprejednostavna i isturena van da se prikrije nešto mnogo slojevitije.I Icke i Swerdlow smatraju apsolutno sve što dolazi iz tajnihredova kao reptilsko. Sva simbolika je, posebno prema Ickeu,

reptilska. Kada se i to sagleda iz drugog kuta i prouči Ickeovatvrdnja (sa kojom se potpuno slažem) o cionistima koji su vodiliTreći Reich pri masovnom genocidu pravih Židova, i kada seprouči sva simbolika u vezi Židova kao `odabranog naroda`, napovršinu počinju isplivavati neke vrlo intrigantne stvari. Rabini suimali velko znanje koje je obuhvaćalo samu bit ezoterije - samimtime i kabalu (koja je, po mom mišljenju, uz hermetizam, doktrinakoja u sebi sadrzava Ključeve Moći, ili Ključeve Enocha).Nekoliko puta imao sam duboku spoznaju da se WW2 vodioupravo zbog kabale. Ne mogu to trenutno detaljnije objasniti i nemogu više ništa o tome reći. Kad ću znati više (ako ću znati)napisat ću. Pitanje je: zašto bi Hitler i vrh Trećeg Reicha tolikopomahnitalo tragali za simbolima moći, poput Excalibura, SvetogGrala, Noine Arke itd. itd.???

Zašto, ako su iza njih stajali reptili koji, prema gotovo svimautorima imaju moć nad kompletnom fizičkom ravninom? Čemusva ta pompa i ta farsa onda? Odgovor je, u nedostatku preciznog,da nešto tu duboko ali duuuuboko - smrdi. Vjerujem da su izaTrećeg Reicha stajali isti oni koji tisućljećima uspješno `surañuju`sa Djecom Beliala - niži i viši astralni entiteti / demoni, nazivaniKontrolori ili reptili? Oni reptili kojima nije dosta da `odozgorakradu energiju` nego se `šepure` po kraljevskim lozama,parlamentima, korporacijama i žive život običnih `3D smrtnika`?Meni je to prebanalno. Reptilska frekvencija - da. Reptilskagenetika - da. Bića koja postoje na donjem astralu i kojamanipuliraju na odreñene načine ljudskim rodom - da. Bića kojavjerojatno mogu spustiti svoju frekvenciju i silaziti u fizičkuravninu - da. Ali bića koja se krvnim ritualima iz ljudskog oblikavraćaju u svoj primarni? Mislim da se tu radi o demonima. Da li supolufizički reptili u stvari demoni? To je vrlo vrlo diskutabilno.Vanzemaljci koji žive ispod zemlje, prema mnogim teorijama, ikojima smeta atmosfera na površini...ti isti su oni koji u koje seljudi pretvaraju putem krvnih rituala? Ti isti su oni koji imaju tajnebaze ispod zemlje i koji surañuju sa američkom vojskom? Hm...Ne

znam kako na gornjim razinama ali ovdje u 3D postoje izrazi poput- paradoks i eklektika. Greysi postoje. Nazivaju se preciznije -srebrnim ljudima. Radi se o deformiranoj, genetski i evolutivno,ljudskoj rasi iz jedne od potencijalnih budućnosti, li moždanapredne prošlosti, koja se vratila / otišla naprijed u ovu točkuvremena / prostora da bi ispravila tijek budućnosti, koristeći ljudekao pokusne kuniće i kontejnere za najgore oblike testiranja iumno duševnih tortura.

Kada sagledamo iz raznoraznih kuteva mnoštvo teorija ostvaranju univerzuma, naše planete i života u univerzumu i nanašem, trećem kamenčiću od Sunca, možemo stvarnokontemplacijama i sinkretizmima doći do fenomenalno apstraktnihstvari; sto više, genijalnih. Ponekad je samo nebo granica...Slažemse sa teorijama proistaklim iz magije kaosa kao i nekimdiskordijanskim idejama o Prvobitnom Ništavilu. Nekeinterpretacije judaizma opisuju upravo tu Ništavnost kao prauzroksvega. U kabali (nekim interpretacijama) to bi se moglo (tajPrauzrok) svrstati pod sferu Ain Soph. U telemitskoj, a pogotovo uTiphonianskoj doktrini to bi mogla biti sfera boginje Nuit / Tiphon.Moje skromno misljenje je da je iz te primordijalne sfere, koja jebila fluidna (doktrine drevnih neolitskih kultova o Iyemoji / MajciRibi koja je je iz vlastite plodne vode stvarala / rañala božanstva) ikoja je korespodentna sferi Jesoda (za koju smatram da je bila prvai jedina), došlo do prvog sukoba meñu "božanstvima". Taprvobitna sfera mogla bi se izjednačiti sa grčkim Tartarom. Dakle,u početku bijaše `pakao` :) Svijesti koje su stvarane, boravile su upotpunom mraku i ništavilu. Nekoliko svijesti udružilo se u jednu,osjetivši prvobitan poriv stvaranja, koje bi ih odvelo van iz limba.Dolazi do sukoba `stare` i `nove` škole. Jednima je bilo dobro ulimbu. Drugi su željeli stvarati nešto novo. Udruživanje novihsvijesti dovodi do stvaranja Logosa u povojima.

