PREGLED PORESKIH I PRAVNIH PROPISA ZA UDRUŽENJA I ... · na žiroračun, udruženja i drugih lica koja djelatnost obavljaju u sladu sa posebnim propisima u kulturne, odgojno-obrazovne,

PREGLED PORESKIH I PRAVNIH PROPISA ZA UDRUŽENJA I FONDACIJE U BiH I PREPORUKE ZA IZMJENEAutori: Dr. Dragan Golubović, Evropski centar za neprofitno pravo, Budimpešta Almin Škrijelj, Udruženje “Pravnik”, Sarajevo Slaviša Prorok, dipl.iur., Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo

Izdavač:

Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo Kalesijska 14, Sarajevo, www.cpcd.ba; www.civilnodrustvo.ba; 033/ 611 789, 611 834, 644 810 Autori: Dr. Dragan Golubović, Evropski centar za neprofitno pravo, Budimpešta Almin Škrijelj, Udruženje “Pravnik”, Sarajevo Slaviša Prorok, dipl.iur., Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo

http://www.cpcd.ba

http://www.civilnodrustvo.ba

1 2

01 PORESKI STATUS UDRUŽENJA I FONDACIJA1. 1. FEDERACIJA B I H 1.1.1 PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA PRAVNIH LICA - PORESKIH OBVEZNIKA U OPŠTE KORISNE SVRHE

održivi razvoj, ravopravnost spolova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, i u druge namjene od javnog interesa2 priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od uku-pnog prihoda u poreznom razdoblju.

(3) Donacije udruženju i fondaciji koja djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana priznaje se kao rashod samo ako je primalac donacije udruženje ili fondacija koje je upisano u registar udruženje i fondacija, i djeluje najmanje godinu dana.

(4) Smatraće se da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana i kada je njihova djelatnost usmjerena na određeni krug lica koja pripadaju određenoj profesiji, nacionalnoj, jezičkoj, kulturnoj i vjerskoj grupi, spolu ili rodu, odnosno na lica koja žive na određenom području.

(5) Udruženje i fondacija koja djeluje u javnom interesu iz stava 2. ovog člana ne mogu imati za cilj ostvarivanje interesa jednog ili više lica koja su unaprijed pojedinačno određena.

Evropske regulative:

Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i djelovanje”.

Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i instituciona-lnom položaju civilnog društva.

Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku i veću transparetnost kriterijuma za javno finasiranje civilnog društva”.

Zakon o porezu na dobit Federacije BiH (Službene novine federacije BiH 97/07, 14/08, 39/09)

Član 11. Zakona:

“(2) Donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, znanstvene i sportske svrhe (osim za pro-fesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom raz-doblju)”.

Prijedlog izmjena:Član 11. Zakona:1

(2) Donacije za humanitarne, kulturne obrazovne, znanstvene, sportske svhe (osim za profe-sionalni sport), kao i donacije za promovisanje i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv korupcije, zaštitu čovjekove okoline, ruralni razvoj i razvoj turizma, evropske integracije i međunarodno razumijevanje,

3 4

Obrazloženje izmjena:

Prema odredbama člana 11. stav. 2. Zakona o porezu na dobit Federacije BiH, donacije za humanitarne, kulturne, obrazovne, naučne i sportske svrhe (osim za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom razdoblju.Dobra strana ove odredbe, sa stanovišta podsticanja kulture davanja, jeste što se kao osnov priznatog rashoda uzima ukupan prihod, umjesto dobiti, što povećava apsolutan iznos davanja koji se priznaje kao rashod. Druga dobra strana ove odredbe jeste što se izdaci priznaju za ulaganja u određene svrhe, nezavisno od toga da li te svrhe obavljaju udruženja ili državne ustanove (princip nediskriminacije). Konačno, iz odrebi člana 3. Zakona (obveznici koji ne podliježu plaćanju poreza na dobit) proizilazi da donacije mogu biti kako u novcu, tako i u „naturi“, to jest, stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost, što je također na tragu dobre uporedne prakse.

Međutim, zakonodavac se opredjelio da gore navedene svrhe (djelatnosti) numerus clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od javnog interesa. Ovakav restriktivan pristup teško se može braniti. Na primjer, član 11. stav 2. Zakona ne priznaje promociju i zaštitu ljudskih i manjinskih prava, zaštitu potrošača, zaštitu životne sredine, podršku razvoju demokratskih institucija, borbu protiv korupcije, evropske integracije, itd kao svrhe od javnog interesa, iako su ove svrhe - ne samo komparativno posmatrano, već i u BiH - prepoznate kao svrhe od javnog interesa.

Kao što se vidi iz uporednog prikaza, odredbe člana 11. Zakona o porezu na dobit vrlo su slične odredbama koje su na snazi u većini zemalja bivše SFRJ, koje su preuzete iz prethodnog političkog režima i koje ne korespondiraju sa novim društvenim potrebama i zahtjevima vremena. Situacija je nešto povoljnija u Hrvatskoj, gdje lista djelatnosti (svha) od javnog interesa nije utvrđena numerus clausus.

Prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim potrebama BiH. Posebno treba napomenuti da prijedlog izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva, niti bi povećao transakcione troškove primjene zakona. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje poreski rashod, pri čemu se ostavlja mogućnost da preski organi i neku drugu djelatnost koja nije izričito navedena u Zakonu, sa-glasno novim drušvenim potrebama, sa stanovišta primjene Zakona, priznaju kao djelatnost od javnog interesa, bez izmjene samog Zakona.

U raspravi o predloženim izmjenama člana 11. Zakona o porezu na dobit, sa stanovišta pravne sigurnosti, nužno je ponuditi jasan od-govor na pitanje da li su donacije priznate kao rashod samo ako se daju udruženjima, javnim ustanovama i drugim licima iz člana 3. Zakona, ili je opravdano ostaviti mogućnost da i pravna lica-poreski obveznici mogu neposredno obavljati neke od djelatnosti u javne svrhe? Na primjer, Zakon o porezu na dobit preduzeća Republike Srbije predviđa da se troškovi koje je pravno lice-poreski obveznik imalo u neposrednom obavljanju (organizovanju) kulturne i sportske djelatnosti priznaju kao porezni rashod. Na drugoj strani, izdaci za humanitarne namjene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namjene. Zavisno od odgovora na ova pitanja, nužna je dalja dorada izmjena člana 11. Zakona o porezu na dobit.

Konačno, u prijedlogu izmjena navode se osnovi uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se donacije udruženjima i fondacijama priznale kao porezni rashod. U propisavanju ovih uvjeta vodili smo se načelima racionalnosti i ekonomičnosti, kao i postojećim stepenom razvoja kulture davanja u Bosni i Hercegovini.

5 6

1.1.2. PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA FIZIČKIH LICA - PORESKIH OBVEZNIKA

Zakon o porezu na dohodak Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH” 10/08, 9/10, 14/11,

Član 15. stav 6, alineja 4)

“donacije u visini do 0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini datih u robi, predmetima ili novcu doznačenom na žiroračun, u kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjer-ske svrhe, udruženjima i drugim licima koja djelatnost obavljaju u skladu sa posebnim propisima. Izuzetno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cjelosti, pod uvjetom da je data na osnovu odluka nadležnih ministarstava o provedbi i finansiranju posebnih programa i akcija u cilju općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primaoca donacije (pokloni)”.

Prijedlog izmjena:

Član 15 stav 6, alineja 4):“donacije u visini do 0,5% prihoda ostvarenog u prethod-noj godini datih u robi, predmetima ili novcu doznačenom na žiroračun, udruženja i drugih lica koja djelatnost obavljaju u sladu sa posebnim propisima u kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, -sportske i vjerske svrhe, kao i za promovisanje i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisan-je demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv korupcije, zaštitu čovjekove okoline, ruralni razvoj i razvoj turizma, evropske integracije i međunarodno razumijevanje, održivi razvoj, ravopravnost spo-lova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, i u druge namjene u javne svrhe. Izuzetno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cjelosti, pod uvjetom da je data na osnovu odluka nadležnih ministarstava o proved-bi i finansiranju posebnih programa i akcija u cilju općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primaoca donacije (pokloni).


