Pregled [godina 49, broj 3; septembar-decembar 2008.]

8/2/2019 Pregled [godina 49, broj 3; septembar-decembar 2008.]

http://slidepdf.com/reader/full/pregled-godina-49-broj-3-septembar-decembar-2008 1/307



ISSN 0032-7271

PREGLEDčasopis za društvena pitanja

Broj3

Godina2008.

GodišteXLXI

Sarajevo, septembar-decembar 2008.



PREGLEDČasopis za društvena pitanja

Izdavač:Univerzitet u SarajevuSarajevo, Obala Kulina bana 7/IIBosna i Hercegovina

Redakcija časopisa:Meho BašićUzeir BavčićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacNusret Smajlović

Međunarodna redakcija:

Zvonko Kovač, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Milan Podunavac, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)

Vesna Požgaj Hadži, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)Stanka Setnikar Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)

Veselin Vukotić, Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta DonjaGorica (Crna Gora)Glavni i odgovorni urednik:Mustafa ImamovićZamjenik glavnog i odgovornog urednika:Marina Katnić-BakaršićIzvršni urednik u redakciji:Senadin LavićSekretar redakcije:Fuada MuslićLektura:Zinaida LakićPrijevod sažetaka:Selma ĐulimanDTP:Meldijana ArnautTiraž:300 primjeraka50 primjeraka u elektronskoj formiŠtampa:“Štamparija FOJNICA” d.o.o. FojnicaOdgovorno lice štamparije:Šehzija Buljina

Izlazi četveromjesečnoOvaj broj časopisa štampan je uz finansijsku pomoć Ministarstva obrazovanja inauke Kantona Sarajevo.ISSN 0032-7271

4 PREGLED



ISSN 0032-7271

PREGLEDPeriodical for Social Issues

Number3

Year2008

VolumeXLXI

Sarajevo, September-December 2008

5PREGLED



PREGLEDPeriodical for Social Studies

Publisher:University of SarajevoSarajevo, 7/II, Obala Kulina banaBosnia and Herzegovina

Editorial Board:Meho BašićUzeir BavčićEnes DurakovićMustafa ImamovićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet RepovacNusret Smajlović

International Editorial Board:

Zvonko Kovač, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)

Vesna Požgaj Hadži, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)Stanka Setnikar Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)

Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Financesand Business (Montenegro)Editor-in-Chief:Mustafa ImamovićDeputy Editor-in-Chief:Marina Katnić-BakaršićExecutive Editor:Senadin LavićEditorial Board Secretary:Fuada MuslićLanguage Editor:Zinaida LakićTranslation:Selma ĐulimanDTP:Meldijana ArnautPress run:300 copies50 electronic copiesPrint:“Štamparija FOJNICA” d.o.o. FojnicaOfficer in charge in Printing-house:Šehzija Buljina

Issued quarterly Sarajevo Canton Ministry of Education and Science financially supported printingof this issue.ISSN 0032-7271

6 PREGLED



SADRŽAJ

Č l a n c i

Zlatan Delić:Globalizacija i njen ekonomski poraz ............................................ 15

Amela Čampara:Energetska politika Evropskeunije i perspektive Bosne i Hercegovine ....................................... 57

Senad Bajrić:

Arbitraža u anglosaksonskom i kontinentalnom pravu,s posebnim osvrtom na pravne sistemeu Engleskoj i Njemačkoj ................................................................. 85

P o g l e d i i m i š lj e nj a

Mujo Slatina:Konfluentno obrazovanje - geometrijadijaloške zajednice i interkulturalnog dijaloga ........................... 111

Enis Omerović:Globalizacija i terorizam ................................................................ 135

Vesna Ivanović:Izbjeglice – novi svjetski pokret ................................................... 155

Alija Kožljak :Razvoj strategije sigurnosti ........................................................... 177

Ishak Mešić i Amra Kožarić:Utjecaj cijene na evropsku ekonomiju ......................................... 199

R e g i o n a l i z a c i j a

Duško Milidragović:Regionalizacija : evropsko iskustvoi perspektive Bosne i Hercegovine ............................................... 223

7PREGLED



Denis Zaimović:

Koncept “Euroregija” kao model savremene regionalizacije 237Sabina Žunić:Beacon shema – strategija reformelokalne (samo)uprave u Velikoj Britaniji ..................................... 245

P r i k a z i i o s v r t i

Adila Pašalić-Kreso:Sophia Perennis interkulturalnih susreta ..................................... 259

Mirza Emirhafizović:Globalizacija i migracije ................................................................. 267

Jahja Drançolli:Pitanje bošnjačke etnogeneze ........................................................ 273

Agim Zogaj:Odjek demonstracija iz 1968. godineu svjetsko-zapadnoj štampi ............................................................ 279

I z l o ž b a

Marina Finci:Izložba radova studenata Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu .................................. 289

I n m e m o r i a mFra Mijo Džolan:Fra Petar Anđelović (1937-2009) .................................................. 297

Fahira Fejzić-Čengić:Homage za fra Petra Anđelovića,

negdašnjeg provincijala Bosne Srebrene ......................................... 305

8 PREGLED



CONTENTS

A r t i c l e sZlatan Delić:Globalization and Its Economic Defeat ....................................... 15

Amela Čampara:Energy Policy of the European Union and ElectricPower Perspective in Bosnia and Herzegovina ............................ 57

Senad Bajrić:

Anglo Saxon and Continental Law Approaches to Arbitration with an Overview of International Conventionsand Research of Legal Systems in England and Germany ......... 85

A t t i t u d e s a n d O p i n i o n s

Mujo Slatina:Confluent Education – Geometry of Dialogue-OrientedCommunity and Intercultural Dialogue ....................................... 111

Enis Omerović:Globalization and Terrorism.......................................................... 135

Vesna Ivanović:Refugees – A New Global Movement ......................................... 155

Alija Kožljak : Trends in the Development of Security Strategies .................... 177

Ishak Mešić i Amra Kožarić:Impact of Food Prices on the Global Economy ....................... 199

R e g i o n a l i z a t i o n

Duško Milidragović:Regionalization: European Experience andPerspectives of Bosnia and Herzegovina .................................... 223

9PREGLED



Denis Zaimović:

The Concept of “Euroregions”as a Model of Modern Regionalization ....................................... 237

Sabina Žunić: The Beacon Scheme – Local (Self) GovernanceReform Strategy in Great Britain ................................................. 245

Comments and Reviews

Adila Pašalić-Kreso:Sophia Perennis of Intertextual Meetings ................................... 259

Mirza Emirhafizović:Globalization and Migrations ....................................................... 267

Jahja Drançolli: The Issue of Bosniak Ethnogenesis ............................................ 273

Agim Zogaj:The 1968 Demonstrations’ EchoIn The Western Print Media ......................................................... 279

Exibition

Marina Finci:Sarajevo Academy of Fine Arts Students’ Exhibition .............. 289

In memoriam

Friar Mijo Džolan:Friar Petar Anđelović (1937-2009) ............................................... 297

Fahira Fejzić-Čengić:Homage to Friar Petar Anđelović, the Former

Provincial of Bosna Srebrena ......................................................... 305

10 PREGLED





Seid Tursić

Bez naslova

Without a Title

Bakropis i akvatinta(etching and aquataint)



Č l a n c i

A r t i c l e s





UDK 005.44 + 33

Zlatan Delić

GLOBALIZACIJA I NJEN EKONOMSKI PORAZEPISTEMOLOŠKA ANALIZA I SOCIOLOŠKA KRITIKA

NEW MANAGEMENTA KAO NOVE IDEOLOGIJE

GLOBALIZATION AND ITS ECONOMIC DEFEATAN EPISTEMOLOGICAL AND SOCIOLOGICAL

CRITICISM OF NEW MANAGEMENT AS NEW IDEOLOGY

Sažetak

Riječ je o sociološkoj i epistemološkoj analizi globalizacije, onastavku bespoštedne kritike dominantnog ekonomskog diskursao globalizaciji. Taj diskurs očituje se kroz različite, institucionalnonametnute diskurzivne strategije. New management i marketing,kao najpopularniji oblici globalnog znanja, produciraju, reprodu-ciraju i distribuiraju površne diskurse, pogrešne paradigme iiskrivljene slike svijeta koje se rijetko podvrgavaju kritici. Na početku

modernosti znanje je označeno kao moć. Na kraju, u globalnomdruštvu znanja, sama moć – moć nametanja znanja putem ideologije New managementa – određuje šta može biti tretirano, testirano i priznato kao društveno korisno i poželjno znanje. Newmanagement ,koji se nalazi u osnovi obrazovanja ekonomske slike globalizacije,može se posmatrati ne samo kao nova paradigma znanja nego ikao globalna ideologija za čovječanstvo. U radu pokušavamo pokazati zašto je ekonomska, ekonomimetička globalizacija imalatako kratak dah – zašto je konačno doživjela svoj definitivni iepohalni poraz. Jedan od razloga je u tome što ona, u svom povlaštenom, lažno samolegitimirajućem vokabularu, potpunonekritički pretpostavlja da površna, pozitivirajuća i repetitivnaupotreba pojma globalizacije može poslužiti kao nova svjetska

15PREGLED



mudrost – apsolutno znanje. Zanemarujući, potiskujući i isključujući

alternative i antiteze, ona je neodgovorno pretpostavljala da jenekritička upotreba teorije i prakse globalizacije samorazumljiva,koherentna, neproblematična, legitimna i opravdana za sva mjesta, za sva vremena i za sve društvene upotrebe. Nekritičkom shvaćanju globalizacije potrebno je suprotstaviti alternativna, kritička viđenja,koja vode računa o autoreferencijalnim i institucionalnim kontra-dikcijama globalne ekonomske politike i globalne ekonomizacije znanja.

Ključne riječi : teorija globalizacije, globalizacijska teorija,ideologija, New management , nova ekonomija znanja, diskurzivne

strategije, kriza legitimiteta znanja, globalna solidarnost

Summary

This work deals with sociological and epistemological analysisof globalization, the continuation of unsparing criticism of thedominant discourse on globalization. This discourse is manifested through different, institutionally-imposed discursive strategies. New management and marketing, as the most popular forms of global knowledge, produce, reproduce and distribute superficial

discourses, incorrect paradigms and distorted views of the world which are rarely submitted to criticism. At the beginning of modernity,knowledge was referred to as power. At the end, in global societyof knowledge, power itself – the power to impose knowledge bymeans of the ideology of new management – determines what canbe treated, tested and acknowledged as socially useful and desired knowledge. New management, which is situated in the very coreof forming the view on economic image of globalization, can beobserved not only as a new paradigm of knowledge but also as a global ideology of mankind. In this work, we seek to show whyeconomic, economic-mimetic globalization had such a short lifespan

– only to finally experience its definite and epochal defeat. One of the reasons is that it uncritically assumes, in its privileged, falsely self-legitimizing vocabulary that the superficial, positivist and

16 PREGLED



re-iterative use of the term globalization could serve as new global

wisdom – the absolute knowledge. It neglected, suppressed and excluded alternatives and antitheses and irresponsibly presupposed that the uncritical usageof the globalization theory and practice was understandable,coherent, unquestionable, legitimate and approved at any place,time and social usage. That uncritical understanding of globalization should be confronted with alternative, critical notions which takeinto consideration auto-referential and institutional contradictions pertaining to global economic politics and global economizing of knowledge.

Key words: globalization theory, ideology, New management,new economy of knowledge, discursive strategies, legitimacy crisisof knowledge, global solidarity

Upitni okvir

Može izgledati čudno da je “globalizacija” tokom posljednjadva desetljeća, čak i u znanstvenim diskursima, mogla funkcioniratikao najširi pojam, koncept, paradigma. Globalizacija je u domi-nantnim tokovima mišljenja tek od devedesetih godina 20. stoljeća

započela svoj spektakularni diskurzivni put. Najprije u okviruširoko zamišljene društvene teorije, koja je trebala prokrčiti put ka jednoj novoj, planetarno otvorenoj budućnosti, dakle slobodnijoj, pravednijoj, boljoj, mnogostruko otvorenoj budućnosti. Na početku je doista funkcionirala samo kao jedna teorija. Dosta razuđenateorija, ali ipak samo teorija. Ta teorija je na Zapadu, naročito međuklasičnim društvenim teorijama, koje su mnogima bile pretjeranofilozofične i nerazumljive, uživala veliki ugled. Kada se i u kolo-kvijalnom govoru počela doživljavati kao dobar objašnjavajući pojam, naročito u ekonomskoj i političkoj teoriji, doista je izgledaloda je funkcionirala kao zamjena za svaku moguću teoriju.

Često je izgledalo gotovo samorazumljivo da globalizacija,kada o njoj svi jednostavno govore kao o novoj stvarnosti, zapravoi nije bila samo teorija, nego je bilo moguće vjerovati da je ona i

17PREGLED



stvarnost – sama stvarnost . Ono što se prije hiperinflatornog

govora o globalizaciji možda nedovoljno refleksivno nazivalosamom stvarnošću devedesetih godina se u nizu diskurzivnih praksi počelo gotovo imitativno, a najčešće potpuno nekritički, popularnooznačavati kao globalna stvarnost . Velika transformacija, kao preo- bražaj same stvarnosti u globalnu stvarnost, o kojoj se govorilo dase događa na svakom koraku, za svaku odgovornu teoriju morala je izgledati potpuno nestvarno. Ostalo je, međutim, nejasno kako jemogla opstati, kako se mogla vršiti ta opasna diskurzivna inverzija,i šta se željelo postići nehajnim govorom o globalizaciji. Namećese pitanje o čemu smo toliko dugo slušali, i o čemu smo manje-više nesigurno govorili posljednjih desetljeća, na prijelazu iz 20.

u 21. stoljeće.Moguće je pretpostaviti da će, bez obzira na to da li stvarnoznamo šta se dogodilo sa samom stvarnošću, značenje govora oglobalizaciji i u budućnosti – ali na drugačiji način – izazivatirazličite teorijske i institucionalne sporove i nesporazume. Globali-zacija je, na ireverzibilan način, promijenila smisao i značenja znanja o stvarnosti u kojoj živimo i koju još uvijek samo provizorno,sasvim nesigurno, opisujemo. Nakon dvadesetak godina globali-zacijske vrtoglavice, moguće je da protiv nje još dugo neće bitiokrepljujućeg lijeka.

Ljudima opsjednutim globalizacijom, naročito onima čija su

očekivanja na početku 21. stoljeća iznevjerena, nenadoknadivonedostaje – i vjerovatno će i dalje nedostajati – bilo kakvo trans-globalizacijsko znanje o tome šta je doista bila globalizacija.

Ipak, postoji nešto što nedvojbeno znamo i vidimo. Tokom posljednje dvije decenije, u ime obrazovanja nove globalne eko-nomije i globalnog društva znanja, samo jedna dimenzija globali-zacije – ona ekonomska – željela se nametnuti i neprestano senametala kao univerzalna, spasonosna, dobronamjerna, samo-razumljiva, koherentna, neproblematična, znanstveno legitimnai opravdana.

New management – nova poslovna filozofija znanja – zauzeo

je prazno mjesto globalnog znanja, pokušavajući se prodati kaonajnovija svjetska mudrost – apsolutno znanje. Svako ozbiljnorazumijevanje značenja znanja, naročito u društvenim znanostima,

18 PREGLED



tiče se međutim teškog pitanja odnosa između teorije znanja

(odnosno konceptualizacije) i stvarnosti kao praktične dimenzije(upotrebe i zloupotrebe znanja). Čim se, na najopćenitijoj razini, prihvati da činjenice “ne govore same za sebe”, nego da se svakorazumijevanje onoga što nazivamo znanjem zbiva u okviru odre-đenog pojmovnog sklopa, povlačimo crtu razgraničenja izmeđuzdravorazumskog razumijevanja onoga što nazivamo znanjem idruštvene znanosti koja je vrijedna tog imena. Međutim, takvu crtune možemo povući unutar neke pojedinačne discipline, pa čak niunutar same znanosti. Naime, govor o znanju, bar u logici, uvijek pretpostavlja neko metateorijsko znanje (znanje o znanju); nekošire, općenitije znanje, koje prevazilazi određeno, konkretno znanje.

Pitanje o tome šta je to znanje, doslovno uzevši, nikada i nije bilosamo znanstveno pitanje. Ispravno bi bilo reći da se to pitanje možetretirati kao pseudoznanstveno, ili pak kao filozofsko pitanje.

Pitanje o značenju znanja – kada samo znanje (a ne objektivnustvarnost) pokušamo da proučavamo kao predmet našeg spoznavanja – nalazi se na rubu znanosti, prijeteći tako da postane neznanstveno.

Teško bi bilo, čak i u formi nacrta za obimniju interdisciplinarnuili transdisciplinarnu studiju, na jednom mjestu naznačiti osnovneepistemološke i metodološke1 teškoće govora o jedinstvenom,homogenom, linearnom značenju znanja u filozofiji teksta, eko-nomskoj sociologiji, novoj ekonomiji znanja (recimo u menadžmentu,

marketingu, benchmarkingu itd.). Pa ipak, globalna ekonomijaznanja, naročito New management , pokušava operirati s jednimobuhvatnim, univerzalnim konceptom znanja. Konceptom čije biteorijsko i praktično znanje u isti mah bilo univerzalno važeće, to jest na svakom mjestu i u svako vrijeme globalno primjenjivo znanje.U skladu s jednom takvom apsolutno pretencioznom i, doslovno

19PREGLED

1 O metodološkim teškoćama govora o globalizaciji opširnije sam pisao uradu Globalizacija u zamkama metodologije. (Više o tome vidjeti u Zborniku“Tranzicija”, Ekonomski institut, Tuzla, 2004, str. 7-27) Tada sam tvrdio, a idanas tako mislim, da se nomotetske društvene znanosti već dugo nalaze udramatičnoj krizi, ali da se nalaze i u najvećoj opasnosti od globalnih nespo-razuma upravo onda kada u neposrednoj intenciji pokušavaju objasniti globalnedruštvene procese. Najvidljiviji rezultat te krize predstavlja poraz klasičnemetodologije društvenih znanosti.



uzevši, potpuno neosnovanom i nedokazivom pretpostavkom,

tek što smo zakoračili u 21. stoljeće – najneizvjesnije stoljeće odnastanka svijeta kakvog poznajemo – pojavio se veliki broj udžbenikau čijem naslovu smo mogli pročitati Menadžment za XXI stoljeće.

Povlaštena ekonomska priča o globalizaciji uglavnom sevrtjela oko priče o iscrpljenosti klasične (industrijske) ekonomijei rađanju nove, “spoznajne ekonomije”, odnosno “ekonomijeznanja” (knowledge ekonomy). Trebali bismo programatski, uvremenu koje dolazi, savladati disciplinarne ograde i imanentnediskurzivne teškoće razumijevanja posljedica globalizacije, te na jednom mjestu govoriti o toj dramatičnoj promjeni statusa znanja, ourušavanju znanstvenih paradigmi i dramatičnoj krizi znanja koja

je u društvenim znanostima nastupila pod dominantnim utjecajemnove globalne ekonomije. Nova ekonomija za sebe je tvrdila – idanas usprkos globalnoj krizi nastavlja da tvrdi – da je zasnovanana znanju, i samo na znanju. O kakvom znanju je riječ, o tome ćevjerovatno biti moguće sistematski govoriti tek nakon što bude bilomoguće racionalno i objektivno sagledati uzroke, društvene učinkei ukupne posljedice krize globalne ekonomije znanja i globalnefinansijske krize, što svakako neće biti u neko skorije vrijeme.

*

Polazeći od kritičke analize povlaštenog vokabulara Newmanagementa, prije svega od imanentne kritike Nove globalne pozornice2, kao paradigmatičnog temelja nove ekonomije znanja, preko analize negativnih posljedica koje je producirala, a vjero-vatno će i dalje producirati, marketinška slika globalizacije – kojase reklamira i samoreklamira kao dominantna teza o globalizaciji – nastojao sam, u obliku skice, razraditi jedanaest osnovnih, djelatnoaktivnih antiteza. Pomoću tih jedanaest antiteza, koje se suprot-stavljaju dominantnim ekonomističkim, korporativnim i komercija-lističkim tezama o globalizaciji, a koje ću pokušati sistematičnijeizložiti na kraju rada, nastojat ću:

20 PREGLED

2 Kenichi Ohmae, Nova globalna pozornica. Izazovi i prilike u svijetu bez granica, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, Zagreb, 2007.



• općenito problematizirati “globalizaciju” – različite disci-

plinarne diskurse o globalizaciji – na nehijerarhiziranim,transdisciplinarnim razinama razmatranja,• analizirati i reinterpretirati samo najdominantnije dimenzije,

aspekte, strategije i prakse diskursa o globalizaciji i njihovedruštvene, naročito negativne učinke,

• preispitati vezu i odnose između globalizacije, moći i politikeznanja u nekim suprotstavljenim, naročito površnim i manje površnim diskursima o globalizaciji (marketing i menadžment,a potom i ekonomska sociologija te, samo djelomično, filo-zofija znanosti), polazeći od krize legitimiteta znanja u novojekonomiji znanja,

• ukazati na autoreferencijalne paradokse vladajuće naracijeo globalizaciji i pokazati kako su ti paradoksi pune dvijedecenije funkcionirali u diskursu kojim se nastojao, a čestoi uspijevao, legitimirati i samolegitimirati ekonomski funda-mentalizam, tržišni fundamentalizam, ekonomska globali-zacija, nova ekonomija znanja i globalno društvo znanja, kaozavaravajuće znanstvene paradigme i nove ideologije,

• pokazati kako su se New management i nova ekonomijaznanja, na niz suptilnih i manje suptilnih načina, gotovoneprimjetno pretvarali u opasnu i u velikoj mjeri obmanjujućuideologiju, u čijoj osnovi su se nalazili – a i danas se nalaze –

moć velikog biznisa, otvoreni i skriveni komercijalni interesi,konzumerizam, infantilizam itd.

• uputiti apel za jednu humanističku epistemologiju koja bi bilau službi drugačije globalizacije – alterglobalizacije – a koja bimogla autoreferencijalne paradokse vladajućeg diskursa oglobalizaciji okrenuti protiv negativnih posljedica ekonomskeglobalizacije i staviti ih u službu osnaživanja novog kritičkogmišljenja, globalne demokracije, emancipacije čovječanstva,globalne solidarnosti i planetarnog humanizma.Prije nego što na dominantne teze o globalizaciji odgovorimokonkretnijim antitezama, potrebno je potcrtati da u domi-

nantnim raspravama o globalizaciji od početka vlada velikihaos pomoću kojega se ne može dokazati ništa osim samoghaosa, pa ipak su mnogi teoretičari pokušavali predstaviti

21PREGLED



različite pristupe globalizaciji, kao i različitu klasifikaciju

tih pristupa, pokušavajući na taj način uvesti red u tekućuraspravu, što je gotovo redovno proizvodilo nove dileme inova pitanja, čime se pokazivalo da rasprava o globalizacijimijenja značenje samorazumljivih pojmova kojima smoopisivali predglobalizacijsku društvenu stvarnost .

Vidjeli smo da velike rasprave o globalizaciji okončavaju i ponovo se nastavljaju, tako da nakon njih preostaju jedino velikinesporazumi. Da li globalizacija, kakvu smo dosada poznavali, ima budućnost? Ili je pak glavna rasprava o globalizaciji manje-više bila programirana narativna obmana, čas visokoapstraktno čas ekonomski

zavodljivo samozavaravanje svijeta pomoću jednog grandioznog,ali još uvijek praznog pojma – pojma koji izgleda nije uspio pronaćini mirno nebo ni mirnu zemlju na kojoj bi mogao duže vrijemeopstati? Nema odgovora na ovo pitanje. Ostaje samo nada da jedrugačiji svijet moguć, da je moguće nešto učiniti da bismo gaučinili boljim i podnošljivijim mjestom za život.

Značenje “globalizacije”, kao što smo i ranije znali, općenito jezavisilo, i danas zavisi, od moći3 da se nametnu njene znanstvene(ili neznanstvene) definicije, u nizu teorija, disciplina, poddisciplinai diskurzivnih praksi. Nesporazumi oko globalizacije, pojačaniglobalnim medijskim događajima nasilja, kao i globalnim finan-

sijskim slomovima, svakodnevno se globaliziraju a da se ne raspliću. Novonastali nesporazumi globalizacije sa samom sobom na čudannačin pokazuju da smo i dalje zatočeni u nekoj vrsti medijskogkošmara koji podriva jasna značenja onoga što se (s) nama ljudimadogađa, pojačava mogućnosti zloupotrebe značenja globalizacije.To osnažuje naše ranije slutnje da je svijet, savremeni svijet, ne-milosrdno prepušten samom sebi, osuđen na padanje u zavodljivost pokretnih slika, lažnog bogatstva, siromaštva riječi i novih ne-sigurnosti. Za naše nesigurno doba, koje i danas nazivamo globalnim,

22 PREGLED

3 Današnji svet ne predstavlja prizor prema kome se treba odrediti pesimističkiili optimistički, o kome se pišu dovitljivi ili dosadni “tekstovi”. Svaki takav stav

predstavlja primenu moći i interesa (Edvard Said, Kultura i imperijalizam,Beogradski krug, Beograd, 2002, str. 20, 23.



od početka epistemološkog rata između modernista, postmodernista,

postmodernih modernista4

i drugih bilo je smišljeno stotinu imena.Gotovo sva ta imena, i njihova značenja, kao da su izbrisana na bojnom polju semantičke hegemonije koje je postalo zamaskirano globalizacijom, naročito onom ekonomskom. “Ekonomska globali-zacija”, čak ni u novijoj ekonomskoj teoriji, nije više samo teorija,kao što bi mogli očekivati logički dosljedni teoretičari globalizacije.Ona je, kao što ćemo pokazati na konkretnim primjerima, postalaviše od teorije, više od niza teorijskih stavova i simbolički raz-mjenjivih riječi. Ona je, kako možemo čitati, postala stvarnost – nova stvarnost . U tekstovima napisanim prije sadašnje, nedavno i javno obznanjene (a ustvari dugo naslućivane) globalne finansijske

krize, sama riječ globalizacija preživjela je ono što se, barem uodgovornoj filozofiji teksta, nikako ne može preživjeti – “smrtriječi”.5 Primjera ovog nemogućeg preživljavanja vlastite smrtimožemo pronaći beskonačno mnogo. Bilo koji od tih primjera može poslužiti kao dokaz da je u “globalnom društvu znanja”, naročitou diskursima “nove ekonomije znanja”, razlika između teorije i stvarnosti globalizacije postala i gramatologijski i praktičnoneustanovljiva.6 Različiti ekonomski teoretičari, stratezi, konsultanti,marketinški stručnjaci, pa čak i vrlo odgovorni znanstvenici, usvojim tekstovima prvo produciraju, reproduciraju, a potom, u istim

23PREGLED

4 Volfgang Velš, Naša postmoderna moderna, Izdavačka knjižarnica ZoranaStojanovića, Sremski Karlovci • Novi Sad, 2000.

5 “Smrt riječi” je ovdje nedvojbeno metafora; prije negoli počnemo govoritio njenom iščezavanju, valja misliti na novu situaciju riječi, na njenu podređenostu strukturi kojom više ne vlada” (Jacques Deridda, O gramatologiji, IP “VeselinMasleša”, Sarajevo, 1976, str. 16).

6 Vidjeti: Leif Edvinson, Korporacijska longituda: navigacija ekonomijom znanja, Differo, Zagreb, 2003; Jonas Ridderstrale & Kjell Nordström, Karaokekapitalizam: menadžment za čovječanstvo, Differo, Zagreb, 2004; Alexsander Bard & Jan Söderqvist, Netokracija: nova elita moći i život poslije kapitalizma,Differo, Zagreb, 2003; Jonas Ridderstrale & Kjell Nordstrom, Funky Bussines:kapital pleše samo s darovitima, Differo, Zagreb, 2002; Stiven D. Levit i StivenDž. Dabner, Otkačena ekonomija: radoznali ekonomista istražuje skrivenu stranu

stvarnosti, Mono & Mañana, Beograd, 2006; Markus Bakingem i Kurt Kofman, Zaboravite pravila: šta to najbolji menadžeri sveta rade drugačije od vas,Algoritam, Beograd, 2005; Znanje za uspešno poslovanje: biznis alati za XXI vek (izabrani tekstovi “e magazina” – godina II, Beograd, 2005).



tim tekstovima, niveliraju i maskiraju teško ustanovljive razlike

između “globalne ekonomije”, s jedne strane, i “stvarnosti”, na kojuse ta ekonomija zapravo odnosi, s druge strane. Naročito su orto-doksniji ekonomisti bili skloni da veoma površno ustanovljavajuili zanemaruju razlike između globalne ekonomije i nove ekonomije(ili i ekonomije znanja).

Primjer prvi: “Treba reći da pojam globalne ekonomije trebaodvojiti od pojma ‘nova ekonomija‘ (...). Terminologija nikad ne počiva na egzaktnoj znanosti. Svaki je pojam lingvističko sito(...). Globalna ekonomija ima svoju dinamiku i svoju logiku jer više nije teorija, već stvarnost.”7 Dakle, globalna ekonomija, kakočitamo u Novoj globalnoj pozornici, prestala je da bude teorija.

Prestalo je da važi da je ono o čemu nam govori globalna ekonomskateorija, teorija o stvarnosti. Odjednom je proglašeno da je globalnaekonomija = stvarnost – sama stvarnost. Dakle, između globalneekonomske teorije, kao teorije o stvarnosti, i stvarnosti, kao objektana koji se navedena teorija odnosi, stavljen je znak jednakosti.

Primjer drugi: u knjizi Korporacijska longituda; navigacijaekonomijom znanja, u znakovito naslovljenom poglavlju Novaekonomija znanja: Tržišta i ekonomija dobara prokrčili su put ekonomiji i migraciji znanja (doviđenja Adame Smith?), čitamo:“Ekonomija znanja je nova stvarnost.”8 Ovdje se zapravo tvrdida ekonomija znanja više nije ekonomija znanja, nego da je ona

(pretvorena u novu stvarnost) postala nova stvarnost. Na istojstranici saznajemo i novo određenje same “stvarnosti” (“stvarnost”ovdje dobiva prefiks i iznenada se pretvara u “komercijalnu stvar-nost”). Na istoj stranici saznajemo i nove uvjete neophodne zasaznavanje te “stvarnosti” i novo određenje “radikalizma”: “Razumi- jevanje nove komercijalne stvarnosti zahtijeva nove i radikalneuvide novih i radikalnih ekonomista.”9

24 PREGLED

7 K. Ohmae, Nova globalna pozornica, 2007, str. 18. Na početku knjigemožemo pročitati da je Ohmae “jedan od vodećih poslovnih i korporativnihstratega na svijetu”. U sociološkoj literaturi o globalizaciji, Ohmae se redovnonavodi kao vodeći predstavnik “hiperglobalista”.

8 Leif Edvinsson, Korporacijska longituda. Navigacija ekonomijom znanja,Differo, Zagreb, 2003, str. 47.

9 Leif Edvinsson, Korporacijska longituda, str. 47.



Dakle, komercijalni diskurs želi, po uzoru na marketinško

zavođenje, samu “stvarnost” – pretvoriti u “komercijalnu stvarnost”.A to radikalno pretvaranje (koje po zahtjevu Korporacijskelongitude treba da izvrše radikalni ekonomisti), dakle pretvaranje“stvarnosti” u “komercijalnu stvarnost”, objektivno gledano, može biti samo dvostruka laž. Zapravo, to je laž (svjesna laž) koja se ne prepoznaje kao laž. A laž koja se ne prepoznaje kao laž može svjesno(ili nesvjesno) funkcionirati umjesto staromodne znanstvene istine.

Navedeni primjeri, koji se na sličan način recikliraju, i kojemožemo pronaći u milionima sličnih školskih, kao i popularnihizdanja iz oblasti nove ekonomije znanja, na kojoj se gradi i popularnaznanstvena zgrada poznata kao New management , jednim dijelom

pripadaju i zoni pseudologičkog, poput svakog drugog svjesnog ilinesvjesnog obmanjivanja ili samo/obmanjivanja.Pojmovi poput “istine” ili “objektivne stvarnosti” za novu

ekonomiju (znanja), naročito za marketing, nisu potrebni, nisu poželjni pojmovi. Stapanje nove globalne ekonomije, marketinškogzavođenja (zavođenja na koje se izgleda dobrovoljno pristaje) iideologije tržišnog fundamentalizma učinilo je da Istina ne pred-stavlja više nikakvu poželjnu vrijednost. Usprkos tome, loš glas protiv nove ekonomije i marketinga, kao i protiv društva znanja, svedok nije nastupila globalna finansijska kriza na kraju 2008. godine, bio je vrlo rijedak. Znanje i neznanje, u globalnom ekonomskom

svijetu, postali su toliko vješto pomiješani da ih je bilo gotovo ne-moguće razlikovati. Znanje i neznanje i danas žive u istom svijetu,u istom globaliziranom društvu izmanipuliranih znakova i iz-manipuliranih ljudi. Samo u potpuno izmanipuliranom društvuspektakla i neprestanog zavođenja postalo je moguće da i takozvaniekonomski znanstvenici i marketinški stručnjaci i berzanski mešetari,gotovo na identičan način, promoviraju otrcanu ideju da živimou društva znanja. A zapravo, svi oni zajedno čine nešto drugo odonoga što govore da čine, radeći samo za vlastite interese i takoreproducirajući vladajuću ideologiju “pljačkaškog kapitalizma”10,tržišnog fundamentalizma, globalnog društva znanja i lažno

proklamiranog društva jednakih šansi za sve ljude ovoga svijeta.

25PREGLED

10 Jeremy Foks, Čomski i globalizacija, Esotheria, Beograd, 2003, str. 27.



Niz znanstvenih, manje znanstvenih i neznanstvenih disciplina i

subdisciplina učestvovale su i dalje učestvuju u jednoj epohalnojobmanjivačkoj praksi nove ekonomije znanja. Milioni znanstveno površnih, finansijski pohlepnih marketinških stručnjaka, samo- proglašenih marketinških istraživača (koje je u njihovim teorijamanemoguće razlikovati od istraživača marketinga) i milioni ostalihneskrivenih i skrivenih ubjeđivača11 koji infantilno poručuju Potrošač je Kralj (dok vjerni potrošački robovi i TV gledaoci u tonaravno čvrsto vjeruju) kreirali su i danas pokušavaju da rekreiraju jednu klimavu kapitalističku ekonomiju koju nakon svega izgleda pogrešno nazivamo globalnom ekonomijom znanja, a kojoj se moždau bližoj ili daljoj budućnosti nazire nekada davno predviđeni i

priželjkivani kraj. Uzaludna su bila upozorenja kritičkih intelektu-alaca koji su upozoravali da kad pojedinac izgubi sposobnostsamostalnog viđenja stvari uvijek se nađe stručnjak da ga podučišta on to obavezno treba da vidi. U društvu spektakla “svatko je potpuno izručen milosti stručnjaka, njihovim proračunima injihovim procjenama koje uvijek ovise o tim proračunima”.12

Nova ekonomija znanja predstavlja povlašteni naziv za cijelikompleks ovovremenih fenomena. Ona ima niz sinonimnih i bliskihznačenja, koje je teško međusobno razlikovati, od kojih se najčešćekoriste nova ekonomija, globalna ekonomija, nova informacijskaekonomija i tako dalje. Njena suštinska povezanost sa izvan-ekonomskim dimenzijama socijalno-političkog i simboličkogobjašnjavanja dostignutog oblika društvenog života, primjerenognovom dobu, govori o tome da je “informacijska, globalna ekonomijadosta visoko politizirana ekonomija”.13 Pored toga, ta ekonomija je i visoko ideologizirana ekonomija. Dok se ranije smatralo da segotovo sva društvena i politička pitanja svode upravo na ekonomska pitanja, u posljednje vrijeme prevladava mišljenje da su i ekonomskai politička pitanja nerazdvojno povezana. Ta pitanja čine samo diošireg društvenog pitanja koje se odnosi na mogućnost razumijevanja

26 PREGLED

11 Vance Packard, Skriveni ubeđivači: psihologija reklame, Beograd, 1994.12

Guy Debord, Društvo spektakla, Edicija teorija, Arkzin, Zagreb, 1999,str. 183.13 Manuel Castells, Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb,

2000, str. 123.



27PREGLED

ukupnog društvenog života čovjeka osuđenog na život u promije-

njenom svijetu globalnog društvenog rizika, na čemu naročitoinsistiraju kreativno orijentirani ekonomski sociolozi.Politika znanja i politika širenja neznanja sastavni su dio

globalne ekonomije znanja koja je pokušala, i gotovo i uspjela,ovladati cijelim svijetom. Strategija diskursa nove ekonomije znanjasamo je nominalno usmjerena na istinsko znanje. Bilo da govorimoo globalnoj ekonomiji, novoj ekonomiji, ili globalnoj ekonomijiznanja, u biti se radilo – i danas se radi o istoj – do srži ideologi-ziranoj ekonomiji. Ono što je istinski važno, i što postaje svevidljivije, jeste to da se ta ekonomija nalazi u službi “pljačkaškogkapitalizma”, a to znači u službi velikog korporativnog biznisa,

špekulativnog kapitala i totalitarne ideologije tržišnog funda-mentalizma. Radi se o ekonomiji koja mijenja značenje znanja,i to tako što iskrivljuje istinoljubivu ideju znanja i pretvara je uideologiju. Ona već unaprijed iskrivljuje riječi i stvari: iskrivljujeih na razini “transcendentalne estetike” (Kant), kao i na raziniepistemologije, i tako potpuno krivotvori sve čega se dotakne. OnaVrijeme pretvara u novac, Prostor u tržište, Čovjeka u potrošača,Istinu u korist, Dobro u robu, a Mišljenje u finansijsku kalkulaciju.Ona samu ideju, i sadržaj znanja, želi pretvoriti u običnu funkcijumoći, nerazdvojnu od nasilnog ili navodno dobrovoljnog nametanjaekonomske moći. Ekonomija znanja mijenja značenje svakogmogućeg, pa čak izgleda i svakog budućeg znanja, jer time želi postićida je moć – moć nametanja ekonomskog znanja, kao dominantnogmodela znanja – uvijek u pravu.

Uloga ideologije nije samo u tome da ponudi smisao naizgledhaotičnom društvu, nego i u tome da i na razini diskursa, i u realnomživotu, utječe na razumijevanje i uređenje naših društvenih praksi.Pored toga, ideologija ima nezamjenjivu ulogu u stabilizaciji pojedinih oblika ponašanja i pojedinih oblika moći. Stoga nemožemo razviti nijednu primjerenu teoriju diskursa ili ideologije ada ne ispitamo ulogu društveno-kulturnog znanja i druga zajedničkauvjerenja koja su “zajednički temelj” svakog diskursa i društveneinterakcije.14 Ideologija služi kao temelj društvene spoznaje i ona

14 Teun A. Van Dijk, Ideologija: multidisciplinarni pristup, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2006, str. 23.



ima utjecaj ne samo na naše zdravorazumsko znanje nego i na više

oblike znanje o kojima je moguće misliti da imaju neideološkiodnosno znanstveni karakter. Nova ekonomija znanja predstavljatakvu vrstu znanja koje nije vrijednosno neutralno, nego je dostaideologizirano. Mnogim ljudima izgleda potpuno samorazumljivoda upravo ekonomija ima najveće pravo i najveću obavezu daupravo ona kaže šta je to znanje i da to znanje nametne kao jedinoistinsko znanje vrijedno učenja, proučavanja i poučavanja. Takvaekonomija, ekonomija znanja – ekonomija koja dakle ekonomizirasamu ideju znanja – stoga ne može biti ništa drugo nego ideologija – opasna ideologija. Ona je opasna jer je zaživjela nakon pričeo “kraju ideologije”. Zapravo, zaživjela je u vrijeme kada ni njeni

zagovornici ni neprijatelji nisu mogli vjerovati da ideologija poslije prividnog iščezavanja socijalizma sa povijesne scene jošuvijek može da postoji. Međutim, dok pokušavamo razumjeti štose to zapravo događa oko najnovije globalne finansijske krize, možese desiti da i na globalnoj finansijskoj pozornici na ‘kraj ideologije’čekamo onoliko dugo koliko pozitivisti čekaju na kraj religije.

Za to vrijeme čitamo i analiziramo Pozornicu, napisanu kaohvalospjev globalizaciji, prije sadašnje globalne krize, i tragamoza njenim skrivenim uzrocima koje više naslućujemo nego što bismo mogli da ih znanstveno objasnimo: “Moć se premješta odonih koji stvaraju pravila prema onima koji ih krše i nanovo pišu.

Znači da korporacije moraju naći načina da unovače otpadnike sfakulteta, sitne kriminalce (nesretnike koji su prekršili stara pravilai zakone, prije nego ozbiljne serijske prekršitelje), djecu i umirov-ljenike.”15 Pozornica čak nudi i nove, univerzalne kronologije,kronozofije, kronografije i kronometrije cjelokupne pisane povijestičovječanstva: “Pisana povijest gotovo uvijek ovisi o sustavu datiranja,odnosno kronologiji bilo koje vrste. Za kršćane je ovaj događaj bilo rođenje kršćanskog spasitelja Isusa Krista. Povijest je ovomgranicom podijeljena na događaje prije Krista (BC, engl. BeforeChrist ) i događaje nakon njegova rođenja – AD, prema latinskomanno domini ili ‘u godini našeg Gospodina‘. Muslimani su usvojili

sustav baziran na događaju nazvanom Hegira, kada je prorok

28 PREGLED

15 K. Ohmae, Nova globalna pozornica, str. 249.



Muhamed iz Meke otišao u Medinu. Prema kršćanskom kalendaru

ovo se dogodilo 622. AD. Muslimani koriste sustav datiranja AH( Anno Hegirae, op. prev.). ... Premijera nove ekonomske realnostinazvane globalnom ekonomijom dogodila se 1985. To je bilagodina kada se svijet počeo mijenjati. Za mene je 1985. annusdomini, dok je sustav datiranja koji pomalo u šali volim koristitiAG i BG – prije i poslije Gatesa.”16 Bilo bi možda, također u šali,interesantno pitati da li je za ekonomsku kronologiju napretkaglobalizacije bila važnija 1985. ili 2009., ili je možda važnije onošto tek dolazi, o čemu nova ekonomija znanja, bar se nadamo, nemože znati ništa. Ili se pak i ovoga puta samo varamo.

Sklonost novih ekonomista znanja da u svojim argumentacijama

sasvim proizvoljno koriste teološko naslijeđe staro dvije hiljadegodina nije nikakva rijetkost. Zanimljivo bi bilo, primjerice, polazećiod marketinškog značenja pojma komuniciranje, pozabaviti seterminološkim razlikovanjima teorijsko-praktičnih strategija marke-tinga, s jedne strane, od, recimo, različitih čisto teorijskih viđenja(starih) “korijena” suvremenih oblika marketiga, kao što je recimobenchmarking . U jednom, per se doista korisnom sveučilišnomudžbeniku pod naslovom Benchmarking u strategiji marketinga,autori polaze od općeg naslova TEORIJSKE OSNOVE I POVIJESNI RAZVOJ

BENCHMARKINGA. Ispod tog općeg naslova, manjim slovima, pišu podnaslov Izvorišta suvremenog benchmarkinga, a ispod tog

podnaslova (bez glavnog teksta ili podteksta), još manjimslovima, pišu (još jedan) indikativan podnaslov (i zato ga i ovdje citiramo) Korijeni benchmarkinga u starom vijeku, a koji počinje ovimriječima: “Iako podrijetlo pojma benchmarkingnije sasvimpoznato,njegovi korijeni vjerojatno sežu sve do Adama i Eve, gdje Adamuspoređuje jabuku kojumujedalaEva s drugimjabukama nadrvetudabi bio siguran da jedobio najveću i najcrveniju.”17 Neko bi mogaorećidaako ono što senazivabenchmarking doista ima svoje porijeklotako daleko u prošlosti onda to nije i ne može biti znanost: ono štoima tako daleke i duboke “korijene” želi se predstaviti kao svo-

29PREGLED

16 Ibid., str. 27, 2817 Vidjeti Benchmarking u strategiji marketinga -Nataša Renko, Sanda Delić,

Marica Škrtić (Biblioteka gospodarska misao, Mate, Zagreb, 1999, str. 6).



jevrsna znanost nad znanostima, neka vrst teologije i, utoliko,

jeste više od znanosti. Jer, budući da jednimnadnesenim pogledomželi otići toliko daleko, bar dvije hiljade godina unatrag, bench-marking želi pokazati da nije mlad nego da je toliko star kao štosu i prvi muškarac i prva žena na ovome svijetu koji su svoj prvigrijeh učinili kada su odlučili da trgaju zabranjeno voće (‘najvećui najcrveniju’ jabuku) s “drveta saznanja”.

Za analizu krize sociološkog diskursa značajno je da i ManuellCastells, interpretirajući komercijalizaciju društva znanja, poduzimaniz ustupaka prema novoj ekonomiji znanja. On u velikoj mjeri preuzima i koristi vokabular, strategiju i diskurzivnu praksu iz New managementa. Postoji veliki broj razloga da se na jednoj

transdisciplinarnoj razini razmatranja postave epistemološka pitanja promjene statusa, smisla, uloge i značenja znanja; da se pokrenu odgovorna istraživanja o ideološkom značenju globalnogdruštva znanja (kojemu doktrinarno težimo), jer kao konzumentiglobalnog informacijskog društva mi zapravo nikad unaprijed neznamo šta bismo trebali da znamo. Kao polazna osnova preispitivanja promijenjene uloge znanja može služiti filozofsko saznanje da jeznanje kvalitativno drugačije od zbira informacija. Ne možemodobiti neposrednu informaciju koja bi nas nabrzinu, bez dodatnognapora mišljenja, mogla pouzdano informirati o tome šta je toznanje i šta ono u budućnosti treba da bude da bi doista moglo biti

uspostavljeno i institucionalizirano neko istinsko znanje koje bimoglo poslužiti svim ljudima cijelog svijeta.

“Znanje se referira na spoznaju, pitanje istine je temeljni preduvjet za znanje. Znanje nije jednoznačno usmjereno na svrhu.U društvu znanja, kakvo se danas promovira, nisu zamisliveobrazovane osobe kao ciljne predodžbe zahtijevanog permanentnogstjecanja znanja, nisu to, dakako, ni mudraci, niti znanstveniciklasičnog tipa, nego samo brain koji prepoznaje industrijskemogućnosti primjene kompleksnih istraživanja brže od konkurencijeu Šangaju.”18

Da li je određeno znanje beskorisno, ne može se prosuditi u

trenutku uspostavljanja ili primjene tog znanja, kako bi to izgleda

30 PREGLED

18 K. P. Liessmann, Teorija neobrazovanosti, str. 25, 129.



želio New management. U dominantnim diskursima o globalizaciji

informacijsko društvo se relativno bezbrižno, i neodgovorno, poistovjećuje s društvom znanja. “Omiljenoj tezi da živimo uinformacijskom društvu i na taj način u društvu znanja može se,doduše, posve opravdano suprotstaviti teza da živimo u ‘dezinfor-macijskom društvu‘. Znanje se zbog toga ne može konzumirati,obrazovna mjesta ne mogu biti uslužna preduzeća, a prilagodbaznanja ne može ludički uslijediti jer to bez pomoći mišljenja jednostavno ne polazi za rukom. Iz tog se razloga znanjem nemože menadžerski upravljati.”19

Sumnja u vladajuću dogmatiku, koja na sve strane trubi daživimo u društvu znanja, nije nimalo popularna današnjem konzu-

merističkom mozgu. Stoga ne čudi da potpuno suprotno mišljenjeod filozofa Liessmanna iznosi Marc Gobé, u knjizi Emocionalnobrendiranje: Nova paradigma povezivanja brendova s ljudima, kada piše: “Univerziteti budućnosti biće brendirani i funkcionisaće kaomodularne ‘banke znanja‘, usredsređene na novu vrstu fleksibilnog‘globalnog permanentnog obrazovanja‘ koje pruža usluge studentimaširom sveta, u kampusima i daleko od njih, studentima iz različitihsredina koji se opredeljuju za različite programe nastave, umestotradicionalnih programa namenjenih prvenstveno mladima i iz-deljenih na stepene. Da bi bili relevantni i da bi opstali, brendovimoraju da uzmu u obzir ogromne promene što su pred nama i da

na drugačiji način konkurišu. Mi smo danas, jasno je, suočeni s potpuno različitim sistemom vrednosti nego pre pet godina.”20

Emocionalno brendiranje je dobar primjer da su ideolozitržišnog fundamentalizma, grabežljivi poduzetnici, marketinškistručnjaci i finansijski špekulanti shvatili da je neophodno (pouzoru na šarenilo slikovnica za djecu) razvijati zavodljiv, površan,uveseljavajući diskurs. Diskurs koji će, proizvodnjom pristankai neobrazovanih i navodno obrazovanih ljudi, prvo modeliratinjihovu intelektualnu, emocionalnu, voljnu – i ukupnu – psihološkusliku svijeta, kako bi se na globalnom planu moglo regulirati

31PREGLED

19 Ibid., str. 24, 27.20 Mark Gobé, Emocionalno brendiranje. Nova paradigma povezivanja

brendova s ljudima, Mass Media International, Beograd, 2006, str. xiii.



kolektivno ponašanje – ekonomsko, socijalno i političko. Da bi

ideje postale sastavnim dijelom vrijednosnih orijentacija što većeg broja ljudi i postale sastavnim dijelom svakodnevnog iskustva, onemoraju biti strateški formulirane, upakovane i distribuirane krozknjige, popularna izdanja, magazine, simpozije, konferencije,sveučilišta, medije, studentske organizacije, ekonomske klubove itd.

Činjenica da se nekadašnja središta znanja, univerziteti, sveviše obraćaju poduzetničkim savjetnicima da im pomognu pratitii strukturirati njihove reformske procese ne svjedoči samo o bjelo-danom prilagođavanju sveprisutnom jeziku što ga obilježavacoaching , controlling i monitoring , nego i o sljepoći spram ideo-logije čija bi kritička demontaža spadala u zadaću društveno-

znanstvenog znanja. Ko promatra kako univerzitetski čelnici predanoi s obožavanjem izgovaraju svaku pa čak i najgluplju ekonomističkufrazu iz repertoara naoko spasonosnih poučaka što ih donosi Newmanagement ne mora se više čuditi nekadašnjoj popustljivostiinteligencije spram drugih ideologijskih i totalitarnih kušnji.21

Obrazovanje kao obrazovanje ljudi trebalo je biti jamcem za odbranuod unutarnjeg i vanjskog barbarstva. Liessmannova dijagnozaekonomsko-marketinške i poduzetničke stilizacije visokog obra-zovanja može i treba poslužiti kao dobro polazište za dodatneanalize odnosa između društva znanja, moći i politike obrazovanja.Također, njegova dijagnoza pruža dobru intelektualnu podloga za

dublje razumijevanje skrivenih mehanizama moći – mehanizamakoji iznutra srukturiraju i omogućavaju institucionalno širenje(ne)obrazovnih politika neznanja na svim razinama manipuliranjaznanjem.

Teorije globalizacije ponekad i ponegdje mogu biti pogodneza manipuliranje tradicionalnim, lokalnim znanjima, o tome ko smoi gdje se nalazimo, jer mogu pojačati u biti turistički, televizijski iinternetski stvoren privid da “u uslovima modernosti mjesto sve više postaje fantazmagorično: to znači da lokalitete potpuno zaposjedajui oblikuju društveni utjecaji koji su od njih veoma udaljeni”.22

Privid se doista proizvodi, ali privid nasreću nikad nije “potpun”

32 PREGLED

21 Liessmann, Teorija neobrazovanosti, str. 40.22 A. Giddens, The Consequences of Modernity, p. 18-19.



(kada bi privid postao “potpun”,onda više ne bi bio privid), možda

i zato da bi se postigao efekt senzacije, osnažio varljivi osjećaj kakose s nastupom priče o globalizaciji više i ne nalazimo na Zemlji.Izgleda da Zemlja, za vasionski pogled hiperglobalista, i ne pred-stavlja neku naročitu vrijednost. Na ovom mjestu ne možemoulaziti u linearne interpretacije bilo koje od utjecajnih teorijaglobalizacije. Zadržimo se, i u nastavku, na nekim općim mjestimavezanim za globalizaciju, diskurzivne i ideološke učinke pisanjao globalizaciji. Za globalizaciju se, s gledišta epistemologije znanja,znalo reći da signalizira ne samo stvarnu, suštinsku društvenu pro-mjenu, ‘zamjenjivanje moderniteta globalitetom‘ (kao naprimjer kod Giddensa) – nego, također, kao rezultat ove promjene, suvišnost

nekih od temeljnih ideja klasične društvene teorije, proširujućise čak do samog koncepta Društva kao takvog. Još dramatičnije,izgledalo je da je globalizacija (ili, preciznije, hiperinflacija diskursao globalizaciji) gurnula ustranu, ili, u najmanju ruku, zasjeniladonedavno neophodnu specijalizaciju pojedinih znanstvenih područja. Na temelju takve specijalizacije, obrazovane po principu klasične podjele rada, koegzistirale su discipline poput sociologije i eko-nomije. Ekonomija se, najvećim dijelom, razvijala i objašnjavalau tradicionalnim okvirima nacionalnih država. Držala se vlastitog predmetnog područja i relativno zatvorenog vokabulara. Sociologija,zaokupljena sobom, kao i filozofija, radila je na samorefleksiji i

pedagogiji pojmova, ili je stagnirala. To je trajalo sve do devedesetihgodina 20. stoljeća. Onda su počeli nastupati Događaji. Nastupila je priča o globalizaciji23, globalnom ekonomskom upravljanju,

33PREGLED

23 Mnogi autori pisali su o “globalizaciji”, njenim pojedinim aspektima idimenzijama, kao što su ekonomska, politička, kulturna, ekološka, informacijska,vojna, religijska, ideološka, diskurzivna i tako dalje. Autori koji su, poslije 2000.i 2001. godine, pokušali napisati kratki, razumljiv uvod u tako široku, kompleksnutemu kao što je “globalizacija”, priznavali su da su suočeni sa “zastrašujućimzadatkom”. (Vidjeti: Manfred Steger, Globalizacija, Sarajevo, “Šahinpašić”,2005) Na ovom mjestu, čak ni u najgrubljim crtama, ne mogu ulaziti u po-drobniju analizu najutjecajnijih diskursa o globalizaciji koji pripadaju ranojdebati (K. Ohmae, A. Giddens, W. Hutton, S. Meštrović, J. Mander, E, Goldsmith,M. Castells, I. Wallerstein, R. Robertson, U. Beck, D. Tapscott, J. Stiglitz, G.Soros, Albrow, S. Amin, M. Mohamad, J. Baudrillard, S. Žižek, Z. Bauman itd.).



globalnom političkom upravljanju, globalnom ekološkom uprav-

ljanju... više se nije znalo o čemu je uopće riječ. Na mjestomarksizma, kao univerzalne teorije o povijesti, društvu i čovjeku,uskočio je New management. Kao što su marksisti vjerovali u povezivanje teorije i prakse, smatrajući da nije dovoljno da idejateži stvarnosti, nego da i stvarnost treba da teži ideji, i poslenicimenadžmenta postali su skloni spekulativnoj dijalektici. Sve očemu možemo da govorimo i sve što uopće možemo da činimoiznenada je postalo ono čime treba da upravljamo.U zadnje vrijeme,u kontekstu evropskih reformi visokog obrazovanja, počelo se,vrlo apstraktno, administrativno-protokolarnim jezikom govoritio upravljanju globalnim društvom znanja. Također, isključivo admini-

strativno-protokolaranim jezikom, koji se vrlo jednostavno pretvarau svojevrsni tabelarni teror, počelo se govoriti i o Bolonjskom procesu.24 Najznačajnija posljedica širenja diskursa o globalnomdruštvu znanja sastojala se u tome što je ideja znanja podvrgnuta parametrima globalne kapitalističke ekonomije. Ideja znanja, poslije nekoliko hiljada godina mišljenja, komercijalizirana je iobesmišljena. Filozofi, često uzaludno, dekonstruiraju kanibalskulogiku konzumerizma i potrošačkog društva spektakla. Luda opkladakonzumerizma leži u tome što on želi da “najveće ljudske slabosti preokrene u javnu korist” (Mandeville), što pokušava gramzivost,lakomost i samoljublje pretvoriti u vektore uljudbe.25

“Najveća opasnost konzumerizma u manjoj je mjeri rasipnostnegoli proždrljivost; zapravo je u tome što se on dočepa svega štodotakne zato da ga uništi, da ga nemilice ukroti. Ne iskazuje seon samo izrazima užitka, nego, da bi gurao naprijed svoje pijune, poseže i za jezikom vrijednosti, zdravlja, humanitarnosti, ekologije.Publicitet se dohvatio politike i njoj nameće svoje krilatice, tele-vizija teži za tim da zaliječi naše ranjene ljubavi, ispravi nepravdu,nadomjesti policiju, omalovaži i ukine školu. Konzumerizam u

34 PREGLED

24 Negativne posljedice Bolonjskog procesa - kao globalnog oblika politi-zacije, birokratizacije i komercijalizacije znanja - već postaju vidljive, mada ih

je još uvijek teško, ali ne i nemoguće, objektivno analizirati.25 Pascal Bruckner, Napast nedužnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske,

Zagreb, 1997, str. 71.



pravom smislu riječi pobjegao je već odavno iz supermarketa eda

bi postao medijsko-trgovačkom logikom koja se predstavlja kaouniverzalno rješenje svih problema. Potrebno je dakle obuzdati tutrgovačku logiku, nametnuti joj okvire, zaštititi još sačuvane prostorešto ih nastoji prigrabiti. Ali taj sustav uspješno raste na klimavostii slabljenju svojih ograda. I onoga dana kada televizija zauzme mjestosudnice, razreda, divana, onog dana kada se čitanje nekog reklamnogspota izjednači u gimnazijama s čitanjem Balzaca ili MadameBovary, kada Schubert bude još samo onaj pozadinski šum koji prati Vivagel tortu s gljivama, a Verdi fenogram za toaletni papir,toga će dana likovati henot i skončat će zapadna civilizacija.”26

Nova ekonomija znanja prigrlila je konzumerizam i infantilizam.

Uništila je one bezinteresne, istinoljubive društvene uvjete i pretpostavke promišljenog i odgovornog stjecanja znanja. Unijela je u biti infantilnu promjenu u individualne i masovne strategijei obrasce zamišljanja onoga što je poželjno znati ili imati. Onaviše nema šta reći ljudima (djeci, studentima, srednjoškolcima,roditeljima ili penzionerima) osim trošite novac. Naše doba necijeni visoku učenost i obrazovanje, osim ako nije organizirano poBolonjskom procesu. Liessmann je bio u pravu kada je napisaoda bijeda evropskih visokih škola ima svoje ime: Bologna. Varljivisjaj, špekuliranje, blefiranje, zavođenje i birokratsko reformiranjezamjenjuju znanstvenost, refleksivnost i intelektualnu odgovornost.

Naše doba ne može se zamisliti, niti preživjeti, bez konferencija,seminara, prezentacija. Način na koji se danas prezentira znanjemože se također čitati kao uputstvo za rastući prezir spram znanja.Loš običaj projiciranja jednostavnih rečenica i bombastičnih pojmova u Power Pointu koji se zatim čitaju naglas, običaj kojise može promatrati ne samo u poduzećima, nego sve više na znan-stvenim simpozijima i na univerzitetima, predstavlja oblik preziraspram auditorija i potpun gubitak onoga što se nekoć nazivalo preda-vačkom kulturom. Ako se uz to još pojave omiljeni stupičasti i kružnidijagrami – svejedno o kojoj se temi radi – možemo biti priličnosigurni da se tom vizualizacijom moglo namjeravati sve moguće,

ali tu zasigurno neće postojati slika stvarnih odnosa.

35PREGLED

26 P. Bruckner, Napast nedužnosti, str. 70-71.



Općenito se u takvim prigodama može konstatirati sveopći

nesrazmjer između tehničke i medijske prisutnosti i misaonogsadržaja ponuđenog. Tamo gdje sve blješti i svjetluca, gdje scenomvladaju videokamere, zasloni i prenosiva računala, gdje se multi-medijski agira i umjetnički intervenira, doista je bolje više ništane slušati. Ne samo zato što dominacija tehnike prikriva riječi negoona više ne dopušta nikakve prave misli. Postoje oblici prezentacijakoji mišljenje čine gotovo nemogućim. Još se samo formulirajunaslovi i parole; eliminiraju se sve mogućnosti da se rečenice logički,tj. argumentirano strukturiraju. Pa ipak su protagonisti takvihemisija uvjereni u to da se radi o znanju i njegovu posredovanju.27

Ekonomizacija, i površna prezentacija znanja, ima za pretpostavku

gubitak njegove oštrine. Znanje i obrazovanje – koliko god nam točudno izgledalo – u društvu znanja kojemu težimo nisu više cilj,nego su sredstvo koje ne zahtijeva nikakva daljnja promišljanja svedotle dok se dade opravdati samo kao sredstvo: za prosperitetna tržišta,kvalifikacije za radno mjesto, mobilnost usluga, rast gospodarstva.28

Prazno mjesto, ostalo nakon mortificiranja tradicionalne idejeznanja, definitivno je zauzeo menadžment znanja (menadžment uobrazovanju), što je u skladu s infantilnom, potrošačkom, konzu-merističkom, kreditnom, i u biti marketinškom slikom znanja, kojuneumorno promovira, širi i na sve strane institucionalizira novaekonomija znanja. Menadžment u obrazovanju slovi kao spasonosni

nauk kada se radi o pitanjima znanja. Tehnokratski menadžer znanja,naoružan sofisticiranim tabelama i statističkim proračunima, nezamjenjuje samo obrazovanog stručnjaka. U društvu znanja – okome se posvuda trubi – pedagoga, pa čak i znanstvenika – sveviše treba razumijevati kao menadžera znanja. Ta je predodžbamoguća samo zato što je društvo znanja eliminiralo odnos znanja prema istini i, štaviše, namjesto tog odnosa hipostaziralo ekonomske

36 PREGLED

27 Kada bi bilo dopušteno našaliti se, onda bismo mogli reći da bi najefikasnijinačin ocjenjivanja internog i eksternog kvaliteta nastave na sveučilištima nastupiou trenutku kada bi nekim čudom bila uvedena zabrana predavanja pomoću svjet-lucavih tehnika Power Pointa. Dakako, sve dok našim diskursima, strategijamaophođenja i komunikacije dominiraju trendovi nove ekonomije znanja i užurbanaekonomija vremena – to se vjerovatno neće dogoditi.

28 K. P. Liessmann, Teorija neobrazovanosti, str. 129.



kriterije kvantitativno izračunljive efikasnosti, efektivnosti, učin-

kovitosti i uspješnosti. Tako se briše – i ponekad izgleda da je većizbrisana – razlika koja razlučuje znanje kao epistemološki postupak spoznaje od drugih oblika ovladavanja svijetom. Umjesto da, natemelju promišljenog znanja, i vlastitog refleksivnog potencijala,kritiziramo tu besmislenost, mi joj se podvrgavamo, gonjeni paničnimstrahom da ćemo propustiti jedan od tih skokovito navirućih moderni-zacijskih pomaka. U klasičnoj teoriji obrazovanja znanje je fungiralokao moralno-kvalifikacijska kategorija jer je podupiralo i pospje-šivalo cilj prosvjetiteljstva da čovjek kao ćudoredan subjekt možeautonomno misliti i živjeti.29 U situaciji kada se ozbiljno suočavamosa ukupnim neobrazovnim učincima protivprosvjetiteljskog zanema-

rivanja mišljenja mogli bismo reći da je pisac Gramatologije bio u pravu kada je napisao da na određen način, “mišljenje” ne znači ništa.30

Čini se da su sami principi na kojima se uspostavlja ekonomijaznanja, i administrativno-birokratske procedure pomoću kojih senastoji obrazovati globalno društvo znanja, već unaprijed okrenuti protiv kritičkog i ispitivačkog mišljenja koje želi promišljatinekomercijalni smisao nekog znanja. Nova ekonomija znanja želi potpuno ekonomizirati znanje, sam jezik znanja, tako što i znanstvene pojmove želi reducirati na ekonomske pojmove. Ključni pojmovidruštvenih znanosti, kao što su: društvo, kultura, identitet, vrijeme,mjesto, tradicija, politika, obrazovanje, moral, religija, vrijednost,

odgovornost, demokracija itd. – nastoje se prilagoditi admini-strativno-birokratskom novogovoru društva znanja. Posljediceoveepistemološke mutacije – nastale apsolutizacijom društva znanja – navode na zaključak da je nastupio potpuni poraz kvalitativnemetodologije društvenih znanosti na kojoj bismo mogli promišljatiinstitucionalne mogućnosti uspostavljanja jednog globalnog društvazasnovanog na znanju o globalnoj pravdi i globalnoj solidarnostisvih ljudi cijelog svijeta. Najopasnije postignuće ove velike episte-mološke mutacije je sljedeće: kritičko mišljenje i javno izražavanjesumnje tretiraju se kao nešto nepoželjno, subverzivno, pa čak iopasno. Nakon svega, postalo je očito da se povlaštena priča o

37PREGLED

29 Ibid., str. 131.30 J. Derrida, O gramatologiji, str. 128.



globalnom društvu znanja, kome treba da težimo, i kritičko mišljenje

uzajamno isključuju.Prvobitni optimizam, s kojim su teoretičari globalizacije deve-desetih godina govorili o globalizaciji, zatomljen je globalnimnepravdama koje bogati i moćni nanose siromašnim i nemoćnim.Kritičari globalizacijskih teorija su svoje suparnike, zagovornikeglobalizacije, podrugljivo nazvali službenim promotorima dobrograspoloženja. Ako je od onoga što je rečeno o globalizaciji išta tačno,onda je tačno to da živimo u globaliziranom svijetu nasilja. U svijetukomercijalnog normaliziranja nasilja, kao i normaliziranja nasiljakoje se svakodnevno vrši pomoću nasilja reklama i propagandnihriječi, marketinško-samoreklamirajućih slika. Marketing ne želi

istinu, nego bilo kakvu, pa i glupavu zabavu, koja će biti u stanjušto duže, po mogućnosti 24 sata dnevno, zarobiti naše vrijeme i našu pažnju. Marketing spoznaje da je moguće da u samom marketingulašci lašce nazivaju lašcima, od čega i profitiraju marketinškistručnjaci.31 Pojam globalizacije, koji se često koristi samo kao parola, postao je toliko prezasićen značenjem da ne znači skoro ništa.Poput reklamnog govora koji svakodnevno slušamo, a ustvari gane čujemo, niti možemo razabrati njegov viši smisao. Nastupila jeinflacija, tačnije hiperinflacija govora o globalizaciji, koja je dovelado lošeg ugleda samog tog govora. Gramatologijski posmatrano,takva situacija nije ništa novo. Deridda je pisao da samo opadanjeugleda riječi “govor” ukazuje i svjedoči o malodušju rječnika, onapasti jeftinog zavođenja, pasivnog prepuštanja pomodnom,znači avangardni svijet, tj. neznanje. Ova inflacija znaka “govor”inflacija je znaka samog, apsolutna inflacija, inflacija sama. Međutim, jednom stranom ili jednom sjenkom nje same ona još označava:i ova kriza također je simptom.32

Kad govorimo o globalizaciji, ne možemo govoriti o homo-genom kontinuitetu misli o globalizaciji. Noviji događaji pokazujuda su se veze i prekidi veza između riječi i stvari, teorija i stvarnosti,koncepata i praksi, pokazale daleko zamršenijim nego što sumodernisti i postmodernisti, strukturalisti i poststrukturalisti mogli i

38 PREGLED

31 Vidjeti: Seth Godin, Svi marketinški stručnjaci su lažljivci. Moć kazivanjavjerodostojnih priča u sumnjičavom svijetu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.

32 J. Derrida, O gramatologiji, str. 13.



zamisliti. Originalnost strukturalizma nekada se mogla sastojati

u njegovom insistiranju na označitelju. To insistiranje uključuje preliminarnu operaciju koja izdvaja označitelj kao takav, kao predmet proučavanja, od onoga što je označeno. U našem slučaju,ono što u različitim diskursima nazivamo globalizacijom funkcioniračas kao označitelj, čas kao označeno, a čas kao sama stvarnost.Pokušaje da se diskurzivne strategije građenja i razgrađivanja problema globalizacije analiziraju filozofskim postupcima, recimoonim pisanim u znaku strukturalizma ili poststrukturalizma,trebalo bi pohvaliti za odvažnost mišljenja, i označavanja. Možda je velika diskurzivna mutacija mišljenja od filozofije do Newmanagementa – kao vladajuće, poslovne filozofije, današnjeg

društva znanja – najbolji primjer koji može poslužiti kao ilustracijašta se dogodilo imenu filozofija od vremena pisanja Kritike čistog uma. Filozofija je oduvijek imala mnogo suparnika koji su željelizauzeti njeno mjesto. Budućnost filozofije vjerovatno će zavisitii od toga kako će društvo – buduće društvo znanja – znati razumjeti povijest filozofije. Ali i od toga da li će znati odgovorno povezivatirazličita znanja i o filozofiji i o njenim suparnicima.Šta je to filozofija? – to više nije samo pitanje za filozofe. To je pitanje o odgovornostimišljenja. To je nalog da prihvatimo dužnost da na drugačiji načinrazumijevamo poziv da vraćamo naslijeđeni dug – dužnost da neodustanemo od filozofske tradicije postavljanja pitanja o načinimarazumijevanja tog velikog, neotplativog duga: “Kad se približilanašem vremenu, filozofija je srela mnogo novih suparnika. To su prvo bile nauke o čovjeku, posebno sociologija, koja je htjela dazauzme njeno mjesto. Ali kako je filozofija sve više zanemarivalasvoj poziv – stvaranje pojmova – i bježala u Opštosti, nije se višeznalo o čemu je uopšte riječ. Treba li odustati od svakog stvaranja pojma u korist jedne stroge nauke o čovjeku ili, naprotiv, promijeniti prirodu pojmova, praviti od njih čas kolektivne predstave, čas kon-cepcije svijeta koje su stvorili narodi, njihove historijske i duhovnevitalne sile? Zatim je došao red na epistemologiju, lingvistiku, pačak i psihoanalizu – i na logičku analizu. Od izazova do izazova,filozofija se suočavala sa sve drskijim, sve nezgodnijim suparnicima

koje Platon nije mogao da zamisli čak ni u šali. Dno sramotedostignuto je kad su se informatika, marketing, dizajn, javnooglašavanje, sve discipline komunikacije, dočepale same riječi

39PREGLED



pojam i izjavile: to je naša stvar, mi smo kreativci, mi smo tvorci

pojmova! Mi smo prijatelji pojma, mi ga unosimo u svoje računare.Informacija i kreativnost, pojam i poduzetništvo: bibliografija jeveć prilično bogata... Marketing je zadržao predstavu o izvjesnomodnosu između pojma i događaja; ali tu je pojam postao skup prezentacija nekog proizvoda (historijskog, naučnog, umjetničkog,seksualnog, pragmatičkog...), a događaj izlaganje koje uvodi nascenu različite prezentacije i ‘razmjenu ideja‘ povodom njih.Jedini događaji su izlaganja, a jedini pojmovi su proizvodi koji semogu prodati. Opšte kretanje koje je kritiku zamijenilo komerci- jalnom promocijom i te kako je utjecalo na filozofiju... Ali što sefilozofija više sudara sa bestidnim i neotesanim suparnicima, što

ih češće susreće u sopstvenom okrilju, to više u njoj raste želja daobavlja svoj zadatak, da stvara pojmove koji su prije aeroliti negorobe. Simulakr, simulacija jednog paketa rezanaca postaje pravi pojam, a prezentator – izlagač proizvoda, robe ili umjetničkogdjela, postaje filozof.”33 Lažni prijatelji pojma, koji manipulirajukomercijalnim brendovima, postali su istinski neprijatelji mišljenja. Komercijalizacija znanja i komercijalizacija znanstvenog vokabularaobesmišljavaju pojam filozofije, znanosti, etike, odgovornosti,aksiologije, morala i ekologije. To obesmišljavanje ima dalekosežne posljedice po samorazumijevanje čovjeka i njegovu unutarnju ivanjsku prirodu.

Glavni tokovi zapadnih znanosti i administratori znanja za-stupaju strogo određenu (uvijek reformsku) politiku obrazovanja,i takva politika znanja nastoji se nametnuti, i nameće se, kaoglobalna politika znanja. Glavni tokovi u znanostima, ekonomijii politici izgradili su zavodljiv, međusobno preplićući simboličkiuniverzum novih znanja, novih paradigmi i novih procedura legi-timiranja znanja. U takvom simboličkom univerzumu tehnički iinformacijski modificirane znanosti – tehnoznanosti – zauzimaju povlašteno mjesto u odnosu na sve druge oblike znanja i iskustvasvijeta. Zapadna znanost, zapadno tehnoznanstveno znanje postalo je globalizirano znanje jer se nametnulo kao globalno znanje. Globa-lizirano znanje koketira s marketinškom stilizacijom znanja i često

se institucionalno nameće kao apsolutno znanje. Marketinško znanje,

40 PREGLED

33 Gilles Delleuze/Félix Guattari, Šta je filozofija, Novi Sad, 1995, str. 15 i 16.



kao znanje namijenjeno za prodaju, neprestano se širi, postajući tako

sastavnim dijelom prosječne svijesti ogromnog broja ljudi širominformacijski umreženog svijeta. Marketinško znanje se razvijai uz pomoć scijentističkih, kvantificirajućih znanosti, potrošačkekulture, medija, reklame, propagande, zavođenja, manipulacije – ono se reklamira i samoreklamira uz pomoć najrazličitijih strategijaintelektualnog i emocionalnog brendiranja ljudskog mozga, ideo-logije infantilizma, tehnike i tehnologije. To znanje se pretvorilou obesmišljeno znanje. Postalo je noseći dio i praktički je nerazdvojnood nove ekonomije znanja koja se promovira u ime uspostavljanjanovog globalnog društva znanja. “Nova ekonomija znanja” želi na-metnuti univerzalni monopol na Mudrost. Ona je postala povlašteno

ime za znanje, drugo ime za samo znanje – nova (znanstvena) paradigma. Riječ je o površnoj paradigmi koja je, uz pomoć benignogeufemizma “globalizacije” – naročito ekonomske globalizacije – pokušala promijeniti svaki dosada poznati pojam znanja. Teorijskoznačenje nove ekonomije znanja postalo je skoro nemoguće razli-kovati od praktičnog značaja tehnoznanstvene prakse usmjereneka budućem uspostavljanju globalnog društva znanja. “Ekonomskaglobalizacija”, koja u dominantnim diskursima glavnih tokovafunkcionira kao obuhvatni pojam, univerzalna znanstvena paradigmai vrhovni cilj procesa modernizacije svijeta, pretpostavlja realnumogućnost uspostavljanja “globalnog društva znanja”. Na toj pret- postavci nastaje i održava se globalna ekonomska, korporativna,komercijalna i u biti materijalistička slika svijeta – dominantnaslika svijeta savremenog čovjeka.