Sudaranje frakcija dovodi do `eksplozije` dva aspekta tame, kojistvoriše istovremeno proboj iz "jajeta" u ogromnoj eksploziji

onoga sto nazivamo Svjetlošću (Big Bang bio je samo materijalnamanifestacija prvobitnog Praska). Svijesti nisu napravile probojprema van, nego u sebe, što je dovelo do implozije. Pošto unutar ivan ne postoji, tako ne postoje ni eksplozija ni implozija, već jednonovo stanje (svijesti) koje je nastalo iz postojećeg / nepostojećeg.Udružene svijesti postaju jedna svijest koja nam je znana kaoApsolut, a bljesak postaje potpuno nova sfera znana kao VelikaPraznina (Ain Soph, Aina, Pleroma). Prvobitna sfera Jesodanastavila je postojati, ali `unutar` sfere Aine i `podno` sfereApsoluta, postavši istovremeno njegov dio, ali opet i zaseban diokoji će kasnije imati presudnu ulogu u stvaranju raznih oblikakreacije, pa tako i naše materijalne ravnine. Sfera Apsoluta sada jeimala potpunu slobodu stvaranja. Jedno se počelo dijeliti, nadrugačiji način nego što se spajalo. Više nije bilo supresivnogelementa koji bi primorao svijesti da se udruže u jednu, negoelementa koji ima neograničenu moć stvaranja `nižih` svjetova;poput djeteta ili ludog slikara koji su se našli pred ogromnimplatnom. Jedno se dijelilo na dvoje, dvoje na četvero, četvero našesnaestoro i tako dalje i tako dalje, održavajući unutar svake sfereprimaran arhetipski kod broja 7 (neraščlanjivost apsolutnoga).Ovdje se ne radi o podjeli entiteta, nego podjeli `podsfera` unutarsfere Apsoluta.

Ta piramida sa beskonaćnim stepenicama unutar Kreatora, bio jetoliko homogen i neraščlanjiv produkt, da je jednostavno nekimentitetima unutar pojedinih sfera postalo `monotono` kreirati `nižesfere` koje su na odreñene načine u suštini bile potpuno identičnesferi Jednoga. Stvorene beskonaćne sfere mogle bi se opisati krozanñeoske hijerarhije (od najviših prema najnižima): Seraphimi,Cherubini, Thronesi, Dominiationsi, Powersi, Virtuesi,Principalitisi, Archanñeli i Anñeli. `Komešanje` nastaje uredovima Powersa, petoj `stepenici` odozgora, koja jekorespodentna sa kabalističkom Geburom. Dolazi do drugog`sukoba` u `povijesti stvaranja`, gdje se jedna frakcija Gebureodmetnula od druge, kao i od svih ostalih u hijerarhijskoj strukturi.

Vanzemaljskim jezikom, radi se o Sirius A entitetima (preciznije, ojednoj frakciji istih).

Postojale su samo dvije solucije: pomiriti se sa postojećomdinamikom stvaranja i stvorenog (koju su oni smatrali statičnom),ili, pronaći novo rješenje. To novo rješenje nude im svijesti izprvobitne sfere Jesoda (Swerdlowova priča o Transparentnimbićima koja su došla iz drugog univerzuma i nagovorila Lireane dase spuste u novu i drugačiju stvarnost - materiju). Plan je bio, da seujedine stvaralačke snage Kaosa sa snagama koje su u sebi nosili`odbjegli` predstavnici Apsolutnoga.

Da bi se ostvarila nova kreacija, odbjegle frakcije Powersamoraju proći kroz sfere Jesoda i zadržati se u njima, toliko dugo dase u potpunosti stope sa svijestima Kaosa. Ukradena svjetlost,infiltrirana u mrak, dovodi do stvaranja nove sfere, koja je bilagušća od svih poznatih i u kojoj su prevladavala sasvim novapravila. Dolazi do Velikog Praska i stvaranja materijalnog svemira.Novopečena svijest Mraka / Svjetlosti bila je oduševljena. Moglaje iznova i iznova stvarati samu sebe, kroz koronaciju materije iantimaterije, od najsitnijih čestica pa sve do elektrona i atoma.

To je onaj kabalistički mit o Kliffothima koji su ukrali svjetlostSephirota i stvorili materijalan svemir. Kaoticna i Anñeoska svijestujedinjene u jednu, stvaraju novu svijest - demonsku svijest. Tanova svijest i njena kreacija bile su drugačije i od Kaotične Svijestii od svijesti samoga Apsoluta, ujedinivši u sebi i jednu i drugu, aliopet, postajući nešto potpuno novo i drugačije. Sve je bilo gušće,črvršće, obuhvatnije. Novostvorena sfera sudarala se opetovano iopetovano sa sferom Kaosa, djelujući materijom na antimateriju,što je opet (na sveopće uzbuñenje) dovodilo do stvaranja novihlevela svjesnosti. Smatralo se da je `statika` Apsoluta vječitoprevaziñena.

Zgusnjavanjem materije i konstantnim eksplozijama koje suizazivali materija i antimaterija, dolazi do nastanka sunčevihsustava i planeta. Materijalan univerzum podijeljen je kroz raznestupnjeve / sfere, od kojih je opet svaka sfera stvarala nižu sferu.No, ovih sfera nije bilo beskonaćno. Stvoreno ih je 7. 7materijalnih univerzuma u bojama u raznim bojama i na različitojskali titranja. Zasto 7? Sedam je primaran kod stvaranja Apsoluta.Svaka stvorena sfera u sebi je sadržavala 7 podnivoa. Jednostavno,Apsolut nije mogao `dublje` sezati u materiju. Tu se uključujusfere čistoga Kaosa, koristeći opet `mješovitu` sferu Kaosa /odpadnutog Apsoluta (kroz demonsku svijest), iskreiravši najdonjuravninu (našu), prepustajući entitetima iz gornjih materijalnihravnina da stvaraju dalje po volji životne oblike. Viši oblicimaterijalnog stvaranja bili su na bazi plinova (helija, vodika imetana pretežno) te organski oblici (insektoidni i reptilski) koje jestvorila sfera Kaosa, i humanoidni te općenito razni oblicisisavaca, koje je stvorila mješovita demonska svijest Kaosa iApsoluta. Kako je kreacija u materiji bivala sve slabija i sve manjeu doticaju sa svijesti Apsoluta, tako je sama struktura kreacijebivala sve krhkija i u najblažu ruku rečeno, gluplja. Nije postojalaona `supstanca` koju bismo mogli nazvati dušom, jer je istaprekinuta samim ulaskom u materiju.