Kao i u slučaju Zakona o porezu na dobit, zakonodavac se opredjelio da svrhe (djelatnosti) za čija davanja fizičko lice-poreski obveznik uživa poreske olakšice numerus clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od javnog inte-resa. Ovakav restriktivan pristup teško se može braniti, iz razloga koji su navedeni u obrazloženju na prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, 2.1.1.). U tom smislu, prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa do-brom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim potrebama BiH i izmjenama koje predlažemo u Zakonu o porezu na dobit. Prijedlog predloženih izm-jena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon prizna-je poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje poreski rashod. Konačno, za razliku od prijedloga izmjena Zakona o porezu na dobit, prijedlog izmjena Zakona o porezu na dohodak ne predviđa da

7 8

udruženja i fondacije moraju da djeluju najmanje godinu dana da bi davanja ovim organizacijama bilo priznat kao poreski rashod. Ovo stoga što je mogućnost zloupotrebe donacija daleko manja u slučaju davanja fizičkih lica u odnosu na davanja pravnih lica, i što se ovim pruža mogućnost da i udruženja i fondacije koje tek počinju da djeluju dobiju finasijsku podršku od građana, čime se podstiče građanski aktivizam, ali i veća konkurencija na tržištu socijalnog kapitala. Konačno, iz nomo-tehničkih razloga, u pri-jedlogu izmjena člana 15. stav 3, alineja 4) nisu precizirani uvjeti pod kojima se smatra da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu, kao što je to urađeno u prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit, član 11 (4)(5)) - ali se ove odredbe mogu analogno primjenjivati, ili adresirati u posebnom stavu člana 15. Zakona.

Zakon o porezu na imovinu kantona Sarajevo (Službene novine Kantona Sarajevo”, broj: 07/09)

Član 4. Zakona:

Porez na imovinu ne plaćaju:a) država Bosna i Hercegovina i njeni organi;b) entitet i njihovi organi;c) Brčko Distrikt BiH;d) kantoni i njihovi organi;e) jedinice lokalne samouprave;f) strane države pod uslovom reciprociteta;g) invalidi.....h) vjerske institucije za imovinu koje koriste.

1.1.3. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA IMOVINU UDRUŽENJA I FONDACIJA

9 10

Prijedlog izmjena

Član 4:

e) udruženja i fondacije koja djeluju u javne svrhe, suglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji BiH, za imovinu koje koriste.

Evropske regulative

Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženja treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i delovanje”.

Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i institucionalnom položaju civilnog društva.

Izveštaj o napretku BiH od 12. 10. 2011, SEC (2011) 1206, strana 17: “razvoj civilnog društva u BiH zahtjeva dalju podršku i veću transparetnost kriterijuma za javno finansiranje civilnog društva”.


Zakonom o porezu na imovinu Kantona Sarajevo utvrđuju se obveznici poreza na imovinu, kao i pokretna i nepokretna imov-ina koje je predmet oporezivanja. U odredbama člana 4. Zakona navode se pravna i fizička lica koja su oslobođena plaćanja poreza na imovinu; na ovoj listi se nalaze vjerske institucije, ali ne i udruženja i fondacije, uključujući i ona koje djeluju u javne (općekorisne) svrhe. Odredbe člana 4. Zakona dovode do situacije u kojoj svi gube. Na jednoj strani, budžetski priliv od poreza na imovinu koji plaćaju udruženja i fondacije je neznatan, imajući u vidu da ove organizacije po pravilu raspolažu skromnom, ili nikakvom imovinom. Na drugoj strani, ovo rješenje može dugoročno negativno uticati na finansijsku održivost udruženja i fondacija. Stoga, predložene izmjene u članu 4. Zakona neće imati nikakve negativne implikacije sa stanovišta projekcije budžetskog priliva, ali dugoročno mogu doprinjeti finansijskoj održivosti udruženja i fondacija. Osim toga predložene izmjene su u saglasnosti sa načelom pravednosti, jer otklanjaju diskiminatorski tretman udruženja i fondacija koja djeluju u javne svrhe, u odnosu na vjerske institucije. Prijedlog izmjena Zakona o porezu na imovinu se odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uvjete propisane prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dobit Federacije BiH (član 11, stav 2-5).

11 12

Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava kantona Sarajevo(Službene novine Kantona Sarajevo”, br: 23/05- prečišćen tekst 25/06)

Član 17. Zakona:

“Porez na promet nepokretnosti ne plaća se....: 13. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe, vjerske zadužbine i zaklade 14. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice za svoje potrebe.”

Prijedlog izmjena

Član 17. Zakona

“Porez na promet nepokretnosti ne plaća se....:

13. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe, vjerske zadužbine i zaklade, kao i za udruženje i fon-dacije koje djeluju u javne svrhe saglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji BiH.

14. na prenos vlasništva na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice, udruženja i fondacije koja djeluju u javne svrhe suglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Federaciji BiH, za svoje potrebe.

Evropske regulative

Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i delovanje”.

Evropska Komisija je usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i institucionalnom položaju civilnog društva.



Član 2. Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava kantona Sarajevo utvrđuje da se pod prometom nepokretnosti podrazumjeva: “prodaja, zamjena i drugi prenos vlasništva na nepokretnostima...”. Iz ovoga slijedi da se pod prometom

1.1.4. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA PRENOS VLASNIŠTVA NA NEPOKRETNOSTI I PRAVA NA UDRUŽENJA I FONDACIJE

13 14

nepokretnosti i prava (industrijskog) vlasništva podrazumjeva i prenos bez nadoknade (poklon) kako inter vivos, tako i mortis causa. U članu 17. Zakona predviđaju se izuzeci od obaveze plaćanja poreza na promet nepokretnosti. Ovi izuzeci uključuju prenos vlasništva na nepokretnostima koje se daju za vakufe, vjerske zadužbine i zaklade, kao i prenos vlasništva na nepokretnostima koje kupuju vjerske zajednice za svoje potrebe. Na drugoj strani, prenos vlasništva nad nepokretnostima koje se daju udruženjima, uključujući i one koje djeluju u javne svrhe, kao i kupovina nepokret-nosti od strane ovih udruženja, nisu oslobođene poreza na promet nepokretnosti.

Predložene izmjene ne bi imale nikakve negativne po-sljedice na projekciju budžetskog priliva, s obzirom da veoma mali broj udruženja posjeduje nepokretnosti, ili su titulari prava industrijske svojine. Na drugoj strani, izmjene bi podsticajno djelovale na finansijsku održivost

udruženja koje deluju u javne svrhe. Naime, treba imati u vidu da i ova – srazmjerno mala poreska obaveza – može da predstavlja ozbiljan finansijski teret za udruženje koje može ovu obavezu platiti samo iz sredstava institucionalnih rezervi, odnosno sredstava ostvarenih po osnovu pasivnih prihoda, ili obavljanjem privredne djelatnosti, ali ne i po os-novu ostvarenih donacija ili poklona iz zemlje ili inostrans-tva (zbog striktnih ugovornih odredbi i uslova o načinu korištenja donacije). Međutim, najveći broj udruženja nema institucionalne rezerve, niti ostvaruje pasivne prihode, ili prihode od obavljanja privredne djelatnosti. Pored toga, prijedlogom bi se udruženja koje djeluju u javne svrhe dovele u ravnopravan položaj sa vjerskim organizacijama. Sa stanovišta javne politike, nema nikakvog ubjedljivog ra-zloga da vjerske organizacije uživaju privilegovani poreski tretman u odnosu na druga udruženja koje djeluju u javne svrhe – vjerska djelatnost je samo jedna od djelatnosti u javne svrhe.