Jedanaest antiteza o globalizaciji – napisanih u obliku skice – ovdje naznačava različite diskurzivne mogućnosti preispitivanjaekonomskog i tržišnog fundamentalizma – i preispitivanje ekonomijeznanja kao nove ideologije:

1. “Globalizacija” u modernističkoj i postmodernističkojliteraturi, čak i ekonomskoj teoriji, nije jednoznačna, negocirkulira kao višeznačni relacioni izraz koji ne dopušta jasnorazlikovanje između teorije i stvarnosti – nove stvarnostikoju referira. Hiperglobalisti su skloni nekritički izjedna-

čavati globalizaciju, globalnu ekonomiju i globalnu stvarnost .Ohmae čak tvrdi da globalna ekonomija ima svoju dinamikui svoju logiku jer više nije teorija, već stvarnost. Izjednačiti

41PREGLED



teoriju i stvarnost je paradoks; to znači ukinuti i pojam teorije

i pojam stvarnosti, što je besmislica.S porazom globalizacije,ukoliko se tako nešto događa, postaje sve više nejasno kakotrebamo ili kako možemo promišljati i razumijevati ono što je preostalo nakon rasipanja – nakon razmještanja – globalnei homogene slike stvarnosti. U sociološkoj literaturi globali-zaciju se, također ne bez paradoksa, dovodi u vezu s pro- jektom i posljedicama modernosti. Tvrdi se da ona nijeništa drugo nego direktna posljedica modernosti, i da jemodernost imanentno globalizirajuća. Tvrdi se, zapravodevedesetih se to tvrdilo, da se svijet sve više, ubrzano globa-lizira. Rijetko se promišlja gramatologijska razlika između

‘globalizacije’ i pisanja o globalizaciji – odnosno razlikaizmeđu teorije globalizacije i globalizacijske teorije. Površnidiskurs o globalizaciji, koji prakticira nova ekonomija znanja, postao je dominantan i popularan. Površnost se suprotstavljasistematskom i analitičkom mišljenju. Površnost prijeti dahegemonizira i sociološki diskurs. Površnost prijeti da potisne različita kontradiktorna viđenja globalizacije,naročito ona koja ističu paradoksalne i negativne aspekteglobalizacije ili uočavaju nekonzistentnost u samomglobalizacijskom diskursu. Pomoću prevladavajuće povr-šnosti razumijevanja onoga što se (s) nama ljudima događa,i usprkos prekomjernoj semantičkoj neodređenosti – “globalizacija” –odnosno diskurs o njoj – na paradoksalannačin – bila je uspjela zadobiti veliku praktičnu, simboličku,znanstvenu, ekonomsku, kulturnu i političku moć, bezobzira na to da li je izazivala povjerenje, sumnju ili neštotreće. Stoga je “globalizacija”, kako na razini početnog poimanja i eksplanacije tako i u dvostruko-hermeneutičkomrazumijevanju posljedica modernosti – paradoksalna.Jer, globalizacija kao ishod projekta modernosti ne možebiti objašnjena prosto prizivanjem globalizacije kao procesakoji teži takvom ishodu. Ideja globalizacije, kao jednaeksplanatorna shema, bila je – i ostala – opterećena

teškoćama. Jedan od centralnih elemenata definicije globali-zacije je onaj koji je insistirao na brzini-ubrzanju, to jest“sažimanju vremena i prostora”. Ali ako je sažimanje

42 PREGLED



vremena i prostora, primjerice u Giddensovoj argumentaciji,

trebalo biti objašnjeno kao jedna pojavljujuća osobinaodređenog historijskog tipa društvenih odnosa, onda pojam‘globalizacija’ ne bi trebao općenito označavati jednuteoriju kao takvu – umjesto toga bi funkcionirao tek kao jedna konstatacija toga koliko se dalekosežno, i na kojenačine, ovaj historijski proces razvija. A teoretičari globali-zacije (koji su pisali na tragu Giddensa) očito su namjeravaliučiniti nešto više od ovoga. Tvrdeći da se pojava tog jedin-stvenog globalnog prostora kao arene društvenog djelovanjaznačajno, i po svojim konsekvencama, proteže na drugevrste kauzaliteta koji su se tradicionalno prizivali da se

objasne društveni fenomeni; ekstrapolirajući geografskudimenziju ovog procesa u jedan alternativni, prostorno-temporalni problem za društvenu znanost; te najzad, suprot-stavljajući ovu novu problematiku ne prosto samo konku-rentskim gledištima u savremenim društvenim znanostimanego i klasičnim temeljima moderne društvene misli kaocjeline – na sve te načine oni su podigli svoje uvide iznadčisto opisne uloge svog koncepta. U strukturi Giddensoveargumentacije (Giddens se najčešće smatra začetnikomteorije globalizacije) ono što se inicijalno predstavlja kaoeksplanandum – globalizacija kao razvojni ishod jednoghistorijskog procesa – ubrzano je pretvoreno u eksplanans:sad globalizacija objašnjava mijenjajući karakter modernogsvijeta – te čak generira ‘retrospektivna otkrića‘ o prošlimepohama za koje se mora pretpostaviti da ona tada nije postojala. Ova inverzija eksplanansa i eksplanandumana temelju logike ne može se zanemariti.34

43PREGLED

34 U polemičkom, indikativno naslovljenom djelu The Follies of GlobalisatioTheory: Polemical Essays (London & New York, 2000), Justin Rosenberg,imanentnom analizom teksta, analizira i komparira strukturu diskursa i načine

pisanja o globalizaciji – u djelima Jana Aarta Scholtea, Roba Walkera i AnthonyjaGiddensa. Rosenberg dokazuje tezu da savremene društvene znanosti, u svojimaspiracijama prema prostorno-temporalnoj problematici, stoje na samoj ivicilogičkog zahtjeva za koherentnošću, i da - u globalizacijskoj teoriji - one i prelazetu granicu.



2. “Globalizacija” nije samo teorija, nego je to jedina teorija

(osim marksizma) koja stvarnost – novu stvarnost – izdižeiznad teorije o stvarnosti, tvrdeći pritom da je upravo globali-zacija ta nova stvarnost . To je centralni autoreferencijalni paradoks globalizacijske teorije. Taj paradoks teorijuglobalizacije ukida kao koherentnu teoriju i pretvara je uideologiju. Taj paradoks nije mogućno artikulirati ni raz- jasniti služeći se vokabularom nove ekonomije znanja.Razlog tome je sljedeći: Nova ekonomija znanja, prijeepistemološkog i znanstvenog preispitivanja ideje znanja(i samog pitanja šta je to znanje), podrazumijeva da tozna. Štaviše, ona operacionalno djeluje i vrednuje to što

tako čini, kao da unaprijed posjeduje univerzalni znanstveniodgovor na to pitanje. Da bi priskrbila status znanstvenosti,ona se, doduše samo nominalno, poziva na (ideju) tradiciju“znanja”, tautološki tvrdeći da je zasnovana na znanju. Ali,upravo suprotno, nova ekonomija znanja nije nikakva novaznanost, nego je nova ideologija. Ideologija se značajnorazlikuje od znanosti i znanstvene teorije. Znanstvena teorija prepoznaje svoj vlastiti idealistički (ili naprosto ideacijski)karakter, dok ideologija pokušava da se podmetne kaozbilja ( sama stvarnost ). Dovoljno je pročitati samo nekolikoknjiga iz oblasti menadžmenta, menadžmenta u obrazovanju

ili menadžmenta u marketingu, koje liče kao jaje jajetu,da bismo se uvjerili da nova ekonomija znanja vulgarizirasamu ideju znanja. To čini tako što sama za sebe, potpunonekritički, tvrdi da je zasnovana na znanju, želeći to cirku-larno znanje univerzalizirati – nametnuti svim drugimoblicima mišljenja i iskustva svijeta. Upravo ta zavodljivatautologija, na kojoj se producira i reproducira i distribuira znanje (o znanju) nove ekonomije znanja, cijelu tu stvar činivrlo sumnjivom, ispraznom, neznanstvenom.

3. “Globalizacija” nije neutralan, nepristrasan opis svijeta, nego je veoma pristrasan opis, nerazdvojan od ekonomske (tačnije

ekonomimetičke) i simboličke moći nametanja dominantneslike svijeta, te je utoliko nerazdvojna od neodgovornogmanipuliranja znakovima i samom idejom znanja, što je,

44 PREGLED



na kraju krajeva, čini vrhunskim oblikom komercijalno

angažirane teorijsko-praktične i pragmatičke ideologije. Uvećini slučajeva, pa tako i u ovom, ideologije služe sebisamima i u funkciji su materijalnih i simboličkih interesavladajućih skupina. U tom smislu, i ideologija nove eko-nomije znanja nadzire sredstva za proizvodnju, pa i sredstvaza (re)produkciju ideja. Ideologija nove ekonomije znanjasamu ideju znanja reducira na ekonomsku ideju znanja.Ekonomska ideja znanja nastoji se nametnuti kao univerzalnimodel znanja. Stoga sintagma društvo znanja – odnosno globalno društvo znanja – koja se u komercijalnim dis-kursima o globalizaciji potpuno nekritički koristi, predstavlja

prazno mjesto znanja o globalizaciji.4. Nova ekonomija znanja – pomoću nove politike znanja,komercijalizacije medija i merkantilizacije obrazovanja – sposobna je učiniti da oni nad kojima vlada manje-više prihvate i njezinu ideologiju kao neprikosnoveno znanjeo “prirodnom” stanju stvari. Stoga ne možemo raskrinkatinačin funkcioniranja ideologije na kojoj se uzdiže zgradanove ekonomije znanja a da, prije toga, ne ispitamo ulogudruštveno-kulturnog znanja i druga zajednička uvjerenjakoja su “zajednički temelj” obrazovanja i reprodukcijeideje znanja. Nije slučajno da diskurs nove ekonomije znanja

ne samo da izbjegava nego i potpuno ignorira cjelokupnonasljeđe epistemologije i kritičkog preispitivanja idejeznanja. Nova ekonomija znanja, po kratkom postupku,ideju znanja svodi na tzv. čistu ekonomiju (vulgarno ekono-miziranje, manipuliranje i kalkuliranje /s/ idejom znanja).Krajnja posljedica ekonomiziranja (ideje) znanja jestsimboličko pretvaranje filozofije, kao kraljice mudrosti, u poslovnu filozofiju uspjeha. “Istina”, “Dobrota” i “Vri- jednost”, u povlaštenom vokabularu poslovne filozofijeuspjeha, prestaju važiti kao filozofske ideje. Vrijeme se pretvara u Novac. Prostor u Tržište. Čovjek u Potrošača.

A dobro postaje Roba. Vrijednosti su dakako samo novac,tržište, potrošači i roba. Posljedica toga je da su jedinevrijednosti koje poznaje ta ekonomija, kao ekonomija

45PREGLED



znanja – Cijene. Nova ekonomija znanja – koja samu

sebe reklamira, promovira i samolegitimira kao ekonomijuzasnovanu na znanju – tako postaje istinska metafizikabez istine. Dakle, to nije aristotelijanska ili skolastičkametafizika, nego komercijalna metafizika dobrog raspolo- ženja. Potpuno nova društvena metafizika: bezbrižna, cool metafizika, koja prije pitanja ima komercijalne odgovorena najkrupnija metafizička pitanja. Zbog svoje opijenostiuživanjem, infantilnim zadovoljavanjem Potreba (u stilu:Ti to zaslužuješ ), apsolutnom pohlepom za novcem iuspjehom po svaku cijenu, ta nova društvena metafizikanapušta staru zadaću vjekovne potrage za Istinom. To je

destruktivna metafizika obogotvorenja trgovine i tržišta i onavrlo uspješno mortificira ideju humanizma, humanističkogobrazovanja, i samu ideju znanja. Popularno i znanstveno,sasvim svejedno, ona samu sebe, potpuno bestidno, nazivanovom ekonomijom znanja.

5. Na mnogo načina moguće je pokazati da s trijumfom noveekonomije znanja i poslovne filozofije uspjeha (menadž-menta) još jednom preživljavamo “smrt filozofije” i “krajmišljenja” kakve smo do sada poznavali. Ne radi se o smjeniznanstvenih paradigmi, nego o velikoj transformacijimišljenja i svijeta života uopće. Ukupne društvene posljedice

ove velike transformacije nije moguće sagledati bez dozestraha pred novim barbarstvom – jednom potpuno novomi zavodljivom neodgovornošću diskursa i diskurzivnogdjelovanja.

6. Globalizaciju nije moguće, na neproblematičan način, proglasiti novom znanstvenom paradigmom. Postkunovskeznanosti pokazuju da je, posljednjih nekoliko decenija, sam pojam znanstvene paradigme postao toliko neodređen i prezasićen značenjem da je neproblematična upotreba pojma paradigma više štetna nego znanstveno korisna.Ako se globalizacija, u povlaštenim diskursima nove

ekonomije znanja, samolegitimira kao nova znanstvena paradigma, onda to više govori o tome koju vrstu znanjadanas smatramo znanstvenom nego šta omogućava odnosno

46 PREGLED



onemogućava da isporučimo jednu neutralnu i strogu

znanstvenu istinu o “globalizaciji”. Znanosti više nisu potpuno autonomne u određivanju svojih znanstvenih paradigmi. One nisu odvojene od tehnologije, industrijei velikog biznisa gdje se nalaze izvori moći i finansijskasredstva neophodna za znanstvena istraživanja. “Veliki diosuvremene znanosti više nije normalna znanost u Kuhnovomsmislu (...) Stara paradigma znanosti koja je pružalasigurnost i pouzdanje više ne vrijedi. Znanost je prešla u postnormalnu fazu u kojoj su činjenice nesigurne, vrijednostisporne, ulozi visoki, a odluke hitne.”35 Konvencionalne paradigme mogu vrijediti u situacijama s niskom razinom

neizvjesnosti i rizika, ali ne i u slučajevima genetskoginženjeringa ili kloniranja ljudi. Panika znanstvenika, premaSardaru, ima duboke korijene u toj stvarnosti – promjenjivoj paradigmi koja time mijenja kontekst znanosti i na čelostavlja neizvjesnosti svojstvene kompleksnim sustavima.Dakako, ostaje veliki interdisciplinarni metodološki problemoko razumijevanja i upotrebe pojma “neizvjesnost”. U po-vlaštenom vokabularu nove ekonomije znanja i menadžmentaneizvjesnost funkcionira kao ključna riječ.

7. Terminološko razlikovanje “globalizacije”, “globalnosti”i “globaliteta” nije dostatan način da, iz povlaštenih

shvaćanja globalizacije, otklonimo dubinske paradoksediskursa o globalizaciji koje smo već naveli. Diskurs oglobalizaciji nije dobro shvatiti kao novu svjetsku mudrost,kako se to čini u komercijaliziranim promocijama novogmenadžmenta za čovječanstvo.Vokabular kojim se koristiteorija i praksa menadžmenta predstavlja dubiozan pokušajda se poslije “smrti velikih naracija”, brže-bolje, bez ostatka,isporuči “riješena zagonetka historije čovječanstva”. Veći je problem u tome što je sve globalizirano osim našesaglasnosti i demokracije. Također, problem globalizacijese može posmatrati i kao problem sve većeg globaliziranja

47PREGLED

35 Ziauddin Sardar, Thomas Kuhn i ratovi znanosti, Jesenski i Turk, Zagreb,str. 63.



nasilja, simboličkog i stvarnog. Ako unutar nove ekonomije

nismo u stanju razlučiti da li je globalizacija teorija ili je stvarnost (sama stvarnost), onda možda postaje manje bitno da se iscrpljujemo oko terminoloških razlika izmeđuglobalizacije, globalnosti i globaliteta, jer sva tri izraza,u površnijim komercijalnim diskursima, već fukcionirajukao dio ideologije tržišnog fundamentalizma i samo bliski pomoćni izrazi u službi izgradnje globalnog društva znanjakako smo ga već opisali.

8. Globalizacija nosi pozitivne i negativne strane i mogućnosti.To je doslovno čini proturječnom, otvorenom i neizvjesnom.Pogrešno je pitati jesmo li “za” ili “protiv” globalizacije.

Jer, ne radi se o utakmici povodom koje trebamo navijati,nego o Pozornici o kojoj trebamo odgovorno misliti. Prije bismo mogli reći da trebamo, na planetarnoj razini, iznovaučiti postavljati pitanja o tome “tko smo mi”, a “tko suDrugi”, da trebamo učiti odgovorno misliti našu zajedničkuegzistenciju na Zemlji, a to znači da trebamo iznova učitiepistemološki odgovorno promišljati ono što se (s) namadogađa svaki puta kada (se) na naše živote djeluje u imeglobalizacije i globalnog društva znanja. Ko smo “mi” urazličitim diskursima o globalizaciji. Izrazi poput prvog,drugog ili trećeg svijeta nisu više primjereni. Možemo li,

na koherentan način, govoriti o “kolonizatorima” i “koloni-ziranim” u dosluhu s postkolonijalnim strategijama pisanja?Možemo li, na znanstveno legitiman način, u istoj rečenicigovoriti o bogatim i siromašnim upotrebljavajući obmanju- juću zamjenicu “mi”? Primjer: “Kako je istaknuo vođaameričkih Indijanaca, Guaciaipuro Cuautemoc, između 1503.i 1660. godine iz Latinske Amerike u Europu prevezeno je sto osamdeset pet tisuća kilograma zlata i šesnaestmilijuna kilograma srebra. Cuautemoc tvrdi da njegovnarod taj prijenos ne bi trebao smatrati ratnim zločinomnego ‘prvim u nizu prijateljskih zajmova koje je Amerika

dala za razvoj Europe‘. Kad bi latinoamerički starosjediocina taj zajam zaračunali složene kamate, po umjerenoj

48 PREGLED



stopi od deset posto, količina zlata i srebra koju bi im

Europa dugovala premašivala bi težinu Zemlje.”36

9. Globalizacija, odnosno globalizacijski diskurs, nanepredvidivnačin mijenja “našu buduću prošlost”; značenje (pred)globalizacijskih diskursa o nama samima, kao i o ljudskomidentitetu, društvu, čovjeku, prirodi, kulturi, politici, eko-nomiji (novoj ekonomiji znanja), životu, biokolonijalizmui biopolitici uopće. Znanstvena dostignuća, omogućena pozitivnim znanstvenim napretkom – najdramatičnije onau molekularnoj genetici i biotehnologiji – ne zanimaju samoznanstvenike u prirodnim znanostima. Takva dostignuća postaju predmet društvenog, etičkog, bioetičkog, eugeničkog

i moralnog interesiranja ljudi koji se ne bave prirodnimznanostima. Prirodne znanosti i društvene znanosti – udanašnje doba nedostatka globalnog dogovora – dijelemnoge zajedničke dileme koje se tiču planiranja budućnosti – budućeg izgleda i opstanka čovječanstva. Prirodne znanostitakođer tematiziraju određene aspekte globalizacije, s tomčinjenicom da se epistemološkom dimenzijom globalizacije bave na mnogo različitih, nanotehnološki povezanih načina.Ti načini pokazuju da se biotehnologija i informatičkeznanosti približavaju. Dok to čine, možemo pretpostavitida one postaju svjesnije i nadamo se i odgovornije nasprammogućih društvenih posljedica njihovih otkrića (izuma),čime pitanje Odgovornosti izbija u prvi plan. Mogućnostistvaranja genetički promijenjenih živih bića ostvarene sunaglo posljednjih godina i većina ljudi još nije svjesna dosegamanipulacije životom. Ako, primjerice, čitamo i analiziramoRifkinovo djelo Biotehnološko stoljeće: Trgovina genimau osvit vrlog novog svijeta,37 u kontekstu ranijih debata oglobalizaciji, onda se možemo uvjeriti da epistemološkerazlike između teorije globalizacije i globalizacijske teorije,o kojima smo govorili povodom Rosenbergove kritikeglavnih tokova razumijevanja globalizacije, gube svoju

49PREGLED

36 George Monbiot, Doba dogovora, str. 109.37 Jeremy Rifkin, Biotehnološko stoljeće, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb,

1999.



metafizičku privlačnost. Zabrinutost ili strah za sudbinu

čovječanstva nisu dobri saveznici ni znanstvenicima ni(bio)etičarima, ali strah postaje saveznikom ako znamo daglobalne korporacije, koje trguju, ili namjeravaju trgovatiljudskim genima, nemaju drugih izazova osim onih kojise javljaju zbog grabežljive trke za profitom – po svakucijenu. Pitanje onda glasi – koliko košta ljudski život ilinjegovo poboljšanje? Ili, da to izrazimo popularnim jezikom, preuzetim iz volkabulara obrazovnih politika internog ieksternog osiguranje kvaliteta: pitanje onda glasi: koje,dakle, indikatore za poboljšanje kvaliteta (odnosno kojeindikatore za poboljšanje samih indikatora) primijeniti da

bismo preispitali etičke aspekte patentiranja gena u komer-cijalne svrhe? Može li nam pomoći nova ekonomija znanjai New management ? I ko smo to “Mi” u različitim diskursimao globalizaciji, globalizaciji znanja i globalizaciji neznanja – u globalnoj ekonomiji (znanja?)

10. Globalizacija na mnogo načina mijenja ili čak i ukidatradicionalno povučene granice između društvenih i humani-stičkih, pa čak (do neke mjere) i prirodnih disciplina, čineći pojam Društva, kao temeljni pojam društvenih znanosti,ispražnjenim. “Globalno društvo znanja”, o kojemu govorinova ekonomija znanja, ukoliko ne želi postati najmračnijadogma, ne može se adekvatno analizirati polazeći samood jedne znanstvene discipline, naročito ako ona samoobogotvoruje profit . A ekonomija upravo to čini. Ekonomija,u liku nove ekonomije znanja, nastoji se nametnuti kaoapsolutno znanje (znanje o znanju koje isključuje svakoneznanje); to jest kao znanost svih znanosti – disciplinaiznad svih disciplina. Najočitiji primjer je slavodobitnoizjednačavanje i zamjenjivanje tržišne ekonomije i tržišnog društva, što je vrhunac neodgovornosti. Globalno društvo,o kojemu govori ekonomija znanja, provodi simboličkonasilje nad čovjekom tako što ga pretvara u neobično dobrorazmjenjivu robu. To simboličko nasilje je, doduše, “blago

i maskirano”, i provodi se uz privolu onih koji ga trpe. Ono je “sračunato na umove, a ne na tijela. U akademskomsvijetu katkad se očituje kao diskurs autoriteta ili kao riječ

50 PREGLED



učitelja”.38 Za razliku od Immanuela Kanta, koji je o

vremenu govorio u kontekstu transcendentalne estetike,ekonomija znanja o vremenu govori u kontekstu Novca.Teško bi bilo dokazati da ta dva govora govore o istom, alinije dovoljno konstatirati ni da govore o različitom. Radise o upadima prekida – diskontinuitetima koji radikalnonarušavaju masivne i homogene manifestacije mišljenja.Status i narav tih prekida tek bi trebalo otkriti. Ti prekidi pokazuju da historija pojmova nije historija njihovog progresivnog istančavanja, nego historija njegovih različitih polja konstitucije i važenja. Stoga je potrebno reaktualiziratiispitivanja kompleksnih veza i odnosa između različitih

poredaka diskursa i moći pomoću koje se ti diskursi konsti-tuiraju i međusobno nadopunjavaju ili isključuju. Ta pitanja je, u drugačijim konstelacijama ispitivanja moći,dalekosežno otvorio Foucault kada je tražio odgovore na pitanja kako specificirati različite pojmove koji omogu-ćavaju da se misli diskontinuitet (prag, raskid, prelom,mutacija, preobražaj).39

11. Globalizaciju nije dovoljno analizirati samo kao linearnu,monokauzalnu posljedicu modernističkog projekta napretka,rasta i razvoja, nego i kao “poziv na uzbunu” – upozoravajućiznak krize razumijevanja napretka, rasta i razvoja. Razvi- jenost nekog pojedinačnog, ili globalnog društva, mogla bise – u jednomkvalitativno drugačijem kontekstumetafizičkemutacije (George Monbiot) – ocjenjivati s obzirom na pitanja globalne solidarnosti, zdravlja, kvaliteta života,slobodnogvremena, sigurnosti, blagostanja, rizikaglobalnogzagrijavanja, rizika konzumiranja genetski modificiranehrane, kvaliteta obrazovanja, kvaliteta zdravstvene zaštite,ljudskog dostojanstva, zdravih međuljudskih odnosa iživotau skladus prirodom. Kritički orijentirani ekonomistiveć dugo radikalno osporavaju konvencionalni instrument

51PREGLED

38

Rade Kalanj, Globalizacija i postmodernost , Politička kultura, Zagreb,2004, str. 17739 Mišel Fuko, Arheologija znanja, Izdavačka knjžarnica Zorana Stojanovića,

Novi Sad, 1998, str. 10.



za mjerenje rasta i razvoja poznat kao bruto nacionalni

proizvod (BNP). Oni tvrde da je BNP izopačen, da podržavaekonomski fundamentalizam. Oni tvrde da BNP ne odražavasamo krizu vremena nego i uskogrudne pretpostavkeekonomista. Posljednjihgodina traže se prikladne alternativeBNP-u, kao što su: indeks održivog privrednog blagostanja(the Index of Sustainable Economic Welfare, ISEF); stvarni pokazatelj napretka (the Genuine Progress Indicator, GPI);Fordhamov indeks društvenog zdravlja (theFordhamIndexof Social Health, FISH); UN-ov indeks razvoja čovjeka(the UN’s Human Development Index, HDI) i indeks privrednog blagostanja (the Index of Economic Well-

Being, IEWB), koji spadaju među popularnije pokazatelje.Svakim od ovih pokazatelja nastojalo se odrediti “stvarno” poboljšanje ljudskog blagostanja.40 Tajna je zašto štampai javne interesne zajednice nisu razotkrile BNPkao statis-tičku prevaru, što ona, zapravo, i jest – pitaju kritičari.41

BNP je obmanjujući izraz ekonomskog scijentizma, tržišnogfundamentalizma, ideologije slobodnog tržišta i zvaničneekonomske ortodoksije – predrasuda svih ekonomskih predrasuda. BNP je statistička obmana – najopasniji mit “društva znanja” i takozvane “nove spoznajne ekonomije” zasnovane na ‘znanju’ .42 Austrijski ekonomist FriedrichAugust Hayek (dobitnik Nobelove nagrade 1974. godine)upotrebljavao je izraz scijentistička predrasuda da bi istakao

52 PREGLED

40 FISH mjeri šesnaest društveno-ekonomskih pokazatelja, uključivši smrt-nost novorođenčadi, nasilje nad djecom, siromaštvo među djecom, samoubistvameđu adolescentima, zloupotrebu droga, visoku stopu prekida srednjoškolskogobrazovanja, prosječna sedmična primanja, nezaposlenost, troškove zdravstvenogosiguranja, siromaštvo među starijom populacijom, ubistva, smještaj i nejed-nakosti u primanjima. Više o tome u: Jeremy Rifkin, Europski san: kako europskavizija budućnosti polako zasjenjuje američki san, Školska knjiga, Zagreb, 2006,str. 93-95.

41 Jerry Mander i Edward Goldsmith (ur.), Potreba za novim mjerilima progresa, Clio, Beograd, 2003, str. 194-207.

42 Zlatan Delić, “Društvo znanja” – nova paradigma ili nova ideologija?,u: Bahrija Umihanić (ur.), Finansije u društvu znanja i savremenoj poslovnoj

praksi, Univerzitet u Tuzli, Ekonomski fakultet, Tuzla, 2007, str. 148-172.



metodološke i hermeneutičke opasnosti zamjenjivanja

“pojmova” (ili teorija) i činjenica: “Posebne teškoće druš-tvenih nauka i mnoge konfuzije o njihovom karakteru potječu tačno iz činjenice da se ideje o njima pojavljuju udva oblika, kao djelo svog objekta i kao ideje o objektu.”43

Problem značenja i društvenih učinaka upotrebe pojmova je suštinski, epohalan, presudan – problem je u tome štose danas, u vrijeme marketinga, menadžmenta (a to značiupravljanja, a ne mišljenja), u vrijeme tržnih centara, globalneideologije nogometnih utakmica, za vrijeme reciklažereklama i sapunica, mode sportskih kladionica, virtualnih parlaonica, stvarnog i simboličkog nasilja44 itd. –tradicionalni

smisao morala, etike i ekologije, kao i smisao filozofijeistinskog razvoja, sve više gubi ili se gotovo potpuno izgubio.Privredni rast danas generalno znači više komercijalizacijei više potrošačkog mentaliteta, više zagađenja, veću centrali-zaciju, veće otuđenje – i manje resursa za siromašne kojimasu najpotrebniji. Ko onda može, ili ko (ne) smije, sumnjatiu kvantitativnu validnost BNP-a kao objektivnog i zvaničnogmjerila progresa, napretka, rasta i razvoja?

Postoji mišljenje da postoji progresivni napredak u eksploatacijii poniženju siromašnih i nemoćnih, što se konstantno vrši od strane

bogatih i moćnih. Takvo mišljenje polazi od toga da globalizacijademokracije, solidarnosti i pravde, kakva bi trebala da postoji, još ne postoji. Takvo mišljenje zastupa George Monbiot i desetinemiliona ljudi na koje se poziva ovaj autor u Dobu dogovora.Ključnateza Doba dogovora može se shvatiti kao revolucionarna antitezavladajućim shvaćanjima globalizacije. Stoga je ovdje ukratkoreinterpretiramo kao posljednju, jedanaestu antitezu. Monbiot, dakle,tvrdi da je sve globalizirano osim naše saglasnosti, odnosno istinskedemokracije. Živimo u dobu prisile, lošem dobu koje treba biti

53PREGLED

43

Fridrih August Hajek, Kontrarevolucija nauke, CID, Podgorica, 1999,str. 15 i 35.44 George Myerson, Heidegger, Habermas i mobitel , Naklada Jesenski i

Turk, Zagreb, 2001.



zamijenjeno dobom dogovora. Šačica ljudi iz najbogatijih zemalja

preuzela je globalne ovlasti pomoću kojih određuje način životaostatku svijeta. Ključne međunarodne finansijske institucije, poputSvjetske banke i MMF-a, nisu ustvari međunarodne u pravomsmislu te riječi. Nisu međunarodne jer “prave prisilne programekoji omogućavaju onima koji imaju novac da naređuju onima kojiga nemaju šta moraju činiti kako bi ga dobili”.45 Monbiot smatrada su se Svjetska banka i MMF toliko udomaćili u siromašnimzemljama da ponegdje određuju koju bi marku računala školemorale kupiti.46 Monbiot tvrdi da je sramota da se kolonije čije se bogatstvo pljačka petsto godina smatraju dužnicima bogatih zemalja,i to velikim dužnicima koji bankama i finansijskim ustanovama

bogatih zemalja uime otplate duga šalju tristo osamdeset dvijemilijarde dolara na godinu, što je novac kojim se moglo nahranitigladne, dati krov nad glavama siromašnima, osigurati zdravstvenaskrb, obrazovanje, pitka voda, prijevoz i mirovine za one koji neuživaju nijednu od tih blagodati. Sramota je to za sve nas koji odtoga imamo koristi. Sramota koja ne prestaje zahvaljujući upravoonom sustavu koji ju je trebao, barem nam tako kažu, dokinuti.47

Zbog toga za bogate vrijedi jedno, a za siromašne drugo. Dok sesiromašne zemlje u uzaludnom nastojanju da otplate svoje dugovetjeraju na prosjački štap, najveći dužnik, Sjedinjene Države, kojiukupno duguje 2,2 bilijuna dolara, može raditi što ga je volja:nisu mu nametnuti nikakvi stabilizacijski programi, ni kontrolainflacije, niti je prisiljen na liberalizaciju. Zaduženost u Americi, piše Monbiot, nije uzrokovala gospodarski slom među ostalim izato što MMF i Svjetska banka inzistiraju da devizne pričuve,koje druge zemlje drže kako bi se obranile od špekulativnih napada, budu u dolarima. Time se učvršćuje položaj dolara kao dominantnesvjetske valute, na umjetan mu se način povećava vrijednost, aSjedinjenim Državama omogućuje da iz siromašnih zemalja izvlačeveliku, trostruku korist. Monbiot smatra da je Svjetska bankanamjerno postala jedan od najvažnijih uzročnika siromaštva,

54 PREGLED

45 George Monbiot, Doba dogovora, Algoritam, Zagreb, 2006, str. 105.46 Ibid., str. 63.47 Ibid., str. 109.



uništavanja okoliša i zaduženosti u siromašnom dijelu svijeta.48

Dakako, važno je imati na umu da ekscesno ponašanje SAD-a nemanikakve veze s američkim narodom.49 Masovni mediji koji sustavnoiskrivljuju naše viđenje upravljanja svijetom jedna su od najvećih prepreka slobodi demokratskog izbora. Stoga treba uvesti konku-rentne izvore informiranja i to je najviše što se može učiniti. Doba dogovora izlaže alternativno viđenje globalizacije zalažućise za aktivistički pokret koji bi se zasnivao na pravu na različitosti globalnoj solidarnosti svih ljudi cijelog svijeta za što je potrebnavelika metafizička mutacija. Pokret se zalaže za osnivanje svjetskog parlamenta koji ne bi trebalo opterećivati ni predsjednikom nikabinetom. Tijelo koje bismo stvorili, prema Monbiotovom mišljenju,

imalo bi nešto čime se ne može pohvaliti nijedna druga globalnaili međunarodna ustanova – legitimnost. Kad je riječ o teorijiglobalizacije, Monbiot smatra da je termin “globalizacija postaotoliko neodređen da više ne znači gotovo ništa; njime se opisujesve i svašta, od globalnog terorizma do svjetske glazbe”50. Takvomišljenje izraženo je i na prethodnim stranicama kroz niz među-sobno dopunjujućih, alterglobalističkih antiteza i suprotstavljanjadominantnom ekonomskom shvaćanju globalizacije.

55PREGLED

48 Ibid., str. 103-107.49 Ibid., str. 94.50 Ibid., str. 50





UDK 536.7 + 061.1 + 330.342 (497.6)

Amela Čampara

ENERGETSKA POLITIKA EVROPSKE UNIJEI ELEKTROENERGETSKE PERSPEKTIVE

U BOSNI I HERCEGOVINI

ENERGY POLICY OF THE EUROPE UNIONAND ELECTRIC POWER PERSPECTIVE

IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Energetika je postala jedno od središnjih globalnih pitanja. Proces globalizacije stvorio je snažan podsticaj razvoju porasta proizvodnje i potrošnje proizvoda i usluga u svijetu. Iz perspektive Bosne i Hercegovine relevantne su strateške odrednice (direktive)i politika razvoja Evropske unije. Evropska unija je u svojim doku-mentima sistemski gradila zajedničku strategiju i politiku baziranu

na liberalizaciji tržišta (specijalno električne energije), kao i značajniminvesticijama u istraživanje i razvoj alternativnih izvora energije irazvoj efikasnih tehnologija za proizvodnju energenata. Navedeno,vezano sa postojećim zakonima, ima značajne reperkusije na strategijsko pozicioniranje i moguće smjernice elektroenergetskog sektora BiH u budućnosti.

Ključni element razvoja energetskog sektora vezan je za pitanjevlasništva u tom sektoru, i to proizvodnje električne energije i njenedistribucije. U skladu sa gore navedenim rad sadrži tri cjeline. Prvidio je usmjeren na objašnjavanje globalnih i regionalnih odrednica,izgradnju regionalnog elektroenergetskog tržišta koje utječe na na

funkcioniranje energetskog sektora u BiH. Drugi dio rada je usmjeren prema analizi strateških odrednica razvoja elektroenergetskog sektora u BiH, koju čini elektroenergetski sistem BiH, ali i politika

57PREGLED



razvoja energetike Evropske unije. Treći dio rada analizira moguće

smjerove razvoja elektroenergetike u BiH u okviru JP Elektroprivreda BiH d.d. primjenom SWOT analize.

Ključne riječi: elektroenergetski sektor, direktive Evropskeunije, SWOT analiza

Summary

Energy has become one of the central global issues. The globalisation process has given a strong incentive for the growth of production and consumption of goods and services globally. In the

case of Bosnia and Herzegovina, the directives and the development policy of the EU are the most relevant. The European Union has gradually outlined a joint strategy and policy, based on the liberali- sation of the sector (especially electricity), as the development of alternative oil pipelines and significant investments into research and development of alternative and more efficient energy sources. This,coupled with the existing BiH legislation has significant repercussionson the strategic positioning and possible directions of the BiH electricity companies in the future.

The key element of the energy sector development relates to theownership structure within the sector, primarily the most valuable

parts, namely the production of electricity and its distribution. According to the above mentioned this paper is divided into

three parts . The first part of the article will explain global and regional determinants, development of a regional electric power market which affects the functioning of the electrical sector in the Bosnia and Herzegovina.

The second part of the article will explain the determinantsof the strategic development of the electric power sector in Bosniaand Herzegovina, which includes the electric power system in BiH,but also the energy development policy of the European Union.

The third part of the article will analyse possible directions

of development of the electric power sector in BiH within the framework of the electrical company “JP Elektroprivreda BiH d.d-Sarajevo” through the application of the SWOT analysis.

58 PREGLED



Key words: electric power sector, Directive European Union,

SWOT analysis

Uvod

Energetika je postala jedno od središnjih globalnih pitanja.Proces globalizacije stvorio je snažan podsticaj porastu proizvodnjei usluga u svijetu. Takav razvoj prate i povećanje transakcija u području međunarodne razmjene, bilo da su robne ili finansijske.Dodatno povećanje proizvodnje i potrošnje roba i usluga dovodineminovno do povećanja potrošnje svih oblika energenata. Bez podsticanja liberalizacije i podsticanja konkurencije procesi ne bidostigli današnji obim. To sve zahtijeva nova prilagođavanja na nivoumeđunarodnih organizacija, a posebno u okviru Urugvajske runde,odnosno pregovora unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO).Ekonomske procese liberalizacije, a što bi obuhvaćalo izgradnju jedinstvenog tržišta, ne prate u potpunosti politički procesi. Svijet je još uvijek podijeljen na interesne sfere zasnovane na različitimideologijama koje sada imaju donekle drugačije pojavne oblike.U kontekstu elektroenergetike najočiglednija je konfrontacijaneoliberalizma – usmjerena prema liberalizaciji ekonomskih odnosai podsticanju konkurencije i državnih interesa. Pritom državni interesiu elektroenergetici pokušavaju svoj smisao zasnovati na konceptuelektroenergetske sigurnosti. U toj interakciji u gotovo svakoj zemljiu svijetu tržišni je udio podijeljen između domaćih preduzeća, kojiu većoj mjeri čini elektroenergetski sektor (EE) pojedine nacionalnedržave i multinacionalnih kompanija (MNK)1. U Bosni i Hercegovini još nemamo ovakvu strukturu jer još nisu završeni procesi restruktu-riranja i privatizacije EE-a.

Uprkos suprotnostima, lokalnim i širim konfliktima, svijet setokom posljednjega desetljeća razvija ubrzanim tempom. Takavrazvoj još uvijek zahtijeva odgovarajuću resursnu osnovicu, koja jeograničena. To se posebno odnosi na energente koji se sve više prepoznaju i kao ograničavajući faktor razvoja. Strategije razvoja

59PREGLED

1 Primjer u Češkoj – na nivou distribucije električne energije 34% je u vlas-ništvu inostranih kompanija, a ostatak u vlasništvu države.



energije na nivou korporacija, država i regionalnih grupacija sve

više u obzir uzimaju ove trendove. Iz perspektive Bosne i Herce-govine relevantne su strateške odrednice i politika razvoja energetikaEvropske unije. Bosna i Hercegovina u svom daljnjem rastu i razvojuu potpunosti se mora prilagoditi zemljama Evropske unije kako bidobila šansu za punopravno članstvo u Uniji.

Evropska unija je u svojim dokumentima sistemski gradilastrategiju i zajedničku politiku, koja danas djeluje u nekolikosmjerova. Da bi se osigurala veća sigurnost i efikasnost energetskogsektora, proces se intenzivira liberalizacijom tržišta ključnim ener-gentima. To se ponajprije odnosi na električnu energiju i plin. Isto-vremeno se pokušava povećati strateška osnovica svih oblika energije.

Uz ove procese uvezivanje se traži i u strategiji odnosno politici indus-trijskog razvoja i u razvoju efikasnijih tehnologija proizvodnjeenergenata. Alternativno obnovljivi izvori energije se uzimajuzasada kao dopunski. U tom smjeru osigurani su odgovarajućiinicijalni fondovi, a programi su podložni monitoringu, u skladu sazaključcima Lisabonske konferencije. Poseban segment čini samadomena politike koja ima zadatak osigurati alternativne smjerovesnabdijevanja na principu izgradnje strateških partnerstava i izgradnjekorporativnih odnosa. Kretanja u sektoru elektroenergetike, koja susve složenija, postavljaju posebno pitanje za Bosnu i Hercegovinu.Budući da ne postoji strategija razvoja elektroenergetskog sektora na

nivou Bosne i Hercegovine, bit će veoma teško uklopiti se u kretanjau energetskom sektoru zemalja Evropske unije, koja su značajna.Tu se među prvima postavlja pitanje pozicije električne energije kao jedine u potpunosti državne komponente. Pitanje je njezinog stra-teškog pozicioniranja i uloge u državnom i regionalnom prostoru.

1.1. Globalizacija i specifičnosti elektroenergetskog sistema2

Globalizaciju možemo označiti procesima i aktivnostimakojima se podstiče objedinjavanje ukupnih društveno-ekonomskih

60 PREGLED

2 Elektroenergetski sistem čine elektroenergetski objekti za proizvodnju, prijenos, distribuciju električne energije i upravljanje elektroenergetskim sis-



aktivnosti bez obzira na nivo posmatranja. Historijski gledajući,

najveće se takvo objedinjavanje odvijalo u drugoj polovini devet-naestog stoljeća, kada su ostvareni najveći napreci u međunarodnojekonomskoj integraciji u svijetu. Dodatno, objedinjavanje tržištastavljalo je naglasak na stvaranje jedinstvenih tržišta. Ipak, danas je u globalizirajućim procesima naglasak na mogućnosti brzinerealizacije transakcija na tržištima, a to otvara mogućnost realizacijei drugim transakcijama. Takvi procesi i aktivnosti neminovno dovodedo internacionalizacije ekonomskih i finansijskih tokova, s ten-dencijom stalne integracije. Pritom subjekti koji sudjeluju u timtransakcijama imaju utjecaja na nacionalnu politiku kreirajući zanju nove izazove, ali i nova ograničenja. Tako globalno djelovanje

ima veliki broj pobornika. Objedinjavanje aktivnosti i povezivanje prostora i ljudi koji na tim prostorima žive putem sve većih tržišta jedan je od najvidljivijih rezultata tih procesa.3 Kritičari globalizacije(Raghaven) smatraju da takvi tokovi dovode do stvaranja razlikaizmeđu ekonomija u svijetu, ali i unutar pojedinih nacionalnih privreda. Dodatno se stvaraju razlike između bogatih i siromašnihunutar zemlje, i to tako što prva skupina vlastito bogatstvo ostvarujena štetu siromašnih slojeva.

Rast intenziteta transakcija na globalnom i lokalnom nivouvažno je obilježje sadašnjeg razdoblja globalizacije u odnosu na pret-hodna razdoblja. Pritom se transakcije označavaju osnovnim ele-

mentom razmjene, bez obzira na to je li riječ o državnom i/ili među-narodnom nivou. Samo podsticanje transakcija možemo shvatitimehanizmom održavanja i očuvanja značaja izgradnje tržišta iukupne političko-ekonomske moći multinacionalnih kompanija,

61PREGLED

temom u kojima se obavljaju elektroprivredne djelatnosti koje su od javnoginteresa. http://bs.wikipedia.org/wiki/Elektroenergetski_sistem

Elektroprivrednim djelatnostima smatraju se:- proizvodnja električne energije,- distribucija električne energije,- snabdijevanje električnom energijom,

- trgovanje, zastupanje i posredovanje na domaćem tržištu električneenergije, Zakon o električnoj energiji, Službene novine FBiH br. 41/02.3 Wolf, M., Why Globalization Works, Yale Univesity Prss New Heaven

and London.



najvažnijih igrača na njima. To znači da bi se u slučaju njihova ne-

podsticanja dogodila svojevrsna implozija, tj. „urušavanje“ tržištai smanjivanje utjecaja multinacionalnih kompanija u svijetu, pačak i njihov nestanak.4 Energiju i elektroenergetski sistem unutar kojeg se obavlja transfer energenata od proizvodnje do potrošnjemožemo shvatiti kao podržavajući sistem nesmetanog odvijanjatransakcija, razmjene proizvoda i usluga. Rast obima transakcijaroba i usluga zahtijeva i povećanje proizvodnje i potrošnje energije potrebne za održavanje navedenog rasta.

Elektroenergetski sistem kao dio energetskog sistema5, u opisunjegovih tržišnih struktura, ima osnovnu svrhu napajanja stanov-ništva željenim energentom. Tržišne strukture gdje se koristi električna

energija kao roba nikada nisu one u kojima postoji savršena konku-rencija, npr. stotine sudionika na strani ponude i na strani potražnje.Obično je riječ o tržišnim strukturama u kojima je mali broj preduzećana strani ponude i veliki broj subjekata (zavisan od broja stanovnikai teritorijalne jedinice koja se posmatra)na strani potražnje. Dodatno,elektroenergetski sistem posjeduje čitav niz posebnosti. Njihovasu obilježja sljedeća:

1. Proizvodnja električne energije, njezin prijenos, distribucijai pretvaranje u druge oblike energije praktički se događajuu jednom te istom trenutku.

2. Postojanje stalne i velike neravnomjernosti između ponude

i potražnje električne energije tokom godine, mjeseci, sed-mica, dana, pa i sati.3. Stalna i velika neravnomjernost proizvodnje u sistemima

u kojima dominiraju hidroelektrane.4. Za mnoge primjena električne energije nema supstituta.5. Dugotrajan investicijski ciklus te razmjerno polagan povrat

uloženih sredstava, što pod određenim uvjetima može de-stimulirati ulaganja u nove energetske objekte, posebnoulaganje privatnih investitora.

62 PREGLED

4 Ipak takav scenarij za multinacionalne kompanije manje je vjerovatan jer zavisi i o mnogim drugim faktorima, kao što su uspješno upravljanje poslovanjemu multinacionalnim kompanijama i način finansiranja poslovanja, vlastitim ilituđim izvorima. Naime, svaka se strategija preduzeća može objasniti inter-konekcijom unutrašnjih faktora (resursa preduzeća) i prilika iz okoline.



U novije vrijeme je prisutno mišljenje da je održivost elektro-

energetskog sistema uvjetovana stimuliranjem tržišnog natjecanjai konkurentnosti. Pritom uspostava konkurentne tržišne strukture prema Baconu zahtijeva ispunjenje odgovarajućih pretpostavki:

a) dovoljan broj konkurenata koji onemogućuju oligopolskidogovor,

b) veličina i troškovna struktura proizvođača mora biti sličnatrošku prijenosa, a ne smije biti prepreka konkurenciji međusobnoudaljenih proizvođača,

c) u sektoru mora postojati višak proizvodnih kapaciteta nad potražnjom kao stimulans rezanju troškova i konkurencijskomtakmičenju uopće.

No sve prije navedene karakteristike energetskog sistema moguimati negativan utjecaj6 na formiranje tržišnih struktura koje će uvećoj mjeri podsticati konkurenciju. To također može biti loš medijza politiku deregulacije i slobodnog kretanja kapitala, npr. direktnimstranim ulaganjima između zemalja, a što podstiče politika neo-liberalizma. Tako je npr. moguće da se pri razdvajanju preduzeća prema horizontalnom i vertikalnom principu, kao što se hipotetičkimože dogoditi za elektroprivrednu djelatnost u BiH, izgube koristikoje donosi ekonomija obima.7

Na taj način ugrožava se i energetska sigurnost, kriterij koji

se često čuje u raspravama kao cilj energetske politike upravljanjaenergetskim sistemom. Složenu prateću pravnu regulativu potrebnuza normalno obavljanje proizvodnje, distribucije i prijenosa tenapajanje električnom energijom, na kraju, određuju monopolskei oligopolske tržišne strukture, u kojima učestvuje malo poslovnihsubjekata na strani ponude, uz istodobno postojanje više milijuna potrošača na strani potražnje. No, preduvjet bilo kakvog stimuliranjakonkurencije je liberalizacija tržišta. Ona prisiljava preduzeća koja su

63PREGLED

6 Gdje se trebaju istaći i tehnološke, organizacijske, ekonomske, ekološke i

dimenzija državne sigurnosti koja utječe na ponašanje svih subjekata na elektro-energetskom tržištu.7 To znači da veći obim proizvodnje električne energije omogućuje niže

prosječne troškove njezine proizvodnje.



do tada bila u oligopolskoj, ili češće u monopolskoj poziciji na tržištu,

na restrukturiranje. To dovodi do promjene vlasničke strukture, au slučaju državnih preduzeća i do njihove privatizacije. Promjenavlasničke strukture dovodi do slabljenja tržišnih pozicija tih preduzeća jer su navikla na monopolske ili oligopolske pozicije na domaćemtržištu. U slučaju da ta preduzeća postanu dio multinacionalne kompanije, tada pozicija tržišne moći prelazi u ruke multinacionalnekompanije. Pritom promjena vlasništva čini i složenijim širenje tih preduzeća na druga inostrana tržišta. Pojava sve složenijih uvjeta naenergetskim tržištima čini postojanje regulatora tržišta obaveznim.

1.2. Izgradnja tržišta energenata u jugoistočnoj Evropi

Važan regionalni cilj usko povezan s globalnim procesima,ali i direktivama Evropske unije prisutnim u elektroenergetskomsektoru, jest izgradnja regionalnih tržišta. Osim što je rezultat globalnih podsticaja, izgradnja jedinstvenog tržišta energenata otvara poslovne prilike preduzećima na tim tržištima, ali i onim preduzećimakoja prije nisu učestvovala na tim tržištima, ponajprije multi-nacionalnim kompanijama.

U kontekstu jugoistočne Evrope izgradnja regionalnih tržištamože se shvatiti stupom prema izgradnji jedinstvenog energetskog

tržišta u Evropskoj uniji. Posebno će doći do izražaja u slučaju akosve zemlje koje čine tu energetsku zajednicu postanu članice Evropskeunije. Taj je ukupan proces izgradnje regionalnog energetskog tržišta pod aranžmanom Pakta o stabilnosti i Evropske unije započeo 2003.godine, u vrijeme kada su Bugarska, Rumunija i Hrvatska bile zemljekandidati za ulazak u Evropsku uniju, a Bosni i Hercegovini,Srbiji i Albaniji potvrđena je evropska perspektiva. Ako se zna daenergetska tržišta u zemljama Azije doživljavaju najveće povećanje potrošnje energije, to za druga tržišta u uvjetima ograničenih resursa – plina ili nafte, znači prijetnju, koja jednako vrijedi za bosansko-hercegovačko energetsko tržište i za regionalno energetsko tržište

kojem BiH pripada. Prijetnja je također povezana s rastom cijenaenergenata (npr. plina u posljednjoj godini), ali i s povećanjemukupnog predviđenog rizika (npr. u slučaju ratnih zbivanja), kako od

64 PREGLED



strane aktivnih sudionika na tim tržištima tako i od stakeholdera

zainteresiranih za funkcioniranje tržišta.8Prvi ozbiljni koraci u izgradnji tržišta učinjeni su potpisivanjem

Atinskog memoranduma 2003., a pritom je osnovni cilj bio stvaranjezajedničkog tržišta električne energije9 u regiji do 2005. godine.Godinu dana poslije zajedničko tržište se proširilo na plin, čime je taj aranžman postao zajedničkim energetskim tržištem. U decembru2004. godine održan je treći ministarski sastanak na kojem je dogo-voren tekst povelje o uspostavi Zajednice za energiju u jugoistočnojEvropi (Energy Community in South East Europe - ECSEE). Zadak je zajednice za energiju (prema glavi 1 čl. 2) organiziranje odnosaizmeđu stranaka i stvaranje pravnog i ekonomskog okvira sa

sljedećim ciljevima:a) stvaranje stabilnog regulatornog i tržišnog okvira sposobnogda privuče ulaganja u proizvodnju električne energije te prijenos u distributivnu mrežu, ulaganje u plinske mrežekako bi sve stranke imale pristup stabilnom i stalnom na- pajanju energije koja je bitna za privredni razvoj i socijalnustabilnost;

b) stvaranje jedinstvenog regulatornog prostora za trgovinuumreženom energijom;

c) povećanje sigurnosti napajanja jedinstvenog regulatora prostora;

d) poboljšanje stanja okoline u odnosu na umreženu energijui pripadajuću energetsku efikasnost;e) razvijanje tržišne utakmice umrežene energije na širem

geografskom temelju i iskorištavanje ekonomije obima.O važnosti ovog procesa govori i činjenica da će energetskom

zajednicom upravljati Vijeće ministara u stalnoj koordinaciji s Evrop-skom komisijom. Povećanjem međusobne trgovine među zemljama potpisnicama, ona je postala isplativa već nakon prve godine, s tim

65PREGLED

8 Rizik je uvećan postojanjem izrazito neelastične potražnje na državnimtržištima energije gdje potrošači nisu u mogućnosti reagirati na promjene kojese mogu pojaviti na strani ponude jer je znatan dio potrošnje zadan fleksibilnimekonomskim, tehnološkim i društvenim determinantama.

9 REE SEE – Regional Electricity Market in South East Europe, skraćen je naziv tog tržišta.



da se puna isplativost izgradnje tržišta očekuje onda kad zemlje

potpisnice tih ugovora postanu sastavni dio Evropske unije.10

2. Strateške odrednice i politika razvoja energetike

Rastuća globalna potražnja za naftom i plinom, kao i za ostalimenergentima, suočena je s ograničenom globalnom ponudom. To jerezultanta tekuće politike većine zemalja proizvođača nafte, ali iograničenih kapaciteta prerade, transporta i skladištenja nafte, naftnihderivata i plina. Treba također naglasiti da su u stalnom porastu itroškovi eksploatacije fosilnih energenata. Stalna neusklađenost

ponude i potražnje i rastući troškovi eksploatacije rezultiraju stalnimdugoročnim pritiskom na cijene nafte i plina. Takva kretanja odraža-vaju se i na kretanja cijena ostalih energenata zbog utjecaja supsti-tucije odnosno prelijevanja cjenovnih utjecaja.

Sigurnost i stabilnost snabdijevanja energentima objektivno je potrebna za kontinuirano funkcioniranje privrede na globalnomnivou i na regionalnim nivoima. Kontrola nad energetskim izvorimaodnosno izgradnja strateških partnerstava stoga postaju u sve većojmjeri strateškim faktorom.

Evropska unija je u pogledu energetike u specifičnoj situacijis obzirom na visok nivo zavisnosti od eksternih izvora energije.

Zabrinjava činjenica da bi se sadašnja energetska uvozna zavisnostEvrope od 50% mogla ubrzo povećati na oko 70%. Suočena s tomčinjenicom, Evropska unija izgrađuje novi pristup energetskojstrategiji.

2.1. Novi pogledi na strategiju

Najnovija kretanja u snabdijevanju energentima na prostoruEvropske unije pokazuju se „ranjivim“ zbog slabe diversificiranosti

66 PREGLED

10 Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna Gora(u skladu s Odlukom br. 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda) potpisnicesu takvih ugovora.



u odnosu na ključne isporučitelje nafte i plina. U tom kontekstu

postavlja se kao ključno pitanje izgradnja jedinstvene energetske politike koju bi zemlje članice trebale usaglasiti radi jačanjavlastite pregovaračke moći.

Nova razmatranja o budućoj energetskoj politici polaze odsaznanja da djeluje:

• zavisnost Evrope od zemalja OPEC-a i Rusije;• nove nesigurnosti u vezi s dugoročnom raspoloživošću ener-

gentima;• nesigurnosti u vezi s nabavkom fosilnih goriva;• neizvjesnosti u vezi s razvojem novih tehnologija;• upitna prihvatljivost nuklearne energije od strane stanovništva;

• zaoštravanje mjera u vezi sa stakleničkom emisijom.Polazište ovog prijedloga zajedničke energetske politike je da je Evropi potrebna konkurentna i održiva eneregetska politika u fun-kciji njezinih temeljnih ekonomskih ciljeva razvoja. U tom kontekstuosnovno pitanje se odnosi na sigurnost i kvalitet izvora energije.

Posebno istaknuti ciljevi na nivou Evropske unije su:• uskladiti stavove o problemima energetike sa zemljama

članicama;• diversificirati raznovrsnu kombinaciju primarnih energetskih

izvora;• postati svjetska vodeća energetski efikasna regija;

• postati svjetski predvodnik u istraživanjima i razvoju u pogledu energetske efikasnosti.

U skladu s postavljenim ciljevima definira se skup prioritetnih područja u domeni dodatnih institucionalnih rješenja (formiranjeStrateške grupe za energetsku politiku)11, stimulativnih mjera zaintenzivnije uvođenje obnovljivih izvora energije (prema Poslovnomdnevniku iz 2008. godine cilj je do 2020. godine učešće obnovljivihizvora energije povećati sa sadašnjih sedam na 20%, a emisije štetnih plinova koji dovode do efekta staklenika, a time i globalnog zatop-ljenja, smanjiti za 20%12), uspostava zajedničkih akcija u smjeru porasta energetske efikasnosti (cilj inicijative iz Bruxellesa je do

67PREGLED

11 http://energetika-net.hr 12 http://energetika-net.hr



2050. godine pretvoriti Evropu u područje s visokom stopom ener-

getske efikasnosti s malom emisijom ugljičnog dioksida13

).Pored definiranja zajedničkih prioritetnih područja Evropskeunije, postoji sloboda zemalja članica odnosno njihovih kompanijada, u okviru direktiva i ostalih dokumenata Evropske unije, razvijajusvoje energetske sektore u skladu sa svojim specifičnostima.

Bitni elementi mjera energetske politike Evropske unije su:Smanjenje potrošnje energije gdje je to moguće. U industriji se

to odnosi na tehnološki napredak te se očekuje nastavak dosadašnjegvisokog nivoa prilagođenosti. S obzirom na strukturu potrošnje,znatno više prostora za štednju nalazi se u sektoru domaćinstva i transporta, te je u vezi s tim definiran i program štednje s pratećim mjerama

(budući da se na domaćinstva odnosi oko 40% ukupne potrošnje).• Diversifikacija izvora energije. Pretežna orijentacija narazvoj vlastitih izvora energije.- Nuklearna energija, koja čini više od trećine elektroener-

getskog sistema i smatra se stabilnim izvorom, bez fluktu-acije cijene i bez emisije CO2.

- Ugljen – Evropa raspolaže dovoljnim količinama. Radise o razvoju tehnologije koja bi ga činila manje štetnim u pogledu emisije CO2, a ekonomski prihvatljivim.

• Uređeno interno energetsko tržište – pri čemu se misli naintegrirano tržište električnom energijom i plinom, a koje

je trebalo biti u funkciji tokom 2008. ali je zbog problema pomjereno na 2015. godinu.- bolja interkonekcija i koordinacija među operatorima;- liberalizacija tržišta električne energije i plina paralelno s

formiranjem monitoring okvira Evropske unije radi omogu-ćavanja poštene utakmice, uz optimalno korištenje mreže zarazvoj električne i plinske mreže koja omogućuje sigurnostsnabdijevanja;

• Kontrola eksterne nabavke izgradnjom strateškog partnerstvas državama opskrbljivačima radi povećanja sigurnosti snabdijevanja energentima i u tom cilju razvoj interkonekcije –

posebno s državama u blizini Evropske unije;

68 PREGLED

13 http://energetika-net.hr



2.2. Direktive14 na tržištima električne energije

i njihove implikacije

Globalizacijska kretanja praćena maksimizacijom profitaosnovom su djelovanja multinacionalnih kompanija prisutnih natržištima, utječu na kodifikaciju, nametanjem naddržavnih pravnihregulatornih okvira ostvaruju dominaciju u svijetu i to vodi stimuli-ranju dominantnih odnosa u kojima prednosti tih preduzeća, zbognjihova obima aktivnosti i količine finansijskog i fizičkog kapitala,dolaze do izražaja. Bitno je shvatiti da su sva područja energetskedjelatnosti uređena direktivama koje je propisala Evropska unija.Poznavanje naddržavnih normi vrlo je važno zbog definiranja moguće

strategije na nivou Bosne i Hercegovine, jer primjena direktivazahtijeva prilagođavanje preduzeća tim zakonskim normama.Direktive iz područja koja se direktno odnose na električnu energijui na obnovljive izvore koji omogućuju proizvodnju električneenergije ocijenjene su najvažnijim sa stajališta funkcioniranjaelektroenergetskog sistema u BiH. U okviru direktiva i dokumenataEvropske unije koje su relevantne za energetsku politiku navodimosamo one koje utječu i imaju potencijal da djeluju na događaje uelektroenergetskom sektoru u BiH, a to su:

• Bijela knjiga – priprema pridruženih država srednje i istočneEvrope za integraciju u unutrašnje energetsko tržište;

• Direktiva 2003/54/EZ o općim pravilima za unutrašnjeenergetsko tržište;• Direktiva 2005/89/EZ o mjerama sigurnosti snabdijevanja

električnom energijom i ulaganjima u infrastrukturu;• Direktiva 2001/77 EZ o promoviranju energije proizvedene

iz obnovljivih izvora na unutrašnjem tržištu električne energije;Direktive15 2003/54 i 2005/89 usmjerene su prema uređenju

tržišta električne energije, a što je nemoguće bez njihove liberali-

69PREGLED

14 Direktiva je zakonski akt koji zahtijeva od članica postizanje odgovarajućegrezultata bez određivanja sredstava za postizanje cilja. Više o tome http://wiki-

pedia.org/wiki/Europen union directive15 Zakonodavstvo se, bez obzira na nivo posmatranja, može označiti kodifi-kacijom nečije željene i realne prakse u poslovanju. U slučaju nepostojanjarelevantne domaće prakse vjerovatnoća kodifikacije inostrane poslovne prakse



zacije. Fokalne tačke na koje se usmjeravaju te direktive su: (1) pro-

izvodnja, prijenos i distribucija električne energije te snabdijevanjenjome, (2) pravila koja se odnose na organizaciju i djelovanje elektro-energetskog sistema, (3) pristup tržištu, kriteriji i postupci javnognadmetanja, i (4) pitanje autorizacije16.

Direktiva 2001/77/EC najvažniji je dokument koji govori o promociji energije iz obnovljivih izvora17 na domaćem tržištu. Riječ je o direktivi koja je afirmativno postavljena prema jačanju potrošnjeiz obnovljivih izvora, kao i stvaranju osnovice za jedinstveno djelo-vanje na nivou Evropske unije. Pritom obavezuje zemlje članice uizradi tih planova. Direktiva se poziva na globalni cilj o potrošnjienergije da bude do 2010. godine 22% proizvedeno iz obnovljivih

izvora. U BiH, u kojoj se uglavnom obnovljiva energija proizvodiu hidroelektranama, ova direktiva može označavati dodatni stimulansu razvijanju ostalih oblika obnovljivih izvora. Ponajprije se mislina izvore energije vjetra, sunca, kao i biorazgradive izvore tamogdje je proizvodna djelatnost pogodna za takav input. Pritom je važnoistaknuti da je udio proizvodnje iz gore navedenih obnovljivihizvora u BiH veoma mali, dok u svijetu doživljava svojevrsnu eks- panziju – u Njemačkoj naprimjer dostiže nivo od 8%.

Povezanost načela zahtijevanih u direktivama, liberalizacijetržišta i podsticanje konkurencije koja direktno mijenja odnose u postojećim sistemima jeste krucijalno pitanje za buduće funkcio-

niranje elektroenergetskog sistema, ponajprije kada je riječ otržišnim situacijama u kojima djeluju ta dominantna preduzećačesto i u monopolskom položaju. Vrlo je važno napomenuti da nijednadirektiva ne govori o restrukturiranju postojećih preduzeća, već pomoću načela kao što je podsticanje konkurencije implicitno

70 PREGLED

u domaćem zakonodavstvu vrlo je velika jer ne postoji dovoljno prakse domaćih preduzeća, koja je različita od poslovne prakse stranih preduzeća i koja sedokazala efikasnijom, a što bi utjecalo na promjenu naddržavne regulative kaošto je direktiva.

16 Treća strana su sudionici tržišta koji nisu vlasnici te mreže kojoj pristupaju.17

Obnovljivi izvori su nefosilni izvori, energija vjetra, neakumulirana sunčevaenergija, geotermalna energija, energija valova, plime i oseke, hidropotencijal(biorazgradivi dio proizvodnje), bioplinovi u zemlji, gnojiva oblika plina farmei bioplina, plin iz deponija, plin iz postrojenja za preradu otpadnih voda.



govori o poželjnim tržišnim strukturama na tim tržištima. To je u

suprotnosti s dosadašnjom praksom u BiH, pri čemu su egzistirajućeelektroprivrede18 gotovo izjednačene sa sistemom proizvodnje, prijenosa, distribucije električne energije i njezinim napajanjemna teritorijama gdje postojeće elektroprivrede djeluju.

3. Mogući scenariji razvoja strategijeelektroenergetskog sektora u BiH19

Strateško pozicioniranje elektroenergetskog sektora u BiHsagledava se u kontekstu normativnih okvira, direktiva i „zelenih papira“ Evropske unije. Strategija mora uzeti u obzir interes države

prema elektroenergetskom sektoru. Takav jedan nacrt strategijeelektroenergetskog sektora u BiH dat je u okviru Nacrta finalnogizvještaja– Okvir za regulaciju i restrukturiranje energetskog sektorafinansiran od Svjetske banke.20 Osim toga,ovim nacrtom moraju seuzeti u obzir pitanja i direktive Evropske unije koje će nametanjemnačela liberalizacije i podsticanjem konkurencije utjecati na pozicio-niranje elektroenergetskog sektora BiH u jugoistočnoj Evropi.

Polazište za razmatranje svih scenarija u budućnosti bosansko-hercegovačke elektroprivrede jesu zakoni koji opisuju realizacijutakvih procesa:

• Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava električne

energije u BiH (“Službeni glasnik” BiH broj 7/02 i 13/03)• Zakon o električnoj energiji u FBiH (“Službene novine” FBiH broj 41/02, 24/05 i 38/05),

• Zakon o električnoj energiji u RS (“Službeni glasnik” RS broj61/02, 66/02, 29/03, 86/03, 111/04 i 60/07).

Godine 2004. usvajanjem:• Zakona o utemeljenju kompanije za prijenos u BiH (“Službeni

glasnik” BiH broj 35/04) i

71PREGLED

18 U BiH egzistiraju tri elektroenergetske kompanije, i to: ElektroprivredaHrvatske zajednice Herceg Bosne, Elektroprivreda Republike Srpske i Javno

preduzeće Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo19 Jer u BiH nema jedinstvene državne strategije, kao ni jedinstvenog zakona

o električnoj energiji,20 Materijal izrađen 7.12.2007.god.



• Zakona o utemeljenju neovisnog operatora sustava za prije-

nosni sustav u BiH (“Službeni glasnik” BiH broj 35/04),kojim je praktično započela reforma elektroenergetskogsektora u BiH.

Usvojeni zakoni stvorili su formalne pretpostavke za restruktu-riranje i reformu elektroenergetskog sektora. Njima su obavezani,državni odnosno entitetski regulatori te elektroenergetski subjektida donesu cijeli niz propisa iz svoje nadležnosti (pristup trećestrane, licence, tarife, zaštita kupaca, dinamika otvaranja tržišta istatus kvalificiranog kupca, mrežni kodeks, tržišna pravila, mjerna pravila itd.).

Zakoni koji uređuju elektroenergetski sektor na nivou BiH i

entiteta u velikoj su mjeri uzajamno usklađeni iako neka zakonskarješenja ne pridonose unaprjeđenju i transparentnosti tržišta.Ključni subjekti za provedbu reforme elektroenergetskog

sektora BiH su:• Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH,• Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH,• Ministarstvo privrede, energetike i razvoja RS,• Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK),• Regulatorna komisija za električnu energiju u FBiH (FERK),• Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (RERS),• Neovisni operator sustava (NOS BiH),

• Kompanija za prijenos električne energije (Elektroprenos/Elektroprijenos BiH),

• Elektroprivreda BiH,• Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne,• Elektroprivreda Republike Srpske.Izjavom vlada entiteta o elektroenergetskoj politici iz 2000.

godine pokrenut je proces reforme elektroenergetskog sektora u BiH.Ta je izjava prethodila donošenju Zakona o prijenosu, regulatoru ioperatoru sistema električne energije u BiH te donošenju entitetskihzakona o električnoj energiji 2002. godine. Nadalje, Izjavom o una- prjeđenju međuentitetske saradnje iz 2005. godine najavljuje se

poboljšanje saradnje u sektoru energetike putem operativnih i stra-teških aktivnosti. To inicira usvajanje zajedničke Izjave o energetskoj politici BiH koja je potpisana 7. 1. 2008. godine.

72 PREGLED



Kao odgovor na zahtjev Trećeg projekta rekonstrukcije elektro-

energetskog sektora (Power III) Svjetske banke, inostrani konsultantizradio je 2001. godine spomenutu studiju koja uključuje preporukeza prestrukturiranje elektroenergetskog sektora, vremenski rasporedza implementaciju, kao i preporuke u pogledu privatizacije dis-tributivnih i proizvodnih privrednih društava. Prema zahtjevima izstudije doneseni su Akcioni plan Republike Srpske za restrukturiranjei privatizaciju elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini(“Službeni glasnik” RS broj 69/03) i Akcioni plan Federacije BiHza prestrukturiranje i privatizaciju elektroenergetskog sektora uBosni i Hercegovini (“Službene novine” BiH broj 31/05) s raspo-redom aktivnosti koje trebaju poduzeti nadležne institucije odnosno

elektroprivredni subjekti radi restrukturiranja elektroenergetskogsektora (promjena organizacijskih i ekonomskih odnosa radi pove-ćanja efikasnosti i smanjenja troškova poslovanja). Planovi su bazirani na Zakonu o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava zaelektričnu energiju Bosne i Hercegovine te zakonima za električnuenergiju pojedinih entiteta.

Akcioni planovi entiteta sastoje se od dva dijela. Prvi dio akcionih planova odnosi se na restrukturiranje elektroprivreda radi pripremeza privatizaciju, dok se drugi dio odnosi na privatizaciju distribu-cijskih i proizvodnih kompanija.

Prema akcionim planovima potrebno je:

• uspostaviti neovisnog operatora prijenosnog sustava i državnukompaniju za prijenos električne energije,• osigurati funkcioniranje entitetskih regulatornih komisija

u skladu sa odredbama zakona o električnoj energiji,• izvršiti restrukturiranje termoelektrana i hidroelektrana u

odgovarajuća supsidijarna21 privredna društva,• restrukturirati distributivna područja u supsidijarna društva

za distribuciju i snabdijevanje,

73PREGLED

21 Supsidijarno društvo je društvo u kojem drugo društvo ima većinu dionica iliudjela s pravom glasa (većinsko društvo). Takvo većinsko društvo može supsidijarnomdruštvu davati obvezujuće pisane upute, ako je tako utvrđeno međusobnim ugovorom. U

pogledu odgovornosti za preuzete obaveze, supsidijarno društvo ne odgovara za obavezevećinskog društva, dok većinsko društvo odgovara neograničeno solidarno za obavezekoje je supsidijarno društvo preuzelo postupajući saglasno obvezujućim uputama većin-skog društva.



• kreirati veleprodajno tržište za električnu energiju (od strane

operatora prijenosnog sustava) koristeći ugovore između proizvođača, trgovaca, opskrbljivača i kvalificiranih kupaca(ugovorno tržište),

• kreirati balansno tržište i operatora tržišta koji će upravljati balansnim tržištem,

• komercijalizirati društva za proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom, te

• izraditi plan za privatizaciju navedenih društava.Prvi dio akcionog plana FBiH (faza I) započeo je 2005. po

njegovom usvajanju. Završetak faze I prvog dijela akcionog plana planiran je krajem 2007. godine22, kada započinje faza II - korporati-

zacija. Tokom faze II elektroprivrede (EPBiH i EP HZHB) trebale bi osnovati supsidijarna društva za proizvodnju, distribuciju i snab-dijevanje električnom energijom, kao pravno odvojena trgovačkadruštva u svom 100%-tnom vlasništvu. Sjedišta elektroprivreda prestat će s operativnim aktivnostima vezanima uz djelatnosti proiz-vodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom, ali ćenastaviti s obavljanjem korporativnih funkcija za supsidijarnadruštva. Uzajamni odnosi osnivača i supsidijarnih društava uredit ćese osnivačkim aktima, u skladu s posebnim odredbama Zakona o privrednim društvima FBiH23 o supsidijarnim društvima.

Drugi dio akcionog plana FBiH, koji detaljno obrađuje pitanja

privatizacije distribucijskih i proizvodnih kompanija, planiran jenakon završetka prvog dijela akcionog plana.

Prema Akcionom planu Vlada FBiH treba:• pripremiti analizu i modele rješavanja socijalne komponente

restrukturiranja elektroenergetskog sektora i sektora ugljena,• analizirati važeće propise i predložiti eventualne izmjene

i dopune u dijelu koji uređuje povezana društva,• osnovati nezavisnog operatora prijenosnog sustava BiH i prijenosnu kompaniju za BiH,

74 PREGLED

22 Ovaj proces u elektroprivredama još nije završen.23 To su direktive 2003/54/EC i 2004/85/EC koje se odnose na uređenje

elektroenergetskog sistema.



• ažurirati Akcioni plan za restrukturiranje i modernizaciju

rudnika ugljena i uskladiti ga s Planom za elektroenergetskisektor,• izraditi drugi dio Akcionog plana koji se odnosi na privati-

zaciju trgovačkih društava koja obavljaju djelatnosti proiz-vodnje i distribucije.

U fazi I akcionog plana FBiH obaveza elektroprivreda bila jeračunovodstveno razdvajanje djelatnosti te dobijanje licenci odFERK-a za obavljanje elektroprivrednih djelatnosti proizvodnje,distribucije i snabdijevanje električnom energijom (što je do sadauglavnom provedeno).