`Istovremeno` stvaranju materije, sfere Apsoluta indiferentno supratile sto se dogaña sa odmetnutom sferom. Vidjevši da je`eksperiment` renegata Gebure i sfera Kaosa rezultirao generalnimneuspjehom, pošto su oblici novonastalih zivota bili sve krhkiji iuništavali se nakon početnog stanja, jedva održavajući samu sferupostojanom, odlučeno je da one `istinske` sfere Gebure / Powersa /Siriusa A, stvore `paralelan model` materijalnog univerzuma.Seraphimi (Lavlja anñeoska bica), stvaraju portale kroz Kaos išalju dio svijesti Thronesa (onih na strani Apsoluta), kroz pukotine(znane kao crne rupe) u projiciranu materijalnu ravninu.

Stvoreno je `vrijeme`. Tim novim izumom, Siriani stiću prevlastnad djelovima materije i prolaze cijeli ciklus `kruznoga toka` ilievolutivno životnoga toka (preteče Karme), pomičući vlastiticiklus nekoliko trilijardi godina unazad; prošavši `Pad u materiju` iuzdignuvši se iz nje, zahvaljujući svjetlosti Apsoluta i `ukradenom`dijelu materije od Kaosa i odbjeglih frakcija Powersa (ujedinjenihu demonsku svijest). Cijeli proces trajao je nekoliko milijardigodina, pri cemu su stvoreni mnogi svjetovi i univerzumi.`Povratkom` u gornje (eterične) sfere, imali su jasan uvid u sveprednosti i nedostake materije, stvorene od demonskih svijesti, kaoi od svijesti samoga Kaosa.

`Istovremeno`, demonske svijesti nijemo su promatrale kakonjihove tvorevine ratuju meñusobno i jedne sa drugima,uništavajući se meñu sobom i uništavajući niže oblike stvorenihsvijesti. Mnogo toga i sami su uništili, u nemoći i očajanju dapromatraju kako civilizacije nestaju, razarajćci ono što je stvoreno.U to vrijeme, Zemlja je prošla dugu evoluciju sa raznim oblicimazivota, od kojih su najviši bili reptilski i humanoidni. No, jošuvijek nedovoljno osvješteni da kreaciju ostvare na način na kojisu to kreatori osmislili. Došlo je do `ćorsokaka` u kreaciji.

Uvidjevši da je "bezdušnost" ono sto nedostaje demonskoj iKaotičnoj kreaciji, koja je opet prijetila da proñe kao svijesti uprimarnom Kaosu, Ascendirani (uzašli) Majstori (Powersi koji suse uzdigli iz svoje inačice materijalnog svemira), nude demonima isvijestima Kaosa sporazum: ili će dopustiti da sami interveniraju i`oplemene` kreaciju na svim nivoima; ili će ostaviti da se materijajednostavno kao takva `uruši u sebe` i propadne. Svijesti Kaosaprotivile su se tome, dok su demonske svijesti to prihvatile.Započinje prodiranje Svjetlosti u sve stvorene oblike zivota nasvim materijalnim nivoima, od kojih su jedino oblici stvoreni oddemonskih svijesti bili u mogućnosti da to prihvate. Reptilske iinsektoidne svijesti ostale su na svojoj granici svjesnosti (od kojihsu neke prema našoj trenutno vrlo visoke), ali nisu u sebe mogle

primiti ono što je kod plinovotih i humanoidnih svijesti, te svijestioblika sisavaca na raznim nivoima stvaranja, a to je supstancijazvana - `duša`.

Svjetlost je djelomično, u 3 denziteskom nivou svijesti, ublažilaprvo stvoreni (prema Gurdjieffu) organ kundabufera i stvorilapodlogu za stvaranjem `nadtjelesne suštine` (supstance koja spajamaterijalno sa eteričnim). Sfere kaosa i neke demoske sfereinzistiraju da se kod nekih vrsta (humanoidnoj, izmedju ostalih),ostavi prostora za sam Kaos i demonsku svijest, koje su seinfiltrirale u bazične kodove stvaranja. Stanovnici najgušćeg dijelamaterije (mi), postaju na taj način nositelji Apsoluta, Kaosa idemoskog (mješavine Apsoluta i Kaosa), te na taj način zadobijajustatus sondi koje u sebi objedinjuju cijeli sustav stvaranja(mikrosvemir) koji opetovano prolazi sve faze (u sebi), od izlaskaiz Primordijalnog Kaosa, preko stvaranja Ain Soph (Praznine.Plerome), preko razdjeljivanja Apsolutne svijesti, do pada umateriju (Sirius A / Powersi / Gebburah) i uzdizanja iz nje,istovremeno stvarajući nanovo i nanovo Prvobitnu Majku Ribu,prvobitne svijesti Kaosa, te sve sto je proizašlo iz toga).

Sve sfere objedinjene su u nama, najnižoj i najneosvještenijojsvijesti u najgušćoj materiji. Možda je bitno napomenuti još da jePowerse (one na strani Apsoluta) u materiju i iz nje vodila svijestkoja je objedinjavala sve iskreirane svijesti od Seraphima doAnñela - Metatron / Henok / Hanuk / Enoch / Idris / Mithra /Budha / Krist / Hermes / Thoth / Krishna itd. itd., čija jeprotusvijest njegovim prolaskom kroz materiju, povratnomspregom, djelovala na prvobitni Kaos, stvarajući antipoda /protutežu - Setha / Šejitana / Šejtana / Molocha / Saturna /Sotonu /Beliala / Belzebuba itd. itd.

Primijetit ce se da su u ovoj cijeloj priči dvije konzistentne točkejedino - Majka Riba / Nuit (Boginja Primordijalnog Kaosa) i AinSoph / Aina (Bljesak, Boginja Sveobuhvatnosti). I jedna i druga

svijest istovremeno su stvarateljice i promatrateljice. Nikakouništavateljice. Te dvije rudimentarne sfere povezane su preko kaleDaatha (Bezdana) i Vaua (Kozmičke Mudrosti). Apsolut bi tu biovrsta `prijenosnika` koji `objedinjuje` ova dva ženska aspekta,istovremeno se udaljivši od jednoga i stvorivši (mozda bi bolje bilorečeno - prenijevši) drugi. Na taj način, dobijamo dva suprotnaaspekta Majke i Djeteta koje u nevinoj igri stvara svjetove.Suštinski, izmedju Nuit i Aine nema nikakve razlike, pošto su obaaspekta stvarala nove svijesti koje su dalje djelovale distanciranood same Majke. Nuit je tamom oblikovala Kaos, dok je Ainasvjetlošću oblikovala Apsolut.