Prijedlog izmjena Zakona o porezu na nepokretnosti se odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uv-

1.2. REPUBLIKA SRPSKA 1.2.1 PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA PRAVNIH LICA - PORESKIH OBVEZNIKA U OPŠTE KORISNE SVRHE

Zakon o porezu na dobit Republike Srpske (Službeni glasnik 91/06)

Član 4. Zakona:

“(1) Porez na dobit ne plaća Centralna banka Bosne i Hercegovine.

(2) Javne institucije i humanitarne organizacije ne plaćaju porez na dobit ostvarenu po osnovu sljedećih prihoda: a) prihoda iz budžeta ili javnih fondova;b) sponzorstva u novcu ili naturi;

v) kamata, dividendi i ostalih investicionih prihoda koji obuhvataju i prihod od nekretnina;g) članarina;d) prihoda od prodaje ili prenosa dobara osim dobara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti....“

15 16

Član 8. Zakona

„(1) Prilikom obračuna poreske osnovice, od prihoda se odbijaju oni rashodi koji se direktno odnose na ostvareni prihod.(2) Rashodi koji se priznaju i odbijaju od prihoda su i:

..... đ) donacije javnim institucijama, humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama u iznosu do 3% od ukupnog pri-hoda u toj poreskog godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine umanjujući buduće donacije;......”

Prijedlog izmjena

Član 4. Zakona

(2) Javne institucije, udruženja i fondacije koje su osnovane radi obavljanja humanitarne, kulturne, naučne i sportske djelatnosti (osim za profesionalni sport), kao i djelatnosti čiji je cilj promovisanje i zaštita ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borbu protiv korupcije, zaštitu čovjekove okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevanja, održivi razvoj, ravopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja i radi obavljanja drugih djelatnosti od javnog interesa ne plaćaju porez na dobit ostvarenu po osnovu slijedećih prihoda:...

Član 8. Zakona

đ) Donacije javnim institucijama, udruženjima i fondacijama koje su osnovane radi obavljanja humanitarne, kulturne, naučne i sportske djelatnosti (osim za profesionalni sport), kao i djelatnosti čiji je cilj promovisanje i zaštita ljud-

skih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borba protiv korupcije, zaštita čovjekove okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevanje, održivi razvoj, ravopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja i radi obavljanja drugih djelatnosti od javnog interesa u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u toj poreskoj godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine umanjujući buduće donacije.

(e) Donacije udruženju i fondaciji koja djeluju u javnom interesu priznaju se kao rashod samo ako je primalac donacije udruženje ili fondacija koja je upisana u registar udruženje i fondacija, i djeluje najmanje godinu dana.

(f) Smatraće se da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu iz stava 2. ovog člana i kada je njihova djelatnost usmjerena na određeni krug lica koja pripadaju određenoj profesiji, nacionalnoj, jezičkoj, kulturnoj i vjerskoj grupi, polu ili rodu, odnosno na lica koja žive na određenom području.

(g) Udruženje i fondacija koja djeluje u javnom interesu ne mogu imati za cilj ostvarivanje interesa jednog ili više lica koja su unaprijed pojedinačno određena.

Evropske regulative

Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženje treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i djelovanje”.

Evropska Komisija usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i insti-

17 18

tucionalnom položaju civilnog društva.



Prema odredbama člana 4. stav 2. Zakona o porezu na dobit Republike Srpske javne institucije i humanitarne organizacije ne plaćaju porez na dobit ostvarenu po osnovu prihoda iz budžeta ili javnih fondova, sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, kamati, dividendi, nekretnina, članarina i prihoda od prodaje ili prenosa dobara, osim dobara koja se koriste ili su koristila za obavljanje djelatnosti. Na drugoj strani, prema odredbama člana 8. stav 2. tačka đ) Zakona, donacije pravnih lica - poreskih obveznika javnim institucijama, humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama oslobođene su od oporezivanja u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u toj poreskoj godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine, umanjujući buduće donacije. U odredbama član 4. i člana 8. Zakona inkorporiran je niz dobrih rješenja iz uporedne prakse. Prije svega, saglasno odredama člana 4. Zakona, prihodi javnih institucija, humantarnih, kulturnih i obrazovnih organizacija koji su ostvareni iz budžeta, donacija (u novcu i naturi), kao i njihovi pasivni (investicioni) prihodi oslobođeni su od poreza na dobit. Na drugoj strani, odredbe člana 8. Zakona podsticajno djeluju na kulturu (korporativnog) davanja, jer se kao osnov priznatog rashoda uzima ukupan prihod, umjesto dobiti, što povećava apsolutan iznos davanja koji se priznaje kao rashod. Konačno, dobra strana pozitivnih zakonskih odredbi jeste i mogućnost prijenosa donacija u narednu poresku godinu.Međutim, navedene odredbe imaju i određene suštinske nedostatke. Prije svega, zakonodavac se opredijelio da gore nave-dene poreske olakšice za pravna lica - poreske obveznike, osim za donacije javnim institucijama, prizna samo za donacije za

“humanitarne, kulturne i obrazovne organizacije”. Iz zakon-skih odredbi nije sasvim jasno što se podrazumijeva pod humanitarnim, kulturnim i obrazovnim organizacijama, imajući u vidu da u Republici Srpskoj humanitarne, kul-turne i obrazovne organizacije nisu definisane kao posebni statusno-pravni oblici. Jezičko tumačenje člana 8. Zakona, odnosno činjenica da se ovi termini koriste odvojeno od javnih institucija, ukazuje da zakonodavac pod ovim ter-minom podrazumjeva privatne, neprofitne oblike orga-nizovanja, odnosno udruženja i fondacije koje obavljaju humanitarnu, kulturnu i obrazovnu djelatnost.1 Saglasno tome, samo donacije udruženjima i fondacijama koja obav-ljaju humanitarnu, kulturnu i obrazovnu djelatnost imaju status djelatnosti od javnog interesa, odnosno priznaju se kao rashod. Kao što uporedna analiza pokazuje, ovakav restriktivan pristup u definisanju djelatnosti od javnog inte-resa za koje su predviđene poreske olakšice teško se može braniti. Na primjer, član 8. Zakona ne priznaje kao rashod donacije u cilju promocije i zaštite ljudskih i manjinskih prava, zaštite potrošača, zaštite životne sredine, podrške razvoju demokratskih institucija, borbi protiv korupcije, evropske integracije, itd kao djelatnosti (svrhe) od javnog

1 Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 52/2001).

interesa, iako su ove djelatnosti ne samo komparativno pos-matrano, već i u Republici Srpskoj, prepoznate kao djelatnosti od javnog interesa. Na drugoj strani, postoji izvjesna nekonzistentnost između odredbi člana 4. i 8. Zakona, sa potencijalno ozbiljnim im-plikacijama na finansijsku održivost udruženja i fondacija. Naime, saglasno odredbama člana 4. Zakona, prihodi javnih institucija i humanitarnih organizacija iz budžeta ili javnih fon-dova, sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi, kamati, divi-dendi i ostalih navedenih prihoda ne podliježu obavezi poreza na dobit. Na drugoj strani, saglasno odredbama člana 8. Za-kona, donacije pravnih lica - poreskih obveznika priznaju se kao rashod u slučaju davanja javnim institucijama, humanitar-nim, kulturnim i obrazovnim organizacijama. Analiza člana 4. i 8. Zakona ukazuje da kulturne i obrazovne organizacije nisu oslobođene plaćanja poreza na dobit na prihod od donacija (i druge prihode navedene u članu 4. Zakona) – uprkos činjenici da pravna lica-donatori uživaju poreske olakšice za davanja kulturnim i obrazovnim organizacijama. Kao što uporedni prikaz prikazuje, odredbe člana 4. i 8. Zakona o porezu na dobit vrlo su slične odredbama koje su na snazi u većini zemalja bivše SFRJ, koje su preuzete iz prethodnog političkog režima i koje ne korespondiraju sa novim društvenim potrebama i zahtjevima vremena. Situacija je nešto povoljnija u