U fazi II akcionog plana FBiH elektroprivrede trebaju omogućiti

početak rada novoosnovanih supsidijarnih društava kao samostalnih pravnih osoba u okviru elektroprivreda (što do sada nije provedeno).Regulatorne komisije, u okviru svoje nadležnosti, dužne su izraditiodgovarajuće tarifne metodologije te izdati licence za rad novo-stvorenim društvima.

Akcioni plan Republike Srpske za restrukturiranje i privatizacijuelektroenergetskog sektora u BiH također se sastoji od dva dijela: prvog, koji se odnosi na restrukturiranje elektroenergetskog sektora,i drugog, koji se odnosi na privatizaciju distributivnih i proizvodnihkompanija. Planirane aktivnosti u okviru prvog dijela akcionog planauključuju:

• uspostavu državne regulatorne komisije za električnu energiju,nezavisnog operatora sistema i državne kompanije za prijenosu skladu s odredbama Zakona o prijenosu, regulatoru i neza-visnom operatoru sistema u BiH,

• pravodobno osnivanje entitetskih regulatora za električnuenergiju uz donošenje metodologija, tarifa i dozvola zaregulirane kompanije,

• restrukturiranje hidroelektrana i termoelektrana s rudnicimaugljena u individualne organizacije s individualnim računo-vodstvom te odvojenim sporednim djelatnostima i posebnim poslovnim jedinicama,

• korporatizaciju pet proizvodnih kompanija u RS u petodvojenih dioničkih društava u skladu sa Zakonom o predu-zećima RS,

75PREGLED



• restrukturiranje pet zavisnih državnih distributivnih kompanija

u RS u tri odvojena distributivna dionička društva u skladus navedenim zakonom,• ugovorno osnivanje privremene holding kompanije u RS s pet proizvodnih dioničkih društava i tri distributivna dioničkadruštva,

• kreiranje veleprodajnog tržišta za električnu energiju putemugovora sklopljenih između proizvođača, trgovaca, opskr- bljivača i kvalificiranih kupaca,

• kreiranje balansnog tržišta od strane nezavisnog operatorasistema i uspostava operatora tržišta da upravlja istim,

• komercijalizaciju novostvorenih proizvodnih i distributivnih

društava radi privlačenja potencijalnih investitora te izradudrugog dijela plana (privatizacija proizvodnih i distributivnihdruštava).

Veći dio planiranih aktivnosti prvog dijela akcionih planovaentiteta je ostvaren. Potrebno je nastaviti rad na preostalim aktiv-nostima (formiranje balansnog tržišta, jačanje operatora tržišta,razdvajanje djelatnosti distribucije i snabdijevanja itd.), osiguratisamostalno funkcioniranje novostvorenih subjekata te izvršiti pripreme za privatizaciju.

Drugi dio akcionih planova kojima će se detaljno obraditi pitanja privatizacije distribucijskih i proizvodnih kompanija trebale bi udogovoru pripremiti entitetske vlade.

Sve navedene aktivnosti vezane za elektroenergetski sektor provode se s ciljem da se osigura njegov razvoj bez opasnosti od političkih rizika s obzirom na nejasno stanje u okruženju s ciljemda navedene tri elektrokompanije ostanu ključni državni igrači u proizvodnji i distribuciji za domaće tržište i velikim mogućnostimaza izvozne aranžmane s obzirom na velike neiskorištene proizvodneresurse BiH, a posebno u području hidroenergije, dok bi se u prijenosuBiH mogla pretvoriti u jačeg regionalnog igrača.

Prihvaćanjem direktiva Evropske unije24 pitanja liberalizacijei podsticanje konkurencije koja se odnosi na uključivanje drugihigrača, ponajprije u području proizvodnje i snabdijevanja električnom

76 PREGLED

24 SWOT je skraćenica engleskog izraza Strenghts, Weanesess, Opportunities,Threats (snage, slabosti, prilike i prijetnje).



energijom, ostaju i dalje otvorena. Pri analizi strateške pozicije predu-

zeća te njegova okruženja jedno od raspoloživih analitičkih sredstava je i SWOT25 analiza. SWOT analiza izuzetno je korisna pri identi-fikaciji i klasifikaciji obilježja ključnih strateških činjenica jer sestrateška obilježja poslovanja vizuelno razvrstavaju u snage i slabosti(koje predstavljaju interne faktore) te prilike i prijetnje (koje predstavljaju vanjske faktore). Na temelju navedenog te analizomsadašnjeg stanja društava izrađenja je SWOT analiza strateške pozicije i okoline elektroenergetskog sektora u Federaciji u BiH ukompaniji JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, koja je prikazanau tabeli 1 kao jednog od reprezenta od tri elektroprivrede u BiH26.

Tabela 1: SWOT ANALIZA POSLOVANJA JPELEKTROPRIVREDA BIH d.d. – Strateška pozicija i okolina

77PREGLED

25 U BiH postoje tri elektroenergetske kompanije, kreirane poslije agresije

na BiH, i one su u sličnoj situaciji vezano za procese restrukturiranja i privatizacije.26 30. augusta 1945. Uredbom Narodne vlade Bosne i Hercegovine osnovano je Električno preduzeće Bosne i Hercegovine (ELEKTROBiH) kojem je stavljenau nadležnost proizvodnja, prijenos i distribucija električne energije.

POZITIVNO NEGATIVNO

SNAGE

• Dugogodišnje iskustvo i

ugled JP EPBiH d.d.

• Tradicija kompanije

• Zadržana stručnost radne snage

• Uprava koja je svjesna potrebe

za promjenama

SLABOSTI

• Slab utjecaj na potrošače i

kvalitet distribucije

• Poteškoće u finansiranjurazvoja

• Nepouzdana mogućnost

širenja

• Neefikasnost na nivou

preduzeća

• Tehnološka ograničenja U N U T R A Š N J I F A K T O R I



Očigledno je, dakle, da su ključne snage JP Elektroprivreda BiHd.d. tradicija i iskustvo, kao i uprava koja je sklona promjenama uskladu s međunarodnim tržišnim uvjetima. To ne iznenađuje jer je JP Elektropivreda BiH d.d. uistinu preduzeće koje je, djelomičnozahvaljujući svojoj jedinstvenoj poziciji na tržištu na dijelu Fede-racije gdje egzistira, ali i dugogodišnjoj tradiciji27, tokom proteklog perioda generiralo veliki broj stručnjaka. Uprkos tome, slabošću semože navesti činjenica da je društvo samostalno finansijski ograničenou finansijskoj podršci budućeg razvoja, te da većina tereta razvojai poslovanja uglavnom zavisi od institucija koje upravljaju ovimsektorom na teritoriji Federacije BiH. Naima, istinita je tvrdnja da

je društvo u mogućnosti finansirati tekuće održavanje i razvojne projekte manjeg obima, a istodobno je istina da obimnije promjeneu smislu većih ulaganja moraju imati podršku političkog vrha, iz potrebe za finansiranjem ili garancijom za obimne projekte. Naime,državna važnost elektroenergetskog sektora implicira i umiješanosti odobravanje političkih institucija jer se nerijetko radi o ulaganjimakoja zahtijevaju saradnju više institucija zajedno, što znači da državasnosi i rizik odluka. Dakle, SWOT analiza pokazuje da, izmeđuostalog, JP Elektroprivreda BiH d.d. posjeduje unutrašnji potencijalza promjene, ali da vanjski utjecaji imaju relativno veći utjecaj na

78 PREGLED

PRILIKE• Liberalizacija tržišta

• Tehnološki napredak u

proizvodnji

• Državna potpora

• Alternativne tehnologije

PRIJETNJE• Promjena tržišne strukture

potrošača

• Nemogućnost fleksibilne

prilagodbe tržištu

• Zastarjelost tehnologije u

termoelektranama

• Ograničena mogućnost

širenja proizvodnih kapaciteta

V A N J S K I F A K T O R I

27 Takav je slučaj npr.s preduzećima u prehrambenoj industriji. Najbolji dokazza tu tvrdnju je da za energetsku djelatnost postoji regulativa vezana za cijene,za razliku od prehrambene industrije, gdje su restrikcije na cijene jedino prisutneu ratnim uvjetima.



strateško odlučivanje unutar društva,kao i na buduće strateške odluke,

implicirajući strategiju društva koja će imati državne, institucijskei multidisciplinarne karakteristike.Međunarodni trendovi liberalizacije tržišta, kao i razvoj tehno-

logije i rast alternativnih tehnologija, predstavljaju priliku pristrateškom odlučivanju o razvoju ove kompanije. S druge strane,kompanija je suočena s prijetnjom u strateškom smislu, što se mani-festira nedostatkom fleksibilnosti, zastarjelošću sadašnje tehnologijeu termoelektranama i ograničenošću u smislu širenja postojećih proizvodnih kapaciteta u Federaciji BiH. S jedne strane, liberalizacijai međunarodni trendovi ukazuju na potrebe restrukturiranja i privati-zacije. S druge strane, tradicija i pozicija JP Elektroprivreda BiH

d.d. uzrokovale su nedostatak konkurentnog razmišljanja unutar preduzeća, što je pak uzrokovalo sistemski problem nefleksibilnogi neefikasnog pristupa razvoju. Nadalje, cijene novih tehnologijai potreba obnavljanja postojećih pogona predstavljaju ograničenjeulaganja u strateški važne projekte razvoja.

Na temelju analize strateškog okruženja, prikazanog SWOTanalizom, očigledno je da moguće opcije strategije razvoja JP Elektro- privreda BiH d.d. zavise od procesa i postupaka koji se odvijajuna drugim nivoima izvan ove kompanije, i to u mnogo većoj mjerinego što je to slučaj u drugim djelatnostima28. Također potencijalnastrategija razvoja kompanije zavisi i od pravnih normi koje će

donijeti zakonodavac i provesti regulator tržišta. Npr. u procesuliberalizacije bitno je hoće li proces liberalizacije tržišta, a samimtim i podsticanje konkurencije proizvodnje, teći brže i hoće li bitiznačajniji od postupaka restrukturiranja JP Elektroprivreda BiH.

Tako se naprimjer liberalizacija tržišta može dogoditi po višescenarija, i to:

• Liberalizacija proizvodnog sektora: a) izgradnjom novihenergetskih objekata, b) preuzimanjem ili kupnjom postojećih proizvodnih energetskih preduzeća na tržištu,

• Dopuštanjem preuzimanja distribucijskih centara.Riječ je samo o nekim opcijama koje se mogu dogoditi poje-

dinačno, ali postoje i mogućnosti gdje se scenariji mogu odvijati

79PREGLED

28 To znači da bi se preduzeće moglo u cijelosti ili u dijelovima privatizirati.



istovremeno. Npr. opcija dopuštanja multinacionalnim kompanijama

izgradnje elektroenergetskih pogona, bez obzira na to da li je riječo jednom ili više njih, također u slučaju jednog scenarija kojim sezahtijeva zatvaranje termoelektrana s visokim emisijama štetnih plinova efekti restrukturiranja postali bi manje bitni jer tada JPElektroprivreda BiH ne bi bila dominanta u proizvodnji električneenergije koju većinom dobija iz termoelektrana. Scenarij privatizacijedistribucijskih centara poznat je već u Mađarskoj gdje je veliki dio preduzeća za distribuciju električne energije u vlasništvu multi-nacionalnih kompanija. U takvom scenariju nikakva dodatnaizgradnja elektroenergetskih objekata namijenjenih proizvodnjinije nužna jer se električna energija može i u slučaju da ne postoje

domaći kapaciteti uvoziti iz inozemstva. No tad se postavlja pitanjekonačne cijena električne energije jer sama cijena nije pod kontrolomdržave.

Svi navedeni koraci vezani za liberalizaciju tržišta električneenergije prvenstveno će zavisiti od procesa restrukturiranja, kojimogu prejudicirati budući scenarij privatizacije elektroenergetskogsektora.29 Ako se država opredijeli za bilo koji scenarij, veoma jevažan način na koji će izvršiti taj postupak. Zbog važnosti elektroprivredne djelatnosti i budućih problema koji bi se mogli pojaviti potrebno je definirati jasne ciljeve30.

Sve navedeno govori o ozbiljnosti budućih koraka koje je

potrebno preći u realizaciji projekta restrukturiranja i privatizacijeenergetskog sektora u BiH.

80 PREGLED

29 Npr. elektroenergetska sigurnost zemlje. Primjer, negativno iskustvo privatizacije Hrvatskog telekoma, pri čemu je došlo do privatizacije kompletnogsektora. Također se prilikom definiranja ciljeva mora voditi računa da oni ne dođuu koliziju, npr. u slučaju privatizacije može doći do sukoba interesa između multi-nacionalnih kompanija kao vlasnika energetskog sustava da izvlače maksimalne

profite, te potrošača da imaju što nižu cijenu električne energije.30 U toku su procesi restrukturiranja, a zatim i privatizacije kao druge faze

akcionih planova za Republiku Srpsku i Federaciju BiH.



4. Zaključak

Bilo kakve promjene, pa tako i restrukturiranje u pojedinimsektorima, moraju polaziti od identifikacije stanja i okolnosti u kojimatakav sektor funkcionira. Ova tvrdnja vrijedi i za elektroenergetskisistem koji sam po sebi sadrži još neke specifičnosti. Pritom se morajurazumjeti globalne i regionalne odrednice koje mogu imati utjecajna restrukturiranje bez obzira na kom se nivou posmatra: je li riječo sistemu kao cjelini i/ili je riječ o restrukturiranju preduzeća. Iz-gradnja sve većih tržišta i objedinjavanje aktivnosti (što rezultirasve većim obimom transakcija na globalnom nivou) nalažu sveveću potrošnju svih oblika energije, prije svega nafte i plina. Zato

ne čudi što upravo tržišta Azije imaju usporedno najveće povećanjeekonomske aktivnosti i najveći porast potrošnje energije u svijetu,a što povećava rizik za ostale dijelove svijeta u pogledu dostupnostii sigurnosti u snabdijevanju pojedinim energentima kao što su plini nafta.

Izgradnja jedinstvenog tržišta u jugoistočnoj Evropi regionalna je odrednica koja determinira restrukturiranje elektroenergetskogsektora u BiH. To stvara priliku kako za domaća preduzeća, kojadominiraju u nacionalnim elektroenergetskim tržištima, tako i zamultinacionalne kompanije,koje se žele aktivno baviti proizvodnjom,nabavkom i distribucijom energije na tom tržištu.

Izgradnja zajedničkih regionalnih tržišta dio je politike razvojaenergetike Evropske unije. U svjetlu općeg konsenzusa u trendudugoročnog porasta cijena energenata, Evropa poduzima mjere za povećanu sigurnost i stabilnonost u snabdijevanju energentima. Njena nova strategija, koja se temelji na diversifikaciji izvoraenergije, primjeni novih tehnologija pomoću pojačanih mjera podrške i povećanju efikasnosti potrošnje, nameće novu zajedničku politiku. Neki njezini elementi već su relevantni i za energetski sektor u BiH. Naravno, proces pridruživanju u Evropsku energetsku unijutakođer je relevantan, pri čemu se na državnom nivou ostavlja prostor za specifičnosti s obzirom na razlike u strukturama lokalnih izvora

energije i privrednim strukturama.Pri identifikaciji mogućih smjerova strategije elektroprivrede

u BiH u budućnosti ključno je naglasiti nekoliko ključnih pret-

81PREGLED



postavki. Kao prvo, strateško pozicioniranje elektroprivrede u

BiH sagledava se u kontekstu ukupnog normativnog okvira, tj.direktiva i „ zelenih papira“ Evropske unije, ali i okviru postojećihzakonskih rješenja u BiH.

Ključni element budućeg razvoja elektroenergetskog sektora uBiH odnosi se i na strukturu vlasništva31, prije svega onih dijelovakoji imaju najveću vrijednost, a to su proizvodnja i distribucijaelektrične energije. Buduće restrukturiranje bi moralo počivati naanalizi strateškog okruženja, što je prikazano SWOT analizom JPElektroprivreda BiH d.d. Na temelju ove analize može se zaključitida vanjski faktori imaju veći utjecaj na strateške odluke, te se stogamože zaključiti da su mogući pravci razvoja elektroenergetskog

sektora zavisni od postupaka i procesa na drugim nivoima, koji seodvijaju izvan same kompanije. Pitanje restrukturiranja elektro-energetskog sektora je usko povezano i s privatizacijom tog sektora.Zbog važnosti ovog sektora potrebno je precizno definirati cilj re-strukturiranja, npr. energetska sigurnost zemlje.

Literatura

1. Bacon, R. (1994), Restructuring the power Sector. The

Case of Small Systems. Public Policy for the Private Sector,http://worldbank.org, The World Bank, washington D.C.

2. DuBoff, R.B. (1997), Global Something, but it’s No Baloney,Manuscript.

3. EC – European Commision (2005), Annual report on theimplementation of the gas and electricity internal market’Luxemburg.

4. EC- European Commision (2000), Green Paper: Towardsa European Strategy for the security of energy supply

5. Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava električneenergije u BiH (“Službeni glasnik” BiH broj 7/02 i 13/03)

82 PREGLED

31 U toku su procesi restrukturiranja, a zatim i privatizacije kao druge fazeakcionih planova za Republiku Srpsku i Federaciju BiH.



6. Zakon o električnoj energiji u FBiH (“Službene novine”

FBiH broj 41/02, 24/05 i 38/05),7. Zakon o električnoj energiji u RS (“Službeni glasnik” RS broj 61/02, 66/02, 29/03, 86/03, 111/04 i 60/07).

8. Zakona o utemeljenju kompanije za prijenos u BiH (“Službeniglasnik” BiH broj 35/04)

9. Zakon o utemeljenju neovisnog operatora sustava za prije-nosni sustav u BiH (“Službeni glasnik” BiH broj 35/04),

10. Lall, S. (2004), „Technology and Globalisation, OxfordUniversity“ dostupno na http://hdr.undp.org/docs/training/oxford/ presentations/Lall_globalization.pdf.

11. Raghavan, C. (1997), UNCTAD warns of political backlash

to globalization, dostupno na: http://www.twnside.org.sg./title/ack-cn.htm.12. Spahić, E.; Vujošević, I.; Katančević, A.R. (2006), regulacija

elktroenergetskog sektora – principi i iskustva13. UCTE – Union for the Co-ordination of Transmission of

Electricity (2005)14. UCTE System Adequacy Forecast 2005-2015, Brussels15. Wolf, M. (2004), Why Globalization Works, Yale University

Press New Heaven and London16. http://en.wikipedia.org/17. Izjave Vlade Federacije BiH i Vlade RS o elektroenergetskoj

politici s amandmanima18. Akcioni plan Federacije BiH za prestrukturiranje i privati-

zaciju elektroenergetskog sektora u BiH (“Službene novine” FBiH broj 31/05)

19. Akcioni plan RS za prestrukturiranje i privatizaciju elektro-energetskog sektora u BiH (“Službeni glasnik RS” broj 69/03)

20. Bijela knjiga: Bijela knjiga - priprema pridruženih državasrednje i istočne Europe za integraciju u unutarnje tržište, Brussels,svibanj 1995. godine

21. Bosna i Hercegovina: Analiza i akcijski plan za restruktu-riranje i privatizaciju elektroenergetskog sektora, 2001.

22. Bosnia And Herzegovina - Country Report, Energy Com-munity Secretariat, 2006. Commission Decision of 9 November 2006 amending the Annex to Regulation (EC) No 1228/2003 on

83PREGLED



conditions for access to the network for cross-border exchanges in

electricity (2006/770/EC), European Commission, November 2006.23. Communication from the Commision to the Council andthe European Parliament: Prospects For The Internal Gas AndElectricity Market, 2006; Communication from the CommissionInquiry pursuant to Article 17 of Regulation (EC) No 1/2003 intothe European gas and electricity sectors. COM(2006)851 final

24. Direktiva 2001/77/EZ o promociji električne energije pro-izvedene iz obnovljivih izvora na unutarnjem tržištu električneenergije 11

25. Direktiva 2003/54/EZ o općim pravilima za unutarnje tržišteelektrične energije i prestanku važenja Direktive 96/02 EZ 6

26. Direktiva 2005/89/EZ o mjerama sigurnosti opskrbe elek-tričnom energijom i ulaganjima u infrastrukturu

84 PREGLED



UDK 346.93 (420) + (430)

Senad Bajrić

ARBITRAŽA U ANGLOSAKSONSKOM IKONTINENTALNOM PRAVU, S POSEBNIM OSVRTOM

NA PRAVNE SISTEME ENGLESKE I NJEMAČKE

ANGLO SAXON AND CONTINENTAL LAWAPPROACHES TO ARBITRATION WITH AN

OVERVIEW OF INTERNATIONAL CONVENTIONS

AND RESEARCH OF LEGAL SYSTEMSIN ENGLAND AND GERMANY

Sažetak

Savremeni pravni sistemi sporne odnose među strankamarješavaju pred državnim sudovima stvarne i mjesne nadležnosti,izabranim sudovima (arbitražama) ili pred posebnim tijelima(zakonom utemeljenim) koja vrše funkciju posredovanje među strankama.

U pravnoj teoriji i praksi poznato je da se spor može riješitina dva načina: adjudikativnim ili neadjudikativnim postupcima. Adjudikativni postupci su oni koji se vode pred državnim sudomili arbitražom, oba su ovlaštena da donesu obvezujuću odluku za stranke koja ima snagu izvršne isprave, dok neadjudikativni postupci spadaju u različite oblike alternativnog rješavanja sporova, kao što su mirenje i posredovanje.

Naime, arbitražno sudovanje isključivo se temelji na volji stra-naka. Arbitražno sudovanje zasigurno ima svoje prednosti u odnosuna državne sudove, a te prednosti su,prije svega, u mogućnosti izbora stručnih osoba koje će voditi arbitražu, bržem provođenju postupka,

mogućnosti sporazuma o mjerodavnom pravu te u povjerljivosti postupka i dokumentacije koja se koristi u postupku. Kod većineugovora (međunarodnog karaktera), kao što su kupoprodaja, distri-

85PREGLED



bucija, licence, zajednička ulaganja, ugovorne strane imaju bojazan

da se primjenom domicilnog načela u određivanju mjerodavnog prava (u slučaju spora) favorizira jedna od strana, čime je u među-narodnoj ekonomiji arbitraža zadobila veliki značaj. Vrlo bogatutradiciju u postupcima arbitražnog sudovanja možemo naći u pravnim porecima Engleske (anglosaksonsko pravo) i Njemačke(evropsko/kontinentalno pravo). Za navedene zemlje također je posebno bitno napomenuti da imaju dobro uređenu pravnu regulativuvezanu za arbitražno sudovanje, bilo kroz posebne zakonske akteili u okviru drugih zakona, a najčešće su to zakoni o građanskom postupku.

Da se arbitražno sudovanje profiliralo kao važan faktor u „uspo-

stavljanju ravnoteže u međunarodnoj ekonomiji“ najbolje ukazujeveliki broj međunarodnih akata koji reguliraju ovu problematikuu okviru arbitražnog prava: Ženevski protokol o arbitražnimklauzulama iz 1923. godine, Ženevska konvencija o izvršenju inostranih arbitražnih odluka iz 1927. godine, Njujorška konvencijao priznanju i izvršenju inostranih odluka iz 1958. godine itd.

Ključne riječi: arbitraža, arbitražni postupak, odluke, među-narodni akti, priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka,arbitražni sporazum

Summary

Disputes between the parties in modern legal systems areresolved in front of state courts, selected courts (arbitration) or in front of specialized bodies (legally enforced) whose function is tointermediate between the parties.

According to the law theory and practice, the dispute can be solved in two different ways: either by adjudication procedures or by non-adjudication procedures.

Adjudication procedures are the ones performed in front of statecourts or by arbitration; both are authorized to pass an obligatory

decision for parties, which holds an executive competence, whilenon-adjudication procedures present different alternatives for dispute resolutions such as reconciliation or intermediation.

86 PREGLED



Arbitration is strictly based on the will of parties. Arbitrage

surely has advantages compared to state courts, such as the abilityto select a competent individual who is to handle arbitrage, faster procedures, possibility to negotiate an agreement in the competent law, and confidentiality of documentation and proceedings. In most agreements with international characteristics such as: selling,distribution, licensing and joined investments, agreed parties areworried about favoring one side while applying domiciling principalsto determine the relevant law, which resulted in a rise of importanceof arbitration in the international economy. Legal systems in England and Germany are the systems that hold a very long tradition inarbitrage proceedings. The aforementioned countries have a well-

regulated arbitration legislative, either as separate laws or as a part of some other laws (which are mainly the laws related to civil proceedings).

A significant number of international acts which regulate thisissue, such as the 1923 Geneva Protocol on Arbitration Clauses,the 1927 Geneva Convention on Execution of Foreign Arbitrary Decisions, the 1958 New York Convention on Recognition and Execution of Foreign Decisions, etc., are a sign that arbitrage hasbecome an important factor in “making the balance in international economy”.

Key words: arbitration, arbitration procedures, resolutions,international acts, recognition and execution of foreign arbitrationresolutions, arbitration agreement.

Uvod

Arbitraža1 je institucija vrlo starog porijekla. Nastala je odlatinske riječi arbitrium ( slobodno suditi).Arbitraža je pravosudno

87PREGLED

1 Historijski, arbitraža je prvo bila razvijena u antičkoj Grčkoj. Između helen-skih gradova-država okupljenih u saveze (amfiktionije) rješavani su sporovi na

nivou njihovih skupština Rimskoj državi arbitraža nije bila primjerena. Rimljanisu težili svjetskoj vlasti pa je ta filozofija određivala i sve ostale segmente života. Nadalje, u srednjovjekovnim feudalnim odnosima u Evropi odgovaralo je dasizeren izriče pravdu vazalima.



nedržavno tijelo koje su stranke saglasno i voljno izabrale i povjerile

im presuđivanje u njihovom određenom imovinskopravnom konfliktuu kome one mogu slobodno disponirati svojim pravima. Njen razvoj,naročito u srednjem vijeku, pokazao je osnovne karakteristike trgo-vinske arbitraže, koje je ona u osnovi zadržala i do danas.

Međutim, za razvoj arbitraže u međunarodnoj trgovini karakte-rističan je period između dva svjetska rata. To je razdoblje širenjaarbitraže i jačanja njenog ugleda. Ipak, arbitraža je tek poslije IIsvjetskog rata dobila zamah kakav u historiji ove institucije nije bio poznat. Mnogostruki su razlozi razvoja arbitražnog suđenja.

Uzroke “prosperiteta” ove institucije treba tražiti u njenimodlukama – pravu koje primjenjuje, sastavu i proceduri. No, osnova

za širenje arbitraže nalazi se u intenziviranju međunarodne razmjenei uključivanju novih zemalja u međunarodni promet dobara, terazvoj svjetskog tržišta uopće. Cijeli svijet je postao “susjed” jer su sredstva komuniciranja približila narode svijeta do te mjereda se međunarodna razmjena proširila na sve zemlje.

Kvalitativan porast arbitraže omogućen je stvaranjem novihdržava. Evropi, kolijevci međunarodne trgovinske arbitraže (posebnomjesto zauzimaju Engleska i Njemačka), i Americi, gdje se arbitražarazvila u razgranatu organizaciju, pridružile su se naročito Azijai Afrika kao partneri u međunarodnoj trgovini. Evropska konstelacijadovela je do velikog razvoja međunarodnih trgovinskih veza na

osnovu ravnopravnosti i uzajamne koristi. Povećan je broj transakcijameđunarodne kupoprodaje u prvom redu, a zatim usluga kao nužnog pratioca tog osnovnog posla međunarodnog trgovinskog prava.Tako su stvorene opće i specifične arbitraže, koje su svojim radomstekle povjerenje poslovnih krugova u inostranstvu.

Nacionalne po svom značaju, arbitraže su postale poznate kaomeđunarodne jer su rješavale sporove stranaka drugih nacionalnosti.Tim razlozima širenja treba dodati još jedan. Alternative između kojihse ugovorne strane u međunarodnoj transakciji mogu opredijeliti jesu: udarni sud (često zemlje tuženog ) ili arbitraže. U zemljamau kojima su arbitraže rješavale međunarodne trgovinske sporove

arbitraže uživaju veliki ugled zbog prednosti presudbenosti udarnihsudova. Osim ovih prednosti, arbitraže predstavljaju i psihološki povoljniji izraz jer bivšim zavisnim zemljama omogućuju izbor

88 PREGLED



između državnog suda i arbitraže, čiji je ugled to veći što su utjecaji

stranke na sastav vijeća i internacionalističko prilaženje pravu kojese primjenjuje više naglašeni. Tako države koje su lišene u poslovnimtransakcijama imuniteta u imovinskim (trg.) stvarima radije pri-hvaćaju arbitražu nego redovni sud. Imajući u vidu važnost arbitražekako u anglosaksonskom tako i u evropskom (kontinentalnom) pravu,u nastavku će biti prikazano arbitražno sudovanje u pravnim sis-temima Engleske i Njemačke.

Anglosaksonsko arbitražno sudovanje

Primarni oblik izabranog suda (arbitraže) u anglosaksonskim

zemljama bila je Common Law arbitraža. Ovaj stari oblik arbitražnogsudovanja nije mogao postati efikasnim sredstvom rješavanjasporova, pa ga, kao velika pomorska i trgovinska zemlja u među-narodnoj trgovini, prva napušta Engleska donošenjem Arbitražnogzakona (The Arbitration Act) 1889. godine, dok su to SjedinjeneAmeričke Države učinile dosta kasnije. Taj proces u Engleskoj najbolje možemo pratiti kroz rad Londonskog međunarodnog arbi-tražnog suda (The London Court of International Arbitration), kao jednog od najstarijih arbitražnih centara u Evropi, pa sve do do-nošenja Arbitražnog zakona (The Arbitration Act) iz 1997. godine.2

Moderno arbitražno sudovanje kod pravnih sistema koji pri-

padaju anglosaksonskom pravu predstavlja vrlo značajno i efikasnosredstvo u rješavanja spornih odnosa među strankama. Arbitražnosudovanje u ovim zemljama je manje ili više slobodno, broj sluča- jeva koji se mogu rješavati pred arbitražom je izuzetno veliki, arbi-tražni izvori nisu samo međunarodni ugovori i zakoni, već značajnomjesto zauzimaju pravila institucionalne arbitraže, arbitražna praksa,sudska praksa, pravna nauka.

Specifičnosti arbitražnog sudovanja u anglosaksonskom pravunajbolje su uočljive kroz kratki prikaz i analizu međunarodne trgo-vinske arbitraže u pravnom sistemu Engleske.

89PREGLED

2 O tome više: M. Trifković, S. Omanović, Međunarodno poslovno pravoi arbitraže, Sarajevo, 2001, str. 516.



Međunarodna trgovinska arbitraža u engleskom pravu

U engleskom pravu arbitraža je vrlo raširen oblik rješavanjatrgovačkih sporova. Paralelno sa sudskim sistemom, ona postoji višeod trideset godina, što ukazuje na veoma dugu tradiciju i velikoiskustvo u rješavanju kako domaćih tako i međunarodnih trgovačkihsporova.

Engleska pripada krugu zemalja u kojima su propisi o arbitražisadržani u posebnim zakonima, i to: Arbitration Act 1889, ArbitrationACT(aa) 1950, Arbitration Act 1975, Arbitration Act 1979, Arbi-tration Act 1997. Niti jedan od navedenih zakona se ne primjenjujena cijelom području Ujedinjenog Kraljevstva. Jedinstvenu primjenu

oni imaju u Engleskoj i Velsu, a samo izvjesne odredbe se primjenjujuu Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, koje inače imaju vlastite arbitražnezakone. Jedina vrsta arbitraže koju spomenuti zakoni priznaju je“pravna arbitraža” (Judicial Arbitration), jer se od arbitara zahtijevada odluku donose striktno poštujući pravo, čime je ispoljen negativanstav prema formi „amiable compositeur“ i uopće vanpravnimstandardima.

Lista izvora arbitražnog prava u Engleskoj dosta je široka.Ako bismo htjeli da navedemo njihovu hijerarhiju, redoslijed bi biosljedeći:

1. Ugovor – ako je u skladu s prinudnim propisima,2. Pravila institucionalne arbitraže – ako su stranke ugovorile

njenu nadležnost,3. Zakonski propisi: a) međunarodni ugovori, b) ostali domaći

zakonski propisi,4. Sudska praksa,5. Arbitražna praksa,6. Pravna nauka.

Pretpostavke za konstituiranje arbitraže

Da bi došlo do konstituiranja arbitraže, neophodno je postojanjeodređenih pretpostavki. Prvo mora postojati spor. Čak i kada searbitražnim sporazumom određuje arbitraža za buduće sporove,arbitraža nije moguća dok spor stvarno ne nastane. Ako se strankesporazumiju da prihvate postupak mirenja, na njega se neće primi-

90 PREGLED



jeniti Zakon o arbitraži s obzirom na to da on takvu mogućnost ne

predviđa, pa samim tim i ne regulira.Drugo, mora postojati arbitražni sporazum. On može biti uobliku arbitražne klauzule sadržane u ugovoru o osnovnom poslukoja se odnosi na buduće sporove koji iz tog ili u vezi s tim ugovorommogu nastati ili u obliku ugovora o arbitraži, posebnog pismenogakta koji stranke sačine tek kad je spor nastao.3

Treće, arbitražu treba razlikovati od valution situacije, kada sedvije osobe slože da trećoj osobi povjere da utvrdi po svom vlastitomsudu i iskustvu npr. koja je najpravednija cijena koju treba platiti.

Takva osoba, po engleskom pravu, nije arbitar, već valuer , budući da on ne donosi odluku, jer pravog spora među strankama

i nema, nego samo daje svoje mišljenje. Najzad, arbitar mora o sporu odlučivati “pravno”. Dakle, naosnovu odredaba ugovora, činjenica datog slučaja, dokaza stranaka,on se mora ponašati i postupak voditi na način kako to zahtijevarelevantan zakon i pravila “prirodnog prava”, onako kako ga tumačienglesko pravo.4

Dopustivost arbitraže

Zakon o arbitraži ne regulira pitanje dopustivosti arbitraže, štose uostalom i moglo očekivati, ali se iz pravne literature zaključujeda je arbitraža dopustiva ako se radi o sporu koji se može voditiu građanskom postupku i ako se radi o predmetu spora o kome sestranke mogu nagoditi. Ako je predmet spora nezakonit, arbitražanije dopustiva.

Arbitražni sporazum

„Arbitration agreement“ kao pismeni sporazum kojim se postojeći ili budući sporovi podvrgavaju arbitraži bilo sa ili bezindikacije ko će biti arbitar.

91PREGLED

3

Triva–Belajac–Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986,str. 688.4 D. Mitrović, M. Petrović, Međunarodna trgovinska arbitraža, Beograd,

1996, str. 10-11.



Očito da je „arbitration agreement“ generički opći pojam koji

obuhvata i arbitražnu (kompromisornu) klauzulu u glavnom ugovoruza buduće sporove koji bi iz tog ili u vezi s tim ugovorom mogli nastatii ugovor o arbitraži (kompromis) koji se zaključuje u pogledu odre-đenog spora koji je već nastao. Ipak, budući da se radi o dvjemarazličitim stvarima preporučuje se da se prvi slučaj označava kao„agreement to refer“, a drugi kao „submission“.

Arbitražni sporazum mora biti sastavljen u pismenom obliku, pri čemu to može biti formalna isprava, ali to može biti i razmjena pisama, telegrama, telefaksa ili drugih dokumenata.

Broj arbitara

Broj arbitara određuju stranke shodno principu autonomije volje.On može biti paran ili neparan.

Ako arbitražnim sporazumom nije drugačije određeno ili nijeuopće određen broj arbitara, smatra se da je ugovoreno suđenje jednogarbitra, što je inače uobičajeno u engleskoj arbitražnoj praksi.

Ako su stranke predvidjele dva arbitra, smatra se da arbitražnisporazum uključuje odredbu da će arbitri imenovati umpire nepo-sredno poslije svoga imenovanja, odnosno da ga mogu imenovatiu svako vrijeme.

Ako arbitražni sporazum predviđa tri arbitra, odluka se donosi

većinom glasova.

Imenovanje arbitara

Izbor arbitara je prvenstveno stvar stranaka.U slučaju da jedan od imenovanih arbitara odbije da sudi, da

je nesposoban, ili umre, stranka koja ga je imenovala može ime-novati novog arbitra na njegovo mjesto.

Ako jedna od stranaka propusti imenovati arbitra (a predviđenasu dva ili tri), a to ne učini ni u roku od sedam dana od dana kad ga je druga stranka, koja je izvršila imenovanje, upozorila da učini

isto, druga stranka može svog arbitra imenovati kao arbitra pojedincai njegova odluka će obavezivati obje stranke, kao da je od obje iimenovan.

92 PREGLED



Arbitre može imenovati i sud.

Imenovanje arbitara sud čini uzimajući u obzir, koliko god jeto moguće, prirodu ugovora, okolnosti spora, nacionalnost, sjedištei jezik stranaka.

Ponekad arbitra može imenovati treća osoba, koja nije nistranka u sporu ni postojeći arbitar, kao npr. privredna komora.

Da bi imenovanje bilo valjano, potrebno je obavijestiti drugustranu i samog arbitra, koji treba potvrditi da prihvata imenovanje.

Kvalifikacija i dužnost arbitara

Englesko pravo nema općih ograničenja u pogledu izbora

arbitara. Osnovno pravilo je da je arbitar prirodno i pravno kvali-ficiran za vršenje te funkcije, da je častan i nepristrasan, da nemaneke veze sa strankama, niti interes u sporu. Dakle, to su osnovnekarakteristike koje treba da posjeduje arbitar. Zato svaki arbitar prilikom imenovanja potpisuje izjavu da ne postoje činjenice koje bi mogle dovesti u opravdanu sumnju njegovu nepristrasnost inezavisnost i da će saopćiti arbitražnom sudu i svim strankama akose one pojave poslije tog momenta, a prije zaključenja arbitražnog postupka.5

Arbitri pojedinci, ili umpire, mogu biti sudije CommercialCourta ili High Courta, ali će u takvom slučaju biti samo arbitri

i neće imati posebna ovlaštenja zbog toga što su sudije.Arbitri su dužni da se striktno pridržavaju sporazuma stranaka

ako on nije u suprotnosti s određenim privrednim propisima i pravi-lima javnog poretka sjedišta arbitraže.

Arbitar mora odlučiti na osnovu dokaza koje su stranke prezen-tirale. On nije ovlašten da poziva svjedoke sam, bez ovlaštenja stra-naka. On mora odlučiti u skladu sa zakonskim pravima stranaka. On je vezan istim općim pravima dokazivanja kao i engleski sudovi,mada ne bezuvjetno svim.

Arbitar je odgovoran za propuštanje odnosno neobavljanjedužnosti arbitra, kao i za prijevarne radnje

93PREGLED

5 D. Mitrović, M. Petrović, op. cit. str. 12-19.



Izuzeće arbitara

Pravilo je da su ovlaštenja arbitara neopoziva sve dok HighCourt ne odredi drugačije i pod uvjetom da drugačije nije predviđenoarbitražnim sporazumom, a sud će odobriti opoziv arbitra samoako za to postoje valjani razlozi i odgovarajući zahtjev stranaka.

Stranka može tražiti izuzeće arbitra koga je sama imenovala,ili je učestvovala u imenovanju, samo iz razloga za koje je doznalanakon njegovog imenovanja.

Zahtjev za izuzećem, koji mora biti sačinjen u pisanom obliku,stranka dostavlja sudu, a dužna je o tome obavijestiti drugu stranku,arbitra čije izuzeće traži, kao i ostale članove arbitraže.

Razlozi za izuzeće su različiti: dijelom su propisani zakonom,a djelom imaju osnova u sudskoj praksi. U svakom slučaju,oni mogu biti:

1. nedostatak nepristrasnosti i nezavisnosti,2. diskvalifikacija arbitara,3. nedostatak razumne brzine arbitra u započinjanju ili vođenju

postupka te donošenju odluka,4. eksces u suđenju ili odbijanje arbitra da ga vrši,5. prijevarne radnje prema stranci.

Mjerodavno materijalno pravo

Propisi o primjeni materijalnog prava ne spadaju u procesno- pravno područje, tako da ih nijedan od engleskih zakona o arbitražine sadrži.

Naime, ovo pitanje je razmatrano i interpretirano u mnogimsudskim odlukama, tj. o njemu postoji stav suda koji obavezuje dase na osnovu tih sudskih odluka kao i pravne doktrine ipak ima potpuna slika o ovom pitanju.

Arbitraža primjenjuje materijalno pravo koje su stranke izabrale.Ako je ono strano pravo, tretirat će se kao faktička činjenica kojustranke moraju dokazati, a njegova pogrešna primjena isključuje pravo žalbe High Courtu.

Ako stranke nisu izričito odredile mjerodavno pravo, izbor engleske arbitraže bio je dugo vremena uvjerljiva i čak neoboriva pretpostavka o prešutnom izboru engleskog materijalnog prava.

94 PREGLED



Međutim, ovaj princip je izgubio na značaju poslije slučaja

Compagnie d‘Armement Matitime SA v. Compagnie Tunisienne de Navigation SAQ, kada je sud konstatirao da izbor sjedišta arbitraženosi sa sobom pretpostavku o izboru prava te zemlje, ali da to nijenužan i neoboriv zaključak, već samo jedna od činjenica o prešutnomizboru materijalnog prava koja mora biti podržana nizom drugih.

Ako stranke nisu odredile mjerodavno pravo, niti se sa sigur-nošću može utvrditi koje su pravo imale na umu, mjerodavno pravo će odrediti arbitri u skladu sa kolizijskim normama.6

Kontrolu nad provođenjem arbitražnog postupka, kao i sameodluke, može vršiti High Court.

High Court može i dalje odlučivati o pravnim pitanjima, bilo

u toku postupka, bilo u vezi s odluke koja je već donijeta, ali samo pod sljedećim uvjetima:- da je zahtjev upućen uz saglasnost arbitra ili umpirea i svihstranaka, ili uz saglasnost svih stranaka u postupku,

- da je sud odobrio takav zahtjev,- da će se odlukom suda o pravnom pitanju uštedjeti troškovistranaka.

High Court može naložiti arbitru da obrazloži odluku ako jestranka uputila takav zahtjev arbitru, ili ako postoje posebni razlozi.

Stranke mogu isključiti kontrolu suda bilo time što će isključiti pravo žalbe na odluku ili što će isključiti pravo suda da odlučuje

o određenom pravnom pitanju u toku arbitražnog postupka. To sečini tzv. exclusion agreementom, koji mora biti u pisanom oblikui u kome namjera stranaka mora biti izražena jasno i izričito.

Kod međunarodnih arbitraža odnosno međunarodnih ugovorasituacija je drugačija. Stranke imaju pravo da exclusion agreementomisključe sudsku kontrolu unaprijed, dakle prije nastanka spora, izri-čitom odredbom unesenom u tekst ugovora ili samu arbitražnuklauzulu.

Svrha exclusion agreementa je da englesku arbitražu odnosnonjen postupak približi arbitražama drugih zemalja s obzirom na toda je sud lišila onih nadležnosti koje su u poslovnim krugovima

bile predmetom najžešćih kritika.

95PREGLED

6 E. Muminović, Osnovi međunarodnog prava, Sarajevo, 1997, str. 166.



Arbitražni postupak

U skladu s principom autonomije volje, stranke mogu sameodrediti postupak pred arbitražom.

Arbitar mora voditi postupak u skladu s arbitražnim spora-zumom, ali bez obzira na to koji su postupak stranke izabrale njegova pravila ne smiju biti u suprotnosti s engleskim javnim poretkomako se na njenoj teritoriji nalazi sjedište arbitraže.

Ako stranke nisu iskoristile ovlaštenje da odrede postupak, ilisu jednostavno propustile to da učine, o postupku će odlučiti arbitri,koji u tom pogledu imaju vrlo široka ovlaštenja.

Prvi korak u arbitražnom postupku je notifikacija da je arbitar

imenovan, da bi se potom zatražio pismeni pristanak arbitra. Doku-ment iz kojeg proizlazi ovlaštenje da bude arbitar šalje se arbitru na potpis.

Kod institucionalnih arbitraža notifikacuju vrši sekretarijatarbitražnog suda. Prihvaćanjem dužnosti, imenovanje arbitra sesmatra izvršenim.

U praksi engleskih arbitraža uobičajeno je da arbitar prije odr-žavanja rasprave sazove jedan ili više preliminarnih sastanaka sastrankama. Ova metoda po svojoj prirodi odgovara onoj u sudskom postupku koja se koristi s ciljem da se prethodno razjasni u čemusu osnovna sporna pitanja.

Svrha prethodnog sastanka je da se na neformalan način utvrde pitanja o kojima će se odlučivati, kao i bolje upoznavanje sa spornim pitanjima.

Usmena rasprava. Pravilo engleskog arbitražnog postupka jeda se održi usmena rasprava, ali ona nije apsolutno obavezna. Odlukuo tome donose same stranke, a mogu je prepustiti i arbitru, koji ćeu svakom slučaju slijediti praksu koja je dotada postojala. Tako npr.u sporovima oko kvaliteta, u kojima nisu sporna pravna pitanja,uobičajeno je da se odluka donese bez održavanja rasprave, samona osnovu dokumenata.

Osobe koje imaju pravo da prisustvuju raspravi su same stranke,njihovi zastupnici, svjedoci i vještaci.

Ako jedna od stranaka ne dođe na raspravu ili odbije učestvovatiu postupku, arbitar je ovlašten da nastavi postupak u odsutnosti takvestranke i na osnovu toga donese odluku.

96 PREGLED



Uobičajeni postupak rasprave je sljedeći:

- tužilac otvara raspravu izlažući tužbeni zahtjev i navodećisredstva koja namjerava koristiti za dokazivanje svojih navoda,- tužilac poziva svoje svjedoke i vrši glavno ispitivanje,- svjedoke tužbe odmah poslije toga može unakrsno da ispitujetuženi,

- tužilac stavlja na uvid i ako je potrebno dokazuje svakidokument koji potkrepljuje tužbu,

- tuženi izlaže svoj zahtjev,- tuženi poziva svoje svjedoke i vrši njihovo ispitivanje,kasnije može unakrsno,

- tuženi prilaže dokumente, kao dokaze – ako postoje,

- tuženi ima završnu riječ,- tužilac ima svoju završnu riječ. Dokazi. U pogledu dokazivanja arbitraže slijede ista pravila

koja važe i za redovan sud. Ako stranke u tom pogledu nisu neštodrugo odredile, odluka mora biti zasnovana na dokazima.

Iako smatra da raspolaže dovoljnim dokazima, arbitar trebada izvede sve dokaze koje su stranke predložile, jer je pravilo dastrankama treba dati razumnu mogućnost za dokazivanje. Arbitar ima diskreciono pravo odlučivanja o broju dokaza koji će se izvesti,ali odbijanje da prihvati dokaz, posebno ako je potreban, može bitidelikatan korak koji će bitno utjecati na odluku.

Ako stranke nisu nešto drugo ugovorile, smatra se da saslušanjesvjedoka treba da se izvrši pod zakletvom ako arbitar smatra to potrebnim.

Odluka

Arbitražna odluka može biti u pisanom obliku, a može bitii usmeno saopćena, što zavisi od sporazuma stranaka.

Praksa engleskih arbitraža je da odluka bude u pisanom obliku,da je arbitri potpišu, a njihov potpis potvrdi svjedok.

Da bi bila punovažna, odluka mora ispunjavati sljedeće:1. mora slijediti arbitražni sporazum, tj. mora se odnositi samona stvari koje su u njemu sadržane,

97PREGLED



2. mora biti određena i jasna, što znači da ne smije biti sumnji

u pogledu onoga što je arbitar namjeravao, posebno u po-gledu prirode i domašaja obaveza koje se nameću strankama,3. mora biti konačna, jer će u protivnom biti vraćena arbitru

na ponovno razmatranje,4. mora biti razumna, zakonska i moguća.Ako odluku donosi više arbitara i u pogledu spornih pitanja ne

mogu da se slože, donijet će se većinska odluka. Ako ni ona nijemoguća, odluku će donijeti predsjednik arbitražnog vijeća.7

Englesko arbitražno pravo ne obavezuje arbitra da dadne obraz-loženje odluke, ali i ne isključuje tu mogućnost. Ipak, ono se najčešćene daje.

Evropsko (kontinentalno) arbitražno sudovanje

Arbitražno sudovanje kod pravnih sistema koji pripadajuevropskom (kontinentalnom) pravu različito je zastupljeno, i to idućiod zemalja kao što su Njemačka, Francuska, kod kojih je ovaj oblik rješavanja spornih slučajeva vrlo raširen, pa sve do zemalja bivšeJugoslavije, zatim Češke, Slovačke, kod kojih se ovaj oblik rješavanjasporova tek počeo razvijati. Pored zakona, arbitražne prakse, sudske prakse, veliki značaj kod izvora evropskog arbitražnog prava ima iEvropska konvencija o međunarodnoj trgovinskoj arbitraži od 1961.

godine.8

Specifičnosti arbitražnog sudovanja u evropskom (kontinen-talnom) pravu bit će prikazan kroz pravni sistem Njemačke.

Međunarodna arbitraža u njemačkom pravu

Arbitraža u Njemačkoj ima dugu tradiciju i nesumnjivo velikoiskustvo u rješavanju kako domaćih tako i inozemnih sporova,nastalih iz različitih ugovornih odnosa.

Veliki broj arbitražnih centara nalazi se upravo u Njemačkoj.Uglavnom se radi o institucionalnim arbitražama organiziranim pri

98 PREGLED

7 Ibid.8 V. Kapor, Konvencije i pravilnici o spoljnotrgovinskim arbitražama, Beo-

grad/Zagreb, 1991, str. 38.



trgovačkim i industrijskim komorama, stručnim udruženjima ili

berzama.Posebno treba istaći Hamburšku arbitražu za mirenje, tzv. Ham- buršku prijateljsku arbitražu, osnovanu 1927. godine, i Arbitražnisud Trgovinske komore Hamburga, osnovan 1948. godine.

Pored ovih arbitraža općeg tipa, postoji veliki broj specijali-ziranih arbitražnih institucija osnovanih pri trgovačkim asocijacijama,koje rješavaju sporove iz određenih branši, kao npr. trgovina pa-mukom, drvetom, voćem itd.

Sve one imaju vlastita arbitražna pravila i rješavaju sporovekako iz domaćih tako i međunarodnih transakcija, mada nijednaod njih nema značaj kao npr. GAFTA arbitraža u Londonu.

Unapređenju razvoja njemačke arbitraže svakako doprinose, ito u velikoj mjeri, Njemački odbor za arbitražu sa sjedištem u Bonu,koji organizaciju i rad arbitraže regulira statutom i arbitražnim pravilima, te Njemački institut za arbitražu sa sjedištem u Kölnu,koji se arbitražama bave i s praktičnog i s teoretskog aspekta.

Za sve arbitraže se može reći da su slobodne onoliko koliko tomogu biti, odnosno da su nezavisne u svom radu u mjeri koju odre-đuju dobri običaji i javni poredak.

Uloga državnih sudova svodi se na pomoćnu i nadzornu funk-ciju, i to pri imenovanju i mijenjanju arbitara, provođenju arbitražnog postupka, poništenju, priznanju i izvršenju arbitražnih odluka.

Sud intervenira uglavnom zbog procesnopravnih pitanja, i tozbog toga što arbitraža izvjesne procesne radnje, koje u sebi invol-viraju funkciju suvereniteta, ne može da sama provede.

Kontrolna funkcija suda isključivo je ograničena na poštovanjeosnovnih načela njemačkog prava i ne odnosi se na primjenu prava, jer je materijalno preispitivanje odluke isključeno.

Izvori arbitražnog prava

Njemačka pripada krugu zemalja koje nemaju posebne zakoneo arbitraži. Važeći zakonski propisi nalaze se u Zakonu o građanskom

postupku iz 1877. godine, čije odredbe, u principu, nisu bitno mije-njane do danas.

99PREGLED



Značajan izvor prava za organizaciju i rad arbitraža nesumnjivo

predstavljaju pravilnici institucionalnih arbitraža.S obzirom na to da su oni redovno nepotpuni, u slučaju praz-nina, po pravilu, primjenjuju se procesna pravila sjedišta arbitraže,osim u slučaju da su se stranke sporazumjele o primjeni inostranog procesnog prava.

Pravila kojih se njemačke arbitraže pridržavaju sadržana suu brojnim međunarodnim konvencijama koje je Njemačka potpisala,a to su prije svega Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju straniharbitražnih odluka iz 1958. godine, Evropska konvencija o među-narodnoj trgovačkoj arbitraži iz 1961. godine, UNCITRAL arbitražna pravila iz 1976. godine, kao i niz bilateralnih sporazuma koje je

Njemačka zaključila.Oskudnost propisa mjerodavnih za arbitražu ima za posljedicu

da sudska i arbitražna praksa u ovom području dobiju izuzetno velikiznačaj.

Imajući u vidu da su izvori prava različiti, a da u oblasti arbitraževlada načelo slobode ugovaranja, prvenstvo u primjeni ima ugovor,zatim pravila institucionalne arbitraže, ako je njena nadležnostugovorena, pa zakonski propisi, od kojih prvo dolaze u obzir među-narodni ugovori, a zatim domaći zakonski propisi, i na kraju sudskai arbitražna praksa.9

Dopuštenost arbitraže

Prema zakonu o sudskom postupku, arbitraža je dopustiva ako je predmet spora podoban da se riješi nagodbom. Šta objektivno može biti predmetom nagodbe određuje građansko pravo. Predmetom na-godbe ne mogu biti bračne stvari, stavljanje pod starateljstvo i sl.

Arbitražni sporazum

Arbitražnim sporazumom se može predvidjeti nadležnost

arbitraže u pogledu određenog spora koji je već nastao ili u pogledu

100 PREGLED

9 D. Mitrović, M. Petrović, op. cit., str. 75.



budućih sporova koji mogu nastati iz, ili u vezi sa određenim pravnim

poslom.10

Arbitražni sporazum mora biti zaključen izričito i u pisanojformi.

Pod ovim se podrazumijeva da arbitražni sporazum mora bitinesumnjiv i jasan, i da je sadržan u ispravi koju su potpisale objestrane. Nedostatak forme u vezi s potpisom, izričitošću o postojanju posebne isprave, neutralizira se upuštanjem u spor bez isticanja prigovora nenadležnosti.

Arbitražni sporazum neće biti punovažan ako stranka koja ga je potpisala nije potpuno poslovno sposobna, ako predmet nije arbit-raran, ako sporazum nije jasan i razumljiv, ili ako je jedna stranka

iskoristila svoju ekonomsku i socijalnu nadmoć pri određivanjunjenog sadržaja.

Broj arbitara

Po principu slobode ugovaranja, o broju arbitara odlučujustranke. One se mogu opredijeliti za jednog ili više arbitara. Akoarbitražni sporazum nema odredaba o imenovanju arbitara, predviđase da svaka stranka bira po jednog arbitra.

Ako se ima u vidu da se odluka donosi većinom glasova, razum-ljivo je da sastav od dva arbitra nije dobro rješenje. U praksi njema-

čkih arbitraža se isključivo nalaze arbitri pojedinci ili, što je češćislučaj, posebno kod institucionalnih arbitraža, tročlani arbitražnisud, što je u skladu s međunarodnom arbitražnom praksom.

Imenovanje arbitara

Arbitre mogu imenovati stranke, sud ili neka treća osoba – ovlaštenik za imenovanje.

101PREGLED

10 S. Triva: Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1980., str. 667.



a) Imenovanje od strane stranaka

U slučaju tročlanog arbitražnog suda svaka stranka imenuje po jednog arbitra. Stranka koja je insistirala na arbitražnom postupku pismeno obavještava drugu stranku o arbitru koga je imenovala, poziva je da i ona učini to u roku od 7 dana. Ako druga stranka tone uradi u ostavljenom roku, imenovanje će izvesti nadležni sudna zahtjev stranke koja je već učinila imenovanje.

U slučaju pojedinca, stranke se moraju saglasiti o njegovomimenovanju. Ako sporazuma nema, o njegovom imenovanju ćeodlučiti neko treći – Privredna komora, Zemaljski sud i sl.

b) Imenovanje od strane trećeg

Imenovanje arbitra stranke mogu povjeriti trećoj osobi, ovlaš-teniku za imenovanje, već u arbitražnom sporazumu. Ta treća osobamože biti predsjednik trgovačke komore, predsjednik nekog stručnogudruženja itd.

Ovlaštenik za imenovanje nije obavezan prihvatiti i izvršiti tuobavezu, zato stranke mogu predvidjeti supsidijarno treću osobu.

c) Imenovanje od strane sudaArbitra može imenovati i sud, i on će to učiniti ako su se same

stranke tako sporazumjele, ako je stranka pozvana da izvrši imeno-vanje pa je to propustila izvršiti u roku od 7 dana, ako je arbitar

umro, odbio da preuzme i vrši tu funkciju, ili je postao neaktivani nepodoban da vrši postavljenu funkciju.

Mjerodavno materijalno pravo

U skladu s principima međunarodnog privatnog prava, kaoi rješenjima usvojenim međunarodnim konvencijama o arbitraži,arbitraža primjenjuje materijalno pravo koje su stranke izabrale.

Ako je to strano pravo,ono se saznaje i primjenjuje kao pravo,a ne kao faktička činjenica. Da bi saznala sadržinu strane pravnenorme, njemačka arbitraža se može služiti svim izvorima koje smatra

neophodnim i korisnim.Arbitražni sud je dužan primijeniti pravo koje su stranke

izabrale, što je u skladu s načelom stranačkog izbora. U slučaju

102 PREGLED



da arbitri primijene pravo koje su stranke isključile u sporazumu,

postoji prekoračenje ovlaštenja, što je osnova za poništenje odluke.Pod primjenom prava podrazumijeva se i primjena trgovačkihobičaja.

U slučaju da stranke nisu izričito odredile mjerodavno pravo,niti se sa sigurnošću može utvrditi koje su pravo imale na umu, mjero-davno će pravo biti ono koje odrede arbitri u skladu s kolizijskimnormama sjedišta arbitraže.11

Arbitražni postupak

Arbitražni postupak određuju stranke u sporazumu. One se u

principu mogu odlučiti za inostrano procesno pravo kao mjerodavnoza spor, međutim u praksi je takav izbor veoma rijedak.

Njemačka arbitražna praksa, kao i međunarodna, pokazuje dasu arbitražni centri privrženi sistemu koji je mjerodavan za njihovosjedište, pa se i autonomija koristi uglavnom u okviru tog sistema.

Ako stranke nisu iskoristile mogućnost da same odrede pos-tupak, što u praksi one to ne čine, niti u tom pravcu mogu da odredesve, onda će postupak odrediti arbitri po slobodnoj ocjeni. Oni moguodrediti postupak u cijelosti ili samo njegov dio.

Osnovne karakteristike postupka u praksi su da se spor rješavau okviru jedne ili više usmenih rasprava, što zavisi od složenosti

konkretnog slučaja, da arbitražni sud vodi postupak na aktivan način jer su arbitri više nego zastupnici stranaka odgovorni za prikupljanjei provjeru dokaznog materijala, da je postupak u pripremnoj fazi pismen, a kasnije usmen, odnosno da su skupa pisani podnesci iusmena rasprava uobičajeni, mada je moguće da postupak bude samo pismen ako arbitri odluče da je usmena rasprava nepotrebna, da suarbitri slobodni da vode postupak na neformalan način i da to običnočine, da se pridržavaju dogovorenih pravila postupka.

Osnova arbitražnog postupka je pravo stranaka na saslušanje.Ono podrazumijeva ne samo dužnost da se strankama omogući izno-šenje svega što smatraju potrebnim nego i dužnost da im se da prilika

da se izjasne o svim činjenicama i dokaznim sredstvima.

103PREGLED

11 E. Muminović, op. cit., str. 167.



U pogledu dokaznog postupka osnovno načelo je pravo stranaka

da budu prisutne pri izvođenju dokaza. Pri utvrđivanju činjeničnogstanja i izvođenju dokaza arbitražni sud nije ograničen onim što su predložile stranke. On može saslušati svjedoke i vještake po svojojocjeni, izvoditi dokaze na bilo koji način.

Arbitraža, kao i sud, može tražiti vještačenje po vlastitoj ocjeniili na zahtjev jedne od stranaka. U izboru vještaka arbitražni sud nijeograničen na službeno imenovane vještake. On je slobodan da učinivlastiti izbor, po slobodnoj ocjeni, zavisno od vrste spora.

Arbitražna odluka

Nakon uredno provedenog postupka donosi se arbitražna odluka.Ako odluku donosi više arbitara, mjerodavna je apsolutna većinaglasova, ako arbitražnim sporazumom nije drugačije određeno.12

Odluka je u osnovi pisana, mora biti obrazložena, pa je nedo-statak obrazloženja razlog poništenja odluke, osim ako su se strankedrugačije dogovorile.

Odluka među strankama proizvodi djelovanje od momenta kadaim je dostavljena, pa se od tog momenta ne može mijenjati ni povući.Ona je konačna i obavezna za stranke, kao što je i sudska odluka.

Ona mora sadržavati imena stranaka i njihovo prebivalište/sjedište, imena i prebivalište njihovih zastupnika (ako su pravne

osobe), imena arbitara, činjenično stanje, odluku o međusobnim pravima, obrazloženje, datum donošenja i potpis arbitra.

Arbitražni sud treba odlučiti ko će snositi troškove postupka io tome donijeti odluku. Postupak je u načelu jednostepen, ali strankemogu ugovoriti i žalbenu instancu, što je rijedak slučaj.

Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka

Za izvršenje arbitražne odluke nije dovoljno što je ona progla-šena konačnom i pravosnažnom, već mora biti proglašena izvršnomod nadležnog redovnog suda posebnom odlukom.13

104 PREGLED

12 Ibid.13 Jezdić, Međunarodno privatno pravo, Beograd, 1989, str. 102.



Kad se govori o međunarodnim konvencijama, nema sumnje da

je Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnihodluka iz 1958. godine u tom pogledu najznačajnija i među državamačlanicama u primjeni.

Međutim, njene odredbe ne sprječavaju stranku da koristiodredbe neke druge konvencije.

Prema njemačkom procesnom pravu izvršenje arbitražneodluke može biti odbijeno u sljedećim slučajevima:

- ako je arbitražna odluka pravno nevažeća,- ako bi se priznanjem i izvršenjem strane arbitražne odluke postigao rezultat suprotan moralu i javnom poretku,- ako stranka u arbitražnom postupku nije bila pravno zastupana,

- ako stranci u postupku nije osigurano zakonsko pravo da budesaslušana, odnosno nije joj bila pružena mogućnost odbrane.

Postupak izvršenja stranih arbitražnih odluka vezan je za pos-tupak izvršenja domaćih arbitražnih odluka, i on je moguć samo akoodluka ispunjava sve propisane uvjete i ako postoji veza s domaćomdržavom.

Prigovori protiv zahtjeva za izvršenjem mogu biti istaknutiu postupku izvršenja samo ako su razlozi nastali nakon trenutka ukome su, u arbitražnom postupku, najkasnije mogli biti istaknuti.

Izuzetak važi za kompenzaciju, kada se prigovor može istaknutičak i kada je kompenzacijska situacija postojala u momentu dono-

šenja arbitražne odluke.

Zaključak

Tradicija sudovanja pred arbitražama održana je kroz više-stoljetni razvoj prava sve do savremenog doba.

Ekonomska globalizacija i razvoj društveno-ekonomskih odnosautjecali su da arbitražno rješavanje sporova postane vrlo značajnimsredstvom u rješavanju spornih slučajeva, kako u anglosaksonskomtako i u evropskom (kontinentalnom) pravu. Volja stranaka u izboruarbitara, prava koja će primijeniti na njihov slučaj, kao i izbor drugih

parametara, dovoljni su razlozi da i propisi Evropske unije vrloznačajno mjesto daju arbitražnom sudovanju. Najbolju ilustracijumodernog arbitražnog sudovanja daju pravni poreci Engleske i

105PREGLED



Njemačke, te se navedene zemlje s pravom smatraju kolijevkom

modernog arbitražnog sudovanja.Engleske propise koji reguliraju materiju arbitraža karakteriziranepotpunost, što uostalom nije nikakva specifičnost ovog prava,već opća karakteristika najvećeg broja nacionalnih propisa u ovojmateriji. Činjenica je da se ne radi o nemogućnosti da se propiše sve,već o želji zakonodavca da reguliranje svede na onu mjeru kojatreba da osigura poštovanje onih načela procesnog prava od kojihse nipošto ne smije odstupiti.

Na taj način se ostavlja prostora i samoj arbitraži. Međutim,raznovrsnost i brojnost situacija u kojima engleski sud može inter-venirati u arbitražnom postupku, bilo u vidu pomoći ili nadzora,

pokazuje da je njegova uloga u arbitraži mnogo veća nego što je toslučaj u arbitražama kontinentalnog prava, što automatski utječei na autonomiju arbitraže.

U tom smislu, poslije brojnih kritika u Engleskoj je izvršenareforma donošenjem Arbitration Acta 1979. godine, koji je u velikojmjeri reducirao sudsku kontrolu arbitraže i time je učinio pogodnijomi atraktivnijom za strance.

Za njemačke arbitraže se može reći da su slobodne onolikokoliko to mogu biti, odnosno da su nezavisne u svom radu u mjerikoju određuju dobri običaji i javni poredak.

Uloga državnih sudova svodi se na pomoćnu i nadzornu funkciju,

i to pri imenovanju i mijenjanju arbitara, provođenju arbitražnog postupka, poništenju, priznanju i izvršenju arbitražnih odluka.

Sud intervenira uglavnom zbog procesnopravnih pitanja, ito zbog toga što arbitraža izvjesne procesne radnje, koje u sebiinvolviraju funkciju suvereniteta, ne može sama provesti.

Kontrolna funkcija suda isključivo je ograničena na poštovanjeosnovnih načela njemačkog prava i ne odnosi se na primjenu prava, jer je materijalno preispitivanje odluke isključeno.

Stepen autonomnosti i slobode arbitraža određuje sam zakonskiokvir. Međutim, ipak treba podsjetiti da velika, neograničena slobodaugovaranja u arbitražnom postupku pogoduje onima koji su moćniji

i koji mogu da nametnu svoje uvjete. Prevelika sloboda može dadovede do anarhije, što neposredno ukazuje na to da određeni, manjiili veći stepen kontrole, treba biti nužan.

106 PREGLED



Literatura

1. D. Mitrović, M. Petrović, Međunarodna trgovinska arbitraža,Beograd, 1996.

2. M. Trifković i S. Omanović, Međunarodno poslovno pravoi arbitraže, Sarajevo, 2001.

3. E. Muminović, Osnovi međunarodnog privatnog prava,Sarajevo, 1997.

4. Jezdić, Međunarodno privatno pravo, Beograd, 1989.5. V. Kapor, Konvencije i pravilnici o spoljnotrgovinskim arbi-

tražama, Beograd/Zagreb, 1991.

6. Triva-Belajac-Dika, Građansko parnično procesno pravo,Zagreb, 1986.7. S. Triva, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1980.Ženevski protokol o arbitražnim klauzulama iz 1923. godine.Ženevska konvencija o izvršenju inostranih arbitražnih odluka

iz 1927. godine. Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju inostranih odluka

iz 1958. godine.Evropska konvencija o međunarodnoj trgovinskoj arbitraži

iz 1961. godine.Vašingtonska konvencija o rješavanju investicionih sporova

između države i građana drugih država iz 1965. godine.

107PREGLED



Anaid Mekić

Bez naslovaWithout a Title

Kombinovana tehnika(combined technique)



P o g l e d i i m i š lj e nj a A t t i t u d e s a n d o p i n i o n s





UDK 37.013.74

Mujo Slatina

KONFLUENTNO OBRAZOVANJE – GEOMETRIJA DIJALOŠKE ZAJEDNICE

I INTERKULTURALNOG DIJALOGA

CONFLUENT EDUCATION – GEOMETRY OF DIALOGUE-ORIENTED

COMMUNITY AND INTERCULTURAL DIALOGUE

Ako zatvorimo vrata svim mahanama,i istina će ostati napolju.

Tagore

If we close the door to all mistakes,the truth will stay outside.

Tagore

Sažetak

(1) Svako tvorenje dijaloške zajednice mora započeti dijaloškom pedagogijom. Da bi dijaloška pedagogija mogla biti prethodnicainterkulturalnog dijaloga, ona, smatra autor, mora promicati konfluentno obrazovanje. To je zato što interkulturalni dijalog ima svoj početak u konfluentnom učenju/podučavanju. Zahvaljujućiučenju, čovjek kao pojedinac i čitav ljudski rod mogu izbjeći opas-nosti rasizma, šovinizma, etnocentrizma, ksenofobije i razne oblike ponižavanja, tlačenja i ugnjetavanja ljudi. Drugim riječima,dijaloška pedagogija ima i svoje polazište i svoje ishodište u

konfluentnom obrazovanju. Ovo obrazovanje čovjeku pruža svemoguće humanističke alternative i predstavlja najkraći put njegovog uzdizanja do humaniteta.

111PREGLED



(2) Iz ugla demokratskih odnosa, na dijalog se gleda kao na

osnovnu političku taktiku i strategiju, a iz ugla obrazovanja kao nakonfluenciju koja omogućuje da se u svijest ljudi dijaloški slijevaju sadržaji temeljnih ljudskih vrednota. Zato autor u svom radu posebnoanalizira dijalošku paradigmatičnost teorije konfluentnog obrazo-vanja. Procesi konfluencije omogućuju da se biološki individuumtransformira u ličnost koja će istodobno željeti da živi s drugima i za druge. U radu se ističe da je konfluentno obrazovanje geometrijainterkulturalnog dijaloga. Ovu geometriju (dijalošku paradigma-tičnost) čini šest oblika učenja: učiti znati , učiti činiti , učiti živjeti s drugima i za druge, učiti biti , učiti vrednovati i učiti vjerovati .

(3) Teorija konfluentnog obrazovanja uspostavlja potreban

kontakt s dijaloškom filozofijom i tako tvori dijalošku pedagogijui/ili međukulturalnu pedagogiju. Dijaloška paradigmatičnost oveteorije dozvoljava slobodan protok međukulturalnih vrednota i značenja koja prolaze kroz grupe, skupine i narode. Ona smanjujeotpor ovom protoku (otpor u električnom provodniku stvara toplotu). Dijaloška paradigmatičnost teorije konfluentnog obrazovanja je superprovodnik. Dijaloška paradigmatičnost ove teorije omogućujeda prevazilazimo antagonističku akulturaciju, a uspostavljamointerkulturalni dijalog. Nema međusobne tolerancije, poštivanjai razumijevanja bez spremnosti da učimo jedni od drugih. Otudanacije, kulture i religije prvo moraju stupiti u pedagoški dijalog da

bi mogle sudjelovati u političkom, interkulturalnom i religijskomdijalogu.

Ključne riječi : teorija konfluentnog obrazovanja, interkulturalnidijalog, dijaloška zajednica kultura, dijaloška paradigmatičnost,antagonistička akulturacija, sekularizam

Summary

(1) Any formation of a dialogue-oriented community needs

to rest upon dialogue pedagogy. According to the author, in order to make the dialogue pedagogy an antecedent of the intercultural dialogue, it needs to promote confluent education. That is because

112 PREGLED



intercultural dialogue has its origin in confluent learning/teaching.

Through learning, an individual, as well as the entire human kind,is able to avoid the dangers of racism, chauvinism, ethnocentrism, xenophobia and various kinds of humiliation and oppression of people. In other words, dialogue pedagogy has its starting and end point in confluent education, which offers all possible humanisticalternatives and represents the shortest way of a person’s rise tohumanity.

(2) Observed from the angle of democratic relations, dialogueis perceived as the basic political tactic and strategy, while education sees it as confluence enabling the gist of the basic human valuesto pour into the people’s consciousness. That is why the author

analyzes, in particular, the dialogic pragmatics in confluent education.The confluence processes enable the transformation of a biological individual into a person who will want to live with and for othersat the same time. The work emphasizes that confluent educationis the geometry of intercultural dialogue. This geometry (thedialogic pragmatics) consists of six forms of learning: to learn toknow, to learn to do, to learn to live with and for others, to learnto be, to learn to evaluate and to learn to believe.

(3) The confluent education theory makes a special contact with the philosophy of dialogue, thus creating dialogue pedagogyand/or intercultural pedagogy. Dialogic pragmatics of this theory

enables a free flow of intercultural values and meanings between groups and peoples. It reduces the resistance to this flow (resistancein the electric conductor creates heat). Dialogic pragmatics of theconfluent education theory is a super conductor. It enables us toovercome antagonistic articulation and create intercultural dialogue.Tolerance, respect and understanding are not possible without readiness to learn from others. That is why nations, cultures and religions primarily need to enter pedagogical dialogue in order tobe able to participate in political, intercultural and religious dialogue.

Key words: confluent education theory, intercultural dialogue,

dialogical community of cultures, dialogic pragmatics, antagonisticarticulation, secularism

113PREGLED



Uvod

Iako je filozofija 20. stoljeća posvetila dužnu pažnju pojmu„dijalog“, ne može se reći da je ovaj pojam značajno zaživio u peda-gogiji i pedagoškom mišljenju. To što pedagogija nije uspostavilaneophodni kontakt sa dijaloškom filozofijom ne znači da nije mogućadijaloška pedagogija ili da je pedagoško mišljenje nemoćno i beskorisno. Naprotiv, značaj učenja/podučavanja kulturi dijalogahistorijski je potvrđen. Sofisti su, primjerice, sebe shvaćali kao učiteljekoji prakticiraju dijalog, tj. vještinu koja poslije sporenja vodisuglasju. Oni su bili učitelji koji su pokazivali svoju spremnostuvažavanja argumenata i prihvaćanja bolje, snažnije argumentacije.Sokrat je smatrao da dobro “polisa” ovisi o pravom obrazovanju( paideia) građana. On je bio učitelj koji je svojim poučavanjem i pedagoškim djelovanjem težio unutrašnjem preobražaju čovjekoveličnosti, samoupoznavanju, samosavlađivanju i pripremanju duše zadobro. To dobro (agathos) vrijedno je koliko istina i pravda. Sokratove pedagoške maksime bile su: ispravno misliti, ispravno poučavatii ispravno djelati. Gdje se izgubilo to pravo obrazovanje? Zašto se postepeno gubilo umijeće vođenja dijaloga iako je historijski potvr-đena njegova društvena, komunikativna i pedagoška vrijednost?Zašto i gdje se izgubio dijalog kao obrazovna vrijednost i kao peda-goška metoda? Razloga za ovo ima mnogo. Ovdje ćemo se zadržatina onima koji nam pomažu da damo odgovor na pitanje što je to danas

paideia i zašto teorija konfluentnog obrazovanja ima eminentnodijaloški karakter.