Kada je udružena svijest ekspandirala iz jajeta Kaosa,`supstanca` (dio fluida i tamne tvari), koja je razvila bljesak (ili,možda bolje rečeno, koja je polučila bljeskom) i stvorila Svjetlost,povukla je dio svjesnosti Majke Ribe (Iyemoje, Nuit) i rastvorila jekroz beskonačne nizove novih svjesnosti, od kojih je svakaistovremeno i opetovano stvarala Nuit, ali istovremeno stvaralasvijest Velike Praznine i oblikovala istu tu Prazninu (Ainu, AinSoph). Te svijesti u Enochianu nazivaju se Etire i sežu daleko izaVelike Praznine. Te svjesnosti kreiraju Prazninu, nemajućidirektne veze sa Apsolutom niti njegovim sferama, kao ni sasferama Kaosa. Štoviše, te svijesti jednostavno su indiferentneprema obje Kreacije - Kaosa i Apsoluta (iako su i same uzajamnostvorene od istih, izlaskom svijesti iz Kaosa), koje se nalaze u`bespućima` Velike Praznine. Čovjek moze (ukoliko promatramoiz perspektive mikrosvemira) sa ovim silama stupiti u kontakt, alitime ništa ne dobija, osim eventualnog bacanja Uma i Duha uveliki Bezdan, što samo po sebi nije niposto negativno, ali možebiti pogubno za psihu osobe. Jednako kao i sa sferama Kaosa(spolni organ, nadbubrežne žlijezde, maternica kod zena), sferamaApsoluta (prsa, grlo, sinusi, tjeme) te sa mješovitim sferama Kaosai Apsoluta, takozvanim demonskim sferama (želudac, R-kompleks). Razlika je jedino u tome što se sfere Kaosa i Apsolutanalaze u čovjeku, dok se ekspandirane svjesnosti (Etire) - nastale

`u trenutku` prije nego li je udružena svijest na izlasku iz Kaosapostala Apsolutom i bljeskom (nastalom sviješću Etira) dovela donastanka (stvaranja) Velike praznine - ne nalaze u Čovjeku(mikrokosmosu) niti su dio makrokosmosa. Ain Soph (Pleroma,Velika Praznina) nalazi se malim dijelom u čovjekovomenergetskom omotaču (takozvanoj `auri`) i prožima cijelo tijelokroz složeni sustav kala, drevnim energetskim kanalima. Rad sasferama Kaosa energiju čovjeka premješta u donje centre, rad sasferama Apsoluta u gornje centre, dok rad sa demonskim sferamapokušava korespondirati donje sa gornjim centrima. Rad sasferama Apsoluta možda je još i `najbezazleniji` put, poštootvaranje gornjih centara može pogodovati boljem `uspinjanju`Zlatne Zmije (esencija kojom Etire `pročišćavaju` Put kroz sfereKaosa, demonske sfere i sfere Apsoluta) do same Velike Praznine.

Ukratko, entropija Kaosa, emanacija Apsoluta te kohezijaApsoluta i Kaosa u stvaranju demonske svijesti i demonskih sfera(ravnina).

Usporeñujući to sa energetskim sustavom vlastite planete (Zemlje),moglo bi se reći da je naša `aura` preslika elektromagnetkog poljaoko zemlje (od površine do izlaska iz atmosferskog omotača). Tobi značilo, drugim riječima, da su interdimenzionalni pomacikojima gravitacija djeluje na Zemljino magnetsko polje, uvjetovaninašom vlastitom energijom koja se zadržava u energetskom polju(`auri`). Nesto poput (grubo i neprecizno rečeno) inercijskih silakoje djeluju u neinercijskim referentnim sustavima (u Fizici, koddinamike). Sukladno tome, svaka i najmanja anomalija uzemljinom energetskom omotaču, očitovana je i u našem vlastitom.I obratno, naravno. Zemljin energetski omotač `ukupan` je i`razvučeni` omotac svih živih bića koja obitavaju na planeti, ipovratnom spregom (inercijom) djeluju na dinamiku gornjihsvjetova."

Zastane na trenutak.

"Svako mjesto (veći ili manji kolektiv; stvaran ili virtualan) kadtad padne pod utjecaj vlastitih preispitivanja, koja se manifestirajutako, da rušenjem vlastitih paradigmi dižemo oklop i svoj strahusmjeravamo prema drugima, potpuno nesvjesni da u rukamacijelo vrijeme imamo jedan jedini ključ, koji otključava sva vrata.Upravo takva kriza identiteta rezultira sakrivanjem iza čopora iprebacivanjem odgovornosti za vlastita djelovanja na druge, što jeobično kratkog trajanja, jer prirodni ciklus u nama neumoljivo gazidalje. Koliko ćemo se tome opirati, ovisi o našem vlastitom egu,koji sputava samopromatranje i samokritiku. Veličina svakogčovjeka je da prihvati koliko je u stvari malen. Mnogi modernikonspirativni i kognitivni autori tvrde da smo na raznorazne načinementalno i emotivno programirani. Uz raznorazne tinkerbell,porculan doll, greenstar i "šarabara" programe, najjači program unama je program kvazi individualizma i sakrivanja iza slijepacakoji predvode druge slijepce u ponor, zatvoreni u omanjemkolektivu, koji upire prstom u sve ostale i viče: hereza. Svakikolektiv je manipuliran a sve što čini više od jedne osobe naziva sesekta.