19 20

Hrvatskoj, gdje lista djelatnosti (svrha) od javnog interesa nije utvrđena numerus clausus.Prijedlog predloženih izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim potrebama Republike Srpske – i otklanja nekozinstentost između člana 4. i člana 8., kada je riječ o podsticanju kulture davanja i finansijskoj održivosti udruženja. Po uzoru na dobra uporedna riješenja, prijedlog izmjena ostavlja listu djelatnosti od javnih interesa otvorenom (i druge djelatnosti od javnog interesa), umjesto zatvorenom (numerus clausus), kao što je sada slučaj. Ovakav fleksibilni pristup uvažava činjenicu da se društvene vrijednosti i prioriteti u modernom društvu dinamično mjenjaju – i otvara mogućnost da poreski organi i neke druge djelatnosti, koji nisu izričito navedene u prijedlogu izmjena, u konkretnom slučaju takođe prepoznaju kao djelatnosti od javnog interesa, bez potrebe promjene Zakona; time se smanjuju i transakcioni troškovi njegove primjene. Posebno treba napomenuti da prijedlog predloženih izmjena nema nikakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje poreski rashod.U raspravi o predloženim izmjenama člana 4. i 8. Zakona o porezu na dobit, sa stanovišta pravne sigurnosti, nužno je ponuditi jasan odgovor na pitanje da li su donacije priznate kao rashod samo ako se daju javnim ustanovama, udruženjima i fondacijama, ili je opravdano ostaviti mogućnost da i pravna lica-poreski obveznici mogu neposredno obavljati neke od djelatnosti u javne svrhe? Na primjer, Zakon o porezu na dobit preduzeća Republike Srbije predviđa da se troškovi koje je pravno lice - poreski obveznik imalo u neposrednom obavljanju (organizovanju) kulturne i sportske djelatnosti priznaju kao porezni rashod. Na drugoj strani, izdaci za humanitarne namjene priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namjene. Zavisno od odgovora na ova pitanja, nužna je dalja dorada izmjena člana 8. Zakona o porezu na dobit. Konačno, u prijedlogu izmjena navode se osnovi uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se donacije udruženjima i fondacijama priznale kao porezni rashod. U propisivanju ovih uslova vodili smo se načelima racionalnosti i ekonomičnosti, kao i postojećim stepenom razvoja kulture davanja u Bosni i Hercegovini.

Zakon o porezu na dohodak RS (Službeni glasnik 91/06, 120/08)

Član 15(2) alineja lj):

“sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda u humanitarne, kulturne, obrazovne ili sportske svrhe”.

Prijedlog izmjena

član 15(2), alineja lj) mijenja se i glasi:

“sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda u humanitarne, kulturne, obrazovne ili sportske svrhe, kao i u svrhe čiji je cilj promovisanje i zaštita ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrijednosti i institucija, borba protiv korupcije, zaštita čovjekove okoline, promovisanje evropskih integracija i međunarodnog razumijevan-je, održivi razvoj, ravopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući i zaštitu lica sa invaliditetom, brigu o djeci i pomoć starima, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, ili druge javne svrhe.

1.2.2. PORESKE OLAKŠICE ZA DAVANJA FIZIČKIH LICA - PORESKIH OBVEZNIKA

21 22

Obrazloženje

Kao i u slučaju Zakona o porezu na dobit, zakonodavac se opredjelio da svrhe (djelatnosti) za čija davanja fizičko lice-poreski obveznik uživa poreske olakšice numerus clausus kvalifikuje kao svhe (djelatnosti) od javnog interesa. Ovakav restriktivan pristup teško se može braniti, iz razloga koji su navedeni u obrazloženju na prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, 2.2.1.). U tom smislu, prijedlog izmjena usaglašen je ne samo sa dobrom uporednom praksom, već korespondira sa novim društvenim potrebama BiH i izmjenaa koje predlažemo u Zakonu o porezu na dobit. Prijedlog predloženih izmjena nema ni-kakvih negativnih implikacija sa stanovišta projekcije budžetskog priliva. Naime, prijedlog izmjena ne zadire u procentualne iznose do kojih Zakon priznaje poreski rashod za donacije u javne svrhe, već samo proširuje krug svrha (djelatnosti) od javnog interesa za koje se priznaje poreski rashod. Konačno, za razliku od prijeldoga izmjena Zakona o porezu na dobit, prijedlog izmjena Zakona o porezu na dohodak ne predviđa da udruženja i fondacije moraju da djeluju najmanje godinu dana da bi da-vanja ovim organizacijama bilo priznat kao poreski rashod. Ovo stoga što je mogućnost zloupotrebe donacija daleko manja u slučaju davanja fizičkih lica u odnosu na pravna lica, i što se ovim pruža mogućnost da i udruženja i fondacije koje tek počinju da djeluju dobiju neposrednu finansijsku podršku od građana, čime se podstiče građanski aktivizam, ali i veća konkuren-cija na tržištu socijalnog kapitala. Konačno, iz nomo-tehničkih razloga, u prijedlogu izmjena člana 15. stav 2, alineja lj) nisu precizirani uvjeti pod kojima se smatra da udruženje i fondacija djeluju u javnom interesu, kao što je to urađeno u prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dobit (supra, 2.1.1. prijedlog izmjena, član 8.) - ali se ove odredbe mogu analogno primjenjivati, ili adresirati u posebnom stavu člana 15. Zakona.

Zakon o porezu na nepokretnosti Republike Srpske (Službeni glasnik 110/08, 118/09)

Član 9.

„(1) Od plaćanja poreza na nepokretnosti oslobođene su sljedeće nepokretnosti...:d) nepokretnosti koje se koriste u obrazovne, kulturne, naučne, društvene, zdravstvene, humanitarne i sportske svrhe...“

Prijedlog izmjena:

Član 9.

e) nepokretnosti javnih institucija, udruženja i fondacije koja djeluju u javne svrhe, saglasno propisima koji uređuju oporezivanje dobiti u Republici Srpskoj.

Evropske regulative

Preporuka Komiteta/Savjeta ministara Savjeta Evrope o pravnom statusu organizacija civilnog društva u Evropi (CM/Rec/2007/14): Osnovni principi: “8. Pravni i poreski režim za udruženja treba da podsticajano utiče na njihovo osnivanje i delovanje”.

1.2.3. PORESKA OSLOBOĐENJA ZA NEPOKRETNOSTI UDRUŽENJA I FONDACIJA

23 24

Evropska Komisija usvojila praksu da godišnji izveštaj o napretku zemlje kandidata ka EU sadrži i ocjenu stanja o pravnom i institucionalnom položaju civilnog društva.



Zakonom o porezu na nepokretnosti Republike Srpske utvrđuje se oporezivanje nepokretnosti u Republici Srpskoj, oslobađanje od oporezivanja i umanjenje poreske osnovice, način plaćanja poreza i nadležnost Poreske uprave Republike Srpske u oblasti poreza na nepokretnosti. U odredbama člana 9. Zakona navode se su nepokretnosti koje su oslobođena plaćanja poreza na imovinu. Na ovoj listi nalaze se i nepokretnosti koje se koriste u obrazovne, kulturne, naučne, društvene, zdravstvene, humani-tarne i sportske svrhe, ali ne i nepokretnosti koje se koriste u svhe zaštite ljudskih i manjinskih prava, zaštitu čovjekove okoline, zaštitu potrošača, borbu protiv korupcije, itd. Predložene izmjene konzistentne su sa prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dobit, kada je riječ o definiciji djelatnosti od javnog interesa, i neće imati nikakve negativne implikacije sa stanovišta projekcije budžetskog priliva, imajući u vidu da je, prema informacijama sa kojima raspolažemo, broj nepokretnosti u vlasništvu udruženja i fondacija u Republici Srpskoj zanemarljiv. Na drugoj strani, ove izmjene dugoročno mogu doprinjeti finansijskoj održivosti udruženja, a posebno fondacija, odnosno mogu podsticajno djelovati na razvoj kulture zadužbinarstva u Republici Srpskoj.