Konfluentno obrazovanje – današnja paideia

Teorija relativiziranja objektivno važećih vrednota dovela jedo općedruštvenog principa življenja koji se može ovako formulirati:Sve ima cijenu, ništa nema vrijednost. Naime, ako se objektivnovažeće vrednote (Istina, Dobrota, Ljepota, Pravda, Svetost) relativi-ziraju, to jest ako u obrazovnim dobrima nema ništa sveto, ondaodgojno-obrazovna praksa, i izvan naše volje, počinje da funkcionira

po ovom principu.1

114 PREGLED

1 Po logici relativnog važenja vrednota i same Božije zapovijedi imaju svoje ograni-čeno važenje i trajanje. Čemu vodi relativiziranje vrednota koje se štite zapovijedima:



Svijet u kojem živimo svijet je apsolutnog relativiziranja

objektivno važećih vrednota. Samo o interesu i debljini složenihnovčanica ovisi da li će ili neće čovjek iznijeti na „pijacu“ čast ili poštenje, dostojanstvo ili pravednost, da li će uništiti neku prirodnuljepotu, zagaditi svoju okolinu i slično. U estetskom odgoju,primjerice,učimo djecu da neka umjetnička djela (obrazovna dobra) nemajucijenu jer su vrijednosti. Na drugoj strani, toj istoj djeci nizom primjera pomoću društveno „rasutih“ oblika učenja pokazujemokako se može „kupiti” čovjek, a ne može kupiti djelo koje je rezultatnjegovih umijeća. Zbog ovog relativiziranja historija registrira bahatu i grubu instrumentalizaciju obrazovanja. Ona je išla ovomlogikom: odgoj => obrazovanje => školovanje =>nastava => poduka

=> školsko učenje => metode nastavnog rada => ispitivanje =>kvalifikacija => diploma (usporedi: Menze, 1983). Tako je historijski postepeno nestajala punina značenja pojma „obrazovanje“ i/ili pravo obrazovanje ( paideia). Ovu redukciju neki naučnici označavajusintagmom povijest propadanja pojma obrazovanje.Reduciranjem(obraz)ovanja na školovanječovjek je, i nehtijući, postepeno obrazo-vanje odvajao od kulture. Time je narušena i/ili potisnuta dijaloškafunkcija obrazovanja, a sam dijalog postepeno prestajao biti obra-zovna vrijednost. Dijalog je tako, kako u školskom tako i u političkomgovoru, postepeno prelazio u monolog.

Objektivno važeće vrijednosti su polazište i ishodište teorije

konfluentnog obrazovanja. Na njima se temelje pedagoške normei ciljevi odgoja/obrazovanja,pa ih se može nazivati i temeljnim vrijed-nostima (vidi: König, 1991: 219/20). Ove vrijednosti su duhovnoogledalo i budno svevideće oko čovjeka. U ovoj teoriji pravi se razlikaizmeđu obrazovanja (formiranja) i školovanja. Vrijednosti školovanja

115PREGLED

„Ne ubij“, „Ne ukradi“ ili „Ne reci lažna svjedočanstva“? Mogu li se ove zapovijedi prognati u privatnu sferu ako ovaj progon praktično znači da čovjek po svom nahođenjui ličnom htijenju može učiti i podučavati svoje dijete da krade ili da ne krade, da laže iligovori istinu?! Zar nije moja društvena obaveza i ljudska dužnost neskriveno, sasvimtransparentno učiti svoje dijete da ne laže, da ne krade, da ne ubija?! Ako obrazovna

dobra sobom ne nose i/ili u sebi ne sadrže niti objektivno važećih vrednota, to jest ako, primjerice, zabrana incesta ne vrijedi i danas i sutra onda je logično očekivati da će udalekoj budućnosti, jednog dana, incest biti dopušten. Ako nema ništa sveto, sve jedopušteno.



imaju različit smisao od vrijednosti obrazovanja. Vrijednosti školo-

vanja, prije svega, snažno djeluju na izvjesnu stručnu ili profesionalnusposobnost. Ta sposobnost čak i ne mora da se nalazi u službi čovje-kovog uzdizanja do humaniteta. Konfluentno obrazovanje i školo-vanje nisu sinonimi. Ovim obrazovanjem se uzdiže čovjekova ličnost,školovanjem društvo. Prvi pojam ima svrhu u samom sebi, drugiizvan sebe. Prvi pripada cjelini kulture i predstavlja uobličavanjei saopćavanje iskustva, drugi je uglavnom intelektualno uvježbavanje,koje je posebno osmišljeno, planirano i instrumentalizirano. Prvi je određen objektivno važećim vrednotama, drugi establishmentom.Prvi je izvor raznovrsnih formi učenja kulture, drugi je sistemškolskog učenja. Prvi je oblik kojim društvo opstoji kao ljudsko

društvo, drugi je društveno dati oblik učenja/podučavanja. Prvi jehistorijska paralela kulturi, drugi historijska paralela civilizaciji.Prvi je ljudska, drugi društvena potreba. Teorija konfluentnogobrazovanja ne dopušta grubu instrumentalizaciju obrazovanja,ne dopušta da se obrazovanje reducira na školovanje, ne dopušta propadanje pojma „obrazovanje”.

Konfluentno je obrazovanje (današnja “ paideia”) društvomorganizirani proces učenja i podučavanja u kojem biološki indi-viduum i/ili jedno individualno nagonsko biće, pomoću obrazovnihdobara, (samo)aktiviteta i unapređujućeg poticanja i djelovanja,u svojoj totalnosti izrasta iz unutarnjeg toka formiranja/obrazovanja

u jedno zdravo jedinstveno duševno, duhovno i djelatno ljudsko biće.Drugim riječima, proces učenja i podučavanja kojim se obrazuju/formiraju individualne životne snage čovjeka možemo nazvatikonfluentnim obrazovanjem. Ovako pojmljeno obrazovanje izvedeno je iz antropologije i suštine obrazovne djelatnosti, a ne iz nečegaizvan nje, ne iz ideologije, politike ili ekonomije. S druge strane,ovom teorijom obrazovanje se tematizira u sinkretičkom jedinstvus kulturom. To znači da svaki prijenos kulture predstavlja istovremenoodgojno-obrazovni proces. Formalno, neformalno i tehničko učenjekulture (Hol, 1978) pripadaju konfluentnom obrazovanju. Otuda u proces konfluentnog obrazovanja ulaze svi procesi konfluencijekoji

imaju obrazovnu snagu i funkciju. Tačnije kazano, konfluentnoobrazovanje je složeni međusplet četiriju parova pojmova: enkultu-racija/akulturacija, socijalizacija/internalizacija, individuacija/

116 PREGLED





Izgradnja tolerantnih odnosa, povjerenja i razumijevanja među poje-

dincima i grupama, kao i poštivanje ipriznavanje različitosti, dakakoda podrazumijeva spremnost da učimo jedni od drugih. Prema tome,svako tvorenje dijaloške zajednice mora započeti dijaloškom i/ilimeđukulturalnom pedagogijom.

Uspostava dijaloške pedagogije, pojava dijaloga kao obrazovnevrijednosti i razvoj međukulturalne pedagogije u samom sistemuobrazovanja prva je pretpostavka tvorenja dijaloške zajednice ivođenja interkulturalnog dijaloga. Zahvaljujući interkulturalnomdijalogu, čovjek kao pojedinac i čitav ljudski rod mogu izbjeći opas-nostima rasizma, šovinizma, etnocentrizma, netrpeljivosti i preva-zilaziti razne oblike ponižavanja, tlačenja i ugnjetavanja ljudi, te

naći izlaz iz antagonističke akulturacije i monoloških situacija.Dijaloška i/ili međukulturalna pedagogija imaju i svoje polazištei svoje ishodište u konfluentnom obrazovanju. Da bi dijaloška peda-gogija mogla biti prethodnicom interkulturalnog dijaloga,ona mora promicati konfluentno obrazovanje. Zašto?

Potreba za interkulturalnim dijalogom proizlazi iz među-zavisnosti zemalja i naroda, ali i iz same ljudske prirode.4 Dijaloškazajednica traži obrazovanje kao uzajamnu zavisnost naroda.5

Teorijom konfluentnog obrazovanja se hoće obrazovanje koje će bitiu funkciji uzajamne zavisnosti naroda. Njome se želi nacionalnasamodovoljnost zamijeniti svestranom uzajamnom zavisnošću

naroda. Ovdje leži osnova dijaloške paradigmatičnosti ove teorije.Interkulturalni dijalog je moguć ako uvažavamo kulturalne

razlike, razlike u gledištima, mišljenju i stavovima. Zato među-kulturalne razlike treba pojmiti kao posebne duhovne cvjetove,cvjetove posebnih boja i mirisa od kojih se jedino može sačiniti predivan buket koji se zove - ljudski rod. Ove razlike nisu problem,

118 PREGLED

4 Za svoju antropološku osnovu teorija konfluentnog obrazovanja uzima tzv. formulutri grupe normi (Allport, 1961). Svaki čovjek je u izvjesnom smislu:

a) kao svi drugi ljudi (univerzalne norme); b) kao neki drugi ljudi (grupne norme);

c) kao nijedan drugi čovjek (idiosinkratične norme).I iz ovih normi izrasta potreba za dijaloškom zajednicom i interkulturalnim dijalogom.5 Na ovaj cilj, kojem će u budućnosti stremiti odgoj/obrazovanje, čovjeka podsjeća

i religija: ...Na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali. (Kur’an , 49:13).



kao što nisu ni prirodne individualne razlike u ljudskom rodu. Razlike

između ljudi izgrađuju svakog čovjeka ako iz tih razlika ima moguć-nosti da uči. Pojedinac će, dakle, uvažavati ove razlike kad od njihima koristi.

Dijaloška zajednica je uspostavljena ako svaki pojedinac ima potrebu da traga za čovjekom koji može kompenzirati njegove slabosti. Dijalog omogućuje da razlike postanu snaga, a ne opasnostiživljenja. Drugim riječima, interkulturalni dijalog koji nam omogućujeda učimo iz razlika je sinergetski dijalog (Adizes, 2000). Teorijakonfluentnog obrazovanja ne samo da priznaje kulturalne razlikenego i traži pozitivnu afirmaciju različitosti kao nužnog uvjeta ljudskeegzistencije.

Dijaloška zajednica kultura je društvo socijaliziranja, tj. zajed-nica koja promiče procese konfluencije. Za interkulturalni dijalog od posebne važnosti su procesi enkulturacija/akulturacija i socijalizacija/internalizacija. Koncepcija interkulturalnog obrazovanja naprimjer počiva na akulturaciji koja prihvata razlike kao prednosti razvojaličnosti, koja čuva identitet i samopoštovanje i istodobno izgrađujeosjećaj pripadnosti zajednici u kojoj živi više kultura. Interkulturalnimdijalogom i obrazovanjem moguće je prevazilaziti nacionalnu samo-dovoljnost u školskom sistemu, to jest omogućiti svestranu uzajamnuzavisnost naroda. Škole mogu i trebaju postati mjestima gdje ćese omogućiti razmjena etničkih osobitosti, to jest u kojima će se

etničke grupacije međusobno upoznavati i jedne od drugih učiti.“Interkulturalno obrazovanje želi omogućiti upravo tu međuovisnosti povezanost, tako da pomogne budućim građanima da postanusvjesni kulturalnog pluralizma naših društava” (Peroti, 1995:19).U istinskoj dijaloškoj zajednici funkcionira kulturni i etnički identitetkoji se nesmetano i bez nametanja obogaćuju međukulturalnom raz-mjenom.

Ideja interkulturalnog i/ili multikulturalnog obrazovanja imala je za cilj promicanje kulturnog pluralizma. Međutim, ovo promicanjese nije zasnivalo na međukulturalnoj pedagogiji. Ono je uglavnom bilo zasnovano na programima koji su namijenjeni učenicima koji

pripadaju manjinama. Na ovaj način dakako bilo je teško oživo-tvoriti uzajamni utjecaj većinske i manjinske kulture.

119PREGLED



Akulturacija koja pripada teoriji konfluentnog obrazovanja

nije nikakva vrsta „topionice naroda“ u kojoj različite kulture morajunestati ili se stopiti u neku vrstu kosmopolitske kulture. Kosmopoli-tizam koji negira kulturni pluralizam ne pripada ovoj teoriji. Kada bismo ovaj kosmopolitizam i teorijski „milovali“, on bi ostao unutar univerzalne norme: „Čovjek je kao svi drugi ljudi“. I nakon ovog„milovanja“ on ne bi bio zainteresiran za grupne norme („Čovjek je kao neki drugi ljudi“), a pogotovo ne za idiosinkratične norme(„Čovjek je kao nijedan drugi čovjek“). Teorijom konfluentnogobrazovanja moraju se poštovati sve tri navedene norme. I teorijainterkulturalnog odgoja i dijaloga također poštuju ove norme.

Ako interkulturalni dijalog posreduje između različitih kultura,

između stvarnog i mogućeg njihovog odnosa, onda ga mora pratitiodgovarajuće obrazovanje. Tako će se brže povećavati mogućnosti približavanja različitih kultura. Prema tome, samo obrazovanje morase temeljiti na kulturnom pluralizmu. Za očekivati je da će čovjek u budućnosti ponuditi obrazovne temelje ne samo interkulturalnogdijaloga nego i dijaloške zajednice kultura.

Nema dijaloške zajednice i interkulturalnog dijaloga bezobrazovanja kojim se nudi više od samog znanja. Teorija konflu-entnog obrazovanja nudi više od samog znanja. Pojam „konfluentnoobrazovanje“ dolazi od latinske riječi confluere (konfluencija: 1.stjecanje, stjecište, sjedinjenje, spajanje, spoj). Učeće društvo je mreža

konfluentnih procesa koji su satkani od šest modaliteta učenja. Zato je konfluentno obrazovanje geometrija dijaloške zajednice i inter-kulturalnog dijaloga.

Geometrija dijaloške zajednicei interkulturalnog dijaloga

Srce dijaloške paradigmatičnosti teorije konfluentnog obrazo-vanja čini šest modaliteta učenja: učiti znati, učiti činiti, učitiživjeti s drugima i za druge, učiti biti, učiti vrednovati i učitivjerovati. Ovih šest modaliteta učenja su geometrija dijaloške

zajednice i interkulturalnog dijaloga. Naslovom našeg rada željelismo istaći ovu činjenicu.

120 PREGLED



Svaki od ovih modaliteta učenja ima osnovu u nekom „prog-

ramu“ ljudske prirode. (Gardner, 1993; Wulf, 1993; Goleman, 1995;Howe, 1999). Ovdje je posebno značajno ono učenje koje treba da proizvede načine ponašanja koji su smisleni za održanje ljudskog roda i koji su značajni za razvoj čovjekovog individualiteta i/ililičnosti.

Paradigmu konfluentnog obrazovanja izveli smo iz Kantovih pitanja: a) šta mogu znati, b) šta trebam činiti, i c) čemu se trebamnadati, koja je on postavio u poznatom djelu Kritika čistog uma; izFrommova djela Imati ili biti, iz Forova djela Učiti za život , izdjela Suhodolskog Tri pedagogije, iz Maslowljeve teorije potreba(Motivation and Personality) i filozofsko-teološke antropologije

(Fink, 1984; James, 1990; Pranjić, 1996; Hafizović, 1996; Ćorić,1998; Glazier, 1999; Bowie, 2000) i uz pomoć knjige Učenje – blago u nama, do koje smo došli 1998. godine (hrvatski prijevod)6.

Između spomenutih šest modaliteta učenja ima niz tačakadodira, križanja i razmjene. Ta križanja i dodiri čine jednu cjelinu,tj. konfluentnu mrežu. Ovi modaliteti učenja uvijek su umreženii vertikalno i kružno i koncentrično (idealno). To nije čvrst i rigidan poredak; to nije hijerarhija „jedno pa drugo“. Riječ je dakle ne samoo vertikalnoj nego istodobno i o kružnoj i koncentričnoj hijerarhič-nosti. Prema tome, učiti znati, činiti, živjeti, biti, vrednovati i vjerovatine idu odvojeno bez obzira na postojanje njihove posebne usponskelinije razvoja. Zato konfluentno obrazovanje stvara produktivne, beskrajno raznolike, ponekad veoma specifične oblike svijesti, kojise moraju pojaviti u inerkulturalnom dijalogu.

Učiti znati

U teoriji konfluentnog obrazovanja učiti znati podrazumijevarazlikovanje znanja koje je utkano u ljudsku dušu od onog koje jesamo preneseno. Ovo se lijepo pokazuje u znanju kao informaciji.Primjerice, mogu se poznavati informacije o zabrani incesta ili štet-

nosti uzimanja droge, alkohola itd. a da se te informacije uopće ne

121PREGLED

6 Na teoriji konfluentnog obrazovanja autor je radio skoro 15 godina i objavio knjiguOd individue do ličnosti – Uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja (2006).



uvažavaju, ne poštuju. Da bi se u ljudskoj ličnosti našao „unutarnji

policajac“ koji ne dopušta ni pomisao, a kamoli kršenje zabraneincesta, neophodno je ovu zabranu internalizirati (znanje koje jeutkano u dušu). U ovoj teoriji „učiti znati“ je neraskidivo od procesakonfluencije. Znanje je postalo sastavnim dijelom individualnihživotnih snaga čovjeka kao što je uzeti lijekpostao sastavnim dijelomnjegove krvi. Zato je konfluentno obrazovanje ono što ostaje nakonzaboravljanja, to jest ono što se manifestira u nekoj životnoj indi-vidualnoj snazi čovjeka. Da bi „učiti znati“ od samog početka biloumreženo s procesima konfluencije, neophodno je da počiva nalogici znanstvenog istraživanja. Mladima treba omogućiti da u školistječu znanja „o znanstvenoj metodi u nekom primjerenom obliku”

kako bi postali vječni ‘prijatelji znanosti’” (Delos i dr., 1998:97).Znanje u teoriji konfluentnog obrazovanja podrazumijeva da senijedna specijalizacija ne smije lišiti općeg znanja. To znači, da bismorazvili um neophodno je spojiti kulturu s dubinskim izučavanjemmalog broja problema (Bruner, 2000).

Učiti činiti

U mladima je neophodno razvijati snage kreativnog djelovanjana svijet u kojem žive. Učiti mlade da mijenjaju svijet i da se snalazeu svijetu promjena nije manje važno od njihovog osposobljavanja za

stručno obavljanje nekog posla. U teoriji konfluentnog obrazovanjaučiti činiti ide dalje od pitanja: Kakva je to pojava i Zašto je ta pojava takva, a ne drugačija. Ovaj modalitet učenja suočava se s pitanjem: Može li, treba li, i pod kojim uvjetima ta pojava možebiti drugačija nego što jest? Nije dovoljno svijet samo objašnjavati,neophodno ga je mijenjati. Dakle, „učiti činiti“ je stalno na traguMarxove jedanaeste teze o Feuerbachu.

Učiti živjeti s drugima i za druge

Ovaj modalitet učenja zasigurno je jedan od najvažnijih prob-

lema današnjeg obrazovanja. Ideja o poučavanju nenasilju danas jevrijedna hvale, kaže Delors. Zato se u teoriji konfluentnog obrazo-vanja postavlja pitanje da li je moguće osmisliti oblike učenja i

122 PREGLED



poučavanja kojima bi se omogućilo da se izbjegnu nasilja i sukobi.

Njome se zahtijeva da se dijaloguspostavikao obrazovna vrijednost,a škola kao dijaloška zajednica (konfluentna škola). Konfluentnimobrazovanjem upravo se žele tvoriti kognitivne, emocionalne,moralne i socijalne ljudske snage kojima bi se na miran način raz-rješavale društvene napetosti i sukobi.

Učiti biti

U svojoj knjizi Imati ili bitiFromm (1989) je opisao dva modusaljudskog postojanja: modus imanja i modus bivstovanja. Oba počivaju na njima odgovarajućim oblicima učenja/podučavanja.

Nije teško zaključiti da se za prvi modus postojanja vezuje učitiimati, za drugi učiti biti. „Naše obrazovanje u osnovi pokušavaodgojiti ljude tako da imaju znanje kao posjed, uglavnom propor-cionalno s količinom vlasništva ili društvenog ugleda što ga želeu kasnijem životu. Minimum koji dobivaju je količina potrebna zanormalno funkcioniranje u njihovom poslu. Uz to je svakome dan‘svežanj luksuznog znanja‘ koji povećava njegov osjećaj vrijednosti,a veličina svakog takvog paketa u skladu je s vjerojatnim društvenimugledom dotične osobe. Škole su tvornice za proizvodnju takvihsvežnjeva sveobuhvatnog znanja – iako škole obično tvrde kakostudente kane dovesti u dodir s najvišim dostignućima ljudskog

uma” (Fromm, 1989:52). Modus imanja i njegov saputnik „učitiimati“ su negacija, a modus bivstvovanja i njegov pratilac „učiti biti“ su potvrda teorije konfluentnog obrazovanja.

Za „učiti imati“ vezuje se „imati više znanja“, za „učiti biti“vezuje se „znati dublje“. „Učiti biti“ je realiziranje pojedinca u punoj raskoši njegovog talenta. „Nijedan od talenata koji leži skriven poput zakopanog blaga u nekoj osobi ne smije ostati neiskorišten“,imperativ je autora knjige Učenje – blago u nama (Delors, 1998:24).

Veliki učitelji su postavili razliku između „imati“ i „biti“. Učitiimati i učiti biti ne daju iste ishode. Ishod prvog je gramzivost idepersonalizacija, a ishod drugog produktivna upotreba ljudskih

moći, radost i sreća. Raskoš je jednako zlo kao i siromaštvo. Srednji put je put bivstvovanja. Po teoriji konfluentnog obrazovanja cilj je da budemo mnogo a da imamo dovoljno.

123PREGLED



Učiti vrednovati

U teoriji konfluentnog obrazovanja razumijevanje pojmaučiti vrednovati polazi od činjenice da čovjek ima potrebu da sevrijednosno odnosi prema svijetu u kojem živi, prema sebi i svomradu. U ovom odnošenju čovjek otkriva različite funkcije vrednovanja.Vrednovanje je istodobno i antropološka i društvena karakteristikačovjekovog života i rada. Tako bi škola bez „učiti vrednovati“ bila „umjetna sredina, lažni život u kojemu bi usprkos tome nekisustav ocjenjivanja ipak postojao. Pitanje je samo kakav, domišljeni odgovoran ili ne“ (Marinković, 1983:169). Prema tome, „učitivrednovati“ je jedan od važnih modusa čovjekovog življenja.

U teoriji konfluentnog obrazovanja „učiti vrednovati“ je jedanod oblika učenja/poučavanja. Zašto? Samim načinom ocjenjivanjanastavnik „sažeto i izoštreno iskazuje što je poučavanjem želio postići, što smatra znanjem, a što neznanjem, a time posredno, kakoshvaća sam predmet izlaganja kao i što misli o pouci kao činu. Ocjena je, dakle, dio pouke, učitelj poučava i ocjenjivanjem“ (Marinković,1983:164). Kada se vrednovanje uspostavi kao „učiti vrednovati“,onda se (i) u samim pitanjima koja postavljaju učenici raspoznajuili razaznaju njegova znanja i sposobnosti. Misaona dubina pitanjaitekako govori o kvalitetu znanja učenika i zato pitanja mogu i trebada budu predmetom ocjenjivanja u nastavi. “Dobro pitanje postavljaučenik koji je ušao u bit problema i traži pomoć u onom što muu zahvaćanju nekog problema nije sasvim logično, pa zbog togane može cjelinu potpuno percipirati. Učenik/student koji se nesnalazi u gradivu ne postavlja pitanja. Njemu kao da je sve jasno.Samo onaj koji razumije gradivo nailazi na pitanja i teškoće”(Marinković, 1983:168). Shvatiti neki sadržaj u cijelosti znači pro-niknuti u njega i otkriti pitanja na kojima taj sadržaj počiva.

Učiti vjerovati

Teorija konfluentnog obrazovanja podržava učiti vjerovati jer je u suglasju s ljudskom prirodom. Ovim modalitetom učenjačovjek zadovoljava određene ljudske potrebe. „Učiti vjerovati“ je

124 PREGLED



izraz cjeline čovjekovog bića. Zato ovaj modalitet na određen način

spaja prethodne modalitete učenja. „Učiti vjerovati“ ima svoje principe koji traže racionalnu osnovu (vjerovati u prirodne zakone,vjerovati u Istinu kao vrednotu). Vjerovanje je nespojivo s neznanjem jer u sebi povezuje činjenične i vrijednosne sudove. Zato, kakoističe Šušnjić, nema znanja koje u sebi ne nosi vjerovanje, kao štonema vjerovanjau kojem se nešto ne saznaje. Rezultat koji proizlaziiz „učiti vjerovati“ ne obuhvata samo čistu misao, ili samo čistiosjećaj, ili samo radnju. Njegov rezultat je svjetonazor. „Učitivjerovati“ je, prije svega, u tijesnoj sprezi s razvojem nade. Odsustvoovog oblika učenja ima za posljedicu gubljenje nade i optimizma.Po sebi je razumljivo da beznađe i pesimizam ne mogu pripadati

pedagoškim svrhama. Ovim oblikom učenja internaliziraju se vrh-unske vrijednosti i time se, dakako, omogućuje da naše ponašanje bude nezavisno od neposrednog prisustva ljudskog autoriteta.

„Učiti vjerovati“ omogućuje uvid u sistem općih istina kojeza posljedicu daju izmjenu karaktera. Ovo učenje je odgovornoza vrijednosti življenja i smisao života. Pomoću njega čovjek seidentificira s objektivno važećim vrednotama; pomoću njega čovjek sam sebe otkriva. Preobražaj i usmjerenje čovjekovog unutarnjeg ivanjskog života je osnovni cilj ovog oblika učenja. „Bez vjere zaista postajemo sterilni, beznadni, zaplašeni do same srži našeg bića“(Fromm, 1989:54).

Smetnje stvaranja dijaloške zajednice

Dvije osnovne smetnje za tvorenje dijaloške zajednice suantagonistička akulturacija i sekularizam.

Antagonistička akulturacija

Akulturaciju čine sve pojave koje su rezultat direktnog susreta,dodira i međudjelovanja između grupa ili pojedinaca koji pripadajurazličitim kulturama. Kako je akulturacija nužan civilizacijski proces,

to je otpor prema njoj ili njeno odbijanje isto što i pristajanje nasuprotni proces, to jest na antagonističku akulturaciju. Postoje različitisociopsihološki vidovi ovog otpora. Kada bi se sačinio iscrpan spisak

125PREGLED



otpora, nepristajanja i odbijanja ovog historijski i društveno nužnog

procesa, taj bi se spisak itekako poklapao sa sadržajima etnocentrizmai nacionalne ograničenosti svake grupe. Naime, svi porivi, iluzije,fantazmi, netrpeljivosti i mržnje koji se pojavljuju u etnocentrističkojsvijesti poklapali bi se s oblicima otpora i odbijanja procesa akul-turacije. Otpor i suprotstavljanje procesu akulturacije štete ne samokulturnom nego i etničkom i osobnom identitetu. Antagonističkaakulturacija je noseći proces krivog oblikovanja svijesti od povr-šinskih slojeva kulture. Ona se provodi, smatra Deverux, pomoćutri različite tehnike: regresijom, ostentativnom (samohvalisavom)diferencijacijom i negacijom. Ovdje se koristi i tzv. automatski pripisana mistika hrabrosti. „Vjerovatno postoji malo automodela

etničke ličnosti koji ne uključuju samopripisivanje ‘hrabrosti‘”, ali je “očigledno da nisu sve etnije u jednakoj mjeri ratničke“ (Deveraux,1990:301). Ovo samopripisivanje po Deveraux daje „iskvarenetnički identitet“.

Na proces akulturacije se gleda kao na jednodimenzionalan i jednosmjeran proces u kojem su samo jedni primorani da se odričuvlastite kulture i prihvaćaju drugu i drugačiju kulturu. Na ovaj načinse u ljudsku svijest utiskuju strah i strepnja od gubljenja etničkogidentiteta, to jest razvija se opći osjećaj ugroženosti. Zato se drugačijakultura, drugačija vjera, drugačiji običaji i tradicija, drugačiji svjeto-nazor doživljavaju kao prijetnja, kao nasilje. S druge strane, stalni

osjećaj ugroženosti traži stalnu potrebu da se od nekog brani etničkii osobni identitet. Umjesto da se akulturacijom tvori kulturni identitet,otporom prema njoj tvori se kulturna tjeskoba, suženo i osakaćeno jedinstvo etnosa. To je zato što proces akulturacije traži jedne, a procesantagonističke akulturacije druge forme funkcioniranja ljudskog duha.

Ako se ljudima sugerira da im prijeti opasnost da izgube svojidentitet, osobnost i samosvojnost, onda valja pronaći izlaz iz tesituacije. Antagonistička akulturacija izlaz iz ove situacije omogućujetvorbom osjećaja superiornosti. Njome se dakle usporedo razvijaosjećaj ugroženosti i superiornosti. Mješavina ovih osjećaja je„izuzetno eksplozivna mješavina“.

Antagonistička akulturacija gradi etnički identitet na suprotnosti prema drugom i drugačijem etnosu, a ne na kontrasnosti različitihili sličnih kultura. Teško je etnički a pogotovo kulturni identitet graditi

126 PREGLED



na suprotnostima koje isključuju neophodne oblike akulturacije

koji su neophodni i radi razumijevanja vlastite kulture i radi gradnjeosobnog identiteta. Ova akulturacija čini čovjeka slijepim i zanajmanje kritičke opservacije vlastite kulture. Zato je potpunonesposoban za interkulturalni dijalog. I ne samo to.

Čovjek izložen antagonističkoj akulturaciji ne samo da postajenesposoban za zajednički život nego i pokazuje želju da nešto drugomoduzme, da drugog zakine ili omete u njegovim pravima. Svojunesposobnost za zajednički život zamjenjuje svojom „borbenošću“.Antagonistička akulturacija ustvari producira borbeno nastrojeneljude. Psihologija govori da se kod ovih ljudi često nalaze crte mržnje. Naime, slab osjećaj za zajednički život dovodi do čovjekove

žudnje za nadmoćnošću. Slab osjećaj za suživot je tačka osloncaza nepodnošljivost i neprijateljstvo. Ako je slab osjećaj za zajednicuoslonac neprijateljstvu, neprijateljstvo je oslonac destruktivnom ponašanju.

Antagonistička akulturacija lišava čovjeka individualnihosjećanja. Otkuda dolazi to siromaštvo u individualnim osjećanjimai čovjekova nesposobnost za bilo kakav suživot? Otkuda ta njegovazatvorenost u etnos? Otkuda tolika ritualizacija etničkog identitetai njegovo etnocentrističko opterećenje?

Otpor i suprotstavljanje akulturaciji ne samo da tvori etničkusamodovoljnost nego nužno dovodi do etnocentrizma. Etnocentrizam

je opći stav koji pretpostavlja predispoziciju da pojedinac odbaci pripadnike grupa koje nisu njegove, da veliča svoju etničku i nacio-nalnu grupu i da traži prevlast svog etnosa nad drugim etnosom(Kreč, Kračfild i Balaki, 1972). Zato antagonistička akulturacijatvori slab osjećaj za miješanu zajednicu, netoleranciju i netrpeljivost prema drugačijim običajima i obrascima kulturalnog ponašanja,ali i težnju da se drugima nametne vlastita kultura i religija; onatvori potrebu za asimilacijom drugih etnosa, ali i snažne otpore premaasimiliranju vlastitog naroda; ona tvori osjećaj kulturne tjeskobei tzv. „narcizam malih razlika“;7 ona tvori nekontrolirano glorifi-

127PREGLED

7 Narcizam malih razlika (Freud) je tendencija da se pridaje ogromna važnost razli-kama između vlastite i slične kulture. Taj strah od malih razlika goni da se nekontro-lirano glorificira vlastita historija, književnost, umjetnost, jezik itd.



ciranje vlastite historije, etnografije, književnosti, umjetnosti itd.;

ona tvori uobrazilju etničke superiornosti, ali i osjećanje ugroženostii inferiornosti. U antagonističkoj akulturaciji toliko je proturječnostida ih čovjek psihološki ne može savladati. Zato čovjek pribjegavanedozvoljenim socijalnim sredstvima realizacije svojih ciljeva,različitim oblicima ljudske agresivnosti i destruktivnosti (uporedi:From, 1975).

Kada se pomoću antagonističke akulturacije u socijalno tkivoubrizgaju velike količine mitskog materijala i kada se stvore velikekoličine etnocentrističkih naslaga u ljudskoj svijesti, onda se počinju javljati i ratnički impulsi etnosa. Različite etnocentrističke naslagenakon dosezanja kolektivno-psihičkog praga izdržljivosti, i dakako,

u pogodnim društvenim uvjetima pretvaraju se u „vulkanskuerupciju“.

Sekularizam nije međukulturalna pedagogija

Polazište i ishodište konfluentnog obrazovanja nalazi se u multi-kulturalizmu i/ili interkulturalizmu, a ne u sekularizmu. Obrazovanjeu kojem vlada golemo naslijeđe sekularizma ne može biti faktor otvaranja prema svijetu. Sekularizmom se ne može osigurati susre-tište svih kultura. Sekularizam nije međukulturalna pedagogija.8

Činjenica je, veli Mougniotte, da „sekularističko zastranjivanje ne

predstavlja neku odavno nadvladanu niti samo prividnu opasnost“(Mougniotte, 1995:161). Pokazalo se očitim da je sekularizam (dovr-

128 PREGLED

8 Zasnivanje obrazovnog sistema na sekularističkoj logici prethodno bitražilo da utvrdimo da li je sekularizam izveden iz suštine odgoja/obrazovanjaili iz nečeg što je izvan njega, iz okolnosti koje se nalaze izvan odgoja/obrazo-vanja. Znači, prije samog tog zasnivanja trebalo bi prvo dokazati da suštinaodgoja trpi sekularizam, to jest da je sekularizam izveden iz same biti odgoja/obrazovanja; prije nego što se ponudi bukvalni prijenos sekularnog ustrojstvadržave u odogojno-obrazovni prostor valja dokazati da je sekularizam moralnasrž države, da je država odgojni zavod ili neki centar za obrazovanje, da je politikateorija odgoja i obrazovanja, to jest da svrhe politike i sredstva njihova ostvari-

vanja idu usporedo sa svrhama odgoja i obrazovanja. Kada bi se ovo mogloznanstveno dokazati, onda ne bi bilo teško zaključiti da je nekadašnji „edukacijskisekularizam“ bolji od današnje težnje Evrope da odgojno-obrazovni prostor uredi

po principima političke demokracije, kulturne demokracije i vjerskog pluralizma.



šena sekularnost) uključivao i mehanizme eliminiranja interkultu-

ralnog dijaloga, demokratičnosti i tolerancije. Duh sekularnosti je,„bez dvojbe, previše često bio, i još uvijek je, izobličavan sekula-rizmom i njegovom sklonošću ka poticanju protureligijske propa-gande, pa čak i službenim agnosticizmom“ (Mougniotte, 1995:161).

Sekularizmom se ne može tvoriti dijaloška zajednica. On nemože ponuditi školu kao mjesto uključivanja u zajedničku kulturnumnogostrukost, kao mjesto upoznavanja, međukulturalnog komuni-ciranja i upućivanja u ljudska prava (Thévenir , 1980, prema:Peroti, 1995:17). I ne samo to. Pojedinac mora biti informiran idovoljno obrazovan kako bi njegovo pristajanje ili nepristajanje, za bilo kojim učenjem, pa, razumije se, i za religijskim, bilo razumljivo

i smisleno. Neznanje i neinformiranost ne omogućuju sloboduopredjeljenja i ispravno rasuđivanje?! Zar vjersko neznanje i ne-informiranost može garantirati demokraciju – razumijevanje i poštivanje vjernika?9 U istinskom interkulturalnom dijalogu religijskasloboda egzistira kao i svaki drugi posebni oblik slobode. Ovo pro-izlazi iz činjenice što se bilo koji posebni oblik slobode ne možemisliti kao neko posebno pitanje. Kao što za hemičara kap ili burevode znači dva atoma vodika i atom kisika, tako za ozbiljnog druš-tvenog mislioca religijska sloboda nije posebno nego opće pitanjeunutar jedne posebne sfere. Kao što je kap vode, bure ili jezero H2O,to jest kao što voda ostaje voda, tako sloboda ostaje sloboda bez

obzira na to u kojem se obliku ispoljava, bez obzira na materijal ukojem se sloboda javlja. Ako odbacujemo jedan oblik slobode, ondaodbacujemo samu slobodu. To je zato što „svaki oblik slobode uslov-ljava druge oblike, kao što jedan dio tijela uslovljava ostale. Kad godse neka određena sloboda dovodi u pitanje, dovodi se u pitanje cijelasloboda. Kad god se odbacuje neki oblik slobode, odbacuje se cijelasloboda, koja poslije toga može voditi samo prividan život, jer će od

129PREGLED

9 I veliki kulturni narodi znali su onemogućavati valjan uvid u religijskevrijednosti, ili su religijsku poduku ograničavali na minimum. I u ovom slučajuhistorija je opominjala. Mladež koja nije dovoljno upućena u religijski sistem

vrednota nije u stanju, u najdubljem filozofskom smislu riječi, da shvati religiozneljude. I ne samo to. Ovakvo odgojno nastojanje, a zbog zakonitosti svijesti, katkaddovodi do oblika vjerovanja koji malo ili nimalo odstupaju od primitivnih oblikavjerovanja, animizma, praznovjerja.



čiste slučajnosti zavisiti u kojoj će se oblasti nesloboda javiti kao

vladajuća sila. U slučaju proizvoljnosti, nesloboda je pravilo, asloboda izuzetak“ (Marx, 1968: 238). Demokracijom se može itreba povući linija odvajanja slobode od neslobode (tiranije, anarhije).Red i pravednost počivaju na slobodi i zakonu. Filozofi ističu daslobode ne može biti bez reda, ali reda ima bez slobode. Red bezslobode je tiranija, sloboda bez reda je anarhija. Edukacijski tretmanljudskih prava i sloboda traži ovo distingviranje. Sloboda i odgovor-nost u odgoju su sestre bliznakinje.

Zaključak

Osnovna zadaća interkulturalnog dijaloga i interkulturalnogobrazovanja je izgrađivanje bogate dijaloške zajednice kultura. Akoželimo izbjeći opasnostima rasizma, šovinizma, etnocentrizma,nasilja i prevazilaziti razne oblike antagonističke akulturacije,ako želimo da nam političari ne budu diktatori, teoretičari dogmaticia religijske vođe fanatici, moramo svijet u kojem živimo učinitidijaloškom zajednicom vrijednosti. Da bi ljudi mogli sudjelovatiu tvorenju ove zajednice, prvo moraju iskusiti pedagoški dijalog(dijalog kao obrazovna vrijednost i kao metoda učenja/podučavanja,razvoj dijaloške i/ili međukulturalne pedagogije). Pojedinci, nacije,kulturalne i religijske zajednice moraju se osposobiti u vođenju

dijaloga. Dijaloška i/ili međukulturalna pedagogija ima i svoje polazište i svoje ishodište u konfluentnom obrazovanju. Ovo obrazo-vanje je današnja paideia jer teorija konfluentnog obrazovanja nudiviše od samog znanja. Ona eminentno ima dijaloški karakter.

130 PREGLED



131PREGLED

Literatura

1. Adizes, I., Upravljanje promjenama, 2000, Beograd-NoviSad, Grmeč – Privredni pregled i Adizes menadžment konsalting.

2. Allport, W. G., Pattern and Growth in Personality, 1961,Holt, Rinehart and Winston, Inc. New York, Chicago, San Francisco,Torono, London.

3. Bowie, F., The Anthropology of Religion, 2000, An Intro-duction, Oxford, Blackwell Publishers.

4. Bruner, J., Kultura obrazovanja, 2000, Zagreb, „Educa“.5. Christopher Lasch, The Revolt of the Elites and the Betrayal

of Democracy, 1995, New York .

6. Ćorić, Š. Š., Psihologija religioznosti, 1998, Jastrebarsko,„Naklada Slap“.7. Delors, J. i drugi, Učenje – blago u nama, 1998, Zagreb,

„Educa“.8. DeMeulle & D’Emidio-Caston, M., Confluent education:

A coherent vision of teacher education. 1996, Advances in Confluent Education, 1, 43-62.

9. Deverux, Komplementaristička etnopsihoanaliza, 1990,Zagreb, „August Cesarec“.

10. Fink, E., Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, 1984, Beo-grad, „Nolit“.

11. For, E. i drugi, Učiti za život , 1981, Beograd.12. From, E., Imati i biti, 1975, svezak 4, Zagreb–Beograd,

„Naprijed“ i „Nolit“.13. Fromm E., Anatomija ljudske destruktivnosti, djela, 1989,

svezak 9 i 10, Zagreb–Beograd, „Naprijed“ i „Nolit“.14. Gardner, Multiple intelligences: the theory in Practice, 1993,

New York, Basic Books.15. Giroux, H.A. & Shannon, P., Education and cultural studies,

1997, New York and London, Routledge.16. Glazier, D. S., Anthropology of Religion, 1999, Westport,

Paperback Praeger.

17. Goleman, D., Emocionalna inteligencija, 1998, Beograd,„Geopoetika“



18. Hafizović, R., O načelima islamske vjere, 1996, Zenica,

„Bemust“.19. Henting, H., Humana škola, 1997, Zagreb, „Educa“.20. Hol, E., Nijemi jezik , 1976, Beograd.21. Howe, J. A. M., IQ pod znakom pitanja - Istina o inteli-

genciji,1999, Zagreb, „Naklada Jesenski i Turk”.22. James, W., Raznolikosti religioznog iskustva, 1990, Zagreb,

„Naprijed“.23. König, E., Werte und Normen in der Erziehung, In:Roth

L. (Hg, Pädagogik, pp. 219-229) , 1991, München.24. Kreč, Kračfild i Balaki, Pojedinac u društvu, 1972, Beograd.25. Marinković, Metodika nastave filozofije, 1983, Zagreb,

Školska knjiga.26. Marx, K., Debate o slobodi štampe…,u: K. Marx - F. Engels,Dela, prvi tom, str. 238, 1968, Beograd.

27. Maslow, A., Motivacija i ličnost , 1989, Beograd, „Nolit“.28. Menze, C., Bildung . U: D. Lenzen (Hg): Enzyklopadie

Erziehungswissenschaft, Bd. 1, 1983, Stuttgart.29. Mougniotte, A., Odgajati za demokraciju, 1885, Zagreb, Educa“.30. Peroti, A., Interkulturalni odgoj i obrazovanje, 1995, Za-

greb, „Educa“.31. Pranjić, M., Religijska pedagogija, 1996, Zagreb, „Kate-

hetski salezijanski centar“.32. Shapiro, S. B.,The place of confluent education in the human

potential movement: A historical perspective. 1998, Lanham, MD:University Press of America.

33. Slatina, Od individue do ličnosti – Uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja, 2006.

34. Suhodolski, B., Tri pedagogije, 1974, Beograd, Duga,Biblioteka XX vijek

132 PREGLED



UDK 005.44 + 343.326

Enis Omerović

GLOBALIZACIJA I TERORIZAM

GLOBALISATION AND TERRORISM

Sažetak

Ponor sistema vrijednosti jedne kulture nastaje kada proces globalizacije dobije svoj drugi smisao. Kada se globalizacija pretvoriu različite forme imperijalizma i dominacije moćnijih, nastajumasovna kršenja ljudskih prava kao odgovor na svekolike promjene. Država je prinuđena u novim uvjetima odnosa jačati svoj represivniaparat kako bi se zaštitila od potencijalnog terorističkog udara.Teroristički napadi su većim dijelom posljedica pogrešnog poimanjai/ili pogrešnog djelovanja procesa globalizacije. Terorizam unapadu na državu modernoga doba predstavlja sve lošiji svjetskiodgovor na globalizaciju kao društveni fenomen koji se počeo uveliko

razvijati u 20. stoljeću.

Ključne riječi: globalizacija, terorizam, država, kršenje ljudskih prava

Summary

Abyss of the system of values in one culture arises when the process of globalization get a different sense. Once globalizationacquires different forms of imperialism and domination of the more

powerful, mass human rights violations arise as an answer to thedifferent changes. In the new environment, a state is forced to strengthen its repressive apparatus in order to protect itself from

133PREGLED



134 PREGLED

potential terrorist attacks. Terrorist attacks are mostly the conse-

quence of a wrong concept and/or wrong effect of the globalization process. Terrorist attacks against a modern state are a sign of deteriorating capability of the world to deal with globalization asa social phenomenon, which started developing in the 20th century.

Key words: globalization, terrorism, state, human rights vio-lation

Problem međunarodnog terorizma kontinuirano je aktualankako na međunarodnoj razini tako i na razini Bosne i Hercegovine.

Postoji bojazan, opravdana ili neopravdana, da je naša zemlja pogodna platforma za razvijanje i uobličavanje ideje o međunarodnomterorizmu. Bosna i Hercegovina je, naime, geostrateški pozicioniranana politički osjetljivom području u Evropi, nalazeći se istovremenona balkanskim rutama svih oblika organiziranog kriminala. Drugaotežavajuća okolnost je trenutna ekonomsko-politička situacijau Bosni i Hercegovini, koja nije sjajna i koja može biti jedan odelemenata usporavanja razvoja kapaciteta u kontekstu antiterorističke borbe,dok je trenutna državna infrastruktura za borbu protiv terorizmaskromno razvijena. S druge strane, sistem ljudskih prava je u velikojmjeri korigiran zahvaljujući rastućim incidencijama terorističkih

aktivnosti, sa dakako sveprisutnim uništavanjemtemeljnih ljudskihvrijednosti i sloboda. Pravo na slobodu kretanja se sve više ogra-ničava. Prisutno je i iritantnozadiranjeu privatni život, uz predočenoobjašnjenjeda su nacionalna sigurnost i javni interes važniji od prava pojedinca. Kamere za praćenje se danas nalaze na mnogim javnimmjestima. Metroi, željeznički i autobusni kolodvori, zračne luke,autoputevi, banke, državne službe i uprave. Države nisu samoobaz-rive, onese uistinuboje za svoju vlastitu sigurnost i sigurnost svojihgrađana. U cijeloj toj zbrci u konstelaciji odnosa i jačanju mjeranacionalne sigurnosti nejasno je do koje granice država ide, nebili imala i održala sigurnost svojih građana i svoga teritorija na

zavidnoj razini. Koje su mjere i sredstva predviđeni za očuvanjemitao pozitivnim posljedicama sve prisutnijeg društvenog procesa – procesa globalizacije? No, globalizacija, politička, ekonomskai svaka



135PREGLED

druga, zasigurno ima svoje pošasti. Jedna od njih je i međunarodni

terorizam. Odnosno, ako postavimo stvariu inverziji, jedanod uzrokameđunarodnog terorizmasvakako se pripisuje rastućemtrendu svih procesa globalizacije.

Prematome, ciljovogarada jedovesti u neraskidivu vezu globa-lizaciju i terorizamkaodvije društvenepojave. Naime, udruštvenimnaukama opće je shvatanje da sve društvene pojave nastaju u odre-đenim prirodnim, društvenim i političkimuvjetima. Da bi se globali-zacija i terorizamsmatrali zadruštvenupojavu, oni senajprijemoraju,kao takvi, manifestirati u društvu, dok, istovremeno, moraju biti prepoznatljivi, imati svoje opće i posebne karakteristike koje ihodvajaju od drugih društvenih pojava i njihovih manifestacijskih

oblika.Globalizacija je, kako navodi Ćazim Sadiković, „proces inten-zivnog korištenja rezultata ubrzanog naučno-tehničkog razvoja usvrhu ekspanzije velikih korporacija i država kojima pripadaju“1,odnosno to je proces koji karakterizira postojanje globalnih eko-nomskih, pravnih, političkih, kulturnih, pa i ekološki uzajamnih povezanosti i tokova koji čine nevažnim postojeće granice i međe.Ono u svojoj srži znači odvijanje, predstavlja jedan dinamizam,kretanje koje može biti sporije ili brže, ovisno o brzini integriranjaljudi i društava u planetarne tokove. Globalizacija, s druge strane,neprestano dovodi do dubokih promjena i velikih kretanja u global-

nome društvu. Radi se, naime, o procesu koji finansijskim i proiz-vodnim nitima uvezuje planetu, stvarajući pritom brojne negativne posljedice kako za običnog čovjeka tako i za pokretačke snage sveveće globalne povezanosti. Ubrzano dolazi do stvaranja klime ukojoj dominaciju autonomno posjeduje jači i moćniji u globalizi-ranome svjetskom društvu.

Međutim, intencija ovoga rada nije u proklamiranju pozitivnihefekata globalizacije, kojih svakako ima – kao što je mišljenje daglobalizacija, naime, predstavlja višedimenzionalan niz društvenih procesa koji doprinose da svijet sve više postaje međuovisno mjestokoje povećava šanse ljudi da prepoznaju i priznaju svoja zajednička

1 Ćazim Sadiković, Ljudska prava na udaru globalizacije, Centar za sigur-nosne studije – BiH, Sarajevo, 2006, strana iii.



136 PREGLED

ljudska svojstva – niti u traženju uzroka i ispitivanju dinamike

toka globalizacije, već u prepoznavanju i ispitivanju negativnihaspekata procesa globalizacije, koji se, inter alia, ogleda i u povećanojterorističkoj aktivnosti u svijetu. Okrenuto s druge strane, može sereći da su terorističke aktivnosti u svijetu proporcionalne ubrzavanju procesa globalizacije jer su tenzije između snaga partikularizmai univerzalizma dostigle takav nivo samo zato što se međuovisnost,koja ne može povezati lokalno s globalnim,povećava brže nego ikadadosad u historiji. Uspon međunarodnih terorističkih organizacija predstavlja jednu od sveprisutnih manifestacija globalizacije koje ne- povratno oblikuju sijaset nasilnih reakcija protiv ove društvene pojave.

Neželjeni efekti globalizacije ogledaju se u destabilizaciji

svjetskog društva, otežanoj kontroli tržišnih kretanja, povećavanju političkih tenzija, sve oštrijoj i istančanijoj podjeli razvijenih i ne-razvijenih zemalja, koncentraciji svjetskog bogatstva u rukamamalobrojnih, stvaranju prikrivenih ili neprikrivenih svjetskih oli-garhija, poremećaju u razvoju ljudskih prava, poremećaju sistemavrijednosti i dosadašnjih prioriteta u razvoju kako individue takoi u razvoju jednoga društva u cijelosti.

S pojavom globalizacije dolazi do stvaranja kako svjetskog političko-pravnog poretka tako i do univerzalnosti ljudskih pravai normi ponašanja, odnosno do univerzalnosti pravnih normi. Po- jednostavljeno, jedan od ciljeva globalizacije je stvaranje trans-

nacionalnog prava. Međutim, globalizacija ljudskih prava, pravnihnormi i standarda međunarodnoga općenja ne prati ekonomskuglobalizaciju. Postoji velika razlika između razvijenih zemalja izemalja u razvoju jer se globalizacijom siromaštvo uopće nesmanjuje – naprotiv, kako fakti indiciraju, ono se sve više i više povećava. Vjerovalo se da će globalizacija značiti jednakost uživotnim uvjetima, jednakost u standardu života, jednakost u pristupuizvorima na cijeloj planeti. Međutim, globalizacija izaziva nuspojave – ovaj se proces nerijetko preokreće u svoju suprotnost, doprinosećinastanku i razvoju kontraefekta globalizacije – što je predstavljenou krizi identiteta manjinskih naroda, dominaciji bogatih, jačih i

većih društava nad slabijim, razbijanju nacionalnih ekonomija,uništavanju kulturne raznolikosti, uništavanju razlika, uništavanjunacionalnih oznaka jednog naroda. Sve navedeno predstavlja vid-



137PREGLED

ljive manifestacijske znake kako individualne krize identiteta –

krize pojedinca unutar siromašnog društva – tako i kolektivne krizeidentiteta.U ovakvim postavkama stvari sve se više postavlja pitanje

postoji li uopće međunarodni legalizam i pravedni međunarodni političko-pravni poredak. Ovo stoga što se međunarodno pravo nestvara i ne primjenjuje na sve države odnosno na sve subjekte među-narodnog prava podjednako. Postoje, nazovimo, sile u svijetu (umeđunarodnoj zajednici) koje se ponekada ne ponašaju po među-narodnim uzusima, koje ne prihvaćaju zajedničke standarde kontrolemoći i interesa. Te sile imaju svoju vlastitu moć, koja se nerijetkostavlja izvan međunarodne moći i kontrole. Pojedine svjetske sile

žele same kontrolirati svjetski sistem postavke stvari i konstelacijeodnosa, gdje se pod svjetskim sistemom prvenstveno misli nameđunarodne tokove novca i kapitala. Nerijetko svjetski moćnici,koji stoje iza dobro organiziranog državnog aparata, pribjegavajući primjeni svoje vlastite sile, nameću svoj društveno-pravni i političko- pravni poredak, kao i svoje društveno i pravno shvaćanje pojedinih prirodnih i društvenih zakonitosti.

Globalizacija je tako postala opća, svuda prisutna i univerzalna,dok je razvoj ljudskih prava i na tomu razvijenih pravnih pravila ponašanja, postao fragmentaran. Ovakav razvoj globalnoga kapitalis-tičkog sistema doveo je ne samo do velikog revolucionarnog napretka

proizvodnje, bankarstva, transporta, komunikacija, medija nego i dovelikih političkih, socijalnih, civilizacijskih i drugih promjena usvijetu. S pravnoteorijskog aspekta govoreći, globalizacija uzdrmavadosadašnji pojam i shvaćanje pravne države kao države koja je zas-novana na vladavini prava, s vrlo istančanim i tananim socijalnimelementima.

Kada okrenemo globalizaciju ka terorizmu, možemo vidjeti dakroz proces globalizacije dolazi do svih pojavnih oblika terorizma. Nadalje, zbog terorizma dolazi i do restrikcije odnosno ograničenja pojedinih ljudskih prava i sloboda, kao što su prvenstveno pravona privatnost i slobodu kretanja. U konačnici, globalizacija prijeti

ostvarivanju mogućnosti države da osigura sigurnost za svoje građane, jer terorizam u najvećoj mjeri operira i proizvodi rezultate kroz postojanje subjektivnog psihološkog pritiska i straha na strani





139PREGLED

misterije: da li terorizam predstavlja oružani napad na jednu državu

kako bi odnosna država mogla primjereno na napad odgovoriti upo-trebom vojne sile? Ta će nedoumica biti jako važna u dijelu u kojem budemo govorili o otetom civilnom zrakoplovu kao meti državnogzakonitog nasilja.

Za ciljeve ovoga članka, terorističke aktivnosti se mogu opisatii kao akti nasilja koji imaju za cilj kreiranje klime terora i strahaunutar jednoga društva gdje politička, religijska ili pak ideološkamotivacija nije nužna da bi se jedan akt okarakterizirao kao tero-ristički.

Neki naučnici tvrde da je termin terorizam nastao još u vrijemeFrancuske revolucije 1789. godine, dok većina istraživača terorizma

prihvata stav da je terorizam započet u prvome vijeku u Judeji.2

Međutim, može se tvrditi da su pojave terorizma nastale i ranije, a pitanje njegovog formalnog nastanka samo je stvar prve zabilježbei interpretiranja tih događaja, jer esencija terorizma nije u ratovanjui vođenju kontinuiranih i neprekidnih borbenih djelovanja negoupravo u negaciji takve borbe. Terorističke mete bivaju napadnute prvenstveno na način koji inhibira svaku samoodbranu napadnutoga.Ono što karakterizira teroriste nije samo spremnost da izvrše napadna selektirane i unaprijed određene mete, nego da se u vrlo kratkomtrenutku odluče na napad nasumičnih meta. Naime, od 1900. godineu manjoj ili većoj mjeri su se mijenjali kako motivi i strategije tero-

rističkog napada tako i aplicirano oružje terorista. Mnoge terorističkegrupe se predstavljaju kao političke organizacije koje nemaju vojnustrategiju. Imaju samo politički program rada i k tome političkustrategiju općeg i posebnog djelovanja. Nekada je terorizam, kakoističe Bakir Alispahić, „predstavljao grupu pobunjenika koji suimali podršku nekih političkih stranaka, kao što su bili irski i ruskirevolucionarni pokreti 1900. godine“.3 Globalni razvoj tehnike, planetarna mogućnost pristupa sredstvima za pravljenje eksploziva,velika brzina toka informacija dovest će do pojave pojedinaca kojiće sami moći izvoditi terorističke napade.

2

Pogledati više: Bakir Alispahić, Terorizam – šta je to?, Institut za istraži-vanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,Sarajevo, 2007, str. 132-133.

3 Ibidem, str. 133.



140 PREGLED

Primjetna je sve veća dostupnost nekonvencionalnih sredstava

naoružanja, kao što je hemijsko, biološko, pa i nuklearno naoružanje,koja mogu dovesti do velikog broja nevinih žrtava, ogromne štetei nesagledivih političkih, vojnih i ekonomskih posljedica u bližojili daljnjoj budućnosti. Zbog globalnog umrežavanja i razvojainterneta, pored nuklearnog, biološkog i hemijskog terorizma, navelika vrata ulazi i terorizam novoga doba. Radi se prvenstvenoo kompjuterskom terorizmu, u vidu kompjuterskih sabotaža kojese sastoje u uništenju ili oštećenju kompjutera i drugih uređaja zaobradu podataka u okviru kompjuterskih sistema, ili brisanju,mijenjanju, odnosno sprečavanju korištenja informacija sadržanihu memoriji informatičkih uređaja. Najčešći vidovi kompjuterske

sabotaže su oni koji djeluju destruktivno na operativno-informatičkesisteme, i to prije svega na one koji imaju funkciju čuvanja podataka.Tehnike i sredstva djelovanja terorista postaju sve savremeniji, štoznači da oni s udaljenog i skrivenog mjesta na planeti, uz jako malouloženog fizičkog truda i, nerijetko, bez razrađene strategije kretanja,koja u ovakvim situacijama uopće nije potrebna, izvršavaju krađu,manipulaciju ili uništavanje povjerljivih podataka državnih institucija“jednostavnim” upadom u kompjuterski sistem. Pripadnici mnogihterorističkih organizacija u svijetu sve više ostavljaju puške i granateu korist sredstava i ciljeva koji se postižu primjenom visoke tehno-logije, tako da danas vrlo otvoreno možemo govoriti o postojanju

realne opasnosti da informatički resursi, a posebno globalne infor-matičke mreže, postanu veoma efikasno sredstvo u rukama terorista,omogućavajući im načine djelovanja o kojima ranije nisu moglini da sanjaju.

Planetarna primjena visokih tehnologija je umnogome do- prinijela globalnosti ljudskih odnosa, povećanju međuovisnosti irazmjene širom svijeta, istovremeno njegujući kod ljudi sve većusvijest o sve dubljim vezama između lokalnog i udaljenog. Postav-ljajući stvari obrnuto, planetarna primjena visokih tehnologija prisutna je upravo zbog procesa globalizacije, što predstavlja odista pozitivan pomak u razvoju ljudskog društva, ako izuzmemo njihovu

sve veću zloupotrebu. Da je informatička infrastruktura zahvalnameta terorističkih organizacija, pokazala je 1997. godine Irskarepublikanska armija (IRA) kada je, prema nekim izvorima, šokirala



141PREGLED

englesku javnost upućivanjem prijetnje da će, pored bombi, atentata

i drugih oblika terorističkih djela, početi koristiti elektronske napadena poslovne i vladine kompjuterske sisteme.Ideologijski i vjerski terorizam je karakterističan po upotrebi

odnosno zloupotrebi civilnih prijevoznih sredstava i uzimanju talaca.U ovome kontekstu značajno je spomenuti napad na mirotvorceUjedinjenih naroda u Bejrutu 1983. godine. Što se tiče upotrebemetoda autobombe, navest ćemo primjere iz 1996. godine protivameričkih vojnih rezidencija u Saudijskoj Arabiji te iz 1998. godine protiv američkih ambasada u Najrobiju i Dar es-Salaamu. Ni bom- baški napadi na željeznički transport nisu strani današnjem čovjeku.Tako je napad na madridsku željeznicu 2004. godine opisan kao

najveća dosadašnja teroristička aktivnost koja je izvedena naevropskome tlu.Dva teroristička napada na metroe ostat će upisana u anale

historije terorizma. Prvi veći teroristički napad desio se 20. marta1995. godine kada su pripadnici Vrhovne istine (terorističke organi-zacije iz Japana) u nekoliko tokijskih podzemnih stanica oslobodilinervni otrov sarin. Tom prilikom smrtno je stradalo 12 osoba, dok je preko 5.500 ljudi povrijeđeno. Drugi napad desio se na tluEvropekada su eksplodirale bombe u nekoliko podzemnih stanica u Lon-donu. To se dogodilo 7. jula 2005. godine, samo dan nakon što jeMeđunarodni olimpijski odbor LondonupovjerioorganizacijuLjetnih

olimpijskih igara 2012. godine.Međutim, zanimljivo je pratiti oblike razvoja terorističkih aktiv-

nosti koje se odvijaju korištenjem civilnih zrakoplova. Ciljevi koriš-tenja civilnih zrakoplova u terorističkoj praksi mogu se, kroz vrlokratku historiju, podijeliti u tri faze: u prvoj fazi teroristi su koristilizrakoplove samo za otmice, gdje je gubitak ljudskih života biosporadičan. Otmice zrakoplova imale su za cilj skretanje u nekudržavuradi dobivanja političkogazila, zatimda se iznudioslobađanjeuhićenika u nekoj državi, ili je cilj bio provesti sabotažu na otetomzrakoplovu. Ovakve otmice su bile učestale posebno nakon 1970.godine. U drugoj fazi već dolazi do masovnog gubljenja nevinih

ljudskih života kada teroristi počinju prisilno obrušavati putničkezrakoplove. Poznati su slučajevi pada putničkog zrakoplova TWA1974. godine, kada je letio iznad Krfa. Iz 1988. godine svjetskoj



142 PREGLED

javnosti je poznat pad PANAM-a u Lockerbieju u južnoj Škotskoj,

dok u 1989. godini dolazi do pada zrakoplova UTA-e na letu iznadČada. Treća faza je počela ne tako davno, kada su teroristi počelitransformirati civilne zrakoplove u devastirajuća oružja kojima su pogađali svoje krajnje mete i postizali odnosno ne postizali svojeciljeve. Zbilo se to 11. septembra 2001. godine, kada je devetnaestmuškaraca, uglavnom iz Saudijske Arabije, otelo četiri putničkazrakoplova na unutrašnjim letovima između američkih gradova, preuzeli upravljanje letjelicama i dvije zabili u tornjeve Svjetskogtrgovačkog centra u New Yorku, jednu u sjedište američkog minis-tarstva odbrane u Washingtonu (Pentagon), dok se četvrta, umjestona zgraduameričkog Kongresa, srušila na polje u saveznoj američkoj

državi Pennsylvania, navodno nakon borbe između otmičara i put-nika. Procjenjuje se da je u tim napadima poginulo oko 3.000 ljudi.Svaka država danas zadržava pravo da odluči o tome da li će

neutralizirati zrakoplov koji predstavlja izravnu prijetnju vojnimili civilnim metama koje su locirane i nalaze se pod jurisdikcijomodnosne države. Tako je britanska vlada donijela odluku nedugonakon 11. septembra 2001. godine da zatvori svoj zračni prostor, pri-tom izdajući naređenja vojnim snagama Velike Britanije da odvratei, u konačnoj liniji, sruše sve ono što predstavlja prijetnju u veliko- britanskom zračnom prostoru. Kao pravni osnov eventualnomrušenju civilnih zrakoplova, koji predstavljaju sredstva izvršenja

djela terorizma, bio je u članu 51 Povelje Ujedinjenih naroda kojiglasi: Ništa u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo na individualnuili kolektivnu samoodbranu u slučaju oružanog napada na nekog člana Ujedinjenih naroda sve dok Vijeće sigurnosti ne poduzmemjere potrebne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Mjere koje članovi poduzmu u ostvarenju prava na samoodbranuodmah se dojavljuju Vijeću sigurnosti i nipošto ne diraju u ovlasti idužnosti Vijeća sigurnosti da na osnovu ove Povelje djeluje u svakodoba na način koji smatra potrebnim za održanje ili uspostavumeđunarodnog mira i sigurnosti. Sa stanovišta međunarodnog prava, upotreba sile protiv otetog civilnog zrakoplova traži striktno

ispitivanje aplikacije postojećeg pravnog osnova. Pored ovoga, zah-tijeva se vrlo stroga i primjerena upotreba ograničenja, kao što je proporcionalnost napada i (samo)odbrane, te nužnost vojne reakcije



143PREGLED

napadnute države. U nauci i sve prisutnijoj praksi međunarodnoga

prava prisutno je stajalište da se državama dozvoljava da vojnomakcijom spriječe odnosno odbace od svoje teritorije bilo koji tero-ristički čin ako on, na izravan način, ugrožava njezinu nacionalnusigurnost. Nadalje, obim državne vojne akcije mora biti, kako je ranijenavedeno, strogo ograničen proporcionalnošću i nužnošću. Međutim,spomenimo na ovome mjestu dopunjeni član 3 Čikaške konvencijeo civilnom zrakoplovstvu iz 1944. godine. Član 3bis propisuje dase svaka država mora uzdržati od upotrebe oružja protiv civilnihzrakoplova u letu. Država mora opasni zrakoplov ‘natjerati’ da se prizemlji u najbližu zračnu luku ili ga provesti do državne granicekako bi odnosni zrakoplov napustio zračni prostor države čiju sigur-

nost ugrožava. Ako ovo pravno pravilo jedne međunarodne kon-vencije apliciramo na praksu, može se na izravan način postaviti pitanje da li je teroristički napad dva civilna zrakoplova na zgrade blizance Svjetskog trgovačkog centra bio vojni napad na SjedinjeneAmeričke Države i da li su zadovoljeni svi uvjeti iz člana 51 PoveljeUjedinjenih naroda. Da li su Sjedinjene Američke Države imale pravo, da je teroristički plan na vrijeme otkriven, upotrijebiti doz-voljenu silu i srušiti navedene zrakoplove u letu, prije nego što su došlido svojih meta, imajući istodobno u vidu da član 3bis spomenuteČikaške konvencije uopće ne govori o mogućnosti “rušenja” civilnihzrakoplova.

Ovdje je značajno navesti i Rezoluciju Vijeća sigurnostiUjedinjenih naroda broj 1368 koja je donesena samo dan nakonnapada, dakle 12. septembra 2001.godine, u kojoj je Vijeće sigurnosti prepoznalo pravo na kolektivnu samoodbranu te izrazilo svoju sprem-nost da se poduzmu sve neophodne mjere kako bi se otklonila prijetnjameđunarodnom miru i sigurnosti. Također je osobito važna i Rezo-lucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 1373 od 28.septembra 2001. godine, kojom je Vijeće sigurnosti nametnulo svimdržavama obavezu da u okviru svojih pravnih sistema poduzimajumjere za sprečavanje i suzbijanje terorizma. Konkretnije promatrano,a u svezi s navedenim, obznanjena je i sljedeća sumnja – da li je

spomenuti teroristički napad na Sjedinjene Američke Državemogao postati prijetnja međunarodnom miru i sigurnosti premačlanu 40 Povelje Ujedinjenih naroda, čime bi se širom otvorila vrata



144 PREGLED

za primjenu člana 42 Povelje, odnosno za poduzimanje akcije koja

je potrebna radi uspostavljanja ili održavanja mira i sigurnosti? No, neće se moći tako lako prijeći na drugu temu dok se izkvazi-Pandorine kutije ne izvadi još jedna sumnja – koliko je potrebno vremena da bi se iz napada prešlo u protunapad, u našemslučaju na samoodbranu? Naime, uzimajući u obzir da su SjedinjeneAmeričke Države napale Afganistan mjesec dana nakon napada na New York i Washington D.C., sve su glasnije tvrdnje o postojanjurigidne aplikacije zakasnjele i apsolutno neproporcionalne samo-odbrane? Da li “moderna” samoodbrana, odnosno samoodbrananovijega datuma, podrazumijeva stand by od nekoliko mjeseci zasvrhe adekvatne pripreme kako bi se izveo sofisticirani protunapad

na izravnog počinitelja, a sve pod plaštom samoodbrane? Pojediniteoretičari i praktičari, namjeravajući opravdati protunapad Sjedi-njenih Američkih Država na Afganistan, tvrde da je napad Al-Qaede na Sjedinjene Američke Države trajao kontinuirano, odnosnoda je prijetnja za napad američkog tla bila kontinuirano prisutna.Dakle, u prethodnoj rečenici prikazana je američka međunarodno- pravna osnova napada na Afganistan.

Poznata je praksa Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odre-đivanja mjera ekonomskih sankcija prema onim državama za koje postoji opravdana sumnja da potiču međunarodni terorizam, odnosnoda pružaju utočište međunarodnim teroristima. Vijeće sigurnosti

Ujedinjenih naroda je tako isključilo Libiju iz međunarodnogzračnog prometa kada je ona odbila izručiti dvije osobe osumnjičeneza rušenje američkog putničkog zrakoplova kod Lockerbieja u južnoj Škotskoj. Međutim, kada je 1999. godine Libija izručilaosumnjičene osobe, Vijeće sigurnosti je ukinulo nametnute sankcije.

Bosna i Hercegovina i međunarodni terorizam

I naša država se 2002. godine na velika vrata uključuje u ‘borbu’ protiv međunarodnog terorizma. Ilustrativni primjer je svakakotakozvana alžirska skupina. Naime, šest bosanskohercegovačkih

naturaliziranih državljana, osumnjičenih da su planirali napad naAmbasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, uhićeno je od pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH 2001. godine.



145PREGLED

Kao posljedica ovih događanja, ambasade Velike Britanije i Sjedi-

njenih Američkih Država su u oktobru 2001. godine bile nakratkozatvorene. Protiv uhićenika nisu bile podignute ni krivične prijave,a ni optužnice za krivično djelo terorizma, a nedugo zatim dolazii do oduzimanja njihova bosanskohercegovačkoga državljanstva.Vrhovni sud Federacije BiH 17. januara 2002. godine donosi rješenjeo ukidanju pritvora za šest osumnjičenika jer nisu postojali rele-vantni dokazi o podizanju optužnice. Međutim, samo dvanaest satinakon puštanja iz pritvora, a pod vidnim međunarodnim pritiskom,takozvana alžirska skupina je deportirana na Guantamo Bay naKubi, u američku vojnu bazu. Cinično je nejasan njihov pravni status, pa je i nejasno koju riječ upotrijebiti za određivanje njihovog

trenutnog pravnog položaja. Radi li se o pritvorenicima koji čekajusudski postupak, o zatvorenicima koji odslužuju kaznu zatvora, ili je pak riječ o zatočenicima iz logora. Vlada Sjedinjenih AmeričkihDržava je navodno ponudila Vijeću ministara Bosne i Hercegovineuvjerljive indicije da pripadnici spomenute alžirske skupine moguosigurati relevantne informacije za međunarodnu borbu protivterorizma. Decembarskim dolaskom trojice građana Bosne i Herce-govine koji su bespravno bili deportirani u zloglasni logor Guanta-namo prekida se višegodišnja protupravna tortura nevinih bosan-skohercegovačkih državljana, a nadati se da se ona neće nastavitiu Bosni i Hercegovini, nego da će se ova zemlja potruditi ispraviti

nepravdu koju je učinila ovim ljudima zarad međunarodne ‘borbe protiv terorizma’. Ovo je prilika da institucije bosanskohercego-vačkog sistema kroz postupke naknade materijalne i nematerijalneštete bespravno deportiranim građanima pokažu svoju svrsishodnost.Jedno od osnovnih načela univerzalnog, prirodnog prava, iusnaturale, jest u vladavini prava i pravnoj sigurnosti svih građana. Navedeni primjer eklatantno pokazuje da zaštita i poštivanje ljudskih prava nisu primarni cilj državnih organa kada se na tronu vodi ljuta borba protiv svih oblika terorističkih aktivnosti.

S druge strane, može se konstatirati da Bosna i Hercegovinaima vrlo precizne normativne pretpostavke da se relativno spremno

uključi u međunarodnu borbu protiv državnog, nedržavnog i protu-državnog terorizma. Međutim, ne može se očekivati da države radeizolirano jedna od druge u borbi protiv ove globalne pošasti, jer



146 PREGLED

činjenica je da globalno zlo sa globalnim reperkusijama zahtijeva i

globalni odgovor. Taj odgovor, prije svega, ne smije kasniti. Bitno je također istaći da će globalni odgovor protiv globalnog zla voditiili još većoj međunarodnoj saradnji i međuovisnosti ili će značiti za-ustavljanje moćnog procesa globalizacije kao, kako kaže Manfred B.Steger, ‘ugnjetavačke strukture globalnog aparthejda‘.4

Postoji veći broj imperativnih aktivnosti koje Bosna i Herce-govina mora poduzeti u tom kontekstu. Tu spadaju poboljšanje moni-toringa državne granice, pospješivanje regionalne saradnje u razmjeniinformacija, povećanje pravne sigurnosti građana djelotvornijimradom pravosudnih institucija vlasti, reformiranje kaznene politikeu dijelu koji se odnosi na povećanje krivičnih sankcija za krivična

djela terorizma, poticanje saradnje s nevladinim sektorom u podizanjugrađanske svijesti o značaju prevencije i primarnog suzbijanja tero-rizma. Značajan pokazatelj velikog raspona zakonskih mogućnostiu borbi protiv terorizma je svakako i primjer direktive koju su ministriEvropske unije i Evropski parlament usvojili u decembru 2005.godine, a koja od operatera telekom usluga zahtijeva da zadrže podatke o prometu svojih klijenata u periodu do dvije godine. Upravosu se telefonske evidencije pokazale iznimno korisnim u praćenju počinitelja i osumnjičenih osoba u ovostoljetnim terorističkimnapadima u Evropi.