Gurui niču ko gljive poslije kiše, nudeći raznorazne programebuñenja i ascenzije, hraneći vlastiti ego tuñom naivnošću, gradećikule od karata i tražeći od drugih da održavaju njihovusamoiluziju. Ne zaboravimo, da je duhovno obrtnistvo, najstarijizanat na Zemlji, stariji i od politike i od prostitucije, a da jeovčarenje i slijepo slijeñenje `autoriteta` največi obrazac ljudskegluposti ikada stvoren i plasiran. Nama ne trebaju čuvari nipotencijalni mentalni i emotivni `programeri`, jer sami sasvimdobro zadovoljavamo oba kriterijuma i savršeno dobro igramo objeuloge. Zapostavljajući svoje mikrokozmičko savršenstvo,zatvaramo se u tamne sobe skučenih zidova i prigrljujemo mrak,potpuno uplašeni od sveobuhvatnosti i Svjetlosti Znanja.Individualno smo savršenstvo u nesavršenom. Kolektivno smojedan veliki...da ne kažem što... Zakopčani do grla, obučeni u

skafandere, upiremo prstom i smijemo se onima koji se usuñujugoli hodati pred nama i smještamo ih u ludnice. Peremo ruke odvlastitih prljavština i na sebe stavljamo mirišljave parfeme,potpuno nesvjesni da smo u govnima i prljavštini, ne preko grla,nego daleko preko glave.

Vlastitog Promatrača odavno smo odbacili a najdebilnijuposljedicu prihvaćamo kao primaran uzrok. Nisu zlo hipotetskireptili, kontrolori, demoni, ciakari, transparenti niti crnizmajevi....nisu niti etiri ni klifoti....ni sva mitološka i okultnastvorenja...Zlo smo mi sami - najveći surogat univerzuma koji seodrekao vlastite veličine i zavukao se u vlastito slijepo crijevo da unjemu traži svjetlost. Poput nojeva, sa koljenima na zemlji, glavomu pijesku i dupetom okrenutim prema zvijezdama, brijemo natranscedenciju, doživljavajući ljusku jajeta nebeskim svodom.Nismo mi programirani; mi JESMO program. Paradoksalniprogram gdje bogovi u vlastitoj ignoranciji padaju pod utjecajvlastitih kreacija i počinju im dizati spomenike i svetišta, ne bi li seuzdigli do nivoa onoga što cijelo vrijeme u stvari jesu - Kreatorkoji je stvorio Kreaciju i Kreacija koja opetovano upotpunjujeKreatora; a ne kreacija koja je vlastite kodove upotrijebila da odpomagača stvori tamničare a od suputnika suparnike. Na smrtuplašeni od Praznine i Bezdana u nama, stvaramo mentalne(`hipersvemirske`) projekcije, a vlastitu svjetlost i kapijeTipheretha zamijenjujemo supstitutima praktikuma koji zatvarajuvrata i nude nam prolaz jedino kroz ključanicu; pod uvjetom dasamo virimo.

Krhko je Znanje, a jos je krhkije Neznanje. Smiješno je da jeduhovno znanje čovjeka, umjesto da bude najčvrsće i najsvetijeznanje, u stvari njegova najosjetljivija karika, gdje kod pojedincadolazi do otpora prema znanju drugih, usljed vlastitog ego tripa iigranja lažnih božanstava, gdje suptilnost koja treba biti podložnapreispitivanju, ne želi biti preispitana. Vječita mistifikacijabanalnog i banalizacija mističnog. Znanje ispod brda šljunka gdje

se miče zrno po zrno i svako se u medjuvremeno smatra samomesencijom. Sluge nepostojećih gospodara koje i same žele postatinepostojeći gospodari, ne bi li tako opravdali svoju nemoć unastojanju da shvate da ne postoje niti sluge niti gospodari, većsamo vječiti pendulum koji stvara privid dinamike u moru vječitestatike. Ubijamo dijete u sebi a uplašeni smo poput djece kada sepočne buditi Zmija u nama. Tražimo izlaz iz nečega u što nikadanismo niti ušli i želimo se dizati iz nečega u što se nikad nismo nitispustili. Brijemo da smo sluge i vladari onoga čemu se niti ne služiniti se time vlada. Živimo u onome što smo bili i u onome stoćemo možebitno postati, uplašeni do bola onoga što - Jesmo.Brijemo na beskonaćnost u jednom smjeru, glupi da shvatimo dase ista nalazi u jednom trenutku. Mi smo anñeli. Mi smo reptili. Mismo demoni. Mi smo sustav savršenstva kome ne trebaju glupeparadigme da bi objasnili svoju suštinu."

* * *

Dok su kretali prema otoku, uspinjući se u veliki Jumbo Jet,Zahru nije promakao niti jedan detalj sa aerodromskog terminala.Mnoštvo lica, užurbani biznismeni, lepršave kućanice kojedočekuju djecu sa izleta i tinejñeri sa ruksacima koji su hitalivjerojatno prema nekoj amsterdamskoj kafe šopari ili pariškojčetvrti, gdje će im neki Jean ili Piere prodajom male LSD slikeuljepšati uspomenu na Eiffelov Toranj ili Elizijske Poljane. Nisumu promakla niti dva agenta koja su njega i Tersmanna, još jednogagenta koji mu je dodijeljen kao suputnik, pratila sa ugodne ipodnošljive distance. Tersmann, dvometarni plavokosi divnjemačko ruskog podrijetla, dodijeljen mu je kao nužna pratnja domalog tropskog otoka, gdje će ga dočekati privatni mali zrakoplov- neka Cessna ili štaliveć - i odvesti ga do malog tropskogarhipelaga gdje se nalazi nekakva drevna tajna baza.

Tersmann će ga ostaviti isti tren kada doñu do malog aviona, adrugi agent će ga preuzeti i ispratiti do otoka. Ne, to nije bioforšpan za novi nastavak serijala o Jamesu Bondu, već činjeničnostanje u kojem se našao - još uvijek se premišljao - da lisvojevoljno ili apsolutno protiv svoje volje. Koliko god da ga ubazi uvjeravali u prvo, nekako bi bez razmišljanja stavio uloge nadrugo. Prije ulaska u avion, još jednom se okrenuo, pogledavšiispod oka dvojac u pratnji. Nasmijao se za sebe i ušao u avion.Tersmann je provjeravao sjedala, kruživši gotovo neprimjetnopreko lica putnika. Zahr je znao da su on i takvi ko on i više negoistrenirani da uoče svaki detalj u ogromnoj prostoriji. "Ovdje", rečeTersmann, pokazujući Zahru unutarnje sjedalo do prozora.