Prijedlog izmjena Zakona o porezu na nepokretnosti se odnosi samo na udruženja i fondacije koji ispunjavaju uslove propisane prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dobit Repubike Srpske (član 8).

Režim PDV-a nepovoljno utiče na finansijsku održivost udruženja i fondacija, stoga što se u ovom sistemu organizacije tretiraju kao krajni korisnici, čak i kada to nisu; to se naročito odnosi na humanitarne organizacije i organizacije koje pružaju usluge socijalne zaštite besplatno, ili po cijeni nižoj od tržišne. Na primjer, ukoliko udruženje ili fondacija organizuje narodnu kuhinju za siromašne, orgnaizacija plaća PDV na sve robe i usluge koje su joj neophodne za ovu djelatnost, iako krajnji korisnik zapravo nije udruženje ili fondacija, već korisnici narodne kuhinje. Ovaj paradoks rezultat je činjenice da režim PDV-a težište stavlja na vrste roba i usluga koje se nalaze u sistemu poreza, a ne na lica koja učestvuju u prometu roba i usluga. U vrijeme kada je us-vojena Šesta direktiva o PDV-u Evorpske unije ovaj problem naprosto nije prepoznat – ali se kasnije javio, posebno u zemljama u kojima udruženja i fondacije igraju značajnu ulogu u sistemu socijalne zaštite i pružanja humanitarne pomoći. Prije nekoliko godina, na nivou Evropske unije pokrenuta je inicijativa od strane udruženja da se ovaj problem riješi odgovarajućim izmje-nama Šeste direktive (European Charities’ Committee on Value-Added Tax – ECCVAT, www.eccvat.org) . Nakon proučavanja zahtjeva, Evropska komisija je zauzela stanovište da ovakve izmjene u režimu PDV-a nisu moguće; ovaj je stav ponovila i Komisija u novom sazivu. Kao alternativno rješenje, pojedine zemlje (Irska, Danska) pristupile su stvaranju takozvanog kom-penzacionog fonda. Radi se o budžetskim sredstvima iz kojih se udruženjima i fondacijama koja djeluju za opšte dobro na kraju fiskalne godine vraća plaćeni PDV – i na taj način se neutrališu negativni efekti koje režim PDV-a ima na ova udruženja (dakako, radi se o organizacijama koje nisu registrovane u sistemu PDV-a). Zanimljivo je da je Slovenija bila prva zemlja koja je osnovala ovakav fond – i to prije pokretanja ove inicijative. Međutim, fond u praksi nije zaživio, zbog slabog interesovanja organizacija.

Da li će u budućnosti eventualno postojati potreba da i BiH usvoji ovakvo ili slično rješenje u velikoj mjeri će zavisiti od uloge koju udruženja i fondacije budu imali u sistemu socijalne zaštite i pružanja humanitarne pomoći.

1.3. KOMPENZACIONI FOND?

http://www.eccvat.org

25 26

02 RADNO-PRAVNI STATUS

Udruženja i fondacije se mogu osnovati u skladu sa četiri zakona o udruženjima i fondacijama. Niti jedan od ova četiri zakona ne reguliše pitanja ve-zana za radne odnose. U Bosni i Hercegovini radni odnosi su regulisani sa četiri zakona o radu koji se primjenjuju na sva pitanja vezana za radne odnose. Entitetski zakoni o radu kao i Zakon o radu Brčko

distrikta BiH primjenjuju teritorijalni princip prim-jene svojih odredbi. Zakon o radu u institucijama BiH reguliše pitanje primjene taksativno nabrajajući koje su to institucije i organizacije obavezne na primjenjuju odredbe tog zakona. Tako se u članu 1. stavu (2) tačka c. spominju, između osta-log, i udruženja i fondacije Bosne i Hercegovine. Budući da ni zakoni o udruženjima i fondacijama

ni zakoni o radu ne regulišu pitanje radnih odnosa u udruženjima na poseban način, shodno tome sva prava i obaveze koje nastaju iz radnog odnosa u svim drugim pravnim licima u Bosni i Hercegovini, jednako se primjenjuju i na rad udruženja i fondacija. U skladu sa zakonima o radu moguće je zaključiti pet osnovnih vrsta ugovora i to:

- ugovor o radu na neodređeno vrijeme- ugovor o radu na određeno vrijeme- ugovor o obavljanju povremenih i privre-

menih poslova,- ugovor o osposobljavanju za rad (rad prip-

ravnika)- ugovor o volonterskom radu

Pored zakona o radu na radne odnose se primjenjuju i brojni drugi propisi koji nastaju kao rezultat radnog odnosa a posebno propisi o zapošljavanju, propisi o plaćanju doprinosa za obavezna osiguranja, i propisi o porezu na dohodak.

27 28

2. 1. PITANJE REGUSLISANJA RADNOG ODNOSA

Zakon o radu u institucijama BIH. (SGBiH 26/04, 07/05, 48/05, 60/10)

Član 1. stav 2

c) „zaposlenika koji su zaposleni u javnim preduzećima BiH, udruženjima i fondacijama BiH, međuentitetskim kor-poracijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih nadležnosti u Bosni i Hercegovini, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.“

Prijedlog izmjena

Riječi „udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine,” brisati

Obrazloženje

Prijedlogom se sporni član briše, čime bi se radno-pravni odnos zaposlenika regulisao Zakonom o radu (FBiH, RS ili BD) koji se primjenjuje prema sjedištu udruženja odnosno prema mjestu prebivališta zaposlenika.

U ovisnosti od nivoa registracije udruženja radni odnos reguliše se odgovarajućim zakonom o radu. Poseban problem predstavlja primjena Zakona o radu u institucijama BiH na regulisanje radnih odnosa u udruženjima. Prije svega post-avlja se pitanje opravdanosti primjene ovog Zakona na rad udruženja. Iako Zakon u članu 1. stavu (2) tačka c. navodi i udruženje i fondacije Bosne i Hercegovine postoji nekoliko dilema oko primjene ovog Zakona. Prva dilema se ogleda u samom nazivu ovog zakona koji upućuje da se radi o zakoni o radu „u institucijama BiH“. Sam naziv ne upućuje da se Zakon primjenjuje na bilo koja druga pravna lica sem institucija BIH. Ipak, u članu 1. Zakon proširuje primjenu i na druga pravna lica uključujući tu i Udruženja i fondacije, ali i javna preduzeća Bosne i Hercegovine, međuentitetske korporacije kao i druge pravne subjekte koje osniva Bosna i Hercegovina. Druga dilema se ogleda i u samoj formu-laciji člana 1. koji govori o „udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine“. Postavlja se pitanje da li se ova odredba primjenjuje na udruženja koje osniva Bosna i Hercegovina (kao što su to javna preduzeća ili drugi pravni subjekti koje osniva BiH), ili se primjenjuje na udruženja koje su osnovane na nivou Bosne i Hercegovine. Iako Zakon eksplicitno ne zabranjuje osnivanje udruženja i fondacija od strane institucija ili upravnih organizacija kao pravnih lica, vjerovatnije je da ova formulacija prati naziv Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. Navedene dvije dileme ne bi bilo posebno izražene da odredbe Zakona o radu u institucijama BiH nisu u cijelom tekstu prilagođene posebnim radnopravnim pitanjima koja proizlaze iz prijema zaposlenika u institucije BiH. To se posebno odnosi na odredbe koje se odnose na javno oglašavanje prilikom prijema u radni odnos, sa obavezom objave u barem jednom visokotiražnom dnevnom listu, što bi otvaralo dodatne probleme za udruženja i fondacije. Što se tiče primjene ostalih propisa koji su bitni za ostvarivanja prava iz radnog odnosa a posebno ona iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, Zakon upućuje na primjenu entitetskih zakona prema mjestu prebivališta zaposlenika. To de facto znači da udruženja i fondacije, u ovisnosti od mjesta prebivališta svojih zaposlenika, moraju da primjenjuju