U praktičnom smislu, Bosna i Hercegovina bi trebala odrediti

odnosno definirati kritičnu infrastrukturu na svome tlu, u šta seubrajaju i željeznice, mostovi, ključne prometnice, međunarodniaerodromi, zgrade diplomatsko-konzularnih predstavništava, vojniobjekti te objekti državne vlasti. Donošenje operativno-taktičkog plana zaštite navedenih objekata, kao i uspostava „sistema ranoguzbunjivanja“ od krucijalne je važnosti za Bosnu i Hercegovinu, pri čemu bi se trebala slijediti inozemna iskustva. Važno je naglasitii to da su se i entitetski nivoi vlasti već uključili u borbu protivterorizma, a na osnovu Sporazuma o koordinaciji obavještajnih,sigurnosnih i policijskih aktivnosti koji je 2005. godine u Sarajevu potpisalo četrnaest nadležnih institucija vlasti. Taj sporazum predviđa

osnivanje jedinstvenog koordinacionog tijela koje čine nadležne

4 Manfred B. Steger, Globalizacija, Šahinpašić, Sarajevo, 2005, strana 133.



147PREGLED

institucije na državnom i entitetskom nivou, a čiji je cilj aktivna borba

za zaštitu sigurnosti i teritorijalnog suvereniteta Bosne i Hercegovine,uključujući i sve oblike teškog kriminala.Međutim, na pitanje da li su bosanskohercegovačke institucije

dovoljno efikasne u prevenciji i suzbijanju potencijalne terorističke prijetnje na našu zemlju, autentičan odgovor daje upravo situacijana terenu. Ta perspektiva otkriva mnogo otežavajućih okolnosti.Činjenica je da problemi u borbi protiv terorizma postoje svudau svijetu, te da se opasnost od potencijalnih terorističkih napada permanentno povećava. Bosna i Hercegovina se geostrateški nalazina politički osjetljivom području u Evropi, nalazeći se istovremenona balkanskim rutama svih oblika organiziranog kriminala. Druga

otežavajuća okolnost je trenutna ekonomsko-politička situacijau Bosni i Hercegovini, koja nije sjajna i koja može biti jedan odelemenata usporavanja razvoja kapaciteta u kontekstu antiterorističke borbe. Trenutna državna infrastruktura za borbu protiv terorizma jeskromno razvijena. Za konkretnu realizaciju apstraktno zacrtanihaktivnosti (u šta se ubraja i formuliranje i donošenje državnih zakona) potrebni su i volja, odgovarajući kadrovski kapaciteti, finansijskiresursi, ali i vrijeme za uhodavanje mehanizma koji je u mnogimsegmentima još u povojima.

Terorizam, kršenje i zaštita ljudskih prava

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International je, primjerice, 2003. godine objavila svoj godišnjiizvještaj u kojemu stoji da globalna ‘borba‘ protiv terorizma dovodido povećanog kršenja ljudskih prava te povećane nesigurnosti diljemsvijeta. Sadašnja oligarhija velesila, koja kroz Ujedinjene narodei neke druge globalne političke organizacije nastoji proklamiratisvoje partikularne interese, pokušavajući samo zaliječiti posljediceterorističkih napada, često vodeći protupravnu, neprimjerenu ili pogrešnu borbu, ne predstavlja rješenje.

S druge strane, teroristi se danas nastoje domoći oružja za

masovno uništenje kako bi parirali svjetskim vojnim silama i ostva-rivali ciljeve iz svoga idealističkog programa. Pretpostavka za takvonešto je i sam proces globalizacije putem kojeg terorističke organi-



148 PREGLED

zacije žele ovladati globalnim financijskim tokovima. Istovremeno,

svjetske vlade troše na milijarde funti kako bi ojačale svoje nacio-nalne programe borbe protiv terorizma, dok osnovni društveni problem odnosno osnovni uzroci terorizma nisu iskorijenjeni. Umjestoda vođe država razmotre korijene terorističkih ideja i aktivnosti,koji svakako imaju svoje pokretačke pogone u povećavanju global-nosti svijeta, oni grade ‘utvrde‘ na svojim državnim granicama.Umjesto da se pokušaju istinski spoznati svi razlozi prvobitnognezadovoljstva, koje se kasnije pretvara u razdirući bijes, izgledada je mnogo lakše kontrolirati i izvoditi ‘preventivne‘ oružane napadena države koje su označene zaštitnicama međunarodnog terorizma,dakle raditi na stvaranju globalne antiterorističke alijanse koja će

besprijekorno funkcionirati u smislu da se svaki oružani napad pona-osob legitimira pravom svake nacije na samoodbranu, pa bilo onazakasnjela i po nekoliko mjeseci, odnosno preuranjena i po nekolikogodina. Napad Sjedinjenih Američkih Država na Irak 2003. godine predstavlja ilustrativni primjer međunarodne borbe protiv terorizmas primjesama moderne invazije i profinjenog imperijalizma kao posljedicama globalizacije.

Ekonomski, politički i nacionalni globalizacijski interesi sveviše imaju prednost pred zaštitom i očuvanjem temeljnih ljudskih prava i vrijednosti koje su zaštićene međunarodnim pravom. U svijetuse donose posebni zakoni koji se odnose na terorizam, odnosno

konvencije kao međunarodnopravni dokumenti koji predstavljajusvojevrsni atak na ljudska prava i slobode u svijetu. Do danas jedonijeto više od dvanaest međunarodnih konvencija, od kojih jevećina stupila na pravnu snagu, koje se uglavnom odnose na otmicezrakoplova, držanje talaca, upotrebu eksplozivnih sredstava, te finan-ciranje, planiranje i organiziranje djela terorizma. Države potpisniceovih međunarodnih dokumenata su najčešće obavezne donijetisvoje zakone protiv terorizma ili bar međunarodnopravne odredbeutkati u postojeće krivične zakonike. Kao pozitivan produkt samitasvjetskih lidera održanog u septembru 2005. godine je i Globalna protuteroristička strategija Ujedinjenih naroda, zajedno s Planom

akcije, kao aneksom, koju je usvojila Generalna skupština Ujedi-njenih naroda u formi rezolucije 8. septembra 2006. godine i koja predstavlja takoreći jedinstveni globalni instrument koji bi trebao



149PREGLED

poboljšati nacionalnu, regionalnu i međunarodnu borbu protiv svih

oblika terorizma. Predstavlja li ovaj dokument konačnu svjetskuodlučnost da se unište njegovi korijeni u djelovanjima, odnosimai konstelacijama koji su došli s procesom globalizacije, te tako preve-niraju buduće potencijalne terorističke aktivnosti, pokazat će nada-sve vrijeme koje je potrebno za uhodavanje globalnoga antiterori-stičkoga mehanizma.

Ne mogu a da se ne odam misli kako je osnovni produkt ovakvih pravnih dokumenata sve veće povećavanje jaza između bogatihi siromašnih, kulturnopolitičkog uništavanja malih nacija i njihovih privrednih društava, uništavanje konkurencije, te naposljetku iuništavanje životne okoline. Svjesno ili nesvjesno se stvaraju supra-

nacionalne izvještačene tvorevine, najbolje nacije, najbolje države,najbolje državnopravno uređenje, najbolja unutrašnja zakonodavstva,najbolje kazne, najbolja mišljenja. Sofisticirani imperijalizam, zaradkontrole u svijetu, postaje makijavelističko sredstvo dolaska do cilja.

Vratimo se ponovno na takozvanualžirsku skupinu i postavimosi pitanje: da li je njihova deportacija značila kršenje osnovnih ljudskih prava? Da li Sjedinjene Američke Države krše međunarodnopravnedokumente o ljudskim pravima držeći zatvorenike u Guantamo Bayuna Kubi bez podignutih optužnica i bez suđenja? Da li sredstva kojasu američki vojnici koristili u iračkom zatvoru Abu Ghraib pred-stavljaju način na koji se vodi uspješna borba protiv terorizma?

Da li četrdeset godina izraelske okupacije Zapadne obale i pojasaGaze, te nedavno podizanje izraelskog zida u Palestini, koje je,istina, proglašeno protupravnim, i to Savjetodavnim mišljenjemMeđunarodnog suda pravde u Haagu o pravnim posljedicamakonstrukcije zida na okupiranoj palestinskoj teritoriji 9. jula 2004.godine, predstavljaju primjer svekolike i istinske borbe protivterorističkog zla?

Zaključna razmatranja

Pravila međunarodnog prava po pitanju terorizma konstantno

se mijenjaju, a moć, kontrola i vlast su poluge za stvaranje zakonitogi amoralnog globalnog svjetskog poretka sa snažnim partikularniminteresima, dok je briga za humane ciljeve i vrijednosti, koje prokla-



150 PREGLED

miraju svi međunarodni dokumenti o ljudskim pravima i uglavnom

ustavi svih zemalja, uključujući ovdje i države nositelje globalizacije,naprosto izostala. Današnja globalizacija, kako to, primjerice, navodiĆazim Sadiković, ‘nije i globalizacija humanih vrijednosti‘, nitiosnovnih ‘principa slobode, demokratije i vladavine prava‘5. Nasceni je tako sveprisutan disparitet između brige o vlastitoj državii brige o izgledu i budućnosti svjetskog društva. Velesile, proširujući prostor svoje efektivne moći, uništavaju pozitivne humane vrijednostičovječanstva. Neutažena želja za sve većim profitom, partikularniekonomski interesi i briga samo za svoju naciju u današnjem među-ovisnom svijetu očigledno, iz dana u dan, nesvjesno stvara pogodnotlo za partikularne odgovore. Jer, što je veći partikularni interes,

to je veći partikularni odgovor. A partikularni odgovor sa, dodat ćemo,univerzalnom porukom predstavljen je vrlo pogubno u među-narodnom terorizmu. Na kraju je potrebno istaknuti da što je veći partikularni interes jedne nacije ili skupine zemalja to su snažnijeterorističke ćelije globalnoga društva.

Nećemo si na ovome mjestu postavljati pitanja da li su ljudiuopće bili spremni, odnosno da li su spremno dočekali globalne društ-vene promjene. Bez sumnje, događaji od 11. septembra unijeli suneočekivan potres u borbu oko značenja, oblika i pravca globali-zacije. Da bi izbjegli da se globalna nejednakost popne do razinakoje bukvalno osiguravaju regrute za međunarodni terorizam,

proces globalizacije mora duboko porinuti u reformu koja će seostvarivati kroz sredstvo za postepeno utihnjavanje negativnihkonsekvenci ovog procesa. To sredstvo za smirivanje svjetskihduhova moći i oružja neophodno je tražiti u diplomaciji. Povratak diplomaciji, kao vještini pregovaranja u miru, vještini pozitivnoga predstavljanja svoje države i nacije, vještini rješavanja konfliktnihsituacija i kriznih žarišta u svijetu, vještini razumijevanja i tole-rancije u svom najopćenitijem značenju, nužan je više nego ikadaranije. Ova vještina, čije pozitivne karakteristike polako umiru, jer se u posljednjim decenijama nije koristila za promicanje pozitivnihljudskih vrijednosti, treba ponovno naći svoje respektabilno mjesto

nakon što se uzroci terorizma u svijetu uklone i saniraju.

5 Ćazim Sadiković, Ljudska prava na udaru globalizacije, str. 23.



151PREGLED

Literatura

1. Čikaška konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944.

2. Deklaracija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 1970.3. Godišnji izvještaj međunarodne organizacije Amnesty Inter-

national za 2003.4. Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945.5. Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenihnacija 1368 (2001)

od 12. septembra 2001.6. RezolucijaVijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 1373 (2001)

od 28. septembra 2001.

7. Antonio Kaseze, Međunarodno krivično pravo, prevod:Obrad Račić, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2005.8. Bakir Alispahić, Terorizam, šta je to, Institut za istraživanje

zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta uSarajevu, Sarajevo, 2007.

9. Charles Townshend, Terrorism, A Very Short Introduction,Oxford University Press, Oxford, 2002.

10.Ćazim Sadiković, Ljudska prava na udaru globalizacije,Centar za sigurnosne studije – BiH, Sarajevo, 2006.

11. Manfred B. Steger, Globalizacija, Šahinpašić, Sarajevo, 2005.12. Malcolm N. Shaw, International Law, Cambridge University

Press, Cambridge, 2003.13. Philippe Sands, Lawless World , Penguin Books, London,

2006.14. Tarcisio Gazzini, The Changing Rules on the Use of Force

in International Law, Manchester University Press, Manchester,2005.

15. Vladimir Đ. Degan i Berislav Pavišić, Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005.





153PREGLED

UDK 2 - 488.85

Vesna Ivanović

IZBJEGLICE – NOVI SVJETSKI POKRETREGIONALNI RAZVOJ – AFIRMIRANJE POVRATKA?

REFUGEES - NEW GLOBAL MOVEMENT REGIONALDEVELOPMENT - AFFIRMATION OF THE RETURN?

Sažetak U radu se ukazuje na kontradikcije između međunarodnih

propisa i prakse gdje bi ta ista prava imala svoju primjenu. Zbog porasta broja faktora koji potiču raseljavanje u svijetu, fenomenizbjegličke problematike i dalje je aktualan. Obrađen je pojamizbjeglice i izdvojena dva pristupa istraživanja ove problematike: geopolitički i socijalni. Istaknuta je važnost kvalitetne izgradnjedruštva, smanjenja siromaštva, ublažavanja nejednakosti, borbe protiv socijalne isključenosti i snažnijeg pridavanja značajauravnoteženom regionalnom razvoju i društvenoj vitalnosti.

Ključne riječi : geopolitika, izbjeglice, ljudska prava, regionalnirazvoj, socijalna isključenost

Summary

This study points to the contradictions between international regulations and practical implementation of the international law. Due to the increase in the number of factors that contribute massdisplacements of the population, the problem of refugees continuesto concern scholars. Concept of the refugee is discussed and two

approaches to the research of this topic are presented: geopolitical and social. This article explores the importance of quality of social development, reduction of poverty, decrease of inequalities, struggle



154 PREGLED

against social exclusion, and greater emphasis on a balanced

regional development and social vitality.

Key words: geopolitics, refugees, civil rights, regional develop-ment, social exclusion

Ako je danas razmatranje o izbjeglicama uglavnom ostavljenona brigu međunarodnom izbjegličkom pravu, neovisno o tome problematika izbjeglica pokazuje stupanj njezine otvorenosti iodnos društva prema samim izbjeglicama. Samo činjenica da je 2007.godine 42 milijuna ljudi u svijetu (za usporedbu to je broj stanovnika

Španjolske) iseljeno iz svojih domova zbog nasilja, progona i povredaljudskih prava neizravno pokazuje kolika se zaista važnost daje općimidealima u vezi s kojim su se države članice Ujedinjenih narodaobvezale osigurati opće poštovanje i primjenu ljudskih prava iosnovnih sloboda. Upravo zbog vjere u osnovna prava čovjeka, udostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe, iznova se pokazuje značajistraživanja izbjegličke problematike.

Iako se u Preambuli Opće deklaracije o ljudskim pravima1 iz-dvojilo da je „nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva“, inadalje u suvremenim međunarodnim odnosima nije ušlo u primjenu

uživanje „slobode govora i uvjerenja“, a pošteđenost od straha ineimaštine kao „najveća težnja svih ljudi“ još nije počela djelovatimeđu ljudima i narodima.

Veliko je pitanje da li čestu upotrebu fraza o ljudskim pravima prati i human odnos ljudi jednih prema drugima. Pitanje je i kakvodruštvo izgrađujemo. U situaciji kada se pokušavaju razumjeti uzrocisvjetskih većih gospodarskih poremećaja i kada znatno moćnijedržave izrađuju planove za spas srednje klase, na kojoj počivadruštvo, smatramo da nije nevažno podsjetiti odgovorne sudionikedruštvenog razvoja na ugrožene socijalne skupine.

1

Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena i proglašena na Općoj skup-štini Ujedinjenih naroda 10.12.1948. godine (rezolucija br. 217/III). (www.ffzg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf), također (www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs_MR2/Dokumente/dokument1...



155PREGLED

Kakav je danas položaj ove društvene skupine? Jesu li za-

bilježene kvalitativne promjene u smislu njihove uključenosti usocijalnom društvenom razvoju? Ovo i dalje ostaje otvoreno pitanjene samo za države nego i za lokalne zajednice i regije.

I pored svega, možda opet može biti nejasan razlog za raspravuo ovoj temi. S jedne strane pitanje je što je sa istraživačkom znati-željom da se spoznaju i objasne društveni problemi, a s druge što jezapravo s ljudima na ovim našim prostorima koji su u nepriličnomsocijalnom i društvenom položaju još malo pa dva desetljeća. Gdjesu danas svi ti ljudi? Izbjeglice sa statusom već dva desetljeća iizbjeglice bez statusa, što automatski detektira privilegirani položaj prvospomenutih.

Ne samo zbog nedovoljno jasnih spoznaja o fenomenu izbje-gličke problematike nego i zbog motivacije da se prevladaju poteškoćeu društvenom i institucionalnom funkcioniranju smatram da samaorganizacija međunarodnog znanstvenog skupa na temu izbjeglicaima određenu vrijednost. Dana je prednost razumijevanju i anali-ziranju stvarnih problema i pronalaženju puteva koji će doprinijetiizgradnji dobrih i boljih odnosa kako između pojedinaca tako i unutar jedne države i društva, kao i razmjenom iskustava između raznihdržava i društava. Jednom riječju, opredijeljenost za rješavanje problema društveno marginaliziranih pojedinaca i skupina pokazuje jasan stav da nema zanemarenih i isključenih članova društva.

Jedna od svrha ovoga rada jeste pokušaj da se uz pomoćznanstvenog pristupa riješe konkretni problemi. Radom na temuizbjeglice – novi svjetski pokret, regionalni razvoj – afirmiranje povratka, želim ukazati na važnost kvalitetne izgradnje društva,smanjenja siromaštva, ublažavanja nejednakosti i stvaranja pred-uvjeta jednakopravnosti raznih slojeva u društvenoj piramidi, borbe protiv socijalne isključenosti, kao i snažnijeg pridavanja značajauravnoteženom regionalnom razvoju i društvenoj vitalnosti.

Pojam izbjeglice

Pojam izbjeglica u najširem smislu označava svaku osobu koja je zbog rata, nasilja, straha od progona, prirodnih nepogoda ili sličnihokolnosti prisilno raseljena, odnosno trajno ili na duži rok napustila



156 PREGLED

svoju domovinu ili prebivalište. U vezi s prirodnim nepogodama koje

sile velike skupine ljudi na migracije (izbjeglice uslijed vremenskihnepogoda, primjer suša u područjima Roga Afrike, erozija zemljišta, povećanja razine mora i oceana, sve češćih oluja) izdvaja se kako je upotreba nasilja kriterij koji razlikuje izbjeglice od bjegunca pred prirodnim nepogodama. Ipak, neovisno o uzroku, bijeg se (uz raselja-vanje, trgovinu radnom snagom i trgovinu robljem) uključuje u jedan od tipova prisilnih migracija.

Ljudi koji bježe iz svojih zemalja zbog straha od progona pri-družuju se većoj struji migranata koji odlaze u potrazi za moguć-nostima za rad, obrazovanje, ujedinjenje sa članovima obitelji,ili iz drugih razloga. Procijenjeno je da je krajem 20. stoljeća oko

150 milijuna ljudi živjelo izvan zemlje svog rođenja, čineći oko2,5% svjetskog stanovništva, ili jedan od svakih 40 ljudi. Od njihsu oko 15 milijuna ili 10% izbjeglice2.

Samo priznanje statusa izbjeglicu ne čini izbjeglicom, već jesamo deklarira kao takvu. Osoba ne postaje izbjeglica radi priznanjaizbjegličkog statusa, već joj je taj status priznat budući da jeizbjeglica. Pojednostavljeno, izbjeglica je žrtva (ili potencijalnažrtva) nepravde, a ne bjegunac od pravde.

2

UNHCR: The State of the World’s Refugees, Oxford University Press(2000:280) u: Savjet urednika CDNP (2003) „Socijalni rad u oblasti izbeglištva(raseljeni, prognani, azilanti i izbeglice): minimum standarda za razvoj plana

predmeta za programe višeg obrazovanja“, Program razvoja regionalne kompe-tentnosti, mađarsko Udruženje za migrante, Regionalna jedinica Visokog kome-sarijata za izbeglice UN Budimpešta.

U 2005. godini broj osoba na skrbi UNHCR-a bio je 19,2 milijuna, što je predstavljalo povećanje od 13% u odnosu na 17 milijuna iz prethodne godine.Ovo se povećanje uglavnom odnosilo na osobe raseljene unutar svojih država iosobe bez državljanstva kojima je UNHCR pružao pomoć. Osobe o kojimase UNHCR brine nisu samo izbjeglice, nego i druge skupine, kao što su tražiteljiazila, izbjeglice koje se vraćaju kući, osobe bez državljanstva i neke, iako ne sve,osobe koje su raseljene unutar svojih država, a koje se obično nazivaju internoraseljenim osobama (IDP). Ukupan broj ljudi koji su otrgnuti sa svojih ognjišta,

uključujući i one koji nisu obuhvaćeni UNHCR-ovim mandatom, procjenjujese na više od 40 milijuna, ili jedna takva osoba na svakih 136 ljudi na svijetu.Prema: www.unhcr.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=32&Itemid=43&lang=hr



157PREGLED

U skladu s općom definicijom sadržanom u Konvenciji iz 1951.

godine3

izbjeglica je osoba koja se „uslijed posljedica događajakoji su se dogodili prije 1.1.1951. i na temelju opravdanog strahaod proganjanja ... nalazi izvan zemlje svojeg državljanstva...“4

3 Konvenciju o statusu izbjeglica usvojile je Konferencija ambasadora priUjedinjenim narodima 28.6.1951. godine, a stupila je na snagu 21.4.1954. godine( Konvencija iz 1951). Protokol o statusu izbjeglica, nakon razmatranja na Općojskupštini Ujedinjenih naroda, stupio je snagu 4.10.1967 ( Protokol iz 1967 ).

Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR)utemeljen je 1.1.1951. godine, na temelju odluke Generalne skupštine Ujedi-njenih naroda. U skladu sa Statutom, Visoki povjerenik je zadužen, izmeđuostaloga, osigurati međunarodnu zaštitu, pod okriljem Ujedinjenih naroda, izbje-glicama koje potpadaju pod nadležnost njegovog ureda (Statut Ureda visokog

povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice). Zaštita izbjeglica je osnovamandata UNHCR-a. Razmatra i odlučuje tko može dobiti status izbjeglice i nakojim osnovama. Posebno osjetljivo pitanje u vezi s aktualnom problematikomterorizma jeste pitanje da li netko može biti isključen iz mogućnosti priznanjaizbjegličkog statusa i zašto. Sagledava se i koja prava imaju izbjeglice, a kojeobveze, kao i ulogu vlada i ulogu UNHCR-a.

4 Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice „Priručnik o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica“ prema Konvenciji iz1951. godine i Protokolu iz 1961. godine o statusu izbjeglica, Geneva, siječanj1988 (neslužbeni prijevod originalne engleske verzije, izrađen povodom Semi-nara o zaštiti izbjeglica, 20.4.1992, Zagreb, Hrvatska, str. 6).

Svaka osoba bez državljanstva nije ujedno i izbjeglica. U slučaju izbjeglica bez državljanstva „zemlja državljanstva“ je zamijenjena „zemljom bivšegstalnog boravišta“, a izraz „ne želi se staviti pod zaštitu“ je zamijenjen riječima„ne želi se u nju vratiti“. U slučaju izbjeglica bez državljanstva pitanje „stavljanja

pod zaštitu“ zemlje stalnog boravišta se ne pojavljuje. Kada osoba bez držav-ljanstva napusti zemlju svojeg bivšeg stalnog boravišta zbog razloga navedenihu definiciji, ona se obično u tu zemlju više ne može vratiti.

„U slučaju kada se radi o osobi koja ima više od jednog državljanstva, izraz‘zemlje njezinog državljanstva’ odnosi se na svaku zemlju čije državljanstvo taosoba ima. Neće se smatrati da osoba nema zaštitu zemlje svojeg državljanstvaukoliko je bez opravdanog razloga, utemeljenog na osnovanom strahu, propustilatražiti zaštitu jedne zemlje čije državljanstvo ima“ (članak 1 A(2), stavak 2Konvencije iz 1951). Svrha ove klauzule je isključiti iz statusa izbjeglice sveosobe s dvostrukim ili višestrukim državljanstvom koje si mogu pomoći zaštitom

barem jedne od zemalja čiji su državljani. Kad god je moguća, nacionalna zaštitaima prednost pred međunarodnom zaštitom.

Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine, Opće odredbe, član 1,definicija izraza „izbjeglica“ A (stavak 2). Tekst Konvencije o statusu izbjeglicaiz 1951. i Protokol o statusu izbjeglica iz 1967. su izvaci iz Službenog lista SFRJ,objavljeni 14.7.1960., i 30.12.1967.; Zakon o statusu prognanika i izbjeglica,



158 PREGLED

Pojam izbjeglica odnosi se na osobu „koja se, uslijed događaja

nastalih prije 1.1.1951, a temeljem osnovanog straha od proganjanjaradi svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenojgrupi ili političkog mišljenja, nalazi izvan zemlje svojeg državljanstva,te je u nemogućnosti ili se, zahvaljujući tom strahu, ne želi staviti pod zaštitu dotične zemlje; odnosno osobu bez državljanstva koja se,zbog gore spomenutih okolnosti, nalazi izvan zemlje svojeg bivšegstalnog boravišta, te nije u mogućnosti, ili se zbog straha ne želi unju vratiti“.5

NN/96, 25.10.1993. (zakonske definicije i pravna uporaba), Izvješće VladinogUreda za prognanike i izbjeglice, „Prognanici i izbjeglice u Republici Hrvatskoj“,Vlada RH, Ured za prognanike i izbjeglice, Služba za izvješćivanje javnosti,Analitički odjel, Zagreb, srpanj 1995.

5 „Priručnik...“, str.13 (tumačenje pojmova i opća analiza definicije, str. 14-28).Također: (Hovath-Linderberg J., Misertz D., „Working with Refugees and

Asylum seekers“, Leaque of Red Cross and Red Crescent Societies, Geneva,1991:19) u: I. Rogić, J. Esterajher, Z. Knezović, V. Lamza-Posavec, V. Šakić„Progonstvo i povratak: Psihosocijalne i razvojne odrednice progonstva i mogu-ćnosti povratka hrvatskih prognanika“, Zagreb: SysPrint (1995..:30).

Također: Milan Mesić (1992:5-6) „Osjetljivi i ljuti ljudi: hrvatske izbjeglicei prognanici“, Zagreb: Ured za prognanike, povratnike i izbjeglice VladeRepublike Hrvatske: Institut za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Također: Milan Mesić (1994:360) ‘Raseljena Hrvatska – svjetski okvir,vrste raseljenika i njihovi pogledi na povratak’ u: „Prognanici i povratnici – brigaCrkve“, Posebni otisak Bogoslovske smotre 3-4/1993.

Također: Antun Škvorčević (1994: 325) ‘Crkveno učenje o migracijama’u: „Prognanici i povratnici – briga Crkve“, Posebni otisak Bogoslovske smotre3-4/1993. (u dodatku se napominje kako neki kasniji dokumenti, poput Dekla-racije UN-a o teritorijalnom azilu od 14.12.1967., Deklaracije o pravu na razvojiz 1986., proširuju definiciju izbjeglica: I Pismo i Dokument se s pravom

zauzimaju da se u međunarodne sporazume među izbjeglice ubroje i „žrtveoružanih sukoba, pogrešnih gospodarskih politika i prirodnih nepogoda“. Budućida su i ove osobe, usprkos njihovu nepostojanju u konvencijama, nesvojevoljnomorale napustiti svoju zemlju, mnoge vlade priznaju ih izbjeglicama zbog humanitarnih razloga, ali između izbjeglica i iseljenika zakonito priznatih ostaje

siva zona ilegalnih izbjeglica ili izbjeglica ‘de facto’. K tome, upozorava i Pismoi Dokument, povećava se broj izbjeglica u vlastitoj zemlji, koje bi valjalo također držati izbjeglicama, jer i oni su najčešće žrtve nasilja. Nejasnoće postoje i sobzirom na tzv. ekonomske iseljenike, gdje valja razlikovati one koji bježe zbog

gospodarskih prilika koje prijete njihovu životu od onih koji se iseljuju zbog poboljšanja uvjeta života.Također: Zvonimir Šeparović (1994:385) ‘Međunarodno pravo o izbjegli-

cama’ u: „Prognanici...“.



159PREGLED

Pod izbjeglicom se smatra „svaka osoba koja je, radi vanjske

agresije, okupacije, strane dominacije ili događaja koji ozbiljnonarušavaju javni red bilo u dijelu ili cijeloj zemlji porijekla ili držav-ljanstva, prisiljena napustiti mjesto boravka i potražiti utočištena drugom mjestu izvan svoje zemlje porijekla ili državljanstva“.6

Vezano za određenje pojma izbjeglica, spomenimo da se,ovisnoo kriterijima za utvrđivanje statusa izbjeglica, razlikuju pojmovi:izbjeglice (refugees), statutarne izbjeglice, „mandate refugees“,izbjeglice „sur place“ i ratne izbjeglice. Autori studije „Progonstvoi povratak“ navode da se u literaturi o izbjeglicama susreću tri karak-teristična termina: izbjeglice (refugees), azilanti (asylum seekers)i raseljene osobe (displaced person). Zauzet je stav da se izbjeglički

problem neće moći riješiti dok se sama definicija izbjeglica zadržavaisključivo u okviru međunarodnog humanitarnog prava, a ignorirase njegova politička dimenzija. Autori smatraju kako se isključivohumanitarnim djelovanjem temeljenim na konceptu ljudskih pravane mogu zahvatiti elementarne političke činjenice, bez čega seukupni izbjeglički problemi neće moći nikada sustavnije riješiti(ovaj je pristup zagovarao nekadašnji visoki povjerenik UN-a zaizbjeglice J.P. Hocke, 1989).

Još detaljnije razmatranje izveo je Milan Mesić (1992:20-41;također: „Izbjeglice i izbjegličke studije (Uvod u problematiku)“,( Revija za socijalnu politiku 2/94, 1994:113-122), koji je naveo jednu sociološku tipologiju hrvatskih izbjeglica i raseljenih osoba:„ predbjeglice“, pseudo-izbjeglice, iznuđene izbjeglice – iznuđeniraseljenici, izbjeglice (raseljenici) pred ratnim razaranjima i okupa-cijom, prognanici, i zatočenici prognanici. Vezano za definicijuizbjeglice, M. Mesić objašnjava da je Konvencija s jedne straneizražavala visoke humanitarne ciljeve, a s druge bila sredstvo politikehladnog rata. U ovoj drugoj funkciji poticala je bijeg ideoloških disi-denata iz nastajućeg istočnog bloka koji je notorno bio netolerantanspram svakog političkog otklona od vladajuće ideologije, a isto-

6 Definicija pojma „izbjeglica“ iz Konvencije o posebnim aspektima problemaizbjeglica u Africi, usvojena od Skupštine predsjednika država i vlada Organi-

zacije afričkog jedinstva 10.10.1969. godine. Ova konvencija sadrži definiciju pojma „izbjeglica“, sadržanu od dva dijela: prvi dio je identičan definiciji Proto-kola iz 1967. (odnosno definiciji Konvencije iz 1951. bez vremenskog i teritori-

jalnog ograničenja), a drugi dio primjenjuje pojam izbjeglica na gore naznačeno.



160 PREGLED

vremeno su njezine odredbe i duh ignorirali narušavanje svojevrsnih

socijalno-ekonomskih prava koje je socijalizam podupirao, kao valjanrazlog izbjeglištva.U svakom slučaju, sama definicija izbjeglice zaslužuje redefi-

niranje prema vremenskom kriteriju i odrednici voljnosti (prisila,nužda). Ako se pretendira univerzalnoj definiciji izbjeglice, onazahtijeva drugačiji pristup definiranja vremenskog kriterija („događajinastali prije 1.1.1951.“ odnose se na okolnosti iz Drugog svjetskograta). Potreban je sveobuhvatan pristup tumačenju pojma izbjeglice,u sklopu kojega će biti zastupljeni i odgovori na rješavanje izbjeg-ličkih neprilika. Jasno je kako definicije same po sebi problem nećeniti mogu otkloniti. Volja za pronalaženjem ispravnog pristupa i

odgovorno djelovanje za prestankom njezinih uzroka pokazat će jasnije sagledavanje izbjegličke problematike.Za univerzalnu odgovornost u suočavanju sa samim prob-

lemom naglašavamo značaj prava na dom (S. Lang „Challenge of goodness“). Ovaj model sagledan je po uzoru na model Pravednika,ljudi koji su jedinstveni na svoj način, kao i svi mi. Bez dileme, odčinjenja dobra u miru osjetno je teže biti izložen ratu i praktičnohumanitarno djelovati. U ovom su slučaju postignuti rezultati zane-marivi, a djela su jednostavna i velika. Osnovni pokazatelji suuzajamna zaštita ljudskog dostojanstva i zalaganje za ostvarenje prikladnih uvjeta za čovjekov razvoj. Dobro djelo ne izdvaja naciju,

vjeru, rasu, dob ili spol. Zato se i izdvaja da „čovjek koji nadmašizlo dobrim koje učini, zrači svjetlost na svijet, kao sunce ili mjeseckoje ne prikrivaju oblaci“.

Održavanje stabilnih društvenih odnosa zahtjevno je u mirno-dopskim uvjetima, a voditi brigu o ljudima, specifične društveneskupine - uglavnom žrtvi ljudskih prava u bilo kojem obliku - isačuvati ljudske živote u ratnim uvjetima, vrijedno je poštovanja. No, time misija nije završena. Spašenom životu treba dati vrijednost,a ne ogoliti ga i relativizirati.

Načini istraživanja izbjegličke problematike

Za većinu stavova o izbjegličkoj problematici smatra se da surazumljivi sami po sebi i kako ih nije potrebno propitivati. Nastojanje



161PREGLED

da se dođe do valjanih i pouzdanih spoznaja o izbjeglicama u suvre-

menim međunarodnim odnosima, između ostaloga, za svoj cilj imamogućnost utjecaja na nove pojave izbjeglištva. Na istraživanjeo ovoj problematici primorale su nas kontradikcije između nizameđunarodnih propisa koji deklarativno reguliraju ovu problematiku,od Opće deklaracije o ljudskim pravima, preko Konvencije ostatusu izbjeglica, sve do aktualnih primjera izbjeglištva. Jednomriječju, u suvremenim međunarodnim odnosima snažno su naglašenekontradikcije između osnovnih prava i prakse u kojoj bi ta ista pravatrebala imati svoju primjenu. Osnovna prava koja su potvrđena uPovelji o ljudskim pravima jesu: pravo na slobodu, pravo na jednakost, pravo na pravedan postupak i socijalna osnovna prava. Čak i površno

sagledavanje postupaka pojedinaca jednih prema drugima pokazuje priličnu udaljenost od principa univerzalnosti.Kao što smo naveli, iako su osnovna prava čovjeka, kao i zahtjevi

za vrednovanjem i poštovanjem koji pripadaju svakom čovjeku, pomno objašnjeni u međunarodnim dokumentima, predstavniciUNHCR-a, vodeće međunarodne organizacije za izbjeglice, upozo-ravaju kako u svijetu raste broj činilaca koji potiču raseljavanje.Osim ratova i nasilja, u razloge prisilnog raseljavanja navode se:loše upravljanje državama, nedovoljni resursi, ekstremno povećanjecijena koje najviše pogađa najsiromašnije i uzrokuje nestabilnostu mnogim područjima, kao i porast kriminala i klimatske promjene.

Da bismo razlikovali pojave izbjeglištva, potrebno je kroz pro-vjerljive pretpostavke, sustavno opažanje i objektivno izvještavanjesagledati ovu problematiku kako bi koristila za daljnju spoznaju.Važno je utvrditi i prirodu njezine povezanosti s drugim pojavama,utvrditi uzroke njezina nastanka, mijenjanja i nestanka. Ovaj postupak razvrstavanja zahtijeva interdisciplinarni pristup, jer je s poznatimuzrocima i tendencijama moguće utjecati na uzroke izbjeglištva ikontrolirati njihovu pojavu. Za promjene koje nastaju u društvenomokruženju potrebno je izgraditi modalitete koji pomažu u ovladavanju problemima na način koji kroz mjere koje se poduzimaju omo-gućuje jačanje i stabiliziranje strukture društva. To znači da se kroz

metodološki pristup treba uvidjeti što izaziva nepoštivanje i preziranjeosnovnih prava čovjeka, što prouzrokuje uskraćivanje slobodegovora i vjerovanja, a posebice što uzrokuje strah. Pravodobni i



162 PREGLED

valjani istraživački pristup ne samo da je spoznajni nego je i prag-

matički jer može objasniti koje sve posljedice po cijele populacijeostavlja njihovo nerješavanje.Izbjeglička problematika može se razmatrati iz više aspekata:

pravnog, ekonomskog, sociološkog, politološkog, demografskog,migracijskog, obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog, psihološkog,geopolitičkog... Zbog nemogućnosti da u ovom radu obuhvatimo sveaspekte, obradit ćemo samo dva pristupa: geopolitički i socijalni.

Geopolitički pristup

Jedan od načina istraživanja izbjegličke problematike jeste

geopolitički. Ovdje se pažnja posvećuje izbjeglicama kao mogućojopasnosti za sigurnost zemlje, odnosno izbjeglicama kao sredstvu prinude i manipulacije u smislu postizanja nekog određenog cilja.Primjera za geopolitičko razmatranje ne nedostaje. Aktualni primjer je eskalacija nasilja u istočnom dijelu Konga, gdje je početkomstudenog 2008. godine uslijed eskalacije nasilja nasilno ispražnjenonekoliko izbjegličkih logora kojima je upravljao UNHCR. Premaagencijskim izvještajima oko 50.000 ljudi je završilo na cesti(Deutsche Welle, 6.11.2008.). Drugi primjer je talijanski otok Lampe-dusa na koji je krajem listopada 2008. godine samo u jednom danuna malim brodićima iz Afrike stiglo 1.000 ljudi (Deutsche Welle,

13.10.2008.). Iako su Italija i Libija potpisale sporazum o sprečavanjudolaska izbjeglica, njihov broj se ne smanjuje. Treći primjer jesuilegalni imigranti koji traže bolji život. Stalni rast kriminala uzemljama kao što je Meksiko, Gvatemala i El Salvador povećava broj ilegalnih imigranata koji ilegalnim prijelazima stižu do SAD-a.Procjenjuje se da se u SAD-u nalazi oko 12 milijuna ilegalnih imi-granata (Sarajevo-x.com, 27.7.2007.; Voice of America, 16.4.2006.).Interpol potvrđuje kako većina izbjeglica iz Centralne Azije prekoRusije dolazi u Zapadnu Europu, preko Ukrajine, Slovačke i ČeškeRepublike. Drugi putuju preko Irana, Turske i Balkana. Većinaizbjeglica koji dolaze ilegalno u zemlje EU pokušava pobjeći od

bijede i nezaposlenosti koje vladaju njihovim državama. Četvrti primjer su izbjeglice iz Iraka. Gotovo jedan milijun izbjeglica izIraka trenutno boravi u Siriji, oko 700.000 izbjeglica u Jordanu,



163PREGLED

a 9.000 u Švedskoj. Izbjeglice iz Iraka do Švedske dolaze preko

Turske, Istočne i Centralne Europe.U ovom dijelu izdvojit ćemo razmatranje F. Fukuyame, kojismatra da su izbjeglice jedan od tri glavna globalna problema skojima će se svijet morati suočiti u nastupajućoj eri (ostala dva suiscrpljivanje zaliha nafte i terorizam)7. Multidisciplinarnim istraži-vanjima koja su provodila nova područja istraživanja – izbjegličkestudije, utvrđeni su temelji uzroci i tipovi suvremenog izbjeglištva.Općenito, smatra se kako 20-ak milijuna izbjeglica u svijetu „za-hvaljuje“ svoj egzodus procesima formiranja novih država i sukobimaoko društvenog poretka, kako u novim tako i u starim državnimzajednicama. Često se u nekoj zemlji istodobno zbivaju oba procesa,

i u pravilu je tada, kao rezultat tih promjena, izbjeglištvo i snažnijei veće (Zolberg, 1986:416, u M. Mesić, 1994:118).Osim toga, zanimljivo je i što se usvaja mišljenje kako za glavni

uzrok sukoba i izbjegličkih pokreta u Aziji i Africi, a u novijevrijeme i na europskom istoku, odgovornost treba tražiti u etničkojheterogenosti političkih zajednica. Uz zaključke da se razlozi bijegaizbjeglica moraju opravdati unutarnjim sukobima i prijetnjom uzemlji svoga porijekla, sve je očitije da se neposredni ili posredniuzroci socijalnim i političkim poremećajima, a onda i izbjeglištvu, posebice iz zemalja Trećeg svijeta, moraju tražiti i u vanjskimčiniteljima (Zolberg et al., 1974:152, u: M. Mesić, 1994:119).

Upravo zbog svoje složenosti nije moguće zanemariti utjecajgeopolitičkog pristupa. Samo par primjera na koje smo ukazali pokazuje važnost izučavanja novih formi povezivanja ljudi, kaoi suvremenog fenomena izbjegličke problematike. Zapravo, migracijese općenito promatraju kao jedan od agensa socijalnih promjenau društvu jer utječu na obje sredine: prostor iz koga se emigrirai prostor u koji se imigrira. Promjena mjesta boravka, neovisnoo tome da li se odvija na prisilan ili dragovoljan način, poput potresauzrokuje nagle promjene i neočekivane okolnosti. Mijenja sestruktura stanovništva, pravila, navike i stvari koje su se do tada

7 W. Shaweross „Mass Migration and the Global Village“, Refugees, No 88,January, 1992, u: M. Mesić (1994:113).



podrazumijevale. Socijalne promjene u društvu su frapantne. Mije-

njaju se sredine iz kojih se izbjeglo, kao i sredine u koje se pristiglo.Iako je nezahvalno bez sustavne analize tipologija migracija izvoditizaključke, činjenica je kako ljudi u pokretu ostavljaju ekonomske,socijalne, kulturne i političke posljedice na individualnoj, grupnoj, pa i globalnoj društvenoj razini. Kako niti jedan proces, pa tako nitifenomen izbjegličke problematike, promatrano kao pojedinačanslučaj ili kao interaktivna pojava, ne postoji sam za sebe, tako seuzročno-posljedični odnosi kretanja stanovništva preslikavaju nasocijalnim, ekonomskim, kulturnim, demografskim i političkim područjima. To su razlozi zbog kojih se može govoriti o ovoj popu-laciji u kategoriji novog svjetskog pokreta.

Ne samo da prisilna kretanja stanovništva uzrokuju trajne promjene u socijalnoj strukturi stanovništva u određenim sredinamanego ostavljaju i posljedice na zatečeni stupanj društvenoekonomskihrazvojnih procesa. Ideja da državni slomovi ugrožavaju sigurnosti da je potpora gospodarskog razvoja ujedno i potpora nacionalnojsigurnosti postala je standardni dio strateške analize. Problem, kažeJ. Sachs (2007:377), ne leži u povezivanju koncepta siromaštvai nacionalne sigurnosti, nego u ispunjavanju obveza. Naposljetku,činjenica je kako se uglavnom svi antagonizmi na područjima sukobatemelje na siromašnim i teškim uvjetima života. Uspon na ljestvicigospodarskog razvoja povećava radnu produktivnost i dovodi do bitnog porasta životnog standarda. U takvim okolnostima brojnije sui djelotvornije komunikacije, potiče se izvoz i ulaganja u infra-strukturu. Konačno, suradnja među državama preduvjet je stabilnograzvoja, napretka i sigurnosti.

Ono što kroz geopolitički pristup želimo naglasiti jeste davanjevažnosti pitanjima stabilnog razvoja, kvalitete života, otvorenostidruštva prema trgovini i ulaganju, protoku ljudi i ideja, ukupnestabilnosti i međunarodne sigurnosti. Pridavanje važnosti stabilnojatmosferi nije prazna fraza. Ono je veoma značajno jer stvara uvjeteza osobni i društveni razvoj. Naime, uzajamno poštovanje, poštivanje

tradicije i uvažavanje različitosti jesu osnova suradnje i sigurnostiizmeđu različitih država i društava (više ili manje bliskih), kaoi unutarnjeg mira, sreće i zadovoljstva svakog čovjeka.

164 PREGLED



165PREGLED

Socijalni pristup

U odnosu prema izbjeglicama kao ljudima koji su ispod granicevrijednosti ljudskog dostojanstva izražena je vrlo velika degradacijačovječnosti. Taj odnos je istaknut kada ljudi prema drugima postanuneosjetljivi za težinu uvjeta opstanka i iz njih proisteklih socijalnihrazlika. Najvećim dijelom ga prati držanje po strani, odnosno u velikojmjeri držanje na distanci. Iz prirode ovoga socijalnog odnosa moguse razrješavati nejasnoće u istraživanju izbjegličke problematike.

Značaj socijalnog pristupa istraživanju izdvajamo zbog djelo-vanja na prevladavanju socijalnih razlika. Naime, vrlo jako izraženedruštvene nejednakosti znatno utječu na ekonomski i socijalni

razvoj svake zemlje. U održivom ekonomskom i socijalnom razvoju prednost je dana društvenim vrijednostima kojima se prevladavajui ublažavaju socijalne razlike, pronalaze modeli borbe protiv siro-maštva i socijalne isključenosti, te pomaže siromašnim i isključenimčlanovima društva. Razumijevanje i prepoznavanje razvoja socijalnedržave i s njom u vezi s najznačajnijim problemima jeste vrlo važankorak prema uravnoteženom razvoju i revitalizaciji.

Kada pojedinci ili skupine više ne sudjeluju u ključnimdruštvenim procesima i kada smanjuju svoje društvene kontakte,nužno je upoznati razloge koji posredno dovode do pojave socijalneisključenosti u društvu. Jedna od skupina kod kojih postoji povećani

rizik od socijalne isključenosti jesu isključene osobe s obzirom naekonomski status („Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isklju-čenost“, Zagreb: Program UN-a za razvoj, 2006:14). Ovisno o uzrokuizloženosti povećanom riziku od socijalne isključenosti, u isključenes obzirom na ekonomski status ubrojeni su: siromašni, nezaposleni(posebice dugotrajno nezaposlene osobe), beskućnici, kućanice, povratnici, raseljene osobe, migranti. Također se među skupine s povećanim rizikom siromaštva i socijalne isključenosti uključuju iosobe s niskim primanjima: nezaposleni, starije osobe bez mirovine, jednoroditeljske obitelji, osobe s više od dvoje djece, samohranemajke, starije žene, interno raseljene osobe i izbjeglice, ranjive etničke

manjine i osobe s posebnim potrebama (osobe s invaliditetom, bolesne osobe). Rezultati prve sveobuhvatne analize problematikesocijalne isključenosti u Hrvatskoj („Neumreženi: Lica socijalne



166 PREGLED

isključenosti u Hrvatskoj“, 2006, Zagreb: Program UN-a za razvoj)

pokazali su da među društvene skupine za koje je utvrđeno da suizložene najvećem riziku od socijalne isključenosti, između ostalih,spadaju i povratnici i raseljene osobe. Prema rezultatima istraživanjasvaka deseta osoba u Hrvatskoj je socijalno isključena (11,5%), ačak 20% stanovništva Hrvatske (gotovo jedna petina) subjektivnose osjeća socijalno isključenima. Analize UNDP-a su pokazale dase ranjivo stanovništvo u ruralnim, slabo naseljenim područjimai područjima pogođenim ratom nalazi na samom dnu ljestvice u pogledu kvalitete života.

Osnovne demografske karakteristike Hrvatske pokazuju nepovoljne demografske trendove: izrazit trend starenja stanovništva,

negativna stopa prirodnog prirasta, koncentracija stanovništva uregionalnim centrima, depopulirana područja, izrazite gospodarskei društvene razlike između regija. Kada uz ove podatke navedemosamo jedan podatak iz demografskog profila povratnika, i on će sam po sebi dovoljno govoriti: povratnici su stariji od prosjeka stanov-ništva u Republici Hrvatskoj (prosječna dob u zemlji je 39 godinai time je Hrvatska jedna od najstarijih u Europi). Starije od 65 godina je 50% povratnika (2006:54). Takva dobna struktura ima ne takozanemarive posljedice. Između ostaloga, ograničena je sposobnoststanovništva da aktivno sudjeluje u gospodarskom razvoju i proiz-vodnji. Sustav državne skrbi u područjima povratka je često ne-

razvijen i već preopterećen zahtjevima da zadovolji potrebe ranjivih povratnika. Preopterećen sustav loše je opremljen i nije sposobanosigurati količinu i kakvoću usluga za nešto više od pukog preživ-ljavanja (2006:55-59). Ne samo zbog ovog razloga, starije i ranjiveosobe koje žive u depopuliranim područjima imaju ograničen pristupslužbama socijalne skrbi.

Prema službenim podacima Ministarstva regionalnog razvoja,šumarstva i vodnoga gospodarstva od 1.11.2008. godine, po mode-lima (tipovima) napuštanja prebivališta i preseljenja evidentirano je 376.217 osoba. Podaci s modelima statusa (hrvatsko Podunavlje, povratnici, obnova u tijeku, izbjeglice, useljenici)8 i prema starosnoj

dobi prikazani su u tablici broj 1.8 Prognanik je osoba koja je s jednog područja Republike Hrvatske izbjegla

na drugo područje Republike Hrvatske.



167PREGLED

Najveći broj registriranih jesu povratnici, ukupno 213.857 osoba,

odnosno 56,84% ukupno registriranih osoba. Slijede izbjeglice 88.161osoba (23,43%), hrvatsko Podunavlje 32.020 osoba (8,51%),

Prognanik iz hrvatskog Podunavlja je prognanik koji ima prebivalište naokupiranom području RH, u hrvatskom Podunavlju ima pravo na osobni karton

prognanika – hrvatskog Podunavlja (Pravilnik revizije osobnih kartona prognanika, povratnika i izbjeglica, odjeljak II a, članak 7-8, odjeljak II b,članak 9-12, Ured za prognanike i izbjeglice, Zagreb, 1996).

Prognanik – obnova u tijeku je prognanik čiji je stambeni objekt IV, V iVI stupnja oštećenja, a još nije obnovljen i ima prebivalište na teritoriju RHoslobođenom u vojnoredarstvenoj akciji „Oluja“, ima pravo na osobnikarton prognanika – obnova u tijeku (Ibid., str. 9).

Izbjeglica je osoba koja je iz Republike Hrvatske izbjegla u inozemstvo,

osoba koja je izbjegla u Hrvatsku s područja druge države u kojoj imajudržavljanstvo uglavnom iz BiH te u manjem broju iz Srbije (Zakon o statusu prognanika i izbjeglica NN 96/93, Izvješće Vladinog ureda za prognanike iizbjeglice „Prognanici i izbjeglice u RH“, Vlada RH, Ured za prognanike iizbjeglice, Služba za izvješćivanje javnosti, Analitički odjel, Zagreb, srpanj1995). Izbjeglica je osoba koja je našla privremeno utočište u Hrvatskoj kao prvojsusjednoj zemlji do odlaska za treće zemlje za koje imaju potrebne dokumente(Ibid.,), osoba koja ima prebivalište na teritoriju BiH a koje temeljem Dejtonskogsporazuma pripada srpskom entitetu, te Hrvati s područja SRJ (Odjeljak IVa, članak 16-19, Pravilnik revizije osobnih kartona prognanika, povratnika iizbjeglica, Ured za prognanike i izbjeglice, Zagreb, 6.11.1996).

Izbjeglica useljenik je Hrvat prognan s područja BiH, i to izvan Federacije,te s područja SRJ, a koji je temeljem Zakona o privremenom preuzimanju iupravljanju imovinom dobio privremeno u posjed i na korištenje useljiv stan

ili kuću, te ima boravište ili prebivalište na području posebne državne skrbiRH (Odjeljak IV b, članak 20-22, Pravilnik revizije osobnih kartona prognanika, povratnika i izbjeglica, Vlada RH, Ured za prognanike i izbjeglice, Zagreb,6.11.1996).

Termin raseljena osoba često se koristi kao sinonim za izbjeglice, ali kao„interno raseljene osobe“. Primjenjuje se za osobe koje su izbjegle iz jednogu drugi kraj domovine, tj. nisu prešle granicu. U Hrvatskoj se za te osobe koristitermin „prognanici“, M. Mesić (1992:18-19; 28-34), (1994:361).

Povratnik je osoba koja je stekla status povratnika prema posebnim propisimao povratnicima i osoba koje se vratila temeljem Programa povratka i zbrinja-vanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba iz 1998. godine (NN 92/98).Povratnik kome je priznat status povratnika ima pravo povratnika najdulje šestmjeseci od datuma povratka. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona ostatusu prognanika i izbjeglica izjednačeni su status i prava prognanika i

izbjeglica (NN 64/91, 96/93, 39/95, 29/99, 128/99, 86/02). Također: IzvješćeVladinog ureda za prognanike i izbjeglice „Prognanici...“, Zagreb, 1995;Adalbert Rebić (1994: 387-391) u: „Prognanici...“; Odjeljak III, članak 13-15,Pravilnik revizije osobnih kartona..., 1996.



168 PREGLED

useljenici 21.286 osoba (5,65%) i obnova u tijeku 20.893 osoba

(5,55%). Vezano za dobnu strukturu, uočljiva je zastupljenost osobavisoke životne dobi, starijih od 70 godina (25,33%), gdje su 60%osobe ženskog spola, prema modelu povratnika i izbjeglica. Osobeod 60 do 69 godina i osobe starije od 70 godina zajedno čine 36,22%ukupno registriranih osoba. Podsjetimo da je udio osoba starih65 godina i više u Hrvatskoj u 2005. godini bio 755.987 osoba,odnosno visokih 17% stanovništva. Indeks starenja koji predstavljaodnos stanovništva u dobi od 60 ili više godina u stanovništvu izrazito je visok za populaciju povratnika. Prema istraživanju UNDP-a,takva dobna struktura ima brojne ozbiljne posljedice: visoku stopukorištenja usluga zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, ograničenu

sposobnost za aktivno sudjelovanje u gospodarskom razvoju, ograni-čena investicijska ulaganja u područja s takvom demografskomstatistikom, mogućnost širenja razvojnog jaza i povećanja nejedna-kosti (2006:55). Osim toga, uz visoku stopu nezaposlenosti i ukupnoteško socioekonomsko okruženje, upitna je i sposobnost zajedniceda učinkovito pomaže ranjive9.

Što se dobne strukture sveukupno registriranih tiče (tablica 1),iza osoba više životne dobi po udjelu u zastupljenosti slijede: osobeod 20 do 29 godina (14,48%), osobe od 50 do 59 godina (12,75%),osobe od 40 do 49 godina (12,61%), od 30 do 39 godina (12,25%),od 60 do 69 godina (10,89%), od 10 do 19 godina (10,76%) i osobe

do devet godina (0,90%).Službeni podaci Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva

i vodnoga gospodarstva od 1.11.2008. godine o broju osoba po mo-delima (tipovima) napuštanja prebivališta i preseljenja i regio-nalnim uredima u razdoblju 1997-2008. godine prikazani su u tablici broj 2. Ove podatke smo izdvojili zbog pristupa prema pitanjuregionalnog razvoja. Politika regionalnog razvoja usmjerena je prema smanjenju gospodarskih i društvenih razlika između regijana određenom području, promatrano u skladu s ciljem jedinstvenogtržišta, te slijedom toga uravnoteženom regionalnom razvoju. Stoga

9 Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (Statistički ljetopis 2005.)u dobi od 15 do 64 godine radno sposobnih je 2.742.000, aktivnih 1.734.000,zaposlenih 1.489.000, nezaposlenih 246.000 i neaktivnih 1.008.000 stanovnika.



169PREGLED

je u sagledavanju zapostavljenih regija, između ostaloga, važno

analizirati razinu gospodarskog razvoja, prirodne i klimatske uvjete,osobine stanovništva (rijetko naseljene regije s izrazito niskomgustoćom stanovnika, regije izložene iseljavanju), ograničenjadostupnosti (otočne regije, regije slabo povezane s centrima putemučinkovitih prometnih infrastruktura), kao i rizik siromaštva.

Kao što smo prethodno naveli, u društvene skupine izloženevelikom riziku od socijalne isključenosti ubrajaju se povratnici,izbjeglice i raseljene osobe. Od ukupnog broja registriranih regionalniuredi s najvećom zastupljenošću osoba po modelima (tipovima)napuštanja prebivališta i preseljenja su: Sisak sa 58.882 osobe(15,65%), Vinkovci sa 44.096 osoba (11,72%), Osijek sa 43.668

osoba (11,60%), Zagreb sa 37.209 osoba (9,89%), Šibenik sa 35.517osoba (9,44%), Zadar sa 33.200 osoba (8,82%), Karlovac sa 30.101osobom (8%), Slavonski Brod sa 21.160 osoba (5,62%), Požegasa 13.026 osoba (3,46%), Gospić sa 11.064 osobe (2,94%). Regio-nalni uredi koji su imali najmanju zastupljenost osoba po modelima(tipovima) napuštanja prebivališta i preseljenja su: Makarska 3.082osobe, Virovitica 4.832 osobe, Varaždin 4.916 osoba, Dubrovnik 5.683 osobe, Pula 5.822 osobe, Rijeka 6.427 osoba i Bjelovar 6.734osobe. Napomenimo da regionalni uredi prate teritorijalni ustrojžupanija, odnosno strukturu klasifikacije na razini NUTS III razine,a regionalni razvoj se sagledava prema razini NUTS II regija. Prema

ovoj klasifikaciji najveći broj prognanika, izbjeglica i raseljenihosoba imala bi središnja i istočna (panonska) Hrvatska 222.499osoba (59,14%), slijedi jadranska Hrvatska sa 111.593 osobe(29,66%) i sjeverozapadna Hrvatska sa 42.125 osoba (11,19%).

Prema istraživanju UNDP-a (2006:59), ako se sadašnja teškasocioekonomska situacija u područjima povratka nastavi i daljei ako različiti programi za socijalnu i gospodarsku revitalizaciju ne počnu uskoro davati pozitivne rezultate za sve segmente stanovništva,takvi uvjeti bi mogli i dalje utjecati na brzinu povratka i još višeizolirati povratnike. S tim u vezi naglašene su i implikacije za politiku.



170 PREGLED

Kako su siromaštvo i socijalna isključenost često koncentriranina posebnim geografskim područjima, koja mogu biti i udaljena

seoska područja kao i sirotinjske gradske četvrti, u razmatranjufenomena izbjegličke problematike, pored ostalog, pokazuje se ivažnost regionalnog razvojnog pristupa. Zajedničko pitanje za

Tablica 1:

Tablica 2:



171PREGLED

brojne skupine jeste potreba za razvojem sveobuhvatnih lokalnih

planova razvoja za izložena područja (2006: 135).Razmatranje socijalnog pristupa je značajno ponajviše zbogublažavanja siromaštva i socijalne isključenosti. Uravnotežen eko-nomski razvoj i politika socijalnog uključivanja bitne su pretpostavkeza politiku regionalnog razvoja. Njezine osnovne značajke su: sagle-davanje uzroka velikih razlika u nivou razvijenosti, prioritetno bavljenje zapostavljenim regijama i usmjerenost prema smanjenjugospodarskih i društvenih razlika između regija.

Zaključak

Da je izbjeglička problematika značajna za istraživanje po-tvrđuje porast broja izbjeglica u svijetu. Više od dva milijuna osobana skrbi UNHCR-a zabilježeno je 2005. godine u samo godinu dana.Činjenica je kako su u suvremenim međunarodnim odnosima snažnonaglašene kontradikcije između osnovnih prava i prakse u kojoj bita ista prava trebala imati svoju primjenu. Uvriježeno je mišljenjekako ratovi i nasilje potiču raseljavanje. Ovim činiocima sada sedodaju: loše upravljanje državama, nedovoljni resursi, ekstremno povećanje cijena, porast kriminala i klimatske promjene. Istraživanjeove problematike posebno je važno zbog utvrđivanja uzroka njezinanastanka (strah, nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava,

uskraćivanje slobode govora i uvjerenja) i pravodobnog sagledavanjakoje sve posljedice po cijele populacije ostavlja njihovo nerješavanje.

Pridavanje važnosti stabilnoj atmosferi preduvjet je osobnogi društvenog stabilnog razvoja, kvalitete života, otvorenosti društva prema trgovini i ulaganju, razmjeni znanja i svim oblicima napretka,ukupne stabilnosti i međunarodne sigurnosti. Uzajamno poštovanje, poštivanje tradicije i uvažavanje različitosti jesu osnova suradnje isigurnosti između različitih država i društava (više ili manje bliskih),kao i unutarnjeg mira, sreće i zadovoljstva svakog čovjeka. U odr-živom ekonomskom i socijalnom razvoju prednost je dana društ-venim vrijednostima kojima se prevladavaju i ublažavaju socijalne

razlike, pronalaze modeli borbe protiv siromaštva i socijalneisključenosti, te pomaže siromašnim i isključenim članovimadruštva. Razumijevanje i prepoznavanje razvoja socijalne države



172 PREGLED

i s njom u vezi najznačajnijih problema daje snagu revitalizaciji

i uravnoteženom razvoju.Podsjetit ćemo da se u suvremenim međunarodnim političkimodnosima povjerenje drži kategorijom „društvenog kapitala“ kojiće postati važniji od fizičkog. Društveno povjerenje je kategorijakoja osnažuje pojedinca, potiče njegovu kreativnost i interaktivnostsa zajednicom.

Kao što smo po izdvojenim primjerima mogli uočiti, u vezisa smanjenjem broja izbjeglica aktualne međunarodne prilike nedjeluju ohrabrujuće. Osim toga, neravnopravnost i među ovom populacijom više je nego očigledna. Pitanje je da li treba i ako trebatko osigurava ravnopravno i aktivno uključivanje izbjeglica u

društvenu zajednicu. Ovom pitanju prethodi traženje rješenja ociljevima odnosno strategiji razvoja određene društvene zajednicekoja je doživjela promjene bilo izlascima bilo dolascima ljudi.Razumljivo je da ukoliko se strategija zasniva na kvantiteti ondadruštveni cilj nije podizanje kvalitete života. Da iznimke potvrđuju pravilo, dobar je primjer rijetko naseljena Norveška koja je, unatočizrazitim razlikama u civilizacijskim dostignućima, pronašla mjestou društvu za razne društvene slojeve. Takvim postupkom, usuđujemse reći, fenomen izbjeglica ne samo da nije naglašen nego je naprostonestao. Uz dobro osmišljen i vođen program rada nije bilo društvenih poremećaja, odnosno nisu narušene postojeće društvene okolnosti.

Ono što komplicira rješenje jesu valovi izbjeglica i zbjegovi.Dakle, ovo je problem s kojim se akteri u međunarodnim političkimodnosima moraju suočiti. Problem se može onemogućiti u samom početku organiziranim pristupom i pravilno postavljenom strategijomdruštvenog razvoja unutar jedne zajednice. Za daljnji korak unapretku neophodna je suradnja i razmjena iskustava između raznihdržava i društava, što je u stvari stvaralačka snaga temelja slobode, pravde i mira u svijetu.

Literatura

1. Deutsche Welle, „Ispod granice ljudskog dostojanstva – izbje-glice u Lampedusi“, Stefan Troendle, 13.10.2008



173PREGLED

2. Deutsche Welle, „Rijeka izbjeglica u Kongu”, Michael Becker

/ Frank Hofmann, 6.11.2008.3. Izvješće o društvenom razvoju Hrvatske 2006, „Neumreženi:Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj“ (2006), Zagreb: ProgramUjedinjenih naroda za razvoj

4. Izvješće Vladinog Ureda za prognanike i izbjeglice, „Progna-nici i izbjeglice u Republici Hrvatskoj“, Vlada RH, Ured za progna-nike i izbjeglice, Služba za izvješćivanje javnosti, Analitički odjel,Zagreb, srpanj 1995.

5. Konvencija o statusu izbjeglica6. Lang Slobodan (1992) „Challenge of goodness: twelve huma-

nitarian proposals based on the experience of 1991-1995. Wars in

Croatia and Bosnia and Herzegovina“ u: ‘Croatian medical journal’1/1998, str.72-767. Milan Mesić (1992) „Osjetljivi i ljuti ljudi: hrvatske izbjeglice

i prognanici“, Zagreb: Ured za prognanike, povratnike i izbjegliceVlade Republike Hrvatske: Institut za migracije i narodnosti Sve-učilišta u Zagrebu

8. Milan Mesić (1994) „Izbjeglice i izbjegličke studije (Uvodu problematiku)“, Revija za socijalnu politiku 2/94

9. Opća deklaracija o ljudskim pravima10. „Priručnik o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa

izbjeglica“ prema Konvenciji iz 1951. godine i Protokolu iz 1961.

godine o statusu izbjeglice, Ured visokog povjerenika Ujedinjenihnaroda za izbjeglice, Geneva, siječanj 1988.

11. „Prognanici i povratnici – briga Crkve“ (1994) , Posebniotisak Bogoslovske smotre 3-4/1993

12. Puljiz Vlado „Socijalna prava i socijalni razvoj RepublikeHrvatske“ u: ‘Revija za socijalnu politiku’, 1/2005, str.3-20

13. Republika Hrvatska, Državni zavod za statistiku, „Statističkiljetopis 2005“, Zagreb

14. I. Rogić, J. Esterajher, Z. Knezović, V. Lamza-Posavec, V.Šakić „Progonstvo i povratak: Psihosocijalne i razvojne odrednice progonstva i mogućnosti povratka hrvatskih prognanika“ (1995)

Zagreb: SysPrint.15. Sachs Jeffrey (2007) „Kraj siromaštva: ekonomske mogu-

ćnosti našeg doba“, Zagreb: Algoritam.



16. „Socijalni rad u oblasti izbeglištva (raseljeni, prognani,

azilanti i izbeglice): minimum standarda za razvoj plana predmeta za programe višeg obrazovanja“ (2003), Program razvoja regionalnekompetentnosti, Menderék - mađarsko Udruženje za migrante,Savet urednika CDNP/Regionalna jedinica Visokog komesarijataza izbeglice UN, Budimpešta.

17. „Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost“ (2006),gl. Ur. Nenad Starc, Zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj.

18. Voice of America, „Strani novinari o američkim problemimas imigracijom“, Judith Latham, 16.4.2006.

19. Živković Ilija (1995.) „Asimilacija i identitet: studija ohrvatskom iseljeništvu u SAD i Kanadi“, Zagreb: Školska knjiga

20. www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs_MR2/Dokumente/dokument121. www.ffzg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf 22. www.sarajevo-x.com/clanak/07072704723. www.unhcr.hr/index.php?option=com_content&task=view

&id=32&Itemid=43&lang=hr

174 PREGLED



175PREGLED

UDK 316.42 + 355.43

Alija Kožljak

RAZVOJ STRATEGIJE SIGURNOSTI

TRENDS IN THE DEVELOPMENTOF SECURITY STRATEGIES

Sažetak

Tokom sveukupnog razvoja društva sigurnost se oduvijek naglašavala kao društvena vrijednost od izuzetnog značaja. No, srazvojem društva generirale su se i nove prijetnje s kojima se trebalo suočavati. Konflikti, ratovi, osvajanja teritorija, nametanja ideologija postaju oblici i sredstva ispoljavanja prijetnji. S pojavom država,historija je pokazala da najveća prijetnja postaju upravo one jednadrugoj, što ubrzo dovodi do spoznaje da se lakše oduprijeti takvojvrsti prijetnje sklapanjem saveza i koalicija, to jest alijansi. Slična situacija je i s pojavom takozvanih asimetričnih prijetnji, kojetrenutno najozbiljnije ugrožavaju svjetsku sigurnost, što je uvjetovalo

i promjene u razvoju i djelovanju strategija sigurnosti.U današnjem svijetu nekonvencionalnih i teško predvidivih

prijetnji sigurnosti prisutna su višestrana nastojanja različitih faktora za stvaranjem i očuvanjem sigurnog i stabilnog okruženja.Ta su djelovanja posebno očigledna u euroatlantskom području, kojeuglavnom podrazumijeva evropski i sjevernoamerički kontinent. Da li postoje strategije i doktrine odnosno načini i sredstva kako bi se efikasno interveniralo u cilju zaštite od različitih oblika ugroža-vanja sigurnosti, spriječila masovna ubijanja i etnička čišćenja, zaštitilo od terorističkih akata u današnjem globalnom sigurnosnomokruženju, pitanja su kojima se treba ozbiljno pozabaviti. Nadalje,

da li su države ili međunarodne organizacije sposobne i spremne dadjeluju u ovom smjeru, da li žele povezivanja i interakcije u vezi sa sigurnošću.



Razmatrajući strategiju i sigurnost u oblasti društvenih nauka,

može se konstatirati nezaobilaznost interdisciplinarnog pristupa,odnosno razmatranje jedne šire teorijske osnove, gdje su uzeta uobzir teorijska saznanja iz oblasti političkih nauka – međunarodnihodnosa i sigurnosti, zatim razmatranje vojnih nauka, a posebno strategije kao njene vodeće grane, koja je uglavnom evoluirala u sklopu ratne vještine kao nauke. Elaborirajući uopćeno sigurnost i strategiju kao naučne discipline, ali i kao bitne faktore za prouča-vanje i analiziranje strategija sigurnosti u euroatlantskom području, posebno onih sadržaja koji određuju povezanost i interakciju stra-tegije i sigurnosti, stvara se solidna baza za kvalitetnije istraživanjei analiziranje strategija sigurnosti različitih organizacija, saveza

i pojedinih država, od njihovog nastanka, razvoja, pa do stvaranjamodernih strategija sigurnosti. Imajući u vidu sva ta saznanja,neophodno je postojanje i poimanje čvrste naučne osnove savremenimteorijama sigurnosnih strategija, koje pokušavaju doći do novih podataka i činjenica bitnih za spomenutu problematiku. Ona obuhvatauređenu oblast naučnih saznanja iz domena politike, diplomatije, sociologije, vojnih nauka, ekonomije i drugih oblasti koje kao predmet istraživanja imaju sukobe, ali i koncepte njihovog sprječavanjai uspostave mira i sigurnog okruženja.

Ključne riječi: alijansa, asimitrične prijetnje, civilna kontrola,

demokratska kontrola sigurnosnog sektora, diplomatija, doktrina,egzistirajući sigurnosni jaz, EU, euroatlantske organizacije, hladnirat, ideološko-političkepremise, interoperabilnost, komplementarnodjelovanje, konvencionalne prijetnje, kriminal, međunarodna zajednica, međunarodni dogovori, multilateralne institucije, NATO, priemptivno , preventivno djelovanje, SAD, sigurnosne strategije, sigurnosno okruženje, strategija, širenje tehnologija, terorizam,transatlantskasaradnja, uzročni korijeni prijetnji, vojna intervenija,Vijeće sigurnosti UN-a, vojna supersila, vojni budžet, vojni kapaciteti,transatlantska veza

176 PREGLED



177PREGLED

Summary

Throughout the overall development of society, security hasbeen always accentuated as a social value of exceptional importance. However, with the development of society, new threats which needed to be faced were also generated. Conflicts, wars, conquests of ter-ritories, enforcement of ideologies are becoming the forms and meansof expressing threats. History has shown that with the emergenceof states it is they which are becoming the greatest threats to eachother and this, in turn, has rapidly lead to the realization that suchthreats can be more easily countered by forging alliances and coalitions. It is a similar case with regards to the so-called asymmetric

threats, which currently most seriously undermine world securityand which have also conditioned changes in the development and functioning of the security strategies.

In today’s world of unconventional and hardly predictablethreats to security, there is a presence of multifaceted efforts byvarious factors towards the creation and preservation of a secureand stable environment. These efforts are especially visible in the Euro-Atlantic region, which primarily includes the European and the North American continent. Issues which need to be seriouslyaddressed are whether strategies and doctrines, i.e. ways and means,exist to efficiently intervene on providing protection from various

forms of threats to security, preventing mass killings and ethniccleansings and providing protection from terrorist acts in today’s global security environment. Furthermore, the issue is whether statesor international organisations are able and willing to act in thisdirection and do they want integrations and interactions with security.

Considering strategy and security in the field of social sciences,the unavoidability of an interdisciplinary approach can be noted,i.e. the consideration of a broad theoretical basis which takes intoaccount theoretical discoveries in the field of political sciences – international relations and security, this followed by the analysisof military sciences, especially strategy as its leading branch,

which has primarily evolved as part of military skill as a science. By discussing security and strategy in general terms, as fields of science, but also as important factors for the study and analysis



178 PREGLED

of security strategies in the Euro-Atlantic region, especially those

segments which determine the association and interaction of strategy and security, a solid basis is being created for an improved research and analysis of security strategies of different organisations,alliances and individual states, from their inception, development,all the way to the creation of modern security strategies. Keeping in mind all these findings, the existence and consideration of a firm scientific basis on contemporary theories of security strategies,which try to reach new information and facts important for thisissue, is vital.

It encompasses the regulated field of scientific discoveries inthe fields of politics, diplomacy, sociology, military sciences, economy

and other fields which focus on researching conflict, but alsoconcepts of preventing it and establishing peace and a secureenvironment.

Key words: Alliance, asymmetric threats, civilian control,democratic control of the security sector, diplomacy, doctrine, existing security gap, EU, Euro-Atlantic organisations, Cold War, ideological- political premises, interoperability, complementary action, conven-tional threats, crime, international community, international agreements, multilateral institutions, NATO, pre-emptive, preventiveactions, USA, security strategies, security environment, strategy,

technology proliferation, terrorism, transatlantic cooperation, root causes of threats, military interventions, UN Security Council, military superpower, military budget, military capacities, transatlanticconnection

Prijetnje međunarodnoj sigurnosti

Međunarodna zajednica je ušla u period koji karakterizirajuduboke promjene. Ovaj proces je prvobitno iniciran završetkomhladnog rata i njegovom čvrstom, još stabilnom bipolarnom struk-turom moći.

To je još više ubrzano napadima na SAD od 11. septembra2001. godine, ali i američkom vojnim intervencijama u Afganistanui Iraku. Novo sigurnosno okruženje vrlo brzo je zahtijevalo od-



179PREGLED

govarajuće efikasne reforme sigurnosnog sektora, kao i gotovo

imperativno postavljanje principa njegovog modernog vođenja. Krajhladnog rata nije sa sobom donio i kraj historije, ali je na neki načindoveo do vraćanja historije. Očiti su primjeri zemalja jugoistočneEvrope, Kavkaza, ali i nekih drugih područja, gdje smo svjedoci pokušaja nasilnog i krvavog prekrajanja granica.