Tri sjedala, negdje na sredini aviona, gdje će na trećem sjedalupored njih stajati Tersmannova putna torba, i nitko od osoblja nećeni u jednom trenu pitati zašto je ona ovdje, niti će itko od putnikadoći pitati da li je mjesto slobodno. Zahr je znao da organizacijakoja smjenjuje i postavlja diktatore i kraljeve, šeikove i voždove,vjerojatno ima do tančina razrañen plan sigurnosti cijelog aviona.Uostalom, pitaj boga koliko još agenata se nalazilo toga trena uavionu. Ona bakica? Onaj tinejñer? Onaj stari bračni par? Onasrednjovječna plavuša sa minivalom? Ovo je planeta u kojoj svatkoigra mnogo uloga, pa zašto bi u avionu bila drugačija priča? Onošto je mnogima paranoja, manjem krugu je gola stvarnost. No, dokgod ta stvarnost ne ubija, Zahr se nije previše zamarao za njenekomponente i koeficijente. Zavalio se u sjedalo, stavio slušalice uuši i nadao se da je na avionskoj playlisti Mozart. Bio je. Trećiredak odozgora. `Mala noćna muzika`, tik iznad Bachovih`Brandenburških koncerata`.

Izvadi iz torbe malu bilježnicu, tamnosmeñih korica, uzmeolovku u ruke i stade zapisivati tamo gdje je stao, otprilike ondakada je limuzina zastala pred zgradom aerodroma i kada su sviužurbano izletjeli iz auta, jedva mu davši vremena da bilježnicu

nagura u torbu te dohvati kaput sa druge strane sjedala. Agentigeneralno nisi bili dobro društvo, ako ne računamo Arvila; ali on jedruga priča. Dijalog sa ostalima - nula bodova. Znao je, odTersmanna neće moći izvući niti jednu jedinu riječ dok su na putu.Toga je postao potpuno svjestan u limuzini, grabeći put aerodroma,kada mu je agent na par upita, nekoliko puta namrgoñenimbrundanjem dao do znanja da mu se skine sa one stvari. Sa vrata,naravno. Pa je odlučio vrijeme iskoristiti na svom najboljemprijatelju i suputniku, papiru. Prije nekoliko dana započeo jepripremati oproštajni govor koji će za nekoliko tjedana održati nasveučilištu. U tom govoru osvrnut će se ponovno na nekečinjenice, kojih se prilično vjerno držao u svojim predavanjima.

"Činjenice su činjenice i one su lako provjerljive", olovka staneužurbano pisati po papiru. "Naravno, treba se malo dublje kopatiali onaj tko je iskreni tragaoc za istinom i otkrivanjem sebe, taj ćevrlo lako doći do informacija koje sežu nekoliko tisuća godina uprošlost. Paradigma Svjetlosti / aureole, poistovječivanje Boga sasvjetlošću: Solarni Kult boga Amona / Ra u Starom Egiptu(srednje dinastije). Sotona kao antipod Bogu: solarni Kult Horusa uStarom Egiptu i njegova antipoda Setha ( Seth / Sheitan / Satan). Ustaroegipatskoj mistici radi se o dva naličja iste svijesti, od koje jejedna sunčeva, druga mjesečeva. Simbol ribe u ranom kršćanstvu:simbol Horusa. Sveto Trojstvo: u Egiptu Oziris, Izida, Horus; uSumeru Nimrod, Semiramida, Tamuz.

U mitrejizmu Ahura Mazda i njegova zena te Mithra; uhinduizmu tri aspekta nedjeljivosti Boga: Brahma, Vishna teKrishna. Simbolika Kriza: kada su se kršćanski misionari uputili u16. stoljeću u zemlje srednje Afrike i nosili im križ, ondašnjidomoroci upišali su se zamalo od smijeha, vidjevši simbol koji susami koristili još od doba neolita (preko 5000 godina), koji im jepredstavljao (korespodentno teoriji francuskog ezoterika ReneGuenona), dvije ravnine: okomitu kao duhovnu te horizontalnu kaomaterijalnu, pojavnu. U ranim africkim stelarnim / vudu kultevima

, kako piše Kenneth Grant, simbolika kriza je općepoznata, jer suinicijanti danima provodili vrijeme vezujući se za križ podno kojegse (malo dalje) zapalila vatra. Inicijanti su na taj način doživljavalikatarzu i sjedinjenje duha sa uzročnim svijetom. Opet otkrivanjetople vode.

Dalje...hostija dolazi iz valentinijanske gnostike koja je zaživjelau doba Staroga Rima, u drugom stoljeću B.C. Zatim... IdejaSpasitelja dolazi iz Mitrejizma (koji je u Rim došao iz Perzije u 5.stoljeću B.C.). Novi Zavjet reduciran je zapis mudrosti Esena, čijagnostička simbolika transfigurativnog puta prema celestijalnosti(simbolično: unutarnji Put Isusa Krista prema Bogu), je itekakozaživjela otkrićem Nag Hammadi biblioteke gnostičkih evanñelja (možda najvećim otkrićem nakon hermetičkog manifesta HermesaTrismegistusa u Corpus Hermeticumu, manifesta kojega priznaje islužbena katolička crkva - jednako kao što je teškom mukomgotovo priznala Laurenceov prijevod starozavjetne Knjige Enocha,preveden iz etiopskog izvornika).