29 30

Tem eosam, natur si im rerias porum dun-tota is invero excepre eum non eos molo earci ium qui ipsandit dellia conse cum qui nonseribea dest quasperitat volum quas

od jednog do tri seta propisa koji se primjenjuju na doprinose i poreze. Pored toga, uzimajući u obzir presudu Ustavnog suda BiH u predmetu U 12/09, svaka razlika u pravima koja proizlaze iz ovih različitih sistema bi se mogla proglasiti diskriminaci-jom u skladu sa članom II/4 Ustava BIH.

2.2. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA U SKLADU SA ZAKONIMA O RADU

Zakon o radu FBiH i Distrikta Brčko - Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova

FBiH i Brčko distrikt nemaju mogućnosti zaključenja ove vrste ugovora.

Zakon o radu RS – Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova (Službeni glasnik 55/07)

Član 34.

Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uslovom:- da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu;- da ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom;- da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

Prijedlog izmjena

Na kraju stava 1. dodati novu alineju koja glasi:

“3. Izuzetno ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova se može zaključiti na period od 90 dana u toku kalen-darske godine za zaposlenike u udruženjima i fondacijama.”

Obrazloženje

Većina udruženja i fondacija nema stalne izvore sredstava i stoga su više usmjerene za zaključivanje ugovora koji nisu na neodređeno vrijeme. Iz pomenutog razloga zaključivanje ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova se nameće kao dobro rješenje. Uvođenjem ovog rješenja, između ostalog, potakla bi se zaposlenost u ovom sektoru, povećala sigurn-ost samih zaposlenika, olakšao proces planiranja ljudskih resursa unutar udruženja, te u cjelini potakao ekonomski rast.

Zakoni o radu – Otpremnina

Zakon o radu RS, član 141 (Službeni glasnik 55/07)

Zakon o radu FBIH, član 100 (Službene novine Federacije BiH“, broj: 43/99, 32/00, 29/03)

Zakon o radu BD, član 85 (Broj: 01-013-70/06)

“Radniku koji je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem radni odnosprestaje otkazom ugovora o radu od strane poslodavca, nakon najmanje dvije godineneprekidnog rada kod poslodavca, poslodavac je dužan da isplati otpremninu…”

31 32


Prijedlog izmjena

U navedenim članovima dodati novi stav na kraju člana koji glasi: odredbe navedenih članova se ne primjenjuju ukoliko je radno mjesto, u udruženju građana i fondaciji, formirano i vezano za uslove finansiranja odobrenog projekta i ukoliko nema druge odgovarajuće pozicije unutar udruženja građana ili fondacije.

Obrazloženje

Imajući u vidu činjenicu da se udruženja i fondacije finansiraju na projektnoj osnovi, te je angažman većine uposlenika određen rokom implementacije projektnih aktivnosti, odnosno rokom okončanja projekta. Nakon realizacije aktivnosti na projektu za udruženje ili fondaciju kao poslodavca nastaje obaveza u vidu otpremnine koje udruženje ili fondacija nije u mogućnosti ispoštovati, jer nema predviđena sredstva za to, niti su davanja ove vrste odobrena od strane donatora (bilo organa vlasti u BiH ili međunarodnih donatorkih agencija zbog striktnih ugovornih odredbi i uslova o načinu korištenja pro-jektnih sredstava ili donacije)Ukoliko udruženje ili fondacija ipak isplati otpremninu, kao jedini način stoji povlačenje sredstava iz budžeta projekta, čime se dovodi u situaciju neopravdanog utroška projektnih sredstava, što dalje ima za posljedicu negativnu ocjenu donatora.

Zakoni o radu omogućavaju zaključivanje pet vrsta ugovora. Uzimajući u obzir da su rješenja koja su ponuđena u ovim za-konima rezultat težnje zakonodavca da reguliše pitanja iz radnih odnosa u profitnom sektoru, ovi zakoni stvaraju probleme za udruženja i fondacije. Gotovo da nema udruženja ili fondacije u BiH koja imaju stalne izvore finansiranja niti novčane rezerve, jer se odobrena sredstva vežu za, isključivo, realizaciju projektnih aktivnosti, te su su ovi subjekti više usmjereni na zaključivanje ugovora na određeno vrijeme. Tim više udruženja i fondacije moraju posebno voditi računa da u slučaju

produžavanja ugovora o radu na određeno vrijeme taj ugovor prešutno ne postaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prekidom ugovora o radu, najčešće zbog ukidanja određenog radnog mjesta u organizaciji a što je uslovljeno okončanjem odobrenog projekta, ukoliko se ugovor ne prekida sporazumnim raskidom, udruženje i fondacija kao poslodavac imaju obavezu isplate otpremnine za koju nemaju predviđena niti odobrena sredstva. U slučaju zahtjeva za otpremninom za organizaciju postoje dvije mogućnosti: organizacija je primorana povući sredstva iz nekog od tekućih projekata i, ukoliko nema tekućih projekata prikupiti sredstva na bazi dobrovoljnosti od ostatka uposlenika. Ukoliko se organizacija odluči za prvu opciju suočava se sa nenamjenskim trošenjem sredstava. Stoga prijedlog izmjena predviđa da se u slučaju višegodišnjih projekata, nakon otvaranja radnog mjesta potrebnog za realizaciju konkretnog projekta i zaključenja ugov-ora o radu, iz kojeg uposlenik crpi sva prava shodno zakonima o radu, veže za rok trajanja odnosno finansiranja određenog projekta nakon čijeg završetka, u slučaju nepostojanja istog ili sličnog radnog mjesta, udruženje i fondacija kao poslo-davac nema obavezu isplate otpremnine, ukoliko se radni odnos završava prekidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

2.3. ANGAŽOVANJE VOLONTERA ZA RAD

Zakon o volontiranju FBiH

Donijeti Zakon o volontiranju u FBiH na što upućuju odredbe Zakona o radu FBiH.Donijeti Zakon o volontiranju BD

33 34


Prijedlog izmjena

Zakon treba imati za cilj podsticaj, a ne prepreku razvoju volontiranja.

Obrazloženje

Veliki broj volontera angažovan je na mnogim projektima širom Federacije BiH u destinama udruženja i fondacija. Neophodno je volontiranje, kao dobrovoljni rad, definirati kao privatno-pravni odnos i u tom smislu izraditi pravni propis kojim se pre-vashodno uređuje dugoročno volontiranje koji ustanovljava razuman režim zaštite, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, uz minimalne transakcione troškove primjene zakona za organizatora volontiranja.

Zakon o volontiranju RS (Službeni glasnik 73/08)

Član 19.(1) Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.

Prijedlog izmjenaDodati novi stav 1a) „Obaveza potpisivanja ugovora o volontiranju postoji samo za obavljanje dugoročnog volontiranja dok za obavljanje volonti-ranja koje nije dugoročnog karaktera organizator volontiranja je dužan da volontera upozna sa principima volontiranja.“

Obrazloženje

Zbog čestih angažovanja volontera u kratkim ili jednodnevnim akcijama, potpisivanje pojedinačnih ugovora predstavlja povećanje transakcijskih troškova organizatora volontiranja.