Destruktivni nacionalizam i religijski fundamentalizam ojačalisu kako u snazi tako i u stepenu ispoljavanja. Kao primjer mogu senavesti ponovo dijelovi Balkana, Bliski istok, te afrički kontinent,gdje su brojne države posrnule ili su praktično pred kolapsom, dok je cijela regija kontinenta ugrožena da zapadne u neku vrstu en-demičnog sukoba.

Savremeni politički vokabular ponovo je prepun užasavajućihriječi etničko čišćenje i genocid . Dosadašnje evropske linije razd-vajanja nisu više stabilne kao nekad. Evropski kontinent se razvijakroz širenje euroatlantskih integracija, što zajedno daje nadu zakreiranje zone stabilnosti, mira i vladavine zakona. Međutim, u istovrijeme na mnogim evropskim periferijama opao je stepen općeljudske sigurnosti i buknuli su konflikti, praćeni valovima izbjeglica. Nakon onoga što se desilo 11. septembra 2001. godine nije došlo dokraja civilizacije, ali je taj događaj nedvojbeno pokazao nepobitnuranjivost međuzavisnog svijeta i ujedno naglasio globalizacijuterorizma. Prvi put od svog postojanja, NATO je, odlukom o pozi-

vanju saveznika da reagiraju po osnovu člana 5, prezentirao nove principe i limite u funkcioniranju dotičnog saveza. Odluka SAD-a danapadne Irak i preorijentira se na strategiju preventivnih udara, saili bez rezolucije Ujedinjenih naroda, očit je primjer zanemarivanjačinjenice da taj potez ima međunarodni značaj. Iako se stalno potencirauvažavanje transatlantske veze, mnogi analitičari se slažu da je ovoipak prevazilaženje granice korektnih odnosa. Još je suviše ranoza davanje nekih općih ocjena šta je ispravan a šta pogrešan potezu ovom promjenjivom sigurnosnom okruženju, ali se već mogunagovijestiti neka početna zapažanja šta bi se moglo uraditi.

Ranije spomenuti vestfalski svijet nacionalnih država kao, kako

smo rekli, nepromjenjivi stup međunarodnog poretka postajezamijenjen mnogo kompleksnijom realnošću. Time i teritorijalnaodbrana, kao osnovni zadatak oružanih snaga, u svijetu gdje su i



180 PREGLED

ekonomija i sigurnost postali globalizirani, postaje sve kompliciranijim

pitanjem. Znači, i dalje ostaje prisutna potreba za vojno-odbrambenimkapacitetima iako rat između država ostaje kao realna mogućnostsamo u pojedinim dijelovima svijeta.

Ipak vlada uvjerenje o neophodnosti postojanja snaga pre- poznatljivih po vojnim kapacitetima za brzo djelovanje i sa sposob-nošću za pariranje novim formama globalnih prijetnji od organi-ziranog međunarodnog kriminala, preko raznih oblika manifestiranjaterorizma, Al–Qaede, otmičara aviona, brodova i sl.

Vanjski neprijatelj uveliko je zamijenjen unutrašnjim nepri- jateljem, a time i naglašenom unutrašnjom nestabilnošću država.Društveni razdor i interni sukob su zaista potisnuli tradicionalni rat

kao najrašireniju formu vojnog konflikta. Unutrašnja i vanjska sigur-nost više ne mogu biti jasno razdvojene. U isto vrijeme, graniceizmeđu organiziranog kriminala i naoružanih domaćih frakcija umnogim zemljama su postale nestabilne. Ratne vođe su se vratile nascenu u novoj ulozi. Oni se vrlo često pojavljuju kao organizatori irealizatori nehumane trgovine ljudima, drogom, tropskim drvećem,oružjem i slično. Kretanja naspram čestih sukoba i rastuća nespo-sobnost u postizanju mira realnost su današnjih trendova. Državnimonopol na posjedovanje legitimnih oružanih snaga je pod stalnim pritiskom. On je u potpunosti srušen u, modernim terminom rečeno, posrnulim državama1. One su se izopačile u autoritativne režime, u

kojima se dijelovi sigurnosnih aparata preko noći transformiraju u“odrede smrti”. To je posebno aktuelno u posttotalitarnim državama,gdje su mlade i ranjive demokratske institucije u sukobu sa, iz proš-losti naslijeđenim, nereformiranim sigurnosnim aparatom.

Ovaj fenomen pokušava se prevazići brzim porastom privatnihsigurnosnih agencija i privatnih vojnih kompanija. Kao jedan odmodernih primjera je Izrael, gdje oko 100.000 privatnih sigurnosnihzaštitara formiraju najveći sektor izraelske ekonomije. Slično jei s privatnim vojnim kompanijama, gdje naprimjer preko 15.000 pripadnika ovih kompanija, nakon oružanih snaga SAD-a, činedrugi po veličini vojni kontingent u okupiranom Iraku.

1 Kao ‘posrnule države’ često se u literaturi navode Somalija, Sudan, DR Kongo, Afganistan, Irak, Haiti itd.





182 PREGLED

utjecajnih ministarstava, koja nisu spremna za međusobnu saradnju,

nego svako za sebe formira, kako se često kaže, državu u državi, ina taj način vrlo jednostavno rade jedni protiv drugih, primjenjujućidobro poznati koncept takozvanog podijeljenog vladanja.

U modernim demokratijama sigurnosni sektor bi morao bitiviđen kao sistem povezanih komunicirajućih elemenata u kojimasu komponente zavisne jedna od druge.

Svaka od ovih komponenti, počevši od oružanih snaga, prekogranične policije, pa do saobraćajne policije, morala bi imati jasnodefiniranu opću misiju, koja proizlazi iz sveobuhvatne nacionalnesigurnosne strategije ili sigurnosne politike, a koja bi trebala bitiusvojena nakon širokih javnih rasprava na različitim nivoima, u

vladama i parlamentima, u okviru transparentnog društvenog i poli-tičkog procesa. Komponente sigurnosnog sistema također ne smiju biti odgovorne samo za ispunjavanje dodijeljenih zadataka, negotrebaju odgovarati vladi, parlamentu, društvenoj zajednici i za even-tualne propuste koje bi činile u svom radu. To zahtijeva transpa-rentnost u obavljanju posla, što je ujedno i preduvjet za efektivnijucivilnu i demokratsku kontrolu, kao i za funkcioniranje društvenezajednice, a i za jačanje demokratije uopće. Vrlo često se u današnjevrijeme navode naučene lekcije iz zemalja centralne i istočne Evrope, pri čemu se kaže da se iste mogu primijeniti i na područja gdje je potrebno ponovo izgraditi sigurnosni sektor u postdiktatorskim

režimima ili anarhijama, kao što je to danas slučaj s Irakom ili Afga-nistanom. Međutim, današnje sigurnosno okruženje zahtijeva bliskusaradnju ne samo na državnom nego i na međunarodnom nivou. Niinteroperabilnost ne može više biti definirana samo vojnom termino-logijom. Sposobnost za blisku saradnju jednako je važna i za policijskesnage, graničnu službu i obavještajne organizacije.To podrazumijevasposobnost saradnje izvan institucionalnih okvira. Ovo će svakako još više uvećati potrebu za snažnijim parlamentarnim nadzorom.

Na kraju, evidentno je postojanje potrebe za ustanovljenjemopćevažećih zajedničkih standarda i normi. Borba protiv međuna-rodnog kriminala i terorizma jedino je moguća ako zakon prisili

različite institucije i agencije na udruživanje njihovih obavještajnihkapaciteta i njihovu sposobnost međusobne saradnje. Granice mogu biti sigurne jedino u slučaju ako granične službe s obje strane prim-



183PREGLED

jenjuju jednake procedure. Terorizam treba imati općeusvojenu

definiciju, što bi doprinijelo koherentnijem pristupu ovom problemu,a time i efikasnijem suprotstavljanju spomenutoj prijetnji.Tako bi sukobi mogli biti lokalizirani jedino ako se vodi borba

i protiv njihovih simptoma, ali i protiv njihovih uzročnih korijena. Na taj način se pokazuje kao ultimativan uvjet da se sigurnost možedostići samo širokom saradnjom koja bi morala biti ugrađena umeđunarodno pravo.

Uprkos nekim pozitivnim odvijanjima u strategijskom okru-ženju i činjenici da je agresija širokih razmjera na euroatlantskom području gotovo nemoguća u današnjim uvjetima, vjerovatnoća pojavljivanja takve prijetnje postoji u smislu nekog dugoročnijeg

posmatranja. Razmatrajući opću sigurnost zajednice, raznovrsni vojnii nevojni rizici ostaju prisutni, i oni su usmjereni u više smjerova ivrlo često su nepredvidivi. Ovi rizici podrazumijevaju nesigurnosti nestabilnost u euroatlantskom područja, ali i oko njega, i mogućnostregionalnih kriza na njegovim periferijama, koje se mogu veoma brzo proširiti.

Postojanje moćnih nuklearnih sila izvan euroatlantskog po-dručja2 također konstituira značajan faktor, koji se ozbiljno uzimau razmatranje u cilju održavanja sigurnosti i stabilnosti u euro-atlantskoj regiji.

Širenje nuklearnog, hemijskog i biološkog (NHB) oružja i načini

njihove upotrebe postaju razlogom za ozbiljnu zabrinutost. Uprkosželjenom napretku u jačanju međunarodnih režima neširenja, značajniizazovi koji tretiraju širenje NHB oružja i dalje ostaju aktuelni. Općasu razmišljanja da se širenje NHB oružja nastavlja uprkos naporimada se to spriječi, i tako postaje direktnom vojnom prijetnjom zastanovništvo i teritorije gdje ono živi. Materijali i tehnologije koje bi mogle biti korištene za proizvodnju spomenutih oružja za masovnouništenje, a također i sredstva za njihov transport, upotrebu i akti-viranje, postaju sve više poznati i uopćeni, dok otkrivanje i sprječa-

2

Osim već poznatih nuklearnih sila – bivšeg Sovjetskog saveza, zatim Kine,Indije i Pakistana, potvrdilo se da je sumnja za postojanje NHB oružja u Iraku bila dovoljan povod SAD-u za otpočinjanje okupacije Iraka, a očita je i današnjazabrinutost Zapada, pogotovo SAD-a, za razvoj nuklearnog naoružanja u Iranu.



184 PREGLED

vanje nedozvoljene trgovine ovih materijala i znanja i dalje ostaju

komplicirani. Sve je više primjera da i pojedinci ili grupe koji ne predstavljaju države pokazuju mogućnost za proizvodnju i upotrebunekih od ovih oružja.

Globalno širenje tehnologija koje bi mogle biti od koristi u proiz-vodnji oružja može rezultirati većom efikasnošću sofisticiranihvojnih kapaciteta, dozvoljavajući neprijatelju da stekne izuzetnomoćne ofanzivne i defanzivne zračne, kopnene i pomorske sisteme,krstareće rakete i drugo moderno oružje. Pored toga, neprijateljskedržave ili organizacije mogu pokušati eksploatirati općeraširenorastuće oslanjanje na informacijske sisteme kroz informatičkeoperacije dizajnirane da razaraju ovakve sisteme. Otvorena je

mogućnost korištenja ove vrste strategija s ciljem kontriranja superi-ornosti nekim od danas moćnih saveza ili država u tradicionalnomnaoružanju. Iako zapadni saveznici smatraju da bi bilokakav oružaninapad na teritoriju njihovih zemalja, odakle god dolazio, bio pokrivenčlanom 5 i 6 Vašingtonskog ugovora, opći je stav da se sigurnostmora posmatrati u globalnom kontekstu. Svjedoci smo da u novijevrijeme globalni, kao i regionalni sigurnosni interesi, mogu biti naudaru drugih rizika šire prirode, uključujući akte terorizma, sabotažai organiziranog kriminala, kao i akte ometanja tokova vitalnih resursa. Nekontrolirano kretanje velikog broja ljudi, pogotovo kao posljedicavojnih sukoba, može također dovesti do problema koji bi se odrazili

na sigurnost i stabilnost regija.

Dileme i izazovi transatlantske saradnje

Moglobi se reći da je NATObio najčvršćaspona transatlantskihsigurnosnih odnosaod 1949. godine do danas i da je preživio brojneserijepogoršanja tihodnosa u proteklim decenijama. Međutim, danassu i najžešći zagovornici transatlantske ideje (atlantisti) zabrinutiu vezi s NATO-ovom budućnošću. Iako neznatan broj ozbiljnijihanalitičara vjeruje da bi se NATO mogao skoro raspasti, većina ih je zabrinuta oko NATO-ove sposobnosti da bi na duži period mogao

ostati efikasnom vojnom alijansom koja zahtijeva stvarnu pažnjui poštovanje, te angažiranje resursa SAD-a, uprkos nekim pozitivnimnaporima u vezi s tim.



185PREGLED

Iračka kriza iznijela je na površinu mnoge od tih zabrinutosti.

Još uvijek postoje razlike u pogledu Iraka i mnoštvu drugih sigur-nosnih pitanja. To niti je novina, niti nova vijest. Također je istinada je transatlantska alijansa, NATO, bila nagrižena, zajedno sa svim drugim multilateralnim institucijama.3

Posmatrajući neke od masovnih evropskih javnih protesta protivameričke politike naspram Iraka, čak i u zemljama čije su vladenajjače podržavale američku odluku da pokrene rat protiv Iraka,mnogi zvaničnici i analitičari s obje strane Atlantika vjerovatno vide bar minimum istine u upozorenju Roberta Kagana, koji kaže:Vrijeme je da se završi sa pretvaranjima da Evropljani i Amerikancidijele zajedničke poglede na svijet… u razmatranju glavnih stra-

tegijskih i međunarodnih pitanja danas, Amerikanci su sa Marsa,a Evropljanisu sa Venere. Slažu se u veoma malom obimu i sve manjei manje razumiju jedni druge (Kagan, 2002).

Po mnogima postoje tri izvora tenzija i svi oni su se na nekinačin odrazili i na zategnutost u transatlantskim odnosima i u slučajuIraka. To su: percepcija prijetnje, razlike u strategiji, te razlike uvojnim kapacitetima.

Percepcija prijetnje

Dostignuti konsenzus NATO-a o prirodi prijetnje s kojom se

suočava euroatlantska zajednica počeo je da se narušava još zavr-šetkom hladnog rata i raspadom Sovjetskog saveza. Iz više razloga, počevši od NATO-ove nadmoćne vojne uloge u Golfskom ratu iz1991. godine, rastuće zabrinutosti oko sjevernokorejskih nuklearnihi balističkih raketnih potencijala, kao i globalnih sigurnosnih odgo-vornosti, SAD je tokom posljednje dekade postao još zabrinutijiu vezi s pojavom tzv. asimetričnih prijetnji. Pod tim se uglavnom podrazumijeva terorizam, širenje oružja za masovno uništenje,nekontrolirana proizvodnja i širenje balističkih i krstarećih raketa,kao i ‘kibernetički rat’. Iako su ove prijetnje istaknute u velikom broju NATO-ovih dokumenata, mnogi su u stvarnosti naglasak stavljali

na druge prioritete, kao naprimjer na regionalne prijetnje kao što

3 Govor Georgea Robertsona, BMVG - FAZ Forum, Berlin, 24.6.2003.



186 PREGLED

su nestabilnost zbog etničkih tenzija na Balkanu, ili na moguće

obnavljanje prijetnje od Rusije, ili pak na transnacionalne prijetnje,kao što je organizirani kriminal, koje nisu po prirodi vojne.Ubrzo nakon 11. septembra 2001. godine raskorak u pogledu

percepcije prijetnje izgledalo je da nestaje. SAD je vidio te napadekao potvrdu primarnosti razmatranja ‘asimetričnih’ prijetnji, a posebno opasnim se smatra potencijalna spona terorista, državakoje ih podržavaju i oružja za masovno uništenje.

Slavljenička fraza La Mondovog urednika neposredno nakonnapada – “Svi smo mi Amerikanci”, izgledala je kao izjavljivanjedubokog osjećaja zajedničke slabosti i ranjivosti na zajedničku prijetnju, kao i podijeljen bol zbog gubitaka. Međutim, početkom

2002. godine taj talas evropske solidarnosti s Amerikom je znatnoumanjen, a već krajem 2002. i početkom 2003. godine isplivala su na površinu ozbiljna transatlantska razmimoilaženja u pogledu prirodei neposrednosti prijetnji od potencijalnih iračkih NHB kapacitetai Sadamove odnosno bagdadske povezanosti s terorističkim organi-zacijama. Veoma je važno napomenuti da spomenute razlike nisuevidentne samo na relaciji SAD – Evropa. Iračka kriza je otkrila iduboku podijeljenost unutar Evrope. Naprimjer, na samitu održanomu februaru 2003. godine britanski premijer Blair i francuski pred-sjednik Chirac objavili su deklaraciju u kojoj je, pored ostalog, stajalo: Mi ne možemo zamisliti situaciju u kojoj vitalni interesi jedne od

naše dvije države…bi mogli biti ugroženi, a da nisu ugroženi vitalniinteresi druge države.4 Još u toku prvih nekoliko sedmica nakondeklaracije Britanija je rasporedila više od 40.000 vojnika u Perzij-skom zaljevu, dok je Francuska zaprijetila upućivanjem veta na britanski podržanu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja odobravaupotrebu sile protiv Iraka.

Vjerovatno i nije realno očekivati od saveznika da imaju iden-tično mišljenje o pitanju najrealnije mogućih prijetnji za njihovuzajedničku sigurnost. Geografske, historijske i razlike u političkojkulturi itekako su prisutne i vjerovatno će uvijek i postojati. Iako postoji zabrinutost oko odsustva jakog i naglašenog konsenzusa

4 UK - France summit – Communiqué, Lancaster House, 24 November 2003,http://www.ambafrance.org.br/abr/atualidades/sommet_anglais2.htm, 2008.



187PREGLED

o prioritetnim prijetnjama s kojima se svijet suočava, ne nazire se

koncentriranje značajne političke volje i resursa potrebnih da sesuoče s ovim izazovima.

Razlike u strategiji

Razlike u pogledu prirode prijetnji su povezane i reflektirajuse na izbor najadekvatnijeg načina kako bi se najbolje odgovorilona te prijetnje. To uopće nije nepoznat fenomen. Poznato je da su se još tokom 1999. godine u NATO-u vodile žestoke debate o tomeda li NATO treba djelovati kolektivno, poduzimajući vojnu akciju bez dobivanja odobrenja od Vijeća sigurnosti UN-a, kako bi se

zaustavilo etničko čišćenje na Kosovu. Ultimativno, NATO je odlučioda poduzme akciju bez ikakvog odobrenja. Ali, kako je to pokazalai skorašnja iračka kriza, saveznici su još uvijek uzdržani i znatan broj njih je nepopustljiv u suprotstavljanju poduzimanju vojne akcije bez eksplicitnog odobrenja Vijeća sigurnosti.

Neki analitičari vide ove razlike kao dio široke praznine u, kakooni navode, ‘strategijskoj kulturi’. Oni tvrde da je SAD, kao jedinavojna supersila, više naklonjen unilateralnom plasiranju svojih sigur-nosnih interesa, a manje je zainteresiran za multilateralna rješenja.Analitičari također smatraju da su Evropljani – u nastojanju da plasiraju više povjerenja u efikasnost multilateralnih institucija,

međunarodnih dogovora i strpljive diplomatije (vrlo rijetko uz osla-njanje na prijetnje vojnom silom) za obuzdavanje opasnih režima – uvjetovani svojim relativnim vojnim slabostima, ali i svojomuspješnošću u izgradnji miroljubive Evropske unije.

Razlike u pogledu strategije reflektirale su se i kroz nekeevropske reakcije naspram stavova američke administracije o‘priemptivnim’5 i ‘preventivnim’ akcijama kao mogućim opcijamaza odgovor na prijetnje 21. stoljeća. Nije teško zaključiti zašto ovo pitanje neke ljude čini napetim. NATO, pored ostalog, tradicionalno

5

Termin ‘priemptivna’se razlikujeod ‘preventivna’po momentu otpočinjanjaakcije. U prvom slučaju se djeluje i kada se ne vidi jasna prijetnja, ali se pretpo-stavlja da bi mogla biti, dok su u drugom slučaju vidni pokazatelji prijetnje sočitom namjerom za djelovanje.



188 PREGLED

naglašava svoju centralnu funkciju kolektivne odbrane, pošto termin

‘priemptivna’sugerira upotrebu ofanzivne strategije. Kako Ameri-kanci i saveznici sebe vide kao predstavnike modernih demokratija,oni moraju voditi računa o složenim moralnim, pravnim i zakonskim pitanjima kada razmatraju upotrebu vojne sile. Ali opasne uzajamneveze između terorista, država koje ih podržavaju i oružja za masovnouništenje reducirale su marginu iza koje se ne smije djelovati.Kao što je rekla Condoleezza Rice, savjetnica predsjednika SAD-aza nacionalnu sigurnost, u govoru u jesen 2002. godine: Priempcija je sada koncept. Nikada nije postojao moralni ili zakonski zahtjevda neka država čeka da bude napadnuta pa tek onda da ukaže na postojanje prijetnje. Ovaj pristup ( priemptivni ) mora biti tretiran

s velikom opreznošću. Broj slučajeva u kojima bi taj akt mogaobiti opravdan će uvijek biti mali. To ne daje zeleno svjetlo SAD-uili bilo kojoj drugoj državi da reagira prva bez iscrpljivanja svihostalih opcija, uključujući i diplomatiju. Priemptivna akcija ne dolazina početku dugog lanca opcija. Prijetnja mora biti veoma ozbiljna. I rizik čekanja mora biti važniji od rizika djelovanja.6

Naglašavamo ponovo, strategijske razlike nisu samo trans-atlantsko pitanje. Vidljive su razlike i među evropskim državama.Kao što je pokazano primjerom iračke krize, SAD nije zasigurno je-dina država koja je zadržala pravo da reagira samostalno ili u koa-liciji s onima koji to žele kada su njeni vitalni interesi u opasnosti.

Razlike u vojnim kapacitetima

Sva nastojanja bilo koje od savezničkih država da posjedujei razvija svoje odbrambene kapacitete, da li samostalno ili unutar multinacionalnog okvira, vođena su nekim grubim mjerilima, procjenjujući nivoe i vrste mogućih prijetnji nacionalnim intere-sima, ali i njenom spremnošću da upotrijebi vojnu silu u cilju suprotstavljanja tim prijetnjama.

Jednostavno rečeno, one države koje naslućuju potencijalnevojne prijetnje većeg nivoa po svoj nacionalni interes nastoje da budu

6 Diskusija Condoleezze Rice - President’s, National Security StrategyFor Immediate Release Office of the Press Secretary , October 1, 2002;http://www.whitehouse.gov/news/releases/2002/10/20021001-6.html, 2006.



189PREGLED

ozbiljnije u vezi s održavanjem adekvatnih modernih odbrambenih

kapaciteta. One pak koje naslućuju manji vojni rizik, ili su više naklo-njene da povjere svoju nacionalnu sigurnost širem savezništvu, želemanje da investiraju u nabavku savremenih odbrambenih sistemanaspram ulaganja u domaće socijalne i ekonomske programe iliu nevojne inozemne programe, npr. ekonomski razvoj, ili civilna pomoć u ‘nacionalnoj izgradnji’. Svi su svjesni činjenice velike prednosti u razvoju modernih vojnih kapaciteta SAD-a u odnosu naevropske države, ali i ostatak svijeta. SAD je tokom mnogih pret-hodnih godina izrazito disproporcionalno sudjelovao sa svojimvojnim kapacitetima u NATO-u, ali je primjetno da to on želi promijeniti. Kosovska kampanja, naprimjer, pokazala je vidnu šupljinu

između američkih vojnih sistema i mogućnosti i kapaciteta koje posjeduju ostale savezničke države, kao što su naprimjer preciznonavođena municija, dopunjavanje gorivom u zraku, te sistemikomunikacije, zapovjedanja, kontrole, konsultacija, obavještajni isistemi osmatranja i izviđanja (C4ISR). Ovi i još neki pokazateljirazlika u kapacitetima pokazali su se i u Afganistanu, kao što jenaprimjer i strategijski transport snaga i sredstava.

Na NATO-ovim samitima, u Vašingtonu 1999. godine i Pragu2002. godine, saveznici su se obavezali da će unaprijediti svoje odbrambene kapacitete kako bi se približili SAD-u. Obaveze preuzetetokom samita u Pragu su dosta više fokusirane na ovaj problem. One

su oslikale činjenicu da saveznici posjeduju različit nivo vojnihmogućnosti i resursa. Naprimjer, svim savezničkim državama nije neophodno ili

možda nisu u mogućnosti da posjeduju borbene avione, svoje vlastiteletjelice bez posade (UAV), vlastita državna skladišta preciznonavođene municije, letjelice za snabdijevanje gorivom u zraku. Neki od saveznika i mogu to sebi priuštiti u određenom obimu, drugise mogu udružiti u nabavci spomenutih kapaciteta. Činjenica jeda je u SAD-u, ali i NATO-u kao cjelini, prisutan trend spoznajevažnosti naglašavanja oblasti od specijalnog značaja. Međutim,neophodno je biti realan. U većini slučajeva napori u ovom pravcu

će zahtijevati više izdvajanja za odbranu i ozbiljnu redistribucijutrenutnih izdvajanja.



190 PREGLED

Tabela 1: Usporedba budžeta SAD-a s vojnim

budžetima drugih država7

7 Shema preuzeta sa: http://en.wikipedia.org/wiki/Image:WorldMilitarySpending.jpg, 2008.



191PREGLED

Iz nekih zemalja stižu i pozitivni znaci o ovom pitanju. VelikaBritanija, Francuska, Norveška i još nekoliko država objavile suuvećanje izdvajanja za odbranu odnosno povećanje stvarnog odbram- benog budžeta. Velika Britanija trenutno ima najveći iznos odbram- benog budžeta u posljednjih dvadeset godina, ili Francuska– najvećiu posljednjih nekoliko dekada. U najvećem dijelu, ove zemlje usmje-ravaju svoje nove investicije upravo u one oblasti koje su, kako jenaglašeno od savezničkih ministara odbrane, prioritetni kapacitetineophodni NATO-u kao cjelini. Međutim, neki od saveznika, uklju-čujući i neke veće države, nisu se izjasnili zainteresiranim da djeluju

u ovom smjeru. Naprotiv, u pojedinim državama projektirani budžetće biti smanjen. Nemogućnost praćenja i implementacije preuzetihobaveza sa samita u Pragu značila bi drugi ‘poraz’ u zadnjih pet



192 PREGLED

godina u inicijativi za novim odbrambenim kapacitetima8. Navedeno

bi predstavljalo ozbiljan šamar američkim nastojanjima za efikas-nijom interoperabilnosti sa saveznicima. Najzad, razlika u odbrambenim kapacitetima mogla bi otvoriti diskusiju o fundamentalnoj političkoj koheziji Alijanse.

Trendovi razvoja sigurnosnih strategija

Sumirajući, sigurnosna strategija zapadnoevropskih zemaljaizgledadase ispoljavau tri dimenzije: Prva dimenzija je tradicionalnakoncepcija sigurnosne i odbrambene politike, gdje je cilj odbranateritorije državeili grupedržavaod jasnoidentificirane vanjske vojne

prijetnje. Druga dimenzija razmatra ideju uzajamnemeđuzavisnostiizmeđu država. Na taj način nacionalna sigurnost je shvaćena uzavisnosti od sveukupne međunarodne stabilnosti i poštivanjameđunarodnih normi. S ovom dimenzijom fokus u sigurnosnoj iodbrambenoj politici se tako pomjera ka neteritorijalnim sigur-nosnim prijetnjama. Izvori nesigurnosti često nisu razmatrani uzavisnosti od drugih država, ali jesu u zavisnosti od pitanja kao štosu etnički konflikti, međunarodni kriminal i terorizam. Nadalje, ovovodi ka diskusiji o legitimnosti upotrebe vojnih potencijala u situ-acijama koje se ne smatraju odbranom državne teritorije. Trećadimenzija označava društvene i ekonomske neuravnoteženosti,

humanitarnekrize i elementarnekatastrofe kaoznačajnije sigurnosneizazove od vojnih prijetnji.

Tendencija međunarodnih sigurnosnih tokova, prvenstvenozapadnih, premještena je s prve dimenzije – odbrane teritorije, katrećoj dimenziji jednog šireg sigurnosnog koncepta.

Bez obzira na sebična nastojanja daljnjeg razvoja i djelovanjaključnih sigurnosnih organizacija u euroatlantskoj regiji, te konti-nuirani razvoj njihovih vlastitih strategija, saradnja i njihovo zajed-ničkodjelovanje u ključnim segmentima jevrlo vjerovatna i izvjesna.Analiza razvoja pojedinih strategija, pogotovo strategija21. stoljeća, pokazala je veliku sličnost u postavci i određivanju prijetnji sigur-

8 Prvi put jenavedeni problem ozbiljnije iniciran tokom samitau Washingtonu1999. godine.



193PREGLED

nosti, pa vrlo često i postavljanju strategijskih ciljeva. Pojava mo-

dernih prijetnji, prvenstveno terorizma i širenja oružja za masovnouništavanje, te nastojanja adekvatnog odgovora na iste, još višesu zbližili spomenute poglede. Najočitije razlike su ispoljene kakou tradicionalnom utjecaju snažnih nacionalnih strategija na strategijeorganizacija, pri čemu je posebno izražen taj ideološki i političkifaktor, tako i u načinima i sredstvima dostizanja zacrtanih ciljeva.Ove ideološko-političke premise sigurnosnih strategija su najvećiuzročnik egzistirajućeg jaza u transatlantskoj vezi, a trenutno seočituju kroz česta i očita razmimoilaženja Evrope i Amerike kako u procjeni tako i u pristupu rješavanja određenogsigurnosnog izazova.Da li će to dovesti do ubrzanijeg razvoja evropskih oružanih snaga

i vojnih potencijala na transatlantskom području i time snaženjaevropske sigurnosne uloge, a paralelno s tim slabljenja uloge NATO-saveza, štobi još više podstakloSADda djeluje unilateralno,ostajeda se vidi. Predstavljanje jedne nove bipolarnepodjele u regiji,u kojoj bismo vidjeli koherentniji i snažniji nastup Evrope, s aktiv-nijom ulogom Ruske Federacije, i militarizirani i još unilateralniji pristup SAD-a, iz današnje perspektive jedna je od mogućih opcijai osnova za razvoj euroatlantskih strategija sigurnosti.

Elaboriranje efikasnosti djelovanja ovih organizacija u elimi-niranju prijetnji sigurnosti i obezbjeđenjaglobalne sigurnosti uvelikose pokazalo zavisnim od funkcionalnosti njihovih strategija sigur-

nosti, ali i njihove komplementarnosti i kooperativnosti. Bez obzirana činjenicu da su spomenute organizacije vrlo često definirale isteili slične prijetnje sigurnosti, razumijevanje prirodetihprijetnji, opći pristup i dostupni resursi dotičnih organizacijasudovodili doustanov-ljavanja različitih strategija djelovanja koje nisu uvijek istovjetno pristupile pitanju uspostavljanja i očuvanja sigurnosti i stabilnosti.Primjeri kooperativnosti spomenutih organizacija dovodili su do bržeg i efikasnijeg odgovora na krizne situacije, ali i konfrontiranestrategije su često izazivale konfuziju i teško iznalaženje pravihsolucija, što je nerijetko produbljavalo jaz između organizacija, kaoi krize unutar samih organizacija. Apsolutnokomplementarno djelo-

vanje analiziranih organizacija predstavljalo bi idealnu strategijusigurnosti koja bi posjedovala sve neophodne elemente, od eko-nomskebaze, vojno-tehnološkemoći, efikasnediplomatije, razumije-



vanja važnosti demokratskih procesa i ljudskih prava i opću legitim-

nost, ali trenutni trendovi razvojanepotvrđuju tokoveu ovompravcu.Ono što određuje buduće razvojne trendove sigurnosnih strate-gija jest sveveća utrkameđu samim organizacijama da razviju vlas-tite resurse i kapacitete te na osnovu njih usvoje adekvatne i opće-validne sigurnosne strategije, koje bi im omogućile da kreirajusigurnosno okruženje po svojim mjerilima i načelima.

Ostaje otvoreno pitanje koliko će ova utrka trajati i da li će uzavršnici proizvesti ‘superorganizaciju’ ili još veći broj autonomnihsigurnosnih institucija, s neujednačenim resursima i ograničenimmogućnostima.

Literatura

1.Aggestam L., Evropska snaga: Francuski uticaj i evropskanezavisnost (U izdanju Helene Sjursen, Redefinisanje sigurnosti?Uloga EU u evropskoj sigurnosnoj strukturi, Arena izvještaj, 7, 2000).

2. Bozzo L., Strateške studije nakon hladnog rata, seminar osigurnosnim studijama, Univerzitet u Sarajevu, 25-27. juna 1999.

3. Fontaine P., Europska unija u 12 lekcija, Europska doku-mentacija, European Communities, 2002, EU, Delegacija Europske

komisije u R Hrvatskoj, Oblikovanje i tisak: LASERplus d.o.o.,Tiskano u Hrvatskoj, 2002.

4. Govor lorda Georgea Robertsona, BMVG-FAZ Forum,Berlin, 24.6.2003.

5. Diskusija Condoleezze Rice - President’s, National SecurityStrategy For Immediate Release Office of the Press Secretary,October 1, 2002.

6. UK - France summit – Communiqué, Lancaster House, 24 November 2003.

Internet adrese

7. http://www.whitehouse.gov/news/releases/2002/10/20021001-6.html, 2006.g.;

194 PREGLED



8. http://www.ambafrance.org.br/abr/atualidades/sommet_

anglais2.htm, 2008.g.;9. http://en.wikipedia.org/wiki/Image:WorldMilitarySpen-ding.jpg, 2008.g.;

10. http://en.wikipedia.org/wiki/Image:WorldMilitarySpen-ding.jpg, 2008.g.;

195PREGLED





197PREGLED

UDK 338.57 : 330 (4)

Ishak MešićAmra Kožarić

UTJECAJ CIJENE HRANENA SVJETSKU EKONOMIJU

IMPACT OF FOOD PRICESON THE GLOBAL ECONOMY

Sažetak

Od 2000. godine naovamo svijet se susreće s rekordnimcijenama prehrambenih proizvoda. Takve cijene, zbog prebrzog povećanja i inflacije, globalnu ekonomiju čine nestabilnom. S obzirom na njihov utjecaj na inflaciju, distribuciju prihoda i siromaštvo, u posljednje vrijeme visoke cijene prehrambenih proizvoda stvaraju veću zabrinutost nego visoke cijene nafte. Kako stručnjaci i analitičari iz ekonomske branše potvrđuju, sljedećihće nekoliko mjeseci biti teško prevazići ovakvu vrstu krize te

izbjeći njene moguće posljedice. Uspoređujući ranija povećanjacijena hrane, tačnije između 2005. i 2008. godine, neminovno sedolazi do zaključka da su povećanju cijena podložnije zemlje urazvoju. Zbog globalne trgovinske politike i općih trgovinskihuvjeta, od januara 2007. godine posljedice poskupljenja hrane uviše od 15 zemalja u svijetu veće su od 10% GDP-a i zbog toga je prostor koji je predviđen za širenje makroekonomske sfere i jačanjemakroekonomskog menadžmenta ekonomija u razvoju ograničen. Konstantno visoke cijene hrane pogoršat će inflatorni pritisak, čimeće se povećati izdaci ugroženih grupa i još više ugroziti siromašniu svijetu. U konačnici, kako su ministarstva finansija G-8 zemalja

naglasila, visoke cijene hrane predstavljaju ozbiljan problemekonomske stabilnosti i rasta , te kao takve otežavaju napredak mnogih zemalja koje su u nastajanju i u tranziciji.



198 PREGLED

Ključne riječi : hrana, cijena hrane, kriza na tržištu hrane,

Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), New Deal.

Summary

Since 2000, the world has been facing record high prices of food.. Those prices, because of the global increase and inflation,make the global economy more sensitive and instable. Because of their impact on inflation, distribution of income and poverty, high food prices are now becoming a greater concern than oil prices. As financial experts and analysts confirm, it will be very hard to

overcome this kind of crisis in the coming months and avoid its potential consequences. When compared to earlier increases of food prices, more precisely those between 2005 and 2008, we canconclude that developing countries are more likely to see an increasein prices. Furthermore, because of the global trade policy and termsof trade, since January 2007 food prices are in excess of 10% of GDP in more than 15 countries, and space for expanding the macro-economic area and for macroeconomic management is limited. In fact, constantly high food prices will make worse the pressure of inflation, which could cause more poverty in the world. Finally,the G-8 Finance Ministers have underlined that high food pricesrepresent a serious problem for economic stability and growth,and that they could hinder progress of developing countries and transition economies.

Key words: food , food price, crisis at the food market, Food and Agriculture Organization (FAO), New Deal.

Uvod

Recesija u SAD-u, akutni sistemski finansijski rizici, krizalikvidnosti, kriza na tržištu hrane i tržištu nafte samo su neki od

razloga za zabrinutost svjetske ekonomije. Po prognozama stručnjaka,ova će temeljna pitanja utjecati na svijet i u idućem desetljeću21. stoljeća. Polazeći od toga, od 2000. godine pa naovamo svijet se



199PREGLED

susreće s rekordnim cijenama prehrambenih proizvoda. Takve

cijene, zbog prebrzog povećanja i inflacije, globalnu ekonomijučine nestabilnom. S obzirom na njihov utjecaj na inflaciju, distribuciju prihoda i siromaštvo, u posljednje vrijeme visoke cijene prehrambenih proizvoda stvaraju sve veću zabrinutost, nego visoke cijenenafte. Kako stručnjaci i analitičari iz ekonomske branše potvrđuju,sljedećih će nekoliko mjeseci biti teško prevazići ovakvu vrstu krize,te izbjeći njene potencijalne posljedice. Uspoređujući ranija pove-ćanja cijena hrane, tačnije između 2005. i 2008. godine, neminovnodolazi se do zaključka da su povećanju cijena više podložnije zemljeu razvoju. Zbog globalne trgovinske politike i općih trgovinskihuslova, od januara 2007. godine posljedice poskupljenja hrane u više

od 15 zemalja svijeta su veće od 10% GDP-a i zbog toga je prostor koji je predviđen za širenje makroekonomske sfere i jačanjemakroekonomskog menadžmenta ekonomija u razvoju ograničen.Konstantno visoke cijene hrane pogoršat će inflatorni pritisak, čimeće se povećati izdaci ugroženih grupa i još više ugroziti siromašniu svijetu. U konačnici, kako je Ministarstvo finansija G-8 zemaljanaglasilo, visoke cijene hrane predstavljaju ozbiljan problem eko-nomske stabilnosti i rasta, te kao takve otežavaju napredak mnogihzemalja koje su u nastajanju i u tranziciji. Imajući u vidu navedeneuopštene činjenice, u nastavku rada bazirat ćemo se na uzorcimai posljedicama krize koja je početkom 2008. godine uzela maha natržištu hrane, te se kao takva odrazila veoma negativno na globalnuekonomiju, naravno ne isključujući i visokorazvijene zemlje, kojesu također, osjetile posljedice. Posebnu pažnju u radu posvetit ćemoi aktivnostima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) koja je prije nepunih dva mjeseca kreirala i tzv; New Deal za obezbijeđenjesigurnosti snadbijevanja hranom svih ljudi na zemaljskoj kugli,s ciljem započinjanja ozbiljne koordinirane akcije i hitnosti riješa-vanja problema koje je kriza na tržištu hrane izazvala.

1. Održavanje samita UN-ove Organizacijeza hranu i poljoprivredu (FAO)

Danas je u svijetu jedan od rastućih problema sigurnost snab-dijevanja hranom. Prema istraživanjima UN-ove Organizacije zahranu i poljoprivredu ( Food and agriculture Organization – FAO)





201PREGLED

prevladavanje i impulsivno širenje u budućnosti. U osnovi, zapravo,

takva problematika bila je predmetom živih diskusija i debata naovogodišnjem, aprilskom samitu FAO-a u Rimu. Fundamentalnicilj najvećih svjetskih sila i ministara 150 zemalja članica, koji suse okupili na tom samitu, bio je prilično simplificiran, i to: pomoćionima koji su u opasnosti i osigurati da siromašni ponovo negladuju, s ciljem pronalaženja načina za sprječavanje društvenogkolapsa izazvanog galopirajućim rastom cijena hrane u svijetu.Polazeći od toga, ti veleuvaženi ministri zemalja članica, na čelus predsjednikom Svjetske banke Robertom B. Zoellickom, kreiralisu i razvili takozvanu agendu (New Deal) u deset tačaka za spaša-vanje svijeta, kao i plan saradnje za iduću sezonu, posebno u malim

i siromašnijim zemljama, zatim plan povećanja ulaganja u poljoprivredu, moderniziranje poljoprivredne grane i tehnologija kojese u njima koriste, te plan ulaganja u intenzivna istraživanja. Da liće se smjernice ovoga plana uspjeti realizirati za određeni vremenski period, ostaje da se vidi, ali u nastavku dajemo koncizne odrednicetakozvanog New Deala.

Ukratko, Novi sporazum za harmonizaciju globalne prehrambene politike sadrži sljedeće ključne smjernice pomoću kojih je natržištu hrane neophodno hitno intervenirati: 2

a) ublažavati najgore efekte krize na osjetljivu populaciju,a to podrazumijeva potrebe i sredstva svjetske prehrambene

politike i dalje u potpunosti finansirati, povećavati fleksibilnost korištenja tih sredstava i potpomoći kupovinu hranena lokalnom nivou, razvijanje Svjetskog prehrambenog programa (World Food Program), potpomoći širenje pro-grama socijalne zaštite, kao što su hrana u školi, na poslu,novčana pomoć za najugroženije grupe, kao i povećati budžet, te ga više usmjeriti na najugroženije zemlje.

1 New Deal uključuje u svoju strukturu kratkoročne, srednjoročne i dugoročnezajmove, takozvana sigurnosna sredstva u vidu bonova za hranu u školi, na poslu,kondicionalne novčane ili gotovinske transfere, zatim povećanje poljoprivredne

proizvodnje, razumijevanje značaja i uloge bioenergenata, akcije na trgovinskomfonu u smislu smanjivanja protekcionizma i barijera itd.2 World Bank (2008), Double Jeopardy: G8 Hokkaido, Responding to

High Food and Fuel Prices, World Bank. Washington D.C, str. 1



202 PREGLED

b) pružati i dalje finansijsku i tehničku podršku za poticanje

poljoprivredne proizvodnje, a to podrazumijeva osiguranjesjemena i gnojiva najviše ugroženim zemljama u sezonamasadnje, korištenje onih gnojiva i mješavine koji više odgo-varaju uvjetima tla, kao i pružiti tehničku podršku za povećanje i poticaj procesa proizvodnje.

c) davati finansijsku podršku zemljama u razvoju, a to pod-razumijeva pomoć i poljoprivrednu podršku investitorimau ruralnim infrastrukturama, kao što je pomoć pri navod-njavanju, pomoć prije i poslije žetve, povećanje finansijskihsredstava usmjerenih ka globalnom poljoprivrednom razvojui istraživanjima, stvaranje takvog ambijenta koji potiče

privatni sektor vodećih investicija u poljoprivrednoj industriji preko cijelog lanca ulaganja, korištenje inovativne tehnike,metoda i instrumenata za rizik menadžment, kao što jenaprimjer osiguranje usjeva za sitne poljoprivrednike.

d) pristup ponovnom ispitivanju politike protivne biogorivuu zemljama G8, a to podrazumijeva prihvaćanje akcije uSAD-u i Evropi za olakšavanje podrške, ovlaštenja i carinana biogoriva koja su dobivena iz kukuruza i iz sjemenauljarice.

e) preuzimati vodstvo na najvišim političkim nivoima da bikoordinirali preko glavnih izvoznika i uvoznika i spriječili'skok' cijena, što podrazumijeva poziv za neposrednoukidanje oporezivanja ili ograničenja na humanitarnu pomoću hrani (posebno za svjetsku prehrambenu politiku prodaje),smanjiti izvozna ograničenja do najugroženijih i najmanjerazvijenih zemalja, povećati donacije i izvoz japanske riže, pojačati pregovore s Kinom da povećaju izvoz ili donacijuriže do 2-3 miliona tona i sl.

f) graditi efikasan globalni trgovinski sistem koji izbjegava ponavljanje takvih vrsta kriza u budućnosti: reducirati pretjerane carine na uvoz hrane, ispitati institucionalneopcije kontrole i prikazati informacije nacionalnih zaliha injihovih (globalnih) cijena, sklopiti sporazum između G-8

zemalja i ključnih zemalja u razvoju, a sve u cilju razmjenevirtualne „globalne imovine“ dionica, vjerovatno u humani-tarne svrhe.



203PREGLED

Prva, i po svemu sudeći najvažnija tačka, odnosi se na osnivanje

Fonda za prikupljanje zaliha hrane, koji će se koristiti isključivou hitnim situacijama. Među preostalim tačkama plana nalazi se iona da SAD i Evropa zajednički trebaju smanjiti „namete“ kojidodatno drastično povećavaju cijenu biogoriva dobivenog izkukuruza ili uljne repice, a istovremeno povećati proizvodnju tihdviju poljoprivrednih kultura. Također, potrebno je ukloniti i uvozno-izvozne zabrane. Kao podršku ovom globalnom planu, Svjetska banka odlučila je uplatiti prvih 1,2 milijarde dolara u takozvani kriznifond (Global Food Response Program - GFRP ) najugroženijimzemljama, te poslati pomoć od 200 miliona dolara zemljama poputHaitija i Liberije kako bi im se omogućila nabavka sjemenja i ostalih

potrebnih stvari za uzgoj hrane. Također, kako najavljuju iz struk-ture i organizacije Svjetske banke, njeno godišnje izdvajanje za poljoprivredu biti će povećano sa 4 na 6 milijardi dolara. Hitnemjere u realizaciji i provođenju ovog plana moraju biti smješteneu Burkini Faso, Burundiji, Eritreji, Gvineji, Gvineji Bisao, Keniji,Liberiji, Malaviju, Maliju, Mauritaniji, Nigeriji, Sierra Leoneu iTogu. Međutim, prva zemlja koja je dobila pomoć bila je Malavi jer je tamo suša uništila nasade kukuruza, pa je bilo nužno osiguratisredstva za pokrivanje razlike u cijeni domaćeg i uvoznog kukuruza.Potrebno je naglasiti da je Svjetska banka također u međuvremenuveć uspjela transferirati određeni iznos sredstava ili grantova

prema Haitiju, Đibutiju i Liberiji, a u toku je operacija za Togo,Tadžikistan i Jemen. Usto, većina predstavnika manje ili nedovoljnorazvijenih zemalja smatra da nije dovoljno samo dati pomoć i sub-venciju u iznosu od spomenutih 1,2 milijarde dolara i očekivatida će problem biti riješen. Treba povezati male poljoprivrednikeu svijetu s trgovačkim mrežama, ili pak, jednostavnije rečeno, pomoći u finansiranju poljoprivredne trgovine. U tom kontekstu,Svjetska banka je pohvalila Indiju, koja je ublažila restriktivne mjere pri izvozu hrane, a pozvala Japan i Kinu da osiguraju dovoljnoriže za humanitarne svrhe. Osim toga, Banka je ukazala na potrebuda SAD i Evropa preispitaju svoje odluke o davanju veće podrške

za proizvodnju biodizela od žitarica. Samo proizvodnja etanola odkukuruza u posljednje tri godine povećala se na globalnom nivouza 75%. Također, predsjednik Svjetske banke pozvao je sve zemlje



204 PREGLED

da daju najmanje 500 miliona dolara UN-ovom svjetskom programu

hrane kako bi mogao reagirati na krizu, te je istakao kako Bankanastoji udvostručiti kreditiranje poljoprivrede u Africi, čak na800 miliona dolara.3

2. Kriza na tržištu hrane:uzroci i posljedice

Rast cijena hrane u svijetu postaje sve veći problem. Poskup-ljenje hrane u mnogim dijelovima svijeta osjetilo se još tokom 2007.godine, ali se u nadolazećim mjesecima tekuće 2008. godine očekujedaljnji rast cijena hrane. Ako se u skorije vrijeme ne poduzmu neke

mjere, situacija bi se mogla općenito pogoršati. Tome u priloggovori i činjenica da u više od 90 zemalja svijeta prijete protestizbog cijena hrane.

Slika 1. Kretanje cijene riže (oktobar 2007.- april 2008. godine)4

3 Dostupno na: http://www.worldbank.org, avgust 2008.4 Čičić M., Stanje svjetske ekonomije – da li smo na rubu dublje recesije.

Društvo ekonomista Sarajevo, 2008, (prezentacija, ppt.)



205PREGLED

Thai long grain riža koštala je 220 USD po barelu 2000. godine,

danas je 1.000 USD (1.038 USD po barelu 21. maja 2008. godine), u periodu od decembra 2007. do aprila 2008. godine zabilježen je rastcijena hrane za 76%. Porast cijena u prošloj godini jedan je od naj-oštrijih u historiji, a kao posljedica toga većina zemalja, tačnije njih48 (Bangladeš, Malavi, Obala Slonovače, Etiopija, Pakistan, Egipat,Haiti, Filipini, Salvador, Afganistan, Senegal...), uvela je kontrolucijena, ograničenje izvoza, niže carine i subvencije za potrošače.

Slika 2. Kretanje cijene žita (druga polovina januara 2007. godine)5

Međutim, u posljednje vrijeme postaju sve ozbiljniji nagovještajiznačajno veće proizvodnje. U tom kontekstu zabilježeno je 8,2% povećanja pšenice, više od 20% soje, ali proizvodnja kukuruza će prema procjenama analitičara iz Svjetske banke vjerovatno opasti.Procjena rasta proizvodnje žitarica u 2008. godini je 3,8%. Proiz-vodnja riže predviđa se na rekordnih 666 miliona tona, što je 2,3%

povećanje u odnosu na 2007. godinu. Samo u Aziji proizvodnja riže

5 Ibidem.



206 PREGLED

iznosit će 605 miliona tona (600 miliona u 2007. godini), u Africi

rast će biti 4% (na 23,2 miliona tona), u Latinskoj Americi 7,4%(na 26 miliona tona). Usprkos tome, zalihe su i dalje niske, takoda veća proizvodnja neće riješiti već postojeći debalans. Većinaekonomista vidi uzroke takve situacije na tržištu hrane zbogcijene nafte, povećane potražnje (Kina i Indija), povećanih sub-vencija i provođenja protekcionizma. Usprkos rekordnoj proizvodnjihrane u svijetu, njezine cijene ostat će vrlo visoke sve do 2015.godine. Uz najsiromašnije, time će najviše biti pogođene zemlje kojese oslanjaju na uvoz hrane. A da bi se zadovoljile rastuće potrebe, prvenstveno zbog upotrebe poljoprivrednih sirovina za izradu biogoriva, proizvodnja hrane trebala bi se povećati 50%, no to se

predviđa tek do 2030. godine. Također, prema izvještaju Svjetske banke za 2008. godinu, u posljednje tri godine cijene pšenice nasvjetskom nivou porasle su 181%, a cijene hrane 83%. Povećanesu i cijene riže, kukuruza, jestivog ulja, mlijeka i drugih namirnica.U samo nekoliko sedmica cijena riže dostigla je historijski rekord sa75% rasta na globalnom nivou, a cijena hljeba u većini siromašnihzemalja više se nego udvostručila.

Svjetski ekonomski forum (World Economic Forum – WEF )u Davosu, sredinom 2008. godine, prezentirao je krucijalni izvještajGlobalni rizici 2008. (Global Risks 2008) u kontekstu visokih cijenahrane i krize na tržištu hrane. Naime, u izvještaju koncizno stoji da

su u 2007. godini cijene za veći dio osnovne hrane dostigle rekordannivo. Cijena kukuruza krajem 2007. godine bila je za 50% viša odone 12 mjeseci ranije, a cijena pšenice se udvostručila. Globalnerezerve hrane su najniže za posljednjih 25 godina, zbog čega jesvjetsko snabdijevanje hranom ranjivo na međunarodne krize ili prirodne katastrofe. Još nije sasvim jasno da li je riječ o periodičnojkrizi u mreži ostalih rizika ili se radi o fundamentalnoj promjenikoja postavlja pitanje hrane u centar globalnih rizika u godinamakoje dolaze. U tom kontekstu, Izvještaj je predodredio i rast cijenahrane u Britaniji u 2007. godini za 4,7% za period od godinu dana,a u SAD je bio 4,4% – najviše zbog povećane upotrebe kukuruza

6 Dostupan Izvještaj na: http://www.weforum.org/pdf/globalrisk/report2008.pdf , septembar 2008.



207PREGLED

za proizvodnju etanola. U Kini je porast cijena hrane za godinu dana

bio 17,6%, mada su zarade stanovništva ostale skoro nepromijenjene.U kombinaciji s naglim porastom cijene nafte, visoke cijenehrane u Kini mogle bi da utječu na globalnu inflaciju.

Tabela 1. Rast cijena hrane na tržištu roba u 2007. i 2008. godini7

Kako stručnjaci procjenjuju, cijene žitarica će do 2015. godine biti visoke i tek poslije tog perioda moguće je očekivati stabilizaciju prilika na tržištu osnovnih poljoprivrednih proizvoda. Kao jedanod najvažnijih razloga oštrog rasta cijena vitalnih poljoprivrednih proizvoda navedena je sve masovnija upotreba kukuruza i nekihdrugih sirovina u proizvodnji biogoriva. Zbog toga se traži odzemalja, posebno onih koje su najvažniji proizvođači poljoprivrednih

sirovina, da promijene svoju agrarnu politiku i znatno više računa povedu o normalnom snabdijevanju stanovništva prehrambenim proizvodima. Celuloza treba da bude osnovna sirovina za dobijanje biogoriva, a ne kukuruz i druge vitalne poljoprivredne kulture.SAD sada troši više od četvrtine ukupne proizvodnje kukuruza zaizradu biogoriva i to je glavni razlog drastičnog skoka cijena težitarice u toku proteklih 12 mjeseci.

Osim potencijalnih ekonomskih posljedica pojavljuje se joši uzajamni (ili uvjetovan) odnos cijena hrane i političke stabilnosti.U 2007. godini narastajuće cijene hrane izazvale su unutrašnje nemireu nizu zemalja (Meksiko, Bengal u Indiji). Vlade u Rusiji, Egiptu,Kini intervenirale su na tržištu hrane da bi zadržale cijene na nivou

7 Dostupno na: http://www.worldbank.org, avgust 2008.



208 PREGLED

dostupnom za stanovništvo. Suma sumarum, sve upućuje na to da

stanje na tržištu hrane postaje ozbiljan globalni problem koji se sveviše očituje u vidu destabilizacija i poremećenih globalnih odnosa.Udvostručenje cijena hrane u prošle tri godine gurnulo je

100 miliona ljudi u najsiromašnijim zemljama i one u razvoju u još dublje siromaštvo. U mnogim zemljama u razvoju siromašnistanovnici troše i 75% svojih prihoda na hranu. Oni su najteže pogođeni poskupljenjem osnovnih namirnica. Razvijene zemlje trošena hranu oko 30% svojih prihoda. Zbog takve situacije stanovništvuu zemljama u razvoju prijeti povećanje neuhranjenosti i gladi, te poništenje napretka ostvarenog na ograničavanju siromaštva ismanjenja tereta dugova najsiromašnijih zemalja. Prema prognozi

MMF-a skuplja hrana će u svijetu teže pogoditi zemlje srednje iistočne Evrope jer će jače generirati inflaciju nego u Zapadnoj Evropi.Udio cijena hrane u potrošačkoj košarici u srednjoevropskim iistočnoevropskim zemljama iznosi između 22 i 40%, a u zapadno-evropskim 14%. Mnogi analitičari iz MMF-a najavljuju kako ćefaktori koji utječu na globalnu nesigurnost hrane (kao što su rast populacije, promjene u životnim navikama, upotreba žitarica u proizvodnji biogoriva, klimatske promjene itd.) utjecati i dugoročnona preokret na tržištu hrane i otvoriti pitanja globalne ravnopravnosti.

I kako to često biva, krize općenito najprije pogađaju najugro-ženije zemlje svijeta. Tako je kriza na tržištu hrane najviše pogodila,ili bolje rečeno zahvatila zemlje uvoznice hrane. Prema podacimaFAO-a, od 36 zemalja zahvaćenih krizom, njih 21 se nalazi u sub-saharskoj Africi. Podaci ukazuju na to da ta regija uvozi čak 45% pšenice i oko 85% riže. Šta to znači za te zemlje najbolje pokazujerast cijene tajlandske riže u posljednjih pet godina. Naime, 2003.godine tona riže se mogla dobiti za 200 dolara, a u decembru 2007.stajala je 376 dolara. U četiri mjeseca ove godine tona riže poskupjela je 140% i početkom maja 2008. godine prodavala se za 897 dolara.Međutim, ističemo kako krizu s hranom sve ozbiljnije doživljavajuu zemljama u kojima se i do 70% kućnog proračuna troši na prehranu,dok je to u razvijenim zemljama između 15% i 18%. Nastavi lise kriza razvijati u tom omjeru, bit će i sve veći broj onih koji će

iz svakodnevnice i iz kruga esencijalnih prehrambenih namirnica biti prisiljeni izbaciti određene vrste hrane. Osim toga, uzroke zakrizu hrane mnogi analitičari vide u povećanoj potražnji i sve



209PREGLED

skupljim mineralnim gnojivima. Naime, prema njima, zahvaljujući

snažnom ekonomskom rastu Kine i Indije, stvorena je nova srednjaklasa s povećanim prohtjevima u prehrani. Jer sve se više jedu mesoi mliječni proizvodi, a za njihovu je proizvodnju potrebno obilježitarica. Nadalje, govori se i o „globalizaciji“ hrane jer se u svimdijelovima svijeta ljudi počinju hraniti manje-više jednako. Primjeraradi, pšenica se danas traži u mnogim dijelovima Azije i Afrike gdjese prije nekoliko desetljeća jedva za nju i čulo. Osim toga, rast cijenehrane uvjetuje i sve veća proizvodnja biogoriva. Državna podrška proizvodnji etanola prisutna je u SAD-u i Evropskoj uniji, a torezultira smanjenjem proizvodnje hrane. Pesimisti najavljuju daće takva politika dovesti do nestanka šuma i prirodnih bogatstava

širom svijeta, što bi prouzrokovalo ekološku katastrofu i još dras-tičnije klimatske promjene. Jedino rješenje vidi se u povećanju prinosa. A ono nije moguće bez mineralnih gnojiva, čija cijena zbognaftnih šokova također raste do neba.

2.1. Volatilnost cijena hraneu razdoblju 2006.-2008. godine

Cijene hrane su naglo porasle u 2008. godini. Od januara 2006.cijene žita su više nego udvostručene, a od januara 2008. više od 60%učešća cijene riže. Cijene pojedinih zrna iz dana u dan rastu sveviše, dok se od januara 2006. cijene pšenice mjesečno u prosjekuudvostručavaju.

Tabela 2. Indeks projekcije cijena hrane i žitarica 2004=1008

8 Svjetska banka (2008), op.cit., str. 3



Cijene riže su se više nego utrostručile između januara i maja

2008. godine, s neznatnim smanjenjem cijene u junu. Cijene žitarica počele su padati zbog uništenih usjeva u 2008. godini, ali i zbogloših vremenskih uvjeta u SAD-u i Australiji (koji najviše utječuna kukuruzne i pšenične proizvode) i zbog nestabilnog tržišta.Cijene hrane i prehrambenih proizvoda bile su relativno visokečak i na terminskom tržištu. Pretpostavlja se da su cijene poraslezbog brojnih pojedinačnih faktora i njihovih kombinacija. Poredstrukturalnih faktora, postoje i drugi faktori koji doprinose porastucijena žitarica, a to su velika upotreba energije, opadanje vrijednostiameričkog dolara, povećana upotreba žitarica i biljnih ulja u proiz-vodnji biogoriva, odbacivanje globalne zalihe hrane zbog promjene

pravila stabilizacijske politike u SAD-u i Evropi. Sve više postajeopćeprihvaćeno pravilo da su osnovne političke odluke od ključnogznačaja za rast cijena hrane. Kao posljedica ovih strukturalnih faktoramože se naglasiti korištenje kontraproduktivne politike, koja seodnosi na dio uvoznika i izvoznika, naprimjer uvođenje izvoznihograničenja i zabrana, kao što su ograničenja riže u Indiji i Kiniili pšenice u Argentini, Kazahstanu ili Rusiji. Jednosmjerna akcijaizvoznih zemalja navela je i druge zemlje da ih brzo slijede i time jenarušila povjerenje na tržištu i dovela do najgoreg mogućeg ishoda,a rezultat je bio samoformiranje cijena. Oskudno tržište rižom time je posebno pogođeno. Odluku Indije, koja je donesena u oktobru

prošle godine (osim za rižu „Basmati“), slijedili su Vijetnam i drugivažni učesnici na tržištu. Akcije velikih uvoznika riže, kao što sunpr. Filipini, koji organiziraju velike tendere da bi uvezli potrebnukoličinu riže, i dalje stvaraju problem.

I dalje se očekuje da će visoke cijene hrane ostati i krajem 2008.i početkom 2009. godine. Cijene za većinu prehrambenih usjevado 2015. godine će vjerovatno ostati iznad nivoa iz 2004. godine,kako je prikazano u tabeli 2. Ove prognoze potpuno su u skladu s prognozama drugih agencija, kao što su USDA, OECD i FAO.

210 PREGLED



211PREGLED

2.2. Posljedice naglog “skoka” cijena

hrane: siromaštvo, distribucijai makroekonomske implikacije

Zemlje u razvoju, a posebno one najsiromašnije, suočavaju ses valom poskupljenja hrane. Mnogi oblici ekonomske regulacije koji pomažu zemljama da izdrže „šok cijena“ hrane su oslabili. Trenutnostanje mnogih zemalja u razvoju, a koje su uvoznice nafte, pogoršalose zbog inflacije i povećanja kamatne stope uzrokovanih povećanjemcijena ulja i hrane, a time se usporava i izvoz, te BDP. Kao rezultattoga, zemlje u razvoju, a posebno one s ograničenim pristupomfinansijskim tržištima, teže će se prilagođavati promjenama odnosno

povećanju cijena ako ne smanje potrošnju. Rast cijena hrane dovodido značajne preraspodjele prihoda od potrošača do proizvođača,ima jako negativan utjecaj na mnoga domaćinstva i narušavaglobalnu ekonomsku stabilnost. S obzirom na to da se prehrambeni proizvodi uglavnom koriste u zemlji u kojoj su i proizvedeni,međunarodna razmjena imovine po većim cijenama je manjeizražena, ali je zato i dalje raširena skupa domaća razmjena. Za potrošače koji žive u zemljama u razvoju na povećanje među-narodne cijene kukuruza, riže i pšenice od 2006. potrošene su324 milijarde dolara.

Mnoge procjene ukazuju na to da bi samo zbog povećanja

cijena hrane moglo osiromašiti do 105 miliona ljudi. Nedavne studijeSvjetske banke koje su provedene u osam zemalja pokazuju da je povećanje cijena hrane između 2005. i 2007. godine dovelo do povećanja stope siromaštva za oko 3%. Ovaj važan podatak sugerirada bi se, kao rezultat povećanja cijena hrane, ukupno svjetskosiromaštvo moglo povećati i ugroziti od 73 do 105 miliona ljudi.Osim toga, kriza cijena hrane mogla bi dovesti do toga da samou Africi još oko 30 miliona ljudi dođe u fazu siromaštva. Ovom prilikom navest ćemo samo nekoliko zemalja u kojima je zbogiznimno velikog povećanja cijena povećana stopa siromaštva: uLiberiji potrošačka korpa jednog prosječnog kućanstva samo u

januaru povećana je za oko 25%. Kao rezultat toga, stopa siromaštva je povećana sa 64% do oko 70%; u Jemenu je udvostručavanjecijena pšenice i hljeba rezultiralo smanjenjem prihoda siromašnih



212 PREGLED

za 12%. Takvo pogoršanje moglo bi smanjiti uspjeh postignut u

reduciranju siromaštva posljednjih sedam godina. U Hondurasu procjenjuju da je zbog povećanja cijena hrane stopa siromaštva povećana za 4%, odnosno sa 51% na 55%, a u Sierra Leoneu za 3%,to jest na 69% siromaštva. U Džibutiju je povećanje cijena hrane u protekle tri godine dovelo do ekstremnog povećanja stope siro-maštva, odnosno stopa siromaštva je povećana sa 40% na 54%.

Nedavna poskupljenja hrane u Bangladešu ne samo da su povećala siromaštvo nego su i povećala stopu nejednakosti u tojzemlji za 5%. Odnosno, dolazi do toga da su veći poljoprivrednici u boljem položaju nego sitniji poljoprivrednici ili gradska sirotinja.Također, efektivna stopa inflacije s kojom se suočavaju siromašni

je u Latinskoj Americi za 3% veća od uobičajene, čime dolaze doizražaja razlike i jazovi između bogatih i siromašnih. U Vijetnamu,dok je značajan broj onih koji su na granici siromaštva, prodavačiriže imaju koristi od povećanja cijena, a oni najsiromašniji u ruralnimsredinama i gradskim područjima su time najviše ugroženi. Kaorezultat toga, nejednakost unutar pojedinih dijelova i okolini Vijet-nama će vrlo vjerovatno porasti. Složenost siromaštva i utjecajdistributivnih povećanja cijena hrane upozoravaju na odjek sindroma„jedan proizvod za sve“.

Evidentna poskupljenja hrane pogađaju djecu koja žive unestabilnim područjima, suočenim s raznim društvenim sukobima,

HIV-om i sušom. U Istočnoj i Južnoj Africi 12 miliona siročadioboljelih od AIDS-a su najviše ugroženi povećanjem cijena hrane.U Somaliji 2,6 miliona ljudi (35% populacije, od čega su više od polovine djeca) već je pogođeno “prehrambenom krizom“, koja je uzrokovana sušom i dugotrajnim sukobima. Zbog poskupljenjahrane mnogi su prisiljeni da „preskaču“ obroke ili da kupuju jeftinijei žitarice lošijeg kvaliteta. Također se procjenjuje da bi do kraja2008. godine broj ljudi koji trebaju humanitarnu pomoć mogaodostići 3,5 miliona, što je ustvari polovina populacije u Somaliji.

Čak i stabilne, visokorazvijene zemlje, ne mogu se oduprijeti posljedicama eskalacija cijena hrane na lošu ishranu djeteta. Za

primjer možemo uzeti Indiju, gdje je stopa djece zaostale u razvoju(47%) dvostruko veća nego u subsaharskoj Africi (24%) i oko pet puta veća nego u Kini. Kako smatra UNICEF, više od 1,5 do 1,8



213PREGLED

miliona djece u Indiji trenutno je podložno neadekvatnoj prehrani,

jer zbog poskupljenja hrane domaćinstva štede na hrani i kupujuhranu manje nutritivne vrijednosti. U Vijetnamu, gdje se samo iz rižeunosi 78% kalorija, povećanje cijena moglo bi podjednako utjecatina nutritivni status siromašnih kako u ruralnim tako i u urbanim područjima. Na svijetu postoji oko 80 miliona neuhranjenih ljudi,a zbog trenutnih kriza i povećanja cijena hrane ovaj broj bi se vrlo brzo mogao i povećati. Rizici da se ne ostvare Milenijski razvojniciljevi su sve evidentniji.

Siromaštvo uzrokovano povećanjem cijena nafte je mnogomanje od onog koje je nastalo zbog povećanja cijena hrane, jer je imnogo manja potrošnja nafte u domaćinstvima. Mnoga domaćinstva

u zemljama u razvoju na naftu troše manje od 10% ukupnih prihoda.Cijena nafte kao presudnog polufabrikata utječe na cijene, količinui asortiman robe, a posebno na proizvode i usluge vezane zatransport, tako da su siromašnima jako bitni i indirektni troškovinastali povećanjem cijena nafte. Ali, u svakom slučaju, gradskusirotinju najviše pogađaju obje vrste krize: i one uzrokovane poskup-ljenjem hrane kao i one uzrokovane poskupljenjem goriva.

Globalno povećanje cijena hrane i nafte dovodi do većeg pritiskana domaće cijene u mnogim zemljama i prijeti da izmijeni pret-hodne prihode zbog stabilizacije cijena. Gotovo u svim zemljamakoje su uspjele zadržati godišnju inflaciju ispod 7% u periodu od2000. do 2005. godine dolazi do veće inflacije u periodu od 2007-2008. godine zbog povećanja cijena hrane, nafte i druge robe.Početkom 2008. godine srednja vrijednost inflacije u zemljamau razvoju je porasla sa 3,9 na 7,6%. Osim toga, stopa inflacije je povećana za 10% u više od jedne trećine zemalja u razvoju, za kojesu dostupni mjesečni podaci, u odnosu na manje od jedne četvrtinezemalja u 2003. godini. Stopa inflacija se povećala za više od 5%u mnogim zemljama izvoznicima nafte, sa značajnim valom poskupljenja domaćih cijena u toku posljednje godine, naprimjer Kirgistan (32%), Vijetnam (26%), Čile (16%). Čak i u zemljama ukojima je mnogo bolja ekonomska situacija, kao naprimjer Tan-zanija, cijene osnovnih namirnica i kukuruza su udvostručene prošle godine.9

9 Sve podatke pogledati detaljnije u: Svjetska banka (2008), op.cit.





215PREGLED

Strauss-Kahn10 upozorio je na ekonomske i političke efekte krize

s hranom. Naime, ako skok cijena hrane nastavi rasti kao danas, posljedice će biti užasne... stotine hiljada ljudi će gladovati. Osimtoga, većina svjetskih čelnika smatra kako visoke cijene hrane prijete izazivanjem novih socijalnih nereda, a to znači da će se, akose ne bude djelovalo brzo na stvaranju globalnog konsenzusa o spiralicijena, socijalni nemiri potaknuti cijenama hrane u više zemaljaspojiti u globalnu zarazu, ne ostavljajući nijednu zemlju, razvijenuili drugu, nedirnutu. U pomoć se poziva i međunarodna zajednica,koja bi trebala kolektivno da odluči o hitnim koracima za vraćanjenesavjesnog povećanja cijena hrane. S tim u vezi sve više se govorio potrebi koordiniranog odgovora na tržišne poremećaje i cijene

roba. Bit će veoma važno da Svjetska banka, MMF i UN hitno radezajedno na razradi međunarodnog odgovora koji će se obratiti svimelementima krize. Potrebna je kratkoročna akcija za sadašnjeteškoće. Ne treba izostaviti ni činjenicu da MMF i Svjetska bankatrebaju poboljšati sposobnost reagiranja i razviti fleksibilnijeinstrumente te smjernice kako bi odgovorili na takve šokove. Ukonačnici, Razvojni odbor MMF-a i Banke također je pozvao naakciju da se pomogne siromašnim zemljama u borbi protiv klimatskih promjena, pri čemu je predsjednik Svjetske banke pozvao i na većaulaganja bogatih zemalja u Afriku, te na veću pomoć razvijenihu poboljšanju zdravstvene zaštite, smanjivanju neishranjenosti i

smrtnosti djece u najsiromašnijim zemljama svijeta.

4. Zaključna razmatranja

Svijetu prijete glad i prirodne katastrofe koje bi mogle dovestii do ozbiljnih političkih problema. Općenito, možemo istaći da rastcijena hrane ima ozbiljne posljedice po najranjivije slojeve društva,odnosno najsiromašnije zemlje svijeta, i može povećati globalniinflacijski pritisak. U skladu s tom nadasve nezadovoljavajućomglobalnom situacijom, potrebne su brze akcije međunarodne zajed-nice kako bi se stabilizirala visina cijena na tržištu hrane, olakšalo

10 IMF , ( 2008 ), Food and Fuel Prices—Recent Developments, Macro-economic Impact, and Policy Responses, IMF , Washingtn D.C., str. 13



216 PREGLED

uredno rješenje globalne krize i ublažili njeni nepovoljni utjecaji

na ekonomsko blagostanje. Sama priroda gladi iziskuje urgentnoreagiranje, no ta potreba za brzinom izlazi iz okvira podržavanjahumanitarnih pomoći i sigurnosti mreža koje bi pomogle zemljamada izbjegnu primjene kratkoročnih politika koje premještajudodatne troškove reguliranja na račun susjednih zemalja ili naračun narednog perioda.

Svjetska banka već radi na sklapanju dogovora sa agencijamaUN-a kroz program Secretary General's High-Level Task Force kojitretira problematiku svjetske krize zaliha hrane kako bi razvila iimplementirala jedan zajednički odgovor na postojeću krizu.Zajednička strategija suzbijanja krize sastoji se od četiri osnovna

temelja ili smjernice. Prva smjernica tiče se aktivnosti Svjetske bankekoja pregovara sa preko 40 zemalja da pomognu iznaći različitevrste odgovora na postojeću krizu koji odgovaraju različitimzemljama kako bi provela programe finansijske pomoći, te je utom kontekstu pokrenut Global Food Crisis Responce Program(GFRP) kao drugu smjernicu, te je inicirala ubrzanje stvaranjafondacija IDA i IBRD usmjerenih prema pogođenim zemljama,kao treću smjernicu. I konačno, četvrta smjernica odnosi se naaktivnosti Svjetske banke koja je ušla u fazu kreiranja još jednogfonda nazvanog Multi Donor Trust Fund (MDTF).

Osim navedenog, Svjetska banka nudi inovativne načine

finansijskog osiguranja tržišnih proizvoda, kao što su osiguranjeod vremenskih utjecaja, kako bi pomogla zemljama da kontrolirajurizike koje donose npr. suše ili neke druge vremenske nepogode.Kako bi se popunile praznine, Banka surađuje s drugim agencijamai istraživačkim organizacijama, te na taj način pokušava iskoristiti postojeće empirijsko znanje stručnjaka i analitičara za stvaranjeodgovarajućih politika koje će pomoći rješavanju trenutnih krizai problema, ali i globalnih nestabilnosti u budućnosti.



Literatura

1. Čičić M., (2008), Stanje svjetske ekonomije-da li smo na rubudublje recesije. Društvo ekonomista Sarajevo.

2. http://www.worldbank.org3. http://www.weforum.org/pdf/globalrisk/report2008.pdf 4. IMF, (2008), Food and Fuel Prices—Recent Developments,

Macroeconomic Impact, and Policy Responses. IMF, WashingtonD.C.