Dalje, filozofija svetoga Augustina (danas najštovanijegkršćanskog filozofa uz Tomu Akvinskoga), bila je prožetamanihejstvom, pošto su Augustinovi radovi u mladosti biliinspirirani religijom koja je spajala kršćanstvo sa poganskimvjerovanjima. Dalje, simbolika crkava... Toranj kao magijskifalusni simbol. Unutrašnjost crkve kao Nuit / Pleroma / Praznina -takodjer okultno / gnostičko / ezoterijska doktrina stara tisućamagodina. Crkva kao grañevina: muški falusni simbol koji dominiraunutrašnjosti (ženinom utrobom), čiji je ulaz (vrata u crkvu)simbolika ulaska u vaginu. Još jedan prikaz drevne magijskeritualne simbolike koju je kršćanstvo pokupilo. Oltar: poganskisimbol žrtvovanja, samo što je u kršćanstvu krv zamijenilo nestodrugo: simbolično pijenje Kristove Krvi te jedenja TijelaKristovoga (drevni kanibalski i crnomagijski obredi).

Dakle, ako je sotonizam igdje vidljiv, vidljiv je u kršćanstvu.Čemu ide u prilog činjenica da je Jehova u biti Antibog, semitskibog pustinje, rata i razaranja. Dakle, Jehova je bio pustinjski bogkoji je naredio Mojsiju masovna spaljivanja sela i uništavanja onihkoji se nisu htjeli pokloniti `Njemu`. Dakle, Mojsije je sproveomasakr u ime `Boga`. Ako bolje pogledamo, pustinjski bog ustarom egiptu bio je Seth. Dakle, Sejtan. Dakle, Sotona. Dakle,Jehova. Nema nikakve razlike izmedju Setha i Jehove. Hermetičariimaju drevnu legendu o ritualnom magičaru, poznatijem kaoMojsije, koji je u neznanju, da odvede semitska plemena u Kanaan(kasniju Fenikiju, prijestolnicu ritualnog ubijanja novoroñenčadi u`ime Boga`, gdje bi se ženska djeca spaljivala - što je kasnije crkvakoristila u inkviziciji kod spaljivanja vještica - a muška zazidavalau temelje kuća, za `plodnost` i `posvećenost`) invocirao drevnodemonsko božanstvo koje se prestavilo kao `Bog`. Kršćani suproganjali Katare (zadnje organiziranije nositelje gnoze, ako neračunamo Bogumile), od 8. do 12. stoljeća, kada se ovi sakrivaju ujedan neosvojiv samostan u brdima Francuske. Jedan svećenik jeispao svet samo time što je rekao: nemojte ih ubijati već ihprekrstite. Dakle, i više je nego evidentno gdje se sotonizam nalazii tko su i arhaični i moderni sotonisti.

O Templarima da ne govorim. Crkva ih je optužila za obožavanjeBaphometa, koji je (guess what?!) upravo onaj Seth, koji je upravoJehova. Ironično, zar ne?! Katare su proganjali zbog jedne`sitnice`. Zato sto su tvrdili da Jehova nije Bog (mnogo ih je bilonekako u toj povijesti :) ), nego antibog, a sam Bog da je neizrecivi jedino se moze pojmiti sa JA JESAM. Kabalisti su išli dalje itvrdili da je JHVH kod za 72 imena Boga, te naveli lijep ep opostanku materije: Kliffoth je u neznanju uzeo svjetlo Sephirota istvorio materiju. Interesantno koliko taj Kliffoth nalikuje na -Jehovu :)

Dalje, u Bibliji je najčešća riječ poslije riječi Bog, rijec KRV.Spominju se ženski menstrualni ciklusi, što je vrlo visok čin

ritualne seksualne magije...Dakle, opet, evidentno je gdje se nalazeSotona i njegovi sljedbenici ;) Dalje... Sama simbolika pobjede naddemonima iskušenja... Isus koji nakon što je u pustinji (habitatupustinjskog `Boga`) prevladao iskušenja Sotone (pustinjskoga`Boga` - Setha), postaje Krist. Interesantno je da to isto govore ibudistički spisi, o Sidharti koji nakon što pod drvetom pobijediiskušenja demona Mare, postaje Budha. I tako dalje i tako dalje.Zato, kada vas netko na temelju vašeg ezoterijskog znanja proglasiheretikom i `sotonistom`, samo mu ovo izdeklarirajte. Jer, etiketesu etikete, a činjenice i argumenti su činjenice i argumenti :) Josjedan prilog sotonizmu u kršćanstvu: kršćanska mistika, iz koje serazvio kršćanski egzorcizam i koja predstavlja vrlo inicijativnudoktrinu samog vrha Vatikana, u sebi je sadržavala upravo oneelemente demonologije, iz kojih su kasnije nastale teurgija i goetia.Ima dosta materijala da su se mnogi pape kroz povijest bavilicrnom magijom. Da ne govorimo o Ivanu pavlu Drugom koji je biotrgovac Zyklonom B za koncentracijske logore:http://www.vaticanassassinsarchive.com/THE_SALESMAN_AND_A_CHEMIST_WHO_BECAME_POPE.pdf

Sam Aliester Crowley, otac modernog sotonizma, koristio jekršćansku mistiku kao temelj svog rada. Interesantno je kakojabuka ne pada nikad daleko od stabla :)"

U tom trenu, trže se i jednim pokretom sa sebe zbaci slušalice.Mozartovsku eufoniju zamijenio je prodorni urlajući death metalvokal, praćen muško ženskim višeglasjem. Zbunjeno se osvrne okosebe. Tersmann je u ruci držao mali mp3 player u koji su bileukopčane njegove slušalice. Gledao je zbunjeno u Tersmanna iznao da li da pita: "što?", "kako?" ili zašto?". Kako je uopće uspioiskopčati i ukopčati slušalice bez da je Zahr to primijetio. Tad musine da je bio toliko udubljen u pisanje da teško da bi zamijetio imnoge druge stvari. Ipak, drastičnu promjenu u glazbenom žanrunije mogao ne zamijetiti. Prvi puta, od kada je upoznaoTersmanna, vidio je na čovjekom licu nešto što bi se kod

njegovoga soja moglo nazvati osmim svjetskim čudom, ili baremutopijom. Vidio je - smiješak; lagan osmijeh koji je više proizlazioiz očiju nego li usana. "Poslušaj ovo od početka do kraja", pružimu slušalice. Zahr zbunjeno prihvati, gledajući u čovjeka koji senasmijano zavalio u svoj naslonjač i zaklopio oči, ne skidajući sausana lagani smješak.