Pravni status volontera regulisan je u Republici Srpskoj, posebnim zakonom o volontiranju; sličan zakon u pripremi je i u Federaciji BiH. Zakon o volontiranju RS više tretira volontiranje kao radno-pravni odnos, nego kao privatnu i dobro-voljnu aktivnost građana; ovo se ogleda kako kroz zakonske odredbe kojima se uređuje obaveza zaključivanja ugovora o volontiranju u pismenoj formi (u slučaju dugoročnog volontiranja) i propisuje njegova obavezna sadržina, tako i u pogledu zakonskih obaveza organizatora volonterskih aktivnosti, uključujući i obavezu podnošenja izvještaja o volo-ntiranju nadležnom ministarstvu. Režim propisanih obaveza za organizatora volontiranja značajno povećava troškove angažovanja volontera, odnosno, suprotno intenciji zakona, destimuliše organizatora volontiranja da angažira volontere. Konačno, zakonom se volontiranje definiše kao dobrovoljna djelatnost od „interesa za Republiku Srpsku“, ali ne i od interesa za Bosnu i Hercegovinu, što implicira da nije moguće angažovati volontere radi dobrovoljnog obavljanja djelat-nosti koja je od interesa ne samo za RS, već i za Federaciju BiH, odnosno BiH. Nacrt Zakona o volontiranju Federacije BiH u velikoj mjeri se oslanja na Zakon o volontiranju RS i druge zakone u regionu kojima se volontiranje tretira kao radno-pravni, a ne kao privatno- pravni odnos.

Neophodno je definirati da cilj volontiranja nije isključivo sticanje radnog iskustva koje je neophodno za polaganje pripravničkog ispita (poistovjećivanje sa statusom pripravnika) već da je cilj volontiranja obavljanje aktivnosti koje su od interesa za zajednicu (reguliran isključivo kao privatno-pravni odnos), te definirati razliku između dugoročnog i kratkoročnog volontiranja. Također je neophodno uspostaviti mehanizme praćenja implementacije zakona o volontiranju u RS.

35 36


2.4. PRIMJENA ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA NA ANGAŽMAN OSOBA

Zakon o doprinosima FBiH – Ugovor o djelu i autorskom djelu (Sl.novine FBiH 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 17/06) Zakon o doprinosima RS – Ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova (Broj: 02/4.3-606/09)

FBiH – Ugovor o djelu i autorskom djelu, član 5. alineja 7- koja ostvaruju primanja od druge vrste samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada u skladu sa propisima o porezu na dohodak.

RS – Ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova. član 4. alineja 27 -lica koja u skladu sa propisima iz oblasti radnih odnosa obavljaju privremene ili povremene poslove.

Prijedlog izmjena

Ukinuti sve naknade i doprinose koji se plaćaju na ugovor o djelu i autorskom djelu jer osoba u čije ime se plaćaju ove na-knade i doprinosi, ne ostvaruje prava na osnovu ovih davanja. Zadržati samo porez na dohodak koji je jedini svrsishodan.Osobe koje su u radnom odnosu imaju uplaćene pune doprinose po osnovu rada (na određeno ili neodređeno vrijeme) i ne ostvaruju nikakva dodatna prava na osnovu uplate ovih doprinosa. U slučaju ugovora o obavljanju povremenih i privremenih poslova ukinuti, i na isti način obračunavati samo porez na dohodak.

Drugi prijedlog izmjene: U slučaju nezaposlenih osoba koje potpisuju ovakve vrste ugovora, omogućiti da ostvaruju ona prava za period za koje im se doprinosi uplaćuju po osnovu ovih ugovora.

Iz navedenih razloga prijedlog izmjena ide u dva smjera: da svi doprinosi po osnovu kojih lice ne može ostvariti nikakva prava po njihovom plaćanju budu ukinuti, ili pak da se omogući ostvarenje onih prava za period plaćanja doprinosa.

Obrazloženje

Problem sa ovakvim ugovorima jeste činjenica da se na ovakve vrste ugovora plaća nekoliko vrsta poreza i doprinosa (porez na dohodak, doprinosi za PIO, doprinosi za zdravstveno osiguranje, vodna naknada, zaštita od nesreća) od ko-jih zaposlenik nema apsolutno nikakve koristi (iako se plaća doprinos za PIO to se neće računati nezaposlenoj osobi koja radi po ovakvom ugovoru u njegov staž. Slična stvar je sa doprinosima za zdravstveno osiguranje, jer po osnovu uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje lice ne može ostvariti zdravstvenu zaštitu). Prijedlog je da, ukoliko osoba sa ovakvim vrstama ugovora nema nikakve koristi, se ukinu svi doprinosi osim poreza na dohodak, ili da, po sadašnjim rješenjima, lice može uživati prava po osnovu uplaćenih doprinosa.

Problem stalnih, povremenih, privremenih i drugih vrsta uposlenika je jedan od najčešćih problema u nevladinom sek-toru. Zbog toga veći broj udruženja i fondacija, sa osobama koje angažuju, zaključuju ugovor o djelu ili ugovor o autor-skom djelu u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima. U pravilu ugovor o djelu se zaključuje za izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog rada uz ugovorenu naknadu dok se ugovor o autorskom djelu zaključuje za iz-radu nekog autorskog djela. Međutim, zbog brojnih ograničenja iz zakona o radu, organizacje vrlo često pribjegavaju zaključivanju ovih ugovora.

37 38


Problem sa ugovorima o djelu i autorskom djelu u FBiH jeste činjenica da se na ovakve vrste ugovora plaća nekoliko vrsta naknada i doprinosa (porez na dohodak, doprinosi za PIO, doprinosi za zdravstveno osiguranje, vodna naknada, zaštita od nesreća) što u FBiH iznosi cca 18% za ugovor o djelu za rezidenta, te cca 12% za nerezidenta, dok za ugovor o autorskom djelu iznosi cca 16,5%. Na ime uplaćenih doprinosa korisnik nema apsolutno nikakve koristi (iako se plaća doprinos za PIO to se neće računati nezaposlenoj osobi koji radi po ovakvom ugovoru u njegov staž iako je taj doprinos uredno plaćen bez obzira koja je njegova visina. Slična stvar je sa doprinosima za zdravstveno osiguranje jer po osnovu uplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje lice ne može ostvariti zdravstvenu zaštitu)

Ista situacija postoji u RS kada je riječ o ugovoru obavljanja povremenih i privremenih poslova gdje, u skladu sa članom 8. Zakona o doprinosima, stope doprinosa iznose: za penzijsko i invalidsko osiguranje 18%; za zdravstveno osiguranje 12,5%; za osiguranje od nezaposlenosti 1,0%; za dječiju zaštitu 1,5%. Lice ne može ostvariti nikakva prava po osnovu uplaćenih doprinosa, te se s pravom postavlja pitanje njihove svrhe.

Iz navedenih razloga prijedlog izmjena ide u dva smjera: 1. Da svi doprinosi po osnovu kojih lice ne može ostvariti nikakva prava po njihovom plaćanju budu ukinuti, 2. Da se omogući ostvarenje onih prava za koja se plaćaju doprinosi, a za period plaćanja doprinosa.

Zakonom o zdravstvu BD-a regulisani su obaveznici zdravstvenog osiguranja, dok se ostali doprinosi regulišu zakonima FBiH i RS-a, zavisno od poslodavca, što podrazumijeva da se drugi doprinosi podvode pod dva navedena zakona o doprinosima u RS i FBiH.

2.5. PITANJE PRIMANJA PRIPRAVNIKA U UDRUŽENJIMA I FONDACIJAMA

Kriteriji za zapošljavanje pripravnika

Dokumentacija koju podnosi poslodavac

- dokaz – uvjerenja o izmirenim obavezama za zaposlene po osnovu poreza i doprinosa na plaće i iz plaća, ne starije od tri mjeseca od dana apliciranja.