5. World Bank (2008), Double Jeopardy: G8 Hokkaido. Responding to High Food and Fuel Prices, World Bank. WashingtonD.C.

217PREGLED



Amer Hadžić

Bez naslova

Without a Titlelinorez(linocut)

218 PREGLED







UDK 332.144 (4) + (497.6)

Duško Milidragović

REGIONALIZACIJA: EVROPSKO ISKUSTVO IPERSPEKTIVE BOSNE I HERCEGOVINE

REGIONALIZATION: EUROPEAN EXPERIENCEAND PERSPECTIVES OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

U evropskom prostoru se razvija koncept regija. Evropaodnosno Evropska unija ne izgrađuje se samo kao zajednica država,nego i kao zajednica regiona. Mnogi zagovornici „Evrope regiona“ smatraju da je i politički i ekonomski, a u širem smislu i istorijskii geografski, opravdano i korisno da se što veći broj odluka, naročitoonih koje se odnose na pitanja svakodnevnog života građana, prepusti regionalnim i uopšte lokalnim vlastima. Iz toga slijediuvjerenje da je opravdano da se omogući regionima da svojeinterese zastupaju i neposredno (ili povezujući se sa regionima

drugih zemalja) u odgovarajućim međunarodnim organizacijamai poštujući međunarodni poredak i pravo. Zagovornici „Evroperegiona“ u Savjetu Evrope izborili su se i za osnivanje Kongresaopština i regiona Evrope. U tekstu se razmatraju dva glavna razlogakoja idu u prilog regionalizaciji države. Jedan je kako da se spriječi suvišna i nekada opasna koncentracije državne moći na jednom mjestu i, drugi, da se omogući regionima da u što većojmjeri učestvuju u kreiranju ukupne državne politike. Regionalizam je zasnovan na politici mira i saradnje.

Ključne riječi : regioni, Evropa, regionalizam, država

221PREGLED



Summary: The concept of regions is being developed in the

European space. Europe, that is, the European Union, is not only formed as a union of states, but also as a union of regions. Manyadvocates of the “regional Europe” are of the opinion that it is politically and economically, and in the wider sense also historicallyand geographically, justifiable and useful to let the regional and local authorities make as many decisions as possible, especiallyif they concern the everyday lives of citizens. From that follows aconviction that it is justifiable to also enable the regions to represent their interests directly (or through connection with regions of other countries) in certain international organizations, with full regard

of the international law and order. Advocates of the “Europeanregions” at the Council of Europe have won the fight for formationof the Congress of Municipalities and Regions of Europe. Thistext considers two main reasons which favor regionalization of thecountry. One of them is prevention of excessive and once dangerousconcen-tration of state power in one place. The other is enabling theregions to create the entire state policy in the highest extent possible. Regionalism is based on the politics of peace and cooperation.

Key words: regions, Europe, regionalism, state

1.

Šezdesetih godina prošlog vijeka u Evropi su preovladavaleunitarne države sa jakom centralizovanom vlašću i različitimadministrativnim jedinicama. Međutim, od početka 1990-ih opadavlast centralne države i ona se sve više prenosi na niže jedinice,regione, provincije i lokalne zajednice. Posebno procesi regionali-zacije dovode do velikih promjena u upravljanju i podjeli vlasti širomEvropske unije. Prema kategorizaciji koju daje Andre Rodrigez,na osnovu stepena autonomije unutar pojedinih država, postoje četirigrupe članica Evropske unije.

222 PREGLED



223PREGLED

U prvoj su federalno uređene države, kao što su Austrija,

Njemačka, Belgija, sa visokim stepenom autonomije federalnih jedinica i saveznom vlašću ograničenom uglavnom na spoljnu politiku, odbranu i makroekonomska pitanja.

U drugoj grupi su regionalne države poput Italije i Španije saasimetričnom raspodjelom autonomije između pojedinih dijelova.U Italiji, na primjer, pet regija sa „specijalnim statusom“ (Sicilija,Sardinija, Val d Aosta, Trentino, Friuli) imaju viši stepen samostal-nosti nego ostalih petnaest regija, koje su sa „običnim“ statusom.U Španiji najveću autonomiju imaju Baskija i Navara (njihovasamostalnost seže još od srednjeg vijeka), a nešto manju regije kaošto su Katalonija, Galicija, Andaluzija, Valensija, Kanarska ostrva.

Ostale regije, koje ima Španija, daleko zaostaju u svojoj samostalnosti.U trećoj grupi su još neke „regionalizovane“ države. Prije svega,Francuska, u kojoj se po nešto višem stepenu autonomije izdvajaKorzika, gdje je decentralizacija bila planska, i koja nije bila poslje-dica nekih jakih pokreta za regionalizaciju. Zatim Portugalija, sasrednjim stepenom autonomije na Azorima i u Maderi, te UjedinjenoKraljevstvo. Na osnovu odluke vlade Ujedinjenog Kraljevstva us- postavljeni su i skupštinski domovi, izabrani u Škotskoj, Velsu iSjevernoj Irskoj na opštim neposrednim izborima. Najviši stepenautonomije ima Škotska, a nešto manji Sjeverna Irska i Vels uEngleskoj.

Najzad, u četvrtoj grupi evropskih zemalja su unitarne države,kao što su Danska, Finska, Grčka, Irska, Luksemburg, Holandija,Švedska, te 10 novoprimljenih članica koje su pristupile Evropskojuniji 1. maja 2004. godine.

2.

Dioba vlasti i uticaja na nadnacionalnom, međunacionalnom iunutrašnjem nacionalnom nivou jedno je od ključnih pitanjauređenja država članica Evropske unije. Ne samo za uređivanjemeđusobnih odnosa sadašnjih članica Unije nego i onih koje će pri-

stupiti Evropskoj uniji, kako to ističe dr. Tonjati, profesor Pravnogfakulteta iz Trenta, inače jedan od poznatih stručnjaka za ustavna pitanja i regionalizam. Ističe da je razgraničenje nadležnosti između





225PREGLED

pali mnogobrojne i raznolike interese svakog regiona ponaosob,

već njihove zajedničke interese koje imaju u pojedinim oblastima,kao što su ekologija, razvoj saobraćaja, turizma i slično, a kojemoraju da usklade sa opštim težnjama i standardima Evropske unije.

3.

Evropa odnosno Evropska unija ne izgrađuje se samo kaozajednica država, nego i kao zajednica regiona. Mnogi zagovornici„Evrope regiona“ smatraju da je i politički i ekonomski, a u širemsmislu i istorijski i geografski, opravdano i korisno da se što veći broj odluka, naročito onih koje se odnose na pitanja svakodnevnog

života građana, prepusti regionalnim i uopšte lokalnim vlastima.Takođe je opravdano da se omogući regionima da svoje interese za-stupaju i neposredno (ili povezujući se sa regionima drugih zemalja)u odgovarajućim međunarodnim organizacijama. Zagovornici„Evrope regiona“ u Savjetu Evrope izborili su se i za osnivanjeKongresa opština i regiona Evrope. Pored toga, unutar Evropskeunije, oni su se izborili i za formiranje prvo Skupštine evropskihregiona (1985), a zatim i Komiteta regiona (na osnovu Mastrihtskogugovora iz 1993) u kojem je regionalnim i lokalnim institucijamaomogućeno da savjetodavno učestvuju u zakonodavnim aktivnostimaEvropske unije. Konačno, u Savjetu Evrope priprema se, poput

Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, i Evropska povelja o regio-nalnoj samoupravi.

Uporedo sa širenjem i jačanjem Evropske unije i prenošenjemniza nadležnosti sa država članica na njene institucije, koncept„Evrope regiona“ razvijao se kao svojevrsna protivteža tendencijicentralizacije moći na nivou Unije. Taj koncept razvijao se kaoinstrument prevazilaženja razlika u stepenu ekonomskog razvojai životnog standarda pojedinih regiona (pokrajina, oblasti, distrikta,kantona...). Jasno je da razlike između „bogatih“ i „siromašnih“regiona, više nego drugačiji običaji, kultura, ili jezik, vode napeto-stima i političkoj nestabilnosti.

U tom cilju u Evropskoj uniji je nastao Fond za regionalni razvoj(1975) iz kojeg su finansirani, prije svega, održavanje infrastrukture,agrarna politika, podrška sektorima industrije sa zastarjelom



226 PREGLED

tehnologijom, te podsticaj privrednom razvoju siromašnih regiona.

Ubrzo se, međutim, pokazalo da su pojedine odluke o raspodjelisredstava češće posljedica međudržavnih „nagodbi“ nego istinskih potreba. Zato su definisani precizni ciljevi odnosno kriterijumi zaodabir programa koje će Evropska unija finansirati kako bi se pove-ćala efikasnost i spriječilo rasipanje sredstava.

U Evropskoj uniji uspostavljena su četiri osnovna fonda,kojima se postižu socijalna kohezija odnosno prevazilaženje jazaizmeđu bogatih i siromašnih te solidarnost unutar Evropske unije.To su: 1) Evropski fond za regionalni razvoj, 2) Evropski socijalnifond, 3) Fond za razvoj poljoprivrede, i 4) Fond za modernizacijuribarstva. Između 2000. i 2006. godine iz ovih fondova isplaćuje se

ili će biti isplaćen iznos od oko 213 milijardi evra (što je otpriliketrećina budžeta Evropske unije). Od 1993. godine djeluje i Kohezionifond, namijenjen strukturnom prilagođavanju u oblasti saobraćajai ekološke infrastrukture zemalja članica, sa bruto društvenim proizvodom manjim od 90 odsto prosjeka Evropske unije.

Kako budžet Evropske unije ne bi postao meta nezajažljivostidržava članica i njihovih međusobnih dogovora, Unija je ustanovilanekoliko principa u sprovođenju strukturno-regionalne politike,kao što su koncentracija sredstava (na manji broj ciljeva), planiranje programa odnosno partnerstvo (sa nacionalnim, regionalnim i lokal-nim organima i službama) i sufinansiranje (po principu supsidijarnosti,

odnosno „problem se rješava tamo gdje i nastaje, dok Evropska unijauskače tek kad se ne nađe odgovarajuće rješenje na nižem nivou“).

Regionalizacija je postala uslov bez kojeg ne može da se prekorači „evropski prag“. Ona je jedan od ključnih testova za priklju-čenje Evropskoj uniji i uslov za pristup takozvanim „strukturnimfondovima“. „Evropa regiona“, a ne „Evropa država“ upućuje novac preko regionalnih centara jer se smatra da je region, kao srednjinivo upravljanja, preduslov uspješnih demokratskih i ekonomskihreformi. On je i polazište procesa evropskih integracija, rasterećenjaskupe državne administracije i uspješne međuregionalne saradnje.

Mada teoretičari različito gledaju na koncept regionalne

države i mada mnogi, prije svih ekonomisti, u podjelama ne videmnogo više od cijepanja jedinstvenog ekonomskog prostora,gotovo da nema sporenja da sadašnje administrativno-teritorijalno



227PREGLED

razgraničenje nije dobro. Zato dobro upućeni tvrde da će ovakva

zemlja da počne da sprovodi regionalizaciju, i to u svjetlu što većedecentralizacije, pritom zaobilazeći separatističke zamke koje sesve više postavljaju u posljednje vrijeme.

Proces evropske integracije (prema riječima dr Borislava Stoj-kova, profesora Geografskog fakulteta u Beogradu i koordinatoraza izradu strategije prostorne integracije) odvija se u početnoj fazi preko takozvane prostorne integracije. Podržava se, bolje rečeno, povezivanje regiona i država prostornim elementima (koji ne bitrebalo da znaju za granice), kao što su privreda, umrežavanjegradova na interesnoj osnovi, infrastruktura i saobraćaj, kulturnai privredna baština, životna sredina. Napominjući da su mnoge

zemlje u tranziciji regionalizaciju prihvatile bilo kao sopstvenoubjeđenje, bilo kao zadatak i imperativ, pa ubrzano rade na pro-mjeni teritorijalne organizacije u skladu sa evropskim uzansama,ovaj autor objašnjava da je Evropska unija dala, preko svoje sta-tističke centrale u Luksemburgu, kriterijume regionalne podjele.Ovaj sistem podrazumijeva pet nivoa teritorijalnog organizovanja.Prvi je nivo države. Drugi je nivo makroregiona (sa jedan do petmiliona stanovnika), treći nivo sreza ili okruga (sa sto hiljada domilion), četvrti nivo opštine (od deset do sto hiljada stanovnika) i peti nivo naselja.

4.

Izgradnja Evrope „odozdo“ jedna je od najvažnijih tekovinaevropskih integracija s kraja prošlog vijeka. Prvenstveno zahvalju- jući mnogobrojnim oblicima regionalnog povezivanja, koje obuhvata, prije svega, saradnju gradova, a zatim mnoge zajedničke inicijativena organizaciji baltičkih, podunavskih i crnomorskih „evroregiona“.Ovi evroregioni su posebno zanimljivi jer su značajni kao svoje-vrstan oblik partnerstva između aktuelnih „graničnih“ regionadržava članica Evropske unije. I ne samo zemalja članica nego izemalja koje su kandidati za ulazak u Uniju, te onih koje će to, u

bližoj ili daljnjoj perspektivi, postati.Evroregioni kao oblik međugranične saradnje već zahvataju,

manje ili više, cjelokupni prostor Evrope. Međutim, evroregioni, kao



228 PREGLED

relativno nov oblik subdržavne saradnje u jugoistočnoj Evropi, nisu

dosad uspjeli da dostignu značaj onih unutar Evropske unije, pani onih na sjeveru evropskog kontinenta, pored ostalog (ako sezanemari konfliktno naslijeđe prošlosti) i zbog prirode, statusa iorganizacije samih država na jugu Evrope. Zemlje jugoistočneEvrope još su nedovršene ustavne tvorevine, sa nejasno definisanimili nejakim nadležnostima lokalnih zajednica. Uostalom, i baltičkievroregioni počeli su uspješno da sarađuju i funkcionišu u raznimoblastima života (trgovina, kultura, ekologija, policijska kontrola,energetika, saobraćaj...) tek kad su se države ustavno uredile i konsoli-dovale sredinom devedesetih godina. Što se tiče regiona u ZapadnojEvropi, oni su u međuvremenu stekli status pravnog lica, a dobili

su i svoje predstavnike u evropskim institucijama koje su smješteneu Briselu i Strazburu. Inače, regionalna odnosno prekograničnasaradnja unutar Evropske unije u prvo vrijeme je bila interni načinkomunikacije, saradnje i unapređenja zajedničkog razvoja, da bikasnije postale značajan oslonac savremene evropske integracije.Osim toga, regionalna saradnja nije bila shvaćena kao predmetmeđunarodnih odnosa država, a ni lokalne vlasti nisu bile dovoljnoosposobljene da se samostalno razvijaju. Nisu imale ni odgovarajućenadležnosti da sprovode ono što im je omogućeno Evropskom poveljom o lokalnoj odnosno regionalnoj samoupravi.

Neka uporedna istraživanja u zemljama jugoistočne Evrope pokazala su da, nasuprot konceptu „mekih granica“ i promijenjenojideji o nacionalnom suverenitetu, mnoge države još nisu u značajnijojmjeri prenijele proces odlučivanja na niže odnosno lokalne nivoe.Regioni su ostali neka „međufaza“ između centralne i lokalne vlasti, bez odgovarajućeg pravnog statusa i sopstvenih finansijskih izvora.U nekim slučajevima (na primjer u Bugarskoj) regioni su samoadministrativne jedinice u kojima guverner sprovodi državnu politiku. Svakako da bi bilo preporučljivo i poželjno da centralna vlasti u državama ovog dijela Evrope omogući i graničnim regionimaizvjesnu autonomiju koja bi im omogućavala da pregovaraju oko

saradnje u pojedinim oblastima od zajedničkog interesa sa regionimasusjednih zemalja, svakako uz poštovanje ustava, zakona i stan-darda sopstvene zemlje.



229PREGLED

Po ugledu na više od stotinu evroregiona u Zapadnoj Evropi

(naročito onih koje su uspostavile Njemačka, Francuska i zemljeBeneluksa) građena je, nakon pada Berlinskog zida, slična mrežaregionalne saradnje i u zemljama centralne, istočne i, odskora, jugoistočne Evrope. Prvi evroregion je bio Karpatski (Ukrajina,Slovačka, Rumunija, Mađarska i Poljska). Samo poljski regioniučestvuju u devet evroregiona, te mnogi baltički regioni koji suuključili i regione drugih zemalja, koje su im susjedne i sa kojimaimaju zajedničke interese.

Prvi evroregion koji je nastao na Balkanu je region Dunav – Tisa – Karas – Mures. Osnovan je 1997. godine između četirižupanije južne Mađarske, četiri iz Rumunije, i Vojvodine. Nakon

toga (2001) neke nevladine organizacije iz Vojvodine i Rumunijesprovele su istraživanja koja su pokazala da više od 70% anketiranihVojvođana ima vrlo pozitivno mišljenje o prekograničnoj saradnji sasusjedima, Rumunijom i Mađarskom. Prema podacima novosadskogCentra za regionalizam, koji je učestvovao u ovom istraživanju,slični podaci dobijeni su i u Rumuniji i Mađarskoj. Osim toga, ulazak Vojvodine u drugi evroregion pokazao je još bolje rezultate, ariječ je o regionu koji je nastao u trouglu Novi Sad – Tuzla – Osijek, koji obuhvata gradove istog geografskog, ekonomskog ikulturnog područja, ali svojevremeno odvojene ratovima koji suse ovdje vodili. I gradske vlasti ova tri grada potpisale su sporazumo međunacionalnoj toleranciji. Ovo je učinjeno u okviru Igmanskeinicijative, pokreta nevladinih organizacija iz Srbije i Crne Gore,Bosne i Hercegovine i Hrvatske za normalizaciju odnosa i obnovu povjerenja u ovom „dejtonskom trouglu“. Ovaj region trebao bi dase poveća i da obuhvati još dijelove sjeveroistočne Bosne, istočneSlavonije, te Mačvu i Vojvodinu.

Nakon obrazovanja ova dva, uslijedilo je obrazovanje ili projek-tovanje i drugih regiona, skoro na svim rubovima prethodneJugoslavije. To je region na južnom Jadranu između Srbije i CrneGore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, zatim region na tromeđi

Niš – Skoplje – Sofija, između Srbije, Makedonije i Bugarske, teregion koji povezuje opštine na obalama Drine (Bijeljinu, Zvornik,Šabac i Loznicu).



230 PREGLED

Osim regionalnog povezivanja i saradnje određenog broja

pograničnih opština, javljaju se i širi oblici povezivanja i saradnjena širim prostorima, a koji prelaze okvire prethodne Jugoslavije.Tako su polovinom 2004. godine predstavnici pedesetak gradova jugoistočne Evrope (u Beogradu, na regionalnoj konferenciji) potpisali sporazum kojim se definišu ciljevi, načela i programi omeđuetničkoj toleranciji i saradnji gradova i nevladinih organizacija.Sporazum su potpisali predstavnici nevladinih organizacija mnogihgradova (Beograda, Zagreba, Sarajeva, Sofije, Skoplja, NovogSada, Tuzle, Osijeka, Niša, Srebrenice, Bara, Bajine Bašte, Splita,Mostara, Kotora, Pule, Banje Luke, Temišvara, Segedina, Kečke-meta, Kumanova, Preševa i drugih).

Težnja je da se obrazuju regioni i unutar Bosne i Hercegovine,između njenih entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske. Već je 2001. godine obrazovan tzv. Sarajevski ekonomski region.Predstavnici oba dijela Bosne i Hercegovine i njihovi ekonomskistručnjaci saglasili su se da nema ubrzanog razvoja entiteta „bezorganizovanog razvoja oba dijela Sarajeva, koje je vještački podije-ljeno, a koje je središte Bosne i Hercegovine i centar regiona“.

5.

U cilju širenja ideje regionalizma, u Evropi je uveden i Dan

evropskih regija, koji se obilježava od 2001. godine. Ovaj pokretodnosno organizacija jednom godišnje bira dva prestižna regionau Evropi sa ciljem da osnaži regionalno povezivanje i međusobnoupoznavanje različitih naroda i kultura sa društvenim, političkim,ekonomskim i kulturnim tokovima u oko 700 postojećih regijaEvrope. Tako su 2003. godine za evropski region godine proglašeniKarelija iz Rusije i Balearski otoci iz Španije, a 2004. godine, premaizboru žirija, evropski region godine je Zajednica njemačkoggovornog područja iz Belgije i Madeira iz Portugala.

Osim biranja prestižnih i najperspektivnijih regiona, svakegodine organizuju se razgovori i o specifičnim temama vezanim

za problematiku funkcionisanja i povezivanja regiona. Tako ćese tema Uloga regiona u izgradnji Evrope raspravljati u tridesetak zemalja Evrope.



231PREGLED

Prije posljednjeg rata cijela Jugoslavija se graničila sa sedam

država. Danas se Slovenija graniči sa tri, Hrvatska sa sedam, Srbijatakođe sa sedam, Crna Gora sa pet, Bosna i Hercegovina sa tri iMakedonija sa četiri države. To je veliki broj susjednih država, odkojih su neke nekadašnje jugoslovenske federalne jedinice. I umjestošto ove nove države svoje politike zasnivaju na inostranoj pomoći,koja je sve manja i koja vremenom nestaje, postavlja se pitanje zaštosve te zemlje jugoistočne i poluzapadne Evrope ne bi, bez velikogodlaganja, poradile na obrazovanju jednog regiona u kome bi onesvakodnevno sarađivale, tako da bi za svaku proizvedenu robu kupac bio unaprijed osiguran.

Inače, svijet u koji se, poslije ratova, velikih nesreća i kriza,

polako vraćamo, vrlo je različit od onoga u kome se, manje ili više,mirno živjelo proteklih decenija. Otkako je srušen Berlinski zid,Istočna i Zapadna Evropa ostale su samo geografski pojam koji je izgubio političke primjese. Varšavski pakt je nestao, na sceni jeostao Sjevernoatlantski, koji silom ili milom uspješno širi svoj uticajodnosno djelokrug. U nekadašnjem državnom socijalizmu divljineokapitalizam ruši dosta toga što je u tom socijalizmu, državnomili samoupravnom, bilo ljudsko. Novi poredak često se poistovjećujesa vladavinom domaćih mafija.

Pogledajmo šta se događalo i šta se događa u bosanskoherce-govačkom susjedstvu. Slovenija, koja se izvukla iz ratnih sukoba

i prva stala u red pred Evropom, shvatila je sopstveni interes iodmah se okrenula prema bivšim sestrinskim republikama, plavećiBosnu i Hercegovinu, Makedoniju, te Hrvatsku, Srbiju i Crnu Gorusvojim proizvodima. O svom interesu i saradnji ostali dosta usporenorazmišljaju i malo šta poduzimaju. Zašto neko na prostoru bivšeJugoslavije, Slovenci, na primjer, Srbi ili Bosanci i Hercegovci, iliHrvati, Makedonci ili Crnogorci, u tom pravcu ne budu inicijatori?Poznato je da su se još za vrijeme posljednjeg rata mnogi okupljaliu Novom Pazaru, gdje se usred nestašice moglo sve da nabavi. Nešto kasnije, pijaca „Arizona“ u sjevernoj Bosni postala je, mada primitivno, zborno mjesto za mnoge poslovne i manje poslovne

ljude iz svih dijelova ovog dijela Balkana.Sa izuzetkom Slovenije, u kojoj se relativno dobro živi, sve

ostale republike nekadašnje Jugoslavije bore se za goli život. Mafije



232 PREGLED

su se enormno obogatile i prigrabile ogromna društvena bogatstva.

Hrvati sve više očekuju spas u turizmu. Razrušena i osiromašenaBosna i Hercegovina pokušava da otvori dosje sopstvene mafijeza koju se tvrdi da je zaradila milijarde dolara skrećući u svoju koristtokove inostrane pomoći. Sa više od 40 odsto nezaposlenih iuništenom infrastrukturom, ona se ipak ne predaje i neće se predatisve dok su međunarodni predstavnici u Bosni i Hercegovini prisutni.Pored ekonomskih problema, ova zemlja će morati, na ovaj ilionaj način, da riješi probleme svojih povratnika. Makedonija,koja se još u Ujedinjenim nacijama zvanično vodi kao BivšaJugoslovenska Republika Makedonija, i koja je uspjela da ostaneizvan tragičnih sukoba, de facto je podijeljena. I Crna Gora je

podijeljena na pristalice i protivnike totalne nezavisnosti. Najzad,Srbija, bombardovana spolja i opljačkana iznutra, na putu svogaoporavka, prelazi spor i težak put.

6.

U Evropi, koja se konstituiše kao zajednica država i naroda,regionalizacija će zamijeniti mnoga politička i ekonomska savez-ništva. U neku ruku, zakon prirode zauzeće mjesto starih aranžmanai ugovora.

Zato se narodi bivše federativne Jugoslavije moraju okrenuti

budućnosti, bili oni jugonostalgičari ili ne. Jugoslavija, zemlja šestrepublika i nacija, četiri jezika i tri vjeroispovijesti, u kojoj se pristojno i relativno složno živjelo, neće se vratiti. Nju bi moralada zamijeni jedna nova evropska jugoistočna regija.

Narodi na ovim prostorima žive zajedno stoljećima, a prvimeđuetnički sukobi dogodili su se tek u prošlom vijeku. Bolna prošlost mora se racionalno analizirati, jer su nam regionalnaupućenost i saradnja i prirodne i neminovne. Narodi na ovim prostorima uvijek su korisno i živo komunicirali, a činiće to idalje, jer je to prirodno. Uostalom, govore istim jezikom, imajuzajedničku istoriju, a treba imati u vidu i to da je Jugoslavija

građena kao cjelina i u tehnološkom smislu. Ono što nam prijeti jeste provincijalizacija, jer na ovim prostorima žive mali narodi.Pod jednim jugoslavenskim državnim krovom imali smo, pored



ostalog, i jaku kulturnu i intelektualnu elitu, koja je utemeljila nauku

i umjetnost na zavidnom nivou. Tog državnog krova više nema pošto se promijenio pojam nacionalne države. Zato je regionalno povezivanje i saradnja uslov našeg opstanka i napretka.

233PREGLED





UDK 332.135

Denis Zaimović

REGIONALIZACIJA EVROPE NA OSNOVUKONCEPTA „EUROREGIJA“

THE CONCEPT OF “EUROREGIONS” AS A MODELOF MODERN REGIONALIZATION

Sažetak

Članak analizira nastajanje i razvoj koncepta „Euroregija“,na kojem se temelji ili kojim se označava aktuelna regionalizacija Evrope, od samog javljanja regionalizma na evropskom kontinentudo usvajanja evropskih povelja i drugih značajnih akata u Evropskojuniji i Vijeću Evrope a kojima se utvrđuje pravni okvir evropskeregionalizacije. Razmatra se koncept regionalizacije koji je u značajnoj mjeri oslonjen na politiku regionalnog razvoja kojoj teže sve regije Evrope, a putem organa regija u strukturi Evropske unije.

Ključne riječi: regionalizam, regionalizacija, regije, regionalnirazvoj, organi regija

Summary

The article analyzes the creation and development of the concept of “Euroregions”, upon which the current regionalization of Europehas rested from the very beginning of regionalism of the Europeancontinent to the adoption of European charters and other important

acts of the European Union and the Council of Europe, whichdetermine the legal framework of European regionalization. It considers the concept of regionalization, which significantly rests

235PREGLED



236 PREGLED

upon the policy of regional development, after which all the regions

of Europe aspire, via the regional bodies in the structure of the European Union.

Key words: regionalization, regions, regional development,regional bodies

Rađanje ideje “Euroregije”

Idući najdulje u historiju, ideju „Euroregije” moguće je pratitiod nastanka regionalizma, regionalističkih stranaka i pokreta. Na

evropskom kontinentu regionalizam se javlja u Francuskoj krajem18. stoljeća. Regionalizam je rođen s Francuskom revolucijom 1789.godine kao otpor francuskih i drugih provincija protiv nametnutog jakobinskog centralizma. „Otpor iz regije ili ‘ustanak u provinciji‘ protiv metropolizacije Francuske bio je u funkciji odbrane istorijskih prava i sociokulturnih identiteta istorijskih regija“ (Seiler, 1999: 5).

Historija regionalizma i regionalističkih pokreta u Evropi nijeništa drugo do historija evropskih država ili njihovih sociokulturnihrazlika. Poslije kolosalnih uspjeha nacionalnih država u Evropi,te stvaranja supranacionalne arhitekture Evrope, regionalizam seu nekim aspektima može protumačiti kao „refeudalizacija Evrope“.

Regionalizam je bez sumnje danas jedan od značajnijih i znakovitihizazova moderne Evrope. „Objedinjavanjem lokalnog, regionalnog političkog partikularizma nakon 1789. u nacionalne države, negdjei prije, a negdje i kasnije, poslije Drugog svjetskog rata osnažio je pokret stvaranja supranacionalne države, svojevrsne europskekonfederacije, a s njim i njegova suprotnost u obliku obrane identiteta pojedinih regija, razvijanjem koncepta europskih regija, euroregija“(Milardović, 1995:7).

Proces regionalizacije u Evropi započeo je pedesetih godina20. stoljeća, da bi svoj puni zamah regionalizacija dobila osam-desetih,kada ju je kao značajan dio svoje politike prihvatila Evropska

zajednica. Tako su osamdesete godine 20. stoljeća označene kaodesetljeće decentralizacije i regionalizacije u državama članicamaEvropske zajednice. Od početka devedesetih počinje opadati vlast



237PREGLED

centralne države i ona se sve više prenosi na niže jedinice, regije,

provincije i lokalne zajednice. Posebno procesi regionalizacijedovode do velikih promjena u upravljanju i podjeli vlasti u zemljamaEvropske unije.

Razvijanje ideje “Euroregija”

Razvoju modela „Euroregija“ put je utrla Evropska poveljao regionalizaciji donesena u Evropskom parlamentu novembra1988. godine. Naredni korak, od jedne političke inicijative i slikevodilje evropske integracije ka političkoj realnosti, predstavljajuodluke mastrihtskog reformskog sastanka 1991. godine, kojima se

i na najvišem nivou potvrđuje pravo regija da učestvuju u politiciEvropske unije, kao i zaštita njihovih interesa naspram Unije. Uspo-stavljanjem „regionalnog odbora“ dodatno se pružaju mogućnostiza učestvovanje regija u integracijskim procesima, kao i unošenjeregionalnog razumijevanja u politiku Evropske unije. Razvijanjukoncepta „Euroregija“ kroz saradnju i povezivanje evropskih regijazakonsku i temeljnu osnovu dali su i vrlo značajni akti nastali uVijeću Evrope, a to su: Evropska povelja o lokalnoj samoupravi,koja predviđa pravo lokalnih vlasti na udruživanje, te Evropska konvencijao prekograničnoj saradnji između teritorijalnih zajednica ili vlastii njena dva dodatna protokola koja afirmiraju pravo lokalnih i

regionalnih vlasti da sarađuju izvan granica svojih država. Jasnesmjernice za zakonodavnu regionalnu politiku na nivou VijećaEvrope predstavljaju i Evropska povelja o regionalnim jezicimai jezicima nacionalnih manjina iz 1992., zatim Povelja o učešćumladih osoba u općinskom i regionalnom životu te Evropska kon-vencija o pejzažnim vrijednostima.

Važno je, međutim, podsjetiti na smjernice u temeljnom doku-mentu koji je prokrčio put ideji “Euroregije” na zakonodavnomevropskom planu, te omogućio novo organiziranje i povezivanje uEvropi. Uviđajući značaj učešća regija u odlukama država i institucijaEvropske zajednice/unije, Evropska povelja o regionalizaciji utvrđuje

pravo regija da učestvuju u definiranju politike država u okviruzajedničkih institucija za poslove koji se tiču njihove nadležnostiili zadiru direktno u njihove interese.



238 PREGLED

Regije imaju pravo da na adekvatan način učestvuju u vršenju

funkcija države, počevši od onih koje se tiču njihove teritorije. Toučešće mora biti garantirano od odgovarajućih ustavnih ili onihinstitucija koje su na najvišem mogućem nivou pravne hijerarhije.

Osnovni odgovarajući principi trebaju bitiutvrđeni regionalnimstatutima i nacionalnim pravnim normama. „Princip kooperativneregionalizacije, zasnovan na formulama horizontalne saradnje,koji supstituira tradicionalne vertikalne strukture centralističkihzemalja, treba obavezno predvoditi taj proces.“1

Na principu regionalizacije prostora unutar jedne državeodvija se proces prenošenja državne vlasti nadolje. Ovaj se procesoznačava i kao decentralizacija kroz stvaranje institucionalnih

pretpostavki da regije kao teritorijalni i socijalni identiteti učestvujuu oblikovanju politike razvoja društva. S tim u vezi član 3b Ugovorao Evropskoj zajednici iz Maastrichta2 ustanovljava već spomenuti princip supsidijarnosti3 iz kojeg se izvodi regionalni ustroj.

Koncept „Evropa regija“ temelji se na principu supsidijarnostii nastaje nasuprot sve većem centraliziranju funkcija na nivouEvropske unije. Međutim, upravo prema ovom konceptu Evropskaunija se temelji ne samo na državama članicama nego i neposrednona (evropskim) regijama. Načelo supsidijarnosti, pojednostavljeno,najčešće se izražava frazom „najbliže građanima“, što pokazujeda je riječ o temeljnom načelu slobode i demokratije, koje navodi

na uspostavljanje političkog standarda po kome odluke treba dase donose tamo gdje će njihovi efekti najneposrednije i da se osjete.Ustanovljenje regionalnih institucija uvijek je potkrijepljenoargumentom da povećava učešće građana u procesu donošenjaodluka, na nivou lokalne zajednice, nivou koji je bliži građanimanego bilo koji drugi.

1 Članovi 24 i 25 Evropske povelje o regionalizaciji.2 Ugovor o Evropskoj uniji (EU) potpisan je u Maastrichtu 7. februara 1992.,

a stupio na snagu 1. novembra 1993. godine.3 „Zajednica djeluje u okvirima nadležnosti koje su joj dodijeljene i prema

ciljevima koji su utvrđeni ovim ugovorom. U oblastima koje ne spadaju u njenu

isključivu nadležnost, Zajednica poduzima mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, samo ako i ukoliko ciljeve predviđene akcije ne mogu u potrebnoj mjerida ostvare države članice, odnosno ukoliko ih imajući u vidu veličinu i efekt

predviđene akcije može uspješnije ostvariti Zajednica“ (čl. 3B).



239PREGLED

Koncept regionalizacije

Uporedo sa širenjem i jačanjem Evropske unije i prenošenjemniza nadležnosti s država članica na njene institucije, koncept„Evropa regija“ razvija se kao svojevrsna protuteža tendencijicentralizacije moći na nivou Unije. Taj koncept razvija se kaoinstrument prevazilaženja razlika u stepenu ekonomskog razvojai životnog standarda pojedinih regija (pokrajina, oblasti, distrikta,kantona...). Jasno je da razlike između „bogatih“ i „siromašnih“regija, više nego drugačiji običaji, kultura, ili jezik, vode napetostimai političkoj nestabilnosti.

Ovisno o orijentaciji autora, u teoriji egzistira nekoliko tipova

regionalizacije i regionalizama. Tako postoji regionalizacija bezdefinirane regionalne ravni, regionalna decentralizacija i političkaregionalizacija. Kako regionalizam, prema viđenju nekih autora, predstavlja odbrambeni tip društvenog pokreta, uočljivo je postojanjenekoliko tipova, kao što su: etnoregionalizam, separatizam, makro-regionalizam, transgranični regionalizam itd. Regionalizam kao tip političkog suprotstavljanja centralističkom, birokratskom ustrojstvunacionalnih država, i supranacionalne države – Evrope, ponajčešćese izražava preko regionalistički populističkih političkih pokreta,romantičke, neoromantičke, konzervativne ili neokonzervativneorijentacije, ili pak regionalističkih političkih stranaka.4

Regionalna politika Evropske unije

Regionalna politika Evropske unije danas se u osnovi sastojiod alociranja finansijskih sredstava iz budžeta Evropske unijesiromašnijim regijama. Ona ustvari prenosi resurse od bogatih usiromašnije regije, i to je instrument finansijske solidarnosti. Zbogtoga se kaže da regionalnu politiku Evropske unije rezimiraju dvijevrijednosti: solidarnost i kohezija. Solidarnost je vidljiva u cilju regio-nalne politike Evropske unije da stvori pogodnosti za građane i

4 Doktrinarne postavke ovih stranaka i pokreta moguće je pratiti u Francuskoj,Španiji, Italiji, ali i u drugim državama zapadne Evrope u kojima se regionalističkizahtjevi počesto isprepliću s manjinskim i etničkim zahtjevima.



240 PREGLED

regije koje su privredno i socijalno u nepovoljnijem položaju u

odnosu na prosjek Evropske unije. Kohezija, s druge strane,karakte-rizira ovu politiku Evropske unije budući da postoje pozitivne pogodnosti za sve u smanjenju jaza dohotka i bogatstva izmeđusiromašnijih i razvijenijih regija.5

Osnovni finansijski instrumenti za provođenje regionalne politike unutar strukture Evropske unije su: Evropski fond za regio-nalni razvoj, Evropski socijalni fond, Finansijski instrument zausmjeravanje ribarstva, Evropski fond za usmjeravanje i garancijeu poljoprivredi, te Kohezijski fond .

Evropska unija je putem ovih, kako se još nazivaju, struktur-nih fondova, u periodu od 2000. do 2006. u regionalni razvoj

usmjerila 213 milijardi eura. Kada je riječ o finansijskom raz-doblju 2007-2013., Evropska unija je odobrila novih 308 milijardi eura (35,7% ukupnog budžeta EU) regionalne pomoći naosnovu Zakonodavnih paketa koje je usvojio Evropski parlament na prijedlog Evropske komisije i uz sugestije Odbora regija.6 Siromašneili nepovoljne regije u svim državama Evropske unije mogu imatikorist od strukturnih fondova na temelju nekih kriterija ili ciljeva:

• Ukupno 70% finansiranja ide na takozvani Cilj 1 – regije ukojima je GDP manji od 75% prosjeka EU-a. Oko 22%stanovništva EU-a živi u 50 regija koje koriste ove fondoveza poboljšanje osnovne infrastrukture i poticanje ulaganja

u poslovanje.• Dodatnih 11,5% regionalnoga trošenja ide na Cilj 2 – regije

(područja) koje su u privrednom padu zbog strukturnih poteš-koća, kako bi se pomogao privredni i socijalni oporavak.Oko 18% stanovništva EU-a živi u takvim regijama.

• Cilj 3 odnosi se na inicijative i programe stvaranja novih radnihmjesta u svim regijama koje nisu obuhvaćene Ciljem 1.

5 Član 87 (3a) Ugovora o EU predviđa mogućnost dodjeljivanja regionalne pomoći radi poticanja privrednog razvoja u područjima sa izrazito niskim

životnim standardom ili visokom stopom nezaposlenosti. Smjernice za regionalne potpore definiraju da takve regije trebaju imati GDP niži od 75% prosjeka EU,što je slučaj s većinom regija kojima je odobrena pomoć.

6 Prema: www.europarl.europa.eu/news od 1.5.2007.



241PREGLED

Na prilagođavanje i modernizaciju sistema edukacije, obuke

i druge inicijative za promoviranje zapošljavanja ide 12,3%finansiranja.

Organi regija u strukturi Evropske unije

Kada se radi o mikroregionalnoj institucionalnoj strukturi,Evropska povelja o regionalizaciji propisuje da regije u državamačlanicama Evropske unije trebaju obavezno imati regionalnuskupštinu, regionalnu vladu i njenog predsjednika, dok u pogledunadležnosti regije mogu imati potpune nadležnosti, na temelju kojihregije mogu vršiti zakonodavnu i izvršnu vlast, zatim nadležnosti

zakonodavne primjene i izvršenja baziranih na postojećim nacio-nalnim zakonodavstvima, te izvršne nadležnosti.7 S druge strane,na makroregionalnom evropskom planu,da bi se utjecalo na odlukesa čijim bi efektima regije bile i suočene, osnovan je organ regija ustrukturi EU. U početku su to bili „informacijski uredi“ pojedinihregija, da bi do danas taj proces institucionalizacije oblikovao čitavniz organa regija koji djeluju pri Evropskoj uniji kao i pri VijećuEvrope. Tako je danas za koordinaciju i planiranje regionalnograzvoja na nivou Evropske unije zadužen Odbor regija EU , o regio-nalnim pitanjima i politici u Vijeću Evrope odlučuje Kongreslokalnih i regionalnih organa vlasti, a vrlo značajne za evropsku

regionalnu politiku su i asocijacije Vijeće općina i regija Evrope,te Skupšina evropskih regija. Također, danas u Bruxellesu postojičitavo mnoštvo regionalnih ureda i agencija koje predstavljajurazličite evropske regije i koje im pomažu u efikasnijem ostvarivanjuregionalnih interesa u strukturi Evropske unije.

Zaključak

Integraciju evropskih država u obliku Evropske unije danas prati i regionalizacija Evrope kroz koncept „Evropa regija“, čija je preteča regionalizam stvoren na evropskom kontinentu još s

Francuskom revolucijom. Od pedesetih godina 20. stoljeća teče

7 Član 5. Evropske povelje o regionalizaciji



proces regionalizacije u Evropi, a svoj zamah doživljava krajem

osamdesetih, kada ju je kao značajan dio svoje politike prihvatilaEvropska zajednica. Regionalizam se danas javlja kao jedan od naj-znakovitijih izazova moderne Evrope, a to je najvidljivije u činjenicida skoro sve zemlje, današnje članice Evropske unije, imaju uspo-stavljenu unutrašnju regionalnu strukturu i organizaciju, što imomogućava ostvarenje jednog od najvažnijih ciljeva regionalne politike, a to je pristup evropskim regionalnim fondovima i progra-mima. „Evropa regija“ ili „Euroregija“ predstavlja političku inici- jativuu oblikusavremenog političkog koncepta i institucionalizacijekoji ima za cilj povezivanje regija Evrope putem prekogranične,transnacionalne i međuregionalne saradnje, a svoje djelovanje

usmjerava u pravcu jačanja pozicija evropskih regija u procesimaodlučivanja u Evropskoj uniji i Vijeću Evrope, čime istovremenouvodi takozvani treći nivo odlučivanja u evropski integracijski proces i institucionalnu strukturuEvropske unije. Kaže se da je vizijaza Evropuod prekjučerbila “Evropa domovina”, a da vizija Evropeod sutra postaje “Evropa općina i regija – Evropa građana”.

Literatura

1. Evropska povelja o regionalizaciji, Journal officiel desCommunautes europeennes, No C326/296 od 19.12. 1988. godine.

2. Milardović, Anđelko (1995a), Regionalizam kao europskiizazov, Zbornik, Panliber, Osijek.

3. Milardović, Anđelko (1995b), Regionalizam, autonomaštvo,federalizam ili separatizam? Zbornik, Panliber, Osijek.

4. Oficijelna web stranica Evropske unije www.europa.eu.int5. Seiler, Daniel Louis (1999), Političke stranke, Panliber,

Zagreb.

242 PREGLED



UDK 332.132 (420)

Sabina Žunić

BEACON SHEMA – STRATEGIJA REFORMELOKALNE (SAMO)UPRAVE U VELIKOJ BRITANIJI

THE BEACON SCHEME – LOCAL(SELF)GOVERNANCE REFORM STRATEGY

IN GREAT BRITAIN

Sažetak

U ovome tekstu autor pokazuje kako je urađena reforma politikelokalne samouprave u Velikoj Britaniji početkom 21. stoljeća. Samareforma, inicirana u vrijeme vladavine Tonyja Blaira i laburista, prepoznala je da su Velikoj Britaniji potrebne radikalne promjene sistema u sferi lokalne samouprave. Kreiranje potpuno nove kultureu lokalnoj vlasti našlo se među najvišim prioritetima, a vapaj zatransparentnim i pojednostavljenim procedurama je bio više negoočigledan. Bilo je potrebno utrti put principima poput odgovornosti,

otvorenosti i okrenutosti prema klijentima, i ponuđen je jedannovi, svježi okvir upravljanja lokalnom zajednicom, koji je bio u skladu s demokratskim i evropskim principima, što uključuje i principe dobre uprave. Nove legislative su nudile okvir kako izvestireforme naprijed i kako kreirati sisteme nagrade za lokalne vlasti,od kojih je jedna i tzv. Beacon shema, koja ima za cilj kreirati sredinukonkurentne sposobnosti i poticati natjecateljski duh lokalnih zajednica. Strategija je napisana kao dugoročni dokument i pokrivanajmanje 10 godina unaprijed sistem lokalne uprave i načine njenemodernizacije. Najuža agenda Beacon sheme je zapravo nagrađivatilokalne zajednice koje „najbolje obavljaju svoj posao“. Najbolja

praksa se općenito odnosi samo na jedan, unaprijed određeni sektor.Vlada je identificirala indikatore i metodologiju po kojoj bi seodređivali pobjednici, kao i opći bodovni sistem. Ova shema je prije

243PREGLED



244 PREGLED

svega imala za cilj da motivira općine da preokrenu kormilo uprav-

ljanja staro preko stotinu godina i u drugom pravcu počnu primje-njivati radikalno drugačije metode u pristupu prema građanima.

Ključne riječi : Beacon shema, lokalna uprava i samouprava,reforma, lokalna zajednica, strategija, građani, usluge, moderni- zacija, partnerstvo, promjene, politika, administracija, demokratija,upravljanje

Summary

In this text, the author shows the characteristics of local self- governance reform policy in Great Britain in the early 21 st century.The very reform was initiated during the mandate of Tony Blair and the Labor Party, because there had been a need for immense changesin the local self-governance system. Creation of a completely newculture in the sector of local self-governance was one of the top priorities and the cry for transparent and simplified procedures wasmore than evident. There was a need of paving the way to principleslike responsibility, openness and customer-oriented policy, hencea new, fresh frame of managing the local community, which included the principles of good management, in accordance with the demo-cratic and European principles was offered. The new laws provided

guidelines for implementation of reforms and for creation of a reward system for the local authorities, one of which is the beacon scheme,aimed to create a competition capability environment and toinitiate the competitive spirit of the local communities. The strategywas written as a long-term document and it covers the system of local self-governance and its modernization in the period of ten years. The longest agenda of the beacon scheme is, actually, toreward the local communities which “do the best job”. The best practice is generally related to only one sector, determined in advance.The Government has identified indicators and methodology for deciding on winners, as well as for the general score system. This

scheme was primarily aimed to motivate the municipalities to turnthe hundred years’ old wheels in the opposite direction and to start implementing a radically different approach towards the citizens.



245PREGLED

Key words: beacon scheme, local governance and self-

governance, reform, local community, strategy, citizens, services,modernization, partnership, changes, politics, administration,democracy, management

Vlada Velike Britanije 1998. godine izdaje White Paper odnosnozvanični izvještaj u kojemu prepoznaje probleme i djelomičnuučmalost u efikasnosti rada tadašnjih lokalnih vlasti, i predlaže potpunu reformu sistema lokalne uprave. Prvi dio izvještaja obrađujekomprehenzivnu i radikalnu reformsku agendu, dok drugi dionudi specifične i konkretne odgovore na reformu finansijskog

okvira lokalnih vlasti.

Kako je sve počelo

Lokalna uprava Velike Britanije1 1997. godine se mogla okarak-terizirati kao ne tako uspješna i s mnogih strana stizale su kritikeda je njena uloga postojanje sama za sebe i da nije usmjerena kagrađanima. Glas samih građana nije se mogao daleko čuti i njihovoučešće u procesima odlučivanja i donošenja odluka bilo je neznatno.Takozvana lokalna vijeća, kako ih u Britaniji zovu, dobivala suoptužbe da su previše okrenuta ka internim pitanjima i da su slijepa

za probleme građana. Kvalitet usluga je varirao, a već slab odziv nalokalnim izborima je stalno opadao, dakle opća situacija u lokalnojupravi nije izgledala sjajno. Međutim, Vlada Velike Britanije, tada predvođena laburistima odnosno radničkom partijom, nije sjedilaskrštenih ruku, već se upušta ukoštac s već spomenutim problemimai 1998. objavljuje izvještaj pod nazivom „Moderna lokalna vlast – u dodiru s ljudima“, u kojem javno prepoznaje identificirane probleme i otvoreno i transparentno poziva na reformu javneuprave kroz čitav niz ponuđenih rješenja. Međutim, apsolutnoključni moment nije zapravo objava izvještaja ili identificiranje problema lokalnih vlasti, iako naravno ovi akti nose izuzetnu težinu

u ovom procesu, već je ključni moment bio hitno pozivanje

1 Department for Communities and Local Government.



246 PREGLED

parlamenta i centralne vlade da se podrži reforma kako bi mogla

odmah biti primijenjena. Dakle, čin pisanja izvještaja nije ostaoizolirana jedinica ili završio u ladicama već prenatrpanim izvješ-tajima, kao što je to većinom slučaj, recimo, u zemljama u tranziciji.Ovdje je bitno potcrtati da probleme i pitanja lokalnih vlasti nisuobrađivali neki renomirani univerzitet ili institut (menadžment Beacon sheme je obrađen u tekstu kasnije), već vlada koja je bilana vlasti.

Strategija reforme naglašavala je prije svega da lokalne vlastimoraju „biti u dodiru s građanima“ i biti bliski njihovim problemimaili pitanjima koja ponekad možda neće biti iznijeta na najbolji ili nanajformalniji način, ali da to nikada ne smije spriječiti lokalnu vlast

da ipak prepozna te probleme kao nešto što ima značaj ili opterećujelokalnu zajednicu. Prije svega, strategija nudi niz opcija kako dase napravi iskorak ka unapređenju u pružanju usluga, kako da semodernizira lokalna uprava, ali i nudi lokalnim vlastima poticajodnosno sistem nagrade u slučaju da lokalne vlasti prihvate refor-mirati lokalni sistem uprave po reformskoj agendi. Strategija prepoznaje da iako se već poduzimaju određeni koraci ka modernizacijilokalne uprave u nekim sredinama sve zajednice treba da poduzmu još mnogo toga kako bi se uhvatile ukoštac sa izazovima21. stoljeća,a zapravo kako bi pravi pobjednici na kraju bili sami građani. Stra-tegija je napisana kao dugoročni dokument, i pokriva najmanje 10godina unaprijed sistem lokalne uprave i načine njene modernizacije.

Suština strategije reforme lokalne uprave

Strategija je podijeljena u deset glava i nudi rješenja u slje-dećim oblastima:

1) kako razumjeti potrebu za promjenom (kultura paternalizma,inertnosti i potreba za postojanjem samo zbog održivostitog postojanja treba da se napusti i lokalna vijeća ne smijuda primjenjuju staromodne sisteme vrijednosti);

2) kako izvesti promjenu (legislative će ponuditi okvir kakoizvesti reforme naprijed, i ponudit će sisteme nagrade za

lokalne vlasti, od kojih je jedna Beacon shema, koja trebada kreira sredinu konkurentne sposobnosti i da potaknenatjecateljski duh lokalnih zajednica);



247PREGLED

3) kako instalirati nove političke strukture (lokalna vijeća

moraju imati strukture koje su sposobne voditi političkimenadžment na efikasan i rentabilan način i s poštovanjem prema građanima; u ovom dijelu vlada nudi nove modele političkog menadžmenta);

4) kako unaprijediti lokalnu demokratiju (češći lokalni izboridoprinose jačanju direktne odgovornosti lokalnih vlasti;sistem izbora lokalnih vlasti star preko stotinu godina trebazamijeniti novim);

5) kako unaprijediti finansijsko upravljanje (ovaj dio donosiradikalnu promjenu i nudi veću ali ne potpunu neovisnostlokalnih vijeća i obrađen je do detalja u drugom dijelu stra-

tegije, posvećenom samo ovom pitanju);6) kako instalirati novi etički kod (novi okvir sistema ponašanja

uposlenih u lokalnim vlastima je ponuđen i potpuno je us-mjeren ka građanima kao krajnjim korisnicima koji moguda ocjenjuju i konstruktivno kritiziraju ponašanja uposlenih);

7) kako unaprijediti lokalne usluge po sistemu nabolje vrijed-nosti (abolira se dosadašnji režim tendera, a postavlja novi);

8) kako promovirati dobrobit lokalnih zajednica (podvlači seda je efikasno lokalno liderstvo srce zadovoljne lokalnezajednice);

9) kako unaprijediti kapitalno finansiranje (vlada nudi noveresurse i jednostavnije modele za kapitalno investiranje; postavlja se samo jedan fond za kapitalo investiranje, zakoji se lokalne vlasti prijavljuju na osnovu projekata kojesu razvile);

10) kako unaprijediti biznis/poslovne stope (lokalna vijeća trebada osnivaju partnerstva s lokalnim biznisima).

S obzirom na to da je izvještaj „Modern local government: intouch with the people“2 sveobuhvatan dokument koji se tiče naj-manje deset oblasti u vođenju lokalnih politika, ovaj papir će se

usmjeriti na dio koji se tiče Beacon sheme.

2 Izvještaj se može naći na web stranici Vlade Velike Britanije.



248 PREGLED

Historija i pregled sistema lokalne uprave

u Velikoj Britaniji

Lokalna uprava u Velikoj Britaniji prije objave navedenestrategije odlikovala se autoritativnim i paternalističkim načinomdonošenja odluka i mogla se opisati kao staromodna. Svrha postojanja lokalnih vijeća bila je da se zadovolje potrebe uposlenih uvijeću, a potrebe građana nisu bile uzete ozbiljno u obzir. Osim toga, budžetski i sistem menadžmenta raspoloživih sredstava bio jeorganiziran na način da ako nedostaje novaca u budžetu sistemnaplate oporezivanja bi se pooštrio kako bi se napunile lokalnekase, a ideja o reorganizaciji tih istih budžetskih sredstva nije bila

razmatrana. Dakle, lokalne vlasti su se uglavnom žalile da nemajudovoljno sredstava, ali nije postojala inicijativa od načelnika da seuloži vrijeme u bolju organizaciju trošenja sredstava. Dakle, finan-sijski sistem se u to vrijeme mogao opisati kao dosta sličan sadašnjemu Bosni i Hercegovini, gdje je u općinama, iako dobivaju fiksniiznos sredstava na osnovu PDV-a, planska potrošnja budžetskihsredstava u najboljem slučaju djelomična, a žalopojke općina danemaju dovoljno resursa za implementaciju svih obaveza i zamiš-ljenih projekata su skoro pa konstantne. Također, lokalne vlasti uBritaniji u to vrijeme nisu ohrabrivale izgradnju partnerskih odnosaizmeđu civilnog i poslovnog sektora sa samom vladom, već se ta

saradnja više odvijala po sistemu nepotizma, tako da je i samakorupcija bila dosta zaživjela u tako neefikasnoj i učmaloj sredini.

Do čega je to zapravo dovelo? Do toga da se lokalno stanov-ništvo počelo osjećati prilično bespomoćnim i nije vjerovalo umogućnost promjena, i to se direktno odrazilo na procent građanakoji je izlazio na lokalne izbore. Naime, u to vrijeme u Britaniji postotak izlaska na lokalne izbore bio je oko40%, ili ponekad i dostamanje, dok je u ostalim razvijenim evropskim zemljama taj procent bio mnogo veći. Pa je, recimo, u Njemačkoj taj procent iznosio72%, u Danskoj 80%, u Francuskoj 68%, u Španiji 64% itd.3 U maju1998. procent izlaska na lokalne izbore u Britaniji doživljava

3 Enhancing Local electoral Turnout – A guide to Current Practice and Future Reform, by Rallings, Thrasher and Downe, 1996.



249PREGLED

historijski moment – on iznosi čak 10% u određenim okruzima i

20% u metropolskim sredinama, dok u Londonu iznosi oko 33%.Međutim i sam legislativni okvir koji postavlja temelje za operativnirad lokalnih vijeća datira još iz 19. stoljeća, tako da su sve pojedineslabe karike u sistemu lokalnog upravljanja zapravo dio velikoglanca koji je staromodan i neprilagođen trenutačnoj situaciji i stiluživljenja.

Dakle, bila je potrebna radikalna promjena sistema. Kreiranje potpuno nove kulture u lokalnoj vlasti našlo se među najvišim prio-ritetima,a vapaj za transparentnim i pojednostavljenim procedurama je bio više nego očigledan. Bilo je potrebno utrti put principima poputodgovornosti, otvorenosti i okrenutosti prema klijentima, i ponuđen

je jedan novi, svježi okvir upravljanja lokalnom zajednicom, koji je bio u skladu s demokratskim i evropskim principima, što uključujei principe dobre uprave ( good governance).

Praktična primjena reforme i nastanak Beacon sheme

Provesti reformu modernizacije lokalne uprave kompleksan je poduhvat koji zahtijeva saradnju, koordinaciju i posvećenost svihuključenih u aktivnost. Međutim, lokalna vijeća su se već obavezalada će uložiti sve svoje resurse u provedbu. Bitno je napomenuti da je Vlada Velike Britanije, kako bi iskazala potpunu posvećenost

demokratskim vrijednostima, potpisala i povelju Evropske unijeo lokalnoj samoupravi, a koju je i vlada ratificirala 1. augusta 1998.godine. Temeljni principi strategije su: a) omogućiti lokalnimvlastima (vijećima) mogućnost da se moderniziraju, promovirajudobrobit svojih zajednica i jamče kvalitet lokalnih usluga; i b)omogućiti efikasan sistem nagrade lokalnim vlastima kako bi se potpuno posvetile primjeni reforme. Centralna vlada se obavezalada će ostvariti punu saradnju s lokalnim nivoom kako bi zajednoupravljali procesom promjena. Dogovoreno je da će proces promjenavoditi i implementirati lokalna vijeća, koja će biti odgovorna zadijeljenje najboljih praksi i pružanje pomoći u razvijanju novih ideja.

Kao posljedica provedbe ovako sveobuhvatnih reformi, strategija je podvukla neophodnost obuke i potrebe za dodatnim educiranjemosoblja koje će biti uključeno u implementaciju.



250 PREGLED

Kako je već spomenuto, vlada je prepoznala neophodnost

uspostave sistema nagrade za lokalna vijeća koja odluče usmjeritisve svoje resurse, kako ljudske tako i finansijske, ka implementacijireforme. Lokalnim vijećima je poslana snažna poruka da će onelokalne uprave koje shvate da je svrha njihovog postojanja pružanjeusluga i servis građanima biti javno prepoznate i kao takve nagra-đene na više načina, uključujući i značajne finansijske nagrade.Uvedena je Beacon shema, čiji je cilj zapravo nagrađivati lokalnezajednice koje „najbolje obavljaju svoj posao“. Najbolja praksase općenito odnosi samo na jedan sektor, pa će dolje biti prikazanisektori za koje su se općine natjecale da pokažu primjere najbolje prakse. Vlada je identificirala indikatore i metodologiju po kojoj bi

se određivali pobjednici, kao i opći bodovni sistem. Ova shema je prije svega imala za cilj da motivira općine da preokrenu kormiloupravljanja staro preko stotinu godina i u drugom pravcu počnu primjenjivati radikalno drugačije metode u pristupu prema građa-nima. Određeno je da će općine/vijeća pobjednici postati centriinicijativa i centri excellence odnosno centri izvrsnosti ili nad-moćnosti. Same općine su bile zadužene da pripreme aplikaciju za Beacon shemu ako žele da formalno pristupe izboru, a neovisni panel je činio tim eksperata poput akademika, poslovnih osoba, aktivnih pojedinaca iz sfere lokalne zajednice, praktičara, korisnika uslugai ostalih relevantnih tijela. Dakle, općine su mogle predati aplikacije

za jedan od tri određena sektora poput školstva, socijalne zaštite ilistambenih pitanja (takozvano vijeće za stambena pitanja ili housing council ), ali općina je bila slobodna aplicirati i za opći Beaconstatus,to jest u neodređenom sektoru, odnosno kao opća jedinica upravekoja ima visoke profesionalne standarde i u stanju je primijenitimoderne metode rada kako bi pružila efikasan servis građanima.

Vlada se obavezala i da će kriteriji za odabir Beacon statusa biti javni, transparentni i objektivni, ali da će reflektirati ne samolokalnu situaciju nego će uzimati u obzir i opći background odnosnostanje u toj oblasti u čitavoj državi. Ali naglašeno je i da će se uzimatiu obzir izvještaji koje su objavili za tu općinu auditori i finansijske

institucije, kako bi se mogao uzeti u obzir i stupanj razvijenostifinansijskog menadžmenta same općine. Svaka općina koja apliciraza Beacon ima obavezu dokazati da postoji visok stupanj podrške



251PREGLED

prema toj upravi kako među građanima tako i u civilnom i poslovnom

sektoru. Dakle, ovaj kriterij je još jednom pokazao općinama daako žele Beacon status moraju dokazati da postoje zbog pružanjausluga građanima i da većina lokalnog stanovništva treba podržavati proces same aplikacije. Određeno je da se Beacon status dodjeljujena fiksan vremenski period od tri ili pet godina i općina nakonisteka tog perioda mora aplicirati ako smatra da se ponovo možekandidirati, ali Beacon status se isto tako može izgubiti u tokuovog perioda ako se identificira ozbiljan pad u pružanju usluga.

Kad je izašla strategija/izvještaj gdje se prvi put spomenula Beacon shema, lokalnim jedinicama je poručeno da ne čekajudetaljnije izvještaje o njemu već da odmah pristupe poboljšanju i

reorganizaciji internog menadžmenta kako bi se što bolje pripremileza budućnost, pa im je formalno poručeno da naprave direktannapredak u: a) svojoj ulozi lidera lokalne zajednice, što uključujei izradu strategije za lokalni socioekonomsko-okolišni razvoj, kojatreba da bude izrađena u konsultaciji s lokalnim stanovništvom; b) povećanju biračkog tijela, to jest da poduzmu mjere za većuregistraciju birača na području svoje izborne jedinice; c) izradistrategije koja će se baviti monitoringom i evaluacijom usluga premagrađanima; d) odvajanju izvršne i zakonodavne vlasti i općinskog političkog menadžment miljea; d) kapitalnom investiranju odnosno boljoj raspodjeli već postojećih sredstava umjesto oslanjanja na

nova sredstva.White Paper koji je izašao 2001. godine, naslovljen „Strong

local leadership – Quality Public Service“4 (Snažno lokalno liderstvo – kvalitetne javne usluge), napisan od Vlade Velike Britanije (pred-govor napisao i potpisao Tony Blair), ponovo podvlači važnost provedbe reforme lokalne uprave i pojašnjava dodatno kako samuvažnost tako i suštinu principa demokratske lokalne uprave. Blair usvom predgovoru poziva na jačanje kapaciteta i dodatnu i konti-nuiranu edukaciju ljudskih resursa, potom na neophodnost devolucijei jačanje uloge lokalnih vijeća, te na „fleksibilnost na frontu“ kako bi se što bolje iskoristile sve mogućnosti dostupne u 21. stoljeću.

4 Presented to Parliament by the Secretary of State for Transport, LocalGovernment and the Regions in Dec 2001



On ne zaboravlja da su građani krajnji korisnici usluga lokalnih

uprava i poziva da lokalne vlasti prezentiraju građanima što veći broj izbora prilikom pružanja svake usluge. Strategija osobitoidentificira sljedeće oblasti u kojima je potrebno uložiti posebnenapore u jačanju kapaciteta: strateško liderstvo, efikasno nadgledanjei proučavanje, sklapanje partnerstava, vođenje projekata, procedure javnih nabavki, izučavanje novih tehnologija.

Proces upravljanja Beacon shemom vlada prepušta Agencijiza poboljšanje i razvoj (Improvement and Development Agency – IDEA), koja vodi proces odabira od 1999. godine. U periodu odosam godina lokalna vijeća su poslala 1784 aplikacije, a u tom periodu dato je 512 nagrada, što govori o velikoj konkurentnosti

sheme i pokazuje da u prosjeku za jednu nagradu (u jednom temat-skom sektoru) stignu više od tri aplikacije.Pregled sektora iz kojih su dodijeljeni Beacon statusi (sektori

se namjerno formuliraju kao široki pojmovi kako bi se ostavio prostor lokalnim zajednicama da budu kreativne):

252 PREGLED

Sigurnost lokalne zajednice: prevencija kriminala u centru grada i lokalnim prodavnicamaŠkolstvo: pomoć u podizanju standardaStambena pitanja: poboljšanje u održavanju standarda u stambenom sektoru

Moderan sistem u pružanju usluga: poboljšanje stambenog sektora iadministracije prikupljanja lokalnih taksi

Socijalna skrbOdrživi razvoj: hvatajući se ukoštac s otpadomPoboljšanje pristupa uslugamaTakmičarski duh i poslovni sektor Djeca bez obitelji smještena u tuđe domove

Neovisno življenje i stariji ljudiLokalna strategija zdravstvaOdržavajući kvalitetan okolišObnova kroz kulturu, sport i turizamBorba s problem drogiranja kod mladihObnova centra gradaBolja, svjetlija budućnost

Bolja javna mjestaLokalna strateška partnerstva i lokalni dogovoriSmanjenje nejednakosti u zdravstvu



Dakle, provedba Beacon sheme je znala biti i bolna i ponekad

se doimala suviše kompliciranom ili pak nepotrebnom, ali ipak lokalne vlasti u Velikoj Britaniji su pokazale odlučnost i visok nivo profesionalnosti u provedbi ove reforme, ključne za kompletno britansko društvo. Na kraju, građani su izašli kao pobjednici jer svrsishodnost čitave reforme bila je poboljšati odnos lokalne vlasti prema građanima i tretirati ih kao aktivne subjekte koji su spremniučestvovati kako u kreiranju i donošenju odluka tako i u njihovoj provedbi. Britansko društvo se nije podijelilo po stranačkoj osnovi,kakav bi bio slučaj vjerovatno u nekim zemljama. Naprotiv, lokalnevlasti su shvatile da moraju biti ne samo ujedinjene unutar svojelokalne zajednice u poduhvatu da uspiju nego i da moraju pojačati

saradnju s drugim lokalnim zajednicama kako bi i same bile jošuspješnije, odnosno kako bi im aplikacije koje bi podnijele donijele bolje rezultate. Tako se širila i kultura razmjene iskustava i znanja,što je također osnova uspješnog demokratskog društva.

Mnoge zemlje su prepoznale ogroman uspjeh Velike Britanijeu provedbi sveobuhvatne reforme lokalne uprave i same počele primjenjivati Beacon shemu kao konkurentni vid pomoći koja se pruža lokalnim zajednicama ili općinama. Bosna i Hercegovina je jedna od tih zemalja. Međutim, inicijativa da se primijeni sistem Beacon sheme nije došla od lokalnih institucija, već je pokrenutaod međunarodne zajednice, prije svega mislim na OSCE. Beacon

shema se uspješno provodi u bosanskohercegovačkim općinamaveć nekoliko godina, međutim to nije predmet ovog istraživanja.U prva dva kruga sedamnaest općina je uspješno završilo ciklus, dok je u trećem krugu 38 općina apliciralo da budu uključene u proces.

253PREGLED





P o g l e d i i m i š lj e nj a A t t i t u d e s a n d o p i n i o n s





257PREGLED

UDK 130.1 (049.3)

Adila Pašalić-Kreso

SOPHIA PERENNIS INTERKULTURALNIHSUSRETANJA

Povodom knjige Nevada Kahterana „Situating the BosnianPARADIGM, the Bosnian experience of multicultural

relation“, NY, Global Scholarity Publication, 2008.

SOPHIA PERENNIS OF INTERTEXTUAL MEETINGS

On the occasion of Nevad Kahteran’s book “Situating theBosnian PARAGIDM, the Bosnian Experience of MulticulturalRelation“, NY, Global Scholarity Publication, 2008.

Sažetak

Knjiga profesora dr. Nevada Kahterana ima 195 stranica kojeobuhvaćaju 12 poglavlja, uz Uvod profesora dr. Enesa Karića, Predgovor dr. Adnana Aslana iz Centra za islamske studije iz Istanbula (xxxiv strane), Pogovor Olivera Leamana sa University of Kentucky, te Napomene, Bibliografiju i Rezime. Knjiga, originalnonapisana na engleskom jeziku, objavljena je kod uglednog izdavača Global Scholarly Publication u New Yorku.

Summary

The book by Nevad Kahteran, PhD has 95 pages encompassing 12 chapters, with the Introductory written by Enes Karic, PhD, aswell as Preface (written on 34 pages) by Adnan Aslan, PhD, from Istanbul’s Center for Islamic Studies, and the Closing Chapter writtenby Oliver Leaman from the University of Kentucky. The book also

contains Commentary, Bibliography and Resume. It was originallywritten in English, and was published by the respectable NewYork publisher, the Global Scholarly Publication.



Uz čestitke autoru za djelo interesantnih i inspirativnih filo-

zofskih rasprava vođenih idejom i konceptom „sophia perennis“, zavrijednosno univerzaliziranje multikulturalnosti i interkulturalnihsusretanja, „svjetova“ Istoka i Zapada, nerijetko vještački rastavljenih, posebno ističemo da ovo djelo nudi i nove uglove gledanja na staru/novu BH paradigmu, na njenu pluralnost, na njen položaj više-stoljetne pozornice interkulturalnih susretanja od Istoka premaZapadu i od Zapada prema Istoku. Knjiga obuhvata nekoliko sjajnihkomparativnih studija kojima potvrđuje potrebu uporednog promat-ranja i komparativnog izučavanja, zapadne i onih drugih filozofija,nasuprot još uvijek dominirajućim stanovištima da one moguegzistirati zasebno, jedne pored drugih, ili jedne bez drugih.

Uvjeren da koncept tradicijskog rasvijetljen pomoću „perennial philosophy“ može biti primjenjiv na svaku autohtonu kulturu, damože igrati značajnu ulogu u donošenju novih ideja i principa odznačaja za dobrobit cijelog čovječanstva, autor traga za njima nesamo u onom svijetu koji se ne označava zajedničkim pojmom Zapadnego i u svom vlastitom historijsko-geografskom i kulturološkommiljeu. Pritom on vidi Bosnu i Hercegovinu kao jedan „spiritualdining-table where one can taste the sweet fruits of comparative philosophical and theological contemplation“ (str. 25).

Bliski su mi ovi stavovi autora,kao i nakane iz kojih je nastaloovo djelo. I sama više decenija nastojim dati doprinos polju kompa-

rativnog proučavanja obrazovanja i pedagogije, uz česta interkultu-ralna susretanja, koja omogućavaju da bolje spoznamo sebe, svojevrijednosti, ali i svoje slabosti. Slična viđenja bosanskohercegovačke paradigme bliska su i brojnim znanstvenicima u oblasti edukacijekoji su prepoznali i izabrali Sarajevo, prošle godine, za mjesto susre-tanja najeminentnijih svjetskih komparativno i internacionalnoorijentiranih pedagoga. Ne zadržavajući se ovom prilikom na pred-stavljanju jakih utjecaja perenijalističkog učenja na pedagoškuteoriju i odgojno-obrazovnu praksu, nastojat ću da u ovom tekstu predstavim neke od mojih utisaka, asocijacija i inspiracija pobuđenihčitanjem ove knjige. Želim da pokažem kako ovo djelo može biti

poticajno i dragocjeno štivo i za one koji ne pripadaju oblasti filozofijeu užem smislu.

258 PREGLED



259PREGLED

Težnja da komparacijom našeg obrazovanja s drugim „velikim“,

evropskim, ali i vanevropskim obrazovnim sistemima, saznamo višeo vrijednosti multietničkog i multireligijskog bosanskohercego-vačkog identiteta donijela je našoj pedagogiji mnoštvo izazova.Mnogih još nije ni svjesna, a druge ne zna kako da vrednuje ili kakoda se s njima nosi. Kahteranovo zalaganje za stavljanje Bosne iHercegovine u centar multikulturalnih i interkulturalnih filozofskihsusretanja, rasprava i istraživanja ponukalo me je na neka raz-mišljanja, prvenstveno bazirana na mojim vlastitim iskustvima uoblasti komparativne pedagogije.

Pišući predgovor za jednu od knjiga Zuke Džumhura, IvoAndrić je zabilježio, pored ostalog, sljedeću narodnu mudrost:

„...nema veće planine koju čovjek treba preći od kućnog praga“.Uistinu, onaj ko nikada nije napustio svoje ognjište, svoj prag, svojmikrokozmos, onaj ko nije susreo osobu drugačijih kulturološkihi konfesionalnih obilježja neminovno ima drugačije nazore, drugačije poglede na svijet od onih koji su odavno s lakoćom prešli ne samosvoj kućni prag nego i mnoge druge pragove, granice i barijere. Kah-teran je svoju planinu već odavno prešao i sada savladava brojnedruge.

Kada je svojevremeno Marc-Antoine Jullien napustio pragsvoje zemlje i krenuo, po zadatku Ministarstva obrazovanja Fran-cuske, da zaviri u obrazovanje nekih pokrajina Njemačke, Švicarske

i Italije, tragao je za razlikama, za onim što susjedi prakticiraju dru-gačije i bolje u svojim školama, a što bi se kao vrijedno i korisnomoglo preuzeti od drugih. Rezultat ovog njegovog pohoda bilo je djelo ESQUISSE D’UN OUVRAGE SUR L’EDUCATIONCOMPAREE (Nacrt za jedno djelo iz komparativne pedagogije),koje je objavljeno u Parizu 1817. godine. Mnogo kasnije ovo djeloće biti proglašeno prvijencem u oblasti komparativne pedagogije, iliEducation Comparee, ili Comparative education, a sam M.A. Jullienzačetnikom te pedagoške discipline.

Danas, gotovo dva vijeka kasnije, komparativna pedagogijaima iza sebe obilje radova, brojna istraživanja na utvrđivanju ne samo

razlika nego i sličnosti, globalnih obilježja i univerzalnih vrijednosti.Ova znanstvena oblast danas ima uza se višemilionsku armijuautora koji proučavaju obrazovanje na različitim koordinatama,



260 PREGLED

u vertikalnim i horizontalnim presjecima, i koji populariziraju

najvrjednija dostignuća u obrazovanju. Pa ipak, i dalje je kompa-rativna pedagogija izložena povremenim osporavanjima i dilemama, pogotovo od onih koji nisu spremni da pređu vlastiti prag.