Zahr promotri mali mp3 player, pronañe "play" te istovremenopaleći malu tipku, utiša prijemnik. Razlegne se muzika kojuiskreno nije volio, iako je svojevremeno znao otići na pokojiteškometalni koncert. Samo, morao je priznati, od faze kada suMetallica, Anthrax, Alice Cooper i Slayer dominirali, a DaveMustain iz Megadetha još nije počeo viñati vanzemaljce nasvakom koraku, niti je Rob Halford iz Judas Priesta obznaniojavnosti svoju seksualnu orijentaciju, u tim kasno studentskomdanima nije očekivao da će vrijeme na scenu donijeti jošekstremnije oblike glazbenog izražavanja, pa makar oni u sebiuključivali i operu i klasiku. Uz kotrljajuće riffove, dupli basbubanj te bas koji je zvučao čas poput konjičkog galopa a časpoput ubrzane šivaće mašine, uspijevao je razaznati liriku izagrubog muškog vokala te mješovitog zbora koji ga je pratio uvišeglasju:

"vozio sam pored jezera i promatraopotok koji je tekao uz jezerobio je tamno plavna momente crni u glavi glas mi reče´to je kaoskaos nastram apsoluta;kaos koji brzo teće`kaos je lijepima unutar njega lijepih svjetovaalinajgori

je kaos u svjetlostijer to demonske su sferekoje bez kaosa ne mogui svjetlom se hranezato se kaos urušiti sam u sebe morada nastao bi iznova;da nastao bi iznova

i glas mi opet reče:

`sve sto je stvoreno biva u onom sto je stvoreno`

i čuvajte se Archona,čuvajte se Kliffotha,jer im ne trebaju oči;oči su im misli vaše."

* * *

"Te večeri sam umro...", otpoče Leon svoju priču okupljenimapored vatre. Šum oceana i pijesak pod nogama davali su cijelomtrenutku jednu novu dinamiku, koje do malo prije nije bio svjestan.Ili nije mogao biti svjestan. Simon, Zavor i profesor Zahr, kojeg jedanas imao konačno priliku bolje upoznati, nazirali su se krozodraz plamenih jezika prema noćnom nebu. Svjestan Arvilovapogleda, ustručavao se rukom izmasirati vilicu, koja ga je namomente bolno podsjećala na ponovni susret sa prijateljem imentorom. "...da bi se ponovno rodio", nastavi. "Ušao sam uDAAT i našao se pod direktnim napadom Choronzona. Kada samga odbio, na mene su se stropoštali Kliffothi poput kiše, otvarajućiu meni stare engrame i budeći nove Archone. Svijest mi je bila

povišena, ali um mi je bio otrovan". Vatra je jednolično pucketala,otkrivajući salamandere koji su u vrtoglavom plesu odlazili unoćno nebo.

"Samo Višem Jastvu i Sirianima / Sibius Anarima", zastao je natrenutak, bacajući novu žeravicu u vatru, "mogu zahvaliti što samovdje sa vama, TU i SADA, a ne tamo negdje u bespućima kaosaumom i duhom, a tjelesno u nekoj umobolnici ili dva metra podzemljom". Nekoliko salamandera padne na njega i rasprši se ponjemu. "Jebi ga", reče gledajući granicu vatre i noćnoga neba,posutog milijunima kristalno uočljivih zvijezda, dok je ogromnamjesečeva žuto narančasta lopta prepolavljala ocean, "morao samotići tamo i natrag da naučim dragocjenu lekciju, kako da budemOvdje i Sada. U sebi i na sebi. U oceanu sunca, mjeseca izvijezda". Zagleda se dublje u granicu vatre i neba i kao da jeuočio jasan svjetleći obris elementala, koji nestade u trenu da biustupio mjesto jednoj drugoj viziji, ogromnoj silueti Zerona,nositelja Bijelog Viječa Devetorice ili Viječa Staraca. Velika bijelaglava nasmijala mu se dok se osmijeh širio preko ogromnog lica.

"Ovdje i sada", ponovi Leon i baci još jednu cjepanicu u vatru.Velika bijela glava nestade. U tom trenu, počeo je nazirati jedandrugi obris, duge valovite svjetlosmeñe kose, kako ga stojeći sadruge strane vatre neprimjetno promatra. Ne mogavši skinutipogled sa obrisa, nastavio je gledati u njega hao hipnotiziran. Obriszaobiñe vatru, napravi nekoliko koraka i stane pored njega. Gledaoje u čudu, očiju punih suza, drhtava tijela, dok mu je nekaiznenadna toplina i jasnoća ispunjavala svaki atom tijela. Tek kadga je dotakla, kad mu je pomilovala kosu, shvatio je da je prikaza iviše nego stvarna.

Eksplozija emocija izbije iz njega, gledajući je mekim pogledomi hvatajući je za ruke. Na trenutak zastane, gledajući u čudu uizraslinu gdje je prije bio mekan ravan trbuh. "Majko mila", maloje nedostajalo da se ne onesvjesti, "pa ona nosi moje dijete".

Ustane i zagrli je. Zagrli je toliko snažno kao da će svake sekundeisčeznuti. No, znao je da neće. Znao je da je, od sada,nepredvidljivost zamijenjena vječnošću. Uhvati je rukama za lice istade gledati, jedva se kontrolirajući da ne brizne u plač. Kontrolapopusti kada začuje njen meki glas. "Tu sam", kaže ona, prelazećitoplom rukom preko njegova lica. "Sana!", viknu prepustivši seradosnim jecajima, ljubeći ju snažno, ponovno i ponovno, dok jebeskonačna vatra gorjela pod beskonačnim nebom, uz šumovebeskrajnog oceana.

K R A J