Prijedlog izmjena

Izuzetno, za prijem pripravnika za rad u udruženjima i fondacijama nije potrebno dostavite dokaz o uplaćenim doprinosima za uposlenike ukoliko organizacija nema stalno uposlenog osoblja.

Obrazloženje

Mnoga udruženja i fondacije nemaju stalno uposlene osobe sa uplaćenim doprinosima na plaću i iz plaće, što predstavlja veliki problem prilikom apliciranja za dobijanje novčanih sredstava za upošljavanje pripravnika. Imajući u vidu činjenicu da organizacije imaju potrebu za dodatnim osobljem u koje, kao neophodne resurse, dosta ulažu u vidu edukacija i samostalnog obavljanja različitih poslova, pripravnici se kvalitetnije mogu osposobiti za rad u organizaciji bez stalno uposlenih nego u po-

39 40

jedinim firmama gdje ima 10-ak uposlenih. Potrebno je otvoriti mogućnost apliciranja na javne pozive za prijem pripravnika bez obzira na to da li imaju stalno uposlenih ili ne.

Umjesto da se svim udruženjima i fondacijama omogući da mogu učestvovati na konkursima za upošljavanje pripravnika – mladih osoba bez iskustva, većina zavoda (npr. Zavod za zapošljavanje Kantona Sarajevo) postavlja prepreku organizacijama koje nemaju stalno uposlene, time što se u konkursima zahtijeva da za traženje sredstava za upošljavanje pripravnika treba dostaviti veliki broj dokumenata. Među tim dokumentima je i dokaz o uplaćenim doprinosima za uposlenike, što ne mogu ispuniti organizacije koje nemaju stalne uposlenike, pa tako i ne mogu aplicirati na takve javne pozive. Kada su u pitanju udruženja i fondacije, država može, u cilju provjere kredibiliteta, tražiti određena dokumenta koji daju uvid u realizirane pro-jekte i aktivnosti, iznos obezbijeđenih sredstava kroz grantove u određenom periodu, pregled donatora, glavne korisnike i sl. Na ovaj način bi se izbjegla sadašnja diskriminacija od strane službi za zapošljavanje (kantonalne, entitetske, Brčko Distrikt) prema udruženjima i fondacijama, i omogućio uvid u njihov kredibilitet.

2.6. PITANJA ISPLAĆIVANJA PUTNIH TROŠKOVA, HOTELSKOG SMJEŠTAJA I SL. UČESNICIMA KONFERENCIJA, SEMINARA I SL.

Zakon o finansijskom poslovanju FBiH, RS i BD i dodatni pravilnici

Prijedlog izmjena

U sva tri zakona i kroz dodatne pravilnike omogućiti, za udruženja i fondacije koja u svojim statutarnim ciljevima imaju misiju pružanja edukacija, treninga, organizaciju seminara, bankovne isplate putnih troškova, bez dodatnih poreznih opterećenja. Isplata putnog troška se vrši u visini cijene povratne karte najjeftinijeg javnog saobraćaja, na osnovu prezentiranih putnih karata učesnika. Plaćanje smještaja učesnika se vrši putem R1 fakture.

ObrazloženjeGotovo sva udruženja i fondacije u BiH su suočena sa teškoćama povećanih troškova prilikom isplate putnih i troškova smještaja učesnicima edukacija, seminara i drugih događaja neophodnih za ispunjenje projektnih ciljeva. Gotovinska isplata ovih troškova nije dozvoljena. Kako bi se ispoštovali pozitivni pravni propisi to se u praksi radi putem ugovora o djelu za svakog učesnika, što podrazumjeva plaćanje doprinosa i poreza na ove ugovore čime se povećavaju troškovi organizovanja navedenih događaja. S druge strane, sa stanovišta učesnika edukacije ili seminara, isplatom putnih troškova na ovaj način (putem ugovora o djelu), učesnik koji je platio putovanje i samim tim ima trošak putovanja, naknadu (refundaciju) za ovaj trošak prima u vidu hon-orara kroz ugovor o djelu i na taj način se taj primljeni iznos tretira kao prihod. Tako „stečen“ prihod svaka osoba mora da registuje kroz svoju poreznu prijavu na kraju godine. Suština je da isplata naknade putnog troška ne predstavlja prihod nego naknadu, i ima isključivo karakter pokrivanja ostvarenih troškova tog fizičkog lica.

41 42

Prilikom organizacije besplatnih edukacija, foruma, seminara i dr. projektnih aktivnosti, udruženje imaju potrebu za isplatu putnih troškova i hotelskog smještaja svojim učesnicima što zakonodavac nije imao u vidu. Većina organizacija ove troškove planira za svoje članove, krajnje korisnike ili za predstavnike drugih organizacija radi prisustvovanja raznim događajima (edukacije, seminari, aktivnosti na uspostavljanju koalicija, mreža i sl.). Gotovinska isplata troškova smještaja kao i putnih troškova zakonski nije dozvoljena. Kako bi se ispoštovali pozitivni pravni propisi, prilikom plaćanja ovih troškova, to se u praksi radi putem ugovora o djelu za svakog učesnika. Dodatni problem je isplata putnih troškova putem transakcijskog računa, što podrazumijeva određen vremenski razmak između nastajanja troška i njegove refundacije. Ovo dovodi učesnike u nezavidnu poziciju jer se pretpostavlja za svakog učesnika da unaprijed zna, ali i ima, iznos kojim će pokriti putne i troškove smještaja, kao i do situacija da su učesnici sve više primorani da odustaju od planiranog učešća na edukacijama, seminarima i sl. Za same učesnike problem predstavlja što njihov realni trošak, porezna uprava karakteriše kao pri-hod odnosno honorar. Poseban problem predstavljaju maloljetni učesnici: Oni kao maloljetna lica ne mogu otvoriti tekući žiroračun na koji bi se isplatili ovi troškovi; pored toga, s licima koja su mlađi maloljetnici sklapa se ugovor o djelu, iako takve osobe po zakonu ne smiju raditi. Predajom poreske prijave za takvu osobu stječe se dojam da je ta osoba obavljala posao po ugovoru o djelu. Priznati trošak bi bio u visini prezentiranih putnih karata ili maksimalno do visine cijene povratne karte najjeftinijeg ja-vnog saobraćaja. Isplata ovih troškova bi se vršila bankovnim transferima. Tako priznati računi bili bi valjan dokaz za računovodstvenu registraciju. Dodatni doklaz za isplatu putnog troška je originalno ovjerena lista učesnika na kojoj je na-vedeno mjesto (grad) iz kojeg učesnik dolazi. Isplata putnih troškova za lica koja nemaju punu poslovnu sposobnost bi se vršila bankovnim transferom na računa roditelja, odnosno staratelja ovakvog lica.Jednaka situacija je prilikom plaćanja smještaja učesnika u kojoj bi udruženja isplatu ovog troška činila putem ispostav-ljene fakture (hotela, hostela i sl.). Sadašnji pravni okvir, koji je izjednačio udruženja i fondacije sa profitnim sektorom, ova i slična zakonska rješenja, otežavaju rad udruženja i fondacija, a time i razvoj civilnog društva u BiH.

Centar za promociju civilnog društvaSekretarijat Mreže „Sporazum Plus”Kalesijska 1471 000 SarajevoTel/fax 033/ 644 810; 611 798; 611 834E mail: [email protected] www.cpcd.ba; www.civilnodrustvo.ba

Documents

PREGLED PORESKIH I PRAVNIH PROPISA ZA UDRUŽENJA I ... · na žiroračun, udruženja i drugih lica koja djelatnost obavljaju u sladu sa posebnim propisima u kulturne, odgojno-obrazovne,