Podržavajući ideje autora, treba reći da Bosanac i Hercegovac,za razliku od mnogih drugih, nije morao imati problema s prela-ženjem vlastitog praga. Njemu su različite kulture i religije dolazilesame na kućni prag ili su pak nastajale u njegovoj sredini iokruženju, dopunjavale jedna drugu, uzajamno se obogaćivale ioplemenjivale. Stoga se danas prosječan građanin Bosne i Herce-govine, naravno ako ostavimo politiku i političare postrani, moračuditi hrabrosti, pa i drskosti nekih stranaca u čijim zemljama su

do jučer cvali ksenofobija, rasizam i netolerancija, da nam nudesvoja iskustva u poučavaju toleranciji, uzajamnom poštovanju iuvažavanju. Nažalost, što nas oni više „uče“ tomu i što nam više„pomažu“ da ovladamo kompetencijama multikulturalnog susretanja,komuniciranja i djelovanja, mi kao da se sve više razdvajamo. Raz-lozi se kriju ponajviše u gubitku autentičnosti i neutemeljenostitakve poduke na autohtonim vrijednostima. Onda to teče pologici – loši i neuvjerljivi učitelji, još lošiji učenici. Svakako damnoge druge okolnosti doprinose (ili su doprinijele) tome, anajviše naša nesposobnost da osvijestimo i adekvatno afirmiramovrijednosti vlastite tradicije i kulture. Ovakva moja promišljanja

nalaze uporište u stavu kolege Kahterana, koji ide još dalje usvojoj konstataciji: „...the destruction of the multi-religious andmulti-ethnic identity of Bosnia is not a loss only to the Bosnian peoples and the region of South-Eastern Europe, but to all of humanity“ (str.7-8).

Nastojeći da revitalizira, da iznese na površinu, da popularizira bosanskohercegovačku paradigmu, on potencira njene historijskei kulturološke multikulturalne korijene dajući novi značaj njenimstarim univerzalnim vrijednostima. Neko to može nazvati Kahte-ranovim sentimentalno obojenim patriotizmom, ili svojevrsnimidealizmom,ali i pored toga neće moći negirati realne pretpostavke

ovakvoj preokupiranosti. Autor će o tome raspravljati na narednimstranicama svoje knjige i uvjeravati nas čvrstom argumentacijomu ispravnost zalaganja da centar komparativnog proučavanja i



261PREGLED

interkulturalnog dijaloga ne samo islamske nego i općenito istoč-

njačke i svih drugih nezapadnjačkih filozofija s onim zapadnjačkimtreba da bude Sarajevo, dodajući mu epitet evropskog Jerusalema(str. 21).Time bi tek, tvrdi autor, mogla biti utemeljena interkulturalnaili multikulturalna filozofija ili cjelovita komparativna filozofijakoja će izvući na površinu mnoge sličnosti i dokazati da je podjelana Istok i Zapad, na istočnu i zapadnu filozofiju, vještačka i neu-temeljena sa stanovišta „sophia perennis“ (106-111). Ignoriranjedrugačijih učenja izvan zapadnih, drugačijih filozofskih tradicijai drugačijih mudrosti dovodi često modernu filozofsku misao ućorsokak, u nemogućnost rješavanja mnogih novoživotnih pitanja.

Ako se opet vratimo komparativnoj pedagogiji, i ovdje je sve

prisutnija spoznaja o dominaciji zapadnihodgojnih teorija, engleskog jezika i zapadne kulture nad istočnjačkom i nezapadnjačkom. Svese češće komparativna pedagogija nalazi pred nerješivim pitanjima jer ne posvećuje dovoljno pažnje kulturološkim specifičnostima pojedinih zemalja i regija.Mnogi eksperti priznaju da komparativna pedagogija nema adekvatna objašnjenja zašto se obrazovni sistemiJapana, Singapura, Južne Koreje i Finske već više od 10 godinanalaze na vrhu rang-liste najuspješnijih, dok su daleko ispod njihopremljeniji sistemi koji ulažu znatno veća sredstva u obrazovanje(kao švicarski, američki i slično). Objašnjenja neće doći sama odsebe, niti na osnovu proste matematičke računice, ako se ne zaviri,

kako je odavno govorio ugledni komparativist obrazovanja Isack Kendl, u one manje vidljive, to jest „neopipljive kulturološke fak-tore“. A samo letimično ću pokušati da to ilustriram stavovimakomparativnih pedagoga.

Australijski Aboridžin Douglas Morgan, u svom djelu „Provje-ravanje, uvažavanje i prihvaćanje domorodačke mudrosti i znanjau višem obrazovanju“,1 piše o fazama promjene u pristupima zapadne nauke domorodačkim oblicima mudrosti i znanja, ne misleći pritom samo na svoju zemlju, nego i na Indoneziju, Filipine, dijelove

4

Bray, M. & Pašalić-Kreso, A. (eds): Komparativna edukacija – nastavak tradicija, novi izazovi i nove paradigme, Sarajevo, Connectum, 2007, str. 37-49(Publikacija koja je objavljena u povodu održavanja XIII svjetskog kongresakomparativnih pedagoga u Sarajevu, od 3. do 7. septembra 2007. godine).



262 PREGLED

Afrike i Južne Amerike. On tvrdi da je nezadovoljstvo zapadnom

naukom dovelo do porasta uvažavanja domorodačke mudrosti iznanja – sistema koji ne prave razlike između područja shvaćanjafizičkog i duhovnog. Uviđanja da zapadna nauka nije apsolutna,da je nekonzistentna, da su odgovori na pitanja stalno podložnireviziji, i da druge interpretacije mogu biti dinamičnije, potaklasu traganja za sveobuhvatnijimobjašnjenjima „stvarnosti“. Cjelovitosačuvane domorodačke kulture dobile su legitimitet u potrazi zaepistemologijom koja može ne samo objasniti svijet nego i zado-voljiti duh.

Praksa koja – za razliku od zapadnog znanja – kombiniranaučno, religiozno, filozofsko i duhovno dobiva sve veći kredibilitet,

kaže on. Stoga rastu uvažavanja holističkih ontologija čije kompo-nente nisu izvučene iz konteksta koji im daje odgovarajuće značenje.Barbara Schulte u tekstu „Socijalna hijerarhija i grupna soli-

darnost: značenja rada i zanimanja/profesije u kineskom kontekstui njihove implikacije“2 istražuje i podvrgava etimološkoj i seman-tičkoj analizi određene pojmove u kineskom i engleskom jeziku.Ona komparira kinesku riječ wenhua i englesku culture (latinskog porijekla), koje imaju isto značenje, a različite logike nastanka.Wenhua je prošla kroz faze od oznake za pojedinca (kulturan čovjek) preko značenja za porodicu, zajednicu, društvo i državu, a culture je prvobitno imala značenje za zajednicu, pa tek kasnije značenje

za pojedinca. Autorica dalje istražuje nastajanje riječi koje se tičurada, zanimanja, obrazovanja i stručnog obrazovanja, kao i nizsemantičkih modela konstruiranih oko ovih pojmova i procesa. Izovog izuzetno zanimljivog teksta proizlazi nedvojben zaključak:Samo temeljit uvid u ovu kulturu pružit će puno razumijevanjekineske mudrosti, modernosti i obrazovanja, te kako i po čemuse ona razlikuje od zapadne.

Diane Hoffman u tekstu „Ideologija djetinjstva u SjedinjenimDržavama: komparativno kulturološko gledište“3 fokusira se

2

Bray, M. & Pašalić-Kreso, A. (eds): „Komparativna edukacija – nastavak tradicija, novi izazovi i nove paradigme“ , Sarajevo, Connectum, 2007, str.213-239.

3 Isto, str. 191-211.



263PREGLED

uglavnom na praksu odgoja djece u SAD-u i Japanu. Koristeći se

metodologijom komparativne pedagogije, ona odgojne pristupeameričkih roditelja analizira i ukazuje na razloge njihove neprih-vatljivosti u odgojnoj praksi Japana. Iz ovog istraživanja je očiglednoda komparativna edukacija može učiniti „nepoznate modele poznatim“ pronalazeći više sličnosti nego razlika, ali može učinitii „poznate modele neobičnim“ dovodeći u pitanje njihovu „neu- pitnost“ kada se njima prestanu baviti autori kojima su ti modeliveoma bliski i poznati.

Način na koji je za mene bila inspirativna knjiga NevadaKahterana nastojala sam predstaviti putem nekoliko sličica. Ipak,uvjerena sam da će čitalac svoju radoznalost u potpunosti moći

zadovoljiti tek u susretu s knjigom i izvornim stavovima čiji je samautor njihov najbolji promotor, napose kada kazuje o ciljevima izadacima komparativne filozofije:

„Komparativna filozofija je ambiciozan, ali historijski nužan projekt uspostave kritičkog diskursa između različitih filozofskihsustava i mislitelja koji pripadaju tim različitim kulturama i tradi-cijama i ima za cilj proširivanje filozofskih horizonata i mogućnostirazumijevanja naših studenata koji su uključeni u njezino prouča-vanje. Također, naročita zadaća koju ima komparativna filozofija jeste uspostava internacionalnoga mira i dubljeg razumijevanja ukonkretnom, praktičnom i istodobno intelektualnom poduhvatu

unutar multikulturnih zajednica. Otuda, komparativna filozofija – ili ono što bismo danas bolje mogli nazvati ‘interkulturalna‘, ‘trans-kulturalna‘, ili jednostavno ‘globalna filozofija‘ – kroz svoju jehistoriju i razvitak ispoljila bogatu raznolikost ciljeva, metoda istilova. Jedan od trajnih ciljeva komparativne ili interkulturalne filo-zofije bio je da učini evidentnim temeljne spoznajne i evaluativne pretpostavke tradicija koje su različite od naše vlastite, uz očekivanjada zadobijemo veću jasnoću i bolje razumijevanje o pretpostavkamakoje nas informiraju o nečijoj tradiciji. Time počinjemo sebe bolje upoznavati, vjeruje se, unutar i kroz priznavanje drugihalternativnih konceptualnih shema, vrijednosti i načina organiziranja

i pronalaženja smisla iz ljudskog iskustva. Proučavaju se glavneazijske (a danas i mnoge druge nezapadnjačke) tradicije, potomkako one otkrivaju različite ‘načine mišljenja‘, te kako one mogu



biti kontrastirane jedna s drugom i s različitim zapadnjačkim

oblicima. Ovo bi bila komparativna filozofija u svojemu najširemkulturološkom modalitetu (E. Deutsch) i ovaj se projekt može posmatrati dijelom većeg komparativnog poduhvata koji bismomogli nazvati ‘problemskim pristupom‘. Bez obzira da li je to u etici,metafizici, estetici, ili bilo kojoj drugoj filozofskoj disciplini,zamisao je da možemo identificirati filozofske probleme koji se provlače kroz različite tradicije, te da možemo koristiti resurseovih tradicija kako bismo omogućili da produbljujemo i proširujemosvoje vlastito filozofsko razumijevanje i djelovanje. Zapravo,studenti bi trebali biti u stanju da proučavaju azijsku filozofiju usvrhu obogaćivanja njihovog filozofskog backgrounda, kako bi

im se omogućilo da se bolje hrvu s filozofskim problemima koji ihzanimaju. Štoviše, počeli smo shvatati da sama ideja filozofije možeoznačavati poprilično različite stvari u različitim kulturama i damoramo puno toga da naučimo iz ovih drugih koncepcija i ovo nasizravno dovodi do komparativne filozofije kao kreativne filozofije.Iz ovog propitivanja, pretpostavlja se, možemo postići otvorenostda razvijemo nove i bolje oblike filozofskog razumijevanja“ (str.142-143).

Sarajevo, oktobra 2008.

264 PREGLED



265PREGLED

UDK 005.44 + 314.7 (049.3)

Mirza Emirhafizović

GLOBALIZACIJA I MIGRACIJE

GLOBALIZATION AND MIGRATIONS

Sažetak

Ova jedinstvena publikacija predstavlja zbornik radova prezentiranih na Regionalnoj konferenciji o arapskim migracijamau globaliziranom svijetu, u zajedničkoj organizaciji Arapske ligei Međunarodne organizacije za migracije u Kairu od 2. do 4.septembra 2003. godine. Autori radova su vodeći arapski ekspertiu oblasti migracija, a nude nam bogatstvo informacija, analiza politikai podataka koji se odnose na migracione tokove u arapsko-medi-teranskoj regiji i susjednim zemljama.

Naziv djela: Arapska migracija u globaliziranom svijetu(Naziv originala: Arab Migration in a Globalized World )

Autor: Grupa autora

Obim rukopisa: ukupno 254 strane, 6 poglavljaIzdavač i godina: International Organization for Migration

(IOM), Ženeva & League of Arab States, 2004.

Ključne riječi : arapske zemlje, migracija, svijet, globalizacija,konflikt, demografija, ekonomija, društvo

Summary

This unique publication is a collection of works presented at the

Regional Conference on Arabs in the Globalized World, organized by the League of Arab States and International Organization for Migration in Cairo, from 2nd to 4th September 2003. Authors of the



266 PREGLED

works are leading Arab experts in the field of migrations, who

present a variety of information, analysis of politics and datarelated to migrations in the Arab – Mediterranean region and inthe neighboring countries.

Title: Arab Migration in a Globalized World by a group of authors

Number of pages: 254, 6 chaptersPublisher: International Organization for Migration (IOM),

Geneva & League of Arab States, 2004

Key words: Arab countries, migration, world, globalization,conflict, economy, society

Prvi rad, koji potpisuje dr. Abbas Mehdi, ima intenciju uspo-stavljanja korelacije između aktuelnih procesa globalizacije isavremenih (međunarodnih) migracija. U dijelu teksta koji nosi naziv„Utjecaj globalizacije na migracije“ autor navodi sociološku pers- pektivu razumijevanja ekonomske globalizacije koju karakterizira“nejednak razvoj između nacija“, s jedne strane, i „porast svjetske populacije kao eksplozivan demografski proces“, s druge strane.

Sljedeći rad nosi naslov “Arapski migracioni obrasci: Mashriq1“,autora Riada al Khourija. U ovom tekstu daje se historijat dinamikemigracionih kretanja od Prvog svjetskog rata, preko Zaljevskog rata1991. (invazije Iraka na Kuvajt), pa do 11. septembra 2001.godine.U tekstu su prikazane studije-slučajevi za Jordan, Siriju, Liban iJemen. Iz ovih primjera jasno se vidi koliko uopće svaka društ-venoekonomska i politička promjena utječe na razvoj i kretanjestanovništva.

U narednim tekstovima predstavljeni su migracioni obrasciza zaljevske zemlje, odnosno zemlje izvoznice nafte1, zatim za zemlje

1

Geografska regija koja se prostire od zapadne granice Egipta do zapadnegranice Irana. Uključuje moderne države Egipat, Sudan, Saudijsku Arabiju,Jemen, Oman, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Jordan, Liban, Siriju iIrak (Encyclopedia Britannica, 2007).



267PREGLED

Magreba2, s posebnim osvrtom na Maroko, čije stanovništvo je “kolo-

nijalnim modelom imigracije“ (Giddensova tipologija3

) useljavanou Francusku.Rad autora Abdelkadera Latrechea pod naslovom „Veza

arapskih dijaspora4 sa zemljama njihovog porijekla“ rasvjetljavaznačaj arapske dijaspore u nekim zemljama Evrope. Interesantno jespomenuti da prema Cohenovom historijskom pristupu, koji svrstavadijasporu u pet različitih kategorija, arapska dijaspora spada u čak četiri (imperija, radna snaga, žrtva i trgovina)5. Latreche nadalje, pozivajući se na članak Armstronga objavljen 1976. godine, navodisljedeće: “Pogrešno je smatrati da se termin (dijaspora) može primijeniti samo na Jevreje, jer su i ranije egzistirale druge dijaspore

(Fenićani, Asirci itd.)“ (Arab Migration in a Globalized World,2004: 221). Između ostalih, glavni kriterij za postojanje dijaspore zaArmstronga jeste „razvoj i održavanje identiteta svojstvenog zajed-nicama u dijaspori“.

U zadnjem dijelu knjige posebno je obrađena palestinska dija-spora, kao specifična iz više razloga. Ova je najbrojnija izbjeglička populacija na svijetu rasuta “od Australije do Amerike“ usmjerenaka jednoj tački na planeti – njihovoj matičnoj državi Palestini.Palestinska dijaspora spada u krug onih koje su “aktivnije izvansvoje državne teritorije“(Fabietti, Malighetti, Matera, 2002).

Autor Sari Hanafi ukazuje na (loš!) tretman Palestinaca u nekim,

između ostalih i arapskim zemljama. Na fonu toga, prikladno jecitirati Edwarda Saida (koji je citiran i u ovoj studiji): „Spoj rasizma,kulturnih stereotipa, političkog imperijalizma, dehumanizirajućeideologije, koji se suzbija u Arapu ili muslimanu, zacijelo je snažan,a to je onaj spoj kojega je svaki Palestinac osjetio kao svoj jediniukleti usud“ (Said, 1999: 40).

Jedino, navodi se u tekstu Sarija Hanafija, Hašemitska Kralje-vina Jordan, za razliku od ostalih arapskih zemalja, daje značajna politička prava palestinskoj zajednici, uključujući i državljanstva.

2 Obuhvata zemlje: Maroko, Alžir, Tunis, Libiju i Mauritaniju.3 Preuzeto iz: Giddens, A. (2005): Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd.4

Izraz dijaspora odnosi se na raseljavanje jedne grupe etničkog stanovništvaiz domovine u strana područja, često pod prinudom ili traumatskim okol-nostima (Giddens, 2001).

5 Cohen, R. (1994): Global diasporas: An introduction, UCL Press, London.



268 PREGLED

Vrijednost ove publikacije ogleda se u činjenici da nisu pred-

stavljeni samo „sirovi“ statistički fakti o kretanju arapske migracijeunutar regije ili dalje, nego i sociokulturološka dimenzija migracijau kontekstu globalizacije, s posebnim osvrtom na problem identiteta,integraciju, asimilaciju u druga društva itd. Jasno je ukazala i nadivergenciju između pojedinih arapskih zemalja u pogledu eko-nomskog razvoja, ali i trajnu povezanost s obzirom na jezik, religiju,kulturu i tradiciju uopće. Neke arapske zemlje su zahvaljujući posjedovanju nafte dosegle visok stepen životnog standarda i postalezemljama odredišta migracija (zaljevske zemlje), dok su neketradicionalno niskog životnog standarda iz kojih odlazi radna snaga(Egipat, Sirija, Maroko). Između ta dva ekstrema nalaze se zemlje

mješovitog emigraciono-imigracionog tipa (Jordan, Liban, Tunis).Od 11. septembra 2001. godine6 arapska dijaspora suočila se sozbiljnim problemom današnjice – islamofobijom, koja je samos drugačijom formulacijom postala dijelom nacionalne strategijemnogih zapadnih zemalja.

Upravo je borba protiv islamofobije, kao najopasnije predrasudedanašnjice, postavljena kao jedan od glavnih ciljeva koje je po-stavila Organizacija islamske konferencije na nedavno održanomskupu u Dakaru. Ipak, čini se da su pojedini radovi u ovoj publikacijiostali nedorečeni u pogledu problema s kojima se nakon 11. sep-tembra susreće brojna arapsko-islamska populacija u zapadnim

zemljama, a koji su prevazišli stadij predrasuda (o kojima govoriEdward Said u svom djelu „Orijentalizam“) i prešli u kršenjeelementarnih ljudskih prava.

S obzirom na to da Arapi, prema mišljenju mnogih autora, predstavljaju fenomen vještački razjedinjenog bića, uslijed spletaraznih historijskih okolnosti, to i ova studija djelomično rekonstruiratok događanja koja su prouzročila razbijanje jedinstvenog arapskogkorpusa. Evidentno je da „Arapi ne mogu promicati svoj identiteta da istovremeno ne veličaju islam, koji je vjekovima najtrajnijevrelo njihovog ponosa, i najmoćniji poticaj tog identiteta; i obratno,

6 Razlog nespominjanja i drugih terorističkih napada, posebice onih uEvropi, leži u vremenu održavanja ove regionalne konferencije (2003), dok suse bombaški napadi u Madridu i Londonu desili 2004. odnosno 2005. godine.



činjenica da je islam najprije bio objavljen Arapima, i to na njihovom

jeziku, ohrabruje neke arapske nacionaliste da ga pokušaju prisvojitikao prvenstveno arapsku religiju. Arapski nacionalizam, u određenjusvog odnosa prema islamu, često završava tamo gdje je i počeo:u veličanju arapstva kao vrhovne vrijednosti u islamu“ (Inajet,106: 1982). Vjeran Katunarić je pojmu panarabizma pristupio vrlostudiozno u svom djelu „Sporna zajednica“, navodeći dosta valjaneargumente zbog čega nije konstituirana jedinstvena arapska država-nacija, dok je Adrian Hastings u knjizi „Gradnja nacionaliteta“ izniogledište da nacija-država kao zapadnjački produkt nije kompatibilnasa islamskim svjetonazorom, te je stvaranje jedinstvene arapskedržave-nacije na osnovu (arapskog) jezika uporedio sa stvaranjem

jedne ogromne anglofone nacije.Ovo sjajno izdanje uspjelo je, brižljivom selekcijom ekspertiza,objediniti političku, sociološku, ekonomsku i geografsku dimenzijuarapskih migracija u globaliziranom svijetu, te predstavlja dobar primjer kvalitetne interdisciplinarne studije.

Literatura

1. Arab Migration in a Globalized World (2004): IOM, Geneve

& League of Arab States.2. Giddens, A. (2005): Sociologija, Ekonomski fakultet,

Beograd.3. Said, E. (1999): Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo.4. Inajet, H. (2005): Moderna islamska politička misao, Rabic,

Sarajevo.5. Katunarić, V. (2003): Sporna zajednica, Jesenski i Turk,

Zagreb.6. Hastings, A. (2003): Gradnja nacionaliteta, Buybook &

Adamić, Sarajevo, Rijeka.7. Fabietti, U., Malighetti, R., Matera, V. (2002): Uvod u

antropologiju: od lokalnog do globalnog, Clio, Beograd.8. Encyclopedia Britannica (2007): Ultimate CD.

269PREGLED





271PREGLED

UDK 314.8 (049.3)(=16)

Jahja Drançolli

PITANJE BOŠNJAČKE ETNOGENEZE

THE ISSUE OF BOSNIAK ETHNOGENESIS

Sažetak

Tekst je izlaganje sa promocije knjige Ibrahima Pašića PRED- SLAVENSKI KORIJENI BOŠNJAKA, knjiga I, /Od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije/, Mostar 2008. Promocija je održana 20. 11. 2008. godine.

Summary

This text is an expose from the promotion of Ibrahim Pasic’sbook PRE-SLAVIC ROOTS OF BOSNIAKS, book I, /From the Romanija Mountain to the East Borders of the Roman Province

of Dalmatia/ Mostar, 2008. The promotion was held on 20. 11.2008.

Poštovana gospodo!Poštovani članovi Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca!Poštovani potpredsjedniče Akademije nauka i umjetnosti BiH!Poštovani članovi Udruženja Albanaca u Sarajevu!Poštovane kolege i prijatelji!Poštovani autore, Ibrahime Pašiću!

Dozvolite mi, prije svega, da vas sviju pozdravim i da izrazim

svoje zadovoljstvo što mi je ukazana čast da danas budem u vašemgradu, u kojem sam prvi put, i da budem promotor knjige koju danas predstavljamo.





273PREGLED

da rješava najteže onomastičke probleme. Sa zadovoljstvom mogu

reći, i to našem Filozofskom fakultetu u Prištini služi na čast, da jeza kratko vrijeme izrastao u cijenjenog stručnjaka. Zato je članstvou komisiji za njenu ocjenu i odbranu predloženo najvećim ilirolozimaAleksandru Stipčeviću, Radoslavu Katičiću, Marinu Zaninoviću,Zefu Mirditi. Bili smo uvjereni da iza našeg prijedloga stoji vrhunskonaučno djelo i doktorand koji je su stanju da se ravnopravno nosis velikim stručnjacima.

U svojoj disertaciji i ovoj knjizi Pašić je pokazao da su najstarijikorijeni Bošnjaka, prije svega, ilirski, i da su istovjetni s korijenimaAlbanaca. Uvjerljivo je pokazao da se ilirski jezik ne može dijelitina potpuno različite ilirske jezike pojedinih ilirskih plemena, kako

pogrešno smatraju neki naučnici. Nije to samo glagol kuvendisati,koji u jeziku Bošnjaka i u jeziku Albanaca znači „razgovarati”,„dogovarati se”. Glasinačka Košutica, Maluš , Ljun, Bokljen, Barimo, Matino brdo, Dikalji, Kutuzero, Šena Krena, Šenkovići, Kopila, Kunj, Varaga, Krešnica naši su zajednički nazivi i zajedničke riječi,od Glasinca do Kosova. Te riječi povezuju Bosnu i Kosovo, Al- bance i Bošnjake.

Mnogo je zajedničkih pitanja iz bošnjačke i albanske historijekoja se razmatraju u Pašićevoj knjizi. Mnoga od tih pitanja u naucisu bila osjetljiva, kao tabu teme, i još se uvijek onemogućavaju.Primjer je moj uvaženi profesor Zef Mirdita i njegov referat pod

naslovom Neki aspekti pitanja o ilirskoj osnovi albanskog etnosa, podnesen na Simpoziju o predslavenskim etničkim elementima naBalkanu u etnogenezi južnih Slavena, održanom u Mostaru 1968.godine. U tom referatu Mirdita je hrabro tvrdio ono što je naukaneosporno potvrdila - da su Albanci ilirskog porijekla. Od nekihnaučnika referat je dočekan „na nož”. Međutim, vrijeme je pokazaloko je u pravu. U izvjesnoj mjeri, i Ibrahim Pašić je otvorio slična pitanja. Premda se direktno ne napada kao Mirdita, dijeli sudbinuZefa Mirdite.

Kao naučnik i Albanac, želim vas informirati da je rad o bosanskom vladarskom imenu Kulin, prethodno objavljen i kao

samostalan rad, u albanskoj nauci primljen s velikim poštovanjem.Preveden je na albanski jezik, prevela ga je Albanska akademijanauka u Tirani i objavila u svom glasilu Candavia. Nije mi poznato



274 PREGLED

da je taj rad, kao ni knjigu Kulin i Prijesda, bilo ko kritizirao.

Zašto? Zato što se radi o briljantnom radu i o briljantnoj knjizi, koju je vrlo teško kritizirati. Lično sam se uvjerio u više evropskih naučnihcentara da se o toj relativno maloj knjizi govori s poštovanjem.A knjiga koju danas predstavljamo još je veća i briljantnija.

Naprimjer, ilirsko ime Kulin, dva puta potvrđeno u imenimaglasinačkih brda, primjer je besprijekorne elaboracije uspješnoriješenog i završenog naučnog problema za koji je teško povjerovatida ga neko može osporiti. Uz vojničku potvrdu imena Culinus uantičkom Rimu, Pašić je bana Kulina definitivno smjestio u ilirskuBosnu, na mjesto koje mu i pripada. Iste i neosporne vrijednostisu i mnoge druge Pašićeve elaboracije u ovoj knjizi. Grčka koloni-

zacija Glasinca i Prača, slobodan sam reći, rapsodija je istinskenauke i neosporna potvrda da se radi o istinskom naučniku. Političkoorganiziranje glasinačkih Ilira teško da će se bilo kada moći osporiti.Mit o glasinačkom hijatusu, koji je Pašić razotkrio na multidisci- plinaran način, postao je paradigmom falsifikata i naučne zlo-upotrebe. Ilire u etnogenezi bosanskog stanovništva, poslije Pašića,više niko ne može osporavati.

Pašićeva knjiga govori o predslavenskim korijenima Bošnjaka jezikom koji je svima razumljiv, ne samo Bošnjacima. Nekoliko primjeraka knjige koja je dospjela na Kosovo Albancima i njihovimnaučnicima posebno je razumljivo. S obzirom na to da se na Kosovu

knjiga još uvijek ne može kupiti, njeni rijetki primjerci idu iz rukeu ruku, kao najzanimljivije naučno štivo koje se čita s velikimzanimanjem i pažnjom. Iliristika je za Albance fundamentalnanauka u koju se naši naučnici itekako razumiju, a knjiga IbrahimaPašića je najaktuelnije štivo za koje se mnogi zanimaju.

Kao dugogodišnji profesor izveo sam više magistranata i dokto-ranata. Oni koji rade sličan posao znaju da se većina kandidatazadovolji stjecanjem titule, a poslije ne istražuju i ne pišu mnogo.Kod cijenjenog kolege Pašića je drugačije. Kada sam dobionjegovu knjigu, ostao sam zapanjen u kojoj mjeri je dopunjena iu kojoj mjeri su ojačane njene hipoteze. Fasciniraju nova otkrića.

Evo nekih:Pašić je na osnovu činjenice da u osmanskim dvojnim nazivima

nema bilingvalnih bosansko-albanskih naziva lucidno zaključio



275PREGLED

da albanski jezik na Glasincu svojevremeno nije bio stran, ili

potpuno stran jezik, kao aromunski ili makedo-romanski. Da zaistanije bio potpuno nepoznat i stran pokazao je etimologijom boš-njačkih prezimena Česko, Perendija, Kabaš , Balaš , Tanković, Arnautović, koja se objašnjavaju albanskim jezikom. Postavio je još jedno važno pitanje koje će trebati razriješiti: kako to da se bošnjački rodovi s albanskim prezimenima kao što su Arnautovići,Tankovići, Brankovići, s naglaskom kratkog a, tretiraju begovskim bosanskim rodovima? Dokle doseže njihova starina? Kao studenthistorije Sveučilišta u Zadru davno sam naučio da je vaše plemstvo,magnates Bosnae iz Ljetopisa popa Dukljanina, među najstarijimu Evropi. Kad počinje povijest onog dijela plemstva čija prezimena

se objašnjavaju albanskim jezikom, koji je prežitak ilirskog? Ukojoj mjeri je riječ o zajedničkim ilirskim korijenima i da li ih jenaslutio Milan Šuflej kada je zaključio da je poznati bosanski rodKosača svoje prezime dobio po dugoj kosi – koja je bila u modikod albanskog plemstva.

U politički motiviranoj historiografiji Albancima se dugovremena osporavalo pravo na etnički teritorij i domovinu. Smještanismo u neki imaginaran i nedefiniran geografski prostor Balkana, proglašavani potomcima Tračana itd. Ove zablude albanski naučnicisu uspjeli da razotkriju i ospore, a nama je čast što možemo rećida se njima pridružuje i Ibrahim Pašić. U svojoj disertaciji Pašić je pokazao albansku utemeljenost u Albaniji i na Kosovu da seradi o autohtonom stanovništvu uglavnom ilirskog porijekla, koje nijenastalo na nedefiniranom prostoru, već na prostoru navedenihzemalja, Albanije i Kosova.

Kod Ibrahima Pašića odmah smo primijetili talent za ono-mastiku. Kao njegov mentor, imao sam veliki problem da munabavim brojne knjige o albanskom jeziku, a želio je nabaviti sve.Albanskim jezikom bavila su se velika lingvistička imena poputJokla, von Hana, Antuna Majera, Paulija, Pedersena, Čabeja itd.Kao i navedenim stručnjacima, značaj albanskog jezika Pašićunije promakao i on mu je posvetio značajnu pažnju. O kakvom seznačaju radi može se zaključiti na osnovu uvida u njegovu knjigu

iz koje se vidi da su mnoge bosanske riječi istovremeno i albanskeriječi, kao što je ljesa, maja, kec, šiljeze, baljača, brojna zajedničkaimena zoonima i tako dalje.



Pašićeva knjiga je velika i značajna knjiga. To je vrlo vrijedna

knjiga, kakva nije napisana u posljednje vrijeme. Ona je već ušlau historiju albansko-bosanskih odnosa, kao što je i Ibrahim Pašić navelika vrata ušao i u bosansku ali i u albansku povijest. Vi, Bosancii Bošnjaci, možete biti ponosni na Ibrahima Pašića, što imatetakvog stručnjaka. Mi, Albanci, već smo mu ukazali počast timešto prevodimo njegove radove na albanski jezik i objavljujemo ihu našim časopisima. Rijetki su stručnjaci kojima se u Albaniji i naKosovu, gdje je iliristika među najrazvijenijom u svijetu, pridajetakav značaj. Promociju njegove knjige uskoro ćemo organiziratii u Prištini.

O knjizi Ibrahima Pašića može se govoriti još mnogo.

Međutim, pošto ovdje vidim više promotora, ne želim uzimati previše vremena. Još jedanput čestitam autoru na kapitalnomnaučnom djelu i izvanrednoj knjizi. Posebno čestitam bošnjačkojhistoriografiji koja je u djelu Ibrahima Pašića otvorila nove inepoznate stranice naše zajedničke historije. Hvala vam svima, posebno u ime dobrosusjedskih odnosa, razumijevanja i naučnesaradnje Albanaca i Bosanaca, što nam je omogućio Ibrahim Pašić.

Njemu posebno hvala.

Sarajevo, 20. 11. 2008. Prof. dr. Jahja Drançolli

276 PREGLED



277PREGLED

UDK 323.233 : 659.3 (049.3) "1968"

Agim Zogaj

ODJEK DEMONSTRACIJA IZ 1968. GODINEU SVJETSKOJ - ZAPADNOJ ŠTAMPI

THE 1968 DEMONSTRATIONS’ ECHOIN THE WESTERN PRINT MEDIA

Tekst je prezentiran na naučnom simpoziju na temu “Demon- stracije iz 1968. godine na Kosovu”, održanom u Prištini od 24do 25. novembra 2008. godine.

The text was presented at “The 1968 Demonstrations in Kosovo” symposium, held in Pristina, 24 – 25 November 2008.

Uvod

Političke okolnosti iz 1968. godine u Evropi i u bivšoj Jugo-

slaviji imale su odjeka i u političkim zbivanjima na Kosovu. U ovomkontekstu, Kosovo i njegov narod su 1960-ih, posebno poslije IV plenuma CKSKJ, poznatog u povijesti bivše Jugoslavije kaoBrijunski plenum, doživjeli jednu novu fazu političko-nacionalneemancipacije. Narod Kosova imao je za cilj oslobođenje od srpsko- jugoslavenske dominacije i povećanje slobode i nacionalnih prava,uključujući otvaranje univerziteta u Prištini, dopuštanje upotrebealbanske zastave, kao i razvijanje ustavnopravnog statusa Kosovaunutar jugoslavenske federacije.

Val demokratskih demonstracija u Evropi 1968. godine, pa iu bivšoj Jugoslaviji, bio je još jedna dobra šansa za Albance da nji-

hove aspiracije za više sloboda, nacionalnih prava i jednakosti sdrugim jugoslavenskim nacijama, dakle zajedno i s MuslimanimaBosne i Hercegovine, legalno i mirnim sredstvima predstave i traže.



278 PREGLED

Tako su u novembru 1968. godine, prvenstveno u gradovima kao

što su Đakovica, Prizren, Podujevo i Uroševac, počele demon-stracije Albanaca za veća prava. Glavne demonstracije, održane27. novembra u Prištini, prekinute su intervencijom jugoslavneskevojske i milicije. Bilo je ubijenih, ranjenih i uhapšenih Albanaca,ali, iako je jugoslavenska vlada reagirala brutalno, glas kosovskihAlbanaca za demokratiju, jednakost i posebno za oslobođenje odsrpsko-jugoslavenske dominacije prodirao je duboko u svjetskuštampu tog vremena, posebice u zapadnu štampu.

Zapadna štampa u svojim izvještajima, vijestima, redakcijskimkomentarima o demonstracijama Albanaca na Kosovu 1968.godineimala je objektivan, realan, korektan i nepristrasan stav. Ona je opisala

demonstracije kao nacionalno buđenje Albanaca na Kosovu i u nji-hovim drugim etničkim sredinama, kao demokratsku aspiraciju,ali i kao “ustanak Albanaca protiv Beograda”.

Treba istaći da je zapadna štampa 1968. godine naglasila daAlbanci na Kosovu zahtijevaju republiku, samoodređenje, kao i – uvijek prema komentarima štampe – ujedinjenje sa Albanijom.

Zapadna štampa nije naglasila, kao što se izrazila tadašnja jugo-slavensko-srpska štampa, tobožnji antisrpski karakter demonstracija.Prema tome, ako gledamo u kontekstu povijesnog paralelizma,možemo ocijeniti objektivnim odjek demonstracija kosovskih Alba-naca iz 1968. godine u zapadnoj štampi. Prije svega, u određenom

nivou, štampa Zapadne Njemačke, kao i austrijska štampa imalesu hrabriji i podržavalački karakter prema političkim, demokratskim,građanskim i nacionalnim zahtjevima Albanaca.

I

Demonstracije iz 1968. godine na Kosovu u svjetskoj – zapadnoj štampi, analizirane su i obrađivane iz više dimenzija. U prvom redu, svjetska štampa, prateći dešavanja iz 1968. godine naKosovu i u nekoliko albanskih gradova u Makedoniji, u prvi plan je stavila tradicionalno hladne odnose između Tirane i Beograda,

aludirajući na činjenicu da je albansko pitanje u bivšoj Jugoslavijiustvari svealbansko pitanje i da je riječ o narodu koji je podijeljen.Francuska novinska agencija AFP 28. novembra pisala je: „Dok se





280 PREGLED

II

Jednostavno, pitanje republike Kosovo unutar jugoslavenskefederacije, ali i namjera za ujedinjenjem s matičnom državom, zah-tjevi demonstranata, prema referencijama svjetske štampe, izgledajukao nepokolebljivo pravo koje se ne može negirati – osim nasiljem.List „Frankfurter Allgemeine“ 28. novembra 1968. godine potencirada su „ove demonstracije do sada najveći signal uzbune u Pokrajini,gdje u kontinuitetu dolazi do nacionalnih ispitivanja o zahtjevu zanjihovu Otadžbinu (znači Republiku Kosovo – A.Z.)“. Njemačkilist „Kleine Zeitung“ u svom broju od 28. novembra 1968. godine bio je još ekskluzivniji kada piše: „Prije ovoga, tajna policija je

rukovodila i usmjeravala, međutim nositelji velikosrpskih idejasu vladali kao posjednici kolonija (znači, Kosovo je po njemačkojštampi bilo srpsko-jugoslavenska kolonija – A.Z.).“ Drugi njemačkilist, „Sűddeutsche Zeitung“, u svom broju 28. decembra 1968.godine u komentaru pod naslovom „Nered pod crnim dvoglavimorlom“ piše: „Za Tiranu, Kosmet nastanjen albanskom većinom još je jedna okupirana i zarobljena pokrajina. Albanski stanovniciKosmeta sačinjavaju jednu trećinu stanovnika Albanije (znači, po njemačkoj štampi, jednu trećinu stanovnika Albanije).“ Nisu beznačajna ni bez odjeka ni proučavanja pozicije Albanaca uMakedoniji u vezi s pitanjem Kosova, štaviše interesantne su

analize onih stranih izvještača koji postavljaju hipotetičke sudoveo eventualno mogućoj poziciji, kao što kažu zapadni analitičari, jedne Velike Republike Kosovo. „Frankfurter allgemeine Zeitung“apostrofirao je: „Ako se gleda iz dugoročnog aspekta, na horizontu bi se mogla pojaviti mogućnost da jednog dana uvećana RepublikaKosovo teži ujedinjenju sa Albanijom.“ Također, vidi se da je albansko pitanje intrigiralo ne samo medije nego i evropsku diplomacijutog vremena. Stoga i ova pisma, izvještaji i komentari svjetskeštampe o demonstracijama iz 1968. godine na Kosovu podrazumijevaju i prodor pitanja pred međunarodnim faktorom, nametnuvšito kao jedno od pitanja koja se ne mogu ignorirati na diplomatskom

stolu Evrope. Albanci, kao nikad prije, prikazivani su u svjetskojštampi kao bitan politički faktor razvoja u državi koja se zvalaJugoslavija, ali i u regiji. U većini izvještaja, analiza i uredničkih



komentara zapadne štampe apostrofiralo se pitanje neovisnosti

Kosova od Srbije, odnosno njegovo oslobađanje od srpske vlasti preko Republike Kosovo, kao jednakopravne jedinice u bivšoj jugoslavenskoj federaciji.

III

Ova činjenica, sublimirani zahtjev albanskog naroda na Kosovu1968. godine, od analitičara zapadne štampe shvaćena je potpunologično shodno demokratskim pokretima u zapadnom svijetu.

No, kritička analiza ovog pisanja zapadne štampe na vidik stavlja i jednu neospornu činjenicu. Ustvari, određeni dio svjetske

– zapadne štampe, baveći se zahtjevima Albanaca za republikomKosovo u sastavu jugoslavenske federacije, ali i zahtjevom zaujedinjenjem s Albanijom, u određenim slučajevima potencira zabri-nutost zbog jedne nove situacije: eventualnog stvaranja republikeKosovo. Ta zabrinutost, ta osjetljivost zapadne štampe tog vremena,u navedenim analizama, ostavlja dojam da je njihova reakcija umomentu hladna, da se ne kaže protiv zahtjeva Albanaca, a možese pojasniti činjenicom da je tadašnja svjetska diplomatija, posebnoevropska, bila pod jakim utjecajem propagande jugoslavenskedržave, bila odlučna za očuvanje postojećeg statusa Kosova u bivšoj jugoslavenskoj federaciji.

Čuvajući jedan krhki mir, održavajući jednu hibridnu TitovuJugoslaviju, s dva para interesa, onog zapadnog i onog sovjetskog,činilo se da se albansko pitanje, i u ovim analizama i izvještajimaštampe, gleda s jedne distance, čak i pod velom službenog promat-ranja Beograda.

Uvijek u ovom kontekstu začudi činjenica kako je bilo mogućeda u tekstovima, analizama i komentarima zapadne štampe nije pravljena neka sadržajnija, istraživanija, argumentiranija i povijesna paralela, revizija albanskog problema u kontekstu nove balkanske povijesti, ako ništa, za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije.Možda i u ovom slučaju moramo imati na umu da je to bila epoha

hladnog rata.

281PREGLED



IV

Međutim, treba istaći da u svim ovim izvještajima i promat-ranjima svjetske štampe nigdje nećete naići na to da se ove grupei organizatori demonstracija 1968. godine na Kosovu i drugimalbanskim sredinama u Makedoniji kvalificiraju ideološkimepitetom „marksističko-lenjinističke grupe“, kao što se desilo u jugoslavenskoj štampi tog vremena. Ovo znači da analitičarisvjetske štampe demonstracije iz 1968. godine na Kosovu nisu promatrali ideološkom dioptrijom, kao što je to radila službena politika i organi Jugoslavije/Srbije, ali i albansko pitanje u bivšojJugoslaviji interpretirali su naprosto kao neriješeno nacionalno

pitanje, direktno unutar jugoslavenske države,ali i na geopolitičkom prostoru jugoistočne Evrope. Stoga je s toliko hladnoće, racionalnostii osjetljivosti zapadna štampa tog vremena pisala ne samo orepublici Kosovo, odnosno albanskoj republici u bivšoj Jugoslaviji,ali i o namjerama, nacionalnim projektima Albanaca na Kosovu,ujedinjenju s Albanijom.

Autor teksta je šef Katedre za političke nauke pri Filozofskom fakultetuUniverziteta u Prištini.

***

Preveo s albanskog jezika: Albinot Maloku

Naslov originala: JEHONA E DEMONSTRATAVE TË VITIT 1968 NË

SHTYPIN BOTËROR-PERËNDIMOR

282 PREGLED



U ovom broju “Pregleda” predstavljamo radove studenataAkademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu

In this edition of “Pregled”, we present the works of studentsfrom the Sarajevo University’s Academy of Fine Arts



284 PREGLED

Edvin Granulo


kombinovana tehnikacombined technique



I z l o ž b a E x i b i t i o n





UDK 061.43

Marina Finci

IZLOŽBA RADOVA STUDENATA AKADEMIJELIKOVNIH UMJETNOSTI U SARAJEVU

SARAJEVO ACADEMY OF FINE ARTSSTUDENTS’ EXHIBITION

Povodom proslave 59 godina postojanja Univerziteta uSarajevu, Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu je kao članicaUniverziteta dala svoj mali doprinos da se obilježi taj značajni jubilej.Prof. dr.Hazim Bašić,prorektor, otvorio je izložbu studentskih radovate najavio da će oni biti nosioci cjelokupnog programa i manifestacijakoje će se održavati tokom decembarskih dana Univerziteta. UimeAkademije likovnih umjetnosti prisutnima se obratila mr. MarinaFinci, prodekan za nastavu, i Danis Fejzić uime Kabineta za grafiku.

Postignuti su izvanredni rezultati, te su i ovi značajni datumii jubileji dobra prilika da istaknemo uspješne, vrijedne mlade stva-

raoce, da ih pohvalimo, podržimo i motiviramo da postignu što boljerezultate tokom školovanja.Rektor Univerziteta prof. dr. Faruk Čaklovica i prorektor

prof. dr. Samir Arnautović obratili su se studentima Akademijelikovnih umjetnosti i dekanu prof. mr. Nusretu Pašiću zahvalili naučešću na brojnim manifestacijama, izložbama i dobrotvornimakcijama,a dekan Akademije likovnih umjetnosti je zahvalio rektorui Univerzitetu u Sarajevu na razumijevanju i podršci.

Akademija je osnovana 1972. godine. Muhamed Karameh-medović, Dževad Hozo, Nada Pivac, Seid Hasanefendić, MersadBerber,Alija Kučukalić, Mladen Kolobarić, Boro Aleksić – samo su

neka od imena slavnih umjetnika i profesora – osnivača Akademije,umjetnika koji su završili akademije u Zagrebu, Beogradu, Ljubljanii drugim evropskim centrima, koji su svojim iskustvom i znanjem

287PREGLED



288 PREGLED

postavili temelje kvalitetnom i stručnom obrazovanju. Sada u ovim

poslijeratnim vremenima profesori nastoje da održe taj kvalitetnastave, te da ga, uz pomoć novih tehnologija i materijala, usavrše iunaprijede. Studenti uče osnove likovnog izražavanja uz podršku profesora i saradnika koji se trude da podrže, prepoznaju, sačuvajuindividualnost, izražajnost, senzibilitet svakog studenta, te da imomoguće da steknu adekvatnu tehničku i praktičnu naobrazbu kojaće im omogućiti da s lakoćom mogu postići ono što žele u svimmedijima, tehnikama i stilovima.

U prostoru Univerziteta otvorena je izložba studentskih radovana kojoj su svoje radove prezentirali studenti sa odsjeka slikarstva,grafike i kiparstva. Na izložbi su učestvovala 23 studenta: Edvin

Granulo, Kristina Tibold, Lea Jerlagić, Jasna Ćolić, SelmaBaćevac, Amer Hadžić, Admir Ganić, Taida Fitozović, AlmaŠemšić, Nina Hadžić, Davor Ilinčić, Adela Jušić, Seid Tursić,Anaid Mekić, Roman Sulejmanpašić, Snježana, Idrizović,Selena Musić, Mersad Kuldija, Lejla Bajramović, ĐenanaBrkić, Edin Durmišević, Emir Omerčić i Selma Mahmutović.

Izloženi su radovi: grafički tisak u tehnikama visoke štampe(linorezi i drvorezi u boji) i duboke štampe (akvatinta, bakropis,kombinirana tehnika), skulpture – radovi u kaširanom papiru - papir marshe, i dvije skulpture u patiniranom gipsu. Iz oblastislikarstva prezentirane su slike izvedene u ulju. Navedeni radovi

su radovi studenata koji su se istakli svojim radom, zalaganjem,tehnički korektnom izvedbom. Iza ovih radova ne stoji samo talent,već mnogo rada, truda, mnogo provedenih sati u ateljeima i štam- parijama. Kad pogledamo izložbu, primijetit ćemo da neke radoveodlikuje fini, minuciozni crtež, kojem posebnu draž daju linijeugravirane suhom iglom, dajući mu svojim baršunastim, pomalorazlivenim linijama, posebnu čar, te pojava realnih realističnih predstava pejzaža, likova, ili vrlo detaljna, precizna, realističnaanaliza karaktera modela (Seid Tursić, Jasna Ćolić). Na nekimgrafičkim listovima boja je štampana i visoko i duboko, te je prilikom tiskanja dolazilo do miješanja boja, stvaranja još većeg

bogatstva tonova i boja i približilo grafiku slikarstvu – otisci ufazi nastajanja kao slika. Takve grafike imaju veći broj probnihotisaka nego otisaka tiskanih u tiražu. Tom prilikom postignuta



289PREGLED

je i izvjesna reljefnost otisaka. Neki radovi su rađeni tako da se

prostor posmatra plošno, te se na taj način mogu najjednostavnijimsredstvima prikazati složene, komplicirane kompozicije. Možemovidjeti i vrlo ekspresivne crteže rađene snažnim, sigurnim, brzim potezima. List je ritmično oživljen oštrim potezima. Zastupljen jei kolaž, upotrijebljeni su razni materijali, te je uspješno postignutonjihovo povezivanje i slaganje u harmoničnu cjelinu. Na slici sehvataju novi kadrovi, oblici se ukrštaju, izmjenjuju, dekomponiraju(Granulo). Kada se slika – crta se, što se boja više usklađuje, to jecrtež određeniji. S bogatstvom boja i forma postiže svoju punoću(Mersad Kudlija, Selena Musić, Taida Fitozović). Imamo grafičkelistove u kojima je fundamentalna uloga boje, ona sve govori.

Da, naravno, prisutni su i ostali bitni likovni elementi, o njima sevodi računa, o njima se razmišlja, sve mora da se posmatra kaocjelina, kao jedinstvo. Sada je boja najvažnija, ako se promijeni jedan ton, mora se potpuno mijenjati koncept cijele slike. Kako je nastala, zašto određeni odabir boja, kako se tako harmoničnoi lijepo sve posložilo pa nam daje taj romantični pogled na staredijelove grada, na pejzaže koji u sebi sadrže neki žal, nostalgiju,sanjarenje i divljenje, uzbuđenje i strast (Selma Baćevac, AlmaŠemšić, Adela Jušić, Davor Ilinčić). Izloženi su i crteži gdje umjetnik na karikaturalan način,duhovit, pronicljiv, opisuje događaje, uočavakaraktere likova, a sve je rađeno linijom, tvrdom, hladnom, kojavidi sve, ali stilizira formu i bira i bilježi samo ono što je bitno.S promjenom pojedinačne forme ide i promjena proporcija. Takoće na slici oni elementi koji ga posebno zanimaju biti uvećani (npr.glava). Proporcije se raspoređuju tako prema osjećanju koje stvarada bi to osjećanje pokazao na najsnažniji način (Anaid Mekić).Kipari oblikuju rukama. Rukama prenose energiju. Provodećinamjeru u formu, ona će saopćiti nešto što izmiče konceptualnosti – otkrit će ono nesvjesno. Umjetnička forma ne smije biti suhoparna,ona mora od posmatrača da zahtijeva angažman, intelektualni iemocionalni napor, mora da ga zainteresira i uzbudi. To je sve postignuto ovom izložbom. Iako su radovi različiti, možemo reći dazadovoljavaju sve postulate jednog uspješnog likovnog ostvarenja,

zanimljivi su, rađeni s interesiranjem i strašću, minucioznošću ilicrtačkim umijećem, te tehničkom perfekcijom – sigurno posjetioceneće ostaviti ravnodušnim.



290 PREGLED

Jasmin Srećo

Transformacija jajetaTransformation of the Egg

kaširani papir laminated paper

Emir Omerčić

Transformacija jajetaTransformation of the Egg

kaširani papir laminated paper



291PREGLED

Admir Ganić


linorezlinocut





In memoriam





295PREGLED

IN MEMORIAM

Fra Petar Anđelović(Boće kod Brčkog, 9. XII 1937. – Sarajevo, 14. I 2009.)

Friar Petar Anđelović(Boće near Brčko, December 9, 1937 – Sarajevo, January 14, 2009)

U Franjevačkom samostanu na Bistriku u Sarajevu, u 72. godiniživota, u srijedu 14. siječnja 2009. godine, preminuo je uglednifranjevac, dugogodišnji provincijal Franjevačke provincije BosnaSrebrena fra Petar Anđelović.

Fra Petar je rođen u mjestu Boć kod Brčkog 9. prosinca 1937.Osnovnu školu završio je u rodnom Boću, gimnaziju u Visokom,novicijat u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Sarajevu(1960-1964) i Fuldi (1964-1966), te studij publicistike u Münsteru(1972-1975). Za svećenika je zaređen 1964. godine. Bio je kapelanu Essenu od 1966. do 1972. godine. U Provinciju se vratio krajem1975. te službovao kao tajnik Provincije, župnik u Zenici i gvardijanu samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Biran je za definitoraProvincije (1973-1976). Obnašao je službu provincijala u teškimratnim vremenima nemilosrdnog uništavanja Bosne i Hercegovine,od 1991. do 2000. godine. Od 2003. provincijski je asistent FSR-a.

Za vrijeme studija publicistike zanimao se oko pitanja i problema primjene suvremenih sredstava komuniciranja u navi- ještanju evanđelja. Tokom boravka u Njemačkoj surađivao je uesenskom listu Ruhrwort i još nekim drugim publikacijama, a oddomaćih u Dobrom Pastiru, Bosni Srebrenoj, Jukiću, reviji Nova et vetera, Kani i Svjetlu riječi. Bio je urednik provincijskog glasila Bosna Srebrena od 1976. do 1982. godine. Objavio je i nekolikoknjiga od kojih svakako treba spomenuti Vjerni Bogu vjerni Bosni, Franjevci na prijelazu u treće tisućljeće, Stvarnost i okom vjernika, Fratar i njegova Bosna.

Fra Petar Anđelović je kao franjevac, a naročito kao provincijal,

bio vjeran tradiciji bosanskih franjevaca. On je volio svoju zemlju,nastojeći njegovati dijalog sa svim narodima i građanima Bosne



296 PREGLED

i Hercegovine. Odigrao je ulogu i u društveno-političkom životu

svoje domovine, osobito tijekom rata. Iz toga razdoblja ostalo jezapamćeno njegovo zalaganje za cjelovitost Bosne i Hercegovine,te odlučna borba za ostanak Hrvata-katolika u njoj. Bio je gorljivi protivnik svake politike podjele BiH,zbog čega se otvoreno sukob-ljavao i s političkim strukturama tadašnje Herceg-Bosne odnosnoHrvatske. Politiku je smatrao područjem one ljudske djelatnosti kojaima najveći utjecaj na „male“ ljude. I kada je bio proglašavan„političarom“ i osporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog,kršćanskog, franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegovamudrost komuniciranja. Svi čestiti ljudi Bosne i Hercegovine suga poštovali i smatrali jednim od svojih (bosanskih) sinova.

Fra Mijo Džolan

OPROŠTAJNA MISA ZA+ FRA PETRA ANĐELOVIĆA

Bistrik, 15. 1. 2009.

Dubrave, 16. 1. 2009.Draga braćo i sestre!Draga rodbino, prijatelji našeg fraPetra!

Kad se opraštamo od ljudi poputnašega fra Petra Anđelovića, poredzahvalnosti za sve dobro koje je kao

čovjek, humanist, intelektualac, publicist, društveno angažiraniteolog i vjernik, komunikolog, svećenik franjevac svjedočio uvremenima pervertiranih vrijednosti, te hladnokrvnog i istovremeno

zagriženog prezira prema čovjeku, rastužuje nas osjećaj gubitkasvim nama goruće potrebne ljudske veličine: svjedoka i zaljubljenikau nove mogućnosti svih nas ponaosob i našeg bh. društva.



297PREGLED

No, ovo je za fra Petra dan na koji se gubitak i dobitak susreću

u jednoj točki, iza koje se smrt kao kolaps sustava života, premateologu Karlu Rahneru, doživljava doduše kao pad, ali u perspektivinade, ipak, kao pad u naručje milosrdnog Oca.

Ova vjernička egzistencijalna napetost otvarala je i fra Petrovživot, svaki njegov trenutak ka vječnosti i svako ophođenje sastvorenjem, ljudima, osobito najmanjima, mjestom radosne etičneodgovornosti za sve stvoreno kao „čuvara bitka“.

S fra Petrom smo prije dvadeset dana ovdje na Bistriku u crkvisv. Ante u Sarajevu slavili misu polnoćku, Božić: rođenje Isusa Krista.Spominjem ovaj podatak jer je teološki sadržaj Božića bitan zaPetrov humanizam i etos.

Istovremeno, on nije nipošto bijeg u neobvezatnu onostranost,već jedan moderni, sretni spoj mistike i politike.Taj specifični spoj fra Petrove duhovnosti izriče franjevačka

intelektualna tradicija kao svjetonazor i program: sve što čovjek treba jest biti pravedan. A nakon Isusa Krista jedini pravedan odnos premasvemu stvorenju jest ljubav. Tu duhovnost fra Petar je osobnonjegovao, naviještao i nastojao prakticirati.

U jednom pismu braći on piše: „Ljudima uvijek nanovo darivani božićni dar je spoznaja da na ovom svijetu nije ništa veće ni svetijeod čovjeka, jer je Bog postao čovjekom. Sve druge istine, koje senazivaju vjerskim ili kršćanskim, osuđene su na svoj mali životu sjeni ove velike istine. I od tada, od prvog Božića, sve mora bitiradi čovjeka: i Crkva, i nacija, i država, i politika, i privreda, jedno-stavno sve.“

Toliko o vjerničkom utemeljenju fra Petrova humanizma, ne-umornog traženja razloga da se ne odustane od čovjeka, od ljubavi prema čovjeku.

Budući da fra Petar svoj kršćanski humanizam nije živio samou sferi religijskoga, već ga svjedočio osobito originalno, uvjetnogovoreći, na nereligijskim područjima kulture, društva, politike,medija, danas smo ovdje okupljeni kao njegovi prijatelji iz raznih područja života, različitih svjetonazora i povijesno, a ne metafizički – kako bi fra Petar znao govoriti – uvjetovanih pripadnosti.

Jedan osjećaj nas nedvojbeno ujedinjuje: opraštamo se odčovjeka koji je to u punom etimološkom opsegu grčkog pojma začovjeka – anthropos – to jest onaj koji se uspravio.



298 PREGLED

Fra Petar se uspravljao trajno u evanđeoskoj viziji slobodna

čovjeka: biti čovjek za drugoga, makar cijena zauzetosti za dobrodrugoga tako često bila prevelika i tako se opasno razilazila soportunom mudrošću svijeta.

U neumornom nastojanju da djeluje kao katalizator pozitivnih procesa među ljudima i narodima u BiH, neodoljivo me uvijek podsjećao na velikog Michellangela iz jedne anegdote:

Kako je Michellangelo ulicama Firence kotrljao mramorni blok i na čuđenje i upite sugrađana što radi odgovarao kako želi izkamena istjerati, to jest isklesati anđela, tako je i fra Petar vjerovaokako čovjeka treba probuditi, kako je u čovjeku moguće probuditidobrotu, slobodu, ljubav, dostojanstvo.

Scena na kojoj treba u ljudima probuditi anđela nije apstraktna.Ona je naš konkretan duhovni, kulturni, nacionalni, politički prostor:to su naše obitelji, zajednice, zavičaji, Crkva, cjelina bh. društva, to je danas nezaobilazno globalni svijet u kojem smo svi jedni drugimasusjedi, ispunjeni istom čežnjom za globalnom etikom odgovor-nosti i solidarnosti.

Ova nada je očigledno bila razlog što su ljudi hrlili fra Petru kaošto su nekoć hrlili pustinjacima kako bi život, svoje zamršeneodnose sagledali iz one perspektive koja otvara oči, razbija blokadeuma i srca.

Živjeti u bilo koje normalno vrijeme s fra Petrovim zadaćama

i službama, biti kao provincijal Bosne Srebrene na čelu zajednicekoja sebe definira kao bratstvo u poslanju: da donosi mir, nadu, ljubav,radost, dobro u živote ljudi jest izazov koji nadilazi svačije snage.

K tomu naš fra Petar nije živio u normalnim vremenima.U memoriji Provincije on će ostati zapamćen kao provincijal

koji je vodio zajednicu kroz teško vrijeme rata i poraća od 1991.do 2000. Ovo vrijeme po stradanjima ljudi, čitavih zajednica i narodau BiH, po nestanku i beznađu čitavih zavičaja, urušavanju svihvrijednosti i struktura usporedivo je po svojoj tragičnosti tek s neko-liko najtežih godina u sedamstoljetnoj povijesti franjevaca u BiH.

Štoviše, ovo je tragedija koja traje: po neprobuđenim ljudima

i po nepravednim strukturama.Zato mi danas u zahvalnosti osjećamo da fra Petar nije bio tek

standardni provincijal. On je provincijal koji je našu zajednicu



hrabrio da se osloni na tri čvrste arhimedovske točke, s kojih se

kad-tad može pokrenuti novi svemir odnosa prema životu ljudi,zajednica, Crkve i naroda u BiH.Veliki su, znao je govoriti, oni koji ne čekaju bolja vremena,

već koji oslonjeni na ove točke započinju nova bolja vremena,angažirajući se čista srca i hrabro za pomirenje, brigu za ljude,dostojanstvo pojedinaca i naroda, afirmaciju dobra u javnom prostorunašeg društva.

Uz zahvalnosti za to odvažno i dalekovidno kormilarenjenašim brodom naznačimo tek kratko te fra Petrove čvrste točke,koje odaju i podrijetlo i narav njegova ljudskog profila:

1) Prvi čvrsta točka fra Petrova svjetonazora jest život u

obdarenosti kršćanskim humanizmom. Fra Petar ga temeljina najviše autoritetu: Bogu. Bog od nas nikada ne odustaje.Spasenje nije tek matematički zbir naših dobrih djela. Zatoovaj humanizam ne dopušta grč i strah samospašavanjaveć otvorenost za novo u ljudima i svijetu. U vjernostiGospodinu ni mi nikada ne smijemo odustati od sebe idrugih ljudi. Poznato mi je iz osobnih susreta i događajakako se fra Petar radovao kao dijete svakoj ljudskoj gestiu općem pomračenju rata, jer su one bile znak da nije sveizgubljeno. Dokle god ne zavlada opći prezir prema čovjeku,i naše vrijeme i mi s njim imamo šansi. Skliznuće s ovihtemelja je uvijek moguće, ali Bog računa s tobom kao pra-vednikom koji svjedoči nadu. Zato svaka gesta dobroteima neizmjerno značenje, osobito ako je učinjena unatočvlastitoj patnji i iskustvu nepravde: Bolje je trpjeti činećidobro nego čineći zlo, fra Petar je često ponavljao franje-vačku misao.

2) U fra Petrovu humanizam ima mjesta za sve ljudsko: slobodu, emancipaciju, radost, zajednice, obitelji, društvo, kul-turu, narod, Crkvu, za moderne kreposti dijaloga, globalneetike. Nitko ne živi u apstraktnom prostoru. Problem nastaje

onda kad zajednica postane grob pojedinca i kada ona sebe proglasi nadomjeskom za Boga. Tada se događaju kata-klizme.

299PREGLED



300 PREGLED

Fra Petar nikada nije mogao preboljeti tragedije ljudi koje

je nečija (znao je govoriti: moja - tvoja) dobrota i hrabrost trebalazaštititi. On u knjizi Vjerni Bogu - vjerni Bosni zapravo razvija tuideju odgovornosti da o svom zavičaju, svojoj domovini razmišljamoodgovorno. On hrabro, skoro na rubu idolatrije, izjednačava vjernost jednoj povijesnoj relativnoj stvarnosti (BiH) i vjernost vječnomi jedinom apsolutu: Bogu.

Ali kad znamo da je za fra Petra Bosna vizija, eshatološki susretmira i pravde za sve, onda s jedne strane znamo da njegova Bosnanije još ni izdaleka kod kuće u našoj konkretnoj BiH, ali i s drugestrane da je uvjet slobode i ljudskosti za takvu se Bosnu u BiHzauzimati, a nepravedni provizorij dovodi u pitanje radi dobra

i dostojanstva sve njezine djece. Na toj točki izgradio je fra Petar vjerodostojan politički koncept.Za njegovu realizaciju trebaju novi ljudi. Do sada smo bili fasci-nirani onima koji su znali tehnologiju vladanja. Fra Petar je nastojao prepoznati i afirmirati ljude koji posjeduju hrabrost služenja. To bimogao biti sažetak svega onoga što je fra Petar politički zastupao.

3) Kao vjernik fra Petar je u vremenu Božje šutnje (Auschwitz,Srebrenica, Vukovar, Jasenovac, Bleiburg, Grabovica...)i iskustva praznine nastale „Božjom smrću“ (Nietzsche)nestanka referentne čvrste točke izvan samog čovjeka,ipak u Bogu koji sam žrtvuje svoju odvojenost, apsolutnost

od povijesti, našao mjesto metafizičke topline i razloga zaljubav u povijesti.U svijesti i praksi suvremenog čovjeka Bog je istjeran iz života.

Nastala je jedna praznina. Fra Petrova dilema kao teologa i vjernikaostala je otvorena za dijalog sa svim iskustvima. On je nastojao pomoći ljudima da shvate njezinu ozbiljnost i oštrinu.

Opasnost koja nastaje nestankom Boga ljubavi iz svih sferaživota jest nestrpljivo, prebrzo popunjavanje nastale prazninenajčešće religijskim surogatima bez humanizma i bez bezuvjetneljubavi.

Bolje je čuvati tu prazninu, izdržati Božju šutnju nad našim

ponorima, kako bi nas ona poticala na nemirenje sa zaleđenimstanjem, koje proizvodi patnike i afirmira prezir prema čovjeku.



Opraštamo se od našeg fra Petra, čovjeka koji je na ovim

točkama gradio svoj osobni život, hrabrio sve koje je susreo da izvanovih temelja ne grade jer je to uzaludan posao: Ako Gospodin kućene gradi, uzalud se muče graditelji!

Zato u duhu fra Petrova života i njegovih vizija kojima je godi-nama pomagao da razumijemo svoje vrijeme i svoje zadaće najboljazahvala bit će da ostanemo otvoreni za budućnost, da vjerujućiu bezuvjetnu ljubav Božju vratimo entuzijazam u naše živote iodnose, te tako izgradimo povjerenje u zaboravljene i zamagljenemogućnosti čovjeka.

Neka Gospodin, koji je presudno određivao koordinate fraPetrova zemaljskog putovanja, otvori onu njemu zadnju tajnu

postojanja, koja je po Einsteinu ujedno lijepa i jednostavna: susrets Ljubavlju!

301PREGLED





303PREGLED

Fahira Fejzić-Čengić

HOMAGE ZA FRA PETRA ANĐELOVIĆA,NEGDAŠNJEG PROVINCIJALA BOSNE SREBRENE

HOMAGE TO FRIAR PETAR ANĐELOVIĆ,THE FORMER PROVINCIAL OF BOSNA SREBRENA

Kad istekne tvoje vrijeme, istekao ti je život

Srela sam ga, sad već možemo reći davne, ili gotovo davne1991. ili 1992. godine, zavisi kako gledamo na ‘davnost’. Iz ptičije perspektive zrelosti, ili iz žablje perspektive djetinjstva. Naravno,ovdje u Sarajevu, u sjedištu neke vrste rezidencije franjevačkog provincijala, u ugodnom ambijentu nedaleko od Višnjika, kao novinar.S poželjnom dozom uzbuđenja koje sam godinama njegovala, zarazliku od nekih drugih koji o uzbuđenju ili ne govore, odbijaju ga,ili nas uvjeravaju kako ono (kod njih) uopće ne postoji. Za mene je prisustvo uzbuđenja potvrda odgovornosti, ona snaga koja mi jetrebala da se u životu ne zaboravim, previše ne opustim, ili nedaobog

u rutinu-traku ne pretvorim. Uzbuđenje pred radni zadatak pred-stavljalo je želju da rezultat ispadne po najboljemu, i da se i sago-vornik i ja, poslije, čak i godinama poslije, osjećamo dobro.

Bijaše tako i tada. U „Muslimanskom glasu“ trebao je „Riječimati“, tako se zvala i sama rubrika, i time bio ispunjen njen sadržaj,fra Petar Anđelović. I tako smo se trebali sresti, profesionalnoi osobno, jer zapravo i nema profesionalnog susreta s drugimčovjekom, kao sagovornikom, ako to nije istovremeno i osobnisusret. A ta dimenzija osobnoga, međuljudskog, intrakomunikacij-skoga i interkomunikacijskog istovremeno je uvijek više od zanata,više od profesije i više od rečenog-objavljenog, iz vrlo jednostavnog

razloga, naime ne postoji ništa u humanoj komunikaciji (pa daklene onoj što se odvija između mašine i mašine ili između mašinei čovjeka) što ne sadržava i verbalni i neverbalni talog, iskazano



304 PREGLED

i oko-iskazano, van-iskazano, do-iskazano. Nikada s čovjekom ne

sabesjedimo ako se pored konkretne besjede ne natalože i oneizvanbesjedne dimenzije komuniciranja kao susretanja drugačijegi lijepog. Kao druženja, kao empatije, kao dopadanja, kao učitavanjai raščitavanja, kao dočitavanja, dodavanja i oduzimanja...

Fra Petar Anđelović, čovjek krupnih, prodornih očiju, sadr-žajnog pogleda i lijepe erudicije, držanja kao kod filmskih zahtjeva,čovjek dobrog komunicirajućeg koda, spada u sami vrh osobnostis kojima sam se u bogatoj profesionalnoj karijeri imala prilikesusresti, i kojega neću zaboraviti. Hem je imao šta, hem je znaokazati kako; reći, govoriti i posebice iz-govor-iti golemo osobno proživljeno iskustveno polje koje je sa svojih semberijskih ravnina

dobacio do ovih podnobjelašničkih, podnotrebevićkih i podnojaho-rinskih kotlina na način koji je bio neponovljiv. Kao da ga sadgledam, kao da i ovog časa slušam glas i pogled u suglasju, moćnea tako obične rečenice da nam je Bosna domovina preča od svegai da nam je suživot kao krv u žilama nadat. (Nakon stotina bez-uspješnih pokušaja, homo sapiens i čovjek-istraživač nije nikadauspio sintetički napraviti vještačku krv.)

Onako kako sam poslije riječ k’smet poimala, kad sam je kojugodinu kasnije u njenoj dnevnopragmatskoj upotrebi trebala suzitiod svih njenih filozofskih i etimoloških značenjskih višeslojevlja,i dokučiti, bivajući svjesna da nije riječ samo ono što se leksemski

iz-govori i iz usta u datom momentu izbaci.Doista nije. Takva je to bila riječ, takav govor i manir pri govoru,

da evo još pamtim, ne zaboravljam, i neće biti mogućno zaboraviti,mislim kao muslim (predata prirodnim božanskim zakonima) ikao mu’min (uvjerena u idealnost božanskoga zakona) i kaočovjek-žena- praška, kao sporedna tačkica u beskrajnom a ritmičnomtreptaju između Nebesa i Zemlje i kao konkrecija štono se doBosne Ponosne i Bosne Srebrene posrebrene i pozlaćene nadadoh...I dalje pamteći da bijaše jedan gord i stamen Petar, Petar - stijenai Petar na Stijeni Bosanskoj, lagahan kao melek (anđeo) i brojnidrugi sami anđel-ovići poredani u dobru i slozi. Franjevačko poslanje

koje se zajedno sa velikim ambicijama, koprenama i tajnama, saotkucajima kudret-sahata odmata i zamata sveudilj oko nas bosanskih šarafčića trajanja, znam pouzdano da ima velike ambicije i želje



305PREGLED

još da ispuni. Dok je vijeka i svijeta da brine za Bosnu Srebrenu

kao svoj skut. I čine to svaki od njih kako ko već umije i zna, ali mise čini da je osobni osobiti stil fra Petra bivao nešto neponovljivo.Melje ovaj život. Meljava jedna svakome od nas prijeti da nas

rasturi i smota u paramparčad i nesjećanje, u dnevnost koja grabidivlje poene i racionalne diskurse, a nas pretvori u prepametnekoristoljupce i pragmate dok nas u šablon ne ugura i smaže. Takoi toga dana, ja ne stigoh na komemoraciju velikom čovjeku, kojemu barem ovaj homage, ovaj skromni epitaf poželjeh ispisati. Da mu se bar na ovaj način odužim, makar me možda ni upamtio nije (makako nije, ta on je sve dobro ovoga svijeta stigao popamtiti sigurnasam...) i da mu, kako moj vjerski credo nalaže samilost i Božju

naklonost zaželim, tiha dova-zamolnica, milosnica da mi se izdubine duše raskrili, jer se sve dobre riječi, sve iskrene riječi, sveveličanstvene pobožne dove u Dobru Stranu Trajanja Stapaju. Nekati se Gospodar Veličanstveni smiluje!

Zlo je mimo nas ovakvih!

P.S.

Ovdje u post scriptumu, gdje se i ne mora zaviriti, okrenuti

naša pažnja, pažljivo spuštam dva odlomka, dvaju različitih prijateljaBosne i različitih vidara njenih, iz različitih vremenskih okvira,ali oba autentično njena. Jedan je svoj glas objavio 1920., drugi 2007.Oba bijahu ili su fascinirana franjevcima!

...Tako noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budniraduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednomnebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek slična

mržnji, često potpuno istovetna s njom.

(Ivo Andrić, 1920.)



...vidio sam i iskusio svijet jedinstva. Uprkos tome, priznajem

da nisam otkrio zašto je dobro ako se svi ravnamo prema jednom kalendaru i ujedinimo se u jednom zajedničkomosjećanju vremena... Kad istekne tvoje vrijeme, istekao ti je život; tvoj stvarni život je samo ono čime si ispunio svojevrijeme i dao mu oblik, doveo ga do vidljivosti. /.../ Sve se uvrtu ili šumi razlikuje i odvaja od svega drugoga, svaki sedio odvaja od svih drugih dijelova i razlike od njih čuvakao vlastiti opstanak , sve se šareni i dreči, sve se svađa sa svim i brani svoju izdvojenost. /.../ A u pustinji je sve uređeno,lijepo i jedinstveno, sva su zrna pijeska prihvatila jednu bojui jednu formu...sa svemu nadređenim principom jedinstva.

Sa smrću naime.

(Dževad Karahasan, 2007.)

306 PREGLED



UPUTA ZA AUTORE

KOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA<<PREGLED>>

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge kojisadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima“Pregleda”. U časopisu objavljujemo radove koji podliježurecenziji i one koji ne podliježu tom postupku. Radovi se kategori-ziraju u sljedeće osnovne kategorije:

- izvorni naučni članci- izlaganja sa naučnih i stručnih skupova- stručni članci

- osvrti- prikazi- prilozi- prijevodiObjavljujemo:a) izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene

rezultate istraživanja koja korespondiraju sa osnovnom misijomčasopisa

b) izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet da prethodno nije objavljeno u zborniku radova skupa

c) stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene

struke i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istra-živanja autora

d) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladusa osnovnom misijom časopisa

e) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornikai drugih stručnih publikacija

f) korisne priloge iz struke i za struku a ne moraju predstav-ljati izvorna istraživanja

g) prijevode dosad neobjavljenih članaka koji odgovarajuosnovnoj misiji časopisa

Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi trebaju ispuniti sljedećeuvjete:

307PREGLED



Documents

Pregled [godina 49, broj 3; septembar-decembar 2008.]